Banovi Strahinja

Neko bje e Strahini u bane, Bje e bane u malenoj Banjskoj, U malenoj Banjskoj kraj Kosova, Da takoga ne ima sokola. Jedno jutro bane podranio, Zove sluge i k sebe prizivlje: "Sluge moje! hitro pohitajte, "Sedlajte mi od megdana oga, "Okitite, to ljep e mo ete, "Opa ite, to tvr e mo ete; "Jel ja, eco, mislim putovati: "Ho u Banjsku ostaviti grada, "Mislim oga konja umoriti "I u gosti, eco, odlaziti, "U tazbinu u bila Kru evca, "K milu tastu starcu Jug-Bogdanu, "Ka ureva devet Jugovi a; "Tazbina me ta eljkuje moja." Gospodara sluge poslu a e, Te sokola oga osedla e, Opremi se Strahini u bane, Ud'ri na se dibu i kalifu, Ponositu ohu sajaliju, to od vode oha crvenija, A od sunca oha rumenija; Okiti se jedan Srpski soko, Pa posjede oga od megdana, Odmah po e, u tazbinu do e, U tazbinu u bila Kru evca, e od skoro carstvo postanulo, A vi e ga starac Jug Bogdane, I vi e ga devet milih ura, Sokolova devet Jugovi a, Mila zeta jedva do eka e, U naru e zeta zagrli e, Vjerne sluge konja prifati e, Zeta vode na fren iju kulu, Kod gotove sovre zasjedo e, Te gospodsku rije besje aju; Navali e sluge i slu kinje, Neko dvori, neko vino slu i. to bija e ri anske gospode, Posjeda e, te pijahu vino: Uvrh sovre stari Jug Bogdane, S desne strane uza ramo svoje

Sjede zeta Strahini a bana, I tu sjede devet Jugovi a, Niza sovru ostala gospoda; Ko l' je mla i, dvori gospodare. No bije e to devet urnjaja, No urnjaje dvore uporedo, Dvore svekra silna Jug-Bogdana, I dvorahu svoje gospodare, A najvi e zeta ponosita; A sluga im jedna vino slu i, Slu i vino jednom kupom zlatnom. Zlatna kupa devet bere litar; Ja da vidi druge akonije, akonije, mloge gospo tine! Kako, brate, e je carevina. Pozadugo bane gostovao, Pozadugo bane za amao, Ponosi se bane u tazbini. Gospo tine to je u Kru evcu, Dosadi e jutrom i ve erom Mole i se silnu Jug-Bogdanu: "Gospodaru, silan Jug-Bogdane! "Ljubimo ti svilenoga skuta "I desnicu tvoju bilu ruku, "Nu potrudi udo i gospostvo, "I povedi mila zeta tvoga, "Nu dovedi Strahini a bana "U dvorove i u ku e na e, "Da mi neku po tu u inimo." Svakom Ju e hatar navr uje. Doke tako izredili bili, Dugo bilo i vrijeme pro e, I zadugo bane za amao; No da vidi jada iznenada! Jedno jutro, kad ogrija sunce, Mezil sti e i bijela knjiga Ba od Banjske od malena grada, Od njegove ostarjele majke, Banu knjiga na koljeno pade, Kad razgleda i prou i knjigu, Al' mu knjiga dosta grdno ka e, Knjiga ka e, e ga kune majka: " e si, sine, Strahini u bane? "Zlo ti bilo u Kru evcu vino! "Zlo ti vino, nesretna tazbina! "Vi i knjigu, ne uvenih jada! "Iz ubaha jedna pade sila, "Turski, sine, od Jedrene care,

