uro Zatezalo

Radio sam svoj seljaki i kovaki posao

S V J E D O A N S T VA G E N O C I D A

uro Zatezalo

Radio sam svoj seljaki i kovaki posao

Svjedoanstva genocida

Srpsko kulturno drutvo Prosvjeta Zagreb, 2005.

skd Prosvjeta biblioteka Historijska istraivanja uro Zatezalo Radio sam svoj seljaki i kovaki posao svjedoanstva genocida urednik edomir Vinji Izdano uz nansijsku pomo Savjeta za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb UDK 341.485(497.5=163.41) 1941/1945 323.14(497.5) 1941/1945 355.1-058.65(497.5=163.41) 1941/1945 ZATEZALO, uro Radio sam svoj seljaki i kovaki posao : svjedoanstva genocida / uro Zatezalo. Zagreb : Srpsko kulturno drutvo Prosvjeta, 2005. - (Biblioteka Historijska istraivanja) ISBN 953-6627-79-5 I. II. III. IV. V. Genocid Srbi NDH Srbi Hrvatska 1941.-1945. Srbi Ratne rtve 1941.-1945. Drugi svjetski rat Genocid Hrvatska Nezavisna Drava Hrvatska Srbi Genocid

450913107

Radio sam svoj seljaki i kovaki posao

Predgovor 9 Svjedoanstva 14 Prilozi 360

Ako ivi obraza ne madu, Ako ivi za pravdu ne znadu, Pokojni e grobove otvoriti I na mrtva usta govoriti... Ognjeslav Utjeenovi Ostroinski Uskrsnue Jelaia Bana Zagreb, 1866.

Predgovor

Svjedoanstva izbjeglih od smrti samo su dio istine preivjelih svjedoka o tome to se sve dogaalo i na koje se sve naine mueniki stradalo i umiralo. Mnogi su ranjeni umrli, a da nitko nije zapisao njihove patnje. Zbog toga su mnoge istine o ozakonjenim ustakim zloinima ostale nedoreene ili preuivane, i zbog onoga nije jo vrijeme, treba distanca od 50 godina, treba saekati, to bi vrijealo osjeaje naroda kome su ustae pripadale. Naljutit e se prijatelji, ali i neprijatelji sa kojima u budunosti mislimo da budemo prijatelji. Sve to zlo neka eka bolje prilike. Ne treba prikupljati, zapisivati i objavljivati o tim uasnim ustakim zloinima, emu evidentirati masovne grobnice, stratita, otkrivati bezdane jame, ekshumirati iz njih rtve. Bolje je da one u miru poivaju tamo gdje jesu i tome slino. utnjom se prikrivalo mnogo toga. utalo se sve pod izgovorom da bi sve to smetalo bratstvu i jedinstvu naih naroda i narodnosti. Da se o zloinima nije utalo, da su socijalistike vlasti Hrvatske kroz za to nadlene institucije na vrijeme i organizirano prikupljale podatke, dokumente, sjeanja preivjelih, da nisu preuivale unitavanje i ono malo sauvane i postojee grae, ve da su struno i nauno prikazivale istinu, sigurno se zloini ne bi ponovili. Ovako su za potomke poklanih 1941-1945. godine i rtve njihovih najmilijih bili perdniji i jo krvaviji. Srpska naselja su gotovo nestala. Kue i gospodarske zgrade opljakane, velikim di-

10 jelom spaljene ili naseljene Hrvatima i ne samo izbjeglicama, nego i iz gradova i naselja Hrvatske gdje nije bilo nikakvih sukoba niti borbi. Od 1991. do 2000. godine, poruena su i skromno podignuta spomen-obiljeja rtvama iz vremena Nezavisne Drave Hrvatske. Nestala su tako i njihova imena po drugi puta su ubijeni. Tako i na mjestu Srpske pravoslavne crkve Roenja Bogorodice (1826) u Glini gdje su ustae krajem jula 1941, poklale 1564 Srbina bio je podignut Spomen-dom a ispred njega spomen-ploe s imenima rtava. 25, 26. i 27. septembra 1995. godine spomen-ploe su razbijene i uklonjene, a umjesto ranijeg naziva Spomen-dom ispisano je Hrvatski dom. Ovim sadrajem htio sam da budem uz nedune rtve i sve one koji nisu mogli da ispriaju svoju grozomornu istinu kako su se i na kakve bestijalne naine rastajali sa svojim ivotima. Dok sam prikupljao i zapisivao ova svjedoanstva, a posebno sada kada sam ih ponovo nakon 63 godine od vremena izvrenja toga genocida itao i pripremao za njihovo predoenje dananjim i buduim generacijama, nisam se osjeao ni kroniarom ni historiarom. Ova svjedoanstva ne ostavljaju nikakve dileme ta je tko radio i kakvu je ulogu imao u zloinu. Ona precizno optuuju zloinca, objelodanjuju mu ime koje je ovdje utisnuto. Potpisao se punim imenom i prezimenom neizbrisivo. Mukarci, ene i djeca klani su noevima, ubijani sjekirama, ekiima i maljevima, strijeljani u elo ili potiljak, peeni u vatri, spaljivani u vlastitim kuama povezani icom ili lancima, bacani u bezdane jame, u jame koje su si sami morali iskopati prije strane smrti, strmoglavljivani u morske dubine, u rijeke, vjeani i satirani batinama, glau i eu i tko da izbroji! Zloini genocida predstavljaju najtee zloine protiv ovjenosti i meunarodnog prava. Genocid ustaa Nezavisne Drave Hrvatske, 1941-1945. predstavlja zloin sa predumiljajem, programirani zloin. Genocid nad djecom, tek dolom na svijet iz majine utrobe, predstavlja najtei meu najteim zloinima protiv ovjenosti i meunarodnog prava zasnovanog na zakonu.

11 Nezavisna Drava Hrvatska bila je jedina drava u svijetu koja je imala koncentracione logore za djecu od kolijevke do 14. godine ivota. Postoji imenom i prezimenom popis 19.432 djeteta umorena na najokrutniji nain u ustakom logoru Jasenovac, 7.000 u logoru Sisak i u jamama samo na Kordunu: 6.677 djeaka i djevojica. Dani u godinama 1941-1945. bili su stravini i krvavi. Nikada toliko suza, hajki, patnji i ljudske nevine krvi po dolinama i breuljcima, mrazu, snijegu, vijavici i ledu. Oni koji sluajem preivjee, utkae u psihu teke uspomene, urezae doivotne brazde i sjeanja. To vrijeme e se vjeno pamtiti kada su majke i bake nosile u naruju tek roenu djecu, ostavljale ih u spiljama, upljim bukvama, u dubokim dolinama, kanjonima rijeka i sa zvijerima leaj dijelile, a od zvijeri u ljudskoj spodobi spaavale svoje i svoje djece gole ivote. To vrijeme e se vjeno pamtiti po zlim domiljajima da se istrijebi cijeli jedan narod. Nauka je jo uvijek ostala duna da rasvijetli i objasni odakle i iz kojih bestijalnih pretinaca i sklopova ljudske podsvijesti potiu naini muenja i zloinaka praksa primijenjena protiv srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu. Tko je mogao u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Sadilovcu, na Kordunu, 31. jula 1942. godine, poklati 422 srpska seljaka meu kojima i 149 djece u dobi do 13. godine ivota? Donijeti slamu, politi benzinom i spaliti poklanu, esto jo ivu djecu s roditeljima, braom i sestrama u hrianskoj svetinji crkvi. A koliko ih je poklano i spaljeno u svojim vlastitim domovima! Tko je osmislio mrtvo kolo u Mavini, na planini kordunskog brda (iznad Rakovice, Slunj), kada su 21. jula 1942. godine ustae poklale u zbjegovima i vlastitim kuama vie od 420 srpskih civila, pa zaklanih 10 djevojica i 10 djeaka, od 5 do 7 godina, skinule gole, djevojice poloili na lea u krug, spojili im ruke, a rairili noice i na njih poloili gole zaklane djeake! Masakrirani su nevini, djeca uz roditelje, braa uz sestre, unuci uz djedove i bake. Smrt ih je sjedinila zauvijek.

12 Kada danas itamo ova svjedoanstva preivjelih i nedoklanih, ne osjeamo vrijeme dalekog, ve vrijeme blizog i svjee krvavog postojanja Nezavisne Drave Hrvatske. Zato e i svi oni koji bilo kada budu itali ove tragine ispovijesti uskrslih iz mrtvih, koji u sebi do kraja iscrpljenima smogoe jo snage i pobjegoe sa stratita ili se izvukoe izranjavani, iskasapljeni i krvavi iz vjene tame bezdanua, imati pred oima stalnu dimenziju neunitivosti ljudskog roda. Sadraj ove knjige ne predstavlja teoretsko obrazlaganje genocida ve iskljuivo iznosi injenice o tome kako i pod kojim okolnostima se genocid od 1941. do 1945. godine u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj provodio. Nauka o jeziku, ni nakon 63 godine od poinjenih zlodjela, jo nije pronala ni priblino primjerene rijei kojima bi se mogao izraziti stupanj neovjenosti i monstruoznosti izvrenih zloina u toku postojanja Nezavisne Drave Hrvatske, 1941-1945. Ipak, duboko sam uvjeren da e doi vrijeme kada e se moi razjasniti kako su ovi zloini nastali, kako su organizirano pripremani, kako zakonima ozakonjeni i masovno provoeni. Vjerujem da e historijska nauka razjasniti pravu i sveukupnu istinu ovih stravinih zloina poinjenih nad stotinama hiljada mukaraca, ena i tek roene djece u namjeri unitenja cijelog jednog naroda. Sadrajem ove knjige nisam imao namjeru optuiti bilo koga za izvrene zloine. Htio sam samo da se i ovako pridruim nevinim rtvama: majkama, oevima, bakama, djedovima i svim tim rtvama, neiivljenim djeacima i djevojicama iz vremena moga tunog djetinjstva od 1941. do 1945. godine. jer rtve i njene muke u rastajanju sa ivotom trae o tome istinu uro Zatezalo

Svjedoanstva

14

Duan Niki Donji Poloj Veljun

6. maj urevdan, godina 1941. Osvanuo je lijep sunan dan. Toga dana Srbi se sveanije odijevaju, idu jedni drugima na Krsnu slavu u goste, razgovaraju o uspjesima u obavljanju proljetne sjetve. Vesele se i raduju. Sve je razdragano i sveano. Nitko ni u pomisli nije mogao slutiti da e to biti dan neuvenog zloina nad nevinim seljakim stanovnicima Korduna. Jedan od prvih masovnih zloina nove hrvatske vlasti poglavnika Nezavisne Drave Hrvatske, dr. Ante Pavelia. Zloin planiran, dobro pripremljen i organizirano izveden po zamisli poglavara Pavelia i nareenju Eugena Dide Kvaternika. Upravo toga dana, 6. maja, dana veselja i slave, u ranu zoru, odjeknuli su prvi ustaki pucnji u srpskim selima Veljuna, Perjasice, Donjeg Poloja, Kuzme i drugih naselja. Ustae, emigranti i domai Hrvati ustae hvatali su svoje komije Srbe po selima, tukli i zatvarali na nekoliko sabiralita muilita na Veljunu, Perjasici, Slunju i Hrvatskom Blagaju. Da bi mogli poeti provoditi takvu i ozakonjenu politiku, Nezavisne Drave Hrvatske, masovno istrebljenje srpskoga naroda iz Hrvatske, ustake su vlasti organizirale ubistvo ugledne hrvatske porodice mlinara Jose Mravunca u Hrvatskom Blagaju, omiljenog ovjeka meu Srbima i Hrvatima. Upravo tu na Kordunu, prema ocjeni ustakih poglavara gdje su Srbi i Hrvati vjekovima ivjeli u dobrim komijskom odnosima trebalo je zloin izvriti i njih meusobno zavaditi i zakrvaviti. To su izveli na najpodliji mogui nain. Ve krajem aprila 1941. godine, nakon prvog masovnog pokolja Srba u selu Gudovcu kod Bjelovara 28. 4. iste godine u upnom stanu u Hrvatskom Blagaju na Kordunu, sastali su se ustaki povjerenik za Veljun Ivan ajfar, upnik Bla Tomljenovi i mlinar Josip Paunovi i dogovorili se o ubistvu mlinara Jose Mravunca i njegove porodice, s tim da odmah proglase kako su to umorstvo uinili Srbi s Veljuna. O tom njihovom dogovoru upoznao je na

15 sastanku u Karlovcu 35 probranih ustaa njihov ocir Zdravko Karlovi koji su i donijeli detaljan plan o likvidaciji Jose Mravunca i njegove porodice. Na tom sastanku uestvovao je i ve do tada dobro poznati ustaa iz sela Furjana, Milan Buneta, koji je na sasluanju 27.7.1945. godine u Karlovcu, pored ostalog ispriao: Glavna tema sastanka bila je insceniranje ubistva mlinara Mravunca Jose i njegove familije iz H. Blagaja k. br. 37, radi davanja povoda za masovno hapenje i likvidaciju Srba, mukaraca iz Veljuna i okolnih sela. Poto je hrvatsko selo Blagaj vrlo pasivno, a susjedno selo Veljun u kome su nastanjeni Srbi znatno bogatije trebalo je nai nekakvog povoda za likvidaciju ljudi iz Veljuna kako bi se kasnije narod iz H. Blagaja mogao preseliti u srpske kue i tamo se stalno nastaniti. Na pomenutom sastanku je Josip Paunovi iz Blagaja predloio da prisutne ustae jedne noi otiu u Blagaj i tamo likvidiraju hrvatsku familiju Josipa Mravunca. Ovim ubistvom postigao bi se dvostruki uspjeh: 1. Ubistvo familije Mravunac smatralo bi se zloinom koga su izvrili Srbi iz Veljuna i okolice, ime bi se dobio povod za javno hapenje svih mukaraca iz Veljuna, koje treba tajnim nainom poubijati, a potom proglasiti da su zatvorenici poslani na prisilni rad u Njemaku i 2. Mlinara Mravunca Josipa trebalo je inae likvidirati jer se on vie osjeao kao Jugoslaven nego Hrvat katolik. On ne simpatizira ustaki pokret i naveliko konkurira ostalim boljim hrvatskim mlinarima iz istog sela. Na sastanku su pored Punovia Josipa iz H. Blagaja prisustvovali Grai Pero-igrija i mi iz Karlovca. Svi uesnici u diskusiji sloili su se sa prijedlogom Paunovi Josipa Neposredni organizatori na terenu bili su: upnik Ivan Niki, ef ustakog stana iz Slunja, upnik Ivan Mikan iz Ogulina, uitelj i ustaki povjerenik opine Veljun Ivan ajfar, advokat Lovro Sui iz Ogulina, upnik Bla Tomljenovi iz Hrvatskog Blagaja, ustaki emigranti koji su doli iz Zagreba najblii pouzdanik po nareenju Dide Kvaternika, ustaki ocir Ivica ari, sin biljenika iz Gospia, Mijo Babi, Vjekoslav Maks Luburi i nekoliko domaih ustaa iz Hrvatskog Blagaja.

16 Prema utvrenom dogovoru, nou 5/6. maja 1941. godine, ustae obuene u seljaku odjeu ubile su Josu Mravunca, suprugu mu Mariju, majku Anu, maloljetne sinove Ivana i Nikolu, a dvanaestogodinju kerkicu Milku bacili u rijeku Koranu i ona je jedina preivjela. Sutradan, 6. maja 1941. godine, ef slunjskih ustaa upnik Ivan Niki poslao je telegram svim orunikim stanicama u kotaru Slunju: Srbi u Blagaju ubili hrvatsku porodicu Josipa Mravunca. Zabranite Srbima izlazak iz kua Okupljenim ustaama u Slunju u prisustvu upnika Nikia, raspravljajui o sudbini pohvatanih Srba, ustaki ocir Ivica ari im je rekao: Ja znam da njih ima i dobrih ljudi, ali ta mu za to najbolje moe, nego da mu pitoljem prosvira mali mozak U pomo ustaama iz Slunja dole su ustae iz Zagreba, Karlovca, Hrvatskog Blagaja, kako emigranti tako i domai komije. U tri dana, od 6. do 9. maja 1941., pohvatale su ustae na prevaru 600 Srba mukaraca s podruja kotara Slunja i kotara Vojni, od kojih su 520 poklale u Hrvatskom Blagaju, a drugih 80 je na intervenciju talijanskog pukovnika Oskara Grittia vraeno u kamionima s puta prema Hrvatskom Blagaju u Slunj i puteno svojim kuama.1 Jedini koji je uspio pobjei s tog masovnog gubilita u Hrvatskom Blagaju i to iznad same Popove jame, svega pedesetak metara udaljene od katolike crkve bio je Duan Niki iz Donjeg Poloja koji je ispriao: 6. maj 1941. godine urevdan. Odjednom se kod moje kue pojavi grupa civila komija Hrvata s vojnikim pukama i naredie nam: Predaj se, ruke uvis!.

1 O pokolju Srba u Hrvatskom Blagaju maja 1941. godine svoja svjedoanstva zapisali su: Momilo Kozlina, Veljko Velimirovi, Nikola Dejanovi, Mili Stoji, Duan Vuleti, Marija ajfar. Mnogobrojni dokumenti o ovom zloinu nalaze se u Historijskom arhivu u Karlovcu KA Zloini, Dravnom arhivu Hrvatske, Zagreb, Arhivima Beograda, u Zborniku 18, HAK, str. 140, u knjizi Okrug Karlovac 1941, knjizi Petra Zinajia Genocid na Kordunu i okolici 1941-1945, Bg. 1996. O ovom masakru pisao je Slavko Goldtajn u Politici, juna 1969, u devet nastavaka, u Vjesniku u srijedu 18.5.1966. pie Jovo Popovi i vie drugih.

17 Iznenadili smo se kad smo vidjeli da su to nama dobro poznati komije iz Hrvatskog Blagaja. Moj otac, dva brata i ja digosmo ruke i oni viknue: Vi noas ubiste naega Josu Mravunca mlinara, vi ga noas ubiste. Njima je tada rukovodio i domai ustaa Mili Abramovi, zvani Panduriin. Odveli su nas i zatvorili u kuu naeg komije Mie Lovria. Tu je ve bilo dosta zatvorenih ljudi iz naeg sela Donji Poloj i nekoliko iz susjednih sela i zaselaka. Kada su se napljakali po naim kuama i sakupili nekoliko desetaka ljudi odveli su nas na desnu stranu Korane. Tu su nas poeli tui kundacima i cijevima puaka. Onda su nas doveli u Veljun i strpali u andarmerijsku kasarnu. Tamo smo imali ta vidjeti. Ljudi lee izmrcvareni po itavom podu. Dobro sam zapamtio strano okrvavljenog svetenika Branka Dobrosavljevia, njegovog sina Neboju, studenta medicine, predsjednika opine Todora Dudukovia, gostioniara Manu Manojlovia i Mujicu Vukovia. Kad smo upitali to je to s njima, rekoe nam: Priekajte pa ete vidjeti ta e biti i s vama! U jednom oku prostorije ugledah nekoliko krvavih kolaca. Pomislih: loe e biti. U tome asu uoe ustae majari iz Blagaja, a meu njima ustaki povjerenik Dane Marinac. Postrojie nas u dvovrsni stroj. Sa strane svakog od nas stade po jedan zlikovac s kolcem u ruci, a dvojica s prednje strane s pukama u ruci okrenutih cijevi prema zemlji, a kundacima prema gore. Nastade ono to niko nije oekivao. Po redu sa ela poinje tua i batinjanje, traje dok im je volja, dok se ne oznoje i ne zamore. Ako bi koji ovjek posrnuo pod udarcem koca, prednji ustaa bi ga doekao kundakom. Kundaci su se lomili na ljudskim tijelima. Kad su nas tako isprebijali, dola su dva kamiona i strpae nas u njih uz ponovno kundaenje. Rekoe da nas vode na presluanje kod poglavnika u Zagreb. No kada su nas dovezli do Blagaja, zaustavie kamione pred kolom. Tu su ve s domaima bili i ustae emigranti. S njima se epurio upnik Bla Tomljenovi i uitelj Ivan ajfar. Na sam urevdan uvedoe nas u zgradu kole. Odmah nasta batinjanje, upanje brkova popovima i starijim ljudima, upanje kose mlaim ljudima. Gledao sam kako mom ocu Dragiu upaju

18 brkove, Rafajlu Dejanoviu, Radi Dejanoviu i drugima. Domai majari i emigranti ustae kundacima udaraju viui: Ustani, sjedni, majku vam srpsku! I tako cijeli dan i no. Sutradan, 7. maja 1941., postrojili su nas ispred kole i doveli onu malu djevojicu Milku, kerku ubijenog mlinara Jose. Ona je trebala po njihovom nagovoru prepoznati one koji su zloin poinili. Vodili su je izmeu naih redova i traili da upre prstom u nekoga od nas. Djevojica je na kraju izjavila: Od ovih ljudi nije niko. Oni ljudi koji su ubili moju majku, oca i brau imali su drukije kragne na kouljama i maje su im drugaije nego ovima. Na to su se izderali na nju i nekuda odveli. Ponovno su nas nagurali u podrum kolske zgrade. Ljudi su onako natiskani vrili malu i veliku nudu u gae. Bila je nesnoljiva zaguljivost. Ustae su nam govorile: Vidite kako vam je sada u podrumu, a ta e biti kada pustimo vodu da vam kapa po glavama! Istoga dana dovezli su nove rtve s Veljuna, koje su batinali i muili kao i nas dan ranije. 8. maja izvedeni smo iz podruma i prostorija kole. Postrojeni ekali smo. U to je u pratnji ustaa doao Nikola Lasi, nama poznati sudac iz Slunja, inae rodom iz Karlovca. On je presluavao ljude. Ali nikoga nije pitao za pokojnog Josu Mravunca, ve samo za oruje. Svetenik Skorupan, kojeg je jedan ustaa jako muio, rekao je istom da upita suca Lasia kakav je on ovjek, sudija to moe potvrditi, jer ga on dobro poznaje da je uvijek bio dobar od kada ivi na ovom podruju, kako sa Srbima tako i s Hrvatima. Ustaa je i upitao suca Nikolu Lasia: Je li ovo istina to kae? Sve to je sudac Lasi rekao bilo je: Bie. Iste veeri po presudi suca Nikole Lasia i jo dvojice ustaa, svi smo osueni na smrt. Negdje oko 23 sata sudac Lasi je zatraio da se izdvoji grupa nas oko 36, od ukupno popisanih 520 Srba koliko nas je bilo prema popisu ustae Ivana ajfara. Nikola Lasi,2 sudac, na poznanik, je tom prilikom rekao: Vodite ih i pobijte, oni su presueni

2 Sudac Nikola Lasi je poslije osloboenja 1945. postavljen za predsjednika nigdje drugdje nego u Vojni. Poslije je premjeten za suca Okrunog suda u Karlovcu. Kad je umro, sahranjen je pod crvenom zvijezdom petokrakom.

19 Rasporedili su nas 6 po 6 partija. Razmiljam grozniavo to da radim? Pomislio sam da skoim kroz prozor, ali kako sam vidio ustae s noevima na pukama, nisam imao izgleda za bijeg. Uoe ustae s konopcem i svezae nas dvojicu po dvojicu za ruke. Dva na elu, dva u sredini, dva u zaelju. Ljudi u velikom strahu posru i klecaju, ruke im klate. ak i onom ustai koji nas je vezao drhte ruke. Ispred nas iao je ustaa koji nas je vodio kanapom neto duim od jednog metra. Tako i onaj iza nas. Trojica ustaa ila su s nae desne a trojica s lijeve strane s pukama i noevima. Vrijeme je prolazilo kao nikada. Minuti ivota su u pitanju. U estoj partiji bio sam ja. Dola je i ona na red smrti. Nisam prestajao misliti kako da se spasim. Jedini spas bio je bijeg. Ali kako? Nekako sam uspio raznjirati cipele. No bio sam svezan s jednim starim ovjekom iz Veljuna. Ba u sredini kolone Jo kada su me zlikovci vezali, ispruio sam desnu ruku i zategao. To mi je omoguilo da se ve kad su nas poveli, oslobodim konopa. Starac je to primijetio, ali me nije htio odati. Iz kole povedeni smo prema katolikoj crkvi. Put kojim smo ili bio je uzan. Ustaa pokraj mene je malo izostao. Iskoristio sam taj momenat i skoio preko ivice u lijevu stranu. Ustaa je viknuo: Pobjee! Poeli su pucati. Proletio sam onako bos kroz dolinu pokraj samog bezdana. Kao ptica tako sam proletio drugu pa i treu dolinicu, a zatim gotovo u koraku preskoio cestu i trao prema brdu Lisac. Tu sam bio van ustakog puanog domaaja. Kada sam stigao do Lisca, sjeo sam na kamen da me bar malo proe smrtni strah. Jasno sam uo pucanje iz puaka. Zakljuio sam da iznad jame kod katolike crkve ubijaju nae ljude. Ovim bijegom za mene je prolo najgore to se zamisliti moe.3 Poklani Srbi iz Veljuna i njegove okolice su baeni u ve iskopane jame u uvali izmeu katolike crkve i zgrade kole u Hrvatskom Blagaju. rtve su posuli krani-katolici ivim kreom i zatrpali zemljom. Hrvati mjetani su je poslije preorali i zasijali zob, kako bi se izgubio svaki trag zloina
3 Svjedoanstvo Duana Nikia zapisao sam u Vukovaru, 19. XI. 1961. godine.

20

Mile-Mili Abramovi, vodnik stoerne satnije 1. ustake bojne 8. ustakog zdruga, svjedoi
O zloinu ustaa u Hrvatskom Blagaju nad Srbima Korduna 6. maja na urevdan 1941. Abramovi je izjavio 22. novembra 1945. godine: Ja sam za vrijeme Jugoslavije pripadao HSS-i u kojoj sam bio sve do 1941. godine. Prilikom kapitulacije Jugoslavije ja sam bio kod svoje kue u selu Korana (Srpski Blagaj) opina Cvijanovi Brdo, kotar Slunj. Odmah uspostavom NDH, travnja 1941. stupio sam u ustaku organizaciju, kojom je rukovodio mlinar Joso Paunovi. Mjeseca svibnja 1941. na dan Sv. ura mi smo se organizirali za kupljenje Srba po Veljunu, Veljunskoj Glini, Crnom Vrelu i Poloju, te ostalim srpskim zaseocima Veljuna. Na isti dan naoruali smo se u Blagaju u jaini od 50-60 ustaa na elu s uiteljem ajfarom i Josom Paunoviem. Dole su i ustae iz Zagreba. Raspodijelili smo se u pet grupa i poli svako u svom pravcu u hvatanju Srba i pljakanje njihove imovine. Jedna grupa ila je u Crno Vrelo, druga u Cvijanovi Brdo, trea u ljivnjak, etvrta na Veljunu, peta u kojoj sam bio i ja u Donji i Gornji Poloj. Nareeno nam je da pohvatane Srbe vodimo u blagajsku kolu, a ko bude bjeao da ga moramo ubiti. Moja grupa od 15 ustaa hvatali smo Srbe u selu Lovrii, Savii, Opaii, Dejanovii i drugima. Neki su bjeali prema umi Paletini. Ubili smo trojicu u bijegu vie kue Rade Tepavca. Pohvatali smo 30. Ja, Mika Cindri, zvani Brko, Mikan Cindri-Paan i Ante Paunovi i drugi odveli smo ih u veljunsku kolu i tamo zatvorili s drugima. S nama su bili i slunjske ustae od kojih se sjeam Ivana Skukana Toinog, Marka Obajdina Milia Skukana Toinog iz Rastoka, Nikole tefanca. Sjeam se dobro da smo pohvatali toga dana vie od 500 Srba i zatvorili ih u zgradu kole i andarmerijsku kasarnu na Veljunu i kolu u Hrvatskom Blagaju. Svakog sata smo ulazili u zatvore i tukli im smo stigli po Srbima. Uzimali smo sve to su imali kod sebe. Ja sam iao tui Srbe u grupi sa Mirkom Volfom, Mijatom Staniiem, Perom Graiem (igrijom), Miliem Paunoviem (Franji-

21 nim) i Stipom Graiem (Stipanovim). Nas estorica ustaa uli smo u kolu u jedan sat poslije pol noi i tukli smo Srbe dok smo mogli, te dok se nismo zamorili. To su radile i druge grupe ustaa. Sutradan doli su kamioni iz Karlovca i Slunja i odvaali su povezane Srbe s Veljuna u zgradu kole u Hrvatski Blagaj. Opet smo nou upadali i tukli ih im smo dospjeli. Blagajski Hrvati ustae su danju kopali jame u dolini pokraj kole blizu katolike crkve i bezdane jame pokraj nje u koju smo takoe bacali poklane Srbe. Dok su jedni klali i ubijali Srbe nad iskopanim jamama i bezdanom, drugi su drali okolo strae, udaljeni jedni od drugih oko 50 metara tako da ni jedan Srbin ne bi pobjegao. Srbi su voeni iz kole svezani dvojica po dvojica do jame i nad njom ubijani batovima i noevima. Nakon ubistva Slunjani su dovezli ivoga vapna i posuli po ubijenim ljudima i jama je do jutra bila zatrpana u kojoj je bilo potueno oko 500 mukaraca, a onda su blagajski seljaci izorali dolinu i zasijali zob po ubijenima. Poslije pokolja bio sam kod svoje kue sve do pada Blagaja rujna 1941. tada sam izbjegao u Gornje Taborite, gdje sam ostao sve do pada Slunja listopada 1942. godine. Tada sam s ostalim ustaama pobjegao u pravcu Karlovca. Za vrijeme etvrte njemake ofanzive januara 1943. bio sam Nijemcima vodi prema Kordunu. Pomagao sam s ostalima Nijemcima kod izgradnje Koranskog mosta. Ponovnim dolaskom partizana u Slunj kolovoza 1943. ja sam opet sa ustaama otiao u Petrinju, a zatim u januaru 1944. sam preao erkezima, zatim su doli Slunjani koji su pobjegli pred partizanima, njih oko 250 i svi smo se javili u 8. ustaku bojnu u kojoj je bio zapovjednik na slunjski upnik Niki. On nas je sve odveo u Zagreb, gdje smo primili ustake uniforme i oruje te otili za Cazin. Tamo smo stalno vodili borbe s partizanima. Osim borbi ja sam imao i specijalni zadatak-dunost, bio sam ef zatvora u Cazinu u koji smo zatvarali partizane koje smo htjeli pohvatati u borbi. Zatim smo se 28. lipnja 1944. preselili u Vaganac, gdje smo se borili s partizanima do januara 1945. godine. Sa mnom su u istoj kui stanovali Ivan Skukan iz Rastoke, Petar Vlai ustaki porunik iz Dalmacije i Ivan Obajdin iz Podmelnice. Ja sam i ovdje bio ef zatvora i imao sam 10 ustaa koji su pri zatvoru drali strau.

22 Mjeseca listopada 1944. kada smo uhvatili partizanku Boju Grgi, vodio sam nad njom istragu. Nakon pet dana ja, Ivan Skukan, Mijo Obajdin i jedan civil Hrvat iz Drenika izveli smo Boju dobro izmuenu iz zatvora nedaleko ice oko 100 metara gdje smo istu Boju Grgi i ubili, te u naglosti kako sam ja u naglosti motikom je ubijao, zamahnuo sam i nehotice zasjekao i ustau Ivana Skukana po desnoj nozi. Po zavretku ubistva mi smo je zatrpali i vratili se u svoju ustaku bazu. Kada me je uka ani pitao nakon nekoga vremena gdje je Boja, odgovorio sam mu da Boja spava u dolini. U listopadu 1944. pohvatali smo vie od 100 srpskih seljaka u okolici Vaganca i sve smo jedne veeri potukli, zatim smo se sastali u kui Ive Bilana, uzeli 10 litara rakije i poslije ubistva pili i pjevali. U zajednici sa mnom pili su rakiju svi oni koji su izvrili zajedniki zloin nad pohvatanim srpskim narodom u Vagancu i to: ja, Mijo Obajdin iz Podmelnice, Ivan Sabljak iz Saborskog, Josa Serti iz Selita, Josa Serti iz Serti Poljane, Ivan Obajdin iz Slunja, Mirko Orekovi (Lianov) iz Drenika i jo pet ustaa iz Mesieve bojne. Ostao sam tako u Vagancu dok nisam morao pobjei sa svima ustaama ispred partizana 1945. Pobjegli smo u Biha, zatim u Kostajnicu gdje smo ostali do kapitulacije NDH. Tada smo pobjegli ak do Dravograda, gdje su nas uhvatili partizani i otpremili nas u logor u Baku gdje sam bio sve do 19. kolovoza 1945. godine. Nakon toga doao sam svojoj kui. Nakon nekog vremena partizani su me uhapsili i doveli u zatvor gdje se i sada nalazim. Poto nisam u poetku naveo lica koja sam 6. maja na urev dan 1941. uhvatio u Poloju, sada napominjem njihova imena i to: David Dejanovi, Rade Dejanovi, Jovan Dejanovi, Rafajlo Vuleti, Nikola Opai, Rade Opai, Todor ika, Dragi Vukmirovi, Dragi Niki, Miladin Niki, Stevan Dejanovi, Nikola Dejanovi, Simo Opai, Mili Vuleti, Mojsija Vuleti, Milo Premac, Mijo-Mihajlo Opai i Mojo Opai. Sve gore pomenute pohvatao sam ja kod njihovih kua i odveo u Blagaj u kolu, koji su bili nakon kraeg vremena pobijeni streljani. Vie nemam nita rei, a sve gore navedeno tvrdim da je istina na koje dajem dobrovoljno svoj vlastoruni potpis.

23 Historijski arhiv Karlovac, F. Zemaljska komisija za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa, Zapisnik od 22. novembra 1945. godine.

Janko Medved Hrvatski Blagaj Slunj

Janko Medved roen je 1898. godine u Hrvatskom Blagaju, opina Veljun, kotar Slunj. Jedan je od ustaa koji je hvatao Srbe na Kordunu, pljakao, palio i ubijao. Maja mjeseca 1941. godine kada je uestvovao u zloinu u Hrvatskom Blagaju imao je sedmero djece. Evo ta kae u svojoj izjavi od 21. maja 1945., o pokolju Srba u Hrvatskom Blagaju 6-8. maja 1941. godine: Maja mjeseca 1941. godine ja sam odmah primio oruje i stupio u ustae sa Perom igrijem (Graiem), Markom Graiem, Mikom Volariem, Stipom Graiem, Ivanom Volf i drugima iz Hrvatskog Blagaja. Bilo nas je naoruanih 50, koji smo odmah ili sa slunjskim ustaama u srpska sela: Crno Vrelo, Cvijanovi Brdo, Veljun, Perjasicu i druga u kupljainu, da hvatamo srpski narod. Zakleli smo se da emo srpsko sve ponititi, od kilograma, pa dalje. Prilikom hvatanja srpskog naroda u pomenutim selima mi smo pohapsili pored mukaraca, ene i djecu. Njih oko 500-600. Neke su ene s djecom puteni. Mi smo mukarce zatvorili u andarmerijsku kasarnu, kolu, pravoslavnu crkvu i popov stan. Te zgrade bile su pune ljudi i mi smo se redali svaki pola sata naizmjenino smo ih tukli nas osam po osam. Tukli smo ih sve dok se u kome ulo da die. Dok smo mi njih tukli drugi su otili u Blagaj da kopaju jame kod kole u jednoj dolini prema katolikog crkvi. Drugi dan 6. maja 1941. mi smo Srbe gonili u zgradu kole u Blagaj gdje smo ih natrpali oko 400. U koli i podrumu su bili sve dok nismo iskopali jame, gdje emo ih zatrpati, a dok su jedni kopali jame u dolini, drugi su ulazili u kolu i mrcvarili i tukli na zvjer-

24 ski nain pomenute Srbe, od kojih je nekolicina u koli i pomrla, koji su bili na zvjerski nain mueni. Kada su jame bile gotove mi smo uvee izvodili isprebijane 10 po 10. Mi smo njih tukli krampovima, noevima i batovima tj. macolama. Kad smo ih doveli do jame mi smo komandovali da legnu i oni su morali polei, pa smo ili od jednog do jednog i udarim ga dva puta u glavu sa batom i s njime odmah u jamu. Mene je zapao red na petu partiju u kojoj je bilo 12 Srba, a sa mnom su ih sprovodili do jame: Mika tajduhar, Ivan Volf Perin, Marko Grai, Stipe Grai i Pero Grai. Kada smo doli do jame prvi je uzeo bat Pero Grai, koji je ubio etvoricu, a ja sam ostalih 8. Druge ustae su ih pobacale u jamu. Kada smo obavili taj posao otili smo u kolu i vadili opet 10 po 10 i davali ih drugim ustaama koji su ih vodili do jame i tamo tukli. Tako smo imali posla cijelu no, sve dok se nije razdanilo. Ubijali smo i dalje. Ustae iz Slunja su dovezle u nekoliko kola ivog vapna koje su posipale po napola izmrcvarenim ljudima, koji su se u jami jo pomicali-kretali i tada su ih poeli zatrpavati. Kada smo ih zatrpali mi smo jame zaravnali i jo smo nad njima zaigrali kolo. Kolo je predvodio Stipan i Mija Grai i jo neke ustae iz Zagreba. Seljaci Blagaja su dolinu izorali i zasijali zob. Ve drugi dan ili smo u pljaku u Crno Vrelo, na Veljun i druga srpska sela iz kojih je bio pokupljen narod. Tada smo dotjerali mnogo blaga, svinja, goveda, ovaca itd. Mi smo to svoje djelo vrili vie puta, jer smo dovozili i robu, poljoprivredni alat i sve do ega smo doli. Ja sam tada otiao kui gdje sam bio sve do Boia. Tada sam ponovno primio oruje od popa Blaa Tomljenovia, koji je toga puta naoruao nas opet oko 50. Mi smo tada drali svoju posadu u Blagajskoj koli, a i vie puta smo ili u akcije u srpska sela, gdje smo vrili pljaku krupne stoke, a najvie svinja itd. Neko vrijeme sam bio kod kue i radio svoj posao. Sve je to tako trajalo do 26. oujka 1945. dok nisam s ustaama pobjegao u Karlovac. Mlai su otili u ustae, a mi stariji smo radili kod civila i tako smo se prehranjivali. Kada su partizani napali Karlovac ja sam pobjegao s ostalim bjeguncima u Zagreb, a iz Zagreba smo bjeali s vojskom prema Sloveniji sve do Dravograda. Tu su nas pohvatali partizani i otpremili u Maribor gdje su nas popisali, dali nam propusnice i

25 transportirali nas svakog k njegovoj kui, sem nas nekoliko, koje su partizani prepoznali, uhvatili nas i zatvorili. Vie nemam nita rei, a sve navedeno je tano i dajem svoj potpis. Janko Medved s. r. Historijski arhiv u Karlovcu KA Slunj, Izjave o zloinima.

Marija ajfar Mimica Veljun Slunj

O hapenju, odvoenju od kue, zatvaranju i pokolju Srba u Hrvatskom Blagaju 6. maja 1941. godine Marija je kratko ispriala: Sklopila sam brak sa mojim suprugom Ivanom ajfarom 1932. godine. Bio je rezervni jugoslavenski pjeadijski potporunik i kao takav bio je pozvan na vojnu vjebu aprilskih dana 1941. u Otoac. Po zanimanju je bio uitelj. Poslije rasula jugoslavenske vojske brzo se vratio u Veljun, gdje smo inae ivjeli. Osnutkom Nezavisne Drave Hrvatske, 10. aprila 1941. godine, postavljen je za opinskog ustakog povjerenika Veljun, kotar Slunj. Kao pripadnik ustake organizacije jo od ranije bio je i ovih dana 1941. dobro obavijeten o politikoj situaciji u to prevratniko vrijeme. Dana 5. na 6. maja 1941. pobijena je porodica mlinara Josipa Mravunca iz Hrvatskog Blagaja. Ve sutradan, 6. maja, na urevdan, kada se narod Korduna veseli i slavi praznik, ule su se zaprepaujue vijesti. Stanovnici Veljuna i okolnih naselja voljeli su i potovali mlinara Josipa i bili s njim prijateljski povezani, pa nisu mogli ni pomisliti da bi netko mogao takvo zlo uiniti njemu, njegovoj majci, supruzi i djeci. Od usta do usta ile su razne tune vijesti, a da nitko od stanovnika Veljuna nije znao ta se zapravo dogodilo.

26 Ve 6. maja 1941. doao je na Veljun kod moga supruga specijalni izaslanik, ustaki natporunik Ivan ari, sa svojim emigrantima ustaama iz Zagreba. S njima se vratio i upnik Bla Tomljenovi koji je toga dana zarana otiao u Zagreb. Tu se naao i Mijo Babi, ustaki voa, sa svojim ustaama emigrantima s nekoliko domaih iz Slunja i Hrvatskog Blagaja. Istoga dana oni su uhapsili 22 Srbina, mukarca iz Poloja, i zatvorili ih u talu i andarmerijsku kasarnu na Veljunu. Naveer oko 22 sata ari je pozvao moga supruga da izae iz stana napolje, pred kuu. Ja sam sve to pratila, gledala kroz prozor i sluala njihov razgovor. ula sam da ga je ari pitao kako on tumai krvoprolie porodice Mravunac. Moj mu je rekao da je to grabeno umorstvo. Ivan mu je odgovorio da to nije istina, ve da je to srpska osveta hrvatskom narodu. Naredio mu je, dobro sam ula, da imade pohapsiti sve Srbe mukarce od 16 godina starosti pa dalje. Hapsili su Srbe pod izgovorom da i sami dou na prepoznavanje kako bi preivjela dvanaestogodinja djevojica Milka Mravunac prepoznala poinioca zloina. Moj mu mi je priao da je mala Milka u andarmerijskoj stanici na Veljunu priala da su dvojica nepoznatih ljudi doli traiti njenog oca da ih preveze preko Korane, a kako te veeri nije bio kod kue, ve u selu Blagaju, ti su se ljudi zadrali u sobi do oko 11 sati nou, a u kui je bila majka s djecom. Tek kad su vidjeli da domaina nema, i poslije dueg obinog razgovora, traili su od majke da im dade novac. Kako im ona nije dala novac, izveli su je napolje, ubili i bacili u vodu, zatim majku oevu i malu joj brau. Nju su udarili daskom po glavi i bacili u rijeku Koranu. Mala se osvijestila i isplivala. ula je da otac dolazi kui (zvidukao je). Poletjela je prema ocu da ga obavijesti, ali nije imala snage da ga dozove, i da mu kae to se dogodilo. Nadalje, moj mu je priao da je Joso doao do blizu svoje kue, ali je iz jedne umice iskoilo njih nekoliko i zaklali ga. Mala je uspjela doi do kue Mate Graia, prve kue iznad Korane, i tu ispriala ta se desilo. Prenoila je i sutradan otila sa seljacima svojoj kui da vide to se dogodilo. Tu su nali poklanu porodicu Mravunac. Moj mu se dogovorio sa ariem o nainu hapenja Srba mukaraca, kako na Veljunu tako i drugim okolnim selima. Na

27 osnovu dogovora moj suprug je izdao nalog andarima i blagajskim ustaama za hvatanje ljudi koje su dovodili na Veljun, zatvarali u andarmerijsku kasarnu, talu i neke druge prostorije. Tu su ih tukli i odatle odvozili u Hrvatski Blagaj onim istim kamionima u kojima su iz Zagreba dole ustae emigranti. Mu mi je ispriao da su Srbe muili u blagajskoj koli i odvodili do jame koju su si sami morali iskopati i tu ih mrcvarili, ubijali pitoljima i noevima. Osim u ovu iskopanu jamu, udaljenu nekoliko metara od kolske zgrade, Srbe su bacali u jednu prirodnu jamu zvanu Popova peina koja se nalazi samo malo dalje u pravcu katolike crkve. Ljude su klali uglavnom nou, ali kako je moj suprug priao, neke i danju. Govorio je da bi trebalo zatititi one koji su glasali za Maeka, ali mu se Ivan ari otro usprotivio rekavi mu da ih neka on zamijeni. Kad je moj mu doao kui iz Hrvatskog Blagaja, bio je uzrujan tako da mu je jedan andar rekao da je sazreo za Stenjevac (ludnicu). Bio je blijed i nije mogao jesti nekoliko dana. U mojoj trgovini na Veljunu priali su seljaci iz Hrvatskog Blagaja da je upnik Bla Tomljenovi u crkvi odrao govor da nije grijeh ubiti Srbina. Poznato mi je da je puteno 96 ljudi jer su doli Talijani i spasili ih. Nakon pokolja Ivan ari otiao je sa svojima natrag u Zagreb. Moj mu je iz Slunja dobio nalog da prvo uhapsi pravoslavnog popa Branka Dobrosavljevia, njegovog sina studenta Neboju, Radu Gojsovia, Radoa Vujiia, uru Velimirovia, Manu Mihajlovia, Todora Dudukovia i druge, naroito, koliko se sjeam, komuniste, meu prvima. Sjeam se i drugog masovnog pokolja srpskog naroda, 3. augusta iste 1941. godine. Tada su ustae civili Slunjani i Blagajci pohvatali sav ivalj: mukarce, ene i djecu. Tim pokoljem rukovodio je uitelj, ustaa iz Slunja arko Kovaevi i Ivan Skukan. Moj mu u tom zloinu nije imao udjela. Ustae su dole iz Slunja iznenada bez prethodnog obavjetenja. Srbi su tada potueni kod Jelika nedaleko Slunja. Koliko je ivlja brojno toga puta usmreno, meni nije poznato ajfar Marija, v.r. Uz svjedoka Marijana Jandraec, v.r. Marijino svjedoanstvo zapisao sam u Koprivnici 10. maja 1963. godine.

28

Jovan D. Obrenovi, jerej Veliki unjar Glina

10. aprila 1941. godine bio sam na pogrebu Stojana Bunia iz unjara. Vrlo runo, blato i kia sa snijegom. Teka muka na frontovima gonila me je da odem u Glinu (srez) da ujem za najnovije vijesti. U 6 sati po podne krenem iz Grabovca za Glinu. U vozu ratno raspoloenje iako je ve dva sata prije toga izvren prevrat i sramna izdaja. Nitko nita nije znao osim sluaa radija. U Glini se ve na stanici neto osjealo, vazduh je bio teak. Traim novine hrvatske jer beogradske nisu izlazile, ali ni prodava ne radi. Pourim u varo. Prolazei pored duana g. orkovia, njegova me ga pozove u duan i sva u plau, drhtei, saopti mi o proglasu Kvaternikovom. Ree mi jo: I dr Maek je govorio i kazao je Hrvati lanovi HSS i sve organizacije opinske, kotarske i banovinske od danas je jedini i vrhovni voa hrvatskog naroda dr. Ante Paveli i jedino se njegovim naredbama imate pokoravati. Sluam i ne mogu vjerovati. Sve, samo ne to. Produujem dalje i vidim da Srbi zatvaraju radnje i bjee na ulice, dok Hrvati uurbano, veselo, tre od kue do kue. Na nekim kuama se viju hrvatske zastave. Dr. Brankovi izlazi iz knjiare tula i jo izdaleka mi, pozdravljajui kae: Gotovo je! Bez rijei, stegnuta srca i stisnutih pesnica idem u srez. Tamo sve van sebe. Sva vrata sem naelnikovih otvorena, sve kancelarije prazne. inovnici se razbjeali a nekoji su kod naelnika. Uem k naelniku. Naelnik zajapuren mlatara rukama drei depeu Kvaternikovu. Oko njega desetak Glinjana Hrvata sa predstojnikom optine Fancekom Brkiem na elu. Trae da se i u Glini odmah proglasi Nezavisna Drava Hrvatska. Naelnik Milenko Mili odbija dok ne doe u vezu sa Zagrebom, ali sa Zagrebom je toga asa svaka veza prekinuta. Kako dooh potra mi naelnik u susret sa rjeima: Hvala bogu, gospodine proto, da ste ovdje, evo itajte. Proitah pa ga pogledah sa tekim bolom koga sam toga asa osjeao. ta da radim?, pita me.

29 Otpusti sve ljude pa sjedi, pa emo se dogovoriti. On ih otpusti i naredi da uvaju red i mir. Pod svaku cijenu zadri red i mir dok ne vidi kako e se dalje razvijati situacija, to je on prihvatio i odmah otiao u optinu na dogovor. Pristav dr. Imper vidno raspoloen trkarao je tamo amo ali jo uvijek u bojazni da se nee ispuniti to avolsko djelo. Bio je pristojan Mia Kovaevi inovnik, podal kao i uvijek ve je spremao planove za ono ta e doi. Pozovemo u srez g. upnika ueka i vjerouitelja g. Jovu Lukia. uek Slovenac, Istranin, vrlo inteligentan i estit svetenik poeo je govoriti kao pravi hrianin: Treba se pokazati u ovim asovima Evropejac, i evropejski. Kulturno postupati prema svakome. Sa tekim osjeajima krenem na stanicu i u vozu do Grabovca provedoh pola sata stranijih od najveih muka. U Grabovcu nikom nisam nita saoptio ve produih kui. Idui u moje selo na tzv. Jokalicama ujem pucanje (na mahove) u Petrinji. Kad sam stigao kui, ena me nudi s veerom, razume se da nisam mogao jesti. Mamu nismo ni budili da bar jo jednu no mirno prospava. Duga i teka je bila ta no. U svanue neko teko udara na vrata. Mama ustaje da otvori i im je vrata samo malo otvorila, unutra upada uro Ivani (uka) s karabinom i uzvikom: Zovite gospodina, prevrat je revolucija! Mama zakuka i utra k meni u spavau sobu dok se ja bolno nasmeih i rekoh: Znam ja sve. Zove vas narednik Marko da doete odmah kod Stanka Janjatovia, trgovca, ree mi uka, sav uplakan od straha, ne, ve od ogorenja i tuge, ta onog asa zna i osjea da gubi sve. Idi ti rekoh, a ja u doi odmah. Kod trgovca sve puno. Ljudi izbezumljeni, ene plau, pjesma ovdje za dugo zamire, smijeh se vie ne vidi i ne uje, sve se u crninu oblai, postajemo svi iva grobnica. Marko Grevi komandir andarmerijske stanice, Hrvat, ali estit i dobar Jugoslaven, ovjek, drug i prijatelj, plae, drhti i oekuje najgore, jer smo svi svjesni da dolazi strana neman, koja e sve da guta.

30 Marko ne kloni duhom, ve uini sve da ne doe do meusobnih razmirica i obraunavanja i ekajmo dalji razvoj situacije. Za moje ljude ja garantujem, da e drati red i mir. Cio dan provedosmo u tekom i mranom iekivanju. Vojnici, ve rano koji su bili blii, dolaze svojim kuama. Svi su utueni, izdaja, nedisciplina, nered itd. dovedoe do ove strane tragedije. Svi se pitamo: zar je to naa slavna vojska, zar su to sinovi naih slavnih predaka div-junaka, ali odgovora nema. Stvarnost je tu i treba joj u oi pogledati. U stanu me eka druga grupa ljudi. Oekuju od mene utjehe, podrke i spasa. Ljudi, budite mirni, radite svoj posao, na izazivanje ne odgovarajte i sluajte me, da bi i meni i sebi olakali poloaj. Ja vas napustiti neu, ostajem meu vama. Ja sam tu. Dok sam ja tu nadam se da vi neete biti uznemiravani. Boe veliki, kako smo se ljuto prevarili! Ljudi plau kao djeca i ne mogu da vjeruju da je stvarnost zaista tako strana. Oekujemo dolazak njemakih trupa. U subotu 12. aprila 1941. svie, Lazareva Subota, slava nae crkve. Jadna slava, odoh da sluim sv. Liturgiju. Iskupismo se dvadesetak ljudi i ena, plau i plau samo. Dolazim kui oko 12 sati. Preda me tre moji sinii Vukain i Braco (Svetozar). ujem motor pred samim ulazom u dvorite, sreta me prvi njemaki vojnik motociklista izvidnica. Ozbiljan, mrk, sa karabinom preko ramena, pravo gleda i vozi dosta velikom brzinom. Ulazim u kuu. Tu me eka Joco Milobratovi i pria kako je stigao kui. Svi isto priaju. Bez borbe, bacajui oruje po nareenju starjeina, pustili su neprijatelja u svoju zemlju. Ko nije odbacio oruje, bio je razoruan od ustaa. ena odlazi u sobu da donese sue za ruak. uje se opet motor. ena zakuka i utri u kuhinju sa uzvikom Evo Nijemaca! Otrimo u sobu i posmatramo, kamion za kamionom, prolaze Nijemci. To su sve pomone trupe, neborake, jer borake idu drugim tvrim putem preko Klasnia za Bos. Novi Petrinje za Kostajnicu. Svijet pomalo izlazi iz kua i gleda Nijemce poto su vidjeli da nikom nita ne ine i ne zaustavljaju se. Ako neko pozdravi, Nijemci odzdrave. Svijet se pomalo smiruje i odie jer je sada ono oekivanje stranih trupa prolo. Nadamo se da Nijemci nee doz-

31 voliti nita ta bi moglo izazvati osvete i krvarenja. Zaista, dok su Nijemci ovdje bili, bilo je sve u redu i nikome se nita nije dogodilo. No, im su Nijemci otili dalje prema Bosni, poelo je proganjanje Srba od strane ustaa. Prvo hapenje (uhienje) od ustaa uslijedilo je ve 16. aprila 1941. na samu Veliku Sredu i to mene, u 8 sati navee. Toga dana sam predosjeao da e mi neko doi u stan i zaista, uvee kamionom dolo je 12 ustaa iz Gline. im je kamion stao, iskoile su ustae i blokirale okolna dvorita, put 100 metara dolje i gore, popele se na talu, na svaki prozor po puku, a onda uletile u kuu surovo i strano kao na najveeg razbojnika. Niko od seljaka nije se mogao primaknuti mom stanu, jer im bi se neko pojavio, odmah bi pucali i pretili. Pretresli su kuu i poslije mene poveli. Strpae me u kamion, nazad njih desetoricu, koji su neprestano drali puke na gotovs, prema meni. Dvojica su ila polako za kamionom i to natrake sa uperenim pukama sve do kraja sela i tek su onda i oni sjeli u kamion. Umjesto u Glinu odvezli su me u Grabovac i svratili u Sokolski dom, koga su ustae uzurpirale. U meuvremenu dr. Juraj Rebok, primarius bolnice i logornik (ef sreza) glinskog, moj lini prijatelj i kuni lijenik, naredio je telefonski da me sasluaju u Grabovcu i odmah puste. Tako je i uinjeno. Cijelo selo nije spavalo oekujui ta e biti sa mnom. Ljudi su dotrali u moj stan sa suzama u oima, iskazivali sreu da me opet vide u svojoj sredini. Tako je to ostalo punih 10 dana i svi smo se nadali da e doi normalne prilike i da e svaki onaj koji bude lojalan prema novom reimu i dravi biti miran i moi raditi svoj posao, no u tome smo se svi ljuto prevarili, jer cilj i program ustake vladavine je bio potpuno istrebljenje srpskog naroda iz hrvatske drave i to sistematski i postojano. Dvadeset i esti april 1941., u petak, imao sam pogreb Petra Bunia. Oko 13 asova moju su enu zahvatili grevi u stomaku i to tako jako da je jaukala kao dijete. Ostao sam pored nje do 16 sati, a onda krenuo na pogreb, poto se ona malo smirila i zaspala. Kia je pomalo padala i zahladilo je. U domu pokojnikovu koji je bio ugledan domain naao sam mnogo mojih ljudi a i iz drugih sela. Tu je bio i moj kolega paroh iz Malog Graca, Boko Bogunovi,

32 pa poreznik Duan Krkovi itd. Razgovarali smo najvie o nesrei koja je snala srpski narod kao i o sluaju moga hapenja 16. aprila 1941. godine. Oko 17 asova poeli smo opelo i ba kada je poelo celivanje krsta, neko mi ree da su ustae u dvoritu. Odmah sam znao ta me opet eka. Pitao sam da li ih tko poznaje. Rekoe da ne poznaju nikoga. Sad mi je bilo jo sumnjivije. U tome trojica uu u sobu i upitaju: Ko je Obrenovi? Ja se javim i oni mi saopte da sam uhapen i da se pourim s obredom. Odmah sam naredio da se pokojnik iznese i da se krene na groblje. Ljudi su oajno izgledali. ivi mrtvaci. Bez pomoi. Kada se formirao sprovod jedan od njih je komandovao: u strelce, stave noeve na puke, izvade pitolje, stanu s leve strane trojica a s desne dvojica s uperenim pitoljima na mene. Tako smo krenuli prema groblju. Na groblju sam brzo zavrio pomen i pitao da li mogu da osvetim dom, pa da onda krenemo, a oni su odgovorili neka to svri taj drugi, a ti odmah ide s nama, jer se nama uri i ovako smo mnogo ekali. Jo jednom pogledam moje ljude, pozdravimo se nemo jer rijei vie ne idu iz njihovih usta. Iza mene idu oni s pitoljima u rukama. Rado bih puio ali ne smijem da metnem ruke u dep da ne bi mislili da neu upotrebiti oruje pa da me ubiju. U jednoj umici jedan od njih (porunik Noso) naredi mi: Stoj! Ruke u vis! Ima li oruja? Nemam. Pretresi ga. Jedan me pretrese pa poto nisu nita nali krenusmo dalje. I oni stave svoje pitolje u depove. Tada sam i ja zapalio cigaretu. Isti porunik, propali ak bez obrazovanja vojnikog, jo usput me je poeo ispitivati. Da li sam etnik. Da li sam radio protiv Hrvatske? Zato e meni karabin itd. Kae mi: Treba zauvijek zapamtiti da ovdje vie ne moe biti i ne smije biti Srba, jer je ovo hrvatska zemlja i u Hrvatskoj e biti samo Hrvati i nitko drugi. Ja sam odgovorio i kazao, da oni vre svoju dunost i svakako da su doli po mene po nareenju i da sigurno postoji tuba i tuilac, pa tuilac e da dokazuje tubu, a ja u se braniti, pa ako tuilac sve ovo zato me optuujete dokae, ja u snositi konzekvence. Na pola puta od groblja do moga stana, groblje je udaljeno oko

33 dva km sretnu nas dvojica ustaa i jedan od njih mi ree: Kako to gospodin ide pjeice po ovom blatu a ne vozi se u autu? Ja mu ne odgovorih nego produimo dalje. Pred duanom Stanka Janjatovia sretoe nas jo etvorica i tako nas dvanaestorica krenusmo prema mojoj kui. Idui kroz selo primijetih da na kuama vise neke bijele krpe. Poslije sam saznao da su to ustae naredile im su uli u nae selo, jer kau: Srbi su pobijeeni i kao takvi moraju drati bijele zastave na kuama kao znak predaje, a samo Hrvati kao pobjednici mogu isticati hrvatski barjak. Pred vratima ekaju me jo dvojica, jedan s pukomitraljezom a drugi s karabinom. Kada su im moji pratioci rekli da nemam oruja, oni su spustili nian. U stanu sam zatekao jo dvojicu. im sam uniao u stan vidio sam da su u mom odsustvu napravili itava razbojstva, sve je bilo ispreturano po kui, porazbijano i uprljano od njihovih cipela. Primijetio sam da ikone Sv. Save lee na podu iscjepane i zgaene, itd. ena me je u oaju gledala previjajui se od bolova zikih a sada i duevnih i moralnih. Djeca su od straha legla u krevet i nisu smjela oka otvoriti. Kada sam se vratio iz zatvora tek sam onda saznao istinu, ta su sve radili po mojoj kui dok sam bio odsutan. im sam ja otiao na pogreb oni su uli u moju kuu. Njih oko 20. Uletjeli su s orujem u kuu kao divlji zvjerovi, traili su mene, pa kako nisam bio kod kue, poslali su onu petoricu po mene s nareenjem da me smjesta dovuku bez obzira gdje me nau ili ta budem radio. Meu njima je bio i jedan andar Stipo Dejanovi, dobar ovjek, ali plaljiv, pa im je sigurno on rekao da mi dozvole da bar otpratim pokojnika do groblja. Vidio sam da drhti kao prut. im su uli u kuu poeli su razbijati do ega su god doli. ak su i moju maturantsku sliku svu na komadie isjekli, samo valjda zato to je na njoj naslov bio irilicom. Ikone su sve pocjepali sem slavske sv. Jovana. Zatim su poeli muiti mi bolesnu enu, govorei joj da je ale, ali da me nikada vie vidjeti nee, da e me sa naroitim uivanjem tui i muiti pa kada me izmue, da u sam raku kopati pa e me tek onda ubiti. Ona ih je molila da je ne mue jer je skoro dola s operacije i da je bolesna, ali zvijeri nemaju milosti, nego nastavljaju

34 muenje i sadistiko naslaivanje u njenom bolu. Stariji moj sin, pet godina star, pobjegao je u sunicu i sakrio se u daske, on im vidi uniformu bjei, jer se uplaio kada je gledao kako me prvi put hapse i odvode. Mlai Svetozar Braco, star 4 godine, sjedio je u svojoj foteljici i gledao ih. Pitao ih je jesu li oni ustae ili Nijemci. Zato nose puke itd. Jedan od njih pitao ga: ta si ti? Ja sam Srbin, kae Braco. Nisi ti Srbin, nego Hrvat, kae ustaa, a Braco opet kae: Nisam ja Hrvat, ja sam Srbin. Dobro, kae taj ustaa, ali nee vie vidjeti tatu, njega emo mi ubiti. Malo siroe poe plakati i kae: Nemoj iko mog taticu ubiti, ali zvijer-ovjek nema osjeaja. Naroito su bili surovi: Dujo Krpan, voa te petorke, inae ofer kod Gavrilovia u Petrinji i neki Peak, mesar petrinjski. Sve se sam olo okupio u ustaki pokret. Imaju stan, hranu, plau, pljakaju, ubijaju. Dao im je njihov poglavar Paveli da rade sva zla srpskom narodu. Za nikakva zlodjela nisu nikom odgovorni. Oprostim se sa enom i djecom i oni me povedoe sada po drugi puta. Pred kuom staroga Adama Jekia doeka me jo jedan ustaa koji je razgovarao sa trojicom seljaka, Dujo Krpan, obuen u vojniko odijelo, liku kapicu, kinu ocirsku kabanicu koju je negdje od nekog ocira oteo, opasan ustakim noem. Kad me je opazio, prie i ree: Sluaj ti gospodine, hajde malo da se razgovaramo dok sam raspoloen, jer poslije moe doi zlo. Pita me to nakaradno ljudsko stvorenje, jesam li etnik (jer su ustae proglasile svakog Srbina etnikom, da bi lake mogli vriti nasilja i ubijanja radi opravdanja tobo). Da li sam radio protiv Hrvata, da li sam ljudima govorio da se odazivaju u vojsku ili da daju stoku, da li sam proslavljao dolazak Kralja na presto i svata drugo na ta su ga uputile njegove ustake voe. Tako doosmo i do kamiona, trpaju me u kola. Krenusmo i oni zapjevae: Posvetila se onome ruka, koji ubi srpskoga ajduka (Aleksandra). Jedan me upita zato se ne obrijem, zar nije lepe da se uredim a ne ovako upav da budem. Drugi dodade ja dobro maem, trei ja dobro brijem itd. Poslije zapjevae ustaku himnu. Kada su otpjevali gone i mene da pjevam: Sprem te se sprem te se etnici. Ja sam odbio da pjevam. Tako stigosmo do Kraljevana. Kamion staje kod andarmerijske stanice. Tu treba uzeti jednoga andara koji dolazi iz Petri-

35 nje. Zvao se je Busija. Ovdje oekujem najgore, jer je to hrvatsko selo. Stvarno, im smo stali tre mukarci, ene i djeca kamionu. Prvi stiu rojnik Iva Turkovi i kroja Koli. Rojnik poslije pozdrava upita: Je li tu ptica majku mu vlaku?, Tu je, odgovaraju ustae. Toga treba oderati, ubiti i muiti jer taj je uvijek samo Srbin bio. Bi li ga htjeli vidjeti, pita jedan ustaa. Neka izae da ga vidimo kakav sada izgleda. Izlazim i stojim pred tom besvjesnom stokom, to se zovu ljudi. Psuju, grde, pljuju me, zagledavaju, gurkaju, upaju itd. Pa kada su se zadovoljili, opet me stavljaju u kamion. Slaa je smrt od ovih ponienja, ali tako valjda mora biti. Ulazei u kamion jedan me udara pukom pod rebra. Samo ga bez rijei pogledam i sjednem na mjesto. Konano stie i taj andar Busija u pratnji Krpana i naeg komandira Marka Grevia. Krpan ulazi u kamion natrag, Busija naprijed. Komandir Grevi, visok, jak, ozbiljan, neoenjen i neustraiv, na moje veliko iznenaenje, ovdje blijed drkti i usred one mase izvan sebe ree pred svim onim zlikovcima: Gospodo, molim vas postupajte sa popom Jovom kao sa ovjekom jer je on zaista bio ovjek, ja ga poznam kako sam ovdje ve dvije godine, nikome nita na ao uinio nije. Ako bi ikome trebalo krvi, onda prvo moja glava, pa njegova. To je tako porazno djelovalo na onu masu da se nije mogla odmah snai, a kamion je krenuo. Od toga asa situacija je za mene na bolje krenula. Stiemo u unti, opet hrvatsko selo, silazimo u gostionicu Jurice Mihelia, alju po fratre, jer se tu nalazi samostan Sv. Antuna s gvardijanom, ustakim povjerenikom za ovaj kraj. Poslije 15 asova dolaze fratri. Ustae izlaze pred njih. Poslije 10 minuta zovu me. Boe moj, ta se danas dogaa. U Kraljevanima me titi isti Hrvat, andar, a ovdje braa u Hristu, propovjednici ljubavi i trpeljivosti, predstavnici jedino spasavajue vjere, ta e oni da kau. Nije teko predvidjeti. Mlai Benko prilazi meni i rukuje se i kae da nema nita protiv mene. Gvardijan ni prii mi nee. Kako bi on ustaki povjerenik priao jednom izmatiku, srpskome pravoslavnome popu. Neto povjerljivo razgovara s ustakim ocirom. Izvrite nareenje, kae gvardijan i ponu se razgovarati, razumije se ustaki. Za dom!, kae. Spremni! , odgovaraju i podiu ruke. AP! Naredi ulazak u kamion i krenemo za Petrinju.

36 Ve je puna no kad stiemo oko 22 sata u Petrinju. Odmah me vode u glavni ustaki stan. Tamo u hodniku puno ustaa. Meu njima vidim ustae emigrante u kousima. Pitaju, zato je ovaj doveden. Odgovaraju, etnik je. alju me u policijski zatvor, to je moja srea, jer ko prenoi u ustakom zatvoru, taj se teko iv vraa svojoj kui. Sprovode me dvojica ustaa. im smo zali u mrak, jedan kae: Hoemo li ga?, i proe naprijed. Opet srea. Toga asa ujem glas ustae porunika Krpana, koji me je uhapsio. On ree: Stoj! i ovi stanu. Onaj ta je rekao: oemo li ga, pobjegne, a Krpan kada nam prie ree: Znam ja da bi te tukli, zato i ne dam da te oni sprovode, jer sam dao naredniku Marku rije da te neu noas tui. Straar me vodi u eliju. Ubacie me u posljednju sa lijeve strane gdje zatvaraju skitnice. S desne strane prepoznajem glas svetenika Duana Klipe, vidim lugara Nikolia, trgovca Kalinia, starog nanca Milojevia i meu njima desetak seljaka Srba. Svi izgledaju mueniki. Glave oteene, a oi podbule, usne modre. Vidi se da su pretrpjeli strane muke i patnje. Svetenik Klipa ne moe ni da se podigne. Taj ovjek je prepatio ta ni jedan nije. Na njemu su isprobali sve naine muenja koja moe ovjek da izmisli. ta su prepatili, uskoro u svojim oima vidjeti. Krpan pozove starog Milojevia, ovjeka od 82 godine, visoka, potpuno sijeda, pravi tip Slovena. Pa kada ga poe tui sa ustakim noem, u meni se utroba prevre. Bije ga kao ivotinju. Ne moe ovjek koji to nije vidio ni zamisliti da moe ovjek drugog ovjeka tako teko zvjerski tui. Stari ovjek jaua, pada, beton grize, preklinje i moli, da ga ubiju, samo da ga ne mue. Daje svoju kuu i sve imanje samo da ga prestane biti udarati po njegovom starakom tijelu. Dvadeseti vijek. Hiljadugodinja kultura hrvatska. Dolazi jo nekoliko ustaa s batinama. Poinje muenje, ne samo starca Milojevia nego i svih zatvorenih Srba. Kako kubaci i batine tupo udaraju o izmuena tijela jadnih ljudi, tako se uje ono strano, jezovito, kroz no i one hapsanske hodnike zapomaganje. Ne mogu ljudi vie ni da plau, ve samo jee. Ne moe to ostati nekanjeno, ni od Boga ni od ljudi. To muenje traje od 23 do 1 sat ujutro. Nevjerovatno ta sve ovjek moe podnijeti. Ti su asovi tako strani da ovjek dolazi do ludi-

37 la. U eliji uasno. Nema ni stolice, ni kreveta. Uzano, puno stjenica i uiju. U jednom kutu bure za vrenje nude. Tu ostajem 62 sata, a u ponedjeljak 29. aprila 1941. putaju me kui. Kada sam izaao iz zatvora, bilo mi je tek onda strano. Jer koga sam god od Srba sreo, niko me nije smio pozdraviti, niti se sa mnom sastati. Gledao sam u njihovim oima samo suze u prolazu. Bilo je ve 12 sati. U srpsku kuu ne smijem da im ne nanesem neugodnosti, u hrvatsku pogotovo. Voz ide tek oko 9 sati navee. Rijeim da idem pjeice 20 km. Ulazei u moje selo sreem moje ljude, svi plau od sree to me opet vide. Bez rijei stiskamo jedno drugom ruke. Nadamo se da emo bar sada biti mirni, ali se ljuto varamo. Tek sada i dolaze strani dani po srpski narod. Poinje ubijanje u masi bez suda i presude, kako se kome ustai svidi. Ve 3. maja 1941. godine ujemo pucnjavu u Dodoima, Kraljevanima i Makovom Selu. U ova sela je ulo oko 100 ustaa i domobrana da pretresaju kue i tobo trae oruje, koje su nai ljudi to su imali predali hrvatskim vlastima jo 14. aprila iste godine. Pa ak i noeve. Predali su Srbi sve i izvravali svako nareenje, nadajui se da e tako biti mirni. Meutim, vlastodrci hrvatski imali su u planu Srbe, to buntovniko i varvarsko cigansko, azijatsko pleme unititi u ime kulture i kranstva. O divnog uda! Srbe pravoslavce u ime Hrista razapinji, pljakaj i unitavaj a muslimane proteiraj i iri (valjda opet u ime Hrista i jedino spasavajue). Toga, 3. maja 1941. isprebijae jadne goloruke mukarce i ene u tim selima i etvoricu ubie i to: u Makovom Selu trojicu, u Dodoima jednog, Dragana Grmuu. Taj dan bio je mraan i kiovit. Interesantno je kada su god ustae dolazile u srpska sela, bilo je runo vrijeme kao da je i nebo plakalo zajedno s nama. Opet sam imao sprovod jednog djeteta. Kasno dooh kui sav mokar i blatnjav. Iscrpljen, legnem da se malo odmorim. Oko 22 sata upadne estorica ustaa u moj stan. Rekoe mi da u ime poglavnika idem s njima. Rekoe idemo do orunika na neko malo sasluavanje, pa u se brzo vratiti kui. Kad smo doli andarmerijskoj stanici potjerae konje i upitae me smijui se: Kako ti je

38 sjediti? Znao sam da e me ovoga puta ubiti. Stanem se moliti i opratati s djecom, enom i svima ovdje i spremati se za smrt. Naprijed u sicu sjedili su pravi krvnici onaj mesar Peak. Na 7. km od moje kue Peak izvadi pitolj i nasloni mi ga na grudi, a onaj ocir ree: Izvri nareenje! Zamirio sam, molio se i pred oima imao sliku moje jadne djeice (koja su jo tamo) i oekivao pucanj, ali zvijer ne puca. Poslije me osvijetli baterijom i prenese mi pitolj na elo. Osjeaj hladnog eljeza me trgne iz zanesenosti i opet ugledah groznu stvarnost. Ocir je jo dva puta ponavljao: Izvri nareenje, ali razbojnik ne okida. Nee me ni ustako zrno, ne da Bog. Tako prolazimo oko 4 km. Dolazimo opet do gostionice Jurice Mihelia. Put pravo vodi u Petrinju, a put desno vodi samostanu Sv. Antuna. Ocir nareuje: Desno. Peak kae: Zato ne idemo pravo cilju? I okrenue po nareenju ocira samostanu. Tu nalazimo gvardijana. K njemu su uli ocir i Peak. Odoe k njima i drugi, ostadosmo ja i moj uvar. Moj poznanik gvardijan nije me htio primiti, rekavi da nema vremena. Ocir izie i ree mi: Vi ste slobodni, moete ii kui. Bjeao sam preko polja i uma. Stigao sam kui u pola tri u jutro, sav blatnjav, iznemogao i pocijepan. Legnem da poinem. Ne zadugo. Navee, 4. maja 1941. oko 21 sat uju se ponovno pucnji s poetka sela. uje se pla, kukanje, pakao. Bura se primakla i mome stanu. Ve prepoznajem po glasu ko plae. ujem Duana Konara kako kae: Ubijte me meu moje etvero djece, razbojnici jedni. Snaan udarac u vrata i Otvaraj, uje se. Mama izlazi i otvara. Ulaze etiri hrvatska vojnika s pukama i ljemovima na glavi. Pitaju za oruje i poinje pretres. Okrenue od sobe do sobe, od ormara do ormara. Pokupie sve ta su tamo nali, a njima odgovaralo. Odnijeli su izmeu ostalog: zlatni sat, naliv pero, tanu, kiobran, koulje, kravate, zlatninu i jo neke sitnice. Zatim jedan uperi puku u mene i ree: Nismo mi ovdje badava doli, nama treba novaca. Daj pare ili ivot. Nemam novaca, kaem. Onda glava, veli mi taj hrvatski vojnik. Imam samo 200 din u kui i to vam mogu dati, vie nemam, kaem. Naem samo 14 dinara, ponudim i to uzee. Iz kase crkvene opine uzee 3000 dinara i odoe. Ipak smo svi sretni jer nas nisu tukli.

39 Oko nas jauk i pucanje i dalje traje. Nakon samo 10 minuta upadaju u stan ustae. Ustaj ptico! Majku ti vlaku. Tebe trebamo. Ako si do sada izvukao glavu veeras nee! Oblai se i ide s nama! Daj municiju. Prokai etnike, nareuju mi. Nemam municije, a prokazati ne mogu nikoga, jer ovdje nema etnika, a ako me hoete ubiti kao Srbina i svetenika, evo me i spreman sam. U taj as u stan ulazi onaj ocir i ustaa Peak, oni koji su me odveli sino. Dobar vee!, kau. Dao Bog, odgovorim. Peak dri pitolj i nareuje: Sjedi, pokazujui na krevet. Vi do njega, kae eni i pita me: Je li te tko tukao noas? Nije, kaem. Je li ti ta fali? Nita. Kako si sino proao? Dobro, kaem. I nee ti se nita dogoditi, ni vlas ti sa glave nee pasti, jer si pravi, samo te drugi klevetaju. Ja sluam i utim, ali mama jadna, misli to on onako lijepo govori da se je on promijenio pa zaplae i veli: Gospodo, mi sada nemamo nita, do gole koe smo opljakani. Ko vas je opljakao? Vai vojnici, kae mama, a ja ve vidim svoju sudbinu. Dobro, mi emo pretresti vojnike, pa u koga se nae bie ovdje streljan, a ako se ne nae nita bit e streljan gospodin, kae Peak. U kui je puno ustakih hrvatskih vojnika koji se razilaze. Ja sam tada upregao sve svoje moi da im dokaem da to nisu njihovi vojnici odnijeli i da mi nita ne fali, ali oni ostae pri tome da izvre pretres. Poslije pretresa (razumije se nisu nita pronali jer su vojnici imali dovoljno vremena da sve sklone). Dovedu trojicu vojnika da mi sude jer sam naveo veliku uvredu hrvatskom vojniku. Osudie me na smrt. Postave mitraljez u dvoritu, oprostim se sa djecom i enom i krenem u dvorite uz pratnju. Opet Bog ne da, da poginem. Onog asa kada sam trebao izai iz hodnika u dvorite, na samim vratima sretnem se sa natporunikom Filkoviem (kolski nadzornik u civilu). Ustae ga pozdravie, a on ih upita: ta je to? On mi ree da se povuem u sobu a oni ostae na hodniku. Doe i Filkovi u sobu i ree: Brate, i oe, ta je to? Eto gledajte! U va dom vie nee doi, kae i udalji se. Ubili su toga dana 11 Srba i to: U Baugi 5, u Grabovcu 3, i u mome selu 3. Ubili su ih bez ikakve krivice. Ubijaju svuda gdje im doe volja da ubijaju. Upravo ovjeku nevjerovatno da to moe danas u 20. vijeku da se dogaa.

40 Poslije svega toga sam toliko oslabio da nisam mogao iz kreveta. Sutradan me moji prebace u susjedno selo, te u Glinu. Tamo me dr. Juraj Rebok zadri u bolnici i skrije me punih 19 dana. Tu sam preivio i vartolomejsku no, 11/12. maja 1941. godine, kada su ustae pohvatale 480 Srba u starosti od 15 godina pa nadalje. U noi od ponedjeljka na utorak odveli su ih 4 km od Gline i pokraj mosta u Prekopi svih 480 pobiju. Ubijali su ih ovako: petoricu po petoricu odvodili su ih do ve iskopane jame, svezane. Naredili su im zlikovci da legnu potrbuke glavom nad rakom i onda su ih gaali u potiljak. Neke nisu odmah usmrtili pa su ih onako krvave i jo ive utali nogama u jamu. Kada bi otili kaminom po druge, poneki bi se jadnik znao osvijestiti i zapomagati, a ustae bi ga lopatama zatukle. Kada su napunili jame druge su bacali u rijeku Glinu. Tako mi je priao u bolnici dr. Juraj Rebok i dr. Marko Radojevi. Njima su sve detaljno opisali Hrvati seljaci iz Prekope koji su kopali jame za pobijene Srbe. Te noi ubijen je i paroh Bogdan Opai. Poslije ovog pokolja nastala su masovna ubojstva po srpskim selima. Ubijale su ustae srpski narod na najokrutniji mogui nain. U selu Bojni su trgovca zvanog ua ubili iz puke pa ga onda objesili. Kuu mu zapalili, zaklali jagnje i pod tim drvetom pekli gdje je njegovo tijelo visjelo. Jeli su i pili pod istim drvetom i uz pjesmu gaali mrtvo tijelo nesretnog ovjeka. Prave zvijeri i varvari. Neka im historija sudi. Bog dao. Razgovarajui u bolnici s dr. Rebokom i uiteljem tefaniem doznao sam ta namjeravaju ustae da rade i radikalno rijee pitanje odnosa Srba i Hrvata. Srbe treba istrijebiti iz Hrvatske i uiniti istu katoliku dravu. U istrebljenju srpskog naroda nee se birati sredstva. Intelektualce (prvenstveno svetenike pravoslavne na raun muslimana hoda) treba pobiti, protjerati, crkve im opljakati i popaliti. Srednji stale kao i bolje stojee seljake. Raja mali ovjek, ovjek kada ostane sam bez podrke i ikakvog izgleda na bilo kakav spas i pomo, prevesti u katoliku vjeru i pretopiti u Hrvate. Takvim avolskim planom misle hrvatske ustake vlasti iskorijeniti Srbe iz Hrvatske. I zaista, oni istinski, postojano i sistemat-

41 ski izvravaju taj svoj plan. I ure se dok traje ratna bura, da ne bi zakasnili. Oko 20. maja 1941. doe u bolnicu i dr. Mirko Jerec, veliki upan petrinjski. Molio sam i njega da me preda sudu, pa da me on sudi, pa ako sam kriv, neka me strelja, pa u bar kao ovjek umrijeti, a ne da me ustae u noi izvuku i umlate te bace u vodu ili u kakovu jarau. On mi ree da mi ne moe pomoi i ne moe garantirati ivot, a na sud ne moe me predati jer nemam formalne krivice, nego neka iv ustaama vie ne idem na ruke i neka nastojim da se to prije prebacim u Srbiju, jer e i tako svi Srbi tamo morati otii. Doem kui 25. maja iste godine. Dvije noi sam spavao u umi. im su ustae saznale da sam kod kue, opet su se spremale da me uhapse i ubiju. Moji parohijani su me molili da bjeim i da se sklonim u Srbiju, govorei: Oe, idite, jer vie ne moete ovdje preivjeti niti par dana, a ta emo mi imati od toga ako vas jednog dana naemo negdje u travi mrtvoga, a ako se sklonite, jo emo se uvijek nadati da ete nekad doi u nau sredinu, opet i dobro nam doi. Konano 26. maja dobijem poruku iz Petrinje neka se odmah sklonim, jer Petrinjci spremaju da me odvedu, tada i sam rekoh da idem. 27. maja krenuh. Teak rastanak sa onim to je ovjeku milo i blisko. Iao sam pjeice oko 50 km do Brana kraj Sunje, da bih izbjegao Petrinju i Caprag. U Branima se ubacim u veernji voz i 28. maja stigoh sretno u Beograd, bez igdje iega, sa golim ivotom. Sve sam izgubio, osim vjere u Boga, osim vjere da Bog postoji i da e pravda ipak pobijediti. Tako neka bude. Arhiv Jugoslavije, Beograd, fasc. 922. Jerej Jovan Obrenovi s. r.

42

Erent Petar Selo Prekopa Glina

Pokolj glinskih Srba bio je osmiljen i dobro pripremljen. 7/8. maja 1941. odrana je ustaka skuptina u selu Jukincu. Njom je rukovodio dr. Mirko Jerec, veliki upan Petrinje, Juco Rukavina, Nikica Vidakovi i drugi ustaki prvaci iz Gline. Dr. Mirko Jerec je, pored ostalih pretnji Srbima, govorio Hrvatima iz Jukinca, Prekope, Haera i Kihalca da sve Srbe treba pobiti i oistiti zemlju Hrvatsku od gamadi, te traio od seljaka zemljite gdje bi se pobijeni Srbi pokopali (izjava eerin Steve, 10.12.1944.). O tom zloinu je Petar Erent, Hrvat iz Prekope kb. 28 svjedoio pred Opinskom komisijom za ratne zloine u Jukincu 10. decembra 1944. godine: Bilo je to 11. maja 1941. u sumrak kada su ustae Ivan Gajdek, Stjepan Mulac, Mato Kihali, Josip Lipak, Pavao Haji iz Prekope (sada u Petrinji), Ivan Avedi (sada u akovu), Nikola Lipak uklje (poginuo u borbi s partizanima), afar Nikola, Ivan antek iz Kihalca (poginuli) i Stevo Rohak, takoer iz Kihalca (sada orunik u Petrinji) ili selom i traili da mi seljaci uzmemo lopate i krampove i da idemo kopati jame za pobijene Srbe iz Gline. I to na krianje sela Prekope. Skupilo se nas oko 15 na tom krianju. Poli smo preko mosta rijeke Gline pod Haer, gdje smo poeli kopati jame. Kako je tu zemlja bila jako tvrda, vraeni smo natrag preko mosta u tako zvani ukljinank gdje smo zatekli seljake iz Jukinca, Haera i Kihalca, nae komije, tako da nas je ukupno bilo oko 50. Poeli smo s kopanjem jama. U samu zoru idueg dana iskopali smo tri jame, veliine tri puta dva metra i dubine dva metra. Iza toga smo otili kui. Na veer, 15. maja 1941. u sumrak ponovno smo doli na isto mjesto kod ve iskopanih jama. Tada sam vidio iskopanu i etvrtu jamu koja je bila najvea: duga 8, iroka 4 i duboka 2 metra. U jednoj ve su bili naslagani leevi pobijenih glinskih Srba, meu kojima sam prepoznao Iliju etia iz Gline i njegova dva trgovaka pomonika, koje su ustae ubile u Glini i tu dovezle oko 10 sati navee. Tada su ve dovezli kamionom i druge Srbe iz zatvora Gline.

43 Kamion su doekale ustae meu kojima Nikola Lipak uklje iz Prekope i Ivan antek iz Kihalca. Oni su iz kamiona izvlaili Srbe i dodavali ih drugim ustaama, a ovi ih odvodili drei ih za vrat do jame gdje su ih dohvatile ustae Janko Kihali iz Kihalca (sada u Zagrebu), Lipak Stjepan iz Prekope (sada u Petrinji) i trojica ustaa Dalmatinaca koji su doli s drugima iz Zagreba. Oni su pred nama ubijali Srbe na taj nain to je svaka rtva morala najprije lei na zemlju, a zatim bi ispalili metak rtvi u potiljak. Neke su jo i ive prevaljivali u jamu. Ubijanje su vrili naizmjence dvojica, trojica. Tako kada se jedni zamore i dosadi im, onda ubijaju drugi. rtve su od kamiona dovodili u grupama od 10-15 ljudi u svakoj grupi. Kad se jedan kamion isprazni doe drugi pun ljudi, jer su prevoenje iz Gline obavljala dva kamiona. rtve koje su se bunile, suprotstavljale, ustae su ih na zvjerski nain muile i noevima usmrivale klale. Na takav nain vidio sam da je ubijen Ilija Aimovi iz Gor. Jama i Janko Stoji iz Gline. Njega su posljednjeg od njegove grupe od njih 18 ubili tako da su ga prvoga proboli noem, a tek kada su usmrtili njih 17, pa onda tek njega dotukli motikom. Ubijene u jami je slagao Stjepan oteri iz Haera, sada u Petrinji. Kamioni su tu no svaki oko 15 puta dovozili Srbe iz Gline. Osam dana iza ubijanja hvalile su se ustae, a posebno Nikola Lipak uklje, da je tu no i prije toga dan poubijano 437 Srba Glinjana. U zoru 13. maja 1941. zavreno je ubijanje Srba i mi seljaci, meu kojima i ja zatrpavali smo posljednju jamu gdje su bili u krvi pobijeni Srbi i to najveu masovnu grobnicu jamu iz koje je jedan ovjek ije sam ime zaboravio vikao: ta radite ljudi, ne dao vam Bog, ta e moje petero djece? Na njegovo zapomaganje doao je Nikica Vidakovi, ustaa iz Gline, skoio u jamu i dotukao ga iz pitolja. rtve su u jamama posute najprije kreom u prahu koji su dovezli na volovskim kolima iz Gline istu onu vee kada je poelo s ubijanjem Srba. Zatim smo sve jame zatrpavali zemljom. Jo za vrijeme ubijanja nai seljaci Hrvati su skidali sa Srba odijela, cipele i drugu odjeu. Sjeam se da su to radili: Mato Mili,

44 Nikola i Josip Mulac, Mate Vrani, Nikola Kihali, Mate Josin Lipak, Mate Stipanov Lipak, Mate Kihali, Adam Gojdek, Juraj ini, Josip Pikar, Stevo Prajdi, Stevo Nagli, Joso ini, Janko antek, Ivan Dobrini, svi su sada u Petrinji osim Juraja inia koji je poginuo i Josipa Pikara koji je sada kod kue u Jukincu Arhiv Hrvatske, Zagreb. Erent Petar s. r.

Ljuban Vlai Gornji Sjeniak Vrgnimost

Svjedoenje o ustakom zloinu u Glini 25. maja 1941. zapisao sam u Gornjem Sjeniaku 19. maja 1961. godine. Preivjeli Ljuban Vlai mi je ispriao: Na moju nesreu krenuo sam vozom iz Vrginmosta 25. maja 1941. godine u Glinu da obavim neke moje poslove. Nisam slutio na nikakvo zlo, sve dok nisam izaao iz voza na eljeznikoj stanici u Glini. Dok smo izali iz voza doekale su nas ustae i poele nas pretraivati. U isti as sa sprata eljeznike stanice viknuo je jedan ovjek: Drite ga!. Ustae su potrale za jednim mladiem koji se dao u bijeg preko neke livade. Pogodile su ga iz puke i on je pao. Ja sam kao neiskusan mladi svejedno mirno krenuo ulicom prema centru grada. Smatrao sam da nisam nita kriv i da me nee ustae dirati. Otiao sam kod jednog poznatog gostioniara gdje sam mislio prenoiti. Tu sam zatekao oko 13 ljudi, koji su mirno sjedili, jeli, pili i razgovarali. Odjednom su upale ustae s uperenim pitoljima u ove mirne ljude i viknule: Ispijte to i izlazite na ulicu! Pokuao sam pobjei, ali nisam uspio. Prikljuili su me ovoj trinaestorici. Povele su nas ustae ulicom prema zgradi pokraj biveg spomenika kralja Petra. Zatvorile su nas u podrum te zgrade. Stalno sam matao kako da pobjegnem, ali nisam mogao uhvatiti pogodan trenutak. U podrumu uz nae uzdignute ruke pretresli su nas. U podrumu su nas drale ustae

45 do 22 sata istoga dana. Tada su nas zvali jednog po jednog na sasluanje. Pitali su nas kako se zovemo, koje smo nacije i radi ega smo doli u Glinu. U podrumu je ve bilo jo sedam Srba meu kojima i meni poznat Damjan Oepin, nadlugar iz Bovia. Oko 23 sata izveli su nas iz podruma u hodnik. Tu su nas povezali pagom, rukama na leima. Poredali su tako nas svezane jednog do drugoga pokraj vanjskih vrata koja su bila zatvorena. Njihov zapovjednik je naredio jednom ustai: Prebroj Srbe!. Zauo se glas: Vezanih Srba 21. Tek neto kasnije uli smo zvuk kamiona koji se unatrake smjestio uza sama vrata hodnika. Otvorile su ustae vrata i jednog po jednog bacale u kamion pokrit ceradom. Poredali su nas u stojeem stavu od kabine prema nazad. Odnekud su u kamion ubacili i tri ene Srpkinje. Tako nas je bilo 24-ero. Ustae su ene udarale kundacima po glavi. One su plakale i dozivale po imenu svoju djecu. Ostali dio kamiona popunile su naoruane ustae koje su nas povezle na stratite. Nakon krae vonje uli smo udaranje grana o ceradu. Zakljuili smo da smo u nekoj umi ili umici u blizini samog mjesta Gline. Ubrzo smo i stali. Odluio sam svakako pobjei i oekivao sam pogodan trenutak. Ustae su poele izvlaiti jedno po jedno iz kamiona. Prve su bile na redu ene. Ubijale su ustae iz puaka odmah pokraj desne strane kamiona. Na redu je bio jedan mladi koji se nije dao izvui pa su se zlikovci malo vie zadrali da ga izvuku. Iskoristio sam taj momenat. Imao sam mali noi koga ustae nisu pronale kod pretresa. Oslobodio sam naglim trzajem svoje ruke, prerezao noiem pagu na rukama mladiu ivku kaljcu iz sela Banski Moravci, prorezao ceradu s lijeve strane kamiona i spustio se na zemlju. Ustae me nisu opazile. Pobjegao sam u pomrinu, meni u nepoznatom pravcu. Nisam daleko odmakao od stratita. Prepreila mi se na putu rijeka Glina. Zavukao sam se pod jednu vrbu i tu doekao svanue. Vidio sam svjetla kod kamiona i uo pucanj jedan iza drugog. Znao sam da svaki znai smrt jednoga ovjeka. Kada su zavrili s ubijanjem nevinih ljudi otili su kamionom u Glinu. U to je poela padati i kia, koja mi je zadala i vee muke uz ve postojee. U zoru sam krenuo, ali jo uvijek u nepoznatom pravcu. Odjednom iza jedne vrbe skoio je na mene jedan krupan ovjek, uhvatio me

46 vrsto za lijevu ruku, psujui mi srpsku majku, rekavi da me vodi ustaama, da mi oni sude. Znao sam ako ne nadjaam toga ovjeka da e me ustae ubiti. Imao sam bakande u desnoj ruci i udario ga njima po glavi. Iskoristio sam to i brzo potrao dalje. Nakon nekog vremena ugledao sam enu kako okopava kukuruze. Prestraila se, bio sam mokar i zamazan. Po nonji sam prepoznao da je Srpkinja, pravoslavka. Priao sam k njoj i ispriao joj da sam pobjegao sa stratita naih ljudi. Pokazala mi je put prema eljeznikom kolodvoru Topusko. Savjetovala me da se drim ume i da u izii u pravoslavno selo. Na rubu ume sreo sam djevojku iz Selita. Uputila me svojoj kui i njenoj brai. Brzo sam ih naao i ispriao ta sam doivio i kako sam pobjegao ustaama iz kamiona. Nali su jednog mladia koji me je prevezao preko rijeke Gline i pokazao mi dalje kojim smjerom trebam ii prema svome selu. Sada sam se ve dobro snalazio. Na putu do Vrginmosta nisam imao nikakvih potekoa. U mjestu su bili Talijani koji me nisu dirali. Tako sam doao i u Ostroin, pa i svojoj kui. Sve sam detaljno o ustakim zloinima u Glini ispriao svojim suseljanima. Neko vrijeme sam se skrivao kao i svi drugi Srbi, da ne padnem ustaama u ruke. Ukljuio sam se u prve partizanske jedinice. Ostao sam iv i danas sam nosilac partizanske spomenice iz 1941. godine, pod brojem 10544. Ratni sam vojni invalid. Ljuban Vlai s. r.

Ljuban Jednak Selite Glina

Sjedio sam kod svoje kue u Selitu. Ljudi su u selu i okolini bili zaplaeni jer su kolali glasovi da ustae ubijaju Srbe iznad 16 godina. Bili smo svi na oprezu. Svakog su dana dolazile nove vijesti o hvatanju i ubijanju. Govorilo se da su sad ovdje, sad tamo ne-

47 koga ubili. Ali mi nita pouzdano nismo znali, i ljudi nisu vjerovali da su glasine istinite. 26. jula 1941. godine iznenada su upale ustae u selo. Nastala je kuknjava i pla. Iz svih su kua izvlaili mukarce. Uspio sam se provui i pobjegao sam u Balinac. Tek to sam se malko smirio u jednoj kui, kad doe jedna baba: Bjeite, evo ustaa! Opet sam pobjegao, ovaj put u Greane. Tamo su mi rekli da su me ustae ve traile. Iz ovog su sela ve bili odvedeni svi mukarci Srbi iznad 16 godina. Bilo je meu njima i staraca od 80 godina. Strah i uas zavladao je selom. Nitko nije znao ta e biti s odvedenima. Majke i ene su naricale i proklinjale. Sakrio sam se bio za neko vrijeme i razmiljao ta da radim. Odluih da potraim sigurnije sklonite i izvuem se na cestu. U zao as. Na raskrsnici naletim na ustae, uhvatie me u blizini moje kue. Bilo je to 27. jula 1941. godine. Vodili su sa sobom ve nekoliko Srba pohvatanih toga jutra. Doveli su nas u Topusko. Putem su nam psovali majku, rugali nam se i govorili nam, uz namigivanje, da nam spremaju lijepu sveanost, slutili smo zlo. Pitali su nas da li hoemo da nas smjeste u nau Srpsku pravoslavnu crkvu ili u opinsku zgradu. Smjestili su nas u optinu. Bjeati se nije moglo. Bili smo okrueni razbojnicima koji su bili do zuba naoruani. Reali su na nas kao bijesni psi. Ljudi su drhturili i znojili se, neki mladi, jo dijete, plakao je. Gledao sam kroz prozor i posmatrao pred zgradom kako se ustae cerekaju. Neke sam od njih poznavao. Bio je tu Franjo Butorac i Stevo Mulac. Nisam vjerovao da nas ovi ljudi misle ubiti. Ta mi smo se poznavali i nikad se nismo svaali! Dugo smo bili i sjedili u optini, premjetali se s noge na nogu, aputali i dovijali se ta e se dogoditi. Osjetio sam glad, ali hrane nije bilo. Oko tri sata po podne zabruje pred optinom kamioni. Povirih kroz prozor: kamion je bio krcat Srbima iz Starog Sela, Katinovca i iz Perne. Poznavao sam mnoge ljude, bilo je meu njima mladia i staraca. Njihove su oi zaplaeno lutale. Kad su kamioni stali izderao se ustaa Franjo Tusi: Pregledajte uhapene, nemaju li oruja! Poelo je skidanje s kamiona, jednog po jednog. Udarci kundakom padali su po leima i glavama

48 pohvatanih. Zapomaganje i vika. Nemojte brao! Spasite, kumim vas Bogom! Psovke i udarci. Nahrupie tada razbojnici i k nama u sobu i redom stadoe tui kundacima, nogama, akam. Po leima jednoga starca lupao je jedan ustaa kao po panju, odzvanjalo je muklo, i uli su se uzdasi jadnog ovjeka. Sruio se, ali se opet podigao. Ustaa ga tresnuo o vrata i starcu je sa ela prokapala krv na njegovu bijelu koulju. Jedan djearac vritao je i zazivao majku. Udarci su letjeli sa svih strana. Nastala je guva, digla se praina, ljudi su se sklanjali iza stolova i ormana, krv je poprskala pod. Prostake kletve i zvjerski smijeh ustaa pomijeali su se s vikom i zapomaganjem bespomonih rtava srpskih seljaka. Majku vam srpsku, piaete danas krv urlale su podivljale ustae. Gospodine, pa ta sam vam skrivio? Nemojte, ako Boga znate! Smilujte se! zaklinjali su mueni. Uspio sam se neopaeno pomijeati s onima koji su ve bili tueni. Razbojnici su tuenima prevrtali depove i otimali im novac, satove i sve to im je pasalo. Ljudi su i sami vadili i davali pare, samo da ih ne tuku. Meu ustaama porodila se svaa zbog plijena. Kod pretrage jednog ovjeka pronali su 3000 dinara i poeli su se za te pare tui. Onda su nas izveli pred zgradu. Gledao sam naokolo neu li nai koje poznato lice, koje bi me moglo spasiti. Opazih mog starog znanca uru Vukinovca. Razgovarao je s jednim ustaom. Pribliih mu se i zamolih ga tihim glasom da se zauzme za mene, da me spasi. Gledao me je u nedoumici, ali odmah strese glavom: Spasio bih te, Ljubane, kad bih mogao. Ali vidi i sam da ne mogu i ne smijem I okrenu se! pala je komanda. Oko kamiona ustae. Tjeraju nas kundacima i cijevima od puaka u kamion. Nesrenici su se posluno i bez otimanja penjali. Mnogima je to bilo teko jer su bili isprebijani. Kad je kamion poao, zaletio se na mene uro, kojega sam maloas molio da me spase. To me je strano iznenadilo. Ali prije nego to sam uspio da bilo ta zapitam, tresne me uro pesnicom

49 po glavi. U licu se bio promijenio, oi izbeio kao da je pomahnitao. Maio se rukom za moj eir i otme mi ga. To je bilo sve, trebao mu je moj eir Nisam to shvatio, bili smo stari i dobri znanci i nikad nismo meusobno imali nikakve prepirke. Nisu nas daleko vozili kamionom. Na eljeznikoj stanici u Topuskom iskrcali su nas. Tu je ve bilo nekoliko Srba iz okolnih sela pod ustakom straom. Gurali su ih u stone vagone, G kola. I nas su tjerali u ve prenatrpane vagone. Naao sam se stisnut u jednom takvom vagonu meu 150 ljudi. Gazili smo jedan drugoga po nogama. Bili smo naslagani ko sardele u konzervi. Bilo je nesnosno vrue, i jedva smo disali. to dalje, sve smo tee izdravali stisku i nestaicu vazduha. irio se straan smrad. Stariji su ljudi stenjali, neku su pali nakon dva sata u nesvijest, djeaci su zapomagali i plakali. Sve nas je morila strahovita e. Vagoni su stajali na prui i ekali odnekuda lokomotivu. Vrijeme je prolazilo, inei mi se da sve traje vjenost. Privukao sam se prozoriu eljeznim gatrama kao govedo kad ga voze u takvom vagonu, i ugledao Stanka uia iz Greana, koji je drao strau. Zovnem ga po imenu i zamolim ga da nam malko otvori vrata, da se ne uguimo. Mar, svinjo! bio je njegov odgovor. Stanko, ako boga zna, vode mi daj molio sam dalje. Mar! Sputala se no. Bio je 28. juli 1941. godine. Ljudi nisu vie mogli izdrati i poeli su mokriti pod sebe. Zaguljivost je postala jo tea, ljudi su eljeli da vagoni krenu bilo kuda, samo da krenu. Ali lokomotiva nije dolazila. Prola je itava no. U zoru su poeli pripreme za polazak. Prikopaj ovaj vagon uli smo komandu izvana. Ovi idu na prisilni rad Nade su porasle kod svih nas. Na prisilni rad, pa dobro! Vozi, kamo te volja, samo nas ne tuci i ne ubijaj! Svi su ivnuli i poeli zaboravljati na svoje muke i patnje. Neka bude i prisilni rad, nee ni to trajati vjeno. Nai e se pravde i za nas na svijetu. U tom raspoloenju dovezao nas je voz 29. jula 1941. godine na eljezniku stanicu u Glini. Vrata se s bukom otvore. Svjei je vazduh prostrujao u vagon. Po dvojica smo izlazili iz vagona i

50 postavljali se u red. Doekao nas je novi red ustaa. Neke sam poznavao. Gledali su nas krvavo. Odveli su nas u koloni po etiri pred nau Srpsku pravoslavnu crkvu, Roenja Bogorodice u Glini. Tu nas je doekao glinski ustaki kolja Nikica Vidakovi. Doli ste, majku vam vlaku! De uvedi ih da se pomole svom srpskom bogu. Bie mi za duu Trkni po kljueve da ove mrcine zatvorimo u crkvu Mika Deeli ustaa, po zanimanju lonar, donio je kljueve nae crkve. Uvedoe nas u crkvu. Zakljuae vrata i pojaae strae. Bila je ve sva puna. Moglo nas je biti oko neto vie od 700. Neki su od nas vrtjeli glavom i potiho govorili da e nas pobiti. Veina se nadala da emo na prisilni rad. Bili smo edni i gladni. kljocnu brava na vratima. Ue neki ustaa Pajo Kretalica i Mili. Dii se! Izvrili su popis svih zatoenih. Dugo je to trajalo. Treba, kau, taj popis da bi se mogli rasporediti za prisilni rad u Lici, na Velebit. Nade su ponovno rasle ali ne za dugo. Poslije podne uoe ustae sa svojim ocirom, koji je viknuo da legnemo, da izujemo cipele i skinemo kapute. To smo i uinili. Upita razbojnik: Ko je Pero Miljevi? Pero se javio. Deder, golube, prii blie. Govori to zna o etnicima! A jesi li ti etnik? Nisam Nisi, Boga ti tvoga! Nisi etnik, je li, kurvo vlaka! Majku ti tvoju jebem I zaleti se ustaa na Miljevia. Iz zvonika su donijeli debeli konopac i poloili Peru na zemlju. Tukli su ga dugo, dok nije sav pocrnio. Najprije je vikao, kasnije je samo stenjao. I opet odoe. Pred no su ule druge ustae. Ko ima novaca, neka dade, kupie mu se hrana. Ljudi su davali i skupilo se oko est hiljada dinara. Svi su bili gladni i jedva su doekali ustaku ponudu. Ali niko hranu nije donio. U suton nahrupie ustae u crkvu. Zveckalo je oruje u polutami, odjekivale su ustake cokule naom crkvom. Palite svijee! Nisu htjele gorjeti. Nisam praznovjeran, ali sam dobro vidio da velike svijee nisu htjele da gore. To je neki znak, aptali su starci drhtavim rukama. Svjetlo drhtavih svijea ipak je osvijetlilo crkvu i ljude. Sjenke su se kretale po zidovima. Razbojnici su obilazili i krvniki gledali

51 grupe svojih rtava. A rtvama su srca tukla, te se inilo da se u tiini mogu nadaleko uti. Vjerujete li u naeg poglavnika? zaurla jedan ustaa. Vjerujemo ulo se nekoliko glasova. Viite ivio poglavnik! Neki su vikali. Jae, majku vam srpsku! Jae Odjednom zapuca karabin preko naih glava. Lezi vie jedan krvnik. Sloimo se jedan preko drugoga na crkveni pod. Dii se! Lezi, dii se lezi Nesreni ljudi su se dizali i opet padali Tako nekoliko puta. uli su se samo uzdisaji i ubrzano disanje. Srce je tuklo uurbano. Razbojnici su razbijali po crkvi. Kundacima su lupali po oltaru, ikone su pokidane padale na zemlju. Nekoliko kandila i drugih stvari bacali su zlikovci na nas pjenei se od bijesa i psujui u sav glas. Prisilili su nas da leimo. Bili smo u koulji i gaama. Kao pomamni poeli su po nama gaziti, tui nas kundacima i puanim cijevima, udarati nas cokulama, gdje stigoe. Nastala je zagluna kuknjava, pla i zapomaganje. Gdje je Pero Miljevi? pita neki ustaa. Pero se javlja slabim glasom. Bio je ve teko isprebijan i molio je da ga ne tuku. U ruci ustae bljesnuo je no u osvjetljenju crkvene svijee. Zastao nam je dah. Polako se ustaa primakao Peri i, to bi trenuo, zabio mu no u vrat. Rasjee ga i po trbuhu. Pero pade bez rijei. Krv je iknula, i ulo se jo samo krkljanje ovjeka koji je umirao. Nastalo je sada sveopte klanje. Kolji, kolji vikao je razbojnik Ustae su klale koji je gdje stigao. Druge su ustae kundacima udarale u glave naklanih ljudi. I tako redom To se ne moe opisati zastao je na as Ljuban preavi rukom preko ela. Kao da sada gledam kako ljudi klee i zaklinju ustae da ih potede. Ali jedan duboki udarac noem u vrat i jedan zakretaj nalijevo i svreno. rtva se jo pokuala pridii, ali udarac kundakom u glavu dovrava krvniko djelo. Neki se otimaju, diu ruke na obranu, drugi ekaju na udarac kao ovce. Jednome je udarac noem, mjesto u vrat, sletio u lice, drugome u ruku, neko je

52 potrao, a ustaa nagnuo za njim i zahvatio ga noem pred zidom Prskao je mozak, krv je klokotala po kamenitom crkvenom podu i polako, u irokom mlazu, tekla prema crkvenim vratima. Iz poetka zagluna vika pomalo je jenjavala. Ali ubijanje bespomonih ljudi trajalo je itavu vjenost. uli su se jauci onih koji su leali u krvi. Nisu jo svi bili mrtvi. Gledao sam prizor uuren uza zid. U uglu iza crkvenog ormana bila je tama. Zavukoh se iza ormania ekajui da ustae svre svoj posao. Sve je vie tiina ovladavala crkvom. rtve su leale porazbacane po itavoj prostoriji. Poneki je jo trzao nogom ili rukom, odnekuda se jo ulo stenjanje. Ustae su se odmarale, brisali krvave noeve i kundake. Neki su izali pred crkvu. Jednoga momenta, kada se sve smirilo, i kada su se razbojnici sakupili pred vratima, skoih neujno iz svoga sklonita i bacih se meu poklane, u mlaku jo tople krvi. Za mnom je skoio jo jedan koji se bio takoer sakrio. Ispruili smo se kao mrtvi meu mrtvima. Ali ovaj drugi, koji je slijedio moj primjer, zlo je svrio: uao je ustaa, opazio je da se mie, priao mu i gurnu ga nogom: Dii se! ovjek se digao. Deder glavu na sto! Zgrabio ga za kosu i pritisnuo mu glavu na sto. Tada je noem zarezao u vrat i naredio jadnom ovjeku da pjeva. Krv je iktala iz vrata, a iz grla rtve ulo se krkljanje. Drugi razbojnik zamahne strahovito kundakom: glava je bila razmrskana, a nemono tijelo klonu. Trojica su se sakrila u oltar. Kasnije su se popeli na zvonik. Poslije sam saznao da su tamo bili dva dana i dvije noi i da se nikakvim obeanjima nisu dali skloniti da siu. Poslije dva dana skinuo ih je hicima iz puke ustaa Stevo Mulac. Leim ja tako u lokvi krvi meu pobijenim Srbima i ekam dalju sudbinu. Ustae razgovaraju o zavrenom poslu. Hvale se i cerekaju. Iznenada jedan mladi, koji je kraj mene leao die krvavu glavu i zastenja: Nije gotovo, majku vam vau! Uz psovke priskoi mu ustaa i ubije ga. I sada se lupei dosjetie da bi jo neko meu nama mogao biti iv te poee redom tui kundacima po rtvama i zabadati noeve. Dobio sam nekoliko udaraca kunda-

53 kom, ali se nisam ni pomakao. Jedan od koljaa udarao je noem redom. Pribliavao se prema meni. Zario je no u tijelo pokraj mene, a zatim kleknuo meni na lea i udrio no u tijelo sljedeeg Mene je preskoio itavo vrijeme nije me naputalo uvjerenje da u biti spasen. Onda su poeli leeve izvlaiti iz crkve i bacati ih u kamion. Dohvatie i mene. Vukli su me za noge po kamenitom podu. Na stepenitu mi je glava udarala o kamen, no i to sam podnosio bez znaka ivota. Bacie me na kamion koji je ve bio skoro pun leeva. Leao sam na leima. I dalje su ustae slagale svoje rtve. Bila je ve kasna no. Vrebao sam priliku da se izvuem, ali ona se nije ukazala. Kako sam leao nauznak, doivio sam tada jo straniju stvar: na mene poloie le ubijenog ovjeka, a prerezani grkljan prekrije mi usta Ljuban zastane. Pogledao me i smeteno se nasmijeio. Nisam vjerovao da ovjek moe u tako kratkom roku preivjeti takve strahote. No meni se usjekla tada u mozak misao, uvjerenje da neu poginuti. Moda me ta sigurnost i spasila Evo kako je bilo dalje: Nismo se daleko vozili. Uskoro sam osjetio da kamion vozi po neravnom tlu. uo sam komandu: Vozi blie jami! Tu su ekali jo jedni krvnici koji su i ovdje nad jamom, obavljali svoj posao. Velika jama bila je ve do polovine puna leeva. Bacili su nas s kamiona u jamu. U samoj jami slagali su ustae leeve kao cjepanice. Uhvatie me za ruke i noge i zaljuljavi me nekoliko puta bacie me u jamu. Pao sam na mekano, na leeve. Vukli su me jo malo po jami i sloili na odreeno mjesto. Imao sam sreu, naao sam se opet pri vrhu. itavu sam jednu vjenost tu leao. I dalje su stizali kamioni, i to sa ivim Srbima. Tu, nad jamom, tukli su ih sjekirama i ekiima po glavama i bacali u jamu. Nije tu bilo puno vike i zapomaganja. U nonoj tiini uli su se najvie udarci sjekirom, koji prigueni jauk i ustake psovke. Iskrvavljena tijela muklo su pada-

54 la u jamu. Doveli su jednu mladu enu. Mislim da je to bila uiteljica iz Bovia. Nju su tu, kraj jame silovali i zatim je ubili iz karabina Kasno u no bio je krvavi posao zavren. Neki su krvnici jo skakali u jamu i hodajui po leevima traili prstenje i druge vrednije stvari. Jednome je zapela za oko moja majica. Poeo je natezati i prevrtati da mi je skine. Soktao je, muio se i konano je skinuo. Nije primijetio da sam iv. Postalo mi je jo hladnije i drhtao sam. Plaio sam se da ustae ne zapaze drhtanje. Nad jamom su ustae gledale svoje rtve. Neka rtva se jo micala. Zapratali su karabini i revolveri po jami. Tada sam bio ranjen u nogu I konano sve se smirilo. Krvnici su se okupili podaleko od jame oko fenjera razgovarajui o svojim podvizima. Skoro potpuna tama ovladala je jamom i okolinom. Poeo sam se pripremati na bjekstvo. Ispitujui pogledom okolinu i pridigavi se malko, odjednom zapazih da se meu leevima die jedna prikaza. Dopuzala je do mene. Jesi li iv? upitao me apatom ovjek. utao sam i nisam ni ovoj preivjeloj rtvi htio priznati da sam iv. Ali ovjek me gurkao i aptao mi da treba bjeati. Sporazumjeli smo se i dogovorili. Ustae su bile zabavljene svojim priama i bile su podalje. Okolina jame bila je u tami. Izvukli smo se neujno jedan za drugim prema jednoj ivici. Pekla me rana na nozi, ali mogao sam da idem. Udaljavali smo se sve vie od svjetla fenjera. Glasovi koljaa sve su se vie gubili u tami Rastao sam se od moga saputnika i krenuli smo svaki na svoju stranu. Nisam znao gdje se nalazim, lutao sam naokolo nasumce u elji da to dalje odem od jame. No kako sam se zaprepastio kada sam se, poslije lutanja od preko jednog sata, opet naao u blizini jame! Kao pomaman okrenuo sam natrag glavom bez obzira. U uima su mi odzvanjali pijani glasovi ustakih koljaa. Dolutao sam najzad do Majskih Poljana. Sakrio sam se tu kod ujaka Pavla Lonara gdje sam ivo est mjeseci.

