Naslov izvornika: Danah Zohar & Ian Marshall SQ Spiritual Intelligence the Ultimate Intelligence First published in Great

Britain 2000 Copyright 2000 by Danah Zohar and Ian Marshall The moral rights of the authors has been asserted

Danah Zohar i Ian Marshall

SQ
Duhovna inteligencija - sutinska inteligencija

Copyright 2002, za hrvatsko izdanje V.B.Z., Zagreb Digitalizacija knjige : Equilibrium

ZAHVALE eljela bih zahvaliti Quentinu Baeru i savjetnicima iz Cambridge Managementa na velikodunoj pomoi pri istraivanju provedenom za ovu knjigu i pri njezinom pisanju. Zahvaljujem na doputenju da navedem sljedea djela: Iscjeljenje iz Zbirke poezije D. H. Lawrenca, u izboru V. de Sola Pintoa, F.VV.Robertsa, copyright 1964., 1971., s doputenjem Angela Ravaglija i CM. Weekleyja, upravitelja ostavtine Friede Lawrence Ravagli. Pjesma je tiskana uz doputenje Viking Penguina, odjela Penguin Putnom Inc., i Laurence Pollingera Ltd. Pjesme Neprestano mislim na one koji su bili istinski veliki, Stephena Spendera, iz njegove Zbirke poezije, i Little Gidding iz etiri kvarteta, T.S. Eliota, tiskane su uz doputenje Faber and Faber Limited. Stihovi iz Soneta 4, Soneta Orfeju, Rainera Maria Rilkea, u izboru i prijevodu CF. MacIntyrea, copyright 1960, koriteni su uz doputenje University of California Press. Izvaci iz Gospodara prstenova, J.R.R. Tolkiena, tiskani su uz doputenje HarperCollins Publishers. Stihovi iz Devinskih elegija Rainera Maria Rilkea, u prijevodu Stephena Cohna, koriteni su uz doputenje Carcanet Press Limited. Stihovi iz Gitanalija, Rabindranata Tagorea, tiskani su uz doputenje izdavakog odjela Visva-Bharati u sklopu Visva-Bharati University, Kalkuta. Izvadak iz O ljubavi i drugim potekoama, Rainera Maria Rilkea, u prijevodu J.J.L. Mooda, copyright 1975., koriten je uz doputenje W.W.Norton & Co., New York.

SADRAJ
Prvi dio: to je to SQ 1. Uvod u SQ 2. Kriza smisla Drugi dio: Znanstveni dokazi o postojanju SQ 3. Tri naina razmiljanja, tri vrste inteligencije 4. Neto vie o ivanim oscilacijama od 40 Hz, svijesti I SQ 5. Boanska toka u mozgu Trei dio: Novi model sebstva . Meuigra: Kratka povijest ovjeanstva .. 6. Lotos sebstva I: razina ega . 7. Lotos sebstva II: asocijativna sredina 5 6 15 28 29 48 63 78 79 84 94

8. Lotos sebstva III: sredite . 104 etvrti dio: Kako koristiti SQ 112

9. Kako se postaje duhovno zakrljao 113 10. Kako se moemo izlijeiti pomou SQ-a 125 11. Kompas na rubu: kako upotrijebiti SQ za stvaranje nove etike 134 12. Kako odrediti svoj tip osobnosti? . 146 Peti dio: Moe li se SQ razvijati? 152 13. est puteva prema veoj duhovnoj inteligenciji . 14. Kako procijeniti svoj SQ . 153 188

15. Kako biti duhovno inteligentan u duhovno tupoj kulturi? . 192

Ne zanima me kako zarauje za ivot. elim znati za ime ezne i usuuje li se sanjati o ispunjenju elje svoga srca. Ne zanima me koliko ti je godina. elim znati jesi li spreman napraviti budalu od sebe zbog ljubavi, zbog snova, zbog pustolovine koja se zove ivot. Ne zanima me koji planeti su u opreci s tvojim Mjesecom. elim znati jesi li dotaknuo sredite svoje tuge, jesu li te ivotne izdaje otvorile ili si se skvrio, zatvorio zbog straha od nove boli! elim znati moe li sjediti s boli, mojom ili svojom vlastitom, ne pomaknuvi se da je zastre ili umanji ili izlijei. elim znati moe li boraviti uz radost, moju ili svoju vlastitu; moe li se predati divljem plesu i dopustiti da te zanos prome sve do vraka prstiju, ne opominjui nas da budemo oprezni, da budemo realni, da ne zaboravimo svoja ljudska ogranienja. Ne zanima me je li pria koju mi pria istinita. elim znati jesi li u stanju razoarati drugoga kako bi ostao vjeran sebi; moe li podnijeti optube o izdaji i ne izdati vlastitu duu. elim znati moe li biti vjeran i stoga dostojan povjerenja. elim znati moe li vidjeti Ljepotu ak i ako je nema svakoga dana, i moe li napajati svoj ivot Bojom prisutnou. elim znati umije li ivjeti s porazom, svojim i mojim, pa ipak stati na obalu jezera i doviknuti srebrnom Mjesecu: Da! Ne zanima me gdje ivi i koliko novaca ima. elim znati moe li nakon noi provedene u boli i oajanju ustati, iz muen, s umorom u kostima, i obaviti sve ono to je potrebno za djecu. Ne zanima me tko si, ni kako si doao ovamo. elim znati hoe li stati sa mnom u sredite vatre i ne ustuknuti. Ne zanima me gdje, ni to, ni s kim si uio. elim znati to te podupire iznutra, kad svega ostalog nestane. elim znati moe li biti sam sa sobom i voli li uistinu svoje drutvo u pustim trenucima. Poziv, nadahnuto Sanjaem s planine Oriah, indijanski poglavica, svibnja 1994. 4

Prvi dio

TO JE TO SQ?

1. UVOD U SQ Poetkom dvadesetog stoljea naveliko se poelo govoriti o IQ*-u. Naa intelektualna ili racionalna inteligencija ono je to nam pomae rijeiti logike i strategijske probleme. Psiholozi su osmislili testove za njezino mjerenje i tako se poelo svrstavati ljude prema razini inteligencije, nazvanom kvocijent inteligencije ili IQ, koji navodno oznaava njihove sposobnosti. Prema toj teoriji osoba je to inteligentnija to ima vei IQ. Sredinom 1990-tih, Daniel Goleman je popularizirao istraivanja mnogih neuropsihijatara i psihologa koja pokazuju da je emocionalna inteligencija ukratko EQ* - isto tako vana. EQ nas ini svjesnima vlastitih i tuih osjeaja. Ona omoguava da se uivimo u probleme drugih, suosjeamo, da budemo motivirani i da na odgovarajui nain reagiramo na bol ili zadovoljstvo. Kako je Goleman istaknuo, EQ je preduvjet za pravilno koritenje IQ-a. Ako su oteeni oni dijelovi mozga kojima osjeamo, nae e razmiljanje biti manje izotreno. Sada, na kraju stoljea, cijeli niz najnovijih, za sada jo nedovoljno obraenih znanstvenih podataka ukazuje na to da postoji i trei Q. Potpuna slika ljudske inteligencije moe se dobiti samo ako se uzme u obzir i duhovna inteligencija - ukratko SQ. Kad kaem SQ, mislim na onu inteligenciju kojom pristupamo problemu smisla i ivotnih vrijednosti, inteligenciju pomou koje svoje postupke i svoj ivot stavljamo u iri, bogatiji, smisleni kontekst, inteligenciju kojom procjenjujemo je li odreeni postupak ili ivotni put sadrajniji od drugoga. SQ je neophodna podloga za pravilno djelovanje kako IQ-a tako i EQ-a. On je naa temeljna inteligencija. U svojoj knjizi Viestruke inteligencije, Harvard Howard Gardner iznosi da uz racionalnu i emocionalnu postoji jo najmanje sedam vrsta inteligencije, ukljuujui glazbenu, prostornu, sportsku. Ja, meutim, u ovoj knjizi obrazlaem mogunost da su sve te potencijalno beskonane inteligencije povezane s jednim od tri osnovna ivana sustava u mozgu, i da su sve inteligencije koje Gardner opisuje zapravo varijacija osnovnih - IQ-a, EQ-a i SQ-a i uz njih vezanih nervnih kombinacija. Websterov rjenik definira duh kao pokretaki ili ivotvorni princip koji, za razliku od njegovih materijalnih elemenata, fizikom organizmu udahnjuje ivot. Ljudi su u sutini duhovna bia jer su voeni potrebom da postavljaju sutinska, temeljna pitanja. _______
*U cijeloj knjizi zadrane su engleske kratice IQ i EQ zato to su ve uvrijeene u strunim krugovima, ali i u popularnoj uporabi. IQ je naziv za kvocijent testovima mjerljive, analitike inteligencije, a EQ za emocionalnu inteligenciju. Shodno tome zadrana je i autoriina kovanica SQ, to znai duhovna inteligencija.

Zato sam roen? Koji je smisao moga ivota? emu nastaviti kad sam umoran, deprimiran ili se osjeam poraenim? emu sve to? Vodi nas, tovie, definira nas upravo ta specifino ljudska potreba da pronaemo smisao i vrijednost u onome to inimo i doivljavamo. Mi imamo potrebu sagledati svoj ivot u irem, smislenom kontekstu, bilo da se radi o obitelji, zajednici, nogometnom klubu, ivotnom djelu, vjerskom okruenju ili samome Svemiru. Stalno teimo neemu, neemu to e nas odmaknuti od nas samih i od sadanjeg trenutka, to e nama i naim postupcima dati vrijednost. Neki antropolozi i neurobiolozi tvrde kako je upravo ta enja za smislom i potaknula evoluciju, navela ljudska bia da prije oko dva milijuna godina sidu s drveta. Potreba za smislom, kau oni, potakla je simboliku matu, razvoj jezika i nevjerojatan rast ljudskog mozga. Ni IQ ni EQ, zasebno ili zajedno, nisu dovoljne da objasne svu sloenost ljudske inteligencije ni beskrajno bogatstvo ljudske due i mate. Raunala imaju visok IQ: njima su poznata pravila i slijede ih bez greke. ivotinje esto posjeduju visok EQ: osjeaju situaciju u kojoj se nalaze i kako treba reagirati. Ali ni raunala ni ivotinje ne postavljaju pitanje zato ta pravila ili ta situacija postoje, i mogu li se ona promijeniti ili poboljati. Oni djeluju unutar ogranienja, igraju zadanu igru. SQ omoguava ljudskim biima da budu kreativna, da promijene pravila, izmijene situaciju. Ona nam omoguava da se igramo s ogranienjima, da zaigramo bezgraninu igru. SQ nam daje sposobnost razluivanja. Ona nam daje smisao za moralno, sposobnost da pomou razumijevanja i suuti ublaimo kruta pravila, ali i sposobnost da uvidimo gdje su granice razumijevanju i suuti. SQ nam omoguava da se nosimo s problemom dobra i zla i da zamiljamo neostvarene mogunosti - da sanjamo, teimo, izdignemo se iz blata. Upravo po toj svojoj moi preobrazbe SQ se razlikuje od EQ-a. Prema rijeima Daniela Golemana - moja emocionalna inteligencija omoguava mi da prosudim u kakvoj sam situaciji i da se ponaam sukladno tome. To znai djelovati unutar granica situacije, dopustiti situaciji da me vodi. Moja mi duhovna inteligencija, meutim, omoguava da postavim pitanje elim li uope biti u toj situaciji. Ne bih li radije promijenila situaciju i stvorila bolju? To znai djelovati zajedno s ogranienjima situacije, pri emu sam ja ta koja upravlja situacijom. I konano, kako emo vidjeti kad prouimo neuroloku bazu SQ-a, ona doslovno djeluje iz sredita mozga - iz njegovih objedinjavajuih neurolokih funkcija - i spaja sve nae inteligencije. SQ nas ini u potpunosti intelektualnim, emocionalnim i duhovnim biima kakva jesmo. U idealnom sluaju, nae tri osnovne inteligencije djeluju zajedno i nadopunjuju se. To omoguava grada naeg mozga. Ali svaka od njih - IQ, EQ i SQ - ima svoje vlastito podruje i moe djelovati zasebno. To jest, sve tri ne 7

moraju biti na istoj razini. ovjek ne mora imati visok IQ ili SQ da bi imao visok EQ. Mogue je imati visok IQ, a nizak EQ i SQ, i obrnuto. TRI PSIHOLOKA PROCESA Cijela zapadna psihologija temelji se na dva procesa. SQ uvodi trei i time poziva na proirenje psihologije kao znanosti i na ire poimanje ljudske prirode. Freud je od samog poetka definirao dva psiholoka procesa kao primarni i sekundarni. Primarni proces vee se uz id, uz instinkte, tijelo, emocije i nesvjesno. Sekundarni proces vee se uz ego, uz svjestan, racionalni um. Za Freuda sekundarni proces pripada vioj razini, superioran je: Tamo gdje je bio Id, bit e Ego. Nakon Freuda, drugi su katkad pridavali vee znaenje primarnom procesu. Ali svi kasniji psiholoki pravci, ukljuujui i kognitivni, i dalje se zasnivaju na ta dva procesa. Primarni proces mogao bi se nazvati EQ (zasnovan na asocijativnom prenoenju podraaja kroz mozak), a drugi IQ (zasnovan na prenoenju podraaja u uzastopnom nizu). Oslanjajui se na ova dva procesa, zapadna psihologija ostavlja prazninu u sreditu ljudskog ja. Primarni i sekundarni procesi nadmeu se koji e preuzeti nadzor i doi do izraaja. Ni razum ni emocije ne mogu se pozvati ni na to izvan samih sebe. Nemaju neko daljnje zajedniko polazite koje bi ih objedinjavalo i preobraavalo. Nedostaje im transpersonalna dimenzija. Jungovsko ja ili jungovska transcendentalna funkcija bila je pokuaj da se taj rascjep premosti, ali za Jungova je ivota neurologija bila nedovoljno razvijena (umro je 1961.) da bi mu pruila znanstvenu osnovu za daljnji razvoj njegove psihologije. SQ (zasnovana na treem neurolokom sustavu, istodobnim oscilacijama ivaca koje objedinjuju podatke u cijelom mozgu) po prvi put nudi vjerodostojan tercijarni proces. Ovaj proces objedinjuje, zdruuje i ima potencijal da preobrazi materijal nastao u druga dva procesa. On omoguava dijalog izmeu razuma i emocija, izmeu duha i tijela. On prua uporite za rast i preobrazbu. On ljudskome ja daje aktivno, objedinjujue, smisleno sredite. LOTOS SEBSTVA Otkrie da SQ upuuje psihologiju na tercijarni proces, zahtijeva razvoj novog psiholokog modela ljudskog ja i ljudske osobnosti. Dosadanji modeli imali su dva sloja: vanjsku, svjesnu, racionalnu linost i unutranju, sainjenu od uglavnom nesvjesnih asocijacija, motivacija, neuroza i tako dalje. Tercijarni proces uvodi trei sloj, sredinju jezgru. 8

U ovoj je knjizi sebstvo predstavljeno kao lotos sa est latica. Vanjski sloj svake latice prikazuje ego, izraen u est moguih tipova linosti ili funkcija koje priznaju mnogi psiholozi. Prvenstveno u se oslanjati na tri izvora potkrijepljena opsenim istraivanjima: na J.F. Hollanda i njegov znanstveni rad o odabiru karijere i est tipova osobnosti; na Jungovih est tipova kako ih koriste Myers-Briggs (introvertni, ekstrovertni, misaoni, osjeajni, osjetilni, intuitivni), i na Cattellovu studiju o motivaciji. 'Meu laticama lotosa svatko e pronai osnovne vidove svoje svjesne linosti. Dublje dolje, u svakoj je latici sloj primarnih procesa sa svojim nesvjesnim i djelomino tjelesnim asocijacijama, motivacijama i tako dalje. Na najdubljoj razini tog nesvjesnog sloja lei kolektivno nesvjesno sa svojim arhetipovima, kako ih opisuje Jung. U sreditu lotosa nalazi se tercijarni sloj, jezgra sebstva iz koje crpimo energiju i potencijal za preobrazbu. est latica lotosa, sa svojim sreditem, podudara se sa sedam akri hinduistike kundalini joge, te s mnogim drugim mistikim i mitolokim prikazima unutar budizma, klasine Grke, idovske kabalistike misli i kranskih sakramenata. Na osnovu modela lotosa sa est latica/tipova osobnosti moemo rapravljati o est naina duhovnog krljanja ili o est naina poticanja duhovne inteligencije. To je karta na kojoj itatelj moe pronai vlastitu linost, otkriti vlastite snage i slabosti i najbolji put za vlastiti rast i preobrazbu. SQ NEMA VEZE S POBONOU Ono to danas najvie mui ljude je smisao. Mnogi autori istiu da je potreba za dubljim smislom najvei problem dananjice. Ja to osjeam svakog mjeseca kad se prilikom posjeta inozemstvu obraam sluateljstvu razliitih zemalja i kultura iz svih dijelova svijeta. Kamo god poem, kad se ljudi nadu na piu ili okupe za stolom, razgovor skree na temu Boga, smisla, vizije, vrijednosti i duhovne enje. Nikad dosad nije toliki broj ljudi postigao takvu razinu materijalnog blagostanja, a ipak i dalje imaju osjeaj da ele neto vie. Mnogi govore o praznini tu unutra, pokazujui trbuh. Ono neto vie koje bi ispunilo tu prazninu rijetko ima veze sa ope prihvaenom religijom. tovie, veina ljudi u potrazi za duhovnim ispunjenjem ne nalazi dodirnu toku izmeu svoje enje i ope prihvaene religije. SQ nije nuno vezana za religiju. Kod nekih se ljudi SQ izraava kroz ope prihvaenu religiju, ali to to je netko poboan ne znai da ima visok SQ. Mnogi humanisti i ateisti imaju vrlo visok SQ, a mnogi aktivno i nametljivo poboni ljudi vrlo nizak. Prije pedesetak godina psiholog Gordon Allport proveo je istraivanje koje je pokazalo da vei broj ljudi doivi vjersko iskustvo izvan granica vjere kao institucije nego u okviru njih. 9

Tradicionalna religija skup je izvana nametnutih pravila i vjerovanja. Ona djeluje odozgo prema dolje, naslijeena od sveenika, proroka i iz svetih knjiga, ili prihvaena preko obitelji i tradicije. SQ, onako kako je ja ovdje opisujem, unutranja je, uroena sposobnost ljudskog mozga i psihe koja se napaja iz samog srca Svemira. Ta se sposobnost razvijala milijunima godina, a omoguava mozgu da pronae i primijeni smisao pri rjeavanju problema. Nagle promjene koje su se u protekla tri stoljea odvijale u zapadnom svijetu dovele su tradicionalne religije u poloaj da moraju dokazivati svoj smisao. Danas nam valja koristiti nau uroenu SQ da bismo prokrili nove puteve, pronali svjee izraze smisla, neto to nas dodiruje, to nas je u stanju voditi iznutra. Duhovna inteligencija - inteligencija je due. To je inteligencija kojom se iscjeljujemo i postajemo potpuni. Danas velika veina nas ivi ranjenim, rascjepkanim ivotom. eznemo za onim to je pjesnik T.S. Eliot nazvao daljnjim sjedinjenjem, dubljim zajednitvom, ali unutar egom ogranienog ja i unutar postojeih simbola i institucija nae kulture ne nalazimo utoita. SQ je inteligencija koja prebiva u onom dubokom dijelu naega ja koji je povezan s mudrou to nadrasta ego ili svjesni um. Pomou te inteligencije ne samo da prepoznajemo postojee vrijednosti ve kreativno otkrivamo nove. SQ je neovisna o kulturi i uvrijeenim vrijednostima. Ona ne proizlazi iz postojeih vrijednosti, prije bi se moglo rei da tvori samu mogunost da uope imamo vrijednosti. Tijekom ljudske povijesti svaka poznata kultura imala je neki sklop vrijednosti, iako se one razlikuju od kulture do kulture. SQ stoga prethodi vrijednostima i kulturama. Sukladno tome, ona prethodi i svakom obliku vjerskog izraza koji moe poprimiti. SQ ini vjeru moguom (moda ak neophodnom), ali ne ovisi o njoj. Moda je mistiki sufi pjesnik Rumi, iz trinaestog stoljea, mislio na vezu izmeu SQ, vrijednosti i religije kad je sroio ove stihove: Nisam kranin, nisam idov, nisam zoroastrovac, nisam ak ni musliman Ne pripadam zemlji, ni ma kojem znanom il' neznanom moru. Priroda me ne moe ni posjedovati ni svojatati. A ne mogu ni nebesa. Ne moe to ni Indija, ni Kina, ni Bugarska, Moje mjesto roenja je neprostorno, Moj znak je nemati i ne davati znaka. Kae da vidi moja usta, moje ui, nos - nisu oni moji. Ja sam ivot ivota. Ja sam ona maka, ovaj kamen, nitko. 10

Odbacio sam dualnost poput stare krpe. Vidim i poznajem sva vremena i sve svjetove, Kao jedan, jedan, uvijek jedan. to dakle moram uiniti da prizna tko to govori? Priznaj to i promijeni sve! Ovo se tvoj vlastiti glas odbija od zidova Bojih. Ono to ja nazivam SQ-om, ili duhovnom inteligencijom, ovdje je glas to se odbija o zidove Rumijevog Boga. to dublje budemo zalazili u ovu knjigu vidjet emo da gotovo i nema razlike. ZNANSTVENI DOKAZI O POSTOJANJU SQ SQ je duevna sposobnost stara koliko i ovjeanstvo, ali ta se ideja po prvi put u cijelosti razlae tek u ovoj knjizi. Do sada se znanost i psihologija nisu uputale u rasprave o smislu i njegovoj ulozi u naem ivotu. Spominjanje duhovne inteligencije dovodi znanstvenike u nepriliku jer dananja znanost nije opremljena za prouavanje onoga to izmie objektivnom mjerenju. Meutim najnovija neuroloka, psiholoka i antropoloka istraivanja ljudske inteligencije, ljudskog razmiljanja i lingvistikih procesa ve su pruila obilje dokaza o postojanju SQ. Veina temeljnih istraivanja koja otkrivaju da u mozgu postoji neuroloka podloga za SQ ve su provedena, ali prevladavajui koncept IQ-a zasjenio je daljnja ispitivanja otkrivenih podataka. Cilj ove knjige je objediniti etiri zasebna toka istraivanja koja su dosad ostala nepovezana zbog uske specijaliziranosti suvremene znanosti. Prvo je, poetkom 1990-tih, neuropsiholog Michael Persinger proveo istraivanje o postojanju boanske toke u ljudskom mozgu, a u novije vrijeme, 1997, ta je istraivanja ponovio neurolog VS. Ramachandran sa svojim timom znanstvenika pri Sveuilitu Kalifornija. To ugraeno duhovno sredite smjeteno je meu ivanim spojevima sljepoonih renjeva mozga. Na slikama dobivenim pomou pozitronske emisijske tomografije ovi skupovi ivaca zasvijetle im se ispitanik upusti u raspravu o duhovnim ili vjerskim temama. To se razlikuje od kulture do kulture, zapadnjaci reagiraju na spomen Boga, a budisti i drugi na njima blisku simboliku. Ova aktivnost sljepoonog renja ve godinama se povezuje s mistinim vizijama epileptiara i uivalaca LSD-a. Ramachandran je prvi pokazao da se ona javlja i u normalnih ljudi. Boanska toka ne dokazuje postojanje Boga, ali pokazuje da se um razvio dotle da postavlja sutinska pitanja, da posjeduje i primjenjuje osjeaj za iri smisao i vrijednosti. Zatim je 1990-tih austrijski neurolog Wolf Singer istraivao problem povezivanja doivljenog i pokazalo se da u mozgu postoji ivani proces koji 11

objedinjava naa iskustva i daje im smisao - proces koji u doslovnom smislu povezuje iskustva. Prije ove Singerove studije o objedinjavajuem, istovremenom titranju ivaca po cijelom mozgu, neurolozi i kognitivni psiholozi priznavali su samo dva oblika organizacije ivaca u mozgu. Jedan od tih oblika, serijska povezanost ivaca, osnova je naeg IQ-a. Serijski povezani ivani traktovi omoguavaju mozgu da slijedi pravila, da razmilja logino i racionalno, korak po korak. Kod drugog oblika organizacije ivaca snopovi ak i do sto tisua neurona nasumce su povezani s drugim golemim snopovima. Te mree ivaca osnova su EQ-a, one nae inteligencije koja je voena emocijama, koja prepoznaje obrasce, ustanovljava navike. Isto tako postoje serijska i paralelna raunala, razliitih mogunosti, ali ni jedna ni druga ne pitaju se o smislu onoga to ine. Nijedno postojee raunalo ne postavlja si pitanje Zato? Singerova studija objedinjavajueg titranja ivaca prva je naznaka da postoji i trei nain razmiljanja, objedinjavajue razmiljanje, i s njim povezan trei tip inteligencije, SQ, koji se bavi takvim pitanjima. I tree, nadovezujui se na Singerov rad, sredinom 1990-tih Rodolfo Llinas prouava svijest budnog i usnulog stanja i naine povezivanja spoznaja u mozgu, emu je uvelike potpomogla nova MEG (magneto-encefalografska) tehnologija koja omoguava promatranje oscilirajuih elektrinih polja i uz njih vezanih magnetskih polja u mozgu cijele lubanje. etvrto, neurolog i bioloki antropolog sa Sveuilita Harvard, Terrance Deacon, nedavno je objavio novu studiju o porijeklu ljudskog jezika Simbolike vrste (The Symbolic Species, 1997). Deacon dokazuje da je jezik specifino ljudska, u svojoj sutini simbolina aktivnost usredotoena na znaenje, iji je razvoj tekao usporedo s brzim razvojem prednjih renjeva mozga. Ni postojea raunala ni najrazvijeniji majmuni (s rijetkim, ogranienim izuzecima) ne mogu koristiti jezik, jer njihovom prednjem renju nedostaje sposobnost da se bavi znaenjem. Ova e knjiga pokazati da cijeli Deaconov znanstveni rad na procjeni simbolike imaginacije i njezine uloge u mozgu i u drutvenom kontekstu, potkrepljuje tezu o postojanju duhovne inteligencije koju mi ovdje nazivamo SQ-om. PRIMJENA SQ Gledano sa stajalita evolucije, Deaconova neurobioloka studija jezika i simbolikog predoavanja pokazuje da se pri svom razvoju mozak u doslovnom smislu koristio SQ-om. SQ nas je programirala da postanemo ovakvi kakvi smo i ona nam daje potencijal za daljnje reprogramiranje - za rast, preobrazbu, irenje naeg ljudskog potencijala. SQ nas ini kreativnima. Njoj se utiemo kad valja biti prilagodljiv, vizionar, stvaralaki spontan. 12

SQ nam slui za rjeavanje egzistencijalnih problema - kad osjetimo da smo kao osobe zapeli u mjestu, da smo zarobljeni starim navikama, neurozama ili problemima proizalim iz bolesti ili boli. SQ je ta koja nam pomae osvijestiti nae egzistencijalne probleme i rijeiti ih - ili, ako nita drugo, pomiriti se s njima. Ona daje dublji smisao naoj ivotnoj borbi. SQ je na kompas na rubu. Najizazovniji ivotni problemi lee izvan granica oekivanog i poznatog, izvan zadanih pravila, s onu stranu bivih iskustava, onkraj svega onoga s ime se znamo nositi. U teoriji kaosa, rub je granica izmeu reda i kaosa, izmeu udobne uvjerenosti o tome tko smo i potpune izgubljenosti. U toj toki moemo se pokazati najkreativnijima. SQ, na duboki, intuitivni osjeaj za smisao i vrijednosti, na je vodi po rubu. SQ je naa savjest. (Na hebrejskom rijei savjest, kompas i skrivena, unutranja istina due imaju isti korijen.) SQ nam moe posluiti da postanemo duhovniji u pogledu vjere. SQ nas vodi u samo sredite stvari, prema jedinstvu iza razlika, prema potencijalima s onu stranu konkretnog. SQ nas moe dovesti u dodir sa smislom i sutinskim duhom u pozadini svih velikih religija. Osoba visokog SQ-a, ma kojoj vjeri pripadala, osloboena je uskogrudnosti, iskljuivosti, zadrtosti ili predrasuda. Isto tako, osoba visokog SQ-a moe biti duhovno vrlo razvijena a da uope nije religiozna. SQ nam omoguuje da objedinimo svoje unutranje i vanjsko ja i premostimo jaz izmeu sebe i drugih. Daniel Goleman pisao je o intropersonalnim osjeajima, ili osjeajima unutar sebe, i interpersonalnim osjeajima - onima koje dijelimo s drugima ili pomou kojih ostvarujemo odnos s drugima. Sama EQ ne moe nam pomoi da premostimo taj jaz. Potrebna nam je SQ da razumijemo tko smo, koje znaenje pridajemo stvarima oko sebe i kako time odreujemo poloaj drugih i njihovih vrijednosti u svome svijetu. Pomou SQ moemo napredovati prema onoj razvijenoj osobi za koju posjedujemo potencijal. Na se karakter oblikuje kombinacijom iskustva i vizije, napetou izmeu onoga ime se bavimo i veih, boljih stvari kojima bismo se mogli baviti. Na pukoj razini ega usmjereni smo na svoje ja, sebini, materijalistiki nastrojeni, i tako dalje. Ali u nama postoji i vizija dobrote, ljepote, savrenstva, velikodunosti, portvovnosti, i tako dalje, koja prelazi granice naeg ja. SQ nam pomae da nadrastemo svoj uski ego i segnemo dalje, za onim dubljim slojevima potencijalnih mogunosti koji prikriveni lee u nama. Ona nam pomae da ivimo ivot na dubljoj razini smislenosti. I naposljetku, naa nam SQ pomae da se uhvatimo u kotac s problemom dobra i zla, problemom ivota i smrti, s dubljim uzrocima ljudske patnje i nerijetko oaja. Preesto se dogaa da te probleme racionaliziramo i pokuamo otjerati od sebe, jer u protivnom bi nas emocionalno zaguili, unitili. Da bi se duhovna inteligencija u potpunosti probudila neophodno je u 13

nekom trenutku ivota nai se licem u lice s paklom, postati svjestan oaja, boli, duboke patnje i gubitka, i pomiriti se s time. Kad postane jedno s gubitkom, kae drevni kineski tekst poznat kao Knjiga puta i vrline, dragovoljno e ga prihvaati. Tek nakon to smo duboko, sve do dna bia, eznuli za tim da nas dodirne smisao, da nas zapahne neto svjee, isto, bodree, znat emo to prihvatiti. U takvoj se enji moemo nadati da emo pronai to za ime udimo, i moda plodove tog stvaralakog otkria podijeliti s drugima. idovski mistik dvadesetog stoljea, rabin Abraham Heschel rekao je: Blii smo Bogu kad postavljamo pitanja nego kad mislimo da imamo odgovore. U tom istom smislu francuski filozof i mistik sedamnaestog stoljea, Blaise Pascal, napisao je u Boje ime: Ti me ne bi traio da me ve nisi naao. TESTIRANJE SQ-a Visoko razvijena SQ prepoznaje se po ovim znaajkama: fleksibilnost (sposobnost aktivne i spontane prilagodbe) visok stupanj svijesti o sebi sposobnost da se suoimo s patnjom i iskoristimo je nadahnutost vizijom i vrijednostima zaziranje od toga da se ikome nepotrebno naudi sklonost pronalaenja veze u razliitostima (sklonost cjelovitom pristupu) izraena sklonost postavljanju pitanja Zato? i to ako?, potraga za sutinskim odgovorima svojstvo koje psiholozi nazivaju djelatnom -sposobnost djelovanja usuprot konvencijama. neovisnou

Nerijetko e osoba visoke SQ djelovati kao voa koji slui - netko tko drugima prua dalekoseniju viziju i vie vrijednosti i upuuje ih kako da se koriste njima, rijeju, netko tko nadahnjuje druge. Ova e knjiga postaviti pitanja pomou kojih e itatelj moi procijeniti svoju SQ, te dati prikaz nekih slavnih osoba s obzirom na visinu njihove SQ. KAKO RAZVITI SQ U suvremenom je drutvu kolektivna SQ niska. ivimo u duhovno tupom drutvu koje karakterizira materijalizam, probitanost, usredotoenost na sebe, nedostatak smisla i manjak predanosti. Ipak, kao pojedinci moemo uiniti 14

neto da podignemo razinu svoje SQ - tovie, daljnji razvoj drutva ovisi upravo o tome da se dovoljan broj pojedinaca upusti u to. Openito govorei, SQ moemo podii tako da vie koristimo tercijarni proces - sklonost da pitamo zato, da traimo vezu meu stvarima, da izvuemo na povrinu svoje pretpostavke o smislu koji lei u pozadini i u sri stvari, da postanemo refleksivniji, da segnemo izvan sebe, da preuzmemo odgovornost, da postanemo vie svjesni sebe, iskreniji prema sebi i hrabriji. Ova knjiga zavrava poglavljem o tome kako biti duhovno inteligentan u duhovno zaostaloj kulturi. Kultura zapadnog tipa, u svim dijelovima svijeta u kojima se razvila, preplavljena je potrebom za instant rjeenjima, materijalnim, sebinom manipulacijom dobara, iskustava i drugih. Zloupotrebljavamo svoje odnose i svoj okoli, ba kao to zloupotrebljavamo i svoj najdublji ljudski smisao. Simbolika mata nam je strahovito siromana. Zanemarujemo svoje ovjetvo usredotoeni na bezumnu aktivnost, na zgrtanje i troenje. Strahovito zanemarujemo ono uzvieno i sveto u sebi i drugima i u svome svijetu. Kao to ameriki dramaturg John Guare pie u svojih est stupnjeva separacije (Six Degrees of Separation): Jedna od najveih tragedija naeg vremena je smrt mate. Jer, to je to, ako ne paraliza? Ja vjerujem da je mata putovnica koju sami stvaramo za ulazak u stvarni svijet. Ona je drugi naziv za ono to smo neponovljivo mi. Stati licem u lice sa sobom. Teko je to. Mata je Boji dar koji samoispitivanje ini podnoljivim. Ona nas ui naim ogranienjima i kako ih prerasti... mata je ono mjesto kamo svi pokuavamo dospjeti..? Budemo li se vie bavili i koristili duhovnom inteligencijom, bude li u nama potenja prema sebi i hrabrosti potrebne za to, uspjet emo obnoviti vezu s dubinskim izvorima i znaenjem u sebi i tu emo obnovljenu vezu moi iskoristiti za slubu stvarima i tokovima koji nadrastaju nas kao pojedince. Kroz takvu slubu moda pronaemo spas. Moda svoj konani spas otkrijemo sluei svojoj nedokuivoj mati. 2. KRIZA SMISLA ovjekova potraga za smislom primarna je motivacija u njegovom ivotu, a ne sekundarna racionalizacija instinktivnih poriva. Taj je smisao jedinstven i specifian utoliko to ga samo on sam moe pronai; tek tada imat e znaenje koje e zadovoljiti njegovu volju za smislom. Viktor Frankl, ovjekova potraga za smislom