"A car pade u polje Kosovo, "A car pade, dovede vezire, "A vezire, nesretne ve ile. " to je zemlje te oblada care, "Svu je Tursku silu podigao, "U Kosovo polje iskupio, "Pritiskao sve polje Kosovo, "Uvatio vode obadvije: "Pokraj Laba i vode Sitnice "Sve Kosovo sila pritisnula. "Ka u, sine, i pri aju ljudi: "Od mramora do suva javora, "Od javora, sine, do Sazlije, "Do Sazlije na emer uprije, "Od uprije, sine, do Zve ana, "Od Zve ana ka u od e ana, "Od e ana vrhu do planine "Turska sila pritisla Kosovo. "Pod broj, sine, na teftere ka u "No u cara sto hiljada vojske "Nekakvoga careva spahije, " to imaju po zemlji timare "I to jedu ljeba carevoga "I to ja u konje od megdana, " to ne nose po mlogo oru a, "Do po jednu o pojasu sablju; "U Tur ina, u Turskoga cara, "Ka u, sine, drugu vojsku silnu "Ognjevite janji are Turke, " to Jedrene dr e ku u bilu, "Janji ara ka u sto hiljada; "Ka u, sine, i govore ljudi "U Tur ina tre u vojsku silnu "Nekakoga Tuku i Mand uku, "A to hu e, a to grdno tu e. "U Tur ina vojske svakojake, "U Tur ina jednu ka u silu, "Samovoljna Tur in-Vlah-Aliju, "Te ne slu a cara estitoga, "Za vezire nikad i ne misli, "Za carevu svu ostalu vojsku "A koliko mrave po zemljici; "Takvu silu u Tur ina ka u; "On beza zla, sine, pro i ne e, "Ne e s carem, sine, na Kosovo, "Okrenuo drumom lijevijem, "Te na na u Banjsku udario,

"Te ti Banjsku, sine, ojadio "I ivijem ognjem popalio, "I najdonji kamen rasturio, "Vjerne tvoje sluge razagnao, "Staru majku tvoju ojadio, "Sa konjem joj kosti izlomio, "Vjernu tvoju ljubu zarobio, "Odveo je u polje Kosovo, "Ljubi tvoju ljubu pod adorom, "A ja, sine, kukam na gari tu, "A ti vino pije u Kru evcu! "Zlo ti vino napokonje bilo!" Ja kad bane knjigu prou io, Muka mu je i ao je bilo, U obraz je sjetno neveselo, Mrke brke nisko objesio, Mrki brci pali na ramena, U obraz se ljuto namrdio, Gotove mu suze udariti. A vi e ga starac Jug Bogdane, Vi e zeta jutru na uranku, Planu Ju e, kako oganj ivi, Strahini u zetu progovara; "O moj zete, Bog mi s tobom bio! " to si, zete, jutros podranio? "D u obraz sjetno neveselo? "Od ta si se, zete, razdertio? "Na koga si s', zete, ra ljutio? "Al' se ure tebe nasmija e, "U jegleni ru no govori e? "Al' urnjaje tebe ne dvori e? "Al' mahanu toj tazbini na e? "Ka i, zete, ta je i kako je?" Planu bane pa mu progovara: "Pro ' se taste, stari Jug-Bogdane! "Ja sam s uram' bio u lijepo, "A urnjaje gospodske gospo e "Divno zbore, a divno me dvore, "Toj tazbini mojoj mane nema, "No da vidi , to sam neveseo: "Sti e knjiga od malene Banjske, "Ba od moje ostarjele majke;" Ka e jade tastu na uranku, Kako su mu dvori poharani, Kako su mu sluge razagnate, Kako li je majka prega ena, Kako li je ljuba zarobljena: "No moj taste, stari Jug-Bogdane!