55 Ja sam jedini ostao iv iz one jame. Moga druga, koji se zajedno sa mnom izvukao iz jame, ustae su vrlo brzo uhvatile i ubile Ovo svjedoenje zapisao je Mladen Ivekovi jo 1943. godine u prolazu kroz osloboenu Baniju. Samo nekim manjim detaljima dopunio sam ga 1972. godine u razgovoru sa Ljubanom Jednakom u njegovoj kui u Glini.

Hilmija Berberovi ustaa iz Bosanskog Novog

Ustae su u Srpskoj pravoslavnoj crkvi Roenja Bogorodice u Glini poklale 1564 Srbina. Klale su ih ustae u kranskoj svetinji i odvozili mrtve i jo ive u ve iskopane jame u Glinsko Novo Selo. Tu su ih hrvatski seljaci zatrpali zemljom i pokrili travom i granjem. Katoliki upnik u Glini, Slovenac Franc uek je u svoj dnevnik zapisao: Jednog dana bio sam meu zatoenim Srbima u pravoslavnoj crkvi u Glini. Mnogi su ve ranije preli na rimokatoliku vjeru nadajui se da e tako biti poteeni od ustakog pokolja. U crkvi je bilo neizdrivo, smradno i neisto, prozori i vrata zatvoreni, zrak zaguljiv, a ljudi izbezumljeni od straha Vidio sam dupkom punu crkvu ljudi u kojoj je sve zaudaralo jer su ljudi i nudu vrili pa su neki ve bili klonuli od loeg zraka i patnji. Crkveni namjetaj bio je razoren4 Ustaa Hilmija Berberovi je ispriao jo septembra 1941. godine: Klao sam u pravoslavnoj crkvi u Glini Srbe. Ubijali smo ih na razne naine. Moj komandir Josip Dobri, uitelj iz Splita odredio je iz nae satnije 15 ljudi koji e izvriti klanje. Za vrijeme klanja pred crkvom je bila postavljena straa jer su se neki pravoslavci penjali u zvonaru i skakali sa vrha zvonika u portu. Svi oni koji su skakali bili su poubijani u porti od strane
4 AJ, f II0, f264, J. 314, dost. br. 1 268.

56 straara. Ja sam bio odreen u tri maha da vrim klanje u crkvi. Sa nama su svakom prilikom ili i neki ociri od kojih se sjeam Josipa Dobria i Mihajla Cvetkovia, pored naih domobranskih ili su i ustaki ociri u crkvu. Po ulasku u crkvu ociri su stajali kod vrata i posmatrali na rad, a mi smo vrili klanje. Ubijanje je vreno na taj nain to smo neke udarali noem pravo u srce, neke klali preko vrata, a neke udarali gdje stignemo. Srbi su bili goli. Ako neki Srbin ne bi bio gotov od prvog udarca, toga bi ustae preklale noem. Neke su ustae u rukama drale baterijske lampe i tako nam osvjetljavale prostoriju. U vie mahova desilo se da je neki Srbin nasrnuo na nas ili nekoga udario nogom u stomak, ali taj je odmah iskasapljen. Za vrijeme ovog klanja bila je velika galama u crkvi. Prisutni su u jedan glas vikali: ivio kralj Petar, ivjela Srbija, dolje Paveli, dolje ustaka drava! Ovo klanje obino je poinjalo uvee oko 22 asa pa je trajalo do 2 asa poslije ponoi. Za sve vrijeme dok je posljednji Srbin bio iv, manifestacije su trajale Ovo klanje u crkvi vrilo se u 7 do 8 puta, a ja sam uestvovao tri puta sa tri grupe ustaa. Za vrijeme klanja uvijek smo bili uprljani krvlju toliko da se uniforma nije mogla oistiti, ve smo je zamijenili u magacinima. U prvo vrijeme su dovoeni samo mukarci, a docnije i ene od 15 do 50 godina. Prilikom ovog dovoenja vidio sam u vie mahova da su ustae i neki moji domobrani, vojnici najprije silovali ene i djevojke, pa ih zatim odvodili u Glinu u zatvor. Od strane ocira ovo nije bilo zabranjeno, jer su i sami oni to radili5

5 AJ, f IIO, dost. br. 2933, Beograd.

57

Bogdan Sunjevi Donje Selite Glina

Kada je uspostavljena Nezavisna Drava Hrvatska imao sam 32 godine ivota. Moje selo Donje Selite naslanja na samo mjesto Glinu na Baniji. Imalo je 150 domainstava, od kojih 14 hrvatskih, a ostalo su bila srpska. Istjeran sam iz slube 10. juna 1941. godine, kao i svi drugi moji sunarodnjaci. Doao sam u svoje selo, gdje sam namjeravao ivjeti kao i svi drugi. Meutim, ustae su ve u maju pohvatale nekoliko naih seljaka i poubijali. Ulazili su u sela, pljakali, zastraivali i prisiljavali da svi preemo na rimokatoliku vjeru. Mukarci su se sklanjali koliko su mogli i uspjeli, ene i djeca su ostajali kod kue. Sve je to tako bilo do 29. jula 1941. godine. U noi 28/29. jula opkolile su ustae naa srpska sela: Donje Selite, Gornje Selite, ibine i Balinac. Ustae iz Gline i susjednih hrvatskih sela kojima je rukovodio Nikica, njegov brat Mate i Stipe otac Vidakovi, ini mesar iz Gline, Josip Deeli, kroja iz Gline i drugi iz sela Prekope, Kihalca, atornje i drugih. Oko etiri sata u jutro hvatali su mukarce i ene, lovili su ih isto onako, kako se lovi i goni divlja zvjerad, kada se na nju priredi hajka. Tada su uhvatili u Donjem Selitu: Milu Baltia, Nenada Baltia, Todora Miljua, Stojana ukovia, Lazu ukovia, njegovog brata Milu, Nikolu ukovia i njegovog brata Petra. Iz Balinca: Simu Baltia, Luku Baltia, Jovu Baltia, Luku Matijevia i jo jednoga kome se imena ne sjeam. Ustae su im govorile da ih vode na rad u Njemaku, a odveli su ih na moju njivu zvanu Graorite, uz potok Glinu. Putem i na njivi ustae su ih muile, a Mili Baltiu su odrezali i spolni organ. Svukli su sa njih odijela, pokupili novac koji su sa sobom imali i odnijeli. Istoga dana pohvatale su ustae 26 ena i djevojaka u mom selu Donje Selite. Njih su sve od jutarnjih sati pa do etiri sata poslije podne muile ustae, tukle, silovale i klale noevima. Prije silovanja i pokolja morale su zlikovcima dati sav novac koga su imale kod svojih kua.

58 Ustaa ini, mesar iz Gline, uzeo je Kaju Balti, odgurao je u kukuruze, silovao je, zatim joj odrezao dojke, te prste na rukama i nogama, a istom onda noem zaklao. Njezina snaha Ruica sluala je njezine jauke i zapomaganja. Moju snahu Ruicu Sunjevi ustae su zaklale, a zatim je posadile na glavu u jednu jamu i tako je krvavu i mrtvu ostavili. Suprugu Mariia Jove su preklale, a nisu je sasvim zaklale. Mislei da je mrtva, ostavile su je. Poslije odlaska zlikovaca, doao je njezin suprug Jovo, sa preivjelim susjedima, podigao je, odnesao kui i poloio na krevet. Ona je ostala na ivotu, ali joj je bio prerezan glavni ivac na vratu, pa joj glava visi i ne moe hodati. Bilo je vie sluajeva da su ustae silovale istodobno majku i maloljetnu kerku, pa ih onda zaklale. Smijali su se i pljeskali to ih je veselilo. Tada, toga 29. jula 1941. godine ustae su zaklale u mom selu Donje Selite ove ene i djevojice: Savu Milju, Anicu ukovi i njezinu svekrvu (imena se ne sjeam), Petru Dulikrava, Aneliju Stambolija, suprugu trgovca Sime Ivkovia (imena se ne sjeam), Evicu Stambolija, Stoju Banjeglav i njezinu snahu Ruicu Sunjevi, Ruicu Balti, Kaju Balti, Janju Vujii iji je sin Mile vidjevi kako mu zlikovci u kukuruzima kraj vlastite kue mue i kolju majku, znajui da e im i on dospjeti u ruke, objesio se o jedno drvo kraj kue. Imena svih zaklanih ena na alost ne mogu se sada sjetiti. Uestvovao sam u iskopavanju leeva ubijenih Srba na mojoj njivi i sahrani njihovih posmrtnih ostataka u nae groblje. Nakon tri nedjelje poslije njihove smrti vidjeli smo dobro tragove nasilja na njima prije smrti. Leevi Mile i Nenada Baltia imali su oko vrata vrsto stegnute ome od drveta s kojima su ih ustae uguile Vidjelo se da su zloinci Nenadu Baltiu pucali u usta, Mili Baltiu su odrezali spolni organ. Istoga 29. jula ustae su uhitile Vasilja Jednaka, njegove sinovce Bogdana i Petra u Donjem Selitu i u Balincu krojaa Mrenovia, njegovog oca i petoricu njegovih roaka. Njih su odveli u Glinu i poklali u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Istoga dana u selu ibinama zaklale su ustae u kui suprugu gostioniara Steve Jandria i jo osam Srba ija imena nisam zapamtio.

59 Od toga dana 29. jula 1941. Srbi nisu vie ekali ustae, domobrane i orunike NDH-e kod svojih ognjita. Bjeali su i sklanjali se po umama i odlazili sposobni u ustanike partizanske jedinice. I ja sam otiao u partizane. Meutim, ve 25. oktobra 1942. napustio sam svoju rodnu Baniju i uz pomo prijatelja uspio otii u Iniju kod svoga brata Ljubomira Zaklinjem se svojim vlastorunim potpisom da sam svjedoio istinito. Bogdan Sunjevi s. r. Arhiv Jugoslavije, Beograd, fasc. 922.

Nikola Bii Dugi Dol Krnjak

U Ivanovi jarku, predjelu ume Loskunja kod Krnjaka na Kordunu ustae su izvrile masovni pokolj Srba 29. jula 1941. godine. Izaslanik ravnateljstva za javni red i sigurnost NDH Boidar Cerovski nakon masovnih pokolja srpskog naroda na podruju Gline krenuo je sa svojim ustaama na pogrom Srba u Vojniu, Vrginmostu i Krnjaku na Kordunu. Organizacione pripreme izvrili su mu na terenu Mijo unac, veterinar iz Vojnia, oruniki narednik Antun Rupi, ef postaje u Krnjaku i ustaki povjerenik opine Krnjak Dragutin Mui iz Vukmania. Mui je prema dogovoru pozvao Srbe da dou u Krnjak 29. jula i donesu pomo u hrani i odjei za Slovence koji su se tada nalazili kao izbjeglice u tom dijelu Korduna. Vie od 300 Srba se odazvalo pozivu. U isto vrijeme Boidar Cerovski je krenuo u pravcu Krnjaka sa pitomcima orunike doasnike kole u deset kamiona. U dva kamiona bio je alat za kopanje jama i kre za posipanje po rtvama. Voeni Cerovskim zvali su se: Kaznena ekspedicija za Kordun i Baniju. Oni su usput kroz Vrginmost po srpskim selima hvatali ljude i ene, pljakali im imovinu, pijanevali, trpali u kamione i tukli kundacima. Naj-

60 due su se zadrali u Vojniu gdje su zajedno s onima iz sela Vrginmosta pohvatali 99 Srba i povezli ih uz batine na dogovoreno mjesto u Krnjaku. Doekali su ih u 16 sati ustaki povjerenik Dragutin Mui i oruniki narednik Luka Bilandi sa ustaama i orunicima. Bilandi je i odredio kao pogodno mjesto za masovno ubijanje u Ivanovi jarku. Za Srbe koji su se odazvali Muievom pozivu da dou u Krnjak i pomognu izbjeglicama iz Slovenije bilo je ve kasno. Bili su prevareni. Svi su pretreeni, oduzeto im sve to su imali sa sobom, povezani su icom i odvezeni kamionima na stratite u Ivanovi jarak. S mjesta zloina uspjeli su pobjei Nikola Bii, Mirko Trkulja i Ljubomir Vukmirovi. Svjedoanstvo Nikole Biia zapisao je jo 1942. godine Stanko anica Opai, kojem Nikola opisuje ustaki zloin u Ivanovi jarku 29. jula 1941. godine. Nikola kae: Zatekli smo se pred opinskom zgradom u Krnjaku, gdje smo ekali da predamo hranu koju smo donijeli za izbjeglice iz Slovenije. Neki su jo dolazili. Nismo znali da smo prevareni od ustakog povjerenika u Krnjaku Dragutina Muia, naeg komije iz Vukmania. Iznenada opkolie nas ustae i orunici. Naredie nam da bacimo hranu koju smo donijeli na zemlju i odvedoe nas u oruniku kasarnu. Poznavao sam krnjake orunike, posebno jednog koji mi je prije nekoliko dana bio u kui, priao s njim, popio rakiju koju smo po obiaju ponudili gostu. Tom prilikom alio se sa mnom i sa mojom enom i otiao, a da nismo znali ni zato je dolazio. Prije jednog sata stajali smo pred gostionicom, a on je, izlazei iz gostionice, razgovarao s ljudima i smijao se. Nismo predosjeali nikakvu opasnost. ekajui da predamo hranu, odjednom smo uli zujanje dolazeih kamiona, ali na toj cesti to nije bilo nita neobino. Sada je on sa ustaama koji nas vode. Idui tako, priem mu i zamolim ga da me pusti da se izvuem iz kolone. No nisam ni dovrio s reenicom, a on dreknu: ta, majku ti srpsku! I udari me kundakom tako da sam posrnuo i pao. Diem se i pogledam ga u lice. Zaprepastio sam se. Bio je izbezumljen, zapjenio kao pas kad pobjesni. O, lju-

61 di, ni u snu nisam mogao sanjati da se tako u jednom asu ovjek moe izmijeniti. Zatvorili su nas u opinsku zgradu. Vrata su bila zakljuana, a pred njima je uvao strau isti orunik, pod prozorom nalazili su se dvojica ustaa. U taj as otvorie se vrata i ue povjerenik Mui s dvojicom ustaa. Ue pas nasmijan i pita nas kako je. Netko odgovori: Vidite i sami gospodine. Mui ga prekide i kae: Eto, vidite, ljudi, da ste sami krivi. Ne valja prkositi vlasti jer vlast je vlast. Kad je bila vaa, srpska, niste trgali ice i trgali bandere, a sada to radite i prkosite nam. Ustade Mihajlo Simi pa poe da govori: Gospodine, nitko od nas ne zna ko je trgao ni gdje je trgao. Ja sada o tome prvi put ujem. Posluali smo vae nareenje i donijeli hranu za Slovence. Ja vas dobro znam. Sluajte ljudi, s nama nema ale, to za svagda upamtite. Ovo je Hrvatska, a ne Srbija. Poglavnik je htio, poteno, kad ste ve Srbi, preseliti vas u Srbiju, a vi umjesto da ste zahvalni, vi prkosite poglavniku i ustakoj vladi. Pet sam godina ustaa i kao takav garantujem da vam se nee nita dogoditi, ali sluajte ta u vam dalje rei. Vas emo jo veeras poslati u Njemaku na rad, a za familije ne brinite, poslat emo ih u Srbiju, a kad se vratite u zemlju, tamo ih potraite. Ako se od vas pokua netko pobuniti, ubiemo ga, to da znate. A oni koji su potrgali ice, bit e pronaeni, i s njima emo drukije postupati. Mislim da ste me razumjeli. Dakle, budite pametni pa e i za vas biti bolje Negdje poslije podne, vrata nae sobe naglo se otvorie. Uoe u sobu ustae, odvojie nas deset i povedoe u drugu sobu. Tu su nas vezali icom dvojicu po dvojicu, a onda kroz te vezove (oko ruku) provukoe icu kojom spojie zajedno svih deset uhapenika i napravie po jednu grotulju od ljudskih tijela. Potom nas istjerae iz sobe. Guraju nas u kamione gdje je ve bilo ljudi koje su doveli iz drugih soba i koje su pohvatali takoer u rajonu Krnjaka. Kad su nas ubacili u kamione kod Babiine kue, nisu obraali panju koliko nas moe stati u kamion, ve su nas unutra ubacivali kao predmete ili cjepanice drva, a potom su vozila krenula. Budui da taj kraj poznajem kao svoju roenu kuu, odmah sam osjetio da se kreemo u pravcu Karlovca. Bio sam u nekom bunilu pa i ne znam o emu sam sve mislio. Ali za svega nekoliko minuta

62 moj kamion stade. Istjerae nas napolje, opet meu palir ustaa, pa dvije ili tri grotulje vezanih ljudi potjerae prema potoku Rijeci u pravcu ume Loskunje. Sada znamo da se nalazimo kod zaseoka Boii u Donjem Krnjaku i da se kreemo prema Ivanovi jarku u umi. Poeo je padati prvi sumrak i kroz njega se naziru dvije najblie kue, ali svjetla i ljudi u njima nije bilo. Ali, jadna majko naa! im smo ispali iz kamiona, poee nas krvniki tui kundacima, izmama, cijevima puaka. Nakon to bi se uo jauk jadnih ljudi, uslijedili su novi udarci i prigueno vikanje ustaa: utite gadovi, majku vam vau srpsku. No, kad smo se pribliili Rijeci, uli smo glasne jauke koji su dopirali s druge strane potoka, a potom se prava tutnjava ustakih udaraca sruila po ljudima koji su stajali oko iskopanih jama i koji su ubijani uglavnom tupim predmetima ekiima, krampovima i noevima. Vika, dernjava i psovka zlikovaca postaje sve jaa. Sada je tek bilo potpuno jasno to nam se sprema. Preko Rijeke bio je uzak mosti po kome se kretala ustaka pratnja, koja je drala jedan kraj ice koji je bio vezan za grotulju od deset vezanih Srba. Dok su ustae ile po mostiu, mi smo morali gaziti i plivati po vodi. Znao sam da se na elu niza u kome sam bio i ja nalazi i Pero Kresojevi i njegova dva sina, a meni najblii bio je Mihajlo Simi. Oh, to su bili hrabri i valjani ljudi, a evo sada padoe u miolovku, kao i ja, gdje vie ni hrabrost ni pamet ne vrijede nita. Kad smo zaplivali po vodi, ona me osvjei, mozak poe da radi i ja ponovno osjetih elju da bjeim. Jedna mi je ruka slobodna, pokuavam da i drugu oslobodim, ali ne ide. Namjeravao sam da oslobodim ruku, zaronim u vodu i tako pokuam pobjei. apnem drugu koji je bio sa mnom vezan da se zajedniki pokuamo osloboditi ice. Uspijevamo, ali u tom momentu ve smo izali iz vode pa nije bilo mogunosti za bijeg. Drimo se za ruke kao da su i dalje povezane i ekamo pogodniju priliku za bjekstvo. Druga obala Rijeke je ravna kao na dlanu, nedaleko od nas primjeujem iskopanu jamu. Sada je jo jasnije kamo idemo. Iz razmiljanja me prekide ustaka komanda: Lezi i nos u zemlju, jebem vam majku, jeba vas kralj Petar I tko sve moe nabrojiti koga divljaci sve psuju i zbog ega idemo u smrt, a ni krivi ni du-

63 ni. Blizu smo jame, i usprkos ustakoj dernjavi i jauku naih ljudi, dobro ujem samrtne hropce i jauke koji dopiru od nje. Od ovih krikova ljudi postaju izbezumljeni. Tu se nije pucalo, ustae su dotucale ne znam ve koju grupu, a i nama se pribliava zadnji minut. Drug vezan sa mnom polako me grebne po ruci, pita je li vrijeme za bjekstvo. Nae ruke su slobodne i moemo ih izvui iz ice kada god hoemo. Pokuavam podii glavu da osmotrim pogodan put za bjekstvo, ali ustaa koji je bio blizu mene udari me kundakom tako jako da me prikova za ledinu. Odmah iza toga desetak ustaa povika: Diite se i naprijed! To smo i uinili. Tek to smo krenuli kroz ustaki palir prema jami zasue nas kiom udaraca. ujem kako Mihajlo Simi vie: Gospodo, nemojte nas tui, neemo biti sposobni za rad. uo je on ranije sve ono to sam i ja uo i vjerujem da vie nije gajio nadu da ide u Njemaku, ali je od silnih ustakih udaraca i stanja u koje je zapao bio je ve izludio i tako pomahnitao govorio to mu je palo na pamet. U trenutku kada je Simi zavrio jedan zlikovac osvijetli ga baterijom, a drugi ga udari krampom po glavi tako da se ona jednostavno raspolovi. Simi ispusti kratak jauk. Pade i povue sa sobom icu koja mi spade s ruke. U trenu skoih u stranu i poeh bjeati u pravcu oblinjeg umarka. Ustae pripucae, ali ja sam dalje bjeao ne znajui kuda. Odjednom ponovno izbijem pred potok Rijeku. Zastanem da se jo jednom orijentiem. Krajnjim naporom uspijevam ustanoviti da se nalazim u blizini zaseoka Pavkovii u Donjem Budakom, to znai da sam samo oko jedan kilometar udaljen od mjesta pogibije mojih komija. Prilazim oprezno cesti i, poto se nita ne uje, brzo je prelazim, a odatle sam se uputio kui. Prolo je od tada sedam mjeseci, a jo nisam doao k sebi i ne znam kada u. Spavati ne mogu, esto sam osjeao da u enuti s pameti. Kada sam ono izaao iz vode, onako osvjeen sluajui one jauke i psovke, kao munja mi je ilo kroz glavu da sve ovo nije ni radi sjeenja bandera, ni radi kralja Petra, jer nitko od nas nije kriv to je Srbin, ni to mu je Petar kralj. Ono vee uo sam bez prekida hiljadu puta ponovljeno: Majku kralja Petra dijete krsnu slavu i slino, pa i sada sav zadrhtim kada se svega toga sjetim

64

Mirko Trkulja Vojni

O hvatanju Srba oko eljeznike stanice Vojni Mirko Trkulja ispriao je: 29. jula 1941. godine neto poslije 6 sati ujutro stigao je na Vojni-kolodvor oruniki narednik Jozo imuni, kojeg sam inae od ranije dobro poznavao. S Jozom je bila i jedna ustaka patrola. Nakon pozdrava Jozo mi ree da se spremim i da u poi s njim u Vojni. Na moje pitanje: Kuda me to vodi Jozo? imuni je odgovorio da e jedna grupa ljudi iz ovog kraja biti poslana u Liku na izgradnju puta. Spremio sam se za dui boravak van kue, pozdravio se sa enom, djecom i rodbinom i poao s Jozom. Usput su nam ustae prikljuile jo nekoliko Srba koje su uhvatile kod njihovih kua i potom smo izali na Biljeg (Petrova gora) gdje smo zatekli etiri kamiona i ustaku strau. Priao sam Jozi imuniu i za svaki sluaj jo jednom priupitao: Gospodine narednie, je li istina da idemo u Liku i koliko dugo emo tamo ostati? Na to je imuni odgovorio: Ta znate vi mene jako dobro, komije smo, dobri smo prijatelji, ne bih ja vas varao Toga dana bilo je sunano i vrue pa su ustae i pohvatani ljudi preli u hladovinu, posjedali na zemlju, a ja, da bi skratio vrijeme i razveselio drutvo, poeo sam priati razne viceve i doskoice. Dok smo tu sjedili, iznenadno iz ume, izaao je jedan ovjek etrdesetih godina s volovskim kolima u kojima su bila drva za ogrev, a na njima je sjedila njegova maloljetna kerkica. Jedan od ustaa izaao je pred kola i naredio ovjeku da se prikljui naoj grupi. Jedan od volova bio je opasan za djecu, pa je ovjek zamolio ustau da odveze drva kui, i da e se odmah vratiti, to mu je bilo i dozvoljeno. Nakon toga nepoznati je odvezao drva kui i ubrzo se vratio, ne mislei na ono najgore na skoru stranu smrt. Negdje oko 10 sati stiglo je iz Vrginmosta na Biljeg 6 kamiona. Iz kamiona su izala 4 ustaka ocira kojima je oruniki narednik Jozo imuni podnio raport o akciji na Vojni-kolodvoru. Iz njihovog razgovora saznao sam da se jedan zvao Cerovski, drugi Kos i trei Dai. Po dranju tih ocira i po ostalim manirima bilo

65 je vidljivo da su ne samo oni ve i ostale ustae pijani. Ovoj ustakoj koloni prikljuila su se i ona 4 kamiona koja su ve bila na Biljegu. Tako je 10 kamiona nastavilo put prema Vojniu. U 8 kamiona nalazili su se pohvatani Srbi-seljaci i ustako obezbjeenje, a u ostala dva bilo je ustaa iz pratnje te ivi kre i pionirski alat. Posmatrajui sve ovo u meni se poela raati sumnja. Put od Biljega do Vojnia bio je kratak. Kad su ulazili u selo Vojinicu ustae su iz kamiona otvarale vatru po srpskim seljacima bilo zateenim na putu, bilo kod njihovih kua. Tom prilikom ubile su ustae seljaka Kljukovnicu i pohvatali nekoliko Srba koje su pod batinama kundacima ubacivali u kamione. Zastali su kod opinske zgrade u Vojniu. Iz nje su izvukli nekoliko zatoenih ljudi i ubacili ih u kamione. Jedan ustaa doveo je svetenika Milu Peurau, uhvatio ga za bradu, dao mu gumeno crijevo i, naoigled prisutnih, prisilio ga da ustima izvlai benzin iz bave i prelijeva u rezervoar kamiona, pri tom su ga tukli, pa onako isprebijanog bacili u kamion meu njegove ve izbezumljene parohijane. Tek to je prva ustaka kolona krenula iz Vojnia, sustigla je nekoliko srpskih seljaka na cesti kod Kolaria. Kamioni su zaustavljeni, ljudi pohvatani i ubaeni u kamione. to je vrijeme prolazilo i to smo se vie primicali Krnjaku, bilo mi je sve jasnije da e nas poubijati. Muile su me misli zbog ega to radi jedna drava i njena vojska. esto sam pomiljao i sam sebe nekad uvjeravao da sam u zabludi, jer kako bi to jedna drava, ma kakva ona bila, radila iz ista mira i ubijala nevine ljude. Kada su ule u Krnjak, jedna i druga auto-kolona zaustavile su se pred kuom Mile Maeia, Babiina, koja se nalazi na izlazu iz Krnjaka prema Karlovcu. Ljude iz kamiona izbacali kao stvari i smjestili ih povezane oko Miline kue i sjenika. Pretueni Srbi su morali sjediti na zemlji i drati povezane ruke na koljenima. Tu su pohvatali jo nekoliko seljaka. Nastao je vrisak u kui, ene su jaukale i molile razbojnike da ih ne mue. Silovali su dvije ili tri zateene ene. Bilo je nepodnoljivo. Vidjeli smo kraj svog ivota. Kamioni s alatom i kreom te nekoliko ustaa s jednim brojem pohvatanih otili su dalje. Neto zatim krenuo je i na kamion. ene su ostale

66 nariui. Kad smo nakon kratkog vremena skrenuli s ceste prema Ivanovi jarku ugledao sam gomilu izbezumljenih ljudi, koji su isprebijani stajali kod praznih kamiona i neto ekali. U naem kamionu je pod ceradom bila nesnoljiva vruina. Primorali su nas da leimo potrbuke, s rukama pod bradom, naslagani jedni na druge. Niko nije smio ni glavu pomoliti-podignuti, ili bilo to progovoriti. Poeo sam ponovno razmiljati o orunikom naredniku Jozi imuniu koji mi je garantovao da idemo na rad u Liku (to je inae znailo u logor smrti Jadovno na Velebitu, op. aut.). A sada vidi ta se s nama dogaa. U tom momentu iz pravca Ivanovi jarka oglasie se puke. Ustae koje su nas uvale, uznemirie se, i ja u tom trenutku, svatih da je ovo jedina prilika, koju ne smijem propustiti. Mada sam u toku dana primio dosta jakih udaraca, i mada sam bio i psihiki i ziki iscrpljen, osjetio sam se snanim, i u jednom trenutku izletio sam iz kamiona smrti. im sam iskoio iz kamiona, jo neki su poskakali, ali veina je bila dobro vezana icom i nije nikud mogla. Potrali smo prema prvim zaklonima, ali prije nego smo stigli do njih, ustae su za nama otvorile vatru. Ubili su ih. Ja sam uspio pobjei zvijerima u ljudskoj spodobi Izjavu Mirka Trkulje zapisao sam 1961. godine u Karlovcu.

Zorka Maei Krnjak kb. 64.

Svjedoanstvo Zorke Maei zapisao sam u njenoj kui u Krnjaku 25. marta 1975. godine. O ustakim zloinima 29. jula 1941. godine mi je ispriala: Kamioni sa ustaama koji su doli iz Gline preko Vrginmosta i Vojnia zaustavili su se tog dana kod moje kue i Srbima koje su usput pohvatali naredili da izau iz kamiona te da posjedaju kraj moje kue i sjenika uz rub ceste. Derui se na ove jadne ljude zahtijevali su od njih da mirno sjede, da ne pokuavaju bjeati i istica-

67 li da meu njima ima i popova. Nekoliko ustaa ostalo je kod ovih ljudi da ih paze, drugi su otili u selo Krnjaki Grabovac da i tamo hvataju Srbe. U grupi pohapenih, prepoznala sam svetenika Milu Peurau, bio je sav izubijan i vidjela sam dvije mlade enske koje su ustae svezale za ruke, a na rukama im je bio zavezan vojniki injel u obliku paketa. Ovima enskima naredile su ustae da legnu potrbuke, a zatim su ih tukle kundacima nazivajui ih Ruskinjama i psujui im majku rusku. Moga supruga Mihajla Maei Milu, koji je bio kod kue, odmah su svezali i priveli grupi pohvatanih ljudi. Kako se u to vrijeme kod nas nalazio Nikola Pribi iz sela Zagorje i njega su svezali s mojim Mihajlom, udarili ih nekoliko puta kundakom i naredili im da legnu uza kuu. Povratila se njih petorica u moju kuu i poeli mene udarati kundakom puke. Kada je to vidjela moja kerka Radojka, koja je tada bila stara 17 godina, zaplakala je i priskoila da me brani molei ustae da me ne tuku. No zlikovci su sa cijevi puke udarili moju Radojku u prsi tako da je ona odmah pala na zemlju. Nakon ovakvog zlostavljanja, navalili su na mene i moju tetku Milu Mihajlovi. Svladali su nas, bacili na pod-zemlju i silovali nas. Mi smo plakale, dozivale u pomo, preklinjui ih da nas ne mue, ali se nismo mogle domoliti. Na jauk mogli su uti i nai povezani ljudi, pa i moj jadni Mihajlo. Moete se misliti kako je njima i njemu bilo sve to uti i doivjeti. Nakon silovanja udarile su nas ustae nogom i nastavili pretraivati sve po kui, i to im se svialo i bilo bolje od odjee i hrane, sve su nosili sobom. Kako sam imala novac od prodanih konja, i njih su pokupili. Kada su ustae i orunici dovezli prevarene i pohvatane Srbe od orunike stanice iz Gornjeg Krnjaka pred moju kuu, tada su mene, moju tetku Milu i kerku Radojku zatvorili u jednu sobu moje kue i naredili nam da nikud ne smijemo ii iz zatvorenih prostorija kue. Ja nisam mogla trpjeti da ne vidim ta dalje rade sa pohapenima i povezanim ljudima, pa sam uspjela na druga vrata izii u dvorite i kroz vrata kapije, vodei dobro rauna da me zli-

68 kovci ne primijete, posmatrala kako ih tuku, a one koji su sluajno dali otpor onesvjetavali su tekim udarcima po cijelom tijelu. Ovako ispretuene ljude su na mojim lotrama nosili i bacali u kamione kao da i nisu ivi stvorovi. Kada sam vidjela ta se sve radi od jadnih nedunih ljudi, poela sam glasno plakati, ali je sreom brzo k meni priskoila moja Radojka i Mila Mihajlovi, odvele me u kuu i stavile mi ruku na usta da ne mogu glasno plakati. Ovako su mi drale ruke na ustima sve dotle dok ustae nisu otile od moje kue s pohvatanim naim najmilijima. Kada su ustae otile, mi smo izile na mjesto gdje su se dotle nalazili povezani ljudi i tu nale dosta poluizgorjelih dokumenata te velike tragove krvi ljudi koje su ovdje teko tukli i muili. Dok priam o tim ljudskim mukama, koje sam gledala svojim oima preivljavam iste patnje koje sam preivljavala i onda kada sam ih gledala. Moj Mihajlo lei u onoj jami u Ivanovi jarku sa vie od etiri stotine drugih nevinih ljudi. Na mjestu gdje je jama otvorio se neki izvor i kada su se leevi u jami raspadali, nekoliko mjeseci poslije izlazila je iz grobnice krvava voda i stvarala itave klobuke krvave pjene

Ljubomir Vukmirovi Crevarska Strana Vrginmost

Ljubomir Vukmirovi jedan je od trojice Srba koji je izbjegao smrt u Ivanovi jarku 29. jula 1941. godine. On pria i svjedoi o strahotama zloina nad srpskim seljacima Korduna i kae: Kritinog dana zateen sam u Vrginmostu i uhapen kao drugi Vrgomoani, te odveden u Ivanovi jarak Kad smo preli preko potoka Rijeka kod zaseoka Boii, nali smo jo pedesetak ljudi koji su leali goli, poredani u polukrug, u obliku potkovice. U sredini te potkovice, napravljene od ljudskih tijela, leala je hrpa

69 odjevnih predmeta, obue i ostalih linih stvari. Ljudi su leali na trbuhu, s rukama oko vrata. Moju grupu uveli su u sredinu potkove, i naredili nam da legnemo potrbuke, ali obueni i odjeveni. U to vrijeme odnekud je naiao jedan ustaki ocir i upitao zato su ljudi goli i tko je naredio da se skidaju. Bio je strano ljut na samovolju ustaa i naredio da se odjea i obua vrate ljudima. Meutim, to je bilo vrlo teko i trebalo bi due vremena za razdvajanje robe jer se na istoj gomili nalaze predmeti koji su pripadali pobijenim ljudima i onima to su tek ekali smrt. Na koncu je neki odvaniji ustaa progovorio: Gospodine satnie, zato da im vraamo robu? teta je da ovi gadovi nose sa sobom u zemlju. U slijedeem momentu vidio sam kako dio ustaa dovrava ubijanje krampovima, ekiima i noevima grupe ljudi. Kad je ova grupa bila likvidirana, povedena je naredna grupa iz koje se u tome asu otrgnulo nekoliko ljudi i poelo bjeati u pravcu ume. Na njih su ustae otvorile vatru iz puaka i pukomitraljeza. Meu ustaama je zavladala panika. Udaljenije strae i osiguranja, ne znajui to se dogaa oko mjesta ubijanja, pomislili su da na njih netko otvara paljbu iz ume. Meutim, ubrzo je bilo jasno o emu se radi. I ustae, jo bezobzirnije i bre nastavljaju s ubijanjem. Na streljanje je voeno desetak po desetak ljudi. Uz svakog ovjeka bio je po jedan ustaa koji ga je vrsto drao za ruke. Prethodno su ve mnogi od njih bili pretueni i, zbog povreda, onesposobljeni za bijeg. Ja sam se za to vrijeme uvjerio da ni milost ni kukanje nee pomoi, ve sam poeo traiti nain kako da pobjegnem. Kad su krvnici doli po moju grupu, ustaa koji je bio zaduen za mene najprije me dobro isprebijao, a potom mi naredio da se podignem i krenem s njim do jame. Krenuli smo prema stratitu i tada se kraj mene odjednom naao ustaki ocir. Za trenutak stanem mirno, pozdravim ga i kaem da imam enu i troje djece te ga zamolim da me pusti. U kratkom razgovoru objasnio sam mu da mi je ena iz Suaka, da se djevojaki zove Bina Brmalj, od oca Jure i majke Marice Brmalj. Stekao sam utisak da je i taj ocir bio iz tih krajeva i, poto se uvjerio da mu govorim istinu, izdvojio me od ostalih, naredio da sjednem na ledinu i da se okrenem u stranu da ne bih gledao mrcvarenje i ubijanje ljudi.

70 Na tom mjestu ostao sam dok i posljednji ovjek nije ubijen, a potom sam puten. Nita stranije nisam doivio, sluao sam jauke, psovke ustaa i potmule udarce tupih predmeta po ljudskim glavama. Iz grobnice su virile ruke i noge ubijenih ljudi. Bila je ve no kada su ustae zavrile svoj krvavi posao. Ni sve leeve nisu uspjeli pokopati. Bili su svi krvavi i izoblienih lica. U zaseoku Boii krvnici su posjedali u kamione i s pjesmom: Sad smo Srbu bacili pod vrbu aoj, vrbo, jel ti teak Srbo? krenuli prema Krnjaku i Slunju. Ja sam suprotnim pravcem otiao u selo Pavkovi gdje sam prenoio. Sutradan, povlaei se kroz umu Loskunju, preao sam u Petrovu goru i stigao u Crevarsku Stranu. Usput sam ljudima priao to sam doivio i svakoga, bio star ili mlad, muko ili ensko, savjetovao da ne vjeruje ustaama i da izbjegavaju bilo kakve susrete s njima6

Stanka Pavi Selo Pavii Prisjeka Vojni

Moje malo selo nalazi se ispod ume Markovca, nedaleko Prisjeke u opini Vojni. Poetkom jula 1941. godine dola je u Prisjeku i u njoj se zadrala manja ustaka jedinica. Tu je formirala i svoju ustaku opinsku vlast. Ustae su obilazile nae kue. Nisu jo nikoga dirale. Govorile su da preemo u katoliku vjeru i tako emo svi biti slobodni. Meutim, samo nakon par dana poeli su hapsiti i odvoditi nae mukarce. Ljudi su se uplaili i poeli se sklanjati u ume. Prestali smo ii u Prisjeku po sol, petrolej, duhan i ostale kune potreptine. Selom je zavladao strah. Nismo znali za nikoga ko bi nas mogao zatititi i pomoi. uli smo da su ustae u Vojniu pohvatale vie Srba i odveli ih u Krnjak i pobile u
6 HAK, Zbornik 19, Kotar Vojni u NOR-u i socijalistikoj revoluciji str. 831.

71 Ivanovi jarku. Zatim je doao glas da su ustae pohvatale oko 130 Srba u Ruevici, Krstinji, Buvai i Maljevcu, sela zapalili, a ljude pobili na Mehinom stanju kod Velike Kladue. U naem selu ivjelo je 14 porodica. K nama je izbjeglo i nekoliko iz navedenih ve zapaljenih srpskih sela. Mukarci su uglavnom bili sklonjeni u oblinjim umama, a u selu su bile ene s djecom. Bili smo neko vrijeme u miru, ali ne zadugo. Ranog jutra, 21. augusta 1941. godine u nae malo selo Pavie upala je nenadano vea grupa ustaa. Okruili su selo. Rijetki su uspjeli pobjei iz svojih kua. Ustae su hvatale ene i djecu, ubijali ih, pljakali po kuama, palile i neke bacale u gorue kue i staje. Nisam uspjela pobjei, ali sam skoila iz kue i sakrila se u dvoritu izmeu dvije zidane kace, koje su sluile kao silosi. Zabavljene ustae hvatanjem ena i djece, paljenjem kua nisu me primijetile. To je bila moja srea u velikoj nesrei. Gledala sam kretanje zloinaca, ula viku: Hvataj ih, pazi da neko ne pobjegne. Ubijali su uglavnom iz puaka, a neke su bacali i u goree kue. Bilo je i onih koji su ubijeni u kui i ivi zapaljeni. U jednom momentu primijetila sam brata od moga mua, moga evera, kako iz svoga sklonita tri prema svojoj zapaljenoj kui, valjda u elji da ugasi poar. Ustae su ga primijetile i pojurile da ga uhvate ivog. Bjeao je niz stranu, a za njim od kue pojurio je i njegov konj ljubimac. U strani podno kue doekao ga je plot. U skoku preko plota pogodile su ga ustae i ranile ga. Konj je poeo rzati nad ranjenim gospodarom. Ustae su pritrale ranjenom mom everu. Skinule su s konja ular i zavezale ga jednim krajem oko nogu moga jadnog evera, a drugim krajem oko repa njegovog konja. Zatim su poveli konja drei ga za grivu. Po zemlji su tako zlikovci vukli tijelo ranjenog ovjeka. Jo sam vidjela da su ga odvukli ispod ume Mrakovca u pravcu Prisjeke. Nae su kue jo gorjele. Ustae su otile. Nai ljudi i oni koji su se uspjeli spasiti gasili su i spaavali to se jo moglo spasiti. Tada su ustae usmrtile 24-ero seljaka, uglavnom ena i djece. Kasnije smo saznali da je u Prisjeki ustaki lijenik htio pomoi i previti rane mome everu. Meutim uvi to ustaki nael-

72 nik Juri Tominac skoio je i viknuo: Da li emo mi jo lijeiti srpsku gamad? Priskoio je k mome ranjenom everu i udario ga noem u srce. Tu u blizini su ga i pokopali Svjedoenje Stanke Pavi zapisao sam u njenom selu 20. septembra 1963. Pavi Stanka s.r.

Ranka Peri Matijevi Gojkovac Cetingrad

U rano jutro, 19. augusta 1941. godine, zapucale su ustae po srpskim selima u okolici Cetingrada. Ve oko osam sati opkolili su nae selo. ula se pucnjava. Bjeali smo u umu iznad Paji jarka, pa dalje na Paji kosu u tako zvani Vuji jarak. Ustae su nas opkolili i razdvojili nas u grupe. Nas desetoro istrali smo iz ume u kukuruze, pa kroz neki kupus, a ustae su trale za nama i pucale kao za zeevima. Pretrali smo jau (jarugu) u rvnici kod mlina Cetina i ugodili uza stranu prema Obrovevoj (hrvatskoj) kui, u Begovu Brdu, gdje su nas progonitelji sustigli, jer su bili bri od nas djece, strica, strine i moje bake, koji su jo trei, nosili one najmanje. Jo u bjeanju ranili su u ruku djevojicu Dragicu, staru 12 godina, kerku Mile Madara iz Donje Brusovae. Ona je nosila svoga maloga brata Petra, starog 3 godine. Oni su pali i ostali leati na zemlji. I mi smo svi pali na zemlju. Kada su prili k nama, izderali su se: Dite se, predajte se!. Mi smo se prestraeno podigli i oni su odmah pucali u moga strica Milana Peria, jer je on bio jedini odrasli mukarac, a ranili su i moju sestru Mariju, staru 16 godina. Moja strina Dragica imala je no i krenula je prema ustai Nikoli (Nini) Grdiu i njegovom sinovcu Ivici, naim poznanicima i komijama iz Ruevice, ali je taj zloinac Nina opalio iz puke i usmrtio ju.

73 Kada je moj stric pao, i ja sam pala pored njega. Imala sam tada 11 godina. Vidjela sam kako je zloinac Nina priao mom teko ranjenom stricu i nekim trokutastim noem ubadao ga po njegovom iskrvavljenom tijelu. Kako je njegova krv ikljala, tako se sva slijevala po meni. Krv vrua kao kad kuha ve (rublje). Bila sam sva krvava i stisnula sam se s rukama ispod brade. Tu su ustae zatim zaklale moga polubrata Bogdana Bou Peria, strievog sina, starog 13 godina. Dobro sam vidjela i ula, jer jo nisam bila klana. Vidjela sam kako je Boo zijevao dok ga je ustaa ubadao noem, borei se za zrak umirui, ali ga je zloinac jo udarao kundakom svoje puke viui: ta zijeva, majku ti srpsku!. Tetka Ranka, koliko je bilo ustaa i koga su jo tu usmrtili? Ne znam koliko ih je bilo, meni se inilo jako puno, jer sam bila jako, jako uplaena. Poznala sam jedino nae komije, ustau Ninu Grdia i njegovog sinovca Ivicu iz Ruevice, koji je bio parac moje sestre Marije, a koji je i nas poznavao, jer smo se kao djeca druili. ula sam kada je ustaa Nina naredio Ivici da kolje ostale dok on nabije svoju puku, ali mu je on odgovorio: Daj ti, ja u nabiti puku i ajde idemo, vidi da su svi gotovi. Na to mu je ovaj zloinac odgovorio: Lijepo bi ti napravio, a ova djeca su jo sva iva, te je zatim sam priao klati nas djecu. Kako sam bila stisnuta uz strica, snano mi je odmaknuo ruku i zario onaj trouglasti no u vrat. Probio mi je vrat i zarezao drugu ruku. Zaklao je zatim i Dragicu, kerku Mile Madara, staru 12 godina, sinia Mile Madara Petra, starog 3 godine i malog strievog sinia Duana, starog svega 2 godine. Malog Duana je stavio stricu na onako zakrvavljene grudi. Stric Milan i njegova cijela porodica bili su pobijeni, a kuu su, kao i sve u naem selu opljakali i zapalili sa svim gospodarskim zgradama. Na odlasku su upitali da li ima tko iv, nakon ega se moja sestra Marija javila i rekla: Ja sam iva. Ubili su ju metkom u potiljak. Ja, moja baka Milka i druga kerkica Mile Madara, Soka, stara 5 godina leale smo u krvi poklanih, zbijene u kupini i bujadi, kao usmrene. Mala Soka se zavukla baki pod roklje. Od sveg doivljenog sam se na kraju onesvijestila, a dola sam k svijesti, ve je bilo kasno popodne. Nisam znala jesam li iva ili ne. Probala sam malo

74 pomaknuti ruku i vidim da moe, onda nogu, i ona moe. Tiho sam pozvala baku Milku. Ona se odazvala i upitala me: Jesil ti iva, Ranka?, a ja kaem da ne znam. Ostale smo tu jo malo, a zatim se podigle, baka je navalila da ide kui u Gojkovac, jer je moj aa Milivoj, njen sin, ostao, nije bjeao, htio je nahraniti krave. Baka je samo bugarila i jaukala da hoe kui. Tako smo i krenule onako krvave natrag prema Paji jarku, gdje smo srele Milu Radovia. On nam je rekao da ne idemo u Gojkovac, jer su ustae jo tamo, pljakaju i pale cijelo selo. Ali moja jadna baka nije htjela odustati. Idui dalje ugledale smo ustae iz pravca susjednog sela Glinica, voze se na kolima i konjima, pjevaju i pucaju. Konji su bili ukraeni srpskim pekirima. Vie nismo imale kuda. Iz kola je iskoio Milkan Paen, na komija iz Glinica i potrao k nama derui se na moju baku Milku, pitajui je: Ko si ti i ija si ti?. Baka je odgovorila: Ja sam mati Milivoja Peria, na to joj je isti puknuo iz pitolja u usta. Nas dvije djevojice smo odskoile od ranjene bake u bujad, pa nas zlikovac Milkan, koji je pucao tri puta, nije uspio pogoditi, jer je bio orav na jedno oko, a zatim otiao. Nakon nekog vremena pozvala sam baku i ona se odazvala. Prila sam k njoj, krv joj je ila iz usta. Pitala sam je ta da radim. Ona je rekla da budem kraj nje. Bilo me je strah, pa smo se nas dvije pomakle i sakrile u Pajiev vinograd. ule smo kako baka jaue dugo u no. Bile smo jako edne, lizale smo lie sa loze, a potok je bio samo desetak metara udaljen od nas. No mi se nismo smjele ni pomaknuti. ule smo jo riku krava i cianje svinja iz tale Loe Basare, ije je imanje sve bilo zapaljeno i crijep s krovova je pucao ko mitraljez. Novim jutrom sve je utihnulo. Nije se ulo ustako ni pucanje ni pjevanje, bilo je mirno, osjetio se samo miris dima. Ipak, onaj Milkan Paen je ponovno doao viui: Kuma, kuma ustaj, jesil iva? te priao baki da se uvjeri da li ju je do kraja ubio. Nas dvije djevojice smo se stisle leei u vinogradu. Dugo poslije toga, odluile smo krenuti kroz kukuruze, mimo kole u Gojkovcu prema selu Klokou. Na putu pokraj ceste prepoznale smo zaklanu Janju Vujakliju, baku Jeku Bandu, a kraj mosta na Glini, pokraj puta leala je sva u krvi ilja Krivakova iz Klokoa, tako su je zvali, imena joj

75 se ne sjeam. Iz Klokoa smo dole u Kestenovac i tu nale poznate ljude koji su nam, ne samo dali vode nego nas i nahranili, a meni nekim krpama i ranu zavili. Tu sam saznala da mi su mi majka Jeka, sestra Ljuba i brat Milan u selu ljivnjaku kod tetke. Nakon desetak dana stigla sam onako ranjena do ljivnjaka i kada sam vidjela mater, mislila sam da je cijeli svijet iv. Toga 19. augusta 1941. godine ustae su ubile i moga oca Milivoja Peria, starog 42 godine, na cesti u Gojkovcu i ostavile iznakaenog pokraj ceste (nije htio bjeati, ostao je da nahrani krave), sestru Dragu ((8), sestru Mariju (16) i baku Milku (65). Preivjeli smo: ja, mati Jeka, sestra Ljuba i brat Milan. Znam da su ustae tog dana, samo dvjesto metara dalje od mjesta gdje smo mi bili izmasakrirani, ubili porodicu Radovi (ure) Gojka: mater Miholjku, enu Dragicu i 4 sina. U toj grupi bili su jo moja sestra Draga (8), Vujaklija Ninko i njegova ena Milka, ker Ljuba, druga kerka Dragica je preivjela, porodicu Rade Basare: enu Milku (oko 45 godina), kerke Ranku (11) i Dragicu (8), dok su u samom selu Gojkovcu zaklani njegov otac Basara Mile i njegov stric Basara Marko. Ova dvojica zaklani su kod kue Kauljar ukana i Ivice.7 Moj brat Milan Peri od 1995. godine, kao izbjeglica ivi u Rumi. Kuu u Gojkovcu mu je zapalila hrvatska vojska u Oluji iste te godine, sin, snaha i dvoje unuadi dospjeli su kao izbjeglice ak u Australiju, a sestra Ljuba, nakon izbjeglitva iz Karlovca (19911995), vratila se u Karlovac, gdje ivi s kerkom Nadom te sinom Milanom i njegovom porodicom. Svjedoanstvo zapisala Rankina neakinja Nada Radovi u Rumi, 19. juna 2005. godine. Redigirao i pripremio za tampu dr. uro Zatezalo.

7 Napomena: Od maja 1941. do maja 1945. godine ubile su ustae iz vatrenog oruja, zaklale ili spalile u kuama sela Begovo Brdo, 137 srpskih seljaka od kojih 64 djeteta u starosti do 14 godina. Vidi HAK, zbornik 18, knj. 2 Kotar Slunj i Veljun u NOR-u, Karlovac, 1988. godina, strana 978 982. Imenini popis rtava.

76

SVJEDOANSTVA O ZLOINIMA U PETROVOJ GORI I NJENIM OKOLNIM SELIMA OD DECEMBRA 1941. DO KRAJA MAJA 1942. GODINE

Na podruju kordunake opine Vojni ivjelo je, prema popisu stanovnitva od 31. decembra 1931. godine, 31.249 stanovnika. Od toga 27.608 Srba, 3.613 Hrvata i 28 pripadnika drugih narodnosti. Od ukupno 27.608 Srba za vrijeme Nezavisne Drave Hrvatske ugasio se ivot njih 7.626, odnosno 27,62% te populacije. Meu ubijenima su 1.634 djeteta u starosti do 15 godina ivota i palih u borbi protiv faizma a za slobodnu svoju hrvatsku domovinu 1.508 boraca. Da bi to vie osokolio svoju zlikovaku vojsku u planu potpunog istrebljenja srpskog naroda s podruja Nezavisne Drave Hrvatske, na Kordun je doao i njihov poglavnik dr. Ante Paveli. U srijedu, 31. prosinca 1941. godine, proboravio je Poglavnik na Kordunu sa svojom pratnjom u kojoj su se nalazili Njegova preuzvienost general g. Oksilia i Poglavnikov pobonik, bojnik Lisak cijeli dan. Poglavnika je pri dolasku na ovo podruje (ustakodomobranska ofanziva na srpska sela sjevernog dijela Korduna, op.aut.) doekao bojnik Poglavnikove tjelesne bojne Ante Mokov, zapovjednik odjela, kojima je povjerena dunost da osiguraju ovo podruje i da ga oiste Poglavnik je stigao u Bovi bio je veoma zadovoljan s duhom koji proima nae ustae, domobrane i orunike i sa spremnou na rtvu koju oni pokazuju na svakom koraku (List Hrvatski narod od 3.1.1942.) Samo za 12 dana januarske zime 1942. godine nestala su u plamenu sva srpska sela sjevernog dijela Korduna. Ustae, domobrani i orunici rukovoeni poglavarom dr. Antom Paveliem ubili su, poklali ili spalili u njihovim vlastitim kuama 1.617 srpskih seljaka i popalili 2.000 kua i 3.654 sjenika, staje, svinjca i kokoinjca. Prije toga su opljakali sva njihova materijalna dobra, te pohvatali svu lutajuu stoku i odveli sa sobom. Sa svojih ognjita razbjeali su se oni to uspjee umai krvnicima i sa svojim zaveljajima u

77 rukama izbjegoe u okrilje Petrove gore da bi spasili tek gole ivote. Ostao je samo dim i pepeo na zgaritima. Zamukle su momake pjesme i vriska vesele djece. Na sve strane samo jauci i patnje. U vrijeme 1941. na 1942. godinu u jarcima i grmovima Petrove gore, na visokom snijegu i velikoj hladnoi, nalo je svoj privremeni spas od ustakog razbojstva vie od 10.000 srpskih seljaka Korduna, 730 partizana i nekoliko stotina partizanskih i civilnih ranjenika smjetenih u kolibama, zemunicama, i pod kronjama drvea, bez odjee, obue, hrane i bilo kakve medicinske i druge pomoi. Tako su srpske izbjeglice bile izloene potpunom unitenju i ne samo od strane zloinake vojske Nezavisne Drave Hrvatske. Tek to su se prihranile pljakom i zloinima nad stanovnitvom srpskih sela sjevernog dijela Korduna decembra 1941, ustae su ve u proljee, marta, aprila i maja 1942, pokrenule svoje snane ofanzive na izbjeglice, partizane i ranjenike u Petrovoj gori. Najvee dotad poinjene zloine izvrila je hrvatska vojska dr. Ante Pavelia u vrijeme ofanzive na Petrovu goru od 9. do 14. maja 1942. godine. Tada su ustae pod zapovjednitvom ustakog emigranta, pukovnika Ante Mokova, komandanta poglavnikove tjelesne bojne, pobile, poklale i spalile u vlastitim im kuama, te odveli u ustaki logor Jasenovac i Staru Gradiku 3.307 srpskih civila: ena, djece i staraca. Mokov je koristei sva mogua propagandna sredstva u svojoj naredbi za unitenje partizana, ranjenika i srpskih izbjeglica u stezanju obrua oko Petrove gore, shodno ustakoj ideologiji, istakao: Sve osobe koje se nau u poumljenom dijelu Petrove gore imaju se pobiti, kue u umi imaju se popaliti, a isto tako sva sklonita, te unititi podzemna skladita i sklonita. Blago na koje se naie tjerati ispred sebe Za izvrenje zamiljenog i planiranog istrebljenja srpskog naroda u Petrovoj gori maja 1942. Mokov je poveo sa sobom 7.0008.000 dobro naoruanih ustaa, domobrana i orunika, vojnika NDH, od kojih je njih 4.700 iz elitnih ustakih jedinica angairao

78 u zatvaranju obrua oko srpskih izbjeglica, ranjenika i tek 730 partizanskih boraca. Mnoge izbjeglice koje nisu umrle od gladi, zime, smrzavanja, bolesti naoe smrt od zloinakog noa, kako u vrijeme ustakog okruenja Petrove gore, tako u obruu, kao i nakon partizanskog proboja istog. Najvei broj srpskih seljaka-izbjeglica: ena, djece, staraca na najokrutniji nain usmrtie ustae u jarcima Petrove gore, poklae i spalie u tek podignutim kolibama i njihovim kuama sela Perne, Pecke, iroke Rijeke, kod potoka Bublena, u jarku zvanom Lisijak, u Jarevcu, u Kuplenskom, Krstinji, Crnom Potoku, Maljevcu i Vojinici gdje su ustae pohvatale ene i djecu noevima izboli i jo ive ili poluive pobacale u njihove zapaljene kue. Neki dijelovi ume bili su preplavljeni leevima nedunih rtava Na padinama Muzinove strane, prema Perni, naili smo na vie od 100 iznakaenih tijela djece, ena i staraca, najstravinijeg izgleda. Nedaleko od te grupe, leala je druga grupa poubijanog i izmrcvarenog naroda. Na jednom mjestu naili smo na trogodinje dijete ivo pored mrtve majke. I kod Petrovia jarka cijela ledina bila je prekrivena mrtvim tijelima. S nekih je bila oderana koa, drugima su rasporeni trbusi, i tako dalje sve groznije od groznijeg Nijesmo jo zagledali mrtve ne bi li prepoznali koga od svoje porodice, roaka ili komiju (Kotar Vrginmost u NOB-i 1941-1945. Duan Baji: Zloin ustaa za vrijeme ofanzive na Petrovu goru). Tada je nastala po traginosti najpotresnija pjesma: Na Kordunu grob do groba trai majka sina svoga. Nala ga je, na grob klekla i ovako sinu rekla: O moj sine, radost moja, gdje poiva mladost tvoja? Otac plae, majka cvili, otvori se grobe mili. Grobak se otvorio, sinak majci govorio: Ne pla mila majko moja, tea mi je suza tvoja,

79 nego crna zemlja moja. Hajde, majko, domu svome, ne dolazi grobu mome. Hajde, majko, kai rodu da se bori za slobodu! Ne znajui za proboj partizana i jednog dijela civila iz trostrukog ustako-domobranskog obrua, 1.800 uglavnom ena, djece i staraca, ogladnjelih i ispaenih, odazvalo se ustakim pozivima putem letaka, bacanih iz aviona ve od 12. maja, da dou s bijelim plahtama (krpama) u Vojni, jer se nikom nita nee dogoditi, ako se predaju, jer im to garantira sam poglavnik dr. Ante Paveli. Izmuene izbjeglice povjerovale su zlikovcima i 14. maja 1942. otile iz ve osloboene Petrove gore, putem kroz selo Radonju u Vojni. Sve su ih ustae otpremile u ustake logore smrti Jasenovac, Staru Gradiku, neke na prisilni rad u Njemaku, neke na Beogradsko sajmite, a djecu odvojile od roditelja i uputile u ustaki logor Jastrebarsko. Rijetko se netko od njih poslije rata vratio svojim kuama. O genocidu na Kordunu, u Petrovoj gori i njenim okolnim selima, u vrijeme ustako-domobranske ofanzive na Petrovu goru u prvoj polovini 1942. godine zapisao sam 1961/2. godine svjedoanstvo preivjelih rtava: Jelene Novakovi, Ljube Mihajlovi, ure Studena, Anelije Napijalo, Dragia Napijalo, Milice Kovai, Milke Radoji, Milke Napijalo, Duana Zjae, Mile Dodan, Vukaina Sae Miljevia i Jelene-Jeke Peri. Svjedoanstvo Jelene Novakovi iz sela Vojinice, gdje su ustae na najokrutniji nain usmrtile 343 srpska seljaka, od kojih samo 14. maja 1942. godine, nakon proboja obrua oko Petrove gore, 121, a meu njima 66 djece u starosti do 10 godina, zabiljeio sam 15. maja 1961. u njenom razorenom selu. Sjeam se dobro i nikad neu zaboraviti 14. maj 1942., pria mi Jelena: Izala sam iz kue nita ne slutei. Odjednom susretoe me ustae kod dralia grma i povedoe me sobom. Za mnom su plaui potrala moja djeca: Jovan star bio 5 godina, Dragica 11, Milica tek 13 navrila i Seka 16. Ustae ih doekae kao jastrebovi to vrebaju kokoi. Tada su nas svih petero poveli. Pitala sam kuda

80 nas vode. Odgovorili su nam da nas vode u Vojni, da e nam tamo odrati govor, a onda emo vas pustiti kui. Na putu prema Vojniu svratili su nas u kuu Pere Novakovia zvanog Mikuli. U kui nije bio nigdje nikoga. Narod je bio pobjegao u umu. Uz put do ove kue uhvatili su jo nekoliko ena, meu kojima i moju strinu Aneliju Novakovi staru 50 godina, Peru Novakovi staru 38 godina, Anu ari, staru 15 godina, Anku Savi staru 20 godina (njih su silovale i muile), Danicu drali Dacu, njenog brata, kerku Anku i Miu Kurja, djeaka od 11 godina. Sve ove ene uhvaena su radei na svojim njivama, a mali Mio i Anka uvali su stado kad su ih krvnici uhvatili. Kad su nas zajedno zatvorili u kuu, otili su u staju koja je bila povezana s kuom. Iz nje su izvukli, sjeam se dobro, kao da i danas vidim dva dobra konja. Jedan im je konj uspio pobjei, a drugoga su povezali za voku pred kuom. Moja najstarija kerka Seka poela je plakati. U plau je izgovarala: Mama, nas e zapaliti i ivi emo izgorjeti! Znala sam i sama to, ali sam je tjeila kao i ostale samo da ne ujem njihov pla. Danica drali Daca uspjela je pobjei. Tada je ustaa uao u predsoblje kue, otvorio vrata sobe i ubacio bombu meu nas usred sobe. Ko zna kako, ali od bombe je poginula samo Anka drali, od Daniinog brata kerka i moja strina bila je ranjena u noge. Ja sam stajala kod prozora, a na krinji kod prozora sjedio je sav u gru moj sini Jovan. Drala sam ga rukom naslonjena sebi. Ustaa je nakon eksplozije bombe pukom opalio u moje dijete, pogodio ga u glavu koja je odskoila, a ostalo tijelu mu je palo iza krinje. Bila sam sva u krvi svog malog sinia. Tada sam oajniki vrisnula i zaplakala: to smo vam mi krivi? to mi ubiste jedino muko? (Mua su mi ubili isti zlikovci mjesec dana ranije u izbjeglitvu u Petrovoj gori u Magarevcu, gdje ih poklae na jednom mjestu 123 mukarca, ene i djecu). Ustaa je usmjerio puku na mene. Spustila sam se pod prozor. Zrno je prolo preko mene. Skoila sam kroz prozor. To su uinile Danica, Anka i Ana. Uspjele smo pobjei. Moja ker Seka, Anelija, Milica i mali Mio Kurja legli su na zemlju kao da su mrtvi. Mene su primijetili i pogodili puanim zrnom u desnu ruku, koja je ostala visjeti samo na malo koe, i kost je iskoila gore, tako da se na 2 cm bijelila ista od tki-

81 va. Toga asa nisam osjetila nita. Moja mala kerka Dragica (11 godina) vidjela je ruku u krvi i jauknula: Joj, majko, otpade ti ruka, oe li moi ikako ostati iva? Pogledala sam u svoju, okrenula se zloincu i rekla: Udri sada, ali gaaj dobro. Kad nemam svoje desne ruke, mua, ni muka djeteta, ne treba ni mene u ivotu. Ustaa je utio, opalio i pogodio me iznad lijeve dojke. Zrno je izalo ispod lopatice gdje je napravilo veliku ranu. Evo pogledaj moj profesore uro! To isto zrno pogodilo je u glavu moju kerku Dragicu koja je stajala iza mene, skrivajui se, tako da joj je jedan dio glave otpao. Dijete mi je ostalo mrtvo, a ja sam jo stajala vrsto na nogama i traila istog ustau. Gaaj bolje, majku ti tvoju, ispod prsiju ili u trbuh, odata se rui i umire, zar ne moe mene ubiti? utio je i dalje, te opalio po trei puta i pogodio me u desnu dojku. Zrno je prolo kroz rebra i izalo ispod druge lopatice, gdje je napravilo veliku ranu. (Evo, pogledajte kako to jo i sada izgleda). Jo sam uvijek stajala na nogama, ali me ipak uhvatila nesvjestica, te sam i sama pomislila: ostau ni iva ni mrtva. Tada sam se spustila na zemlju i legla. Nesvjestica me brzo prola. Ustae su otile na drugu stranu kue. ula sam ih gdje priaju. Prije toga jo dok su me vodili pitala sam ih kako im je ime. Jedan mi je rekao da mu je ime Stevo, a onom drugom Nikola. U onoj polusvijesti digla sam se, krenula na prozor kue i ugledala posljednji put svog malog Jovana mrtvoga i oblivenog krvlju i kerku Dragicu, gledala i sluala gdje se bori u krvi sa ivotom. Sjela sam kraj umirue kerkice i pozvala ustau Nikolu: O, Nikola, ajde me ubij da se ne muim! On je upitao: Jesi li ranjena? Odgovorila sam: Zar ne vidi, jesam na tri mjesta, daj me dovri, zar vas dvojica ne moete mene ubiti? Klekao je na etiri koraka i gaao. Gledala sam u njega gdje uzima za obara. Ustaa je opalio i pogodio me u miicu lijeve ruke. ula sam gdje kau: Neka se mue. ula sam i glas male Milice gdje kae: Majko, odoe niz brijeg. Ona je leala dok ustae nisu zamakle i dok se vie nisu vidjele. Tada se podigla i dola k meni i upitala: Majko, kuda emo sada? Ranjene i krvave krenule smo da ni sama nisam znala kuda. Imale smo sreu. Naile smo na kuu u kojoj sam ula da neke ene priaju. Prepoznala sam glas Ankare, pa sam doviknula: O, Ankara, molim te daj mi malo vode.

82 Donijela mi je u loniu vodu i upitala: Jelo, to se to s tobom desi? Kad su me ostale ene vidjele kako izgledam, pobjegle su kuda je koja znala, samo je Milka ari ostala koja je uza se imala troje djece. Prila je k meni i upitala: Jelo, bil ti ita mogla pomoi? Rekla sam joj: Daj mi samo vode. I molim te ako moe da skine maju s mene, jer su mi dlake prionule uz rane pa me to peklo pri svakom pokretu. Jelo, to bi sad? Moe li ii s nama? Ja sam joj odgovorila da bjei, spaava sebe i djecu, a od mene nema nikakve koristi. Jadnica, nije znala kuda su otile one druge ene, pa je na svoju nesreu naila na ustae, koji su je s djeicom odvele u Vojni i dalje s drugim pohvatanim srpskim seljacima u logor smrti Jasenovac. Gorjela sam za vodom. Podigla sam se i zajedno s mojom ranjenom kerkicom krenula dalje. Naile smo na vodu. Klekla sam u blato, turila glavu u vodu i pila. Zatim smo dole u jedno pusto selo. Svuda naokolo leale su razbacane stvari. Nekako sam se dovukla do prvog kupa slame i legla. Dalje nisam mogla. Moja je mala Milica nala vodu i donijela mi. Nala je plahtu i jastuk i to donijela k meni. Pokrila me i smjestila kako je najbolje mogla i znala. Polako, onako slabuna i ranjena uspjela je otii do tetke u Drakulie. Kad je dola do tetke, samo je rekla: Ajde tetka, majka je rekla da doe po nju kod Sablia. Pouri, ne je nai ivu! Tad je pala u nesvijest. Sestra je brzo dola jo s jednom enom. Kad me ugledala, poela je bugariti. Rekla samo joj: Nemoj da bugari, moje je troje djece ostalo mrtvo, ko tri zlatne jabuke i ja ne bugarim. Nemoj ni ti za mnom. Nego nisi dola s konjima i kolima po mene! Kazala mi je da joj je mala rekla da me nee nai ivu. Brzo se vratila kui po konje i kola, a susjedu je ostavila sa mnom. U vrijeme dok je ena pronala i donijela mi vode, uto je dola i sestra s kolima. Nisu znale kako da me dignu na njih, jer sam bila sva izranjavana. Ja sam ih sama upuivala da jedna stane iza lea, a druga naprijed, tako da me uzmu za lijevu ruku, a ona odotraga upre malo u kria da lake sjednem i da ne padnem natrag. Od tog napora sam se onesvijestila. ula sam kao kroz san kako se sestra obraa susjedi: Joj, joj, Milka, umrije ona. Probio ju je mrtvaki znoj, gotova je. A ja sam rekla: Ne boj se, neu umrijeti, eto srea da ja um-

83 rem, ali u ja ostati muenik. Kad mi je bilo malo bolje, digla sam se polako sama. Uzela sam desnu ruku u lijevu, klekla na koljena i tako se nekako podigla. Polako sam ila do kola, jer kola nisu mogla do mene. Do kola sam dola sama, jer me one nisu mogle nigdje prihvatiti nego su me samo pazile da ne prevagnem na koju stranu. Popela sam se na kola opet na koljenima. Sestra me odvezla svojoj kui. Njezin je mu iziao pred nas i priao k meni. O, Jelena, to se to s tobom desi? Nisam mu nita odgovorila, nego sam ga zatraila ustru da odreem desnu ruku, kako mi ne bi vie smetala. Ustru mi nisu dali, jer su se bojali da se ne zakoljem. Sestra je htjela da me nosi u kuu u krevet, ali ja se nisam dala. Niti mi moe dati smrt niti spas! Vozi me k cesti kud banda prolazi pa me strpaj u grabu, valjda e banda naii i tu me dovriti. Po mojoj elji donijela je i malu u kola. Tad nas je povezla nizbrdo. Svezla nas je k cesti i ja sam mislila da e me tu istrpati. Zbog toga sam joj rekla da stane. Ona je stala i ba u taj momenat naila su kola puna domobrana. Stali su. Upitali su sestru tko sam i kome me vozi. Sve im je rekla, to se sa mnom dogodilo i to sam joj ja zapovjedila. Zamolila sam ih da me ubiju. Ako znate to je bog, ubijte me da se ne muim! Jedan je iziao iz kola i priao k meni, otkrio me, pogledao rane i kazao: Joj, joj, jadni narode, to si doivio. Rekao je sestri: Snao, negdje se ustavite i noite veeras pa sutra s njom doite, ako bude iva, u 10 sati u nau komandu. Noili smo kod poznatog ovjeka. Bile smo cijelu no u kolima u sui. Sutradan smo dole pred vojnu ambulantu u Vojniu. Malu su odmah odnijeli i previli, a onda su doli po mene. Stavili su me na nosila i odnijeli u ambulantu. Doktor je bio rastom malen pa se uzrujavao to su me postavili na stol. Ispitao me kako sam nastradala. Previo me i poslao jednog bolniara po kola, auto. Stavili su nas u auto i povezli, da nisam znala kamo. Cesta je na nekim mjestima bila prekopana. ofer nas je vozio paljivo, kao da vozi svoju majku. Kad smo doli u Karlovac, ugledala sam bolnicu. Malu smo odmah odnijeli. Vratar je doao k meni i pitao me da li sam rimokatolkinja ili pravoslavka. Ja sam mu odgovorila istinu. Pitao me ije je dijete i rekla sam mu da je moje. Tad mi je rekao da je ef bolnice naredio da se pravoslavci ne smiju primiti u bolnicu. Vra-

84 tar nije dao da me unesu, iako mu je ofer rekao da imam uputnicu za bolnicu. Neko vrijeme su se njih dvojica prepirali, no ofer je morao popustiti i malu vratiti u auto. Vrataru sam obeala platiti koliko treba, ali nije bilo pomoi. Netko je doviknuo: A kurvo partizanska-pravoslavna, ne lako. utjela sam i ekala onako izranjavana, sudbinu. ofer se strano razljutio, zakljuao nas u kola i rekao da se malo strpimo. Otiao je i nije ga bilo oko sat i pol. Kad se vratio, premjestili su nas s njegovih nosila na bolnika i unijeli u hodnik. Tu smo leale do etiri sata poslije podne. Onda je naila neka ena u crnini i pitala: ta je ovo ovdje, da li su ovo cucki ili narod? Bolniarka Kristina je odgovorila: Partizanke. Ne pitam vas to, odnesite ih gore na sunce, tu je hladno. Odnijele su nas na prvi kat, ali opet u hodnik. I tu smo ekale dok nije dola vizita u kojoj su bili dr. Medani, dr. Jerini i dr. Godek. Postavili su ista pitanja kao i ona ena u crnini. Kristina se napravila vana i odgovorila: Gospon doktor, to su partizanke-pravoslavke iz ume, dole su da ih lijeimo. Ne pitam te da li su to partizanke, nego te pitam zato one nisu spremljene za pregled. Odgovorila je da nema mjesta. Na to je dr. Medani odgovorio: Da nema mjesta ne bi bile primljene. Ako one umru, tko e onda odgovarati za njih, a odgovarat e kad-tad. Naredio je da za nekoliko minuta budemo spremljene, okupane i donesene u ambulantu Bolniarka Kristina sva zajapurena pri skidanju nae blatnjave i krvave odjee grdila nas je: ubre jedno partizansko, ti si ila da puca na nae ustae iza bukvia, a sad si dola da te ja perem i lijeim. Ipak nas je spremila i odnijeli su nas u ambulantu. Eto tako sam ja, moje dijete, zahvaljujui humanim ljudima zaljeena i ostala iva. Moda bi bilo i bolje da me nestalo. Ostala sam bez mua i etvero svoje male djeice. Vidi, ostala sam bez ruke. Sada sam eto sama na ovoj pustolovini Svjedoanstvo ure Studena o masakriranju srpskih izbjeglica u Petrovoj gori maja 1942. zapisao sam 21. aprila 1961. godine. Tada je imao 32 godine ivota i trpio teke bolove od zadobijenih rana ustakim noem. Slabo je vidio, desno rame mu je bilo osakaeno i nie, bolno je osjeao promjenu vremena.

85 Teko se ja toga sjeam, ali i danas sve patnje doivljavam. Bilo je to 13. maja 1942. za vrijeme ustakog obrua u Petrovoj gori. Nas 28 ena i djece uglavnom iz moga sela Kuplensko bili smo izbjegli u umu Bjeljevine, predio Petrove gore. Tu su nas ustae iznenadile, opkolile, zatim i povezale. Rekle su da se ne bojimo i da nam se nee nita loe desiti. Mi vas vodimo u Vojni gdje ete dobiti propusnice. Dobro se sjeam da je sa mnom bila vezana Milica Doki i njenih troje malene djeice. Svezane su nas ustae povele preko luke Kalovi. Mislio sam pa vode nas u Vojni. Ali nas okrenue opet u umu u jedan jarak pod takozvanu Metaljku. Tek to smo sili u taj jarak sjevnuli su ustaki noevi. Oni na rukama, malo zaokrenuti. Nastao je smrtonosni jauk nas djece i zapomaganje majki i baka. Milica Doki s kojom sam bio povezan uspjela se silaskom u jarak odvezati. Ostao sam u jarku vezan s njenom djecom i malo po strani. Danas ni sam ne znam kako? Lupio me ustaa noem u grkljan pa u desnu stranu lica i u lea. Ja sam pao. Evo pogledajte moje tijelo. I danas se dobro poznaju oiljci na mjestima gdje me onako slabanog noem probadao kranin Paveliev ustaa. ini mi se da sve te ubode nisam tada ni opazio, jedino sam osjetio krv, tako kao da me netko polio vrelom vodom. Onesvijestio sam se. Nakon nekog vremena doao sam svijesti. Podigao sam glavu, te ponovo klonuo. Kad sam doao svijesti, uo sam krkljanje poneke ene i djeteta. Zdrmao sam Stanicu Napijalo, bila je izbodena po vratu, ali je davala znakove ivota, ali ne zadugo. Vidio sam Milicu, kojom sam bio vezan, ona je ubijena iz puke, sigurno je ona pokuala bjeati kada se odvezala pa su je ubili. Dok su jo klali vidio sam njenog sinia starog pet godina kako se gui u krvi, skae kao koko. Vidio sam da se u hrpi poklanih pokree i mala Soja, kerka Napijalo Stanice. Nju sam dirnuo i ona me pogledala pa se i podigla. Bila je noem ubodena u vrat i lijevu ruku. Kako vie nismo vidjeli ustae, nas se dvoje-troje pokrenulo i otili u umu. Na jednom mjestu smo nali neke prtove i plahte. U njih smo se zamotali i krkljali u krvi ekajui dolazak dana. U nesrei, kako se kae, imali smo i sree. Kad je svanulo naiao je na nas moj komija Mili Miljenovi. Odveo nas je dublje u umu, gdje smo bili do pred no. Onda su nas smjestili u neke

86 barake. Tu su nam pomogli, a previo nas je i lijeio partizanski bolniar Jankola uni. Poginuo je u Kljajievu kao iseljenik 1948. Koliko si imao tada godina. Imao sam nepunih 13, a moja sestra Draga 15. Najtee mi je bilo vidjeti u jarku pokraj sebe, nju, moju lijepu sestru krvavu izbodenog vrata. Ta slika, kao i ona poklanih mojih komija i danas mi lebdi pred mojim ranjavim oima. Ima li ti, uro, kakovu dravnu pomo? Nemam nita. Eto vidi, jo sam u ovoj kolibi. Ko e nam dati kad smo svi bijeda i ovakvih ko ja ima vie. Volio bi da sam ostao u onom jarku, a ovako moram ivjeti s osam oiljaka onoga zakrivljenog noa. A ta mogu. Ne mogu sam sebi presuditi! Anelija Napijalo je bila u istoj grupi izbjeglica koje su ustae pohvatale i izmasakrirale u jarku pod Metaljkom. Ona mi je 21. aprila 1961. ispriala svoje sjeanje na tragediju stanovnika njenog sela: Trinaestog maja 1942. godine oko 16 sati bila sam u zbijegu u umi Bjeljevine. Sakrili smo se u dbunje mislei da nas ustae nee primijetiti. Meutim, ustae su nas traili. Idui prigibali se da bi nas primijetili ispod kroanja ili u dbunju. To im je uspjelo. Kad su nas vidjeli, otvorili su i puanu vatru na nas govorei: Ruke uvis! Mi smo podigli ruke uvis i molili: Nemojte nas, nemojte, mi smo ene i djeca. Poveli su nas u Luke, gdje je bilo puno ustaa i domobrana. Nas ena i djece bilo je 28. Sve su nas povezali. Jedan od ustaa je naredio: Sprovedite civile! Veina ih je otilo, a s nama je ostala manja grupa. Jedna ena je pitala zato nas veu. Odgovora nije dobila. Poveli su nas putem Vojnia. Ja sam mislila zbilja nas vode u Vojni. Meutim, zaveli su nas u drugu stranu, u jedan jarak u umi. Putem je jedan ustaa iao ispred nas, a ostali oko i iza nas. Kad su nas doveli u taj jarak u umi, onaj ustaa na elu kolone je sjeo uz jedan grabi i rekao: Sad emo odmoriti pa emo onda produiti. Upitao nas je: ene, ima li koja novaca? Mi smo rekle da nemamo. Na to je on uzviknuo: Lezite, majku vam srpsku! I mi smo onako povezani polegli. Nastalo je klanje, ko koga i gdje. Opazila sam no u vratu. uli su se jauci i zapomaganje: Nemojte, nemojte! Jo sam disala i bila pri svijes-

87 ti. Osjeala sam i sama da ivim, ali je i zlikovac primijetio i rekao: Ona je iva majku joj njezinu srpsku i ubo me tri puta u lea. ula sam Milicu Napijalo gdje kae: Kad koljete koljite, ali pazite da neete dobro proi! Kad su sve izmrcvarili i jauci se stiali, na odlasku je jedan ustaa rekao: Bacit u bombu, a drugi mu je odgovorio: Tu je teta baciti bombu. Sjeam se da su premetali poklane radi zlatnih zuba. ula sam gdje jedan kae: Ova nema ni svojih pravih, kamo li zlatnih. Oni su otili. Mi smo se poeli dizati. Mene je zvala Ankica Napijalo: Anelija, jesi li iva? Jesam. Ajd se dii! Jo su se nekoji podigli i krenuli u umu. Na jednom smo mjestu nali neke krpe u koje smo se umotali i ekali dan. K meni je doao Mili Novkovi Stari. On me previo. Zatim smo se kasnije smjestili u neke barake u umi. Kasnije sam bjeei umom ozdravila. Isto tada su mi zaklali i mamu. Tada sam imala 25 godina O istom zloinu zapisao sam 21. aprila 1961. svjedoanstvo Dragia Napijalo, koji je imao 11 godina i sreom ostao neozlijeen. Istoga dana, tj. 13. maja 1942. godine, bio sam s mamom i bratom urom, starim 13 godina, u bjekstvu u umi Bjeljevine. Primijetili smo od sela Brkia nailazak ustaa. Poeli smo bjeati na drugu stranu ume. Meutim, tamo smo naili na druge. Uspjeli smo i ovima pobjei, a onda krenuli prugom do Lisiije (uma). Ili smo prugom moe biti svega 100 metara. Pred nas su izale ustae s krvavim noevima iz jarka pod Metaljkom. Sjeam se dobro kada su nas uhvatile da je jedan rekao: Vuk, evo partizana! Povezali su nas sve troje zajedno. Mama je rekla: Nemojte nas, brao mila! Ustaa je odgovorio: Ne bojte se nita! Odveli su nas pred svoga starjeinu pod brdo Pajie, pitali su satnika to e s nama. On je odgovorio: Vodite ih u tu dolinu pa ih pobijte. Poveli su nas njih etvorica. Najednom nam rekoe: Stoj! Mi smo stali. Jedan ree: Odrijei ih! Isti je punio puku i opalio u nau majku. Mama je pala, a mi smo jo stajali. Okrenuo se i opalio prema meni. I ja sam pao u iblje, ali neozlijeen. To sam tek kasnije saznao. Sigurno sam od straha pao. U tome momentu brat je skoio

88 i bjeao. Pucali su za njim, ali ga nisu pogodili. Kada su ustae otile, ja sam se podigao ni sam ne znam kako. Poeo sam trati. U umi sam susreo nekoga ko mi je rekao da mi je brat uro pobjegao. umom smo traili jedan drugoga. Uspjeli smo se nai. No smo prespavali na stroi koju smo nali u umi. Kia je jako padala. Vjetar je bio tako jak da je pokretao i strou s nama dvojicom. Ujutro smo plakali za majkom idui ka njenom mrtvom tijelu. Nali smo je i mislili da lei iva. Meutim, bila je mrtva u krvi. Mi smo plaui nastavili put prema naoj kui. Stigao nas je jedan partizan i upitao: to plaete, djeco mila? Mi smo rekli da su nam ubili majku i da ne znamo kui. Zatim nas je upitao odakle smo. Odgovorili smo: Iz Kuplenske. Uputio nas je na Dodansko brdo gdje smo nali jednog ovjeka koji nas je uputio kui. Nae je cijelo selo bilo popaljeno, a naa kua ostala je jedina cijela. Kasnije su naili partizani i sahranili nau majku Milica Kovai iz sela Kuplensko, 30. septembra 1961. godine. Bio je lijep sunan dan. Dobro se sjeam da sam ba toga dana, 13. maja 1942. godine ila u mlin s kukuruzima, jer je moje osmero djece bilo bez kruha. Ba kad sam pola, upale su u kuu ustae. Jedan me htio zaklati, ali drugi nije dao. Otili su. Ja sam brzo pola iz kue van kad manji sin dotri viui: Majko, bjei, eno onoga to te htio zaklati! Pogledala sam djecu i s njima pobjegla. Kako ih je bilo osmero, jedan djeai je ostao. Ustae su ga uhvatile i odvele u logor. to sam mogla, morala sam spaavati onih drugih sedam. Vukui i nosei ih bjeala sam u Petrovu goru. Ne znam ni sama kako smo dospjeli u obru, obru koji se stalno stiskao oko nas. Uhvatili su nas 16 od kojih moje sedmero djece i mene: Branko mi je bio na rukama, imao je jednu godinu, Nikola dvije (2), Duan tri (3), Stanka etiri (4), Soja est (6), Anka sedam (7) i Danica (13). Kad su nas poveli niz jednu nizbrdicu ponadali smo se da nas vode u Vojni kako su govorili, na predaju. Ali, kad smo doli do jarka Kalovi-Bjeljevina, ve smo nali vie od petero naih komija zaklanih. Poeli su i nas klati. Prvo nau djecu. Prvo mi zaklae na rukama maloga Branka, a zatim svih ostalih estero. Morala sam gledati smrt moje male djece. Jadna mi moja mati koja

89 me rodila. Ja sam ostala zadnja. Prije nego li su me udarile noem, jedan me ustaa upitao: Gdje su partizani? Odgovorila sam sva onako izbezumljena oblivena krvlju svoje djece: Ne znam gdje su. Ponovili su jo nekoliko puta, a onda me udarili noem u lijevu stranu vrata. Pala sam od prvog udarca. Zloinac je nastavio da me bode po cijeloj lijevoj strani tijela tako da sam dobila trinaest (13) uboda. Najgore mi je bilo kad me ubo u vrat noem i tri puta no okrenuo. Tek tad sam se onesvijestila. Zadnjom svijeu ula sam kako jedan vie: Pusti je majku joj srpsku, ta je gotova! Ostala sam tako leei dok me nisu nali partizani. U toj mojoj najveoj alosti i boli saznala sam da su ustae uhvatile moga supruga Janka i s drugim pohvatanim srpskim seljacima odvele u ustaki logor Jasenovac. Nikada ga vie nisam vidjela. Moje rane su zacijelile. Ali osjeam teke posljedice. Sada ivim u ovoj bijedi sa sinom koji je preivio patnje u ustakom logoru i vratio se bolestan. Hvala Bogu, da mi se makar on vratio. Mila Dodan zatekla se sa svojom kerkicom Ljubicom s veom grupom srpskih izbjeglica u proplancima Petrove gore maja 1942. godine. Sjea se svih detalja o zloinima ustaa nad izbjeglim srpskim seljacima. Svoje sjeanje na poinjena ustaka razbojstva ispriala mi je 21. juna 1961. godine Ustae su stezale obru oko partizana i nas izbjeglica. U umi je sve vrilo od njihovog pucanja. Jednoga dana primijetili smo onako skriveni u iblje kako nam prilazi grupa ustaa i domobrana. Jedan od njih je doviknuo: Orekoviu, zalomi lijevo krilo! Mi smo se odjednom nali u okruenju. Poeli su pucati iznad naih glava, a zatim su naredili, gurajui i psujui nas, da krenemo ispred njih. Tjerali su nas kao krdo goveda. Satjerali su nas tako u livade u umskom predjelu zvanom Kalove. Tu su nas na istini pretresli. Uzeli su iz naih bjegunakih torbi sve to im je odgovaralo. Ostalo su pobacali. Povezali su nas po etvero u ruke i poveli nas malo dalje na jednu poljanicu. Vodili su nas vezane preko velikog blata. Molili smo da nas odveu jer se svezani nismo mogli kretati po dubokom blatu. Odgovorili su nam: Dobro, dobro, sada ete se vi osuiti! Razumjeli smo da nas kane ubiti. Kad smo preli posrui i padajui

90 blatnjavi dio livade, naredili su nam da stanemo i polegnemo. Povezani u etverored nismo mogli lei ve smo ostali kleei. Sklopljenim rukama smo ih molili da nas pomiluju, govorei da im mi ene i djeca nismo nita krivi. Na to nam je jedan ustaa doviknuo da nam gradi majku srpsku, da Srbinu od kile oprosta nema. Oko nas ena i djece stajale su ustae. Jedan od njih je rekao: Najprije emo ove cure majku im njihovu srpsku i partizansku! etvorica ustaa prioe istovremeno i zarie no u vrat etiriju djevojaka. uli smo vrisak i zatim krkljanje u samrtnom hropcu. Vidjevi to rekla sam svojoj jedanaestogodinjoj (11) kerkici Ljubici da se sakrije pod odjeu neke od ena. Nakon djevojaka preli su na klanje ena. Doao je red i na mene. Ustaa je zamahnuo noem i sjurio mi ga u grlo u vratnu kost. Vidjevi to moja kerka je iskoila ispod odjee jedne ene i vrisnula viui iz svega glasa: Joj, majice moja! Smatrajui da sam zaklana ustaa kolja me udari noem jo nekoliko puta po ramenima i leima i uputi se mojoj kerki. Oblivena krvlju i okrenuta licem prema zemlji gledala sam izbezumljeno krajikom oka ta e se dogoditi. Krvnik ju je uhvatio jednom rukom za kosu. Izdigao je od zemlje i drugom rukom prognao no niz vrat. Dijete od straha nije ni vrisnulo. Kad je izvadio no, za njim je u mlazu iknula krv. Djevojica je pala i stala itavim tijelom poskakivati od zemlje kao pile kad mu se odsjee glava. Nastao je pla i vriska ostale djece. U strahu da to odnekuda ne uju partizani ustae su napustile klanje ena i oborile se na djecu. Poslije pokolja djece nastavie ponovo klanje preostalih ena. Po zavrenom klanju dvojica ustaa dovukoe moju kerku i prebacie je meni preko glave i dijela lica. Mrtvo dijete lealo je na meni. Jedan ustaa upita drugoga da li da jo na nas baci bombu na to mu ovaj odgovori da imaju malo municije i da moraju tedjeti. Prije odlaska jedan ustaa uzeo je iz moje torbe komadi mesa i kruha, rasijee to svojim krvavim noem i pojede. Potom svi odoe u pravcu ume. Nakon nekog vremena preivjeli se poee pridizati. Ostalo nas je estero naklanih: ena i sin Jane Guia, Anelija Kolainova, Soka i ukan Mihajlovi i ja, jadna mi majka. Istoga dana poklale su ustae cijelu porodicu moga brata Nikole Pajia: Mariju staru 38 godina, Ljubicu 25, Anku 5, Ranku

91 4, Nikolu 2, Ljubicu Markovu 28, Jovanku Ljubiinu 4, i Dragana starog 10 godina. Gledala sam smrt i izdisaje svih njih, tuzi i bolu nije bilo kraja. Slijepljeni od krvi s otvorenim ranama po tijelu napustili smo utke mjesto na kojem su ostala naa mrtva djeca. Iste veeri sastali smo se s poznatim ljudima i enama iz naeg sela koji su uspjeli izbjei ustaama. Previli su nam rane i pokopali mrtve. U toj ofanzivi maja 1942. ustae su opljakale nau imovinu i spalile nae selo. Ostala sam sama sa jednom kerkicom koja me njegovala do prizdravljenja. Tjeila sam se povratkom iz partizana svojih sinova prvoboraca Miloa i Dragana. A onda sam jednog dana u ljeto 1943. dobila obavijest da mi je najstariji sin Milo teko ranjen kao mitraljezac u borbi s Nijemcima na Kneji kod Plakog. Rekli su mi da e ga dovesti u bolnicu na Petrovu goru na lijeenje. Oekivala sam sa zebnjom u srcu njegov dolazak vjerujui da e mu lijenici ovdje nekako spasiti ivot. Umjesto u bolnicu dovezli su mog Miloa kui mrtvog. Nije izdrao dug put od Like do Petrove gore. Umro je nadomak selu Veljunu. Pokopali smo ga a s njim i moju jo jednu nadu. Rat se bliio kraju. Moj mlai sin Dragan odolijevao je svim ratnim nevoljama. Bila sam sretna pri pomisli da e mi se barem on vratiti. Oekivala sam svakodnevno vijesti o zavretku rata. Taj dan doao je 15. maja 1945. Ljudi su slavili pobjedu nad faizmom. Razmiljala sam da se uputim u Istru u posjetu svome Draganu, ali me prestigla vijest da je Dragan poginuo drugi dan po osloboenju u borbi s ostacima poraenog neprijatelja koji se jo nije htio predati. Dopremila sam mrtvo tijelo i drugog sina te ga sahranila u seoskom groblju uz Miloa. Tu, izmeu obronaka Petrove gore lee njihove kosti i moja nadanja Svjedoanstvo Milke Napijalo Vile, zapisao sam 21. jula 1962. godine. Ustaka ofanziva bila je 14. maja 1942. godine u punom jeku na Petrovoj gori. Iz svih su sela bjeali i sklanjali se po grmovima. Tako smo i mi, cijela naa porodica poli u oblinju umicu i u njoj

92 ostali preko noi. Ujutro nije bilo nikoga da nas izvede iz obrua jer su mi oca jo 26. aprila 1942. spalili sa jo 104 srpska seljaka u Srpskoj pravoslavnoj crkvi na Kolariu. U bjeanju nas je bilo troje djece, majka i baba. Krenuli smo kroz neizvjesnost ume. Nama se pridruila jo i jedna ena i dva starca. Tako nas je bilo osmero. U umi smo ostali oko dva dana. Ustae su stalno krstarile umom, ali ih mi nismo vidjeli. Tek trei dan smo ih opazili kako idu prema nama. Nismo nikuda mogli. Stali smo i ekali. Kad su dole do nas, rekle su nam da idemo preko jarka kui, premda put naim kuama nije vodio tuda. Moja baba je zastala i razgovarala s njima a kad je krenula da vidi kuda idemo, jedan ustaa joj je opalio metak u vrh glave. Ona je pala, a ustae su onda okrenule pucati za nama. Mi smo se u strahu razbjeali i legli gdje je ko stigao. Ja sam ostala nepovrijeena. Ba kad sam to ustanovila, jedan viknu: Dosta pucanja, ono to je ostalo kolji! Prili su nam i stali nas po redu klati. Mene su uboli etiri puta u vrat i jednom u lea, ali nekako nisam osjeala bolove. Kad sam osjetila da su koljai otili, pomakla sam se to je jedan od zaostalih primijetio. Kad sam to i ja vidjela, brzo sam legla nazad da pomisli da sam mrtva. Sve to je vidjela moja jadna majka i pozvala me k sebi. Tek to sam zadnjim snagama doteturala do nje, sruila sam se i ostala leati uz nju sve do drugog dana. Kia je padala cijelu tu no pa smo leale u samom blatu i vodi. Vjerovatno bi i umrle da nije sluajno naila jedna ena. Bila sam mala, imala sam 10 godina, pa se vie i ne sjeam pojedinosti. Ipak sam zapamtila da su majku ljudi odnijeli u ambulantu u Petrovu goru. Bila je sva izreetana od ustakih metaka. Majka je ipak prizdravila. Ona ena to nas je pronala prihvatila je mene i majku, jer su ustae zapalile nae selo i nau kuu. Ali majci je bilo svaki dan sve gore. Spasa joj nije bilo. to god je pojela, to joj je kroz vrat iscurilo van. ivjela je jo neko vrijeme u tekim mukama i u stranoj boli umrla. Meni su rane zacijelile. Ujak me odveo k sebi i ostala sam kod njega sve do udaje. Nemojte me vie nita pitati. Nastojim da se tog uasa ne sjeam

93 Svjedoanstvo Milke Radoji zapisao sam 5. septembra 1962. u selu Udbinja. Treeg januara 1942. godine ustae su nam zapalile kue po selu a prije toga sve opljakale, hranu, alatke, posteljinu i stoku. Ostali smo bez iega. Od tada sam se nalazila sa svojom porodicom u selu Brdu u blizini Petrove gore, u osiima. Tu smo i zimu zimovali. Ustae nisu dostigle popaliti sva sela. U martu poduzele su ofanzivu na partizane i srpske izbjeglice sklonjene u Petrovoj gori. U umi sa mnom bio je mu, ker, snahe i unuad, roaci, komije i nepoznate ene i djeca iz vie sela. U Petrovu goru doli smo preko Kljuara u Muljavu. Tu u Muljavi ustae su nas opkolile i nas oko 300 dua, to ena, djece i staraca. Iz Muljave ustae su nas potjerale dublje u umu prema Krstinji i Paji brdu. Sjeam se da je bio lijep sunan dan, rano jutro. Ovdje u Muljavi uhvatili su mene, mog mua Matiju (60 godina), ker Anku (14 godina), snahu Anku i snahu Danicu (stare 30 godina) i unuku Milevu, Nevenku, Peru (djeca ispod pet godina). Kad su nas ustae tjerale umom, govorile su nam: Vai ljudi kolju nae, pa emo mi vas danas poklati dok jo nahvatamo vie Srba komunista. Vodili su nas u pravcu Paji brda. Ljudi su stalno aputali: Sada e nas poklati! Kad su nas izvele na brdo, stjerale su nas u jednu poveu uvalu, postavili su mitraljeze s tri strane i iz njih i puaka tukli po narodu. Kada sam vidjela i osjetila da e pucati i da je svima dola smrt, metnula sam ruku na oi i bre legla na zemlju. Bila sam u sredini mase naroda, ali kako sam bila visoka okrenuvi se natrag vidjela sam da neki ljudi bjee na vie strana. Od poznatih uspio je pobjei Duan Zjaa, sada ima 70 godina i Mile Daki. I danas su ivi. Kada su ustae sve izbjeglice iskasapile mitraljeskim zrnima, otile su brzo kroz umu povrh brda prema Krstinji. Osjetila sam da sam na ivotu iako sva krvava od krvi mojih najmilijih i svojih komija. Izvukla sam se ispod mrtvih i oduljala se u zaselak osie. ivi su traili i prepoznavali svoje roditelje, djedove, bake i djecu. Svako je svoga pokopao na istom mjestu. Tamo je i danas groblje tek obiljeeno ve dotrajalim krstovima. Vratila sam se na zgarite u svoje popaljeno selo.