15

Jedna od najveih spoznaja dvadesetog stoljea jest to da cjelina moe biti vea od zbira njezinih dijelova. Cjelina ima punou, perspektivu, dimenzionalnost koja nedostaje sastavnim dijelovima. Stoga cjelina nije samo kvantitativno vea, nego ima i dodatne kvalitete. U tom smislu nam je znanost pomogla razumjeti duhovno. Onako kako se koristi u ovoj knjizi, pojam doivjeti duhovno znai biti u dodiru s veom, dubljom, bogatijom cjelinom koja nau trenutanu ogranienu situaciju smjeta u novu perspektivu. To znai imati osjeaj da postoji neto s onu stranu, neto vie to naem sadanjem poloaju pridodaje znaenje i vrijednost. To neto vie u duhovnom smislu moe biti dublji drutveni angaman ili mrea smislenih drutvenih odnosa. Moe biti svijest o mitolokoj, arhetipskoj ili religijskoj dimenziji nae situacije, zbog ega se osjeamo usklaeni s njom. Moe biti prepoznavanje neke dublje razine istine ili ljepote. I/ili to moe biti osjeaj pripadnosti veoj, kozmikoj cjelini, osjeaj da su nai postupci dio ireg, svemirskog procesa. Ma kakav bio na osobni doivljaj duhovnog, bez njega je naa vizija zamagljena, imamo osjeaj da nam je ivot prazan, a naa svrha zatraujue ograniena. Prema rijeima pjesnika Williama Blakea: Kad bi se dveri spoznaje oistile, sve bismo vidjeli onakvo kakvo jest - neogranieno. Kao to kae Viktor Frankl, potraga za smislom osnovna je motivacija naeg ivota. Upravo ta potraga ini nas duhovnim biima. Kad ne uspijemo zadovoljiti tu duboku potrebu za smislom, ivot nam se poinje initi upljim i ispraznim. Danas je mnogi od nas nisu zadovoljili i zato se moe rei da je temeljna kriza naeg vremena duhovna kriza. Nedavno sam primila e-mail u kojem me jedan uspjeni vedski biznismen moli da mu hitno odgovorim i da se naem s njim im budem dolazila u Stockholm. Napisao je da mora donijeti vanu odluku koja e utjecati na njegov budui ivot, pa se nada da bismo to mogli zajedno raspraviti. Kad smo se konano nali, bio je uznemiren i napet i htio smjesta prijei na stvar. Anders, kako u ga zvati, mi je rekao da je na pragu tridesete. Ovdje u vedskoj vodim veliku, uspjenu tvrtku, zdrav sam, imam divnu obitelj, poloaj u drutvu. Moglo bi se rei da posjedujem ono to se zove 'mo'. Pa ipak, nisam uvjeren da znam kamo ide moj ivot. Nisam siguran da sam radei ovaj posao na pravom putu. Nastavio mi je priati o tome kako je jako zabrinut zbog situacije u svijetu, osobito zbog globalnog zagaenja i gubljenja drutvenih spona, i dodao kako ima osjeaj da ljudi ne ele sagledati svu ozbiljnost problema kojima su okrueni. Drao je da su za to osobito odgovorne velike tvrtke poput njegove. Htio bih poduzeti neto u vezi s tim, nastavio je, elio bih, ako ba hoete, staviti svoj ivot u slubu, ali ne znam kako. Znam samo to da elim pridonijeti rjeenju, a ne uzrocima. 16

Anders je svoj nemir opisao kao duhovni problem i drao kako prolazi kroz duhovnu krizu. Ona je danas vrlo esta kod osjetljivih mladih ljudi. Kad sam sutradan Andersovu priu ispriala skupini biznismena kojima sam drala predavanje, jedan za drugim prila su mi etvorica i upitala: Kako ste saznali za moj problem? Kasnije toga dana, nekoliko vedskih srednjokolaca koji su me intervjuirali postavilo je slino pitanje o svojoj budunosti. elimo sluiti. elimo promijeniti svijet. Ne elimo ponoviti sranje koje nam je vaa generacija natovarila na vrat. to da radimo? Da se prikljuimo sustavu, ili da ostanemo izvan njega? To nema nikakve veze s vjerovanjima ili religijom, ovi mladi ljudi svoj problem opisuju kao duhovni jer se pitaju kako ivjeti smisleno. ele ivjeti unutar ireg konteksta smisla i vrijednosti. Osjeaju ono to Viktor Frankl naziva voljom za znaenjem, ali u dananjem svijetu ne mogu joj udovoljiti. Potraga za smislom oita je u mnogim vidovima ivota. Za to ivim? Koja je svrha posla kojim se bavim? Koji je smisao ove tvrtke koju sam osnovala ili za koju radim? Koji je smisao ove veze? Zato elim tu diplomu za koju uim? Tko sam ja? Koji je smisao toga to u jednoga dana umrijeti? Zato da se posvetim ovome ili onome, jednoj osobi ili drugoj - bilo emu? Dva od deset najeih uzroka smrti u zapadnom svijetu, samoubojstvo i alkoholizam, nerijetko su vezani za krizu smisla. Naim pradjedovima takva pitanja nisu bila ni na kraj pameti. Njihov je ivot bio ukotvljen u okvirima odreene kulture. Oni su imali stalno prisutnu tradiciju, ive bogove, vrste zajednice, djelotvorna moralna pravila, prepoznatljive probleme i zadane ciljeve. Mi danas, meutim, kako to kau neki filozofi, izgubili smo sposobnost da uzimamo ivot kao neto to se samo po sebi razumije. Odjednom smo suoeni s egzistencijalnim ili duhovnim problemima i s potrebom da poradimo na onoj vrsti inteligencije koja e nam pomoi da ih rijeimo. Sam IQ, ili racionalna inteligencija, nije dovoljna. Ljudi ne ive iz racionalnih razloga, a ni iz iskljuivo emocionalnih. ovjek se ne zadovoljava time da pronae sreu unutar postojeih okvira. On dovodi u pitanje i same okvire, pita se je li nain na koji ivi vrijedan ivljenja i spreman je traiti nove vrijednosti, ono nedokuivo vie. Ve samim time to postavlja pitanja ovjek iskazuje potrebu za koritenjem svoje duhovne inteligencije. to je to vie za kojim ljudi tragaju, i zato nam je potrebna duhovna inteligencija da bismo ga dosegli? Zato kaemo da je smisao temeljno pitanje naeg doba? Jesu li se vremena promijenila ili su ljudske potrebe vee, ili je pak sama inteligencija ula u novi stadij evolucije? To su samo neka od pitanja koja uporno trae odgovor. Za mene je traenje smisla oduvijek bilo gorue pitanje jer smisao nikad nije bio neto oito, unaprijed dano. Moji su roditelji prestali ivjeti zajedno prije nego to sam navrila tri godine, a rastali se kad mi je bilo pet. Nikad nisam upoznala svoga oca ni njegovu obitelj poljskih emigranata, mahom 17

radnika. Odrasla sam uz baku i djeda iji je ivot bio zadan bezvremenom poljodjelskom kulturom i tradicionalnom religijom koja je za moju majku i njezine suvremenike bila tek besmislena forma susjeda radi. Majka me uila pravilima koja sama nije slijedila i dala mi razloge u koje ona nije vjerovala. Odrasla sam u Americi koja je prola kroz razdoblje Mc-Carthyizma i srljala put Vijetnama. Voe kojima sam se divila, a koje su govorile o idealima i vrijednostima ubijene su: JFK, Martin Luther King i Bobby Kennedy. Bili smo dobrostojea obitelj srednje klase, ali moj je ouh mijenjao poslove i ljubavnice dok je moja vrlo inteligentna majka gutala tablete da previe ne razmilja. Kasnije je poinila samoubojstvo, tako da uope ne mora misliti. Kad sam poodrasla jedva da smo vie uope imali kontakt s roacima. Veina ih se preselila u druge gradove ili drave, a susjedi su se selili isto tako esto kao i mi. Promijenila sam est kola. Pokuala sam nai korijene prvo u religiji svog djeda i bake, zatim u drugim vjerama, ali ma koliko traila nijedna me nije zadovoljavala. Kao i Anders, cijelog svog odraslog ivota traila sam smisao, neki nain ivljenja ili viziju koja bi moje postupke, moje roditeljstvo i moj rad smjestila u iri kontekst. Moja pria nije rijetkost. Nae je doba obiljeeno rasapom obitelji, zajednice, tradicionalnih religija, gubitkom ili nedostatkom junaka, i mladim ljudima koji u svemu tome tapkaju za smislom. ivimo u doba u kojem nema jasnih putokaza, nema jasnih pravila ni jasnih vrijednosti, nema jasnog puta odrastanja ni jasne vizije odgovornosti. Naem ivotu nedostaje sveobuhvatni kontekst, prirodno strujanje smisla kojemu bismo jednostavno pripadali. Za tu duhovnu pusto velikim je dijelom zasluan upravo na visoki IQ. Intelektualiziranje nas je odaleilo od prirode i od drugih, udaljilo od religije. U velikom tehnolokom skoku naprijed ostavili smo za sobom tradicionalnu kulturu i njene zadane vrijednosti. Na IQ je smanjio rad, poveao bogatstvo i dugovjenost i izumio bezbrojne igrakice od kojih neke prijete i nama i naem okoliu. Ali nismo pronali nain da u svemu tome otkrijemo vrijednost. Suvremena je kultura duhovno zaostala, ne samo ona na zapadu, nego sve vie i u azijskim zemljama koje su pod utjecajem Zapada. Kad kaem duhovno zaostala mislim na to da smo izgubili osjeaj za temeljne vrijednosti - one vezane za zemlju i godinja doba, za dan i protok sati, za orua kojima se sluimo i za svakodnevne rituale, za tijelo i njegove mijene, za seks, za rad i njegove plodove, za ivotne faze, i za smrt kao prirodan zavretak. Mi primjeujemo, koristimo i doivljavamo samo ono neposredno, vidljivo, upotrebljivo. Slijepi smo za dublje razine simbolike i smisla, koji predmete kojima se sluimo, nae postupke i nas same stavljaju u iri egzistencijski okvir. Mi nismo slijepi za boje, slijepi smo za smisao. Kako je dolo do toga?

18

SREDINA KOJA NEDOSTAJE Dok sam pisala ovu knjigu moja obitelj i ja svake smo godine u vrijeme Boia provodili mjesec dana u Nepalu. To arobno vrijeme u predmodernoj hinduistikoj i budistikoj kulturi bogatoj bojama, zvucima, mirisima i znaenjima na svima je nama ostavilo traga. Nema sumnje da je potaklo i mnoge misli iznesene u ovoj knjizi. Naa djeca, tinejderi, onako mlada i romantina bila bi rado zamijenila sve svoje zapadnjako bogatstvo i udobnost za nepalsko siromatvo. Nemojmo ii kui! molili su svaki put kad bi dolo vrijeme za povratak. Moj suprug i ja doivljavali smo to na sloeniji nain. Nepalsko drutvo sazdano je od nekih stvari kojih u nas nema - vrste zajednice, velike obitelji, iva duhovna tradicija u kojoj sudjeluje cijela kultura, spontanost uurbane svakodnevice i simbolino bogatstvo dnevne odjee, hrane, naina ivljenja i umiranja, pomnja i strahopotovanje pri oblikovanju uporabnih predmeta poput zdjela za jelo, riki, jednostavno ponavljanje dnevnog ritma, etvi i slavlja. Ali mi dobro znamo da to nisu obiljeja nae kulture. Nepal je proet duhovnou (nabijen smislom koji sve zakriljuje) jer njegova je svakodnevica ukorijenjena u duhovno bogatu kulturu. Ali to nije naa kultura, niti je to kultura neke skore budunosti. One malobrojne tradicionalne kulture koje su jo preivjele, poput nepalske, pripadaju jednoj ranijoj etapi razvoja ljudske svijesti. Ja ih nazivam asocijativnim kulturama jer njihove navike i vrijednosti podrava nain razmiljanja koji nazivamo asocijativnim vezan je za navike i za tradiciju, a odrava se prepoznavanjem i ponavljanjem uvrijeenih obrazaca (o tome e biti vie rijei u poglavlju 3). Nazivam ih i kulturama zdrave sredine jer njihova je snaga i slabost u srednjem sloju sebstva, onom sloju koji Freud naziva primarnim procesom ili koji Ken Wilber naziva predpersonalnim, a koji sam ja smjestila u srednji sloj Lotosa sebstva, zajedno s mitolokim predodbama i Jungovim arhetipima nesvjesnog. Na slici lotosa koja se pojavljuje kroz cijelu knjigu, sebstvo ima ego (racionalni) obrub, asocijativni (emocionalni) srednji sloj i objedinjavajue (duhovno) sredite. Uravnoteenom, duhovno inteligentnom sebstvu treba poneto od svakog sloja. Ali u tradicionalnim drutvima - kakvo je bilo i zapadno, prije Descartesa i poetka racionalizma u sedamnaestom stoljeu, a kakvih ima i danas u takozvanom nerazvijenom svijetu poput Nepala - sredite, ona nadahnjujua, objedinjujua duhovna razina postojanja koja daje energiju i smisao, odrava se na razini srednjeg sloja. Tradicija zajednice proeta je dubljim duhovnim spoznajama i vrijednostima, tako da pojedinac odrava vezu s duhovnim sreditem kroz svoju kulturu i tradiciju. On kao pojedinac ne mora odravati izravnu vezu sa svojim vlastitim sreditem. Na primjer, malo je koji od majstora zidara to su izgradili velebne europske katedrale srednjeg vijeka svjesno poznavao naela sakralne 19

arhitekture, ali upili su ih izuavajui svoj zanat. Malo je koji srednjovjekovni seljak osjeao potrebu da razmilja o smislu ivota ili svrsi svoga rada jer smisao je bio utkan u potrebe i rituale svakodnevice. Opisujui svoje osobne vrijednosti, mladi pripadnik jednog nigerijskog plemena mi je rekao: To su stvari koje sam nauio od svojih roditelja. Ja dodajem i mnogo svojega, ali sutina se ne mijenja. Cjelokupni ivot u tim tradicionalnim drutvima bio je, ili jest, manje osvijeten, ili barem manje svjestan sebe nego na dananji. Ba kao to vozei auto ili bicikl ne razmiljamo o svakoj kretnji, tako se i u drutvima sa zdravim sredinjim slojem ljudi oslanjaju na duhovne vrijednosti, tkanje smisla i navika unutar odnosa koje je izgradila zajednica. Danas za veinu gradskih ljudi takva zajednica jednostavno ne postoji. Cijeli onaj asocijativni, sredinji sloj sebstva kod nas je ozbiljno neuhranjen. Mi jedva da imamo ikakvu kolektivnu tradiciju koja bi upuivala s onu stranu prozaine, svakidanje razine ivljenja, koja bi nas povezivala s dubljim porijeklom i znaenjem naih zajednica i naega ivota unutar njih. Mi nemamo bogove i boice, zajednike junake koji svojim ivotom svjedoe o dubljoj razini ljudskih mogunosti ili aspiracija i tako iskupljuju i nae ivote. Sveopi al za Dijanom, princezom od Walesa, otkrio je sav razmjer i dubinu nae potrebe za takvim likovima. Njezin je ivot oitovao spontanost, toplinu, znaajke ljubavi, ranjivosti, s kojima svi elimo biti u dodiru kroz neki kolektivni simbol ili ikonu. U nedostatku ili potpunoj zakrljalosti ove zdrave, asocijativne sredine ne preostaje nam drugo nego tragati za svojim vlastitim smislom ili si ga stvoriti, ili pak ivjeti s osjeajem manjka. I tako se dogaa da to nadoknaujemo pridajui preveliko znaenje svome ja, svome ivotu, ambicijama, zamiljenim potrebama. Mi iz razine ega pokuavamo izvui ono ega u njoj nema. Lieni dubokog smislenog sredita s kojim smo bili u dodiru preko potpornog srednjeg sloja, zapeli smo na rascjepkanom rubu ivota, izolirani na vanjskim laticama lotosa. Posljedica toga je da preesto traimo smisao u izopaenim ili povrnim stvarima kao to su materijalna dobra, promiskuitetni seks, besmislena pobuna, nasilje, zloupotreba droge ili okultizam New Agea. ULOGA ZNANOSTI Na zapadu se tradicionalna kultura i sva znaenja i vrijednosti koje je ona uvala poela rastakati kao posljedica znanstvene revolucije sedamnaestog stoljea i prateeg razvoja individualizma i racionalizma. Misli Isaaca Newtona i znanstvenika njegovog kruga potakle su ne samo razvoj tehnologije koja je omoguila industrijsku revoluciju, ve i eroziju vjere i filozofije ivota, koje su dotad bile potporanj drutva. Nova je tehnologija donijela mnogo dobra ali je isto tako povukla ljude sa zemlje u gradove, rasprila zajednice i obitelji, 20

istisnula tradiciju i zanate i praktiki onemoguila oslanjanje na naviku i ponavljanje. Asocijativna znaenja i vrijednosti izgubili su uporite. Revolucija u nainu razmiljanja, koja je zatim slijedila, oduzela je uporite ljudskoj dui. Osnovna naela njutonijanske filozofije mogla bi se svesti na rijei atomizam, determinizam i objektivizam. Iako nam se ine apstraktnima i dalekima ideje izraene tim rijeima dodirnule su samo sredite naeg bia. Atomizam je stajalite da se svijet u konanici sastoji od djelia - estica, izoliranih u prostoru i vremenu. Atomi su vrsti i neprobojni, s vrstim, brzim granicama: ne mogu prodrijeti jedni u druge i uspostavljaju odnos kroz akciju i reakciju. Odguruju jedni druge ili se nastoje izbjei. John Locke, osniva ideje o liberalnoj demokraciji iz osamnaestog stoljea, posluio se atomima kao modelom za pojedinca, temeljnu jedinku drutva. Drutvena cjelina, tvrdio je on, je iluzija; najvanija su prava i potrebe pojedinca. Atomizam je takoer kamen temeljac psihologije Sigmunda Freuda i njegove Teorije objektnih odnosa. Prema toj teoriji svaki je od nas izoliran unutar neprobojnih granica ega. Ja sam za vas samo objekt, a isto tako i vi za mene. Nikad se ne moemo stvarno upoznati. Ljubav i intimnost nemogui su. Zapovijed - voli svoga blinjega kao samoga sebe, pisao je Freud, najneizvedivija je zapovijed ikad izreena. Sve su vrijednosti prema njegovom miljenju tek projekcija superega koji slijedi oekivanja roditelja i drutva. Takve vrijednosti nepodnoljivo optereuju ego i ine nas bolesnima, neurotinima. Posve moderna osoba, prema Freudu, bila bi osloboena takvih nerealnih oekivanja i slijedila bi naela poput - svatko za sebe, preivljavanje najsposobnijih i najbrih, i tako dalje. Determinizam Isaaca Newtona pouavao je da fizikim svijetom upravljaju vrsti zakoni: tri zakona o gibanju i zakon gravitacije. Sve u fizikom svijetu predvidivo je i stoga se u osnovi svime moe ovladati. B e pod istim okolnostima uvijek slijediti A. Nema iznenaenja. Freud je ukljuio taj determinizam u svoju novu znanstvenu psihologiju, tvrdei da bespomoni ego odozdo tresu mrane sile instinktivnog i agresivnog ida, a odozgo pritiu nemogua oekivanja superega. Naa iskustva i ponaanje tijekom ivota u potpunosti su odreeni tim sukobljenim silama i doivljajima u prvih pet godina ivota. Mi smo rtve svoga iskustva, nesretni promatrai u scenariju kojega su napisali drugi. Sociologija i suvremeni pravni sustav samo su uvrstili taj osjeaj. Premda velika veina ljudi vjerojatno ne zna mnogo o njutonijanskom determinizmu ili Freudovom idu i superegu, ideja da smo izolirane, pasivne rtve sila koje nas nadilaze, da smo bespomoni i da ne moemo promijeniti svoj ivot, a kamoli svijet, jednostavno se udomaila. Zabrinuti smo, ali ne znamo kako preuzeti odgovornost. Neki mi je mladi, na pragu dvadesetih 21

rekao: Imam osjeaj da sam preplavljen zbunjujuom rascjepkanou svijeta, ne mogu mu dokuiti smisao ili na bilo koji nain djelovati na njega, i zato sam nekako otupio i zapao u depresiju. Njutonijanska objektivnost, ili objektivizam, kako ga ja radije nazivam, potakla je ovaj osjeaj izoliranosti i bespomonosti. Osnivajui svoju novu znanstvenu metodu Newton je povukao otru crtu izmeu promatraa (znanstvenika) i onoga to se promatra. Svijet je podijeljen na subjekte i objekte: subjekt je ovdje unutra, a svijet tamo vani. Njutonijanski znanstvenik odvojeni je promatra koji naprosto gleda svoj svijet, vae ga i mjeri, izvodi na njemu pokuse. On manipulira prirodom i kontrolira je. Prosjeni suvremeni ovjek doivljava sebe kao osobu koja je u svijetu, a ne i od svijeta. U tom kontekstu svijet ukljuuje druge ljude, ak mogue bliske osobe, kao i institucije, drutvo, objekte, prirodu i okoli. Newtonov rascjep promatra-promatrano ostavio nas je s osjeajem da smo ovdje samo zato da za sebe uinimo najvie to moemo. A osim toga, ostavio nas je u nedoumici kako da preuzmemo odgovornost kad jedva znamo za koga ili za to bismo to mogli biti odgovorni. Mi nismo saivljeni sa svojim odnosima, strane su nam ak i nae potencijalne mogunosti. I naposljetku, Svemir, onako kako ga prikazuje njutonijanska znanost hladan je, mrtav i mehaniki. U Newtonovoj fizici nema mjesta umu ili svijesti, nema mjesta ni za kakav vid ljudske borbe. udnovato je da su i drutvene i prirodne znanosti devetnaestog i dvadesetog stoljea prihvatile taj mehanicistiki pogled na svijet, prikazujui ljudska bia, ljudski um i ljudsko tijelo prema istom mehanikom obrascu. Mi smo strojevi s umom ili strojevi zadani genima, naa su tijela zbir dijelova, nae je ponaanje uslovljeno i predvidivo, naa dua tek puka iluzija zastarjele vjere, nae miljenje nita doli aktivnost modanih stanica. Gdje na toj slici moemo nai smisao svom ljudskom iskustvu? BOLESTI SMISLA Jedan od najeih naina na koji, ovako lieni smisla, traimo puninu jest opsjednutost zdravljem. Te dvije rijei imaju isti korijen: biti zdrav znai biti potpun, izlijeiti - iscijeliti. I tako se hvatamo za svaku zdravstvenu pomodnost, svaku vitaminsku dijetu i reim vjebe, pa ih nastojimo ugurati u svoje pretrpane ivote. Pa ipak, ustoliena suvremena medicina umnogome je njutonijanska. Ona na tijelo gleda kao na mehanizam, dobro podmazan genetski stroj; na bolest kao na neto to treba iskorijeniti ili izlijeiti; na starenje i na smrt kao na pogreku ili neprijatelja sustava. Neki lijenici i medicinari ipak su poeli drugaije gledati na bolest. Smatraju je vapajem tijela i osobe za panjom koju treba obratiti neemu u 22

naem ivotu to e, ostane li zanemareno, izazvati nepopravljivu tetu ili trajne fizike, emocionalne i/ili duhovne patnje, ak i smrt. Problem moe biti izazvan naim stavovima ili nainom ivota, a ne poremeajem kemije u organizmu. Prema rijeima lijenika, pacijenata, znanstvenika i politiara koji su lipnja 1999. prisustvovali meunarodnom skupu u Britaniji posveenom takvom gledanju na bolest, velik dio naih patnji, pa ak i kroninih oboljenja posljedica su bolesti smisla. Rak, bolesti srca, Alzheimerova bolest i druge demencije kojima mogu prethoditi depresija, umor, alkoholizam ili droga oituju krizu izazvanu besmislom to se uvukla u same elije naega tijela. A onda se na koncu i smrt doivljava s boli i strahom jer nama nedostaje smisleni kontekst u koji bismo smjestili prirodni zavretak ovoga ivota, mi nismo nauili umrijeti blaeno, spokojno, lako. Delegati na toj konferenciji tvrdili su da bolesti smisla uzimaju maha ve i zato to medicinske i znanstvene ustanove zanemaruju sloenije uzroke mnogih oboljenja. One se oslanjaju na medikalizaciju bolesti - trae 'pravi' gen, smiljaju 'pravi' lijek da bi blokirali ili istrijebili smetnju, zanemarujui injenicu da mnoge patologije nisu prvenstveno fizike, ve prije duhovne ili psihofizike naravi. U svojoj pjesmi Iscjeljenje D. H. Lawrence pie: Ja nisam stroj, zbir razliitih dijelova. I nisam bolestan zato to je mehanizam zatajio. Bolestan sam od rana na dui, u dubljem ja svojih emocija a ranama na dui treba dugo, dugo vremena, samo vrijeme moe pomoi i strpljenje, i izvjesno muno pokajanje dugo, teko pokajanje, poimanje ivotne pogreke, i oslobaanje samoga sebe od beskrajnog ponavljanja iste pogreke koju je svekoliko ovjeanstvo odluilo posvetiti. STRAH OD IZUMIRANJA Tehnologija dvadesetog stoljea uvela je jo jednu krizu smisla. I neko su ljudi doivljavali katastrofe i prirodne kataklizme, ali uvijek se podrazumijevalo da e se ljudski ivot, ili ivot openito, nastaviti milijunima godina. Osobna drama svake generacije bila je sastavni dio jednog ireg procesa i protoka vremena. Meutim, nakon Drugog svjetskog rata poeli smo ivjeti prvo s mogunou masovnog istrebljenja atomskim ratom, a u novije vrijeme jo i s dodatnom prijetnjom ekoloke katastrofe.

23

Ova knjiga e postupno ukazivati na to da smisao mora imati neki okvir ili granice da bi imao smisla. Kad nam povrijede granice ogoreni smo i kreemo u akciju. Ali kad nestane granica spopada nas isti uas: iskustvo gubi svako znaenje, naprosto se ne moemo postaviti prema njemu. Nacistika ubilaka mainerija Drugog svjetskog rata uklonila je sve granice zla koje su ljudska bia spremna nanijeti jedna drugima i upravo zbog toga nikad zapravo nismo uspjeli pojmiti sav razmjer holokausta niti se pomiriti s njim. On je izvan konteksta ljudskih oekivanja i vrijednosti. A to se jo i vie moe rei za vrlo realnu mogunost da bi u ne tako dalekoj budunosti moglo nestati svega ivota. Uglavnom ne razmiljamo o tome jer to ne moemo podnijeti. Ali prijetnja globalnim unitenjem ipak djeluje na na nain razmiljanja i ponaanja, vraa nas onom neposrednom: ivi danas, moda ne doivi sutranji dan. Traimo uitak i zadovoljstvo kao da se opijamo u kakvom baru nazvanom Zadnja prilika, iskoritavamo druga ljudska bia i sve bre unitavamo Zemlju da bismo osigurali dananju udobnost, dananji profit. Nai vremenski okviri kao da su se stisnuli, a s njima i kontekst smisla i vrijednosti unutar kojeg ivimo. BIJEDA ZAPADNOG HUMANIZMA Drugi razlog zbog kojega se preputamo neposrednim uicima i zadovoljstvu je i to to vie ne moemo zamisliti nita drugo. Tijekom posljednjih dvjesto, tristo godina ograniili smo svoje horizonte iskljuivo na ljudsko, sve vie tonui u egocentrinost koja nas odvaja od opsenijeg znaenja i ire perspektive. Veliki prosvjetiteljski mislioci osamnaestog stoljea tvrdili su da je ovjek mjera svih stvari. Samo po sebi takvo gledanje ne razlikuje se mnogo od biblijskog uenja da je Bog sve stvari stvorio za nae dobro. Ljudska egocentrinost temeljno je naelo zapadne tradicije. Ali prosvjetiteljski nain razmiljanja odveo nas je dublje u uskogrudni humanizam zato to je njegovo poimanje ljudskog bilo ogranienije. Vodei se Aristotelovom filozofijom prosvjetitelji su definirali ovjeka kao racionalnu ivotinju. Korijeni ljudskog su u razumu (suvremenim rjenikom, u IQ-u) i u onome to razum stvara - u znanosti, tehnologiji, onom loginom i pragmatinom. Na njih su se nadovezali filozofi koji su se bavili drutvom i politikom naglaavajui da su prava ovjeka iznad slube ili dunosti. Otuen od prirode sve rairenijim njutonijanskim pogledom na svijet i preseljavanjem u velike gradove, otuen od Boga polakim odumiranjem zapadne vjerske tradicije, otuen od arolije i misterija reducirajuim znanstvenim razmiljanjem, potican Freudom i njegovim sljedbenicima da ego i njegova sitna samoljublja vidi kao stvarno ja, zapadni je humanizam postao mjeavina tatine i oaja. Mi smo najbolji, mi smo na vrhu evolucijske ljestvice - pa to? 24

Na Istoku je humanizam temelj istinske duhovnosti. Budisti i hindusi kritiziraju zapadne religije da nisu dovoljno humanistike, da stavljaju bogove iznad ovjeka. Kad god pokuam dokazati da je korijen naeg problema upravo humanizam, Azijci s nevjericom vrte glavom. Taj nesporazum proizlazi odatle to je njihov humanizam vieg reda, vieg tipa sebinosti, i nije zasnovan samo na moi i raciju. Humanist u tradicionalnom istonjakom smislu ima dubok osjeaj isprepletenosti ivota i svih njegovih manifestacija. On ima dubok osjeaj ukljuenosti u, i odgovornosti za cijeli svijet i sve u njemu. Svjestan je da je sav ljudski trud, radilo se o poslu, umjetnosti ili religiji, dio veeg, bogatijeg tkanja cijelog Svemira. Osim toga, azijski humanisti nisu bahati. Njihovo poimanje istinskog sebstva i njegove ukorijenjenosti u samo tlo bivstva ispunjava ih osjeajem poniznosti i zahvalnosti. Oni su neprekidno svjesni vrela iz kojeg izviru sebstvo, smisao i vrijednosti. Govorei jezikom ove knjige, rekla bih da je zapadni humanizam nakon osamnaestog stoljea duhovno tup, a azijski duhovno inteligentan. POJAM VOE KOJI SLUI Usprkos materijalnom bogatstvu i tehnolokim dostignuima naem ivotu nedostaje neto bitno. Za neke to moe biti nemogunost da puki posao pretvore u poziv. Ali u postojeem ustroju vrijednosti unutar svijeta biznisa ovjeku izmie osjeaj ivotnog poziva. Uglavnom ga neemo pronai unutar postojeeg sustava vrijednosti ma koje profesije, kao ni u irem drutvenom kontekstu. Stoga moramo sami izumiti ili otkriti neto to je zasada izvan onoga to nam nudi naa kultura ili u njoj niti ne postoji. Moramo sami preuzeti odgovornost za smisao, kako bismo mu pristupili na nov nain i inteligentno ga primijenili. Obino nam ne preostaje drugo nego preobraziti situaciju u kojoj smo se zatekli ili izvui iz nje najbolje. U poslu, kao i u veini drugih podruja ivota, ideja voe koji slui spaja slubu i smisao. To je kovanica Amerikanca Roberta Greenleafa, nastala 1980-tih. Uglavnom je prihvaeno miljenje da to oznaava vou koji ima osjeaj za vie vrijednosti i koji upravljajui drugima svjesno slui tim vrijednostima. Ali u Americi, osobito u biznisu, vie vrijednosti se odnose na savrenstvo u poslu, iskoritavanje svoga potencijala do maksimuma i doputanje drugima da se isto tako razviju, na postignua, kvalitetu proizvoda i usluga i tenju za neprekidnim razvojem. Nasuprot tome, tradicionalne istonjake vrijednosti, u duhu istonjakog humanizma usredotoene su na takva podruja kao to je suut, poniznost, zahvalnost, sluenje vlastitoj obitelji i sluenje samom temelju bivstva. U istonjakom smislu rijei i u smislu u kojem ga ja koristim, voa koji slui odan je temeljnom izvoru smisla i vrijednosti. On ili ona usklaeni su s temeljnim ivotnim silama Svemira i sluei njima posve prirodno slue i svojim 25

kolegama, svojoj tvrtki, drutvu, ma emu. Meu velike linosti dvadesetog stoljea, koje su bile ili i danas jesu, oiti voe koji slue, spadaju Mahatma Gandhi, majka Tereza i Nelson Mandela. Svi su oni veliki duhovni voe i sluge svoga drutva. Svaki od njih postavio je pitanje smisla, moralnosti i slube. Dalai Lama je drugi oiti primjer takvog vodstva i zbog toga nadahnjuje ne samo Tibetance i budiste ve i mnoge irom zemaljske kugle. ZAPJEVATI SVOJU PJESMU Prije nekoliko godina sudjelovala sam na konferenciji UNESCO-a u Tbilisiju, glavnom gradu ratom zahvaene republike Gruzije, u bivem Sovjetskom Savezu. Konferencija se odvijala u modernom hotelu zapadnog stila, u otroj opreci s razaranjem, oajem i glau vani. Jedne su nas veeri odveli u gradsko kazalite: Gruzijci su se htjeli pohvaliti svojom bogatom kulturnom batinom, ostacima slavne, ponosne prolosti. Unutra je strop bio napukao i osmuen. Zidovi istokani rupama, na mjestu gdje su bombe i granate izbile buku. Jedini ostaci umjetnikih djela kojima su neko bili oslikani zidovi bile su pljesnive, bezbojne mrlje s kojih se ljutila boja. Osvjetljenje je bilo slabo jer su oteeni generatori davali krtu svjetlost. Nije bilo ureaja za klimatizaciju i vladala je strahovita sparina. Kad se pojavio orkestar u tankim bijelim kouljama i loe skrojenim crnim hlaama, zasvirao je isto tako jadno i bez duha. Nisu mogli uzdii svoj nastup iznad vlastitog oaja i oaja svoga grada. Publika se dosaivala, mnogi su zakunjali, ukljuujui i mene. inilo se da nema kraja toj gnjavai. A onda se u tren oka atmosfera promijenila. Na pozornicu je izaao pjeva u elegantnom crnom sakou, Zurab Sotkilava. Popularni Gruzijac, Sotkilava je bio prvi tenor u slavnom moskovskom Boljoj teatru. Gostovao je u rodnom gradu u ast UNESCO-vih uzvanika. Napunio je plua zrakom i potekla je mona bujica zvuka, prvo Verdijeve arije, a zatim tradicionalne gruzijske pjesme. Kako je on pjevao, tako je kazalite ivnulo. Taj glas kao da nije dopirao iz njegovog grla ve negdje daleko iz gruzijske povijesti uistinu, odnekud iz kolektivnog nesvjesnog, povezujui prolost s patnjom i tragedijom gruzijske sadanjosti. Bio je to kanal kroz koji su energija i nada iz nekih drugih dimenzija prodrle meu ovaj bezvoljni, potiteni orkestar i publiku. Ukratko, njegov je glas bio nadahnut duom. Duom koja je djelovala poput odailjaa iz dubina da bi sadanjost smjestila u iri, bogatiji kontekst - bio je to dojmljiv primjer duhovne inteligencije. Nastup ovoga gruzijskog tenora za mene je simbolizirao ono to svatko od nas mora uiniti da unese smisao i vrijednost u svoj ivot. Svatko mora 26

zapjevati svoju pjesmu. Koristei se duhovnom inteligencijom svi moramo posegnuti u svoja najdublja vrela i doprijeti do najdubljeg sloja svoga stvarnog ja, te iz tog izvora izvui jedinstvenu glazbu za koju postoji potencijal u svakom ljudskom biu. Zadatak da koristimo SQ nee nam biti lak. Zaboravili smo vjetinu prizivanja smisla. Naa je kultura ne samo duhovno tupa nego i duhovno nijema - nemamo odgovarajueg jezika da izrazimo bogatstvo ljudske due. Rijei radost, ljubav, suut i milost odnose se na toliko toga to ne umijemo izrei. Upotrijebiti SQ, znai proiriti granice ljudske mate. To znai preobraziti svoju svijest. To znai u sebi otkriti dublje slojeve od onih s kojima smo navikli ivjeti. To zahtijeva da u sebi pronaemo temelje smisla koji nadilazi nas. To nije jednostavan zadatak za narod navikao na pet-lakih-koraka-do-uspjeha. VRIJEME ZA PITANJA Nadam se da sam donekle pojasnila to je to duhovna inteligencija i zato nam je ba u dananje vrijeme toliko potrebna. Ali mi ivimo u dobu znanosti i elimo li imati vrste argumente u obranu SQ moramo se upitati odakle nam ona i kako djeluje u ljudskom mozgu. to je to u naem mozgu to nam daje inteligenciju usmjerenu na smisao? Kakvu je to ulogu odigralo u ljudskoj evoluciji? Zato i kako to da na mozak ima sposobnost djelovati i izvan svoga prostornog ogranienja, proiriti granice? Kako svoje iskustvo moemo staviti u nov kontekst i nove okvire? to je to u prirodi mozga to naem umu moda moe omoguiti pristup do inteligencije ili svijesti koja je izvan individualnog mozga i njegove ivane grae? to bi to moglo znaiti, u smislu neurologije i fizike, da nae sebstvo koje je na razini ega moe proniknuti u dublje slojeve poimanja? Zato je, ukratko, na mozak bioloki opremljen tako da budemo duhovna bia? U poglavljima 3 do 5 pozabavit u se ovim pitanjima i ponuditi ona bitna znanstvena otkria koja su zasada dostupna.