"I ako je moja danas ljuba, "Ljuba moja, al' je era tvoja: "Sramota je i mene i tebe; "No moj taste, starac Jug-Bogdane! "Misli li me mrtva po aliti, "Po ali me dok sam u ivotu. "Molim ti se i ljubim ti ruku, "Da da mene ece devetoro, " ecu tvoju, a ureve moje, "Da ja, taste, u Kosovo po em, "Da potra im du manina moga, "A careva grdna hainina, "Koji mi je roblje zarobio; "A nemoj se, taste, prepanuti, "Ni za tvoju ecu ubrinuti; "Ja u eci, mojim urevima, "Ho u njima ruho prom'jeniti, "A u Tursko ruho obla iti: "Oko glave bijele kauke, "A na ple i zelene dolame, "A na noge menevi ak ire, "O pojasu sablje plamenite; "Prizvat' sluge i kaza u junak, "Neka sluge konje osedlaju, "Osedlaju, tvrdo opasuju, "Nek prigr u mrkim me edinam': "U ini u ecu janji are; "Ja u ecu ure sjetovati, "Kade sa mnom bidu kroz Kosovo, "A kroz vojsku cara ka Kosovu, "Pred njima u biti deliba a, "Nek se stide i nek se prepanu, "Nek se svoga boje starje ine; "Kogo stane u carevoj vojsci, "Kogo stane s nama govoriti, "Stane Turski, okrene Manovski, "Ja s Turcima mogu progovorit', "Mogu Turski, i mogu Manovski, "I Arapski jezik razumijem, "I na krpat sitno Arnautski; "Provodi u ecu kroz Kosovo, "Svu u vojsku Tursku uvoditi, "Dok ja na em du manina moga, "A Tur ina silna Vlah-Aliju, "Koji mi je roblje porobio; "Nek urevi bidu u nevolji, "El sam, taste, mogu poginuti, "Kod ureva ne u poginuti

"Jali rane lasno dopanuti." Kad to za u stari Jug Bogdane, Planu Ju e, kako oganj ivi, Strahinj-banu zetu progovara: "Strahinj-bane, ti moj zete mili! "Vi eh jutros, da pameti nema . " to mi ece i te devetoro, "Da mi ecu vodi u Kosovo, "U Kosovo, da ih kolju Turci, "Nemoj, zete, vi e progovarat', "Ne dam ece vodit' u Kosovo, "Makar eri nigda ne vidio. "Mio zete, deli Strahinj-bane! "Ra ta si se tako razdertio? "Zna li, zete? ne zna li te ljudi! "Al' ako je jednu no no ila, "Jednu no cu njime pod adorom, "Ne mo e ti vi e mila biti, "Bog j' ubio, pa je to prokleto, "Voli njemu, nego tebe, sine; "Neka ide, vrag je odnesao! "Boljom u te o eniti ljubom, "S tobom ho u ladno piti vino, "Prijatelji biti do vijeka; "A ne dam ti ecu u Kosovo." Planu bane, kako oganj ivi, U ijedu i toj muci ljutoj Ne e viknut' ni prizvati slugu, Za seiza ni habera nema, No sam ode k ogu u ahare, Ja kako ga bane osedlao! Kako li ga tvrdo opasao! Pa zauzda emom od elika, Pred dvore ga vodi u avliju K binjekta u bijelu kamenu, Pa se ogu fati na ramena Pogleduje devet svojih ura, A urevi u zemljicu crnu. Ban poglednu pa enoga svoga, Nekakoga mlada Nemanji a, A Nemanji gleda u zemljicu. Kad pijahu vino i rakiju, Svi se fale za dobre junake, Fale s' zetu i Bogom se kunu: "Volimo te, Strahini u bane! "No svu zemlju na u carevinu;" Al' da vidi jada na nevolji!