94 Teko mi se toga sjeati Svjedoanstvo Nikole Peria zapisao sam 25. aprila 1961. godine Prvog aprila 1942. godine bjeali smo ispred ustaa i domobrana kroz Selakovu poljanu u Petrovu goru. Pred no dospjeli smo do zaseoka Martinovii na periferiji Krstinje. S brijega iznad kue Bore panovia primijetile su nas ustae i domobrani i zapucali na nas. Vratili smo se ponovno u umu i nali se u Sagraijinom potoku. Taj dio ume nismo poznavali. Naili smo tu na veliku grupu naroda i stoke. Odjednom nam iz mase prie Perin Devi. On nam predloi da bjeimo iz ume kui u Kusaju, ustaama iza lea, jer e oni sutra zai dublje u umu s ciljem da pohvataju narod. Tako smo ponovno doli do prvih kua u Krstinji. Stevo Romevi i uro Vranji su nas obavijestili na kome su mjestu ustae zanoile. Ponovno smo se vratili u umu. S nama su krenuli i njih dvojica i ena Mie Romevia s etvero djece. Prije polaska Stevo Romevi izveo je svoje konje iz staje, skinuo s njih ulare i pustio ih, kako ih ne bi ustae odagnale ili u staji zapalile. Smjestili smo se u jednom gustiu na rubu ume. Iznad nas nalazila se ena Mie Romevia s djecom, a ispod nas uro Vranji i Stevo Romevi. Svanulo je jutro 2. aprila 1942. U umi je vladala tiina. Nenadano su se pojavile ustae. Primijetile su nas i povikale: O, tu ste vi! Naredile su da iziemo iz grma. Odveli su nas do jedne livadice u umi. Ubrzo za nama dovedoe i enu Mie Romevia s djecom. Stevo Romevi i uro Vranji nisu se pojavljivali. Zakljuili smo da ih ustae nisu otkrile. Nas osmoro su postrojili. Ustaki zapovjednik je naredio da nas pobiju. Nalazio sam se na lijevom krilu nae grupice. Kad je jedan ustaa podigao prema nama mitraljez da nas pobije, ja sam naglo odskoio u stranu i poeo bjeati uz brijeg kroz umu. Ustae su osule vatru. Ranile su me u lakat ruke i stopalo noge, ali sam ipak mogao dalje bjeati. Uspio sam prevaliti brijeg i nai se na jednoj maloj istini. Bio sam blizu prvih kua uz umu. Po dvoritima sam primijetio mnogo ustaa gdje hvataju stoku. Sakrio sam se u grmlje, dalje nisam smio. Samo malo kasnije primijetio sam etvoricu ustaa kako se kreu prema

95 meni. Izaao sam iz slabog skrovita pod jednim dbunom i legao pored njega na istini potrbuke pravei se da sam mrtav. Prva dvojica ustaa brzo su dola do mene. Jedan od njih gurne me nogom i primijetivi da sam iv uhvati me za ruku i podie u sjedei poloaj. Vidjeli su da sam ranjen U taj as stigoe jo dvojica ustaa. S udaljenosti od desetak metara jedan od njih upita da li sam iv. Ovi im odgovorie da jesam. Na to on pribliavajui se ree: E, to si ivio, ivio, vie nee, i potegnu no da me zakolje. Dvojica ustaa to su me ovdje pronala sprijeie ga u tome i pozvae me da se s njima uputim njihovom vojnom lijeniku da me on previje. U strahu od vee grupe ustaa rekao sam da me rane nita ne bole. Ne marei mnogo za mene oni me potom napustie i odoe u pretragu okolice, a nakon toga se vratie k ostalim ustaama na kraj sela. Siao sam paljivo niz brijeg, zaobilazei mjesto masovnog zloina, plaei se da se ne susretnem s ustaama. Naao sam se tako jedno stotinjak metara nie od pobijenih. Ustae nisam nigdje primjeivao. Zakljuio sam da su se oni potpuno povukli s tog mjesta. Namjeravao sam da se uputim do poubijanih na livadi, ali sam prije toga sjeo u umi i skinuo cipelu da vidim ranu na nozi. Cipela je bila puna krvi. Metak mi sreom nije tee povrijedio ilu to mi je omoguavalo kretanje. U taj as banue iza mojih lea ustae. Dvojica me uzee ispod ruke i povedoe sobom. Doosmo do mjesta poubijanih i zaklanih. Prvi ispred nas leao je mrtav pored grabe Paviev sin. Jedan od ustaa prevrnu ga nogom i odgurnu u grabu. Pored njega leao je moj brat od strica, Mile, star 14 godina, izreetan mitraljeskim mecima. Malo dalje leala je sva u krvi ena Mie Romevia sa svojom maloljetnom kerkom oblivena krvlju. Na majci mrtvoj je sjedila njena kerka od godinu i po i milovala je ruicom po krvavom tijelu. Dijete su izgleda ostavili ivo s namjerom da se mui. Uz nju je umirala njena druga djevojica od pet godina koja je bila unakaena mitraljeskim zrnima. Vidjeli smo i njenog mrtvog sinia s unakaenim licem od eksplozije tzv. dum-dum metka. Nakon kraeg zadravanja na tom mjestu odveli su me do ustake jedinice uz rub ume. Vidio sam kako ustae po dvoritu loe vatru od slomljenih seoskih drvenih ograda i na ranjevima peku kokoke. Kad smo im se pribliili,

96 jedan od njih upita: Da li si ti etnik ili partizan? Vidjevi da sam jo dijete drugi ustaa ga prekide pa ree: Radije ti nama kai da li bolje gaaju ustae, partizani ili etnici? Ja odgovorih da najbolje gaaju ustae, jer su me oni ranili. Njemu to ispade kao posprdno pa mi zaprijeti da e me pristaviti na vatru ako se budem njima izrugivao. U tom asu iznad kue preleti u niskom letu ustaki avion bacajui letke kojima se izbjeglice pozivaju na predaju ustakim vlastima i povratak kuama. Tu u jednoj kui ustaki bolniar mi je previo ranu na ruci i nozi. Primijetio sam kako iz ume izlazi jedna grupa naroda sa stokom i voznom spregom kreui se prema cesti i selu. Zamolio sam ustae da mi dozvole da se pridruim tim ljudima i da se s njima vratim kui. Oni mi to dozvolie. Kad sam priao blizu kolone ena, djece i staraca, vidio sam ispred njih jednu grupu ustaa. uo sam kako im govore da svi idu u Krstinju i da im ne dozvoljavaju povratak njihovim kuama u okolne ume. Krenuo sam u seoskim kolima s kolonom izbjeglica za Krstinju. Tu u centru sela nalazila se domobranska jedinica. Dvojica domobrana iznijeli su me iz kola i prenesli u kuu. Dali su mi kruha i salame za veeru. Sutradan su me premjestili u kuu u kojoj je bio lijenik. On mi je oistio i previo ranu. Istoga dana pustili su nas kuama. Prilikom odlaska lijenik mi je rekao da kroz tri dana doem ponovno kod njega. Doao sam i on mi je jo jednom previo ranu. Trebao sam doi jo nekoliko puta k njemu, ali sam se sve vie plaio da me ne uhvate ustae kad malo prizdravim. Ostao sam zato kod kue. Rane su same zacijelile. Ostali su jedino oiljci na tijelu i tuga u srcu za nevino ubijenima U vrijeme najveih masovnih pokolja u Petrovoj gori i njenim okolnim selima: Vojinici, Radonji, Kljuaru, Peckoj, Perni, Kuplenskom, Miholjskom, irokoj Rijeci, Maljevcu, Gejkovcu, Svinjici, Daperovcu, Krstinji i drugim srpskim naseljima nepoznati pjesnik pokuava kroz pjesmu doarati muke i patnje naroda ovoga kraja: Jedno jutro taman zora rana, Nisko lete dva vrana gavrana, Nisko lete i u tome letu Tune glase pronose po svijetu.

97 Gavran leti i svakome zbori: Da ovjee istinu govori Oj ovjee, jesil roen davno, Jesu li ti ova uda znana? Na konak smo u Krstinju pali, Golema se uda nagledali; Gledali smo s veera do zore Kako delat srpski narod kolje Zakla oca, pa majku i sina, U koljevci anela nevina. Svjedoanstvo Jelene-Jeke Peri, zapisao sam 26. juna 1961. godine Pobjegla sam u umu sa etvero djece. Sa sobom sam ponijela dvije ljetne deke, neto krompira, kilogram brana, teglu masti i malo soli. Svakodnevno smo bjeali po Petrovoj gori. Svuda oko izbjeglica i ume bile su ustae i Pavelievi domobrani. Nije bilo mira ni danju ni nou. Po umi su stalno pucali, bio to dan, no, kino ili maglovito vrijeme. Neprekidno su odzvanjali mitraljeski rafali, eksplozije runih bombi, minobacakih mina, avionskih bombi, pla nejake i gladne djece, vrisak ena i rika prestraene stoke. Samo kad se sjetim kako sam po brdima i ipraju Petrove gore vukla svoju glaanu i zastraenu djeicu! Najmlae sam morala nositi u naruju, kerku od pet godina vukla sam za ruicu, a tree dijete dralo mi se za suknju. U stvari, sve vuem, nosim i ne znam je li gore meni ili njima. U toku dana, ako stignem i ako smijem paliti vatru, ispeem im po jedan krompir, pospem ga branom, sve to namaem s masti i posolim. Krompir je bila osnovna hrana, a pored njega brala sam mlado bukovo lie i divlju zeju djetelinu i time ih hranila. Ovakvom ishranom odravala sam samo gole djeje ivote. Gladna sam bila i ja i jedva sam se micala, a oi pobijeljele od nespavanja, gladi i brige za djecu. Katkad se okrenem i zaplaem, ali to nije moglo ostati neprimijeeno od mog starijeg sina, koji je imao devet (9) godina. Tada bi mi on znao prii, zagrliti i djejim glasiem rei: Nemoj plakati, majko, ja u ti pomagati nositi djecu, nakupiti drva, naloiti vatru. Pomagat u ti

98 u svemu. Njegove rijei jo vie bi me rasplakale tako da je suza suzu sustizala. Prije nego bi pala no nala bi pogodan jarak ili iprag sa kronjatim drveem. Pod kronjama bi prostrla deku na zemlju i na nju legla djecu, a drugom ih dekom pokrila. Mada je ve bilo nastupilo proljee, noi u umi bile su jo hladne pa su djeica esto drhtala i nisu mogla zaspati. Tada bi se i ja spustila i legla pored njih da svojim tijelom zagrijem slabana tijelca djece, ali to je malo koristilo jer sam bila toliko malaksala i islabila da sam bila hladna kao zmija. Jedva smo ekali da svane i da se pojavi sunce i svojim zrakama nas ogrije. Bjeei tako po umi sluala sam od drugih izbjeglica da su mnoge ene, djeca i starci prolazili u umi jo i gore od mene. Oni su od velikog straha stalno nekuda bjeali te tako nalijetali na ustake zlikovce koji su ih na licu mjesta klali i ostavljali njihova mrtva tijela da se njima hrane zvijeri i ptice. Prije podne 13. maja 1942. godine, nala sam se s djecom i grupom ena iz mog sela na jednom brdu blizu sela Radonje. Okolo nas su partizani, a ispred njih i nas ustaki streljaki strojevi. Toga jutra vie nismo znali to emo, glad nas je iscrpila, strah ivce iskidao, a od nespavanja one zjenice poblijedile. Razmiljam i zakljuujem da se ovako vie ne moe. Odluujem da se spustim na livade koje se nalaze prema Muljavi i bolnici u Petrovoj gori. Mislim da u tu nai jo svijeta, pa kud veina, tuda u i ja. Spustivi se na ravnicu nala sam na jednom mjestu vatru koja je jo tinjala, a od jedne ene dobila sam loni varenike, od druge komadi kruha. Podijelila sam djeci. Ona ogladnjela, jedva jedu. Pored nas prolaze grupe ena, djece i staraca, prolaze i nita ne govore. Izgleda mi kao da je cio svijet onijemio. Iznad nas i Petrove gore nadlijeu ustaki avioni, neki bombardiraju i mitraljiraju, a neki bacaju letke. Jedna strana letka slui kao propusnica za predaju ustakim vlastima, a na drugoj se preporuuje obavezna predaja i daju uputstva kojim putem i kako doi do sela Radonje i Vojnia gdje se nalaze ustae i domobrani. Oko dva sata jo sjedimo kraj vatre. Nailazi poznanica i pomae mi da se spremim. Kreemo niz livade u Vojni na predaju. Tek to smo krenuli nailazimo na barake u kojima su oigledno ranije stanovale izbjeglice. Zaustavlja-

99 mo se. Susreem brata s mojim najstarijim sinom Milanom. Kad smo neto pojeli to su oni imali sa sobom, brat mi ree: Draga sestro, ja sad moram da idem svojim poslom, vodim i malog Milana koji je u stanju da dobro pjeai i potri ako zatreba, pa raunam da bar njega izvedem iz ovog ustakog pakla. Plaem, ali suza nemam, gledam za njima kako nestaju iza umaraka. Nisam ni sanjala a niti sam smjela pomisliti da je to posljednji put kako u vidjeti svog Milana. Avion i dalje baca letke. Uzimam letak, stavljam ga u dep. U naruju drim malog arka, a Milka i Nino idu pored mene, kreemo na predaju u Vojni. Pogledavam moje siroie kako jedva prepliu noicama. Jeza me hvata, neto me gui, dobivam vrtoglavicu. Nema tih rijei kojim bi mogla ispriati to se u meni toga momenta zbivalo. Na izlasku iz Petrove gore prema Radonji nailazimo na ustae. Jeza raste. Jo nam je gore. Oni nas opkoljavaju i sprovode prema Vojniu. Stiemo u podruje Gornjeg Vojnia i u momentu kad smo prolazili pored razruene kue, primjeujem kako se ena sa dvoje djece odvaja, da izie iz kolone i zaklonjena iza kue nestaje. Pokuavam i ja da se izvuem, ali me primjeuju dvojica ustaa i vraaju u kolonu. Dolazimo u Vojni, nailazimo na prve grupe naroda koje su ve dovedene u Vojni, a iza nas, svakog asa, dolaze nove grupice i itave kolone naroda. Ustae nareuju gdje da stanemo. Vojni je opasan ustaama i domobranima tako da se nitko neprimjeen ne moe izvui. U Vojniu smo ostali tri dana i za to vrijeme susreem dosta poznanika s kojima se uglavnom drim na okupu. Boravimo pod vedrim nebom okrueni orunicima, domobranima i ustaama. Nije se moglo od tuge gledati toliko jadne djeice gladne i bolesne s njihovim na smrt zastraenim majkama. Ve prvoga dana to sam ja vidjela umrlo je nekoliko djece, jedna bolesna majka i iznemogli starac. Treeg dana postrojile su nas ustae u dugaku kolonu nekoliko stotina metara. Ispred kolone ile su ustae pjeice i u tenkovima. Tako isto i u pozadini kolone. Sa strane kolone kreu se naoruani ustae i domobrani s pukama na gotovs, spremne svakog asa da ih aktiviraju na goloruki narod. Kreemo se kroz selo, popaljeno, Vojinicu,

100 prema Biljegu. Izgleda mi da nas vode na ubijanje. Nakon kratkog zastoja kod Biljega kolona je skrenula prema Vojni-kolodvoru. Cijelim putem pogledavam prema mojoj djeici. Hou da ih se dobro nagledam jer ne znam dokle u ih gledati. Mislim stalno o onom najgorem, na smrt. Jako sam umorna. Sunce nas pri, a vruina oteava kretanje, naroito enama koje nose po jedno ili dvoje djece. Dolazimo na eljezniku stanicu Vojni. U stanici od pravca Utinje ulazi duga kompozicija vlaka s vagonima za prevoz stoke. Tada nam postaje jasno da e nas ovi vagoni odvesti u nepoznato. im se kompozicija zaustavila, najprije su mukarci ugurani u prednje vagone, a potom su nas ene, djecu i starce nabacali. Vagoni su zatvoreni. Cijela kompozicija naikana je naoruanim ustaama i vlak kree prema Karlovcu. U vagonima je tijesno, zaguljivo, pretoplo. Mnogi su oednjeli i padaju u nesvijest. Osjetimo da se vlak zaustavlja. uju se glasni povici konduktera: Zagreb! i sad nam je jasno gdje smo. U Zagrebu smo se zadrali mogue ni pola sata, i opet kreemo dalje. Iz vagona nita ne vidimo. Kad je svanulo, vlak se zaustavlja u Okuanima. Ustae nam nareuju da izaemo. Jedva to doekasmo, jer nam je itavo tijelo utrnulo i jedva se pokreemo. Pored eljeznike stanice stoje kamioni i opet nas trpaju u njih kao cjepanice. Kamioni kreu i nekoliko sati kasnije nalazimo se u krugu ustakog logora u Staroj Gradiki. U dvospratnoj zgradi kaznionice prvo smjetaju mukarce u prostorije na spratu. Vidim tu ima logoraa, ujem da su to Srbi iz Slavonije. Oko zgrade su visoki zidovi, na vrhu ograde bodljikava ica, a na odreenoj razdaljini nalaze se osmatranice (kule) iz kojih vire cijevi ustakih mitraljeza Jelena, sada mi polako reci koliko moe o tom ustakom logoru i ivotu u njemu. Prostorije u kojima smo bili smjeteni izgledale su vie nego jadne. Prozori porazbijani, zidovi prljavi, buka djelomino otpala, betonski pod oteen. Vie su liile na tale za stoku. Najgore je bilo to su pretrpane enama i djecom. Iza zgrade je iskopan kanal i prekriven granjem i zemljom. Reeno nam je da je to mjesto za malu i veliku nudu. Za mukarce nije bilo izlaska, a nudu su vrili u kible koje su se u odreeno vrijeme iznosile iz zgrade i praznile.

101 Svako jutro iznose iz pojedinih soba mrtve ene, a najvie umrlu djecu. Mrtvi su tovareni u kamione i nekud odvoeni. Hrana se primala jednom dnevno i sastojala se uglavnom od orbe od graha ili kuvane kravlje repe. Posuda za jelo nema, pa hranu dobivaju samo oni koji imaju bilo kakvu posudu da u nju prime hranu. Oni koji nemaju posude, ne mogu da prime nita. Mi smo imali porcije, brzo smo pojeli svoje, a onda ih dalje pozajmljivali. Nakon mjesec dana u logor dolaze ustae i obilaze logorae u sobama. Djeci dijele bombone i kekse, a toga dana i hrana je bila bolja nego prolih dana. Sutradan logor obilaze Nijemci i vode nekakve razgovore s rukovodiocima logora. Kad su Nijemci otili, doli su ustaki kamioni i u njih su utovareni mukarci sa spratova i isti dan odvezeni u nepoznatom pravcu. Nije prolo vie od tri ili etiri dana poto su Nijemci obili logor u Staroj Gradiki, ustae nareuju da se ene i djeca skupe u dvoritu logora, a potom da djeca idu na jednu stranu, a majke na drugu. To je bio najstraniji momenat u mom ivotu. Oduzimanje djece majki, strini, baki i tetki izazvalo je pravi pakao. Djeca u poela da vrite, dozivaju majke, a neka su od siline plaa padala u nesvijest. Moje dvoje male djece prihvatio je moj tek malo vii sin Nine. On je zagrlio svoju brau i poeo ih tjeiti kako e se mama brzo vratiti. Mali moj Nine meni dovikuje: Ne plai, majko, budi mirna, ubit e te ustae. Ja u paziti na ove dvoje mlae djece. Tu sliku nisam i nikad neu zaboraviti. Rijei moga maloga Nine nisu mi mogle biti utjeha. Tako izbezumljenu udara me ustaa kundakom u lea. Padam na zemlju, a moje roake istravaju iz kolone i polumrtvu odvlae u kaznionicu Dva dana sam bila u nesvijesti, neto od bolova, ozljede kime, a neto od pretrpljenog oka. Kad sam dola svijesti, palo je ustako nareenje da izaemo na dvorite. Skinuli su nas kao od majke roene i tako gole provedene smo kroz krug do kupaone gdje smo se okupale i gdje smo dobile drugu odjeu koja je vjerovatno bila oduzeta od umrlih ili ubijenih ena. Moete zamisliti kako sam se osjeala kada sam se skinula gola pred ostalim logoraicama i osobljem logora. Kordunaka ena ni pred muem nije se skidala, ak je bilo teko pred svijetom skinuti rubac s glave.

102 Dok smo ekale na kupanje, iz susjednih prostorija do nas su dopirali drhtavi djeji glasii. Primaknem se blie duvara barake ne bi li ula neko dijete. Sva sam se napregnula kako bi to bolje ula i razumjela o emu djeca priaju. ujem pravi glasi moje Milkice. Joj, mili boe, kad sam je ula, kao da mi je sedam sunaca sinulo i odjednom sam dobila krila. Sluam dalje, moja erkica nekom pria kako joj je tata ubijen i dosad je imala majku i tri brata, a sada su sa njom samo dva brata ostala. Od tih posljednjih rijei moje djevojice naglo mi je pozlilo. To su primijetile druge ene, pritrale su mi i pridrale da ne padnem na zemlju. Pitaju me to mi bi odjednom. Nisam im mogla rei, niti sam htjela da prepriavam ono to je moja Milka, mamino zlato, priala. esto puta mi se u snu, pa i u javi, priinjavalo da ujem taj piskavi glasi moje Milke koja pria da nema oca, a sada nema vie ni majke. Te rijei moje erke odzvanjat e u meni i u samrtnom asu. Zaboravila sam rei da su nas prije kupanja oiali do koe tako da smo izgledale kao luakinje ili tifusarke. Poslije kupanja i oblaenja ile smo jedna po jedna u kancelariju uprave logora i tamo davale podatke o sebi i djeci. Sutradan smo potrpane u kamione, a u Okuanima smo prebaene u vlak koji nas je odvezao do Maribora. Vlak je bio pod ustakom pratnjom, a u Mariboru eljezniku kompoziciju sa enama preuzeli su Nijemci. Kad smo stigle u Njemaku, skoro na svakoj usputnoj stanici ostajao je izvjestan broj ena, a ja sam sa veom grupom logoraica dopremljena u Lajpcig. Tu smo smjetene u logor u kojem se ve nalazilo dosta logoraa iz ostalih dijelova Evrope. Stanovali smo u barakama. Rasporeena sam kao istaica uredskih prostorija logora. U krugu logora bila je i tvornica municije u kojoj su radili logorai. Svake sedmice dobivali smo po 2,5 kg kruga te svakog dana ruak i veeru. Doruak nismo primali. Poslije godinu i po prebaena sam na rad u tvornicu municije. U tom pogonu izraivane su aure i vreno kompletiranja aura sa barutnim punjenjem za topove. Ovako sam preivjela tri godine. Nakon kapitulacije Njemake vraam se u svoje opustoeno selo Miholjsko na Kordun. Cijelim putem razmiljam o djeci, kui i Kordunu. Nisam ni sanjala da u nai onakvo stanje kakvo sam

103 zatekla dolaskom u Miholjsko. Prvo to sam ugledala bilo je zgarite moje nekadanje kue. Na zgaritu susreem komije od kojih saznajem tune vijesti. Kau mi da je moj najstariji sin Milan, koji je 1942. godine ostao s mojim bratom u Petrovoj gori, umro od tifusa 1943. godine. O drugoj djeci koja su ostala u ustakom logoru Stara Gradika nema ni traga ni glasa. Umorile su ih ustake krvopije. Sada sam shvatila da nemam nita Ovo je kraj tune prie Jelene Tomaevi-Peri. Svoju djecu: Milana, starog 10 godina, Nikolu 8, Milku 6, arka 3 i supruga Mihajla, nije vie nikada vidjela.

Milo imulija Selo imulije Vojni

Svjedoanstvo Miloa imulije zapisao sam u njegovom selu imulije, 17. oktobra 1962. godine. On mi je ispriao: Ve u vrijeme prve martovske ofanzive 1942. ustae su uspjele da prodru u Petrovu goru. U umi je bilo mnogo nas izbjeglica iz okolice. Ustae su unitavale sve nato su nailazile, ubijale i klale uglavnom ene i djecu koje su otkrivale u raznim sklonitima uglavnom u jarcima ume. Imao sam tada 10 godina ivota. Bilo je hladno vrijeme. Jo je bilo i snijega. Kasno u noi pobjegao sam iz naega sela zajedno s mamom Sojom, bratom Adamom i sestrama Milevom i drugim naim komijama u Petrovu goru. Ispod samog Magarevca pokraj puta smjestilo se nas sedam (7) izbjeglih porodica. Stariji uz pomo nas djece ispleli su od prua kolibe, da se sklonimo od oborina. Ve drugi dan primijetili smo oko podne da prema nama nailaze ustae. Uspjeli smo pobjei u jarak ispod Magarevca. Ustae su vodile sa sobom pse i jedan pas nas je pronaao u jarku ispod puta. Ustae su sile k nama i naredile: Iziite na put! Izili smo na put. Pored naih koliba bilo je ve pohvatanih izbjeglica. Njih oko 260 ena, djece i staraca. Nikoga

104 ustae jo nisu dirale. Njihov stariji je odrao govor. Kazao je da idemo s njima u Krstinju, a zatim u Vojni gdje e nam dati propusnice, te e nas pustiti kuama. Povele su nas ustae dalje kroz umu. Naili smo na partizane. Nastala je pucnjava. Ustae su imale dobar izgovor da nas pobiju. Rekoe: Kaete da nema etnika; a tko onda puca na nas? Mitraljezi su ve bili usmjereni na nas izbjeglice. Otvorile su ustae mitraljesku vatru po nama. Nastao je pla, jauk i zapomaganje. ene i djeca su padali obliveni krvlju. Pao sam i ja. Preko mene je palo njih estero. Sjeam se dobro Mace imulije, koja je bila ranjena pa je jaukala. Kada su je ule ustae, rekoe: Jo ih ima ivih. Ja i jo neki smo se pritajili. Bili smo u krvi. Ustae bacie nekoliko bombi po izmasakriranim i odoe. Ostao sam iv. Ustao sam se ispod mrtvih. Ustae nisu imale dovoljno vremena pa je jo njih ostalo ivih. Ja se sjeam da su ivi ostali: Marko imulija, Milan imulija, Maca imulija, teko ranjena, Danica Mamula, sada u Kljuaru, neki Tesla, sada u Brdo Selu i Nikola Poljak, isto u Brdo Selu. Oni koji su bili ivi i jai izvlaili su ispod mrtvih ranjene. Mene je izvukla ispod mrtvih Danica ari. Ona nije bila s nama, ali kada su ustae otile ona je dola iz jarka kao i jo neki drugi koji su pomagali ranjenima. Ovdje su ustae ubile moju majku Soju, moju sestru Milevu koja je imala 12 godina i moju sestru Milku koja je imala 16 godina ivota. Moju majku i sestre je pokopao moj otac i moj ujak Mile Trbojevi. Drugi su pokopani tek nakon par dana na istom mjestu zloina. I danas se jo poznaju grobovi na tom mjestu. Milo imulija, s.r.

105

Mile Paji Mracelj Krstinja Vojni

Izjavu Mile Pajia zapisao sam 1961. godine. Imao je 36 godina kada su ga ustae uhvatile u njegovoj kui zajedno s porodicom. Mile mi je ispriao: Bilo je to 8. maja 1942. godine, kada je hrvatska vojska, ustae i domobrani upali u naa sela u okolici Petrove gore, pa i moj zaselak Mracelj. Kupili su sve od reda, ne tedei ni malu djecu i starce. Kupili su Srbe i ubijali mnoge kod njihovih kua ili ih odvodili u oblinje umarke i tamo ubijali. Ubijali su, pljakali, silovali u Svinici, Brusovai, Gejkovcu, Basarama i drugim srpskim naseljima. Narod je bjeao u ume kao izbezumljen. Mene su ustae iznenadile 12. maja 1942. u mojoj kui u asu kada smo bili spremljeni da pobjegnemo. Uhapsili su mene, moju majku Martu, suprugu Evicu i djecu Dragicu i Ljubicu, nae keri. Odveli su nas s drugim pohvatanim u Vojni i zatvorili u dvorite sreskog naelnika. Tu nas je bilo mnogo. Dovodili su zlikovci sa svih strana srpsku sirotinju, svu izbezumljenu, gladnu, bosu i u onim naim pocjepanim kordunakim nonjama. Tu su nas drali tri dana bez hrane i bilo kakvih higijenskih uslova. etvrti dan izveli su nas iz dvorita, kao i vie njih drugih iz mjesta sabiralita, postrojili nas i poveli pjeice prema eljeznikoj stanici u Slavsko Polje, udaljenoj 9 kilometara od Vojnia. U tunoj koloni, djeca su plakala, majke i bake zapomagale, kukale, starci i starice posrtali, a mi mukarci ugibali se pod kundaenjem i psovkama. S Biljega naa tuna kolona skrenuta je lijevo putem kroz umu zvanu Radonja prema eljeznikoj stanici Slavsko Polje. Nakon samo tridesetak metara ugledali smo straan prizor. Vidjeli smo u jednom poduem jarku uz sami put vie desetaka, mogue i stotina leeva: mukaraca, ena i djece. Vidio sam i dobro zapamtio le jedne ene stare mogue oko 35 godina, leala je na leima na zemlji u lokvi krvi. Bila je noem zaklana, gola, obje dojke bile su noem probodene, a na prsima dijelom i na zemlji bio je le djeteta, djeaia starog oko godinu dana. Vjerojatno

106 njenog sinia. Ruice djeteta bile su provuene kroz razrezane dojke materine. Molim Vas, malo stanimo. Vidite kakav izgledam kada se svega ovoga zla moram sjeati. ta ste jo vidjeli idui u koloni prema stanici? Svata, ta ne mogu ni priati. Vidio sam da je meu leevima bilo jo i napola ivih, koji nisu bili potpuno dotueni ili zaklani, pa su se micali. Mnogi su leevi bili strano iznakaeni, sa izbodenim oima, polomljenim rukama i nogama, te izbodenih po cijelom tijelu. Nau su imovinu hrvatski vojnici opljakali i kue nam zapalili. Onako izmuene i gotovo onesvijetene, ugurali su nas u stone vagone i odvezli u logor ustaki, u Staru Gradiku. Tamo su odvojili od nas nau djecu, ene, majke i bake. Svega nakon tri dana, otpremili su nas mukarce u logor u Zemun. Nai najmiliji ostali su u ustakim kandama. Ve 14. oktobra 1942. godine puten sam iz logora u Zemunu i s njemakom propusnicom doao u Beograd. Tako sam ostao iv, jadna mi moja mati. Vidi opirnije, Arhiv Jugoslavije, fasc. 922. Mile Paji, s.r.

Anelija Gui Selo Radmanovac Vojni

Svjedoenje Anelije Gui zapisao sam maja 1961. godine u njenom selu. Ona mi je kazala: Za vrijeme ustako-domobranske ofanzive na Petrovu goru od 9. do 14. maja 1942. godine na hiljade naeg naroda bilo je izbjeglo u Petrovu goru. Tukli su nas i partizane iz aviona i topovima. Mi smo bili u zbjegovima u raznim uvalama i jarcima. Sve je bilo nekako dok nisu provalili obru i uli u umu, nau spasiteljicu. Veina naroda na Paveliev poziv upuen lecima otila je na predaju

107 u Vojni. Njih su kako znate prevarili i otpremili u logor Jasenovac i druge ustake logore od kuda se rijetko ko vratio. Mnogo nas je ostalo u jarcima Petrove gore. Ja sam bila sa 28 ena i nekoliko male djece sklonjena u jarku Matelja. Uhvatile su nas ustae i naredile da iziemo. Mi smo svi izili. Rekli su nam da nas vode pred jednog pukovnika i da e nas on pustiti naim kuama. Poveli su nas i ponovno vratili u jarak Matelja. Ustaa koji je iao pred nama odjednom je sjeo i rekao: Da se malo odmorim, a onda emo krenuti dalje. Pitao je: Da li imate kod sebe neto novaca? Kad smo rekli da nemamo, pala je zapovijest: Lezite, majku vam vau, ovo su ustae. Polegli smo potrbuke i znali ta e biti. Poeli su nas klati. ene su se hrabro drale, nisu ni otvarale usta. Djeca su plakala i zapomagala. Milica Napijalo iz Kuplenskog hrabro je uzviknula: Kad koljete, koljite i vas e neko. Vritale su ustae. Onako krvavi samo su se okretale i zabadale svoje noeve u tijela jadnih ena i njihove djeice. Nekako sam primijetila da su zlikovci otili. Osjetila sam da sam jo iva. ula sam glas Ankice Napijalo, stare 12 godina gdje ree: Ko je iv neka ustane da bjeimo! Tada ustade Dragica Hajdin, bila je stara 16 godina (umrla nakon 10 dana bila je ubodena na pet mjesta). Poee se javljati jo neki drugi koji su bili priklani, meu kojima i ja. Diglo se tako nas nekoliko, misim petero naklanih i obliveni svojom i naih majki krvi. Poeli smo polako puzei izvlaiti se iz jarka. Nale su nas neke ene koje su uspjele ostati u ivotu. Previle su nam rane nekim povojima. Lijeile smo se nekim travama i tako, eto, preivjele nas etiri. Danas smo invalidi, bolesne i nemamo nikakove pomoi. Stanujemo jo uvijek u ovim poslijeratnim izgraenim kolibama na naim ognjitima. Hvala Bogu da smo ivi. Bog ne dao nikom i nikad ono ta smo mi preivjeli. Anelija Gui, s.r.

108

Milo Boi Krnjak kb. 91

Krajem marta 1943. godine, poslije prolaza njemako-ustakodomobranske ofanzive, dole su ustae i domobrani iz Karlovca u Bii Selo, Donji Krnjak i zatekli nas sve kod kue: mene, moga mlaeg brata Mirka, sestre Ljubicu, Stanku, Milicu i Radojku. Tog momenta u naoj kui bile su nae kominice: Milanka Boi i njezina majka Kata. Izlaza za nas, zbog iznenadnog njihova dolaska, nije bilo. Ja sam tada imao osam godina. Pretvorio sam se zajedno sa svima njima u jedan ivi odrvenjeni strah. Sve su nas poredali u kui i bahato naredili da ne smijemo nikuda ii dok se oni ne vrate iz komijske kue. Ostao nas je uvati jedan ustaa drei pukomitraljez uperen prema nama u kojima je ivot ve bio zamro. U susjednim kuama Miloa Mikulia i Miletinoj ubili su moju majku Anku, koja se tamo sluajno zatekla i sve druge nae suseljane koji su se nalazili zajedno s njom u tim dvjema kuama. Zatim su kue zapalili i ovi su nai poluivi leevi izgorili sakrivi zloin do kraja. Nakon toga zlikovci su se vratili natrag u moju kuu. Stavili su na prozor pukomitraljez i ispalili jedan rafal na moje tri sestre: Ljubicu, Stanku i Milicu, koje su bile zajedno postrojene u oku sobe u kui. One su odmah ostale na mjestu mrtve. Vidio sam njihove posljednje trzaje. Onda su uli u kuu i doli do Milanke Boi te je poeli ispitivati zato nosi partizanima hranu. Kada je ona odgovorila da to ne ini, ustaa koji ju je ispitivao, potegao je no i Milanku htio udariti u prsa. No Milanka ga je snano zgrabila za ruku i sruila na zemlju. Drugi ustaa koji je stajao uz njega povrijeeno mu je rekao da on nije nikakav vojnik kad dozvoli da ga ensko rui, jo partizanski bandit te dodao: ekaj de malo da ja s njome obraunam. Izvadio je no od puke i pomahnitalo poeo udarati Milanku u stomak. Prvom udarcu Milanka je stavila odbranu, ali drugi je bio smrtonosan. Ova zlodjela i muke koje preivljava Milanka Boi gledala je svojim oima njezina majka Kata drei na rukama moju malu

109 sestru Radojku, staru 8 mjeseci. Kako je Kata stajala kod vrata, jedan ustaa uhvatio ju je za ruku i gurnuo prema prozoru a drugi je s prozora iz puke ubio. Moja sestra dotle na rukama Katinim pala je na zemlju i bila je jo iva. No jedan ustaa brzo potra i dijete udari kundakom puke po glavi. Moja seja osta na mjestu mrtva u krvi. Bio sam zadnji na redu za ubijanje i kad mi prie jedan ustaa i upita to ja ekam, odgovorio sam da ekam sudbinu. Na ovo uperio je puku u mene i opali tri metka ali kako sam ja bio na klupi iza zidane pei, odmah sam pao tako da me nije pogodio. Poslije ovog pucnja ja sam se primirio kao da sam mrtav, a on je rekao drugom zlikovcu da mi je dao u glavu tri zrna. U ovo je bio siguran zbog toga jer sam ja prilikom pada jako udario glavom o zid zbog ega mi je glava bila sva krvava. Otili su pod stoinu i donijeli slame te je rasprostrli na leeve mojih sestara, moga brata i mojih kominica Milanke i Kate. Slamu su zapalili i otili iz kue, a ja sam i dalje smireno leao kao da sam mrtav, sve dotle dok nisam osjetio da ih nema u blizini. Tada sam se digao i u velikom strahu otrao u pravcu peine zvane Ponorac u kojoj je bila do koljena voda. Ovdje sam sa uvukao to sam dublje mogao, ali poto sam bio slabo obuen i bos, ozebao sam te sam se izvukao odatle i u neko doba noi uputio se do mojih kumova Jovana i Ilije aula u Dugi Dol. Kada sam im ispriao sve to se desilo, nisu mi vjerovali ve su mislili da sam pobjegao od kue. Meutim, kada su se uvjerili da je to to sam im ispriao stvarna istina, odmah su se spremili sa svojim zaprenim kolima i stokom te uputili u bjeaniju u pravcu ume Skradska gora. Naravno, i mene su poveli sa sobom. Kada smo doli u Skradsku goru, naao sam tu svoga oca koji je tada bio partizan. Saznavi za sav ovaj uas i muke njegove djece, supruge i drugih pobijenih i spaljenih komija, te moje patnje koje sam preivio, moj je otac zaplakao i uzeo me za ruke te odnio u prvo selo do ume Gornji Skrad, kod Milia Zdjelara. Ovdje sam ostao na oporavku 15 dana, a zatim sam se vratio natrag kod mojih kumova Jovana i Ilije aula u Dugi Dol.

110 No naa nesrea je tim vea to je istog dana, kada su ustae ubili i spalili u kui moje etiri sestre, brata i majku, ubili i moju petu sestru Milu koja se nalazila kod drugih mojih kumova, Luke Pavkovia u Pavkovi Selu, koji je imao svoj mlin na vodeni pogon. Naime, nailaskom druge grupe ustaa i domobrana u ovo selo moju sestru Milu ivu su bacili u skele pod kolo ovoga mlina gdje ju je mlinsko kolo koje se okretalo u vodi usmrtilo Otac nas nikada nije poticao na mrnju ili osvetu. ivimo tako kako moemo i moramo Svjedoanstvo Miloa Boia zapisao sam u njegovoj kui broj 91 u Krnjaku, 16. juna 1962. godine.

Duan Bastaja Begovo Brdo Vojni

Moja nesrea je poela 3. aprila 1942. u Begovom Brdu, tamo gdje sam, kako mi je moja pokojna Bosiljka govorila, tresnuo glavom o zemlju. Stasao sam u sedamnaestu. Sjedili smo u svojoj drvenari. Sjeam se, mama je rekla: Djeco, danas je Veliki petak. Idem zamijesiti pogau i utipke! Mi odrasliji smo napravili kozaljke. Igramo se. aa je neprekidno tvorizao i lupao vratima. Timario je krave. Odjednom britka pucnjava. Ustae u selu. Neto mi, u meni ree: Sakrij se, Duane! Bacim se u ivicu i gledam ta e biti. Moji su ostali u kui. Mama je okupila oko sebe etvero djece: Nikolu od 14, Ljubicu od 12, Dragana od 6 i moju ljubimicu Stanku od 2 godine. Boe, lijepog i pametnog djeteta aa Rade je iznenaen. Bio je van sebe i odluio da dijeli sudbinu porodice i sela. Meu hrvatskim ustaama komija Laan. Mislim, pa moda nee bili zla. Dobro ga znamo, a on zakrvavio oima i komanduje mojima da se ukljue u kolonu. Sve su to nai seljaci iz Begova Brda Brojim dobro se sjeam, bilo ih je, to mukaraca, ena i djece 130 dua. Jadna

111 djeica, majko moja. Sve onako uz matere. Moja mama Bosiljka naprtila Stanku, a Ljuba i Dragan se dre mami za roklje, s lijeve i desne strane. Braco Dragan se zalee da i njega mama ponese. Nikola je drao tatu za ruke Svratie ih pod neku stijenu i tu pobie. Pucali su iz puaka i mitraljeza, a moja nada, krvavi Laan iz pitolja. Bacili su i bombe na hrpu mrtvih i ranjenih. Sutradan smo ih prebirali, prepoznavali i sahranjivali. Svoje sam pokupio u plahte i onako, bez sanduka u raku. Vrijeme je prolazilo. Moe li se neko eljade uvui u moju duu, da zaviri kako mi je bilo Boe zla i nesree Nastojao sam sve zaboraviti, ali ne ide. Zlo je u meni. Kad me obuzmu slike i misli, sama ruka prema ai juri. Ne znaju ovi, oko mene, zato Bastaja pije. Onako, kad pretjeram, djeca se u parku egae i noge podmeu. Ipak ih volim. Podsjeaju me na one moje. Popijem, to je tano. Nekoga susretnem, irim ruke i lamatam. Kad sam onako zanesen lake trpim svoju sudbinu. To ovi rukovodioci oko mene ne znaju. to oni uopte znaju? Kada se zaelim toplog kutka i kada sam gladan, opsujem vlast, ili spomenem kralja Titu, a oni sa mnom u uzu. Ne znaju jadnici da mi je tamo bolje. Za njih sam uvijek bio neobian, kad nijesam nakresan. Bulje u mene. Misle ta mi je? Sit sam! Vratio sam se od Milje iz Kartalija. Presvukla me i nahranila. Ima i jo neto: Isparila rakija, pa smireno prebirem svoju nesreu. Eto, to mi je, da znate! Osjeam da ovo stanje neu dugo izdrati. Moram u neki bircuz, da ai u dno zavirim. Ali da znate! Nisam sve ispriao. Da kaem i ono, to me jo dri u ivotu. Bio sam mlad, silovan, s nagonom osvete. Primili su me za borca Osme kordunake partizanske divizije. Osvetu sam s vremenom izbrisao, jer su me komesari ubjedili da su samo direktni ubice krivi, a ne hrvatski narod, da je odgovornost pojedinana i da nas jedino bratstvo-jedinstvo moe spasiti. Mi Srbi smo prihvatili tu priu, ali me neto iz podsvijesti neprekidno pitalo: Zato su ubili moje? Prelazili smo Kupu, ulazili u hrvatska sela, ali Boe sauvaj, da i pomislim Od seoskog derana, postao sam neko i neto. Napredovao sam. Pri zavretku rata sam kapetan, a ve 1947. major. Na moju nes-

112 reu, a moda i sreu, ko e znati, slubovao sam kod Novog Sada. Jednog dana se zaputim u Irig. U dvoritu nekog kuerka, mislim da je to u ulici Grka Mala, prepoznam ubicu Laana. Majku mu lopovsku, pa to je on! Kao da su mi tri Sunca sinula. Nisam se javio, nego pravo u miliciju. Uhapsili su ga istoga dana. Zakazano je suenje, u kojem sam glavni svjedok. Pozvali su me. Ja se dotjerao i nakinurio. Tu su suci, milicija i zapisniar. Laan je priznao, da ivi u Irigu pod lanim imenom, da je bio ustaa, ali da nije ubijao Srbe. Doao je i na mene red. Ustanem i kaem: Drue sudija, evo ovako je uzeo pitolj i pucao u moje: Izvadio sam iz futrole svoga garova i sasuo u Laana svih osam metaka. Strovalila se mrcina svom snagom na parket. Zaplakao sam od sree i progrmio sudnicom: Osvetio sam i oivio svoje! ujte narode i sudije! Preda mnom su bili svi moji Vidio sam ih. Vjerujte, ljudi, vidio sam ih ive i zdrave! Pribrao sam se, bacio pitolj i rekao: Sada sudite meni! Nisam znao da ubistvo moe biti toliko uzvieno. Ono me rasteretilo. U snu mi je dolazila sestrica Stanka, ljubila i aputala da me voli. Osudio me Vojni sud na est godina robije i gubitak ina. Nije mi ao, jer znam zato. Neto me nosilo, iako nije bilo lako tamnovati. Sobni starjeina mi je bio ustaa Franjo. Saznali su zato robujem. Bio sam svakodnevni redar. Tri puta su me ebovali. Rekli su da se krstim trojicom, da je dovoljno tri puta, da su nas ubijali zbog trojice i da e tako biti dok se ne opametimo. Eto, sve se to deavalo u zemlji koju sam i ja stvarao. U ratu sam tri puta ranjen, prvi put na elopeku, kod Likog Petrovo Sela, drugi put na Drenovai i trei kod Ilirske Bistrice, u oslobaanju ili osvajanju Istre. Svjesno sam juriao i davao sebe. Mladost, ludost. Ali, ode mast u propast Napomena: Duan Bastaja umro je u jednom sjeniku u selu Utinja aprila 2004. godine. Sve je njegovo uniteno. Bio je bez kue i bilo kakvog svoga oinskog krovita. Nakon svega to je dao za svoju domovinu Hrvatsku, sirotinja, iao je Vojniem i okolnim selima, bio je sretan ako bi mu tko podario komadi kruha.

113

Milan Maleevi Podsedlo Vojni

U maglovito januarsko jutro 1943. godine u mom zaseoku Podsedlo iznenadile su nas ustae. Nalazio sam se u kui s majkom. Bilo mi je tada 5 godina. Otac Ilija Maleevi, brat Boko i sestra Mila nalazili su se u partizanima negdje na Kordunu. Stariji brat Rade i sestra Stanka pobjegli su od kue i sklonili se u susjedne grmove. Bio je visok snijeg. Pred naom kuom pojavila su se dvojica ustaa. Uli su bahato u kuu. Rekli su dobro jutro, a moja majka je odzdravila i upitala da li su gladni. Stariji ustaa na to odgovori da nisu gladni, ali da e se najesti nje. Mlai ustaa rekao je meni da iziem van iz kue. Kako sam bio bos nisam mogao na snijeg. Onda me izgurao van pred kuu. Zatvorili su vrata. Stojei na snijegu pred kuom uo sam kako kau mojoj majci: Kuko jedna, ta nisi i ti pobjegla, nego si ekala u kui smrt! Ona im je odgovorila da nije mogla na tako veliki snijeg i zimu sa malim djetetom, a da je isto jo boleljivo. Zatim je rekla: Radite ta hoete, ali ja nisam nikome nita kriva. Nato su je poeli tui. Majka je poela da zapomae. Odjednom su se kuna vrata otvorila prema van i moja majka je pala preko praga. Stariji ustaa povukao ju je zatim za noge prema unutranjosti sobe kako bi joj namjestio glavu na prag. Mlai ustaa vidjevi da ovaj ima namjeru zaklati moju majku, rekao mu je: Pusti tu enu, kuda e ovo dijete bez nje, nato mu je on odgovorio: Neka ga, neka umre od gladi. Stariji ustaa potegnuo je zatim iz unutarnjeg depa no veliine lovakog noa, uhvatio moju majku za kosu, podigao je prema sebi, prebacio je preko koljena i udario noem dva puta u zatiljak. Ona se nemono branila. Mlai ustaa je sve to mirno promatrao. Nije kazao ni jednu rije. Stariji ustaa je mirno vratio krvav no u dep rekavi onom mlaem: Gotovo je, idemo dalje. Vidio sam da majka jo krklja i gui se u krvi. To je potrajalo pet-est minuta, a zatim se potpuno umirila. Tek tada sam i ja udario u vrisku i pla. Trebalo je dosta vremena da se povratim iz stanja koje sam preivljavao.

114 Onako prestraen, bos i u kouljici bez hlaa otiao sam po snijegu do ujakove kue. U selu je bilo jo ustaa. Naao sam u kui ujnu. Leala je bolesna od tifusa. Rekao sam joj kroz pla to su uinili mami. Ona mi je rekla da su i kod nje bila etvorica ustaa, ona je plakala. Jecala je. Jedan od ustaa je rekao: Od te nema tako i tako nita, neka se mui. Poslije podne nakon to su pokupili blago i opljakali sve to su htjeli palili su nae kue i sve ostalo. Sve su kue izgorjele samo su dvije bile nagorjele i tako ostale. Ustae su nakon svega, otile. Ostao sam u ujninoj kui do proljea. Moj otac Ilija poginuo je u borbi protiv faista negdje na Baniji. Nas troje djece ostali smo sami. Brigu o nama preuzela je tetka Marija Maleevi, koja je bila bez djece i ivjela je s nama. U proljee su nam komije partizani napravili kolibu-bajtu od prunih pragova u kojoj smo ostali tokom itavog rata. Iz nje smo povremeno bjeali pred ustaama i sklanjali se u umi Izjavu sam zapisao, 21. aprila 1961. godine.

Milka Batalo Topusko Vrginmost

Godine 1941. imala sam 21 godinu ivota. Moje mjesto i opina Topusko imalo je dvije treine srpskog stanovnitva i jednu treinu hrvatskog. Odmah aprila 1941. godine pojavile su se ustae voene Ilijom Breki, pekarom iz Topuskog. Ve 14. aprila uhapsile su ustae Srbe: dr. Branka Vurdelju, lijenika, Bogdana Budimira, kafediju, Nikolu kara, pekara, Milu Lonara, trgovca, Jovu Vorkapia, restoratera, Stanka kara, kafediju, Stojana Janjanina, seljaka i jo petoricu Srba ijih se imena ne mogu sjetiti.

115 Nakon nekoliko dana provedenih u zatvoru u Topuskom, otpremljeni su u Zagreb, te Petrinju, pa u Gospi. Ubijeni su u logoru Jadovno. Ponovno hapenje Srba bilo je 28. jula iste godine. Tada su uhapeni: Ilija kumdri, Dmitar Batalo, Milan Miljevi, trgovci, Milo uti, Jovan Mievi i njegov sin Ljuban, Milan Batalo, Ninko Batalo i njegovi sinovi Niko i Janko, Matija Batalo i njegov sin Milo, Nina Paripac, svi zemljoradnici. Zatim Ljuban Paripac, mesar, Jovo Lali, graniar, uro Mievi, djeak star 15 godina, Dragan Batalo, odaar, Ilija Batalo, mesar, Mile Batalo, opanar, Mirko Batalo, blagajnik kupaline uprave, te vie njih drugih ijih se imena ne mogu sjetiti. Nakon muenja u zatvoru u Topuskom otpremili su ih na Velebit i tamo pobili. Dana 1. augusta 1941. ustae su hvatale u Topuskom, ovog puta uglavnom ene i djecu, jer su Srbe mukarce ve prije otjerale u smrt. Ovog dana uhapsile su ustae i mene, moju majku Jelenu, sestru Ljubicu i Danicu i brata Milana starog 13 godina. Pohvatale su nas oko 250 Srba, ena, djevojaka i djece. Odvele su nas ustae i orunici i zatvorile u Srpsku pravoslavnu crkvu, parohijski stan, u podrume i opinsku zgradu. Ja sam s jednom veom grupom ena, djevojaka i djece bila zatvorena u podrumu parohijskog stana u Topuskom. Ustae su nas dobro prepipale i oduzele sve ta su nale kod nas. Mojoj materi Jeleni oduzeli su 120.000 dinara, a meni su oduzeli 15 zlatnih dukata. Ustae su oko nas zatvorenih postavile strae i nisu nam dale nikuda izlaziti. Sutradan, 2. augusta na Sv. Iliju ustae su oko 9 sati otvorile podrumska vrata, izvele nas djevojke i ene. U avliji nas je bilo oko 40. Prisilile su nas ustae, meu kojima domae Ica Kramari, Ilija Brijeki, Malinac Mati, Stevo Prus, Ivan Kramari, Abramovii, Ferderbari, Vidovii, Popii i drugi da igramo kolo i pjevamo Paveliu, ivjela ti ruka, to ti ubi srpskoga hajduka. Morale smo igrajui kolo uzvikivati: ivio Paveli, ivio Kvaternik, ivile ustae i slino. Poslije toga su nas ustae prisilile, da pjevamo pjesmu: Sprem te se spremte etnici. Mi ispoetka nismo htjele pjevati, jer smo znale, da e nas onda ustae tui. Ali su nas primorale i mi smo

116 pjevale i tu pjesmu, te podjedno igrale. Kako smo god mi igrale i pjevale, tako su oko nas stajale hrvatske ustae i batinama nas tukle po leima. Nakon ovakvog muenja ponovo su nas zatvorile u podrum i postavile strae oko nae crkve. Po noi su nas ustae izvodile iz podruma u avliju i tamo silovale. Na pojedinoj djevojci ili eni znalo se je obrediti i vie Hrvata, ustaa. I ja sam silovana kao i mnoge druge jo maloljetne Srpkinje. Dana 3 augusta 1941. godine u vee, bila je nedjelja, dovele su ustae i zatvorile u parohijski stan jo neke Srpkinje s njihovom djecom. Meu njima bila je supruga i kerka ve ubijenog dr. Branka Vurdelje. U sobama parohijskog stana ostale smo osam dana i noi. Ustae su nas svake noi izvodile u avliju i silovale. Silovanja nad nama vrile su kako strane ustae tako i nae komije Hrvati: Ivo Ferderbar, Tomo Ferderbar, seljaci, Ivan Iek, moler i uro Ukinovac, seljak i vie njih drugih. Prvih pet dana nisu nam davali gotov nita za jesti. Djeca su skapavala od gladi i ei, a i mi odrasle jedva smo podnosile glad i stalna maltretiranja i silovanja. estoga dana smilovali su se na nas domai Hrvati Stevo i Ivo Babi, kafedije i poslali nam u zatvor mesa, kruha i krumpira. Poslali su nam i bijelu kavu. Oni nisu bili ustae. Mnogo su alili nas Srbe i nau teku sudbinu. Nakon deset dana ustae su pustile iz zatvora nas seljanke. Kada smo doli kui nismo nali niega. Sve su ustae i hrvatski seljaci opljakali i odnijeli svojim kuama. Nale smo gole zidove. Ustae su nas i dalje proganjale i maltretirale. Jednog dana dole su ustae: Ia Kravari, Ivan Kravari i Ivan Mlinac iz Topuskog u nau kuu da uhvate moju majku i sestre i ubiju ih, ali su one uspjele pobjei u kukuruze. Traili su da zovnem svoje. Molila sam da me ne diraju. Dala sam im svoja posljednja tri dukata i rekla da idem potraiti majku, sestru i brata. Pustile su me da idem njih dovesti, ali se ja vie nisam vratila kui kao ni nitko ko je tada pobjegao pred zloincima. Nala sam svoje i mi smo otili u Staro Selo kod rodne kue moje majke. Iz Starog Sela izbjegle smo ustaama na Veliku Gospojinu 1941. godine

117 Iz Starog Sela pobjegli smo u umu Orljava. S nama je izbjegla pokolj moja baka Kata Raji i ujna Mila Raji. Tu smo u umi bivale 10 dana i hranile se krumpirom koga smo kopale nou u oblinjem polju. Ubrzo su ustae i hrvatska vojska dole i u umu Orljava i mi smo opet izbjegle u Petrovu goru. Ali ni tu nismo zadugo bili na miru. Bilo nas je pod kronjama u Petrovoj gori vie hiljada izbjeglica. Ustae su opkolile u aprilu 1942. svu Petrovu goru, tukle i ubijale na koga su god ivog naile. Izvrile su za vrijeme obrua oko Petrove gore stravine pokolje na raznim mjestima ove ume. Ja sam se uspjela i ovoga puta spasiti. To zahvaljujem Hrvatu, ve spomenutom dobrotvoru nas Srba Ivanu Babiu. On mi je izradio propusnicu na tue ime, kojom sam doputovala u Beograd. Opirnije svjedoenje nalazi se u Arhivu Jugoslavije, Beograd, fasc. 922. Milka Batalo s.r.

Rade Crevar Crevarska Strana Vrginmost

Svjedoanstvo Rade Crevara zapisao sam u njegovu selu Crevarska Strana 10. novembra 1961. godine. O ustakom zloinu pokraj eljeznike pruge, suprot vaktarnice uz potok u umarku Rade mi je ispriao: Sjeam se. Jako se dobro sjeam 11. augusta 1941. godine. Oko 3 sata ujutro netko je pokucao na vrata moje kue u Crevarskoj Strani. Ustao sam prestraeno i otvorio vrata. Na pragu svoje kue ugledao sam dvojicu ustaa. Usmjerili su puku na mene i rekli: Predaj se, koga jo ima u kui? Sa mnom su zajedno uli u kuu i digli iz kreveta moju majku, uru i Vuju, te dvije sestre, Milu i Milku. Oca su mi ve prije ubili s ostalim Srbima eljezniarima iz Karlovca. Iz kreveta su nas sve izveli na cestu i svrstali u stroj ostalih ljudi, ena i djece iz naega sela, nas 79, koje su ve bili pohvatali. Sve

118 su nas zajedno poveli prema eljeznikoj stanici Crevarska Strana. Nitko od naroda nije priao nita, samo su djeca plakala, a ustae su stalno ponavljale: Ajde pouri, pouri i po koga su udarali pukom, nogom ili bilo im. Kada smo doli na eljezniku stanicu Crevarska Strana, rekoe nam: Desno na livadu! Vaktar na vaktarni u Crevarskoj Strani Josip Beljan i njegov sin Zlatko Beljan, jedini Hrvati u naem selu, ivjeli su s nama oko dvanaest godina. Veoma dobro smo se slagali. Ljudi su se svaali kod koga e prije na krsnu im slavu. Zato je iao redom od kue do kue samo da se kod svakog neko vrijeme zadri jer su ga ljudi voljeli kao i njegovu djecu. Meutim, 1941. godine otkrio se kao ustaa, i on i sin. Desetar na pruzi bio je Malobabi Petar, bliski suradnik Josipa Beljana, hou rei da su bili jako dobri prijatelji, a k tome vezani su i po struci. No 1941. godine Beljan je iste ove noi kada smo i mi svi ostali bili pohvatani, samo nekoliko sati ranije, dao uhapsiti Malobabi Petra, njegovog sina Mirka i moju strinu Crevar Vasiliju, koja je bila podvornica u koli. Moram napomenuti da su uitelji ve tada bili pobjegli za Beograd, a kolu su zatvorili i naredili mojoj strini da uva stvari. Ali, Josip i njegov sin Zlatko doli su dan ranije prije strininog hapenja da opljakaju kolsku i uiteljsku imovinu. Strina je rekla da ona to ne moe otvoriti jer ona to uva i odgovara za stvari. Beljan je pripremio strini, Malobabi Petru i njegovom sinu Mirku crnu no. Naime, ujutro kada su nas doveli na onu livadu, sa suprotne strane potoia vidio sam ovu dvojicu i strinu ve zaklane. Bilo nas je pohvatano 79, to ena, djece i nas mukaraca. Kad su nas doveli na livadu, izabrali su nas pet jaih i to: Malobabi Nikolu, Crevar Stanka, Samardija Petra, Tepi Milu i mene, a sve ostale su ostavili na livadi na lijevoj strani iza vrba. Oko njih su ostale ustae s pukama i noevima, uvali ih i tukli. Mi smo preli na drugu stranu potoka, na mjesto gdje se danas nalazi spomenik. Kad smo prolazili livadom, uo sam gdje ustae govore: Gle ovog starog bandita. Traio je da prvo njega zakoljemo, zbog njegovog sina, ali nismo htjeli za inat, nego smo prije zaklali sina, a onda njega, neka ba vidi da mu ni sin nije na ivotu. Nama rekoe da emo iskopati jamu dugaku 12 metara,

119 iroku 6, a duboku 2,5 metara. Alat smo uzeli sa vaktarne, od prunih radnika koji se nalazio smjeten u vaktarni, tj. krampovi i lopate. Rekoe nam: Brzo kopajte i ako ovakvu jamu iskopate za pola sata, nee vam biti nita, a ako ne, iskopat emo vam oi! Mi smo utei kopali to smo bre mogli. Jedan od ustaa je otiao u vrbe, odsjekao tap i kako bi se koji sagnuo s krampom, tako bi nas udarao po leima. Kasnije, kada je jama bila dublja, sjedei iznad nas gaali su nas iskopanim grumenima zemlje po glavi i jedan drugome govorili kako slabo gaa. Kada smo iskopali jamu oko 2 metra dubine, budui da je potok bio blizu, naila je voda. Tada su nam rekli da izaemo. Meutim, jama je bila visoka, za nita se nemamo prihvatiti, pomogli smo jedan drugome tako da smo izali a zadnjega smo izvukli iz jame pomou drala od lopate. Jama se prilino napunila vodom. Za vrijeme ovog naeg kopanja ostali narod preko potoka dok se nalazio iza vrba pod velikom straom ustaa nije znao ta mu se priprema i ta mi radimo, niti je znao da se na ovoj strani nalazi ve zaklan Petar Malobabi, njegov sin Mirko i moja strina Vasilija. Kad smo izili iz jame, rekoe nam da jedan ostane kod jame, a mi drugi da se odmaknemo 6 koraka i legnemo na lea. Pokraj svakoga od nas stajale su ustae. Jedan iznad glave, drugi kraj nogu. Rekli su nam da se nikuda ne miemo jer ako se samo malo maknemo da e nas na licu mjesta poklati. Primijetio sam kako jedan ustaa skida kaput, sue rukave i uzima no. uo sam kako je naredio Nikoli Malobabiu, inae starom 20 godina, da legne. Nikola je molio da ga ne kolje, da on nita nije kriv, da je mlad. Meutim, ustaa je samo ponavljao: Lezi i ne govori! Nikola je legao, a ustaa mu je klekao na prsi, uhvatio ga jednom rukom za bradu, a drugom mu noem presjekao vrat. Druge ustae hodaju oko jame smijui se i gledajui to ovaj divljak radi. Kad je zaklao Nikolu, zovnuo je drugoga po redu, a to je bio Mile, star 24 godine. Doveli su ga do jame pokraj zaklanog Nikole i isti ga je ustaa zapitao: Da li ti zna gdje ima bande? Mile nije rekao ni jedne rijei ve je odmah legao pokraj zaklanog Nikole. Ustaa je klekao i na njega te mu odrezao glavu kao i Nikoli. Zatim je pozvao treeg po

120 redu, Stanka Crevara, starog oko 26 godina. Pitao je i njega: Da li ti mogue zna gdje ima bande? On je odgovorio da on ne bi znao nita, da je on bio u bolnici na operaciji, da je nesposoban i da nita ne zna. Ustaa je stalno ponavljao svoje isto: Lezi brzo da te zakoljem! No Stanko nije htio da legne nego je nastavio i dalje s moljenjem: Nemoj gospodine, ja nita kriv nisam. Ustaa se razljutio, udario ga noem u stomak povukao otricu, prerezao mu stomak i Stanko je pao pokraj prve dvojice poklanih. Na to je drugi ustaa iz puke Stanku jo opalio zrno u glavu. Sada je pozvao etvrtog po redu, Peru Samardiju starog 23 godine. Po svom ustaljenom obraanju rtvi ustaa ga je pitao da li zna gdje ima bande. Pero, onako sitan i slabo razvijen, odmah je poeo plakati govorei: Nemoj gospodine, molim te, ja ne znam od nikoga nita. Ustaa je ponovio: Onda brzo lezi da te zakoljem. Pero je legao kao ostali, a ustaa ga kao i ove ranije, jednostavnim pokretom noa u asu liio mladoga ivota. Daj sledeeg, viknuo je ustaa. Na to sam ja priao i stao pokraj zaklanih. Ustaa me upitao: Da li bi ti neto znao od bande? Na to sam ja odgovorio: Ja bih znao, znam i gdje se i nalaze. Noas sam doao od njih. Ja sam njihov kurir i nosio sam potu od jednih do drugih i zato mi je sve poznato o njima. Ustaa me upozorio da govorim istinu, rekao sam da je to sigurno i da u im sve rei. Ustae su se zgledale kako ja to vano i sigurno govorim, te je isti kolja kazao drugim ustaama da bi bilo dobro da me odvedu do satnika da me satnik saslua. No naredili su mi da prije svega moram pobacati ove poklane u jamu, to sam i uinio, a oni su me samo gledali. Vukao sam svoje poklane komije za noge, privlaio ih blizu jame i hvatao za krvavu glavu te bacao u iskopanu jamu. Nisu mi htjeli pomoi nego su se samo smijali. Kako sam se osjeao pri tome, opisati ne mogu. I sada vidim svoje zaklane drugove, osjeam jo uvijek toplinu njihovog tijela i ujem njihovo krkljanje u svojoj vlastitoj krvi i na svojoj sopstvenoj zemlji. A onda, dvojica ustaa su me poveli s rukama na leima u vaktarnu satniku. Kad sam tamo doao, naao sam ih gdje sjede pred vaktarnom i piju. Ugledavi me satnik je upitao: Kuda vodite toga bandita?

121 Taj bandit zna i gdje je i druga banda, odgovorio je onaj koji me je priveo. Satnik mi je rekao da legnem potrbuke i da zinem, a on je kleknuo vie moje glave, izvadio pitolj, te zapovjedio da govorim istinu jer da sada mogu vidjeti koliko mi vrijedi ivot. Rekao sam da u govoriti istinu. Upitao me kako bi mi doli do bande. Ja sam mu kazao neka napiu pismo i da ga dadu meni da ga odnesem u umu i da e oni svi doi sa mnom. Na to se on izderao i udario me cipelom po glavi siktei: Majmune jedan, to ti misli da e mene prevariti! Predloio sam zatim neka oni idu sa mnom, ja u ii ispred njih i pravo u ih navesti na partizane. ta ti misli da priemo blizu pa da ti pobjegne i udarite po nama. Na to sam odgovorio neka oni kau kako je najbolje jer ja drugaije ne znam. U tome momentu kod vaktara je uao onaj ustaa koji je klao, gledao sam kako pere ruke od krvi i sjeda da pije. Vodi toga bandita nazad pa ga zakolji, naredio je satnik. Kolja mu je odgovorio da mu je sporo noem klati i da bi mu trebala neka sjekira, da bi glave bre sjekao sjekirom jer toga ima puno. Mislio je na sve ene, djecu i ostale koji su jo uvijek bili iza vrba u klupku okrueni ustaama s noevima ne znajui ta se deava. Na ovo je jedan ustaa iza stola dodao satniku: Bilo bi dobro da ne koljemo djecu ispod tri godine. Mi bi njih odgojili u naem duhu. Drugi je na to dodao: Sve treba poklati i unititi im klicu! Vaktar Joso je vrlo brzo izaao u susret divljaku-koljau donosei mu svoju sjekiru rekavi: Evo ti je. Na to je ustaa zadovoljno odgovorio: E, sad u ja to mnogo bre. U tom momentu naiao je ustaa na biciklu iz Vrginmosta i predao satniku neko pismo. Proitavi ga satnik je lupio svojom kapom o zemlju i srdito izustio: Mogli smo do sada biti gotovi i sve ih poklati da se nismo zadrali s ovim banditom, sada ih moramo sve predati u Vrginmost na sasluanje! Sve ene i djecu koji su leali dolje na obali i ekali klanje, ponovno su postrojili i u stroju pod pratnjom ustaa poveli za Vrginmost. Vaktar, ustaa Josip Beljan, naredio je da se mene svee jer da sam opasan i mogao bi pobjei. Do Vrginmosta bilo je svega samo ne dobroga. Smijali su se ciniki, pljuvali po nama, udarali cijevima, kundacima i nogama, bilo kuda i bilo koga, svejedno, mukarca, enu ili dijete. Mene je zapalo najvie jer sam bio zadnji u stroju.

122 Kad smo stigli u Vrginmost, brzo su se sletile ustae i graknuli kao jastrebovi: Evo srpskih cigana, evo bande! Mene su brzo odveli u zatvor dok su drugi ostali sjedei pod vrbom u parku. Ljudi je u zatvoru bilo puno. Jedva se nalazilo mjesta za nove. Ljude je sve interesiralo ta se deava vani. Zavukao sam se pod neke daske priine i sakrio u oak. Tu sam proveo do sljedeeg jutra. Kada su se otvorila vrata, ustaa je naredio: Gdje je onaj to je zadnji doao, neka ide napolje. U strahu sam se digao i izaao s njim van. Tada sam vidio kamion ve pun ena i nekoliko mladih deki. Tu je sa mnom bio zajedno i sadanji potpukovnik Mirko Crevar, sada u Sarajevu. S nama su u kamion ule i ustae. Sjeo sam u jedan oak mislei da bi nekako iskoio van. Ustaa je to primijetio i rekao da se ne miem nikuda jer e me na mjestu zaklati, te mi svojim cokulama stao na bose noge. Krenuli smo opet u pravcu Crevarske Strane. Bojali smo se da e nas ponovno istovariti i poklati na onom istom mjestu. Meutim, kamion je proao dalje. Sada smo se plaili Biljega na Petrovoj gori kao naeg mjesta smaknua. No kamion je proao kroz Vojni i iao pravo u Karlovac. Dovezli su nas pred zgradu dananjeg Okrunog suda. Tamo su nas doekali ustaki policajci. Odvojili su nas etvoricu koji smo tu bili jedini muki i bacili svakoga na jedna vrata u zatvor. Ostale su samo ene meu kojima je bila i moja majka Marija. I u ovom zatvoru bilo je puno Srba. Sve ih je interesiralo ta se deava vani. Tu smo bili oko dva mjeseca. ene su ustaama prale ve, ribale sobe i obavljale sve ostale poslove. Nakon dva mjeseca izveli su nas sve na kako su rekli preki sud. Uveli su nas u dvoranu gdje su nam rekli: Evo vidite, mi vas neemo pobiti. Ne ubijamo poten narod i ene. Pustit emo vas kui pa nas obavjetavajte o bandi stalno i odravajte s nama vezu tako da moemo pobiti bandu. Vi ete moi mirno ivjeti. Dali su neke propusnice i orunike koji su nas vlakom odvezli za Vrginmost. Znao sam da je to bio neki trik jer dok sam bio u zatvoru, izvodili su Srbe koji se nikada vie nisu vratili, sve su ih negdje pobili. Kad smo se vratili u Vrginmost, tamo su nam opet govorili: Idite svojim kuama i svaki dan se morate ovdje prijavljivati i obavje-

123 tavati nas gdje se nalazi banda koja se sakriva po umama. Na to smo se svi razili svojim kuama. Stigavi kui, tu sam ve naao svoju malu brau i sestre koji su se vratili iz ustakog logora iz Petrinje. Kod kue naravno nismo nali nigdje nita, ustae su sve opljakale i odnijeli. Dola je moja baka iz susjednog sela i donijela nam neto kukuruznog brana, a mama je nala neki lonac u ivici, zaepila ga krpom i u njemu nam skuhala palentu. Ve naveer sam rekao majci da ja idem u partizane i da me vie nikada ustae ivog nee uhvatiti. Tako sam i uradio. Otiao sam u odred Slavsko Polje. Poslije osloboenja sam saznao da nas je spasio kotarski predsjednik Stanislav Kovaevi koji je bio protiv ustakih zloina. On je naao naina da i djecu povrati iz ustakog logora u Petrinji. Ustae Plemeni, prajc i Josip Beljan to nisu oprostili. Likvidirali su Kovaia, obrazloivi da je izvrio samoubojstvo uslijed psihikih poremeaja

Iz dnevnika jednog Slovenca protjeranog iz tajerske i naseljenog s drugim Slovencima u selo Crevarsku Stranu Vrginmost
Ovdje piem u prijevodu tek dijelove toga Dnevnika. Ni u jednoj reenici nisam nita mijenjao. U svom opirnom Dnevniku Ivan Rojs je opisao ta je vidio i doivio ljetnih dana 1941. godine u Vrginmostu i Crevarskoj Strani. Ova dva mladia, stari 18 i 19 godina, bili su sa enama i djecom iz Crevarskog Sela (Strane) odvedeni u Vrginmost i te ljude nikad kasnije nisam vidio. Svi su bili pozvani naem dragom Bogecu u novu sretniju domovinu nedunih rtava. Poslije nekoliko asova uli smo pucnjavu strojnice na brdacu u Crevarskom Selu. Mi Slovenci smo bili pozvani, bilo nam je nareeno da idemo na rad zakopavati mrtvace.

124 Kad smo doli do prostranog groba, vidjeli smo mrtve, njih 11 uredno poslagani u jami za vjeni poinak. Meu njima takoer jedan starac i truplo jedne ene. Jadnici, grob su sami iskopali koji je bio toliko prostran da bi 100 sigurno imali mjesta u njemu. Bio je pripremljen i za rtve koje su pale na brdacu tamonjeg sela. ive su slagali u grobnicu a zatim ubijali jednog za drugim. Bila su tu i spomenuta dva mladia koji su jo neko vrijeme ivjeli. Meu mrtvacima jedan mukarac imao je lakaste cipele na nogama. Te lakaste cipele bio bi rado zadrao na etvrti grobar, onaj mediar iz Maribora. Meutim, nas trojica smo protestirali i suprotstavili se tome. ovjek s lakastim cipelama sigurno je bio onaj uitelj koga smo prethodnog dana tu blizu sreli, kad se vraao iz Karlovca kui po svoju smrt. rtva broj 11 bila je sigurno njegova ena koja se nije htjela odvojiti od mua. Radije je pola u zajedniku smrt. Na zadatak je bio da zaspemo grob do polovice jer su rtve sa brdaca (Crevarska Strana) nale svoj zadnji poinak u druga dva groba na brdacu Za spomenuti bi jo bilo da je oko jame bila krv u lokvama. Radi muva krv sam zemljom pokrio. Pomolili smo se tiho rtvama, prekrstili humku i zatim otili do eljeznike uvarnice. rtvama i muenicima iz Vrginmosta i Crevarskog Sela neka Bog da vjeni mir i pokoj, vjeno svjetlo neka im svijetli. Neka im bude laka hrvatska zemlja! Dok smo mi obavljali svoj posao i zakopavali mrtvace, ustaa, uvar pruge Beljan je bio zaposlen u Crevarskom Selu. Jo se nismo dobro ni odmorili u uvarnici, kad se on vratio s punom vreom na leima. Otvorio je vreu te iz nje izvadio cijele unke i domai kruh na sto. Prisutni lugar s pukom prajc, roak Beljanov, rezao je unku i kruh i zajedno slasno jeli. Jela su bila iz zaliha usmrenih u Crevarskoj Strani. Ustae nisu bile prisutne jer su ranije odvele ene i djecu u Vrginmost. I mi smo se vratili s lopatama na ramenima. Idui cestom, u jarku smo vidjeli odbaene eire i dijelove tamonjih narodnih enskih nonji. Te ene su bile nijemi svjedoci sudbine svojih mueva, ali glasa nisu od sebe dale. Isto tako su mukarci mirno i junaki ponijeli svoju smrtnu borbu. Slava im!

125 Radi pokrsta narod je stizao ili su ga dovodile ustae na pokrst u Sokolski dom u Vrginmostu. Istoga dana po podne uao sam kod drva u dvoritu kue gdje smo stanovali. Gledao sam izmeu cjepanica drva dok su ustae na kamionima vozile pravoslavne mukarce cestom u Glinu. Bili su to oni ljudi i mladii koji su prethodnog dana doli u povorci na pokrst, a zatim zatvoreni u Sokolski dom. Tih, toga dana, mukaraca bilo je oko 200, jer su kamioni vozili cijelo popodne, a u svakom kamionu bilo je 30 do 40 mukaraca sa ustakim straarima koji su bili naoruani strojnicama. Nakon nekoliko dana kako su pobili oko 270 Srba u Crevarskom Selu, pozvani smo mi Slovenci na vridbu penice u to selo i druge zaseoke. Mukarci koji su uspjeli pobjei otili su u umu, a penica im je bila sloena na njivama i bio je krajnji as za vridbu. Vrilo se na gradsku vrilicu. Tu su radili i Slovenci, braa Lampreht punih tjedan dana. Ustaa, predsjednik opine Vrginmost Klemeni dijelio je tu penicu kome je htio, ali uglavnom po 6 kg po lanu. eljezniar, ustaa Beljan uselio se u bogatu kuu s trgovinom Rade Crevara koji je uspio nekuda pobjei. U toj kui smo i mi stanovali. Beljan je tu sada trgovinu vodio za svoj raun. Od tada smo tu bili gladni, iako je svega bilo u izobilju. Povrh svega Beljan je bio marljiv radnik i dovaao je kolima sve mogue stvari penicu, mast, meso, pilie, svinje, krave, konje, kola, namjetaj itd. Upravo tih dana mladi Beljan sa konjima i kolima dovaao je sve mogue stvari u tu kuu kao to sam ve prije naveo. Uveer su dolazili u kuu razni Beljanovi prijatelji na veeru i pie. Meu njima i lugar prajc koji je bio kod pokolja kraj uvarnice prisutan i tamo pomagao jesti suvo svinjsko meso koje je Beljan poslije pokolja u Crevarskoj Strani prisvojio. Mladi Beljan je jedan doveeni ormar ostavio u drvarnici gdje sam ja radio s drvima. U tom ormaru naao sam razne dokumente neke kole i pote. Taj ormar vjerovatno je bio vlasnitvo zaklanog starca i njegove rodbine u Crevarskom Selu. Pokolj u Crevarskoj Strani je bio dobro promiljen posao, Beljana, Klemenia i prajca. Oni su dobro iskoristili taj pokolj i

126 dobro se obogatili tuom imovinom, tuom mukom. Klemenievu enu sam vidio na vlastite oi kad je nosila pilie i kokoi iz tuih kua. prajc i Beljan su bili najbolji prijatelji, kao i Klemeni. Sva trojica su bili ustae i imali glavnu rije u Vrginmostu. Sve druge ustae, koji su kasnije dolazili radili su pod pritiskom ove trojice Kopija Dnevnika kod pisca ovog teksta.

USTAKI ZLOIN U UMI BREZJE KOD LASINJE 21. decembra 1941. godine
Dugo Selo, selo u opini Vrginmost na Kordunu, imalo je po popisu stanovnitva 1931. godine 210 domainstava i 1243 stanovnika srpske narodnosti. Za vrijeme Nezavisne Drave Hrvatske , 1941-1945, ivot je izgubilo 552 stanovnika od kojih 36 palo u borbi protiv faizma dok su ih 516 pogubile ustae. Od njih 516 samo u jednom danu, u nedjelju 21. decembra 1941. godine, ustae su u umi Brezje kraj Lasinje usmrtile 460 Srba: mukaraca, ena i djece. Selo Prkos, takoer u opini Vrginmost, imalo je iste godine 106 domainstava sa 750 stanovnika srpske nacionalnosti. U pogubno vrijeme NDH ivote je izgubilo 458 itelja, od kojih je u borbi protiv faizma poginulo 23 a ustae ubile 435 ljudi. Od toga broja samo u jednom danu, istom 21. decembra 1941. godine, u nedjelju, u istoj umi 417. Samo u ova dva kordunaka sela od 1.993 stanovnika Srba ivot je izgubilo njih 1.013 od kojih je 59 palo u borbi, a 954 mukaraca, ena i djece je ubijeno, zaklano ili izgorjelo u vlastitim kuama. Dakle, krvavog dana, 21. decembra 1941, u umi Brezje usmrena su iz ova dva sela 883 stanovnika. O tom zloinu hrvatskih ustaa svjedoi Hrvat Marko Mrvac iz sela Desno Srediko i Josip Koledi, bivi orunik postaje Lasinja, takoer Hrvat i oevidac.

127 Marko Mrvac je zapisao: Sela Lasinja, Crna Duga, Novo Selo, Desno Srediko i Desni tefanki, naseljena su hrvatskim ivljem, ali su uvijek prije rata ivjela u slozi i bratstvu sa susjednim srpskim selima, iako religiozno podijeljeni. Svi obiaji i zborovi, kako vjerski tako i ostali, odravani su zajedniki, jedni druge su posjeivali i meusobno se enili. Meutim, ve u maju i junu 1941. godine u svim hrvatskim selima postavljene su ustake posade, na elu s domaim ustaama. Istovremeno 1941. u junu i julu ustaka vlast je vrila popis stanovnitva u srpskim selima Prkosu i Dugom Selu, radi prikupljanja podataka i po 50 dinara po osobi za prekrtavanje pravoslavnih Srba. U jesen 1941. godine otila je u Zagreb kod Ante Pavelia delegacija Hrvata, dvanaest mjetana ustaa na elu sa Milanom Martinoviem da trae pojaanje zbog prisustva partizana u Prkosu i Dugom Selu i opasnosti od Srba, traei ujedno da se ova sela unite. Poslije ove intervencije u Lasinju dolazi 20. decembra 1941. oko dvije hiljade ustaa iz Luburieve bojne, to je bio poetak decembarske ofanzive na Kordun. U devet asova istoga dana u Lasinju dolaze trojica ustaa pod ljemovima u jednom motociklu sa prikolicom. Zbog snijega i klizavosti sletjeli su u anac, poslije ega je jedan od njih rekao: Majku im srpsku, platie za ovo! Oko 11 sati u Lasinju su poele dolaziti kamionima i motociklima vee grupe ustaa, koje su odmah postavljale strae i zatvarale sve puteve i prolaze ne putajui nikoga iz Lasinje. Poslije podne ustae su se rasporedile za spavanje po kuama, a komandno mjesto bojne bilo je smjeteno na periferiji Lasinje uz cestu blie ume Brezje. Oko 18 asova odran je sastanak kome je prisustvovao i jedna broj domaih ustaa, meu kojima i oruniki narednik Petar Nikoli. Na sastanku su se dogovorili o organizaciji prihvata naroda, smjetaja, kopanja jama, odvoenja Srba na ubijanje i drugim pitanjima. Narednik Nikoli je pokuao spasiti srpski narod slanjem po jednom mjetaninu pisma u Prkos, ali je isti uhvaen, a Nikoli zajedno sa familijom ubijen sa srpskim narodom Prkosa.

128 Dana 21. decembra, oko etiri sata ujutro, ustae odlaze iz Lasinje prema Prkosu i Dugom Selu. Istovremeno, u est sati odreeno je 15 mjetana Hrvata iz Lasinje da pod straom kopaju jame veliine 30x4x4 u umi Brezje. Oko 12 sati iskopali su jamu i vratili se u Lasinju. Istoga dana bilo je oblano, maglovito i vidljivost do oko 200 metara. Poslije podne se razvedrilo tako da su se vidjele vatre kako ve gore srpska sela Prkos i Dugo Selo. Oko 13 sati poele su pristizati kolone srpskih seljaka, mukaraca, ena i djece, bez prtljaga, poreani u kolonama, redovima 4-6 i praeni sa jedne i druge strane od ustaa sa noevima na pukama, koje su drale u rukama. U koloni su bila i jedna kola sa jednom enom koja je u pokretu rodila dijete. Po stizanju u Lasinju smjeteni su u jedan magazin. Oko 16 sati, istog dana, odvoeni su iz magazina i smjeteni u talu seljaka, mlinara Jose Katalinia, koja je bila reetkama obezbijeena. Negdje, oko 21 sat poelo je odvoenje svezanih Srba prema iskopanoj jami. Nad jamom ekale su ustae u uniformama sa noevima i drvenim maljevima, sa kojima su ih udarali po glavi i boli u vrat. Onako povezani jedni za drugima padali su u jamu, meu kojima je bilo ivih. Ubijanje i klanje trajalo je do 1 sat poslije ponoi. Poslije zloina ustae su se krvave vratile u Lasinju gdje su im morali dati toplu vodu da se operu od krvi. Istovremeno dovedena je grupa mjetana radi zatrpavanja leeva, od kojih su neki padali u nesvijest, kada su morali zatrpavati i one koji su pozivali u pomo. Ova grupa zamijenjena je drugom koja je oko 6 sati 22. decembra 1941. dovrila zatrpavanje srpskih rtava. Prema provjerenim podacima iz ove jame u jutarnjim asovima izali su ivi: jedan mukarac, oko 40 godina star, uputio se prema Novom Selu, gdje je uhvaen od ustaa, vraen i ubijen. Izala je i jedna ena, stara oko 30 godina, uputila se niz potok kojim je tekla ljudska krv, prema rijeci Kupi i poslije 4 kilometra uhvaena od ustaa kod Novog Sela, i ona vraena i ubijena. Jedan djeak star 12 godina, po imenu Milorad Mini, iz Dugog Sela, izaao je iz jame i krenuo prema rijeci Kupi i poslije cijelog dana lutanja i hodanja doao u selo Trepu, gdje je od ustaa uhvaen i sa grupom drugih Srba ovoga sela ubijen i zakopan s njima u nji-

129 hovom selu Trepa. Prije toga vien je sav krvav sa tri uboda u vrat, Ilija Buan, iz Prkosa, po zanimanju kova, istrgao se iz svezane kolone, skoio na ustau, ali ga je drugi ustaa zaklao. Za vrijeme ubijanja no je bila tamna, te su ustae upalile fenjere. Ni jedan se puani metak nije uo, tako da ljudi nisu ni znali kuda idu dok nisu doli do jame. Drugog dana, 22. decembra, drugi dio pohvatanih Srba sami su sebi kopali jamu. Porodica Radanovi, otac i mati u prisustvu mlae kerke od 5 godina prvo su iskopali jamu, a zatim po redu: otac, mati, stariji brat, mlaa sestra i na kraju najmlaa kerka poklani i baeni u jamu. Do noi 23/24. decembra iskopane su etiri jame, gdje je poklano i poubijano 1.100 dua. Nou 21. decembra jedan od ustaa koji je vrio klanje dobio je ivani slom i podivljao. I njega je ubio njegov kolega ustaa i bacio u jamu. Dva dana pred Novu 1942. godinu, kroz mjesto Lasinju ustae su vozile 60 srpskih ena s njihovom djecom u dva kamiona prema Dugom Selu. U zaseoku Kljajii, domai ustaa iz Desnog tefanka, zloinac Josip Pavek, organizovao je i lino uestvovao s istovarom ovih ena s djecom i zatvaranjem u drvenu kuu, koju je polio benzinom i zapalio. Uz vrisak djece i jauk njihovih majki i na veselje ustakih zlikovaca izgorjeli su u jednom danu. Mjesto stravinog zloina nije niim obiljeeno, kao da nisu nikad ni postojali8

Josip Koledi, orunik postaje Lasinja

Svoje svjedoenje o genocidu nad Srbima Prkosa i Dugog Sela zapisao je oevidac orunik NDH Josip Koledi 29. aprila 1951. godine. On kae: Ustae meu kojima su se najvie isticali teca Markulin, Mate Brajim, Jure Topoljnjak, Raco Topolnjak, lugar, Joe Marku8 Duan Bai, Kotar Vrginmost u NOB-i 1941-1945, str. 763-765.

130 lin, njegov brat Mika Markulin, Josip Vuksan, Jure injak i njegov sin Ivan injak, Mijo Vuksan, Ivan Zmajlovi, svi iz mjesta Lasinje su uestvovali u hvatanju i klanju srpskog naroda iz sela Prkosa i Dugog Sela. U selu Banski Kovaevac aktivne ustae su bile: Ruda Sepi, pandur, Mia Bartuli, Mata Manceta, Ante Manceta, tiljar, Jandre erak, kova, Karlo Kranjc, Ivan Miheli, lugar, Mia Lesar, Mate Miheli, Joe Trova, kolski podvornik, Ivan Miheli, Mika Miheli, Marko Miheli, Miljkan upan, Mata Krupi, mlinar. Iz sela Crna Draga kao ustae isticale su se u pokolju Srba: Mika Kuzmi, Josip Britvec, ocir, Josip Britvec, ikan i Mika Britvec. Iz Novog Sela isticali su se u zloinu: Tomica Turkalj, Tomica Perii, Joa Britvec, Mija Trkulja, Ivan Milovac, Joa Perii i jo nekoliko drugih. Iz Desnih Stefanki posebno su se isticali Josip i Pajo Pavek, a iz Desnog Sredikog, Mata Prahir. Oni su formirali delegaciju koju je predvodio Milan Martinovi, sin nadcestara iz sela Graca. U delegaciji su jo bili: teca Markulin, Josip Maer, Joa Vuksan, Jure Topolnjak, Mika Mihali, Mata Mihali i jo neki kojim se imena ne sjeam. Delegacija domaih ustaa kod Pavelia uspjela je tako da je 20. decembra poslije podne u Lasinju stigla ustaka bojna Maksa Luburia koja je 21. 12. 1941. oko 6 sati opkolila srpska sela Prkos i Dugo Selo i pohvatala gotovo sve srpsko stanovnitvo, odvela ga u mjesto Lasinja i sve poklala u umi Brezje. Jedan broj Srba uspio je pobjei u selo Kovaevac, ali ih je tamo doekala grupa hrvatskih seljaka i predala ih ustaama koji su ih poklali i zatrpali u jamu. teca Markulin odreivao je ljude koji su ili kopati jame za srpski narod u umi Brezje, zajedno sa Jurom Topolnjak i Ivanom Zmajiloviem. Za to vrijeme Srbi su bili zatvoreni u nekom starom krajikom magazinu iz kojeg su odvoeni pod batinama i psovkama u umu Brezje gdje su klani i udarani drvenim batovima po glavi. Na tobonjem sudu kod mlinara Jose Katalinia, gdje je donesena presuda o pokolju srpskog naroda nije se niko ustao u obranu. Naroito se zauzimao Mata Mihali iz Kovaevca da se taj narod sav pokolje rekavi da ako se taj narod pusti da se on odrie da bude

131 Hrvat To moe posvjedoiti i Joso Katalini, mlinar u Lasinji u ijoj su se kui donosile odluke da se sav srpski narod pokolje. Poslije pokolja dali su se u pljaku i paljevinu ovih sela i muenju onih koji su se sluajno negdje sakrili. Ivan Mihali izdao je etvero djece koja su se nalazila skrivena kod Ante ereka, a koja su poslije zaklana. Takoer je zaklan i oruniki narednik Petar Nikoli, sa enom i dvoje djece i supruga Duana Biia, koji su bili Hrvati. Narednik Nikoli poslije pisma kojeg je uputio u Prkos srpskom narodu da se skloni, ali su se pisma doepale ustae, pa su ga oni ubili. Vasilja Boia su strahovito muili: Tomica Turkalj, Mate Peri, Joa Britvec, Mija Turkalj, Ivan Milovac iz Kovaevca. Odrezali su mu nos i uho, te bosa i gola dotjerali u Lasinju drugim ustaama koji su im rekle, to su ga takvog vodili, to ga nisu sami negdje zaklali. Nakon toga odvele su ga ustae onako krvavog u ranama na mjesto masovnog zloina u umu Brezje, tamo ga muile do besvijesti i zaklale. udi me, zato teca Markulin, pandur, za svoja nedjela jo do sada nije pozvan na odgovornost, jer je on jedan od najodgovornijih uesnika pokolja srpskog naroda koji je pohvatan kod svojih kua i masovno poklan u umi Brezje. Srpski narod bio je vredan da su im ovi pobrojani susjedi Hrvati ustae bili zavidni na njihovoj imovini i to je bio glavni razlog to su ih masovno poklali i imovinu im opljakali, a kue sve popalili. Na stratitu u umi Brezje ustae su zaklale 1.100 dua9

Stevo Kljaji Staro Selo, kbr. 158 Topusko

Staro Selo nalazi se na komunikaciji Topusko-Velika Kladua, sedam kilometara juno od Topuskog, pored rijeke Gline.
9 Petar Zinai, Genocid na Kordunu i okolici 1941-1945, Bg. 1996. str. 401.

132 Ovo srpsko naselje imalo je 1941. godine 200 domainstava i 1.600 stanovnika. U susjednom zaseoku Bijeljevine ivjeli su Hrvati. Do uspostave Nezavisne Drave Hrvatske 1941. godine meu svim tim ljudima vladali su dobrosusjedski i prijateljski odnosi. Pomagali su se, dolazili jedni drugima na slave i Boi, kumili se pa i rodbinski povezivali. Meutim, dolaskom ustaa na vlast, njima se odmah prikljuilo 60 mjetana zaseoka Bijeljevine da bi ubrzo tih dobrih odnosa i prijateljstva u potpunosti nestalo. Nagla promjena do tada mirnih i dobroudnih ljudi, i to posebno prijatelja, uspostavom ustake vlasti, doe do punog izraaja. ovjek koji je poznavao ove ljude samo neto ranije vie ih nije mogao prepoznati. U vrijeme etverogodinje Nezavisne Drave Hrvatske, 19411945, ustae su na najokrutniji nain usmrtile 601 stanovnika Starog Sela, ovog malog kordunakog mjesta, samo zato to su bili Srbi i pravoslavne vjere. Na samom izlazu iz Starog Sela prema Topuskom, u Dugakoj Luci, noevima i krampovima ubile su, u vremenu od 28. jula do 3. augusta 1941. godine, 250 srpskih seljaka, a na Bobia obali, nedaleko od Kamenskog mosta, prema Vrnograi, istovremeno, 28. i 29. jula muie i usmrtie 36 Srba od kojih esnaestero djece u starosti od mjesec dana do 15 godina. O tom stravinom zloinu zapisao sam 15. maja 1962. godine svjedoanstvo Steve Kljajia: Bio sam iv ispod mrtvih. Imao sam tada 14 godina. Ljeto. Pomalo je rosila sitna kiica. Izbjegli smo iz sela u oblinju umu zvanu Debela kosa. Ali ustae su pole u potjeru za nama. Kako je uma bila blizu sela, pohvatale su nas. Svi smo bili meusobno poznati i svi roaci iz istog zaselka. Doveli su nas u selo, tukli, silovali djevojke i majke nam, otimale dukate, pljakale i psovale nam majku srpsku. Iz sela su nas povele u redu dva i dva do Bobieve obale, nemilosrdno nas maltretirajui i udarajui kundacima i batinama do samoga mjesta. Ustae su nam bile poznate iz zaseoka Bijeljevine i okoline Topuskog. Nai susjedi. Na odreenom mjestu su nas zaustavile i tu je neko sjeo, a netko stajao. Oni su se sa strane neto dogovarali. Njih je bilo 12, a nas 36 od kojih esnaestero djece. Postrojili su nas sve etiri po etiri kako

133 bi zrno pri ispaljivanju moglo etvoricu pogoditi i usmrtiti. Morali smo se rukama drati jedan iza drugoga. Pukla je prva puka. To je zloincima bio znak za plotun i opu paljbu. U isti tren trgnuo se ispred mene Stevo Vueti, zvani Roksa. Kad je on potrao, ja sam pao na zemlju ne znajui da li je to bilo zbog pucanja iz puke ili me je on sruio kad se trgnuo. Uslijedio je novi plotun. Pucali su za njim. Uspio je pobjei. uo sam da mu psuju majku srpsku i viu: Pobjee! Zatim je uslijedio plotun po nama. Ljudi, ene i djeca popadoe kao snoplje. Budui da sam ja pao jo od pucanja prve puke, bio sam iv ispod njih mrtvih. Metak me je pogodio u lijevu ruku, gdje mi i danas fali mii ak do kostiju. Poslije su pregledavale da li je tko jo iv i koga su nali da kri, priklali su ga. uo sam da viu: Kolji je, jo je iva! Doli su i do mene. Bio sam ranjen u ruku, a od drugih pobijenih krv me je svega oblila po oima i ustima. itavo lice bilo mi je krvavo. Mislili su da sam mrtav, jedan me je ustaa udario cipelom u rebra i rekao: Ovaj je gotov! Otili su dalje od mene. Jo je sa strane bio iv jedan mali djeak od tri godine. Nisu ga strijeljali s nama. On je sjedio na mei i plakao. Zvao je svoju majku. Ustae pitaju jedan drugoga: Ima li tko metak? Kako vie, kako rekoe, nisu imali municije, kundakom su ga udarile tri puta po glavi i tako ga usmrtile. Bacile su ustae, nae komije, po nama grane i otile. Nakon pola sata kad sam bio siguran da su otile, ustanem, obriem oi od krvi i produim put za Glavicu, u Bosnu. Sreom, naiao sam na Iliju Bobia koji me je uputio do Milke i Stojana Vignjevia. Oni su me nekim krpama previli i kod njih sam ostao osam dana. Zatim sam se vratio u selo i bio kod Basta Save. Tu su mi s voskom mazali i previjali ranu. Tih dana kroz selo je prolazio ustaki svjetnik. Rekli su mu da sam ranjen kod goveda. On me je odvezao u bolnicu u Glinu. Upravo tih dana ustae su poklale 1.564 srpska seljaka s podruja Vrginmosta i Gline u Srpskoj pravoslavnoj crkvi Roenja Bogorodice u Glini. Tada su me poeli tui u bolnici u kojoj je bilo puno ustaa. Uspio sam se nekako obno prokrasti i pobjei. Doao sam u Staro Selo, pa u Katinovac, a dalje me je k partizanima u Petrovu goru odveo odbornik uro Cvjetianin, koji je umro poslije rata. Tako sam dalje ostao u partizanima do osloboenja, preivio bitke na Sutjesci, Neretvi i mnoge druge.

134 U toku rata ranjavan sam sedamnaest puta i sada sam invalid 40%. iv je ostao borei se protiv faizma etiri godine i Stevo Vueti koji je pobjegao ustaama sa strijeljanja i sada se nalazi u Petrinji. Dobro bi bilo da i s njim razgovarate. Onog istog dana kada su pobile moje roake, tj. 28. jula 1941, ustae su dovele jo dvanaest srpskih seljaka da zakopaju pobijene. I oni su bili iz Starog Sela. Kada su ih zakopali, onda su pod ustakom straom iskopali za sebe jame, tada su i njih pobili zlikovci. Samo je jedan ostao iv, i to Stanko Bobi, koji sada ivi u Zagrebu. Zajedno sa mnom na strijeljanju bila je moja mati Stoja Kljaji (40), sestra Staka (17 godina) i sestra Milica (13 godina), zatim braa od strica (njih tri) i druga rodbina. Svi su oni u istu jamu zakopani. To mjesto masovnog zloina, kao i ono u Dugakoj Luci gdje ustae poklae 250 srpskih seljaka jo do sada nije niim ni obiljeeno. Na Bobia obali ustae su 28. jula 1941. godine ubile: Basta Stojana Stevan 22 god. Bobi Rade Boja 21 god. Bobi Mile Jeka 51 god. Busi Nikole Aleksa 10 god. Busi Nikole Branko 7 god. Busi Nikole Duan 12 god. Busi Nikole Jelena 15 god. Busi Nikole Ljubomir 4 god. Busi Nikole Milan 2 god. Busi Petra Milka 17 god. Busi Petra Nikola 37 god. Busi Pere Milka 14 god. Ivoevi ure Ljuban 23 god. Ivoevi ura Ljubica 20 god. Kljaji Nikole Bogdan 14 god. Kljaji Nikole Ilija 18 god. Kljaji Nikole Ljuban 13 god. Kljaji Nikole Milica 19 god.

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18.

135 19. Kljaji Nikole Staka 20. Kljaji Stevana Stoja 21. Kotur Ninka Duan 22. Obradovi Nikole Mile 23. Obradovi Stanka Petar 24. Poti Maksima Nikola 25. Vilenica Laze Evica 26. Vilenica Paje Jeka 27. Vilenica Paje Ljubica 28. Vilenica Paje Milka 29. Vilenica Paje Ostoja 30. Vilenica Paje Anka 31. Vueti Pavla Jovan 32. Vueti Mile Milka 33. Vueti Miloa Pavao 34. Vueti Stevana Stanica 35. Vueti Petra Stevo 36. Vueti Vuje Stoja 22 god. 43 god. 14 god. 34 god. 19 god. 47 god. 36 god. 10 god. 4 god. 8 god. 12 god. 13 god. 20 god. 31 god. 13 god. 49 god. 10 god. 37 god.

136

Mile Mikovi Selo Radovica Cetingrad Slunj

Godine 1941. imao sam 40 godina ivota. Moje selo Radovica nalazi se u blizini Cetingrada. Imalo je 200 srpskih i 150 hrvatskih domainstava. Odmah poslije propasti Jugoslavije i proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske pojavile su se ustae koje je predvodio upnik Pero Medvjed. Ve na sam urevdan, 6. maja 1941. godine, ustae rukovoene ovim rimokatolikim sveenikom uhvatile su 16 Srba iz sela Bogovolje, opina Cetingrad i odveli ih prema Slunju, usput ih tukli i ubili iz puaka. Meu nevino ubijenim bio je Blanua Lazo, njegov sin Miladin i Lazo Rkman, trgovac iz Bogovolje. Samo tri dana nakon Sv. ura odvele su ustae: Radu Martinovia iz Ruevice, Cvijana Vuletia iz Polojskog Varoa i Petra Biia iz Ruevice. Njih su strano tukli na putu do Slunja. Tamo su ih talijanski ociri oteli ustaama i doveli ih njihovim kuama. U noi 31. jula na 1. augusta 1941. upadale su ustae u srpska naselja, provaljivali su u srpske kue i odvodile Srbe mukarce u Cetingrad. Tamo su ih zatvorili u zgradu Opine i andarmerijske stanice. Ve slijedeeg dana su ih utrpale ustae u kamione i odvezle prema Velikoj Kladui, te na Mehino stanje gdje su ih pobile nad rovovima koje su bili iskopali jugoslavenski vojnici. Tukli su ih ustae i ubadale noevima prilikom ubacivanja u kamione. Tako je Lazi Martinoviu iz Radovice ispao iz trbune upljine drob, prilikom ubacivanja u kamion, jer mu je trbuh bio izboden noem. Tada su ustae s podruja opine Cetingrad pohvatale i odvele 300 Srba mukaraca i pobile na Mehinom stanju. Navodim imena onih ijih se imena dobro sjeam: Odvedeni su i ubijeni u vremenu od 3. do 5. augusta 1941. godine ovi moji komije i roaci: Lazo Martinovi, Cvijan Vuleti, Milutin Dejanovi i njegov brat Pero, Milan Podkonjak, Nikola Pavkovi, Pero Cetina, uitelj Milo Buji, uitelj Milan Ivoevi iz Radovice. Iz sela Ruevice: Milan Radi, Mile Tadi zvani Tuban, Pero Rausavljevi, Vasilj Rausavljevi,

137 Ninko Dejanovi, Ilija Ribi, Mile Ribi, Petar Ribi, Milovan Selakovi, Mile Ribi, Simo egarac, Lazo egarac, Nikola Ribi, Branko Ribi, Mile Martinovi, Mili Sremac i njegov brat Milo, Stevo Gnjatovi, Pero Sudar i njegov sin Mile, Milovan ulibrk i njegov brat Ninko, Pero Popovi i njegov brat Dragi, Nikola Vuleti, uro Dejanovi, Nikola Dejanovi, Jovo Vujaklija, Milo Vranje i njegov brat Milan, svi seljaci-zemljoradnici. Iz Cetingrada su odvedeni i ubijeni: Luka Krmar, obuar, Milo egarac, trgovac, Vladimir Mandi, uitelj, Josif i Marko Tepavac, braa, Bogdan Kangrga, trgovac, uro Pjevac, gostioniar, Stevo Kuruzovi, pekar i njegov otac Simo, seljak, Dragi Brkovi, pekar i njegov brat seljak Pero, Milivoj Brkovi, kroja, Petar Brkovi, banovinski putar, Radivoj Brkovi, kroja, Dmitar Brkovi, seljak, Jovan Brkovi i Mile Brkovi, seljaci i uro Basara, trgovac. Iz Podcetina: Mile Mandi, nanc u penziji, Jovo Mandi, andarm. narednik u penziji, Nikola Mandi, seljak, Nikola Jelii, lugar, Mile Mandi, seljak, te vie drugih ijih se imena ne mogu sjetiti. Iz Savi Sela njih nekoliko od kojih se sjeam Steve Savia, zemljoradnika. Vie njih iz sela Maljevca i sela Buhae. Ve 5. augusta 1941. godine ustae rukovoene katolikim upnikom Perom Medvjedom pohvatale su sve srpske porodice u Cetingradu, zatvorili ih u podrume andarmerijske stanice, a sutradan su ih odveli pjeice na brdo zvano Baki glavica kraj Cetingrada. Tu su ih usmrtili neke noevima a neke udarajui maljevima po glavama. Leeve su pobacali u jednu veliku jamu iz koje se je prije vadila ruda za eljezaru kraj Topuskog. Tada su ustae pobile slijedee Srbe: Milicu Krmar sa kerkom starom 4 godine, Dragicu, suprugu trgovca Miloa egarca, njihovog slijepog sina starog 15 godina i Dragiinu majku, suprugu uitelja Mandia sa sinom Brankom (2) i drugim sinom (7), Ranku Basara, suprugu trgovca ure Basare sa djetetom starim dvije godine, Olgu Kangrga, Soju Pjevac sa kerkom Nadom (13), suprugu Pjevac Petra sa etvero male djece, stare od jedne do sedam godina ivota, te jo dvoje djece njenog mua brata Rade iz Vinkovaca, koja su se sluajno zatekli kod svoga strica i strine, supruga Pavla Pjevca i njihovo dvoje djece u starosti, dvije i etiri godine, supru-

138 ga Petra Pjevca i njenih troje djece u starosti ispod 13 godina, supruga Steve Kuruzovia, pekara i dvoje njihove djece od 1 i 3 godine. Tog istog dana odvele su ustae i ubile: Danicu Vuji, suprugu Miloa, pravoslavnog svetenika iz Radovice sa dvoje njihove djece od kojih je jedno bilo staro 2 godine, a drugo samo 6 dana, sestru svetenika Miloa, suprugu Save Kojia, svetenika iz Buhae. Gotovo svi supruzi ovih ena bili su ve pobijeni, par dana ranije. Na brdo Baki glavicu odveden je i seljak Pavao Pjevac. Njega su hrvatski vojnici izboli noem i bacili u jamu, mislei da je mrtav. Kada su ustae obavile svoj krvavi posao otile su pjevajui. Pavao Pjevac se podigao, izaao iz jame i doao u svoje selo. Izlijeio se. On je meni i preivjelim ispriao sve u detalje o tom masovnom pokolju naih najmilijih na brdu Baki glavica. Pavao je priao: Kada su nas ustae hvatale, govorile su nam da sa sobom ponesemo sav novac i nakit koji imamo, jer nas vode u logor pa e nam to trebati za kupovanje ivotnih namirnica. Kada su nas uvele u podrum andarmerijske stanice u Cetingradu, oduzele su ustae sve to su nali kod pohvatanih Srba, a prilikom oduzimanja i nakon tukle su ustae svakoga i ne samo nas mukarce nego ene i djecu. ene i djevojke pa i djevojice silovali su ustae i Pavelievi orunici u prisustvu upnika Medvjeda. Djeca su bila prisiljena gledati muke svojih majki i sestara, gledale su kako im krvnici siluju njihove najmilije. Tako se na supruzi uitelja Mandia izredalo njih 16 ustakih krvoloka. Ova jadna ena zapomagala je, pa se je smilovao komandir orunike stanice i zabranio dalje silovanje ove jadne ene. Vidio sam tada su ustae silovale kerku ure Pjevca, Nadu iz Cetingrada staru 13 godina. Silovali su i neke druge ijih se imena sada ne mogu sjetiti. Svoje nagone zadovoljavale su ustae u prisustvu zatvorenih, njihovih majki i oeva. im se spustila no, nas onako izudarane i izmuene, k tome bez hrane i vode izvele su nas ustae i orunici iz podruma andarmerijske stranice. Padala je jaka kia. Majke su nosile svoju jadnu djeicu u naruju i neke vodile uza se, koja su im se drala za suknje. Niko od nas nije znao kuda nas vode. Nakon nekog vremena doveli su nas na brdo Baki glavicu. Tu nas je doekalo jo nekoliko ustaa, nama poznatih Hrvata iz Cetingrada. Odmah su

139 poeli svojim krvavim zanatom, poeli su klati djecu. Prvo su istrgli iz naruja dijete uiteljice Mandi, staro 2 godine. Ustaa mu je prerezao pred majkom i nama prisutnima noem vrat i le mu bacio u jamu. Odmah iza toga ostale ustae su se bacile kao bijesne zvijeri na drugu djecu, te njihove majke i bake, zatim na nas mukarce. Klale su noevima i udarale po glavama ustae kako Srbe mukarce tako ene i djecu im njihovu. Mene su ubole noem na dva mjesta u tijelu. Evo ovdje i ovdje. Jo se dobro pozna. Rane smo nekako zalijeili, ali tugu i alost neemo moi nikada izlijeiti Poslije ovog pokolja na brdu Baki glavici ile su ustae, pria dalje Mile Mikovi, po srpskim selima i ubijale odreda svakoga koga bi zatekle. Srbi su bjeali u ume i tako spaavali svoje gole ivote. Tako su u mom selu Radovici uhvatile ustae i ubile: Marka Martinovia, uru Pekea, Jeku Bastaja, Duana Miljua, Peru Romevia, Miu Tomaa i jo nekoliko ena i djece, kojima se ne sjeam imena. Ustae su srpske kue pljakale. Odnosile su gotov novac, robu, namjetaj, ivae maine, obuu, sve ta im se svialo. Odgonili su stoku u svoja sela: goveda, konje, ovce, koze i svinje, kao i perad. Nae su pse poubijali. Dana 19. augusta dole su ustae, domobrani i orunici u ova naa i druga srpska naselja. Ovoga puta pored pljake, ubijali su, zatvarali u kue i palili nae stanovnike zajedno s kuama i gospodarskim zgradama. Tako su u svojim kuama izgorjeli: uro Dereta i njegova sestra u Ruevici, Tomislav-Tomo Kuni iz Glinice izgorio je u vatri svoje kue sa 12 lanova svoje porodice. U ovom selu ustae su probole noem vrat djevojici staroj 12 godina, a sva njena porodica poklana je i zapaljena u vlastitoj im kui. Mnogi su bjeei pred ustakim noem skakali u potok Glinu i u njemu su umirali. Tada su ustae i domobrani zapalili sve kue i gospodarske zgrade u selima: Gejkovac, rvnica, Begovo Brdo, Ruevica, Gornja i Donja. Zapalili su i sve mlinove na potocima Glina i Ruevici, tako da preivjeli Srbi ne bi imali gdje da melju ito. Nakon ovoga zloina ustae i katoliki upnici su pozivali preivjele Srbe da dou u Cetingrad i preu u katoliku vjeru pa im se vie nee nita loe initi. U toj akciji posebno se isticao up-

140 nik Pero Medvjed. Stanovnici Begovog Brda preli su na islamsku vjeru ali im to nije nita pomoglo, jer su ve u martu 1942. godine svi koje su ustae zatekle poklani. I opinska uprava u Cetingradu pozvala je Srbe da preu iz pravoslavne na rimokatoliku vjeru a oni koji to ne uine mogu prei i u islamsku, jer da su te dvije vjere jedino u hrvatskoj dravi prave i dozvoljene. Oni koji su otili na pokrst u Slunj, vie se kui nisu povratili. Poklani su u Slunju. Sjeam se da je u Slunj meu ostalima otiao na pokrst: Mile kori, Marko kori, Marko Peri iz Maljevca i tamo ih ustae poklale. Tako su ubijeni na prevaru i Simo kori, trgovac stokom i njegova cijela porodica. 20. augusta ustae i domobrani su opljakali Srpske pravoslavne crkve u Radovici, irokoj Rijeci i Buhai pa zapalili. Dna 1. novembra 1941. godine ubile su ustae u mom selu Pericu Milivoja i sina Mile Vuksana. Ranim jutrom 2. novembra upale su ustae u moju kolibu na zgaritu mi kue svezali me i odveli u Cetingrad zajedno s Pericom i Milom Vuksanom, oevima ubijenih mladia. Zatvorile su nas ustae u podrum andarmerijske stanice, gdje smo proboravili pet dana. Tukle su nas ustae po tri puta nou. estog dana odveli su nas u Slunj, a zatim u Zagrebu. U Zagrebu smo leali u zatvoru tri i pol mjeseca. Tu je bilo mnogo zatoenih Srba i neto Hrvata. Mnoge su zatvorenike izvodile ustae nou i ubijale. Prebacili su me u ustako redarstvo u Zagrebu gdje sam bio s drugim Srbima do 22. aprila 1942. U zatvoru ustakog redarstva trpjeli smo pored batina i veliku glad. Hranili su nas samo sa kravljom repom, koja je bila kuhana na vodi bez masti. U logoru Jasenovac: Dana 23. aprila 1942. odvele su me ustae iz Zagreba s jo 13 Srba u logor Jasenovac. Sjeam se da su sa mnom u Jasenovac odvedeni: uro Vuceli, podnarednik jugoslavenske vojske, rodom iz Gornjih Dubrava kod Ogulina, Tadija Milosavljevi, zemljoradnik iz Srbije, uro ari, zemljoradnik iz Like i Milan Kijurina, zemljoradnik iz Pain Potoka, opine Cetingrad, imena drugih se ne sjeam. Kada su nas doveli u logor Jasenovac, uvele su nas ustae u jedan tunel i tu nas temeljito pretresle, te nam oduzeli sve ta smo jo imali.