27

Drugi dio

ZNANSTVENI DOKAZI O POSTOJANJU SQ

28

3. TRI NAINA RAZMILJANJA, TRI VRSTE INTELIGENCIJE1 Korijen ljudske inteligencije je u naem genetskom kodu i u cijeloj evolucijskoj povijesti ivota na ovom planetu. Na nju utjeu svakodnevna iskustva, fiziko i mentalno zdravlje, nain prehrane, koliko se bavimo fizikim aktivnostima, kakve odnose stvaramo, te mnogi drugi faktori. Ali govorei jezikom neurologije, sve to djeluje na inteligenciju prolazi kroz mozak i njegove ivane produetke, ili je pod njihovom kontrolom. Jedna vrsta organizacije ivaca omoguava nam racionalno, logino, pravilima odreeno razmiljanje. Ona nam daje na IQ. Druga vrsta omoguava asocijativno, za navike vezano emocionalno razmiljanje koje prepoznaje obrasce. Ona nam daje na EQ. Trea vrsta nam omoguava da budemo kreativni, da poniremo u stvari, da stvaramo pravila i ukidamo ih. To je miljenje pomou kojega mijenjamo okvire i preobraavamo svoje dotadanje razmiljanje. Odatle na SQ. elimo li u potpunosti shvatiti IQ, EQ i SQ vano je da razumijemo razliite sustave razmiljanja mozga i ivanu organizaciju na kojoj se zasnivaju. Mozak je najsloeniji organ u tijelu. On tvori udo svjesnog uma, nau svijest o sebi i svijetu i nau sposobnost da slobodno biramo kako emo sudjelovati u njemu. On stvara i oblikuje nae misli, omoguava nam da imamo emocije i posreduje u naem duhovnom ivotu - daje nam osjeaj za smisao i vrijednosti i za odgovarajui kontekst unutar kojeg moemo pojmiti svoja iskustva. Mozak nam daje dodir, vid, okus i govor. On je skladite naih sjeanja. On kontrolira lupanje naeg srca, uestalost znojenja, ritam disanja i bezbroj drugih tjelesnih funkcija. Njegove ivane niti koje se ire prema van kontroliraju svaki dio tijela. On je most izmeu unutranjeg ivota i vanjskog svijeta. Mozak moe sve to zato to je sloen, podatan, prilagodljiv i organiziran sam unutar sebe. NEOGRANIENA SPOSOBNOST MOZGA DA SE RAZVIJA Nekad su znanstvenici mislili da je mozak zadan. Roeni smo, tako se tvrdilo, s odreenim brojem neurona povezanih na odreeni nain, i kako starimo tako cijela ta mrea polako propada. Dralo se da su ljudi mentalno na vrhuncu s osamnaest godina, nakon ega dolazi do postepenog ali upornog propadanja. Danas neuropsihijatri znaju vie o tome. Istina, raamo se s odreenim brojem neurona i tijekom ivota mnoge gubimo. Umirovljenik ima manje neurona nego tek roeno dijete. Ali tijekom ivota stvaramo nove ivane spojeve - ili barem imamo sposobnost za to, i obratno, ivani sustavi koji se malo koriste stiu se i nestaju i njihovo mjesto preuzimaju druge funkcije. A upravo ivani spojevi daju nam inteligenciju. Dijete se raa s onim najosnovnijim za odranje ivota - ivanim spojevima koji reguliraju disanje, kucanje srca, tjelesnu temperaturu i tako dalje.) Ali novoroenad ne vidi lica i 29

predmete, ne stvara pojmove i ne moe isputati suvisle zvukove. Te se sposobnosti razvijaju s vremenom: doivljavajui svijet mozak stvara nove ivane spojeve. to su doivljaji bogatiji i raznolikiji to e se stvoriti vei i sloeniji labirint ivanih spojeva. Upravo zato moemo potaknuti inteligenciju djeteta, pa ak i fiziku koordinaciju tako da ga izlaemo estoj i raznolikoj stimulaciji - jarko obojenim predmetima, razliitim zvukovima i glasovima, raznolikim mirisima i okusima, trljanju lea i emocionalnoj toplini. Kako rastu, tako novi ivani spojevi djecu obdaruju jezikom i mogunou stvaranja pojmova; ti spojevi pohranjuju injenice i doivljaje, omoguuju itanje, pisanje i uenje openito. Nema odredive granice u broju ili sloenosti ivanih spojeva koje djeji mozak moe proizvesti. U vrlo sloenoj kulturi poput nae, kad bi ona bila statina, veina nas bi do osamnaeste godine razvila dovoljno ivanih spojeva da se moe snalaziti do kraja ivota. Stvorili bismo sveukupnu sliku svijeta i njegovih pravila. Stvorili bismo mentalne navike i emocionalne uzorke, uzorke prema kojima bismo se postavljali u odnosu na ljude i situacije. Ukratko, usnimili bismo svoj temeljni, pozadinski, uglavnom nesvjesni sklop pretpostavki i vrijednosti -kao neto to se samo po sebi razumije., Ali naa kultura nije statina. Ima previe brzih promjena, nejasnoa i nesigurnosti da bismo se do kraja ivota mogli osloniti na sliku koju smo usnimili u prvih osamnaest godina. Moramo se posluiti onom treom vrstom razmiljanja iz kojeg potjee kreativnost pri stvaranju i ruenju pravila i neprekidno reprogramirati svoj mozak,(kasnije u ovom poglavlju objasnit u mehanizam koji to omoguuje). A vee oslanjanje na one modane strukture koje stvaraju SQ zahtijeva mnogo energije. KRATKA POVIJEST MOZGA Po svojoj prirodi mozak je prilino konzervativan. On u svojoj sloenoj grai nosi cijelu dugu povijest evolucije ivota na ovom planetu. Arhitektonski gledano, nalik je krivudavim uliicama i zbijenim kuama kakvog prastaroga grada - sloj po sloj arheoloke povijesti, naslagan jedan na drugi, i u svemu se tome nekako ivi. U najjednostavnijem sloju nae tjelesne organizacije - onom koji bi se mogao usporediti s najniim arheolokim slojem kakvog drevnog grada pronalazimo strukture poput jednostaninih ivotinja kakva je ameba. Amebe nemaju ivani sustav; sva osjetima koordinacija i motoriki refleksi ovih ivotinja nalaze se unutar jedne stanice. Naa bijela krvna zrnca to prodiru otpad i bakterije u krvotoku ponaaju se vrlo slino amebama u bari. Jednostavne viestanine ivotinje poput meduze takoer nemaju sredinji ivani sustav ali imaju mreu ivanih vlakana koja omoguava komunikaciju izmeu stanica tako da ivotinja ima dobre reflekse. U naem tijelu, ivane 30

stanice crijeva tvore slinu mreu koja koordinira peristaltiku, grenje miia to potiskuje hranu. to su ivotinje razvijenije to im je sredinji ivani sustav sloeniji.

Vanjska graa mozga Evolucijom sisavaca razvio se prednji mozak - prvo primitivni prednji mozak nieg reda sisavaca, upravljan prvenstveno instinktima i emocijama, a zatim modane polutke sa svim svojim tananim sposobnostima procjenjivanja, male sive elije koje veina nas poistovjeuje s ljudskim umom. Prefrontalni renjevi modane kore evoluirali su posljednji, a neophodni su za razumske sposobnosti ega. Meutim pijanstvo, sredstva za umirenje, jaki stres, burni osjeaji ili oteenja razvijenijeg prednjeg mozga dovode do regresije prema primitivnom, spontanijem, manje proraunatom tipu ponaanja kakav nalazimo u niih ivotinja. Stoga su usprkos sve veoj centralizaciji i sloenosti ivanog sustava koji se neprekidno razvija, ak i u ljudskih bia preostali ivani sklopovi primitivnijeg tipa, kako unutar mozga i njegovih produetaka tako i u tijelu. Zbog toga na zapadnjaki model razmiljanja nije dovoljan. Razmiljanje nije iskljuivo cerebralni proces, ono ne ovisi samo o IQ. Mi ne razmiljamo samo glavom ve i emocijama i tijelom (EQ) i svojim duhom, svojim vizijama, nadama, osjeajem za smisao i vrijednosti (SQ). Razmiljamo svim sloenim mreama ivaca isprepletenim po cijelom naem organizmu. Sve je to dio nae inteligencije. Svakodnevni jezik to prepoznaje i izraava reenicama poput: 31

Ona razmilja srcem. Kae se da netko ima osjeaj za ovaj ili onaj posao, kao da je ta svijest gotovo taktilna. Razmotrimo sada poblie ivanu gradu koja podrava svaku od nae tri osnovne vrste inteligencije. Poet emo s neuronom, osnovnom gradivnom jedinicom svih ivanih procesa. NEURON Ljudski mozak sadri izmeu 10 000 000 000 i 100 000 000 000 ivanih stanica ili neurona. Ima ih oko stotinu razliitih vrsta, a oko pola ih je smjeteno u najrazvijenijem dijelu mozga, modanoj kori. Tipini neuron ima oblik drveta, s korijenjem (dendritima), tijelom stanice (soma), deblom (akson) i granama (zavreci aksona). Dendriti svakog neurona primaju osjetilne podraaje koji ga mogu stimulirati ili koiti. Ti podraaji putuju prema tijelu stanice, postepeno slabei. Ako u odreenom asu do tijela stanice stigne dovoljno podraaja on du aksona uga poticaj za akciju. Taj poticaj za akciju putuje poput zapaljenog fitilja do zavretaka aksona. Zavreci aksona tvore sinapsu (spoj) s dendritima susjednih neurona. Piramidni neuron modane kore ima izmeu tisuu i deset tisua sinapsi koje izravno komuniciraju s mnogim drugim neuronima, uglavnom onim najbliima u modanoj kori. Veina sinapsi djeluje pomou kemijskih signala. Zavretak aksona jednog neurona izlui kap kemikalije poznate kao neurotransmiter, koja onda pobudi ili zakoi susjedni dendrit. Poznato je da se u razliitim modanim sustavima koristi preko desetak takvih neurotransmitera koji djeluju na mentalne i emocionalne sposobnosti i stanja. Noradrenalin, na primjer, stimulira cijeli mozak. Premala koliina moe pridonijeti depresiji, a ako ga ima previe moe izazvati maniju. Acetilkolin potie vanjski sloj modane kore i omoguuje suvislo titranje ivaca kojem moemo zahvaliti svijest. Manjak acetilkolina remeti to titranje i smatra se jednim od uzroka Alzheimerove bolesti. Serotonin stimulira odreene modane sustave pa se depresija pripisuje manjku te kemikalije. Slavni antidepresiv Prozac djeluje tako da podie razinu serotonina. Kod niske razine kako serotonina tako i acetilkolina, simptomi Alzheimera mnogo su tei. etvrti vrlo aktivni neurotransmiter je dopamin koji takoer stimulira odreene modane sustave. Kod depresije u nekim je dijelovima mozga esto premalo dopamina; kod shizofrenije ima ga daleko previe u drugim dijelovima. Gotovo svi lijekovi koji utjeu na mentalne funkcije - sredstva za smirenje, stimulanti, opijati, antidepresivi i tako dalje - ine to djelujui na jedan ili vie neurotransmitera. Neuroni funkcioniraju tako da alju signale, poput signala u telefonskoj mrei ili raunalu. Pri ovoj funkciji posreduje neto to bi se moglo nazvati poticajem za akciju. Dendriti, meutim, djeluju na mnogo istananiji nain. Veina dendrita na podraaj ne proizvodi poticaj za akciju. Oni djeluju na 32

susjedne dijelove istog neurona, ili na oblinje neurone putem elektrinih polja, i zatim se vraaju u svoje normalno stanje. Sustavi meusobno djelujuih neurona mogu u dendritima proizvesti oscilirajua elektrina polja.

Neuron RAZMILJANJE U NIZU - IQ Pojednostavljeni model razmiljanja kao neeg linearnog, loginog i hladnog nije pogrean - samo to to nije cijela pria. On je izveden iz aristotelijanske logike i aritmetike: Ako je x, onda je y, ili 2+2=4. Ljudskim biima ta vrsta razmiljanja ide jako dobro i u tome smo nadili sve nie ivotinje. Raunalima ide ak i bolje. Mozak ga moe izvesti zahvaljujui vrlo specifinoj vrsti ivanih sklopova poznatih kao ivani traktovi. ivani traktovi nalik su nizu telefonskih kablova. Akson jednog neurona ili skupine neurona stimulira dendrite sljedeeg neurona ili skupine neurona pa kroz lanac povezanih neurona prolazi elektrokemijski signal, bilo da se radi o jednoj misli ili o toku misli. Svaki neuron u nizu pali se ili gasi i ako se oteti ili iskljui ma koji dio lanca cijeli niz se gasi, kao kod serijski povezanih aruljica na boinom drvcu. ivani traktovi ue (programiraju se) prema odreenom programu ija su pravila u skladu s logikom. To je uenje korak po korak i ima stroga pravila. 33

Kad traimo od djece da neto nabubaju napamet mi ih zapravo potiemo da programiraju mozak za produciranje u nizu. Tako se stvara razmiljanje korisno za rjeavanje racionalnih problema ili ispunjavanje tono odreenih zadataka. To je vrsta razmiljanja tipa kako?, usmjerenog na cilj, pomou kojega uimo gramatika pravila ili pravila igre. Ono je racionalno i logino: Ako postupim ovako mogu oekivati odreenu posljedicu. Razmiljanje u nizu je vrsta mentalne sposobnosti koja se provjerava u standardnim IQ testovima. ivanih traktova i krugova neophodnih za razmiljanje u nizu ima i drugdje u tijelu i kod niih ivotinja. Jednostavna, zadana, serijska podeenost modanog debla i kraljenine modine odgovorna je za refleksni skok koljena, podeavanje temperature tijela i krvnog tlaka i druge sline jednostavne funkcije. Na ovoj razini, serijska programiranost ivaca radi kao termostat centralnog grijanja. Uvjetovani refleksi gotovo su isto tako jednostavni. Razmiljanje u nizu, ili produciranje, zahtijeva precizan protok impulsa, od toke do toke. Postoje ivani traktovi koji, na primjer, svaku toku na mrenici oka vode prema pridruenoj toki thalamusa, a onda od toke do toke na vidno podruje modane kore, te dalje lancem vizualnog produciranja. Druga osjetila poput osjetila mirisa, sluha i dodira koriste druge ivane traktove. Velik dio instinktivnog ponaanja u niih ivotinja takoer se moe pripisati serijskom procesiranju. Instinkt moemo shvatiti kao zadani program, poput instinkta usjeenog u patke i druge ptice, gdje se pti im se izlegne identificira s majkom, prvim brinim objektom ili osobom na koju nailazi, i ostaje kao zalijepljen za tu identifikaciju. Ima pretjerano racionalnih ljudskih bia (i mnogo birokrata!) koji se isto tako zalijepe za programirani nain razmiljanja i teko im je prekriti pravila ili nauiti nova. Razmiljanje u nizu vrlo je slino serijskom produciranju mnogih raunala. I doista, zbog te podudarnosti znanstvenici su prouavajui spoznaju na prvo mjesto stavili ono emu pripada tek drugo mjesto i objasnili ljudsko razmiljanje rjenikom raunalnog produciranja. Kod serijskog raunala podaci su izloeni u nizu djelia - na primjer toke na magnetskoj traci ili elektrini impulsi - koji predstavljaju informacije. S informacijama se barata prema odreenim pravilima (programu). Ali raunala ne mogu sama razmiljati. Ne mogu se pitati rade li prema dobrom programu i postoji li bolji. I ne mogu reagirati na ili raditi s podacima za koje nisu programirani - ne mogu kreativno uiti! Za ljudsko razmiljanje potreban je iri model koji ukljuuje svijest. O tome e biti rijei kasnije, kad vidimo kako surauju razliiti ivani sustavi u ljudskom mozgu. Velik dio razmiljanja koje se u naoj kulturi koristi u praktinom, svakodnevnom ivotu serijsko je razmiljanje ili razmiljanje tipa IQ-a. Mentalna aritmetika jednostavan je primjer. Faza analize kod ma kojeg 34

projekta ukljuuje razlaganje problema ili situacije na najjednostavnije, logine dijelove, a zatim predvianje kauzalnih odnosa koji e izai na vidjelo. Svako strateko planiranje podrazumijeva plan i razradu provedbe, korak po korak. U biznisu, voenje poslova u skladu sa ciljevima podrazumijeva da treba postaviti jasne ciljeve, a zatim razraditi logian niz postupaka za njihovo postizanje. Serijska raunala koja igraju ah ine to tako da analiziraju sve mogue ishode svakog poloaja, a onda korak po korak izraunaju najjai potez.

ivani traktovi u mrenici ili vidnom ivcu. Mrenica je povezana serijski, poput telefonskih kablova. Ista vrsta veze nastavlja se na thalamusu i primarnom vidnom centru kore mozga.

35

Prednost razmiljanja u nizu kao i IQ inteligencije jest u tome to je tono, precizno i pouzdano. Ali kao i tip razmiljanja na kojem se temelji njutonijanska znanost, ono je linearno i determinirano: B uvijek slijedi A na isti nain. Ta vrsta razmiljanja ne priznaje nijanse ni nejasnoe: kod nje je sve da/ne, i/ili. Zadivljujue djelotvorno unutar zadanih pravila, serijsko razmiljanje se slama ako nestane putokaza. Ponaa se kao raunalo kad dobije zadatak za koji nije programirano. Da se posluim metaforom amerikog filozofa Jamesa Carsea, serijsko razmiljanje je ograniena igra. Ono djeluje unutar granica. Od njega nema nikakve koristi kad valja promotriti obzor u potrazi za novim mogunostima ili se nositi s neoekivanim. Stoga emo sada pogledati prvi od druga dva ivana sustava koji rade u tandemu sa serijskim produciranjem i znatno obogauju njegove mogunosti. ASOCIJATIVNO RAZMILJANJE - EQ MOZGA Ova vrsta razmiljanja omoguava nam da povezujemo stvari poput gladi i hrane, doma i udobnosti, majke i ljubavi, lavea pasa i opasnosti, crvene boje i osjeaja uzbuenja ili opasnosti. Asocijativno razmiljanje pozadina je veeg dijela nae isto emocionalne inteligencije - veza izmeu jednog osjeaja i drugog, izmeu osjeaja i tjelesnih osjeta, osjeaja i okolia. Ono nam omoguava da prepoznajemo obrasce poput lica ili mirisa, da svladamo motorike vjetine poput vonje bicikla ili automobila. To je razmiljanje srcem i tijelom. EQ, o kojoj se obino razmilja kao o emocionalnoj inteligenciji, takoer je i inteligencija tijela. To je inteligencija koju sa savrenim rezultatima koriste kako nadareni sporta tako i pijanist koji je sate i sate proveo vjebajui. Strukture unutar mozga koje nam omoguavaju asocijativno razmiljanje nazivaju se ivanim spletovima. Svaki od tih spletova sadri snopove i do sto tisua neurona, a svaki neuron u snopu moe biti povezan sa ak tisuu drugih. Za razliku od precizno isprepletenih ivanih traktova, u ivanim spletovima svaki neuron djeluje na, ili je pod utjecajem, mnogih drugih istovremeno. U svom najjednostavnijem obliku asocijativno razmiljanje izvodi se putem uvjetovane reakcije kao u pokusima sa psima ruskog znanstvenika Pavlova. ivotinje su poele sliniti na zvuk zvona nakon to im je ponavljano davao hranu uz taj zvuk. ivani spletovi omoguuju uenje mnogo sloenijih asocijativnih obrazaca. Input (ulazni podaci) za uenje ide preko jednih elemenata ivanih spletova, a output (izlazni rezultat), u ovom sluaju naredba za ponaanje, preko drugih: izmeu to dvoje posreduju i drugi elementi. Pojedinani element unutar spleta aktivira se ako se velik broj njegovih inputa 36

zapali istovremeno. Snaga uzajamnih veza izmeu elemenata mijenja se s iskustvom i tako, kao to emo vidjeti, cijelom sustavu omoguava da ui. ivani spletovi u mozgu povezani su s udaljenijim ivanim spletovima po cijelom mozgu i tijelu. Oni u deblu mozga, najstarijem njegovom dijelu, nazivaju se mreastim formacijama i prenose ulazne osjetne podatke i za njih vezane izlazne motorike zapovijedi, na primjer hodanje ili gutanje - za kojih zapovijed stie s viih razina mozga, ali se koordinira u niem mozgu ili kraljenikoj modini. Oni takoer upravljaju ciklusom spavanja i budnosti. POVRINA

MODANA KORA ivani splet na kojem se vidi pojednostavljeni oblik piramidnih stanica u modanoj kori. Majka, na primjer, moe mirno spavati uz buku prometa, ali e se probuditi na najmanje mekoljenje svoga djeteta. Mreaste formacije usklauju ovu reakciju buenja. Njihov najsloeniji dio, mreasta formacija thalamusa, moe u jednom asu podraiti samo jedan dio mozga, pa zato govorimo o selektivnoj pozornosti.

37

Za razliku od serijskih ivanih traktova koji su podloni pravilima i strogo programirani pa ne mogu uiti na nov nain, ivani spletovi imaju mogunost reprogramiranja pod utjecajem iskustva. Svaki put kad vidim neki obrazac, veze ivanih spletova koje prepoznaju taj obrazac jaaju, sve dok prepoznavanje ne postane automatsko. Promijeni li se obrazac, mogunost da ga prepoznam takoer e se polako mijenjati sve dok se moj mozak ne reprogramira za prepoznavanje novog obrasca. Veze izmeu neurona u spletu mogu biti razliite jaine i bilo koji element moe uzbuivati ili koiti ostale s kojima je povezan. Uenjem se snaga veza mijenja: ivani elementi koji se pale istovremeno postepeno postaju snanije vezani. Dok uimo voziti auto, na primjer, svaki pokret ruku ili nogu promiljen je i svjestan, a auto jedva da imamo pod kontrolom. to ee vozimo koordinacija izmeu ruku, stopala i mozga jae se usjeca u ivane spletove, sve dok na posljetku ne moramo vie misliti na vonju (barem ne glavom) osim ako iskrsne neto nepredvieno. Sve asocijativno uenje odvija se putem pokuaja i pogreke. Kad takor ui trati po labirintu on ne slijedi pravila, on samo pokuava. Ako ne uspije, ivana veza se ne mijenja; ako uspije, mozak tu vezu jaa. Ova vrsta uenja snano se oslanja na iskustvo: to ee uspjeno ponovimo neku vjetinu to je vjerojatnije da emo je i sljedei put dobro izvesti. Asocijativno uenje je tiho uenje - uim neku vjetinu ali ne mogu oblikovati pravila po kojima sam je nauila, a obino ne mogu ak ni opisati kako sam to nauila. Ne moete nauiti voziti bicikl itajui prirunik! ivani spletovi nisu povezani s jezinom sposobnou niti s vjetinom izraavanja ideja. Oni su naprosto natopljeni iskustvom. Mi osjeamo svoje vjetine, mi ih inimo, ne razmiljamo i ne govorimo o njima. Te vjetine razvijamo jer nam daju osjeaj zadovoljstva ili ispunjenja, ili zato to nam pomau da izbjegnemo bol. Asocijativni ivani spletovi mozga pokrivaju vie toga, ne samo ono to spremno nazivamo emocijama, a nije teko prepoznati kako se na emocionalni ivot uklapa u asocijativni uzorak i kako se uglavnom temelji na tim ivanim spletovima. Limbini sustav, koji je sjedite kontrole emocija u mozgu, ima kako serijske ivane traktove tako i asocijativne ivane spletove. Neke emocije, poput straha od zmija, uroene su i vjerojatno se temelje na serijskoj uprogramiranosti u limbini sustav. Ali veina osjeaja vezana je za pokuaj i pogreku, to je polagano, asocijativno taloenje reakcije na odreeni podraaj. Osim toga, vezani su za naviku. Kad se jednom nauim razljutiti na odreeni podraaj teko mi je drugi put reagirati drugaije. Psihijatrija umnogome postoji zato da ljudima pomogne prekinuti naviku dugogodinjih pogrenih emocionalnih asocijacija. Kao i drugi vidovi asocijativne inteligencije, emocije nisu neposredno verbalne. esto nam je teko govoriti o njima, to jest tono ih opisati, i sasvim 38

je sigurno da nisu ba uvijek racionalne, u smislu da ne podlijeu pravilima i predvianjima. Na nepotpune podatke esto reagiraju na posve nepredvidiv nain. Isto tako, pri prepoznavanju obrazaca svi djelii podataka iz odreenog obrasca imaju mogunost interakcije. Neki dijelovi mogu nedostajati, ili mogu biti drugaiji nego u prvom usvojenom obrascu, ali dobiva se najblia slika. Na taj nain asocijativna inteligencija moe izlaziti na kraj s nejasnim situacijama, ali i pronalaziti priblinosti. Prilagodljivija je, ali manje precizna od razmiljanja u nizu. Emocije pokrivaju iri raspon iskustva od razuma, ali su esto nepouzdanije. Blic sjeanje omogueno je preciznim rasporedom ivaca u dijelu mozga zvanom hipokampus (vidi str. 79). S godinama on moe izgubiti svoje sposobnosti. Ali imamo i sporiji sustav sjeanja koji see u prolost, zasnovan na asocijativnim ivanim spletovima smjetenima po cijelom mozgu. Taj sustav sjeanja moe postepeno uiti nove stvari, poput tjelesnih vjetina i pamenja lica, ak i kad sjeanje na novije dogaaje slabi. Stariju je osobu teko nauiti novim serijski povezanim vjetinama, ali nove motorike vjetine mogu se nauiti u ma kojoj dobi, makar i sporo. Primjer su plivanje ili uenje pjesme napamet. Mnoge od naih emocionalnih reakcija pohranjene su u sustavu dugoronih sjeanja jer se s vremenom tu izgradila njihova asocijativna baza. Ova dva sustava pamenja ne samo da imaju drugaije rasporeene ivce, ve i razliitu biokemiju. Biokemijski mehanizam za uenje koji postoji u sinapsama (spojevima ivaca) kod asocijativnog sjeanja mijenja se sporo i postepeno, a ponavljanjem postaje snaniji kad god se dva neurona istovremeno upale. Obratno, biokemijski mehanizam za uenje kod kratkoronog sjeanja oslanja se na jednokratni signal. Kao kod serijskog ustrojstva mozga tako se i kod njegovog asocijativnog ili paralelnog ustroja moe pronai slinosti s raunalima. To su takozvane neuralne mree ili paralelni procesori. Kao dijelovi mozga koji imaju asocijativne mree, i oni se sastoje od brojnih vrlo sloenih, meusobno povezanih kompjutorskih elemenata. Kao i kod mozga, svaki put kad se upali spoj izmeu tih elemenata, taj spoj jaa i tako raunalo polako ui novo ponaanje. To je razliito od serijskih procesora koji ne mogu uiti. Njih je mogue samo programirati. Paralelna raunala polako ue iz svoje okoline i sama mijenjaju svoje unutranje ustrojstvo. Dok serijsko raunalo ne moe raditi ako je makar i jedna veza u njegovom komunikacijskom lancu zakoena, paralelna raunala su izdrljivija. ak i ako su malo oteena, ipak dobro rade zato to razni paralelni spojevi preuzimaju posao oteenih susjeda. Budui da modane stanice u ljudi svakodnevno odumiru oita je prednost tih naih paralelnih sposobnosti! 39

Dok serijska raunala imaju jezik, niz simbola koji upravljaju raunanjem, paralelni procesori su nijemi. Oni rade po sustavu pokuaja i pogreke. Danas se takva raunala koriste za prepoznavanje rukopisa, itanje potanskih kodova, razluivanje okusa i mirisa, raspoznavanje lica. Mogu se upotrijebiti, na primjer, za izradu fotografije iz djelominog opisa neijeg lica ili izgleda. Prednost asocijativnog razmiljanja je u tome to ono vodi stalan dijalog s iskustvom i moe neprekidno uiti kroz eksperimente. Zna se snai u novom iskustvu. Ta vrsta razmiljanja spretno barata s nijansama i nejasnoama moemo maknuti ak i do 80 posto nekog obrasca, a mozak e ipak prepoznati ono to je preostalo. Raunalo tipa neuralne mree moe prepoznati potanski kod ispisan milijunima razliitih rukopisa. Nedostatak te vrste razmiljanja je u tome to se ui sporo, to nije precizno i to ima sklonost da se vee za navike ili tradiciju. Neka se vjetina ili emocionalna reakcija moe iznova nauiti, ali za to treba vremena i mnogo truda. A kako je asocijativno razmiljanje utljivo, teko ga je podijeliti s drugima. Tako ne moete naprosto ispisati formulu i rei nekome kako se to izvodi. Tu vjetinu svatko mora nauiti na svoj nain, za sebe. Ne postoje dva mozga koja imaju isti sklop ivanih spojeva. Isto tako nema dvoje ljudi koji imaju isti emocionalni ivot. Ja mogu prepoznati vau emociju, mogu suosjeati s njom, ali ne mogu je imati. SURADNJA IZMEU IQ-A I EQ-A Ljudski je mozak mnogo sloeniji od ma kojeg raunala. Neke su razlike oite, kao na primjer ta da je mozak graen od tkiva i krvi, a raunala od silikonskih ipova, ili to to se mozak na sloen nain razvijao tijekom milijuna godina dok su raunala izmislili ljudi imajui na umu odreene ciljeve. A osim toga, mozgovi surauju putem sustava razmiljanja. Mozak nije izolirana jedinica inteligencije, ili izoliran sustav za serijsko prenoenje podataka koji djeluje paralelno s izoliranim asocijativnim sustavom. Ta dva sustava djeluju jedan na drugi, nadopunjavaju se, dajui nam inteligenciju kakvu nijedan ne bi mogao pruiti sam. IQ i EQ meusobno se podravaju. Godine 1993. Seymour i Norwood opisali su pokuse sa ahistima da bi se vidjelo kakva vrsta razmiljanja je u pozadini njihovih strategija. Vrhunskim majstorima i loim igraima nakratko su pokazali niz pozicija od kojih su neke bile uobiajene a neke gotovo besmislene. Obje su skupine zamolili da ponove viene pozicije. Kod uobiajenih pozicija majstori su se mnogo bolje snali od loih igraa, ali kad je trebalo ponoviti apsurdne poloaje obje su grupe imale iste rezultate. Pokazalo se da je razlika u tome to su majstori ponavljajui uobiajene pozicije koristili kombinaciju asocijativnog i serijskog razmiljanja, dok slabi igrai za sve koriste samo razmiljanje u nizu. 40

Otkriveno je da ahovski velemajstor tijekom godina izgradi asocijativne obrasce za oko pedeset tisua uobiajenih tipova ahovskih pozicija. Kad je tijekom igre suoen s problemom, on ne proraunava posljedice svakog svog poteza. On smjesta prepoznaje dobre poteze i serijski (racionalno) analizira samo njih. Lo igra, meutim, pokuava analizirati svaki mogui potez i tako gubi vrijeme i energiju. Posve openito govorei, psiholozi se slau da ljudski mozak ima sklop asocijativnih procesora velikog kapaciteta i serijski procesor malog kapaciteta koji se selektivno bavi pojedinima od njih. Jedna od moguih metafora bio bi reflektor koji se usmjerava na pojedini predmet na tamnoj pozadini. Ono emu se ne posveti zaboravlja se za nekoliko sekundi, iako je u meuvremenu moda proizvelo podsvjesno djelovanje (kao na primjer reklame koje ciljaju na podsvijest). Veina ljudi moe, na primjer, nekoliko sekundi pamtiti sedmeroznamenkasti telefonski broj. Pamenje e potrajati ako ga ponavljamo, ali zaas emo ga zaboraviti omete li nas togod. Mnogo pokusa dokazuje postojanje ovog kratkotrajnog radnog pamenja. Radno pamenje je osnovno obiljeje ljudskog serijskog razmiljanja. Ono nam omoguava da pamtimo gdje smo kad obavljamo neki serijski zadatak poput kuhanja, itanja ili razmiljanja. Ako je tijekom toga procesa serijskog razmiljanja na nekom mentalnom raskriju umu ponueno nekoliko alternativa, radno pamenje nam omoguava da ih ostanemo svjesni dovoljno dugo da se uspijemo odluiti za jednu. Ova vrsta pamenja pri kojem se relevantne alternative dre u punoj svijesti sve dok se trai odgovor, funkcija je prefrontalne kore mozga. Ljudi s oteenim prefrontalnim dijelom, kao kod Alzheimerove bolesti, nekih kljenuti ili povreda, oituju narueno radno pamenje i ne mogu zadrati pozornost i oblikovati pojmove ili ih koristiti prema potrebi. Ako je u naoj svijesti prisutna samo jedna mogunost, mentalna reakcija postaje automatska. Sustav pozornosti postaje manje aktivan i svjesnost se smanjuje. Isto tako, jednostavna, manualna aktivnost kao to je vonja automobila moe postati programirana i uglavnom nema potrebe za svjesnom pozornou. Odatle i proizlazi stalna ljudska glad za novim iskustvima i izazovima - za neim to e zahtijevati nove odluke i stoga veu upotrebu svijesti. Gore opisan sustav pozornosti blizak je Freudovom pojmu ega. On posjeduje povienu razinu svjesnosti, u usporedbi s asocijativnom pozadinom (idom). Moe se nositi s mogunostima, apstrakcijama i racionalnim argumentima - to je sve vaan dio civilizacije. Jo jedan, vrlo dojmljiv primjer suradnje izmeu serijskog i asocijativnog u svrhu poboljanja inteligencije dalo je prouavanje pacijenata s modanim oteenjima koje je izveo dr Antonio Damasio. Jedan od poznatih sluajeva koje 41