Banu jutros nema prijatelja: Nije lasno u Kosovo po i. Vi e bane, e mu druga nema, Sam otide poljem Kru eva kim Ja kad bio niz iroko polje, Obzire se ka Kru evcu b'jelu, Ne e li se ure prisjetiti, Ne e li se njima ra aliti; A kad vi e jutros na nevolji e mu nema glavna prijatelja, Pade na um, pa se dosjetio Za njegova hrta Karamana, Koga voli nego dobra oga, Te priviknu iz bijela grla, Ostalo je hr e u aharu; Za u glasa, hitro potr alo Dok u polju pristi e ogina, Pokraj oga hr e poskakuje, A zlatan mu litar pozvekuje, Milo bilo, razgovori s' bane Ode Bane na konju oginu, Te prije e polja i planine, Ja kad do e u polje Kosovo, Kad sagleda po Kosovu silu, Al' se bane malo prepanuo, Pa pomenu Boga istinoga, U ordiju pursku ugazio. Ide bane po polju Kosovu, Ide bane na etiri strane, Tra i bane silna Vlah-Aliju, Al' ne mo e bane da ga na e; Spu ti s' bane ka vodi Sitnici, Na jedno je udo nagazio: Na obali do vode Sitnice Jedan zelen tu bija e ador, irok ador polje pritisnuo, Na adoru od zlata jabuka, Ona sija, kako jarko sunce, Pred adorom pobijeno koplje, A za koplje vranac konjic svezan; Na glavi mu maha Stambolija Bije nogom desnom i lijevom. Kad go vi e Strahini u bane, Prohesapi i umom premisli, Ba je ador silna Vlah-Alije, Te ogina konja prigonja e, Koplje junak skide sa ramena, Te adoru vrata otvorio,

A da vidi, ko je pod adorom, Ne bija e silan Vlah-Alija, No bija e jedan stari dervi , Bijela mu pro la pojas brada, njime nema nitko pod adorom, Bekrija je taj nesre an dervi , Pije Tur in vino kondijerom, No sam lije, no sam a u pije, Krvav dervi bje e do o iju; Kad ga vi e Strahini u bane, Te mu selam Turski naziva e, Pijan dervi okom razgleda e, Pa mu mu nu rije progovara: "Da si zdravo! deli Strahin-bane "Od malene Banjske kraj Kosova." Planu bane, prepade se ljuto, Te dervi u Turski odgovara: "Bre! dervi u, nesretna ti majka! "Ra ta pije ? ra ta se opija "Te u pi u grdno progovara "I Tur ina zove kaurinom. " ta pominje nekakoga bana? "Ovo nije Strahini u bane, "No ja jesam carevi delija, "Jedeci se carski pokida e, "U ordiju Tursku pobjego e, "Sve delije hitro potr a e, "Da jedeke caru pofatamo; "Ako ka em caru, ja veziru, "Koju si mi rije besjedio, "Ho e , stari, jada dopanuti." Grohotom se dervi osmjenuo: "Ti delijo, Strahini u bane! "Zna li, bane, Ne znali te jadi! "Da sam sade na Gole -planini, "Da te vidim u carevoj vojsci, "Poznao bih tebe i ogina, "I tvojega hrta Karamana, "Koga voli , nego dobra oga. "Zna li, bane od malene Banjske "Poznajem ti elo kako ti je, "I pod elom o i obadvije, "I poznajem oba mrka brka. "Zna li bane? ne znalo te udo! "Kad zapadoh ropstva u vijeku, "Panduri me tvoji uhiti e "U Suhari vrhu na planini,