141 Poslije izvrenog pretresa odvojili su od nas Milu Vuksana i Milana Kijurinu. Njih su odvele ustae malo podalje od nas i pred naim oima ubile maljevima po glavi. Nas su odveli u neku baraku. Ve sutradan su nas odveli u selo Gradinu, gdje smo morali ruiti srpske kue i materijal odvoziti prevaati u logor Jasenovac. Od ovog materijala pravljene su tale za opljakanu srpsku stoku. Od jednog dijela materijala iz Gradine, a poruenih srpskih kua i gospodarskih zgrada zidana je i jedna velika pe. Ustae su nam govorile da e se Srbi paliti u toj pei. Nakon mjesec dana poslije dolaska u logor, razbolio sam se od srdobolje, jer sam jeo pokvareno konjsko meso. Logorski lekar dao mi je potedu. Ta isti dan logorski zapovjednik izdao je nareenje da se pokupe Srbi-zatoenici koji su uslijed bolesti ili starosti nesposobni za rad, pa da se pobiju, jer da ih je teta badava hraniti. Taj dan pokupili su ustae nas 105 po logoru. Sve su nas postrojili u stroj i poveli na logorsko groblje kraj Save da nas pobiju. Ja sam prozreo njihovu namjeru, pa sam iskoristio priliku kada ustae nisu gledale u na stroj, iskoio sam i sakrio se iza jedne barake. Na isti nain pobjegao je iz stroja smrti i uro Vukovi iz Gline i sakrio se iza druge barake. Svi ostali iz stroja, njih 103 odvedeni su na logorsko groblje i tamo pobijeni maljevima po glavi. Ve slijedei dan poslije ovog pokolja, bili smo postrojeni u krugu logora. Ustae su pred nas izvele jednog Srbina, isprebijanog zatoenika i naredile mu da legne na zemlju. Kada je ovaj Srbin onako izmrcvaren legao, priao mu jedan ustaa i iz revolvera pucao mu u zatiljak i tako ga usmrtio. Poslije toga su nam rekli da je on htio bjeati, pa je zato ubijen. Reeno nam je da e za svako pokuano bjekstvo stotinu Srba platiti glavom. Tako su i radili kako su i o tome govorili. Jednoga dana kada su traili zatoenike da se jave za rad u Njemakoj, javio sam se i ja, kako bi se spasio stravinog ivota u logoru Jasenovac, a i sigurne smrti. Otpremljen sam sa nekoliko drugih, 4. juna 1942. godine na rad u Njemaku. Tu sam ostao do 23. juna 1943. godine. Tada sam sa pasoem iz Njemake doputovao u Beograd i tako ostao iv

142 Opirnije vidi, Arhiv Jugoslavije, fasc. 922, Zapisnik od 30. juna 1943. Mikovi Mile s.r.

Milutin Lovri Cvijanovi Brdo Slunj

31. jula 1941. godine, u etvrtak na sajmeni dan slunjske su ustae pohvatale 43 srpska seljaka. Tukli su ih i muili u zatvoru. Oduzeli su im i stoku koju su doveli na prodaju. Istoga dana poslije podne ubacili su ih u kamion i odvezli samo jedan kilometar sjeverno od Slunja u pravcu Cetingrada u Taborite. Jo u zatvoru su im oduzeli sve to se zateklo kod njih, a sada su sa njih skinuli odjeu i obuu. Nakon toga dovodili su ih do bezdane jame Vrtaa i ubijali. Neke su ive isprebijane bacali u jamu, a neke udarali batom ili noem i bacali u bezdanuu. Ustae, Mijo Butina iz Nikikog Cerovca i Ivan Skukan iz Slunja su poslije osloboenja na suenju ispriali pojedinosti kako su ubijali svoje poznate komije Srbe. Mijo Butina je pored ostalog kazao: Bio je etvrtak 31. 7. 1941. sajmeni dan u Slunju. Mi smo dobili nareenje da po sajmu hvatamo Srbe tako da smo toga dana pohvatali 35 ljudi, a nekoliko ih je bilo od ranije u zatvoru. Naveer smo ih potrpali u kamion i odvezli u selo Kamenicu od kuda smo ih vodili u jednu peinu zvanu Vrtaa gdje smo nekoje ive bacali, a nekoje poubijali batovima ili noevima i bacili u jamu-peinu. Ja sam svojom rukom ubio sedam ljudi meu kojima je bilo mlaih i starijih. Najvie je tukao Ivan Skukan, Marko Obajdin i Ivan Obajdin, a tukli su i svi drugi Onaj koji je najvie tukao Srbe, Ivan Skukan je ispriao i slijedee: 31.7.1941. ustaki natporunik Jure Kutnjak i ustaki emi-

143 grant Mladen Markovi rukovodili su hapenjem u Slunju, upustili su narod na sajam, a kada se naroda dovoljno skupilo naredili su ustaama da se izlazi iz Slunja na sve strane zatvore. Postavili su strae oko Slunja i poeli hvatati Srbe tako da su toga dana pohvatali vei broj i zatvorili. Kad je Vital Baljak doao s brda Bliznica gdje su toga dana ubijali Srbe s podruja Rakovice, ovi ljudi pohvatani u Slunju odvezeni su u Taborite i ivi baeni u jamu Vrtau. Tri dana nakon ovoga iz jame su se uli jauci, pa je lijenik Nikola Zduni uzeo nekoliko runih granata koje je aktivirao i bacio u jamu poslije ega su jauci prestali, ali je poeo da se iri straan smrad. Obzirom da ustae nisu mogle zemljom jamu zatrpati jer je teren kamenit i jama duboka, to je ponovno lijenik Nikola Zduni sipao u jamu Karboleum Jedini koji je uspio pobjei s pokolja od jame Vrtaa kod Taborita bio je Milutin Lovri, ije sam svjedoanstvo zapisao 21. jula 1968. godine: U etvrtak, 31. jula 1941. godine kupio sam volove na sajmu u Slunju i taman kada smo krenuli u gostionicu da popijemo likovo, uhapsila su me dvojica poznatih mi slunjskih ustaa. Poveli su me u ustaki stan. Kad smo doli do trgovine obuom, ja sam se istrgao ustaama, oborio ih na zemlju i pobjegao. Bjeao sam oko 150 metara u pravcu kotarske zgrade gdje su me ustae pristigle i udarile kundakom po glavi. Tu se nala i moja ena pa kad je vidjela poela je na sav glas za mnom kukati. Kada su me doveli u ustaki stan, tamo me doekao Ivan Skukan i tukao dok me nije onesvijestio, a zatim me bacio u neku prostoriju. Tu je bilo nas 48 koji su bili svi krvavi i isprebijani. Meu nama je leao lugar Marjanovi iz Maljevca koji je dva dana ranije ovdje doveden. Njemu su ustae odrezale nos, ui, obraze, iskopali oi, a htjeli su mu i jezik odrezati ali on nikako nije htio otvoriti usta pa su mu sve zube stukli. Kod nas u zatvor esto su ulazile ustae i tukle nas koljem. Kraj mene je leao isprebijan Mihajlo Kosijer, krupan ovjek. Ja sam mnogo manji leao kraj njega i zaklanjao se iza njega tako da je on dobivao vie udaraca. Kako smo sve to mogli gledati i trpjeti to nikada nitko nee moi pojmiti.

144 Poslije podne ustae su nas povezale dva po dva i rekli da idemo na rad u Njemaku. Kad su nas vodile vezane hodnikom dvojica ustaa koji su stajali sa strane udarali su nas pendrekom po glavi a na izlazu dvojica ustaa tapovima po leima. Potovarili su nas u kamion i s nama je bilo osam ustaa a u kabini jo dvojica. Auto je ilo u pravcu Cetingrada. Kad smo doli do kue Ice Turkalja, tamo je ve stajao jedan teretni auto ispranjen od ljudi koji su poubijani i kraj njega stoje neke druge ustae. Nas su iz kamiona odvodili do jame Vrtaa i tamo ubijali. Ja sam bio vezan s jednim starijim ovjekom iz Primilja koji je toga dana takoer uhvaen na sajmu. Ivan Skukan me udario uz rijei: Ajde Lovriu, dobro se poznajemo. Krenulo je nas osam ljudi polako sa osam ustaa koji su drali svaki sa strane po jednog od nas za rukav u koloni dva po dva, a dvojica ustaa ostali su kod kamiona uvati ostale da ne pobjegnu. Kada smo krenuli, ja sam pao, ali ne to mi se padalo, ve da poremetim ovaj put i iskoristim priliku za bijeg. Ustaa me udario, ja sam se podigao, ali sam nakon nekoliko koraka opet pao. Ustaa me opet udario a kada sam i trei put pao i digao se, ustaa mi je rekao: E, tu je. Bio sam se ve oslobodio ice. Vidio sam jamu pa sam odmah sruio svoga ustau u ivicu pored nas i skoio u grm. Pojurili su da opkole grm, pucali su, ali kako je ve bio mrak nisu me pogodili. U tom su se pobunili i oni u kamionu, pa su se moji progonitelji vratili onim ustaama u pomo. Ja sam pobjegao prema Rastokama, a zatim prema Kriu gdje se cesta odvaja i tu sam izgubio orijentaciju i onako gol i bos vratio se kroz dolinu trnja. U Nikiu sam ugledao bandere, popeo sam se na brdo gdje sam nekada uvao stoku i uputio se u selo Crno Vrelo, kod kue ure Ninkovia, probudio ga i traio ga da mi dade neto za obui da ne idem gol i bos. Kod potoka sam saprao sam krv, jer sam bio na vie mjesta uboden i ozljeen ustakim udarcima. Na iznenaenje doao sam kui. Moja ena i baka su plakale. Odmah sam otiao mojim komijama koji su se skrivali u grmu, ali su oni bjeali od mene. Bilo mi je teko, bojao sam se svojih ljudi i oni mene, jer su mislili da su me ustae pustile da i njih izdam zlikovcima. Tek kada sam ipak uspio sve da im ispriam, smirili su se i pomogli mi da se saberem i odmorim

145 Srbi pohvatani 31. jula 1941. u Slunju bili su iz vie sela: Maljevca, Ruevice, Brezovca, Donjeg Kremena, Gornje Gline, Miljevca, Cvijanovi Brda, Kosjerskog Sela, Kutanje, Rabinje, Snosa, Stojmeria, Glinice, Crnog Vrela, Srpskog Blagaja, Grobnika, Donjeg Primilja, Dvorita, Kestenovca i sela Blata kod Plakog. Svi su oni mueniki pobijeni batovima ili ivi baeni u bezdan jamu Vrtae u Taboritu kod Slunja. Imena i prezimena usmrenih nalaze se ispisana u Zborniku 18, Historijskog arhiva Karlovac, Kotar Slunj i kotar Veljun u NORu, Karlovac, 1988, knjiga 2, strana 978 1140.

Milan Kvoka Broanac Slunj

30. jula 1941. godine, ustae, pitomci doasnike kole iz Zagreba, ustae iz Gline i Petrinje koje je doveo u Slunj zamjenik ravnateljstva za javni red i sigurnost NDH, Boidar Cerovski, te ustae i orunici iz Slunja i Rakovice, kojima je rukovodio ustaki ocir Vital Baljak, logornik arko Kovaevi iz Slunja, Marijan Jureti, ustaki tabornik iz Rakovice i Marko Vukoi, komandir orunike postaje Rakovica, izvrili su masovni pokolj srpskih seljaka. Zorom 3. jula 1941. godine opkolili su hrvatski vojnici i orunici Ante Pavelia srpska sela: Broanac, uji Brdo, Brezovac, Novu Krlju, Otarske Stanove, Moila i Staru Krlju. Pohvatali su 161 srpskog seljaka-mukarca, potrpali u kamione, prevezli ih od Rakovice do Broanca, te pjeice u koloni dugoj 200 metara na masovno stratite, na brdo zvano kaurska Bliznica. U pola strane ovog brda ustae su to noevima, to toljagama, to iz vatrenog oruja ubile 90 dovedenih Srba i bacile u duboku 100 metara jamu bezdanuu, zvanu pejarku. Istoga dana ustae su pobile i drugih dovedenih 71 Srbina i bacile u iskopane jame, samo 300 metara udaljeno od jame pejarke.

146 Ustakim zloincima kod jame pejarke komandovao je lino Boidar Cerovski, a kod masakriranja Srba nad iskopanim jamama, Vital Baljak. Hrvati, srpske komije, iskopali su jame na brdu Bliznica. O tome Mate Luketi kae: Mi smo iskopali duboku 3 i iroku 5x4 jamu. Tada su ustae dovele povezane Srbe i tu poubijali, a Franjo Badanjak je ispriao: Kad smo iskopali jamu ustae su nam naredile da iziemo iz jame na stranu i tko moe gledati neka gleda, a tko ne moe neka ide za ivicu. Ja i Janko Rupi ostali smo gledati to e ustae raditi, ostali kopai otili su za ivicu da ne vide. Tu su ustae jednoga po jednoga Srbina poeli dovoditi. Najprije su im svlaili odjeu, zatim dovodili do jame, gdje su ih ubijali iz pitolja u potiljak. Najprije su doveli Iliju Uzelca i u njega opalili jedan metak, a on je poeo bjeati, opalili su jo u njega tri zrna. Zatim su doveli Branka uria koga su svukli sve osim gaa, naredili mu da klekne kod jame i opalili mu metak u zatiljak, on je odmah pao u jamu. Tada su doveli Duana Kotura iz Rakovice, ali njega nisu svlaili, jer mu je bilo slabo odijelo pa su i njemu naredili da klekne i opalili metak u zatiljak, te je i on pao u jamu. Nisam vie mogao gledati sve to se radi, otiao sam za ivicu da ne gledam ovo zlo oima Jedini koji je uspio pobjei s gubilita na brdu Bliznica, od bezdane jame pejarka 30. jula 1941. godine i ostao iv bio je Milan Kvoka iz sela Broanca. Njegovo svjedoanstvo zapisao sam u njegovom domu u onoplji maja 1967. godine. Milan mi je ispriao: Bilo je to u zoru 30. jula 1941. godine. Dok sam pripremao stoku, koju je brat trebao da tjera na pau, odjednom sam zauo jauk ispred kue. Istrao sam na guvno i ugledao kako ustae hapse odrasle mukarce i nekud ih tjeraju. ulo se zapomaganje ena, cika i pla probuene djece. Potrao sam nazad prema tali u namjeri da se prikrijem. Dvojica ustaa su me, meutim, primijetila, utrala za mnom u talu i izgurala me napolje. Tako sam dospio u njihove zlikovake ruke. Postrojili su nas i odveli iz sela, otprilike kilometar daleko. Naredili su da sjednemo, izvadimo sve to imamo u depovima i stavimo na zemlji ispred sebe. Oduzeli

147 su nam sve to se zateklo kod nas. I dok su nas tu zadravali, iz okoline su dovodili nove grupe Srba i s njima postupali na isti nain. Ljudi su se domiljali kud ih hrvatska vojska tjera i ta e uraditi s njima. Ustae su govorile: Mlai e za Njemaku, a stariji e se vratiti kuama. Meutim, njihovi postupci nisu nita dobro nagovjetavali. Meni su se po glavi rojile crne slutnje, iako sam pokuavao da ne mislim na ono najgore. Odavde su nas nakon izvjesnog vremena ustae povezle u dva kamiona. U posebnom kamionu, koji se kretao izmeu pomenuta dva, bile su ustae sa pukomitraljezom uperenim u nas. Kamioni su se kretali prema uji Brdu, gdje su takoer pohvatali Srbe. Hapenje je izvreno i u Donjem Broancu, ali ja mislim da nas je najvie pohvatano u Gornjem Broancu. U hapenju su uestvovali Hrvati, nai susjedi, ustae i orunici iz Rakovice, Laevca i Slunja. Stariji ljudi su ih znali i po imenu i prezimenu. Kad smo stigli u Krivaju, mjestace ispod brda zvanog Bliznica, poela je padati kia. Tu smo se zaustavili. Naredili su nam da skinemo sa sebe kapute i izujemo obuu. To su pokupili i sklonili se od kie u kue, koje su bile lijevo i desno od nas, drei nas i dalje na nianu. Bili samo u otvorenim kamionima, a kia je sve jae padala da bi nakon vie od sata vremena i prestala. Tada smo zauli divlju, objesnu pjesmu. Dolazila je sa kamiona koji nam se pribliavao u pratnji jedne trokolice iz pravca Rakovice. Kamion je bio pun uniformisanih ustaa sa ljemovima na glavi i orujem u rukama. Poiskakivali su iz kamiona i trokolice. Svirnula je pitaljka. Ustae, koje su nas dovele istrale su i postrojile se malo dalje od nas. Ocir, mislim da se zvao Cerovski, neto im je govorio, a poslije su nas otjerali do kamiona i naredili nam da se prebrojimo. Brojali smo do 10 i 20 pa poinjali ispoetka, jer je dolazilo do zabune. To je razljutilo ustae. Jedan od njih je istrgao kolac iz plota, popeo se kod nas u kamion i, udarivi svakog od nas kocem po glavi, nabrojio 55 ljudi. Na isti nain je u drugom kamionu nabrojio 45. Potom su od nas formirali kolonu i poveli nas u pravcu Bliznice, kod Otarskih Stanova. Bilo je oigledno da nas tu na brdu ele poubijati.

148 Nalazio sam se negdje u sredini kolone. uo sam jauke ljudi ispred i iza sebe. Bilo nam je nareeno da idemo sagnute glave i da moemo gledati samo u zemlju ispred sebe. Ustaa, koji me vodio, natjeravao me da pjevam. Ja sam mu govorio da ne umijem. On me je tada poeo tui puanom cijevi da sam se kao bor na vjetru povijao do crne zemlje. Uznemiren, uprkos nareenju, bacio sam pogled u stranu i ugledao lugara Nikolu ujia. Bio je sav krvav, obliven krvlju. Krv je tekla iz njega kao iz zaklane ivotinje. Pogledao sam i prema elu kolone i tamo ugledao jo jeziviji prizor. Srbi su lijegali, negdje su nestajali, kolona se smanjivala. Tada sam jasno vidio i neto od ega sam se uasnuo. Ustae su Srbe, tamo naprijed, onako kako su u koloni pristizali, noevima udarali u potiljak i bacali u provaliju neku peinu koja se tu nalazila. Do mene su snano dopirali njihovi samrtniki krici. Procijenio sam da ispred mene ima jo 20 ljudi u redu za jamu, a onda u i ja doi na red. Primijetih da na red za klanje dolaze jedan za drugim moj stric i brat od strica. Kriom sam pogledao ulijevo i u jarku ugledao ustakog ocira. Pored njega su bili mitraljez i puka. U tom trenutku sruilo se na moja lea nekoliko snanih udaraca kundakom. Saginjui se od bola primijetio sam da ustaa ispred mene ima no u nonici. Bio je to koljaki no kakav je nosio svaki hrvatski ustaa. Kad sam dobio jo jedan snaan udarac u lea, namjerno sam se jae pognuo naprijed i ustai istrgao no iz nonice. Munjevito se okrenem onom koji je mene vodio i hitro mu zabijem no u prsa. Kad sam istrgao sjeivo, krv iz njegovih grudi prsnula je na mene. Zlikovac je bez rijei pao na zemlju. U tom trenutku ustaa pred njim udario me pukom u grudi. Ja sam, meutim, uhvativi cijev njegove puke, slobodnom rukom uspio da ga privuem k sebi i zadam mu smrtonosni udarac noem. Sad sam u jednoj ruci imao no, a u drugoj puku. Za trenutak sam bio zbunjen, a onda sam se, s pukom na gotovs, okrenuo prema ustakom ociru u jarku. Zatraio sam da naredi ustaama da ne pucaju. Uplaivi se da ga ne ubijem, on je komandovao: Ne

149 pucaj! Ja sam u tom trenutku naglo iskoio iz kolone i poeo da bjeim niz brdo prema Rakovici. Bjeao sam to me noge nose. Pucali su za mnom, ali me ni jedan metak nije pogodio. Tako sam pobjegao s gubilita pejarke jame, s brda Bliznice, ispred koljakog hrvatskog ustakog noa. Poslije mene i drugi su Srbi pokuali pobjei. Uspjela su samo jo dvojica Ilija Jezdi i Milovan uji.10 Jo bi neki pobjegli da nisu natrali na ustaku zasjedu. U blizini jame pejarke na Bliznici ustae su istoga dana pobile 71 Srbina i dolje na cesti prema Rakovici jo 74 ovjeka. Vie srpskih sela koja su pripadala opinama Rakovica i Drenik, u crno su zavijena. U najcrnje ruho je bilo zavijeno moje selo Broanac. Ilija, Milovan i ja, bjeali smo od jame pejarke to smo bre i dalje mogli. Tako smo prvo stigli blizu sela Krlje i tu susreli obanina od 15-ak godina koji je i danas iv, a to je Mile Bosni-Mia. Sve smo njemu ispriali ta se sa ljudima dogodilo i molili ga da javi narodu u to veem broju sela ta je na Bliznici bilo. Doli smo u Mavinu i odatle se preko Brezovca vratili u Broanac. Ve je bila no. Kada sam doao u svoje selo, odmah sam kazao onima koje ustae nisu pokupile, ta se dogodilo s njihovim djedovima i braom. Poslije naeg bjekstva s klaonice naih nevinih ljudi, srpski narod opine Rakovica i opine Drenik vie nije vjerovao hrvatskim ustaama, domobranima i orunicima. Iz svojih popaljenih sela sklanjao se svakom njihovom nailasku. Organizirali smo se i uvali to je jo ostalo od razbojnike ustake ruke Imeniki popis poklanih Srba na brdu Bliznica i cesti kod Rakovice, 30. jula 1941. godine, moete proitati u Zborniku 18 Historijskog arhiva u Karlovcu, Kotar Slunj i kotar Veljun u NOR-u, knjiga 2, str. 978-1139, Karlovac, 1988.

10 Ilija Ile Jezdi poginuo je u partizanima 1942. godine. Milovan uji umro je od tifusa kao partizan, 1943. godine.

150

MUILITE U SRPSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI U VELIKOJ KLADUI I GUBILITE MASOVNI POKOLJ NA MEHINU STANJU
Mehino stanje je zemljite na granici Slunjskog i Kladukog kotara gdje je pred rat 1941. godine jugoslavenska vojska iskopala protivtenkovske rovove. Njih su ustae Nezavisne Drave Hrvatske krajem jula i poetkom augusta 1941. godine iskoristile za masovni pokolj srpskog naroda s podruja kotara Slunja i kotara Velika Kladua. Srbe su zatvarali u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Velikoj Kladui, tamo ih muili, tukli, hvatali i odvodili nad rovove u Mehino stanje gdje su ih klali, udarali batovima, sjekirama i zatrpavali u ve iskopane rovove grobnice. Organizatori masovnih stratita kako u crkvi tako i nad iskopanim rovovima bili su: Boidar Cerovski, Vital Baljak, Nikola Rukavina i izvrioci pitomci orunike doasnike kole iz Zagreba, te ustae iz Slunja, Cetingrada i Velike Kladue. O tom genocidu zloinu svjedoe rijetko preivjeli: Tako Mili Bonjak, obuar iz sela Maljevca kae: Tano na Ognjenu Mariju 30. jula 1941. godine ujutro rano dole su u nae selo Maljevac ustae pod komandom Boe Medveda, mlinara iz Maljevca i Juria Tominca, opinskog naelnika iz Cetingrada. S ovom dvojicom dola su njihova braa i jo njih nekoliko. Odmah su poeli hvatati nae ljude. Ve prije podne uhapsili su 50 naih suseljana i odveli ih u Cetingrad i zatvorili u opinsku zgradu. Isti su doli i poslije podne istoga dana i pohvatali jo 80 Srba mukaraca. I njih su odvezli kamionima u Cetingrad. Uveer su ih isprebijane i povezane iz Cetingrada odvezli kamionima na Mehino stanje kraj Velike Kladue i tu ih pobili i zakopali Branko Paji, trgovac iz Cetingrada u svojoj izjavi kae: 30. jula 1941. oko 9 sati dole su u Cetingrad ustae iz Zagreba i Slunja u sedam kamiona. Moglo ih je biti oko 120. Odmah su otili u andarmerijsku stanicu i tamo zatvorene Srbe zlostavljali i tukli kundacima i tapovima. Nakon toga su se razili po srpskim selima: Maljevcu, Buvai, Painom Potoku, Selitu, Ruevici, Ra-

151 dovici i tamo pokupili mukarce u starosti iznad 16 godina. Njih 150 doveli su u 17 sati u Cetingrad i zatvorili u dvorite andarmerijske stanice gdje su ih strahovito tukli. uli su se jauci, jecanje izudaranih i nevinih ljudi. Ve oko 19 sati istoga dana potrpali su sve i one koje su prije zatvorili u kamione i odvezli na Mehino stanje gdje su ih pobili Lazo Brki i Milo Kovaevi iz Maljevca svjedoe: Upravo kada smo se spremili da anjemo penicu, stigle su ustae kamionima cestom ispod naega sela. Zaredale su od kue do kue i hvatale nae ljude. Prvoga su odvele naeg svetenika Savu Kojia, njegovu enu Darinku i vie od dvadesetak drugih. Vezali su ih icom i odveli u kamione koji su ekali s drugim pohvatanim Srbima. Sve su ih zajedno odveli na Mehino stanje i tamo pobili. im su ustae otile, mi koje nisu uspjeli pohvatati otili smo da vidimo ta su ustae uinile. Bilo je strano gledati leeve poubijanih ljudi, bacane jedne preko drugih u duboke rovove, iskrvavljene i povezanih ruku. Leevi su ostali tako sve do poslije podne, dok nisu ponovno stigli kamioni s ustaama i muslimanima civilima. Ti su muslimani nagrnuli zemlju na pobijene Srbe. Tada je ubijena moja ena Milka Brki i nae dvoje djece, kerka Dragica i Ljuba. Pored moje ubijene ene i dvije keri bila je tu i moja najmlaa kerka Bosiljka, unuk Milan od 13 godina, unuica Ranka, ki Dragiina i 6 mojih najbliih komija. Ustae su vei broj mukaraca, ena i djece odveli u Srpsku pravoslavnu crkvu u Veliku Kladuu gdje su ih tukle kundacima i tapovima, a zatim ih odvele u Mehino stanje i poubijale. ene i djecu nisu ubijale iz puaka nego su ih klale noevima i umorile maljevima. Najprije su poubijale djecu pred oima majki, a zatim majke. U blizini zloina rovova nali su se sakriveni i neki mukarci sa enama koji su uli uasan jauk i vrisak djece i ena, kako mole da se malo odmaknu jer im je tijesno. Ustae su zasule rtve ivim kreom i nasuli zemljom. Mi koji smo uspjeli pobjei, razbjeali smo se po Petrovoj gori Hrvat Marko Skukan je ispriao: Stanujem u kui Joze uurevia. Imam to da vidim. Jozo svaku no dolazi kui oko 23 sata. Ruke su mu krvave do lakata od

152 koljaine u pravoslavnoj crkvi u Velikoj Kladui i nee da ih opere nego takav krvav spava. Majka ga kune i preklinje i govori mu: Stidim se sama sebe i naroda ta sam te u utrobi nosila, rodila i odgajila. to to radi od srpskog naroda koji nam nikad nita nije naao uinio. Proklet, sine, bio na ovome i onome svijetu. Jozo uti, pa kad mu dosadi dobaci: uti, ja mogu i tebe zaklati eho Duranovi bio je ustaki straar kod zatoenih Srba u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Velikoj Kladui. Njegovo svjedoenje zapisao je uro Sremac u njegovoj kui u Velikoj Kladui 1942. godine. eho kae svom kumu uri: Kume uro, najgori su nai domai ljudi. Oni koji su do jue bili najbolji prijatelji sa Srbima, sada su najvei koljai i merak im je zaklati i svoga kuma. Nee se smilovati na njihovu molbu da ih ubiju ve mue i kolju. Trbulja molila je ustae da joj ne zakolju slugu mladu i lijepu srpsku djevojku, ali to nije nita pomoglo. Na koljenima hodala je ispred njih pred crkvom, ali se nisu htjeli smilovati O pokolju srpskog naroda u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Velikoj Kladui i na Mehinom stanju svjedoe i sami izvrioci genocida ustaa od kojih navodim samo neke njihove izjave date pred istranim organima 1945. Janko Stipeti, ustaa u Zapisniku od 30. maja 1945. godine izjavljuje: Na podruju Maljevca pohvatali smo 100 ljudi, a naveer odveli u Kladuu i zatvorili u pravoslavnu crkvu. Ili smo po grupama u crkvu tui uhapenike kundacima od puaka i batinama do iznemoglosti. U mojoj grupi ili su tui ovi ustae: Ivan Vueti, Mika Pukari, Janko Obajdin, Marko Obajdin i Ivan Skukan. Tukli smo dok se nismo zamorili tuenjem. Ovako izmrcvarene i onesposobljene ljude lake smo vezali i trpali u kamione te odvozili u kanale protivtenkovskih rovova u Mehino stanje gdje smo ih poubijali sjekirama i eljeznim vatovima. Ja sam ovoga puta ubio 15 ljudi (Srba) sjekirom udarivi svakog dva puta iza vrata, a zatim ga prevalim nogom u jamu Butina Joe Mijo iz sela Cerovca je 28. augusta 1945. godine izjavio: Krajem jula 1941. godine dola su u Cetingrad dva kamiona u koje se ukrcalo nas 80 ustaa pod komandom Baljka. Otili

153 smo u Kladuu i odmah poeli hvatati Srbe. Uhvatili smo 150 mukaraca, ena i djece. Potrpali smo ih u tri kamiona i odvezli prema Madarevu mostu do jednog ve iskopanog jarka. Baljak je zaustavio kamion, a mi smo s kamiona skidali pohvatane i vodili ih do iskopanih kanala gdje je Baljak naredio da se ne smije pucati, nego batom tui, tako da se ne uje. Baljak je pripremio bat s kojim je prvi etvoricu sam ubio pokazujui nama kako treba tui, a tada je predao bat Ivici Salopeku iz Furjana, koji je tukao dok se nije zamorio. Tako su predavali i redali se jedan za drugim dok nije doao red i na mene. Kada je doao red na mene ja sam primio bat od Marka Bunia Joinog iz Marindolskog Brda i ubio sam batom tri mukarca i tri ene, koje su bile srednjih godina i jednog djeaka od 13 godina. Tukao sam ih batom u zatiljak glave jer je tako zapovjedio Baljak. Kada smo zavrili ubijanje sjeli smo u kamione i otili u Kladuu, a Muslimani su ostali zatrpavati pobijene ene i djecu Nikola Brajdi, ustaa iz Podcetine ispriao je 26. februara 1946. godine: S nas 34 ustae iz Cetingrada komandovao je Nikola Rukavina iz Slunja. Pohvatali smo u srpskim selima: Maljevcu, Ruevici, Komesarcu, Grabarskoj i Cetingradu 130 Srba. Zatvorili smo ih u podrum andarmerijske stanice. Kao straar ulazio sam s orunicima i ustaama u zatvor pa smo grabovim tapovima mlatili te zatvorenike. Kad smo ih isprebijali dola su tri kamiona, a mi smo ih onako isprebijane i izmrcvarene strpali u kamione i odvezli na streljanje na Mehino stanje. Mi smo ih ubijali iz puaka a bosanske ustae su ih tukle po glavi batovima i po nekoliko udaraca. Kad smo ih potukli bacili smo ih u gotove rovove. Bilo je ljudi (Srba) napola ivih. Po zavrenom poslu vratili smo se u Cetingrad Marica Obajdin Josipova, 30. januara 1947. godine izjavila je: U ljeto 1941. bila sam kuharica u Slunju i spremala hranu ustaama. Vidjela sam kako dovode Srbe i stavljaju u zatvor, te preko noi vode na ubijanje, a prethodno ih opljakaju. Jedno jutro uzela sam motiku i otila da kopam krumpir. Kada sam dola do Lalia gaja vidjela sam tamo jednu enu koja je sjedila i bila sva izbodena noem i krvava, a pored nje nalazila se jama u kojoj su

154 ustae potrpale ubijene Srbe. Ta enska govorila je neto, ali je nisam mogla razumjeti. Prila sam njoj, udarila je dva puta motikom po glavi i ona se skljokala na zemlju i vie nije pokazivala znaka ivota. To je bila Milka Zec iz Zeeve Varoi. Poslije sam nakopala krumpir, povratila se u ustaku zgradu i priala im kako sam motikom ubila. Dok sam to priala, ustae su se smijale i rekle da neka sam je ubila. Poslije je ta ena zakopana u dolini Milke avrak Mia Bogovi je ispriao: Sutradan poslije polaganja zakletve, 3. augusta 1941. godine dola su dva kamiona i jedan luksuzni auto pred kolu Slunj i mi smo se strpali u kamione, a u luksuzni auto sjeli su Baljak Vital i Marko Obajdin. Krenuli smo za Cetingrad, gdje smo se odmorili i krenuli prema Madarevom mostu. Tu smo rasporeeni po desetinama i vodovima. Ja sam pripao u desetinu Mie Peraka. Baljak i Obajdin su naredili da idemo u srpska sela i da hvatamo sve i koga god uhvatimo da dovedemo u kamion. Krenuli smo u streljakom stroju i naili smo na srpsko selo. Tu smo uhvatili dva mukarca i 12 ena i djece. U drugim selima nismo uspjeli jer su Srbi ispred nas pobjegli u umu. Ove pohvatane smo odvezli i zatvorili u Srpsku pravoslavnu crkvu u Velikoj Kladui. Prije zatvaranja, oduzeli smo im sve ta su imali kod sebe i povezali ih icom. Sutradan smo ponovno otili u hvatanje prema Petrovoj gori. Toga dana uhvatili smo 80 dua, a pljakali smo do ega smo doli. Moja desetina uhvatila je 9 do 11 dua, a ja sam s ustaom Nikolom Magdiem i Rauan Nikolom uhvatio jednu familiju od pet dua koje smo predali Baljku s ostalim pohvatanim narodom. Do kamiona s ostalim ustaama pratio sam 35 dua. Pohvatane Srbe strpali smo u dva kamiona i odvezli ih takoer u Kladuu i zatvorili sa ostalima u njihovu crkvu. Mi pratioci njihovi ostali smo da ih pazimo, a kamioni su se vratili po ustae. Poslije veere pozvao nas je Marko Obajdin u stroj i odveo nas pred crkvu gdje nas je rasporedio po grupama, u svakoj po pet ustaa koji su po redu ili u crkvu tui zatvorenike. Sa mnom su ili: Nikola Pauli, Nikola Mandi, Nikola Kovaevi, Joso Radoaj i Marko Obajdin, koji je komandovao petorici zatvorenika da dou naprijed i rekao im da legnu na trbuh ispred nas, a nama

155 rekao da otponemo iste tui pukama po cijelom tijelu. Naroito je naglasio da ih udaramo po bubrezima i kostima. Ja sam tukao prvoga koji je leao i imao je oko 30 godina. Udarao sam ga po leima i po tijelu sve dok sam uo da je iv. Tako smo ih tukli 15 do 20 minuta pukama i cijevima od puaka. Nakon toga smo izali van a drugi su ulazili. Kad se zavrilo tuom opet smo ili u crkvu da narod poveemo raznim pagama i trikovima. Prilikom vezanja oduzimali smo sve vrednije to su imali kod sebe, svlaili bolju robu i obuu. Kad smo narod povezali vodili smo ga iz crkve i slagali u kamione, tako da je prvi red leao na podu, a drugi sjedio na njima. Kad smo bili gotovi u prvi kamion sjelo je 10 ustaa i odvezli se s tim narodom do mjesta gdje je potuen, a isto tako i drugim kaminom 10 ustaa, meu kojima sam bio i ja, zatim Mili Bogovi, Marko Obajdin, Ivan Obajdin, Ivica Bianin i drugi. Kada smo stigli do jame, izaao sam s narodom iz kamiona, a iz prvog kamiona ustae su ve poele tui narod batovima i bacati u jamu. Kad je prvi kamion ispranjen, nastavili smo iz drugoga kamiona vaditi Srbe i voditi jami, a ja sam vodio dva ovjeka, etiri ene i jedno dijete. Meu njima dvije ene su bile u drugom stanju. Od njih sam ubio jedno dijete, jednog mukarca i jednu enu koja je bila trudna, sve sa sjekirom po vratu otricom. Kada smo svoj posao zavrili, odvezli smo se u Kladuu, a poubijani narod zatrpali su civili iz okolice Kladue Ivan Skukan je ispriao: Kada je zavreno hapenje i ubijanje Srba u Slunju i okolici, otilo je nas oko 200 ustaa u Cetingrad s natporunikom Baljkom, a tamo je doao i ustaki satnik Mesi sa 10 kamiona ustaa te su otili u akciju prema Vojniu, a Baljak i Mesi s Mesievim autom otili su kod pukovnika Rolfa u Topusko. Isti dan vratili su se iz Topuskog u Cetingrad, a ve je Mujo Mravunac sa svojim ustaama u Cetingradu pohapsio sve mjetane Srbe koje su Baljak i Mesi potrpali u dva kamiona i odvezli prema Maljevcu. Baljak je ostao na podruju Cetingrada, Maljevca, Buvae i Kladue s ustaama i kamionima. Narod su sa kamionima dovozili u Kladuu, zatvarali u pravoslavnu crkvu, a po noi odvozili na Mehino stanje i tamo ubijali. Muslimani su zatrpavali rtve nakon zavrenog posla. Natovarili su dva kamiona sa Srbima iz okolice Cetingrada i uvee ih dovozili do kue Pere Turkalja u Gor-

156 nje Taborite gdje su ih ubijali iz pitolja i bacali u peinu. Nakon ovog zloina Baljak je ponovo otiao za Cetingrad i postavio Nikolu Rukavinu iz Slunja za zapovjednika mjesta Cetingrad, a Marka Obajdina za zapovjednika Velike Kladue. Zatim se Baljak vratio u Slunj i pokupio zlatninu i vrednije nekretnine poubijanih Srba u Slunju, spakovao u auto i odvezao se preko Vojnia u Zagreb. Ja sam vozio Baljka i zadrao se u Zagrebu pet dana. Ponovo sam dovezao Baljka u Slunj. Nakon drugog dana naeg povratka iz Zagreba dolo je nareenje od pukovnika Rolfa Dragutina iz Topuskog da se imaju raspustiti sve tzv. divlje ustae i da se osnuju pomoni orunici koji e politiki djelovati meu srpskim narodom, jer su Srbi otpoeli djelomino s napadima na ustae... Izjave svjedoka i izvrilaca genocida ustaa uvaju se u Okrunom javnom tuilatvu Biha pod brojem K-150/55. Opirnije vidi: Historijski arhiv u Karlovcu, Zbornik 19, Kotar Vojni u NOR-u i socijalistikoj revoluciji str. 797-822. Mr. uro Sremac i Petar Eror: Prilozi za izuavanje masovnog ustakog zloina na Mehinom stanju 1941. godine.

Milan Savi Savi Selo Podcetin Slunj

Srpski narod sela Bogovolje, Savi Sela i Podcetina bio je izbjegao marta 1942. ispred muslimanskih ustaa i orunika u hrvatska sela Sadikovac i Kestenje. Tu su srpske izbjeglice iznenadile ustae i civili iz Cetingrada u svanue, 21. marta 1942. godine. Na velikoj hladnoi zatekle su ustae srpske seljake u sjenicima, stajama, kod njihovih komija Hrvata koji su ih neko vrijeme primili pod svojim krovovima. Sve pohvatane odveli su do Savi peine i tamo ih poubijali, i jedan vei broj nad ve iskopane jame na njivi Josifa Savia gdje su

157 ih usmrtili noevima, krampovima i sjekirama. O tom zloinu zapisao sam svjedoenje Milana Savia godine 1975. kod njegove kue u Podcetinu. Milan se sjea: Toga 21. marta 1942. godine bio je snijeg, ustae su iz Cetingrada upale u hrvatsko selo Kestenje i Sadikovac, gdje smo se mi bili sklonili ispred muslimanskih ustaa i orunika, koji su upadali u naa srpska sela, ubijali nae ljude i pljakali. Ja sam te noi leao u ajeru (sjeniku) Mie Plivelia. U sjeniku su bili i moje komije: Mirko, Milutin i Branko Savi. Primijetili smo svjetlo depnih lampi, pa smo ja i Branko uspjeli pobjei, ne probudivi Mirka i Milutina. Nismo uspjeli. U samo svanue iz neposredne blizine ugledao sam kako izvode nae mukarce, ene i djecu, neobuene i polugole iz dotadanjih skrovita i vode u pravcu sela Luke na njivu Josifa Savia gdje su ve hrvatski seljaci bili po nareenju ustaa iskopali jame. Kada sam se iz zaklona pokrenuo, ubrzo sam naiao na dvojicu seljaka koji su nosili lopate, motike i sjekire. Jedan od njih bio je Adam Pukari iz hrvatskog sela Luke. Pitali su me zato bjeim, a ja sam rekao da bjeim ispred muslimanskih ustaa. Pukari je na to rekao da to nisu muslimanske ustae, nego je njegov sin Mate, ustaa, dobio nareenje da sav srpski narod iz Savi Sela dovede u Slunj. Govorio je i vrsto me drao za ruku, a imao sam samo 16 godina. Molio sam ga da me pusti jer i ja onda idem svojima u Slunj. Pustio me i ja sam krenuo za narodom. Kada sam se pribliio, vidio sam da ih prate naoruane ustae ispred kolone, iza i sa strana. Nisam im priao. Gledao sam ta e biti. Zaustavili su se na njivi Josifa Savia. uo sam ustake psovke, gledao kako ih iznad jama udaraju po glavama batovima, kojima se tue kamen, sjekirama i noevima bodu u vratove i grudi. ene i djeca su jecali. Iz puke nikoga nisu ubili. Ni jedan pucanj se nije uo. Ovaj uas nisam mogao due gledati. Znao sam da su tamo moje komije i moji najmiliji. Bjeao sam u pravcu sela Gnojnice. U zoru sam stigao u srpsko selo Tatar Varo, gdje su se ve prikupljale izbjeglice koje su uspjele pobjei ispred smrti. Uputili smo se u pravcu Cvijanovi brda. Kada smo prelazili cestu primijetile su nas ustae iz Gornje Gline i zapucale na nas. Ja sam s jednim manjim brojem izbjeglica uspio pobjei preko ceste,

158 dok su druge pohvatale ustae i odvele u pravcu Cetingrada. Njih i druge koje su pohvatali ubili su na raznim mjestima na putu do Cetingrada. Iz hrpe poklanih i baenih u Savi peinu uspjela se izvui iako ranjena u ruku Milka Drai. Ona je dola u hrvatsko selo Trnove kod Pave Valentia i tamo zatekla 16 ena i djece koje je isti Pave iako je bio orunik preveo preko rijeke Korane i uputio da idu na osloboeni teritorij u Kordunski Lug, da se spase. Te noi, moja majka i sestra bile su kod Stjepana Capana i leale na njegovom krevetu. Kad su ustae ule u njegovu kuu da trae Srbe i pitale: Tko ima od Srba?, Pave je kazao da su ovo Srbi ta lee dolje na podu, a na krevetu da su njegovi ukuani. Tako su moja majka i sestra tada ostale na ivotu. Odmah poslije odlaska ustaa Capan je rekao mojoj majci i sestri da bjee. Kad su izlazile iz kue ule su da netko kri krklja. Upitale su Capana ta je to? On im je rekao da to kri uro Savi (56) koji se nije dao ustaama da ga vode, pa su ga oni izboli noevima na pukama. Nakon zloina nad Savi peinom i njivi Josifa Savia, ustae su otile u gostionicu Pavla Jukia u Podcetinu, gdje su jeli, pili i pjevali. Svjedoka Milana Savia u 65. godini ivota ubili su vojnici dr. Franje Tumana u njegovoj kuu i Podcetinu u jesen 1991. godine. Opirnije njegovo svjedoanstvo objavljeno je u Zborniku kotar Slunj i kotar Veljun u NOB-i i socijalistikoj izgradnji, str. 119 i 120. Historijski arhiv u Karlovcu, 1988. godine.

Milica Peke Vranje Begovo Brdo, Cetingrad

U ovom malom kordunakom selu, Begovo Brdo, ustae su na najokrutniji nain ubile 137 srpskih seljaka, najvie djece u starosti od 15 godina. Najvei zloin poinili su 3. aprila 1942. godine, kada je ovim krajem prolazila Pavelieva tjelesna bojna pod komandom Ante Mokova. Tada su izmasakrirali 121 mukarca, ena

159 i djece. Njih 73 su poklale ustae u umi Latikima kod sela Batnoge iskopavi pod batinama zloinaca sami sebi masovnu grobnicu. Istoga dana hvatali su srpske seljake kod njihovih kua, na njivama i pobili ih 48 kako iz vatrenog oruja tako noevima, batovima i krampovima. Ovim ustaama Pavelieve tjelesne bojne koje su slabije poznavale naselja dati su za pomo orunici i dio tree ustake satnije s podruja Cetingrada i Slunja, koji su dobro znali za svako srpsko naselje, poznavali puteve, pa i svoje komije Srbe. Ustaa Marko Hrvojevi iz Laevakog Selita kae: Sa mnom su kao vodii bili Joso Moan, Joso Cindri, Mijo Cindri i Mia Cindri. Ja sam u selu ubio sa motikom, dvije ene i etvero djece. Kada sam ulazio u kuu ene i djeca su poli van iz kue, a Joso Moan iz Slunja doviknuo je: Udri ih, majku im srpsku! Najprije sam ubio te dvije ene, a zatim etvero djece na taj nain to sam ih sa motikom udario u zatiljak glave. ene i djeca su plakali i molili me govorei: Nemoj brate bog ti davao! Ja na to nisam nita reagirao nego sam nastavio sa dotucanjem Svjedoanstvo o masovnom ustakom zloinu nad srpskim seljacima u umi Latikama kod sela Batnoga 3. aprila 1942. godine zapisao sam u Cetingradu 18. aprila 1961. godine. Jedina koje je preivjela sve strahote masovnog zloina, tada devetogodinja djevojica Milica Peke-Vranje sa suzama u oima s velikim bolom, sabrala je snage i ispriala: Sjeam se dobro ranog jutra 3. aprila 1942. godine, kada su nas ustae iznenadile i podigle u svanutak. Djeca su jo spavala. Cijelu no ja nisam mogla spavati, bila sam jako plaljiva, jer smo uvijek morali bjeati. U mojoj kui bilo je toga jutra 11 ivota. Poveli su nas bose po mrazu prema Batnogi. Doveli su nas kod Kalia vrela. Tamo smo nali i sve ostale iz naega sela koje su ustae uspjele uhvatiti. Tu su se dogovarali gdje da nas kolju. Nisu se mogli sloiti jer smo bili blizu vrela. Pokraj vrela. Naao se Hrvat Jure Kruni koji je uvao krave, bio je bez desne ruke u seljakoj odjei. On je rekao ustaama da nas ne kolju pokraj vrela da on ima za nas odreeno mjesto u umi. Moja baba Miholjka i baba Sara nisu mogle od starosti ii te su traile od ustaa da ih odmah ubiju. Tada

160 su ih zlikovci odveli malo podalje u grm gdje su ih zaklali. Tada su nas ustae okruile i ispred njih kao vodi na jamu iao je Jure Kruni. Mlada ena Jeka Peke (30) imala je troje djece, a etvrto je trebalo svakog dana ugledati svijet. Starija djevojica ila je pokraj nje, najmlau je nosila u naruju, a tree dijete bilo je tako maleno da hodati samo nije moglo, a nositi ga nije mogla. Rijeio ju je brige ovaj spomenuti Jure Kruni koji je zastao s ela kolone te uzeo trogodinju Soku i bacio je na jedan ravni kamen, te uzeo motiku i uicama udario dijete po trbuhu koje je na mjestu ostalo mrtvo. Majka Jeka je tog momenta rekla starijoj keri: Drago, osta nam Soka. Jure je krenuo dalje na elu kolone prema umi. Tada su nam naredili da sjednemo na zemlju u jednoj dolini. Neki su izjavljivali ustaama da su preli sa pravoslavne na katoliku vjeru i da ih ostave na ivotu, ali ustae su im rekle: Ostavite vi te potvrde to e vam valjati. Govorili nam nisu nita nego su poeli po grupama odvoditi malo podalje, a Jure im je pokazao mjesto. Podijelili su nas u pet grupa. Ja sam bila u etvrtoj grupi. Odredili su dvije djevojke, Ljubu Kresojevi od 17 i Macu Mrkobrad od 19 godina, da stoje pokraj jame i gledaju to se radi od ena i djece. One su gledale do posljednjeg, onda su i njih dvije ustae zaklale. Moja starija sestra Boja od 14 godina bila je u grupi ispred mene sa naim bratom Nikolom od godinu i po starosti kojega je ona nosila, a brat Dragan od 6 godina bio je sa mnom. Ovih dvoje brae doli su pod ustaki no prije mene, a ja i mali brat Dragan odmah iza njih. Kada smo doli pokraj jame rekli su nam da legnemo potrbuke. Tada je iao onaj na komija-ustaa sa jednom rukom i jo jedan nepoznat i poeli bosti noem po vratu. Od nikoga se nije uo glas iako je krv krkljala. Vjerovatno iz razloga to smo bili sigurni da ionako idemo u smrt pretrnuli od straha i patnje. Mali Duan Peke star oko 10 godina skoio je da bjei, ali na poziv zloinaca Stoj, vrati se, doao je i legao pokraj jame. Njega su uboli noevima nekoliko puta. Onako isklane i izbodene, rukama su bacali u jamu. Mene su uzeli za lea i bacili me na one mrtve. Mene su ustae ubole noem na pet mjesta iza vrata i na dva mjesta u podlakticu. Evo pogledajte, profesore uro, ubodi noeva vide se i

161 danas, 18. aprila 1961. godine, a od onda je prolo 19 godina. Poznat e se do moje smrti. Iza mene nabacano je jo nekoliko poklanih. Dok su mene ustae bole po vratu krv mi je krkljala na usta i nos. Meutim uvijek sam znala o sebi i ak od onog momenta kada su nas poveli razmiljala sam da mene zaklati ne mogu. I ovog momenta dok su me boli po vratu i dok je krv tekla ja sam razmiljala da u pobjei. Kada su nas sve poklali, pa i one dvije djevojke, Ljubu i Macu, tada su jo noem bockali sve one koji su se micali i davali znak ivota. Ja, iako pri svijesti, nisam se micala. ula sam kako govore: Jo ih ima ivih. Nakon svega, zgurale su ustae i one dvije djevojke u jamu, zapjevale i otile. Tada sam se ja digla i sjedila sva u krvi na hrpi mrtvih i vidjela svoga brata Dragana pokraj sebe. Bio je jo iv. Imao je u ustima lia i bio je sav krvav. Ja sam mu odstranila lie iz usta i pitala ga: Bi li mogao ii sa mnom?, a on je dao znak glavom da ne moe. Vidjela sam Ljubomira Bastaju kako se podigao i iz depa svoje zaklane strine uzeo neto kuna i pitao me da li ja idem. Ja sam rekla da idem i krenuli smo uza umu. Za nama je dotrao moj kum Vlado Bastaja, imao je devet godina, bio je izboden po vratu i rebrima. Kada smo krenuli uli su se glasovi ivih iz jame. Kasnije smo doznali od nekih preivjelih da su dva, tri dana iz te masovne grobnice izlazili, a ustae su ih hvatale i ubijale onako ispaene, izranjavane i krvave. Pria se da je iz jame izala baba Soka Bastaja, majka od preivjelog Vlade, bila je izbodena i prebijene noge i nije mogla ii. Zna se da je moj mali brat Dragan izaao iz jame, ali su ga trei dan ustae iz Batnoga ubile i bacile u gnojnicu. Nas troje smo lutali umom i izali u alevu Kosu na korito s vodom gdje smo se oprali od krvi i doli u umu Pale preko rvnice u Vuiji Jarak. Kod moje kue ustae su nas primijetile i pucale za nama. Mi smo se podigli i bjeali kroz umu i stigli u selo Gojkovac, a zatim u Kloko. Tamo sam nala majku i brata Milana koji su uspjeli izbjei ustakim razbojnicima. U Klokou su me neke ene oprale, previle rane i odsjekle kosu. Samo su mi partizani u umi Otri nekom masti namazali rane. Dalje sam nastavila s ostalim srpskim seljacima bjeati od ustakog noa. Milica, kakvo je sada vae zdravlje?

162 Vidite, nije tako loe to sam sve doivjela. Ponekad kada se vrijeme mijenja malo me iga i tee govorim, sporije i jedem, valjda mi neto zapinje u grlu. Boja glasa je malo drugaija. Za vrijeme ove tragedije imala sam devet, a sada imam dvadeset i osam godina. U umi Latike kod sela Batnoga ustae su poklale i bacile u jamu srpske civile sela Begovo Brdo 3. aprila 1942. godine: 1. Bastaja Mile Anka 10 godina 2. Bastaja Mile Bogdan 5 godina 3. Bastaja Mile Bosiljka 1 godina 4. Bastaja Cvijeta 55 godina 5. Bastaja Mile Draga 9 godina 6. Bastaja Petra Dragica 6 godina 7. Bastaja Mile Duan 11 godina 8. Bastaja Petra Duan 5 godina 9. Bastaja Mile Ljuba 3 godina 10. Bastaja Petra Mira 1 godina 11. Bastaja Mie Mica 15 godina 12. Bastaja Petra Mica 10 godina 13. Bastaja Rade Mio 43 godine 14. Bastaja Mika 42 godine 15. Bastaja Petra Milan 4 godine 16. Bastaja Janka Mile 40 godina 17. Bastaja Laze Mile 16 godina 18. Bastaja Mie Mile 15 godina 19. Bastaja Rade Milica 37 godina 20. Bastaja Janka Milka 35 godina 21. Bastaja Mie Petar 39 godina 22. Bastaja Mie Petar 2 godina 23. Bastaja Laze Rade 19 godina 24. Bastaja Milutina Soja 43 godina 25. Bastaja Todora Soja 50 godina 26. Bastaja Mie Soka 17 godina 27. Bastaja Stojana Stanka 42 godina 28. Kresoja Marka Bosiljka 15 godina

163 29. Kresoja Marka Darinka 30. Kresoja Marka Dragica 31. Kresoja Marka Duan 32. Kresoja Marka Ljuba 33. Kresoja Stojana Marko 34. Kresoja Marka Mica 35. Kresoja Marka Mila 36. Kresoja Marka Milan 37. Kresoja Marka Milica 38. Kresoja Nikole Milka 39. Kresoja Marka Milutin 40. Kresoja Marka Mira 41. Kresoja Marka Nada 42. Kresoja Marka Nenadka 43. Kresoja Marka Ranka 44. Kresoja Marka Stanko 45. Peke Ana 46. Peke ure Bosiljka 47. Peke Nikole Bosiljka 48. Peke ure Dragan 49. Peke Mile Dragica 50. Peke Nikole Dragica 51. Peke ure Duan 52. Peke Nikole Ignjatija 53. Peke Jeka 54. Peke Laze Mile 55. Peke Laze Milka 56. Peke Stojana Milka 57. Peke Laze Nikola 58. Peke Sara 59. Peke Soka 60. Smrzli Milan 61. Mrkobrad Mica 62. Mrkobrad Mila 63. Mrkobrad Nikola 64. Pavkovi Dragan 17 godina 17 godina 11 godina 17 godina 36 godina 14 godina 9 godina 12 godina 13 godina 38 godina 5 godina 5 godina 2 godine 1 godina 12 godina 3 godine 58 godina 14 godina 3 godine 6 godina 20 godina 8 godina 6 godina 1 godina 24 godina 16 godina 13 godina 44 godine 18 godina 60 godina 3 godine 2 godine 19 godina 46 godina 44 godine 4 godine

164 65. 66. 67. 68. 69. 70. 71. 72. 73. Pavkovi Dragica Pavkovi Duan Pavkovi uro Pavkovi Petar Vuleti Anica Dejanovi Milan Banda Sara Mazinjanin Dragica Peke uro 15 godina 4 godine 6 godina 6 godina 66 godina 2 godine 21 godina 34 godine 40 godina

Napomena: Od broja 60 do broja 73 su rtve, srpski seljaci iz sela: Deli Poljane, Gornje rvnice, Polojslog Varoa, Ruevice, Snosa. Njih su ustae pohvatale u dolasku do ume, poklali ih i bacili u masovnu grobnicu Latikama, gdje i danas poivaju 73 rtve ustakog genocida. Istoga dana tj. 3. aprila 1942. ustae su iz vatrenog oruja, noevima i krampovima usmrtile kod njihovih kua u istom selu Begovo Brdo: 1. Bastaja Mihajla Bosiljka 34 godine 2. Bastaja Rade Bosiljka 16 godina 3. Bastaja Rade Dragan 4 godine 4. Bastaja Mie Ljuba 22 godine 5. Bastaja Rade Ljuba 2 godine 6. Bastaja Cvijana Mara 15 godina 7. Bastaja Rade Mihajlo 64 godine 8. Bastaja Mihajla Mile 45 godina 9. Bastaja Rade Nikola 10 godina 10. Bastaja Rade Petar 20 godina 11. Bastaja Rade 45 godina 12. Bastaja Ilije Rade 39 godina 13. Bastaja Petra Stana 45 godina 14. Bastaja Stevan 60 godina 15. Mazinjanin Mila 44 godina 16. Mazinjanin Rade 50 godina 17. Peke Dragana Bogdan 2 godine 18. Peke Rade Cvijan 60 godina

165 19. Peke Milivoja Gojko 20. Peke Sime Mio 21. Peke Rade Mila 22. Peke Sime Milivoj 23. Peke Nikole Milka 24. Peke Vase Milka 25. Peke Nikole Mira 26. Peke Rade Nikola 27. Peke Rade Nikola 28. Peke Petra Rade 29. Peke Sofrenija Rade 30. Peke Sime Ranka 31. Peke Nikola Sara 32. Peke Vasilja Savo 33. Peke Laze Simo 34. Peke Ane Duan 35. Peke Rade uro 36. Peke Nikole Soka 37. Peke Rade Stanka 38. Peke Vasilja Vasilija 39. Peke Janka Dragi 40. Peke Nikole Branko 41. Vukeli Miladina Danica 42. Vukeli Radovana Dragi 43. Vukeli Milivoja Jeka 44. Vukeli Dragia Milan 45. Vukeli Janka Milka 46. Vukeli Radovana Sara 47. Vukeli Radovana Spasoja 48. Vukeli Rade Stoja 3 godine 31 godina 44 godine 11 godina 23 godine 35 godina 9 godina 42 godine 7 godina 41 godina 50 godina 17 godina 40 godina 60 godina 50 godina 16 godina 40 godina 5 godina 45 godina 52 godina 38 godina 4 godina 13 godina 9 godina 20 godina 50 godina 3 godine 2 godine 10 godina 5 godina

166

Vukeli Cvijeta Gornje Primilje 17

Prva i Druga ustaka bojna zvana Lika regija te X ustaka slunjska bojna, zvani majari, nakon strahovitih zloina to su ih poinili u Petrovoj gori vratili su se preko Karlovca do eljeznike stanice Koare kod Ogulina gdje su se iskrcali. Po nareenju proelnika Operativnog odjeljenja Glavnog stana poglavnika Ante Pavelia, a pod zapovjednitvom potpukovnika Ante Mokova rasporedili su se u srpska naselja Donje i Gornje Primilje i selo Toboli te njihove zaselke, 1. juna 1942. godine. Ove ustake snage potpomognute domobranima i orunicima u Primilju pod komandom Tome alca i komandirom orunike stanice Boom Kodomanom ranim jutrom 2. juna opkolile su Gornje Primilje i otpoele s hvatanjem srpskih seljaka. Gdje su god koga zatekli ubijali su ili su ih uvodili u njihove kue, staje, sjenike, klali i palili. Silovale su ustae ene i djevojke, zatim ih gurale u zapaljene im kue, odnosile su posteljinu, hranu, odvodile stoku. Iza sebe su ostavljale hrpe divljaki izmrcvarene djece, ena i mukaraca. Mnogi su ostali ugljenisani na spaljenim svojim kuitima i mnogo djece noem izbodeno i na grmlje baeno. Istoga dana, 2. juna 1942. godine, ove hrvatske ustake jedinice izvrile su zloin i u selu Toboliu. Zapalile su Srpsku pravoslavnu crkvu, kolu, gostionicu, dva mlina vodeniara, 152 kue i sve gospodarske zgrade. Namjetaj, poljoprivredni alat, robu, ljudsku i stonu hranu i stoku su opljakali i odagnali sa sobom i dio odnijeli hrvatski seljaci Slunja i okolice. O tim stravinim zloinima nad srpskim seljacima, zapisao sam svjedoanstvo Cvijete Vukeli 8. maja 1961. godine: Mene su ustae uhvatile u kui ure Milankovia u Gornjem Primilju sa jo osam lanova moje porodice: otac uro star 47 godina, majka Draginja 45, sestra Jelica 14, sestra Soja 13, te moje dvoje djece, Danica dvije i uro pet godina, moj svekar 50 i svekrva Marija 48. A pored nas devetero ustae su dovele jo sedamnaest mojih komija: Boo Esapovi 60, Rade Esapovi 58, Rade Milankovi 39, Marija Esapovi 61 i Jani Jeka. Ostalih se imena ne

167 sjeam. Rekli su nam da slobodno ostanemo kod kue i otili. Nedugo iza toga dola je druga grupa ustaa smrknutih lica i krvavih oiju. Strah nam je odrvenio noge. Za as kua je bila opkoljena. Onda su osam ljudi zaveli u drugu prostoriju kue i zaklali. Nastao je strahovit vrisak. Jedan ustaa krvavih ruku sa noem u ruci uveo me u sobu s mojih dvoje djece. Jedno na rukama a drugo sam vodila. Djeca su se grevito stiskala uz mene i plakala. Izderao se na mene, udario me pukom iza vrata i ja sam pala. Dok sam leala na leima, mlae dijete mi je stavio na ruke, a starije na noge. Obadvoje je zaklao na meni i bacio na hrpu poklanih ljudi. Za to vrijeme drugi su zapalili kuu izvana i pozvali ovog ustau van. On je brz nabacao svu robu s kreveta na nas poklane i zapalio je. Mislei da je on otiao van, ja sam se u polusvijesti izvukla iz vatre. No isti se ustaa povratio i zadao mi jo nekoliko udaraca noem u vrat i rebra, a zatim izaao napolje. Vrlo teko sam dopuzala do prozora s punim ustima krvi i kroz prozor izala iz kue. Ona je ve potpuno gorjela, a plamen je gutao i one koji su jo bili i ivi. Sklonila sam se u neko trnje, a kasnije u jednu lokvu iz koje su me izvukli Ilija ubra, Milan Batalo, uro i Milan Esapovi i u plahti me prenijeli u kuu Dane ekia. Nakon dva dana. prevezli su mene i jo neke izbodene noevima u Plaki, gdje su nas previli talijanski lijenici. Oni su nas uputili i u bolnicu u Ogulin. Tu su nas Talijani zatitili i od ustaa koji su nas htjeli izvui iz bolnice i pobiti. Nakon dva mjeseca lijeenja talijanski vojnici su nas vratili u Plaki, od kuda smo otili u nae popaljeno i opustoeno selo Gornje Primilje. Tada sam imala 22 godine. Sada osjeam stalne smetnje u vratu i pod rebrima, a stalni nezaborav neprekidno me vee s mojom poklanom djecom i rodbinom

168

Milka ubra Lonar Gornje Primilje kbr. 123

Svjedoanstvo Milke ubre Lonar o ustakim zvjerstvima nad srpskim narodom u Gornjem Primilju 2. juna 1942. godine zapisao sam 5. maja 1961. Ona kae: Zorom, ranim jutrom, ustae su 2. juna 1942. opkolile nae selo. Mene i moju baku Anicu ubra zatekle su jo na spavanju. Tada sam imala 17, a moja baka 70 godina. im su uli u kuu poeli su premetati i pretraivati sve po kui. Nas su posjele na klupu i poeli nas ispitivati gdje su partizani, tko ih hrani, kada dolaze u selo i slino. Pitali su me gdje su mi roditelji i braa, da li su oni u partizanima? Ja sam im rekla da je moje sve pomrlo i da nemam nikoga. Ustvari, otac mi je bio u partizanima, a majka umrla. Nakon toga su traili jesti, pa vode. Kad sam pola na ternju (bunar) po vodu, sa mnom su pola i dvojica ustaa. im sam otvorila grlo ternje, jedan ustaa me uhvatio za glavu, a drugi za noge i bacili u ternju duboku 6 metara u kojoj je bilo za jedan i po metar vode. Bacivi mene zgrabili su babu, dovukli je do bunara (ternje) i bacili k meni u vodu. im je pala, moja se baba uguila. I ja sam se teko borila s vodom koja mi je dosezala do usta. Kada sam potpuno iznemogla, stala sam na mrtvu babu Anicu i tako se nalazila u ternji od jutra do navee. Plakala sam i drhtala. U sumrak je naiao Nikola eki iz Gornjeg Primilja koji je traio svoju stoku i nekim sluajem pogledao u bunar. Kad me je ugledao, odmah me je prepoznao. Preklinjala sam ga da me to prije spasi, jer sam ve bila odrvenila to od studeni to od straha. On je otiao po velike tige koje su se nalazile pokraj nae kue, ali kad je donio tige blizu ternje, zaula se lupa u kui. Mile je pobjegao mislei da su ustae. Kada se nakon skoro dva sata uvjerio da zlikovaca u blizini nema, ponovno je doao, donio je tige i spustio u bunar. Uz pomo njih i nekog trika Nikola, Luka Zec i Rade Kati izvukli su me iz bunara. Kada su me spustili na zemlju pala sam u nesvijest. Kuda su me odnijeli i kako, toga se ne sjeam. Moju babu Anicu izvukli su mrtvu iz bunara nakon dva dana kada se vie izbjeglica vratilo u opustoeno selo.

169 Ve nekoliko godina od ledene vode u kojoj sam bila 12 sati osjeam stranu reumu po itavom tijelu. Oboljela sam na plua. Svake godina obilazim lijenike po nekoliko puta. Jo 1945. godine od zadobivenih posljedica bila sam u bolnici u Ogulinu 60 dana. Od nae drave ne dobivam nikakovu pomo

Soja ubra Gornje Primilje kbr. 130

Svjedoanstvo rtve Soje ubre zapisao sam 26. juna 1961. godine u njenom selu Gornje Primilje. U zaselak ubre ustae su ule oko 12 sati u utorak 2. juna 1942. godine. Soju i njenu sestru Cvijetu nale su na polju gdje su uvale stoku. Naredile su im da stoku otjeraju kui, da se nita ne boje i da im se nee nita loe dogoditi. Posluale su i odagnale stoku kui i zatvorile u staju. No, ubrzo za njima dole su i ustae. Ustaki ocir nam je rekao da se ne smijemo udaljavati od kue jer da oni iste od partizana a u civile ne diraju. S nama je u kui bila moja porodica, Draginja, uro, Milija, Jelica, Rade, te familija Mile Vukia: Mile, Marija, Cvijeta, maloljetni uro i jo jedno malo dijete kome se imena ne mogu sjetiti. Doveli su jo nekoliko naih komija u nau kuu tako da nas je bilo dvadeset i etvero. Kada su nas sve utjerali u dvije prostorije u kui rekli su da se ne smijemo udaljavati. Jedna grupa ustaa je produila dalje u pravcu sela Zbjega. Jedni su ostali s nama. Dolazilo je jo nekoliko grupa i traili su neto za jelo. Kada je prola njihova pjeadija, konjica i tenkovi, dola je k nama nova grupa ustaa. Njih 15 do 20 ljudi. im je dola ova skupina, odmah je nas dvadeset i etvero podijelila u dvije grupe i to mukarce posebno, a ene i djecu posebno. Mukaraca je bilo devet, pa su njih podijelili u tri grupe, sve po tri Zatim su tri ovjeka uveli uz kundaenje u kuu, a ostali smo bili napolju, pod ustakom straom. Kad su uveli prvu grupu seljaka, tj. trojku, u kuu, ulo se bugarenje. Moja sestra Jelica je tada zavikala: Joj, oni njih kolju! i potrala da pobjegne. Ali brzo ju je

170 dostigao jedan ustaa i viknuo: Kakvi kolju, oni njima samo dre govor, a zatim zamahnuo kundakom i lupio je po glavi od ega je moja sestra Jelica pala i onesvijetena ostala leati. Kad su u kui poklali jednu grupu ljudi, doli su po drugu, a onda po treu. im su ustae poklale sve mukarce pojurile su k nama enama i djeci. Prebrojile su nas. Jedan je od njih upitao, da li moemo svi zajedno poi, to je ovaj odmah odobrio. Podijelili su nas u dvije prostorije kue. Poeli su sa silovanjem, batinjanjem pa klanjem i ubodima noevima po tijelu ena i djece. Prva rtva bila je Milka Esapovi, lijepa djevojka, tek u osamnaestoj godini ivota. Nju su silovale ustae i zatim joj odsjekle glavu naom bradvom. Prije toga su joj ustae-koljai skinuli dukat koga je imala na vratu. Ustaa koji je bradvom sjekao vrat mlade Milke nije nita govorio. Samo su mu oi gorjele nekim uarenim crvenilom. Gledala sam kako su klali moju tetku Soju Milankovi, staru 51 godinu. Uzeo je za glavu jedan ustaa i poeo ju je klati, ali kako se ona grevito branila, pritrao je i drugi te je krvniki boli noevima. Ovima je priskoio i trei pa su je zajedno zaklali. Od toga sam pala u nesvijest. Vjerovatno su me tada i ustae udarile bradvom po glavi. Ne znam koliko sam dugo tako leala. Kada sam dola k svijesti, osjetila sam snane bolove u glavi i osjetila da neto pucketa blizu mene. Kada sam progledala, vidjela sam da kua gori. Krov je ve izgorio, svuda su padale grede i ostala krovna konstrukcija. Nekako sam se izvukla, no da li na vrata ili na koji drugi dio kue u plamenu ne znam ni danas. Kad sam izala napolje, desetak metara od kue, naila sam na moju sestru Jelicu koja je bila omotana maramom i sva krvava. Nju su klali po vratu, ali se nekako prije mene uspjela izvui iz zapaljene kue. Kad sam je vidjela, nisam je takvu odmah ni prepoznala pa sam zapitala: Da li si to ti Jelice?, na to mi je ona poela neto govoriti, ali je ja nisam mogla razumjeti zbog razrezanog vrata. Zatim smo pomaui jedna drugoj zajedniki otile u oblinji grm, gdje sam ja ostavila sestru Jelicu i pola da traim nekoga tko bi nam mogao pomoi. Nakon nekoliko koraka nala sam sestru Cvijetu gdje lei u lokvi. Kada sam dola do nje i rekla joj da ide sa mnom kod sestre Jelice, ona je kazala da ne moe nikuda s tijelom jer je sva izranjavana, nego

171 ako netko imade da je nosi. Nakon toga sam na udaljenosti od oko 100 metara, pod jednim brijegom primijetila grupu ljudi i ena. Polagano sam otila kod njih i rekla to se dogodilo. Zatim su dola etiri mukarca: uro Esapovi, Milan Esapovi, Ilija ubra i jo jedan kome se ne sjeam imena te su odnijeli sestru Cvijetu u kuu Dane ermanovia, a Jelicu su dovele dvije ene takoer u Daninu kuu. Tu smo bile tri dana, odnosno tri noi, jer smo se po danu sklanjale preko rijeke Mrenice u selo Popovie, poto su ustae iz Slunja svaki dan pucale s ubrina vrha prema naim kuama. Nakon tri dana od bolova nismo mogli vie izdrati pa su sve nas koje smo izranjavane izale s mjesta pokolja volovskim kolima nae komije prevezle u Plaki, od kuda su nas talijanski vojnici uz njihove propusnice sproveli u bolnicu u Ogulin. Nas sedam izbodenih noevima: Cvijeta Vuki, Jelica Milankovi, Soja Milankovi, Milija Esapovi, Danica Esapovi, Mila Esapovi i Milka ai, onako iznakaene, prestraene teko smo podnosile boravak u ogulinskoj bolnici. U bolnici su nekoliko puta dolazile ustae da nas izvedu i pobiju. Kako smo ostale ive ni sama ne znam. Vjerujem da su nas spasili talijanski lijenici kojih je bilo vie od drugih. Od zadobivenih rana u bolnici u Ogulinu umrle su: Danica Esapovi, Mila Esapovi i Milka ai. Sve su bile u starosti od 20 do 40 godina. Ja i moja sestra Cvijeta i Jelica ostale smo u bolnici dva mjeseca. U mojoj je kui poklano 20 dua od kojih etvero djece u starosti od est mjeseci do est godina. Svi su oni izgorjeli u mojoj kui koju su 2. juna 1942. ustae zapalile. Preivjela sam ja koja sam tada imala 12 godina i moje dvije sestre od 15 i 17 godina, i Milija Esapovi koja je imala 19 godina. Kada sada i nakon toliko godina razmiljam o tome zlu dolazim na isto: Mene su ustaki zlikovci vjerovatno onom istom bradvom lupili po glavi, jer mi je glava bila rasjeena u duini od 15 cm. Danas osjeam tupe bolove u glavi, estu nesvjesticu, slabost itavog tijela i nikako ne mogu biti raspoloena i vesela, jer me stalno neto titi i iga u glavi. Po noi nekad vidim svoju tetku kako joj ustae sjeku vrat, vidim krv svuda oko sebe. Ti snovi me vie mue nego sve ono to sam preivjela

172

Boja Livada Gornje Primilje 163

Svjedoanstvo Bojino zapisao sam 15. maja 1961. godine u njenom selu. Ona mi je o tragediji svojih petero maloljetne djece, svojoj i svojih komija, 2. juna 1942. godine kazala: Ustae su u nae selo dole u rano jutro. Kia ja padala. Nalazila sam se s djecom u kui Dane aia, jer su moju kuu jo 1941. godine ustae ve bile spalile. Pokupila sam djecu: Danicu 13, Miloa 11, Radu 9, uru 4 i Dragu od 3 mjeseca i pokuala pobjei ispred koljaa. Kako se nisam mogla brzo kretati sustigle su me ustae i vratile me nazad. Jedan njihov ocir mi je rekao da vodim djecu kui da ne kisnu. Rekla sam mu da nemam kue, ali je on ponovio da ih vodim u bilo iju kuu s te kie. Nakon tih rijei, ja sam se s djecom vratila u kuu Milovana aia gdje sam nala Soku Kuki, staru 60 godina, i njenu ker Boju Kuki, staru 25 godina. Odatle su nas ustae sve odvele u kuu Dane aia. Tu su ve pod njihovom straom bili: Draga ai, 13, Mile Boi, 45, Nikola Krajnovi, 30 godina i jo trojica mukaraca koje ja nisam poznavala. Ukupno nas etrnaest izbezumljenih i znali smo osuenih na strane muke. Okupila se vea grupa ustaa oko nas u zatvorenoj kui. Odjednom su zatvorili prozore kue i nekoliko njih ulo u kuu. Vidjevi ih onakve kao pobjenjele zvijeri s noevima prema nama, mojoj maloj djeci, jauknula sam i zavikala: Nemojte me klati, nego nas poubijajte! Na to mi je jedan od njih uzvratio: Zamukni, majku ti srpsku jebem. Nastalo je udaranje kundacima i udaranje noevima. Vidjela sam kako siluju Boju i kako se bori s njima i kako bodu noevima njenu babu Soku. Kada su prili blie mene i moje djece, gotovo sam odmah pala. Uhvatila me vrtoglavica koja je prelazila u nesvjesticu. Vidjela sam kada je ustaa noem udario u vrat moga malog Radu i osjetila sam snaan udarac u svoju glavu. Pala sam i onda je uslijedilo jo nekoliko udaraca. Moja Draga od tri mjeseca koju sam drala u naruju pala je pokraj mene. Kako su moju ostalu djecu i druge mukarce i ene muili i klale ustae, ne znam, samo svoju djecu vie nikada nisam vidjela.

173 Kada su sve izmasakrirale ustae su u kuu navukle slame i zapalile je. Mene je vjerovatno vatra malo dovela svijesti jer mi je poela gorjeti roba. Malo sam se podigla, uzela dijete koje je jo uvijek bilo pokraj mene, ali spaljeno po licu od vatre, i izila napolje. Od kue se nisam odmakla ni 20 koraka, ponovno sam pala u nesvijest. Tu me je nao Nikola eki iz Gornjeg Primilja, koji je pratio kretanje ustaa sa susjednog brijega. im su se ustae udaljile od kue, mjesta zloina, on je dotrao i nekako ugasio vatru koja je gorjela na poklanim rtvama, te tako i spasio da kua sva ne izgori. Tada je naao i mene. Nakon nekog vremena skupilo se jo mjetana i odnijeli me s djetetom u kuu Sime aia, gdje je moja mala Draga nakon etiri dana umrla. Tu sam leala onako izranjavana etiri noi, jer smo po danu bjeali. Mene su nosili i skrivali u oblinje grmlje. Ustae su pucale s uruvine glavice prema naem, velikim dijelom popaljenom i opljakanom selu. Kako od bolova vie nisam mogla izdrati, a ivot mi je ionako bio u opasnosti, smogla sam hrabrosti i krenula s ostalim nepoklanim rtvama na volovskim kolima u Plaki, gdje su nam Talijani dali propusnice i sproveli u bolnicu u Ogulin. U bolnici sam bila mjesec i po dana. K nama su dolazile ustae s namjerom da nas pokolju, ali im to nisu dozvolili talijanski lijenici i sestre. U bolnici sam doznala da su ustae svu moju djecu poklale i da su izgorjela sa svih njih trinaest seljaka sela moga Gornjeg Primilja. Nitko se nije spasio osim jadne mene. Tada sam imala 32 godine. Od tada sam osjeala manje bolove, ali unazad godinu dana osjeam strane bolove. Svi su mi zubi poispadali od ustakih udaraca po glavi. Bolovi me dre po itavom tijelu, naroito na desnoj strani koja mi je bila vatrom zahvaena. Vie nijesam sposobna za bilo kakvo privreivanje. Od nae drave, a i bilo koga drugog nemam nikakvu pomo. Evo ni ovo jadne kuice nismo jo obnovili. A ta se moe? Selo Gornje Primilje imalo je prema popisu stanovnitva od 1931. godine 1578 stanovnika od kojih je izgubilo ivot u Nezavis-

174 noj Dravi Hrvatskoj njih 477, od kojih je 30 palo u borbi protiv faizma, a 327 su rtve ustakih zloina. Samo u jednom danu hrvatske su ustae zaklale, ubile i spalile u vlastitim njihovim kuama 123 srpska seljaka od kojih 42 djece u starosti od tri tjedna do 15 godina ivota. O tom zloinu svjedoili su rijetko preivjeli u naprijed navedenom tekstu. Samo u jednom danu, 2. juna 1942. godine u selu Gornje Primilje ustae su usmrtile ove srpske seljake: 1. Batalo Rade Jeka 20 godina 2. Batalo Glie Nikola 62 godine 3. Batalo Glie Radovan 59 godina 4. Bjelopetrovi Duana Danica 5 godina 5. Bjelopetrovi Duana uro 6 godina 6. Bjelopetrovi Nikole Marija 51 godina 7. Bjelopetrovi Mile Petar 37 godina 8. Boi Milia Boica 80 godina 9. Boi Jovana Boja 6 mjeseci 10. Boi Rafajla Boja 60 godina 11. Boi Rafajla Boja 3 godine 12. Boi Duana Danica 19 godina 13. Boi Nikole Danica 4 godina 14. Boi Petra Danilo 60 godina 15. Boi Milovana Dragan 34 godine 16. Boi Duana Draginja 17 godina 17. Boi Mie Draginja 24 godine 18. Boi Milovana Draginja 11 godina 19. Boi Rafajla Draginja 6 godina 20. Boi Boe uro 69 godina 21. Boi Rafajla Mane 13 godina 22. Boi Rafajla Milan 16 godina 23. Boi Dmitra Mile 57 godina 24. Boi Jove Milica 6 mjeseci 25. Boi Mihajla Milica 79 godina 26. Boi Vasilja Milica 36 godina 27. Boi Ignjatija Soja 39 godina 28. Boi Jovana Stana 1 godina 29. Boi Rafajla Stana 1 godina

175 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55. 56. 57. 58. 59. 60. 61. 62. 63. 64. 65. Cekinovi Rafajla Draginja ia Todora Jovan ia Jovana Todor okea Milovana Radovan ubura Sime Anica ubra Radovan Ilija ubra Josifa Soja ubra Ilije Sran ubrilovi Ilije Boo ubrilovi Ilije Dane ubrilovi Petra Draginja ubrilovi Vasilja Draginja ubrilovi Boe Ilija ubrilovi Ilije Ljuba ubrilovi Dane Mila ubrilovi Dane Mile ubrilovi Milovana Mile ubrilovi Ilije Milica ubrilovi Milice Milija ai Glie uro ai Sime Ilija ai Milana Marija ai Rade Milan ai Glie Nikola ai Todora Simo uruvija Duana Danica uruvija Dane Draginja uruvija Duana muko uruvija Mile Milan uruvija Nikole Mile uruvija Mile Radovan Devi Petra Ilija Drai Boe Milica Drai ure Petra Drai Boe ivko ermanovi Nikole Marija 45 godina 65 godina 45 godina 33 godine 69 godina 67 godina 56 godina 1 godina 3 godine 11 godina 37 godina 49 godina 44 godine 3 godine 24 godina 1 godina 38 godina 8 godina 4 godine 32 godine 27 godina 16 godina 16 godine 54 godine 47 godina 1 godina 23 godine 1 mjesec 34 godine 54 godine 49 godina 74 godine 5 godina 28 godina 3 godine 3 godine

176 66. 67. 68. 69. 70. 71. 72. 73. 74. 75. 76. 77. 78. 79. 80. 81. 82. 83. 84. 85. 86. 87. 88. 89. 90. 91. 92. 93. 94. 95. 96. 97. 98. 99. 100. 101. ermanovi Nikole Mile Esapovi Milia Boo Esapovi Rade Draginja Esapovi Dane Duanka Esapovi Petra Marija Esapovi Milia Mila Esapovi Nikole Milovan Esapovi Milana ensko Esapovi Rade Mileva Esapovie Boe Milka Esapovi Milovana Milka Esapovi Boe Milovan Esapovi Milia Rade Esapovi Boe Soja Esapovi Jovana Soja Esapovi Sime Soja Glumac Jove Branko Glumac Milovana Draginja Glumac Milana Mane Glumac Jovana Milovan Grubor Petra Ljuba Gvozdi Ignjatije Boja Gvozdi Milutina Dane Gvozdi Petra Mili Karajlovi Petra Naranda Kolundija Dmitra Milica Krni Milorada Boja Krni Jovana Draginja Krni Jovana Ilija Krni Rafajla Mane Krni Jovana Marija Krni Vasilja Mila Krni Jovana Milica Krni Duana Milo Krni Ignjatije Nedeljko Krni Rade Nikola 1 godina 79 godina 44 godine 25 godina 61 godina 43 godine 52 godine 3 tjedna 5 godina 17 godina 4 mjeseca 49 godina 53 godine 33 godine 41 godina 49 godina 41 godina 28 godina 54 godine 74 godine 46 godina 20 godina 18 godina 5 godina 67 godina 71 godina 23 godine 14 godina 3 godine 33 godine 17 godina 73 godine 40 godina 8 godina 3 godine 28 godina

177 102. 103. 104. 105. 106. 107. 108. 109. 110. 111. 112. 113. 114. 115. 116. 117. 118. 119. 120. 121. Krni Jovana Simo Krni Rafajla Stana Kuki ura Boica Kuki Damjana Soja Kuki Jovana Soja Kuki Miladina Boja Kuki Sime Branko Livada Todora Danica Livada Todora Draga Livada Todora uro Livada Todora Milo Livada Todora Rade Milankovi Mihajla Draginja Milankovi Mihajla uro Milankovi ure Milica Milankovi Mihajla Rade Milankovi Mihajla Soja Pjevac Milovana Smiljana Vuki Duana uro Vuki Ilije uro 6 godina 44 godine 30 godina 49 godina 73 godine 40 godina 8 godina 12 godina 13 godina 6 godina 10 godina 8 godina 40 godina 40 godina 14 godina 52 godine 51 godina 56 godina 2 godine 52 godine

Selo Toboli kraj Slunja nekadanje opine Primilje imalo je po popisu stanovnitva iz 1931. godine 857 stanovnika. Njih 89 palo je u borbi protiv faizma, a 242 su rtve ustakih zloina. Samo u jednom danu 2. juna 1942. kada i u Gornjem Primilju ustae su ubile, zaklale i zapalile 133 srpska seljaka od kojih 62 djece u starosti od 1 do 15 godina, i to: 1. Alini Boe Mila 49 godina 2. Alini Nikole Milovan 54 godine 3. Alini Ilije Soja 56 godina 4. Alini Mile Soja 24 godine 5. Batalo Milka 61 godina 6. ubra Miloa Milica 19 godina 7. Jani Stevana Jeka 59 godina 8. Jani Rade Milica 47 godina 9. Jani Miladina Milija 20 godina

178 10. Jani Steve Petar 11. Kati Rafajla Anelija 12. Kati Boe Janja 13. Krni Milana Boja 14. Krni Miladina Milica 15. Krni Milana Milka 16. Krni Soja 17. Krni Milana Soja 18. Miladinovi Petra Jelena 19. Miladinovi Petra Jovan 20. Miladinovi Nikole Mila 21. Miladinovi Petra Milica 22. Miladinovi Petra Milka 23. Miladinovi Petra Soja 24. Miljkovi Rade Anica 25. Miljkovi ure Cvijeta 26. Miljkovi ure Danica 27. Miljkovi Milia Danica 28. Miljkovi Stevana Danica 29. Miljkovi Rafajla Draginja 30. Miljkovi Nikole uro 31. Miljkovi Alekse Jeka 32. Miljkovi ura Mika 33. Miljkovi Rafajla Mila 34. Miljkovi ora Milica 35. Miljkovi Ilije Milica 36. Miljkovi Mile Milica 37. Miljkovi Mile Milovan 38. Miljkovi Milia Nedeljko 39. Miljkovi Vuena Soja 40. Miljkovi Rafajla Vujo 41. Peti Jovan 42. Peti Rade Milica 43. Pjevac Mile Boja 44. Pjevac Milorada Boica 45. Pjevac Milorada Danica 69 godina 96 godina 43 godine 5 godina 26 godina 4 godine 51 godina 3 godine 3 godine 6 godina 20 godina 9 godina 4 godine 4 godine 42 godine 37 godina 18 godina 15 godina 16 godina 52 godine 55 godina 37 godina 14 godina 52 godine 70 godina 32 godine 24 godine 37 godina 6 godina 27 godina 55 godina 52 godine 1 godina 5 godina 33 godine 26 godina

179 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55. 56. 57. 58. 59. 60. 61. 62. 63. 64. 65. 66. 67. 68. 69. 70. 71. 72. 73. 74. 75. 76. 77. 78. 79. 80. 81. Pjevac Milorada Draga Pjevac Milia Dragica Pjevac Milovana Dragica Pjevac Stevana Dragica Pjevac Dane Draginja Pjevac Milorada Draginja Pjevac Milia Duan Pjevac Milia Duanka Pjevac Stevana Duan Pjevac Miloa uro Pjevac Miloa uro Pjevac Stevana Ilija Pjevac Milorada Jeka Pjevac Rafajla Ljuba Pjevac Boe Marta Pjevac Milia Mika Pjevac Dane Milan Pjevac Mane Milica Pjevac Milia Milica Pjevac Nikole Milica Pjevac Milia Mili Pjevac Petra Mili Pjevac Vasilja Mili Pjevac Dane Milka Pjevac Petra Milka Pjevac Petra Milorad Pjevac Rafajla Milorad Pjevac Rade Milo Pjevac Steve Milo Pjevac Mile Mira Pjevac Mile Neeljka Pjevac Milana Rafajlo Pjevac Milia Sava Pjevac Petra Simo Pjevac Petra Simo Pjevac Miloa Soja 20 godina 3 godine 40 godina 10 godina 9 godina 20 godina 9 godina 8 godina 14 godina 4 godine 3 godine 10 godina 23 godine 25 godina 38 godina 17 godina 1 godina 50 godina 17 godina 55 godina 43 godine 72 godine 75 godina 21 godina 16 godina 3 godine 61 godina 2 godine 2 godine 6 godina 8 godina 2 godine 6 godina 7 godina 4 godine 35 godina

180 82. Pjevac Milorada Stana 83. Pjevac Mile Veljko 84. Pjevac Milia Zorka 85. Popovi Milana Boica 86. Popovi Milana Danica 87. Popovi Duana Dragica 88. Popovi ure Dragica 89. Popovi Nikole uro 90. Popovi Duana Gavre 91. Popovi Nikole Ilija 92. Popovi ure Jeka 93. Popovi Petra Jovan 94. Popovi Laze Jovo 95. Popovi Nikole Ljubica 96. Popovi Mile Marija 97. Popovi Nikole Marija 98. Popovi Petra Marija 99. Popovi Laze Milan 100. Popovi Petra Milan 101. Popovi Ilije Milica 102. Popovi Mihajla Milica 103. Popovi Mile Milica 104. Popovi ure Mili 105. Popovi Petra Mili 106. Popovi Mile Milija 107. Popovi Todora Milija 108. Popovi Ilije Radia 109. Popovi Ilije Soja 110. Popovi Mile Soja 111. Popovi Mile Soja 112. Popovi Rade Soja 113. Popovi Steve Stoja 114. Popovi Mihajla Stevan 115. Popovi Nikole Vujo 116. Sekuli Mile Danica 117. Sekuli Rafajla Kosta 46 godina 5 godina 4 godine 4 godine 5 godina 2 godine 14 godina 8 godina 5 godina 78 godina 9 godina 35 godina 31 godina 11 godina 15 godina 14 godina 11 godina 33 godine 44 godine 59 godine 48 godina 5 godina 6 godina 6 godina 9 godina 41 godina 77 godina 15 godina 40 godina 31 godina 58 godina 59 godina 59 godina 59 godina 11 godina 69 godina

181 118. Sekuli ure Mika 119. Sekuli Rafajla Milovan 120. Sui Ilije Branko 121. Sui Josifa Dragica 122. Sui Nikole Danica 123. Sui Josifa Milica 124. Sui Milia Milica 125. Sui Duana Mili 126. Sui Duana Nikola 127. Sui Milia Savka 128. Vukeli Rade Dragica 129. Vukeli Milana Marija 130. Vukeli Milana Milica 131. Vukeli Milana Milija 132. Vukeli Mile Petra 133. Vukeli Milana Soja 64 godine 59 godina 4 godine 59 godina 19 godina 54 godine 34 godine 13 godina 9 godina 38 godina 34 godine 4 godine 3 godine 9 godina 31 godina 7 godina

Sava Pjevac Toboli

O zloinu ustaa nad srpskim seljacima u selu Toboliu kraj Slunja 2. juna 1942. godine, zapisao sam kratko svjedoanstvo preivjelih Save Pjevac, uke Sekuli i Milije Alini. Njih sam naao u njihovom opustoenom i jo uvijek neobnovljenom selu Toboliu, 8. maja 1961. godine. Sava Pjevac kae: Ustae su se bile razile na sve strane po naem selu i kupile nas seljake svuda gdje su koga zatekle. Mene i Duana Pjevca uhvatile su kod rijeke Suvae. Bjeali smo ispred njih koliko god smo mogli. Duan je bio bri pa je uspio pobjei, ali mene su jadnu uhvatili. Uhvatila su me njih etvorica i zapitale me gdje mi je mu. Kad sam im drhteim glasom jedva odgovorila da je umro, jedan mi je opsovao srpsku majku, sruio me na zemlju zajedno s jo jednim i izvadio no pa poeo njim prijetiti a zatim udarati me po vratu i

182 grudima. Vidjela sam da sva etvorica imaju krvave ruke i zasukane rukave do lakata. Pala sam u nesvijest. Ne znam koliko sam dugo tako leala ni kada su ustae otile. Ipak polako sam dolazila k svijesti. Sa strahom sam se pridigla i poela dozivati. Bojala sam se vlastitog glasa. Nakon kraeg vremena preda mnom se pojavio Duan Pjevac. Isti onaj koji je uspio ustaama pobjei. Bio je sakriven u nekoj rupagi. Uz njegovu pomo sam nekako otila do kue koja jo nije bila zapaljena. Na sebi sam imala pet rana i to tri na vratu, jednu na grudima i jednu na nozi. Lijeio me Pjevac, takoer Duan, sin Pavla Pjevca koji je u to vrijeme bio bolniar u partizanima u selu Kuniu. On je k meni dolazio kad je mogao i po dva puta dnevno u razdoblju od etrdeset dana jer su rane bile vrlo duboke i velike. Poslije je Duanova brigada otila dalje pa sam bila preputena sama sebi. U opustoenom selu samo jauk i patnje neviene. Traili su preivjele i pretraivali svaki djeli zemlje, grma, staja i svuda pronalazili svoje najmilije majke, djecu, oeve, djedove i bake. Kako ne bi, moj profesore, znate i sami samo u mom zaseoku Pjevci ustae su toga dana ubile, zaklale i zapalile etrdeset dvije due (42) po prezimenu Pjevac, od kojih 37 djeice u starosti do 14 godina, najvie onih od dvije do devet godina. Nakon godinu dana moje su rane na tijelu nekako prizdravile, ali posljedice iz dana u dan sve su vee. Danas u mojoj pedeset i drugoj godini ivota bolesna mi je dua. Osjeam bolove po itavom tijelu, a naroito po vratu, lijevoj ruci i izbodenoj desnoj nozi. Poljoprivredne poslove ne mogu obavljati, nego samo lake kune poslove. Kuu i gospodarske zgrade jo nismo obnovili. Nemamo pomoi, a ni ja ne dobivam nikakvu novanu pomo. Kau da imamo zemlju, pa ne moemo dobiti i novce. Valjda tako mora biti. Ko e nam dati kad nas kao i ja ima mnogo u ovim selima Preivjela uka Sekuli kae: Borila sam se s koljaem koliko sam mogla. Ustaa me ugoni u kuu, u kui se sa mnom bori, jer ja mu se ne dam klati, vatam ga za goli no. U rvanju za no, ustaa mi zadaje mnoge posjekotine. Sva sam krvava. Pred oima mi neki mrak iako je dan. ujem pucketanje vatre u kui. Nagorjele daske

183 padaju s tavana. On bjei iz kue. Otvaram okno da izaem iz vatre, ali me zlikovac eka kod okna. Ne da mi da izaem psujui mi majku srpsku. Kada sam nekako uspjela izai iz kue, on me je sagnao u talu koja je isto gorjela. Tu sam se uspjela spasiti tako to je jedna prigradica uz nju bila sruena pa je bilo sve mokro. Prvu no sam noila sama sa mojim nezavijenim ranama. Muila sam se sama nako ranjena sve dok nisam dola u dodir s preivjelim narodom koji se sakrio u umi. Nakon tri etiri dana odvezli su me u Plaki kod talijanske komande gdje su previli moje 23 rane i uputili me u bolnicu u Ogulin, gdje su me talijanski lijenici ipak izlijeili Milija Alini mi je ispriala: Doekala su me dvojica ustaa u blizini moje kue. Jedan mi ree da idem kui da mi kuu ne pale. Drugi kao to i ne uje, i mene tjera unutra. Ja im se otrgnem i bjeim, neu u kuu. No on puca na nekoliko koraka od mene, ali me ne pogaa, ve me stie. Vatamo se za prsa i otimamo za puku, nekad je moja, nekad njegova. Vadi no da me kolja, ali mu ga ne dam izvaditi jer mu otimam puku. Ipak u jednom momentu uspije izvaditi no i ozlijediti me po rukama i vratu te tada bjei od mene. Utekao je jer je ostao sam, a vidio je da sam ja jaa od njega. Tako sam se ja spasila. Mene su previli talijanski sanitarci u Plakom

Nikola Basara Gojkovac Cetingrad Slunj

U umi Mavina, opina Rakovica, ustae su poklale 18. jula 1942. godine 375 srpskih seljaka iz 20 sela i zaselaka s podruja cazinskog i bihakog kraja, od toga samo iz sela Crnaje 52, meu kojima 32 djece od 1 do 13 godina starosti. O tom ustakom zloinu svjedoanstvo Nikole Basare zapisao je i objavio u svojoj knjizi Genocid na Kordunu i okolici 1941-1945. na stranici 132-133, Petar Zinaji.

184 Nikola je ispriao: Kada se razdanilo 22.7.1942. sa te kose (uma Mavina), vidjela su se gotovo sva sela od Cazina do Rakovice. Kue i gospodarske zgrade sve izgorjele. Ostala je pusto. Kada smo uli u selo, zatekli smo jo poneko govedo, a na vokama kokoi. Ove ivotinje kada bi nas ugledale bjee i dree, a goveda riu kao podivljala. Pored izgorjelih kua poneki ljudski le ene, djeteta ili nekog starijeg mukarca. uma Mavina protee se nekoliko kilometara kroz koju vodi put od Brezovca ka Kordunskom Ljeskovcu. Kada smo uli u umu i krenuli putem naili smo na strahovite prizore duinom itavog puta sa obje strane do dva kilometra razbacani leevi djece, ena i starijih osoba. Zatim poubijane sitne i krupne stoke. Obzirom da su bili ljetni dani s jakim suncem a leevi ve etvrti dan u raspadajuem stanju. Isti je sluaj i s pobijenim ili uginulim ivotinjama. To sve smrdi do te mjere da je nemogue tu boraviti. Pokuali smo brojati leeve, ali je to bilo nemogue. Neki su jo sagorijevali i na zgaritima kua ili gospodarskih zgrada. Uzdu toga puta kroz umu razbacana je odjea, obua, dijelovi hrane koju su izbjeglice uspjele ponijeti sa sobom. Isprevrtana zaprena kola, razbacani predmeti, ponjave, arenice, pokrivai, jastuci, poljoprivredni alat i drugo. Sveukupna slika stravina. Trebalo je imati snage i tvrdo srce, gledati mnogobrojne leeve unakaene na sve mogue i nemogue naine. Vidjeti bebu staru svega nekoliko mjeseci zaklanu gdje lei preko grudi svoje preklane majke. Svaki od nas svakog asa mogao je naii i na svoje najmilije u lokvama krvi. Trebalo je smoi snage i ne zaplakati. Kada smo se vraali kroz umu u pravcu popaljenog sela Brezovac, na elni partizan naiao je na jedan proplanak veliine 50x50 metara i zastao. Zastao je i drugi i tako redom do posljednjeg pravei krug oko mrtvog kola. Teren na ovom proplanku pokriven je zelenom travom na kojoj je lealo 20 djece starosti jedne godine. Od ovih 20 djece, 10 je enskih a 10 mukih. Na njima i oko njih nema ni jednog komada njihove odjee ili pelena. Djeca su poredana u kolo noice prema unutra, a glave prema vani na razmjernom rastojanju. Djevojice su na travi rairenih noica i ruica, a djeaci na djevojicama, trbuh na trbuh. Svako dijete je zaklano tj. prerezano noem ispod

185 vrata ali se ne vidi da su tu na licu mjesta klana. Ne vide se ni tragovi krvi to znai da je taj zloin uinjen negdje na drugom mjestu pa su ih ovdje zlikovci donijeli i poredali u kolo. Kod ove djece usta su otvorena a rana klanja osuena tako da itavi rojevi muha prave svoj let na usta i grlo. Mi smo nijemo stajali oko ove djece itavih 15 minuta, dok se jedan prisjetio u onom oku da pogleda u lice svakog djeteta ne bi li prepoznao da neko nije njegovo. Bio sam najmlai, komandant 4. bataljona Kordunakog odreda. Nisam bio oenjen niti imao jo djece, a svi moji borci bili su oenjeni i rodom iz tih kordunakih mjesta iz okolice Slunja, Rakovice i Cetingrada. Imali su djecu. Bilo nas je u krugu oko mrtvog kola 14. Svaki od njih je poeo zagledati i traiti svoje dijete. Sada vie nisam mogao odoljeti pa su mi suze nekontrolirano tekle niz obraz a brada poela da drhti. To je bio moj prvi pla nakon jedne godine ratovanja i vienja svakojakih tragedija. Nisam samo ja plakao ve su svi plakali. Meu nama je bio i na posebno omiljeni hrabri borac Milan akiran iz Kordunskog Ljeskovca (narodni heroj). Napokon sam smogao snage i naredio da krenemo dalje s ovoga mjesta. Kreui se pravcem kojim su bjeale izbjeglice naili smo na nejaku djecu u kolijevkama baenu u trnje koje su jadne majke u panici i strahu ostavile. Jedno takvo dijete zatekli smo jo ivo pa smo ga uzeli zajedno s kolijevkom, donijeli u selo Moila i dali ga jednoj eni koja ga je dojila tako da je ostalo u ivotu. Naem junaku Milanu akiranu ustae su tih dana poklale osam lanova porodice, meu njima i Milanovo dijete, mala kerka Zora, stara tek godinu dana, roena 1941. godine. Milan Kulundija iz sela Nove Krlje, roen 1904. godine, u vezi ustakih razbojstava tih dana je ispriao: Bili smo sakriveni nekoliko dana tu u blizini u grmovima i dolinama. Gledali smo kako pljakaju nau imovinu, ito, stoku, pale kue, i ubijaju koga su mogli bilo gdje zatei. Narod je bjeao u pravcu Lipovae, Grabovca i Irinovca. Ja sam se zadrao pet dana u blizini svoga sela. Gledao sam Muslimane kako dolaze s orujem, bodama, roguljama, vilama, pljakaju i pale nae kue. Tek nekoliko novih kua su razvaljivali i odvozili u Bosnu. Vidio sam iz jednog umarka gdje jedan stariji Musliman bos hvata konja Petra

186 Ivanevia i uhvatio ga za rep. Konj skae, bjei a on nee da pusti konja koji bjei svom snagom i brzinom, sve lupa sa njim levo i desno i tako su stigli jednog drugog Muslimana koji je vodio opljakanu kravu i on mu je pomogao da savladaju konja. Stari Musliman bio je sav izudaran, a odijelo pocijepano i tako nije mogao sam da uzjae ve su mu drugi pljakai pomogli. Naili smo na dvoje enske djece, stare do jedne godine zaklane pored samoga puta. Toga 22. jula 1942. godine ustae iz sela Lipovae poslale su poruku naim seljacima da dou u Lipovau i da e svi biti zatieni. Neki su povjerovali i otili. Njih je zapovjednik hrvatske seljake zatite Jure op iz Lipovae s ustaama otpratio u Rakovicu. Tu su ih zatvorili, muili i poklali u opinskoj tali Opirnije, Petar Zinai, nav. dj. str. 134.