Damasio opisuje u svojoj knjizi Descartesova pogreka, a koji ponovno spominje Daniel Goleman u svojoj Emocionalnoj inteligenciji, jest pacijent imenom Elliot koji ima problema s racionalnim razmiljanjem zbog manjeg oteenja prefrontalne modane kore koje je izazvalo emocionalni poremeaj. Tumor nije otetio nijedno podruje mozga koje upravlja donoenjem racionalnih odluka ili IQ-om, te je pacijent i dalje imao vrhunske rezultate na IQ testovima. Imao je dobro pamenje, sve njegove racionalne sposobnosti i znanje bili su netaknuti. Ali ozljeda je prouzroila mlake emocionalne reakcije to je oslabilo sposobnost donoenja racionalnih odluka. Suradnja izmeu IQ-a i EQ-a bila je naruena i on je izgubio sposobnost zdravorazumskog rasuivanja. Kako pokusi sa ahistima tako i Damasiova opaanja ilustriraju usklaenost serijskog i asocijativnog produciranja, odnosno IQ-a i EQ-a, to se barem djelomino moe objasniti sadanjim, ope prihvaenim modelima razmiljanja. Ali ljudi imaju i druge, oite mentalne sposobnosti koje ostaju zagonetka. Mozak posjeduje jo neku vrstu inteligencije za koju znanost o spoznaji jo nema objanjenja. Sada emo zaviriti u neuroloke pokuse koji bacaju malo svjetla na to kako djeluje ova dodatna inteligencija. OBJEDINJAVAJUE RAZMILJANJE - SQ MOZGA Vidjeli smo da raunala mogu simulirati serijsko i asocijativno razmiljanje. PC moe izvesti neto vrlo slino serijskom razmiljanju daleko bre i preciznije od ovjeka. Raunala tipa neuralne mree mogu djelomino podraavati ljudsku sposobnost asocijativnog razmiljanja, a ti e se strojevi napretkom tehnologije nedvojbeno sve vie razvijati. Ali u mentalnom ivotu ovjeka i njegovoj inteligenciji ima mnogo toga to nijedno dosad izgraeno, ili zamiljeno, raunalo ne moe kopirati. Te sposobnosti u ovoj knjizi nazivam duhovnom inteligencijom - inteligencijom koja nam daje smisao, stavlja dogaaje unutar konteksta i prua mogunost preobrazbe. Za razliku od strojeva ljudi su svjesni. Svjesni smo svoga iskustva, svjesni toga da smo svjesni. Na to iskustvo reagiramo s boli ili smijehom, s osjeajem tuge ili smislom za humor. Smijemo se alama i osjeamo zubobolju. Iako nas nauena pravila programiraju tako da tijekom ivota stvaramo duboke navike zasnovane na asocijacijama, ipak smo zadrali slobodnu volju. Ako smo se spremni tome posvetiti i uloiti mnogo energije moemo promijeniti pravila i raskinuti navike. Raunala uvijek rade unutar programa, unutar granica. Igraju ono to smo nazvali ogranienom igrom. Ali ljudi mogu biti igrai bez granica. Moemo pomaknuti mee - moemo se poigrati njima. Sve to moemo zato to imamo i vrstu razmiljanja koja je kreativna, intuitivna, sposobna ponirati. Jezik uimo sustavima serijskog i asocijativnog 42

razmiljanja, ali izmiljamo ga nekim treim sustavom razmiljanja. Uobiajene situacije ili one u kojima smo se zatekli, obrasce ponaanja i pravila razumijemo pomou nae prve dvije vrste razmiljanja, ali nove stvaramo ovom treom. Osim toga, mi ljudi smo bia smisla. Kad mu zadate programiranu zapovijed, raunalo ne pita: Zato to inim? ili to to znai? Ono naprosto slijedi zapovijed. Ljudi vrlo esto postavljaju to pitanje i mnogo su djelotvorniji kad dobiju pravi odgovor. Raunala mogu baratati jezinom sintaksom - ona mogu prepoznati i poslagati rijei u gramatiki toan (pravilima zadan) poredak. Ali samo ljudi razumiju semantiku, znaenje rijei, i zato mogu razumjeti neto poput metafore. Ono to je zajedniko svim tim dodatnim ljudskim sposobnostima jest osjeaj za objedinjenost kad treba pojmiti neku situaciju ili reagirati na nju. U svojoj osnovi razumijevanje je cjelovito - to je sposobnost da se pojmi cjelokupni kontekst koji povezuje sastavne dijelove. Upravo to kontekstualno poimanje nedostaje shizofrenicima koji ne mogu objediniti svoje iskustvo pa ne mogu reagirati na njega na odgovarajui nain. U ovoj emo knjizi to nazivati objedinjujuim razmiljanjem. Sposobnost objedinjavanja bitna je znaajka svijesti i klju razumijevanja neuroloke baze SQ-a. Mnogi od golemog broja neurona u ljudskom mozgu povezani su serijskim lancima ili krunim putevima, dok su mnogi drugi u ivanim spletovima blisko vezani sa ak i do deset tisua drugih. Ali u fizikom smislu ne postoji veza medu svim neuronima, ak niti medu svim lancima ili neuronskim jedinicama. Govorei sa stajalita grae, mozak se sastoji od mnogo nezavisnih specijaliziranih sustava, od kojih neki obrauju boju, neki zvuk, neki taktilne osjete, i tako dalje. Kad pogledam svoju radnu sobu svi ti specijalizirani sustavi bombardirani su milijunima opaajnih podataka - vizualnim, slunim, taktilnim, toplinskim i tako dalje. Pa ipak moja svijest vidi sobu kao cjelinu: moje opaajno polje je objedinjeno. Zagonetka koja postavlja pitanje kako je to mogue, u neurologiji, psihologiji i filozofiji naziva se problemom povezivanja. Kako to moj mozak povezuje raznovrsna opaajna iskustva? Osim toga, dok se ogledam po svojoj sobi razaznajem razliite predmete svoj radni stol, raunalo, CD player, slike na zidu, alicu kave pored sebe.To je jo jedna pojedinost problema povezivanja. U mom mozgu nema sredinjeg neuro modela za CD player ili za alicu kave kojem bi se mogla pripisati ova sposobnost raspoznavanja. Ali to je ve bilo predmet mnogih istraivanja i sada je barem djelimino objanjeno. Istraivaki tim koji su u Frankfurtu predvodili Wolf Singer i Charles Gray, izveo je pokus u kojem su na neurone razliitih dijelova mozga sisavaca prikljuene elektrode. Svi dijelovi mozga u svakom trenutku odailju elektrine signale koji se mogu oitati na elektroencefalografu i osciliraju na razliitim 43

frekvencijama. Singerov tim je otkrio da, kad opaam neki objekt poput alice kave, neuroni u svakom pojedinom dijelu mozga ukljuenom u to opaanje sinhrono osciliraju, na frekvenciji izmeu 35 Hz i 45 Hz (35 - 45 ciklusa u sekundi). Ove sinhronizirane oscilacije objedinjuju mnogobrojne pojedinane opaajne reakcije na alicu - njenu okruglost, boju, visinu i tako dalje - i daju mi iskustvo jedinstvenog, vrstog predmeta. Isto tako, kad bi se elektrode prikljuile na razliite dijelove moga mozga koji opaaju CD player, i za njih bi se otkrilo da sinhrono osciliraju - ali na neto drugaijoj frekvenciji (premda i dalje u rasponu od 35 - 45 Hz) nego neuroni koji su opaali alicu. I tako dalje, za svaki predmet u mojoj sobi. Singerova istraivanja zasada nisu otila dalje od ove studije o oscilaciji ivaca radi objedinjavanja opaaja pojedinih predmeta. Ali neuroloka prouavanja meditanata potkrepljuju i proiruju ove spoznaje o percepciji. U fiziolokom je smislu otkriveno da meditacija poput budistike vipasane ili raja joge (na primjer transcendentalna meditacija) sniava krvni pritisak i usporava metabolizam, dajui naslutiti da je korisna za oslobaanje od stresa. Izvedene su i studije modanih valova u meditanata a, to je vrlo korisno, za razliku od situacije sa alicama i CD playerima, meditanti mogu opisati svoje iskustvo. Na istoku meditant prvo barem dvadesetak minuta odsjedi uspravno u tihoj sobi. Usmjerava pozornost na disanje, na neki zvuk (koji se naziva mantra), ili na predmet poput plamena svijee. Kako ga nita ne ometa um se smiri i meditant se posve opusti. U toj se fazi primjeuju promjene u krvnom tlaku i metabolizmu. Na EEG-u se primjeuju skladni alfa modani valovi, karakteristini za budnu oputenost. U drugoj, dubljoj fazi, meditant prelazi u stanje svijesti u kojem je budan ali mu je um ispranjen od misli ili sadraja. Mogu mu se javiti odreene duboke spoznaje. Prouavanje mozga meditanata EEG-om tijekom te faze pokazuje sve skladnije modane valove na nekoliko frekvencija (ukljuujui i 40 Hz) irom velikih povrina mozga. Meditanti opisuju osjeaj kako sva svijest ulazi u skladno, objedinjeno stanje, a on je oito praen usklaenim oscilacijama ivaca. Sve do nedavno nije bilo istraivanja o tome u kojoj mjeri ivane oscilacije od 40 Hz sudjeluju u objedinjavajuem razmiljanju i koja je njihova uloga, osim Singer-Grayovog (ili slinih radova) i studija o meditaciji. Ali 1990-tih u znanstvenim su se asopisima poeli pojavljivati novi podaci. Razvijena je nova tehnologija, magnetoencefalografija, koja omoguava osjetljivije i opsenije promatranje tih oscilacija po cijelom mozgu i njihove uloge u ljudskoj inteligenciji. Kako emo vidjeti u poglavlju 4, koje je u cijelosti posveeno ovim novim istraivanjima, sada ima znatnih dokaza o tome da usklaene oscilacije ivaca u rasponu od 40 Hz:

44

posreduju pri prenoenju svjesnih informacija izmeu serijskih i paralelnih ivanih sustava mozga, omoguujui koordinaciju zamijeenu pri ahovskim pokusima ili onima o vezi IQ - EQ koje smo ilustrirali Damasijevim radom po svoj prilici ine ivanu bazu same svijesti i svega objedinjenog svjesnog iskustva, ukljuujui opaanje predmeta, opaanje znaenja, te mogunost kontekstualiziranja iskustva i mijenjanja konteksta ine neuralnu bazu objedinjujue inteligencije vieg reda koju u ovoj knjizi nazivamo SQ ili duhovna inteligencija. TRI PSIHOLOKA PROCESA Freudova psihologija opisuje objedinjavanja iskustva. To su: dva osnovna procesa prosijavanja i

primarni proces ili id, koji je u osnovi nesvjesno - svijet spavanja, snova, nesvjesnih motivacija, lapsusa, potisnutih sjeanja i tako dalje. sekundarni proces, svijet svjesnog ili ega, koji je u cijelosti logian, racionalan i linearan. Neuroloki gledano, primarni proces podrava paralelno i asocijativno razmiljanje, a sekundarni serijsko. ali iz grade mozga vidjeli smo da postoji i trea vrsta razmiljanja, objedinjavajue razmiljanje, koje je po svemu sudei ivana baza onoga to u nazvati tercijarnim procesom. Mnogi koji su se bavili religijom, kao i mnogi humanistiki i transpersonalni psiholozi opisali su tri psiholoka procesa. Ken Wilber, na primjer, naziva ih predpersonalnim (instinktivnim), personalnim (fenomen ego razine) i transpersonalnim (poniranje izvan ogranienog sebstva ega prema jezgri bivstva). Danas ve imamo dovoljno podloge za to da ta tri procesa veemo uz tri neuralne podloge u mozgu i iz njih proizlazee tri inteligencije. Ovo je ilustrirano jednostavnim dijagramom mentalnog ivota koji proizlazi iz tri razine sebstva, pri emu svaki koncentrini krug predstavlja razliit psiholoki proces. U treem dijelu ove knjige, Novi model sebstva, opirnije u razraditi tu ideju.

45

Svaki od tri koncentrina kruga predstavlja razliit psiholoki proces. Racionalna razina, IQ, u naoj zapadnoj, tehnologijom voenoj kulturi, vrlo esto - moda preesto - se koristi za interakciju s vanjskim svijetom pisanih tekstova, rasporeda i linearnog planiranja, usmjerenog prema cilju. Kod kue, u privatnom ivotu, moemo se opustiti u svom mijeanom racionalno-asocijativnom stanju (IQEQ) u kojem dolaze do izraaja razliite strane nae linosti. Emocije i snovi vie su asocijativni, vezani za sredinji sloj sebstva. Korak dalje od toga je dubok san, stanja u koja ulazimo pri dubokoj meditaciji ili proces iz kojeg crpimo kad neto stvaramo. U treem sloju, dubokom sreditu sebstva(SQ), te povrinske pojave stavljaju se u iri kontekst 46

i meusobno povezuju. Tercijarni proces vezan je za duhovnost i duhovnu inteligenciju u najirem smislu te rijei. HIPER-RAZMILJANJE, TERCIJARNI PROCES I SQ Na najjednostavnijoj neurolokoj razini opisala sam SQ kao sposobnost da se iskustvo uoblii ili smjesti u novi kontekst, te stoga sposobnost da promijenimo nain gledanja na svoje iskustvo. Postoji matematska teorija poznata pod nazivom hiperprostor koja to donekle jednostavno objanjava. Ukratko, prostor nema samo tri dimenzije, ak ni etiri, ve n dimenzija, od kojih svaka prua odmaknutiji pogled na onu prijanju. U svojoj knjizi Hiperprostor (Hyperspace) Michio Kaku uzima primjer obitelji zlatnih ribica koje plivaju u krug u okruglom akvariju. Iz svoje trenutne perspektive ribe nemaju osjeaj da su u akvariju niti da je on ispunjen tekuinom koju mi zovemo vodom. To je naprosto njihov svijet i one ga uzimaju kao takvog. Ali u Kakuovom primjeru, jedna riba odjednom iskae iznad povrine vode. Ah! uzvikuje ona. Pogledaj odakle ja to dolazim! Ona vidi akvarij, ostale ribe i vodu iz udaljenije perspektive i vidi da dolazi iz svijeta riba u vodi. Ta riba sada zna da izvan akvarija postoji iri svijet, neto osim vode kroz to je takoer mogue kretati se. Tako je svoju situaciju stavila u novi kontekst i promijenila svoje gledanje na stvarnost. Kroz mala opaajna iskustva poput ovoga, SQ omoguava da se mo mijenjanja konteksta i preobrazbe oituje u svakodnevnim situacijama. Kad god pogledamo svijet na nov nain vidimo objekte u novim odnosima, medu sobom i prema svijetu. Ali to je samo najosnovnija dimenzija jedne inteligencije (i za nju vezanih ivanih procesa) koja u sloenijem obliku dodiruje i preobraava nae ivote na svakoj razini. Proireni horizonti zlatne ribice ogranieni su na to da vidi svoju posudu i ostale ribe u irem kontekstu. Ali kod ljudskih bia sloenije varijacije tih istih ivanih procesa mijenjaju smisao i samu sr ivljenja. U svojoj knjizi Tibetanska knjiga ivljenja i umiranja, na primjer, Sogyal Rinpoche opisuje kakav je dubok uinak na njegovu svijest i kakvo dalekoseno znaenje po njegov ivot imala iznenadna spoznaja stvarne prirode nestalnosti. Ali ono to on ovdje kae o nestalnosti moe se primijeniti na svaku spoznaju steenu pomou SQ, ili tercirajnog psiholokog procesa. Kao da smo cijeloga ivota letjeli avionom kroz tamne oblake i nevrijeme, kad se odjednom avion vine u visine u vedro, bezgranino nebo. Nadahnuti smo i ushieni ovim prodorom u novu dimenziju slobode ... I dok se ta nova svijest kristalizira, gotovo nepomuena, pojavljuje se ono to Upaniade (drevni hinduistiki tekstovi) nazivaju okretanjem u sjedalu svijesti - osobno, posve nepojmovno otkrie onoga to smo, zato smo ovdje i kako nam se valja 47

ponaati, to se na kraju svodi na nita manje nego nov ivot, novo roenje, moglo bi se rei uskrsnue. Ovaj osjeaj da smo uskrsnuli iskustvena je dimenzija duhovne inteligencije. To nije samo stanje uma ve nain spoznaje, nain ivljenja koji u potpunosti preobraava nae poimanje i nae ivote. 4. NETO VIE O IVANIM OSCILACIJAMA OD 40 HZ, SVIJESTI I SQ Postojee teorije o svijesti trebale bi skinuti naglasak s uloge osjetnih podraaja pri odreivanju tekuih spoznajnih dogaaja. Umjesto toga, skloniji smo stajalitu da je ivani sustav u osnovi zatvoreni sustav koji stvara oscilatorna stanja zasnovana na priroenim svojstvima membrana svojih neurona i na njihovoj povezivosti. Ova oscilatorna stanja oblikuju one dogaaje prikupljene osjetnim podraajima koje je mogue obraditi. Denis Pare i Rodolfo Llinas, Neuropsihologija Ovih nekoliko visoko uenih i teko prohodnih reenica dovodi u pitanje dvije tisue godina zapadnjakog filozofiranja o prirodi uma, i zadnjih sto godina teoretiziranja na istu temu, od strane znanstvenika koji se bave spoznajom i neurobiologa. Sve od Platona vjerujemo da je svijest svjesna neega. Uili su nas da je um prazna ploa (ili skup neurona) koju potiu podraaji iz vanjskog svijeta. Rijeima filozofa sedamnaestog stoljea, Johna Lockea: Sve ideje potjeu od osjeta ili su odraz. Zamislimo um kao list bijelog papira, bez ikakvih znakova, bez ideja. Slino stajalite dovelo je 1994. do zapanjujue hipoteze dobitnika Nobelove nagrade Francisa Cricka: Vi, vae radosti i tuge, vaa sjeanja i vae ambicije, va osjeaj osobnog identiteta i slobodne volje, sve je to u stvari nita doli ponaanje golemog skupa ivanih stanice i uz njih vezanih molekula. Za neurologe poput Cricka, vano je jedino ponaanje - bilo to ponaanje izolirane ivane stanice ili cjelokupne individue. Svijest, puka popratna pojava toga ponaanja, neto je to znanstvenici mogu zanemariti. Nedavno istraivanje oscilacija modanih ivaca od 40 Hz, koje su proveli Pare i Llinas, naprotiv pokazuje da je svijest uroeno svojstvo mozga. Svijest naprosto jest, u i po sebi, iako se ova pozadinska, priroena svijest moe modelirati (stei odreeni oblik) stimulacijom izvana, ili iz samoga tijela. Blie budistikim misliocima u posljednjih dvije tisue godina i njihovom gledanju na svijest, ili zapadnim idealistikim filozofima poput Kanta, Hegela i Schopenhauera, istraivanje Pare-Llinasa pokazuje, kako emo vidjeti, da je svim sisavcima zajednika ta priroena svijest i da je sama svijest transcendentalan proces - to jest, naa nas svijest stavlja u dodir s realnou 48

koja je daleko dublja i bogatija od puke povezanosti i vibriranja nekoliko ivanih stanica. NERVNA BAZA TRANSCENDENTNOSTI Transcendentnost je vjerojatno najosnovnije svojstvo duhovnog. Pod transcendentnim teolozi i mnogi vjernici obino podrazumijevaju ono to je izvan fizikog svijeta. Ja u ovoj knjizi mislim na neto skromnije, a u isti mah temeljnije. Transcendentno je, kako ga ja ovdje predstavljam, ono to nas vodi s onu stranu - s onu stranu sadanjeg trenutka, nae sadanje radosti i patnje, naeg sadanjeg ja. Vodi nas izvan granica naeg znanja i iskustva i postavlja ih u iri kontekst. Transcendentno nam daje okus onog udesnog, beskonanog unutar nas ili unutar svijeta oko nas. Mnogi koji dozive transcendentno nazivaju ga Bogom, neki kau da su imali mistino iskustvo, drugi ga pak osjete kroz ljepotu cvijeta, djeji osmijeh ili skladbu. Obino su ta iskustva transcendentnog - koja, kau psiholozi, doivi ak 70 posto ljudi - razlog zbog kojeg nerado prihvaamo neto poput Crickove zapanjujue hipoteze. Ponaanje molekula i ivanih stanica je konano, a ljudska bia su u stanju doivjeti i doivljavaju beskonano. Sposobnost da pristupimo iskustvu vieg smisla i vrijednosti, i da ga primijenimo, baza je onoga to nazivam SQ-om. Mnogi od nas bi voljeli da postoji i znanstveno objanjenje za to, ali ne takvo koje bi umanjilo ili ponitilo upravo ona svojstva u nama i naim iskustvima koja nas ine najljudskijima. Vrlo jednostavan primjer transcendentnog fenomena u prirodi, usporedivog sa stanjima oscilirajuih ivaca o kojima govore Pare i Llinas, jest potpuno miran i bistar ocean na kojem su nastali valovi. Voda oceana je u svakom valu, ona je bit svakog vala, pa ipak, kad gledamo taj prizor vidimo samo valove. Kad bismo mi bili valovi, vidjeli bismo samo jedni druge a ne i ocean, iako bismo moda u sebi imali neki dublji doivljaj oceana. I Svemir se moe pojmiti kao takav miran, bistar ocean energije, a sve postojee stvari i bia kao valovi na njemu. To je opisala najistananija fizika Svemira koju zasada posjedujemo - teorija kvantnog polja. Prema toj teoriji Svemir i svi njegovi dijelovi sainjeni su od energije u razliitim stanjima pobuenosti. Ljudi, stolovi, stolice, drvee, zvjezdana praina i tako dalje, oblici su dinamine energije na pozadini (kvantni vakuum) mirne, neuzburkane energije koja stoga nema nikakvih svojstava koja moemo izravno vidjeti, dodirnuti ili izmjeriti. Svako takvo svojstvo znailo bi uzburkanost (val) u vakuumu, ali ne i samog vakuuma (ocean). Stoga bi se moglo rei da je kvantni vakuum transcendentan svojim svojstvima, transcendentan postojanju. Pa ipak i samo postojanje oituje ovu transcendentnu dimenziju, ega je primjer Kazimirov efekt, kako ga nazivaju fiziari: kad se dva metalna tanjura nalaze jako blizu jedan drugom, blagi 49

pritisak koji kvantni vakuum vri na svaki od njih djeluje tako da se oni meusobno privlae. Vrsta transcendencije koju ilustrira kvantni vakuum slina je onoj opisanoj kao Tao ili Praznina (Shunyata) u mnogim taoistikim, hinduistikim i budistikim tekstovima. Kako to opisuje Knjiga puta i vrline: Pogledaj, ne moe se vidjeti - to je oblik onkraj. Sluaj, ne moe se uti - to je zvuk onkraj. Dohvati ga, ne moe se uhvatiti - neopipljiv je. To troje je neodredivo; Stoga je spojeno u jedno. Odozgo nije blistavo; Odozdo nije mrano; Neprekinuta nit koju je nemogue opisati. Vraa se nitavilu. Oblik bezoblinog, Lik bezlinog, Naziva se neopisivim i izvan dosega je mate. Ali iako su istonjaki mudraci osjeali da ne mogu rei nita o Praznini, da ne mogu dohvatiti Tao, isto tako su znali da ga meditanti mogu doivjeti u stanju prosvjetljenja. Takvo iskustvo bismo moda mogli nazvati duhovnom verzijom Kazimirovog efekta u fizici. Pobuivanje kvantnog vakuuma moe se usporediti s prebiranjem po icama gitare. ice vibriraju i osciliraju. Ova nas analogija vodi blie mozgu iji neuroni na podraaj osciliraju. Studija Wolfa Singera i Charlesa Graya o problemu povezivanja (strana 52 - 53) pokazala je da snopovi neurona po cijelom mozgu simultano osciliraju na jednakim frekvencijama (oko 40 Hz) ako opaaju isti predmet. Uspjeli su pokazati da takvo skladno osciliranje objedinjuje nau percepciju. Na ivanoj razini ta bi se jedinstvenost mogla opisati kao transcendentna dimenzija aktivnosti zasebnih neurona. Bez nje, na bi se svijet sastojao od besmislenih djelia. Da se vratimo usporedbi s oceanom, takve skladne oscilacije su ocean pozadinske svijesti, dok su odreeni opaaji, misli, osjeaji i tako dalje, valovi na tom oceanu - modulacije osnovne oscilatorne aktivnosti. Tako, u najmanju ruku, svaka pojedina misao ili osjeaj ima transcendentnu dimenziju u iroj, oscilirajuoj pozadini.

50

OPA SLIKA IVANIH OSCILACIJA U stvari, u mozgu, kako se vidi na EEG slikama, postoje razliite oscilacije i valovi raznovrsnih frekvencija. Neurolozi su uspjeli povezati neke od tih razliitih valova s odreenim razinama mentalne aktivnosti ili budnosti (vidi tablicu). Zna se da su sve te razliite ivane oscilacije povezane s elektrinim poljima u mozgu koja stvaraju mnogobrojni dendriti to usklaeno osciliraju, ali se ne pale. Takve oscilacije razlikuju se od poticaja za akciju koji praskaju du ivanog aksona; one predstavljaju drugi nain komuniciranja mozga sa sobom. Sve do nedavno nije se moglo otkriti mnogo vie o prirodi, funkciji ili opsegu ivanih oscilacija jer je jedina naprava dostupna za njihovo promatranje bio EEG. Elektrina polja u mozgu vrlo su slaba, a sam mozak (koji provodi elektricitet) i lubanja djeluju kao zapreka izmeu elektroda EEG-a postavljenih na kou lubanje (u ili na mozak elektrode se mogu postaviti samo tijekom neophodnih kirurkih zahvata). Saznanja su stoga bila manjkava i ograniena. ak i Singer-Grayovo istraivanje izvreno je mjerenjem oscilacija u odreenim neuronima koritenjem pojedinanih elektroda, te je stoga takoer bilo ogranieno. Ta su mjerenja bila dovoljna da ilustriraju postojanje simultanih oscilacija u razliitim dijelovima mozga prilikom pojedinog opaajnog (vizualnog) ina, ali nisu mogla dati sveukupnu sliku opsega tih oscilacija u stotinjak toaka istovremeno. Iako zanimljivi, ovi rezultati nisu bili dovoljni da objasne cjelokupnu modanu aktivnost poput svijesti, niti da ilustriraju opsenu transcendentu dimenziju naeg spoznajnog ivota. Jo nedavno, godine 1994., Francis Crick odbacio je mogunost da bi oscilacije od 40 Hz mogle imati neku veu vanost rijeima: Sve u svemu, teko je povjerovati da naa iva slika svijeta uistinu u cijelosti ovisi o aktivnosti neurona koji su tako 'buni' i tako teki za promatranje.

51

to znae razliiti modani valovi

Vrsta Brzina Kada/gdje se uglavnom promatraju Delta 0.5 - 3.5 Hz Dubok san ili koma Takoer prevladava kod dojenadi Kod sanjanja i kod djece od 3-6 godina Mozak miruje to znae

Theta

3.5 - 7 Hz

Povremene informacije prelaze iz jednog dijela mozga u drugi iz hipokampusa na trajniju pohranu u kori mozga Stanje budne oputenosti Usredotoen mentalni rad Pri Singeru i Grayu odgovoran za povezivanje opaanja Zasad nepoznata u funkcija

Alfa

7 - 13 Hz

Odrasli ili djeca od 7-14 godina Odrasli

Beta

13-30 Hz

Gama

oko 40 Hz

Svjesni um, budan ili pri sanjanju

oko 200 Hz

Nedavno otkriveni hipokampusu

MAGNETO-ENCEFALOGRAFIJA - MEG Magneto-encefalograf (MEG) usavrena je verzija starog EEG-a. Dok EEG mjeri elektrinu aktivnost mozga, MEG mjeri uz nju vezanu magnetsku aktivnost. Nema problema s fizikim preprekama jer mozak, lubanja i koa ne ometaju magnetsko polje. MEG tehnologija poela se razvijati krajem 1980-tih, ali prvi strojevi mogli su mjeriti samo mala podruja mozga istovremeno. Razvojem MEG-a za cijelu lubanju, krajem 1990-tih, neurolozi su napokon dobili sliku ivanih oscilacija po cijelom mozgu i duboko u njemu. 52

Dosada su MEG istraivanja dala mnotvo podataka o brojnim i sloenim oscilatornim ritmovima mozga, o njihovom opsegu, funkciji i vezi s tjelesnim kretnjama, vizualnim slikama, slunim zapovijedima i koncentracijom. Kako nas zanima ivana aktivnost vezana za svijest i SQ najvaniji su nam podaci o oscilacijama od 40 Hz. IVANE OSCILACIJE OD 40 HZ Veliki dio istraivanja o prirodi i funkciji oscilacija od 40 Hz po cijelom mozgu izveli su Rodolfo Llinas i kolege pri njujorkom Medicinskom fakultetu. Llinasa je oduvijek poticala strast za razumijevanjem odnosa um-tijelo. Najvaniji problem koji ovjek moe pokuati rijeiti ako je neurolog jest to da otkrije u kojem su odnosu mozak i um, kae on. Njegov rad dodatno rasvjetljava istraivanja Singera i Graya o skladnim ivanim oscilacijama i njihovoj ulozi u rjeavanju problema povezivanja. MEG studije su pokazale da relativno brzih oscilacija od 40 Hz ima po cijelom mozgu, u razliitim sustavima i na razliitim razinama. U vanjskim dijelovima mozga nalazimo ih u mrenici i u njunom podebljanju (bulbus olfactorius). Pojavljuje se i u talamusu, u talamikoj retikularnoj jezgri i u neokorteksu. U stvari, oscilacije od 40 Hz pokrivaju cijelu modanu koru, kreui se u valovima od naprijed prema natrag. Ovdje u modanoj kori one imaju dvije komponente. U krajnjem sloju modane kore skladni valovi od 40 Hz ponaaju se kao mirno strujanje. Smatra se da ono omoguava prostorno i vremensko povezivanje odreenih opaajnih ili spoznajnih iskustava. Dublje u modanoj kori, gdje se javljaju podraajni podaci, vie lokalizirani valovi od 40 Hz djeluju kao mrekanje na jezeru mirno strujeih oscilacija. Smatra se da upravo ti lokalizirani valii ine sadraj odreenih opaajnih ili spoznajnih iskustava. Kako lokalizirane tako i opsenije oscilacije transcendiraju sposobnosti svakog pojedinog neurona ili grupe neurona na nekom podruju utoliko to prenose i povezuju opaajno i intelektualno produciranje po cijelom mozgu. Drugim rijeima, one stavljaju aktivnost jednog podraenog neurona u iri, smisleniji kontekst (zaeci SQ-a). Te oscilacije pronalazimo u mozgu svih sisavaca, a otkrivene su i u nekih ptica i skakavaca, iako mozak tih ivotinja jo ne razumijemo dovoljno dobro da bismo mogli znati znae li one isto to i u sisavaca. Llinasova najnovija istraivanja pokazuju da su oscilacije od 40 Hz prisutne u mozgu u posve budnom stanju i pri sanjanju ili REM-u (hitrom micanju oima koje po svoj prilici prati akciju u snu). Implikacije toga su goleme, kako za prirodu svijesti openito tako i za razumijevanje ivane baze duhovne inteligencije. 53

Njegov je rad pokazao, kao prvo, da je prisutnost svijesti (uma) u mozgu vezana za prisustvo ivanih oscilacija od 40 Hz; te aktivnosti nestaje ako je mozak u komi ili pod anestezijom, a u dubokom snu bez snova jedva je zamjetljiva. Kao drugo, on je dokazao da su oscilacije od 40 Hz u cijelosti prisutne pri sanjanju, u REM* snu, iako u REM stanju mozak nije prijemiv na vanjske opaajne poticaje. Razlika izmeu posve budnog mozga i mozga koji sanja, pokazao je Llinas, i jest samo u tome - je li mozak podloan vanjskim osjetnim podraajima ili nije. Mozak koji sanja odijeljen je od veine miinih aktivnosti i ego/racionalnih misli. Upravo to otkrie navelo je Llinasa i njegove kolege na zakljuak da je svijest, ili um, sutinsko stanje mozga a ne tek nusprodukt osjetilnih iskustava. Kad sanjamo mozak iskljuuje vanjski svijet i posveuje se svojim unutranjim procesima. Llinas je miljenja da se isto dogaa prilikom sanjarenja, transa ili halucinatornih stanja - um se bavi svojim unutranjim procesima a ne vanjskim svijetom. Otkud nam, dakle, um? Kako to da imamo ideje i bavimo se smislom? Kako se oscilacije od 40 Hz stvaraju u mozgu? to ih izaziva? Da bismo odgovorili na ova pitanja prvo moramo pogledati kakva je uloga dijela mozga koji se zove talamus i u kakvom je on odnosu s modanom korom. Talamus je dio primitivnog prednjeg mozga. On se uglavnom bavi primanjem osjetnih podraaja, ali neki se dijelovi takoer bave emocijama i kretanjem. Nalazimo ga u niih kraljenjaka, poput riba i gmazova. Kod ljudi je talamus na vrhu kraljenine modine, okruen naborima razvijene modane kore koja se kasnije razvila. On je neka vrsta glavnog releja ili razvodne stanice. Sve negdje do kraja 1980-tih pretpostavljalo se da je funkcija talamusa prenositi signale vanjskih osjetnih podraaja modanoj kori, gdje ih je mogue obraditi serijski ili paralelno. Llinas i kolege otkrili su neto drugo. Prema njihovim zakljucima, ti specifini putevi od talamusa prema modanoj kori koji prenose osjetne podraaje zauzimaju samo 20 - 28 posto sinapsi to povezuju talamus s modanom korom. Na osnovi toga su zakljuili da veina spojeva izmeu talamusa i modane kore slui u neke druge svrhe. A ta druga svrha, po miljenju Llinasa i Parea, jest stvoriti krug izmeu nespecifinih podruja talamusa i kore mozga kroz koji se prirodno oscilirajui neuroni sami organiziraju u oscilacije od 40 Hz po cijelom mozgu. Te opsene oscilacije omoguuju kako vremensko povezivanje tako i sadrajnost spoznajnih iskustava, drugim rijeima djelovanje svjesnog uma: ... svijest nije nusprodukt podraajnih informacija ve e prije biti da se ona prirodno stvara, a podraajne informacije je oblikuju (ili stavljaju unutar konteksta). Ukratko, mozak je graen tako da bude svjestan i graen tako da ima transcendentnu dimenziju.
* REM -rapid eye movement, stanje dubokog sna kad se brzo pokreu one jabuice.

