You are on page 1of 13

VISOKA KOLA ZA EKONOMIJU I INFORMATIKU Dra en Deki 21/08 Bojan Eremi 38/08

OSNOVNI PROTOKOLI
SEMINARSKI RAD

Predmet: Ra unarske mre e Mentor: Mr. Damir Dra i

Jun, 2011 Prijedor

SADR AJ

UVOD ................................................................................................... I. OSNOVNI POJMOVI ...................................................................... II. MRE NI PROTOKOLI ................................................................. III. PAKETSKI PRENOS ...................................................................... IV. OSNOVNI PROTOKOLI ........................................................... ....... 4.1 TPC/IP PROTOKOL ................................... ........................... 4.2 IP PROTOKOL ................................................. ...................... 4.3 HTTP ........................................................................................ 4.4 DNS .......................................................................................... ZAKLJU AK ........................................................ ............................. . LITERATURA ...................................................................................

UVOD
Koraci protokola moraju da se sprovedu u skladu sa redoslijedom koji je isti za svaki ra unar u mre i. Pored navedenog, nu no je pomenuti i da su osnovni principi u dizajnu protokola efikasnost, pouzdanost i prilagodljivost. Za razli ite komunikacije postoje i razli iti protokoli , ali svi koegzistiraju unutar fizi ke implementacije mre e. Grupisanje protokola se vr i u 7 razli itih nivoa po tzv. OSI modelu,a sve 7 modela u objasniti u toku ovog seminarskog rada. Najvi i nivo je aplikacijski, a najni i su protokoli koji se bave implementacijom komunikacije na fizi kom nivou. Klju ni elementi protokola kojim se dogovara spremnost za slanje, spremnost za prijem, format podataka i sl. su:
y y y

sintaksa format podataka i nivoi signala, semantika kontrolne informacije u prenosu i kontrola gre aka, tajming brzina prenosa.

Mre ni protokol je skup standardnih pravila za prikaz, ovjeravanje podataka te provjeravanje od gre aka koje je potrebno izvr iti da bi se podatak uop e poslao. Protokoli su standardi koji omogu avaju ra unarima da komuniciraju preko mre e. Pod protokplom se, op enito (ne samo u ra unarskim mre ama,ve u esnika u komunikaciji. i u ekonomiji, pravu, itd.) podrazumijeva skup konvencija i pravila koji preciziraju na in prenosa podataka izme u

I. OSNOVNI POJMOVI ZNA ENJE

y y

Protokol set pravila koji odre uje format i prenos podataka. OSI referentni model ( obezbje uje nesmetanu komunikaciju izme u raznih tipova mre a.)

FTP File Transfer Protocol ( dvosmjerni prenos datoteka sa servera na klijent i obrnuto.)

y y y

HTTP Hyper Text Transfer Protocol ( jednosmjerni prenos hiperdatoteka) UDP User Datagram Protocol DNS Domain Name Service ( serveri iji je zadatak automatsko prevo enje slovnih adresa kao to je www.rezultati.com u IP adrese kao to je 64. 236. 16. 84).

TCP/IP Transfer Control Protocol/Internet Protocol ( protokol koji omogu uje transport podataka,otkrivanje i isravku gre aka/internet protokol ).

Telnet ( protokol koji omogu uje upravljanje serverom sa daljine te omogu uje da se klijent pona a kao terminal ).

y y

SMTP Simple Mail Transfer Protocol ( protokol za prenos E-mail poruka). NetBIOS omogu ava pra enje sesija izme u klijenta i servera i obezbje uje njihov nesmetan i neprekida rad.

Router ure aj namijenjen isklju ivo za utvr ivanje putanja za prenos podataka izme u mre a.

Hub mre ni ure aj koji tako er funkcioni e na prvom OSI sloju ( fizi kom sloju).

Switch - ure aj koji proslje uje podatke od jednog mre nog segmenta do drugog putem odre ene linije. 2

II.