Saa Dragia Milo Sadilovac-Drenik Slunj

Srpsko selo Sadilovac imalo je 1941. godine 762 stanovnika. U vrijeme Nezavisne Drave Hrvatske, 1941-1945. godine, izgubilo je ivot 460 njegovih itelja, to iznosi ak 60% populacije ovog kordunakog naselja. Od toga broja ustae i domobrani ubili su ili poklali, spalili u kuama 419, dok ih je u borbi protiv faizma palo 41. Meu rtvama bio je 185 djece i to: 16 jo u kolijevci, 81 dijete u dobi od 1 do 7 godina i 88 njih od 7 do 14 godina starosti. Samo u jednom danu, 31. jula 1942. godine, ustae 19. ustake bojne pod komandom Milana Mesia potpomognute domaim ustaama iz susjednih hrvatskih sela Drenika, Rakovice i Slunja, ubile su i spalile u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Sadilovcu 582 srpska seljaka iz Sadilovca, Bugara, erkezovca, Rujnice, Nove Krlje, Lipovae, Bogovolje, Smoljanca i Vaganca. Upravo te godine, 1942, crkva je trebala slaviti 100. godinu izgradnje i vjerskog rada predanog Bogu i kranskom uenju.

187 Meu poklanim u crkvi bilo je 271 dijete, a 24 jo u kolijevci. O tom zloinu hrvatskih vojnika nad srpskim seljacima, zapisao sam svjedoanstvo Miloa ae, jedinog preivjelog, koji je uspio izbjei smrt. Naao sam ga 20. januara 1966. godine u njegovom novom domu u selu Kredinu, opine Inija. On mi je ispriao: Bilo je to 31. jula 1942. godine. Nae selo Sadilovac bilo je opkoljeno ujutro oko tri sata. Opkoljeni smo bili od ustaa, domobrana i orunika, hrvatske vojske, koja je pokupila sve stanovnitvo sela: ene, djecu, mukarce i starce, bez obzira na godine ivota. Dovedeni smo u sadilovaku crkvu, koju su ranije zapalili, samo su od nje bile ostale zidine. Tu su nas stjerali sve skupa. Pri opkoljavanju sela, tj. zgarita, jer su nam kue ranije popalili, ustae su nam govorile da idemo na popis i onaj tko ne bude na popisu da nee imati pravo da ivi u mjestu. Mi smo u to i povjerovali, ali kada smo doli u crkvu, vidjeli smo da smo bili prevareni. Bilo je kasno. Odmah po dolasku u crkvu, ustae su pozvale Nikolu Panjevia, koji je prije rata bio trgovaki putnik u Beogradu i malo pismeniji i ugledniji ovjek, a poslije njega su pozvali seoskog starjeinu Miu Rodia. Njih dvojicu su izveli iz crkve kod ustakog ocira, zastavnika (ije ime ne znam) i tamo ih tobo sasluavali. Odmah poslije toga iz crkve su izvodili dva po dva mukarca. to se s ovim mukarcima, to su ih odvodili deavalo napolju, mi nismo mogli znati unutra u crkvi, sve dok i ja nisam doao na red. Za vrijeme dok su ljudi odvoeni napolje, uo se pokoji pucanj. Mi smo odmah, kada smo uli te pucnjeve, na zlo slutili. Mislili smo na streljanje, to je u stvari i bilo. ene u crkvi, kada su ule pucnjeve, poele su da plau, a ljudi su ih tjeili. Do moga bjekstva veina je ljudi izvedena i odvedena u talu Ilije Grgia, zvanog Barabica, gdje su pobijeni i poslije toga spaljeni. Koliko je bilo ljudi koji su pobijeni, tono ne bih mogao znati. Za vrijeme dok su se uli pucnjevi i vrila ubojstva iz puaka koje su se ule unutra, ustaa zvani Bali, iz Turske Gate, ije pravo ime ne znam, doao je da nas miri. Bio je po inu ustaki rojnik. Ljudi u crkvi poeli su mu govoriti tko su i od kuda, pozivajui se na uglednije ljude u tome kraju. Jadan je govorio da je brat Mile Bubala, seoskog starjeine iz Bugara. To je bio Duan Bubalo. ini mi se da se ovaj ustaki rojnik zvao Meho Bali.

188 I ja sam doao na red s mojim roenim bratom Slavkom, roenim 1923. godine. Izvedeni smo pred nau crkvu od dvojice ustaa i jednog orunika. Kada su nas izveli, druga dvojica ustaa su na nas uperili puke na gotovs s noevima i s uzvikom: Stoj, ruke uvis. Ja sam odmah ruke digao, a mlai brat Slavko se uplaio i malo zakasnio na to mu je ustaa rekao: Dii, sunce ti partizansko, gdje ti je karabin? Tako smo podigli ruke i oni nam pretresli depove. Pogledavi na lijevu stranu vidio sam razne depne predmete i duvan meu ostalim stvarima. Kada smo digli ruke uvis, jedan ustaa je viknuo: Ruke nazad, a zatim Ruke napred. Vidio sam da hoe da nas veu icom i u tom momentu ja sam se bacio na desnu stranu i poeo da bjeim prema ustakom straaru koji je uvao strau na izlazu u ogradi crkvenog placa. Ustae od kojih sam bjeao htjele su za mnom pucati, da me ubiju, a straar na kojeg sam nailazio povikao je da ne pucaju, da e me on nabosti na no. Kada sam naiao na njega, odbacio sam njegovu puku i no dlanom lijeve ruke i istu rasjekao. U momentu prolaza mimo njega ubo me bajonetom u desnu pleku. Sve je to bila brzina. Za mnom su zloinci pucali i zrna su padala blizu mene, s lijeve i s desne strane. Najednom sam osjetio da me neto uri. Vrua krv. Nisam znao da li je od razbojnikog noa ili puanog zrna, dok nisam vidio kada sam umakao. Poslije moga bjekstva uo sam pukomitraljeze i rune bombe. Ubijali su u crkvi ene i djecu. I danas nosim oznake ustakog noa na desnoj pleki i lijevoj ruci Miloe, reci mi, kada si se poslije zloina ponovno naao na mjestu od kuda si pobjegao smrti? Jedne noi, svega nekoliko dana poslije pokolja naih najmilijih, zajedno s komijama: Radom aom i Radom Radmanoviem doao sam u Sadilovac. Obili smo popaljeno selo (105 seoskih kua sa 250 gospodarskih zgrada) i doli do crkve, ali njoj se od zaudaranja ljudskog mesa, razvuenog po itavom prostoru oko nje, nismo mogli pribliiti. Poto je svaki od nas tu, meu poklanim i izgorjelima, imao roditelje, brau, sestre i drugu rodbinu, osjetili smo u munoj tiini tugu, koju je nemogue rijeima opisati.

189 Ili smo od zgarita do zgarita, ali je sve bilo tiho i nijemo. Nigdje nikog od ljudi, niti od ivotinja, nismo nali. U naem rodnom i voljenom selu, nekad punom ivota, pjesme i veselja, sada se sve utialo, samo se uborenje Korane na njenim slapovima ulo kao i ranije. Dan smo tako proveli u ikarama Dumana i slijedee noi, puni tuge i bola vratili se u selo Moila. Tek osloboenjem Slunja i drugih dijelova Korduna, novembra 1942. godine preivjeli Sadilovani su ostatke rtava sakupili u zidine izgorjele crkve, na jedno mjesto i pokrili zemljom

DIO IZVJETAJA ZAPOVJEDNIKA ORUNIKOG VODA SLUNJ BR. 89 OD AUGUSTA 1941. GODINE
Od 29.07. poelo je ienje od strane ustaa. Ovo je izazvalo paniku kod srpskog stanovnitva tako da je sve pobjeglo u umu od straha pred ienjem. To je trajalo do 8.08. t.g. ali zadnjih dana nije uspijevalo, jer je narod znao pravo stanje i krio se po umama. Nastao je opi strah. Psiholoki promatrano, s jedne strane, puzanje i kukaviluk, a s druge strane zvjersko ogorenje. Rad ustaa pored ostalog bio je netaktian, jer su oieni manje opasni i manje krivi kao i mnogi starci, ene i djeca do najnie dobi, doim su oni sa mranom savjeu, mlai i jai pobjegli u ume. Sa jednom reenicom kazano: Neborci su oieni, a borci ostali u umi. Naivniji i sa istom savjeu nisu ni bjeali u prvi mah, jer su mislili da se njima nee nita dogoditi. ienje je potpuno izvreno u gradu Slunju i uspjenije oko Slunja, doim je u udaljenijim mjestima manje uspjeha u tome postignuto. Sadanje stanje ne moe se za sada navesti sa tonim podacima jer je preostali narod u umi, ali je svakako veliki broj obitelji ostalo bez lana. Rad ustaa na ienju bio je skoro javan, to je ba jedan od glavnih uzroka za bjeanje naroda u ume. istilo se u kui, dvoritu, na putu, u prisustvu roditelja, djece ili obratno. Pljakale su se kue i imovina ljudi tako da su se jagmili ko e u bogatiju kuu moi i bogatijeg oistiti. Prilikom zadnjeg

190 ienja, uzimala su se odijela, dolazilo je do svae izmeu ustaa zbog toga. Pijanevalo se je, bilo je divljakih prizora kod ienja djeteta u kolijevci, staraca, itave obitelji zajedno, sadistiko uivanje uasnih muenja prije konanog ienja. Ovakovi postupci izazivali su i kod estitih i elinih Hrvata negodovanje. ulo se je aputanje: Ovo je sramota za narodnost hrvatsku, kulturu i katoliku vjeru. Jame su se veinom ranije kopale. Bilo je sluajeva da su ienici sami nosili alat za kopanje jama i slino. Zakopavanje na pola ivih, ostavljanje nezakopanih ili slabo zakopanih, tako da ih je rodbina, kao i oni to su pobjegli u umu dolazila gledati. Original u Historijskom arhivu u Karlovcu, KA-zloini.

Kata Bosni Radakovi Stara Krlja Rakovica, Slunj

Ustae 19. ustake bojne pod komandom Milana Mesia, potpomognute ustaama, domobranima i orunicima iz Rakovice, Drenika, Vaganca, Slunja i Bihaa pohvatale su 255 srpskih seljaka, mukaraca, ena i djece. Njihova sela: Novu Krlju, Kordunski Ljeskovac, Grabovac i Sadilovac su opljakali i sve kue i gospodarske zgrade zapalili. Od pohvatanih 255, dana 23. jula 1942. poklale su ustae u opinskoj tali njih 76, mukaraca 70 i jednu enu, Maru Vukovi s petero djece, jednim tek roenim. O tom zloinu ispriao je ustaa-kolja Nikola Konjevi: Ili smo u puno akcija kao orunici i ustae pod komandom Mesia i pljakali po srpskim selima. Do ta smo god doli, palili smo, tako da sam ja upalio tri kue u Staroj Krlji, a ostali su palili druge kue i pljakali imovinu. Nakon nekoliko dana ili smo u etvu u sva srpska sela. U Novoj Krlji, prema Krivodolu, pohvatali

191 smo 10 mladia, Srba, doveli ih do jednoga sijena, metnuli ih oko sijena i onako povezane prisilili da sjednu oko stoine sijena, a mi smo sijeno zapalili te su ovih 10 mladia od velike vatre i patnje poumirali.11 Drugi ustaa zloinac, rodom iz sela Korita, Petar Magdi, o pokolju Srba u opinskoj tali u Rakovici je ispriao: Poznato mi je da je toga puta (23. jula 1942) dolo u Rakovicu iz Nove Krlje i drugih srpskih sela oko 300 mukaraca, ena i djece. Na satnik Mesi je razdijelio ovaj narod na tri grupe, ene i djecu zatvorio je u dvorite Ilije Uzelca, mlae mukarce u opinsku talu, starije u oruniko dvorite. Oko ovoga naroda drala je strau naa satnija. Mlai mukarci, koji su bili u tali, preko noi poklani su i odvezeni u Dujia gaj. Navedene Srbe klali su ustae: vodnik Pero Bobinjac iz Otoca, Nikola Jerkovi, Pero Vidakovi iz Brinja, Dane ebalj iz Grabovca, Pero Korica iz Lipovae, Pilja Babi iz Lea, Dane Hodak iz Selita, Mia Hodak iz Selita, Ivan Luketi iz Luketi Korane i jo dosta drugih. Svi navedeni klali su noevima Srbe. Ja sam poklane ljude tovario u kola i sav sam bio krvav od poklanih. Kada sam ih utovario u kola, otpremio sam ih u Dujia gaj gdje smo ih zakopali12 Svjedoanstvo Kate Bosni Radakovi zapisao sam u njenom selu Stara Krlja, 26. maja 1962. godine. U etvrtak vee ustae su nas odvele u optinsku talu u Rakovicu. Posebno su zatvorile mukarce, a posebno nas ene s djecom. Bilo nas je mnogo, a tala za sve nas tijesna, tako da su tri puta vie ostavili naroda napolju. Poeli su nas tui kundacima tako da smo bili prisiljeni jedno preko drugog na glave padati i ulaziti jedno na drugo u talu. Mukarci su bili u gornjem dijelu tale, pod krovom u dvije prostorije, a mi ene s djecom ispod njih. Sve smo mogle vidjeti to ustae rade od naih supruga i sinova. Ustae su dovodile u jedan pregradak jednog po jednog i klali ih. Prizor je bio jeziv i grozan. Prije klanja su ih tukli kundacima u rebra sve dok jadni ovjek ispremlaen ne bi pao na pod. Tada su ga ustae uz ivotinjsko cerenje i nasladu klale, onako ve poluonesvijetenu rtvu. Krv je s gornjeg dijela tale tekla dolje po nama u mlazovima i lijepila nam kosu, kvasila lice i
11 HAK, kut. zloini. 12 HAK, kut. zloini.

192 bojadisala nam krvlju odjeu. Mi smo se zbile s djeicom onako kao krdo prestraenih ovaca u hrpu, jecale i ekale istu sudbinu. Zbijale smo se u hrpu, pokrivajui oi rukama da ne vidimo uas to krvoloci rade od naih oeva, mueva i brae. Svi su poklani, osim dvojice koji su se uvukli u sijeno. Zlikovci su noevima i nekim ipkama boli po sijenu i njih tako usmrtile. U jednom donjem dijelu tale ustae su tukle mukarce jednim debelim kolcem koji je bio naudaran krupnim avlima tako da su glave od avala virile van. Tukli su po njihovim tijelima svuda gdje im se htjelo. U tom predjelu tale sve su poklali kao i one na tali. Djevojke i ene su silovali. Morali smo i tu nau alost gledati. Sve poklane potrpali su u nekoliko kola i odvezli u jame u Dujia gaju. Od opinske tale do grobnice vukao se crveni trag krvi. Mi ene i djeca bili smo cijeli dan u tali u krvi naih najmilijih. Tek sutradan su nas odveli i rekli da nas vode na streljanje. Poveli su dugaku kolonu utljivu i protrnulu. Ni jedna suza nije kanula iz oka, nije se uo ni jedan glas molbe. Blijeda povorka ena i djece vukla se putem, a za njom i pokraj nje trali su Hrvati i Hrvatice iz Rakovice, Grabovca i Lipovca. Cerekali se zlobno, psovali nam srpsku majku i od jadnih ena otimali posljednje vrednije to su jo imale kod sebe, kao neto to ne treba onima koji idu u smrt. Kada su nas doveli u Grabovac, ene su spirale krv poklanih sa svoje siromane i poderane odjee. Sve one koje nisu vjerovale ustakim laima iskoristile su njihovu nesmotrenost i pobjegle. One koje su vjerovale ustaama da e ih pustiti kuama ili nisu bile odlune da bjee, odvedene su sa drugim jo pohvatanim Srbima u Sadilovac i tamo poklane u Srpskoj pravoslavnoj crkvi i spaljene, 31. jula 1942. godine13 Imeniki popis rtava ustakog zloina genocida nalazi se u Zborniku 18, Kotar Slunj i kotar Veljun u NOR-u, Karlovac, 1988, knjiga 2, str. 978 do 1140.

13 HAK, kut. zloini.

193

uro Vrani Drenik Slunj

Ustae 19. ustake bojne pod komandom Milana Mesia i ustaa iz Drenika, Rakovice i Slunja, izvrile su drugi masovni pokolj Srba u Dreniku 3. septembra 1942. godine. U masovnom zloinu, samo nekoliko dana ranije 15. augusta iste godine poklale su ustae i zapalile u kuama 244 srpska seljaka. Ovog puta, 3. septembra ubile su na prevaru 30 srpskih ena i djece koje su prije toga preveli katoliki sveenici iz pravoslavne vjere u katoliku. Od njih 30 bilo je jedanaest djeaka i djevojica koji su bili sluge kod Hrvata i bio im je zagarantiran ivot nakon prelaska na rimokatoliku vjeru. S pokolja 3. septembra uspio je pobjei uro Vrani, tada star 14 godina. Njegovu izjavu je zapisao Petar Zinaji 1959. godine. uro je ispriao: Nareeno nam je da preemo na rimokatoliku vjeru ako hoemo da ivimo. Tjednima smo ja i moja braa uili molitve na katoliki nain. Stavljeno nam je na znanje da onaj ko ne naui mora biti pogubljen, jer ivjeti nije mogao meu istima. Kao i ostali, jo u ivotu, nai seljaci, prevedeni smo u rimokatoliku vjeru. Prilikom samog prevoenja u njihovoj crkvi u Dreniku, upnik koji me je pokrstio rekao je da u se od danas zvati Jure a ne uro. Kao katolici poeli smo ivjeti mirnim ivotom. To nije dugo trajalo. Jednoga dana su nas obavijestili da, iako smo primili katoliku vjeru, ivjeti zajedno sa istima ne moemo ve da emo biti protjerani preko Drine u Srbiju. U dva navrata bilo nam je nareeno da se spakujemo. Mogli smo ponijeti hrane za pet dana. Sa znanjem da moram napustiti rodno mjesto meni je teko palo. Plakao sam. Na dan kada smo trebali krenuti u izgnanstvo dolo je ustako nareenje da se na put odlae do daljnjeg nareenja. Do kraja 1941. ustae su hvatale uglavnom Srbe mukarce i ubijali ih na razne naine i na vie mjesta naega kraja. Godine 1941. provodile su ustae masovne pokolje po srpskim naseljima. Mi smo se nalazili u tom avolskom osinjaku u Dreniku, i za nas se njima nije urilo. A bili smo i pokrteni, pa i sigurniji. Bjeati se

194 nije moglo, jer su Pavelieve jedinice drale jo itav gornji Kordun. Od nastanka ustake vlasti moj se otac Janko skrivao i preleao u svom sklonitu, a javljao se samo po noi. Kad se obru pokolja pribliio Dreniku, moj otac pozdravi svoje dotad prijatelje Hrvate i zamoli ih preko moje majke da prime nas, njegovu djecu na spasavanje. Uistinu, mene je mjeseca jula 1942. primio na spasavanje Josip Kovaevi, moj uitelj iz osnovne kole. Prema dogovoru ja sam trebao ostati u njihovoj kui sve dok opasnost ne proe. Ja sam kod njih radio zike poslove na njihovom imanju besplatno, samo da bih preivio, sve do tog dana, 3. septembra 1942. godine. Josip Kovaevi i njegov brat Zvonko, tada Paveliev ocir, a sada sudija Okrunog suda u Osijeku, opljakali su veliki broj krupne i sitne stoke podavljene srpske sirotinje. Pokolj srpskih seljaka u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Sadilovcu 31. jula 1942. godine zatekao me kod njih. Tada su im ustae dovele jo dosta stoke i raznih predmeta opljakanih u srpskim selima. Kod njih je tada bilo nas srpske djece kao slugana, estorica. Stoka se svakodnevno klala. Prireivali su se rukovi i banketi za hrvatske asnike, prijatelje mojih spasitelja. Tu se jelo i pilo, pjevale pogrdne pjesme protiv srpskog naroda. Jeli su i pili da bi povraali, i povraali su da bi ponovno jeli i pili imovinu srpske sirotinje. Kopao sam i brao za zimnicu. inio sam sve mogue da se toj gospodi spasiocima to bolje udvorim da mi oni produe ivot koji dan due. Ja, a ni druge sluge, nikakve druge hrane nismo okusili osim kruha i voa koje bi ubrali kada oni to ne vide. Danas imam prijatan osjeaj istote svoga duha i srca. Sretan sam to nisam ni okusio ono meso opljakano kod naih kua kojim su se oni s podsmijehom naslaivali. Na dan 3. septembra 1942. godine ula su trojica ustaa u kuhinju, ba kad sam trebao krenuti na kopanje u batu. Jedan je imao na glavi muslimanski fes, bijelu koulju zasukanih rukava, a za pojasom pravi ustaki koljaki no. Onaj koji je imao na sebi oruniku uniformu izvadio je jedno pare hartije i proitao: Gospoo, da li se kod vas nalazi uro Vrani? Zaudilo me je.

195 Zar ja nisam vie Jure? Stara je odgovorila da sam to ja u njihovoj prisutnosti. Pozvali su me da poem s njima. Poeo sam plakati i braniti se da ja kod njih sluim, a zatim sam skoio na majku svog spasioca, uhvatio sam joj se rukama oko vrata, a njeno tijelo obuhvatio nogama zapomagajui i kukajui. Od muke sam poeo mokriti po njenoj haljini. Ustae su me otrgle i izgurale napolje. Moja gospoa kojoj sam vjerno bio posluan, nije rekla ni rijei. Rekli su da je njihova namjera da nas samo sakupe i da smo se previe uplaili. Na mansardi kue spavao je moj uitelj, moj spasitelj Josip Kovaevi. Ja sam se derao kao jare kad ga mesari povedu tamo kuda su poveli mene. Zvao sam svoga uu i molio da me neda. Pojavio se, pa mi ree isto to i ustae: Idi sa gospodom, oni ti nee nita, vidi oni hoe samo da sve skupe i umire. To je bila pomo moga spasitelja, biveg moga ue, iji sam bio odlian uenik, prijatelj moga oca, ue kome sam toliko besplatno radio na njegovom imanju. Nita nije poduzeo da me spasi od unitenja. On je to mogao. On i njegov brat Zvonko, zajedno sa Dragecom Vitkoviem, pored ostalih ustaa u Dreniku bili su stubovi zloinake ustake vlasti, pa ako mene i ono par jo ive srpske djece oni nisu mogli spasiti, tko bi onda drugi to mogao. Kad su nas vodile ustae u pravcu kue Rade Drakulia, vidjeli smo druge ustae i seljake Hrvate kako hvataju stoku, svinje i perad i tjeraju svojim kuama. Najvie sam se bojao noa i mislio kako e to biti kada budu gru presjecali. To me je natjeralo na pomisao bijega kako bi tu sudbinu izbjegao. Izgleda za ivot nije bilo. Odluio sam, bjeat u neka me ubiju iz puke, svakako bolje nego onim njihovim zakrvavljenim ustakim noem. Ugledah svoga brata Marka kako ga vodi njegov spasitelj Jure Mesi, kod koga je moj brat radio. Dotjerao ga s pukom na gotovs i s noem na njoj. Veselo ga predao ovim zlikovcima koji su nas vodili u smrt. Kad ga je dotjerao rekao je: evo vam ga, psina srpska skrivao se kod mene Dotjerali su i moju majku Latinku, baku Milku, brau Mirka i Miloa i sestre Milku i Jeku. Nau jadnu majku sa njenih estero djece i staricom bakom. Majku su udarali kundakom. Tukli su je upravo onda kada nas je ona grlila i ljubila posljednji put svoga ivota.

196 Poveli su nau tunu kolonu uplakanih ena i djece u pravcu svog, katolikog groblja. Traili su moga oca Janka. Znali su da se skriva tu negdje u naoj blizini. Kada smo bili ve blizu mjesta gdje su nas odluili poklati, rekao sam ustai do mene: Gospodine, moj tata nalazi se tu u grmu doline, ja bih htio da ga pozovem i da se s njime izljubim. Oni su to jedva doekali. Ustaa mi je dozvolio da zovem tatu i ja sam iz sveg glasa udaljujui se prema dolini koju sam ustai pokazivao gdje mi se otac nalazi i zvao: Tata, o, tata, doi tata. Iako sam znao da se on tu ne nalazi i da se nalazio, on se ne bi javio, a zatim sam u jednom momentu skoio u stranu prema grmu i dao se u bijeg. uo sam da je jedan od ustaa viknuo: Pobjee on! Projurio sam Dubravu i stigao u zaselak Cvjetiani, udaljen od Drenika oko tri kilometra. Bjeei ozlijedio sam lijevu nogu, bila mi je krvava. Toga dana, 3. septembra, ustae su poklale u Dreniku 19 srpskih ena i njihovih jedanaest maloljetne djece. Toga dana kada sam ja umakao ustakom nou, zlikovci su zaklali moju majku Latinku, brau: Marka, Mirka i Miloa, sestre: Milku i Jeku i baku Milku. U umici Grabiku uo sam i prepoznao po glasu Manu Cvjetianina i Radu Jerkovia. Iznenadili su se kada su mi ugledali krvave noge. Ispriao sam im sve to su ustae napravile od naih u Dreniku. Sakrili smo se u jednoj peini iz koje smo se u noi uputili preko rijeke Korane u pravcu Like. Skrivajui se putem, nakon dva dana, tj. 5. septembra doli smo u selo Jezerce kod Plitvikih jezera. Imam ja toga jo puno rei, ali sam se umorio! Imeniki popis poklanih 3. septembra 1942. u Dreniku vidi u Zborniku 18 Historijskog arhiva u Karlovcu, 1988, strana 978 do 1140.

197

Pero Klipa Plaki

Oko tri sata poslije podne, 28. maja 1941. godine, netko pokuca na moj prozor. Pitam tko je. Viu mi da otvorim vrata. Otvorim ih i imam to vidjeti. Pred vratima moje kue u Plakom grupa ustaa. Pitaju me kako se zovem. Ja im kaem. Viu: Spremi se. Ide samo na jedno sasluanje i odmah se vraa kui. Kod sebe sam imao samo 200 dinara, nekoliko cigareta i kutiju ibica. Odvedoe me u andarmerijsku stanicu. Doekao me ustaa ili, rodom iz Otarija. Kae mi da sjednem. To i uinim. Sa svake strane sjeo je po jedan ustaa. Uskoro iz susjedne sobe dovedu Danu Vukasa. Pitaju me da li ga poznajem. Naravno, kaem potvrdno. Drugo nisu nita pitali. Kroz pola sata dovedu Milana Srdia, pa zatim nekoliko pravoslavnih svetenika i jo nekoliko uglednih Srba iz Plaanske doline. Sakupilo se nas vie od 20. Pred vee oduzee nam stolice i naredie da sjednemo na pod. S pitoljem u ruci stalno nas obilazi jedan ustaa i prijeti nam se i kae da smo dosta carevali i srbovali, ali da se sada izmijenila situacija. Kasno uvee uo sam brujanje automobilskog motora ispred zgrade. Reeno nam je da se dignemo i uputimo prema izlazu iz zgrade. Pred vratima je stajao kamion i ustae su nas ubacile udarajui kundacima u njega. Krenuli smo u nepoznatom pravcu. Za nepun sat vremena kamion se zaustavio. Kad smo izali, vidio sam da smo se nali u dvoritu Frankopanske kule u Ogulinu. Odveli su nas u drugi sprat i sve stavili u jednu oveu prostoriju. Za dan dva ustae dovedoe i 20 Srba iz Ogulina, Donjih i Gornjih Dubrava, meu kojima sam prepoznao i nekoliko eljezniara iz Plakoga. Bili smo iznureni i izgladnjeli. Preplaeni pogledi govorili su nam sve. Ubrzo su i nae porodice saznale gdje se nalazimo pa su poele donositi hranu. to je bilo bolje, ustae su pojele, a nama su uruivale otpatke. Jednog dana obave premetainu i pokupe od nas sve vrednije predmete, naroito prstenje i novac. Ja sam uspio svojih 200 dinara sakriti u postavu kape. Svakog dana ulazile su k nama ustae-batinai. Tukli su nas kako su koga dohvatili. Posebno su se okomile na pravoslavne

198 svetenike. Njih su tjerali da iznose kible iz soba, a zatim su im naredili da ih proliju u hodniku. Potom su ih udarali i tjerali da skinu mantije i da njima briu pod. Nakon toga su morali sami prati mantije i ponovno njima brisati podove, u hodnicima. To se ponavljalo vie puta. U Frankopanskoj kuli drali su nas i muili oko 20 dana. Da nas ponize i kao ljude i kao mnoge dotada ugledne i cijenjene graane, prisiljavali su nas da metemo i istimo ogulinske ulice. Jednog dana izvedu nas u dvorite ogulinskog zatvora tj. kule. Bilo nas je na okupu oko 70. Postroje nas u dvored. Odjednom se jedan zlikovac obrati drugome i naredi: Podijeli oruje. Kakvo oruje, pitali smo se. Uskoro vidjesmo da nose brezove metle i dijele nam. Izvedu nas na glavnu ulicu. S jedne i druge strane ulice okupilo se vie ogulinskih Hrvata i Hrvatica, a meu njima i kolske djece. Pljuvali su po nama i bacali kamenje i razne druge predmete. Na elu nae tune kolone bio je svetenik iz Plakoga, Milan Dokmanovi Ljuti. Ustae su mu naredili da pjeva pjesmu: Spremte se, spremte, etnici. On od ispaenosti i straha nije mogao ni poeti pjesmu. Tako su nas poniavali, da je nemogue opisati ni rijeima ni olovkom. Trebali smo neto uiniti, makar nas na licu mjesta sve poubijali. A nismo! Ulice nisu bile asfaltirane. Meli smo prainu i smee na hrpe. Kada bi napravili i hrpicu, ustae su tjerale djecu da nam bacaju prainu u oi. Neke civile Hrvate nije trebalo tjerati da nam bacaju smee u oi. Metui, pribliili smo se slavoluku koji je bio podignut u ast prolaska Ante Pavelia kroz Ogulin 13. aprila 1941. Vikali su: Srbi ne smiju proi ispod slavoluka. Morali smo ga obii. Nekako se svrio i taj dan. I nekoliko drugih takvih na ulicama naeg grada Ogulina. Jednoga dana dvojica ustaa odvedoe jednog eljezniara, rodom iz Primilja, u prostoriju koja je bila na vrhu kule. Tamo su ga poloili preko nogara i udarali letvama. Udarci su se uli, kao i njegov jauk, u naoj sobi. Poslije muenja su ga donijeli gola u sobu i bacili meu nas. Bio je strahovito izudaran i od podlijeva krvi sav crn. Strano je to bilo vidjeti. Ustae su nam prijetile da emo tako i mi proi. Nismo znali kako da pomognemo onesvijetenom ovjeku. Vode nismo imali. Budui da je jo pokazivao znakove ivo-

199 ta, moili smo rupi u mokrau i stavljali kao oblog. Ali sve je bilo kasno. Uskoro je izdahnuo. Svakog dana ekali smo da takav bude i na kraj. Na put u nepoznato je nastavljen 6. juna, kasno uvee, izvedeni smo iz elija u dvorite zatvora. Tu su nas postrojili u kolonu po jedan. Krivudava kolona pruala se preko cijelog prostranog dvorita i liila je na ogromnu zmiju koja nestaje u ponoru. Prilazili smo prozoru kuice na sjeverozapadnom dijelu dvorita. Bio sam u sredini kolone. Jedan po jedan je neto potpisivao. to? Nisam znao. Muila me je sumnja. Moda sebi potpisujemo smrtnu osudu. Ispred mene je bio Nikica Manojlovi iz sela Otoka, kod Ogulina. Doao je red na njega. Ustaa mu kae: Potpii! utnja. Ustaa jo jednom ponovi. Nikica Manojlovi odgovori: Ja neu to potpisati. Pljute po njemu udarci. Stropotao se. Odnose ga dotuenog. Njegov put u nepoznato je zavrio. Doao sam i ja na red. Ustaa mi kroz prozor prua pola arka papira. Potpisivao sam polako kako bih mogao proitati ta pie na papiru. Koliko se sjeam, pisalo je ovo: Ja, nie potpisani, vlastoruno se potpisujem da sam za vrijeme Kraljevine Jugoslavije radio protiv interesa hrvatskog naroda, ustakog pokreta i Poglavnika. Poslije potpisivanja vratili su nas u elije. Sutradan ponovno nas izvode u dvorite i postrojavaju. Dre nas u stroju oko jedan sat. Zatim nam se obraa neki ustaki ocir s kraim govorom. Kae nam da idemo zatrpavati rovove koje da smo kopali na hrvatskoj zemlji i na taj nain inili tetu hrvatskim seljacima. Potom nas odvode na ogulinsku eljezniku stanicu, na mjesto gdje su boksovi za utovar stoke. Utrpavaju nas u ve postavljene G vagone i u svaki vagon ubacuju po jednu kantu vode. Zakljuavaju vrata vagona. Kasna proljetna no. Vani je bilo tako toplo i zrano. A mi u stonom zatvorenom vagonu! Pun nas je da jedva moemo i stajati. Bez dovoljno zraka, disali smo kao riba na suhom. Onu kantu vode brzo smo popili. uo se um lokomotive. Povukla je vagone u nepoznatom pravcu. Nismo se mogli orijentirati kamo nas voze. Dugo smo putovali. Vlak je vie puta zastajao. Bez hrane i vode, zaista je bilo nepodnoljivo. Kada bi vlak zastao, lupali smo na

200 vagonska vrata i traili vode. Neki su kroz eljezne gatre vikali i molili: Vode, vode! Ustae iz pratnje bi nam odgovarale: Piajte i pijte. Drugi dan poslije podne, oko etiri sata vlak je due stajao, i konano se otvorie vrata. Ustae nareuju da iziemo i da se postrojimo. Uz nae vagone bilo je prikopano i nekoliko drugih sa Srbima iz Karlovca i Zagreba. Rekoe neki: Mi smo, neki kau, u Koprivnici. Tu su nas doekale ustae s rijeima: A, to je naa roba. Bogamu, dobri radnici. Dobro emo ih platiti. Svrstani u kolonu, pribliili smo se logoru Danica. Na ulazu doekao nas je komandant logora. Tu je bio postavljen stol, a oko njega nekoliko ustaa. Ponovno su nas pretresli i oduzeli jo i ono to smo imali. Smjestili su nas u baraku br. 9. Baraka je bila prizemna, vjerovatno je ranije sluila za staju ili neko skladite. Na podu je bila usitnjela slama. Po prljavim zidovima krvave mrlje. Znai da su tu ve bili zatvorenici, neto prije nego to smo mi doli. Kada su nas utjerali u tu baraku, zavukao sam se u kut prostorije blie vrata. Utonuo sam u bezizlazne misli. Iz njih me trgla vika ustaka. Otvaraju se vrata. Ulazi nekoliko ustaa s batinama i noevima. to je dalje bilo, ljudske rijei su preslabe da izraze. Gaeni smo i parani noevima. Od vriska i jecanja nita se drugo nije ulo. U prvom naletu ostao sam poteen. Ali za kratko. Pribliio mi se jedan ustaa, uhvatio me za kosu te dva puta snano udario glavu o zid. Onesvijestio sam se. Kada sam se osvijestio, ustaa vie nije bilo. Soba je liila na razbojite. Promatram svoje poznanike, a ne vjerujem da su to oni. Potpuno su iznakaeni i izbezumljeni. Ilija Joveti lei na slami, a krvava pjena prekrila mu lice. Niko nije ostao poteen. Takve ustake orgije ponavljale su se dnevno vie puta. Drugom polovinom jula procurila je vijest da je ljudstvo nae barake odreeno za rad. Kamo, to jo nismo znali. Ulazak lokomotive s G vagonima u logor, najavili su rasplet. Malo zatim upadaju ustae u nau baraku. Tjeraju nas van i ubacuju u vagone. Iskoristio sam nesmotrenost zlikovaca, skoio iza barake, a odatle u betonsku jamu koja je sluila za gnojnicu. Naprosto sam se zatrpao u smee. Kada su srpski zatoenici baeni u vagone i lokomotiva napustila krug logora, ja sam se povratio u baraku. Slijedei dan

201 ustae su dovele druge pohvatane Srbe. Njih su muili kao i sve druge. Odvozili su ih kako sam saznao u ustaki logor smrti na Velebitu u logor Jadovno. Tamo su ih tukli batovima, toljagama, noevima i bacali u bezdane jame. Znajui za te uase uspio sam se jo u nekoliko navrata skloniti, tako da nisam odvezen u Gospi u sigurnu smrt. Poetkom oktobra dobio sam od ene neto hrane i odjee u jednom koferiu. Sve su uzele ustae, osim malo izlomljenog kruha. Napisao sam nekoliko rijei na cigaret-papiru i ugurao pod odlijepljeni papir kofera i na tom mjestu izgrebao krii. Napisao sam eni na dopisnici: Zadnji put sam ti poslao koferi. Da li si ga primila? ena nije uoila znaenje te poruke. Taj krii je uoio moj brat Mile i pronaao pisamce. Molio sam svoju enu da me pokua osloboditi iz logora preko talijanske komande koja je bila stacionirana u Plakom. Otac moje ene bio je Talijan Paola i koriten kao talijanski kondent. Otili su u talijansku komandu, napisali molbu da me se pusti na slobodu. Komanda je uputila molbu Ustakom ravnateljstvu za red i sigurnost u Zagrebu. Molba je bila povoljno rijeena 6. novembra 1941. godine. Za uspomenu i danas uvam otpusnicu iz logora Danica, Koprivnica, broj 725/1941, od 14.11.1941. godine. Ostao sam iv. Doao u svoj Plaki i ve krajem novembra iste godine otiao u partizanski Plaanski odred Svjedoanstvo sam zapisao u Plakom, maja 1975. godine.

Rade Peut Plaki

7. jula 1941. godine, oko 23 sata, doli su u nau kuu u Plakom jedan orunik NDH i jedan civil agent. Pitali su moga oca Nikolu gdje su mu sinovi. On im je rekao da spavaju. Ako ih trebaju da e nas on probuditi. Rekli su da nije potrebno i otili.

202 Poslije nepun sat vremena opazili su moj otac i majka vie ustaa pred naom kuom. Bile su to ustae iz Ogulina kojima je komandovao Ivan Matijai. Njega sam dobro poznavao i zapamtio jo jednog koga su zvali aruga. Tu je bio i ustaa lugar Potisk Antun ve po zlu poznati ogulinski ustaa i nekoliko nama poznatih Cindria. Njih je organizirao i uputio da nas hapse i ubiju ustaki tabornik iz Plakog, Josip Tomljanovi Braco. Opkolivi kuu, trojica su ula u sobu gdje je spavao moj otac i majka. Njega su odmah svezali, zatim brata Manu, pa probudili i mene, te svezali s ocem i bratom. Imao sam tada tek 24 godine. Onako bunovan nisam ni razumio ta se deava. Veu nas poznate komije i vode svezane u tamnoj kinoj noi. Kuda? Zato? Nismo nikom nita krivi. Tada nisam ni pomiljao na bijeg. A i kamo u? Od drave, od zakona? Pa mi nismo nikome nita krivi, samo se ta misao mnoila. Ubacili su nas u kamion koji je krenuo prema Ogulinu. im smo preli Radoli brdo, ustae su nas poele krvniki udarati kundacima puaka gdje god su stigli. Oca je najvie udarao Ivan Matijai, a mene i Manu ostale ustae. Ja sam najvie udaraca dobio po glavi i gornjem dijelu tijela poto sam sjedio gotovo sklupan u uglu kamiona. Poela mi je krv da izlazi na usta. Izbacivao sam je zajedno sa zubima koje su mi polomili. ini mi se da su brat i otac proli gore. Tako su nas tukli i istovremeno vreali raznim psovkama i muili do sela Otoka kod Ogulina. Upravo do mjesta zvanog Galge. Na tom mjestu ve je bilo pobijeno nekoliko stotina Srba iz Ogulina, Jasenka, Plakog, Dubrava i drugih srpskih naselja. Tu su zastali i neto se dogovarali s onim civilom to je sjedio u kabini, pa je odjednom Matijai naredio vozau da vozi dalje prema Ogulinu. Proli smo kroz Ogulin. No. Mrkla tiina. Tu i tamo po koji straar. Smogao sam snage i upitao Matijaia kuda nas voze. Odgovorio mi je da nas voze u etniku kulu. Uavi dublje ispod ume Krpelj ustae su zaustavile kamion i izali svi na cestu. Nas trojicu izbacie poput smea i ponovno kundacima dignue na noge. Poveli su nas duboko u umu. Dvojica ustaa naprijed, mi u sredini, a ostali pozadi. Zaustavili su nas na nekom proplanku, vjerovatno sjenokoi. Desetak metara ispred nas nalazila se jama bezdan. Na tom mjestu ranije nikad nisam bio, ali

203 sam jasno ugledao crni obris jame na prozranoj ljetnoj noi. Naredili su nam da sjednemo na zemlju to smo i uinili. Obuzima me neka jeza. Tek sad sam bio naisto da nam se tu sprema smrt. Nisu razbojnici dugo ekali. Glas Matijaia, naeg poznanika, s kim smo uvijek bili dobri i pomagali mu kod izuavanja trgovakog zanata u Plakom, njegov glas: Ustani Nikola!. Mom ocu skinue lance s ruku, krv mu tekla. Prisilie ga da i odjeu skine sa sebe. Nas dvojica, njegovi sinovi, morali smo sjediti i gledati njegove muke. Ustae su pratile na svaki trzaj. Tako gola, krvava i izmrcvarena trojica ustaa dovukoe nam oca tik do jame. Ivan Matijai repetira puku i opali dva metka u njega. Pao je na sam rub jame. Ne znam je li istog momenta izdahnuo, ali sam dobro vidio kako su ga ugurale ustake zvijeri u provaliju jamu. Ista trojica ustaa sada se vratie k nama i Matijai naredi: Rade, ustani se sad ti! Ustao sam se tekom mukom. Odmah sam ga zamolio da potedi ivot bar jednom od nas dvojice. Odgovorio mi je bijesno: J vam srpsku majku, to da vas tedim. Vrijeme je da sve ono u Plakom sada bude nae. Skinuli su mi lance s ruku i naredili da se svuem. Kad sam ostao samo u koulji i kratkim gaama, poveli su me k jami. Negdje na pola puta sinu mi u glavu misao da bjeim. Nisam dugo razmiljao odluio sam na bjekstvo. Istog momenta trgnem se svom snagom i poput preplaene zvijeri naem se u nekom bunu. Brzo sam se prebacio u gustik. Sjeam se da su tu ve bili povei bukvii. Kako su mi bile ouvane noge brzo sam trao. uo sam paljbu za mnom i korake ustaa kako me gone. Ne sjeam se dobro, ni tada, ni poslije koliko su me dugo gonili, ali znam da sam u tom bjeanju izbio na neku stazu koja me je odvela u suprotnom smjeru, a oni su jurili za mnom u pravcu otkud smo doli. Ipak me je spasila no i uma. Uvukao sam se u neko bunje i tu doekao praskozorje. U zoru sam krenuo dalje i izbio na eljezniku prugu kod Otarija. Sad sam znao gdje se nalazim. Otiao sam kod sestre u Otok, tek kada se smrailo. uao sam skriven u nekom ipragu. Privukao sam se onako jadan nou kui moje sestre Zore. Kad sam uao u kuu moja sestra i Ljuba Kuki iz Meeaka koja je bila kod nje nisu me prepoznale. Bio sam u gaama i koulji, sav krvav. Dok sam progovorio sestra me je

204 prepoznala. Odmah su me odvele u talu. Zora mi je donijela nekakvo odijelo neto za pojesti. Presvukao sam se a jesti nisam mogao. Istu no nastavio sam put za Plaki. Drao sam se ume i dalje od naseljenih mjesta. Tako sam doao u Janja Goru negdje u zoru 9. jula 1941. svratio sam u kuu brata mi od strica Mie Peuta Okaa. Obavijestili smo o svemu moju majku. Poruio sam joj da za svima jednako ali kako bi se stekao utisak da ne zna niiju sudbinu. Stric Mio proirio je tunu vijest. Od tada ljudi nisu vjerovali ustakim laima. Poeli su se sklanjati. Ja i moj polubrat smo otili u umu Klanicu. Zatim u partizane.

Nektarije Dazgi, jeromonah, upravitelj manastira Gomirje

Mlaima koji dolaze za nama. Na dan Duhovski ponedjeljak 1941. godine iznenada dooe ustae iz Ogulina u kamionu, opkolie manastir gomirski, bratiju sterae u manastirske sobe, poee ispitivati o novcu i kljuevima manastirske kase. Od bratije u manastiru nalazio se namesnik manastira o. Nektarije Dazgi, rodom iz Graduse, o. Stefan Boikovi star 73 godine, o. upravitelj Teofan Kosanovi bio odsutan u Sloveniji na parohijskoj dunosti. Ostali bili su aci manastirski i posluga. Ustae, njih oko 15 ule su u prostorije, odmah poele lupati svete ikone i ostale slike po sobama. Pljakati sve ta je bilo omanje za poneti kao: aparate za masau, kone take, novac, potanske knjige sa ulogom i posle manastirsku kasu sa gotovinom preko tri stotine hiljada dinara. Posebno vrednosne papire od manastirskog zemljita urueno bivim man. kmetovima. Ustae su prvo dobro se poastili, napili i najeli, a bratiji naredili da moraju s njima u Ogulin na ispitivanje i sasluavanje. O. Iguman Metodije Subotin bio je u selu kod kolske djece, na putu su ga sreli i strpali u kamion. Iz manastira poveli oca Nektarija Dazgia i uitelja mladog Milana Kosanovia. O. Stefana Boikovia ustae su ostavile da

205 pazi na manastir do daljnje naredbe uz njihovu vlast koja je odmah postavljena u samom manastiru. Bratija strpana u kamion odveeni pred opinu u mestu Gomirje. Iz zaselka Musulina, Gomirja i ostalih mesta ustae su doterivali pohvatane pravoslavne Srbe i trpale u kamion. Za vreme stajanja pred opinom, ustae su poele tui jeromonaha Nektarija po glavi i vui za bradu. O. Igumanu Subotinu natukle kamilavku na glavu tako jako da nije mogao gledati. Kada su napunili kamion krenuli su s nama u Ogulin. U Ogulinu strpali su nas u zvanu Kulu gdje su nas sasma opljakale: satove, novac i kiobrane, sve ta je bilo za uzeti. U zatvoru nisu nam dali nita jesti, morali smo traiti iz vana da nam neko poznat donese hranu jedanput dnevno ako je bilo mogue. U zatvoru poele su ustae odmah neke muiti i ubijati, nou od 22 sata nadalje. U zatvoru smo mueni pet punih dana. Bilo nas je vie od stotinu muenika. Noi, oko ponoi sve nas stjeraju u dvorite gdje nas postave u stroj i pod jakom pratnjom uz kundaenje i psovku srpske majke odvedu pjeice na eljezniku stanicu u Ogulinu i strpaju nas u marvinske vagone, G kola. Kia je padala za vrijeme pjeaenja iz zatvora do stanice. Bili smo gladni i mokri. U vagone erali su nas kundacima i cijevima puaka, bre bolje da ne bi neko pobegao. U onoj masi tukli su kao po zvjerovima, tu su nas zatvorile krvopije i povezli u logor u Koprivnicu. Tamo smo stigli oko 10 sati prije podne. Na stanici smetnuli nas u stroj i poterali tako u stroju po vojniki u mjesto zvano Danica logor. U samom logoru ponovo doek i sve pretres, satove, novac i ako neko ima neku drugu vrednost. Svetenici su im morali biti prvi u stroju i prvi udarani i mueni. Na svetenike bili su posebno nasrtljivi i ogoreni. Odmah na licu mesta poeli da udaraju po glavi, da krvniki postupaju. Nije im smetalo to i oni pripadaju hrianskoj vjeri. Proti Vladimiru Dujiu iz Srpskih Moravica uzee naoale zato to su imale pozlaen okvir uz primedbu ustae: To je hrvatsko zlato. Stari proto protestvuje i moli da bez naoala ne vidi, ali oni nemaju oseanja nego podrugljivo doekae: pa vie ti nee ni trebati, znai pre-

206 suda je bila gotova na smrt. Posle pregleda sa spomenutog mjesta odvedu nas pred baraku gdje moe da se strpa preko 400 ljudi. Tu pred barakom opet postavie u vojni stroj, poee svetenicima brade i brkove upati. Prvo svakom natukoe eire na oi pod zapovjedi da se ima ustaama u oi gledati. Znai, da mora glava podignutom biti da ustae mogu lake upati brade i na prsa stavljati. Ako je dotini od uasa i bolova trepto oima, ustaa ga pesnicom doekao i podboio uz podrugljiv izraz: Vide, ovaj jo namiguje na mene i produljuje dalje da upa. Kada su svima brade oupali, prosto unakazili, onda su zapretili sa pitoljima da se ima svaki obrijati a koji ne bi posluao, da e ga oni pitoljem obrijati. Mnogi smo izvrili nareenje odmah do veeri. Posle ove muke dolazi druga jo tea. Vode nas u baraku, postavljaju nas na karpu koja se nalazi u baraci. Ustae redom tuku, prvi s volovskom ilom, drugi tapom, trei pendrekom, a etvrti poslije ovih uzjai tegli za ui, upa za kosu uz pogrdu: Nosite nas, mi smo vas nosili dvadeset godina i pili ste nam krv, mi emo vam ne samo krv popiti nego emo i meso vam pojesti. Ljudi su prosto rikali kao zvijeri od grozote i strahote. Veinom bili smo modri i okrvavljeni. Tu je bilo svetenika vie od trideset. Bio je skoro sav Crkveni sud iz Plakoga i iz svih okolnih mesta. Ostalo bili su uitelji, trgovci i opinski slubenici, seljaci, radnici, domaini sa svojim sinovima. Posle ovakve nevolje dato nam je da si svaki napravi na betonu gdje e leati bez slame i bilo ega. Ovako na golom betonu proveli smo vie noi dok se nije naao neki bogati Jevrej, knjiar ing. Ivo Goltajn, trgovac iz Karlovca i dao novaca da se kupi nekoliko bala slame. Baraka je bila dupkom puna, sve jedan do drugoga leao. Nou oko ponoi ustae su dolazile i pojedine ljude odvodile i ubijale. esto su dolazile u baraku pijani pa ak se i meusobno svaale sa straarom ako nije htio da ih pusti u baraku. Za hranu dobivali smo jednom na dan orbu od graha ili krumpira. Jednog dana dobili smo u 11 sati prije podne a drugi dan uvee u 6 sati. To toliko, da je ovek imao neto toploga u stomaku. Ostalu hranu dobivali smo od pojedinih logoraa Jevreja koji su dobivali pakete od svojih kua pa su dijelili sa onima koji nisu imali.

207 Nas iz manastira Gomirja bilo je sviju pet i to: Teofan Kosanovi, upravitelj, o. Metodije Subotin, paroh u Vrbovskom, o. Nektarije Dazgi, jeroakon Dositej Obradovi i mladi uitelj Milan Kosanovi. Jeroakon je bio uskoro preao u Plaki kao ekonom kod vladike Save Trlajia, gdje su ga ustae uhapsile i odvele u Zagreb, poslije u Koprivnicu gdje nas je i doekao u mukama u baraci. Kako sam saznao svi su mueniki umoreni, a posebno na najsvirepiji nain na vladika Sava Trlaji u logoru smrti Jadovno na Velebitu14 U Gomirju hrvatske su ustae opljakale srpsku pravoslavnu crkvu, poskidali crkvena zvona i situ, te odnijeli, kao i u Plakom. Pokustvo manastira su nekoliko dana pljakali i kamionima odvozili u Ogulin i ko zna kuda.

Ilija Vukeli Drenica

U kasnu jesen 1943. godine ustae su pokrenule snanu ofanzivu na naa srpska sela opine Drenica. Imao sam tada 10 godina i bio ve vian sklanjanju i bjeanju kako danju tako nou i snijegu ispred hrvatske vojske, ustaa, domobrana i orunika. Ovog puta sklonili smo se u ume blie Ogulinu. U naletu zlikovci nas nisu nali. Meutim, nakon pljakanja i paljenja naih sela ustae su se vraale kroz grmove prema selu Bjelskom. Mi smo bili sklonjeni izmeu stijena, tako da nas je mogao zapaziti i otkriti samo onaj ko bi poao da ih preskae. Ovog puta ostali smo ivi. Ustae su ubile samo moga djeda Duana, koga su zatekle na putu. Jednoga dana kada sam uvao stoku, naiao sam na mrtvo tijelo moga eda Duana. Bilo je u raspadanju. Noima mi je ta slika dolazila u san i jedva sam se oslobodio te more. Vratili smo se na svoja ognjita. Partizani su nam pomogli podii kolibe. Prikupili smo i neto stoke. Do proljea 1944. bilo je mirno. S nama su bili i partizani nae Drenice, to nam je bilo
14 Svjedoanstvo jeromonaha Nektarija Dazgia, upravitelja manastira Gomirje, Eparhija Gornjokarlovaka, zapisano 1968.

208 sigurnije. Ali, ve poetkom aprila ustae i domobrani iz Ogulina krenuli su ponovno na naa sela. Ponovno smo bjeali u umu. Ujutro 15. aprila 1944. godine, tek to smo pobjegli iz svojih podignutih koliba i potjerali ono stoke prema Lipovoj kosi i Dubinama, dolo je do sukoba partizana s ustaama i domobranima. uli smo snanu pucnjavu, pa smo jo bre tjerali stoku da bi se to vie udaljili. Moj drugi ed Ilija bio je zaostao, pa sam se povratio da mu pomognem bjeati. Meutim, kada sam dotrao na vrh jednog prevoja, ustae su me pogodile rafalom u obje noge. Pao sam kao pokoen na zemlju. Licem sam bio uronjen u tek podiglu travicu, pravei se mrtav, jer sam znao da e zloinci uskoro biti pored mene i da e me, ako primijete da sam iv, ubiti. Sve glasnije sam uo galamu i psovke upuene mome edu Iliji, koga su sustigli i ubili. Da sam pokazivao znake ivota, sigurno bi me dotukli. Zato sam gotovo i disati prestao, a oni su, mislei da sam mrtav, otrali dalje za partizanima i narodom. Kada se sve utialo, prvo sam osmotrio oko sebe, a onda pogledao u svoja koljena. Iz desnog je ikljala krv, bilo je pogoeno eksplozivnim metkom, i noga je visjela samo na ilama. Iz lijevog je na dva mjesta curila krv. Polako sam otpuzao u dolinicu u kojoj je bilo snijega i poeo ga jesti. Muila me strana e. Nakon nekog vremena pronala me moja majka Staka i zagrnula me nekim kaputiem. Ona je bila sklonjena s drugom svojom djecom pod jednom velikom kladom pa je ustae nisu primijetile u svom naletu. Tako su ostali ivi. Iako su se ustae smjestile u Drenici, moja je majka odluila i uz pomo drugih komija odnijela mrtvo tijelo svoga svekra Ilije i mene ranjenog u nau kolibu u selo. Naloila je na ognjitu vatru i tako nas zgrijala. Do lijekova se nije moglo doi. Ostalo je da se saeka dan dva da ja umrem, pa da me zajedno sa edom zakopaju. Ali, poslije dvodnevnog ekanja, ja sam poeo da jedem. Prva dva dana pio sam samo vodu, i to koliko sam htio. Nisu htjeli da edan umrem. Tek kada sam pojeo pun tanjir variva, i traio jo, predomislili su se: eda su zakopali, a rijeili da mene nose u partizansku bolnicu. Brat Rade naredio je nosila, a mama i strina Milija ponesoe me na njima u susret spasu k partizanima. Bio je to put dugaak,

209 teak i opasan, nosila nisu bila dovoljno ukruena, pa su se ugibala tako da mi je i najmanji stres nanosio neizrecivu bol. Ve zagnojene rane su me jako boljele i udno je kako nije dolo do trovanja. Trebalo je uriti i putem se uvati od ustaa, koji ni u ovakvim prilikama nisu znale za milost. Majka i strina nisu mislile na strah, iako je svaka od njih u umi, u kolibi ostavila etvero maloljetne djece. Predvee smo stigli u umsku partizansku ambulantu, gdje su mi oistili rane i previli. Strina se vratila djeci, a ja sam s majkom sutradan, na volovskoj zapregi, produio u partizansku bolnicu, u Turke. Putem smo susreli oca Aleksu, partizanskog borca i kurira. Vratio se s nama natrag, do bolnice, da uje ta e lijenik rei za mene. Vidjelo se da mu je teko gledati mene i mamu. On je poslije produio svojim kurirskim zadatkom, majka se vratila ostaloj djeci, a ja sam ostao u bolnici s nepoznatim ljudima, ranjenicima. Ubrzo sam stigao i na operacioni stol. Nita mi nisu objanjavali, stavili su mi na lice neku krpu i rekli mi da brojim. Vie se niega ne sjeam. Kada sam se probudio, inilo mi se da sam dva dana spavao. Osjetio sam neku posebnu lakou, kao da sam se oslobodio velikog tereta. Opipao sam nogu i primijetio veliki zavoj Bilo mi je jasno da su mi nogu odsjekli, iako je osjeaj pokreta prstiju i dalje ostao. ak i pokret koljena. Poslije toga esto me je muilo pitanje gdje su bacili moju odsjeenu nogu? Nekoliko dana poslije amputacije noge zaprijetila je opasnost da bolnica padne u ruke ustaa i domobrana. Za nas nepokretne ve je bila napravljena nova bolnica u umi, pa su nas na brzinu tamo smjestili. Rana je normalno zarastala. I lijeva noga me pomalo boljela, a kad bi je zgrio, nisam vie mogao da je ispruim. Iako sam jo bio dijete, znao sam to me eka. utao sam Prilikom jedne vizite otkrili su me i zatraili da ispravim nogu, to ja nisam mogao. Zgledali su se i odmah navalili na mene. Dvoje me dralo za ruke, a lijenik je ispravljao nogu. Jaukao sam od bola, koji nikad neu zaboraviti. Na koljeno su mi stavili neto teko, da nogu ne bih vie savijao. Naa bolnica ponovno je bila u opasnosti. Prema njoj su nadirale jake snage ustaa, domobrana i Nijemaca. Za nas su u istoj plani-

210 ni u gustoj umi, bile pripremljene zemunice, u koje smo smjeteni. U mojoj zemunici bilo nas je osmero. Ulaz je bio maskiran jednom jelom. Nitko ne bi mogao pretpostaviti da je to drvo bez ila, samo ubodeno u zemlju. Tako smo proveli desetak dana, da bi nakon toga nas, tee ranjenike, izdvojili i iznijeli na jedno polje radi evakuacije u Italiju i lijeenja u saveznikoj bolnici. Meutim, poto je avionima prijetila opasnost od ustaa i Nijemaca, ponovno su nas vratili u zemunice u oekivanju povoljnijih uslova. Kako je rana na amputiranoj nozi normalno zarastala, odlueno je da se vratim kui. Prve noi puta obreo sam se u partizanskoj komandi u Mrkoplju, gdje sam noio zajedno s partizanima. Meutim, u zoru dolazi do iznenadnog napada neprijatelja na sam Mrkopalj. Partizanski komandir me je ostavio kod prve kue na uvanju kod jedne ene. I ja, i nepoznata mi ena, koja je dobila nezvanog gosta, oslukujemo u strahu dolazak njemakih i ustakih tenkova. Uskoro u kuu ulaze ustae i Nijemci. Dok se ustae trude da od mene doznaju neto o mome lijeenju, dotle mi njemaki lijenik pregleda ranu. Vidjevi me uplaenog i zbunjenog stavi novi zavoj na ranu i naredi ustaama da me ostave na miru. Sada su me Nijemci spasili. Za cijelo vrijeme lijeenja vijesti o meni rijetko su stizale majci, ali ova, koja je bila loa, odmah je stigla, pa se vjerovalo da sam ubijen. Majka je odmah krenula po mene, ivog ili mrtvog. im je stigla u Mrkopalj, brzo je saznala gdje sam i nala me ivog, ali bez jedne noge. Majka me odnijela na svojim ispaenim leima u nae opustoeno selo Brezno. Pored svih tekoa, zatekao nas je mrak na putu, pa se moralo bauljati i nou po teko prohodnom terenu. Kada smo, kasno u no, stigli u toplu kolibu, baka, braa i sestre obradovae se to me poslije svega vide, iako s jednom nogom. Nisu znali da ni na nju ne mogu stati. U selu mi je partizanski lijenik previo ranu na amputiranoj nozi. Naredio je da me odvezu u Gorski kotar i upute na lijeenje u Italiju. Smjestili su me u bolnicu u Brodu na Kupi. ekala se prilika za prebacivanje u Italiju, ali do toga nije dolo. Moda sam bio baksuzan, jer gdje god sam stigao, bivalo je gusto. Vratili su me kui. Brat Rade napravio je drvene podpauzne take i ja poinjem da se pomalo oslanjam na njih.

211 Do kraja rata smjenjivali su se strah i tuga, srea i radost. Ostali smo ivi. Moji mnogi vrnjaci nisu imali tu sreu Svjedoanstvo zabiljeio Milo Ivoevi Rogovi, 1980. godine.

Vladimir Mrvo Ponikve Gornje Dubrave Ogulin

27. januara 1945. godine na sam dan Svetoga Save hrvatske su ustae izvrile nezapameni zloin nad srpskim stanovnicima moga sela Ponikve, opine nekadanje Gornje Dubrave. Izmrcvarili su, iznakazili, poklali mnogu nemonu djecu, ene i starce. Tih kobnih januarskih dana snijeg je bio neobino velik i sve je pucalo od hladnoe. U selu se nalazio Karlovaki partizanski odred na elu sa Radom Ivkoviem Solarom, naim dobrim i hrabrim komijama. Svi smo se s naom vojskom veselili, druili i, prema rasporedu, hranu borcima donosili. Bilo je veselo i razdragano kao da je ratu doao kraj. Meutim, u predveerje kritinog dana, dok su se mjeseeve zrake odbijale od tvrde svjetlee snjene povrine, iznenada s june strane, cestom od Ogulina, u Ponikve naioe ustaki i domobranski zloinci, i to u velikom broju. U selu je nastalo komeanje. Po visokom snijegu narod je bjeao na sve strane. Spaavao se kako je ko znao. Uz pomo partizana, koji su tu zateeni, uspjelo je neto mladia izbjei. Partizani kojih je bilo znatno manje, povukli su se prema Zdihovu, ali povlaei se i naputajui selo zadravali su pucnjavom ustae i tako usporavali njihovo bre nadiranje. Ubrzo je selo palo u ruke zlikovaca. Poginulo je nekoliko partizana, a meu njima ubijen je i komandant Karlovakog partizanskog odreda Rade Ivkovi Solar.

212 Ustae se zaustavie u naem selu. Poelo je maltretiranje djece, ena i nemonih staraca, muenje, klanje i spaljivanje. Ustae su divljaki harale i pljakale. Ostavljale su iza sebe stravinu sliku. Na svakom koraku ljudski leevi, goli, polugoli, izmrcvareni, unakaeni i oko njih zgruana krv. Spalili su kue i gospodarske zgrade, a stvari koje nisu bile za njih , razbacale su na sve strane. Moje selo Ponikve ini nekoliko zaselaka: Busii, Vignjevii, Divii, Lalii, Centar, Ivkovii, Lokve, Jurjevii, Kuii, Poivale, Vrkaica i Brgljii. U svakom bilo je po nekoliko domainstava. Krvnici su poeli klati seljake na poetku Busia, a zavrili su dva kilometra dalje na kraju Brgljia. U Busiima uz cestu zaklale su ustae Maricu Busi i njena sina Vladu. Majku su razapetu i na kolac nabile. Istu sudbinu nedaleko od njih doivjela je i Ljuba Vignjevi. U svojoj kui zaklan je i brani par Ilija i Sava Vignjevi. Malo podalje, prema Centru, u kui uz cestu, zaklali su Smilju Pavlovi, njene dvije kerke Danicu i Maricu, i unuad Nevenku i Simu. U Centru, pred kolom, razbojniki uguie ivote Cvijete Divi i Drage Trbovi. U zaseoku Lokve koji se nalazi izmeu Lalia i Poivala, oduzee ivot branom paru Radi Ivkoviu i Marti avri. To uinie i sa majkom Savicom, njenom kerkom Nadom i njihovim roakom Pavlovi Ljubom. Njihovi leevi izgledali su jezivo. Tijela su bila unakaena, sasjeena, izlomljena. Tijelo Marte, koja se grevito odupirala krvnicima, bilo je dosta unakaeno kao i le Nade Ivkovi, Saviine kerke. Savica je junaki poginula. Stala je pred ustaku kolonu i prkosno im dala do znanja da nee dugo haraiti i da im je mo na izmaku, a krvnici su je nakon toga rafalom pokosili. To je bila majka Nikole Ivkovia koji je kao prvoborac jo prije svoje majke poginuo u borbi protiv faizma. Poivale se nalaze u blizini zaseoka Lokve, na jednom malom brdacu gdje su svega dvije kue, i to imeke i Radice. Porodica imeke sila je iz zbjega u kuu moga djeda Radice, oca moje majke, Rade Divia. Tu u djedovoj kui su nas zatekli krvnici ustae. Zaprepateni i nemoni, kroz prozor sobe, dolje prema

213 Lokvama, vidjeli smo kako se za Solarevom talom Marta avrinka bori sa ustaama. ena ezdesetih godina oko pola sata borila se na ivot i smrt. Nakon tekog obrauna savladali su je i zaklali. Kua moga djeda Radice imala je dvije sobe i kuhinju. Tu smo se nali djed Radica, njegova supruga Boja koju smo zvali majka, baba Sarka, ujna Sara, moja majka Milica i ja, dvanaest godinji djeak. Svi smo bili stjerani u jednu veu sobu koja sa dva prozora gleda prema putu gdje se nalazi drvljenik. Ve se spustila i no, ali je bilo vidljivo zbog snjene bjeline i mjeseine. Oko kue i u kui bilo je puno ustaa. Stalno su pristizali od ceste iz Lokava, a s njima je dola i jedna ena u ustakoj uniformi. Nosila je u rukama veliki krvavi no i pjevala: Koga moja noina ubode, ne treba mu ni kruva ni vode. Shvatili smo da su nam to posljednji trenuci. Poeli su nas tui i po sobi bacati i goniti govorei da e nam oi vaditi i udove rezati. Traili smo spas od kuta do kuta i od vrata do prozora. Nastala je velika guva. Svaki ustaa imao je u rukama okrvavljeni no ili bajonetu. Gotovo nikakvog izgleda za spas. Prvog su iz sobe izvukli moga djeda Radicu i na drvima pred kuom zaklali. Prethodno su ga na drveljeniku tukli nogama i rukama, kundacima i noevima. On se bezizgledno odupirao, i dugo, hrabro odgaao sudbinu. Ustaa je bilo puno oko njega, i onako iznemoglog oborili na zemlju. im je pao, jedan ustaa mu je bajonetom prerezao grkljan i krv sa otrice tog bodea slavodobitno oblizao. Nas su primorali da sve to gledamo. to je mislila moja mama, njegova kerka? to sam doivljvao ja? Njegov unuk. Nakon toga divljakog ina ponovo su nas najurili u kuu, a tada je pala komanda da se kua zapali kako bismo ivi u njoj izgorjeli. Meutim, odluku su i odmah i izmijenili, te nanovo odluili da nas pokolju, a kuu da sauvaju kako ne bi izgorjela ljetina i ostala hrana koja e im dobro doi. Iza toga su se rasporedili tako da je jedan ustaa bio na ulaznim vratima, dvojica kod prozora i trojica sa noevima meu nama u sobi. Poelo je klanje. ula se priguena vika, jecaji i krkljanje, a ja sam jo uvijek izmicao po sobi. Pokuao sam pobjei kroz prozor, ali me krvnik priepi uza zid niz koji sam se i sruio. Tada je ustaa

214 izmom stao na moj desni obraz, prignjeivi mi glavu uz pod. otetio mi je desnu eljust, slomio mi nekoliko zuba. Zadali su mi nekoliko uboda noem i gazei izmama po meni nanijeli mi ozljede po nogama, tijelu i rukama. Bio sam sav okrvavljen i izmrcvaren. Pogledajte, kakav izgledam. Pun sam oiljaka i izvitoperen. I ostali u kui su slino prolazili. Tukli su ih, boli i sjekli noevima. Dok se sve ovo sa mnom dogaalo, uo sam zov svoje majke Milice koja je nedaleko leala, a ustaa joj je noem zadavao ubode po glavi, grudima i vratu. Nekako sam se uvukao pod krevet. Pokuao sam pomoi majci viui: Pustite mi majku! Kada sam se oglasio, ustaa, koji mi je klao majku, skoio je na mene. Poloio me na lijevu stranu, pritisnuvi mi glavu uz pod, a zatim mi zario veliki no ispod desnog uha i vilice u vrat i onda ga naglo zaokrenuo. No je proao kroz vrat iza grkljana i izaao na drugu stranu, ispod lijeve donje vilice. Vidite i sada kako to izgledam. Ponovno me oblila krv, izbijajui mi na ui, nos i usta. Tada sam se onesvijestio. Majka me zvala, ali nisam uspio doi k njoj, niti joj u njenim mukama pruiti bilo kakvu pomo, kao ni drugima koji su u istoj sobi sa mnom bili osueni na smrt. Soba je bila puna krvi i kroz pod je curila u podrum i slijevala se u kace i po krumpiru koji se tu nalazio. Leali smo na podu u krvi. Bili smo u nesvijesti, nepomini, naklani, izmrcvareni. Ustae su u uvjerenju da smo svi mrtvi napustili kuu i nastavile pokolj Srba na Vrkaici, kod kue Sime i Smilje Pavlovi. To je bio brani par koji je imao dvoje djece, Nikolu starog etiri i Maricu staru est godina. Kod njih se tada naao sinovac, dvanaestogodinji Milo. Sve ih je uvala baka Janja. Smilja i Simo nisu bili kod kue. Ustae su zaklale i djecu i baku. Muili su ih, kopali oi, rezali ui i nosie, upali kosu, sjekle prste na nogama i rukama. Nakon takvog zvjerstva zapalile su kuu. Ipak leevi nisu izgorjeli jer su ih iz zapaljene kue izvukli ljudi koji su se tada spustili s planine u selo. Nakon toga u blizini, zaselku Brglii zaklali su u Miletiinoj kui starog Milu Jurjevia, njegovu ker Duku i troje djece, a etvrto dijete, Milku Busi su ranili. U istom zaseoku uhvatie Milicu Jurjevi i Smilju Kui, zatvorie ih u kuu i zapalie. ive su izgorjele. Zaklale su ustae tada i Cvijetu Lali sa njene dvoje djece.

215 Kada su se nasitili krvi, napustili su selo, a ljudi koji su na vrijeme izbjegli, spustili su se sa planine, pokupili mrtve i sahranili na mjesnom groblju. One koji su davali znakove ivota prevezli su do partizana na Pribanjce gdje im je pruena prva pomo, a zatim u partizansku bolnicu umberak gdje su ostali na lijeenju. Na lijeenje su otpremili moju mamu, mene, majku, ujnu Saru i Milku Busi. Od svih ovih rtava danas smo ivi jedino Milka Busi i ja, Vladimir Mrvo. Ustae su selo do temelja opljakale i zapalile. Na stotine grla stoke su otjerale. Samo su iz tale djeda Radice odagnali 15 grla krupne stoke. Njega su zaklale, a njegovu suprugu isjekle noevima i zaklale, ali je usprkos mukama ostala iva i doivjela duboku starost. Njihovi sinovi, Duan i Stojan, bili su daleko od kue i preivjeli rat Ove 1987. godine, Vladimir Mrvo, je sudac Opinskog suda u Ogulinu. Teki invalid. Oiljci noeva se dobro poznaju na njegovom vratu i tijelu. Oenio je Hrvaticu i imaju sina i ker. ive u skladnom braku.

GORANSKI VJESNIK BROJ 90 od 16. oujka 1945. godine

Ustae Josipa Brace Tomljenovia tzv. Bracine bojne nisu mirovale ni krajem 1944. i 1945. godine. Ustake jedinice i grupe razmiljele su po popaljenim srpskim selima i hvatale srpske seljake gdje bi ih stigle: na ognjitima, poljima, u ivicama, putovima Tako su ustae Bracine bojne upadale u srpska naselja Donjih i Gornjih Dubrava, Ponikava i Popovog Sela, hvatale, ubijale, klale i silovale, pljakajui i ono malo imovine to je do tada jo nisu odnijele. O tome u svom iskazu slikovito svjedoi ustaki zloinac Franjo Mance iz Brod Moravica, to ga je dao na suenju u Mrkoplju 1945. godine. Pored ostalog on je ispriao, a Goranski vjesnik, broj 90, od 16. oujka 1945. godine, objavio: na nagovor porunika Josipa Delaa, Ivana Barbaria i Viktora tajduhara ubio sam iz

216 puke jednog civila u Triu. On je bjeao ispred nas, uzeli smo mu tri komada blaga. Poetkom prosinca 1944. godine ubio sam iz puke u Gornjim Dubravama jednog civila, mladia uru Vinjia iz sela Vinji Brda i oteo mu vreu kukuruza koju je nosio u mlin. Istog dana ubio sam dvoje djece, jedno muko i jedno ensko. Noem sam zaklao jednog civila, 65-godinjeg Miu Mikainovia (Mihajla iz sela Mikainovii, Gornje Dubrave, 20. 12. 1944. o.p. .Z.), kojeg su bili uhvatili Dela, Barbari i tajduhar. Oni su mi ga doveli u dubravsku pravoslavnu crkvu Sv. Petka i tamo muili a ja sam mu prerezao vrat. Tog dana sam silovao dvije ene. Silovali su ih i Dela, te Barbari i tajduhar. Nakon toga sam ih ja zaklao, a svakoj sam odrezao po jednu sisu. Kasnije smo u Dubravama slavili vinom i rakijom. Dana 15. prosinca bili smo u Gornjim i Donjim Dubravama. Tom sam prilikom uhvatio ensko dijete od 10 godina i prerezao mu grkljan, a to sam isto uinio jednom 35-godinjem mukarcu kojeg su drali Barbari i tajduhar. Porunik Dela je uhvatio jedno 12-godinje ensko dijete, na puku metnuo bode i pozvao nas da gledamo kako on kolje. Dijete je povalio, a nogom mu je stao na vrat, no je zabio u trbuh, a onda ga digao uvis. Zatim ga je bacio na tlo, i prerezao mu grkljan. Barbari i tajduhar zaklali su svaki po jednu enu (Miri ro. Zatezalo Ilinku, 47 god. i Zatezalo ro. Miri Martu, staru 44 godine, o.p. .Z.). Oni su im prerezali grkljane, odsjekli sise i ruke. Nakon ove akcije ponovno smo se zabavljali uz vino, rakiju i pjesmu. Krajem prosinca ponovno smo bili u Donjim i Gornjim Dubravama. Tada je porunik Dela iz puke ubio jednog civila. Kod njega smo nali 200.000 kuna, koje je uzeo Dela. U umi su druge ustae uhvatili 2 mukarca, doveli ih k meni da ih zakoljem. Ja sam im prerezao grkljane, i razrezao prsa, a Barbari i tajduhar rezali su im ruke i noge. Uhvatili smo svu trojicu civila, jednog sam ja ubio pukom, a ostalu dvojicu zaklao je porunik Dela noem. Uzeli smo im novac i podijelili ga. Dela si je uzeo 200.000 kuna, Barbari 65.000, tajduhar isto toliko, a ja sam dobio 30.000. Na sam Boi u blizini Dubrava uhvatili smo dva mukarca, jednom sam ja prerezao grkljan, a porunik Dela najprije njegovu muku snagu, a zatim grkljan.

217 Dalje na cesti ulovili smo jo dvojicu, jednom sam ja prerezao grkljan, a po tome rasporio prsa, drugome je to isto napravio Barbari. Iza toga su dole ustae, Avdo Tomi iz Mrkoplja i Ivan Troha iz Senjskog, koji su onako mrtvima izboli oi, odrezali ui i nos. Nakon toga su mi ustae doveli drugu dvojicu civila s kojima sam na isti nain svrio, a onda su im Ivan Troha i Alojz Troha, oba iz Senjskog, te Pero Svetlei i Ivan Vanina iz Ravne Gore iz rasporenih prsiju izvadili srce, rezali im muku snagu i ruke. Tog dana zaklali smo jo dvojicu mukaraca, jednog ja, a drugog Nikola Rajnovi, Srbin iz Srpskih Moravica, te Sulejman Agi iz Tuzle, koji je svojoj rtvi razbio lubanju sa kundakom. Nakon toga su mu izvadili mozak, a onda prerezali vrat. Sulejman je s noa lizao krv i govorio: Vidite, ovako se pije partizanska krv. Agi je jo mrtvacu odrezao nos i izvadio oba uha. Ja se tano sjeam datuma i svega to sam uinio, jer imadem dobro pamenje. Sve sam to radio jer su i drugi tako radili, smatrao sam da sam dobar ustaa zato to to inim. Ustae Josipa Tomljanovia Brace zaklale su krajem 1944. i do kraja maja 1945. godine jo nekoliko mukaraca, ena i djece na podruju opine Gornje Dubrave. Krajem marta 1945. godine ustae rukovoene tajduharom pljakale su i ubijale po selu Gojaku. Tako su uz opljakanu stoku poveli sa sobom i staricu Bojanu Vinji, obeavi joj stoku povratiti, ali su, im su preli rjeicu Bistrac, zaklali je i odrezali joj glavu. Istoga dana i na istom mjestu zaklali su i seljanku Ilinku Karapandu, koja je pola oprati rublje na rijeci U te etiri godine postojanja ove zloinake tvorevine samo na podruju ove opine usmreno je 433 ivota: mukaraca 335 ili 76%, ena 75 ili 18% i djece 24 ili 6%. Od ukupnog broja najvie je mukaraca i ena u najproduktivnijoj dobi od 50 godina starosti. Od ukupnog broja ljudskih gubitaka 433, poginulo je u borbi protiv faizma, a za domovinu svoju, Hrvatsku, njih 128, na brojnim ratitima irom Jugoslavije.15
15 Vidi detalje, Historijski arhiv u Karlovcu, 1987. Opina Gornje Dubrave, Nedeljko Vinji, Ljudski gubici i ratna teta na podruju opine Gornje Dubrave 1941-1945. str. 862-888.

218

Evica ivkovi Veliki Gradac Glina

Dana 19. i 20. novembra 1941. godine ustae iz Zagreba, Kostajnice, Gline i dijelovi Pavelieve tjelesne bojne, pobile su, poklale i spalile u njihovim kuama u selima: Kraljevani, Banski Grabovac, Mali Gradac, Veliki Gradac i Klasni 370 srpskih ena, mukaraca i djece. Opljakali su im imovinu, kue i gospodarske zgrade zapalili. Svi su oni pohvatani u svojim kuama, stajama i na poljima. I svi bili seljaci. Jedina preivjela pokolj u Velikom unjaru, Evica ivkovi je 1971. godine ispriala: Pred samu no 19. novembra 1941. godine dole su ustae u Veliki Gradac. Sav narod bjeao je ispred njih. Ja sam bila tada sa svojom majkom kod moje strine u kui ivkovia koji je bio u njemakom zarobljenitvu. Skupilo se jo ena i djece iz sela u njihovo dvorite i kuu. Moja mama i strina dogovorile su se da kau ustaama, kada dou kod nas, da je moja strina mojoj mami sestra, a da su sva djeca strinina, te da je njen ovjek u zarobljenitvu. Strina je imala kod sebe njegovu dopisnicu koju joj je nedavno bio poslao. U tom momentu dolo je oko 10 ustaa u dvorite. Jedan upita strinu: Gdje su vam ljudi, da li su u etnicima i da li imate oruja? Strina je odgovorila: Moj je ojk zarobljen u Njemakoj, evo vam karta koju mi je poslao. Ustaa je uzeo kartu, ali joj nije pridavao vanosti. Odmah je naredio da svi s dvorita uu u kuu to su oni i uradili. U kuu su ula i estorica ustaa. Ukupno je nas u kui bilo 15, to ena, to djece. Ustae su nam tada naredile da vjebamo dizanjem i sputanjem ruku uz tijelo. Ja sam stajala uz prozor. Imala sam tada 8 godina. Prije ulaska ustaa u kuu, jedan djeai ispeo se na tavan i sakrio se u kukuruz. Kada su ustae dole u kuu, jedan od njih se penjao uz lotru (ljestve) na tavan i razgledao po tavanu, ali djeaka nije primijetio i on je tako ostao iv.

219 Poslije vjebanja jedan je ustaa upitao moju mamu: Koga prvog da zakoljemo, djecu ili vas? Majka je sklopila ruke i molila da ne zakolju nikoga, da mi nismo nita krivi, a ako treba klati, da prije kolju njih starije. Trojica ustaa su poeli udarati noevima odrasle i djecu. Jauci su se uli od svih nas iz svega glasa i molili smo ustae da nam potede ivot. U pei je gorjela vatra i na njoj se kuhao grah koji je vrio. Majka je bila kraj pei i kada je pala od ustakog noa, taj isti ustaa je sa pei izlio vreli grah po njoj. Svi su leali u krvi na zemlji, a moj brat od strica, malen kao i ja, podigao se sav krvav i zamolio zlikovce da ga ne ubiju. Na to mu je priao jedan krvnik, opsovao srpsku majku i udario ga noem u predio srca od ega je pao na zemlju i ostao u krvi mrtav. Mene su odvukli od prozora, uboli me na pet mjesta noem, evo pogledajte, te sam se nala sva krvava na zemlji u sobi, ali sa svijesti. Ustae su izale iz kue na dvorite. ula sam kako je jedan rekao: Markovi, Popovi, hajdemo, dosta je klanja, a Grabovac je daleko. Prije nego li su izili iz kue, pocijepali su noevima perine (blazine) i jastuke uzglavae, perje rasuli po mrtvima i zapalili. Kada je kua poela gorjeti i oni otili, ja sam se onako ranjena izvukla iz kue. S tavana je doao i onaj djeak. On je naao neke ene koje su me odnijele svojoj kui i previle mi rane. Ozdravila sam ali su rane ostale

Boko Dragi Blinja Petrinja

Bio sam dravni lugar i slubovao kao takav sve do 10. aprila 1941. godine tj. do proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske. Imao sam 41 godinu, bio oenjen i imao troje djece. Ve 11. aprila 1941. godine, oko 17 sati, uao je u moj stan u Volinji rimokatoliki upnik iz Divue, Ante urii s jo trojicom ustaa. Svezali su mi pred djecom i suprugom ruke icom na lea, ugurali u auto i odvezli u Bosansku Kostajnicu. Zatvorili su me u ustaki stan, kome je bio na elu ustaki porunik Pudi. On me je odmah u svojoj kancelariji izudarao bokserom po vratu i glavi, pa

220 sruio na pod. Pri tom mi je opsovao kraja Petra, kraljicu Mariju i srpsku majku. Zatim je doao jedan kova Musliman, koji mi je stavio lanac na noge. Pet dana drali su me u jednoj sobi bez hrane i vode. esti dan su me premjestili u zatvor Ispostave sreskog naelnitva u Bosanskoj Kostajnici. Tu sam zatekao dr. Gliu Tadia, advokata iz Kostajnice, njegovog sina Boka, Boru Lukia, kafediju iz Bos. Kostajnice, s ukupno oko 250 Srba iz Kostajnice i drugih srpskih naselja. Svaku no upadale su u zatvorske sobe ustae i tukle nas zatvorenike volovskim ilama i lancima. Neke su Srbe izvodile ustae iz zatvora, vezane ubacivale u amce, odvozile rijekom Unom, ubijale ih i bacale u vodu. Veina ovih nesretnika bili su iz Bosanskog Petrovca, pa im ne mogu navesti njihova imena i prezimena. Sjeam se dobro da je na prvi dan pravoslavnih Duhova, juna 1941. godine doao u zatvor ustaki nadporunik Jelaa i izveo iz elije Aleksu Ostojia, srpskoga seljaka iz Hrv. Kostajnice. U dvoritu mu je naredio da legne na lijevu stranu. Kada je Ostoji legao hrvatski ocir, ustaa Jelaa, uzeo je u jednu ruku veliki avao, a u drugu eki i ovaj avao zabio nesretnom Aleksi Ostojiu u desnu sljepoonicu. Ostoji je pri tome naricao. Mi ostali zatvorenici morali smo gledati. Natporunik nas je upozorio da bi ovako mogao svaki od nas proi ako dobro ne budemo sluali njegove zapovijedi. Na Aleksa Ostoji nije odmah umro. Priao je jedan drugi ustaa i iz pitolja ga ubio. Njegov le su ustae po noi izvukle iz zatvorskog dvorita i bacile ga u rijeku Unu, gdje su inae bacale pobijene srpske seljake. Ja sam se nekako izvukao iz ovoga pakla i pobjegao u umu, 30. jula 1941. godine. Skrivao sam se kao i mnogi drugi Srbi po umi i uspio sam doi vezom do neke propusnice na tue ime te 26. septembra 1941. doi u Beograd. Zapisnik sastavljen u Beogradu septembra 1941. Arhiv Jugoslavije, Beograd, fasc. 922. Boko Dragi s.r.

221

Jerej Mihajlo Kotljarevski ivaja paroh Dubica Kostajnica

Dana 31. marta 1941. godine bio sam pozvan u vojnu slubu i rasporeen u 67. poljsku bolnicu u Veliku Mlaku izmeu Zagreba i Velike Gorice za vojnog svetenika. U toj samostalnoj jedinici meu ocirima nije bilo ni jednog Srbina, a od 100 vojnika samo ih je bilo estorica Srba. Vano je ovdje primijetiti da iako je ve poeo rat ta bolnica je tek 7. aprila 1941. godine navee dobila odijelo i obuu za vojnike i neto od bolnikog inventara, a ta najglavnije ni lijekove ni zavoje uope nije ni dobila. Saznao sam, jer od mene su krili raspise vie komande, da je nareen pokret 67 bolnica iz Velike Mlake (10 km od Zagreba) za Karlovac za 8. 4., ali ta bolnica nije ni krenula sa svoga mjesta do 10. aprila poslije podne. Tada su se nenadano razili neki ociri i komandant je naredio preko narednika-vodnika da ja vodim bolnicu na volovima u pravcu Velike Gorice gdje se vodila borba izmeu odstupajuih jugoslavenskih trupa i ve trupa hrvatskih ustaa. Kad smo ve bili u pokretu dovezao se komandant bolnice i naredio da se okrenu kola nazad te da sav inventar opet istovare u magazine, a sam komandant skinuo je epalete i bacio ih. Kad sam se vratio u selo, doznao sam da Hrvati spremaju po noi u znak radosti i pokolj svih nas pravoslavnih vojnika koji su se zadrali u tom selu. Obavijestio sam nae i rekao da napuste selo, to su oni i uinili, a ja sam krenuo u sumrak sa svojim posilnim Kostom Bariem iz Utice za Veliku Goricu. Na sve strane uli smo pucnjavu i svakog asa nas je vrebala smrt. Na kraju varoi u Velikoj Gorici vidio sam Hrvate civile s trobojnicama hrvatskim i pukama u rukama. Jedni zadravaju prolaznike, a drugi vuku neke vree i stvari, sigurno iz nekih vojnih skladita. Takva nas je jedna patrola uhapsila i odvela u zgradu Gradskog poglavarstva, gdje su nas pretresali i ostavili da prenoimo na golom podu zajedno s mnogobrojnim vojnicima jugoslavenske vojske. Rano u jutro na zauzimanje nekih pridolih ocira bili smo puteni da dorukujemo, ta sam ja iskoristio da izaem iz varoi u pravcu Siska. Tako sam pjeice preao put od

222 Velike Gorice do moje ivaje. Naroito je bilo nezgodno kod Turopolja, Siska i Sunje gdje su ustae i hrvatski civili neprestano na nekoga pucali, pregledavali stvari i dokumenta. Tako sam imao sreu da su me proputali, as kao unijatskog upnika, a as kao muslimanskog hodu, jer sam bio u uniformi a nisam imao nikakvih dokumenata. Tako sam doao kui u ivaju. Nakon samo nekoliko dana na sam urevdan 6. maja 1941. godine sluio sam u Utolici, poto je tamo bila hramova slava. Za cijelo vrijeme slube Boje patrolirale su ustae oko crkve, a nekoliko njih bilo u civilu i u crkvi. Poslije slube odmah su rastjerali sav narod da ide kuama. Kad sam izaao iz crkve dola je sva uplakana ena i izjavila meni da su joj ustae u po dana okruile kuu u Utolici nedaleko crkve i ubile jedinca sina, pa me je molila da ga saranim. Ja sam zatraio dozvolu vlasti i dobio je od dr. Stipania iz Kostajnice u kojoj je bilo navedeno da je streljan odlukom prekog suda iako dotini nije ni bio suen niti osuen, ve su ga ubile hrvatske ustae u njegovom dvoritu, poto su ga dan prije vezale za jasle i u tali muile. Pomenutog mladia, rtvu ustakog zloina nisam dostojanstveno sahranio jer to nisu ustae dozvolile i pored izdane dozvole vlasti. Ustae su poele hapsiti moje parohijane. Svakog dana njih vie. Zavladao je strah za sudbine uhapenih. Dolazile su u selo tune vijesti. Ubrzo je doao i na mene red. Nou, oko 12 sati 9. maja 1941. zauo sam lajanje moga psa i bat koraka oko moga stana, a zatim i lupanje na vrata uz povike: Otvaraj, straa! Kad su moji ukuani otvorili vrata utralo je u stan nekoliko ustaa i s uperenim pukama poeli su hodati po prostorijama i naredili mi da se hitno obuem i poem s njima. Moja ena i djeca poeli su plakati i moliti ustae da me ne hapse nou, ve da dou po danu. Na to su im ustae poele pretiti, psovati da e ih sve pobiti, ako ne uute. Kada sam ih upitao imaju li nalog za hapenje, jer prema hrvatskom zakonu ne smije se niko liiti slobode bez naloga policijske ili sudske vlasti. Na to me je ustaa Stanko Vujnovi iz Vedropolja htio udariti kundakom po glavi, ali je na jauk mojih ukuana odustao od te namjere. Izveli su me iz kue svezanog kao nekog razbojnika i posadili me u kola Stevana Obradovia iz aa, na prednji

223 sic, dok su njih trojica s uperenim pukama sjeli iza mene. Ostali su otili kroz selo i uhapsili Jovana Mikia i uru Zeca. Njemu su naredili da spremi svoja kola i da ih vozi. Na putu su zastajali na vie mjesta i lupali ljudima po vratima. Tako smo doli i do kue Krnjajia u au. Stavili su nas u neko dvorite. Dovele su ustae i Cviju Orelja, te nas povezli prema Stazi. Stali su na etiri mjesta jer su ustae hapsile jo neke Srbe. U Stazi su nas pohvatane uveli u jednu prostoriju opinskog poglavarstva gdje su spavala dvojica ustaa: konjokradica i robija sada u ulozi opinskog nadstraara, neki Toma Maek. Ovaj je odmah dok je obukao cipele skoio k meni, zagledao mi se u lice i rekao: A to je ta ptiica, te me poeo amarati po glavi, nogama, po stomaku i butinama. U to se obukao i onaj drugi ustaa Dragan Koli i taj se pridruio ovom razbojniku Maeku. Uz psovke majke mi srpske tukli su nemilosrdno i muili me cijelu no do podne drugoga dana. Samo su se smjenjivali, tukli i cerekali. Vie puta su me prisiljavali da sjednem nasred sobe na pod, a zatim me tukli rukama, nogama i kundacima. Njima se pridruio i onaj ustaa Stanko Vujnovi, visok, jak robija iz Vedrog Polja kod Sunje. Zadavali su mi teke udarce po glavi tako da sam padao u nesvijest, a Koli bi me tada udario cokulama pod rebra i po cevanicama da bi me zadrao pri svijesti. Isti Koli mi je naredio da vjebam kao soko jer je i on bio u sokolskom drutvu. Uz udarce morao sam uati sa ispruenim rukama a Koli mi je stavio pet puaka na ruke rekavi da su to popovske pleke te da to drim mirno i u takvom stavu sat vremena. Naravno da nisam mogao onako pretuen i slab da to drim ni pet minuta onda su me oborili na patos i sva trojica su uzjahala na mene, a ja da ih u leeem stavu vuem po istom. Zatim su me podigli i pritisli uza zid i no mi naslonili na prsa kao da e me probosti, ali su odustali rekavi da za to ima vremena, jer da im jo nisam sve rekao ono to oni od mene trae. Tada me je ustaa Koli izveo u mrani hodnik i gurao je moju glavu u klozet, ali nije uspio, pa me udarao glavom o zid i o kameni pod, uhvatio me za vrat i stezao mi grkljan s namjerom da me zadavi. Istrgao sam se razbojnikih kandi, ali me je uspio snano udariti nogom u lijevu stranu stomaka. Drugi su u sobi tukli moje

224 pohvatane parohijane. Doao je Maek pa su i mene ponovno uveli k njima u sobu koja je bila sva krvava. Tada su moje ljude prisilili da me oni amaraju svojim rukama, a zloinci su pri tome uivali, smijui se i zvjerski cerekali. U zoru odveli su mene i Mikia na tavan i tamo nastavili s naim muenjem. Koli me je prislonio uza jedan stub, a na drugi sam se naslonio s obje noge. Svom snagom mi je pritisnuo grudni ko. Zatim mi je drugi zlikovac Stanko Vujnovi naredio da legnem na pranjavi pod i da jedem prainu, a on mi je stao na lea i igrao hrvatsko kolo, jako me udarajui svom snagom nogama i drao puanu cvijet na mome potiljku, pretei mi da e odmah okinuti ako ne pojedem svu prainu. Tada je pored raznih uvreda, psovki rekao: Jedi vlaki skote svetu zemlju hrvatsku, a ja u igrati po Srbima hrvatsko kolo. Ustaa je traio izmet po tavanu da me prisili pojesti ga, a kad ga nije naao onda me je opsovao, donio obinu agu i prislonio je mome vratu, ali je u tom asu dotrao jedan drugi ustaa i rekao mu da to ostavi za drugi put, odnosno za drugu no kad e me konano presluati. Uz te muke stalno su mi psovali Kralja, Jugoslaviju, Srbe, pravoslavno svetenstvo, kojeg su nazivali neobrazovanim jarcima, upali su im bradu i kosu. Sva zla koja su mi inili i ne mogu iskazati. Bio sam oteen, krvav, modar i jedva sam koraao. Oko podne pustili su mene i Mikia da moemo u pratnji otii u gostionicu gospodina Smiljania i neto pojedemo. Tu smo popili sam aj. Preli smo u gostionicu moga prijatelja Jove Crnojevia. Kad me on vidio odmah je otiao onako sav uzbuen kod ustakog povjerenika Ive Juraina. Molio ga da makar tu no ostanem kod njega i da mu on garantira svojim ivotom i svoje porodice da neu pobjei i da e me u jutro dovesti k njima u zatvor. Nou mi je jako pozlilo, pa je povjerenik dozvolio na molbu svoga prijatelja Crnojevia da me odvezu doktoru Tomaiu, Hrvatu. On me je pregledao uz silno uzbuenje i zaprepatenja vidjevi ta su mi uinili. Dr. Tomai je nazvao ustakog povjerenika Ivu Juraina i rekao mu da nisam sposoban za zatvor u Kostajnici nego neka me ostavi kod Crnojevia dok se malo zdravstveno oporavim. Na moju sreu u nesrei, tako je i bilo. Leao sam u kui Jovinoj, pomalo se oporav-

225 ljao. Dobro su me pazili ukuani, ali i ustae koje su stalno obilazile kuu, da ne bi ja pobjegao. Ustaki povjerenik im je naredio da ne smiju ulaziti k meni, i da me ostave na miru dok ne prizdravim. Kada sam se malo podigao, doao je k meni povjerenik Ivo Jurain s pisarom. Presluali su me i izdali potvrdu da sam slobodan i da se mogu vratiti kui. Kod kue u ivaji sam vie dana leao i lijeio se. Ustae su me stalno obilazile. Odvele su i tukle tih dana i moje komije Srbe: uru Baia, Stojana Janjia, Stevana Smiljania, Iliju Berberovia, Cviju Ralia i jo nekoliko drugih. Sve one koji su proli ustaku torturu kao i ja, ove pohvatane kao i druge Srbe ustae su pobile. Pomiljao sam i na samoubojstvo, samo da vie nikada iv ne dospijem u ruke tih ustaa krvoloka. Trebao sam se lijeiti, a nije bilo nikakove mogunosti. Krajem maja moja je ena uspjela preko jednog prijatelja dobiti propusnicu od sreskog naelnika u Kostajnici. S njom sam noi 1. juna 1941. godine vozom otputovao u Beograd. Smjeten sam u bolnicu gdje su me lijeili Od zadobivenih udaraca izgubio sam sluh, imam zapaljenje usta i nosa od one praine koju sam morao lizati i gutati po podu tavana, izbili su mi zub, imam bolove s lijeve strane grudnog koa, proirenje aorte, oteeno srce i ee bolne ivane napadaje. Ostao sam iv. Srpsku pravoslavnu crkvu i parohijski dom su opljaale ustae i unitile. Svjedoanstvo u Arhivu Jugoslavije, fasc. 922, zapisano 15. marta 1942. u Beogradu. Jerej Mihajlo Kotljarevski, paroh ivajski, s.r.

226

Mile Poar Strmen Crkveni Bok Kostajnica

Godine 1941. imao sam 47 godina ivota, suprugu i dvoje djece. U selima nae opine Crkveni Bok ivjelo je 3.000 Srba. Ve 29. aprila 1941. dole su ustae iz Sunje, Bobovca i Lonje u nae selo Strmen i Crkveni Bok. Odveli su nekoliko ljudi, isprebijali ih i pustili kuama. Ve 1. maja dole su ustae ponovno i pohvatale 25 Srba. Meu tim Srbima bio sam i ja. U Sunji tukli su nas cijeli dan i no u zatvoru kundacima i glogovim tapovima. Pustili su nas i kuama. Ponovno su doli 2. augusta 1941., uhvatili Peru Purajlia i ubili ga u selu. Iza toga su naredili iz Kotarske oblasti Kostajnice, da mi Srbi pravoslavne vjere moramo svi prei na katoliku vjeru. Prijetili su nam ako to ne posluamo da emo biti ubijeni i imanja naa e uzeti Nezavisna Drava Hrvatska. U naa sela zaredali su dolaziti katoliki sveenici iz Zagreba i upnik iz Sunje, Orli. Drali su nam govore i dokazivali nam da je jedino rimokatolika vjera prava i da mi pravoslavci moramo prei u katoliku, jedino ispravnu vjeru. Govorili su nam da su nai djedovi bili Hrvati i katolici pa da trebamo i mi da se povratimo u hrvatstvo i rimokatoliku vjeru. Pretili su nam i oni, ako to ne uinimo da emo biti odvedeni u logore i tamo pobijeni. Pod ovakvim pritiskom Srbi s podruja nae opine preli su u katoliku vjeru, mislei da e tako spasiti svoje ivote. Srpsku pravoslavnu crkvu u Crkvenom Boku su pretvorili u rimokatoliku i u njoj je vrio rimokatoliku misu upnik iz Zagreba August Kralj. Na duobrinik. Ovaj je upnik traio da moramo redovito dolaziti na katoliku misu i da se moramo ispovijedati. Srpska pravoslavna crkva u Strmenu je opljakana a zatim je ustae i poruile. Prisiljeni smo slaviti katolike svece, a slavljenje pravoslavnih bilo nam je zabranjeno pod prijetnjom najteih kazni. Prisiljavali su nas da se upiemo u ustae. Nai mladii i djevojke morali su se upisati u ustaku mlade. Dolazili su k nama iz Sunje i drali predavanje o ustakim naelima. Kada smo se tako pokorili, svim nji-

227 hovim nareenjima pustili su nas u nekakvom miru sve do 13. oktobra 1942. Toga 13. oktobra nae su kue opkolile ustae iz Jasenovca zajedno s naim susjedima Hrvatima ustaama. Pohvatali su sve koji nisu uspjeli pobjei i odvele u logor smrti Jasenovac. Psovali su srpsku i partizansku nam majku. Ulazei u sela pucali su i ubijali mukarce, ene i djecu koji su bjeali. Toga dana pobili su tako naih 100 suseljana. Sjeam se nekoliko imena ubijenih pa u Vam ih kazati: Mile urii, uro Zlokapa, Mile Dragosavljevi iz Crkvenog Boka, Matija Runov, Boko Rak, Stojan urii i Nikola Kaar iz Strmena. Iliju Garia, slijepog starca od 90 godina iz Strmena uhvatile su ustae u njegovoj kui i odvele ga do Save i bacile ga u vodu, gdje se utopio. Ubili su, sjeam se: Maru Kukavicu, Anu Maslovara, Anku Zlokapa, Stoju Dragosavljevi, Milku Karan iz Crkvenog Boka, Iniju Radovanovi, Mariju Radovanovi, Katu Cikota, Macu Drai, Soku Rak, Katu Dokman, Ljubu Vili, Janju Kordi, Smilju Bijelac iz Strmena. U kolijevci su ustae ubile dijete ure Radovanovia iz Crkvenog Boka, kome je bilo samo 4 (etiri) mjeseca. Leevi pobijenih ostali su due nepokopani, pa su ih razvlaili psi i jeli krmci. Leevi su bili iznakaeni. Sestri Jovana Ivanevia, Stoji, ustae su zaboli kolac u spolovilo i tako je ostavili. Tom prilikom odvele su ustae u logor Jasenovac 236 Srba seljaka. Jedan broj su pustili kuama. Kue su im bile opustoene i stoka odvedena u susjedna hrvatska sela. Hrvate u pljaki predvodio je i onaj katoliki upnik koji nas je uio da je rimokatolika vjera jedina prava. upnik August Kralj pljakao je iz srpskih kua sve to je smatrao vrednijim za njega i njegove upljane katolike, a zatim se odselio u Sunju. Kada su neke nae ene traile svoje stvari od upnikove sestre Marice, ona im je prijetila rijeima: ta e vam stvari, kada ete opet biti dignuti i oterani u logor Mi smo se od tada skrivali po umama. Neki su otili u partizane. Ja sam uspio preko nekog Hrvata da dobijem propusnicu za novac i 12. maja 1943. godine uspijem da pod tuim imenom izbjegnem u Zemun

228 Opirnije svjedoanstvo u Arhivu Jugoslavije u Beogradu. Imeniki popis izvrioca zloina i drugo.

Pero Drakuli Hrastovac Kostajnica

U Baji jamama su hrvatski vojnici NDH-a pobili i masakrirali 29. do 31. jula 1941. godine 280 srpskih civila. S ovog stratita Baji jame, uspio je pobjei 31. jula iste godine Pero Drakuli iz sela Hrastovac kod Kostajnice. On mi je 1975. godine detaljno opisao: hapenje, premlaivanje, muenje, odvoenje i masovno pogubljenje Srba u Baji jamama. Njegovo svjedoenje glasi: 31. jula 1941. ustae su uhapsile 4 ovjeka iz G. Hrastovca: Dragana Radanovia, Jovana Vukievia, Petra Rudia i Duana aponju. Sva etvorica otjerana su u zatvor u Majuru, gdje je bilo sjedite opine. Uhapsili su ih etvorica ustaa iz susjednog hrvatskog sela. Istog dana, poslije podne, proao je na biciklu kroz selo G. Hrastovac jedan ustaa i gdje je god koga vidio rekao je: Niko ne smije da ide iz svog dvorita napolje, svi seljaci moraju biti u kuama, tko se nae van kue bit e strijeljan na licu mjesta. Toga dana ipak sam otiao u umu gdje sam naao mnoge svoje seljane i razgovarali smo o tome ta to sada dolazi i ta da radimo. Milan Novakovi iz Hrastovca rekao je da bi najbolje bilo da nitko ne ide kui i da svi spavamo u umi. Ovo se naroito odnosi na tebe Pero, jer ako bude novo hapenje bit e uhapen meu prvima. Nismo se mogli sloiti da spavamo u umi nego smo se, unato svom strahu, vratili kuama. Legao sam u krevet i nisam jo bio zaspao, kad najednom moja ena ue u sobu rijeima: Pero, dvorite je puno ustaa i kua je opkoljena sa svih strana. Jo nije bila ni dorekla posljednju rije, kad u sobu naglo upadoe trojica ustaa. Jedan od te trojice, moj neposredni komija iz sela Grabotani, uperio mi puku u prsa i rekao: Digni se, uhapen si. Bio sam strahovito iznenaen. U mene uperene tri puke od

229 ljudi koje sam odlino poznavao i nareuju mi: Ruke uvis, dok ne pretrae sobu. Dvojica njih prevrnuli su sve u sobi, a jedan je drao puku uperenu u mene. Nisu me vezali, obukao sam se i krenuo s njima. Traio sam da mi kau ta sam kriv i zato me vode? Odgovoreno mi je da u biti taoc. Ako se njemakom vojniku to dogodi, bit e streljano 10 Srba za jednog Nijemca. Isto tako, ako se bilo ta dogodi na eljeznikoj pruzi, koja je od moje kue udaljena 500 metara, taoci e biti strijeljani. Na izlasku iz kue vidio sam u dvoritu mnoge naoruane Hrvate, veinom u civilnom odijelu, koje sam poznavao. Kada sam silazio niz stepenice, ugledao sam iza jednog stupa vojniku cijev koja je nakon mog silaska bila uperena pravo meni u prsa. Puku uperenu u mene drao je moj dugogodinji prijatelj iz Majura. Nisam se mogao nauditi, a o tome razmiljam ve 34 godine, ta se to dogodilo u ono vrijeme da su se moji prijatelji i poznanici preobrazili u neto ta nije bilo ni slino dojueranjim ljudima s kojima sam bio u tijesnim prijateljskim vezama. Ti isti sada tjeraju svoje prijatelje iz kua bez ikakve krivice. Zar su netragom nestala poznanstva i uspomene, zar su zauvijek umrli dobrosusjedski odnosi? Zar si i ti doao s pukom da goni Peru Drakulia iz njegove kue?, upitao sam. uti i naprijed!, bio mi je odgovor. Zaokupljen mislima koraao sam prema cesti, a za mnom su ili moja majka, brat, ena i troje djece, od kojih je najstarije imalo 11 godina. U mene su bile uperene puke i onih u uniformi i onih Hrvata koji su bili u civilu i imali civilno oruje. Na cesti su stajala kola sa dva vrlo dobra konja, s koijaem iz Majura, koji je bio zaposlen kod nekog trgovca. U kolima su sjedili naoruane ustae. Naredie mi da se popnem u kola. Krenuh i dobih prve udarce kundakom. Viknue Naprijed!. Na to je moja ena zajaukala, a ja sam se okrenuo i rekao joj: ini mi se da se vie neu vratiti, pazi na djecu. U isti as zaplakala je mati, ena zajaukala, a stariji sin legao jednom ustai na cipele i zakukao: Zato tuete tatu, tata je bio dobar s Hrvatima, a vi njega tuete Nato su ustae poele udarati kundacima djecu, rastjerali majku, brata i enu, a ja sam se uspeo pod udarcima cijevi u kola.