54

Vraajui se naoj glavnoj temi SQ-u, ove oscilacije od 40 Hz mogli bismo nazvati njezinom ivanom podlogom. Ba kao to linearni ili serijski ivani traktovi omoguuju obradu racionalnih, logikih podataka (IQ), a paralelni ivani spletovi obradu predsvjesnih i nesvjesnih asocijativnih podataka (EQ), oscilacije od 40 Hz po cijelom mozgu omoguavaju da se nae iskustvo povee i stavi u kontekst ireg smisla (SQ). U redu, ali jo uvijek razgovaramo samo o neuronima i njihovim oscilacijama. Zar odatle potjee um? Zar se on uistinu zainje vibracijom jednog neurona a onda, proavi kroz skladne oscilacije u mozgu, postaje sloen? Ako je tako, nemaju li neurolozi poput Francisa Cricka, koji su sve sveli na najnii mogui nazivnik, pravo? Nismo li mi samo aktivnost mnotva bunih neurona? Ili su nai korijeni dublji? to uzrokuje oscilacije ivaca koje omoguuju svijest? Smijemo li pretpostaviti da je svjesni um neto elementarnije, temeljnije ak i od ivanog ustroja mozga? Filozofi, psiholozi znanstvenici i teolozi do u beskraj raspravljaju o tim pitanjima. Iz mnogobrojnih knjiga i studija posveenih ovoj temi razabiru se etiri osnovna stajalita. Ameriki filozof David Chalmers ih je ispitao i procijenio dokaze u prilog svakom pojedinom. Evo njegovog prikaza etiriju mogunosti, popraenog mojim razmiljanjima o tome koju drim najvjerojatnijom i kako mislim da bi to moglo izgledati u praksi.

55

1. 2.

Osjetni podraaj preko talamusa ide u srednje slojeve modane kore tono odreenim putevima. Valno gibanje u prvom sloju modane kore (apikalni dendriti) veu se pomou petlji za nespecifine jezgre talamusa.

ODAKLE NAM SVJESNI UM? Prvo objanjenje toga odakle dolazi svijest poznato je kao dualistika pozicija. Dualisti se slau da u Svemiru postoje dvije sutinski razliite realnosti, ili tvari: jedna je materijalna i pokorava se zakonima poznate fizike; druga je svijest i lei izvan fizike. Francuski filozof sedamnaestog stoljea Rene Descartes najpoznatiji je suvremeni dualist. Znam, rekao je on, da imam um. Znam da imam tijelo. I znam da je to dvoje posve razliito. Za Descartesa um i tijelo su sluajno povezani u tijelu na mjestu hipofize. Da je danas iv i da zna za ivane oscilacije od 40 Hz bez sumnje bi rekao da se um i tijelo sluajno susreu u tim oscilacijama. Descartes nije sumnjao u postojanje besmrtne ljudske due i njezine inteligencije. Izvor i jednog i drugog za njega je Bog. Uistinu, za Descartesa je sva inteligencija duhovna inteligencija jer je vjerovao da se naa inteligencija sastoji od jasnih i odreenih ideja koje je Bog zasadio u na um. ak i u znanstvenim krugovima i danas ima mnogo uvaenih dualista. Dobitnik Nobelove nagrade, neurobiolog Sir John Eccles je zajedno s filozofom Karlom Popperom napisao Sebstvo i njegov mozak (The Self and its Brain), gdje razvija teoriju da je materija sainjena od atoma a um od psihona, temeljnih jedinica svijesti. Ali veina znanstvenika danas odbacuje dualizam kao znanstvenu i filozofsku bemislicu. Velika veina miljenja i dokaza danas navodi na zakljuak da, ako postoji neto takvo kao to je svijest, njeno poelo na neki nain mora biti unutar onih istih temeljnih fizikalnih zakona koji omoguuju postojanje svega ostaloga. Postoji li neto to je samo po sebi svijest? Sumnja li itko ozbiljno u to? Da, takvo stajalite zauzimaju mislioci poznati kao eliminativni materijalisti. Meu njima je danas najpoznatiji filozof Daniel Dennett koji u svojoj Objanjenoj svijesti (Consciousness Explained) zapravo pobija postojanje svijesti. Za Denneta i mislioce toga opredjeljenja postoji samo mozak s neuronima, njihovom strukturom i funkcijom. Kao to za biheivioriste s poetka dvadesetog stoljea, poput J.B.Watsona, nema smisla ni raspravljati o bilo em drugom tovie, to je nemogue. Ako u mozgu postoje oscilacije od 40 Hz, dobro. Moemo se upitati kakvu ulogu one igraju pri opaanju i obradi informacija. Moemo se pitati kakvo ponaanje izazivaju. Moemo se takoer pitati koji neuroni osciliraju pri kojem prizoru. Ali ta ideja o svijesti kao takvoj nije nita drugo ve matarija. 56

Eliminativni materijalisti smatraju rasprave o takvim stvarima gubljenjem vremena. Dennettovi kritiari kau da, premda on moda nema svijesti, mora dopustiti drugima da je moda ipak imaju. Mnogi neurolozi na osnovi vlastitog iskustva dre da svijest postoji i pokuavaju dokuiti taj fenomen. Francis Crick, na primjer, spada u one koji prihvaaju postojanje fenomena svijesti i potrebu za njegovim objanjenjem, ali u isti mah njegova zapanjujua hipoteza otkriva da on i slini mislioci dre kako se um moe u potpunosti objasniti postojeom materijalistikom znanou. Njih se esto naziva mekim materijalistima. Ma to svijest bila, kau oni, jednoga e dana biti u cijelosti objanjena kao nita drugo doli fenomen potaknut graom i funkcijom neurona. Te oscilacije od 40 Hz ili neto tome slino govore sve. Ne postoji nikakav ljudski duh neovisan o mozgu. Mislilac poput Cricka e ak dopustiti postojanje objedinjavajue inteligencije izazvane skladnim oscilacijama ivaca, moda e je ak u ogranienom smislu povezati sa smislom, ali malo je vjerojatno da bi taj osjeaj za smisao nazvao duhovnom inteligencijom. Zatim postoje oni koji zadiru dublje od dananjeg materijalizma tvrdei da materija zapravo ima dva aspekta - da su um i materija dva lica istoga novia. Njih katkad nazivaju svojstvenim dualistima, budui da dre da ista temeljna tvar Svemira, ma to to bilo, ima dvostruka svojstva - duha i materije. to se tie veze izmeu oscilacija od 40 Hz i svijesti oni bi rekli da graevna tvar neurona, materija, poprima osobine svijesti kad neuroni skladno osciliraju. U ovom bi sluaju proglasili svijest popratnom pojavom ivanih oscilacija. Razliita je od samih oscilacija, koje su zaseban fenomen, ali joj nita ne prethodi. Ona je tek svojstvo proizalo iz odreene kombinacije neurona. Kao odgovor na pitanje to izaziva oscilacije? i Odakle potjee svijest? ovi teoretiari dvostrukog aspekta rekli bi da oscilacije naprosto osciliraju i pritom nastaje svijest kao novo svojstvo toga sustava. Tek tako, kao magijom, primjeuju kritiari. A to je onda s transcendentnou i ljudskim duhom? Kad je rije o svijesti teoretiari dvostrukog aspekta, po naem miljenju, doputaju slabaan oblik transcendentnosti, a to se ljudskog duha ili due tie, donekle su blizu onome to psiholog C. G. Jung naziva kolektivnim nesvjesnim - mi odreenu dimenziju svoga mentalnog ivota dijelimo s drugim biima. Prema tome stajalitu svijest je svojstvo koje nastaje s mozgom, ili moda ak sa ivotom, u svakom sluaju s mozgom sisavaca u kojem su uvijek prisutne oscilacije od 40 Hz. U tom smo sluaju mi, ljudska bia, ako nita drugo a ono djeca ivota na ovom Planetu, ili barem ivota sisavaca, te stoga nismo samo skup neurona ili svog ogranienog ega. Naa svijest, ili barem neki aspekti nae inteligencije, dio su opsenije prie. Transcendentna inteligencija koju mi ovdje nazivamo

57

duhovnom u tom je sluaju inteligencija koja nadilazi granice nas samih i ukorjenjuje nas u iru rijeku ivota. David Chalmers primjeuje da teorije dvostrukog aspekta zvue suvislo ali ga ipak ostavljaju nezadovoljnim. Mnogi su istog miljenja. Prema Chalmersovim rijeima: ovjek od temeljnog zakona oekuje da govori o neem temeljnom. Ako je svijest temeljno svojstvo praiskonske tvari, zato se javlja samo kod mozga ili kod skupova oscilirajuih neurona? Zato se ne pojavi i kod telefona? pita on ironino. Chalmers, nadovezujui se na rad ranijeg filozofa Bertranda Russella iz 1927. godine, nudi neto temeljnije. Poput Russela, on sugerira da je neto to naziva protosvijeu temeljno svojstvo sve materije, ba kao i masa, naboj, vrtnja (spin) i poloaj. Prema tom stajalitu, protosvijest je sastavni dio temeljnih fizikalnih zakona Svemira i postoji sve od poetka vremena. Sve postojee - temeljne estice poput mezona i kvarkova, atoma, kamenja, zvijezda, drvea i tako dalje - posjeduje protosvijest. I drugi su znanstvenici toga miljenja. Biolog Julian Huxley pie: .... sva se realnost dakle sastoji, kako to (filozof) Whitehead kae, od dogaanja. Dogaanja gledana izvana su materija; doivljena iznutra, ona su um. Nekoliko godina prije toga Jung je pisao: Budui da su psiha i materija dio jednog te istog svijeta, i tovie, u stalnom dodiru jedna s drugom .... ne samo da je mogue, ve je prilino vjerojatno, da su psiha i materija dva razliita aspekta jedne te iste stvari. Prema tome bi neke strukture, poput mozga, imale u sebi sve potrebno za spajanje svih djelia protosvijesti u potpunu svijest. Nadovezujui se na najnovija istraivanja, rekla bih da skladne ivane oscilacije od 40 Hz zacijelo imaju to neophodno svojstvo. Ovo stajalite da je protosvijest temeljno svojstvo sve materije blai je oblik panpsihizma, gledita koje zastupaju hinduistiki i budistiki filozofi, kao i neki zapadni filozofi poput Alfreda Northa Whiteheada, da su Svemir i svi njegovi sastavni dijelovi proeti svijeu. Na pitanje odakle potjee svijest panpsihisti bi odgovorili teorijom koja bi snano aludirala na trancendentnost uma i duhovnu inteligenciju. Ako su oscilacije ivaca u mozgu dosljedna verzija temeljnog svojstva koje proima cijeli Svemir, onda je naa ljudska SQ ukorijenjena ne samo u ivot ve i u samo srce Svemira. Time postajemo djeca ne samo ivota, ve cijelog Svemira. Tolika transcendentnost SQ-a vrlo je uzbudljiva zamisao. To bi znailo da nam temeljni aspekt nae inteligencije daje pristup u samu bazu bivstva, u temeljne zakone i naela postojanja, ba kao to su hinduistiki i budistiki mislioci oduvijek tvrdili. U tom bi sluaju um potjecao iz samog sredita postojanja. SQ, kao jedan od vidova nae inteligencije, time nadilazi puki ego, puki mozak i puko brenanje neurona i postaje izraz neega to veina zapadnjaka obino naziva Bogom. 58

Vano je shvatiti da ovo nije materijalistiko ili reducirajue gledanje. Prema materijalizmu, materija stvara duh. Prema idealizmu, duh stvara materiju. Prema dananjoj verziji teorije dvostrukog aspekta, i duh i materija proizlaze iz neeg jo temeljnijeg, koje je to oboje ili nijedno. Da bismo pojasnili ovo gledite trebalo bi pokazati da i materijalni i mentalni aspekti nekog sustava imaju uzrono povezana svojstva. To, meutim, prelazi okvire ove knjige, ali tu tezu razrauje Ian Marshall u jednom od svojih usko specijaliziranih radova. Ja podravam ovo stajalite o protosvijesti. Ne zvui mi logino da bi se svijest pojavila tek tako, ni od kuda. Isto bi tako bilo pretjerano rei da su atomi i kamenje svjesni na nain na koji smo to mi. Ideja da sirova materija posjeduje slabani oblik protosvijesti koji prerasta u potpunu svijest samo kod odreenih struktura, poput mozga, po mome sudu razumno se uklapa negdje u sredinu. Meni to zvui vjerojatno. Pa ipak, i ta teorija ima kariku koja nedostaje. Nedostaje neki premoujui fenomen u mozgu, neto to bi povezivalo protosvijest kao sirovu materiju i pojedine neurone te vodilo dalje do posve svjesnih, skladnih ivanih oscilacija. Da bismo pronali tu vezu vrsto vjerujem da se moramo usredotoiti na kvantni fenomen u mozgu. Moda emo tako otkriti onaj neophodni most i vidjeti zato mozak posjeduje sve to mu je potrebno za stvaranje potpuno razvijene svijesti. IMA LI MOZAK KVANTNU DIMENZIJU? Kvantna teorija bila je jedna od etiri nove znanstvene grane dvadesetoga stoljea. Prvotna svrha bila joj je opisati zakonitosti siunog mikrosvijeta unutar atoma, ali danas znamo da se posve razliito fizikalno ponaanje koje ona opisuje odnosi i na mnogo vee strukture. Laserske zrake i neutronske zvijezde kvantni su pronalasci. Silikonski ipovi djeluju prema kvantnim principima. Uistinu, velik dio tehnologije s kojom ulazimo u novi milenij kvantna je tehnologija. ak se vre istraivanja koja e omoguiti izradu kvantnih raunala koja e biti super brza i u stanju razmiljati na drugaiji nain od postojeih. Kvantna teorija opisuje fizikalno ponaanje koje je neodredivo i cjelovito. Nas ovdje zanima upravo kvantna cjelovitost. Cjelovitost u ovom konteksu znai da su mnogi zasebni dijelovi kvantnog sustava tako u potpunosti integrirani da se ponaaju kao jedna objedinjena cjelina. Granice zasebnih fotona (estica svjetlosti) u laserskoj zraci, na primjer, tako se preklapaju da se zraka ponaa kao jedan veliki foton. Zato je laserska svjetlost tako fokusirana. Postoji posebna skupina kvantnih struktura koje posjeduju ovo svojstvo vrlo velike kvantne cjelovitosti. Poznate su pod nazivom Bose-Einsteinovi kondenzati, prema Einsteinu i indijskom fiziaru Boseu. Laserske zrake, superfluidi i supervodii gotovo su savreni Bose-Einsteinovi kondenzati. Da u 59

naem mozgu postoji takva kvantna struktura ona bi omoguavala svima ili velikom broju zasebnih neurona da se tako usklade da djeluju kao jedan. Takva kvantna aktivnost objanjavala bi izvanredno jedinstvo svijesti. Ona bi takoer objanjavala kako se mnogi zasebni djelii protosvijesti mogu zdruiti tako da postanu jedno polje svjesnog iskustva. Kvantne teorije svijesti nastale su 1930-tih, a zaetnik im je biolog J. B. S. Haldane. Godina 1950-tih fiziar David Bohm je primijetio da postoji velika slinost izmeu kvantnih procesa i naih unutranjih iskustava i misaonih procesa. Veina zanimljivih suvremenih teorija usredotoila se na to da trai kvantno jedinstvo (ili kvantni sklad) negdje u ivanim strukturama - u tekuini unutar ivanih stanica, u ivanim mikrocjevicama, ili u osobitoj aktivnosti unutar ivanih membrana . Ali sve te teorije koncentriraju se na mikroaktivnosti unutar jednog neurona. Kako problem povezivanja tako i najnovija MEG prouavanja oscilacija od 40 Hz pokazuju da je usklaenost koja se moe dovesti u vezu sa svijeu usklaenost mnogih razliitih neurona. I tako se postavlja pitanje: postoji li moda opa kvantna usklaenost na razini cijelog mozga? Pogledajmo prvo to dovodi do oscilacija pojedinog neurona. Poznato je da ritmika elektrina aktivnost ivane membrane reagira na vanjski podraaj, poput arki na rotirajuim vratima. Cijela ivana membrana isprepletena je kanalima koji na kemijski ili elektrini podraaj proputaju nabijene atomske estice (ione). Ti kanali nazivaju se ionskim kanalima. Kako ioni imaju elektrini naboj, prolazei kanalima oni proizvode elektrina polja, a ta aktivnost potie elektrine oscilacije u neuronima. Elektrino polje jedinstvenih oscilacija od 40 Hz po cijelom mozgu rezultat je istovremenih oscilacija pojedinih neurona. Namee se pitanje je li elektrino polje sveukupnog mozga kvantno elektrino polje u kojem su oscilacije od 40 Hz usklaene kvantne oscilacije. Michael Green s njujorkog City University, nedavno je postavio tezu da je aktivnost u ivanim ionskim kanalima potaknuta fenomenom kvantnog tuneliranja. (Kvantno tuneliranje je proces prilikom kojeg estica probija tunel kroz energetsku branu pretvarajui se u val, a zatim na drugoj strani ponovo izlazi kao estica). To objanjenje najbolje odgovora rezultatima pokusa. Na osnovi toga dade se zakljuiti da u pojedinanom ionskom kanalu vrlo vjerojatno postoji kvantna aktivnost. Susjedni kanali istog dendrita vjerojatno su dovoljno blizu da elektrina polja mozga mogu sabiti svoju aktivnost u kvantnu usklaenost. Na sljedeoj, vioj razini, piramidni neuroni modane kore a to je 60-70 posto svih neurona modane kore - zaseban su i zbunjujui sluaj. Oni nemaju po jedan, ve po dva skupa dendrita. Temeljni dendriti u srednjim slojevima modane kore primaju lokalizirane osjetne podraaje na uobiajen nain. Ali postoje i vrni (apikalni) dendriti na povrini modane kore, predaleko od tijela 60

stanice da bi naveli neuron da se upali osim ako su svi stimulirani istovremeno. Apikalni dendriti su vrsto isprepleteni tako da izmeu njihovih elektrinih polja postoji interakcija. ini se da je svrha takve grae stvoriti valovito gibanje u vanjskim slojevima modane kore, tako da se mnogi glasovi zasebnih ivanih oscilacija stope u jedan zborni glas. Do takvog su zakljuka doli Llinas i suradnici, a dosad jo nitko nije uspio ponuditi neko drugo objanjenje svrhe apikalnih dendrita. Osim toga, svaki lijek koji zaustavlja ovo valovito gibanje, ukida svijest. Ovo je snaan dokaz u prilog tezi da su jedinstvene oscilacije u vanjskom sloju modane kore preduvjet svjesnosti. Ali jesu li te oscilacije kvantne - da li se zasebno kvantno tuneliranje kroz mnotva ionskih kanala stapa u cjelovitu kvantnu aktivnost? (Po analogiji, elektroni u Josephsonovim voritima, koji se koriste u nekim vrlo sloenim elektronskim napravama, probijaju tunel kroz branu u parovima, a ne pojedinano). To bi se moglo dokazati samo sloenim matematikim postupkom i pokusima kakvi jo nisu izvedeni. Da bi se moglo rei kako elektrino polje mozga ima svojstva kvantne cjeline, ili kvantnu jedinstvenost, samo 1 % cjelokupne elektrine aktivnosti morao bi biti usklaen. Supervodii oituju kvantna svojstva, a u supervodia je samo po 1 od 10 000 elektrona usklaen. TO SVE TO ZNAI? Zamisao da je mozak osposobljen za treu vrstu razmiljanja, te da prema tome postoji i trea inteligencija, nerazdvojivo vezana za smisao, korjenito je nova. Ona se suprotstavlja uvrijeenom gledanju na spoznaju prema kojem je um u osnovi stroj - raunalo. Ne postoje laicima pristupani podaci na koje bi se ova knjiga mogla osloniti pri svojoj tvrdnji da postoji SQ; tovie, nema strunih radova koji bi objedinjavali sve bitne zakljuke raznih istraivanja. Koje je, dakle, reeno obinim rjenikom, ire znaenje sve te neurologije i kvantne fizike? to nam te znanosti mogu rei o porijeklu SQ-a, o tome u kojoj mjeri on daje transcendentnost naem postojanju? Pokusi koji su ovdje navedeni pokazali su da: po cijelom mozgu postoje oscilacije od 40 Hz po svemu sudei te su oscilacije povezane s mogunou postojanja svijesti u mozgu te oscilacije povezuju zasebne opaajne i spoznajne podatke u iru, smisleniju cjelinu i postoji mogunost da aktivnost ionskih kanala koja izaziva oscilacije ima kvantnu dimenziju, kao i da su oscilacije mnotva neurona kvantno objedinjene. 61

Na osnovi svega ovoga ja zakljuujem da su oscilacije od 40 Hz ivana baza SQ, tree inteligencije koja nae postupke i iskustvo smjeta u iri smisaoni i vrijednosni kontekst, dajui im veu snagu. Sve ostalo o emu je bilo rijei u ovom poglavlju svodi se na dva pitanja. Odakle dolazi svijest? I, nadovezujui se na to, odakle potjee smisao? Oboje je usko vezano za dva daljnja pitanja. Gdje je nama, svjesnim ljudskim biima, mjesto unutar Svemira? I kako duboko seu nai korijeni? Prvi mogui odgovor na pitanje odakle dolazi svijest jest da ona nastaje s mozgom, ili barem s mozgom sisavaca od kojih svaki oituje oscilacije od 40 Hz. Ja odbacujem takvu ogranienu mogunost jer ona zapravo ne objanjava mnogo. Ona kae samo to da se svijest odjednom pojavljuje sa sisavcima, kao novo svojstvo u Svemiru. Druga mogunost je da svijest nastaje s mozgom zato to neuroni posjeduju protosvijest (predsvijest koja u nekim kombinacijama moe postati svjesna). U tome sluaju uzimam kao pretpostavku da su za spajanje protosvjesnih djelia u svijest neophodan faktor oscilacije od 40 Hz. Ako je tome tako, budui da su neuroni pojedinane stanice, moda smo mi ljudi ukorijenjeni u sav jednostanini ivot na ovom Planetu. Naa je duhovna inteligencija ukorijenjena u sam ivot, te stoga ima bioloko i evolucijsko porijeklo, ak i ako je ivot tek puka svemirska sluajnost, bez svrhe i smisla izvan samoga sebe. Po mome miljenju to je mogue, ali malo vjerojatno. Tada se postavlja isti problem kao i ako pretpostavimo da se svijest zainje iskljuivo s mozgom, samo na prvobitnoj, staninoj razini. Zato bi zaetak protosvijesti bio samo u neuronima? Zar ona zaista nema korijen u temeljnoj fizici? Razmotrivi sve glavne argumente, ja sam se opredijelila za uvjerljivije stajalite da je protosvijest temeljno svojstvo materijalnog Svemira, ba kao i masa, naboj, vrtnja i poloaj. Nadalje, prihvatila sam tvrdnju da sve posjeduje stanoviti stupanj protosvijesti ali da samo odreene strukture, poput mozga, imaju ono to je potrebno da bi pobudile potpunu svijest. U tom sluaju, mi, svjesna ljudska bia, ukorijenjeni smo u sam Svemir. Naa nas duhovna inteligencija ukotvljuje u prostrani Svemir, a ivot ima svrhu i smisao unutar ireg konteksta kozmikih evolucijskih procesa. I kako se u sve to uklapa kvantna fizika? Te ako je SQ svojstvo vezano za kvantni fenomen u mozgu, ima li to ire implikacije? Kvantna fizika postaje neophodna ako se upitamo zato upravo mozak ima sposobnost da djelie protosvijesti pretvori u potpuno razvijenu svijest. Naa je svijest izrazito objedinjen fenomen. Svi pojedini neuroni ukljueni u svjesno iskustvo usklaeno osciliraju na 40 Hz. To jest, ponaaju se kao mnogo pojedinanih glasova u zboru, sjedinjenih u jedan. Nijedan poznati fenomen ne stvara tu vrstu usklaenosti, ona je svojstvena samo kvantnim procesima. Ako 62

kvantno tuneliranje, koje smatramo ishoditem ionskih kanala, moe postati usklaeno zbog velike blizine u snanim (izbliza gledano) elektrinim poljima mozga, onda postoji neki mehanizam koji objedinjava djelie protosvijesti pojedinih neurona u multineuronsku, potpunu svjesnost cijelog mozga. Gotovo sve to u ovoj knjizi imam rei o duhovnoj inteligenciji ne mijenja se, bio zaetak protosvijesti u neuronima ili u elementarnim esticama - to jest, bez obzira na to ima li um kvantnu dimenziju ili ne. Kako god bilo, SQ daje naem umu transcendentnu kvalitetu koja nas u najmanju ruku ukorjenjuje u sav ivot na ovom Planetu. Sredite sebstva je, ako nita drugo a ono ukorijenjeno u neto tako duboko kao to je Jungovo kolektivno nesvjesno. Nismo sami. Naa nas inteligencija ne izolira unutar uskog svijeta ega, ak ni unutar iskustva ljudskog roda. Svoje ljudsko iskustvo moemo smjestiti u iri kontekst smisla i vrijednosti. Ali to stajalite dobiva na snazi i postoje jo uzbudljivije ako uistinu postoji kvantna dimenzija SQ. Na poetku ovog poglavlja spomenula sam kvantni vakuum temeljno, energetsko stanje Svemira, ishodite svega postojeeg. Istakla sam da je vakuum krajnja, transcendentna stvarnost opisiva u fizici. On je miran, tihi ocean na kojem se postojanje pojavljuje poput valova (oscilacija energije). Prvo to nastaje iz toga vakuuma je energetsko polje poznato kao Higgsovo polje. Ono je ispunjeno vrlo brzim, usklaenim oscilacijama energije koje su poelo svih polja i temeljnih estica u Svemiru. To je samo po sebi golem Bose-Einsteinov kondenzat. Ako protosvijest zaista jest temeljno svojstvo Svemira, onda u Higgsovom polju postoji protosvijest i tada kvantni vakuum postaje veoma nalik onome to mistici nazivaju imanentnim Bogom, Bogom unutar svega. U tom sluaju ivane oscilacije od 40 Hz koje rezultiraju ljudskom svijeu i duhovnom inteligencijom imaju korijen, ni vie ni manje, ve u Bogu. Bog je stvarno sredite sebstva. A ishodite smisla je u prvobitnom smislu sveg postojanja. 5. BOANSKA TOKA U MOZGU U pokrajnjoj ulici sirotinjske etvrti Porto Alegrea u Brazilu nekih ezdesetak, sedamdesetak ljudi naguralo se u malu, klimavu drvenjaru s limenim krovom. Razne su dobi i rasa, djeca i starci, crni, bijeli, smei, uglavnom sirotinja. Meu mukarcima mnogi na sebi imaju ivopisne ogrtae ili plateve, a oko vrata nizove perlica; ene su odjevene kao za vjenanje, u dugim taftenim ili svilenim haljinama. Ulazei u glavnu sobu toga kuerka ljudi padaju niice pred oltarom na kojem su poslagani afriki i indijanski totemi, kipii malog Isusa, Djevice Marije u raznoraznim bojama, slike i figurice svetaca, i svakojaka svjea hrana. Oltar je osvijetljen svijeama i mirkavim boinim aruljicama. Nekoliko se ena tako trese da ih treba pridravati.

63

Ovi su se ljudi okupili radi ceremonije um banga, sline bijelom vudu ritualu. ele doi u dodir s duhovima, ele da ih oni obuzmu. Izlazi bubnjar i otpoinje ujednaen, neprekidan, hipnotini ritam. Ljudi tvore rasplesani krug, njiui glavama i tijelima naprijed-natrag u ritmu bubnja. I tako cijelu no pleu i pjevaju dok ih jednog po jednog obuzima duh. To je praeno estokim drmusanjem, stanjem koje izgleda kao gubljenje svijesti, mumljanjem udnih zvukova i povremenim padanjem na pod kao pri epileptinom napadu. U predgrau Minneapolisa sedamdesetak, osamdesetak mladih Amerikanaca, uglavnom srednje klase, okupilo se na mjestu koje izgleda kao rock klub. To je karizmatika kranska ceremonija. Treti muzika i soba je ispunjena sablasnim pulsirajuim svjetlom. Isus je iv! Isus je iv! grmi iz golemih zvunika. Nekoliko se ljudi ljulja naprijed-nazad, lica podignutih prema stropu u ekstazi, govorei nepoznatim jezicima. Neki ovjek uzvikuje: Ispunjen sam zlim duhovima! i pada na pod migoljei se kao zmija. Ostali ga okruuju i viu: Odlazi! Ovdje si nepoeljan! Pokuavaju egzorcirati duhove iz njega. U dalekom sjevernom Nepalu, tibetanski su se redovnici okupili u samostanu za godinji Mani Rimdu festival. Doli su prizvati duh Tanchi Panchana, boga plesa. Redovnici pale likove zlih boanstava koja im prijee put i prave mandalu, magini krug u kojem moe obitavati bog plesa. I sami e ui u mandalu i sjediniti se sa svojim bogom. Gospodaru, poju, dodirni moje tijelo, govor i um. Dopusti da svim srcem prebivam u tvojoj maginoj mandali.... Moje srce, srce ovoga tijela postalo je bog plesa. U svakoj kulturi, od pamtivijeka, ljudi su izravno komunicirali sa svojim Bogom ili bogovima, sa zlim i dobrim duhovima. Poetkom 1990-tih kanadski neuropsihijatar Michael Persinger po prvi put je imao izravno iskustvo Boga. Dr. Persinger nije religiozan, a to je iskustvo doivio u laboratoriju sveuilita Laurentian. U to su, meutim, bile ukljuene izuzetne sile. Dr. Persinger je stavio na glavu translubanjski magnetski stimulator, napravu koja alje snano, hitro fluktuirajue magnetsko polje na odabrana mala podruja modanog tkiva. Ako se tom napravom stimuliraju razliita podruja motornog korteksa, pojedini se miii trzaju i nehotice poskoe udovi. Stimuliraju li se podruja vidnog korteksa, ak i slijepi od roenja mogu iskusiti to to znai vidjeti. U sluaju dr. Persingera, naprava je bila smjetena tako da stimulira tkivo sljepoonog renja, dijela mozga ispod sljepoonica. I vidio je Boga. BOANSKA KOMPONENTA Ve desetljeima se zna da su u ljudi podlonih epileptinim napadima (do kojih dolazi u sljepoonim renjevima mozga) mnogo ea duboka duhovna iskustva nego to je to uobiajeno. Profesor V.S. Ramachandran, ravnatelj Centra za mozak i spoznaju pri Kalifornijskom sveuilitu u San Diegu, cijeli 64

svoj radni vijek radi s epileptiarima. Nakon napada pacijenti mu redovito govore stvari kao: Postoji boanska svjetlost koja sve obasjava, Postoji konana istina koja lei sasvim izvan dosega obinog uma previe zaokupljenog svakodnevnom vrevom i bukom da bi primijetio ljepotu i veliinu svega postojeeg, ili Doktore, odjednom mi je sve postalo kristalno jasno. Vie nisam imao nikakvih sumnji. Pacijent koji je doivio ovo posljednje ispriao je da je osjetio takav ushit da se u usporedbi s njim sve ostalo doimalo blijedim. U tom je ushitu bilo jasnoe, poimanja boanskog - bez kategorija, bez granica, samo jedinstvo sa Stvoriteljem. Zna se da je epilepsija povezana s eksplozijama elektrine aktivnosti, jaim od uobiajenih, u odreenim podrujima mozga i stoga se intenzivno duhovno iskustvo epileptiara ve dugo vee za pojaanu aktivnost sljepoonog renja. Persingerovo je istraivanje sve to na neki nain stavilo u kontrolirane uvjete. Otkrivi da magnetskim poljem moe umjetno stimulirati sljepoone renjeve, uspio je izdvojiti i istraiti vezu takve stimulacije s razliitim mistinim iskustvima, izvantjelesnim doivljajima, iskustvima prolog ivota, doivljavanjem NLO-a (neidentificiranih leteih objekata), i tako dalje - a sve to u kontroliranim laboratorijskim uvjetima. U velikoj veini sluajeva, podraaj sljepoonog renja izaziva jedno ili vie ovakvih iskustava. Jedna od Persingerovih suradnica, Peggy Ann Wright sa Lesley Collegea u Cambridgeu, u Massachusettsu, prouavala je vezu izmeu poviene aktivnosti sljepoonog renja i takozvanih amanskih doivljaja. To su putovanja due u daleke predjele iskustva, a svrha im je komunicirati s duhovima ivih i mrtvih te donijeti savjete za ozdravljenje. Rad Wrightove takoer je pokazao da ritmiko bubnjanje, kakvo se koristi u raznim duhovnim ritualima, uzbuuje sljepoone renjeve i za njih vezana podruja limbinog sustava. Persingerov se rad, kako smo vidjeli, fokusirao na duhovna iskustva izazvana umjetnim podraavanjem sljepoonih renjeva. Godine 1997, V.S. Ramachandran i suradnici nainili su jo jedan korak prema povezivanju pojaane aktivnosti sljepoonog renja s duhovnim iskustvima - ovoga puta u normalnih ljudi pod normalnim uvjetima. Na sljepoonice zdravih ljudi i epileptiara prikljuene su EEG-elektrode. Otkriveno je da se na spomen vjerskih ili duhovnih rijei ili tema, aktivnost sljepoonog renja u zdravih ljudi poveava do jaine sline onoj u epileptiara prilikom napada. Na osnovi toga su zakljuili: Mogue je da u sljepoonim renjevima (posve 'normalnih' ljudi) postoji specijalizirano ivano ustrojstvo 'zadueno' za vjeru. Mogue je da je fenomen vjere 'uprogramiran' u mozak. Sljepooni renjevi blisko su povezani s limbinim sustavom, modanim centrom za emocije i pamenje. Dva bitna dijela limbinog sustava su amygdalum, malena bademasta tvorevina u sredini limbinog podruja, i hipokampus, neophodan za pamenje iskustava. Persingerov je rad pokazao da podraavanje ta dva emocionalna centra u mozgu izaziva pojaanu aktivnost 65