"U ruke me tvoje dodado e, "Ti me baci na dno od tamnice, "Te robovah i tamnicu trpljeh "I za amah za devet godina, "Devet pro e, a sti e deseta, "A tebe se, bane, ra alilo, "Te ti zovnu Rada tamni ara, "Tvoj tamni ar na tamni ka vrata, "Izvede me k tebe u avliju. "Zna li, bane? zna li Strahini u? "Kad zapita i mene upita: ""Rop e moje, zmijo od Turaka! "" e propade u tamnici mojoj! ""Mo ' li s', robe, junak otkupiti."" "Ti me pita , ja pravo kazujem: ""Mogao bih ivot otkupiti! ""Tek da mi se dvora dovatiti, ""O evine i pak postojbine; ""Imao sam ne to malo blaga, ""Mloge lave i mloge timare, ""Mogao bih otkup sastaviti; ""Al' mi, bane, vjerovati ne e , ""Da me pusti dvoru bijelome: ""Tvrda u ti jamca ostaviti, ""Tvrda jamca, Boga istinoga, ""Drugog jamca Bo u vjeru tvrdu, ""Kako u ti otkup donijeti."" "I ti, bane, povjerova mene, "I pu ta me dvoru bijelome, "O evini i toj postojbini; "A kad do oh grdnoj postojbini, "Tamo su me jadi zabu ili: "U dvorove, postojbinu moju, "U dvorove kuga udarila, "Pomorila i mu ko i ensko, "Na od aku niko ne ostao, "No ti moji dvori propanuli, "Propanuli, pa su opanuli, "Iz duvara zovke proniknule; " to su bili lavi i timari, "Pojagmili Turci na miraze; "Kad ja vi eh dvore zatvorene: "Nesta blaga, nesta prijatelja; "Ne to mislih, pa na jedno smislih: "Mezilskih se ja dofatih konja, "Te otidoh gradu Jedrenetu, "Odoh k caru i odoh k veziru, "Vi e vezir, pa dokaza caru,

"Ja kakav sam junak za megdana; "O ede me carevi vezire, "O ede me i ador mi dade; "Car mi dade od megdana vranca, "I dade mi svijetlo oru e; "Potpisa me carevi vezire, "Da sam vojnik caru do vijeka. "A ti, bane, danas k mene do e, "Da ti uzme tvoje dugovanje, "A ja, bane, ni dinara nemam. "Strahini u, jada dopanuo! " e ti do e, da pogine ludo "U Kosovu u vojsci carevoj!" Vi e bane, poznade dervi a, Od ogata konja odsjeda e, Pak zagrli stari a dervi a: "Bogom brate! stari u dervi u! "Na poklon ti moje dugovanje! "Ja ne tra im, brate, ni dinara, "Ni ja tra im tvoje dugovanje, "No ja tra im silna Vlah-Aliju, "Koji mi je dvore rasturio, "Koji mi je ljubu zarobio; "Ka i mene, stari u dervi u, "Ka i mene moga du manina? "Bratimim te i jo te jedan put, "Nemoj mene vojsci prokazati, "Da me vojska Turska ne opkoli." No se dervi Bogom proklinja e: "Ti sokole, Strahini u bane! "Tvr a mi je vjera od kamena, "Da e sade sablju povaditi, "Da e pola vojske pogubiti, "Nevjereti u initi ne u, "Ni tvojega ljeba pogaziti "I ako sam bio u tamnici, "Dosta si me vinom napojio, "Bijelijem ljebom naranio, "A esto se sunca ogrijao, "Pu tio si mene veresijom; "Ne izdadoh ni dodadoh tebe, "Ne svjerovah, eli nemah otkud; "Od mene se nemoj pobojati. "A to pita i razbira , bane, "Za Tur ina silna Vlah-Aliju, "On je bijel ador razapeo "Na Gole u visokoj planini;

"Tek ti ho u, bane, progovorit': "Ja i oga, bje i iz Kosova, "El e , bane, poginuti ludo: "U sebe se pouzdati nemoj, "Ni u ruku, ni u britku sablju, "Ni u tvoje koplje otrovano, "Tur inu e na planinu do i, "Ho e do i, al' e grdno pro i "Kod oru a i kod konja tvoga " iva e te u ruke fatiti, "Ho e tvoje salomiti ruke, " ivu e ti o i izvaditi " Nasmija se Strahini u bane: "Bogom brate, stari u dervi u! "Ne ali me, brate, od jednoga, "Tek me vojsci Turskoj ne proka i." A Tur in mu rije progovara: " uje li me, deli Strahin-bane! "Tvr a mi je Vjera od kamena, "Da e sade oga naljutiti, "Da e sade sablju povaditi, "Da e satrt' pola caru vojske, "Nevjere ti u initi ne u, "Ni Turcima prokazati tebe." Zbori bane, ne podrani otlen, Obra a se sa konja ogina: "O moj brate, stari u dervi u! "poji konja jutrom i ve erom, "poji konja na vodi Sitnici, "Nu uvjed baj, i pravo mi ka i, " e su brodi na toj vodi ladnoj, Da ja moga konja ne uglibim?" A dervi mu pravo progovara: "Strahin-bane, ti sokole Srpski! "Tvome ogu i tvome juna tvu "Svud su brodi, ego do e vodi." Ban udari, vodu prebrodio, I primi se na konju oginu, Primi s' bane uz Gole planinu, On je ozdo, a suna ce ozgo, Te ogrija sve polje Kosovo, I obasja svu carevu vojsku. Al' da vidi silna Vlah-Alije! Svu no ljubi Strahinjovu ljubu Na planini Tur in pod adorom; U Tur ina grdan adet bje e. Kanal svaki zaspat' na uranku, Na uranku, kad ogr'jeva sunce;