230 Iz mog dvorita razlijegao se teki jauk. Konji su jurnuli ravnom cestom, no je bila jedini svjedok rastanka i sramnog pothvata razbojnika. Kada smo stigli do kue Miloa Dejanovia, jednog od mojih najboljih prijatelja, zaustavie kola. Milo je bio u kui i nije mu bilo spasa. Doveden je k meni u kola. Pogledali smo se. Oko nas naoruane ustae, smiju se i prijete, a do juer smo bili najbolji prijatelji komije. Zatvorili su nas u neku drvarnicu u Majuru. Tu smo nali ve nekoliko desetaka Srba. Oko nas su bile ustake strae. Cijelu no nismo spavali. Traio sam da me odvedu taborniku, mom dobrom znancu. Odgovorili su da tabornik ima drugog posla. Kraj samog zatvora bila je kua mog prijatelja iji sam dolazak u zatvor oekivao svaki as, iako sam znao da je u ustakoj uniformi i naoruan. Oko 8 sati pojavio se na vratima taj moj prijatelj s pukom u ruci, s kapom na glavi na kojoj je sprijeda mastiljevom olovkom bilo napisano veliko slovo U. Sjedio sam uza zid i nije me mogao odmah ugledati. Dio zatvorenih odmah mu se obratio rijeima: Zdravo, kako si? On im je odzdravljao, ali je ne videi me upitao: Gdje je moj Drakula? Pokazali su gdje sjedim i on je doao do mene, pozdravio, sjeo kraj mene na slamu i ja sam ga upitao: ta je ovo sada? Ja i ti do naeg odlaska u vojsku 1921. bili smo dobri prijatelji, godinu dana zajedno leali na jednom krevetu u Armiji, a sada ja hapenik, presuen ne znam zato, a ti u uniformi s pukom u ruci kao nekada. Odgovorio mi je: Pero, vi ste se morali pokrstiti kao i oni u Svinici, to ste i vi mogli, pa bi bilo sve u redu. Odgovorio sam mu: Ne znam ta se radi u Svinici, moda tamo pokrtavaju, kad su im ubili svetenika Danu Babia. Zamolio sam ga da poduzme neto da se ovi ljudi koje i on dobro poznaje osigura od najteih posljedica, jer on to moe kad ima uticaja. Na to je odgovorio: ta vam ja mogu, zato se niste pokrstili?, i otiao. Pored mene je sjedio Nikola Vrebac, gostioniar iz Majura, kojemu je ker donijela koaru s hranom. Kada je otvorio koaru, naao je pismo u kojem mu kerka pie: Jadni tata, zato nisi posluao nas pa da si bjeao u Beograd, s vama nee biti dobro. Ustae u Kostajnici strijeljaju sve Srbe. Svi Srbi koji su zateeni u Kostajnici pobijeni su kod Svetoga Roka, Svetoga Petra, na ciglani

231 u Kostajnici i na obalama rijeke Une, te na Stevanovom brodu. Koliko znamo, ubijen je tvoj prijatelj Milan Pribievi, Stojan Pribievi, Kelebuda iz Panjana i mnogo drugih. uli smo da neki lee u Panjanima, ali nismo mogli doznati tko. To to se puca, to u Baji jamama strijeljaju Srbe iz Bosne. apatom se vijest pronijela meu nas. Znali smo da nam se sprema zlo. Nastao je tajac, strah, neizvjesnost. Nakon nekog vremena ustae su nas izvele u dvorite gdje je ekao kamion. Povezale su nas i ubacile u njega. Tukli su jednako one koji se nisu dali vezati kao i ove koji se nisu odupirali. Iznenaen onim ta sam vidio, zastao sam, ali su me u isti as udarile dvije ustake puane cijevi u lea, uz rijei: Evo jo jednoga, bio je posebno zatvoren. Jedan mi ustaa prie i upita me jesam li Srbin. Odgovorio sam da jesam, a ustaa me je izveo iz tabornikove sobe, prui onom drugom propusnicu koju je tabornik napisao za mene. Pogledaj ovo. Kada je ustaa proitao, viknuo je iz sveg glasa: Ko je taj tabornik da ovim vlakim psima daje propusnice, to pseto treba zajedno s njima strijeljati Pruaj ruke, ree mi neki mladi koji je imao na sebi vojniku bluzu i na kapi slovo U. Odbio sam pruiti ruke. Tada pristupi k meni opinski pisar u civilu i uzme mi novanik i sve to sam imao. Ustaa poe opet da me vee. Nisam se dao, pa su me tukli dok me nisu savladali i svezali. Od jakih udaraca poeo sam gubiti svijest, ali sam dobro zapamtio vie poznatih Hrvata, koji su se smijali i naslaivali naim mukama. Tukli su me kundakom po glavi, prostaki psovali, kao to to mogu samo oni. Kamion je krenuo cestom prema Kostajnici, prema Baji jamama. Sjeam se vrlo dobro toga stravinog puta u smrt. Tukli su nas posebno estoko kada se kamion zaustavio na eljeznikoj stanici u Kostajnici. Tu su im se pridruili i domobrani iz vlaka koji je stajao. Jo i danas imam prebijenu jednu lopaticu i na nekoliko mjesta oteenu glavu. Strano su nas tukli poznati nam Hrvati. Prebijali su Nikolu Vrabca iz Majura. Iako ovjek 50-ih godina visok i snaan, pao je od silnih udarac krvav i nemoan. Nije jaukao, ve je putao neke udne glasove nimalo sline ljudskima. uru Radovia, opinskog slubenika iz Kreva, jakog i lijepog kao da je pred smrt htio prkositi bijesnim i podivljalim ustakim zlikovcima. urinom ocu Adamu, bivem opin-

232 skom naelniku u Majuru, ovjeku s velikim krugom prijatelja, i Srba i Hrvata, zlikovac je pruio ruku, zgrabio ga za brkove i iupao ih, trgajui mu dijelove usnice. Moj poznanik, njihov zapovjednik, rodom iz Gora kod Petrinje, odjednom je viknuo: Ja sada preuzimam komandu, dosta je jauka i plaa, malo pjesme, pjevati, pjevati, ustajte, majku vam vlaku. Viite ivio Paveli. Niko nije mogao pjevati, pa su nastavili s muenjem ve izmuenih. Kamion je preao eljezniku prugu i zaustavio se kod ciglane. Izgurali su nas na strminu. Nismo mogli hodati, od bolova a i bili smo povezani. Pod udarcima kolona se ipak kretala nasipom prema dolini tzv. Bajia jame. Kada su nas doveli iznad ciglane, pred nama se pojavila prilino duboka jama. Neki ustaa predloi: Hajde da ih tu pobijemo. Nato sasvim slobodno i mirno Dragan Radanovi kaza: Pa nemojte nas tu pobiti, blizu je ciglana. Majku ti tvoju srpsku, ree ustaa, isprebija ga kundakom i potjerae nas dalje. Tada sam ugledao jednog svog mladog poznanika, trgovakog pomonika iz Sunje. Bio je u civilu, ali s vojnikom pukom i noem na puci. Zaudio sam se kad sam vidio da on tue ljude kao da udara klade na drvljeniku. Na putu, koji nas je vodio u tu dolinu smrti naili smo na gomile pobijenih Srba. Po odjei zakljuio sam da su iz Bosne. Meu njima leala je i jedna krupna ena. Njena trbuna strana bila je rasjeena noem. Jedan mukarac leao je u krvi potrbuke s glavom meu njezinim nogama. inio mi se poznat. Jedan zlikovac ree: Tu ih pobijmo, ne gubimo vrijeme. Meutim, mladi trgovaki pomonik pokaza rukom jednu dolinu. Odvedite ih tamo, tamo emo ih pobiti. Pljutali su kundaci, zloinci su nam put pokazivali kundacima i cijevima puaka. Nakon 30 metara nas zaustavie. Hrpe pobijenih seljaka. Neki padoe u nesvijest. Neki jauu, jer im je ica stegnula ruke iz kojih se vidi krv. Neto dalje Cigani su kopali jo jama. Tukli su nas sve jae. Ne znam zato su nas htjeli toliko mrcvariti? Zastao sam, ne znam zbog ega. Kada su se umorili tukui nas, njihov komandant viknu: Sada emo drugaije. Tada ustaa, pekar iz Sunje odvee Dragana Radanovia i postavi ga 3-4 metra dalje od nas. Kada je Dragan upitao ta e s njime, dobio je udarac kundakom u prsa. Stani tu,

233 majku ti vlaku, da vas streljam. Zatim su odvezali Adama Radovia i Nikolu Crnojevia iz Kreva, Crnojeviu su naredili da stavi ruke na ramena Adamu Radoviu, a Draganu Radanoviu na rame Crnojevia. Nama su rekli da se okrenemo od njih. Neki su se okrenuli. Ja sam ostao gledati. Njihov zapovjednik priskoio mi i snano me udario akom u lice. ta gleda, majku ti vlaku. Udari me jo jednom. Gledaj, mater ti srpsku. Zlikovac uzme puku na gotovs, povue zatvara. I danas vidim kako je zatvara izvukao metak iz cijevi i da ja kugla bila malo zelenkasta. Povue obara, odjeknu pucanj, zapali se kaput na Radanoviu, on pade bez i jedne rijei na zemlju. Nikola Crnojevi je poao malo natrake, pao na lea, oslonio se na laktove i ree: Ubijte me do kraja. Neki ustaa prie i opali mu u potiljak metak ije zrno mu razvali cijelu lijevu stranu lica. Danas u starosti kad god vidim meso, sjetim se Nikole Crnojevia. Ubie i Adama, a zatim redom. Pucaju i po mrtvima, onako iz razonode. Uz mene je bio svezan uro Stojakovi, seoski potenjaina, kakvog samo moe dati nae dobro selo. Rekao mi je: Pero, primakni se malo k meni, zategnuto mi je, boli me ruka. Pogledao sam uru planim oima, gledali smo se svi skupa i nismo znali ta da radimo. Ustae su za to vrijeme raspravljale s ovjekom u fesu o kopanju jama. U to sam pogledao Miloa Damjania i vidio da je i on u licu neto promijenjen. No u taj mah nisam mogao znati ta je mislio. Gledajui Miloa neto sam osjetio i toga asa Damjani je odskoio od grupe svezanih i poeo bjeati prema umi udaljenoj oko 60 metara od streljanja. Ustae su otvorile vatru za njim. Neki su potrali za Damjaniem, a neki su gaali iz mjesta. Jedan Hrvat civil podigao je lovaku puku i opalio. Vjerovao sam da ga je pogodio, ali na Damjanievu sreu nije. Zamakao je u nisku umicu i zlikovci su se vratili punei puke. Ustaa me udario cijevi puke u prsa govorei: Majku ti etniku, sad si doao k nama u ruke. Poznavali smo se. Iz lica mi je tekla krv, bio sam na izmaku snage, sve mi se inilo kao ruan san. Sa svih strana bili smo okrueni uperenim cijevima i onaj pekar iz Sunje, predloi da nas jednog po jednog kolju. Izvukao je no iz

234 korica. Javio se jo jedan koji je zahtijevao da zakolje petoricu. Nee nam na taj nain bjeati, ree. Smijali su se, nadmetali, i junaili. Ustaki komandant prekinuo ih je u govoru i naredi da upere puke u nas. Tako smo stajali u potpunom vatrenom obruu i ekali. Zapovjednik ustaa naredi trojici da se okrenu od nas i izvede Janka Boljania iz Kreva, koga je unaprijed odreio od svezane skupine i postavio pred tri cijevi. Tada je izveo Simu Bausovca, eljeznikog radnika iz Gornjeg Hrastovca i stavio ga pred Janka Boljania. Isto tako postavio je kao treeg Stevana Matijevia, zemljoradnika iz sela Kreva. Nakon pucanja okrenuo sam se i vidio da sva trojica lee mrtva. Kasnije su pucali po njima, a jednom od njih ustaa je uzeo sat uz rijei: Kako ga nismo nali u Majuru kod ovog bandita, ovo je meni uspomena na ovaj dan. Doao je red i na mene. Bio sam po redu prvi, a za streljanje sedmi. Zlikovac mi prie, udari me akom u lice i ree: Mi smo dobro poznati jo iz Majura, a sada emo nae poznanstvo dokrajiti. Taj isti me je tukao i vezao u Majuru. U ruci je imao depni no i njim prerezao pagu kojom sam bio vezan uz moju grupu. Uzeo me za ruku i postavio pred trojicu ustaa koji su drali puke na gotovs. Preda mnom je bio otvoren prostor, misli su mi grozniavo radile. Vidio sam da su puane cijevi iza mene, ali mi se ipak rodila misao da pokuam pobjei. Bolje da bjeim nego da ekam smrt na mjestu. Trebalo je jo nekoliko trenutaka samo toliko da dvojicu postave ispred mene bjeati, bjeati! Pojurio sam svom snagom. Na nogama sam imao seljake opanke koji nisu bili svezani ve samo navueni. Ruke su mi jo bile vezane i stegnute icom, to je oteavalo bijeg. Ne mogu rei kada su opalile prve puke za mnom. Kad sam skoio ili kada sam trao, ali ja sam ih uo i jurio dalje. Osjetio sam neki udarac u glavu, pao mi je eir. I dalje su pucali. Bjeao sam i uo ustaku viku. No metak nije pogaao. Bijeg je uspio. Lutao sam umarcima i skrivao se. Pucnji su se i dalje uli u Baji jamama 16
16 Opirnije u knjizi Sisak i Banija, 1941, Sisak, 1974, strana 888-907, Pero Drakuli, Ustaki zloini 1941.

235

Simo Vukovi Srpske Moravice Otpravnik vozova na eljeznikoj stanici Kostajnica 1941.
Simo, moe mi rei tko je jo iz tvoje grupe koje su ustae vodile na streljanje u Baji jame uspio pobjei i ostati iv? Iz moje grupe koja je voena na ubijanje, ostali smo ivi nas etvorica: Mili Arbutina, Petar Savi iz Kostajnice, ja i jo jedan ovjek, ne znam mu sada vie imena. Sada smo jo dvojica u ivotu. Onog etvrtog, kome ne znam imena (bio je ranjen) Hrvati su ponovno uhvatili i mueniki usmrtili jo iste 1941. godine. U te dane krajem jula i poetkom augusta 1941. godine hrvatske ustae su u Kostajnici i njenoj okolini pobile ili poklale 700 srpskih civila preteno seljaka mukaraca, ena i djece Gdje si ti radio i gdje su te uhapsile ustae? Ispriaj onako kako si zapamtio! Dobro sam zapamtio. Nikad neu zaboraviti Bio sam otpravnik poslova na eljeznikoj stanici Kostajnica; na pruzi SunjaBanja Luka. U noi izmeu 30. i 31. jula 1941. bio sam na dunosti. Ujutro oko est sati ulo se pukaranje u susjednoj Bosanskoj Kostajnici. Nakon 24-asovne slube pooh u svoj stan da se odmorim. Legoh u krevet, ali san nee na oi. Upravo je odnekud stigao poseban voz s hrvatskim i muslimanskim ustaama, koji se zaustavio u stanici. Odjednom netko snano zalupa na vrata koja se odmah otvorie, jer nijesu bila zakljuana. Upade u sobu neko udno stvorenje, koje u prvi mah nijesam mogao prepoznati, jer mu je vapski ljem pao preko oiju. Iz njega je bazdila rakija. Tek kad je poeo da vie na mene da ustanem, prepoznao sam ga po glasu. Bio je to jedan obuar Hrvat koji mi je popravljao cipele. Brzo ustadoh i obukoh se. Ree mi da me vodi kao taoca. Pred vratima me doeka drugi poznati Hrvat ustaa, koji svoje nestrpljenje iskali na meni udarcem kundakom po leima. Povedoe me prema Kostajnici. Poslije kojih stotinu metara doosmo do jedne povee grupe pohvatanih Srba. Sve sama poznata lica: eljezniari, radni-

236 ci, sa utovara vagona i seljaci. Vidim tu mog skretniara Jovu, uru Petrovia, Todora Kneevia i mnoge druge. Vode nas ko stoku. Pribliavamo se gradu. Graani, rodbina nas saaljivo promatraju kao da znaju ta nas oekuje. Odjednom iz suprotnog pravca pojavi se dugaka kolona Srba pod pratnjom ustaa i orunika. Kad se pribliila k nama, krv nam se sledila od uasa Mukarci, ene, djeca, sve krvavo, izderano, boso i polunago. Ubie mog Branka na mostu, zapomae ena Branka Zeca. Oko povorke oblijeu ustae i Hrvati u civilu. Deru se, udaraju kundacima i im dohvate. Na nekima su udnovata odijela. Imaju na glavi vapske ljemove, koji su im pali do oiju. U tom ekanju neko izie iz taba i naredi da nas vode u Lederov magacin ve ranije naputen, nalazi se usred velikog dvorita opasanog visokim zidom. Utjerae nas ustae i poznate nam komije Hrvati u dvorite. Moglo je biti oko pet sati poslijepodne. Tu je, najprije izvren lini pretres. Oduzee nam sve to smo imali uza se. ak i opasae i uzice na cipelama. Kako je ko pretresen, ugone ga u naputeni i opustoeni magacin. Iako niko od nas due vrijeme nije nita jeo, ne osjeamo glad. Samo e. Jezik se lijepi za nepce. Vrata se svaki as otvaraju. Ubace po jednog ili dvojicu. Otvorie jo jedna vrata i potjerae jedan dio nas u neke prostorije na spratu, kako bi nas vie stalo. Hvata se sumrak i oekujemo no punu strave i neizvjesnosti. Tu i tamo uje se po koji jecaj i uzdasi. Iz tog razmiljanja trgoe me psovke i krici iz dvorita. Popnem se do prozora i provirim da vidim ta se deava. Premlauju jednu jadnu enu. Ona lei na zemlji oborena, oni je bijesno udaraju cokulama i kundacima. Neko ree da je to ena Bore Lukia iz Bosanske Kostajnice. Poslije nje pozivaju krvnici ustae po jednog ili dvojicu u dvorite i premlaivanje se nastavlja. Onda se poziva naredna rtva. Tako je to trajalo do oko 10 sati naveer. Odjednom otvorie se vrata. I odvedoe nekolicinu: petoricu, desetoricu, teko je znati, toliko nas je bilo mnogo. ujemo bat koraka u malom sokaetu koje vodi ka Uni, koja tee ni sto metara daleko od magacina. Odjednom nonu tiinu razbi nekoliko puanih zrna, pa nekoliko rafala.

237 Zar e nas sve pobiti? Ima nas toliko. Mogli bismo se s njima i obraunati, samo bi trebalo da nas neko povede, da pone. Ali, tog nema. uli su se opet pucnjevi, pa rafal. Kratka julska no brzo proe. Svanuo je 1. august 1941. godine. uju se povici ustakih zlikovaca u dvoritu. Podigoe me k prozoru, da vidim ko je u dvoritu. Koga vidim? Josip Mlinac, na komija, Hrvat, bogati mesar i lihvar, Maan Prpi, pijanica, propalica i poznati pljaka, Franjo Gri kolporter i vaarski deparo, Franjo Cindri, policijski kondent. Poee opet izvoditi Srbe, po jednog ili dvojicu. Odvedoe nekoliko grupa. Doe red i na mene. U dvoritu grupa mukaraca i ena, njih tridesetak, a moda i vie, vezani po dvojica za ruke icom. Jedan stoji sam, jo nema para. Vezae me s njim. Stegoe icu oko ruke. Zarala ica upila se u meso. Neki trae od ustaa da im olabave icu. Oni ciniki dobacuju: Strpi se malo, nee zadugo. Jedan ustaa prie nama, da vidi kako smo vezani i dreknu: Jo jednu icu po sredini! Donesoe neko elino ue i vezae nas po sredini. Kapija se otvori. Polazi! Niko se ne pomae. Ustae ponovno dreknue, udarie kundacima one na zaelju. Krenusmo. Iziosmo na cestu. Doe mi pred oi slika smrti. Pomislih na roditelje, prvo na majku. Pa ja se opratam sa ivotom? Ne! probudi se u meni elja da ivim. Vie nego ikada ranije. Ima li jo kakav izlaz, pomislih. Pokuah da odvrnem icu na ruci. Teko ide ica je debela. Probam jo jednom, moglo bi se. Sa mnom je vezan Joca Samardija, seljak iz okoline Kostajnice. Rekoh mu moju namjeru i plan za bjekstvo Bjei sinko, ti si jo mlad! odgovori mi on. Ja sam star, meni kako bude Nas tridesetak prati vezane kao stoku, svega petorica ustaa, koji e nas za desetak minuta streljati.. Po jedan na elu i zaelju, po jedan sa svake strane, a jedan im nareuje da nas udaraju. Kad se odmaknu, slobodnom rukom odvrem icu. Vidim, svaki as je dragocjen. Svaku najmanju priliku koristim, da odvrem. Krvare prsti, ali ja ne osjeam bol. Ni e vie ne osjeam. elja za ivotom sad je najjaa. Odjednom ustai sa moje strane uini se da ja odvrem icu. Dohvati me kundakom iza vrata i cokulom u slabinu.

238 Kao da se time zadovoljio. Nije, valjda mogao povjerovati da bi im netko mogao pobjei. Od udaraca poklekoh, kolona se zaustavi, ali novi udarac me podie i kolona ponovo krenu. Ustae su ve nestrpljive. Dosadilo im je hodati po ljetnoj ezi. Sunce je ve visoko odskoilo. Onaj sa ela kolone ih hrabri: Nije jo daleko, blizu smo Bajia-jama. Sad znamo nae stratite. Osjeam straan umor. Kad prolazimo pored ivice ili plota, pazim na ustau i ponovo odvrem icu. Sad ve lake ide, jer je odvrnuti krak malo dui. Pomae mi, vidim, i Joca koji je sa mnom vezan. Stigosmo do jedne usamljene kue na brdu. Kua je naputena, eljad su ustae pobile i sve opljakale. Prozori, vrata, podrumi, pojata, svinjac, sve otvoreno zjapi. Ostao je samo pas uvar, koji bijesno laje na nas. Zaustavie nas. Jedan ustaa ode u pojatu, donese trnokop i lopatu, ime emo sebi kopati raku. Odvrnuh jo malo icu. Poosmo jo malo dalje. Pri vrhu smo brda. Ustaama se uri. Opet ih hrabri onaj sa ela: Jo malo, jo malo. Stigosmo na vrh brda i pred nama se ukaza blaga nizbrdica, a s druge strane uvale vidi se grmlje. To su Bajia jame, pomislih. Kreemo se nizbrdicom. Sve smo blie grmu. Odvrnem kratku icu, sve se lake odvre. Jo samo malo i ica e na ruci biti sasvim odvrnuta. Ve smo blizu grmlja. elo kolone zalazi u grmlje i ivicu. Tu je tijesno, uzan seljaki, umski put kojim se s jeseni jedva provuku seljaka kola, kad seljaci izvlae drva. Moemo samo dva po dva da proemo, pa ustae sa strane kolone zaostae na zaelju. ica na ruci odvrnuta. Obe ruke su mi slobodne. Okrenuh se prema zaelju da osmotrim ustae, da ne bih skrenuo njihovu panju na bjekstvo. Rekoh Mii Joviu: Mio, da te jo jednom vidim za ivota. Jednim pogledom osmotrim teren. Lijevo mala nizbrdica. Sad ili nikad! Bunuh u grm, glavom u ivici probih put, bacih se naglavce nekoliko puta i prevrnuh niz strminu do sljedeeg grma. A onda opet. Ispoetka tiina. Jedan ustaa pljesne rukama: Utee! Zatim psovke, pa jedan metak, dva, tri. Nastade pucnjava. Zrna prte oko glave. Ja trim, posrem, padam. Odmakao sam ve od

239 zloinaca, kad me opet presretne istina. ta u sad? unuh pod jedan grm. Vidim sa druge strane ustae vode drugu grupu Srba na streljanje. Hoe li me oni primijetiti? Legoh u neku brazdu, koju je ko zna ko i zato zaorao, i ponem puzati preko istine. Naoh se opet u gustoj paprati. Ispravih se i potrah do nekog vinograda. Legoh pod loze i pritajih se. Oslukujem. Tiina. Nema nigdje nikoga. Pokuam da se orijentiem: gdje sam? Iziem na vrh vinograda. Blizu sam eljeznike pruge i ceste. Radnici opravljaju prugu i cestom promiu ustae. Saekah da cesta bude prazna i prebacim se preko pruge i ceste. Malo seoce Poljani, nedaleko od Kostajnice. Sretoe me dvije ene. Ne znam ko se kog vie prepao: ja njih ili one mene. Skamenio ih je moj izgled. Sav sam izgreban, krvav, u ritama, bos i blatnjav. Dadoe mi vode da se malo operem i napijem. Okrepih se malo iako je voda bila mlaka. Zahvalih se enama i krenuh dalje. Kuda? Dalje od ceste, u umu. uo sam da se pria da se u umarici nalaze neki ljudi koje vodi Vasilj Gaea, ustanici, koji okupljaju sve oko sebe Srbe i Hrvate koji hoe da se bore protiv faista i ustakih krvopija. Pooh k njima. Kad sam doao u amaricu, u prvi partizanski odred na Baniji, tek tada sam osjetio da sam se ponovno rodio Razgovarao sam sa Simom 15. maja 1961. godine. Svjedoanstvo objavljeno u Ilustrovanoj politici broj 39, 1959. godine, str. 34 i 35.

240

Duan Banjac Strigove Kozara

Veliku ofanzivu pokrenuo je neprijatelj na Kozaru i Prosaru 1942. godine. U njoj je uestvovalo 40.000 njemakih i 21.000 ustako-domobranskih vojnika. Cilj im je bio unititi Kozaraki partizanski odred, sve srpsko stanovnitvo pobiti, opljakati imovinu i spaliti naselja. U direktivi za borbu 718. njemake pjeadijske divizije, Operativno odjeljenje I-a, Pov. br. 650-42 od 20.2.1942. godine, pored ostalog stoji: Sa svima Srbima mukarcima postupati tako, kao da su uhvaeni sa orujem u ruci protiv nas. Srpska naseljena mjesta koja lee s obje strane nastupnog druma ukoliko ne bi bila vie potrebna za smjetaj njemakih trupa spaliti.17 Ustako-domobranske direktive za srpski narod bile su daleko pogubnije. To se vidi iz izjave ministra vanjskih poslova Nezavisne Drave Hrvatske dr. Mladena Lorkovia jednom od poslanika NDH u inostranstvu kome ministar govori o problemu postojanja NDH i o potrebi da se unite Srbi u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, pa nastavlja: Evo, ja sam se ovih dana vratio s podruja Kozare, 60 km dugo i gotovo isto toliko iroko podruje, koje je bilo naseljeno iskljuivo Srbima, danas je prazno garite... A sada prelazimo na Grme...18 Upravo u zimsko i proljetno vrijeme 1942. godine uinjena su mnogobrojna zvjerstva nad srpskim narodom Kozare i njene ire okoline. Vie od 25.000 srpskog stanovnitva pobijeno je ili otjerano u logore Stara Gradika, Jasenovac, Sisak i druge gdje je veina pobijena. Bilo je potpuno unitenih porodica ili ostalih sa jednim ili dva lana iz samo nekoliko opina sa podruja Kozare vie od 800. Od mnogobrojnih rtava ustae i domobrani su za vrijeme ove ofanzive na Kozaru, dovele na Baniju kod Kostajnice 600 srpskih seljaka, mukaraca, ena i djece i pobili ih u Baji jamama. O tom zloinu ostavio je svoje svjedoenje jedini od njih 600, Duan
17 Arhiv VII, kut. 9, fasc. 15-a, dok. 16. 18 Studija, Ustatvo, A. VII-U.O. (Io-br.reg.2/3-I-216) str. 54.

241 Banjac iz sela Strigove s Kozare koji je u svojoj sirotinjskoj kui u zaseoku Banjci, 30. augusta 1976. godine, Peri Drakuliu ispriao svoje jezive doivljaje s masovnog pokolja Srba u Baji jamama, 1942. godine. ...Neete mi vjerovati, ali vam kaem da sam iskreno poelio smrt, a ostao sam iv. Tako je poelo svjedoenje Duana Banjca. Smrt bi sigurno bila spas od onih muka koje sam preivio. Ruke su mi bile vezane icom. Muili su nas i poniavali. To su bile prave muke. Poela je neprijateljska ofanziva na Kozaru. Doli smo u ruke Nijemcima. Nali smo se opkoljeni od njemakih vojnika koji su zajedno s ustaama i domobranima istili Kozaru i srpska sela u Potkozarju. Nijemci su bili lijepo obueni i odlino naoruani. Mi nismo mogli nikuda bjeati, jer bi nas ubili. Nisu nas tukli. Jedan je Nijemac poeo govoriti naim jezikom. Rekao je da emo morati na rad u Njemaku. Brojili su nas. Dobro sam uo da nas je ocir nabrojio 600. Postrojili su nas u kolonu i poveli preko unskog mosta prema Hrvatskoj Kostajnici. Na mjestu gdje je veterinarska stanica ugledali smo logor ograen bodljikavom icom. Pomislio sam da to nije za one koje e otpremiti na rad u Njemaku. Poeli su nas surovo gurati, tjerati i udarati. U toj ici ostali smo dva dana s onima koji su tu ve bili. uvali su nas domobrani. Oni su nam zabranili da razgovaramo. Jela ni vode nisu davali. Vladala je atmosfera isekivanja i predvianja. Uao je k nama jedan civil s grupom domobrana. Nijemci su im davali neke upute, ali mi nismo imali pojma o emu se radi. Civil se popeo na klupu, a domobrani su nam naredili da paljivo sluamo. Onda je civil nekako strogim glasom povikao: Tko je bio na Kozari, neka stane na ovu stranu! Civil, oito neki ustaki ocir-funkcioner, as je gledao nas, as Nijemce. On je oekivao kako e se ljudi poeti izdvajati. Nitko se nije pomakao. Ljudi su slutili zlo. Ispod oka su gledali civila i Nijemce. Situacija je postala napeta. Civil je ponavljao svoj nalog da se Kozarani izdvoje, a oni su ostali u stroju. Ali, sad je s boka doao vod njemakih vojnika koji su u rukama drali majsere. Civil se konzultovao s ocirima, a zatim je jo jednom povikao: Jo

242 jednom vam kaem da iziu oni koji su bili na Kozari ili e vas Nijemci sve pobiti! Postalo je opasno. Kroz tijelo su mi proli trnci. Osjetio sam strah. Vojnici su na komandu jednog ocira uzeli majsere na gotovs, a to je znailo da mogu svaki as tren otvoriti paljbu. Cijevi su bile uperene u nas. Tada se dogodilo ono ta nisam pretpostavljao. Iz stroja je izaao Jovo Tubi. Poao je na mjesto koje je pokazao onaj ustaa u civilu i tu stao. Odmah je za njim pola vea grupa. Ili su ljudi vjerujui da moraju. Smrt je prijetila. To treba razumjeti. Mislio sam na trenutak ta da inim, ali sam brzo odluio da i sm idem s ljudima s kojima sam bio u zbjegu na Kozari. Nekako bi me bilo stid ostati. Ne znam koliko nas se izdvojilo, ali pamtim da nas je bilo mnogo. Sada je onaj civil ustaa priao k nama i od jednog starca uzeo tap na koji se ovaj bio naslonio da lake stoji. Poeo ga tim tapom strahovito tui. Prosto je slomio tap o starevo tijelo i glavu. Poslije je to uradio jo nekima, tako da su ljudi poeli bacati svoje tapove. Teko smo stajali, ali nam nisu dali da sjednemo. To bacanje tapova razbjesnilo je onog ustau u civilu i on je sa zemlje dizao tapove i s njima nemilosrdno tukao. Izgledao je kao lud. Naslaivao se time to je na starim ljudima lomio njihove starake tapove. Tukao je sve dotle dok mu jedan Nijemac nije naredio da prestane. Civil je neto razgovarao s njemakim ocirima i onda otiao. Napustili su nas i oni njemaki vojnici sa majserima, a ostali su domobrani. Nas s Kozare odvojili su u drugi dio logora. uvali su nas Pavelievi domobrani. Oni su vrlo surovo postupali s nama. Kad bi ih netko neto pitao ili traio vode psovali su nam majku mutlaku i majku komunistiku. Ujutro, bio je utorak u na su logor ule ustae. Pjevale su neku pjesmu. Gledali smo ih sa strahom i oekivali zlo. Ustae su u rukama nosile snopove ica, duine od pola metra, otprilike. Iza ustaa je doao onaj zloglasni civil, onaj batina koji je na starcima lomio njihove tapove. Taj je ve pokazao tko je i ta mu je zadatak. On se stalno sastajao s njemakim ocirima i neto razgovarao.

243 Dok su se oni, ustae, Nijemci i domobrani, dogovarali i za neto spremali, mi smo sjedili i gledali. Ja sam ustao i okrenuo se prema svojoj Uni i preko nje gledao Kozaru. O, kako mi se tog jutra inila lijepom i nedostinom. Gledao sam na Balj koji se kao neki div nadvija nad Kostajnicom kao da gleda nas Kozarane u nevolji i icama. Preko Balja moje su misli odlazile u Strigovu, u moja brda i moje doline. Tamo gdje je bio moj ivot. Osjeao sam se kao kad se opratam od nekoga. Moda sam to doivio ba u asu pred veliku opasnost koja je bila tu. Prenula me galama domobrana i ustaa koji su pojurili prema logoraima koji su ostali iza Kozarana. Tukli su ih i tjerali u red, a zatim su ih otjerali iz logora. Mi smo tuno gledali kako ih odvode. Znali smo da e se poslije njihovog odvoenja i nama neto tako dogoditi. Ali, ta? Nakon toga u logor je ula grupa Nijemaca koje do tada nismo vidjeli. Jedan od njih imao je u ruci neki papir. To je bio ocir. Vojnici su otili prema ulazu u logor. Ustaki i domobranski ociri prili su svojim grupama. Izdali su naredbu, a ovi su s uperenim pukama krenuli k nama. Stali su i naredili etvorici Srba da izau. Pokazali su koji to trebaju biti. Ovi su ustali i stali na odreeno mjesto. Iza svakog od njih stale su etvorica ustaa. Jedan od njih je u rukama drao komad ice, drugi je uhapenika snano povukao za ruke natrag i zatim su ruke vrsto svezali icom. Iza toga su ruke drugom icom vezali za miie. Strano. Neki su padali u nesvijest. Uhvatila ih je slabost. U to vrijeme neke su ustae i domobrani batinali ljude. Onu su etvoricu vezanih otjerali na suprotnu stranu logorske ice. S njima su ostala dvojica domobrana. Tako je poelo odbrojavanje i vezanje ljudi. Oito ustae i domobrani su spremali likvidaciju. Naredili su nam da legnemo. Bilo nam je teko leati. Ni sam ne znam kako je dolo do toga da nisam uo kada je na mene doao red, tj. kada je ustaa odbrojio da i ja krenem. Ba tad sam pokuao sjesti da promjenim poloaj, ali me je na red podsjetio udarac kundaka u glavu. Osjetio sam da me netko divljaki povukao za kosu, a zauo sam i rijei: Majku ti vlaku, ustaj! Na tebi je red! Bio sam zbunjen. Ustao sam. Kraj mene je stajao moj komija

244 Ostoja Banjac, a kraj njega sin Mile, dok je dalje na kraju stajao moj roeni brat uro. Nisam se odmah odazvao kad mi je ustaa naredio da pruim ruke unazad. On mi je zbog toga naglo trgnuo ruke. Odmah sam osjetio jaku bol, a zatim me stegla ica. Od boli sam jaukao. icu su stegli klijetima, a zatim su vezali i miice i icu za Ostoju. Ostoju su vezali za njegova sina, a njega za moga brata. Dobro sam zapamtio lice domobrana koji nas je natjerao da ovako svezani sjedimo. Imao je izbezumljeno lice, bijesno, bio je nalik na jazavca. Imao je njuku ba kao jazavac koga sam nekad uhvatio u icu kada je poao u krau kukuruza... Prvi je sjeo moj brat uro. On nas je povukao na zemlju. Padali smo na lea. Okolo su bila tuna i uplakana lica, uo se i pla, pa i jauk nekih ljudi. Ja sam pao u nesvijest, ali me domobran jazavac udario kundakom po glavi, od ega sam opet shvatio gdje sam i ta se to dogaa. Onda su stizale nove vezane etvorke i tuna se gomila poveavala. Dan je proao u odbrojavanju i vezanju. Ljudi su popadali po zemlji. Neke su ustae nale za potrebno da ih tuku opasaima i cijevima puaka. Vode nam nisu htjeli dati, ve su nam prijetili, psovali srpsku majku i poniavali nas onako svezane i nemone. Tada je dola no. Strae su pojaane. Mi smo se oslanjali jedni na druge da olakamo poloaj u kojem smo se nali. Onako stegnuti icom nismo nikako mogli nai zgodan poloaj u kojem bismo zaspali ili bili budni u toj stranoj i prokletoj noi. Doao je i novi dan. Kraj eljeznike stanice kretali su se ljudi, domobrani i ustae. Mi smo umirali od bolova, gladi i ei, od ekanja onoga ta su nam spremili zlikovci. Strae su se mijenjale. Sunce je nemilosrdno palilo. edni i gladni, patili smo od ei. I opet je dola no. A noi smo se bojali vie od dana. inila nam se duga za rane na rukama, za jauke. Kad bi koji od bolova jauknuo, domobran bi ga naao i jo vie ga udarao svojim prokletim kundakom. No je tekla polako kao da ne misli proi, kao da nas eli zadrati u neizvjesnosti do kraja. Ipak, zora je dola i u unsku dolinu. Dolazio je novi dan i nova nada da e se neto vano dogoditi.

245 Osjetili smo da u logor dolazi vie ustaa i domobrana. Prosto sam se stresao od nekog straha i iznenaenja kad je neposredno kraj nas zaorila ustaka pjesma: Puka puca, a top rie... Ne znam ta je dalje bilo. Onesvijestio sam se. U prvi mah mi se uinilo kao da sam pao u provaliju iz koje se nisam mogao sm izvui. Koliko je to trajalo? Ne znam, ali sam osjetio udarac vojnike cipele u glavu. To me vratilo u stvarnost. Sad sam ugledao neke nove ustae. Imale su nekakva uta odijela, a pogled im je bio krvniki. Slutio sam zlo. I ono je uskoro dolo. Pala je komanda da ustanemo. To je ilo teko. Ljudi su padali, ustajali i opet padali. Ustae su nemilosrdno tukle one koji svezani nisu mogli ustati i stati u redove. Nekako su nas svrstali. Kolona je krenula prema izlazu iz logora, a zatim k eljeznikoj stanici. Pomislio sam da emo zaista na rad u Njemaku. Ali, zato nas tako veu? Pred stanicom mnogo naroda. Koraamo teko. Mile je objesio glavu kao da e svaki as pasti. Prestraeni smo. Hrvati i Hrvatice nas gledaju, mi posmatramo njih i idemo dalje. Neki nas grde, bacaju kamenje po nama i nazivaju nas banditima i zlikovcima. Napadaju nas hrvatski vojnici u utim uniformama. I to su bile ustae. Nekako smo proli kraj mase hrvatskih civila. Skreemo prema ciglani. Zapamtio sam taj put u smrt. Ustae su dijelile batine. Nemilosrdno su tukli domobrani i ustae svakog tko je pao ili sjeo. Daleko se uo jauk. Nije mi bilo jasno zato su nas ba tada tako strano batinali kad smo ve bili osueni na smrt. Doveli su nas u dolinu Baji jame. Naredili su da moramo sjesti na zemlju. I tad su se uli bolni krici. Boljele su ranjene ruke kad ih je prilikom sjedenja zategla ica. Oko nas je bilo mnogo ustaa i domobrana. Vidjeli smo kako su izdvojili prvu etvorku i potjerali uz malu uzbrdicu. I njih su tukli. Ljudi su ili pod udarcima kundaka i jaukali. Nisam znao ta su radili s tim ljudima. Ako je streljanje, morali bi uti pucnjavu. No pucnjave nije bilo. A ljude su po grupama odvodili. Nikoga nisu vraali. Shvatili smo da ih kolju i bacaju u jame. Mnotvo dovedenih poelo se naglo smanjivati. Svi smo ekali svoj red. Tako etvorka po etvorka i doao je red na moju grupu.

246 Digli smo se teko i poli. Pljutali su udarci. Pribliavali smo se jamama. Odjednom sam ugledao stranu sliku. Pred nama na zemlji leali su mrtvi ljudi. Mrtvi i krvavi. Izbodeni noevima i izranjavani puanim zrnima. Nikoga nisam prepoznao. Nisam se prepao! Izgleda da za to nije bilo ni vremena ni potrebe. Iza nas su bile tolike muke pa se i smrt inila kao spasilac. Pomirio sam se sa sudbinom. Morao sam umrijeti zajedno s bratom urom i mojim Kozaranima. uo sam otar glas: Lezite, majku vam srpsku! To je bila nepotrebna komanda jer smo popadali od silnih udaraca. Izgubio sam vezu sa stvarnou. Poeli su klati. Zaule su se i puke. To su pucali po ljudima. Na desnoj strani lica osjetio sam neki plamen. Neto je liznulo, vrelo i kratkotrajno. uo sam kako Mile kri, teko je disao, a onda se smirio. Ljuban i Ostoja su izgleda za as bili mrtvi. Njih nisam uo. Ja sam sve osjeao. Znam da sam glavu pritisnuo k zemlji i kao da nisam disao. Oko mene su pucale puke. uo sam ljudske glasove. To su ubojice razgovarale o obavljenom poslu. Pomislio sam da su doli da me ubiju. Bilo mi je lake kad sam uo kako se dogovaraju da s Mile skinu koni kaput. Jedan je rekao da etnik ima dobar kaput i da ga treba skinuti. Poeli su se svaati kome e kaput. Spominjali su jo jedan ali konstatirali su da je taj star. Usta sam jako pritisnuo u zemlju da sakrijem dah. Osjetio sam da me netko dotaknuo rukom. To su sa mrtvoga Mile skidali kaput. Vidjeli su da pokojnik ima i dobre hlae pa su ih skinuli. U tom su navlaili Milino tijelo i ostavili ga na meni. Sad mi je bilo jo tee, a nisam se smio pomaknuti. Bojao sam se da me ne primijeti koji kolja. Imao sam pravo. Ona dvojica pljakaa su se povratila. Jedan je pretraivao moje depove. Nisam disao. Smrt je bila kraj mene i u meni. Ustaa mi je iz desnog depa izvukao praznu duhansku dozu. Jo sam uo kako je rekao da e to nekome pokloniti. Izgleda da su pretraivali sve mrtve i pljakali to im je bilo po volji. Povremeno sam uo glasove. Nisam se ni malo pomakao. Tako sam elio podii glavu da vidim ima li jo tko iv, kako izgleda to groblje mojih Kozarana, ali me strah prikovao za zemlju i sve sam

247 izdrao. Moja je trojka bila mrtva i opljakana, a ja sam iv ekao da se neto dogodi, da doe smrt ili da pokuam spas. U tom ekanju dola je no. U to vrijeme bio sam jak. Imao sam 47 godina. Ruke su me boljele, ali je u tom trenu jo bilo snage da rastrgam vrsto stegnutu icu. Poslije toliko godina sjeam se da sam i Boga pozvao da mi pomogne iako nikad nisam znao ima li ga ili nema, mada je bilo jasno da se sve pomijealo kad su dola ovakva vremena klanja i ubijanja nevinog naroda. Trgao sam icu i ruke. Bilo je vano osloboditi se ice koja mi je tri dana zadavala uasne boli. Imao sam udnu neku snagu. Osjeao sam kao da se borim s nekim tko je vrlo jak, ali ja sam ga morao pobijediti ili umrijeti. Borba je trajala dosta dugo. Bolovi su bili nesnosni, ali sam dalje pokuavao sve dok odjednom ica nije popustila, a ruke su pole naprijed. Od napora i bolova pao sam u nesvijest. Probudila me moja lijeva ruka koja je uasno boljela. Na njoj je ostala vrsto stegnuta ica koju sam sada pokuao skinuti, ali nisam uspio jer mi je desna ruka bila oduzeta. Opet me obuzeo nagon trganja. Potrgati icu ili ruku. Morao sam probati. Osjeao sam se kao u ludilu. To ne znam opisati. Moda mi je u tom pomoglo sjeanje na vojsku. Kao mladi sam uio kako se treba u tekim asovima pokuati spasavati. To sam inio. Bio sam slobodan. Slobodne ruke. Nigdje nisam bio ranjen. Samo mi je u glavi uasno umjelo od onog bliskog pucnja koji me je trebao ubiti. Pogledao sam na mrtve oko sebe. Snaga mi je porasla. Odabrao sam pravac i poeo puzati. U jednom trenu spazio sam ovjeka kako klei. Stao sam i ekao. Vjerovao sam da on mene eka, ali se prilika nije micala i ja sam nastavio puzanje. Onda sam vidio da to nije bio ovjek nego obian niski grm. Umirio sam se i ekao. Iza grma sam doekao svanue. Ugledao sam kako dolaze domobrani. Netko je pjevao. Jedan je iao od mrtvaca do mrtvaca i pucao u leeve. Netko je na njega vikao da troi municiju bez potrebe. Ugledao sam kako je onaj to je pucao doao i do mjesta gdje sam i ja leao. Sad bi moda i u mene pucao! Otili su! Onda sam ustao i poeo bjeati od toga prokletog mjesta. Bojao sam se smrti i svega to sam preivio od hapenja do

248 sada. Jurio sam jednim pravcem i osjetio da sam blizu ume. Poao sam jo pedesetak koraka u umu i mrtvo umoran sjeo na zemlju koja me privukla da se opruim i smognem snage za nove korake u ivot. Na paprati sam zaspao i spavao dubokim snom. Prepao sam se svjetlosti dana. Potraio sam novi zaklon da me netko sluajno ne bi otkrio. U toj sam umi proveo tri dana. Uhvatila me neka slabost i nisam imao snage da nastavim bijeg, da traim put spasa. Uhvatila me neka groznica, tresla me drhtavica, a zatim sam dobio povienu temperaturu. Pokuavao sam ustati, ali sam padao na zemlju. est dana nisam jeo, a bojao sam se da me ne bi sreo ovjeji stvor. Htio sam samo umu. Ona mi je jedina trebala jer je davala zatitu i nadu da u ostati iv. to dalje od ljudi! Nisam mogao zamisliti sastanak s bilo kim iz moga kraja, ali sam bio svjestan da u umi ne mogu vjeno ostati. Morao sam pokuati izvui se. Tamo, na krvavom razbojitu ostali su moji Kozarani, a ja bez snage, ranjenih ruku i nemonih nogu, gladan i edan, prestraen i usamljen kao zvjerka u umi traim spas i bojim se ljudi... Tako je to bilo poslije bijega s Bajia jame, prokleto im ime bilo!... Duan Banjac je roen 1895. godine u siromanom selu Strigova. Kao dvadesetogodinjak mobiliziran je u austrougarsku vojsku. Rado je iznosio detalje iz tog do tada najveeg rata u kojem su mnogi Srbi poginuli. Duan je kraj ratnog vihora doekao u Albaniji. Iz Albanije je preao u Boku Kotorsku i Zelenik, a onda preko Sarajeva i Broda stigao svojoj kui. Tu je radio na poljima, a jedno vrijeme bio se zaposlio u rudniku ugljena u Ljenjanima. Mobilizacija starojugoslavenske vojske njega je mimoila jer je bio starije godite. Rat je poeo, a Duan je ostao u svom selu kod kue. U izbjeglitvu od ustaa uhvatili su ga njemaki faisti na Kozari 1942. godine. Predali su ga s drugim pohvatanim Kozaranima ustaama i domobranima. Pobjegao je sa streljanja s Baji jama kod Kostajnice. Danas 1975. godine kao osamdesetgodinjak ivi u svom selu Strigovi. Njegovo svjedoanstvo zabiljeio je Pero Drakuli i objavio u knjizi: Korak do smrti, 1977, Spomen-podruje Jasenovac, str. 50-64.

249

Milka Ilibai egestin Dvor na Uni

U selu egestinu na podruju Dvora na Uni ustae su 29/30. januara 1942. godine pobile 189 i odvele u logor smrti Jasenovac 22 Srbina, mukarca, ene i djecu. O tom zloinu svjedoanstvo je zapisala Milka Ilibai, kerka Anelije i Radovana Ilibaia koja je tada imala 20 godina. Ona je 18. maja 1945. godine ispriala: 29. januara 1942. godine iz Unana, Divue i ostalih hrvatskih sela koja su uz rijeku Unu, oko 300 ustaa, domobrana i orunika izmijeanih sa civilima Hrvatima pod zapovjednitvom satnika Beirevia, rodom iz sela Unani, opkolili su nae selo egestin. S majkom Anelijom, 53 godine i bratom Nikolom, 16 godina, bila sam u kui. Dola su dvojica nepoznatih ustaa i pitali gdje su nam muevi, da se ne bojimo, a zatim otili. Opet su dola dvojica drugih ustaa i ispitivali nas. U to je naiao ustaa Dragan Knei, 40 godina, iz sela Divua, vodei sobom Despota Ilibaia, 62 godine, i odmah ga iz puke ubio na cesti ispred nae kue. Knei je doao do kue Dmitra Ilibaia i pitao ga gdje je oruje. ula sam kada je Knei pitao Dmitra voli li dati oruje ili glavu, a Dmitar je odgovorio: Slobodno glavu, ja oruja nemam. Na to mu je Knei iz karabina ispalio zrno u glavu. Dmitar je na mjestu ostao mrtav. Knei je zatim doao u nae dvorite. Majka i ja stajale smo na pragu kue. Pitao je majku gdje joj je ovjek, majka je odgovorila tu negdje. Na to je iziao moj otac Radovan, 61 godina, digao ruke pred Kneiem i rekao: Predajem se. Hajde sa mnom, ne boj se nita. U isto vrijeme dvojica nepoznatih ustaa istjerali su majku i mene iz kue. Kad smo pole, moj brat koji je leao bolestan, zaplakao je i rekao majci da ne ide. Na to je majka rekla meni da ja idem. Jo je otilo puno ena i djevojaka iz naeg sela. Ja sam izletila van, pratila su me dvojica ustaa, i dok sam oblaila kaput u dvoritu, moj je otac bio daleko od mene 5-6 koraka, a uz njega je stajao Knei. Pustio je oca ispred sebe 5 koraka i ispalio mu zrno u glavu. Otac je ostao mrtav. Ustae su me potjerale, ja sam se opirala, a Knei je uperio puku u mene da me ubije.

250 U tom asu naila je putem Evica Noini, dvadeset sedam godina, sa dvoje djece, jedno 3 godine, jedno 2 godine, uplaena pucnjavom u selu. Knei ju je zapitao gdje joj je kua i kuda bjei. Moja je kua zidana, bjeim da ne poginem, rekla je ona. Knei joj je opsovao srpsku majku uz rijei: Ti hrani etnike, a ta tvoja djeca bit e etnici. Zatim je ispalio na Evicu jedno zrno iz puke. Kad je pala mrtva, djeca su jako plakala, a Knei je na to ispalio u muko dijete jedno zrno, a u ensko tri metka i tako ih jadne male ubio. Produila sam kroz selo, a Knei je uao u kuu Mile Janjia. Nisam vidjela ta je tamo radio, ali sam ula pla i zapomaganje. Mene su ustae otjerale sa jo 44 ene i djece i 12 mukaraca u Zrinj. Putem su nas tukle ustae kundacima, a Soju Adamovi, 50 godina, kada je pala, gazili su nogama. U Zrinu su ene i djecu izdvojili od mukaraca. Muke su zatvorili u jednu uionicu u koli, a nas u jednu sobu u opini, gdje su nas uvali dvojica ustaa. Prvo jutro doli su k nama dvojica zlikovaca krvavih noeva u rukama i injela. Drali su u rukama jedne arape, od jednog Srbina koji je s nama doveden iz egestina. Neto su meusobno aputali i smijali se. Jedan od njih je rekao: Kad sam ga maznuo u lea noem odmah mu je krv pricnula, samo vie joj, joj. Tu smo bili tri dana. K nama je navraao ustaki asnik Beirevi i govorio: Narode, vidite ta ste doekali da nevini stradate radi raznih beskunika. Tada su nas pustili kui. U egestinu su tada spalili 22 kue i 15 tala, a svu rogatu stoku i ivene namirnice su opljakali. Za 12 ljudi koji su s nama dotjerani u Zrin, nije nam poznata njihova sudbina, niti smo kasnije ta uli o njima. Mi smo zakljuili da su ih ustae iz Zrina poklale onu no kada su sutradan u jutro, krvavih noeva doli k nama i donijeli arape u rukama. Njih je nestalo zauvijek. Arhiv Hrvatske, broj ZK-RZ Zx 14 998. Imeniki popis rtava vidi Zbornik Dvor na Uni, Beograd, 1991, str. 376-439.

251

Joa Horvat
...udno me gleda svetice. Ne znam da li ti je vie tua moja bol ili elja. Da, dugo se vidjeli nismo, i ve dugo ti nisam aputao nikakve rijei. Zato me sada sluaj, Lucijo, a ja u ti govoriti onako iskreno i pobono, onako toplo, prostoduno, kako sam neko s tobom razgovarao u davnim danima moga djetinjstva. Skoro e biti etiri godine kako u sebi osjeam neki udni tugaljivi osjeaj, to me uvijek nanovo obuzme kada negdje na putu sretnem osamljenu enu, majku, Srpkinju, ili kad naie na putu maleno srpsko siroe. Da ne uestvujem u borbi, da skoro cijeli na narod ne sudjeluje u borbi, izgorih od stida. Znam, svaki narod ima svojih izroda pa tako i na hrvatski narod. No desilo se tako da cijelo ovo vrijeme, to uestvujem u borbi, nikada nisam svojim oima vidio zvjerstva etnika nad muslimanskim ili hrvatskim ivljem. Ja znam da ona postoje i da su krvava i strana, ali eto, ja sam dosad ivio neprestano i gotovo iskljuivo u srpskim selima, bio sam ivi svjedok tolikih paljenja i tolikih smrti staraca, ena i djece! Doivio sam mnoge ofanzive. Vidio sam tolike zbjegove, tolike neiskazive patnje nae brae Srba, da ih nikad zaboraviti neu. I ne samo to. Dok ivim, svi oni poari, sva ona klanja gorjet e u meni kao iva i nikad zacjeljiva rana. I onda jo neto: neka svatko gleda prvo svoj rod i svoje ime, to je najbolje. Reci, da li ti je sada blia, da li ti je sada razumljivija ova moja elja? Ah, svetice draga, jesi li ikada ula za selo egestin? Bilo je to veliko i bogato srpsko selo na Baniji, a jednoga dana dooe ustae iz Zrinja, popalie selo i zapalie sve ivo u njemu. Stotinu i osamdeset devet leeva, raskrvavljenih od ustakih noeva, lealo je smrznuto na snijegu, a svuda oko njih jo su se dimila zgarita njihovih kua. Psi i svinje rastrgoe im utrobe, a ptice iskljuvae oi i razvukoe crijeva. Na raskru, usred sela, lealo je u hrpi dvadeset i sedmero nejake djece. U snijegu, nekoliko koraka od njih, vidjeli su se jo tragovi stopala onoga prokletog pukomitraljeza i pored stopala prosute ahure onoga rafala kojim je to udovite pobilo ovu djeicu. Dugo sam ostao na zgaritima toga sela, gledao

252 mrtve i putao namjerno, da mi se njihova lica, lica svih onih iznakaenih mrtvaca, utisnu to dublje u sjeanje. Jo i danas nosim ih u sebi i o svakom onom morao bih ti priati dugu jezovitu priu. Kad god se sjetim egestina, u meni se javlja stid i neumoljiv osjeaj odgovornosti neiskupljenog duga. Vjeruje li mi, sveta Lucijo, i da li barem sada razumije moju elju? Da mi srcu bude tee, ostat e mi, dok ivim, u sjeanju jo jedan lik, lik srpske starice majke, koju sam sreo na Kalniku, u selu Mala Rijeka, u kasnu jesen 1942. Doli smo tada prvi put u to selo, a mrak se ve sputao, kad smo ulazili u kue. S jo jednim drugom uao sam pod krov ove starice, kojoj nisam upamtio ime. Prepala se, nije sirota znala da li smo ustae ili partizani. I dok smo se mi raspitivali za neprijatelja, njena kerka, ena ve u godinama, drhtala je ne znajui to bi odgovorila. Onda je starica istupila naprijed, prila k meni, podigla svjetiljku i pogledala mi ravno u oi. Zatim se nasmijala i rekla veselo: Ne boj se keri, nai su. A kad sam ja zapitao po emu ona zna da smo mi njeni, odgovorila je: Zato, jer si Srbin, jer si na. A to majko, ako se vara?, upitao sam je kroz smijeh pomalo jetko, a ona je ponovno podigla svjetiljku i gledajui me u oi govorila tiho: Ne varaj me, sinko. Srpska te majka rodila, srpskim te mlijekom dojila, srpske si knjige uio. Moe li zamisliti, svetice, ta sam tada osjeao? A kada sam joj rekao da sam ipak Hrvat iz Meimurja, da sam roen u Kotoribi, nju je zahvatio grevit smijeh, tresla se itavim tijelom i u onoj napola mranoj sobi, s onom svjetiljkom u ruci izgledala je strano i sablasno. Problijedio sam pun kajanja za svoje rijei mislei da se u njoj od straha gr smrti pretvorio u grevit smijeh. Oh, kako mi je bilo milo, kad sam osjetio da sam se prevario! Ne, nije se prestraila. To se ona samo od sveg srca nasmijala neobinom imenu moga rodnog sela. Jo isto vee ona je milovala moje obraze i stalno pitala: Kako si ono reka, iz Kotoribe? Uvijek odonda, kad bi naa kolona prolazila njenim selom, izlazila bi starica na ulicu i pitala drugove da li je tu onaj iz Kotoribe. Prala mi je rublje i vodila o meni brigu kao o roenom. A i ja sam u njoj naao lik svoje drage majke, i bili smo jednako sretni kod sva-

253 kog susreta. Nisam je vidio ve godinu dana i ne znam da li je jo iva, ali kad god pomislim na nju, uvijek me obuzme radost pomijeana s nekom neizrecivom tugom. U onoj mojoj elji sadran je i lik ove starice, sveta Lucijo. Zna, nije to sve. Ti si svetica, crkva ti je sigurno bila mjesto gdje ti je dua bila najblie Bogu. I mene dok sam jo bio malen, privlaila je ckrva, a najvie o Boiu. Uvijek sam motrio jaslice pastira s bijelom bradom, okiene borove, a iznad oltara papirnate anele rairenih krila, koji, jer nisu umjeli pjevati, dre u rukama trake s ispisanim rijeima: Mir ljudima dobre volje... A ti sigurno nisi bila na Kordunu? Ako te sluajno kadgod dovede put u emernicu ili u koje oblinje selo, pa ako negdje sretne dijete, zastani naas i upitaj ga gdje mu je otac? Ono e ti odgovoriti da mu je otac oa na pokrst i to e ti kazati tako jednostavnim mirnim glasom kao da je rekao da mu je otac otiao u grad kupiti stvari ili u umu nasjei drva. Ti bi se moda radovala kad uje da mu je otac u crkvi, ali kad bi znala koliko je na tom pokrstu u glinskoj crkvi poteklo ljudske krvi pod noevima ustakih koljaa, ti bi jo vema rastvorila svoje velike svetake oi, sjetila bi se one moje jedine elje i moda bi se usrdnije molila Bogu da mi je ispuni... 19

19 Ulomak iz Svete Lucije, Zagreb 1946. godine. Joa Horvat napisao u Lici, decembra 1944. godine.

254

Ante Antunovi Maaluk Gospi

Svoju Izjavu o hapenju i ubijanju Srba u gospikoj kaznionici Okrunog suda u Gospiu i logoru Jadovno na Velebitu dao je Ante Antunovi u Gospiu 6. jula 1952. godine. Za vrijeme Jugoslavije bio sam straar kod Centralnog zatvora Okrunog suda u Gospiu. Tu sam ostao i uspostavom Nezavisne Drave Hrvatske, sve do 1943. godine. Mjesto dotadanjeg upravitelja zatvora Nike Rukavine zauzeo je 1941. godine Mijo Staraek, prijatelj po idejama Jurice Frkovia, samo malo kasnije Velikog upana za Veliku upu Gacka i Lika sa sjeditem u Gospiu. Odmah jo u aprilu uslijedilo je hapenje Srba u Gospiu i okolini. Ve u junu pohvatale su ustae oko 100 Srba, od kojih je odmah iz zatvora kamionom odvezeno njih 40 nou u umu u Likom Leu i tamo su pobijeni. Uslijedilo je masovno hapenje Srba, mukaraca, ena i djece. Dovaani su iz raznih krajeva NDH-a. Napunila se kaznionica i dvorite. Staraek i njegovi Ivan Kovaevi, Tomo ari, Nikola Milinkovi i drugi straari postupali su s njima na najzvjerskiji nain. Ulijetali su u elije i na razne naine tukli i mrcvarili pohapene Srbe. Ljudi su pod batinama umirali. Svojim sam oima vidio kada su muili i ubili u eliji Milivoja Zeca. Gledao sam kada je Pudi zaklao jednog Srbina kome se ne sjeam imena. Krajnovi Nikola, starac od 70 godina doao je u Gospi da si kupi duhana, uhapsili su ga Tomo ari i Nikola Milinkovi. Zvjerski su ga u zatvoru muili, odrezali su mu ui i nos a tek onda ga ubili iz puke. Ubijali su ih svakodnevno, odvozili na Velebit i tako ubijali nad bezdanim jamama. Gotovo koliko su ih dnevno odvozili iz Gospia na Velebit, toliko su dovozili novih zatoenika. O ubijanju se nije vodila nikakva evidencija. Nou su ih ubijali u elijama i iznosili, te ih zakopavali negdje vani ili ih odvozili i bacali u prirodne jame u okolici Gospia. Sjeam se razgovora straara Nikole Frkovia i Mije Staraeka u hodniku. Frkovi je upitao upravitelja, ta bi s dvije babe koje

255 mu smetaju u stanu. Staraek je smijui se rekao: Naa je zgrada iroka, imaju se gdje smjestiti i lako ih je likvidirati. Te dvije ene ve istu no dovedene su u zatvor i bile ubijene. Jedna od njih zvala se Miri, drugoj je bilo ime Zlata, a muu njenom Nikola. Mirika je tek nedavno bila dola iz Amerike. Bile su bogate i dobivale su novaca iz Amerike. Njihova tijela bila su pokopana, zatrpana tek s malo zemlje nedaleko samog zatvora. Imovinu su im opljakali ubojice: Nikola Frkovi, Ivan Kovaevi, Nikola Pavii i drugi. U srpnju 1941. otile su ustae i s njima Ivan Kovaevi i Tomo ari u Smiljan po nareenju upravitelja Staraeka. Nije ih bilo od 10 do 15 dana pa sam upitao Staraeka gdje su oni. Drsko mi je odgovorio da se to mene ne tie gdje su oni, da on zna kuda ih je poslao i rekao da su oni vie uinili za ovo 10 dana, nego u ja za 50 godina svoje straarske slube. Naao sam se uvreen i zapitao ga, ta su oni toliko uinili, a on mi je odgovorio, da su poistili itavo selo Smiljan od srpske gamadi. Ubrzo sam saznao da su ustae i nai straari izvrili masovni pokolj Srba u selu Smiljanu. Poklali su mukarce, ene i djecu. Odmah nakon toga izvrili su pokolj srpskih seljaka u selu Smiljansko Polje. Doveli su u zatvor Simia Lemajia i jo nekoliko Lemajia, njih su s drugima otpremili u Jadovno i tamo likvidirali. Kad sam jednog dana upitao Staraeka kuda odvoze tolike zatvorenike i ta rade s njima. Rekao mi je da ih odvoze na Velebit, a da bi i ja trebao da vidim ta se od njih tamo radi i da vidim kakvi trebaju biti ljudi koji su za dananjicu, mislei na ustae koji ubijaju zatoenike. Na upit ta se tamo radi, rekao je da se pohapeni dovode k jami i udara ih se macolom ili noem i tko iv, tko mrtav pada u jamu. Poslije ovoga razgovora prijavio me Mijo Staraek Velikom upanu Jurici Frkoviu, koji me je pozvao na odgovornost, rekavi mi ako mi se ne svia sluba, da je napustim... Ante Antunovi s.r. Historijski arhiv u Karlovcu, kutija zloini.

256

Jelena Basari Gospi

Godine 1941. bila sam u 19. godini ivota. Zavrila sam kolovanje na Gimnaziji u Gospiu. Na sam dan proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske 10. aprila 1941. godine na ulicama Gospia pokazale su se ustae, rukovoene trgovcem Juricom Frkoviem. Ve sutradan 11. aprila uhapsile su ustae Srbe: trgovca Nikolu Dukia, trgovca Nikolu Obradovia, upravnika kaznionice u penziji Bou Pleaa, inovnika Iliju Pleaa, advokata Bogdana Stania i nekoliko desetaka drugih ijih se imena ne mogu sjetiti. Zatvorili su ih u gospiku kaznionicu. Tu su ih muili 15 dana te ih odveli na Velebit i ubili. Ustae su se podijelile i krenule u dva pravca na lov po gradu Gospiu i okolnim srpskim selima. Svakodnevno su dovodile kolone Srba, tukle, zatvarale i muile u elijama i dvoritu kaznionice. Odvozili su ih kamionom na Velebit i ubijale. Gledala sam kada su vodili i tukli: trgovca Nikolu Vojvodia, trgovca Miloa Pjevaa, Stojana Obradovia, eljezniara Iliju Obradovia, gostioniara Miletu Makana, eljezniare Janka Dimia i Stevu Pleaa, seljaka uru Poua i domaicu Mariju Tesli. Voeni su sa nekoliko desetaka drugih Srba povezani icom prema kaznionici i dalje u logor Jadovno na Velebitu. Upale su ustae u gostionicu Dragice Plea, ijeg su supruga Vasu ubile, te se opijale cijelu no, pa ubile i Dragicu, a gostionicu opljakale. U selo srpsko Lipe upale su ustae 1. augusta 1941. godine i poklale sve srpsko stanovnitvo koje nije uspjelo pobjei smrti. Kue su opljakale i zapalile. Idueg dana na Ilindan, 2. augusta 1941. hvatale su ustae Srbe po Gospiu. Ubile su uenika 7. razreda Gimnazije Dmitra Teslia u njegovoj kui. Odvele porodice, Janka Dimia, Steve Pleaa, Poue, Novakovie, Gledie i mnoge druge. Zatvorile ih u elije kaznionice, te odvezli s mnogim drugim u logor Jadovno i tamo bacile u bezdane jame. Ja sam toga istoga dana kao jo neki Srbi uspjela pobjei sa svojim ocem Dmitrom, majkom Perom, sestrom Sojom, bratom Jovom, snahom Anicom i njihovom djecom Vladom, 9 godina,

257 Brankom 8, i Bogdanom 6 godina starim na Velebit. U umu gdje smo u zbjegu zatekli ve mnogo srpskog stanovnitva. Nakon etiri dana muenikog ivota u umi, moj otac se odluio da se vrati kui u Gospi. Govorio je da on nije nikom nita i nikada loe uinio. Nitko mu nije odobravao povratak, a naroito ga mama preklinjala da ne ide nikuda. On je krenuo a i ja s njim. Nisam ga mogla sama pustiti da ide. Ili smo cijelu no i stigli do sela Divosela koje je bilo u plamenu. Ustae su pucale. Otac nije htio da se vrati, ve je nastavio put za Gospi. Ja sam ostala s Milicom Obradovi, starom 20 godina. Ujutro smo i nas dvije krenule mojoj kui u Gospi koja se nalazila kod eljeznike stanice Gospi. Prozori i vrata od kue bili su polupani. Sve opljakano i odneseno. Oca nismo nale. Tu nismo mogle ostati, a na Velebit se vie nismo mogle vratiti. Krijui se kroz ita dole smo na eljezniku stanicu talijanskim vojnicima. Molili smo ih da nas prime i pomognu da odemo u Italiju. Znale smo da su Talijani tako pomogli nekim Srbima da ih hrvatske ustae ne ubiju. Sporazumijevala sam se s njima malo talijanski, malo francuski. Oni su se nad nama saalijevali i htjeli nam pomoi. Milicu su ubacili u jedan kamion koji je otiao. Htjeli su i mene ubaciti u slijedei, ali je naiao jedan ustaa, udario me kundakom i rekao da sam uhapena. Odveo me u zatvor kaznionice u Gospiu. To je bilo 5. augusta 1941. godine. Jednoga dana pogledala sam kroz prozor elije u dvorite i vidjela sam posljednji puta svoga oca Dmitra. On me opazio i rukom mi pokazao da je gladan. Vidjela sam kako su hrvatske ustae moga oca Dmitra vezale icom kao mnogo drugih Srba, a potom ih spojili lancem i odvezli kamionom na Velebit u logor Jadovno. Svaki dan do podne i po podne, vezale su i tukle ustae Srbe, te odvozili na Velebit u bezdane jame. Punih 15 dana prala sam s drugim Srpkinjama krvave podove i zidove u elijama i hodnicima kaznionice u Gospiu. Ustae su uurbano dovozile, vezale i odvozile Srbe kamionima na Velebit 20. augusta 1941. godine bila sam u koloni s mnogim Srbima, enama i mukarcima voena prema eljeznikoj stanici Gospi. Sjeam se dobro: Marije Vujnovi, njene sestre Milice, Rade Vasiljevi, Ankice Baste i Zore Ivanovi, inovnice ipada iz Sara-

258 jeva, Milice Krajnovi i Dragice Bara, kako smo se bolno kretale u toj alosnoj koloni gladne i izmuene. Potovarile su nas ustae u stone vagone uz obljubljeno njihovo kundaenje po naim ogoljelim tijelima. Odvezle su nas u ustaki logor Jastrebarsko. U jednoj vlastelinskoj zgradi smjestili su nae Srbe mukarce u podrumske prostorije, a idove, mukarce i ene sa Hrvatima, te nas nekoliko Srpkinja na 1. kat te zgrade. Ustaa zvani Milica iz Pazarita Perui, tukao je gdje je stigao Srbe pendrekom, kako putem tako i ovdje u Jastrebarskom. Nakon deset dana, mi Srpkinje i idovke smo otpremljene u ustaki logor u Kruicu kraj Travnika. Tamo smo stigle nakon dva dana putovanja bez hrane i vode. Mi Srpkinje smjetene smo u neku baraku, gotovo bez krova, punu blata. Na drugu stranu barake gdje su bile daske smjetene su idovke. Nakon nekoliko dana idovi su popodili daskama i na dio barake. Gotovo nisu nam davale ustae nita za jesti. Bile smo gladne. Mnoge su zatoenice padale u nesvijest od gladi. U hodu smo se prosto ljuljale. Neke su brale zelenu travu i lie od bundave i to na vatri kuhale, ali su i to ustae zabranile, ili su ve tako pripremljenu hranu nogom udarale i prosipale. Neistoa, mnogo uiju. Ustae ni nama nisu dale da se brinemo za istou onoliko koliko bi mi mogle. Nisu nam dozvoljavale da na oblinjem potoku operemo rublje. Ako bi koju zatekle da ga pere, bacale su rublje u vodu, a zatoenicu tukle i tjerale u baraku. Zabranjivale su i trebljenje uiju iz nae gotovo nikakve odjee. Postupale su prema nama brutalno i neovjeno. Ustae su amarale i kundacima udarale po nama. Po noi su izvodile zatoenice na tobonji rad, a tamo su ih silovale. Gledala sam kako su muile i tukle Jelku Kurili. Nakon mjesec dana odvezli su nas u logor u Loborgradu kraj Zlatara. Upravu logora vodili su njemaki vojnici i upravnik bio je Nijemac iz Zagreba Karlo Heger. Ovdje nam je bilo bolje. Ja sam s drugim Srpkinjama 19. decembra 1941. godine otpremljena iz Loborgrada u logor u Gornjoj Rijeci kraj Novog Marofa. I ovdje je upravnik logora bio Nijemac Karlo Pelc iz Zagreba, pa i njemaki vojnici. Iz ovog logora mogle smo se i dopisivati s naima. Tako sam i dobila pismo od moga brata Jove. Javio mi je da su ustae

259 pobile nae najmilije: pored oca Dmitra i majku Peru, sestru Soju, snahu Anicu, maloga Vladu (9), Branka (8) i Bogdana (6) godina starog. Pored svih muka i patnji ja sam ostala iva. Mene i nekoliko drugih srpskih muenica spasili su njemaki vojnici. Otpremili su nas iz logora u Gornjoj Rijeci, 30. marta 1942. godine u Zemun, a zatim sam dospjela i ovdje u Beograd. Nijemci su nas isupali iz ustakih zloinakih kandi. U Beogradu, 17. aprila 1942. godine Arhiv Jugoslavije, Beograd, fasc. 922. Jelena Basari s.r.

Mane anak Ostrvica Kuzmanovaa Liki Osik Gospi

Slom i kapitulacija Kraljevine Jugoslavije zatekla me na odsluenju vojnog roka u ibeniku. Pet dana nakon toga nekako sam uspio doi kui u Kuzmanovau. Odmah sam saznao da hrvatske ustae patroliraju selima i da hapse Srbe, i da su ve u irokoj Kuli pohapsile vie od 10 ljudi. Samo osam dana nakon moga dolaska kui dolaze komije ustae: Mile Rukavina Baak, Ivan Obuina Mulija i neki Nikola iz Peruia. Traili su da im predam oruje i vojnu opremu. Oruje nisam imao, a vojnu opremu nisam htio predati, sakrio sam je i rekao da sam doao kui u civilu. Pretresli su kuu i nali vojnike cipele i dvije koulje. Mene su svezali icom i poveli, a naene cipele i koulje ponio je jedan od njih. Moja supruga koja je leala u krevetu poslije poroda, ustala je i krenula za nama kukajui i molei ih da me puste, jer smo tada imali troje djece. Vodili su me tako svezanog oko 2 kilometra, a moja je ena ila stalno za nama i preklinjala ih da me puste, jer nisam nikom nta skrivio. Najednom su zastali, odvezali me i pustili.

260 Meutim, nedugo iza toga, ve na sam Vidovdan, 28. juna 1941. godine, poao sam komiji Stanii oviu. Sa mnom je iao i Ilija Vujnovi Bracija. Srele su nas ustae, isti Mile Rukavina i Ivan Obuina i uhapsili nas. Nisu nas vezali ve su nam rekli da smo uhapeni i da nas vode u Janje, udaljeno oko 50 kilometara. Kad smo ih upitali zato nas vode tako daleko kad imaju blie ustake vlasti u Peruiu. Sjeam se da nam je tada Mile Rukavina rekao da bismo se u Peruiu loe proveli, a da e nas iz Janje ve sutradan pustiti kui. Jako sam se uplaio jer sam ranije uo da na Janji ima bezdana jama gdje ustae ubijaju Srbe i bacaju ih u bezdanuu. U Janji ustae su nas zatvorile u podrum andarmerijske stanice u kom je ve bilo zatvoreno 30 Srba iz sela: Boria, Uzelaca, Pejnovia, takia i drugih ijih se imena ne sjeam. Meu zatoenima bio je i jedan Srbin s Korduna koga su ustae uhapsile negdje na putu. Nakon 5 do 6 sati u podrum je ulo nekoliko naoruanih ustaa koji su nas povezali lancima, izveli iz podruma, potovarili u kamion koji je doao iz Zbirnog ustakog logora u Gospiu. Pratile su nas ustae i naredili nam da polegnemo. Tako su nas dovezli u dvorite kaznionice u Gospiu, a zatim zatvorili u eliju na drugom spratu. Prilikom zatvaranja evidentirali su nas u neku knjigu. U eliji smo proveli punih esnaest dana. U eliji su svaku veer oko 19 sati ulazile ustae, stari oko 25 godina i tukli nas kundacima i drugim predmetima koji su im se nali pri ruci. Negdje sedamnaestog dana boravka u kaznionici izvele su nas ustae u dvorite u kom se nalazilo 200 do 250 Srba. Tu sam vidio nekoliko poznanika iz Vrepca: Branka Cetinu, Savu Zoroju, zatim mornarikog podnarednika ekia iz Divosela, Jovu Vlaisavljevia, Milu Vukovia, Gliu Novkovia i jo vie drugih ijih se imena vie ne sjeam. Ustae su nam naredile da izvuemo kaieve iz hlaa, i tko je imao bolje cipele, ili neki drugi bolji komad odjee, takoer je morao skinuti. Za to vrijeme sa prozora kaznionice gledali su nas talijanski vojnici i bacali nam neke male kruke. Tu u dvoritu odvojile su ustae jednu grupu od 30 do 40 Srba, meu kojima sam bio i ja, nevezane utovarile u jedan autobus i prozvali nas iz one knjige u koju su nas upisali prilikom zatvaranja. Dovezli su nas u hrvat-

261 sko selo Trnovac i istovarili ispred trgovine, podno jednog uzvienja na kojem je katolika crkva. Po izlasku iz autobusa ustae su nas vezale lancima za ruke, dvojicu po dvojicu, i zadrali nas tako sve dok nisu i se ostale iz dvorita kaznionice dovezli do nas. Povezane su povezali i jednim uzdunim lancem i poveli nas bose po onom kamenjaru oko 13 sati uz Velebit prema selu Jadovno. Sa mnom je bio povezan Glio Novkovi, rodom iz nekog sela kod Studenaca. Pred logor smrti Jadovno smo stigli nekom umskom stazom u predveerje. Pratile su nas ustae u ocirskim uniformama Jugoslavenske vojske s ustakim oznakama. Jedan od pratnje bio je Pave iz Bruana koji je bio sa mnom na odsluenju vojnog roka, ali me nije htio prepoznati. Vezane uveli su nas kroz jedan ui otvor u icu kojom je bio ograen logor i odrijeili nas. Tu nam je komandant logora, ustaa Rude Ric odrao govor. Da se on tako zvao, rekao mi je Glio Novkovi, kao i to da je prije rata bio uitelj u Podlapai. Ric nam je rekao da se u prvo vrijeme za jelo posluimo porcijama logoraa koje smo tu zatekli i da napravimo leajeve od mahovine i lia u vidu sova. Srbi logorai koje smo zatekli, imali su neka drvena korita iz kojih su jeli, a idovi i Hrvati neke limenke i lavore. U logoru sam ponovo susreo nekoliko poznatih Srba, meu kojima i Branka Cetinu iz Vrebca. Mene je prepoznao jedan ustaa kojeg sam upoznao prije rata. Priao mi i upitao od kuda sam, a kad sam mu rekao, onda me udario nekoliko puta kundakom. Bilo je tu ljudi iz raznih krajeva, ak iz Bosne i Hercegovine od Bugojna, Petrovca, Krupe, Vlasenice, Sarajeva, Mostara i ak iz Foe. Sjeam se i jedne skupine Dalmatinaca, odjevenih u nekakva plava radnika odijela. Njima nije smio niko prilaziti, a imali su, koliko sam mogao primijetiti, i neki posebni tretman i prave porcije za jelo. Bili su to Hrvati, koji su ubrzo puteni, ali ne svi. Logor se nalazio u nekoj uvali na Velebitu i bio je ograen bodljikavom icom visine oko 2,5 metra. Na sredini logora nalazila se jedna vrtaa oko koje su logorai navozili zemlju. Vrtaa je sluila kao zahodska jama za logorae. Oko logora bila je postavljena ustaka i domobranska straa, rasporeena tako da je otprilike na svakih deset metara bio jedan

262 straar. Straa je bila rasporeena izvan logorske ice. Na svakom ulazu u logor bila su po dva straara, a sa svake strane bila je postavljena slika Ante Pavelia. Nedaleko od ulaza bila je neka nadstrenica, pokrivena limom, u kojoj bi odmarala smjena strae. Nedaleko od nje bile su dvije drvene barake: u jednoj je bila kancelarija Rude Rica, a u drugoj su spavale ustae i domobrani. Kako i gdje su se ustae hranile, nije mi poznato, a mi logorai kuhali smo nekakvu hranu (ili, bolje rei, vodu od pasulja) u samom logoru, nedaleko ogradne ice. Dok sam bio u logoru, ustae su izvodile skupine od 20 do 30 logoraa da sakupljaju granje i mahovinu od ega bi u logoru pravili sove za spavanje. Ove grupe uvijek su pratile po dvojica ustaa. Istoga dana, kada su dovele moju grupu u logor, naveer sam sa jo jedanaestoricom iao sa nekim kazanima po vodu. Pratila su nas dvojica naoruanih ustaa, a kad smo stigli do izvora, tamo su nas tukli i pri povratku u logor tjerali da pjevamo etnike i komunistike pjesme. Sjeam se da su tada ustae natjerale Savu Zoroju iz Vrebca pa pjeva: Paveliu, ivila ti ruka, to ti ubi srpskoga hajduka. Drugog dana sam, u grupi od oko trideset Srba, tri puta izlazio iz logora na sakupljanje granja i mahovine, uz pratnju ustaa. Kada smo se trei put vraali u logor, dvadeset do trideset metara od ulaza, ja sam se odluio da pobjegnem. Skoio sam u stranu, preskoio neku kamenu plou i potrao. Jedan od ustaa ispalio je dva metka za mnom. Nastavio sam da trim u pravcu zapada i izbio na najviu uku Velebita, odakle sam ugledao more i zakljuio da se nalazim negdje istono od Karlobaga. Na tom predjelu nije bilo ume pa sam se malo povratio natrag, a zatim krenuo kroz umu i izaao izmeu Trnovca i Pazarita. Pribliio sam se jednoj kui i uo razgovor mua i ene, koju je on zvao Luja. Nisam im se javljao, bili su Hrvati, ve sam se ponovno orijentirao prema brdu Otra, preao preko bara i tri puta preko neke vode koja je jako vijugala. Na barama sam naiao na neki tor i, poto je ve bila blizu no, a i kia je padala, uvukao sam se u kuicu za psa i u njoj zaspao.

263 Pred zoru probudio me razgovor nekih ljudi koji su sa sjekirama ili u pravcu ume. Po njihovom govoru zakljuio sam da su Srbi i da sam negdje blizu Divosela. Ljudima se nisam javljao, ve sam doao do neke kue pred kojom je stajala jedna enska. Pitao sam je kako u najlake stii u Poitelj. Ona mi je pokazala put. U Poitelj je bila udana moja sestra. Stigao sam kod nje i ona mi je dala oputare da obujem. Ubrzo je u kuu ula njena kerka i rekla da su ustae dole u selo. Ona me izvela iz sela u njive gdje je kosio njen otac, a on mi je pokazao put za Vrebac. Kada sam preao eljezniku prugu, naiao sam na Danu Dragosavca koji mi je pokazao pravac za moje selo Kuzmanovau. Negdje pred no doao sam svojoj kui. Najeo se, uzeo ebe i otiao u umu gdje sam se skrivao do ustanka. Otiao sam u prvi partizanski odred... Mane anak je poginuo kao hrabri partizanski starjeina u borbi za slobodu svoje domovine Jugoslavije, godine 1944. Svjedoanstvo zapisala Komisija za ratne zloine 1944. godine.

Branko Cetina Vrebac Medak Gospi

Odmah nakon proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske, 12 do 14 ustaa dolazi u nae srpsko selo Vrebac i uspostavljaju svoju hrvatsku vlast. Smjestili su se u na Sokolski dom. Ustaa iz Gospia Zvonko Pezelj, bio im je vojni starjeina, a idejni i duhovni voa Tomo upan Tomia iz hrvatskog nam susjednog sela Barlete. Ubrzo po dolasku u selo ustae, pod raznim izgovorom, poinju da hvataju prvo uglednije domaine, Srbe intelektualce, svetenike, uitelje, vienije mladie i radnike; koji su se u ratnom meteu vratili svojim kuama. Uhapsili su i moga oca i odveli, te ga ubili u logoru Slana na otoku Pagu. Od dolaska u Vrebac, pa sve do mog hapenja, stalno su pratili moje kretanje i pratili, a imao

264 sam tek nepunih 18 godina. Dana hapenja tano se ne sjeam. Bilo je to negdje pred kraj juna 1941. godine kada sam poao u trgovinu da kupim cigarete i jo neke stvari. Pred samom trgovinom presrela me ustaka patrola, uhapsili su me i odveli u zatvor koji se nalazio preko puta u podrumu kue Save Dragosavca, oca Duanova. Istoga dana zatvorile su ustae i Milu Mandaria iz Vrebca i Savu Zoroju iz Pavlovca, a iz Mogoria dotjerale su i zatvorile Milju Vukovia i Jovu Maljkovia Makia. U zatvoru su nas drali sedam dana i za to vrijeme nisu nas tukli. Sedmi dan po nareenju Tomie upana pustili su iz zatvora Milu Mandaria, a nas etvoricu vezali nekim kanapom dva po dva, utovarile u zaprena kola ovdanjeg seljaka Mane Boia i odvezle u ustaki Zbirni logor u Gospiu. Kad smo stigli u Gospi ustaka pratnja, predala nas je ustaama u gospikoj kaznionici. Strpali su nas u jednu eliju na prvom spratu gdje je ve bilo zateeno desetorica Srba iz okoline Likog Petrovog Sela i Bihaa. Nakon tri dana premjestili su nas u drugu eliju, s prozorom okrenutim prema dvoritu, koja je bila neto prostranija. U ovoj eliji smo prvi dan mogli i da legnemo na patos, ali ve drugi dan dotjerale su ustae veu grupu Srba i nekoliko Hrvata iz Zagreba. Iz te grupe sjeam se Stjepana Kuia (mislim da sada ivi u Zagrebu). Ve slijedeeg dana ustae su dovele jednu veu grupu Srba s Dvora na Uni iz Banije i jedan broj njih nagurale u nau eliju. Ovi su ljudi jedva stajali na nogama, a po tijelu i licu imali su mnogo krvi i krvavih oiljaka po emu se vidjelo da su ih hrvatske ustae prethodno mnogo tukle i mrcvarile. Negdje predveer istoga dana u nau eliju upali su nai muitelji ustae. Bili su to mlai ljudi, negdje izmeu 20 i 30 godina. U rukama su imali tapove duine oko pola metra i njima poeli nemilosrdno da mlate koga su gdje stigli, a najvie Banijce, poto su bili prvi do vrata. U ovoj eliji bilo nas je 25. Bili smo nabijeni jedan do drugoga i morali smo stajati i danju i nou jer nije bilo mjesta da sjednemo. Sutradan su nas izveli na dvorite i dok smo etali u krug, ustae su nas udarale nogama, nekoga akom, a nekoga drvenom toljagom. Jednoga Banijca udarali su po glavi tako da je pao obliven krvlju. Ustae su ga odvukle pod esmu u dvoritu i polile vodom. Vraajui se u eliju

265 nosili smo ovog premlaenog Banijca, uz njegove jauke i teke boli. Naveer su ovoga i jo nekoliko Banijaca odveli iz elije i vie ih nismo vidjeli, a vie nas ni u etnju nisu izvodili. U kaznionici su nam davali jednom dnevno jesti naizmjenino: jedan dan malo pasulja, a drugi dan kau. U eliji se nalazila i kibla za vrenje nude tako da iz elije nitko nije mogao izlaziti. Svako vee su ustaki banditi ulazili u elije i batinali zatvorenike, a da se ne bi uli jauci i zapomaganje rtava, na dvoritu su ustae zvonile nekakvim zvonima ili snano udarale po teim metalnim predmetima, to je priguivalo jauke zatoenika. Poslije tih premlaivanja u dvorite kaznionice dolazio bi kamion, a onda bi iz elije izvodili zlikovci grupe zatvorenika, tovarili ih u kamion i odvozili za nas tada u nepoznatom pravcu, ali se nisu vraali. Kako se to uglavnom odvijalo nou uo sam uvijek kako su ustae urlale: Ulazi! i Penji se!. Jedanaesti dan boravka u gospikoj kaznionici sve nas iz moje elije ponovo su izvele ustae u dvorite, u etnju. Tek to smo napravili jedan krug, a u dvorite su uli kamion i jedan manji autobus. Ustae su vezale dvojicu po dvojicu i gurale nas u kamion. Kad su napunile kamion, ostale su ubacile u autobus. Dok su vezale Srbe i gurali ih u kamion, jedan ustaa priao je jednom stasitom Banijcu, izrazito brkatom i isupao mu brk. ovjeka je oblila krv, a kada se poeo brisati, ustaki krvnik ga je udario nekoliko puta akom u nos i u stomak. Autobus je vozio nama poznati Hrvat, Luka Poli, sin Frane Polia, trgovca iz Gospia. Zapitao sam ga, kuda emo? Meutim, on je okrenuo lea i nije mi htio nita rei. U kamion i autobus, tom prilikom, utovarile su ustae izmeu 70 i 80 Srba. Kamion i autobus pratile su namrgoene ustae, nama neki dobro poznati nam komije. Kriom sam primijetio da se kreemo Kanikom ulicom, u pravcu Karlobaga. Nakon neto vie od pola sata vonje stigli smo u hrvatsko selo Trnovac. Iznad katolike crkve, na okuci puta koji se penje u pravcu Velebita i hrvatskog sela Jadovnog, ustae su nas iskrcale. Tu nas je doekala povea grupa ustaa koji su odmah priskoili onima koji su nas dopremili i pomogli im da nas poveu nekom crnom

266 icom dvojicu po dvojicu, a onda jednim lancem itavu kolonu po duini. Tako povezani ekali smo oko dva sata vremena sve dok ustae nisu autobusom i kamionom dovezle i drugu grupu iz gospike kaznionice, povezali ih kao i nas i poveli po onom kamenjaru prema logoru smrti Jadovno na Velebitu. Ispred sela Jadovnog smo stajali petnaestak minuta, a za to vrijeme ustae su Hrvati ovoga sela astili rakijom. Nakon ovoga odmora krenuli smo u Velebit prema logoru smrti Jadovno nazvanog po ovom spomenutom selu. Bio sam vezan sa Savom Zorojom i dok smo ili u umu, mislili smo da e nas u njoj pobiti. Nekako istovremeno pomiljali smo i na bjekstvo. Nas dvojica namjeravali smo to uiniti jo na putu iz kaznionice u Gospiu. Kroz umu su nas vodili est do sedam kilometara, a zatim skrenuli umskom stazom udesno od puta. Nakon petsto-esto metara hoda stazom zauli smo amor ljudi, a zatim smo ugledali logor. Bio je ovalnog oblika i opasan sa tri ili etiri reda bodljikave ice koja je djelomino bila prikovana za stupove, a djelomino za iva stabla. Ulaz u logor bio je u stvari prolaz kroz bodljikavu icu, irine 1 1,5 metar. Ispred samog ulaza u logor doekao nas je upravnik logora Rude Ric s jo jednim ustaom. Kako je kolona prilazila, njih dvojica su nas popisivala ime i prezime, godina roenja i mjesto odakle je tko. Takav popis ustae su vrile i onda kada su nas zatvorile u kaznionicu u Gospiu. Poto su popisale podatke, odrijeile su nas i ugurale u logorsku icu. Kada su nas sve strpale u logor, bilo je ve tri sata poslije podne. itavog dana nismo dobili nita za jesti. Po mojoj procjeni u logoru smo zatekli neto vie od 500 ljudi Srba i idova iz Zagreba, Karlovca, Bihaa i drugih mjesta ND Hrvatske. Izgledalo mi je da je logor tek osnovan, moda prije desetak dana, poto su jo bili svjei tragovi ograivanja i drugih radova u njemu. Ve u prvi sumrak uli smo iz pravca kojim smo doli poduu pucnjavu. Pobile su ustae treu grupu koju su vozili u logor jo na putu, jer su kamioni doli u sumrak prazni i krvavi do logora. Na sredini logora zatekli smo poveu gomilu kamenja koju su, najvjerovatnije, prethodnih dana po logoru sakupljali zatoenici. Lijevo od ulaza u logor, izvan ice, nalazila se povea vrtaa udubi-

267 na, a nedaleko nje bila je jedna drvena baraka u kojoj su boravile i spavale ustake zvijeri. Malo dalje od te barake, takoer lijevo od ulaza nalazila se nadstrenica, pokrivena uglavnom granjem, u kojoj se u poetku kuhalo za ustae, a kasnije i za nas logorae. Za vrijeme mog boravka u logoru, po nareenju ustaa i domobrana, mi logorai smo na ogradu logora dodali jo nekoliko reda bodljikave ice tako da je njena visina dosegla vie od dva metra. U krugu logora sjekli smo stabla i iznosili ih izvan logora. Od drva napravili smo, takoer, van ice dvije straarske osmatranice: jednu na junoj, a jednu na sjevernoj strani logora. Unutar logora nije bilo nikakve barake niti nadstrenice pa smo mi logorai boravili pod vedrim nebom, na zemlji, kori drveta, ili obinoj grani sjedili i spavali. Drugog dana boravka u logoru po desetorica Srba dobila je od ustaa jednu sjekiru i svaki od njih komad drveta. Naredili su nam da napravimo drvena korita iz kojih emo jesti. U ta korita dobivali smo jednom dnevno neto malo kae, a logorai idovi i Hrvati primali su kau u nekakve erpice i limenke. Logor su obezbjeivali ustaki i domobranski straari, rasporeeni na etiri straarska mjesta i to: na svakoj osmatranici po jedan i jedan na ulazu. Ukupno obezbjeenje logora, dok sam ja bio u njemu, inilo je tridesetak ustaa i domobrana. Iz logora su svaki dan izvodili po jednu grupu od 10 ljudi u pravcu sjeveroistoka, pod pratnjom straara, po vodu. Gdje se tano nalazila voda, nije mi poznato, poto nikad nisam iao po nju. Takoer svakodnevno, iz logora su ustae izvodile grupu Srba u umu da sjeku drva i teku grau koju su onda donosili u logor da bi od nje pravili neke objekte barake. Predveer, drugog dana mog boravka u logoru, ustae su prozvale oko 30-40 ljudi podijelili ih u manje grupe od 8-10 i pod pratnjom odvele ih stazom kojom smo dovedeni. Nakon sat do sat i pol vremena, ula se pucnjava, ali od zapadnog pravca od logora, negdje iz smjera skretanja umskog puta ulijevo (gdje su nas skrenuli na stazu kojom smo doli u logor). Nedugo poslije prestanka pucnjave ustae su se vratile u logor. (Pobile su ih uz put iznad bezdana na Grginom brijegu).

268 Znali smo da ubijaju i da e nas sve pobiti. Niko se svejedno nije odluivao na pojedinani ili masovniji bijeg od sigurne smrti. Ljudi su bili ko ovce, mirni, trpjeli su i nadali se moguem ivotu. Svaki put kad bi ustae formirale grupu logoraa za sjeu drva, ja i Sava Zoroja gurali smo se to blie kako bismo uspjeli izai van logora. Treeg dana ja sam se ugurao u grupu, ali poto nije uspio Sava i ja sam se povukao iz grupe za izlazak nazad u logor. Toga dana logor je obiao veliki upan, krvnik Like i Gacke, Jurica Frkovi s jo dvojicom ustaa i jednom enom. Svih etvero bili su u ustakoj uniformi, a u pratnji Rude Rica, koji im je neto objanjavao, proetali su logorom. Do ulaza u logor s njima su dola jo dvojica ustaa i tu ostali u razgovoru sa straarima. U jednom trenutku, dok su ovi etali logorom, neto su zastali i Sava ih je zamolio da mu dadu cigaretu, pa je jedan ustaa izvukao cigaretu i bacio mu onako ciniki. ena koja je bila sa upanom, sjeam se da je bila srednjeg rasta i iroke glave. Ustae su svakog dana dovozile nove rtve i svakog dana ih odvodile iz logora i ubijale. Pucnjava nije prestajala. Za vrijeme mog kraeg boravka u logoru Jadovno nije jo bilo ena i djece. Samo nakon tjedan dana boravka u logoru, Sava i ja smo uspjeli da se uguramo u grupu koja je odreena za sjeu drva. Povele su nas ustae na istonu stranu logora i dale svakoj dvojici po jednu sjekiru, pa smo na smjenu sjekli. uvala su nas dvojica naoruanih zloinaca ustaa, a u neposrednoj blizini bio je straar koji je s te strane obezbjeivao logor. Oborili smo jedno drvo i poeli kresati granje. Ustae su u tom asu neto priale i pripravljale cigarete, a poto nas je kronja oborenog drveta zaklanjala od njihovog pogleda, bacili smo sjekiru i dali se u bijeg. Bilo je to oko deset sati prije podne, jednog lijepog sunanog ljetnog dana, koga do smrti neu nikad zaboraviti. Trei kroz umu i bujad preli smo oko 300 metara a da straari nisu primijetili da nas nema. Tek tada smo uli iza nas veliku galamu i pucnjavu na to smo jo ubrzali tranje samo da se to vie udaljimo od logora smrti i ustakih koljaa. Tek nakon jednog sata tranja kao zvijeri kroz umu zastali smo, orijentisali se i krenuli u pravcu vrha Velebita i Karlobaga. Na

269 vrh Velebita izbili smo oko 12 sati. Odatle smo uoili put kojim smo dovezeni u logor i hrvatsko selo Jadovno. Tako smo se ponovo orijentisali. Traili smo vodu, bili smo jako edni i, kad je nigdje nismo nali, grizli smo list da bar malo ublaimo e. Sputali smo se niz Velebit, ka selu Trnovcu. Ispred Trnovca primijetili smo jedan izvor i naizmjenino u par navrata popili po malo vode, pokvasili lice i u umi se malo odmorili. Bilo je oko 3 ili 4 sata poslije podne. Poto smo morali obii ustako selo Trnovac i prei dosta dug put do Divosela, nastavili smo da se kreemo donjim rubom ume, osmatrajui sela. Idui tako umom naili smo na starijeg mukarca i mlau enu koji su sakupljali suvi list. Mi smo se uplaili njih, a oni nas. ena je poela dozivati mukarca pa smo pobjegli u pravcu sela Bruana. U prvi sumrak preli smo preko bara izmeu Likog Novog i Velebita i negdje kasno u noi doli u Divoselo u kuu Janka Rajevia. Ispriali smo mu tko i od kuda idemo, pa smo ga zamolili da nam dade neto za jesti i pusti nas da odspavamo kod njega nekoliko sati, do pred zoru, Janko i njegova majka dali su nam jesti, a zatim nas je on poveo na talu gdje smo spavali dok nas nije razbudio u prvo svanue, a onda nam je dao doruak, nakon ega smo produili u pravcu sela Ribnika. Kako je bila magla ispred sela Ornica, naili smo na kuu Paje Ciganina, ustae. Od njegovih pasa branili smo se kamenjem. U tom momentu Pajo je izaao iz kue psujui nas, a kad je vidio da smo se dali u bijeg, opalio je nekoliko zrna iz puke za nama. Kad se magla podigla, zatekli smo se na prostoru izmeu Bilaja i Ribnika. Ispred nas se isprijeila rijeka Lika. Preplivali smo je i izbili na cestu, za trenutak saekali dok su proli talijanski kamioni, a potom je pretrali. Ostalo nam je jo da preemo eljezniku prugu, ali smo se ve bili malo opustili, usporili hod i razgovarali. Odjednom je meu nas s lea upao jedan vakman na biciklu. Ne silazei s bicikla pitao nas je tko smo i zatraio nas isprave. Sava se u tom momentu brzo snaao i iz okreta udario ga akom u glavu, tako da se ovaj odmah strovalio na zemlju, zajedno s biciklom. Pokuali smo da mu uzmemo pitolj. Odjednom se zaula vika, velika galama i, kad smo se osvrnuli u tom pravcu, vidjeli smo gru-

270 pu seljaka iz hrvatskog sela Bilaja koja je pola na kosidbu. Ponovno smo pobjegli i u vrlo kratkom periodu pretrali prugu. Tek kad smo se udaljili, legli smo da osmotrimo ta se deava iza nas. Seljaci su i dalje bili u gomili oko vakmana, ali nitko nije trao za nama. Tu smo se Sava i ja rastali uz dogovor da se sutradan naemo u planini na ardaku. Sava je krenuo desno prema Pavlovcu, a ja pravo u svoje selo u Vrebac. Znao sam da bi mi bilo opasno otii u selo pa sam na prilazu selu zamolio jednu djevojku, koja je uvala stado, da mi donese neto hrane. Djevojka je otila i uskoro mi je njena majka donijela jelo. Dok se ona udila otkud sam ja tu, jer je znala da su me odvele ustae, u selu se zauo zvuk kamiona, a ubrzo i pucnjava kod moje kue. Ustae su u selu ubijale pse koji su lajali na njih. Odmah sam zakljuio da su podigli potjeru za mnom, pa sam ovim dvjema mojim kominicama rekao da nikome ivom ne govore da su me vidjele, i ja sam pobjegao ka rijeci Jadovi gdje sam se sklonio u jedan dbun i tako proveo dan. Tokom noi sam se prebacio u planinu. Ustae su opkolile moju kuu i drale zasjedu punih 10 dana i noi. itavo to vrijeme mojim sestrama i baki nisu dozvoljavale da se udaljavaju iz kue. Do poetka ustanka, Sava i ja skrivali smo se u planini, a ustae su raspisale potjernicu za nama i ponudile visoku nagradu u Vrepcu onome tko nas uhvati ili ubije. Danas sam penzionisani pukovnik NOV Jugoslavije i nosilac Partizanske spomenice 1941. Danas, ove 1988. godine, moj doktore uro, plaim se nae dalje sudbine Svjedoanstvo Branka Cetine zapisao sam na Velebitu, na mjestu ustakog logora Jadovno maja 1988. Priao mi je opirno i pokazivao dijelove logora i bezdane jame uz sami logor, gdje su ustae ubijale zatoenike i bacale u bezdanue. Opirnije vidi: Dr. uro Zatezalo, Kompleks ustakih logora smrti Jadovno.