sljepoonih renjeva. i obratno, pojaana aktivnost sljepoonog renja izaziva burnu emocionalnu reakciju. injenica da je u to ukljuen hipokampus, vezan za sjeanje, ima za posljedicu to da, premda veina duhovnih iskustava u sljepoonom renju traje samo nekoliko sekundi, ona mogu imati snaan i trajan emocionalni utjecaj na cijeli ivot osobe - koji se esto naziva preobraavajuim. Ukljuenost limbinog sustava ukazuje na vanost emocionalnog faktora u vjerskom ili duhovnom iskustvu, za razliku od samog vjerovanja, koje moe biti potpuno intelektualno. Neurobiolozi poput Persingera i Ramachandrana nazvali su podruje sljepoonih renjeva vezano za vjersko ili duhovno iskustvo boanskom tokom ili boanskom komponentom. Njihovo je miljenje da se ta boanska toka razvila u mozgu radi ispunjenja neke evolucijske svrhe, ali brzo dodaju da to ni na koji nain ne dokazuje da Bog uistinu postoji, niti da ljudi uistinu komuniciraju s Njim. to ona, dakle, dokazuje? Je li boanska toka neki neuroloki trik kojim se priroda poigrala s nama zato to je ljudsko vjerovanje u Boga na neki nain korisno za prirodu ili drutvo? Jesu li se tisuama godina razvijali rituali i simboli, da li su pisani stihovi, cijeli ivoti posveivani vjeri, vodeni ratovi i graene katedrale samo zbog elektrine aktivnosti u nekim dijelovima mozga? Je li silina preobraenja Sv. Pavla na cesti za Damask samo popratna pojava epileptinog napada? Ili je boanska toka presudna komponenta nae sveobuhvatnije duhovne inteligencije, a aktivnost sljepoonog renja nain na koji je priroda omoguila mozgu da sudjeluje u dubljoj spoznaji nas samih i Svemira oko nas? Kad je harvardski psiholog William James poetkom dvadesetog stoljea napisao svoje sad ve klasino djelo Raznolikost vjerskih iskustava (The Varieties of Religious Experience) on dabome nije znao za budua istraivanja boanske toke. Ali znao je da epileptini napadi i sklonost odreenim oblicima ludila stvaraju iskustva vrlo slina duhovnima, i bio miljenja da bi stanoviti medicinski materijalisti, kako ih je on nazivao, mogli to iskoristiti da umanje znaenje duhovnih iskustava. James je takve materijaliste smatrao plitkoumnima kad nisu u stanju razluiti dva bitna i vrlo razliita pitanja. Kakva je priroda i bioloko ishodite duhovnog iskustva? I koje je njegovo znaenje i smisao? Mozak je, po njegovom miljenje, vaan sudionik u veini psiholokih iskustava, ali rei tako neto nije isto to i rei da se sva takva iskustva mogu svesti iskljuivo na neurologiju. Znanstvenici mogu, na primjer, simuliran vizualno iskustvo podraavanjem vidnog korteksa, ali to ne dokazuje da je sam vid halucinacija. U svjetlu najnovijih neurolokih istraivanja ini se oitim da boanska toka igra itekako bitnu bioloku ulogu pri duhovnom iskustvu. Rad Persingera i Ramachandrana, te drugih neurologa i psihologa koji su prouavali aktivnost boanske toke u vezi s ludilom i kreativnou, potvruje vezu izmeu podraaja sljepoonog renja ili limbinog podruja i 66

abnormalnih ili osobitih iskustava raznih vrsta. Meutim da bismo mogli u potpunosti ocijeniti ulogu boanske toke, te iskustava koja ona potie ili kojima posreduje, moramo poblie ispitati neka od tih iskustava, ludilo i bolest s kojima su esto povezana, i njihovu pozitivnu ulogu pri rjeavanju problema, imaginaciji i kreativnosti. RAZNOLIKOST DUHOVNIH ISKUSTAVA U svojoj knjizi Misticizam, F. C, Happold pria kako mu je jedne veeri dok je sjedio sam u svojoj radnoj sobi u koledu Peterhouse u Cambridgeu doao Krist. Happold nije epileptiar i nikada nije imao slom ivaca, pa je to dakle iskustvo normalnog ovjeka. Bila je to obina soba s pohabanim pokustvom, vatrom u kaminu i svjetiljkom s crvenim zaslonom na stolu. Ali soba je bila ispunjena Prisustvom koje je na neki udan nain bilo i oko mene i u meni, poput svjetlosti ili topline. Bio sam posve preplavljen Nekim tko nije bio ja, pa ipak sam imao osjeaj da sam vie svoj nego ikada. Ispunila me snana radost i gotovo nepodnoljiva srea, kakvu nikad prije i nikad nakon toga nisam doivio. A ponad svega bio je to dubok osjeaj mira, sigurnosti i izvjesnosti... Shvatio sam da nismo osamljeni atomi u hladnom, neprijateljskom, ravnodunom Svemiru, ve da je svaki od nas dio ritma kojeg moda nismo svjesni i koji nikad neemo spoznati, ali kojemu se moemo predati s punim povjerenjem i bez rezervi. U Raznolikostima vjerskih iskustava, W. James iznosi burnije iskustvo kolege psihologa, iako je i ono zavrilo osjeajem mira. Taj je ovjek proveo veer kod prijatelja, gdje se jelo, italo i raspravljalo o poeziji i filozofiji. I njegovo je mentalno zdravlje savreno. Rastali smo se u pono. ekala me duga vonja do kue. Moj je um, pod dubokim utjecajem ideja, slika i osjeaja koje su prizvali itanje i razgovor, bio tih i smiren. Bio sam u stanju mirnog, ak pasivnog uivanja, nisam stvarno razmiljao ve putao da ideje, slike i osjeaji sami klize mojim umom. Odjednom, bez ikakvog upozorenja, naao sam se obavijen oblakom boje ognja. Naas sam pomislio na vatru, na golem poar negdje u blizini; ali ve sljedeeg trena znao sam da je ta vatra u meni. Odmah potom obuzeo me ushit, beskrajna radost, praena intelektualnim prosvjetljenjem koje je nemogue opisati. Izmeu ostalog, ne samo da sam poeo vjerovati, ve sam vidio da Svemir nije graen od mrtve materije nego je, naprotiv, ivo Prisustvo; u meni se probudila svijest o vjenom ivotu. Ovo o emu govore Happold i James vjerska su iskustva u koja je ukljuen osjeaj Nekoga ili Prisustva. Ali osobna duhovna iskustva esto su odvojena od religije i umjesto toga zasnovana na ljubavi, dubokoj predanosti neemu ili na spoznaji. Njemaki pjesnik Rainer Maria Rilke (1872 - 1926), autor Soneta Orfeju i Devinskih Elegija doivio je takvu spoznaju i dubok mir nakon itanja 67

nepoznatog pjesnika. Kao to emo vidjeti na sljedeih nekoliko stranica cijelog svog odraslog ivota Rilke se bojao da e mu se pomutiti razum. Bio sam posve koncentriran i mentalno pribran. Vani je bio park; sve je bilo usklaeno sa mnom - jedan od onih trenutaka koji kao da nemaju oblika, ve ostaju negdje za priuvu, kao da su se sve stvari povukle i ostavile samo prostor, prostor tako nepomuen kao unutranjost rue, aneoski prostor u kojem ovjek ostaje nepomian ... Taj je trenutak i sada prisutan u meni s osobitom snagom i ivou, kao da je od kakvog vieg reda Postojanja. Sjeam se dva, tri takva trenutka tijekom posljednjih godina ... kao da su bili dovoljni da ispune moj unutranji ivot jasnim, nepomuenim sjajem, oni su svjetiljke u njemu, tihe svjetiljke - i to vie razmiljam o njima prisjeajui se, pomno ispitui osjeaj zaostao za njima, to vie mi se ini da ta, prema naim sadanjim poimanjima besadrajna iskustva, pripadaju nekom viem suglasju dogaanja. U kasnijim godinama, kad je pisao o Cjelini koja lei ispod povrine svakodnevnog postojanja i kad je razvio svoju viziju smrti kao tek drugi oblik postojanja, Rilke se oslanjao na ova iskustva. Ovakvi su doivljaji vrlo esti, bili oni po svome sadraju religiozni ili vie raspreni. U zapadnim kulturama, 30 do 40 posto stanovnitva barem jednom je iskusilo osjeaj goleme euforije i blagostanja nakon duboke spoznaje koja im je pruila nov pogled na ivot, osjeaj da je sve oko njih ivo i svjesno, da postoji neko prisustvo koje ih vodi ili tjei, ili osjeaj da su jedno s cjelokupnim postojanjem. Kad se provedu istanane tehnike ispitivanja, kao razgovor nasamo, brojka se kod nekih ispitivanja die na 60 do 70 posto. Godine 1990., Centar za istraivanja Alastair Hardy pri sveuilitu Oxford proveo je temeljito istraivanje duhovnih iskustava. Ekipa strunjaka analizirala je oko pet tisua ispitanika koji su se javili na pitanje u novinama: Jeste li ikad bili svjesni nekog prisutva ili sile, nazivali vi to Bogom ili ne, koja se razlikuje od vaeg svakodnevnog ja? U drugom su upitniku zamolili ljude da svoje iskustvo opiu vlastitim rijeima. Odgovori su ukljuivali ovakve opise: Osjeaj blagog zanosa nepovezan s nekim odreenim dogaajem. Osjeaj da su problemi siuni i posve nevani. Drugaije gledanje na stvari. Osjeaj da sve bolje razumijem - da sam sposobniji nositi se sa ivotom. Obnavlja, pomlauje i postavlja stvari na mjesto. Osjeaj da sam tako malena da je sve to doivim ili mislim u usporedbi s time zaista nitavno. Osjeaj da sam na samom rubu neke duboke harmonije i da ne znam kako da dospijem dalje. Osjeanje mira i bezbrinosti, ali jedva obuzdavano, estoko. Silina osjeaja.

68

U nekoliko sam navrata vidio, a nekoliko puta sam bio svjestan svoga djeda, nakon njegove smrti 1977. godine. On mi prua golem osjeaj utjehe, sigurnosti i pouzdanja, osobito kad se osjeam loe, uznemireno ili zabrinuto. Neki odgovori opisuju iskustva vie religijskog sadraja, kao Happoldovog, na primjer: Mnogo puta sam osjetio Boje prisustvo. Kad sam to prvi put doivio (na slubi Bojoj u crkvi, bilo mi je 15 godina) imao sam osjeaj da sam pijan (a nisam bio!) i jedva sam uspio hodati. U drugim bi me prilikama samo preplavio osjeaj mira i ljubavi, i esto bih zaboravio na vrijeme. Pri ovom je ispitivanju gotovo 70 posto ispitanika odgovorilo pozitivno. Na osnovu potankog opisa njihovih iskustava istraivaki je tim uspio razluiti 2 osnovna tipa duhovnog iskustva, mistino i nadnaravno. Ljudi koji su doivjeli nadnaravno iskustvo imali su osjeaj da ih vodi neko vrhunaravno prisustvo, kao Isus ili Djevica Marija, pozivajui ih i savjetujui da slijede neki odreeni ivotni put. Veina tih ljudi iz vjernikih je obitelji. Oni koji su iz agnostikih ili ateistikih obitelji ee govore o izvansenzornim opaanjima, kao na primjer telepatiji ili vidovitosti, ili o izmijenjenim stanjima svijesti, kao da lebde iznad vlastitog tijela za vrijeme operacije ili nakon nesree - o takozvanim izvantjelesnim iskustvima. Mistina iskustva koja su ispitanici opisali vie su nalik Rilkeovima; spominjali su osjeaj dubokog smisla, duboke spoznaje, osjeaj blagostanja, euforiju, ili sveobuhvatan osjeaj povezanosti svih stvari. Ova vrsta iskustva rijetko kada ima neki odreeni vjerski sadraj, a mnoge studije ih povezuju s poveanom kreativnou. Oba tipa su vezana za pojaanu aktivnost sljepoonog renja ili boanske toke u mozgu, ali su nadnaravna iskustva ee povezana s ludilom. LUDILO I BOANSKA TOKA I shizofrenici i manino depresivni pacijenti imaju vizije, uju glasove, osjeaju prisustvo i primaju upute o zadacima koje bi trebali obaviti. Pojaana aktivnost sljepoonog renja ili boanske toke obiljeje je ove vrste oboljenja. Neki skeptici su miljenja da su sva takva iskustva znak poodmaklog ili poetnog ludila. Ali psiholozi koji se bave prouavanjem veze izmeu duhovnog iskustva i mentalnog oboljenja ne slau se s tim. Ramachandran je, na primjer, pokazao da i mentalno zdravi ljudi oituju pojaanu aktivnost sljepoonog renja kad su izloeni rijeima ili temama duhovnog karaktera. Drugi istraivai, meutim, tvrde da postoji velika razlika izmeu iskustava normalnih ljudi i mentalno bolesnih. Michael Jackson je doktorirao na tu temu pri Sveuilitu Oxford. Iako zakljuuje da ima slinosti u 69

iskustvima psihotinih pacijenata i normalnih ljudi, on primjeuje: Openito govorei, opisi koje je dala klinika grupa (psihotini pacijenti) bili su vie uznemirujui, negativniji i bizarniji kako po nainu na koji su izloeni tako i po svom sadraju. On iznosi dojmljiv primjer tipino negativnog shizofrenog iskustva. Evo to je pacijent ispriao: Jedne sam se noi probudio i vidio da su mi zavjese blago razmaknute. Vidio sam kako u sobu ulazi mjeseina i postao svjestan nadnaravnog prisustva. Brzo sam navukao zavjese, ali zastraujue prisustvo i dalje je bilo tamo. Imao sam osjeaj da svuda oko mene pulsira ivo bie. Pritiskalo me pa sam brzo izvadio platno i naslikao to iskustvo, a sutradan sam osjeao potrebu da zatitim svoju sobu od tih zraka i utjecaja pa sam prozore obloio alufolijom. U mnogim slinim sluajevima iskustvo psihotinog pacijenta uznemiravajue je prije negoli smirujue ili nadahnjujue. Osim toga, Jackson iznosi da psihotike takvo iskustvo ponese jae nego normalne ljudi, i gube vezu s ope prihvaenom stvarnou na dua vremenska razdoblja, tijekom kojih ispoljavaju svoje tlapnje udnim ponaanjem. Za razliku od mentalno zdravih ljudi, psihotici teko uklapaju svoja duhovna iskustva u svakodnevicu pa ih stoga rijetko kada umiju trajno i pozitivno iskoristiti. Pokazala se i razlika izmeu vrsta iskustava uobiajenih za psihotine pacijente i za normalne ljude. Psihotici ee imaju nadnaravna iskustva, dok se mistina iskustva jednako esto javljaju u obje skupine. Na pitanje imaju li osjeaj da ih kontolira neto izvan njih samih da su uli u drugu razinu svijesti da su bili u prisutvu nadnaravnog bia da su izgubili pojam o vremenu gotovo dvostruko vie psihotika nego mentalno zdravih ljudi odgovorilo je pozitivno. Naprotiv, kad su upitani o vie mistinim iskustvima, kao na primjer: je li ih zapanjio intenzitet vlastitih osjeaja jesu li imali osjeaj da je sve oko njih ivo i svjesno da li im se uinilo da su u nekoj vrsti harmonije sa svim oko sebe jesu li imali osjeaj ljubavi ili da su voljeni 70

da li im se inilo kako su u neuobiajeno smirenom ili bezbrinom duhovnom stanju obje su skupine jednako esto odgovorile pozitivno - izmeu 56 do 70 posto ispitanika obje grupe imalo je takav doivljaj. Prouavanje 115 australskih sveuilinih studenata takoer je pokazalo da ne postoji veza izmeu mistinih iskustava i introvertnosti, neuroze ili psihoze. Pa ipak, Jackson i mnogi drugi otkrili su dovoljno slinosti i veza izmeu iskustva ludila i normalnog duhovnog iskustva da ponu dublje istraivati. Jo 1902. godine, William James je primijetio da je osobama dubokog duhovnog ivota blii sadraj vlastitog nesvjesnog nego ostalima: Vrata ovom podruju ine se neuobiajeno irom otvorena. Jedan drugi prouavalac misticizma primijetio je na poetku dvadesetog stoljea da mistici posjeduju izvanredno mobilan prag. Drugim rijeima, i najmanji trud, i najmanji otklon od normalnih uvjeta, omoguit e njihovim latentnim ili podsvjesnim silama da isplivaju na povrinu i zaokupe im mentalno polje. Mobilan prag moe ovjeka uiniti genijem, luakom ili svecem. Sve ovisi o karakteru sila koje isplivaju. Novija psiholoka istraivanja iz 1970-tih otkrivaju vie o tom mobilnom pragu i objanjavaju zato mnogi nepsihotini ljudi doivljavaju neka iskustva esta kod shizofreniara i mnogih depresivaca. To istraivanje bilo je usmjereno na shizoidnu ili shizotipnu osobnost: ljude koji pokazuju stanovitu vrstu otklona od normalne osobnosti ili znakove poetka mentalne bolesti. Prepoznavanje shizotipnosti, kako se najee naziva, dalo je nijansiranost razumijevanju ljudskog uma i njegovih devijacija kakva je dotad bila nemogua. Od kraja devetnaestog stoljea, kada je ustanovljena psihijatrija, veina vodeih mislilaca na tome polju prihvatila je miljenje kako je mentalna bolest korjenito razliita od mentalnog zdravlja, i da mi ostali imamo malo to zajedniko s ludim ljudima. Suprotno tome, novija istraivanja shizotipije pokazala su da postoji ljestvica mentalnog zdravlja od posve normalnog preko shizotipnog do kliniki ludog. Prema profesoru Gordonu Claridgeu sa Sveuilita Oxford, 60 do 70 posto odrasle populacije zapadnih zemalja pokazuje neke shizotipne karakteristike. Ali samo 1 % dijagnosticira se kao shizofreno, a isto tako malen postotak kao kliniki depresivno. Svi mi ostali samo smo malice uvrnuti. Budui da je nekoliko vanih istraivanja ustanovilo nedvojbenu vezu izmeu shizotipne osobnosti i sklonosti odreenim vrstama vjerskog iskustva i budui da, kako emo vidjeti, biti pomalo shizotipan po svemu sudei predstavlja doprinos ovjeanstvu, iznijet emo svojstva koja karakteriziraju 71

ovo stanje uma. Stupanj njihove izraenosti utjee na to kamo se na ljestvici izmeu normalnog i psihotinog moe smjestiti odreena osoba. Prema veini procjena shizotipna osoba u razliitoj mjeri oituje sljedeih devet karakternih osobina: Maginu ideaciju, to znai sklonost zamiljanju da nae misli imaju fiziku mo ili da se mogu ostvariti (na primjer zaelim li nekome zlo i to se dogodi, pa povjerujem da sam ja tome uzrok); pridavanje vanosti povezanosti navodno nepovezanih dogaaja (na primjer crna maka i zla kob), kao i pronalaenje smisla u obinim predmetima kao to su kristali, kosti ili sve to moe posluiti kao talisman. Hoe li se takvo magino zamiljanje smatrati shizotipnim ili ne, zavisi dabome o odreenoj kulturi; mnoga drutva prihvaaju i podravaju ovakve asocijacije. Rasprenost panje. Izrazito shizotipna osoba, pjesnik Rilke, opisao je sklonost svoje pozornosti da skrene na neto drugo, ovim rijeima: Zaujem li buku, preputam se i postajem ta buka. Jedan drugi, ozbiljno shizofren pacijent primijetio je: Posvetim se svemu istovremeno i tako se ne posveujem niemu. Sklonost fantaziranju i sanjarenju i katkad nemogunost da se razlui mata od stvarnosti. Lutanje misli ili osipanje misli. Slijed misli koji nema uobiajenu loginu suzdranost i ogranienja, te dovodi u vezu stvari koje drugi moda ne bi povezali. Impulzivan nekonformizam, drugim rijeima impulzivno ponaanje, katkad neobian nain govora, neobino vladanje ili ekscentrina odjea. Neuobiajena iskustva, na primjer vizualna ili sluna, povezana s duhovnim doivljajima ve opisanim u ovom poglavlju. Introvertnost, pothvatima. uivanje u vlastitom drutvu i sklonost samotnim

Drutvena anhedonija, takoer poznata pod nazivom nedostatak zadovoljstva uklapanja: smanjena sposobnost uivanja u drutvenim susretima, obino praena sklonou prema povlaenju iz drutva. Fizika anhedonija smanjeno je uivanje u osjetilnim doivljajima. Ambivalentnost, nesposobnost donoenja odluka jer osoba vidi vrijednosti ili mogunosti obje ili mnogih alternativa. Veina navedenog tipina je za mentalni ivot djece, ali u odraslih to je obino povezano s ekscentrinou, a moe biti i znak poetnog ludila. Postoje vrsti dokazi da su takva obiljeja povezana s epilepsijom i disleksijom. Ali ona 72

su isto tako povezana s daleko veom aktivnou sljepoonog renja ili boanske toke nego to je to uobiajeno, pa se moe zakljuiti da su uprogramirana u na mozak. Zato? Zato je takva modana aktivnost koja u mnogim sluajevima moe izazvati patnju ili disfunkciju sastavni dio naeg neurobiolokog nasljea? Moramo se pozabaviti tim pitanjem kako bi uspjeli procijeniti igra li aktivnost sljepoonog renja, koja se obino vee za duhovna iskustva, neku korisnu ulogu u naoj sveukupnoj duhovnoj inteligenciji. ZATO IMAMO BOANSKU TOKU? Godine 1994., Felix Post objavio je u The British Journal of Psychiatry (Britansko psihijatrijsko glasilo) istraivanje osobnosti 291 mukarca koji su u posljednjih 150 godina stekli svjetsku slavu. Taj je popis ukljuivao dravnike, intelektualce, znanstvenike, umjetnike, pisce i skladatelje, a veinom su to bila ope poznata imena: Einstein, Faraday, Darwin; Lenjin, Roosevelt, Hitler, Ben-Gurion, Woodrow Wilson; Ravel, Dvorak, Gershwin, Wagner; Klee, Monet, Matisse, Van Gogh; Freud, Jung, Emerson, Buber, Heidegger; ehov, Dickens, Faulkner, Dostojevski, Tolstoj, i tako dalje. Cilj istraivanja bio je vidjeti kakve veze postoje izmeu kreativnog genija i mentalne nestabilnosti. Postovi rezultati bili su zapanjujui. Oslanjajui se na pouzdane izvore, ukljuujui medicinske izvjetaje i svjedoanstva bliskih ili daljih suradnika i srodnika, Post je dobio sljedee statistike podatke: Zvanje Znanstvenik Skladatelj Dravnik Intelektualac Umjetnik Pisac Postotak koji je patio od mentalne nestabilnosti 42.2 % 61.6 % 63 % 74% 75% 90%

Stupanj nestabilnosti varirao je od povremenih, izoliranih epizoda do ozbiljnijih, stalno prisutnih problema koji su znali ometati rad, te tekih incidenata koji su zahtijevali bolniko lijeenje. Problemi su ukljuivali alkoholizam, depresiju, maninu depresiju, psihoseksualne poremeaje, opsesivno-kompulsivno ponaanje, asocijalne ili teatralne ispade i stanja na rubu shizofrenije. Amerika psihijatrica Kay Redfield Jamispn, koja je i sama patila od manine depresije, provela je slino istraivanje o vezi izmeu manine 73

depresije i umjetnike osobnosti. Njezin podui popis onih koji su u nekoj mjeri bili skloni mentalnoj nestabilnosti ukljuuje Williama Blakea, Lorda Byrona, Ruperta Brookea, Dylana Thomasa, Gerarda Manleya Hopkinsa, Sylviju Plath, Virginiju Woolf, Josepha Conrada, F. Scott Fitzgeralda, Ernesta Hemingwaya i Hermanna Hessea. Mnogi su proveli duga razdoblja u sanatorijima ili umobolnicama, a velik broj, osobito pjesnika, poinio je samoubojstvo. Jamisonova zapoinje svoju knjigu pozdravom ovim plahovitim kolegama iji je autor pjesnik Stephen Spender, koji se ne pojavljuje na njezinoj listi: Neprestano mislim na one koji su bili istinski veliki. Koji su se jo od utrobe majine sjeali povijesti due Kroz hodnike svjetlosti u kojima su ure Sunca, Beskrajna i raspjevana. ija je ljupka ambicija bila Da im usne, jo taknute ognjem, Priaju o Duhu, od glave do pete umotanom u ruho pjesme. I koji su s proljetnih grana zgrtali elje to su im padale po tijelima poput latica. Nadomak snijega, nadomak Sunca, u najviim poljanama, Gle, kako im imena slavi ustalasana trava I konfeti bijelih oblaka I aptaji vjetra na nebu to oslukuje. Imena onih koji su se za ivota borili za ivot, koji su u srcu nosili sredite ognja. Roeni od Sunca, kratko su putovali prema Suncu I za sobom u zraku ostavili plamtei trag ispisan svojom slavom. Ovo plemenito ludilo iz Spenderove pjesme imalo je za posljedicu golemu patnju kao i golemu kreativnost. Pa ipak, mnogi od tih umjetnika nikada nisu poalili cijenu, neki su ak bili zahvalni za svoj neobini temperament. Na poetku karijere, nedugo nakon to je prekinuo s Freudom, Jung je imao neto poput shizofrenog sloma od kojeg je 7 godina imao posljedice; pa ipak je mnogo godina kasnije napisao: Danas mogu rei da nikada nisam izgubio dodir sa svojim prvotnim doivljajima. Svi moji radovi, sva moja stvaralaka sposobnost vue korijene iz tih poetnih fantazija i snova koji su zapoeli 1912. godine, prije gotovo pedeset godina. Sve to sam kasnije u ivotu napravio bilo je ve sadrano u njima. Na isti nain Rilke je pisao o svojim stanjima na rubu shizofrenije: Moda je neophodno da se svaki smisao raspline poput oblaka i srui poput kie, neophodno, to jest, izdrati neto poput mentalne dezintegracije ili umiranja da bi ovjek bio u stanju sve vidjeti drugaije. 74

U svojoj studiji iz 1960-te R. D. Laing esto naglaava pozitivne popratne pojave shizofrenih napada kod svojih pacijenata. Ali kako pokazuje Postova studija, ima vrlo malo veze izmeu kreativnosti i vrhunskih ostvarenja i dugotrajnog, sveobuhvatnog ludila. Mnogi od onih koji su bili samo rubno ludi ili tek shizotipni kad su dali svoja najvea djela, prekinuli su svaki stvaralaki rad kad ih je ludilo posve obuzelo. Ludilo zna biti sterilno, sputavajue i zaguujue, ono je nona mora. I premda se veinu kreativaca moe smatrati pomalo ludima, teko bi se moglo rei da je veina luaka kreativna. Britanski psiholog, J. H. Brod, pozabavio se time koja shizotipna svojstva, za razliku od posve psihotinih, najee pridonose kreativnosti. Veina njegovih nalaza vezana za karakterna obiljeja navedena na strani 104-5, u skladu su s onim to bi se dalo zakljuiti zdravim razumom. Na primjer, shizoidno lutanje misli povezano je s izvanrednom rjeitou, vrckavou misli i originalnou u stvaranju asocijativnih ili metaforikih veza izmeu ideja ili dogaaja. Ovo pretjerano povezivanje obdaruje shizotipnu osobu irom i neuobiajenijom paletom razmiljanja. Isto tako, sklonost maginoj ideaciji, matanju i sanjarenju snano je vezana za sposobnost izmatavanja nepostojeih stvari, oivljavanja likova koji nikad nisu postojali, stvaranja predodbi koje otvaraju vrata novim idejama ili gledanja na stvari iz drugaijeg ugla. Otvorenost neobinim iskustvima moe obdariti osobu sposobnou eeg doivljavanja boja i emocija ili zamjeivanja vidova stvarnosti koji izmiu svakodnevici. I Sv. Pavle i Sv. Tereza u svojoj su karijeri potpuno iskoristili vlastite duhovne vizije. Rasprenost panje moe ometati rad, ali isto tako i navesti ovjeka da obrati pozornost na irok raspon stvari. A podvojenost, premda je koila Hamleta, uvelike je povezana sa sposobnou istovremenog sagledavanja dobrih strana raznih opcija i mogunosti. SHIZOTIPIJA I SPOSOBNOST RJEAVANJA PROBLEMA Vidjeli smo da je jedan od kriterija inteligencije sposobnost rjeavanja problema. Ta je sposobnost takoer znaajka kreativnosti, osobito u znanstvenika ili politiara, pa ne zauuje da neki istraivai povezuju shizotipna obiljeja s osobitim darom za rjeavanje problema. Michael Jackson istie da shizotipna iskustva osobito znaju utjecati na kreativnost pri rjeavanju egzistencijalnih problema ivotnih problema kao to je gubitak bliskog lana obitelji ili ozbiljna bolest, gdje se ne mogu promijeniti injenice ve valja promijeniti kut gledanja ili stav: Uobiajeno duhovno iskustvo kod gubitka nekog bliskog je razdoblje u kojem se javlja osjeaj da je preminuli prisutan, preko izravnog osjetnog iskustva ili, ne tako opipljivo, da je naprosto tu. Takvo doivljavanje tjei ljude prilikom alosti mnogo izravnije na emocionalnoj razini, nego to je to mogue relativno hladnim spoznajnim procesom. 75

Jackson navodi sluaj Seana, mladog obiteljskog ovjeka kojem je lijenik saopio da vjerojatno ima multiplu sklerozu. Ova neodreena dijagnoza bacila ga je u oaj i onemoguila mu normalan ivot i odnose. Bio je iz stabilne, nevjernike obitelji srednje klase i sebe smatrao militantnim ateistom. A onda jednoga dana, nekoliko tjedana nakon to je zapao u krizu etao je poljima kad je uo gdje ga doziva neki glas. Sean, zazivao je glas, sve je to nevano. Uvijek e imati ono to ti treba. Glas ga je tada pouio o prolaznosti postojanja i kako da naui smireno primati dogaaje umjesto da se bori protiv njih. Kad je Sean nekoliko minuta kasnije stigao do ceste: Poeo sam razmiljati kao nekad i nestalo je sve brige. Tijekom sljedeih devet mjeseci glas mu se obratio jo nekoliko puta, mijenjajui njegov nain gledanja i omoguivi mu da se nosi s problemima na konstruktivan i smiren nain. Do takvih pomaka u nainu gledanja ne dolazi samo kad treba rijeiti ivotne probleme. Sjetimo se prie kemiara Kekule koji je sanjao zmiju koja grize vlastiti rep i tako otkrio prstenastu strukturu molekule benzina. A poznata je i Einsteinova izreka da je probleme nemogue rijeiti nainom razmiljanja koji je i doveo do njih; njegova teorija relativnosti jedan je od velikih pomaka dvadesetoga stoljea u nainu gledanja. Neki mislioci dre da sposobnost rjeavanja problema koja prati shizotipiju ljudskoj rasi omoguava pomak na evolucijskoj ljestvici, ini je otvorenijom, prilagodljivijom, kreativnijom. Ako je tome uistinu tako, vrlo nizak postotak shizofrenije ili manine depresije moda je naprosto cijena koju ljudski rod plaa za daleko uestalije pozitivne manifestacije shizotipije. ISKUSTVO BOANSKE TOKE I SQ Jedno od vanih pitanja koje nas ovdje zanima jest da li aktivnost boanske toke pridonosi duhovnoj inteligenciji. Odgovor mora biti i da i ne. Boanska toka nedvojbeno pridonosi naem duhovnom doivljaju, stvaranju mitova i proirenju mentalnih predodbi. Poput snova i djejeg uma ona otvara pristup predsvjesnom ili nesvjesnom i oslobaa simboliki bogato asocijativno strujanje svijesti. Ali iako je 60 do 70 posto ljudi svjesno nekog oblika poviene aktivnosti boanske toke (dakle ima shizotipna obiljeja), tek rijetki stvaraju velika umjetnika djela ili mijenjaju predloke razmiljanja svojim nainom rjeavanja problema. Biti svjestan duhovnog u sebi ne znai da emo to umjeti kreativno iskoristiti. Imati visok SQ znai umjeti iskoristiti duhovno tako da svom ivotu damo sveobuhvatniji kontekst i smisao, uinimo ga bogatijim, ispunjenijim, steknemo osjeaj punine, svrhe i cilja. Puki osjeaj ili doivljaj duhovnoga mogu izazvati tek zbunjenost, gubitak smjera ili neku neodreenu enju. Mogu potaknuti ludilo ili udnju koja vodi u autodestruktivno ponaanje kao to su droga, alkoholizam ili besmisleno ratovanje s potroakim drutvom. 76

Drugim rijeima, puko povrinsko iskustvo duhovnog moe zapravo dovesti do gubljenja perspektive. Iznenada zapljusnuti njegovim bogatstvom moemo svoje obine ivote doivjeti kao dosadne, pa se povui umjesto da se razvijamo. Boanska toka izolirani je sklop ivanih spletova u sljepoonom renju. Kao i drugi izolirani sklopovi u mozgu - centar za govor, centar za ritam i jo neki - daje nam osobite sposobnosti, ali valja je integrirati. Mi moemo vidjeti Boga, ali to ga nee uiniti sastavnim dijelom naeg ivota. Duhovna inteligencija, meutim, oslanja se na objedinjavajui fenomen oscilacija od 40 Hz. Ovo navodi na zakljuak da boanska toka moda jest neophodan uvjet za SQ, ali ne i dovoljan uvjet. Bilo bi za oekivati da oni koji imaju visok SQ imaju jaku aktivnost boanske toke ili jaka shizotipna obiljeja, ali iz toga ne slijedi da jaka aktivnost boanske toke jami visok SQ. Da bi se to postiglo, kako emo vidjeti u sljedeim poglavljima, valja integrirati cijeli mozak, cijelog sebe, sav svoj ivot. Osobite spoznaje i sposobnosti koje nam daje boanska toka moraju se uplesti u temeljno tkanje naih osjeaja, motivacija i potencijala, te uspostaviti dijalog sa sreditem sebstva i njegovim osebujnim nainom znanja.