O i sklopi, te boravi sanak; Koliko je njemu mila bila Ta robinja ljuba Strahinova, Panuo joj glavom na krioce, Ona dr i silna Vlah-Aliju, Pa adoru otvorila vrata, Ona gleda u polje Kosovo, Te ti Tursku silu razgleduje. Pregleduje kaki su adori, Pregleduje konje i junake; Za jad joj se o i otkinu e, Te poglednu niz Gole planinu, Vi e okom konja i junaka. Kako vi e i okom razgleda, Tur ina je dlanom o inula, O inu ga po desnom obrazu, O inu ga, pa mu progovara: "Gospodare, silan Vlah-Alija! "Nu se digni, glavu ne digao! "Nu opasuj mukadem-pojasa, "I pripasuj svijetlo oru e, "Eto k nama Strahini a bana, "Sad e tvoju glavu ukinuti, "Sa e mene o i izvaditi." Planu Tur in, kako oganj ivi, Planu Tur in i okom poglednu, Pa se Tur in grotom nasmijao: "Du o moja, Strahinjova ljubo! " udno li te vla e prepanulo! "Od njega si d asa zadobila, "Kad t' odvedem gradu Jedrenetu, "Ban e ti se i on e prizirat'; "Ono nije Strahini u bane, "Ve je ono carev deliba a, "K mene ga je care opravio, "Jal' je care, jal' Memed vezire, "Da me care zove na predaju, "Da ja vojsku caru ne rasturam: "Prepali se carevi veziri, "Da im po em sablju ne udarim; "No da mo e okom pogledati, "Ti se, du o, nemoj prepanuti, "Kad potegnem moju britku sablju, "Te o inem car'va deliba u, "Neka drugog ve ne ilje k mene." Strahinova progovara ljuba: "Gospodare, silan Vlah-Alija!

"Ta l' ne vidi ? ispale ti o i! "Ovo nije carevi delija, "Moj gospodar Strahini u bane, "Ja poznajem elo kako mu je "I pod elom o i obadvije, "I njegova oba mrka brka, "I pod njime puljata ogata, "I utoga hrta Karamana; "Ne ali se glavom, gospodaru!" Ja kad za u Ture Vlah-Alija, Kako li se Ture pridrnulo, Te posko i na lagane noge, Opasuje mukadem-pojasa, A pinjale ostre za pojasa, I tu britku sablju pripasuje, A sve vrana konja pogleduje. U to doba bane pristasao, Mudar bane, pak je i tetio: Na jutru mu ne zva dobro jutro, Niti Turski salem naziva e, No mu grdnu rije progovara: "A tu li si? jadan kopilane! "Kopilane, carev hainine! " ije li si dvore poharao? " ije li si roblje porobio? " iju l' ljubi pod adorom ljubu? "Izlazi mi na megdan juna ki!" Sko i Tur in ka' da se pridrnu, Jednom kro i, do konja dokro i, Drugom kro i, konja pojahao, Pritegnu mu obadva diz ena. Al' ne eka Strahini u bane, No na njega oga nagonja e, Pa na njega bojno koplje pu ti; Udari se junak na junaka, Pru i ruke silan Vlah-Alija, U ruku mu koplje ufatio, Pa ti banu rije progovara: "Kopilane, Strahini u bane! "A ta li si, vla e, promislilo? "Nije s' ove babe umadijnske, "Da razgoni i da nabrekuje , "No je ovo silan Vlah-Alija, " to s' ne boji cara ni vezira, " to j' u cara vojske dr avine, " ini mi se sva careva vojska, "Kao mravi po zelenoj travi; "A ti, more! megdan da dijeli !"