271 O zloinu u Brakusovoj Dragi, zaseoku izmeu Zalunice i Vrhovina u Lici, 12. juna 1944. svjedoe: Soja Uzelac, roena Brakus, Stevo Gece Brakus i arko Uzelac. Odlaskom este like proleterske divizije Nikola Tesla krajem 1943. godine na borbeni zadatak u Bosnu, Crnu Goru, Sandak, za osloboenje Beograda i zavrne borbe za konano osloboenje zemlje, kao to su borbe na Sremskom frontu, pa sve do zavrnih bitaka za glavni grad Hrvatske, Zagreb, u njihovoj rodnoj Lici smanjena je borbena snaga partizanskih jedinica. Taj period njenog odsustva, od 1943-1945. godine, a naroito 1944, iskoristile su njemake okupacione i ustake kvislinke snage. One su ponovno zaposjele sve vanije komunikacije u otokom i brinjskom kotaru te znatno ojaale na podruju Gospia odakle su upadale na dotad osloboena srpska sela i unitavale sve to jo do tada nije bilo uniteno. Srpska naselja na teritoriji kotara Otoac i kotara Brinje ostala su gotovo nezatiena i izloena potpunom unitenju. Ustake jedinice 19. Mesieve bojne nenadano su upadale u dotad osloboena srpska naselja i vrile pojedinane i masovne pokolje srpskog ivlja, nevienih razmjera. U zaseokuu Divjaci, u karama, poetkom aprila 1944, ustae Mesieve bojne noem su masakrirale 17 mukaraca, ena i djece. Gotovo istovremeno opkolile su zaseoke Bige, Gulane i druge u okolici Donjeg Babinog Potoka i poklale 128 seljaka, veinom ena i djece, a 30 ranile koji su bjeali iz toga uasa i svojih zapaljenih kua. Tom prilikom su junaci Mesieve bojne porodicu Bude Bige od osam lanova zatvorile u njihovu vlastitu kuu, poklale ih, polili benzinom i zapalili. Istovremeno, samo stotinjak metara dalje, vitezovi iste ove bojne izveli su iz njihove kue porodice Nikole i Bude Erora od jedanaest lanova te ih pred njihovim domovima redom noevima izmasakrirali a potom mrtve sloili jedne na druge. Zaklanu djevojicu Milicu, staru devet mjeseci, stavili su na grudi mrtve majke Marte rugajui se i tako njihovoj zloinaki skrojenoj zloduhoj ivotnoj sudbini.

272 U Sjeivici, zaseoku Turjanskog, zaklale su ustae 30 srpskih seljaka i zapalile sve njihove kue. Ivan Arbanas Vanja je u Zborniku Kotar Gospi i kotar Perui u NOR-u, 1941-1945, na strani 372. i 373. zapisao: Godine 1944. u kosinjskoj opini ustae su u lipnju i srpnju organizirale pravu hajku na srpsko stanovnitvo Kra, Mlakve, Studenaca i druge zaseoke. Iznenada su upadale u sela i sve, koje bi pohvatale, odmah su ubijale, trpale u kue i palile... pljakale su imovinu i spaljivale sve to je gorjelo. Radile su to sistematski kao i augusta 1941. godine namjeravajui da ta podruja potpuno oiste od srpskog stanovnitva... Tako su u Studencima, u zaseocima Sitvuka i Praia, pobile i poklale 18 srpskih seljaka, uglavnom ena i djece. U Dulibi i Kru ubile su 38 Srba. Pobijene u Dulibi spalile su u kui Petra Munjasa. Istrebljivanje ustae su sistematski provodile itave te godine. Ustae su 14. prosinca 1944. opkolile Docin Gaj i jo nekoliko susjednih zaselaka i u njima pohvatale i pobile 67 srpskih civila... U posljednjoj godini Drugog svjetskog rata ustae su samo na podruju opine Gospi i opine Perui pobile 867 srpskih seljaka od kojih su februara i marta 1945. njih 116 nakon muenja objesile u Gospiu. Tako su i u posljednjoj godini antifaistike borbe nestajala srpska naselja i svirepo ubijano njihovo stanovnitvo kako u Lici, tako na itavom podruju Nezavisne Drave Hrvatske, poglavara Ante Pavelia. O tom genocidu zapisao sam 2. augusta 1990. godine svjedoenje preivjelih mjetana iz zaseoka Brakusova Draga, smjetenog izmeu Zalunice i Vrhovina u Lici, do 1944. lijepog malog naselja sa 17 domainstava, a sada, 2002. godine, nepostojeeg. Prema izvornim arhivskim dokumentima i svjedoenju preivjelih, Brakusovu Dragu opkolile su ustae ve spomenute 16. ustake bojne zapovjednika Mesia ujutro oko osam sati 12. juna 1944. godine. Zatekle su gotovo sve ene, mukarce i djecu kod njihovih kua, osim nekoliko pastira koji su ve bili izveli stoku na panjake u okolini svoga sela. Ile su ustae, meu kojima i poznate komije iz susjednih hrvatskih naselja iz okolice Brinja, od kue do kue i sazivale

273 mjetane Brakusove Drage da dou u prostranu drvenu kuu Branka Brakusa, gdje e im, kako su govorile, odrati govor i dati im vane obavijesti. Kada su se stanovnici sela okupili u kui, ustae su oko iste postavili mitraljeze da ne bi netko mogao pobjei a zatim su upadale meu nemone, prestraene i izbezumljene, kundaili ih, klali i boli svojim specijalno izraenim i podeenim noevima za takva razbojstva. Nastao je pla djece, gromoglasan jauk majki, oajno zapomaganje baki, djedova... Zatim tiina. Tek pokoji znak izdiueg ivota. Kada su se dovoljno nasladili tuim patnjama, ustae donesoe slamu, naslagae je oko kue a vrata zakljuae i prozore zatvorie. Tada su zapalile kuu i iz mitraljeza pucali po istoj, po iznakaenoj ivoj ili jo poluivoj djeci, njihovim majkama, oevima i djedovima. Njih 57. Gotovo svi stanovnici zateeni u selu izgorjee u jednom danu zajedno s kuom Branka Brakusa ide. Opljakae srpska imanja, stoku pohvatae i odagnae. Uvjereni da su svoj posao uspjeno viteki izvrili i da nitko nije preivio zapalie sve kue u selu i odoe pjevajui. Meutim, troje ih je uspjelo preivjeti i ispriati o monstruoznom zloinu. Soju Uzelac, roenu Brakus, staru 78 godina, naao sam u njenoj skromno obnovljenoj kui u Brakusovoj Dragi 2. augusta 1990. godine. Sada u starosti, ali jo od te svoje mladosti odjevena u crninu, sa suzama u oima kao da se sve to zbiva ovoga trena, pria tihim drhtavim starakim glasom: Oko 9 sati ujutro 12. juna 1944. godine dole su ustae i opkolile selo, Brakusovu Dragu. Jedna grupa je ila kroz selo i pozivala ljude neka dou da e biti sastanak. Poto puka goni morali smo ii. Narod istjeran iz svojih kua sakupio se kod kue Branka Brakusa ide blizu ceste. Sa mnom su bila moja djeca-sinovi, edo i Jovo, otac, stric Dane, strina Maa i cura moga brata Nikole. Kad su nas natjerali u kuu 10 do 20 minuta nismo znali ta je i ekali smo sastanak. Jovo Uzelac je pogledao kroz prozor i vidio to nam se sprema jer su oko kue ustae postavile mitraljeze. Najprije je meu nas upala jedna grupa ustaa i bola nas noevi-

274 ma, a poslije toga su poeli pucati po nama i bacati bombe. Kako je koga zakailo, padao je, ne zna gdje ti je dijete a ne zna ni gdje si. Kuu su zapalili kad su uli da se niko vie u njoj ne pomjera. Prije toga je bilo sunce, a tada je poela kia kad je kua poela goriti. Bila sam ranjena na 14 mjesta, ali pri svijesti i dosta jaka (imala sam 32 godine), nisam htjela dozvoliti da me ugui dim ili da iva izgorim u vatri. Izala sam, a ni sama ne znam kako, kroz jedan prigradak kue. Djeca mi i roaci ostae u zgarei. Nikad ih vie nisam vidjela. Rano moja. I drugi ljudi su pokuavali pobjei, ali malo ranije, ali su bili ubijeni od ustaa koji su pucali iz postavljenih mitraljeza. Onako ranjena i krvava, dovukla sam se do ispod ceste kod nekog kamena i tu ekala. Negdje naveer oko jedanaest sati nala sam se s ocem koji se iz zapaljene kue lake ranjen sa Stevom Brakusom uspio izvui. Otili smo uz teke muke u Zalunicu kod Steve Uzelca. Ja sam bila smjetena kod ene Ljube Popovia dva dana. Tamo mi je Dara Bobi oiala krvavu kosu i previla rane. U Zalunici sam ostala sve do osloboenja, sve dok mi se mu nije vratio iz Njemake s robije. Kad sam malo prizdravila otila sam do mjesta na kom su nas ustae ubijale... Reci mi, teto Soja, kakvu pomo primate od drave? A ta me pitate? Za pobijenu djecu nikada nisam primala nikakvu pomo, a tek od 1977. godine primam neku invalidninu mizeriju i ekam samo da umrem. Jedino me smrt moe izlijeiti od svih tih muka sjeanja stranih doivljaja iz moga napaenog ivota. Predugo je to trajalo, dijete moje..., zavrila je starica sjetnim tonom. Stevo Gece Brakus se dobro sjea preivjelih muka i kao da se sve zbilo juer pria: Ujutro 16. juna 1944. godine, ustae su u nae selo dole kroz tunel. Kod tunela su obani uvali stoku. Jedan od njih je bio arko Uzelac. iv je, moete i s njim razgovarati. On je bio izranjavan. im su doli, opkolili su selo. Za to vrijeme, ja, Vojkan i Vlado Brakus smo uvali ovce malo dalje. Sa mnom u naruju bilo mi je najmlae dijete, sin uro star tri godine. Nali su nas u blizini eljeznike pruge i poveli govorei da emo ii otkopavati mine kojima je navodno cesta bila minirana. U selu smo nali ve saku-

275 pljen narod i tada nam je reeno da emo ii u logor, a kue e zapaliti. Kad smo doli do pred kuu Branka Brakusa ide, poela je padati kia. Rekli su nam da uemo u kuu jer nas napolju ne mogu popisivati. Narod je ulazio u kuu, a zadnji je bio Jovo, brat arka Uzelca, koji je vidio pripremljene mitraljeze. On nam je rekao da emo sigurno svi biti pobijeni. Ja sam drao svoje dijete u rukama, a neto stariju djecu su u kuu dovele moja ena i moja majka. Kua je bila graena od tankih brvana pa to nije bila prepreka za mitraljeske rafale. im su poeli pucati, dijete mi je klonulo u naruju, bilo je pogoeno, oblila me djeja topla krv. Ljudi su preko mene padali, sav sam bio uprskan krvlju i mozgom Vlade Brakusa. Pao sam u nesvijest. Nakon pucnjave bacile su ustae bombe i tad me malo zakailo u nogu, evo ovdje, vidite i sad se dobro pozna. Onda su donijeli slamu i zapalili kuu i u njoj mrtve i poluive ljude. Osjetio sam da je preko mene neko koraknuo, prepoznao sam Miana Brakusa. Kad nas je dim poeo guiti, Mian je iskoio kroz prozor. Ispravio sam se i ja, pa kako vie nije bilo pucnjave, krenem za njim. Kroz kapak kue (otvor za podrum) pored nas uspjele su se izvui: Milica, starica Isaljua i Anka Brakus sa Nikolicom, djetetom u naruju (sada pravnik, ivi u Zrenjaninu), tada je imao nepune tri godine. Napolju sam uo ustae kako se jagme koji e vie napljakati i pobjegao u drenjik gdje sam naao starog Miana kako se zavukao u grmlje, samo mu se noge vide. uli smo ustae kako idu cestom, gone nau stoku i pjevaju svoje pjesme. Tada sam Mianu rekao da mi ivot vie ne vrijedi i da u ii u selo neka me ubiju. Povukao me i nije mi dao ustati govorei kako me ustae nee odmah ubiti, nego e me najprije muiti i kopati oi. Sklonili smo se, a suton se pomalo poeo hvatati. Malo dalje se jo pucalo, a oko kue vie ne. Selo su zapalili. Gledao sam kako padaju ljebovi sa moje kue. Sve kue s gospodarskim zgradama bile su zapaljene, a bilo ih je sedamnaest. Bjeei otili smo u arkovu dolinu i uli da jaue neka ena. To je bila njegova, Mianova ki Soja-Soka, sva krvava kakav sam bio i sam. Bila je ranjena na vie mjesta. U vatri kue su joj ostala dva sina. Starom sam rekao ko je ona, a on se uhvatio za glavu ne znajui kud i kamo bi s njom. Kako se uhvatila no, a zloinci otili, vratio sam se u selo da vidim ima

276 li jo netko iv. Nisam uo nikoga. Rastao sam se od Miana i Soke koji su krenuli onako krvavi i jadni u pravcu Zalunice, a ja u zaselak elinu. U elini sam naao arka Uzelca prislonjenog na jednoj ogradi kako jaue i zove ujaka. Od rana se jedva micao. Priao mi je kasnije da je bio kod goveda kraj tunela i da su preko njega ranjenog i krvavog prele ustae mislei da je mrtav jer je pao u aptovinu. S njim je bilo nekoliko obania i sve su zlikovci pobili, a on se dovukao do ujakove kue u elinu onako ranjen. Ja sam otiao kod svog ujaka u kare gdje sam ostao due nego to sam mislio. Nakon izvjesnog vremena sam se vratio da vidim zgarita zajedno s mojim zetom Brankom Vlataniem. Doli smo ispod ume jer su okolo bile ustake zasjede (uvali su cestu i eljezniku prugu). Primijetili su nas i zapucali, ali smo mi pobjegli. Branko i ja smo nakon mjesec dana iskoristili pogodnu priliku i platili jednom kalajdiji da izvadi sve kosti iz jame u koju su ustae pobacale i zatrpale mrtva tijela onih koji nisu izgorjeli, kao i kosti sa zgarita onih koji su u kui spaljeni. On je napravio jedan veliki sanduk i u njega poloio kosti. Sanduk smo zatim natovarili na kola, odvezli na groblje u Zalunicu i sahranili. Mjesto gdje su kosti naih najmilijih sahranjene niim nije ni do dananjeg dana obiljeeno. Mi preivjeli, kojih nas je ostalo malo, nemamo novaca, a nae drave nije ni briga, pa se tako za mjesto naih mrtvih naprosto ne zna. Ustae koje su poinile ovaj stravini zloin bile su uglavnom iz naih susjednih hrvatskih sela i mjesta. Tako sam jednoga od ustaa koji su nas ubijali samo zato to smo Srbi prepoznao poslije rata. Rodom je bio iz Kompolja, a zvao se Nikola. Poginuo je na traktoru 1989. Prijavio sam miliciji u Otocu da je on bio u grupi ustaa koji su nas masakrirali i u kui zapalili, ali su mi oni rekli da o tome nikome ne govorim i da ne bi bilo dobro da se sad raspiruje nacionalna mrnja i tako je ostalo. A ta moemo, moda je to i bolje. Doite, moj doktore i pogledajte. Evo ove na mjestu zloina do danas je ostalo zgarite spaljene kue. Niim nije obiljeeno. Mogue i zato to je blizu ceste pa bi prolaznicima bilo i uoljivo. A ovako tu raste jedan jasen i neto dbunja koje nikoga ne podsjea na nae patnje i stradanja. Istina evo ovdje kraj ceste podignuto je

277 jedno obiljeje, za koje smo sakupili novana sredstva. Loe je uraen. Pravo ruglo. Na njemu su napisali i la da su taj zloin uinili njemaki okupatori i ustae. Ma kakvi okupatori. Oni u ovim krajevima nikada tako neto ni slino nisu uinili. Njemaki lijenici su naim muenicima previjali rane koje su im uinile ustae ba ovdje u naem selu. Zalijeili su rane Soki i Branku pa i nekim drugim pobjeglim s mjesta ustakog zloina. Umjesto ovakvog spomenika, puno bi ljepe bilo da su samo mjesto zloina uredili i obiljeili, napisali istinu, a na cesti postavili putokaz gdje je, jer je samo 100 metara od ceste pa bi netko siao i vidio mjesto naeg stradanja. To bi bila istina koja bi odgajala za budunost... Stevo, ispriaj nam to i kako je bilo poslije rata? ...Poslije rata zaposlio sam se u radionici u Vrhovinama, a kada je rasformirana, vratio sam se na svoje zgarite da uredim neki prostor za sebe za stanovanje, jer je sva moja porodica poklana. Najprije sam napravio jednu sobu. U tom poslu su mi ljudi malo pomogli. Od drave sam dobio samo neto crijepa za talu. Sve ostalo je djelo mojih ruku. Kada sam podigao to malo krova nad glavom, oenio sam se s udovicom iz Zalunice, Julikom Karleuom. Bila je prava ena. Ona mi je rane zalijeila. Izrodili smo troje djece i sve smo ih kolovali. Najstariji sin mi je zavrio ocirsku kolu. Sada je po inu major. ivi u Zaboku, a na slubi je u Breicama. Oenjen je Hrvaticom. Ima jedno dijete i prilikom enidbe mu nije smetalo to su hrvatske ustae njegovu malu brau poklale i spalile, a nau Brakusovu Dragu u crno zavile i sa zemljom sravnile. Nismo djecu uili da mrze nikoga pa ni one koji su nam takva velika zla nanijeli. Ker nam je izuila krojaki zanat u Otocu. Dobila je neke papire i otila u London uz pomo jednog svog kolege koji je ve ranije tamo otiao. Nije mi bilo drago, ali to je tu je. Drugi sin mi je poginuo u saobraajnoj nesrei ubrzo nakon kerinog odlaska, a ena mi je umrla prije osam godina. Opet sam ostao sam. A ta se moe, valjda je to morala biti moja sudbina. U Londonu mi se kerka udala za jednog Makedonca, dobrog ovjeka. Imaju dvoje djece koja ue nau kolu. Ona mi iz Londona prije doe nego sin iz Zagorja. Vjerovatno ima bolju volju. Jedne prilike sam bio kod nje u Londonu i to kad mi je poginuo sin. Iao

278 sam da se malo smirim, pa kako nisam nauen na gradski ivot, jedva sam izdrao tri nedjelje. Na kraju naeg razgovora ja bih jo neto rekao o dananjem i buduem vremenu. Hajde, Stevo, samo reci! Mislim da se opet sprema zlo. ujem to se pria u narodu. Kau da u Hrvatskoj mogu ivjeti samo Hrvati. Ja sam malo vremena bio u Engleskoj pa sam vidio i uo da tamo ivi zajedno hiljadu nacija, a zakon je za sve isti to bi nam moglo biti putokaz kako naprijed. Ljude koje sreem takoer su uplaeni. Samo mislim da se danas narod ne bi dao voditi kao ovce na klaonicu, kao mi nekad. Ipak, mladi nijesu upamtili rat, pa ko e ga znati kako bi se ponaali. Ovo selo ima mene, dakle nema budunosti, a osim moje, pokriveno je jo par kua, ali stalnih stanovnika nema. arko Uzelac, sjea se dobro toga dana, 12. juna 1944. godine: uvao sam stoku u blizini eljeznike pruge. Tu su jo sa mnom bili Duan i Petar Brakus, Grozda i Slavka Brakus te Anka i Jelka Brakus (preivjela masakr). Kada su vidjele vatru u selu, djevojice su potrale kuama i tamo ih ustae pobie na najstraviniji nain. Igrali smo se kod samog tunela u Dragi i uli kako se puca iz mitraljeza. U tom asu naile su ustae i pozvale nas k sebi. Bilo je oko 9,30 sati u jutro, a kia je lagano padala. Doli smo blizu njih, i oni su nas pitali ima li partizana u tunelu, na to smo odgovorili da nema. Onda sam upitao: Gdje su nai roditelji? Rekli su nam da su otili u Otoac i da stoku trebamo goniti za njima, to smo mi i uinili. Kad smo doli do glavnog prelaza preko eljeznike pruge rekli su nam da sa stokom krenemo kroz usjek. Na kraju usjeka jedan stariji ustaa je zaustavio drugoga koji je nosio pukomitraljez traei ga da nas pobije. Ovaj je to odbio rekavi neka ubija onaj kome se to radi, a on nee. Na to je pukomitraljez primio jedan ustaa nieg rasta i zapucao. Pobjei se nije moglo jer je usjek bio dug oko 150 i visok 100 metara. Ispred mene je trao Duan a za mnom Petar. Pao sam potrbuke i glava mi je bila zaklonjena iza jednog kamena pokraj pruge. Kad me ustaa ranio u

279 nogu, osjetio sam kao da mi se u nogu zabilo nekoliko eksera i drugo nita. uo sam kako neko lupa po pragovima pruge. To je ustaa trao za Duanom jer sam poslije naiao na Duana mrtvog u krvi. uo sam rafal i kamenje kako prti iznad moje glave. Ustaa se poslije prugom vratio nazad, zaklali su nae blago i odagnali prema Vrhovinama. Ranjen sam bio na est mjesta i to: kimu, lijevu nogu na tri mjesta, desnu nogu i ruku. Na nogu nisam mogao gotovo nita, vidjele su se ile. Kad je sve utihnulo, pomakao sam se i smrailo mi se pred oima. Malo sam odmorio, doao k sebi i ustao. Negdje oko 20 metara od mene leao je Petar presjeen rafalom preko prsa, a glava mu je bila sva u praini. Doao sam do njega i kad sam mu stao na nogu pao sam kraj njega. Leao sam vie od pola sata i nisam mogao ustati. Da je Petar uspio napraviti samo jo dva koraka, uspio bi pobjei iz usjeka niz put. Ja sam ipak krenuo niz brdo. Ilo je nekako, ali kad je nastala uzbrdica, stalno sam padao na lea. Kako sam odluio da idem u elinu kod ujaka, a ne naim kuama, to ne znam objasniti. Cestu sam preao oko dva sata popodne. Sunce je grijalo i padala je lagana kia. Nekih pet metara po prelasku ceste legao sam kraj jednog telefonskog stuba. Na jednom kamenu, udolici, naao sam vode i popio. Cestom su prola dvoja kola ustaa. Pjevali su i veselili se. Nisu me primijetili. Tada sam se spustio pod kamen jer sam imao jo toliko snage. uo sam zvona na stoci i pomislio kako se stoka rasula, pa e me na taj nain ustae pronai. Izvukao sam se ispod kamena, ali sam pao potrbuke. Nijesam se mogao pomai jer sam izgubio mnogo krvi. Na jednom sam se kamenu napio vode i zavukao u dbun u blizini putia za elinu. Ustae su u selu, uo sam, gonili stoku, vikali i pucali. Blizu kua u elini stigao sam na zalasku sunca. Trebao sam prei jo samo jednu ravnicu, ali dok sam je prelazio, morao sam muke muiti i polijegati vie puta. Bilo je oko devet sati uvee kad sam se dovukao do ujakove kue i zvao u pomo. Meutim, nitko se nije odazivao iako sam uo da u kui netko pria. Zvao sam ponovno ujnu i tada su opazili da netko zove. Odjednom je preda me izaao Stevo Brakus (koji se izvukao iz zapaljene kue), uto naie ujak i polusestra mi Mileva. Oni su me donijeli u kuu, previli me, dali mi varenike da popijem, zak-

280 ljuali vrata i otili da se sakriju, tako da sam no proveo sam. Ujutro mi je druga polusestra zakucala na prozor pitajui jesam li iv. Svi su znali da su moji svi pobijeni i izgorjeli u zapaljenoj kui, otac, braa i sestre, ali mi zbog stanja u kom sam se nalazio nisu rekli. Ujutro su me na konjskim kolima povezli u Brlog kod Nijemaca i to tako to me ujna povezla cestom, a ujak siao preicom i saekao nas malo dalje. Odmah na putu susrela su nas dvojica ustaa i pitala ta mi je. Ujna im je rekla da sam se kod ovaca ranio bombom i tako smo proli. Da su nas pitali od kuda smo, i da su saznali istinu, sigurno bi nas zaklali. Nakon to me ujak preuzeo, ujna se istom preicom vratila natrag. U Brlogu je kod vaba tuma bio Duan epurina, ujakov poznanik iz Zalunice. Njemaki lijenik me pregledao, previo, pitao ujaka tko je to meni uinio, i poslao nas uz pratnju u Brinje. Putem ka Brinju smo ili kroz pravoslavna srpska sela, a u Brinju su bile ustae i Nijemci. Kad su me unijeli u jednu zgradu, dali su meni i ujaku supu da pojedemo, malo sam lake progledao. Odnijeli su me iz te zgrade u pratnji ujaka u bolnicu, koja je bila malo dalje i do nje smo stigli u pet popodne. Doktora tu nije bilo, a bilo je dosta ranjenih ustaa i vaba. Kad je lijenik doao, najprije je potrgao s mene sve zavoje kojim sam bio previjen u Brlogu. Rekao je da trebam ostati u Brinju i da mi ujak nae stan dok mi se ne zalijee rane. Ujak nije ni pokuao da trai stan, jer je to hrvatsko naselje i pored Nijemaca puno ustakim vojnicima. Kada bi saznali tko smo, znate to bi nam uinili. Ujak me preuzeo iz bolnice i odvezao natrag u Brlog. Tamo me smjestio kod jednog svog poznanika. Tu sam bio blizu lijenika njemake vojske. Sjeam se da sam tamo jeo palentu i zelenu salatu. U Brlogu kod njemakog lijenika su bile i dvije ene koje su se ranjene izvukle iz zapaljene kue u Brakusovoj Dragi, Isaljua i Kaja idina. Njih su ispitivali njemaki ociri i neto zapisivali. Ja sam neto htio rei, ali mi nisu dali. Odatle su nas Nijemci nakon nekog vremena uputili u bolnicu u Gospi. Vratili smo se u Zalunicu kui ujaka Dmitra. Ujak je otiao u elinu da trai laka zaprena kola od jednog ovjeka, ali mu ovaj nije htio dati, bojei se da e ostati bez njih i da e nas tamo ubiti ustae. Kako nismo otili u Gospi, uputili smo se ponovno u Brlog. Ujak Dmi-

281 tar me smjestio u kuu dobrog ovjeka, Marka Bjelobabe, gdje sam proveo osam dana. vapski lijenik dolazio je svaki drugi dan da mi previje rane. Donosio je i cigarete mom ujaku, a meni suve ljive i bombone. Ponovno su me iz Brloga uputili u bolnicu u Brinje. Tamo sam u bolnici naao Radu Pantelijinog koji je bio u Brinju operisan na bruh. Tamo sam proveo tri mjeseca i lijepo prizdravio, pa su me odvezli ujakovoj kui u elinu. Vie nisam iao nikuda. U proljee 1945. godine, kad smo osloboeni, brati Boo Brakus mi je napravio drvenu sandalu na visoku petu koju sam nosio da otegnem ilu, to mi je znatno pomoglo. Kako su svi moji najdrai i najmiliji pobijeni i izgorjeli u zapaljenoj kui i to: otac Vujo (55 godina), sestra Vida (22 godine), brat Jovo (16 godina) i brat Mio (9 godina), ostao sam sam i ivio kod ujaka Dmitra u elini sve do 1949. godine. Tad sam se oenio, vratio se u Brakusovu Dragu i tamo napravio kuu za koju sam od drave dobio jedino crijep. ena mi je rodom iz Zalunice. Od njene porodice, ustae su joj ubile djeda Petra. Ubile su ga ustae koji su prije rata bili s njim u prijateljskim odnosima. Invalid sam 40%, ne primam nikakvu invalidninu, jer sam, kako kau, u redovnom radnom odnosu. Valjda to tako mora biti. Ali u vrijeme sadanje deavaju se kako ujem i vidim gadne stvari. Svakakve izjave mrnje sluamo s televizije i radija. Govore ih sa arom kao i oni Pavelievi 1941. godine, oni ak i u koje smo godinama vjerovali, koji su nas uili da sve zaboravimo, oni koji su i stvarali ovu zemlju mira i slobode. Kako je krenulo, moglo bi biti gore nego to je bilo ukoliko se opet meusobno zakaimo. Miljenja sam da se Srbi vie ne bi dali prevariti. Ja dok mogu, nikom se ne bih dao iv u ruke da me onako mui, radije bih se sam preklao. Mada, nikoga ja ne mrzim, sa svima sam dobar, nikada do sada vama nisam nita priao o mojoj i mojih suseljana tragediji. Moj ivotni princip je uvijek bio da gledam u ovjeku ovjeka, bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost. Ne znam u to e se sve ovo izroditi?...

282 U zaseoku Brakusova Draga smjetenom izmeu Zalunice i Vrhovina u Lici, ustae su masakrirale i u jednom danu, 12. juna 1944. godine, ive spalile u kui Branka Brakusa ide 57 Srba, itelja toga sela: mukih 22, enskih 35, od kojih djece u starosti do 16 godina 33 ili 58%. Prezime, ime oca, ime i godina starosti rtve: Brakus Branka Marta 12 godina Brakus Branka Duan 6 godina Brakus Branka Mile 4 godine Brakus Branka Pera 9 godina Brakus Petra Vojkan 44 godine Brakus Vojkana Boja 42 godine Brakus Gece Kata 56 godina Brakus Marka Staka 32 godine Brakus Steve Mira 8 godina Brakus Steve Kaja 6 godina Brakus Steve uro 5 godina Brakus Steve Rade 3 godine Brakus Ise Jovo 13 godina Brakus Nikole Vlado 58 godina Brakus Vlade Savka 15 godina Brakus Vlade Slavka 10 godina Brakus Vlade Radojka 9 godina Brakus Vlade Mira 7 godina Brakus Gece Staka 34 godine Brakus Branka Dragica 11 godina Brakus Branka Rade 6 godina Brakus Filipa Marica 29 godina Brakus Mile Milivoj 44 godine Brakus Steve uro 3 godine Brakus Mile Maa 41 godina Brakus Milivoja Grozda 9 godina Brakus Duana Ankica 6 godina Brakus Veljka Anka 42 godine Brakus Milivoja Staka 39 godina

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29.

283 30. Brakus Milivoja Ankica 31. Brakus Milivoja Mile 32. Brakus Milivoja Mira 33. Brakus Milivoja Jeka 34. Brakus Rade Pera 35. Brakus Rade Duan 36. Brakus Rade Petar 37. Brakus Rade Lazo 38. Brakus Rade Dragica 39. Brakus Laze Duanka 40. Brakus Nikole Dane 41. Brakus Mane Kata 42. Brakus Nikole Dragica 43. Brakus Mile Pera 44. Brakus Nikole Duan 45. Brakus Mane Latinka 46. Brakus urana Julka 47. Brakus Mile Marija 48. Brakus Mile Anka 49. Popovi Milana Milan 50. Uzelac Dane Marija 51. Uzelac Soje edo 52. Uzelac Soje Jovo 53. Uzelac ure Vujo 54. Uzelac Vuje Vida 55. Uzelac Vuje Jovo 56. Uzelac Vuje Mio 57. Uzelac Mile Ana 8 godina 5 godina 4 godine 2 godine 34 godine 15 godina 10 godina 8 godina 5 godina 27 godina 44 godine 12 godina 14 godina 43 godine 44 godine 59 godina 42 godine 59 godina 22 godine 4 godine 56 godina 8 godina 6 godina 55 godina 22 godine 16 godina 9 godina 21 godina

284

Milica Radovi Poua Kr Gradina Kosinj

Ustae su izvrile masovni pokolj srpskog naroda u selu Mlakva 6. augusta 1941. godine i ve sutradan 7/8. augusta iste godine u umi Obljaj poklae 47 mukaraca, ena i djece. Svjedoenje Milice Radovi Poue o tom i drugim ustakim zloinima zapisao je Dane Lastavica u Kosinju 24. jula 1985. godine. Milica je ispriala: Kada je bio opi pokolj Srba u Mlakvi 6.8.1941. godine neko je povikao Bjeimo... Odmah smo pobjegli iz kue zgrabivi na brzinu neke najnunije stvari. Otili smo u Dragu Lastaviinu, gdje smo i prenoili. Sjutradan smo krenuli u Dragu Pavlovia, pa smo i tu jednu no prenoili. Ujutro je oko nas nastala pucnjava i u bjekstvu kroz umu nali smo se ja i mama s porodicom Steve Lemia. Kad smo doli do iznad Obljajca u jednu jamu sakrili smo moju mamu, Stevu i Jeku Lemi i zatrpali ih nekim granama i unjom. Ja, Boo Lemi, Milan Paripovi Vujakanov i jo vie njih krenuli smo iz Obljajca, kraj kue Lemi Dane Sovrina i doli u utnicu, gdje smo nali uru Cvijanovia (umro kao pukovnik JNA 1953.), Branka Cvijanovia (poginuo 24.2.1944. kao predsjednik Opinskog NOO-a Kosinj) i druge Zabarljane. Oni su nam ispriali o pokolju srpskog naroda u Mlakvi i o ubistvu Luke Cvijanovia (oca ure, Branka i Alekse). Noili smo tu, a sutradan opet krenuli prema Obljajcu da vidimo da li je tko ostao iv u Obljaju i Obljajcu. Na putu smo bili preko dana u Dragi Brnevoj pokraj ceste gdje smo lako mogli vidjeti kako ustae progone srpski narod iz Kra i njegovu imovinu: robu, namjetaj, krupnu i sitnu stoku. Bilo nas je u zbjegu 28 dua, ena i djece najvie. Bjeei, naili smo na vrh Obljajca na Vasiliju Lemi, suprugu Petrovu, majku troje djece. Ustae su joj odsjekle obje dojke, postavile je na kamen kao da sjedi, a na njeno krilo joj postavili malu Mariju tek roenu bez gornjeg dijela glave, od nosa pa gore, a uza nju jo ivu, krvavu i u suzama sjedi njen mu Petar i otac izmasakriranog im djeteta i plae. Petar je ranjenu suprugu i usmreno dijete odvezao kui, a pred kom je naao zaklanog oca svoga, Milu.

285 Ranjenu Vasiliju su odvezli talijanski vojnici u bolnicu u Otoac, od kuda se nije nikad vratila. Mi smo se svi vratili iz Obljajca u Pavlovi Dragu. Krenuli smo dalje u zbjeg ali su nas pohvatale ustae kod Grgia u Kosi. Poveli su nas prema Janu. Prolazili smo pored jedne jame i netko nam ree da su u nju ustae pobacale Srbe Uzelce iz Kose. Doveli su nas na Jane i zatvorili u andarmerijsku stanicu. Tu smo zatekli vie naeg naroda meu kojem Milku Paripovi, Milkicu Paripovi i moga evera Duana. Nakon nekog vremena po nas su dole ustae iz Kosinja. Kada su nas poveli neki ustaa Nikola je rekao: Vi idete u jednu p.... materinu danas, a mi emo u drugu sutra... U tabornitvu u Gornjem Kosinju doekalo nas je mnogo ustaa. Kada su u hodniku zgrade ene ugledale komiju Josicu Fadljevia zaplakae i upitae ga: ...gospon Joso ta emo mi? Idete za Staru Srbiju, tamo ve imate sve gotovo...! Molimo da nas pusti kui po jo kakvih stvari, a on odgovori: Sad je gotovo sada. Kada Josica tako ree, ja kaem: Da, da, kao onim jue... , on me samo pogleda i nakelji se. ene su zatvorili u jedne elije a mukarce u druge. S nama je ostao Mile Poua Radinov. Ja i Anka Momilovi, koja je tu imala oca i dva brata, bile smo odrasle djevojke. Bile smo uz vrata elije, tako da smo mogle gledati sve ta ustae rade na hodniku u kojem su gorjele lampe sa gasom. Negdje oko pola noi mi smo gledale kroz kljuanicu brave kako izvode iz elije jednog po jednog mukarca i odvode u jednu sobu. Tamo su ih kao tobo presluavali ali su ih vrlo brzo iz sobe izvodili, svuene gole sve do gaa, te ih u istu eliju vraali. Zatim su ponovno izvodili jednog po jednog mukarca. Prvog su izvele ustae Mou Lemia. Udarie ga noem u lea, pa u vrat. Krv iknu po hodniku i zidovima. Boa se od uboda noem raskrivi, pa sve tie i tie. Tako su izvodili sve i jednog probadale noevima. Mi smo jadne sve to gledale. Svakoga smo znale i prepoznavale po glasu. im je Mile Poua Radinov koji je ostao s nama enama uo kako i na koji nain ustae ubijaju on se objesio na svoj kaji u eliji naoj. Meutim Mile nije jo ni bio mrtav, a zloinci ga iznesoe i pred nama na samom pragu zaklae noem. Onaj koji noem udari Milu glasno ree da i mi ujemo: ...Sada mu je lake...

286 Mi, ene smo sutradan ribale onaj hodnik i brisale krv naih najmilijih djedova, oeva i brae. Nas nekoliko ena pustio je iz zatvora naelnik Petrovi. Ile smo kui iz Gornjeg Kosinja, preko Broda bez i jedne rijei. Samo su se onako nijemo brisale suze koje su kapale kao kapi kie iz naih oiju. Kada smo dole u nae selo nale smo samo kosture od naih kua. Sve ta smo imali odnijeli su nai susjedi Hrvati, robu, posteljinu, ito pokustvo, ak vrata i prozore. Sve te zloine, rane, pljaku, aruu mrnju ustaku gledala sam svojim oima. Neka se nikad i nikom ne dogodi ono to su nama ustae inile i uinile.... Kosinj, 24.7.1985. Radovi, roena Poua Milica s.r.

Nevenka Glumii Lastavica Kosa Mlakva Kosinj Perui

Ustae su 6. augusta 1941.godine pohvatale iz sela Mlakve i susjednih zaselaka 286 Srba: mukaraca, ena i djece pod izgovorom da ih sele u Srbiju. Odvele su ih ustae kojima je zapovijedao Rude Ric, komandant logora smrti Jadovno u zaselak Kosu, udaljen od Mlakve 4 km, smjetenog u jednom kotlu od kuda nije bilo lako pobjei. Tu su u srijedu, 6. augusta 1941.godine u prostranim kuama Jove i Stevana Glumiia pobile, poklale i spalile 286 srpskih seljaka od kojih 191 dijete u starosti do 15 godina: 122 djevojice i 69 djeaka. urile su se ustae da to vie pobiju srpskog naroda u okviru kompleksa logora Jadovno na Velebitu prije dolaska talijanske vojske koja im je zabranjivala masovna ubistva civilnog stanovnitva. U tu svrhu masovnih zloina i etnikih ienja srpskog naroda doao je u Kosinj i ideolog progona ministar Ante Pavelia, Mile Budak 26. jula 1941. u vrijeme najveih masovnih pokolja Srba u logoru Jadovno na Velebitu. Razjarene ustae, Hrvati komije srp-

287 skih naselja ile su od kue do kue i hvatali ene i djecu, s oevima i djedovima i odvodili ih na masovno stratite. Kue i stoku su im pljakali i jo se i meusobno svaali tko e vie upljakati teko steene imovine. Iz svoje vlasite kue s masovnog pokolja i vatre uspjela se izvui Nevenka Glumii, Jovina ki tada stara 17 godina. Njeno svjedoenje zapisao je nen suprug Milan Lastavica 1955. godine. Nevenka je ispriala: ...Bilo je to u srijedu 6. augusta 1941. godine. ito je ve bilo dozrelo ekajui etelice da ga uz pjesmu i tamburice ponu savijati u snopove. Tih tunih dana nitko nije ni mogao slutiti to domae komije Hrvati ustae spremaju. Svi odrasli mukarci jo ranije napustili su svoje domove i otili u zbjegove Dulibatskih kosa. Kako i ne bi, kada su ve do tog vremena napunjene bezdane jame Dumana, unja, Jadovnog i drugih sa najuglednijim Srbima Kraa Mlakve i Lipovog Polja. Dan je osvanuo vedar i sunan. Domaice koje su ostale sa svojom djecom kod kue poele su ustajati u ranim jutarnjim asovima. Cijelu no nisu ni mogle spavati: muevi, oevi i braa, gdje su? uma, a leaj, hrana, ljetina, blago. A ta raditi danas? Tog kritinog dana bila sam kod svoje sestre Boje u Javorinskoj Dragi. Spremale smo se eti ito. Uputile se u Mlakvu i kada smo izile na voznik, vidimo ispod sela gdje narod grne u koloni. Ni kraja uenju. ta li je ovo? Kada se kolona pribliavala prepoznajemo nae mjetane. Sve ene i djeca, starci i starice te poneki ovjek. Vidimo razjarene ustae s pukama uperenim u narod. Neki su Hrvati i bez uniforme, mnoge poznajemo, a kako i ne bi kad smo prve komije. Mi iz Mlakve, a oni sa unja, Gornjeg i Donjeg Kosinja i Pazarita. Komija Pajo sav zajapuren to 75-godinja starica Milica, sa zaveljajem u ruci zaostaje. Vidimo i Jeku sa vuijom pod rukom. Eno i Bojke sa petoro svoje djece. ta li je to danas? Eno i moje kolegice Vide, Anke, Danice i drugih. Gdje ete to Milica, kuda vas vode, upitah ja. Taj glas presjee glas ustae: Ne razgovaraj u stroju, majku vam milu i od bjesa udari babu Soku kundakom.

288 Strah me poduze i poee koljena klecati. To primijeti Boja i aptom mi ree. Kau da nas sakupljaju i vode na Kosu, da e govor drati. Malo sam se povratila i Ana dobaci neku rije, ja se malo nasmijala, a Ankaa me gurnula akama u lea i ree: ta se smijete sviju e nas pobiti. Sjeti se da su tako i tatu odveli i vie nikada... Jeli to mogue? Kolona je sve vie rasla. Poto su ustae stjerale narod iz svih zaselaka Mlakve, kolona nastavlja pokretom. Vijugava staza seoskog puta koji vodi na Kosu nije nikada do tad primila toliku grupu naroda, pa ni u sprovodu babi Marti. Pribliavali smo se Kosi. elo kolone ve je izbilo do kue tetka Stevana. Tu je zaustavljena. Narod je zbijen na uzak prostor. Sve odraslo bilo muko, bilo ensko u kuu tetka Stevana. Mjesto oekivanog govora, poee snano raditi kundaci, i udarci nogama i drugim predmetima, zatim pretnjama: Tko pokua bjeati bit e ubijen... Nasta strana vreva iz vie od 280 glasova, a djeji glasovi izvijaju iznad svih ostalih. Stala sam kraj kruke, ispod prozora. Na vratima stadoe etiri ustae sa kolutima ice u rukama i poee vezati. Prvu grupu od deset dua odvedoe, a kuda? Kroz kratko vrijeme grunu plotun iz puaka i zaglui ui. Nikola glasno povika: Ubijaju. Nasta dreka, bugarenje (lelek), komeanje. Kroz udan i plaljiv glas ree baba Marta: Mui sunce bakino, ta nee nas stare i nejake. Ovo povrati malo daha i nade u ivot mnogima, ali to samo za sekundu. Zatim se scena poe ponavljati. Vezanje druge grupe, odvoenje, pa plotun, samo za razliku to su krvnici ustae bili krvavih ruku od prve partije pobijenih naih ljudi. Ja sam bila na redu u treoj grupi. Obavie me snano icom oko lijeve ruke i stisnue uza desnu ruku Milice Jejieve. Povedoe nas za tih nekoliko koraka do smrti. Ispred mene koraa Milan Mandin, isto tako svezan sa jednim ovjekom, kao ja i Milica. Ugurae nas u moju vlastitu kuu, kroz predsoblje u veliku sobu. Kakav prizor: Hrpa naroda ukrvio lei, jecanje i borba sa posljednjim dahom...Zidovi sobe zaliveni krvi. Patos se nije ni vidio od leeva i lokve krvi. ica kojom sam vezena daleko se urezala u samo meso oko ruke. Ovaj tuni prizor presijee plotun iza lea. Povezan snop

289 ljudi pade. U padu nekako se snop nasuka na mene. Osjetila sam neku tegobu u lijevom kuku. Poslije plotuna radili su ustaki noevi. Svaku rtvu zlikovci su boli noem. Osjeam udarce noa po leima. Svijest sam poela gubiti. Tada me povrati Milica, koja je bila samnom vezana. Ona progovori, dubokim glasom: ...Jesi li iva... Ja joj se javim, ona ree da su ustae izale po drugu partiju i da bjeim, ako morem. Za sebe ree da su joj obadvije noge prebijene i da ne moe. Pravim pokret sa sobom i osjetim se da mogu. Drugom rukom nekako odreih icu i sa time se oprostih od moje drage Milice. Koja osta u krvi. Da pokuam, a kuda? Ugledam ljestve koje vode na tavan. Pognem malo glavu, ali ne vidim nita na lijevo oko. Manem rukom, protrljam krv koja se nalila sa patosa. Osjetim da mi netko lei preturen preko lea. Nekoliko bolnih trzaja i izvuem se i iziem na tavan pod krov. Tu sam ostala sve dok nisu potpalili zloinci kuu vatrom. Sluam dolje klanje, pucanje, jauk, zapomaganje i kranje ranjenih i naklanih. A kako pobjei, provirim kroz crijep od krova, okolo ustaki straari. ujem glas koji je dolazio preko rijeke Like. Eno vam bjee kroz kukuruze. Nastaje pucanje i pretraivanje, a potom ubijanje. Odjednom naglo se srui jaka kia, popraena grmljavinom. U najveem padu kie odmaknem jednu dasku i otisnem se s visine od neto 6 metara i kroz kukuruze sletim ka obali rijeke Like, tako ponem bjeati uzvodno koritom Like, a potom uz Kosu, ustae me nisu odmah primijetile, poto su se sklonile od kie. Tek uz Kosu kada sam se vukla a ne trala, osjetim gdje se zrna oko mene zabadaju. Jo nekoliko trzaja i zala sam u zaklon iza Kose. Ustavila se nisam nigdje, ve izbijem u Dulibu Debelu Glavicu. Tu sam sjela na kamen i osjetila nesvjesticu, a naroito mi je slabo bilo kada sam pogledala po sebi, sva od krvi, neto moje a neto od mojih mjetana, kolegica i kolega koje sam ostavila u onoj krvi u mojoj rodnoj kui, iz koje se gusti i veliki dim izvijao. Kosa mi se sljepila. No se sputala i onako u onoj nesvjestici krenem i ila sam, ne znam ni kuda. Tek kada je svanulo dola sam malo k sebi i vidim da sam u nekoj kolibi. Iziem napolje i prepoznam da su to Pejanovi kolibe. Sjetih se kako su ljudi priali da ustae svaku no dre zasjedu kod tih koliba, kako su nekog od naih ljudi uhvatili, ali eto te noi na moju sreu nisu bile.

290 Nekako se orijentiem i krenem pravac Duliba. Idui kroz onu gustu bukovinu iznenada se sretnem sa Milom Kljapom. Zagledao se i on sav uplaen kada me onako vidi nestade. Ja progovorih: Ima li itko jo gdje iv?... On odnekuda iz daleka ree: Eno komija kod Karinovca. Produim i stignem otprilike u jednu dolinu gdje sam pretpostavljala da se nai ljudi kriju. Zovnem kroz tuan mi glas: Ima li itko gdje iv? Kod mene izie prvi Dane Cvijanovi ukelin, kada me pogleda jauknu i stade zvati sve ljude. Ja sam gledala proplanak, a oko mene se odjednom nakupilo 15-20 ljudi. Pitanja su padala brzo i razna. Otkuda ti Nevenka? Gdje si ranjena? Ja uh kako netko ree: Joj, vide joj kose, kako su krvi natopljene. Kada sam ispriala ta je sve bilo i kako je na narod na Kosi pobijen, nastao je tajac. Svak se za svoju porodicu raspitivao. Ja sam odgovarala koga sam vidjela. Odjednom podignem glavu, pogledam oko sebe, nigdje nikoga. Doe najgore. ta sad i kuda, osta tu leati i razmiljati, ali kroz jedan sat kod mene doe Miilo Mileusni, kojem su tada u Kosi zlikovci ubili enu Boju i petero njihove djece. Donio je s jo jednim ovjekom vode i nekih krpa i ukazae mi prvu pomo. Dadoe mi neto jesti i ja se malo povrati. Otila sam u Poljan, svu su me gledali i molili: Bjei kuda zna, ustae e cijelo selo zbog tebe pobiti!, jer su rekle ako se ko primi iz Mlakve, da je sve selo pobijeno i spaljeno. Dali su mi neto jesti i krpa za previjanje. Opet sam otila natrag kod naih izbjeglica. Tu su mi opet mnogo pomogli Miilo Mileusni i Dane ukelin. Eto tako sam pukim sluajem preivjela ovaj pokolj naeg naroda, koji me i danas stee u grudima, kada ga prepriavam, ili kada ga se sjetim iako je od tada prolo 20 godina.20

20 HAK, Okruni sud Gospi, br.K-48. Na sudu je svjedoila o izvriocima genocida i navela nekoliko njihovih imena i prezimena. Imenini popis poklanih i spaljenih rtava sela Mlakva, vidi zbornik 20, Kotar Gospi i kotar Perui, HAK, Karlovac, 1989. str. 976-1046.

291

Radovi Smilja Kr Kosinj Perui

S masovnog pokolja srpskog naroda nad jamom Nezdravka vie Donjeg Kosinja 10. augusta 1941. pobjegla je tada djevojica Radovi Ilije Smilja koja je tada imala 13 godina, 4 mjeseca i 4 dana ivota. Svoje svjedoanstvo o genocidu ispriala je u Okrunom sudu u Gospiu 1948. godine na suenju ustakim zloincima Ivanu Babiu i Marku Vukeliu utiji, jednima od izvrioca stravinog zvjerstva nad srpskim seljacima, mukarcima, enama i djecom. ...10. augusta 1941. godine ela sam skupa sa ocem Ilijom i vie suseljana na naoj zemlji u polju koje se nalazi nedaleko Mosta u Kosinju. Predvee smo se vraali svojim kuama i tada su nas na samom Mostu presrele domae ustae, Hrvati nae komije. Meu njima nalazili su se Marko Vukeli utija i Ivan Babi koje sam poznavala i sada ih vidim. Ovaj Babi je odmah poao mom pokojnom ocu Iliji i uperio u njegova prsa puku, viknuvi da odbaci oruje. Moj tata nije imao nego samo kosu, pa je u udu zapitao sada optuenog Ivana, da kakvo oruje on to ima? Nato mu je Babi odgovorio da baci kosu. Otac je u tom momentu htio pobjei, ali ga je ovaj Marko Vukeli utija uhvatio i izvadivi lance svezao mu ruke. Druge su ustae pohvatale nas druge eteoce. Bilo nas je ukupno tada 13. Odvele su nas ustae u podrum oblinje kue ure Variaka, i to mukarce u jednu, a ene u drugu prostoriju. U momentu hapenja i upravo kad smo bili ve praeni u pravcu kue pomenutog Variaka, ustae su ubile trojicu Srba koji su s nama eli penicu na polju. Sjeam se da su ubili Nikolu Momilovia, a ne sjeam se kako su se ona dvojica zvali. Poznavala sam ustae koji su ih ubile, ali im se imena ne sjeam. Navee oko 21 sat bili smo svi izvedeni iz podruma i preko sela Vukelia otpraeni do jame Nezdravka u umi iznad sela. Sjeam se da su meu ustaama koji su nas pratili bili i ova dvojica. Ja sam bila vezana sa Maricom Radovi, koja je moja sestra, stara 20 godina. Kad su nas dovele ustae u neposrednu blizinu jame Nezdrav-

292 ka, sestru su moju od mene odvezali i poveli je malo u stranu iza jednog grma. Za njom su otile ustae, ega se dobro sjeam. Otili su i ova dvojica... Mene i ostale srpske seljake uvao je samo jedan neto postariji zloinac. ula sam kao i drugi povike i jauke moje pokojne sestre Marije-Marice. Nju su silovale ustae. Smijali se i iivljavali. Ona je stalno jaukala i plakala, dozivala Joj, majko moja. Jo i sada su mi u uima odzvanjale njene rijei, koje su mi se duboko usjekle u pamet kada je jaukajui vikala Ubijte me, a nemojte to od mene raditi... Vidjevi i uvi to zloinci, nae komije Hrvati, rade od moje jadne sestre, ja sam poto su mi bile vezane samo ruke i nisam bila vezana vie s nikim drugim iskoristila nesmotrenost onog starijeg ustae i pobjegla u umu. Sve njih i vie drugih pohvatanih Srba ustae su te noi poklale i bacile u jamu Nezdravku, meu njima moga oca Iliju i sestru Mariju-Maricu... Bjeei uspjela sam svojim zubima na jednoj ruci icu pregristi, a na drugoj ruci je ica ostala da visi jednim krajem. Zatekla me i druga no u pustinji. Drugi dan hoda prepoznala sam da sam dola u Pod Obljaj, a zatim i u svoje selo Kr. Na meni su bili ostaci djeje haljinice oko prsiju i lea. Noge bose, krvave, otekle i crne od udaraca i izgrebotina. Kad sam dola malo k sebi, ispriala sam majci svoje muke i ubistva tate Ilije i sestre Marije-Marice... HAK, Spis Okrunog suda Gospi broj: K-48/48, oznaka spisa 1207/48.

Jeka aki, udana Uzelac Klenovac Studenci Perui

Jeka aki imala je 1944. godine deset godina. Nju i njenu majku Martu (46), sestru Mariju (9) i brata Branka (4) zatekle su ustae u zbjegu kasne jeseni 1944. godine. Sakrili su se u jednoj dolini izmeu puta, koji vodi iz Mezinovca u Dulubu u Debeloj

293 glavici. O svom povratku iz smrti ispriala je u Lipovom Polju 14. decembra 1986. godine, a u svojoj 52. godini ivota... Rat me zatekao 1941. godine kao sedmogodinju djevojicu u brojnoj porodici mojih roditelja Jove i Marte, roene Uzelac. Tatu su odveli u njemako zarobljenitvo, a mama je ostala sama sa nas desetero djece. Sve pokolje i uasne strahote od 1941. do 1944. godine preivljavali smo mama, braa i sestre krijui se od ustakih zlikovaca po gudurama Debele glavice Dulibe i Mlakve. Bilo je hladno, spavali smo u onoj dolini. Ujutro smo izali na jedan proplanak da se malo ogrijemo na izalom suncu. Malo smo ponovno na suncu i zadremali. Prekinuo nas je otar glas: ta radite tu? Trgla sam se iz sna i vidjela oko nas ustae golih glava. Kape su zatakli za opasae. Tad se mi djeca svi zbijemo oko mame, koja je bez rijei zapanjeno gledala u krvnike. Prili su blizu nas, a zatim jedan upita: Imate li kuna, zlata, prstenja? Mama zavlai ruku u njedra i vadi neto i njima dava. Ne znam ta je bilo, sigurno nekih malih skromnih novanica. Odjednom, nakon to ih se skupi mnogo oko nas, svi odoe, a ostae njih trojica sa nama. Po njihovom nareenju krenusmo iz te doline u neku drugu dolinu. Dok smo ili mami ispade ealj iz njedara, ona se sagnu da ga uzme. Jedan od zloinaca gurne je i udari kundakom govorei: ta ga uzima, vie ti nee trebati... Ona se nekako zaplete, ali ne pade. Stalno nas psuju, a mi utei idemo. Doosmo u jednu dolinu, tada uslijedi nareenje: Sjednite! Mama sjednu, a mi djeca oko nje. Mama gleda u njih, a mi djeca mamu. Sljedilo je novo nareenje i ve uperene puke nama u lice: Lezite potrbuke! Mama je legla potrbuke licem okrenutim prema zemlji, a ja, mala Marija i jo manji Branko isto tako pokraj majke. Odjednom prasak puaka se prolomi. Ja osjetim neto vruo proe mi kroz vrat i lijevo rame. Zatim ne znam nita, niti se kuda miem, ali odjednom ujem rijei: ... Da nije iva, majku joj srpsku.... Okrenue mamu na lea i opet odjeknu puka, zatim ih nestade. Ja sam leala u krvi, ne znam koliko dugo, ali kada sam pogledala, mama je bila sva u krvi i krala je, brat i sestra leali su nepomino. Podignem glavu, vidim moem sa sobom. Ustanem, krenem nekim

294 putem, sva krvava. Bjeim, a ne znam kuda. Tako izaem na put koji me je doveo do kue Juri Kulaa u Mezinovcu, kod naih komija. U kui naem enu od Juria i njenu snaju. Kaem im kako su ustae moje pobili. One okrenu plakati. Operu mi ranu na vratu i lijevom ramenu. Skriju me u jednu malu sobicu. Kasnije me premjeste kod Brace eine, gdje se krio i moj brat uro. Dola je i moja sestra i ujak uro Radovi partizani i odvedu nas u peinu kod Mlakvene grede. Tu smo se skrivali i ja sam se sama previjala. Nakon nekog vremena partizani su nas odveli iz kue Mikice Mileusnia iz Kosinja u Liku (Buni, alamuni, Mekinjar), gdje smo doekali osloboenje zemlje i vratili se na svoje izgorjelo ognjite. Eto tako sam se vratila iz smrti u desetoj godini starosti, opratajui se od moje majke Marte, brata Branka i sestre Jeke. Ubie ih hrvatske ustae na najokrutniji nain u naem rodnom kraju...21

Vojislav Mileusni Miljenovac Donji Lapac

Vojislav Vojo Mileusni pobjegao je ustaama s mjesta masovnog gubilita srpskog naroda od bezdana na Kuku 26. juna 1941. godine. Njegovo svjedoenje sam zapisao maja 1983. godine. On mi je kazao: Moj otac Vujadin, moj brat Duan i ja skrivali smo se od ustaa kao i svi drugi Srbi u vrijeme uspostave Nezavisne Drave Hrvatske 1941. godine. Krenuli smo sva trojica 26. juna 1941. godine kroz umarke ka brdu Meeak prema Likim Osredcima. Na jednom puteljku, otac se okliznuo i posrnuo. Pridravali smo ga, a Duan to iskoristi da napravi alu stilom iste narodne pjesme: Ne posri, stari Vujadine! Kad smo ve poodmakli, otac se prisjetio neke
21 Vidi opirnije u knjizi, Dane Lastavica, Genocid nad srpskim narodom sreza Perui, Beograd, 2002, str. 306-310.

295 robe iz svoje trgovake radnje, koju nije dobro sakrio i traio da se vrati. Nas dvojica smo ga dopratili do Podgajue, starog porodinog imanja, gdje je roba bila sakrivena. Bez njega smo nastavili prema Likim Osredcima, bosanskom stranom preko Dolova, raunajui da je taj put bezbjedniji. Uperili smo na kuu Duana Raenovia Popova. Umjesto domaina, doekala nas je ustaka zasjeda. Pet ustaa do zuba naoruani. Inae oni su doli radi pljake, pa kad su osjetili da se neko pribliava, povukli su se iza velike ograde i napravili zasjedu u koju smo uletjeli. Doekali su nas s pukama na gotovs, uperenih cijevi. Bjeati se nije moglo, pa smo na njihovu komandu stali i digli ruke uvis. Dvorite je bilo prostrano i vrsto ograeno. Odmah su nas pretresli i vezali. Meni su uzeli novanik sa oko 14.000 dinara, koje sam sakupio prodavajui robu iz vlastite trgovine. Skinuli su mi sat, prsten i pokupili druge sitnice iz depova. im su nas vezali, dobio sam bjesomuan udarac kundakom u lea. Oblio me hladan znoj od bola i posrnuo sam. Kad sam se malo povratio, ponovo sam dobio jo jedan preko lea, od koga mi se zamutilo u glavi. Otimajui se nesvjestici, prvo sam mislio da sanjam, a zatim sam uo uvrede i psovke upuene nama Srbima i komunistima, Duana nisu dirali, jer je bio dosta preruen, obuen u staro radniko odijelo, posueno od strica uje. Ustae su naredile Stevi Zoriu da na zaprena kola natovari opljakane jaganjce i drugu robu i odveze to njima u Srb. Trojica zlikovaca su krenula dalje u pljaku po srpskim kuama i ve pred komijskom kuom ubili Danu Miljua. U slijedeoj kui ubili su domaina Raenovia zvanog ubica. Nama je vrijeme prolazilo u ekanju i razmiljanju. Vano je bilo ne preduzeti nita nepromiljeno i ne ljutiti ustae. Videi da se dvojica ustaa, koji su uvali Duana i mene, zabavljaju opljakanom robom, a da je jedan nesmotreno prislonio puku uz kola i okrenuo lea, pribliio sam se Zoriu i oima mu dao znak da mi noem presjee vez na rukama. Mislio sam da zgrabim odloenu puku i ne bi bilo problema da razoruam i onog drugog zlikovca. Preplaeni Zori je jo vie problijedio i dao znak glavom da ne smije. Kada je Zori uz pomo drugih ukuana natovario sve to su ustae opljakale,

296 konjskom zapregom je krenuo po nareenju ustaa u Srb. Nama su naredili da poemo pred njima najkraim putem. Ukuani nisu smjeli ni pisnuti. Na putu za Srb nijesmo se drali njihovog nareenja da idemo najkraim putem, jer smo vidjeli da ne poznaju teren. Zato smo ih vodili onim stazama gdje smo pretpostavili mogunost i ansu da pobjegnemo. Jo pri polasku otro su nam zaprijetili da e pucati bez upozorenja na onog koji pokua da bjei, ali i na svaki drugi na sumnjiv pokret. Duan je uz put, budui da su mu ruke bile vezane sprijeda, uspio da se odrijei. Na prelazu preko potoka Drage, pogledom sam dao znak Duanu da bjei. Na prvoj zgodnoj krivini on je to iskoristio i naglim skokom preko potoka jurnuo i koristei zaklone zamakao iza vrbika. U tim trenucima, ustae su stvarno bile neoprezne i nisu oekivale takav razvoj dogaaja. Jedan je ak zaostao oko 80 metara brojei novac kojeg su meni oduzeli. Drugi, koji je bio pored nas, samo je viknuo: Pobjee, a cijev je mahinalno uperio u mene i rekao: Samo mrdni, i glava ode! Onom zaostalom trebalo je tren vremena da novanik strpa u dep pa da dotri i tek tada zapuca za Duanom, koji je ve bio nestao u umi. Bilo je jutro i lijep sunan dan. Misli su mi brzo letjele kada u i ja iskoristiti ansu i ta e biti sa mnom. Iao sam utke pred zlikovcima. S vremena na vrijeme, gurkali su me puanim cijevima ili kundakom da ubrzam. Korak po korak, bolno od udaraca i tuno i teko zbog situacije, dotjerali su me u Srb. Jedina utjeha i zadovoljstvo, bili su to je brat Duan pobjegao. Pri ulasku u Srb, narod je provirivao kroz odkrinuta vrata ili na prozore, uplaen i unezvjeren. Uveli su me u jednu sobu. Tu su me tukli kundacima, pesnicama, bokserima. Stoiki sam to izdravao, sve do udarca nekom drvenom polugom preko lijeve mi ake. Tada sam od bola pao. (Kasnije mi je ta ruka bila oduzeta etiri mjeseca.) Tako izubijanog, gurnuli su me u jednu drugu prostoriju umarijske zgrade u kojoj je ve bilo 12 uhapenih Srbljana i to: uro Vojnovi, Milan Vojnovi, Ilija kori, Ilija Vojnovi, Stevo Rajak, Ilija Kea, Dane Ognjanovi, Dragan Oegovi, Mile Joijkovi, Mile Grbi i Stevo Vjetica. Kasnije su doveli jo trojicu Petra Desnicu, Simu Kalinia

297 i Duana Ugricu. Sve su to bili moji poznanici. Tuno su me gledali onako isprebijanog. Uvee oko 20 sati zauo se zvuk motora ispred zgrade. Samo desetak minuta poslije u zatvor je upalo desetak ustaa i umjesto sasluanja kako su bili obeali kod logornika, poeli su tui sve odreda kundacima, batinama i bokserima, psujui nam srpsku majku. Leali su moje komije oko mene kao da je grom u njih udario pa ih sasjekao i po onoj prostoriji razbacao. Uvjerene ustake zvijeri da su uvod u ubijanje dobro obavile i da meu nama nema vie onih koji bi bili kadri pobjei bez tue pomoi, ustae su nas poele vezati mekom paljenom icom. Ta glatka ica pri stezanju se urezivala u kou kao no, prodirui u tkivo do samih kostiju. Bili su to teki bolovi i nije se moglo oekivati nita dobro. Rane su se otvarale i krv lila iz aka, iznad laktova i glenjeva. Kad su nas povezali, postezali i okovali, poelo je izvlaenje i ubacivanje u kamion. Vukli su nas najee za noge, jer je tako bilo najpogodnije, a ponekoga i za glavu. Dovlaeni tako pojedinano iz zatvora do kamiona, tovarili su nas kao kakav materijal koji treba nekud odvesti i baciti. Bio sam okrenut potrbuke u donjem redu. Glave postavljene prema kabini, leali smo jedan preko drugog. Preko nas su postavili veliku ceradu, a po njoj su se razmjestili nai delati, kako je kojem odgovaralo. Oni gornji, kundaeni su kroz ceradu pri svakom pokretu. Vonja je trajala dugo. Nitko od nas nije znao, niti je mogao otkriti u kojem pravcu idemo. Uz zujanje motora uli su se samo krici i jauci izmuenih i izranjavanih ljudi. Pri svakom trupkanju, ica i lanci su se usjecali u noge i ruke to je izazivalo jo intenzivnije bolove i jae jauke. Teko je sluati i ene kad kukaju, a mukarce jo tee. Pogotovo kada dozivaju nejaku djeicu i roditelje spominjui itav rod i porod. Ustae su, sjedei na svojim rtvama, pjevali ustake pjesme da bi neutralisali zapomaganje iz pokrivenog kamiona. Kamion se propinjao i truckao kao da idemo najgorim planinskim putevima, a vruina u njegovoj karoseriji postajala sve uarenija i vea. Najzad, nakon nama beskrajno duge vonje, kamion se zaustavio. ist planinski vazduh i vjetri koji nas je zapuhnuo, osvjeio nas je i povratio. inilo se da donosi neke nove nade. Skidali su po etvoricu s kamiona, odrijeili icu s nogu i tako odvodili dvojica ustaa

298 po jednog svezanog. Kad smo uli prve pucnje, odmah nam je bilo jasno da su nas dovezli na strijeljanje, jer smo bili, tako nam se inilo, negdje duboko u planini. Na tom mjestu, odnosno na prvim usponima ceste Donji Lapac Udbina nalazio se bezdan na Kuku. Naa zajednika grobnica bez grobova. Bila je udaljena oko 80 metara od ceste na kojoj se zaustavio kamion. Odvodili su nas po etvoricu, strijeljali i bacali u bezdanu jamu. Prilikom jednog povratka uli smo prepirku izmeu delata i udnovatu prijetnju: Boga mu, ti si ga pustio! Tebe treba strijeljati mjesto njega! To je samo potvrdilo nae pretpostavke o sudbini, ali smo mi preostali istovremeno shvatili da je netko pobjegao. Dalo mi je to jo vie snage misli koja me je neprekidno drala da pokuam pobjei. Postao sam nestrpljiv. U mene je nadolazila neka udna snaga. apnuo sam Stevi Rajaku, koji je leao pored mene, da u i ja bjeati. Na to mi je on odgovorio: Kako, jadna ti majka, ovako vezanih ruku i nogu. Nita mu nisam odgovorio, utao sam, ali s nadom. Red je doao i na zadnju etvoricu meu kojima sam bio i ja. Svukli su nas s kamiona i poeli da razvezuju noge. Svakog od nas drao je po jedan zlikovac a drugi je razvezivao icu i lance s nogu. Ispred su stajala estorica ustaa s uperenim pukama dok je jedan baterijskom lampom osvjetljavao prostor ispred nas. Bilo ih je petnaest, osim onih u kabini koje nismo mogli vidjeti. Kada me onaj koji mi je skidao icu s nogu prihvatio s moje lijeve strane rekao sam mu: Vidim da ubijate, ali ako imate i malo kranskog i ljudskog u sebi, dajte da se prije smrti napijem vode. Ustaa s desne strane je odgovorio: Majku ti srpsku, nee ti vie trebati i pri tome me udario. U tome momentu napravio sam nagli trzaj, pa kako su me ustae drale ispod mike, jedan je odmah pao. Skoio sam izmeu njih i ispred puanih cijevi i u dva tri koraka preko osvijetljenog prostora poletio. Za tren sam bio izvan osvjetljenog kruga. Optrao sam kamion i produio krajem ceste pored ume. Zatita su mi bili jo uvijek mrak i kamion. Puana paljba i zujanje metaka oko glave brzo su me nagnali da krenem lijevo niz padinu, kroz gustu sitnogoricu. Nedaleko sapleo sam se i pao, ruku vezanih na leima, glavom okrenutom nadolje. Upleten u grmlje kao da je ono upravo takvo oko mene i po meni izraslo.

299 Nijesam imao snage ni moi da se podignem i pokuam dalje bjeati. Svjestan situacije i priseban, ostao sam nepomian dugo vremena. Ustae su se uz povike i pucnjavu dale u potragu. Dvojica od njih su potrali u pravcu mene i pretraivali grmlje osvjetljavajui ga baterijom, ak su i proli pored mene na par koraka. U meni je snano udaralo, disao sam ubrzano. Na momente zaustavljao sam dah i pritiskivao srce na zemlju, strahujui da me ne uju. Jednog momenta pomislio sam da e me ipak pronai i da mi je pokuaj bjeanja bio uzaludan. U tome trenutku, nedaleko od mene, jedan od njih je glasno opsovao: Utee i ovaj, sunce mu krvavo. To je znailo da su se pomirili sa injenicom i da e potragu obustaviti te me vie nee traiti. Ipak se dugo nisam pomicao i leao sam tu dok ustae sve Srbe nisu postrijeljale i otili. Imao sam velikih problema i mnogo naprezanja da se dignem iz poloaja u kome sam se naao. Osjeao sam stranu e. Usta vie nisam mogao otvarati niti glas od sebe dati. Stajao sam i oslukivao razmiljajui i ne vjerujui u sve ovo udo. Oko mene se zora polako budila i ulo ono prvo usamljeno jutarnje pjevanje ptica. Kada sam se uvjerio da vie nema neposredne opasnosti, zaputio sam se lokvi vode, ali onako vezanih ruku, nisam uspio da se napijem. Oko vode je bilo rijetko duboko blato pa sam se bojao ako bi preko njega pokuao doprijeti da bih se onako vezanih ruku na leima utopio ili udavio. Krenuo sam uz brdo prema cesti s koje sam pobjegao. Preavi cestu, zaao sam na neki umski put i produio duboko u planinu. Put je prolazio u neposrednoj blizini bezdana u koji su baeni Srbi sa mnom dovedeni. Ne znajui kuda iao sam trpei veliku e i bolove. Iznenada mi se otkrio izvori pored puta koga je mjeseina u praskozorje dobro obasjavala i jo vie isticala. U vrelcu, prema mjeseini, vidjelo se mnotvo sitnih crvenih crvia, ali mi to nije smetalo. Kleknuo sam i naslonio grudi na ogradicu i pio sve dok mi se na nos nije poela vraati voda. Tumarajui sve dalje i dalje, iznenada sam osjetio malaksalost, veliki zamor i bolove po cijelom tijelu. Plaei se da bih u toj velikoj umi mogao stradati, vratio sam se istim putem na cestu da tamo, na nekom pogodnom mjestu, saekam dan i nekog prolaznika, koji e mi moi osloboditi ruke. Ne znam koliko sam se dugo

300 vraao na cestu, ali sam dobro zapamtio da je poelo svanjivati kada sam ponovno prolazio pored bezdana, gubilita srpskog naroda. Potpuno se razdanilo i ljudi su ve poeli izvoditi stoku na pau. Stojim i gledam kako se dan iri, to i pogled sve dalje see. U meni zaiskri radost. Prepoznao sam Donji Lapac i sela oko njega. Vidio sam ceste koje su povezivale Lapac sa Bihaem i Srbom, a ja sam na cesti prema Udbini. Stajao sam tako na mjestu zaklonjen u grmu i ekao da netko naie jer se nisam smio udaljiti od ume. Dan me prilino ohrabrio, ali su me noge i ruke, i svi dijelovi tijela boljeli, a ruke bile jo uvijek okovane. Iziao sam na istinu ispred ume i ugledao jednog ovjeka kako cestom prema Kuku goni goveda na pau. Sklonio sam se u grmlje za svaki sluaj jer je govedar nailazio ravno prema meni, s motikom na ramenu. Stotinjak metara nie on je ostavio goveda da pasu i uputio se u draicu pored ceste, na njivu zasijanu krumpirom. S udaljenosti od dvjesto metara dugo sam posmatrao tog ovjeka, dok je okopavao krumpir, pokuavajui procijeniti ko bi to mogao biti i da li bih mu smio prii i zatraiti pomo. Znao sam da u Lapcu i okolini ima ustaa, njihovih agenata Hrvata pa sam se plaio da ne naletim na njih. Izmoren, neispavan i pohrvan od bolova, teko sam mogao jasno ocijeniti to bi valjalo uraditi. Ipak krenuo sam prema ovjeku. Prilazio sam mu sa strane, pa me nagnut za motikom, nije ni primijetio sve dok mu nisam nazvao dobro jutro. To ga je preplailo i trgnulo kao da je neim udaren, a tek je postao zbunjen kad je pred sobom vidio ovjeka grozno okrvavljenog i u zguavnom odijelu. Motika mu je ispala iz ruku. Videi njegov strah, i bojei se da ne pone bjeati, a ja ostanem u ianom okovu, rekoh: Ne boj se, ovjee, vidi li da sam pobjegao sa strijeljanja. Tek tada se malo pribrao i smirio. Prili smo jedan drugome, ali je on stalno pogledavao na cestu, bojei se da ne naiu ustae. Ja sam mu okrenuo lea i zamolio da mi odvee icu. Namuio se dosta, jer je ica bila duboko urezana u tkivo, a on se trudio da mi ne pravi nove rane. Osloboene ruke nekontrolirano su se spustile niz moje tijelo, kao dvije teke gvozdene poluge. Nisam mogao da ih pomaknem. Na brzinu sam objasnio ta mi se sve dogodilo. Jo jednom mi je pogledao u ruke i rekao: Pobogu, brate, kako su ovako pocrnjele kao

301 da su ugljenisane, i da mu je drago to takvom mueniku pomae, pa da ne zaboravim, ako ostanemo ivi Jovu Bosnia, kovaa iz sela Oraovca. Jo vie sam se zagledao u njega i stvarno, tek tada, prepoznah Bosnia i sjetih se odakle se poznajemo. Zatim sam mu rekao da savjetuje Srbima da uvaju oruje i da se skrivaju od ustaa. Uputio me umom iznad sela, pa dalje Zuleevicom u pravcu Dobrosela i Brezovca. im sam se udaljio od Bosnia par stotina metara, naioe dvije ene koje su bile istjerale stoku na pau. Bio sam ponovo neizdrivo edan i zamolio sam ih da mi donesu vode. Jedna od njih bila je mlaa, a druga poodmaklih godina. Kue su im bile blizu i one su mi rekle da saekam. Za svaki sluaj sam se sakrio u grmlje, gledajui kako brzo odoe. Ta starija ena imala je neki udan naglasak, pa nisam bio siguran da sam dobro postupio. Povukao sam se jo dublje u umu i posmatrao da nee koga dovesti. Kad sam vidio da dolaze same, vratio sam se na mjesto susreta. One su na leima nosile kronje za sijeno i list za stoku, da bi time zamaskirale svoj odlazak u umu. Osim vode, ene su donijele kruha i varenike, nudei da jedem. Videi da vlastitim rukama ne mogu prihvatiti ni vodu ni hranu, nahranile su me i napojile kao malo dijete. enama sam se duboko zahvalio, zaboravivi da ih pitam za ime i produio sredinom sjeverne padine Zuleevice. Kasnije sam uo od Ilije Raete da su to bile Stana i Marija Zobenica. Idui tako podno ume, iznad Oraovca, ugledao sam kod jednog izvora ovjeka koji mi je bio poznat. Prepoznao sam Mirka ukia, pa sam mu priao. Bio je jako iznenaen susretom, a naroito mojim izgledom, ali je znao da ustae teroriu, hapse i nekud odvode Srbe u nepoznato. Ispriao sam mu kako sam jue ujutro pao u ruke ustakih zlikovaca, pa ta se sve sa mnom zbivalo do bjeanja sa jame na Kuku i kako su sve druge Srbe dovedene postrijeljale i bacile u jamu. Dalje sam nastavio opet kroz umu, presijecajui kosu i drage ove planine. Idui tako, iznenada su me, iznad Gornjeg Lapca presrela dvojica ljudi, naoruani lovakom jednocijevkom kapseljaom. To su bili otac i sin Vukovii iz Borievca, izbjegli od ustaa i sakriveni u umi. I njima sam ispriao ta mi se dogodilo.

302 U Dobroselo sam stigao oko 14 asova do kue dr. Gojka Polovine, organizatora ustanka i otpora ustaama.22

Rade Radakovi Doljani Bubanj Donji Lapac

Samo u tri dana, od 1. do 3. jula 1941. ustae su u selima Donja Suvaja, Osredci i Bubanj ojaane domobranima iz 22. pohodne bojne iz Gospia (ukupno 400 vojnika NDH) ubile 257 srpskih seljaka, mukaraca, ena i djece. Imovinu su opljakali i naselja zapalili. Ostvarile su se misli i nareenja Andrije Artukovia od 5. maja 1941. izgovorene u Slavonskom Brodu: Kod nas nema milosti. Mi znamo da velika Hrvatska moe opstati samo onda ako do korijena, jo u kolijevci, istrijebimo sve ono to je srpsko... i Juce Rukavine 12. juna 1941. godine u Drniu, kad je rekao: Sve to je srpsko pretvoriemo u oganj i pepeo. Nema i ne moe biti mira sa Srbima. Unitimo njihove domove, prije nego to oni unite hrvatsku dravu... Na malom prostoru kotara Donjeg Lapca ivote je izgubilo 3.267 ljudi od kojih 500 djece u starosti do 15 godina. Samo u selu Doljani ivot su izgubila 303 seljaka od kojih je poginulo u borbi protiv faizma 132, a 171 su ubile ustae i domobrani, od kojih 38 djece. U zaseoku Doljanski Bubanj ustae su poklale 3. jula 1941. godine 72 srpska itelja, imovinu im opljakali i naselje zapalili.23 Svjedoanstvo Rade Radakovia o masovnom pokolju srpskog naroda u njegovom selu Bubanj 3. jula 1941. zapisao sam maja 1983. godine. On je kazao: Svoju trinaestu godinu zapamtio sam po najveim mukama i patnjama koje sam imao u ivotu.

22 Opirnije vidi u Zborniku 14, Historijski arhiv Karlovac, 1985, Kotar Donji Lapac u NOR-u 1941-1945. str. 848-587. 23 Imenini popis poklanih Srba u selu Bubanj 3. jula 1941. godine vidi u Zborniku 14. Historijskog arhiva u Karlovcu, Karlovac 1985, str. 1101-1104.

303 Bio je 3. jula 1941. selo Bubanj, u lapakom kotaru, vatrom, bajonetama i pukama poharale su ustae i domobrani. Ustae su svoj posao poele rano u jutro i moglo je biti oko 10 sati kad su stigle do naih kua. Koga su god zatekli ubijali su, klali, pa i bacali u zapaljene kue. Nisu u svom zvjerskom nagonu potedjeli ni ene niti djecu. U mojoj kui su zatekli krvnici: moju majku, mlau sestru, strinu i mene. Svima su nam naredili da legnemo. Sve vrijeme dok su one lijegale razmiljao sam kako da pobjegnem. To su ustae primijetile pa su mi zaprijetile krvavom bajonetom na puki te sam i ja morao lei. Po nama prosue kiu kuruma, ali mene je samo jedan pogodio u lijevu ruku. Majka i strina su odmah izdahnule, a sestra je onako ranjena jaukala pa je iznad nje priao jedan ustaa i bajonetom joj nekoliko puta prosjekao glavu. Drugi je priao meni i zario mi bajonetu u lijevu pleku. Izdahnula je moja mala sestra. Ja sam se pretvarao da sam mrtav. Onda ustae odoe iz kue. Ustanem i pokuam otvoriti vrata ve zapaljene kue. Evo ih opet. Ponovo legnem. Povirie u kuu i jedan ree: Lako je majci za ove, i odoe. Brzo sam skoio, istrao onako krvav na dvorite i vidim gori nae cijelo imanje. Onako u strahu pobjegnem u Bakra i tamo naiem na Bosiljku arcovu i njenu pastorku Milku. Svi zajedno smo odatle otili u Dobroselo. S ostalim preivjelim otili smo u bjekstvo u Mazinsku planinu. U zaseoku Polovina oistili su mi i zavili rane, ali nakon nekoliko dana ja sam otia iz tog zbjega u umu Kozjau ne bih li saznao neto o ocu i svojoj drugoj brai. Tamo sam naao grupu naoruanih ustanika meu kojima sam prepoznao Milutina Radakovia i Petra Petrovia. Prihvatili su me, previli rane i poruili po moga oca. Otac je doao i odveo me u Kamenito Poljice kod mog strica, gdje sam zatekao sestru i dva brata koji su ranije izbjegli iz sela. Sutradan me otac odveo u Vakuf kod lijenika koji mi je previo rane i rekao da idueg dana ponovo doem na previjanje. Meutim, otac vie nije smio ii u Vakuf pa me drugi dan trebao odvesti tetak iz Geeta. No kako su ustae blokirale Vakuf, tetak i ja smo se vratili u Geet i on je odmah pobjegao od kue u umu. Za kratko vrijeme dola su pred kuu dvoji-

304 ca ustaa i istjerivali sve ukuane na dvorite. Druge ustae i domobrani su sav srpski narod pohvatali iz Geeta i tu okupile. Ja sam i ovoga puta nekako iz te gomile uspio pobjei kroz kuu i zai u neki umarak odakle sam gledao kako ustae sav taj narod tuku kundacima i nekim tapovima i odagnae ko stoku cestom, meni u nepoznatom pravcu. Kasnije sam uo da su ih sve pobili. Bjeei naiao sam na jednog djeaka koga sam poznavao i ispriao mu kako sam pobjegao s pokolja mojih najmilijih iz sela Bubnja. Rekao sam mu da su ustae popalile i nae selo. Naili smo na jedan zbjeg, gdje mi je tetka ispriala da su tetak i njegov brat Rade, kad su vidjeli da ustae gone sav srpski narod, izali iz oblinjeg gaja pa su ih zlikovci opazili i ubili. Kad sam se malo oporavio i neto porastao ukljuio sam se u NOP...

Vuen Repac Meljinovac Donji Lapac

Samo u jednom danu, 28. jula 1941. godine ustae su pohvatale i pobile 92 srpska seljaka iz sela Meljinovca opine Donji Lapac. Njih su pohvatali kod njihovih kua i odveli na gubilite nedaleko Zavolja gdje su ih pobili iz vatrenog oruja, poklali noevima, a neke i ive, sve bacili u Deli jamu bezdanuu, nedaleko Zavolja. O tom zloinu ustaa iz sela Borievca i nekih drugih susjednih hrvatskih sela nad svojim komijama Srbima ispriao mi je maja 1983. godine jedini preivjeli Vuen Repac koji je uspio pobjei iz ustakih kandi. U ovu bezdanu Deli jamu ustae su dovodile ili dovozile ne samo Srbe mukarce ve ene, djecu i starce, jo tokom juna pa sve do augusta 1941. godine, sve dok je nisu napunile i u nju bacile 894 srpska civila iz okolnih sela i Likog Petrovog Sela. O pokolju 92-jice Srba 28. jula 1941. godine i bacanju rtava u Deli jamu, Vuen Repac je kazao: Prije rata ivio sam u rodnom selu Meljinovcu i preko sezone radio u Zavolju kao umski radnik. Dana 28. jula 1941. najbolje se

305 sjeam od sviih dana svoga ivota. Toga dana pobjegao sam s gubilita Deli jame nedaleko Zavolja. Iz grupe u kojoj sam ja doveden pokualo nas je pobjei etrnaestorica od kojih je osam poginulo u bijegu, a nama estorici to je uspjelo. Od ove estorice etvorica su kasnije poginula u partizanima, a u Apatinu jo ivi Pajo Sola. Osvanuo je vedar i topao julski dan. U nae selo dola je grupa dobro naoruanih ustaa. Razjurili su se po selu i pokupili sve odrasle mukarce koje su zatekli u kuama. Poveli su nas prema selu Skoaj. Tu su nas malo zadrali i rekli nam da nas vode na Velebit na rad u umi. Odveli su nas prema Zavolju i tu nam prikljuili jo 20 Srba koje su istoga dana pohvatali u okolnim selima. Zatvorili su nas u krug andarmerijske stanice. Nakon sat i pol doli su u krug sa icom i klijetima. Poee nas vezati. Ljudi se malo uskomeali, trae da nas ne veu, ali nije pomoglo. Visoke zidine, pobjei se ne moe, a ustae naoruane. Poveu nas u kolonu po etvorica, dva i dva, pa onda uzdu icom niz svaku dvojnu kolonu. Kad su povezali nas svih sakupljenih 116, poveli su nas u pravcu sela Baljevac. Ili smo tako jedno vrijeme cestom, a onda skrenuli poljskim putem desno prema Zavolju. Idui tako oko dva kilometra stigli smo do Deli jame te nam ustae rekoe da emo tu malo odmoriti dok ne stigne jo jedna kolona. Bio sam svezan s bratom na elu kolone i kad smo nas dvojica sjeli, itava kolona se jednostavno prevalila jer je bila povezana i uzdu. Kada smo posjedali, ustae istupie ispred nas na jedno petnaestak metara, njih oko 60. Svi osjeamo strah da e nas tu pobiti i ljudi poee vikati: Nemojte nas tui! U tom momentu jedan se ovjek uspio otrgnuti i dade se u bijeg. Dvojica ustaa trgoe puke i opalie za njim. On pade, a ova dvojica pritrae k njemu i kundacima ga razmrskae. Kada se povratie, kau nama: Nije trebao bjeati pa ga ne bismo ubili. Osjeam da e nas sve pobiti i dok sam mislio na to, vidim kako iz grupe ustaa istupa jedan oruniki narednik. Tek to je istupio, komanduje: Paljba! i kia kuruma prosu se po nama. Kako sam se naglo trgao, pukla je ica i ja se dam u bijeg. Ustae su za mnom pucale i jedno zrno me malo okrznulo. Bjeao sam niz blagu padinu prema umi, u

306 pravcu egara, i kad sam dotrao do ceste, da ne bi iziao na istinu, zavuem se u kupinu i bujad pored ceste. ujem bat vojnikih izama. Malo provirim i vidim idu dvojica ustaa. Evo jednoga, ree jedan. Ja pomislim da je vidio mene i lagano savijem nekoliko struka bujadi nad glavu i gledam prema njima. Meutim, oni nisu vidjeli mene nego jednog drugog ovjeka koji je takoer pokuao pobjei s gubilita ali ga je tu stigao krvniki ustaki metak. Tu malo postajae pa drugi zlikovac ree: Vidi, majku im jebem srpsku, ni jedan nije iv. Dobro smo gaali ove ta su bjeali i tu nemamo ta traiti. Idemo pobiti one to se vraaju, a sutra emo zai u selo pa emo ih pokokati kao pse da im se i sjeme zatre. U svom zaklonu blizu Deli jame, gdje su ustae jo etiri puta dovodile kolone mukaraca, ena i djece iz okolnih srpskih mjesta, te Likog Petrovog Sela, sve dok je nisu napunili bacivi u nju 894-ricu Srba, ostao sam sve do 10 sati naveer. Kad se unoalo i paljba prestala, polako se izvuem iz svog sklonita, izaem na cestu i krenem u Bjelopolje, jer mi je ena bila otuda, a poznavao sam tamo i nekoliko ljudi. Idui tako odjednom zaujem bakat vojnikih cokula, a poto je bila vedra no i mjeseina, osvrnem se i vidim dvojicu ustaa kako idu od Baljevca prema Zavolju. Sklonim se u jedan dbun, i kad oni odmakoe, vratim se na cestu, izujem cipele i nastavim u arapama. Ubrzo skrenem u pravcu ume. Kroz umu sam iao etiri do pet kilometara. umski putevi su mi bili dobro poznati ali umoran sam i edan. Naiem na jednu gotovo presahlu lokvu i pokvasim malo usta onako blatnjavom vodom. Povuem se iznad puta i legnem pod jednu jelu. Zaspem odmah i probudim se pred zoru pa nastavim put prema Korenici. U samu zoru izbijem u selo Ponor, iznad jedne kue. Priem blie i vidim ovjeka kako iz tora puta ovce i koze. Primijeti on mene i vidim uplai se. Malo se bolje zagledam i prepoznam da je to Veljo to je sa mnom sluio vojsku. Kad sam mu nazvao Dobro jutro, Veljo, prepoznao je i on mene i onako uplaen ree: E, boga ti, ta je to s tobom? Bio sam gologlav, poderan i krvave ruke. Da li je istina da su juer utae pobile sve Srbe u Miljenovcu? Kaem ja njemu da jest istina. Na to on, spustivi glavu, zabrinuto ree: Tako e biti i naim. Ja upitah, gdje su vai? On mi ispria

307 da su ustae zale u selo i pohvatale sve ljude i odvele u Korenicu, pa da e ih onda otpremiti negdje na rad. Ja mu kaem kako su tako pohvatale i nas pa umjesto na rad odveli na klaonicu, a da sam ja pobjegao kroz kiu ustakih puanih zrna pa e tako biti i ovima vaim iz Korenice i sigurno ni jedan nee uhvatiti za lopatu. Tu u Ponorima poznavao sam i Peju Korugu pa sam otiao do njegovih. On je s ostalima bio u zatvoru u Korenici, a preko dana su im u posjetu dolazile ene donosei im hranu. Njegova ena me je ubjeivala da ih nee ustae pobiti, da se to ne smije nevine ljude ubijati. Kada sam joj ispriao ta se dogodilo kod nas, umijesila je kruh i u njega zamijesila povei no pa ga odnijela Peji u zatvor. Iste veeri u njihovu su eliju doli jedan ustaa i jedan orunik da ih poveu. Pejo je brzo trgnuo no iz rukava, preklao ih obadvojicu i svih dvanaest zatoenika uspjelo je pobjei... Trebao sam vam jo toga ispriati, ali mi oprostite. Nisam sada vie sposoban da bilo ta vam jo kaem. Obuzela me tuga i vrti mi se malo u glavi. Sve me podsjea na onu tragediju stotina naih seljaka, koji ostae u Deli jami za vijeke vjekova... 24

Dane Gnjatovi Danica Rasoja selo Gnjatovi Lovinac Graac

Rasoja selo Gnjatovi nalazi se jugozapadno od Lovinca u kotaru Graac. U njemu su ivjeli pravoslavni Srbi od 1712. godine. U martu 1941. godine selo je imalo 150 stanovnika koji su ivjeli u 25 domainstava, od kojih 21 u selu Rasoji, 3 u mjestu Lovincu i 1 u Sv. Roku. Sva domainstva imala su zajedniko porodino prezime Gnjatovi. Samo osam dana nakon proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske u selo su dole ustae iz susjednih hrvatskih naselja: Lovinca, Likog Cerja, Riica Zdunia i Matijevia. Njima je rukovodio Mate Zduni Matein i Jure Skorup. Zabranili su svojim
24 Imenini popis rtava vidi u Zborniku 14, HAK, Kotar Donji Lapac u NOR-u 19411945, Karlovac 1985, str. 1095-1142.

308 susjedima Srbima da se udaljavaju iz svojih kua bez propusnica koje e im izdavati nove ustake vlasti u Lovincu. Ustae su poele zalaziti u selo i pljakati srpsku imovinu, prije svega stoku. Srbi su se poeli sklanjati, a neki su uspjeli otii i u Srbiju. Poloaj srpskoga naroda bivao je sve tei iz dana u dan. Kulminacija je bila 10. juna 1941. kada je u Lovinac doao zloglasni Mile Budak, rodom iz susjednog sela Sv. Rok. S njim je iz Zagreba doputovao ve po zloinima poznati gospiki ustaa Mima Rosandi. Okupile su se domae ustae 11. juna 1941. i masa hrvatskih seljaka kojima je Budak govorio o istoi hrvatske nacije i poloaju Srba u Hrvatskoj. Bio je veoma jasan i odluan: ...to se Srba tie nije dosta drvo posjei, treba mu i ile isupati... U vezi s tim na sastanku su s ustaama data i neposredna uputstva. Istoga 11. juna 1941. ustae su ve poslije podne pohvatale 18 Srba, a zatim ih hvatali pojedinano da bi ih u vremenu od 29. jula do 2. augusta iste godine pohvatali 109 i sve pobili 2. augusta 1941. godine u njihovim kuama i na njivama. Tako je u ovom selu za kratko vrijeme postojanja NDH ubijeno gotovo sve srpsko stanovnitvo, kako ono pokrteno tako i ono koje se nije htjelo odazvati katolikim upnicima da se dou pokrstiti i ivot e im biti poteen. Od aprila do augusta 1941. godine ustae su ubile 127 od 150 stanovnika sela Gnjatovi. Njihovu imovinu su opljakale, veinu domainstava popalile, a u nekoliko srpskih kua uselili Hrvate: Paviie, Blaevie i Dragievie. Nestalo je Srba i srpskog naselja, koje se nikad nije obnovilo. Selo je pretvoreno u groblje. Pokopani su Srbi svuda gdje su i ubijani. S prvog masovnog pokolja Srba 11. juna 1941. godine pobjegao je jedini Dane Gnjatovi Danica koji je tada imao 23 godine ivota. Na putu do mjesta zloina ispod Gradine u Raduu u pokuaju bijega ubijen je Gnjatovi ure Dmitar ako. Svjedoanstvo Dane Gnjatovia zapisao je 1983. Nikola Gnjatovi, a ono glasi: ... Poslije pokuaja bjekstva i ubistva Dmitra ake, kod njive Bariinke, ustae su sa uperenim pukama odjednom pobjenjele, poele su psovkama i prijetnjama govorei da i nama spremaju kola. Sprovele su nas za Lovinac. Kod stare pijace na ulazu u Lovinac po dvojicu su nas vezali i poeli udarati kundacima.

309 Nemojte, brao, kumim vas bogom, govorio je Simo Nikole Gnjatovi, star 70 godina. Psovke i udarci su padali kao kia. Udarali su kundacima, cijevima od puaka i tjerali nas da to bre idemo. Starog Maniu, Gnjatovi Save Manu, starog 84 godine nekoliko puta su obarali udarcima, dizali ga i tako ponovno. Kada smo prili andarmerijskoj kasarni, on je povikao: Ne dajmo se, brao, u kasarnu, tamo smo gotovi! Ali je sve bilo kasno, nita se nije moglo poduzeti, jer smo bili izmueni i povezani. Uveli su nas nai domai Hrvati ustae u kasarnu i onako po dvojicu vezanih gurnuli niz stepenice u podrum. Jedan za drugim padali smo glavake, na lea, potrbuke kako je koga zadesilo. Teka gvozdena vrata se zatvorie i nasta grobna tiina. U podrumu andarmerijske stanice nastalo je muno razmiljanje. Strah se uvlaio u kosti, tjeskoba u srce, a teke slutnje u misli. I kao obino ljudi kada dopadnu muka, razmiljaju zato ih je to snalo... Svaki od nas je razmiljao, traio je svoju krivicu zbog koje je ovdje doao. Nisu se ranije svaali s tim svojim komijama Hrvatima, koji ih sada hapse, tuku i zatvaraju, ak su s njima prijateljski ivjeli. Nisu pripadali ni jednoj politikoj stranci da bi im se zamjerili. Toliko beznaajnih pitanja prolazilo nam je kroz glavu, ali niko nije nalazio pravog razloga zbog koga se, eto, gubi glava. Ve je pala no i nije nam ostalo mnogo vremena za razmiljanje. U podrum se sjurila grupa pijanih razbojnika. Pored ruku vezae nam i noge te redom stadoe tui kundacima, nogama, akama, ime su prije stizali. estoko je Kaneta udarao starog Maniu, a ovaj je samo jeao. Udarci su letjeli sa svih strana. Prostorija je bila mala i polumrana. Razbjenjele ustake zvijeri nisu gledale kuda udaraju. Razaznao sam glas jednog ustae koji je govorio: Nemoj udarati po meni, udri svinje srpske! Nastala je opa guva, digla se praina, ljudi su jedva disali. Jauci i stenjanje sve su se vie pojaavali, a udarci nisu prestajali. Gospodo, pa to smo vam skrivili? Nemojte ako boga znate, zaklinjali smo, ali dabe. Majku vam srpsku, krv ete propiati, derale su se ustae i jo ee udarale. Ljudi vezanih ruku i nogu bili su nemoni i jedino im je preostalo da jedan ispod drugoga zavlae glave. Stari Mania i Simo

310 vie se nijesu pomjerali. Osjealo se samo da teko diu. U ovoj opoj guvi i polutami zavukao sam se ispod njih i tako se uspio zakloniti da to manje dobijem udaraca. Zlikovci su se ve umorili tukui i samo su krijetali psujui sve to im je padalo napamet. Odjednom se pojavila druga grupa ustaa. ula se komanda: Iziite i odmorite se... mi emo nastaviti. Ponovno je poelo estoko udaranje. Ovi su sa sobom donijeli kolce i tukli su po nama kao po vreama. Sve je manje bilo jauka. Bili smo premlaeni ve toliko da se ulo samo stenjanje. Tako su se reali od pada mraka pa do iza ponoi. Odjednom su zlikovci napustili prostoriju. Poslije ovakve torture postalo je svima nama jasno da nemamo nikakve krivice, osim injenice da smo Srbi i da nam treba kako je uputio svoje ustae Mile Budak i ile isupati... Oistiti Hrvatsku od srpskog naroda. Ubrzo iza toga u podrum je uao Kreo Drezga, ustaki zapovjednik i odmah poeo pretresati depove i emere pretuenih Srba. Pronaao je neto novca, a zatim napustio podrum. im je izaao, ponovno se pojavi grupa ustaa. Pomislio sam da e nastaviti muenje. Meutim, poeli su da nam skidaju vezove s nogu i odjednom je pala komanda: Napolje, svinje! Samo neki od nas mogli su da se kreu. Simi je bila slomljena ruka, a Mili Crnji jedna ruka i jedna noga. Stari Mania davao je samo znake ivota. Svima su bile glave krvave i podbuhle od batina. Jedva smo se meusobno raspoznavali. Veina se nije mogla kretati. Vukli su nas kao stvari i prosto bacali na zaprena kola pediter. Nepokretne su bacali na kola kao vree, a nas ostale preko njih. Ustae su posjedale preko nas. Kola su krenula prema eljeznikoj stanici, a odatle skrenuli prema Raduu. Jo u orunikoj postaji osjetio sam da su mi, u onoj guvi i tunjavi, vezovi na rukama popustili. Gajei traak nade da pobjegnem, mirno sam leao na pediteru. Ispod mene je bio stari Mania. Stigli smo do kapele Jovia Kadina u Raduu. Kola su odjednom skrenula pod Gradinu i zaustavila se u potoku. U momentu kada su nas skidali s kola izvukao sam ruke, skoio u vrbak pa u potok. U glavi mi je sinulo da u ostati iv, pa sam takvom snagom trao da nikada to vie ne bih mogao ponoviti. Zora je svitala i vidljivost jo nije bila sasvim dobra. Nastala je

311 pucnjava. Zloinci su jurili za mnom i vikali: Pucaj, pobjee!, a ja sam tako trao preko njiva kroz ita koja su me zaklanjala. Jo uvijek sam uo gustu pucnjavu, ubijali su ostale moje Gnjatovie. Jo jedno vrijeme uo sam zviduk zrna iznad svoje glave i pucanje iz nekoliko puaka. Zaplaen bjeao sam svom snagom iako vie nisam uo pucanje. Gonii su mi izgubili trag i odustali su od daljnjeg gonjenja. Poto sam stigao u Mogorika polja, moda nisu smjeli da me dalje gone, i najprije sam se javio obanima. Dok sam ispitivao djecu kakvo je stanje u Mogoriu, iz grma se pojavio Perica Roi s lovakom pukom. Ranije ga nisam poznavao, uplaio sam se i opet poeo bjeati. obani su mu rekli da bjeim s masovnog pokolja. Oni su uli pucnjavu i vjerovali su mi, pa me Roi pozvao da se vratim govorei mi nai smo. Sve sam mu ispriao to se desilo sa Srbima iz sela Gnjatovia, a zatim smo otili kod njegove kue. Stavio mi je slane obloge po glavi i tijelu. Nahranio me i tu sam ostao cijelu no. Ponudio mi je da ostanem kod njih da me kriju od ustaa, ali ja sam teio da odem do Graaca. Majka mi je rodom iz tikade i otud mi je blie da neto saznam o ostaloj porodici koja je jo ostala iza mene u selu Gnjatovia. Tako sam se skrivao po Resniku i Crnopcu do ustanka kada sam otiao u prve redove da se borim protiv faizma i ustakih krvoloka...25

Nikola Gnjatovi Rasoja selo Gnjatovi Lovinac Graac

Drugog augusta 1941. u selu je bilo malo Srba mukaraca. Osamnaest su ih ve pobile ustae 11. juna 1941, a sedamnaest ih je prije nekoliko dana pobjeglo u oblinje ume i u Srbiju. Sila ustakog oruja ovog jutra e se oprobati nad enama, djecom i starcima. Upadali su u kue i nareivali: Van!. Drugi su saekiva25 Opirnije vidi u Zborniku 13, Kotar Graac u NOR-u 1941-1945. HAK, Karlovac 1984, strana 409-425. Nikola Gnjatovi i Bude Gnjatovi, Ustaki zloin u selu Rasoji. Vidi i imenini popis rtava genocida.