77

Trei dio

NOVI MODEL SEBSTVA

78

MEUIGRA: KRATKA POVIJEST OVJEANSTVA Odakle dolazimo? Koji je na poetak u vremenu? Koji su razmjeri prie iji smo sastavni dio? Gdje su nam korijeni? Koliko emo trajati? Gdje su krajnje granice naeg postojanja? Odakle izvire naa inteligencija? Zato imamo potrebu postavljati ovakva pitanja? Nemogue je duboko razmiljati o duhovnoj inteligenciji a ne upustiti se u ta pitanja. U poglavlju 6 do 9 ponudit u model sebstva kojemu je svrha biti u isti mah iri i dublji od dosad postojeih. Ali to je nemogue uiniti ako ne razmotrimo mjesto sebstva u cjelokupnoj povijesti stvaranja. Ono to iznosim ovdje kratke su mitoloke i znanstvene sliice koje ljudska bia i ljudsku inteligenciju stavljaju u iri kontekst. U poznatoj povijesti svaka je civilizacija imala svoju vlastitu verziju prie o stvaranju, prie koja je pokuala odgovoriti na pitanja poput onih gore. Te su prie sastavni dio naeg poznavanja samih sebe i vrednovanja vlastitog postojanja. Mnogi su antropolozi primijetili zamjetno sline teme u priama razliitih naroda, kao da ih je isprela sama ljudska svijest progovorivi raznim glasovima mnogih civilizacija. Ian Marshall sakupio je etiri takva glasa u jednu priu koja je izvoena kao predstava, a ovdje je iznosimo kao uvod u Lotus sebstva. U POETKU PRIPOVIJETKA ZA ETIRI GLASA Glasovi J.K. F. G. I. Judeo-kranski/ezoteriki Fizikalni Starogrki Istonjaki: taoistiki, hinduistiki, budistiki 1. Kaos J.K. - U poetku Zemlja bijae bez oblika, samo praznina. A nad bezdanom vladae tama. Tako je zapisano u naoj svetoj Knjizi Postanka. Knjiga Postanka 1,1 -2 G: - U poetku bijae kaos, neizmjeran i taman ... nitavilo iz kojeg su nastali svi oblici, i u koje e se vratiti. Tako govorasmo u drevnoj Grkoj. 79

Heziod, Teogonija I: - U budistikom svijetu nazivamo ga Shunyata, praznina. Rei da postoji, pogreno je. Rei da ne postoji isto je tako pogreno. Najbolje je ne govoriti o tome. Zen tekst F: - Prije nastanka ieg opipljivog postojao je kvantni vakuum - more svih mogunosti ali nieg stvarnog. Ni materija, ni prostor, ni vrijeme, ve neto to je nemogue opisati. Mogui svjetovi svjetlucali su na rubovima postojanja. Ali nijedan nije imao energiju potrebnu da preivi. Ovo je pria nas znanstvenika. I: - Tao koji se rijeima izraziti dade nije vjeni Tao. Ime koje se nadjenuti dade nije vjeno ime. Bezimeno je poetak neba i zemlje. Knjiga puta i vrline, I 2. Geja F: - A onda se dogodilo neto iz ega nije bilo povratka. Jedan od moguih svjetova, tek jedan u masi posuene energije, ugrabio je kratak trenutak i razvio se u oblik. U tren oka umaknuo je iz svoga prapoela. Prije prostora i vremena, taj je oblik bio kruan, zatvoren, bez poetka i kraja. Na svoj neuk nain mi smo taj oblik nazvali superstrunama. G: - Vi govorite o punoprsoj Geji, majci svih stvari. Ona je bila potpuna sama po sebi, uroboros*, zmija to prodire svoj rep, alfa i omega. J.K: - I ree Bog: 'Neka bude svjetlost!' I bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. Knjiga Postanka 1, 2 - 3 *uroboros - dera repa, poznati lik iz grke mitologije koji prikazuje zmiju to sama sebi jede rep i tako se vrti kao kolut; simbol vjenosti. I: - Neto zagonetno stvoreno. Roeno prije neba i zemlje u tiini i praznini, stojei samo i nepromjenljivo ... Moda je to majka deset tisua stvari. Knjiga puta i vrline, XXV

80

3. Suprotnosti G: - Geja bje majka Urana, golemog svemirskog svoda, kojeg je uinila jednakim sebi po velebnosti, tako da je u cijelosti pokriva. Heziod, Teogonija J.K.: - Drugoga dana Bog podijeli svijet nadvoje i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. Knjiga postanka, 1, 6 - 8 F: - Prvotni Svemir podijelio je svoje postojanje nadvoje. Jedan je dio ostao kao masa i energija. Drugi je postao prostor/vrijeme i gravitacija, kako nam je to pokazao Einstein. Ta dva entiteta bila su u ravnotei, vezana, i sada izvan dosega Kaosa. I tako je Svemir poeo rasti. I: - Iz Taoa raa se Jedan. Iz jednoga Dva. Iz Dva, Tri. Tri sva bia stvori.* Knjiga puta i vrline, XLII 4. Materija i sile G: - Uran i Geja imali su mnogo sinova i keri. Ali Uran bijae tiranin koji je svoju djecu bacao u tamnicu. Kron, namlai, osakatio je oca i zavladao umjesto njega. Oenio se svojom sestrom Rejom pa su i oni imali djecu. F: - Satirua sila gravitacije bila je prejaka. Nita joj nije moglo umaknuti. Svemir bi se brzo uruio natrag u Kaos i nestao. Ali prvi put su se pokazale tananije sile kvantnog vakuuma, Higgsovog polja. U tren oka svijet se silno napuhao i snaga gravitacije znatno se smanjila. Higgsovo polje, Kron kako ste ga nazivali, bilo je temelj svega to se zatim razvilo. G: - Osobito se sjeamo Zeusa i Afrodite, vladara sila, Aresa i Hermesa, vladara oblika. F: - Mi smo te oblike i sile nazvali prema svojim ljudima, Bose i Fermi. Princip je isti. J.K: - Mi smo njihove simbole vidjeli kasnije, u sedam vidljivih planeta: Jupiteru i Veneri, Marsu i Merkuru, Suncu, Mjesecu i Saturnu. Prema svojoj okultnoj tradiciji smjestili smo ih na Drvo ivota.
* Citirano iz Knjiga puta i vrline u prijevodu Stojana Vuievia, Mladost, Zgb. 1981.

81

I: - Mi smo istu tu energiju prepoznali u ljudskom tijelu, u sedam akri. 5. Zvijezde G: - Kako je svijet stario tako su Krona svrgnula njegova djeca. Sada je Nebom vladao Zeus sa svojim munjama. F: - Svijetom je vladala tutnjava kozmike radijacije. Nije se mogla oblikovati nikakva vrsta materija. Sve je bilo samo vatrena plazma, poput dananjih zvijezda. I: - U drevnoj Indiji to smo nazivali Agni epohom, epohom Boga vatre. Prisjetite se, materija dolazi u etiri stanja: vrsta zemlja, tekua voda, plinoviti zrak i vatrena plazma. Agni je najstariji od elementarnih bogova. F: - Kako se svijet sve vie hladio, nakon tristo tisua godina materija vie nije bila pod udarom kozmike radijacije. Zavladali su drugi prinicipi. U miru su se mogle oblikovati galaksije i zvijezde. Ali i dan-danas jo se moe uti slabaan apat onog vatrenog ranog razdoblja. J.K: - Oblikovala su se zvijea, uzorci blistave vatre na tamnom nebeskom svodu. Onako kako ih danas vidimo to je dvanaestoznani krug: Ovan, Bik, i ostali, uokolo Riba. Bog sunca naizmjence posjeuje svako svoje kraljevstvo. Godinji ciklus je poput svakog ivotnog ciklusa. Zvijezde se, poput nas, raaju, ive i umiru. Otpoelo je vrijeme. I: - Mi u Indiji potovali smo ciklus raanja, ivljenja i umiranja s tri boga: Brahmom, Vinom i ivom. Sve to ivi pokorava se njihovoj vladavini. 6. Elementi F: - Prve su zvijezde nainjene u potpunosti od vatre; hladniji oblaci izmeu njih, od zraka. Ali unutar zvijezda stvarali su se tei elementi. Kad bi zvijezda umrla ti bi se elementi rasprili u Svemir. Iz njihova su pepela nastajale nove zvijezde oko kojih su se sada mogle stvarati vrste planete nainjene od sva etiri drevna elementa. Svi: - Zemlja, tijelo moje Voda, krv moja Zrak, dah moj Vatra, duh moj Himna zajednice Findhorn

82

J.K: - I tako je stvoreno svih sedam razina postojanja izmeu Urana i Geje, duha i materije. Mogla je zapoeti nova faza evolucije. 7. ivot F: - To je bila prekretnica. Pojavila se vrsta zemlja. Do sada je ve Svemir malo pomalo postao sve vri, nepokretniji i podijeljen na dijelove. Ali iz ove hladne, mrtve materije mogle su se oblikovati sloenije i tananije strukture. Prvo stijenje, voda, kristali i kemijski spojevi. Zatim iva bia i naposljetku bia s duom. Zapoeo je dug, polagan uspon postojanja natrag prema Izvoritu. Svi: - Svaki novi ivot nova je zvijezda, sunce u svom kraljevstvu. Elementi lebde oko njega i kroza nj. Oni slijede njegove zakonitosti poput planeta i kometa. Ono stvara nove tvari, hranu za budue generacije. Stoga potujemo sav ivot i njegove ritmove. 8. Dua G: - U svojoj mentalnoj i kulturnoj revoluciji poeli smo razumijevati i izraavati ne samo vidljivi svijet oko sebe ve i faze prolosti. Jer sve prole faze i dalje ive. Principi koje smo nazivali Uranom i Gejom, Saturnom i Jupiterom i dalje su ovdje. Mi smo i dalje masa i energija u prostoru i vremenu. Evolucija nije zamijenila ve se nadogradila na ono to se zbivalo prije. U naoj umjetnosti i znanosti, u naim religijama i mitovima, u naem pokuaju da ivimo kako valja i dalje aktivan duh Boga neba na nov je nain inkarniran u Boici zemlje. I: - Izmeu Taoa Neba i Taoa Zemlje izdigao se drugi most: Tao ljudskoga roda, nain da se harmonino ivi s jednim i s drugim. Prostor izmeu Neba i Zemlje mijehu je nalik. Oblik se mijenja ali struktura ne. Knjiga puta i vrline, V J.K: - estoga dana Bog je stvorio ovjeka na svoju sliku i priliku. Nebeske posle na Zemlji su poela obavljati svjesna bia. Kako bijae gore, tako bje i dolje. Posvuda smo pronali slinosti. Uran i Geja, naa vlastita muka i enska energija. Sedam lutajuih planeta na naem nebu, sedam akri u naem tijelu, sedam oblika i sila iz vremena Krona. F: - Sile i estice koje su nainile zvijezde, a zatim stvorile planete stvorile su i naa tijela. Neki misle da na um i dua slijede iste ritmove. Mi smo mikrokozmos. Svi: - Nainjeni smo od zvjezdane praine. Oni koji razumiju i dobra su srca mogu prizvati tu preobraavajuu energiju u svoj svakodnevni ivot. U kraju je na poetak. Kraj 83

U ovom jednostavnom, razvojnom prikazu kozmike evolucije, a to je stvarna povijest svijeta, naziru se prvi obrisi Lotosa sebstva.

Kozmika spirala: prikaz cjelokupne povijesti Svemira od Velikog praska do evolucije ljudske, vie svijesti. Etape razvoja svijesti sagledane su kao analogne etapama razvoja materije i sile.

* GUT - great unified theory, velika jedinstvena teorija.

6. LOTOS SEBSTVA I: RAZINA EGA Lotos bi se mogao nazvati prvim meu svim cvjetovima jer cvate u stajaim, mutnim vodama, tako razbludnim i sve zasljepljujuim savrenstvom 84

da ga je mogue zamisliti kao prvi znak ivota na nerazdvojenom beskraju praiskonskih voda. Jean Chevalier i Alain Gheerbrant (urednici) Rjenik simbola Nastao u mraku i blatu, cvatui prema suncu, lotos obuhvaa Nebo i Zemlju. Za hinduistike filozofe, lotos je konani simbol duhovnog ispunjenja, on ponovno prolazi put sebstva iz mraka prema svjetlu. Za budiste on je simbol Buddhine prirode koja je u srcu svakog ljudskog bia. Lotos prestavlja istou i savrenstvo koji su sutina ovjetva, ishodite svega vidljivog sklupano unutar ljudskog bia. U nekim ranim taoistikim tajnim drutvima on je simbolizirao unutranju alkemiju, put prema unutranjoj preobrazbi. On predstavlja Tao ovjeka to sjedi izmeu Taoa Neba i Taoa Zemlje. U ovoj knjizi, ja koristim lotos kao simbol sebstva koje moe biti duhovno inteligentno. Da bi se opisala duhovna inteligencija potreban je dublji i detaljniji model sebstva od onih to su ga stvorili dosadanji sustavi miljenja. Duhovna inteligencija, u svojoj sutini, predstavlja dinaminu cjelinu sebstva u kojoj je sebstvo jedno sa sobom i s cjelokupnim stvaranjem. Ja drim da se ovaj potpuniji model sebstva moe opisati samo objedinjavanjem spoznaja suvremene zapadne psihologije, istonjakih filozofija i mnogih znanstvenih dostignua dvadesetog stoljea. Lotos je snaan simbol takve integracije. U azijskim filozofijama lotos je konani simbol cjeline. Cilj svih velikih zapadnih duhovnosti jest postii takvu cjelovitost. Psihologija to naziva integritetom. Ono najbolje u znanosti dvadesetoga stoljea oslanja se na cjelokupnost (holizam), bilo da se misli na duboku povezanost fizikog postojanja, vre povezivanje duha i tijela ili na objedinjavajuu prirodu ivanih oscilacija koje su temelj ljudske svijesti. Posluiti se lotosom kao konanim simbolom duhovno inteligentnog sebstva ini mi se najprirodnijim nainom spajanja velikih tradicija Istoka i Zapada na putu sebstva, sa najnovijim znanstvenim spoznajama. Lotos je prikladan simbol duhovno inteligentnog sebstva i zbog svoga oblika. U prijanjim smo poglavljima vidjeli da postoje tri osnovne ljudske inteligencije (racionalna, emocionalna i duhovna), tri naina razmiljanja (serijsko, asocijativno i objedinjavajue), tri osnovna naina spoznaje (primarni, sekundarni i tercijarni) i tri razine sebstva (sredite - transpersonalna; srednja - asocijativna i interpersonalna; i rubna - vlastito ja). Duhovno inteligentno sebstvo integrira sve tri. Lotos ima sredite, pupoljak. Istonjake filozofije, nazivaju ga draguljem u srcu lotosa (Om mani padme hum). I same latice cvijeta imaju pun, obao srednji dio i malo zailjenije krajeve. Svaki lotos ima 85

mnogo pojedinanih latica, etiri, est, osam ili tisuu kao u krunskoj akri hinduizma. I sebstvo, pretpostavljamo, ima izvorite, poetak u povijesti i razvoju Svemira i polaznu toku u svojoj vlastitoj povijesti. Fiziki gledano, poeli smo kao zvjezdani prah koji se razvio iz kvantnog vakuuma. U duhovnom smo smislu takoer moda poeli kao protosvijest vezana za tu zvjezdanu prainu. Kao tek roena djeca kreemo kao nevina, neizdiferencirana svijest. Lotos se raa u prediskonskom, neizdiferenciranom blatu prvotnog bivstva i zrcali poelo ljudskog u nekoj iskonskoj, neizdiferenciranoj sveukupnosti. Pritom je i sebstvo takoer izvorite - izvorite daljnjeg razvoja smisla i vrijednosti, a prema kvantnoj fizici ak i koizvorite vidljive fizike stvarnosti. Prema azijskoj duhovnoj mitologiji, lotos je izvorite svega to se oituje. U Lotosu sebstva, onako kako sam ga ja ovdje prikazala, kreemo se od vanjskoga prema unturanjem, od posljednjeg prema prvom, jer to je nain samospoznaje u suvremenoj zapadnoj kulturi. Mi danas prvo spoznajemo sebe iz perspektive svjesnog ega, s ruba sebstva. U osnovi tog ego-sebstva je racionalan pristup postojanju i vezano je za serijske ivane traktove i programe u mozgu. Ja tu ego-osobnost smjetam na vanjski rub latica lotosa. Nakon toga postajemo svjesni vlastitog i kolektivnog nesvjesnog, golemog rezervoara motiva, energije, slika, asocijacija i arhetipova koji iznutra utjeu na misao, osobnost i ponaanje. To je asocijativna sredina sebstva, dio naeg uma vezan za paralelne ivane spletove u mozgu. Taj srednji dio djeluje uglavnom kroz tijelo i kroz osjeaje. To asocijativno nesvjesno smjestila sam na unutranji rub latica lotosa. Oni zapadnjaci koji spadaju u oko 50 posto ljudi koji su doivjeli mistino iskustvo sjedinjenja - dubok osjeaj da smo jedno sa stvarnou - moda su nakratko osvijestili sredite sebstva. Zapravo smo svi, bili toga svjesni ili ne, u dodiru sa sreditem sebstva kad god doemo do neke nove spoznaje, sagledamo ivot unutar ireg konteksta ili postavljamo sutinska pitanja. To je sredite vezano za usklaene ivane oscilacije od 40 Hz po cijelom mozgu, i po svojoj je funkciji objedinjavajue ili integrativno. Sredite sebstva smjestila sam u sredite lotosa, u pupoljak.

86

I naposljetku, prema svim istonjakim tradicijama kao i prema velikim mistinim tradicijama Zapada, postoji i aspekt sebstva koji je izvan svih oblika. To je Izvorite, Bog, Bivstvo - u razliitim tradicijama nosi razliita imena. Ali u svim tradicijama izvorite sebstva koje je izvan dometa svijesti u isti je mah temelj samoga bivstva, ishodite svih manifestacija i osnovni izvor energije koja postaje svjesni i nesvjesni um. Znanost dvadesetog stoljea ovo izvorite postojanja i sebstva vee za kvantni vakuum, nepokretno, temeljno energetsko stanje Svemira. U Lotosu sebstva ja ga prikazujem kao iskonsko blato iz kojeg izrasta korijen i stabljika lotosa. Lotos sebstva izgleda kao, i namjera mi je da se koristi kao mandala, jedna od onih hindu/budistikih karti psihe i kozmosa koje vode meditante kroz mnoge razine bivstva i iskustva prema prosvjetljenju u dodiru sa sreditem. Svrha nae mandale je bolje upoznati sebe na sve tri razine i integrirati ih u psiholoku cjelovitost koju ja nazivam duhovnom inteligencijom. U poglavlju 7 do 9 prikazat u tu kartu i na nju smjestiti glavne tipove osobnosti na ego razini; neke od glavnih nesvjesnih motiva, energija i arhetipova smjestila sam u srednji dio sebstva; a zatim dolazi sredite. Ovdje prikazan Lotos ukljuuje mnoge pojedinosti iz raznih tradicija mnogih kola zapadne psihologije, pojedinosti s kabalistikog Drva ivota, boanstva grke mitologije, astroloku i alkemijsku tradiciju, tibetanski bardo, hinduistike akre, kranske sakramente i tako dalje. itatelji zainteresirani za te odnose neka pogledaju >Dodatak na kraju<. 87

EST LATICA Ego je najkasnije razvijen, najracionalniji sloj sebstva. On je povezan sa serijskim ivanim traktovima i programima u mozgu, ivanim sustavom zaduenim za loginu, racionalnu misao i svjesno, prema cilju usmjereno, strateko razmiljanje. U stvari, on je niz mehanizama i strategija pomou kojih se sebstvo nosi sa svojim svijetom. Ako sam u djetinjstvu imala teka emocionalna iskustva moj e me ego zatiti od daljnjih povreda tako da e razviti strategiju odnosa u odrasloj dobi kojom u izbjegavati ponavljanje boli iz djetinjstva. Ako se u djetinjstvu od mene mnogo oekivalo, moj e ego razviti strategiju kako da zadovolji ta visoka oekivanja ili da se pobuni protiv njih. Ego je maska koju pokazujem svijetu (a esto i sebi), uloga koju igram na ivotnoj pozornici. Ego je onaj dio mene s kojim se najlake i najspremnije identificiram: osoba za koju vjerujem da jesam. Zapadnom kulturom dominira ego. Njegov je naglasak na javnoj osobnosti i formalnim odnosima, a osobit naglasak na izoliranom pojedincu koji neprekidno mora donositi racionalne odluke. Zato veina nas na Zapadu ivi sa svog rubnog dijela, krivo zamiljajui da je ego sve to jesmo. Svatko od nas je jedinstven. Ne postoje dva ista mozga niti dva ista otiska prstiju. Svatko od nas kuje svoju sudbinu u dijalogu sa svojim jedinstvenim iskustvom. Pa ipak je u zapadnjakoj psihologiji gotovo ope prihvaeno da se na ego razini ljude dijeli na 4 do 16 tipova osobnosti. Ti tipovi - introvertan, ekstrovertan, realistian, neurotian, umjetniki, poduzetan i tako dalje raspoznatljivi su na osnovi testova i stoga odgovaraju objektivistikoj, znanosti naklonjenoj zapadnoj psihologiji. Za ego obod latica lotosa ja sam izabrala 6 tipova osobnosti prema amerikom psihologu J. L. Hollandu. Prvi put su objavljeni 1958. godine i opirno opisani u njegovom danas ve klasinom tekstu Odabir zvanja: teorija osobnosti s obzirom na zvanje i radno okruenje (Making Vocational Choices: A Theory of Vocational Personalities and Work Environments). Hollandov test najvie je primjenjivan test za profesionalnu orijentaciju na svijetu. On polazi od toga da postoji est tipova osobnosti od kojih se svaki moe povezati s nizom poslova koji e mu najbolje odgovarati. Hollandovi tipovi zasnivaju se na interesima i sposobnostima pojedinca. Tijekom godina milijuni ljudi u razliitim kulturama podvrgnuti su Hollandovom testu, kao studenti ili u potrazi za poslom, i on je bio predmetom na stotine znanstvenih rasprava. Iako se njegovi opisi u nekoj mjeri razlikuju od 6 tipova osobnosti iz drugih poznatih testova, kao to je na primjer Myers-Briggsov zasnovan na Jungovom radu, Hollandove se kategorije mogu lako podesiti tako da se poklapaju sa gotovo svakim drugim testom.

88

Holland postavlja pitanja tipa: Biste li eljeli biti medicinska sestra, nastavnik, mehaniar, itd? Opsena istraivanja na kraju su uvijek dala ovih est tipova osobnosti: konvencionalni drutveni istraivaki umjetniki realistini poduzetan

Tipovi osobnosti spareni su u suprotnostima, tako da umjetniki tip izraava vrlo razliite interese, sklonosti i sposobnosti od konvencionalnog, a realistina osoba razliita svojstva od drutvene, i tako dalje. Ali za razliku od drugih slinih testova, Hollandov je dovoljno fleksibilan da doputa da jedna osoba ima visok rezultat u dvije, tri ili etiri razliite karakterne osobine, od kojih su neke ak oprene. Kao umjetnik, ja mogu biti nepraktina ili nagla, ali u svojoj konvencionalnijoj ulozi predavaa na poslovnim seminarima mogu biti efikasna i metodina. Znanstvenik moe biti oprezan i precizan (istraivaka crta), a ipak voljeti planinarenje (poduzetna crta) i zabave (drutvena crta). tovie, vidjet emo da je sklonost izraavanju karakteristika iz razliitih kategorija (poistovjeenih s razliitim laticama lotosa) znak zrelosti i visokog SQ. Vrlo nezrela osoba moda je razvila samo jedan ego stil (jednu laticu lotosa), dok e u cijelosti prosvijetljena (visoko duhovno inteligentna) osoba oitovati uravnoteene karakteristike svih est. Sam lotos, onako kako je ovdje predstavljen, karta je pomou koje moemo raditi na razliitim osobinama da postignemo uravnoteenu osobnost. U tom smislu je Lotos sebstva slian istonjakoj mandali. U poglavlju 13 itatelji mogu ispuniti test da vide kojem tipu ili tipovima osobnosti su najblii. Dolje se nalazi saetak najistaknutijih svojstava svakog tipa (svake vanjske latice lotosa). Latice i za njih vezana osobnost opisane su redom koji odgovara uzlaznoj liniji hinduskih akri, energetskih toaka to se nalaze u nesvjesnom srednjem sloju sebstva i koje, pravilno koritene, mogu pridonijeti preobrazbi na ego razini. O akrama e biti vie govora u poglavlju 8. PRVA LATICA: KONVENCIONALNA OSOBNOST Samo 10 do 15 posto ljudi2 potpada pod Hollandove kriterije za preteno konvencionalne tipove, iako je u mnogih drugih to druga ili trea crta karaktera. Takvi su ljudi oprezni, prilagodljivi i metodini. Djelotvorni su i savjesni, ali znaju biti defenzivni i nepopustljivi. 89

Konvencionalni ljudi obino su zakoeni, paze da ne okiraju i ne istiu se u gomili. Posluni su, uredni, uporni, praktini i krti, ali znaju biti i lano edni i nematoviti. Oni koji se rado dre konvencija upravo su suprotni vie umjetnikom tipu osobnosti. Neka od zanimanja koja Holland preporua konvencionalnom tipu su recepcioner, sekretarica, slubenik, kompjuterski programer i raunovoa. DRUGA LATICA: DRUTVENA OSOBNOST Drutvene osobe najvea su od ovih skupina: u tu kategoriju spada 30 posto ljudi, vie ena nego mukaraca. Drutveni tipovi, kao to je i za oekivati, vole ljude i rado se drue. Prijateljski su naklonjeni, velikoduni, spremni pomoi i uljudni. Lako se poistovjeuju s drugima, a umiju i biti vrlo uvjerljivi. Strpljivi su i u prirodi im je da surauju s drugima. Holland ih opisuje i kao idealiste, odgovorne, taktine, tople osobe. To su jako dobri nastavnici na svim razinama obrazovanja. Taj tip osobnosti esto daje psihoterapeute i socijalne radnike, a takoer i savjetnike u menadmentu. Iz te se skupine regrutiraju i mnoge ljubavlju obdarene domaice. TREA LATICA: ISTRAIVAKA OSOBNOST Istraivaki tipovi ine drugih 10 do 15 posto stanovnitva. Oni se strastveno veu za ideje i, kako se vidi iz naziva, rado ih do u tanine istrauju. Najracionalniji su od svih tipova, arhetipski intelektualci. Analitini, kompleksni, znatieljni i precizni, znaju biti jednako kritini prema ljudima kao i prema idejama. Dok drutveni tipovi vole gomilu, istraivakima su obino potrebna razdoblja samoe. Introspektivni su, povueni i skromni. Oprezni i rezervirani, ne daju emocijama da ih ponesu. Vrlo su samostalni, svojim postupcima znaju navui nepopularnost. Istraivaki tipovi najee idu u znanstvenike, lijenike, prevodioce i istraivae svih profila. Veina onih koji se bave intelektualnim zanimanjima ima u svojoj osobnosti znatan element istraivakog. Primjer su sveuilini profesori, osobito oni koji se bave istraivakim radom. ETVRTA LATICA: UMJETNIKA OSOBNOST Posve suprotni konvencionalnim tipovima i esto u sukobu s istraivakima (katkad unutar jedne te iste linosti!) umjetniki tipovi ine drugih 10 do 15 posto stanovnitva. Ovi komplicirani ljudi esto su neuredni, emotivni, impulzivni i nepraktini. Umjetniki tipovi su nerijetko idealisti, zanesenjaci, kao ono s Don Kihotom i vjetrenjaama. Poput istraivakog tipa, umjetniki je tip nezavisan i introspektivan, ali s lakoom daje oduka smionim uzletima mate. Duboko nekonformistian i originalan, umjetniki je tip 90

intuitivan, osjetljiv i otvoren, stoga esto vrlo popularan. Te emo ljude sasvim razumljivo pronai meu piscima, glazbenicima i slikarima, ali isto tako znaju biti dobri novinari, dizajneri, kritiari umjetnosti i glumci. PETA LATICA: REALISTINA OSOBNOST Realistina osobnost stoji vrsto nogama na zemlji, kod nje nema nikakvih gluposti i ne troi rijei uzalud. Ovi tvrdoglavi, materijalistiki nastrojeni, vrlo praktini tipovi ine kojih 20 posto stanovnitva, a medu njima je daleko vie mukaraca nego ena. Ne vole osobito bliske odnose, klone se veih drutava i rijetko kad se razmeu. Ovi su ljudi prirodni i iskreni. Kad govore, otvoreni su, ali skloni konformizmu i nepopustljivosti. Nisu ba poznati po nekim originalnim idejama, ali uporni su i tedljivi. Oni su jedini tip osobnosti koji Holland naziva normalnim. Ovi realistini tipovi najvie vole provoditi odmor uz rad, osobito kad im je partner u poslu stroj. esti su meu vozaima, pilotima, mehaniarima, kuharima, farmerima i inenjerima. Iako izrazita suprotnost drutvenom tipu, realistini tipovi esto dobro funkcioniraju u braku s njima - uzajamno se nadopunjavaju. ESTA LATICA: PODUZETNA OSOBNOST Ovi vrlo samouvjereni, ekstrovertni tipovi ine preostalih 10 do 15 posto stanovnitva. Gramzivi su, ugodni u drutvu i ambiciozni, a znaju biti tirani. Avanturisti, puni energije, u potrazi su za uzbuenjima. Rado flertuju i katkad odu u egzibicionistiku krajnost. Poduzetni tipovi obino zrae optimizmom, sve su spremni pokuati, a nerijetko u drugih izazivaju ono isto pouzdanje koje i sami osjeaju. Vrlo su drutveni i vole priati. Ne udi to velik broj politiara dolazi iz ove skupine. Takoer i trgovaca, poslovnih ljudi, menadera i malih poduzetnika. Poduzetnih tipova ima i u policiji i vojsci. KAKO RASTI I URAVNOTEITI SVOJU OSOBNOST Svojim najveim dijelom Hollandova tipologija osobnosti dobro se poklapa sa shemom koju predlaem za Lotos sebstva. Ali valja imati na umu ono to i Holland naglaava - da je prosjena osoba mjeavina dvaju ili vie tipova. U idealnom sluaju, tijekom duhovno inteligentnog ivota, naa e se osobnost razvijati tako da ukljui svih est karakteristika u uravnoteenom odnosu. Kad prosjena osoba ispuni Hollandov test prvo kao vrlo mlada, a zatim kasnije, kao posve zrela linost, rezultati su najee isti. Drugim rijeima, veina ljudi se tijekom svoje odrasle dobi ne mijenja mnogo na ego razini. Ali mene u ovoj knjizi zanimaju oni malobrojni koji se mijenjaju, kao i zamisao da bi se vei broj ljudi mogao mijenjati kad bi se u svekolikoj populaciji podigla razina duhovne inteligencije. Veina karakternih osobina u odrasloj dobi dijelom je naslijeena, 91

a dijelom prihvaena od drugih. Ne moemo postati to god elimo, ali mnogo toga moemo promijeniti ako to zaista elimo. U ranoj mladenakoj dobi uglavnom smo zaokupljeni pronalaenjem strategija pomou kojih emo svoju postojeu ego osobnost uklopiti u okolinu i odnose. Ali kasnije, tijekom ve poznate krize srednje dobi, velik broj ljudi ima potrebu za daljnjim rastom i eli bolje uravnoteiti svoju osobu. Jung je taj proces daljnjeg razvoja nazvao individuacijom i povezivao ga s duhovnom dimenzijom ivota. Upravo to je, dabome, cilj SQ-a.

92

MYERS-BRIGGSOV SUSTAV Hollandova skupina od est tipova osobnosti usporediva je s jednim drugim vrlo popularnim sustavom. Godine 1921. Jung je opisao est stilova ponaanja ega kroz tri para suprotnosti: introvertni nasuprot ekstrovertnom, misaoni nasuprot osjeajnom i osjetilni nasuprot intuitivnom. Neke su kombinacije vrlo este pa tako ja, na primjer, mogu biti ekstrovertno osjeajni tip sa introvertnom intuicijom kao drugom znaajkom. Jungov je rad posluio kao osnova vrlo popularnom Myers-Briggsovom testu za odreivanje osobnosti, koji se danas primjenjuje na vie od milijun ljudi godinje, najee u poslovne ili obrazovne svrhe.