To mu re e, bojno koplje pu ti, Od prve ga obraniti a e, Bog pomo e Strahini u banu, Ima oga konja od megdana, Kako koplje na planini zviznu, Soko ogo pade na koljena, Iznad njega koplje preletalo, Udarilo o kamen studeni, Na groje se koplje salomilo: Do jabuke i do desne ruke. Dok satr e ona koplja bojna, Potego e perne buzdohane: Kad udara silan Vlah-Alija, Kad udara Strahini a bana, Iz sedla ga konju izgonja e, A na u i ogu nagonja e, Bog pomo e Strahini u banu, Ima oga konja od megdana, to ga danas u Srbina nema, U Srbina, niti u Tur ina, Uzmahuje i glavom i snagom, Te u sedlo baca gospodara; Kad udara Strahini u bane Mu nu alu silna Vlah-Aliju, Iz sedla ga ma i ne moga e, Tonu vrancu konju do koljena U zemljicu noge sve etiri. Buzdohane perne polomi e, Polomi e, i pera prosu e, Pa su britke sablje povadili, Da juna ki megdan podijele. No da vidi Strahini a bana! Ka u ima sablju o pojasu: Kovala su sablju dva kova a, Dva kova a i tri pomaga a, Od ne elje opet do ne elje, Od elika sablju pretopili, U ostricu sablju ugodili; Tur in manu, a do eka bane, Na sablju mu sablju do ekao, Po poli mu sablju presjekao: Vi e bane, pa se razradova, Ljuto savi i otud i otud, Eda bi mu glavu osjekao, Jal' Tur inu ruke obranio; Udari se Junak na Junaka, Ne da Tur in glavu ukinuti, Ne da svoje ruke i tetati,

No se brani s onom polovinom: Polovinu na vrat natura e, I svojega vrata zaklonja e, I banovu sablju o trpkuje, Sve otkida po komat i komat Obadvije sablje isjeko e, Do bal aka sablja dogoni e, Pobaci e njine odlom ine, Od hitrijeh konja odsko i e, Za bila se grla dovati e, Te se dvije ale ponije e Na Gole u na ravnoj planini; Nosi e se ljetni dan do podne, Dok Tur ina pjene popanu e, Bijele su kako gorski snijeg, Strahin:bana b'jele, pa krvave, Iskrvavi niz prsi haljine, Iskrvavi izme obadvije. A kad banu muka dosadila, Tada bane rije progovara "Ljubo moja, tebe bog ubio! "Koje jade gleda na planini? "No ti podbi jedan komat sablje, "Udri, ljubo, mene, ja Tur ina: "Misli, ljubo, koga tebe drago." Ali Tur in ljuto progovara: "Du o moja, Strahinjina ljubo! Nemoj mene, no udri Strahina, "Nigda njemu mila biti ne e , "Prijekorna biti do vijeka: "Kori e te jutrom i ve erom, " e si bila sa mnom pod adorom; "Mene biti mila do vijeka, "Odve u te Jedrenetu gradu, "Naredi u tridest slu kinjica, "Nek ti dr e skute i rukave, "Rani u te medom i e erom, "Okititi tebe dukatima "Savrh glave do zelene trave; "Udri sade Strahini a bana!" ensku stranu lasno prevariti: Lako sko i, ka' da se pomami, Ona na e jedan komat sablje, Zavi komat u vezeni jagluk, Da joj bilu ruku ne obrani, Pa oble e i otud i otud, uva glavu Tur in-Vlah-Alije,