312 li u dvoritu i postrojavali uza zid muko i ensko, staro mlado. Za djecu dignutu iz kreveta, jo neobuenu, majke su molile da ih obuku. To im nije vrijedilo. Surovo i grubo, uz udarce kundakom, ene su sa goliavom djecom izlazile na dvorite svojih kua i postrojavale se. Kue su ostale otvorene, bez eljadi i jo toplih kreveta. Hrvatske su ustae stajale s uperenim pukama. Narod je bio toliko prestravljen da ni glas nije putao. Djeca su razrogaenih oiju, ukoenog pogleda, zurila u razbojnike puke. Vrijeme je uasno sporo prolazilo, a ustae su neto ekale. Odjednom se ula puka nasred sela, a zatim je otpoela pucnjava kod svih kua. Nezapameni vrisak ena i djece nastao je po cijelom selu. Ali za kratko. Ustaki zapovjednici izdali su stroga nareenja da svjedok ne smije ostati. Rijeili su poubijati sve do posljednjeg djeteta i starice. Sve je to striktno, predano i vjerno izvreno, ba onako kako im je stajalo u idejnom programu Nezavisne Drave Hrvatske. Po srpskim dvoritima je tekla krv srpskih seljaka. Majke su djecu zaklanjale svojim tijelima, zamotavale u suknje i tako pogoene ustakim puanim zrnima padale preko svoje djece. I odrasli su se hvatali jedni za druge traei spas, ili im se javljala elja da i u smrti budu zajedno. Ko zna? U samrtnom gru stezali su jedno drugo. U svakom dvoritu zavravali su se posljednji trzaji ivota. Pera Ljudina poraala se na dvoritu. ene su molile ustae da im dozvole porodilju uvesti u kuu. Nisu dozvolili. Smijali su se. Porodila se tu na dvoritu. Marica je priskoila i pomogla. Jedan ustaa je upita: to je rodila? Muko, odgovorila je Marica. Ubij pae, naredio je komija, ustaa Marko Balen Zula, koji je nadaleko bio uven po zloinima. Pucanje se utialo. Djeca koja jo nisu bila pogoena, zaklonjena majinim tijelima, poela su plakati i dozivati svoje majke i bake. Druga su se guila pritisnuta tijelima roditelja. Ustae ve omamljene krvlju, zaoe po dvoritima i noevima uz istovremeno pucanje dovravale su svoj zlikovaki posao. Tako se gasio i posljednji ivot u svakom dvoritu i kui sela Gnjatovi. Jedan ustaa ponesen zloinom, zapalio je stog sijena. Zapovjednik Zula strogo je naredio da se prestane paljenjem. Seoski starjeina Matein

313 Zduni je dodao: Zato paliti kada je sad to nae. Tako je paljenje obustavljeno. U domainstvu mojih roditelja bilo je trinaestero eljadi. Mog oca Dmitra ustae su ubile jo 11. juna 1941. godine s jo 17 drugih naih komija. Moj brat od strica Jovina, pobjegao je u aprilu 1941. iz Beograda gdje je radio od 1937. godine i doao kui. Ovoga jutra, 2. augusta stajali su uza zid u dvoritu: moja majka uka (49), brat Mio (17), brat Bogdan (9), sestra Soka (29), sestra Marica (21), sestra Ankica (19), dvoje djece moje starije sestre Soke: Dara (3) i Darko (2), te strina Milica (54). Tu u kui bila je i moja baka Milica (84) i ja, etrnaestogodinji djeak, jo smo leali u babinoj sobi. Probudilo me komeanje, psovke i bat cokula po dvoritu. Odjednom je nastala tiina. Iz kreveta kroz prozor vidjelo se dvorite. Porodica je bila postrojena uza zid tale. Mama je drala u naruju neobuenog unuka Darka. Bogdan joj se priljubio uz suknju. Soka je drala kerku Daru. Ostali oko njih. Svi su utali, problijedjeli i od straha premrli. Ustae, Pavao Matijevi Milin, Frane Jadriin i jo jedan, koga nisam poznavao, drali su puke s bajonetama uperene prema njima. I oni su utali. uo se samo djeji glasi: Mama, nosi me odavde... utanje je trajalo beskonano. uo sam puku u komiluku. Ustae se uznemirie. Ustaa Frane Jadriin izdvojio je sestru Ankicu, a onda je poela pucnjava. Ranije je Ankici udvarao pa ju je, vjerovatno, zbog toga izdvojio. Topla ljudska krv razlijevala se po poploenom dvoritu nae kue. Poslije jauka ulo se stenjanje i krkljanje. Plotuni nisu prestajali. A onda, jedan se ustaa prisjetio. Otvorio je vrata babine sobe u kojoj sam bio i ja. S praga plamen je liznuo, jednom, drugi put. Soba je stravino jeala, inilo mi se tako dugo. Osjetio sam svoju toplu krv po rukama. arav je bio krvav. Nisam shvatio koliko sam ranjen, samo sam osjeao da sam iv. Jo se nisam usudio da se pomjerim. U dvoritu je nastala tiina. U toj jezivoj tiini uo se djeji glasi, Mama, a zatim zvjerski glas ustae: Smiri ga, vidi da ti prua ruke. Nije ti valjda ao metka. Puka se oglasila i djeji glas se smirio. A onda su ustae urnim koracima napustile dvorite. Jesi li iv?, upita me moja baka Milica. Jesam, iv sam, ali sam krvav. Ona se nije pomicala, samo ree da nije pogoena. U isti mah dok

314 smo se ja i baka jedno drugom javljali, u sobu utra moja sestra Ankica. Na njeno pitanje jesmo li ivi, spazio sam ustau Franu Jadriina kako urei ulazi u dvorite. Ankica je bez glasa istrala, s ustaom se susrela na vratima kue. Osorno je viknuo: Izlazi van! Pucao joj je u lea iz blizine, koliko je puka dugaka. ulo se jeanje, onda jo dva pucnja i kraj. Zatim je zlikovac utrao u drugu sobu. Bajonetom je otvorio krinju u kojoj je stajala djevojaka roba, nakit i oev zlatni sat koji je donio iz Amerike. Kratko se zadrao i treim korakom napustio dvorite. Po selu se uo jo poneki pucanj i zavijanje pasa. Ubijali su vezane pse. Nevezani su se razbjeali od pucnjave. Zatim je nastala tiina. Ustae su, vjerovatno, sabirale utiske svoje akcije. Pomjerio sam se u krevetu i ustanovio da nisam tee ranjen. Imao sam dvije rane na rukama i jednu ogrebotinu na desnom kuku. Pomjerajui se nisam osjeao bol. Vjerovatno je strah bio jai od bola u ranama. Ja moram pobjei. Ta me misao sve jae obuzimala. Nagonska elja za ivotom u meni se sve vie pojaavala. Skoio sam iz kreveta i baki rekao: Ja bjeim. Nemoj, sinko, to e ti kada niko nije ostao iv. To su posljednje rijei koje sam uo od lanova porodice moga oca Dmitra. Vrata od kue i naih soba bila su irom otvorena. I pored toga iskoio sam kroz prozor. Na dvoritu su leala izukrtena mrtva tijela Dmitrainove eljadi. Njih desetero. Mio je pokuao da pobjegne pa su ga razbojnici ubili na izlazu iz dvorita. Majka je potrala k njemu. U naruju je drala unuka, a s drugom rukom povukla je i sina Bogdana. Bogdan joj je bio najmlai osmo dijete. Ni devet godina nije imao. Prvo dijete Soku, rodila je 1912, a njega tek 1932. godine. Bio je tako krupan, tako lijep, da se majka njime ponosila. Drugo ustako zrno kroz njena lea usmrtilo je i unuka Darka. I Bogdan je leao mrtav pokraj majke. Soka nasred dvorita, kerka prekrivena njenim tijelom. Strina Milica na vratima tale. Marica pred ulazom u podrum, a Ankica premjeana preko kunog praga. Baba se nije pomjerala iz kreveta. Zidovi kue i tale bili su poprskani krvlju. Krv je zacrvenila svaki kamen u dvoritu. Da li je jo neko od njih iv? Ne, nije. Njih se moralo napustiti i bjeati to dalje. Kuda? Tamo nekud, ko zna kuda. Bez cilja, bez nade u povratak. Bjeati od tih stravinih prizora, od tih ustakih

315 razbojnika koji su posijali i siju smrt srpskom narodu. Bjeati, bjeati, bjeati bez ikakve nade u ponovni susret sa svojima najmilijima. Preko te krvi, izmeu tih leeva potrao sam bos i samo u koulji. Trao sam prema brdu Guavica. ulo se nekoliko puaka, a onda vriska i pjesma ustakih razbojnika. Nekuda su odlazili. Mislio sam da me gone i trao sam bez due. Trao sam u gusto ipraje Guavice i zastao. Snage mi je ponestalo. Sada sam vidio da su mi i noge krvave. Pomislih da sam i u njih ranjen. Ne, to nije bila moja krv. To je bila krv moje porodice. Preko njih mrtvih i krvavih sam preao u kunom dvoritu. U dbunju svaki uanj u meni je pojaavao strah. Na panjacima okolnih hrvatskih sela: Likog Cerja, Matijevia, Prpia, unia, Zdunia i pod Cvituom obani su pasli stada. Odjekivala je uobiajena pjesma momaka i djevojaka. Hrvati su se kretali po dvoritima i njivama. Svuda se ivot normalno odvijao. Samo u selu Gnjatovia vie se nitko nije kretao. Bila je grobna tiina. Samo su tu po dvoritima, leala srpska ukruena i krvava tijela. Krv njihova suila se na dvorinom kamenju. Ustae, obavivi svoj posao, napustile su selo. Nad mrtvom Rasojom cijeli dan vladala je tiina, samo su goveda mukala, ovce blejale i koze meketale. Ni ivina nije naputala svoja sklonita. I ivotinje kao da su razumjele uas koji se dogodio nad njihovim domainima. Uvee sam se primakao blie kuama. Jo uvijek me drala nada da je netko ostao iv. Nad selom Gnjatovia vladala je nijema tiina. Naao sam sklonite pod okapinom u Volarici i uporno naprezao sluh i vid u nadi da ujem ili vidim makar koga ivoga. Nita se nije vidjelo ni ulo. Odjednom je poelo zavijanje pasa nad mrtvim tijelima njihovih domaina. Obuzeo me uasan strah. Drthao sam cijelim tijelom. Srce mi je udaralo da mi se inilo da peina odjekuje od njegovih damara. U jednom trenutku sam se izgubio. Ne znam kada su psi prestali zavijati. Kada sam se prenuo, oko mene je sve obavila tamna no. Lave pasa privukao mi je panju ka selu Zdunii. Oito da je neko prolazio kroz ovo hrvatsko selo. Zatim se ulo nekoliko

316 puaka na raznim krajevima sela. Malo kasnije pojavila se vatra, ula pjesma i pucnjava. Matein Zduni se sa svojim ustaama veselio uspjehu jueranje akcije. Razmiljajui o beznadenosti, tamna no je beskonano trajala. Groznica me nije naputala. U selu Zdunia jo uvijek je gorjela vatra. Pekli u janjce iz torova pustog srpskog sela Gnjatovia. Pjevali su zlikovci u znak zadovoljstva i pucali iz puaka. U neko doba sve se stialo. Jo sam bio budan. U toj grobnoj tiini strah se do bezumlja pojaavao. Sve mi se vie utiskivala misao da spasenja ivotu nema, a isto tako se sa tom milju borila elja za ivotom. Ali, izlaz iz takve situacije niotkuda se nije nazirao. Beznadenost je prevladavala. Izgubio se osjeaj za vrijeme. U takvom magnovenju sam zaspao, ne znam kada. Probudilo me dovikivanje ljudskih glasova. Sunce se ve ponovo izdiglo iznad Visoice. Mrtva pitoma dolina Rasoje, do jue u to jutarnje vrijeme bila je puna ivota, pjesme i veselja. Gladna stoka ula je ljudske glasove i javljala se iz zatvorenih torova. Od Cerja preko Klanca dolazila je grupa hrvatskih seljaka. Od Lovinca i Zdunia ulazile su u nae selo Gnjatovia druge grupe. U svakoj je bilo naoruanih ustaa, ali vie onih bez oruja, mukaraca, ena, a i djece. Razilazili su se po naim kuama. Tano se vidjelo da su organizovani. Znalo se ko na ije srpsko domainstvo Gnjatovia ima svoje pravo. U mojoj kui ula se puka. To je bio jedini pucanj u ovome danu. Ubili su osamdesetetverogodinju moju baku Milicu koja je juer, kada sam pobjegao, ostala iva. Vjerovatno se starica cijeloga dana i noi nije pomjerala iz kreveta. Po naim dvoritima su uprezane konjske i volovske zaprege i na kola su tovareni leevi. Nedaleko od moje kue kopan je pijesak. Jama je bila dosta duboka i iroka. Sa svih strana iz sela leevi su dovezeni i bacani u jamu. Moje skrovite je bilo nedaleko od jame. Uasno je bilo posmatrati kako s kola lopatama kotrljaju leeve po zemlji i sluati njihovo stropotavanje u jamu. Mrtvu nau djecu su uzimali na lopate i jednostavno bacali u jamu. Neto mi se smotalo u grudima kao gr. Pojaavalo mi je disanje. Bojao sam se da me ne osjete, a i zbog svega drugog. Napunili su jamu i preko leeva polili rastopljeni ivi kre, a onda nabacali trnje, kamenje i zemlju.

317 S istim naim zapregama razili su se po dvoritima i kuama. Nastala je pljaka uz smijeh i pjesmu. Pljakali su sve to su mogli pokrenuti. Prva natovarena kola su odlazila i ponovno se vraala. Drugi su odgonili stoku, stada ovaca, goveda, koza i opore svinja. Po dvoritima i njivama je nastala jurnjava za ivinom. Pljakali su sve to su Gnjatovii sticali godinama i vjekovima. Sunce se sputalo na zalazak, kada su Hrvati pljakai napustili nae selo. Ponovno je zavladala mrtva tiina. Ovaj dan bio je najdui u mom ivotu koji sam proveo u okapini iznad svoje kue. Nisam se smio pomaknuti, jer bi me zlikovci opazili. inilo mi se da je sunce nad Resnikom stalo i da nikada nee sii na poinak. Ve dva dana i noi nisam nita jeo ni pio. Kada se spustila no, siao sam kui. Pusto je bila jeziva. Kua, tale, torovi, zjapili su otvoreni. Po kui je bila rasuta peruina iz blazina-slamarica. Drugog niega nije bilo. Zahvatila me panika i istrao sam kao bez due i pobjegao opet u Volaricu. Cijelu no sam lutao kozjim stazama, a da nisam znao kuda i zato. Zora me zatekla s lovinake strane Volarice i tu sam naao skrovite. Svuda u okolnim hrvatskim selima ivot je poinjao s novim danom, samo je selo Gnjatovia bilo mrtvo i opustoeno. Ovog treeg dana poeo sam razmiljati kuda dalje bjeati. Plaio sam se svakog ovjeka, ene pa i djeteta. Proli su i trei dan i no, a jo nisam odluio gdje u i kuda u. e sam ublaavao vaui ljeskov list i neke trave. etvrtog dana oko podne nebom se navukao crni oblak kao boje pokaranje na svu ovu krv i zloin. Krenuo sam niz Volaricu Sunjia, pored Cvitue u pravcu Zira. Hrvati su bjeali s njiva od kie i gra i meni je dobro dolo da na ` `di nekoga od njih ne naletim. Naiao sam na obane iz Krukovae. Spazili su me u veu i kako trim, pa su pobjegli. Uputio sam se kui Stevice Kupreanina, koja je bila u polju. Na ognjitu je gorjela vatra, ali je narod bojei se ustaa pobjegao. U strahu pobjegoh i sam iz kue dalje u polje. Prema Ploi i Mogoriu obani su mirno napasali stoku. Razmiljanje je naviralo kuda dalje, a odjednom iz grma imenom me zovnu Marko Gnjatovi, urjak Steviin i prie mi s

318 pukom u ruci. Uplaio sam se i njega. On je to primijetio pa ree: Ne boj se, mi smo digli ustanak, ne treba se vie bojati. Nisam razumio ono o ustanku, ali se vie nisam plaio. Poveli su me u kuu i Stevica mi je odmah oprao rane i stavio zavoje. Dali su mi i olju mlijeka. To mi je bilo prvo to sam pojeo na kraju etvrtog dana mojih patnji. Usput su mi ispriali da je prije dvije noi i Markova majka pobjegla iz sela. Baba Soka, stara preko sedamdeset godina, onoga jutra kada su ustae ubijale srpski narod u selu, sklonila se u trap i u njemu predanila. Kada je pala no, izvukla se iz trapa i u zoru stigla kod kerke Pere, supruge Steviine. Kazivala mi je ta je sve ula dok su ustae ubijale ene i djecu, ali da je samo vidjela kako je Nina Markiev poeo bjeati, kako je pogoen na trku i jo iv pao u lokvu gdje se uguio, a ona se sklonila u trap. Od Stevice Kupreanina sam otiao u partizane i postao borac NOV i POJ. Vodio sam ratove protiv faizma, vidio mnogo mrtvih i ranjenih, ali sve je to bilo u borbi izmeu naoruanih i suprotstavljenih snaga. Pa je i bilo drugaije. Ali ono hvatanje ena, djece i staraca po njihovim kuama i dvoritima od naoruanih zlikovaca, njihovo iivljavanje nad rtvama koje nisu nita nikome krive, ve samo zato to su druge vjere i nacije. To je neto sasvim drugaije... 26

Petar Pavlica Selo Ploa Lovinac Graac

Zaseoci Gornja i Donja Ploa ine selo Plou. Ono je smjeteno na podruju opine Lovinac u srezu Graac. Imalo je 1941. godine 285 domainstava s 1700 stanovnika srpske nacionalnosti. U centru sela Ploa nalazila se Srpska pravoslavna crkva, kola, dvije trgovine, tri zanatske radnje, dvije birtije, dva parna mlina i andarmerijska stanica. Njih 107 stanovnika zatekao je rat 1941. godine
26 Popis rtava i opirnije vidi u Zborniku 13, Kotar Graac u NOR-u 1941-1945., HAK, Karlovac, 1984, str. 482-486. i str. 968-1014.

319 u drugim krajevima Jugoslavije, gdje su pohaali kole ili radili. Neki su se poetkom rata vratili svojim kuama. Selo su tokom postojanja Nezavisne Drave Hrvatske ustae popalile, opljakale imovinu i najvei broj stanovnitva pobile. Samo u jednom danu, 31. jula 1941. godine ustae su pobile u selu Ploa i spalile u njihovim kuama 79 mukaraca, ena i djece. U jednom ustakom kamionu toga dana bilo je vie od 20 Srba, meu kojima i Petar Pavlica. Njih su vozili na stratite u logor Jadovno. Iz ovog kamiona smrti uspio je pobjei jedino Petar Pavlica koji je svoje svjedoenje ispriao 1983. godine. On je kazao: Bilo je to 31. jula 1941. godine. To je dan koji mi se urezao u sjeanje, pa ga esto i nou sanjam. Doivljavam osjeaj straha. Padam u agoniju kao da se i danas, poslije toliko vremena, nalazim u kamionu s ustaama. Osjeaj, ide na klanicu kao stoka. Eto, kako je to bilo. Kamioni puni stigli ranom zorom u nae selo Plou. Ustae se rasporedile po zaseocima i ubijaju srpske seljake kod Kljajia, Petkovia, tulia, Dukia i u naem zaseoku Pavlica. Krstare po njivama gdje je narod ve radio i koga god uhvatie dovedoe u selo. Mene naoe pod Zeicom na njivi i potjerae me ispred sebe u kasarnu, bivu andarmerijsku stanicu u Ploi. Oca i jo dva brata nali su takoer na njivama i dotjerali ih k nama drugima u kasarnu. Dotjerali su nas oko 20. Pored mene, tu su uro i Ilija, moja braa i otac Bude, zatim uro Pavlica urapan, Jovo Kljaji, Ilija Pavlica, Trivun Pavlica, Jovo Potkonjak iz Metka, kova u Ploi, njegova ena Milica, Boja Pavlica, Simo Petkovi iz Drage i jo neki iz Kika. U kasarni nas tuku kundacima po tijelu i glavi, ne birajui gdje e udariti. Strah je uao u sve nas. Neko kae da bjeimo. A gdje, kuda? Treba skratiti muke da nas vie ne biju. Neka nas odmah pobiju. Nikome nije jasno zato nas hvataju na njivama i biju. Ne smije pitati nikoga nita, ako neko i upita, njega ponovo jo ee biju. Viu: Lezi i uti! Dole nam ene i donijele preobuku i neto hrane. Misle da idemo na rad u Velebit kako su govorili, pa e nam trebati. Ustae im kau: Ovi su nahranjeni, njima vie ne treba ni jelo ni pie. ene poee da kukaju. Jedan ustaa se izdera na njih: Kui dok i vas nismo strpali u kamione. ene pobjegoe.

320 Kasno u no stigoe kamioni s ustaama koji su ubijali po selu. Hvale se ta su radili s djecom, koliko su pobili i u kuama spalili. Kau: Sve sami starci, ene i djeca, a odrasli pobjegli. Naemo ih drugi put u vrinama. Nas hvata jeza. Nema kuda. Neko pobjee, ne znam ko. Nasta paljba iz puaka i automata. Strpae nas u kamion. Nismo vezani. Razmiljam kako da pobjegnem za vrijeme vonje. Ali, natjerae nas da legnemo na pod, a zatim se u kamion ukrca oko 30 ustaa. Krenusmo cestom za Gospi. Ustae pucaju iz kamiona. Vesele se i gaze po nama. Tuku nas kundacima i cijevima puaka. Viu: Lezite, paad srpska, sada emo stii u Gospi pa e vam biti bolje! Stigli smo u Medak. Tu se ustae dogovorie s onima u Metku. Nasta neko veselje i pucanje. Idemo dalje. Kada smo izmeu Bilaja i Ribnjaka stigli u predio Dupan, kamion zbog uzbrdice ili neeg drugog poeo da zastaje a ustae stadoe da viu na ofera. Taj momenat iskoristim, iskoim iz kamiona i ponem bjeati. uh kako neki ustaa zavika: Jedan pobjee, majku mu jebem srpsku. Kamion stade. Pucaju za mnom. Zrna padaju oko mene ali sreom nijedno me ne pogodi. Primijetih da jedan ustaa tri za mnom, skoro da me stigne. Puca, kao da ne eli da me pogodi. Okrenem se i vidim da me moe ubiti jer je blizo. Malo zastanem da prikupim dah. Okrenem se i vidim da moga gonioca ubi drugi ustaa. ujem ga gdje vie: Ti si kriv, mogao si ga ubiti. Ja drhtim, da li od straha, od umora ili od sree to sam uspio pobjei. Trim dalje, ali malo laganije. Preem eljezniku prugu i uputim se prema selu Vrepcu. ujem da i dalje pucaju na cesti. Ustae su preostale istjerale iz kamiona i sve pobili pokraj ceste. Tu su ih sahranjivali mjetani, koji su kasnije kazivali da su plakali kada su vidjeli izubijana lica i sasjeena ljudska tijela. Jo je no. Kada sam izmakao daleko, sjednem da se odmorim. Razmiljam zato sam pobjegao, a tamo ostavio oca i dva brata, te ostale sve drage i dobre prijatelje, svoje komije. Nazivam sebe kukavicom. Mislim da sam ih izdao. Ne. Njima je svejedno, bilo bi isto da sam i ja s njima. Mi smo bili odreeni da budemo ubijeni. Roje mi se misli po glavi. Sutra e me ustae traiti ponovo doi po mene. Nee me vie uhvatiti. Uzeu porodicu i sakriti se u neku spilju u Vrinama. U takvom razmiljanju doekam dan na polju

321 ispod sela Vrepca. obani istjerali ve stoku na pau. Ja u jednom grmu. Ne smijem se pokazati. Mislim da me ustae jo trae. Naie jedan stariji ovjek s ostalim obanima. Ja izaem iz grma i priem im. Priam ko sam i ta je bilo sa mnom. Dadoe mi malo kruha i ja se okrijepim. Vidjee da govorim istinu, jer sam sav izubijan po licu i s iscjepanom odjeom koja je ostala na meni. Doao sam u Plou. Ne smijem kui. Molim neke mjetane koji su ostali ivi da mi dovedu porodicu i rodbinu pa da bjeimo bilo gdje. Neko mi ree da mi je porodica ostala iva i da se nalazi u zbjegu u Debeljai. Uputim se preko polja i naem svoje. Priam im sve to se dogodilo a narod okupljen poe da kuka. Rekoe mi da je poeo ustanak, da se okupila velika masa ljudi s orujem i da su otili dalje u selo. Ja se jo ne usuujem da se prikljuim ustanicima. Hvata me strah, ali nije mi mjesto meu enama. Nakon kraeg vremena prikljuim se ustanicima i stupim u Ploansku partizansku etu, koja je kasnije postala 3. eta 3. bataljona Mirko tuli. U toj eti sam doekao borei se protiv faizma i kraj rata, maja 1945. godine. Kad se sjetim spomenute noi, 31. jula 1941. godine, pokolja mojih mjetana, moga oca, moje brae, ena i djece, samo zato to su bili Srbi, po nekoliko dana sam nesposoban za bilo kakav rad. Sve one muke lebde mi u mislima i pred oima...27

Aleksa Kneevi Krljac Ljubovo Buni Korenica

... Doli su ono, 25. jula 1941. godine po mene. Bio je to Mejo Markovi i Metrovi, ne znam kako mu je bilo ime, iz Bunia, i Toman Rasti, na komija iz Ljubova. Bilo je prvo ponoi. Izlazi iz tale, zavikali su. Idemo u Buni. Gdje ja spavam dobili su saznanje u kui, jer su me prvo tamo traili. Rekla im je moja nevjes27 Vidi imenini popis rtava, Zbornik 13, Kotar Graac u NOR-u 1941-1945. Historijski arhiv Karlovac, Karlovac 1984., str. 968-1014.

322 ta Miliica da ponekad spavam i u tali. Kad sam uo poziv, a poznao sam glas Tomanov, pokuao sam se prikriti. Nije mi to uspjelo. Poveli su me. Uza se nisam imao nikakvih stvari. Druge grupe ustaa su po selu pokupile ostale Srbe i svi smo se zajedno nali u andarmerijskoj stanici u Buniu. Osvanuo je 26. juli 1941. godine. S Ljubova su istu no dovedeni u Buni: Vukmirovi Jovo Jolega i njegov brat Dmitar, Vukmirovi Petar Pekusija, Vukmirovi Petar Peri, Vukmirovi Lukine Bude (Buo). Oni su svi s Lipove glavice (zaselak Ljubova) i Dane Vukmirovi Bratan, isto s Lipove glavice. Zatim Opsenica Janko (ureline), Miri Spasenije Petar, Miri Duan Vajkov, Kneevi Duan Krljac (Maksimev), Kneevi Dejan Dodin i Kneevi Gojko Dodin. Bili su jo poveli Danu Kneevia Dodina, ali im je on na putu za Buni iskoio iz kola u Ajdukui i pobjegao. Isto jutro u andarmerijsku stanicu dovedeni su Srbi i iz drugih bunikih sela. Bilo nas je oko 80. uvari su nam bili: Nikola Njegovan Bunjevac, Stevia imuni, Petar, Nikica i Miran Rasti (Toneini). U andarmeriji smo ostali dva dana. Niti su nam davali jesti, niti su nas dirali. Nisu nas ni vrijeali. Govorili su nam da idemo dva mjeseca na rad i da e nam porodica biti u miru. Nitko nije pobjegao, a mogli smo svi. Spavali smo u andarmerijskoj tali i po podovima u samoj stanici, bez neke osobite budnosti straara. Iz Bunia smo krenuli pjeice u Korenicu 28. jula poslije podne. Pratilo nas je oko desetak ustaa. Meu njima bio je Tona Grgin Mutavi i Ilija Nikole Ciganskog. U Korenicu smo stigli oko 8 sati naveer. Smjestili su nas u veliki magazin. Bila je to velika kuerina koja je sruena poslije rata. Meu bunikom grupom poznavao sam mnoge. Sjeam se iz Bunia ovih: Duan i Milan Zaklan, Petar, Sava, Jocika Hrnjak, Milan Hrnjak Kuran, Sava Banjeglav i Bikan Banjeglav. Iz Kozjana su bili Mile Kneevi Gabavi i jo njih 7-8 drugih. Iz Debelog Brda: Mile Markovi, Nikola ui, Bikan Hini, Marko ortan, star 70 godina, Jovo Grahovac aruga i jo neki. Kad smo doli u Korenicu, oekivali smo da e nas uputiti na rad i da e s nama postupati kao i u Buniu. Bilo je drukije. Magazin nije bio sabirni punkt, ve je pretvoren u zatvor. Tu smo ve zatekli korenike Srbe. Njih 12 su odveli u sudsku zgradu i tamo ih

323 smjestili u tri elije. Meu njima bio je i Petar Koruga Pejo. U magazinu nas je bilo te veeri 118 zatvorenika, sutra jo dvadesetak vie, i onih 12 u sudskim elijama, tako da se broj zatvorenika popeo na 142 ili 143. U Korenici smo ostali u zatvoru 29. i 30. jula. Drali su nas tamo bez ikakvog posla. Nisu nam davali ni jesti. Nikoga nisu ni putali iz magazina. Vezani nismo bili, a nisu nas ni ziki zlostavljali. uvali su nas talijanski vojnici i ustae. Nai sprovodnici iz Bunia vratili su se kui, zapravo, ja ih vie nisam vidio jer se u magazinu kroz ta dva dana nisu pojavljivali. U ta dva dana zatvorenicima Korenianima dolazile su ene i rodbina u posjetu. 30. jula 1941. godine, oko 3 ili 4 sata poslije podne, zapoeli su prozivku, ali drukiju od poznatih prozivki. Jednog po jednog su zvali iz mase i magazina i odvodili u susjednu kuu. To je bila Kusina kua. Nikome nita nisu govorili zbog ega ga zovu. Ili smo jedan po jedan bez otpora i znanja to se zapravo zbiva. Od svih pozvanih niko se vie nije vraao u magazin meu ostale. Razmak izmeu pozivanja i odvoenja nije bio dulji od 2 do 3 minute. Kad sam ja doao na to sasluavanje, na taj poziv, ugledao sam u sobi 5 do 6 ustaa. S uperenim pukama dvojica su ustaa stajala kraj vrata, a ostala 3 ili 4 iza stola. Zapisivali su u spisak: ime i prezime i odakle si. Zatim su pristupili vezanju ruku. Vezali su mi ruke na lea pagom obine debljine. Vrlo stegnuto, s dva do tri namotaja oko ruku. Ja sam mislio da mene samoga veu, jer o drugima koji su otili prije mene po prozivu u tu sobu nisam nita znao. Prilikom vezanja nisu nita govorili. Zatim su me iz te sobe gurnuli u drugu sobu gdje sam naao i one druge svezane. Tako nam je bilo svima. Vezivanje svih ljudi iz magazina potrajalo je do pola noi 30. jula 1941. godine. Oko ponoi su nas 10 po 10 izvodili iz sobe i trpali u ve pripremljena zaprena kola. U kolima se nalo 10 zatvorenika, 8 ustaa i koija. Kola je bilo dovoljno, uglavnom korenikih, ali je bilo kola i iz Bunia i drugih sela. S Ljubova su bila troja kola i to Vukmirska. Ustae su ih naruile za 30. jula, a pristizala su ve dok smo vezani. U vrijeme smjetaja u kola ustae su, nekoliko njih otile povezati onih 12 u sudskim elijama. Otili su: ustaki na-

324 rednik Kostelac, rodom iz Otoca, 2 nanca, nekoliko ustaa i jo neki. U sudu je bio podvornik Kosta Prica Kojo. Bio je epav, invalid iz Prvog svjetskog rata. On je uo za vezanje nas iz magazina i kroz prozor je javio onima u elijama suda da se ne daju vezati. Javio je samo jednoj eliji, drugima nije mogao. Ustae su u sudu povezale upravo one iz dviju elija koji nisu znali ta se zbiva, a zatim su uli u eliju gdje su znali ta se dogaa. U toj eliji je bio Pejo Koruga koji je imao uza se no. Donijela mu ga ena u kruhu. Pitao ih je zato ga veu kad nije nita kriv, a da on i tako ide s njima nevezan. U tom momentu je ubo noem Kostelca u trbuh. Narednik se sruio, a druge ustae iz njegove pratnje su ga ostavile i pobjegle. Dotrale su k naim kolima viui: Ubie Kostelca, boga im njijeva. To sam dobro zapamtio, kao da sada to ujem. Nas iz kola, uz povike i tuu kundacima, potjerali su ponovno u magazin. Ostali su jedino u kolima koijai. Pejo Koruga nije bio vezan pa je otvorio one dvije elije i to tako ta je poruio zidnu pe koja je grijala dvije sobe i svih 12 Srba iz suda pobjeglo je prema Pljeivici. Tamo su se sami odvezali. Ovo je ve bio 31. jula oko 1 sat iza ponoi. U magazinu je ponovno obnovljena prozivka, zapravo novo pojaano vezanje. Uzimali su deset po deset svezanih, odvodili ih na dvorite i ponovo vezali, ali tako da su dva po dva vezali lancem ispod pazuha, pa tako istim lancem svih deset i ponovo ih vraali u kola. Ja sam u magazinu ekao tu novu prozivku. Bio sam sasvim pri kraju stisnut s ostalima uz zid. Dakle, trebao sam biti meu zadnjima svezan lancem. U toj zadnjoj grupi, nepovezani lancima ostalo nas je 21 Srbin. Jedan ustaa prezimenom Devi, koji je ranije bio potanski radnik, icar, kako smo mi to zvali, dobro me poznavao. Ja sam bio cestar, a on icar, pa smo se esto susretali i jedan drugoga astili po birtijama. On je priao toj naoj zadnjoj grupi u magazinu i izvlaio ostalih 10 za vezanje. Imao je u ruci depnu bateriju. Kad je doao do mene, osvijetlio me i prepoznao rekavi sjedni. Odveli su tih zadnjih 10. Ostalo nas je u magazinu jo 11. Po nas nisu vie doli, ali smo lancem bili povezani. Nisu imali dovoljno ustaa, jer su poslije pogibije Kostelca pojaali strae u samom mjestu.

325 Kroz prozor smo gledali kako su ostale utrpavali u kola. Tko je mogao brzo ii, iao je, a tko nije, bacali su ih bez reda i to brzo. Otili su u dva sata poslije ponoi iz Korenice, a ustae su se vratile u svanue sunca 31. jula. Kad su doli uli smo ustake povike Ajoj, Ajme. Odmah smo znali ta se dogodilo. Oponaali su nesretnike. U kolima smo vidjeli neke komade kolja (kolce), batove i krvave lance. Znali smo da su ustae pobile nae ljude negdje blizu Korenice, jer odlazak iz Korenice i povratak u Korenicu potrajao je svega 2 i po sata. Tako je i bilo. Mjesto zloina bila je bezdana jama kraj Prijeboja, 12 km udaljena od Korenice. Jo sam ranije bio kod te jame i vidio da je put prokren, vjerovatno je bilo ve ranije sve pripremljeno za masovni pokolj Srba. Nas jedanaest ostali smo svezani u magazinu samo jo jedan uasan dan. Tu su nas nemilice tukle ustae, ime su stigle. Milanu Hrnjaku Kuranu prebili su bajunetu na leima. Bili smo modri od udaraca. Dali su nam neko presoljeno meso za jesti, a vode nam nisu dali. Pili smo svoju mokrau. Kroz nekoliko dana uspjelo je Nikoli Skokniu pobjei iz zatvora. Utekao je niz cijev od nunika. U zatvoru sam ostao do 11. augusta 1941. Toga dana dozvolio mi je straar da iziem i predam posue Mii Derikravi. im sa izaao napolje, utekao sam u Mrsinj. Tih dana buknuo je i ustanak. Ustae su i ostale zatvorenike uz propusnice pustili kui. Tih svih detalja toliko se dobro sjeam, jer su mi svaki dan pred oima. Ne ponovilo se vie nikad i ni za koga...28 zavrio je svoje kazivanje Krkljac.

28 Svjedoanstvo je zapisao 29. februara 1976. Duan Kneevi, pod nazivom Ustaki genocid u Ljubovu. Aleksa Kneevi Krljac je bio nosilac spomenice 1941. Umro je u 80-oj godini ivota, 3. maja 1977. u svom selu Ljubovo u Lici.

326

Paripovi Sime Mane Manister Jane Otoac

O ustakom zloinu i jami-bezdanu Orekovi Stanovi Mane je ispriao: ... Kao radnik ja i moj komija Milan Radovi ili smo na rad na eljezniku prugu kod eljeznike stanice Liko Lee. 6. maja 1941. godine. Idui cestom doli smo na mjesto zvano Orekovi Stanovi. uli smo na cesti neki podmukli glas... Naglo stanemo i samo to smo stali, ujemo nerazumljiv ljudski glas, koji je dopirao do nas iz doline pokraj ceste. Dogovorimo se na brzinu i Milan ostane na cesti pazei da neko ne naie, a ja se ponem sputati ispod ceste prema jami kod Orekovi Stanova, za koju sam ranije znao. Sputajui se od ceste prema jami vidim: vlaku uvaljana, sva maina i uanj, izmijeano, krvavo, vidim odjevne predmete: eiri, komadi krpa od odjee, koulja, kaika, nekih papira i ne znam vie ta sam sve tu vidio. Vidim trava sva uvaljana gdje su se kamioni zaustavljali... komadi krvavih drvenih kolaca, neki oguljeni i krvavi. Doem do nad jamu, ujem samo neko jeanje, ali kad sam priao blizu smognem snagu i poluglasno upitam: ... Ima li tko dolje?... A, ono iz jame vie glasova, koje sve i ne razumijem ta su mi kazali, ali samo neto razumijem kada mi kazae: Ajme spaavaj... Ovdje Stevo Popovi iz Zalunice. Uz jo glasova ini mi se da sam i uo glas Mile Grubora iz Brloga. Vie se glasova javilo, tako da nisam sve razumio. Ukoim se, stojim nad jamom i vie ne znam ta da radim, ili ta da im kaem, a pomoi im ne moem. Dok stojim onako zbunjen i ukoen nad jamom, zau glas moga komije Milana, koji mi kaza: Bjemo Mane odavlen, nai e nas netko... Smognem snage i izaem uz tu malu tratinu na cestu kod Milana, sav ubledio i ne znam ta da kaem Milanu. On je neto uo, ali nije sve ta sam ja uo i vidio doivio. Odemo do eljeznike stanice te uzmemo alat i naa partija se vrati prugom do vaktarnice br. 54, opet vie te jame. Negdje oko 10 sati naila je jedna grupa Hrvata koji su ili ugalj paliti. Kad su doli cestom pored jame

327 (izmeu nas i jame) jedan glasno povika: O, ljudi, evo etnika, poli klati hrvatski narod i pali u jamu, a sada trae spas... Zavrilo se i to radno vrijeme, kad smo se razilazili rekao sam grupovoi desetaru Ivici arku: Sutra neu doi na posao, idem u Slavoniju traiti kukuruza za porodicu... Vie nisam dolazio na taj posao. Poeo sam se sakrivati. Tada nam je Tomo Rupi kazao kako je Vujica Uzelac, lugar iz Lipovog Polja, baen u jamu Kod Macole i ivio tri nedjelje, da su mu obani bacali u jamu hranu. Priao je da je Vujicu iz jame htio izvui Jure zvani Vurba. Vurba je doao nad jamu i rekao Vujici, ajde spasit u te, evo ti konopac bacam, pa u te izvui. Vujica mu je odgovorio: Zna da sam svezan i noge mi polomljene, ne mogu nikud. Dalje mi je Tomo priao da je Jure poao sputati se u jamu, ali je doletio Stipe Markovi Macola po kome je jama i dobila ime (Jurin brat od strica) i ubio Juru pored jame. Kada ga je ubio, odletio je u selo i proglasio: Eno Juru ubie etnici. uvajte se hrvatski narode, eto etnika, idu vas klati... Za vrijeme sklanjanja iza brda Goljak naiao sam i na jamu Ugljenaa u koju su ustae takoer bacale pobijene Srbe, mukarce, ene i djecu. Dok sam se krio po umi oko Jana, Obljaja i Obljajca, gledao sam kako ustae u kolonama dovode srpski narod do ovih jama i tamo ih ubijaju i bacaju u bezdanue. Krio sam se u umi sve do 6. augusta 1941, do masovnog pokolja Srba u Mlakvi. Tog dana na veer privukao sam se svojoj kui da vidim ta je s mojom suprugom i djecom. Naao sam pustu kuu. Sve opljakano: stoka, ito, roba, vrata i prozori polupani. Nigdje mi supruge niti djece. Sve su pohvatale ustae i odvele s ostalim pohvatanim narodom u Pejnovie na stratite i tamo ih poklale s ostalima u jednoj dolini. Toga dana, 6. augusta 1941. ustaki zlikovci su zaklali u Pejnoviima blizu moje kue moju suprugu Mau staru 41 godinu, kerku Soju staru 12, kerku Danicu staru 9, sina Danu stara 6 i sina Simeona stara 2 godine. Ostao mi je samo sin Milan koji je tada imao 18 godina ivota. Uspio je pobjei zloincima da i njega ne ubiju. Uzeo sam moga

328 jedinca, sina Milan, i zajedno smo otili u partizane. Otili smo da se borimo protiv faizma, protiv zla, a za slobodu svih ljudskih bia. Eto sluajno smo obojica preivjeli taj grozni i krvavi rat. Vratili smo se na pusto ognjite. Evo idemo da vam pokaem bezdanu jamu kod Orekovi Stanova...29

29 Opirnije vidi u knjizi: Dane Lastavica, Genocid nad srpskim narodom sreza Perui 1941-1945. i 1991. Beograd, 2002, str. 72-74.

329

Mato ljari anak Korenica

Na groblju Duboki istono od sela Duboki, ustae su 2. augusta 1941. godine poklale 78 Srba: mukaraca, ena i djece, sve stanovnike sela, njih 77 prezimena Bori i jednu enu prezimena Petri. Od njih 77 masakriranih bilo je 43 djece u starosti do 15 godina ivota. O svom ueu u genocidu na suenju u Okrunom sudu u Gospiu 1948. godine, Mato ljari roen 1919. godine u anku po zanimanju kova je kazao: ...Dolaskom ustaa na vlast 1941. godine radio sam po direktivama ustakih organizatora Joce Njegovana i Mie ljaria. Iao sam u akcije 1941. godine na pravoslavni narod u srpska sela Kozjan, Meugorje i druga. Kad sam iao u akciju u Kozjan i Meugorje, nijesam bio naoruan niim, a sjekira se je kod mene sluajno tada zadesila jer sam iao u umu kresati list za janjce. Ja nisam bio predvien za ovu akciju (2.8.1941), ve kada su naoruani ljudi (ustae iz hrvatskih sela: Janjaka Kosa, Peruia i Jane) proli pored mene, onda su me Luka Ivanui i ostali pozvali da idem s njima, to sam ja i uinio. Veina uesnika ove akcije bila je naoruana pukama... bilo nas je 40-50 ljudi. One etiri enske koje sam ja u Kozjanu ubio, bile su otprilike dvije oko 40 godina, jedna je imala oko 50, a jedna je imala oko 20 godina. Sjeam se da su ove etiri enske bile iz zaselka Hinii i Svilar. Ja sam s naoruanim Lukom Ivanuiem bio na nekoj dolini prema zaseoku Jurkovii. Najprije su nam neki naoruani ljudi doveli jednu ensku, koja je bila stara oko 20 godina i kazali su nam da je vodimo sa sobom. Luka Ivanui mi je tada kazao da ja tu ensku ubijem sjekirom, jer da je teta troiti municiju. Ja nijesam ni pokuao da se suprotstavim tome, ve sam uzeo sjekiru i tu ensku onako na stojei udario uicama sjekire po elu, od kojeg udarca se ona sruila, a zatim dok je ona tako leala bez svijesti na zemlji, udario sam je snano otricom po vratu od ega je odma potekla krv i vidio sam da joj je vrat prerezan, ali glava ipak nije bila potpuno otkinuta od tijela. Tu ubijenu ensku ostavio sam na tom mjestu i sa Ivanui Lukom otiao sam malo dalje.

330 Nakon jedno 10 minuta ponovo su meni i Ivanui Luki doveli one tri druge enske, pa mi je Ivanui ponovo rekao da ih ubijem sjekirom. Te tri enske su posjele na jedan kamen uz nas, ja sam najprije udario prvu od njih uicama od sjekire po elu, a zatim kada je pala na zemlju presjekao joj vrat otricom sjekire. Na ovaj isti nain ubio sam i one druge dvije enske. Ove ene su nas molile da ih ne ubijemo i plakale su. I u ovom sluaju ja se nijesam niti pokuavao da oduprem izvrenju ovog tekog zloina. Nakon ovoga otili smo s drugima u selo Meugorje. Tamo smo zatekli naoruanog vilama Jocu Jurkovia, zvanog Tosija, koji je prije toga maloas u jednoj kui izbo vilama tri ene i jednu djevojicu od oko 10 godina, a zatim je u tu kuu unio slamu i zapalio je tako da je ta kua ve bila planula kada sam ja doao. U tom momentu ova djevojica iskoila je kroz prozor te kue i kako je ve bila od Tosije izbodena vilama nije mogla bjeati, ve je nakon par koraka posrnula i pala. Tosija mi je tada rekao da ovu djevojicu bacim u kuu, ta sam ja i uinio i bacio tu djevojicu u podrum kue, koja je ve bila sva u plamenu. Zadrao sam se tu neko vrijeme, kua je bila drvena i brzo je gorjela. Nisam vidio da je djevojica izala. Vjerovatno nije imala vie snage, jer je bila sva izbodena vilama. Ona je s ostalim izorjela u kui. Sutradan otiao sam u Kozjan do mjesta gdje sam ubio one ene, pa sam ih tamo na licu mjesta i zakopao, dok onu koju sam prvu ubio nijesam zakopao jer je bila neto dalje od ovih... Poslije toga otiao sam kui. Zatim sam stupio u domobrane te u orunike. S njima sam ostao sve do proljea 1945. godine kada sam se povlaio prema Sloveniji, gdje sam bio uhvaen od jedinica JA, a zatim postao vojnik JA sve do demobilizacije 1946. godine. Doao sam kui i radio svoj seljaki i kovaki posao...30

30 Historijski arhiv u Karlovcu, Spis o suenju u Okrunom sudu u Gospiu broj K59/48. Imenini popis rtava na groblju Duboki (2.8.1941) vidi: Dane Lastavica, Genocid nad srpskim narodom sreza Perui, 1941-1945. i 1991. Beograd, 2002, str. 261-262.

331

332

JAME BEZDANKE, MASOVNE GROBNICE, SUROVA GUBILITA IVOTA SRPSKOG NARODA NA PODRUJU KORDUNA, LIKE I BANIJE 1941-1945. godine
Jama, bezdan, jemurka ili zvekara poznate su rijei za prirodne jame u zemlji i jame provalije na kamenitom terenu. Jama je vertikalna pukotina ili kosi kanal razliite dubine i irine. U njima prevladavaju okomite ili stepenasto poloene strane razliitih dimenzija, kako na samom ulazu tako i u njenoj dubini. Veliina otvora moe biti samo tolika da se moe mjeriti s duinom od samo jednog metra do irine od nekoliko desetaka metara pa i vie. Jame bezdani, naziv koji narod vie upotrebljava, za ovjeka su najtajanstveniji i najstraniji podzemni kraki oblik. Ima ih tako dubokih da se pad baenog kamena u istu ne moe uti kada padne na dno. Za ovakav bezdan ili jamu zato se i kae jama bezdanua. Kada se u nju baci kamen, uje se kako njegovo odbijanje jei i jei, a onda postaje sve tie i tie, da bi odjednom sve umuknulo, pa se u narodu uje i naziv: jama bez dna. Nesaglediv strah u ljudima izaziva cianje imia u tim jamama, naroito u sumrak kada izlijeu iz dubina jama, kleparajui krilima i budei avetinjski osjeaj straha kod ljudi a posebno kod djece koja su nekada uvala stado u njihovoj blizini. Jama na podruju Like i Korduna ima mnogo, za razliku od Banije gdje ih je neusporedivo manje. Za vrijeme postojanja Nezavisne Drave Hrvatske, 1941-1945. godine, obzirom na njihovo koritenje, imale su posebnu ulogu i znaaj. Najvie bezdanua na podruju Like i Korduna posluilo je zlikovcima dr. Ante Pavelia, za masovno ubijanje kao grobnice srpskog naroda, odnosno za ozakonjeni zloin genocida itavo vrijeme od 1941. do 1945. godine. Tu nisu koritena novana sredstva za izgradnju ustakih koncentracionih logora i njihovo odravanje.

333 Jednostavno su nad njih ustaki delati masovno dovodili ili dovozili pohvatani srpski ivalj u njegovim selima ili poljima, jednako mukarce, ene i djecu, te ubijali noevima, batovima, ponekog i iz vatrenog oruja, i bacali ih u ove hladne bezdane veinom ive ili poluive. Od brojnih ovdje navodim osnovne podatke samo za 121 bezdanu jamu i 216 mjesta, masovnih stratita grobnica srpskog stanovnitva na Kordunu, Baniji i Lici, tokom postojanja Nezavisne Drave Hrvatske, 1941-1945. Ukupno 337. No njih je daleko vie. Ovdje su navedene samo one bezdanue i stratita masovne grobnice do kojih sam uspio doi ili o njima saznati u dugogodinjem istraivanju, kako na terenu tako i u izvornoj arhivskoj grai. Ovdje nisu navedene brojne kue u ovim popaljenim srpskim naseljima, koje su bile masovna stratita, kao ni mnogi zatvori, kolske zgrade, Srpske pravoslavne crkve, gospodarske zgrade i razna davno zaboravu predana druga mnogobrojna mjesta. Neka su jo u toku rata, 1941-1945. godine ustae zatrpale ili zabetonirale, a neke su jame i grobnice i u Socijalistikoj Republici Hrvatskoj poravnate, zatrpane balvanima, kamenjem i pokrivene zemljom. Danas su gotovo sva ova mjesta ustakog zloina nepristupana i neobiljeena. I ona koja su bila skromno podignuta i obiljeena uglavnom sakupljenim novanim sredstvima potomaka ubijenih, sruena su u vremenu od 1991-2000. godine. Tokom 50 godina postojanja Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije, gotovo ni iz jedne bezdane jame kosti rtava nisu ekshumirane i dostojanstveno sahranjene. Kod ovih navedenih bezdanua, masovnih muilita i gubilita srpskog naroda rijetko su gdje odravane komemoracije, a posjeta dravnih delegacija nije bilo gotovo nigdje.

334

JAME BEZDANKE, MASOVNE GROBNICE SRPSKOG NARODA NA KORDUNU

1. Popova jama, bezdan u Hrvatskom Blagaju (Veljunski pokolj), 520 Srba mukaraca. 2. pejarka, u Otarskim stanovima (Slunj), duboka 100 metara. 30. jula 1941. ustae su ubile 106 Srba i jednog Hrvata i bacile u nju. 3. Jama u Otarskim stanovima, udaljena od pejarke 300 metara. Istog dana, 30. jula ubijen 71 Srbin, samo jedan sat kasnije. 4. Jama Vrtaa, u Taboritu, sjeverno od Slunja, 500 metara bono. 31. jula 1941. ubijeno i baeno u nju 78 Srba. 5. Jama Stolina peina, u lijevom kanjonu rijeke Korane, izmeu Kordunskog Ljeskovca i Bugara. Na ulazu u peinu ustaa je sjekirom ubio Evicu Rastovac, staru 38 godina, zato to je spreavala bacanje bombi na srpske izbjeglice koje su se bile sklonile u istu 21. jula 1942. godine. 6. Rupia bezdan, kod Rakovice, Slunj. Ubijeni i baeni Srbi iz sela Grabovca i Sadilovca 6. i 15. augusta 1941. Klani noevima i prisiljavani sami ivi skakati u jamu. 7. Variakova jama, peina, kod Jamarja, Rakovica, Slunj. Ubijeni i baeni u jamu srpski civili meu kojima: Kuki Stevana Marija 69 godina i Kuki Dragia Mio, star jednu godinu. 8. Savi jama, peina kod Cetingrada. Ustae zaklale i bacile u jamu 8/9. marta 1942. godine 200 Srba iz sela Bogovolje i Savi Sela. 9. Graanova jama, 300 m od Slunja, u blizini groblja. etvrtog augusta 1941. ubijena 83 Srbina iz sela Zeeva Vare, opina Primilje. Zapovijedao poznati zloinac, ustaki bojnik Ventura Baljak. 10. Jama kod Furjana, Slunj. Ustae noevima usmrtile 22/23. marta 1942, 47 srpskih seljaka i bacile u istu. 11. Jama u Trakoj kosi, Kordunaki Ljeskovac, duboka 8 metara. Naene kosti etiri djeteta i jedne odrasle ene. Istraena 2. septembra 1986. (Drutvo za istraivanja i snimanja krakih

335 fenomena DISKF iz Zagreba.) Nisu ni ovi ekshumirani ni dostojanstveno sahranjeni. Jama Kra, u blizini Slunja. U nju su 15. jula 1941. godine ustae bacile nekoliko desetaka Srba, mukaraca, ena i djece iz okolice Slunja i jamu zatrpali. Jama Budinka, kod Slunja, 30. jula 1941. godine ustae batovima i noevima usmrtile 72 srpska civila. Jama u umi Kobiljaa. Tokom jula i augusta 1941. baeno 90 srpskih seljaka iz Bihaa i pograninih srpskih sela slunjskog kotara. Jama pod brijegom Krivaja, na putu izmeu Rakovice i Slunja, jul i august 1941. godine. Jama na brdu Baki Glavica, kraj Cetingrada, iz koje se nekad vadila ruda za eljezaru Majdan kraj Topuskog, Poklani ili batovima ubijeni srpski seljaci i baeni u istu od 5. do 19. jula 1941. Iz jame se iv izvukao Pavao Pjevac. Jama Rudanovac, akiranova dolina, kod Kordunskog Ljeskovca. 18. jula 1942. ubijeno i baeno u jamu 250 Srba, mukaraca, ena i djece. Bezdan Lopaa, u Sivniku kod Saborskog, Plaki. Ustae, ive ili nedotuene krampovima, pobacale srpske seljake 4. jula i 8. augusta 1941. godine iz sela: Cerovnika, Like Jesenice i Blata. Jama poljarka kod Slunja. Baeni poklani Srbi 30. jula 1941. Jama Balinka, kod Plava Drage. Jama Resa, kod Josipdola. Kleka jama kod Ogulina, u Klekim dragama. Tu jamu zvale su ustae eljeznika pruga jer su u nju bacale mnoge eljezniare Srbe iz Srpskih Moravica, Hreljina, Brestovca, Donjih i Gornjih Dubrava. ulin ponor, Ogulin, Frankopanska kula, bacanje rtava u ponor. Godina 1941-1945. Jama u umi Krpelj, kod Ogulina, juna, jula i augusta 1941. ubijeni srpski civili i bacani u nju. Pobjegao s jame, mjesta zloina Rade Peut iz Plakog.

12.

13. 14.

15. 16.

17.

18.

19. 20. 21. 22.

23. 24.

336

JAME BEZDANKE, MASOVNE GROBNICE SRPSKOG NARODA U LICI 1941. DO 1945. godine
1. aranova jama, Velebit, Jadovno. Od maja do kraja augusta 1941. ubijeno batovima i noevima i u nju baeno oko 15.000 rtava: Srba i idova. 2. Jama na Grginom brijegu, Velebit, Jadovno. Udaljena od aranove jame 7 i od logora Jadovno 1,5 km. Jun august 1941. 3. Jarja jama, kod Risove glave, Alanak, u blizini sela Divosela. U njeno grotlo je 6. augusta 1941. baeno 78 Srba, mukaraca, ena i njihove djece. 4. Dvije jame, 40 m od samog logora Jadovno, Velebit. Maj kraj augusta 1941. godine. 5. Jama Badanj na Popratnjaku, sjeverozapadna strana Velebita kod sela Stupainovo. Jul-august 1941. oko 10.000 rtava. 6. Jama Bliznica, u predjelu Stupainova, prema Karlobagu, Kriac. U vremenu jun august 1941, oko 450 Srba ustae ubile noevima i bacile u njenu provaliju. 7. Jama na Ploama, Stupainovo, Bake Otarije. U nekoliko navrata tokom juna do augusta 1941. ustae bacile oko 2000 Srba. 8. Jama Kijavac, 7 km udaljena od Karlobaga, u pravcu Velebita. Oko 200 Srba izmasakrirano i baeno od ustaa u istu augusta 1941. 9. Maratovska jama, kod Kistanja. Ustae su 6. juna 1941. muile, poklale i bacile 550 600 Srba, mukaraca, ena i djece. 10. Vranzina jama, takoer kod sela Stupainovo, u predjelu Velebita. Jul-august 1941. ustae izmasakrirale i bacile u istu 250 mukaraca, ena i djece. 11. Jama Jasenovac, iznad zaljeva Kriac, udaljena od Karlobaga oko 7 km sredinom augusta 1941, ustae pobile i bacile u istu 150-200 Srba. 12. Jama na otoku Pagu, u predjelu Furnaa, u Pakom kanalu. Od juna do augusta 1941. u nju su ustae bacile nekoliko hiljada izmasakriranih srpskih civila.

337 13. Jama Jamina, iznad Tribunja, kod zaseoka Ljuboti. U junu i julu 1941. ustae poklale i u istu bacile 188 srpskih seljaka. 14. evia jama, kod sela Vranovine, u Pazaritima, prema Budaku ili bivem srpskom naselju Kruici, koje je potopljeno za potrebe akumulacionog jezera Kruica. Poklano i baeno u jamu 2.000 Srba, mukaraca, ena i djece. rtve potopljene. Nisu eshumirane ni dostojanstveno sahranjene. 15. Jama na Kulaevoj strani, u predjelu Razbojite, pored ceste Gospi Otoac. U julu 1941. u nekoliko navrata ustae pobile i bacile u istu 155 Srba. 16. Jama Orekovi stanovi, u blizini eljeznike stanice Liko Lee, uz cestu Gospi Otoac. Tokom maja, juna i jula 1941. ustae ubile i bacile u nju 200 mukaraca, ena i njihove djece. 17. Macolina jama, prozvana po zlikovcu, ustakom satniku Markovi Stipi Macoli. Nalazi se u blizini ceste Gospi Otoac, izmeu Jana i Likog Lea. Od aprila do kraja augusta 1941. godine i maja 1945., u istu ustae poklale i bacile 2.700 srpskih civila, preteno ena, djece i staraca. 18. Jama Ugljenaa, u blizini Likog Lea. U julu 1941. ustae usmrtile i bacile u nju 1.600 Srba, mukaraca, ena i djece. 19. Jama Peratove drage, nalazi se nedaleko Macoline jame, kod Likog Lea. U jamu su ustaki zloinci bacili 380 Srba. 20. Jama Duman, nalazi se u umi izmeu Jana i Likog Lea. Od aprila do sredine augusta 1941. ustae pobile i bacile 520 srpskih civila. 21. Jama Sv. Ana, nalazi se nedaleko katolike crkve u Gornjem Kosinju. Od maja do augusta 1941. iz srpskih kosinjskih sela ustae su masakrirale i bacile u njenu provaliju 200 Srba, veinom ena s djecom. 22. Jama Pavkua, Janjaka kosa, 2. augusta 1941. baeno u istu 170 Srba. 23. Jama Nezdravka, nalazi se uz put vie Donjeg Kosinja i Vukelia. 10. augusta 1941. ustae zaklale i bacile u jamu 190 Srba. 24. Jama Duliba, kod Bakih Otarija, na Velebitu, u julu i augustu 1941. ustae pobile i bacile 500 srpskih civila.

338 25. Jama Cotinka, nalazi se na putu od Peruia prema Janjakoj kosi. 26. Jama Oporaa ili Oepovaa, kod iroke Kule. 27. Jama Golubnjaa, Kuzmanovaa 28. Jama Snjenjaa, Kuzmanovaa 29. Jama Kvarte, kod Peruia. 30. Jama Runjevac 31. Jama Dupan, kod Ribnika 32. oi jama, kod Konjskog Brda 33. Jama Krianovo brdo, u Draici 34. Jama u Bari (Devi Dragi) 35. Jama u Buinu, selo Buin 36. Ponor jarak, Zablate 37. Katina jama br. 1 38. Katina jama br. 2 39. Katina jama br. 3 40. Jama na Kizi (K-1274) 41. Krka vrtaa, na Velebitu 42. Jama na Mikulin brdu 43. Jama na Sadikovcu, na Velebitu 44. Sladovaka jama, Velebit 45. Surlina jama, Medaka plantaa 46. Jama u upljoj glavici 47. Bezdan u Trnovcu, ispod Velebita 48. Jama Biljevina, Kosinj 49. Jama Klaniu, nalazi se na ulazu u Kosinjski Bukovac. 50. Levarov ponor, u Donjem Pazaritu. Obila je 20. augusta 1941. talijanska sanitetska komisija V. talijanskog armijskog korpusa, pie u njenom izvjetaju od 1.9.1941. Ustae u nju bacale zatoene Srbe dovoene iz logora Gospi. 51. Jama imin Gri, Janjaka kosa. 52. Taina jama, Pazarite, nedaleko od evi jame. 53. Jama kod zgrade opine u Gornjem Kosinju. 54. Jama egotinka, izmeu Otoca i Kosinja, blizu sela Crnog Jezera.

339 55. Jama kod sela Metka, Gospi. Ustae ubijale i bacale u jamu Srbe prije nego bi ih doveli u logor Gospi. 56. Jama Jasikovac, kod Gospia, u junu i julu 1941. masakrirani Srbi. 57. Jama Tui, ponor, Graac. Nalazi se izmeu eljeznike stanice Graac i sela tikada kod naselja Vrace. Udaljeno od Graaca 1 km. U nju su ustae bacale Srbe iz Graaca i okoline. Od 27. jula do 1. augusta 1941. masakrirale i bacale u jamu 500 rtava. 58. Jama Plana, iznad Budaka, Klanac, Perui. 59. Jama Jelar, kod tikade, Graac. Ustae usmrtile i bacile u nju 2. augusta 1941. godine 60 Srba, mukaraca, ena i njihove djece iz sela Podkosa i njegovih srpskih zaselaka. 60. Jama Modrinka, na Kavrikama. 4. augusta 1941. ustae pobile i bacile nekoliko desetaka srpskih seljaka, kod Kria na barama. 61. Jama Jamurka, na Kavrikama, Graac. Rauna se da u njoj i Modrinki ima oko 600 srpskih rtava. Hladnim orujem, noevima i batovima, pobijeni i baeni u jame. 62. Jama pod brdom Mandi 63. Jama u Panjeviima, Graac 64. Jama Rupa, Brijee, Graac 65. Jama u Obradovi gaju, u Bruvnu 66. Jama na Stalau, Graac 67. Mratova jama, u Promini, Graac 68. Jama u Resniku, Graac 69. Jama u tikadi, Graac 70. Jama Jasenar, ispod Tupala. Ubijeni srpski seljaci i baeni u jamu augusta 1941. 71. Jama Provalija, Vratnik na Vraniku, Graac 72. Jama Ponori u Krivaku (tri jame) kraj puta ka Graacu. Tokom jula i augusta 1941. godine ustae su ubile i bacili u jame 220 srpskih civila. 73. Jama na planini Kuk. Jedna na usponu ceste Donji Lapac Udbina, udaljena od ceste 80 metara, i druga na Javniku, iznad sela Orahovac. Pokolj Srba 19. i 26. juna 1941. S mjesta zloina pobjegao Vojislav Mileusni.

340 74. Jama Jasenovaa Jasikovaa, Bubanj kod Borievaca, Donji Lapac. 20. juna i 3. jula 1941. ustae su pobile nekoliko desetaka Srba, mukaraca, ena i djece i bacile u jamu. 75. Deli jama u Zavolju, kod sela Skoaja, izmeu Bihaa i Nebljusa (na starom putu), ubijeno i baeno u istu 27. i 28. jula 1941. 862 srpska civila iz susjednih srpskih sela Bosne i Like, od kojih iz sela Miljinovca 82, Likog Petrovog Sela 20. Pobjeglo je iz jame nedoklanih estorica Srba, mukaraca. 76. Jama Kaetina, selo Liki Osreci, Donji Lapac, 2. jula 1941. 77. Jama kod Cazina, ubijeni i baeni u nju Srbi iz sela Birovaa, opina Donji Lapac. 78. Jama Ajdukua, iznad sela Bunia, Korenica. 79. Zelena peina, na Ljubovu, Korenica, jun 1941. Pokolj srpskih cura. 80. Jama Golubnjaa, kraj Prijeboja, nedaleko Plitvikih jezera, 12 km od Korenice, blizu kue orak. Ustae su 31. jula 1941. godine pobile i bacile u jamu 119 mukaraca, ena i djece s Ljubova i u jo nekoliko navrata 900 srpskih seljaka iz vie sela i zaselaka korenikog kraja. 81. Jama Bezdanua, na Dumanu. 82. Jama u Radosovcu, br. 1, Korenica. 83. Jama u Radosovcu, br. 2, Korenica. 84. Jama u Bajnovcu, Korenica. 85. Jama u Kozjoj dragi, kod Visua, Korenica. 86. Keleva jama, blizu ceste Udbina Lovinac. 87. Pekina jama, u ari krevini, izmeu Prijeboja i Likog Petrovog Sela. 88. Bezdan kod Crnog jezera 89. Jama u Jandri dragi 90. Jama ponor Ruljevac 91. Jama Gluvaja 92. Siljal jama, Dubrave 93. Jama egotinka, Kutarevo. 94. Jama u Prokikama, Otoac 95. Jama u Lipovlju,Velebit.

341 96. Delkova jama. Prozvale je same ustae po imenu zlikovca Delka Bogdania. Nalazi se kraj Lea, nedaleko Otoca, na putu prema Gospiu. U nju su dovozili i dovodili Srbe iz logora Gospi i ubijali noevima. 97. Jama kramnica, Kutarevo, na vrhu ume kramnica, nedaleko Brinja. Ustae su 25. juna 1941. godine sjekirama i noevima usmrtile i bacile u istu 16 Srba, meu kojima i svetenika Skendia i sudskog zvaninika Radu Rajevia.

MASOVNE GROBNICE KAO SUROVA GUBILITA SRPSKOG NARODA NA PODRUJU KORDUNA, BANIJE I LIKE 1941-1945. godine KORDUN I BANIJA:
1. Hrvatski Blagaj, Slunj, dolina izmeu zgrade kole (muilite) i katolike crkve, 6. do 8. maja 1941. ustae poklale ili usmrtile sjekirama i maljevima 520 Srba mukaraca. Poznati Veljunski pokolj. 2. Glina Haer, 11. i 12. maja 1941. godine ustae poklale ili ubile iz vatrenog oruja 375 glinskih Srba. 3. Glina Srpska pravoslavna crkva Roenja Bogorodice Glinski pokolj. 29. jula do 3. augusta 1941. ustae poklale 1564 Srbina. 3a Tri masovne grobnice stratita izmeu glinskog Novog Sela i Marindola (Glina Petrinja). Ustae masakrirale Srbe, 29 30. jula 1941. 3b Stari grad u Kostajnici, mjesto silovanja i muenja srpskog ivlja 1941 1942. godine 3c uma Gajevi pored sela Hrastovice Petrinja. Ustae masakrirale jula 1941. godine Srbe, eljeznike radnike rodom iz Bauge Gornje. S njima su ubijeni i uro Mali, pisar iz Petrinje, Stanko Janjanin, Janko Preanica i Milo Preanica. Po izjavi ustae Steve Matijevia Srbi su sami sebi morali kopati jamu 3,5x1x1 m. Ubijeni su metkom u potiljak. Posuli su ih

342 kreom Mato Sekuli i Ivan Augustinovi. Nakon dva dana jamu su otkopali ustae emigranti: Josip Raki, Stevo Matijevi, Mato Sekuli i Ivan Augustinovi, jer su uli da se kod ure Malia nalazi 20.000 dinara, ali novaca nisu nali. 4. Luke bare Garavice, kraj Likog Petrovog Sela, u blizini Bihaa. 10. juna, 28. juna, 24. jula i 29. jula, pa do sredine augusta 1941. godine, ustae poklale ili na druge naine izmasakrirale 12.000 srpskog ivlja iz sela: Vaganca, Komadina, Kesia, Banjaca, Grubia, Vignjevia, Doena, Cvijanovia, Domazeta, Likog Petrovog Sela, i drugih brojnih kordunakih, likih i bosanskih srpskih mjesta i sela. 4a umica Poljice, 2 km od Vrnograa, pokraj ceste na putu za Buim tri jame stratita gdje su glinske ustae jula 1941. godine poklale 900 Srba iz sela Vrnograa, Glinica, Bosanske Bojne, Zborita, Stabande, Crvarevca i iz Vareke Rijeke. rtve su posuli kreom i zatrpali. Iz jame se izvukao prije posipanja kreom i zatrpavanja: Nikola Vujasin iz Bosanske Bojne i Rade Sekuli iz sela Glinice. 5. Mehino stanje, na granici Slunjskog i Kladukog kotara. Ranije iskopani rovovi jugoslavenske vojske za odbranu domovine posluili su ustaama Nezavisne Drave Hrvatske za masovno gubilite srpskog naroda. U vremenu od 30. jula do 14. augusta 1941. godine ubijeno je na ovom stratitu 7.000 Srba, mukaraca, ena i djece. Samo iz sela: Komesarca, Savi Sela, Bogovlje, Maljevca, Buhae, Crnog Potoka, Glinice, Gojkovca, iljkovae, Krstinje, iroke Rijeke, Jagrovca, Svinjice, Ruevice, Deli Poljane, Pain Potoka, rvnice, Kuplenskog i Selita ubijeno je 4.000 srpskih seljaka. 6. Velika Kladua, Srpska pravoslavna crkva, muilite i gubilite Srba, njih vie od 2.450 u vremenu od 30. jula do 14. augusta 1941. godine. 7. Laevaki Jelvik, udaljen 2 km jugoistono od Laevca, Slunj. Ubijen 30. jula 1941. godine 131 srpski seljak s podruja Primilja i Slunja. 8. Ivanovi jarak, kod Krnjaka, 29. jula 1941. ustae ubile na najokrutniji nain 380 Srba s podruja Vojnia, Krnjaka i kotara Vrginmost.

343 9. Babi obala, kod Topuskog, masovno gubilite srpskih seljaka, 28. jula 1941. godine. 10. Dugaka luka, kod Topuskog, 30. jula 1941. ustae usmrtile 256 mukaraca, ena i djece iz Starog Sela, Vorkapi Sela, Crnog Potoka, emernice, Golinje, Kirina, Katinovca, Perne, Ponikava, Topuskog i njegovih srpskih zaselaka. 11. Breuljak, kod sela Krivaja, udaljen 2 km od Rakovice, Slunj. Ustae su poklale nekoliko desetaka srpskih civila iz sela Rakovice i Drenik Grada 31. jula 1941. godine. 12. Gnjilovac, kod Cazina, na granici s Kordunom, ustae su ubile 1.500 Srba, 31. jula 1941. godine. 13. Maljevac, izmeu Velike Kladue i Cetingrada. 29. jula 1941. ustae masakrirale 84 srpska seljaka. 14. Tjenjak, na putu od Mlinoge prema Petrinji, 2. augusta ustae poklale 30 Srba iz Mlinoge i sela Klinca. Romi ih pokopali. 15. Petrinja, pravoslavno groblje. Ustae su 7. januara 1941. na pravoslavni Boi poklale 49 Srba iz sela Komogovine, Joevice i Motanice. 16. Joevica, kod Petrinje. Kua Pejanovia Luke. Ustae su 22. januara 1942. zaklale 80 srpskih seljaka, od kojih 15 spalile u Lukinoj kui. 16a Selo Brezova Glava, Tuilovi, 14. aprila 1942, 27. januara 1943. i 17. augusta 1943. 16b Tuilovaki Cerovac, 21. januara 1942. godine. 16c Selo Bukovica, opina Utinja, 10. maja 1942. i 3. jula 1943. 16d aulske luke kod sela Kuplensko, Vojni, 3. augusta 1941. godine. 16e Selo Vojinica, Vojni, u kuama Stanka Kneevia, Mile Novakovia, Milice uri, Dragana Kneevia, Stevana Kneevia i u tali Kate krgi ustae 14. maja 1942. godine poklale 189 srpskih seljaka od kojih 93 djeteta u starosti do 14 godina. 16f Krivaja, Vojni, 22. mart 1942. 16g uma Vraarua kod sela ivkovi Kose, 18. maj 1942. 16h Paji brdo, Petrova gora, 3. januar 1942.

344 16i Luke kod Kalia Vrela, blizu sela Batnoga, Cetingrad, umica Latiki ustae poklale 3. augusta 1942. Srbe mukarce, ene i djecu iz sela Begova Brda. 16j Selo Gornje Primilje, Slunj, ustae jula 1942. silovale te zaklale i spalile 14 Srpkinja s njihovom djecom, 2. juna 1942. 16k Selo Gornje Primilje, Slunj, ustae 22. januara 1942. silovale te poklale i spalile 25 Srpkinja s njihovom djecom. 16l uma Orlova, Vrginmost. Ustae 22. januara 1942. godine masakrirale 64 Srbina: mukarca, ene i djecu iz sela, Staro Selo. 16m Selo Katinovac, zaselak Debela Kosa, kod vrela (izvora) Razbojac, ustae 10. aprila 1942. masakrirale 21 Srpkinju s djecom. Izbodena noem izvukla se ispod mrtvih Pava Malobabi. 17. Sisak, Teslieva staklana i barake dalje prema rijeci Savi, muilita srpskog naroda 1941. do 1945. U noi 17/18. aprila 1945. godine u logoru Sunji ustae su izmasakrirale 108 Srba i u logoru Sisak 4/5. maja 1945. muile i usmrtile 450 Srba. 18. Sisak, tvornica kisika, Tesli, masovno muilite i stratite Srba. 19. Sisak, Teslievo jodno kupalite, masovno muilite i stratite Srba. 20. Sisak, stari nasip rijeke Save, masovno muilite i stratite Srba. 21. Sisak, novi nasip rijeke Save, masovno muilite i stratite Srba. 22. Sisak, iza zgrade Posavske tedionice i enskog trga, stratite Srba. 23. Banski Grabovac, Petrinja, 24, 25. i 26. jula 1941. godine ustae i orunici masakrirali 1.200 Srba. Poklane Srbe ustae zatrpale zajedno s pobijenim psima. 24. Sisak, rijeka Sava. U decembru 1944. u tri kamiona ustae odvezle 150 srpskih ena s djecom iz logora Sisak, pobile i bacile u rijeku. 25. Sisak, osnovna kola u Novom Sisku, muilite i gubilite Srba. 26. Sisak, solana Reis, muilite i gubilite Srba 1942.

345 27. Sisak, zgrada Jugoslavenskog sokola, muilite i gubilite Srba 1942. 28. Sisak, enski samostan Sv. Vinka, muilite i gubilite Srba 1942. 29. Baji jame, kod Kostajnice, ustae usmrtile 800 Srba. Samo 29, 30. i 31. jula 1941. poklale 280 srpskih seljaka. 30. Selo Slabinja i selo Utolica, Kostajnica. Krajem jula 1941. ustae ubile 600 srpskih seljaka: mukaraca, ena i djece. 31. Brdo Galge, izmeu sela Otoka i Ogulina. U julu 1941. i decembra 1944. ustae ubile 500 Srba. 32. Pravoslavno groblje u selu Janjii, Plaki. Krajem maja i 7. jula 1941. godine ustae ubile 82 Srbina i jednu enu Srpkinju, Savu Janji. 33. Srpska pravoslavna crkva Mlada Neelja u Vojniu. Muena i ubijena 64 srpska seljaka, aprila 1942. godine. Crkva opljakana i devastirana. 34. Srpska pravoslavna crkva u Topuskom, jul 1941. Mueno i ubijeno nekoliko mukaraca, ena i djece, meu kojima Milutin Kordi i njegov maloljetni sin, Nikola Kordi, 78 godina, nije mogao hodati, pa su ga ustae dovezle zaprenim kolima u crkvu i ubile, Duan Zlokas 14 godina. ene i djevojke silovali. 35. uma Loskunja, Petrova gora, maj 1942. masovno stratite srpskih civila. 36. Tancerova fabrika u Petrinji. Od 12. jula do augusta 1941. godine ustae muile i pogubile 750 srpskih itelja iz Blinskog Kuta, Motanice, Blinje, Bestrme, Madara, okolice Petrinje i Gline pod vodstvom logornika Face Srnaka. 37. Srpsko pravoslavno groblje Sovinjak, u Gornjem Taboritu, kod Gline, ustae poklale 299 srpskih civila 28. decembra 1941. 38. uma Brezovica, Sisak, na obalama Save i Kupe srpski leevi ili ivi srpski civili bacani u rijeke, dok su druge srpske rtve ustakog zloina genocida zakopavane u umi. 39. Duji gaj kraj Rakovice, Slunj, 2. augusta 1941. ustae ubile 380 Srba, mukaraca, ena i njihove djece.

346 40. Donji Kremen, Slunj, 3. augusta 1941. ustae zaklale 29 Srba. 41. Graberje, blizu srpskog pravoslavnog groblja kod Slunja, na njivi Ive Graana, 4. augusta 1941. ubile ustae 135 Srba. 42. Rudinke, kod Slunja, 4. augusta 1941. ustae izmasakrirale 800 srpskih seljaka. Na mjestu zloina bio je podignut veoma skroman spomenik rtvama na kojem je pisalo: 4. augusta 1941. godine sunce je zalazilo, nebo se crvenilo, no se sputala, a trava na Rudinkama, ispred Slunja, zalijevana je krvlju nevinih i nemonih. Vrisak djece, pla izbezumljenih majki i jauk umiruih ispunili su suton toga tunog dana Dan je zavravao, a s njime i ivoti 800 srpskih seljaka, mukaraca, ena i djece iz Slunja i okolnih srpskih naselja. Spomenik ovim rtvama, kao i drugima u Republici Hrvatskoj sruen je augusta 1995. godine. rtve su po drugi puta ubijene nakon 55 godina. 43. Baki glavica (brdo), 2 km od Cetingrada, prema Krstinji, 5. augusta 1941, ustae ubile nekoliko desetaka srpskih itelja. 44. uma povrh sela Saborsko, Plaki. Ustae 6. augusta 1941. godine zaklale 43 Srbina: mukarce, ene i djecu. 45. Zgrada orunike stanice u Cetingradu, Slunj, muilite i gubilite, augusta 1941. 46. Begovo brdo, 19. augusta 1941. Ubijeno 28 Srba. 47. Breuljak, zvani Glavica, blizu ume Lepunjak, kraj Ruevice (pokopani pobijeni Srbi u Cetingradu). 48. Dolina kod Latia gaja, u blizini Slunja, gubilite Srba, august 1941. 49. Pod ukurom, kod Krnjaka, 2. decembra 1941. ubijeno 40 Srba. 50. uma Kobiljaa, 31. jula ustae zaklale 70 srpskih itelja iz sela Buice, Slatine, Donjeg i Gornjeg Taborita. 51. Dragotina, selo kod Gline, u julu 1941. ustae poklale 7 ena i jedno dijete i zapalile u kui Evice Galjen i u kui Milke Sladovi. Iste godine, 24. i 25. jula pohvatale su ustae 157 mukaraca i ubile u logoru Jadovno na Velebitu. Pri tome popalile sve kue i gospodarske zgrade.

347 52. Selo ljivovac, Vrginmost. U vlastitim kuama 22. decembra 1941. godine ubijeno i spaljeno nekoliko desetaka Srba: mukaraca i ena s njihovom djecom. 53. Dolina ispod Sabljakova brda u Dreniku, kod Rakovice. 3. septembra 1941. ustae ubile 90 srpskih civila. 54. Dolina ispod kue Mihajla Bande, u selu Snos. Iz sela Snos i Dunjaka 10. aprila 1942. ubile ustae 100 Srba. 55. uma Radonja, na putu od Biljega prema eljeznikoj stanici Slavsko Polje, u jarku, uz put. 8. maja 1942. godine poklale ustae i domobrani vie od 250 srpskih civila. 56. Njiva Savi Josifa u blizini sela Luke. 2/3. marta 1942. godine poklale ustae i domobrani 75 srpskih seljaka iz sela Begovo Brdo i drugih srpskih zaselaka. 57. Savi Selo, zaselak Komesarac, kod Cetingrada, 21. marta 1942. ubile ustae i domobrani 80 srpskih seljaka. 58. Selo Brezovac, 23. marta 1942. ubijeno 39 ena i njihove djece. U kui izgorio Milan Popovi sa 14 lanova svoje porodice, a u tali ustae zaklale 5 Srba mukaraca i zapalile, kao i itavo naselje opljakale i popalile. 59. Dolina, 100 metara udaljena od kolske zgrade u Furjanu, kod Slunja. 23. marta 1942. godine ustae ubile 52 srpska civila od kojih 22 djece. 60. uma Latika, kod Batnoge Cetingrad, 3. aprila 1942. ustae pobile maljevima i noevima 119 Srba, mukaraca, ena i djece. 61. uma Mavina, ustae masakrirale 21. jula 1942. godine 67 Srba od kojih 32 maloljetne djece. 62. Rakovica. U Otarskoj tali 23. jula 1942. godine ustae i domobrani zaklali 53 srpska seljaka. 63. Sadilovac, Rakovica, Slunj. 31. jula 1941. ustae masakrirale 582 srpska seljaka od kojih 473 u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Meu njima 271 dijete, od kojih 24 djeteta u kolijevci. 64. Grabovac i Irinovac, sela kod Rakovice. 15. augusta 1942. u kuama ustae poklale i spalile 166 srpskih seljaka od kojih samo u kui Ilije Kovaevia 20.

348 65. Drenik, 30. augusta i 3. septembra 1942. godine ustae masakrirale nekoliko desetaka Srba iz sela Grabovac, Lipovaa. 66. Dolina, 50 koraka istono od katolike crkve u Cetingradu. 15. septembra 1942. godine ustae noevima ubile 138 Srba, mukaraca, ena i njihove djece. 67. Jarak Metaljka, u Petrovoj gori. Od 9. do 14. maja 1942. ustae i domobrani poklali 57 ena i djece. 68. Petrova gora, jarak zvan Lisijak, masovno gubilite Srba ena i djece, aprila 1942. 69. Petrova gora, jarak Jarevac, masovno stratite Srba, aprila 1942. 70. Petrova gora, Petrovi jarak, masovno gubilite Srba, mukaraca, ena i djece aprila 1942. 71. Petrova gora, u predjelu Kalovi ustae su poklale 13. maja 1942. 28 ena i djece. 72. Petrova gora, Mraajski jarak, ustae su 18. aprila 1942. godine masakrirale 18 srpskih izbjeglica. 73. Gornji Kirin, Vrginmost, jarak Daperovac, 19. aprila 1942. godine ustae poklale ene i njihovu djecu izbjegle iz njihovih opljakanih i popaljenih kua. 74. Rakovica, opinska tala, jul 1942. godine, muilite i gubilite 326 srpskih seljaka iz sela Kordunskog Ljeskovca, Bugara i njihovih zaselaka. Ustae ih zatrpale u jamu koju su izbjeglice morali sami iskopati, blizu Rakovice. 75. Donji Krnjak, kua Miloa Mikulia i kua Milete Mikulia, poklale ustae i spalile mjetane sela. 76. Veljun, kolska i andarmerijska zgrada, 6. maja 1941. godine, muilite srpskih civila. 77. Veljun, Srpska pravoslavna crkva, stratite srpskih seljaka iz Veljuna, Srpskog Blagaja i Ljeskovca. 3. augusta 1941. godine ustae muile i poklale 200 mukaraca, ena i djece. 78. Hrvatski Blagaj, zgrada osnovne kole, 5. do 8. maja 1941, muilite srpskog naroda Veljuna, Perjasice i okolnih srpskih sela. 79. Slunj, zgrada zatvora, muilite Srba 1941. do 1943. godine. 80. Slunj, kod trkove lokve 4. augusta 1941. godine ustae pok-

349 lale i ubile batovima 200 210 srpskih seljaka iz sela Mrzlo Polje, Zeeve Varoi i drugih srpskih zaselaka. Slunj, Borik, gubilite srpskih seljaka, jul i august 1941. godine. Selo takorovica, 2. maja 1942. godine ustae zaklale 22 Srbina. Gornje Primilje, Slunj. Kua Dane aia, ustae poklale i spalile 2. juna 1942. godine 13 ena Srpkinja s njihovom djecom. Gornje Primilje, Slunj, zaselak Milankovii, kua urana Milankovia, ustae zaklale i spalile 25 Srpkinja s djecom na Duhovni utorak 1942. godine. Gornje Primilje, Slunj, kua Soje ubra, ustae zaklale i spalile 28 srpskih seljaka. Domaaj lug, u umi Mlae, kod Lipja, Skakavac, 6. i 7. januara i 10. maja 1942. ustae masakrirale 68 Srba, mukaraca, ena i djece. eljezniki vagoni kod eljeznike stanice Skakavac, na otvorenoj pruzi pored ume Mlae (Domaaj lug), 10. maja 1942., ustae su noevima masakrirale Srbe mukarce, ene i njihovu djecu. Srpska pravoslavna crkva Sv. Petka na Kolariu kod Vojnia, 26. aprila 1942. godine ustae poklale i zapalile zajedno sa crkvom 104 mukarca, ene i djece. ene i djevojke prije silovane u crkvi a inventar opljakali. Ratkovi strana, kod emernice, Vrginmost, 20. januara 1942, na sv. Jovana, Krsnu slavu, ustae noevima usmrtile 74 Srpkinje s njihovom djecom. ene i djevojke prije toga muile i silovale. Selo Katinovac, kod Topuskog. 21. marta i 10. aprila 1942. ustae pobile 375 Srba, a u kui Petra igia, Ilije Obradovia, Mane Orlia i Stojana Oreanina pobili i spalili 111 mukaraca, ena i djece. Prije zloina majke i njihove keri muene i silovane. Selo Crni Potok, kod Topuskog, 17. aprila 1942. ustae ubile 64 Srbina.

81. 82. 83.

84.

85. 86.

87.

88.

89.

90.

91.

350 92. Selo Trepa, Vrginmost, 22. decembra 1941, ustae ubile 132 Srbina. 93. Selo Batinova Kosa, Vrginmost, 21. januara 1942. ustae ubile 30 srpskih seljaka. 94. Blatua, Vrginmost, 6. augusta, 16. i 18. septembra 1941. godine ustae su poklale i zapalile u kuama sela 162 srpska seljaka. 95. Selo Bovi, Vrginmost. Ustae su 28. decembra 1941. i 21. januara 1942. u vlastitim kuama masakrirale i spalile 26 Srba. 96. Kod vrela Razbojac, kod Buice, Vrginmost, iz zaseoka Debela Kosa, 10. aprila 1942. ustae su zaklale 21 Srpkinju. Prije ih muile i silovale. Izbodena noem preivjela je Pava Malobabi. 97. uma Orlova, 22. januara 1942. ustae ubile 64 Srbina i Srpkinju iz Starog Sela, Vrginmost. 98. Selo Trstenica kod Vrginmosta. 27. decembra 1941. godine i 7. januara na pravoslavni Boi 1942. ustae pobile 118 Srba: mukaraca, ena i djece. 99. Zgrada osnovne kole u Josipdolu, Ogulin. Muilite i gubilite srpskih civila, august 1941. godine. 100. Crevarska Strana, Vrginmost, izmeu eljeznike stanice i ceste, u vrbiku, 11. augusta 1941. godine ustae poklale 18 srpskih mladia, koji su si sami morali iskopati jamu. 101. Ponikve, Gornje Dubrave, Ogulin. 31. januara 1945. godine, sve itelje sela koje su zatekle ustae kod kue, poklale su i spalile u kuama. Njih 30, ena, mukaraca i djece. 102. Srpska pravoslavna crkva Sv. Petka u Gornjim Dubravama. Na zgaritu crkve, u njenim opaljenim zidinama, muilite i gubilite. 15. decembra 1944. godine. ene silovane od ustaa pa poklane. Muen i zaklan uro Mikainovi, star 65 godina. 103. Selo Bogovlja, Slunj, 18. i 20. marta 1942. godine ubijena 64 srpska seljaka, mukarca, ene i djeca. 104. Skakavac, Vrginmost. 6. januara 1942, na pravoslavni Badnji dan, ustae masakrirale 240 Srba i Roma (Cigana). 105. Selo takorovica, Vojni. U sjeniku ustae poklale i zapalile, 2. maja 1942. godine 27 Srpkinja s njihovom djecom.

351 106. uma Brezje, Lasinja, Vrginmost. Ustae 21. decembra 1941. godine iz sela Prkosa i Dugog Sela poklale ili iz vatrenog oruja usmrtile 482 Srbina: mukarca, ene i djecu. 107. Dvor na Uni. Na nekoliko mjesta od 1941. do 1945, ustae na najokrutniji nain usmrtile 2.016 srpskih seljaka. 108. Selo Sadilovac, Slunj. U tali Nikole Grgia, zvanog Barabica, ustae zaklale i spalile 80 Srba: mukaraca, ena i djece izbjeglih iz sela Bugara. 109. Selo Irinovac, Slunj. U podrumu kue Dane Rakia, 15. augusta 1941. ustae poklale sve lanove porodice: Rodi, Bosni, Baji, Rokni, Variak, Stanii i druge. 110. Volinja na Rovinama, Dvor na Uni. Jula 1941. godine ustae ubile 91 Srbina iz sela Kuljani, meu kojima 18 ena i 14 djece. 111. Unski most, Dvor na Uni. Ustae ubile 24 Srbina iz sela Matijevii. Izranjavane rtve bacile s mosta u Unu i poslali, kako su zloinci za takve govorili, u majku Srbiju. 112. Selo egestin, Dvor na Uni. Ustae ubile, poklale 29/30. januara 1942, 242 srpska seljaka. Bila je to No krvavih noeva. 113. Zrin, 20, 25. i 26. decembar 1941, ustae masakrirale nekoliko desetaka srpskih mukaraca, ena i djece. 114. Selo Gage, Dvor na Uni. U kui uria, na krsnu slavu Sv. Nikolu, 19. decembra 1943. godine ustae zaklale i spalile 15 Srpkinja i njihove djece. Meu njima i jedno novoroene staro tek dva dana, jo bez imena, majke Ruice uri i oca Pere. 115. Zgrada osnovne kole, Dvor na Uni. Muilite i gubilite Srba, april i maj 1941. 116. uma Rastovaa, Dvor na Uni. 27. augusta 1942. godine ustae ubile 25 Srba iz sela Ostojia i irovca. 117. Gornje Taborite, Buica, Vrginmost. 31. jula 1941. godine ustae zaklale 188 Srba. S mjesta pokolja pobjegao Lazo Stanojevi. 118. Selo Trojvrh, Plaki. 7. augusta 1941. godine ustae ubile macolama i noevima 30 Srba. 119. Vajin Vrh, Josipdol, Plaki. 7/8. augusta 1941. godine ustae zaklale 12 Srba.

352 120. Selo Janja Gora, Plaki. 27. februara 1945. godine ustae masakrirale 25 srpskih seljaka. 121. Bosniev podrum, Ogulin, ustae muile i masakrirale Srbe Ogulina i vlasnika kue jun, jul i august 1941. godine.

LIKA:
122. Kaznionica Okrunog suda u Gospiu, Zbirni ustaki logor 1941. do sredine 1945. godine. Muilite i gubilite Srba. 123. Ustaki logor Jadovno na Velebitu. Masovno muilite i gubilite Srba i idova 1941. godine. 124. Ustaki logor Slana na otoku Pagu. Masovno muilite i gubilite Srba i idova 1941. godine. 125. Ustaki logor Metajna, na otoku Pagu. Masovno muilite i gubilite Srba i idova 1941. godine. 126. Ustaki logor Ovara, Maksimovieve tale u Gospiu. Masovno muilite i gubilite Srba 1941. godine. 127. Ustaki logor Stupainovo, Bake Otarije, Gospi, Velebit. Muilite i gubilite Srba 1941. godine. 128. Ograeni prostor bodljikavom icom na eljeznikoj stanici u Gospiu (logor), muilite Srba i idova. 129. Srpska pravoslavna crkva Svetog Arhangela u ibuljini (Velebitsko podgorje). 8. augusta 1941. ustae noevima i macolama usmrtile 66 izbjeglica, srpskih seljaka iz Divosela i itluka. 130. Uvala Krukovae pod Velebitom, 5. augusta 1941. ustae usmrtile noevima 256 srpskih izbjeglica iz sela Divosela, itluka i Oranica. 131. Divoselo, Gospi. 5. augusta 1941. Ustae zaklale i spalile 17 Srba. 132. Selo itluk, Gospi. 5. augusta 1941. godine ustae poklale 48 srpskih seljaka. 133. Selo Lipe, Gospi. Sredinom 1941. ustae ubile 49 Srba. 134. Selo Bogdani, Smiljan, Gospi. Ustae noevima i macolama masakrirale 103 srpska civila, 2. augusta 1941. godine. 135. Smiljansko Polje (Pavlinov stan), Gospi. Ustae zaklale i spalile 70 srpskih seljaka 3. augusta 1941. godine.

353 136. Smiljansko Polje, Gospi (Dudina kua). 4. augusta 1941. godine ustae zaklale i spalile 18 Srba. 137. Smiljansko Polje, Gospi. 10. augusta 1941. godine ustae ive spalile 32 srpska seljaka iz zaseoka Selite. 138. Selo Zablate, Smiljan, Gospi. 2. augusta 1941. ustae zaklale i spalile 62 srpska civila u kui Milkana Katia, Petra Lemajia i drugima. 139. iroka Kula Klenovac, Liki Osik, 1. do 8. augusta 1941. godine ustae zaklale 222 mukarca, ene i djece i veinu spalile u njihovim kuama. 140. Selo Medak, Gospi. Ustae 5. novembra 1944. pobile i spalile 40 srpskih seljaka. 141. Vrebaka Staza, Liki Osik. Ustae su 3. augusta 1941. masakrirale 75 srpskih civila iz sela Ostrvice. 142. Ostrvica, Liki Osik. 2. i 4. augusta 1941. godine ustae zaklale 25 Srba, ena, mukaraca i njihove djece. 143. Ostrvica, Liki Osik. 15. augusta 1941. godine, ustae u civilu, pobile 81 srpskog seljaka iz sela Ostrvica, iroke Kule, ukovca, Kuzmanovae i Barleta. 144. ekretske bare, iroka Kula. 2. augusta 1941. godine, na Svetog Iliju, ustae su srpske civile koji su doli na njihov zahtjev na pokrst iz Kukin Dola, poklale i to porodice: ure Raia, Mane Raia Manie, Mane Rakia i nekoliko drugih. 145. Srpsko pravoslavno groblje u Dubokom, istono od sela Duboko, Perui. 2. augusta 1941. godine, na Svetog Iliju, ustae masakrirale 87 srpskih seljaka, od kojih 43 djeteta. 146. Dolina u selu Pejnovii zvana Dolina smrti. 6. augusta 1941. godine ustae ubile 51 Srbina od kojih 37 enskih i 14 mukih. 147. uma Obljaj Obljajac, Kosinj. 7. i 8. augusta 1941. godine ustae ubile 47 Srba: 37 enskih i 10 mukih iz sela Kra i sela Mlakve. 148. uma Zelenkovac, u Mlakvi. Ustae 1. januara 1942. ubile 11 Srba. 149. Dolina Litica na Vjencu Kr. 7. augusta 1941. ustae ubile 6 Srba mukaraca. 150. uma Imovina, kod Metka, Gospi, jula 1941. godine ustae masakrirale 40 srpskih seljaka.

354 151. Selo Smiljan (rodno selo Nikole Tesle). 1. augusta 1941. godine ustae poklale 66 mukaraca, ena i djece i spalile u njihovim kuama pod vodstvom Rude Ritza (uitelj, zlikovac, komandant ustakog logora Jadovno na Velebitu), Adije Jose i Dragana Devia. 152. Selo Mlakva, Kosinj. 6. augusta 1941. godine ustae poklale i spalile 286 Srba, mukaraca, ena i njihove djece. Mnogi su ivi spaljeni u kui Jove Glumiia i drugim njihovim kuama u selu. 153. Ledenice na Kru. 26. jula 1941. godine ustae poklale porodicu Paripovi Mile od 8 lanova, te suprugu i dijete Paripovi Dane. 154. Konjsko Brdo, Perui, 15. jula 1941. godine ustae zaklale 47 Srba. 155. Janjaka Kosa, Perui, 17. jula 1941. godine ustae ubile 42 Srbina. 156. Krianovo Brdo, Perui, 20. jula 1941. godine ustae ubile 42 Srbina. 157. Duliba, Perui. U kui Munjas Petra ustae poklale i spalile 15. juna 1944. godine 21 Srbina: 15 mukih i 6 enskih. 158. Docina Draga Brujii, Donji Kosinj. U kui Mile Paripovia Kokina ustae 10. decembra 1944. zaklale i spalile 49 Srba: 31 enu i 18 mukaraca. 159. Staza i Dolac, Rastovaa, nedaleko Doline smrti. Jula 1944. ustae zaklale 47 srpskih seljaka. 160. Selo Kuzmanovaa, pokraj iroke Kule. Pod vodstvom zloinca Jurice Frkovia i Stjepana Orekovia ustae su ubile 160 srpskih civila, augusta 1941. godine. 161. Gospi, 15. februara 1945. godine na elektrine i telefonske stubove u Bilajskoj ulici ustae objesile 10 Srba. 162. Smiljan (rodno selo Nikole Tesle) Gospi. Ustae 5. marta 1945. godine objesile 30 Srba na putokaze i okolno drvee na raskrsnici puteva u Smiljanu. Dovele ih ustae iz zatvora, kaznionice Okrunog suda, prije samog osloboenja Gospia. Masovna grobnica na mjestu gdje je izvren zloin. Obiljeje ovo kao i druga porueno godine 1991.

355 163. Selo Suvaja, Donji Lapac. Ustae su 1. jula 1941. godine ubile i noem usmrtile 243 srpska civila od kojih 118 djece, 75 ena i 50 mukaraca. 164. Selo Bubanj, Donji Lapac. 3. jula 1941. godine ustae zaklale 182 srpska civila od kojih 35 djece. 165. Dobroselo, Donji Lapac, 3. jula 1941. godine ustae ubile i spalile u njihovim kuama 38 Srba: mukaraca, ena i djece. 166. Selo Bubanj, Donji Lapac, ustae masakrirale 3. jula 1941. godine 64 srpska seljaka iz sela Doljani. 167. Selo Osredci, Srb 2/3. jula 1941. godine ustae zaklale 25 Srba. 168. Doljanski Bubanj, Donji Lapac, 3. jula 1941. godine ustae zaklale 13 Srpkinja, estero njihove djece i jednog starca. 169. Draga, zvana Keetina, 2. jula 1941. godine ustae zaklale 32 srpska seljaka iz sela Osredaka. 170. Zatvor u Borievcu, Donji Lapac. Muilite i gubilite srpskog ivlja. 171. Zgrada osnovne kole, Donji Lapac, u podrumu muilite i gubilite srpskog stanovnitva od 19. juna do sredine jula 1941. 172. Selo Bubanj, Donji Lapac, 12. jula 1941. godine, ustae muile, silovale i zaklale 12 srpskih djevojaka. 173. Veliki magazin, Korenica. Muilite 118 Srba iz Korenice i okolnih naselja. Sruen poslije rata. 174. Sudska zgrada, Korenica. Muilite i gubilite Srba, jul 1941. 175. Selo Buni i Korenica. U julu 1941. godine ustae poklale i zapalile u kuama 64 Srbina: mukarce, ene i djecu. Potpuno nestale porodice: Hinii, Karani, Miljkovii, Panjkovii, Kneevii, Serdari, Zaklani, akule. Samo Begovia ustae zaklale i u kui spalile 29. 176. Zgrada andarmerijske stanice u Buniu, Korenica. Ustae muile i masakrirale u podrumima 26. jula 1941. godine 80 Srba, mukaraca, ena i djece. 177. Srpsko pravoslavno groblje u Buniu, kod Korenice. U julu i augustu 1941. godine ustae poklale vie desetaka srpskog ivlja.

356 178. Srpska pravoslavna crkva u Likom Petrovom Selu, muilite i stratite srpskog stanovnitva ovog i okolnih srpskih zaselaka. 179. Ljubovo, izmeu Korenice i Gospia, muilite i gubilite srpskog naroda 3. augusta 1941. godine. 180. Selo Debelo Brdo, Korenica. Ustae 28. marta 1942. godine pobile i spalile srpske seljake koje su zatekle u selu. 181. Plitvice, Korenica. Ustae zaklale 16 Srba: ene, mukarce i djecu. 182. Zavalje kod Bihaa. Masovne grobnice srpskog stanovnitva 1941. i 2. septembra 1942. godine. 183. Selo Mekinjar, Podlapaa. 15. februara 1943. godine ustae poklale i spalile u kuama i talama 32 Srpkinje s djecom. 184. Svrakovo Selo, Podlapaa. Ustae zaklale i spalile 18. juna 1944. 41 Srbina: ene, mukarce i djecu. 185. Selo Trnovac, na Dumanu, Korenica. Ustae su 4. marta 1945. godine masakrirale 33 srpska seljaka. 186. Selo Homoljac, Korenica. Ustae su 14. marta 1945. ubile i spalile u kuama 47 srpskih civila. 187. Selo Kalebovac, Korenica 17. i 18. marta 1945. godine ustae su poklale i spalile u kuama i sjenicama 40 Srba prezimena: Funduk, Orli, Vukadinovi i Veinovi. 188. Selo Joan, Udbina. Ustae su 18. septembra 1942. godine poklale i veinu spalile u kuama, stajama i sjenicama, 289 srpskih itelja sela i po drugi puta 29. septembra iste godine 49 srpskih seljaka. Ukupno 338 civilnih lica. Nekoliko djevojaka i njihovih majki su ustae povezale icom oko stogova sijena, silovale pa zapalile. 189. Srpsko pravoslavno groblje kod Udbine. Ustae zaklale 2. augusta 1941. godine 12 Srba mukaraca. 190. Dolina u Ploanskom klancu, Udbina. Prvog augusta 1941. godine ustae zaklale nekoliko desetaka Srba iz okolnih zaselaka od kojih samo iz sela Komia 20. 191. Brdo Sinjal, kod vice. Ustae su 3. augusta 1941. godine masakrirale nekoliko desetaka srpskih seljaka iz sela Gorii i sela vice.

357 192. Selo Komi, Udbina. 14. decembra 1942. godine ustae su od ukupno 49 srpskih mjetana pohvatale i zaklale 25 mukaraca, ena i djece. 193. Selo Visu, Udbina. Ustae su 3. decembra 1942. godine od ukupno 125 stanovnika poklale i spalile njih 62. 194. Duman, skrovita dolina u srcu Velebita. 25/26. jula 1941. godine ustae su u dvoritu kue ure Maretia Vugonje zaklale 48 Srba. 195. Brijee, Graac, 200 metara od kue ure Maretia, trgovca, sredinom jula 1941. godine ustae su u jednoj dolini rupi masakrirale 130 srpskih civila, mukaraca, ena i djece. 196. Gornja Ploa, Lovinac. 31. jula 1941. godine ustae poklale i spalile 80 srpskih seljaka. 197. Krivak, kod Sv. Roka. Ustae su 29. jula 1941. godine ubile i masakrirale 57 srpskih civila. 198. Selo Vodote, Otoac. 12. novembra 1944. ustae su pobile i spalile 128 Srba: ena, mukaraca i djece. 199. Zaselak Brakusova Draga, izmeu Zalunice i Vrhovina. 12. juna 1944. godine ustae su poklale i spalile u kuama 57 srpskih seljaka od kojih 33 djeteta. Zaselak je ostao pust. Sve opljakano i selo spaljeno. 200. Ispod Gradine u Raduu ustae su 11. juna 1941. godine ubile krampovima i noevima 17 Srba mukaraca. 201. Njive u selu Gnjatovii, Lovinac, Graac, postale su groblje pobijenih Srba. Ustae su 29. jula i 2. augusta 1941. godine od ukupno 150 stanovnika poklale 125. Selo ivotom zapustjelo. U nepopaljene kue ubijenih Srba ustae uselili Hrvate iz Rudopolja, Jasenova i Golia.

358 Napomena: Zahvaljujem se svima koji su mi na bilo koji nain pomogli u prikupljanju podataka o bezdanim jamama, stratitima, masovnim grobnicama srpskog naroda na podruju Korduna, Banije, Like i Gorskog kotara u vrijeme postojanja Nezavisne Drave Hrvatske 1941-1945. Posebno se zahvaljujem: Petru Zinajiu Pepi, Dani Lastavici, Branku Cetini, Vojislavu Mileusniu, oki Jovaniu, Petru Kleutu, Ivanu Miljkoviu Senji, Mii Jelai, Radi Vurdelji, dr. uri Stanisavljeviu, dr. Nikoli Rapajiu, Duanu Vlaisavljeviu, Radi Grkoviu, Jakovu Blaeviu, Duanu A. Kneeviu, Dmitru Zaklanu, Nei Dakuli, Franji Zduniu Lavu, Juri Iveziu, Slavku Magdiu, Sreku Manoli, Budi Grahovcu, oru Orloviu, Ivanu Rupiu, uri Dropcu, Nikoli Gnjatoviu, Vladimiru Mariiu, Ignjatiji Labusu, Ivanu Arbanasu Vanji, Gojku Matiu, Duanu T. Grahovcu, Budi Grahovcu, Jovanu Babiu, Todoru Radoeviu, Mani Boriu, Milanu Kupreaninu, Stanku Opaiu anici, Veeslavu Holjevcu Veci, Ignjatiji Periu Gnjaci, Milutinu Koariu, Nikoli Futaru, Vladi Novakoviu, Hermanu Furlanu, Juri Drvodeliu, Borisu Balau Boci, Ivi Butkoviu, Joci Miljkoviu, Ljubanu Miljkoviu, Loi Miljueviu, Duanu Opaiu, Jovi Lavrnji, Milou Gojaku, dr. Savi Zlatiu, dr. Ivanu Kralju, Milojku ai, Milovanu Topiu, Milanu Adibabi, Milanu Vujakoviu, Duanu Rkmanu, Nikoli Vidoviu, Branku Mamuli, Stanku Koprenici, Duanu Livadi, uri Sremcu, Duanu Vergau, Branku Nikoliu, Peri Miliu, Jovi Balinu, Duanu Balinu, Jovi Biiu, Ljubanu Jednaku, uri Roksandiu, Peri Drakuliu, Miliu Stojiu, Slobodanu Bjelajcu, Ranku Mitiu, Draganu Mitiu, uri Todoroviu, Ljubanu uriu, uri Ostojiu, Radi Grmui Rari, Ljubanu Janjaninu, Jovici Lonaru, Stanku Gabriu, Duanu Miljeneviu, mojoj supruzi Jeleni Zatezalo roenoj Galjen i svim svjedocima, koji su ostali ivi nedoklani, ija svjedoanstva objavljujem u ovoj knjizi. Karlovac, 21. jul 2001. Dr. sc. uro Zatezalo

Prilozi

I oni su radili svoj posao Foto svjedoanstva

I oni su radili svoj posao Foto svjedoanstva

I oni su radili svoj posao Foto svjedoanstva

Biljeka o autoru
uro Zatezalo je roen 21. jula 1931. godine u Donjim Dubravama, tada opine Gornje Dubrave, sada opina Ogulin. Sin majke Marte i oca Rade koji su imali 10 sinova i 3 keri. Osnovnu kolu zavrio je u Donjim Dubravama, a uiteljsku kolu u Karlovcu 1951. godine, vanredno, uz rad, trogodinju viu pedagoku kolu u Zagrebu 1958. godine.- grupa predmeta: povijest, hrvatsko-srpski jezik i jugoslavenska knjievnost, zatim filozofski fakultet u Sarajevu, grupa: historija naroda Jugoslavije i opta historija . 11. februara 1964. postdiplomski studij na Institutu za historiju drave i prava Pravnog fakulteta sveuilita u Zagrebu iz oblasti dravnopolitikih nauka gdje je magistrirao 5.11. 1969. godine. Tu je 1. jula 1977. obranio i doktorsku disertaciju pod naslovom: Nastanak, razvitak i organizacija narodne vlasti na Kordunu, Baniji i Lici u razdoblju od 1941-1945. godine. Radio je kao uitelj u Krukovai i Otarijama, nastavnik i profesor na Ekonomskoj koli u Karlovcu, prosvjetni savjetnik za srpsko-hrvatski jezik i historiji na zavodu za kolstvo kotara Karlovac, sekretar Komisije za historiju kotara Karlovac1960. Od tada iskljuivo radi na prikupljanju i obradi arhivske grae, publiciranju izvorne grae, objavljivanju studija. Pokreta je i utemeljitelj Historijskog arhiva u Karlovcu te izgradnje i savremene arhivske zgrade, jedine novoizgraene u Hrvatskoj, iji je direktor bio punih 30 godina, do penzioniranja 1994. godine. Ima zvanje naunog i arhivskog savjetnika. Autor je 15 knjiga, vie od stotinu strunih i naunih radova, organizator i uesnik niza naunih skupova s tematikom iz vremena 20. vijeka, a najvie iz perioda NOB od1941-1945. godine. Glavni je i odgovorni urednik vie desetaka monografija, studija i zbornika u izdanju Historijskog arhiva u Karlovcu i nekim drugim institucijama. Nosilac je brojnih priznanja za naroite zasluge i postignute uspjehe u radu, meu kojima Orden rada sa zlatnim vencem, Nagrada za ivotno djelo opine i grada Karlovca, Povelje ZAVNOH-a i drugih.

izadava skd Prosvjeta, Zagreb, Berislavieva 10 za izdavaa edomir Vinji grafiki urednik Ruta korektura Jovan orak

www.skdprosvjeta.com