MRE NI PROTOKOLI

Prenos podataka kroz mre u se obavlja po protokolima utvr enim pravilima koja su poznata svim u esnicima u komuniciranju. Protokol predstavlja standard (konvenciju) za ostvarivanje i kontrolu veze i prenosa podataka izme u krajnje ta ke. Komunikacioni protokol predstavlja set standardizovanih pravila za predstavljanje podataka, signalizaciju, provjeru autenti nosti i kontrolu gre aka neophodnih da bi se informacija prenijela komunikacionim kanalom. Na primjer, mre ni ra unarski protokoli propisuju kada i pod kojim uvjetima ra unari mogu emitirati i primati podatke putem kanala veze, kako ti podaci moraju biti organizirani, itd. Dva ra unara, koji koriste razli ite mre ne protokole, ne e mo i komunicirati ak i ukoliko su priklju eni na isti kanal veze, jer se nikada ne e mo i slo iti oko toga kada treba emitirati poruke, ta one trebaju sadr avati,kako treba reagirati po prijemu poruke, itd. Stoga su protokoli neophodni u svim ra unarskim mre ama, kako lokalnim, tako i globalnim. Razmjena podataka u ra unarskoj mre i je izuzetno slo ena. Sa pove anjem broja umre enih ra unara koji komuniciraju i sa pove anjem broja zahtjeva za sve savr enijim uslugama (servisima) neophodno je i usavr avanje protokola. Posao komuniciranja je toliko slo en da je bilo neophodno razviti protokole u vi e slojeva. Svaki sloj je namijenjen za jedan odgovaraju i posao. Kod prvobitnih ra unarskih mre a umre avanje se vr ilo zavisno od proizvo a a ra unarske opreme. Sav hardver i softver su bili vezani za jednog proizvo a a, tako da je bilo veoma te ko vr iti izmjene, unapre ivanje mre a i sve je bilo izuzetno skupo. Jedna od najbitnijih stvari kod umre avanja je adresiranje. Ako se posmatraju samo dva ra unara, nema potrebe za adresiranjem, jer sve to se po alje sa jednog ra unara namijenjeno je drugom. Ve kada mre u ine tri ra unara, pojavljuje se potreba za adresiranjem. Poslati podaci sa jednog ra unara mogu biti namijenjeni jednom od opreostala dva ra unara. Dodatno uslo njavanje nastaje ako se posmatra vi e aplikacija na jednom ra unaru koje mogu da komuniciraju sa vi e aplikacija na drugom ra unaru. Ovdje nije dovoljno adresirati samo ra unar, ve i aplikacuju sa kojom se komunicira. 3

Koraci protokola moraju da se sprovedu u skladu sa redoslijedom koji je isti za svaki ra unar u mre i. U predajnom ra unaru ovi koraci se izvr avaju od vrha ka dnu. U prijemnom ra unaru ovi koraci moraju da se sprovedu u obrnutom redoslijedu.

Na predajnom ra unaru protokol:


y y

dijeli podatke u manje cjeline, nazvane paketi, koje mo e da obra uje, paketima dodaje adrese informacija tako da odredi ni ra unar na mre i mo e da odlu i da li oni pripadaju njemu,

priprema podatke za prenos kroz mre nu karticu i dalje kroz mre ni kabal.

Na prijemnom ra unaru, protokoli sprovode isti niz koraka, samo u obrnutom redoslijedu:
y y y

preuzimaju se podaci sa kabla, kroz mre nu karticu unose se paketi podataka u ra unar, iz paketa se podataka uklanjaju se sve informacije o prenosu koje je dodao predajni ra unar,

kopiraju se podaci iz paketa u prihvatnu memoriju (bafer) koja slu i za ponovno sklapanje,

ponovno sklopljeni podaci proslje uju se aplikaciji u obliku koji ona mo e da koristi.

III.

PAKETSKI PRENOS

[1] TCP/IP

U mre i, vi e protokola mora da radi zajedno. Njihov zajedni ki rad obezbje uje ispravnu pripremu podataka, prenos do eljenog odredi ta, prijem i izvr avanje. Uspostavljanje veza, prenos podataka i raskid veza odre eni su setom protokola koji su nadle ni za jedan od sljede ih poslova:
y y y y y

handshaking uspostavljanje veze, Pregovaranje o razli itim karakteristikama veze, Definicija po etka i kraja poruke, Definicija formata poruke, Definisanje pravila za obradu o te enih ili nepravilno formatiranih poruka (ispravka gre aka),

y y

Utvr ivanje neo ekivanog prekida veze i definisanje daljih koraka u tom slu aju, Prekid veze.

Princip 7 slojeva (Layer's) zasniva se na :


y y y

sloj se kreira gdje su potrebne razli ite apstrakcije Svaki sloj izvodi strogo definisane funkcije funkcija svakog sloja je izabrana da zadovoljava me unarodne standardizovane protokole granice sloja se odabiru tako da minimiziraju tok informacija kroz interfejs broj slojeva e biti dovoljno veliki da odvoji funkcije Svaki sloj na jednoj strani komunicira samo sa istovjetnim slojem na drugoj strani (1. sa 1., 5 sa 5. itd.) Ni i sloj mora izvr iti podr ku sloju iznad.

y y y

Koncept OSI referentnog modela zasniva se na 7 slojeva, a TCP/IP na 4 sloja i to: [2] OSI Reference model [3] TCP/IP

IV.