A o inu gospodara svoga, Gospodara Strahini a bana, Povrh glave po ekrk- elenci I po njeg'vu bijelu kauku, Pres'je e mu zlatali elenku, I pres'je e bijela kauka, Malo rani glavu na junaku, Poli krvca niz juna ko lice, a e zalit' o i obadvije. Prepade se Strahini u bane, e pogibe ludo i bezumno, A ne to se bane domislio, Viknu bane iz bijela grla Nekakoga hrta Karamana, to je hr e na lov nau io, Viknu bane i opet priviknu, Sko i hr e i odmah dotr a, Te banovu ljubu dovatilo; Al' je enska strana stra ivica, Stra ivica svaka od pa adi, Baci kamat u zelenu travu, Ljuto vrisnu, daleko se uje, uta hrta za u i podbila, Te se njime kolje niz planinu, A Tur inu o i ispado e, Koliko mu ne to ao bje e, Te on gleda, to se ini njome; Ali banu druga snaga do e, Druga snaga n srce juna ko, Te omanu tamo i ovamo, Dok Tur ina s nogu ukinuo. Koliko se bane uostrio, On ne tra i ni ta od oru a No mu grlom bane zapinja e, A pod grlo zubom dovata e, Zakla njega kako vu e jagnje; Sko i bane, pa iz grla viknu, Te nabreknu onog hrta uta, Doke svoju kurtalisa ljubu. Zape ljuba bje at' niz planinu, Ona a e bje at' u Turaka, Ne dade joj Strahini u bane, Za desnu je ruku uhitio, Privede je k puljatu ogatu, Pa se ogu fati na ramena, Turi ljubu za se na ogina, Pa pobje e bane uprijeko, Uprijeko, ali poprijeko,

Otkloni se od te sile Turske, Te dolazi u ravna Kru evca, U Kru evac, u tazbinu svoju. Vi e njega starac Jug Bogdane, A srete ga devet milih ura, Ruke ire, u lice se ljube, Za lako se upita e zdravlje. A kad vi e stari Jug Bogdane Obranjena zeta u elenku. Prosu suze niz gospodsko lice: "Vesela ti na a carevina! "Me er ima u cara Turaka, "Me er ima silnijeh junaka, "Koji zeta obrani e moga, "Koga danas u daleko nema." urevi se njemu prepado e. Progovara Strahini u bane: "Nemoj mi se, taste, raskariti, "Ni vi, moje ure, prepanuti; "U cara se ne na e junaka, "Da dohaka mene i obrani; "Da vi ka em, ko me obranio, "Od koga sam rane dopanuo: "Kad dijelih megdan sa Tur inom, "O moj taste, stari Jug-Bogdane! "Onda mene ljuba obranila, "Ljuba moja, mila era tvoja, "Ne e mene, pomo e Tur inu." Planu Ju e, kako oganj ivi, Viknu Ju e ece devetoro: "Povadite no e devetore, "Na komate kuju iskidajte." Silna eca baba poslu a e, Te na svoju sestru kidisa e, Al' je ne da Strahini u bane, urevima rije govora e: " ure moje, devet Jugovi a! " to se, bra o, danas obrukaste? "Na koga ste no e potrgnuli? "Kad ste, bra o, vi taki junaci, "Kamo no i, kamo va e sablje, "Te ne biste sa mnom na Kosovu. "Da inite s Turcima juna tvo, "Desite se mene u nevolji? "Ne dam va u sestru pohar iti, "Bez vas bih je mogao stopiti, "Al' u stopit' svu tazbinu moju, "Nemam s kime ladno piti vino;

"No sam ljubi mojoj poklonio." Pomalo je takijeh junaka, Ka' to bje e Strahini u bane.