OSNOVNI PROTOKOLI

U ovom seminarskom emo obraditi slede e protokole:


y y y y

TPC/IP IP HTTP DNS

4.1 TPC/IP PROTOKOL


Transmission Control Protocol / Internet Protocol

TCP/IP je naziv seta mre nih protokola koji se koriste za izgradnju globalnog Interneta. Naziv TCP/IP uzet je iz dva osnovna protokola, a to su IP i TCP. Drugi osnovni protokoli su jo UDP i ICMC. TCP/IP je skup nekolicine komunikacijskih protokola kori tenih za priklju ivanje vi e ra unala na Internet. S vremenom je postao

uobi ajeni, op eprihva eni standard za prijenos podataka u mre ama. podr avaju TCP/IP. 6

ak i mre ni

operacijski sustavi koji imaju svoje vlastite protokole, kao to je NetWare tako er

TCP/IP protokoli omogu avaju ra unalima svih veli ina, raznih dobavlja a, koja rade pod razli itim operacijskim sustavima, da me usobno komuniciraju. To je zanimljivo, jer je njihovo kori tenje daleko nadma ilo prvotne procjene. Ne to to je zapo elo kasnih 1960.-ih kao istra iva ki project financiran od vlade SAD-a, (Advanced Research Project Agency (ARPA) i Ministarstva obrane SAD-a (Department of Defense DoD), preraslo je u 1990.-im u naj e e kori tenu mre u me u ra unalima. TCP/IP protokoli ne koriste se samo na Internetu. Tako er koriste se za gradnju privatnih mre a, koje se nazivaju internets sa malo i, a koje ne moraju biti povezane na globalni Internet (sa velikim I). Internet koji se koristi isklju ivo unutar neke organizacije ponekad se naziva intranet. Svi protokoli iz TCP/IP seta definirani su dokumentom naziva Request for comments (RFCs).Va na razlika izme u TCP/IP RFC-a i drugih (na primjer IEEE ili ITU) mre nih standarda je da su RFCs dostupni besplatno.

4.2 IP PROTOCOL
Internet Protocol

Inernet Protocol (IP) je centralni i unificiraju i protocol u setu TCP/IP protokola. On ini osnovni mehanizam isporuke paketa podataka koji su poslani izme u sustava na internetu, bez obzira na to da li je sustav u istoj sobi ili na drugom dijelu svijeta. Svi drugi protokoli TCP/IP seta ovise o IP-u za izvr enje osnovne funkcije prijenosa paketa preko interneta. IP omogu ava bespojnu nepotvr enu mre nu uslugu, to zna i da se njegov odnos prema podatkovnim paketima mo e okarakterizirati kao po alji i zaboravi. IP ne jam i da e zaista dostaviti podatke na odredi te, niti jam i da e podaci sti i neo te eni, niti da e podaci biti dostavljeni na odredi ta na na in kako su poslani od strane izvora, niti da e samo jedna kopija podataka biti dostavljena na odredi te.

Iz razloga to malo toga jam i, IP je vrlo jednostavan protocol. To zna i da se mo e lako implementirati te se mo e primijeniti kod ra unala male procesorske mo i i male koli ine memorije. To tako er zna i da IP zahtijeva minimum funkcionalnosti (fizi ka mre a koja nosi paket u ime IP-a) mo e se razvrstati u razli ite mre ne tehnologije.

Tip usluge bez-obe anja koju nudi IP nije pogodan za sve aplikacije. Aplikacije obi no ovise o TCP ili UDP protokolu za sigurnost integracije podataka (u slu aju TCPa) te kompletne dostave podataka.. Jedino oko ega IP brine jest maksimalna veli ina okvira koji se mo e prenositi na mediju. Time se kontrolira da li, te do koje mjere , IP mora lomiti velike pakete podataka u niz malih paketa prije nego ih aran ira za prijenos na mediju. Ova aktivnost nazvana je fragmentacija a njen rezultat su mali i nekompletni paketi nazvani fragmenti. Kona no odredi te odgovorno je za ponovnu izgradnju izvornog IP paketa iz fragmenata, a ta aktivnost naziva se ponovno sastavljanje fragmenata.

IP sam ne jam i dostavu ispravnih podataka. On prepu ta sve probleme oko za tite podataka prijenosnom protokolu. TCP i UDP, koji imaju mehanizme koji jam e da e podaci dostavljeni aplikaciji biti ispravni. IP ne poku ava za tititi zaglavlje IP paketa, relativno mali dio svakog paketa kontrolira kako se paket kre e kroz mre u. To ini ra unanjem checksum (provjere zbroja) u polju zaglavlja te uklju ivanjem checksum-a u paket koji se prenosi. Primatelj provjerava IP checksum zaglavlja prije obrade paketa. Paketi ije se checksum-i ne podudaraju su o te eni te se jednostavno odbacuju.

4.3 HTTP

Hypertext Transfer Protocol (HTTP) je na in prijenosa podataka na globalnoj mre i. Prvobitno bio je zadu en samo za objavljivanje i dobavljanje HTML stranica. Razvoj HTTP-a nadgledaju World Wide Web Consortium i Internet Engineering Task Force koji su unaprije ivali i definisali HTTP, a verzija koja se koristi danas je 1.1 koja je definisana 1999. godine.

User Datagram Protocol je protokol za internet koji radi sa IP protokolom. UDP/IP alje direktno pakete preko IP mre e, ve inom se koristi za slanje pisanih poruka preko mre e.

4.4 DNS
Komunikacija izme u pojedinih ra unara u nekoj mre i se zasniva na principu IP adresa koje su potpuno gra ene ciframa kao: 156.210.11.78. Po to je te ko zapamtiti, te zadr ati preglednost nad npr. 200 ovakvih adresa, uveden je sistem koji ve e adresu jednog ra unara za jedno ime. Tako je mogu e npr. ra unaru sa adresom 156.210.11.78 dodijeliti ime MOJRACUNAR i za sve administrativne poslove koristiti samo to ime. Ukoliko se naknadno prebaci ra unar u drugu mre u (subnet), nije potrebno pamtiti novu IP adresu dok njegovo ime ostaje isto. DNS je u stvari jedna baza podataka u kojoj su upisana sva imena i odgovaraju e IP adrese pojedinih ra unara, te grupa funkcija koje omogu avaju prevo enje istih. Treba

naglasiti da npr. cijeli Internet, koji je tako er jedna velika mre a, koristi DNS mehanizam. Vrste DNS sistema [uredi] Postoje dvije metode koje se, ovisno o veli ini mre e, koriste za prevo enje IP adresa.


Datoteka /etc/hosts (Linux)

U manjim mre ama je dovoljno unijeti adrese i imena lokalnih ra unara u ovu datoteku. U nju je tako er mogu e navesti i udaljene ra unare (npr. servere provajdera). Me utim, ova metoda je stati kog karaktera jer ukoliko se neka IP adresa u me uvremenu promijeni, moramo ru no unijeti nove podatke.


Domain Name System (DNS)

Ovaj sistem dijeli cijeli Internet u pojedine domene. Svaka domena koristi nameservere koji poznaju IP adrese i imena ra unara koji se nalaze u podru ju te domene. Svi nameserveri su me usobno povezani u obliku stabla te se mogu posmatrati kao jedna velika centralna baza podataka.

ZAKLJU AK
Iz ve navedenih injenica mo emo zaklju iti da su mre ni protokoli veoma va ani za ra unarske komunikacije. Jasno je da je, u ovolikom mno tvu ra unara, neopohodno uspostaviti neki sistem identifikacije pojedinih ra unara u mre i i neki red po kojem e se sve to odvijati. Zato postoji set pravila koje smo ve definirali kao protokol koji olak ava komunikaciju izme u ra unara. Zna i protokoli nam slu e kako bi na paket sigurno stigao na svoje odredi te. Kako smo ve naveli neke od mnogobrojnih protokola, mo emo re i da oni me usobno sara uju. To zna i da u mre i mora da radi vi e protokola zajedno. Rad vi e protokola mora da bude usagla en kako se ne bi doga ali konflikti ili nekompletne operacije, odnosno nekompletan prenos informacija. Kao rezultat tog usagla avanja nastaje slojevitost protokola (layering protocol). Na kraju treba spomenuti i mre nu opremu koja je tako er va an segment u prenosu na e poruke. Ti ure aji, kao to su routeri, hub-ovi i switch-evi, nam garantuju najbolji, najbr i i najefikasniji put prenosa informacija.

LITERATURA
Veinovi M. i Jevremovi A. (2007) Uvod u ra unarske mre e, Univerzitet Singidunum, Fakultet za poslovnu informatiku, Beograd; [6], [7], [8] Kurose J.F. and Ross K.W. (2002) Computer Networking, A Top Down Approach Featuring The Internet, 2nd edition;

You might also like