Tijekom vremena nakupilo se mnogo zamjerki odnosima unutar tipova onako kako ih je postavio Jung. Na primjer, ljudi mogu razmiljati ili osjeati na jedan ili drugi nain, ili na oba, ili ni na jedan nain - ovisno o situaciji. Ali osnovna zamisao i danas je vrlo korisna. Neke se kombinacije odlino uklapaju u Lotos sebstva. Na primjer, Jungovo ekstrovertno osjeanje podudara se s 93

Hollandovim drutvenim tipom. Hollandov umjetniki tip podudara se s introvermim opaanjem (introvertno osjetimo + introvertna intuicija). 7. LOTOS SEBSTVA II: ASOCIJATIVNA SREDINA Veliki srednji sloj lotosa je asocijativno nesvjesno, golema riznica slika, odnosa, uzoraka, simbola i arhetipova koji utjeu na nae ponaanje i ono to odajemo pokretima tijela (body language), oblikuju nam snove, ine vezivno tkivo naih obitelji i zajednica i daju smisao naem ivotu, a da ga i ne moramo racionalno traiti. To je onaj dio sebstva u kojem su vjetine i uzorci usaeni u tijelo i u ivane spletove mozga. Kako je Freud tono primijetio opisujui id, nesvjesno kipi energijom koja slijedi vlastitu logiku. Svjesni ego, naprotiv, oblikovan je preciznije. Kako se susreu svjesno i nesvjesno? Kako razmjenjuju informacije i dogovaraju strategije? Sto se dogaa na granici izmeu to dvoje, i kako to djeluje na nau duhovnu inteligenciju? MOTIVACIJA - MEA IZMEU SVJESNOG I NESVJESNOG Presudna spona izmeu svjesnog i nesvjesnog je motivacija. U Lotosu sebstva ja stavljam motive, i stavove koji stoje iza njih, izmeu ego oboda latica lotosa i asocijativne sredine, tako da seu na oba podruja. Ego obod odnosi se na IQ i na to kako opaamo situacije. Asocijativna sredina odnosi se na EQ, te kako i to osjeamo u vezi tih situacija. Na mjestu njihovog susreta lee motivi - ono to elimo uiniti u vezi neke situacije. Kako je vaan aspekt SQ-a upitati se elimo li promijeniti odreene situacije, a ako da - kako, na motiv da neto poduzmemo moe biti i elja da upotrijebimo svoju SQ. I doista, postojanje est razliitih motivacija glavni je razlog zato ego ima est naina na koji se odnosi prema svijetu (est latica lotosa). Zato umjetnik eli stvoriti neto nepostojee? Zato se poduzetan tip eli popeti na visoku planinu ili prenijeti drugima neku smionu ideju? Zato istraivaki tip toliko eli znati? Motivi su ono to nas pokree, to latentnu energiju osjeaja alje u kanale osobnosti ega i potie ga na akciju. Motivi, emocije, kretanje - sve te rijei imaju isti lingvistiki korijen i sve se odnose na kanaliziranje dublje psihike energije ili libida, kako ga je nazvao Freud. Vano je razumjeti kakvi sve motivi postoje i kako oni djeluju, elimo li shvatiti kako moemo promijeniti ili proiriti nain na koji kanaliziramo bazinu, duboku energiju sebstva - drugim rijeima, razumijevanje motiva bitna je pretpostavka za koritenje SQ-a. Veina zapadnih psihologa prihvaa da su motivi mjeavina svjesnog i nesvjesnog. Umjetnik je tek djelomino svjestan zato mora naslikati odreenu sliku, ali ne poznaje u potpunosti duboke sile iz svog nesvjesnog koje ga tjeraju 94

da stvori jo neviene vizije. Politiar je djelomino svjestan zato se zalae za neku stvar, ali ne zna u potpunosti odakle izvire ta strast. I tako smo uvijek pomalo stranci sami sebi jer smo uvijek vie od svojeg svjesnog ja. I ovdje psiholozi razlikuju motive od poriva - sila koje nas uglavnom instinktivno gone. Reprodukcija je instinkt svih niih ivotinje, ali intimnost je motivacija koja zahtijeva vie evolucijske sposobnosti. Obrana vlastitog teritorija takoer je instinkt koji pronalazimo u veine ivotinja, ali potreba da se dokaemo motiv je koji nalazimo poglavito u ljudi i viih ovjekolikih majmuna. Motivi su vie psiholoki, vie globalni, oni podrazumijevaju neku vrstu slobodne volje, povezani su sa stvarnim izborom jer ih je mogue zadovoljiti na razliite naine. Svoj teritorij mogu obraniti samo tako da otjeram druge, ali potvrditi se mogu tako da dignem glas, da fiziki odgurnem drugoga, da svojim podreenima izdam zapovijed, i slino. U ljudskih bia motivi vjerojatno zamjenjuju izgubljene instinkte. Prema teoretiarima osobnosti, odreeni motivi vezani su za odreene tipove osobnosti. Razliita su miljenja o tome koliko osnovnih motiva postoji, i tono koji su vezani za koji tip osobnosti. Ameriki psiholog koji se bavi motivacijom R. B. Cattell jedno je od velikih imena zapadne psihologije i jedan od osnivaa testiranja osobnosti. Njegov je rad moda najsveobuhvatniji, najvie utemeljen na iskustvu i najee preispitivan. Kao Hollandov rad na odabiru zvanja tako i Cattellov rad na motivaciji koristi se po cijelom svijetu. Do svojih je zakljuaka doao razliitim nainima testiranja svjesnih i nesvjesnih motiva - svjesnih tvrdnji o tome to netko voli, odgovorima tipa detektor lai, mjerenjem vremena i energije uloene u neku aktivnost i tako dalje. Dok je Freud drao da postoje samo dva osnovna ljudska motiva, seks i agresija, Cattell ih je izdvojio dvanaestak. Ali ja mislim da se neki od njih, poput gladi, prije mogu smatrati porivom ili instinktom; drugi, poput narcizma, negativni su oblici pozitivnog motiva; dok se pak trei, kao odanost svom pozivu, mogu svesti pod naueno ponaanje. Zato sam preuzela samo 6 osnovnih Cattellovih motivacijskih kategorija i u nekim im sluajevima dala drugo ime i svrstala ih u drugu kategoriju. Oni se podudaraju sa 5 od 6 Hollandovih tipova osobnosti, te sa 5 od 6 latica lotosa i njegovim sreditem. Na taj nain preostali motivi su: zajednitvo intimnost (roditeljski) znatielja kreativnost graenje samopotvrdivanje 95

Navela sam koje karakteristike Cattell iznosi kao iskaz ovih motiva. Zajednitvo je povezano s konvencionalnim tipom osobnosti i prvom laticom lotosa. To znai biti potaknut interesom za socijaliziranjem, uklapanjem u grupu, sudjelovanjem u, ili gledanjem sportskih aktivnosti, uivanjem u gotovo svakoj skupnoj aktivnosti. Oni kojima je glavni motiv zajednitvo nee pokazivati sklonost ni tome da se bune ni tome da budu sami. Negativni ili tamni oblici ovog motiva su povlaenje ili narcizam - pretjerana zaokupljenost sobom ili nesposobnost stvaranja odnosa (Cattell). Intimnost roditeljskog tipa vezana je za drutveni tip osobnosti i drugu laticu lotosa. Motiv za traenje intimnosti proizlazi iz potrebe za davanjem ljubavi ili osjeajem da smo voljeni. Prema Cattellovoj shemi taj je motiv vezan s osjeajem roditeljske zatite. U svojim razvijenijim oblicima on je takoer povezan s pruanjem pomoi ljudima u nevolji i s potrebom da se ine dobra djela irih razmjera. Negativni ili tamni oblici intimnosti ukljuuju srdbu (Cattell) i mrnju. Znatielja je vezana za istraivaku osobnost i treu laticu lotosa. To znai biti motiviran za prouavanje (Cattell), biti zainteresiran za knjievnost, glazbu, umjetnost, znanost, ideje, putovanja, prouavanje prirode i tako dalje. Negativan ili taman izraz te osobnosti ukljuuje strah (Cattell), povlaenje i apatiju. Kreativnost je sasvim razumljivo vezana za umjetniku osobnost i etvrtu laticu lotosa. To znai imati potrebu nainiti neto dotad nepostojee, rei neto na nain na koji to jo nije izreeno, ivjeti drugaije od normi, eznuti za nevienim ili neizraenim, sanjati o nemoguem. Negativni ili tamni oblici kreativnosti su destruktivnost ili nihilizam. Kreativni motiv u Cattellovoj shemi nazvan je samo seks, ali u njegovoj kao i u mnogim drugim psiholokim studijama nalazimo ga pod nazivom kreativnost, ivotni instinkt ili romantini osjeaji. To je dominantni motiv kod 10 do 15 posto stanovnitva, a prisutan je u svih ljudskih bia ve po samoj prirodi nae svijesti i nainu na koji se razvija na mozak. Graenje je vezano za realistinu osobnost i petu laticu lotosa. To znai pronalaziti radost u igri s mehanikim napravicama, konstruiranju ili popravljanju stvari. Ljudi voeni tim motivom esto imaju bogat unutranji osjeajni ivot, ali ga ne znaju izraziti rijeima. Prije razdoblja masovne proizvodnje, takvi su ljudi mogli izraziti svoje osjeaje kroz lonarstvo, izradu namjetaja i druge zanate. Razvijeniji realistini tipovi slijede nauen motivacijski uzorak koji Cattell naziva samonaklonost. Tu je naglasak na samokontroli, samopotovanju, graanskim dunostima i interesima zajednice.

96

Samopotvrivanje je povezano s poduzetnom osobnou i estom laticom lotosa. Ono ukljuuje motiviranost eljom za visokom zaradom, ugledom, natjecanjem, opskrbljivanjem svoje obitelji, uspjehom na poslu i u politici (radi vlastitog boljitka). Kad je razvijeniji, ovaj tip osobnosti i dalje uiva u vlastitoj nezavisnosti i vodstvu, ali ga vie motivira sluenje zajednici ili ak interesi koji nadrastaju osobno. Tamni oblici samopotvrivanja su odbacivanje odgovornosti, samoponiavanje ili zlupotreba moi iz osobnih motiva. Cattell je otkrio jo jedan motiv koji je nazvao religijskim. Ja ga prihvaam kao sredinji motiv, ali radije ga nazivam objedinjavajuim zbog iskustava za koja je vezan. Cattell ga je povezao s osjeajem da je ovjek u dodiru s Bogom ili nekim principom koji daje smisao njegovoj borbi i donosi pomo, te sa zanimanjem za organiziranu religiju. ini se, meutim, da ovaj motiv nije povezan s jednim tipom osobnosti ili naina djelovanja ve je potencijalna pokretaka snaga u ivotu svih tipova, motiv vidljivo povezan s traenjem smisla i vrijednosti u svemu to inimo. Stoga ga nisam smjestila na laticu lotosa nego u sredite. ASOCIJATIVNO NESVJESNO: SREDNJI SLOJ LOTOSA U sredini sebstva su navike, asocijacije i obiaji svakodnevice, osobno nesvjesno, Freudov id. Tu su i pripovijetke i predodbe iz naih religija i mitologija, unutranji ritmovi nae kulture. Tu je prebivalite drama to se odvijaju nou dok sanjamo i psiholokih modela naeg ponaanja danju. To je mjesto u koje svatko moe posegnuti za mudrou i ludilom onkraj ega, na kojem je svatko upoznao none more shizofreniara i uzvienu ekstazu vidjelaca. To je mjesto na kojem razgovaramo s bogovima, boicama i junacima nae rase, sa svim demonima podzemnog svijeta, mjesto na kojem energija iz koje izrasta motivacija hvata korijenje u dubokom kljuanju sebstva. Sredina je podruje sebstva koje je prvo razotkrio Freud u svojoj studiji neuroza i snova, a zatim su ga uvelike rasvijetlili Jung i drugi koji su, da bi uli u trag nesvjesnom, kombinirali prouavanje psihotinih mentalnih pacijenata i primitivnih naroda, pripovijetke velih mitologija, slike i simbole ovjeanstva tijekom zabiljeene povijesti. U tom obilju materijala ima obrazaca koji se ponavljaju, slika i simbola koje navode na zakljuak o univerzalnoj strukturi nesvjesne psihe koju je Jung nazvao kolektivno nesvjesno. Koji su to dubinski uzorci i arhetipovi to se javljaju u razliitim civilizacijama? U kakvom su odnosu s ego razinom nae osobnosti? Koji arhetipovi odgovaraju kojem tipu osobnosti? Koje dubinske energije su povezane s gore navedenim osnovnim motivima? I kakva je struktura te dubinske psihike energije? Zato je ona u tolikoj mjeri univerzalna?

97

Na vanjskoj, ego razini sebstva, ja sam nezatiena. Ego se ne moe sam obnoviti niti preobraziti: to je sposobnost dubljih slojeva nesvjesnog. Ali ak i ovdje, u dubini nesvjesnog, simboli i slike zapadnjake tradicije esto su statini. to ih pokree? Na koji se to nain sebstvo puni energijom u dodiru s njima? Kako, ukratko, dolazi do preobrazbe? Ovo nas pitanje dovodi do onog dijela lotosa u kojem valja uvesti akre hinduistike kundalini joge. Zapad nema nita slino ovim lotosnim ljestvama zmijolike, preobraavajue energije, tome nizu od 7 vitalnih toaka unutar tijela koje predstavljaju etape psihikog razvoja u procesu bivanja i rasta. Ukljuujui akre u na lotos, pronalazimo dinaminu energiju koja ini primarnu fazu osobne motivacije. Ve ranije sam rekla da motivi - zato to ih je mogue osvijestiti i promijeniti, te tako pridonijeti osobnoj preobrazbi predstavljaju vaan element u podizanju duhovne inteligencije. To se jo vie odnosi na akre: u hinduistikoj tradiciji, uzlazni put kroz akre klju je osobne preobrazbe. Ove hinduistike energetske toke gotovo u potpunosti se poklapaju s duhovnim sadrajem vie statinih zapadnih struktura preuzetih od Cattella, i s razliitim arhetipovima i planetarnim bogovima (vidi dijagram na str. 133) koji prema mome opisu oblikuju nesvjesno. Ta injenica potkrepljuje moje uvjerenje da sebstvo sadri

akre 98

univerzalne strukture i energije koje definiraju ljudska bia i na kojima valja raditi elimo li poveati svoju duhovnu inteligenciju. Sada bih se eljela pozabaviti srednjim slojem lotosa i dati saetak duhovnih sadraja i energije koja oblikuje onaj dio nesvjesnog to je povezan s pojedinim ego-razinama osobnosti. Golemo obilje predodbi i simbola iz razliitih kultura mogu se svesti na nekoliko osnovnih obrazaca koji se javljaju pod razliitim imenima i u razliitim oblicima. U Dodatku (na kraju) ukratko je prikazano kako se ti uzorci stalno iznova pojavljuju kroz razliitu simboliku. DUBLJI KORIJENI KONVENCIONALNE OSOBNOSTI Drevna znanost Zapada, grka i rimska mitologija i rana babilonska i egipatska mitologija koristile su se sedmerostrukom psiholokom strukturom nastalom na osnovi sedam tada zamjetljivih planeta. Kako su drevni fiziari drali da se fiziko tijelo na kraju smiruje ako ne dobije poticaj od ivog bia, ovih sedam lutalica smatrano je bogovima, ili obitavalitem bogova. U drevna su se vremena bogovi povezivali s ljudskim psiholokim osobinama i tipovima osobnosti. Ta je veza opstala sve do danas u opinjenosti astrologijom i u izrazima kao u medenom mjesecu (Mjesec) ili venerine bolesti (Venera). Isto tako, Jungovi arhetipovi kolektivnog nesvjesnog gotovo se u cijelosti poklapaju sa svojstvima planetarnih bogova. Mogue je pronai i daljnje podudarnosti (iako ne namjerne) izmeu tih planetarnih bogova, Cattellove motivacijske sheme i hinduistikih akri. Konvencionalni tip osobnosti ija je motivacija zajednitvo vue nesvjesne korijene iz svojstava vezanih za Saturn. Stariji od bogova s Olimpa, planet koji se vrlo sporo kree, Saturn predstavlja postojanost, formu, strukturu, ravnoteu - sve to je razumno, normalno i predvidivo. Konvencionalan tip osobnosti vezivno je tkivo drutva. Za Junga, pridrueni arhetip kolektivnog nesvjesnog je pleme, povezano onim to je on nazivao misterijom sudjelovanja, primitivnom identifikacijom i stapanjem sa skupinom. Poneto od toga potrebno je ak i najnezavisnijim odraslim ljudima; u protivnom ne bismo mogli imati osjeaj da pripadamo ijednoj skupini. Svoj najdublji izvor energije konvencionalan tip pronalazi u prvoj hinduistikoj akri, korijenskoj akri smjetenoj izmeu anusa i genitalija. Izgledom poput lotosa s etiri latice, ova se akra vee za slona koji simbolizira snagu, vrstinu i postojanost Zemlje. Ali prema rijeima glavnog autoriteta dvadesetog stoljea za mitove i mitologiju, Josepha Campbella, slon je takoer oblak osuen na hod Zemljom, koji bi se uzdigao da se uspije osloboditi svog poloaja Korijenska akra predstavlja duhovnu energiju najnieg oblika, nenadahnutu, reakcionarnu, bez nekog izrazitog zamaha. Na ovoj razini svijest 99

treba probuditi da bi se uzdigla do viih stvari. Neki autori veu korijensku akru za rano djetinjstvo i potrebu za sigurnou i podrkom koje su baza stabilnog razvoja. Caroline Myss dovodi je u vezu s kranskim sakramentom krtenja, uvoenjem djeteta u zajednicu ljudi. DUBLJI KORIJENI DRUTVENE OSOBNOSTI Drutveni tip osobnosti i njegov glavni motiv bliskost, zdruen je s Venerom. To je rimska boica ljubavi, pandan grkoj Afroditi, ali ona potjee od Pramajke, boice Astarte.Venera njeguje i titi, osim to potpaljuje strasti ljubavnika. Jungov arhetip Pramajke takoer utjelovljuje svojstva njege i zatite. Svoje najdublje vrelo energije drutvena osobnost nalazi u drugoj, sakralnoj akri, odmah iznad genitalija. utocrveni lotos sa 6 latica, ova je akra vezana za vodu. Ovdje je primarna energija seks i roditeljstvo, izraena izravno kroz openje, plodnost i rituale braka ili sublimirana u irem dobrotvornom djelovanju. Neki autori povezuju ovu akru sa svim osjeajima u dnu eluca, od onih prema seksualnom partneru ili bliskim lanovima obitelji do suuti i brinosti. Poremeaji u toj akri mogu imati za posljedicu patoloku opsjednutost seksom. Frojdovska psihoanaliza odnosi se prema cjelokupnoj psihi kao da je zapela na toj razini razvoja psihike energije. DUBLJI KORIJENI ISTRAIVAKE OSOBNOSTI Istraivaka osobnost i njezin glavni motiv znatielja, povezani su s rimskim bogom Merkurom (grkim Hermesom), mladim glasnikom bogova koji ljudima donosi vijesti od Jupitera (Zeusa). Merkur je takoer vodio due u Podzemni svijet (izvorite dubljeg znanja), a katkad i natrag. Bio je to djetinjast, udljiv bog, lako prispodobiv Jungovom arhetipu vjenog djeteta, koje je i vodi due. Svoje najdublje izvorite psihike energije istraivaka osobnost crpi iz tree akre solarnog pleksusa. Prikazana kao lotos s deset latica, ova je akra zdruena s vatrenom vrelinom i svjetlou, s ciljem svladavanja svijeta i podvrgavanja sebi, pomou moi. Njezin je simbol bijeli trokut s ognjem, a po strani simboli svastika. Ovdje je energija povezana s tenjom za samostalnou i samopotvrivanjem. Kao u Freudovom periodu latencije, ovdje je emocionalno i seksualno na drugom mjestu, a naglasak je na intelektualnom, samopotvrivakom djelovanju, na postignuu i osvajanju.

100

DUBLJI KORIJENI UMJETNIKE OSOBNOSTI Umjetniki tip osobnosti sa svojom duboko usaenom motivacijom stvaranja i potrebom da preobrazi postojeu stvarnost zdruen je sa stalno promjenljivim Mjesecom (Dijana u rimskoj, Artemis u grkoj mitologiji). Mjeseev sjaj u tami simbolizira intuiciju i znanje duboko unutar nesvjesnog. On predstavlja sile tame koje su i same uvijek povezane s kreativnou, blago Podzemnog svijeta, magiju i preobrazbu. Umjetniki tip crpi kreativnost iz svojih dubina, izvan svjesnog ega, iz izvora znanja onkraj razuma i logike. U drevnoj Grkoj, Mjesec su povezivali s ritualima kreativnosti i ekstaze, s divljim plesom i spoznajom kroz slobodnu igru emocija. Za nj vezan jungovski arhetip je sveenica ili mudra ena, dijelom vraara, dijelom vjetica, uvarica smrti i preporaanja (Mjeseeve faze), pa stoga i preobrazbe. Jung i mnogi drugi taj su arhetip vezali za amane, mudrace, mukarce ili ene to putuju izmeu razliitih svjetova svijesti da bi nevoljnim duama donijeli izljeenje i preobrazbu. Duhovna energija umjetnike osobnosti izvire iz etvrte ili srane akre. Prema Josephu Campbellu i njegovim hinduistikim izvorima, prve tri akre brinu o svijetu svakodnevice - pripadnosti zajednici, seksu, roditeljstvu, stjecanju osobnog znanja i moi. Ali energija srane akre je ta pomou koje inimo pomak prema zanimanju za vie stvari. Prikazana kao lotos s dvanaest crvenih latica i zdruena s elementom zrakom, srana akra je ta u kojoj se susreu misao i osjeaj, kroz koju doivljavamo otvorenost prema drugima i prema novim stvarima, ljepotu svijeta i dubok idealizam. Autorica Caroline Myss vee kranski sakrament braka s tom akrom.

101

DUBLJI KORIJENI REALISTINE OSOBNOSTI Realistina osobnost koju privlai borba i materijalna postignua, moe se povezati s rimskim bogom rata Marsom (grkim Aresom). Kao ni realistian tip osobnosti tako ni Mars nije osobito intelektualan ili suutan, ali oituje veliku ustrajnost i hrabrost. Pratei jungovski arhetip je junak koji se bori protiv sila tame (sjena) da bi oteo blago za sebe i druge. Dublja psihika energija realistinog tipa ukorijenjena je u petoj ili grlenoj akri. Zadatak ove akre je preusmjeravanje sila i energije iz prve 4 akre u vie svrhe promiljanja prosvjetljenja. Prikazana kao lotos sa esnaest sivkasto bisernih latica, grlena se akra vee za hinduskog boga ivu u hermafroditskom obliku, zaogrnutog tigrovim krznom to vitla trozupcem, borbenom sjekirom, maem i gromom. Neki autori veu petu akru za grublju realnost odraslog ivota i volju da se ustraje usprkos tekoama. DUBLJI KORIJENI PODUZETNE OSOBNOSTI Poduzetna osobnost iji je glavni motiv samopotvrdivanje i sklonost velikim zamislima i politikim igrama moe se povezati s rimskim Jupiterom (grkim Zeusom), praocem vladarom bogova i ovjeanstva. Jupiter je bio bog neba, oluje i oploujue kie. Moan i domiljat, ali uz to zlovoljan i nerijetko tiranin. Kao svaki politiar volio je kovati grandiozne planove, esto s katastrofalnim posljedicama. Odgovarajui jungovski arhetip je Veliki otac, simbol vodstva i autoriteta. Poduzetna osobnost crpi duhovnu energiju iz este ili eone akre. Smjetena iznad i izmeu obrva opisana je kao lotos s dvije posve bijele peteljke. Na tom bijelom lotosu sjedi estoglava boica Hakini koja podaruje dobrostivost i rastjeruje strahove. Joseph Campbell spominje hinduistike mislioce prema kojima je ovjek kad postigne razinu te akre posve obuzet vizijama boanskog. Drugi pak mislioci veu eonu akru s mudrou i zrelou, iji se izazovi esto oituju tijekom krize srednjih godina. U toj fazi pojedinac, postigavi svjetovni uspjeh, pokuava kroz dublje simbole i znaenja svoje kulture pronai i izraziti smisao ivota. Caroline Myss ovu akru vee za kranski sakrament sveenikog zareenja. Kako uranjamo dublje prema sreditu sebstva tako se razlike i granice isprepliu i nestaju. Svaki tip osobnosti ovdje sve vie crpi iz zajednikog psiholokog nasljea - dubljeg sloja koji Jung naziva kolektivnim nesvjesnim, zajednikim nesvjesnim sjeanjem nae vrste. Ovdje prebivaju svi planetarni bogovi, svi arhetipovi i sve akre to se prelijevaju u nau osobnost i nae postupke kroz snove i nesvjesne asocijacije. Ja sam postavila akre kao energetske sile koje veu ovaj duboki srednji sloj nesvjesnog s izvorom i samim sreditem najdubljeg sebstva, srcem 102

ili pupoljkom lotosa. Pogledajmo sada to sredite, to mjesto u nama u kojem je zaetak mnotva sila, energija, simbola i struktura.

103

8. LOTOS SEBSTVA III: SREDITE Trideset bica kota na kolima ima no pokree ga zapravo prazna srednjica med njima. Kad se vaza pravi oblikuje se glina, al' korisnom je ini nutarnja praznina. I kua i soba upotrebljiva biva tek zbog praznine to u prozorima i vratima prebiva. Materijal ih ini onime to jesu, al' bez nitavila u sebi bilo bi kao da i nijesu. Knjiga puta i vrline, XI Suvremenu zapadnu kulturu gotovo bismo mogli nazvati kulturom odsustva sredita. Prema Newtonovoj fizici Svemir nema nekog odreenog sredita. Gravitacija je naprosto sila prisutna izmeu materijalnih tijela, ma gdje se ona nalazila. U zapadnjakoj medicini ni tijelo nema neko vitalno sredite ili objedinjavajui integritet. Ono je naprosto skup dijelova - srce, plua, bubrezi, mozak i tako dalje, i svaki se od njih prouava zasebno. Ni u zapadnom modelu obrazovanja ne postoji neka dublja svijest o educiranom ljudskom biu niti edukaciji per se. Mi svoju djecu naprosto poduavamo predmetima - matematici, zemljopisu, engleskom, kemiji. U zapadnjakom poimanju religije Bog je neto tamo, prema emu se mi ovdje s potovanjem orijentiramo. Isto tako, u zapadnoj psihologiji, sebstvo, ili osobnost, nema sredita. Mi smo tek kombinacija osobnih karakteristika, nesvjesnih motiva, navika u ponaanju, genetskih sklonosti, skup ivanih procesa. Kad se psihologija upusti u to da nam pomogne upoznati same sebe ini to na osnovi ovakvih povrnih obiljeja. Ne nudi nam unutranje sredite iz kojeg bismo se mogli objediniti i preobraziti sebe i svoje iskustvo. Reeno rjenikom suvremene psihologije ne postoji pojam duhovne inteligencije. Citat iz " Knjige puta i vrline " ilustrira razliitu filozofiju istonjakih tradicija. Istok, kao i teorija kvantnog polja fizike dvadesetog stoljea, vidi prazninu kao bremenitu puninom, nepominost kao svjedoka istine. Stvari, 104

postojanje, sebstvo, tijelo, sve to na okupu dri smislom proeto sredite koje je nemogue vidjeti ili izraziti. Sebstvo se ne moe ivjeti niti razumjeti osim u smislu vlastitog sredita, u kojem je sveukupnost stvaranja izraena psihikom realnou koju doivljavam kao ja. Ja sam Svemir i buddhe su u meni, kae istonjaki tekst. U meni je kozmika svjetlost, tajanstveno prisustvo, ak i ako je pogrekom zatamnjeno. Hindusi govore o tom Sebstvu to prebiva unutra i ne isijava iako je skriveno u svim stvarima, i o boanskoj svjetlosti koja je tajanstveno prisutna i blista u svakome od nas. Zapadni kranski misticizam takoer poznaje svijest o sreditu prisutnom u nama koje je povezano s izvoritem svih stvari i klju je istinskog znanja. U biblijskoj Knjizi Jobovoj itamo Uistinu, duh u ljudima, dah Svesilnog mudrim ini ovjeka. (32,8). Isto tako nam govori Luka u svom Evanelju: Kraljevstvo Boje je u vama, a na drugim mjestima u Evanelju po Luki i Ivanu unutranje kraljevstvo usporeuje se sa sjemenom koje moe izrasti u golemo drvo. Veliki kranski mistik, sv. Ivan od Kria, definirao je sredite due kao Boga: ... i kad dua stigne do Njega, ve prema sposobnosti svoga bia i snazi svojih djela, doprijet e do posljednjeg, dubokog sredita sebe. Na isti nain, moderni ameriki redovnik-mistik, Thomas Merton, vjerovao je da dua nije neko nezavisno, zasebno bivstvo, ve toka nitavila u sreditu naeg bia koja u cijelosti pripada Bogu. Ova toka nitavila toka je duboke samoe, a upravo u najdubljoj samoi susreemo Boga: To unutranje 'ja' koje je uvijek samo, uvijek je i univerzalno; jer u tom najskrovitijem 'ja' moja se vlastita samoa susree sa samoom svakog drugog ovjeka i samoom Boga. idovski mistini tekstovi sedamnaestog i osamnaestog stoljea izraavaju sline ideje: Poznavanje sebe put je prema poznavanju Boga Stvoritelja, a i prema poznavanju stvorenog Svemira, pisao je rabin Schneur Zalman. Stup Sokratove filozofije bilo je upoznaj samoga sebe. Njegovo poznavanje sebe vodilo je poznavanju istine, dobrote i ljepote. Te napokon, nisu samo filozofi i mistici ti koji mogu spoznati duboko sebstvo i duboko sredite. Suvremeni britanski kipar Anish Kapoor, ije ivotno djelo prikazuje bremenitu Prazninu unutar sebstva i stvarnosti, opisuje sredite sebstva kao mjesto tiine i jedinstvenosti. A u tekstu P W. Martina u kojem vojnik u Prvom svjetskom ratu proivljava strah od smrti i rata, itamo kako on odjednom usred borbe shvaa da u njemu postoji duboko sredite koje je potpuno neunitivo: U ljeto 1916 godine, sa svojim sam se bataljonom kretao prema fronti. Bili smo spremni za akciju i prilino nervozni. Bila nam je to prva bitka. Tijekom kasnog popodneva i noi trebalo je stii do rovova. Krenuli smo, pretovareni, spotiui se o kamenje na cesti. A onda se jo spustila i kia i bili smo skroz naskroz mokri. Marirali smo do ponoi i u mrklom mraku stigli do napola razruenog sela. Sve je bilo tiho, gotovo mirno. Smjestili smo se u tagljeve i 105

gospodarske zgrade koje su jo imale krovove i zidove, poskidali opremu i u tren oka zaspali, im smo legli na zemlju. Odjednom me neto prenulo iz sna, ui mi je proparao kretav zvuk i prasak kao udarac sudbine. Nekoliko je asaka vladao muk, naruen samo padanjem krhotina. A onda jo jedan jezovit, razvuen prasak i zatim gruvanje eksplozija. Leei na tlu, netom probuen, osjetio sam dotad nepoznat, jeziv strah. Od pojasa nadolje nekontrolirano sam se tresao; grozan osjeaj. U djeliu sekunde duboko sam uzdahnuo i gornjim dijelom tijela instinktivno se bacio prema neemu za to ni sam nisam znao to je. Imao sam osjeaj da me to neto uhvatilo, spremno i spretno kao dobar igra loptu. Cijelo mi je bie proeo osjeaj nepojmljivog olakanja. Sa sigurnou sam znao, s takvom sigurnou da nije moglo biti dvojbe, da sam zatien. Nije se tu radilo u uvjerenju da me ve u sljedeem trenu nee raznijeti granata. ak sam to oekivao. Ali znao sam da, ak ako usud i jest takav, to nema nikakve vanosti. Da u meni postoji neto neunitivo. Drhtanje je prestalo, bio sam posve sabran i smiren. Doletjela je i eksplodirala jo jedna granata, ali straha je nestalo. Razmiljamo li nainom suvremene psihologije, sredite sebstva najbolje se moe povezati s izvoritem ljudske mate, s onim dubokim mjestom unutar sebstva iz kojeg sanjamo, u kojem je zametak nemogueg ili jo nepostojeeg. U zen-budizmu to sredite je jo dublje mjesto, izvan svakog poimanja: Zapravo je mogue prodrijeti s onu stranu dubina kolektivnog nesvjesnog ljudske prirode i naii na bezdano more buddhinske prirode. Zaemo li s onu stranu kolektivnog nesvjesnog, dakle probijemo li se i kroz posljednju granicu nesvjesnih slojeva sebstva, potpuno iznova emo doivjeti istinsko roenje u oceanu praznine. To je beskrajna sloboda ne-sebstva, ne-uma, ne-idejnog; to je sam ivot, posve neuvjetovan. Ovdje u beskonanom ne-umu nalazimo cvijee, mjesec, nae prijatelje i obitelj, sve stvari, upravo onakve kakve su; tu cijenimo svoj svakodnevni ivot kao udo. Sredite je izvor u nama koji je dupkom pun i neiscrpan, ujedno sredite neke opsenije, moda svete ili boanske stvarnosti. Ono nas napaja i kroza nj napajamo svoju kreativnost. Osjetljiviji suvremeni znanstvenici govore o dubokom vrelu unutar sebe iz kojeg izvire kreativnost. U Vjeri jednog fiziara (Faith of a Physicist) D. H. Huntley pie: Fiziara njegovo vlastito iskustvo navodi na zakljuak da osobnost ima dubine i izvore nedostupne analizirajuem svjesnom umu, u kojima lei mo sinteze, procjene, poimanja, latentna vjetina i mudrost vea od one na koju je svjestan um ve rutinski navikao. To daje naslutiti da su okviri fizike, ispunjeni mnotvom podataka, iskovani u mentalnim predjelima u kojima stvarnosti pripada tek drugo mjesto, iza sinteze. 106

Rijei kojima Huntley zavrava svoj tekst sjajan su opis dinamike objedinjavajuih modanih oscilacija od 40 Hz pri sintezi misli, osjeaja, simbola, asocijacija i opaaja. Najnovija istraivanja o ulozi ovih oscilacija u svjesnom i nesvjesnom mentalnom ivotu zapravo su znanstveni prikaz sredita sebstva. To je sredite, dakako, glavni interes ove knjige. Naa duhovna inteligencija izranja upravo iz objedinjavajueg modanog djelovanja toga sredita i iz njegovog mjesta unutar sebstva i kozmike realnosti. Upoznati to sredite, znati to ono jest a to nije, znati kako ga se moe doivjeti i proeti njime cijelu svoju osobnost, klju je podizanja i aktivnog koritenja SQ-a. I obrnuto, ne poznavati to sredite, ne znati ak ni da ga sebstvo ima, glavni je uzrok duhovne tuposti. Danas se esto koristi izraz pronai sebe. Ali ako nemamo nikakav odnos sa sreditem pronalazimo sebe vani, na nekoj dalekoj latici lotosa, na povrnoj razini ega. to je dakle sredite sebstva, toga Dubokog sebstva koje je izvorite svega onoga to znamo i to jesmo, nae sveukupne osobne sinteze i preobrazbe? Kako se ono javlja u mitologiji i Jungovim arhetipovima? S kojim je motivima i energijom akri povezano? Moe li znanost dvadesetog stoljea ita pridodati naem znanju o sreditu?

107

SIMBOLI SREDITA Sunce je izvor svjetlosti, topline i ivotne energije. Ono je sredite oko kojeg se okreu svi planeti. Kao i sredite lotosa, i sunce je metafora sredita osobnosti. Ali ta metafora ne izraava bezoblinu, neopisivu kvalitetu nekih mistinih iskustava. Prazan prostor, ili kvantni vakuum, tome je blii. Jungov arhetip sebstva najblii je zapadni ekvivalent naem sreditu lotosa. Za razliku od Freuda, koji je smatrao ego dominantnim organizirajuim principom osobnosti, te stoga budnu svijest kljuem osobne integracije, za Junga je sebstvo spoj svjesnog i nesvjesnog uma, u isti mah sredite i obodnica osobe. Ali u nekim svojim drugim tekstovima Jung opisuje sebstvo kao sredite osobnosti, sredinji arhetip i sredite energetskog polja osobe. Ovaj prividni paradoks razrijeava se kad vidimo da je Jung koristio taj termin u tri razliita smisla. Izvorno sebstvo, prema nekim analitiarima prisutno pri roenju, izrasta u ego sa sloenim karakteristikama i u sredinje sebstvo odrasle osobe. Moglo bi se usporediti s izvornim oblakom razrijeenih plinova to se zgusnuo u dananje Sunce i njegove planete; ili s pupoljkom lotosa koji se razvija u cvijet sa sreditem i laticama. Prema Jungovom treem i najvanijem poimanju sebstva, ono je integrativni ili preobraavajui vid osobnosti. Jung je esto govorio da sebstvo postaje ljudima dostupno tek nakon krize srednjih godina. U tom razdoblju, zajedno sa svojom transcendentnom funkcijom arhetip sebstva sintetizira suprotnosti unutar osobe, na primjer razmiljanje i osjeaje. Arhetip sebstva i transcendentna funkcija simbol su i proces samopreobrazbe. Ali Jung je bio miljenja da je samopreobrazba svojstvena kasnijim godinama, dok je ja veem za duhovnu inteligenciju i mislim da je mogua tijekom cijelog ivota. Slino onome to sam ja rekla o SQ, Jung je drao da se arhetip sebstva ne moe odvojiti od psiholoki integrirajue uloge koju igra potraga za smislom i svrhom ivota. Kako je to primijetio jungijanac Andrew Samuels, kad Jung govori o sebstvu javljaju se rijei kao jedinstvo, red, organizacija, cjelovitost, ravnotea, integracija i cjelokupnost. Tako raznovrsna terminologija bila bi zanemariva da se ne radi o fundamentalnoj vezanosti sebstva za pitanje smisla. Unutar postojeih simbolikih sustava duboka psihika energija sredita povezuje se sa sedmom meu hinduskim akrama, tjemenom akrom. Smjetena izvan tijela, iznad glave, na svetim slikama zapadne tradicije esto je prikazana kao aureola. To je ista, svijetlea energija, sama svjetlost, jedno svjetlo, izvan imena i oblika, izvan misli i iskustva, ak izvan pojma bivstva ili ne-bivstva. Predstavljena lotosom sa tisuu latica iz kojeg izbijaju zrake mjeseeve svjetlosti, u tjemenoj akri ljudska se dua sjedinjava s onim to nazivamo Bogom. U njezinom je sreditu, bljetav kao munja, konani 108

joni-trokut (simbol stvaranja), u kojem je, dobro skrivena tako da joj je teko prii, golema blistava praznina kojoj u potaji slue svi bogovi. Premda energija tjemene akre moe stvarati nove simbole i oblike, ona sama je izvan svih postojeih simbola i oblika. Tu istu energiju moemo iskusiti prilikom spontanog mistinog doivljaja jedinstva, a vrlo esto se spominje u prikazu iskustava na pragu smrti. Dante takvo jedno iskustvo opisuje u svom Raju: Jedan jedini as uspavao je moje pamenje vie nego to je dvadeset i pet stoljea poslalo u zaborav pothvat kojemu se Neptun divio u sjeni lae Argo. Tako je dua moja motrila, sva uznesena, smirena, nepomina i pozorna, pa se stalno iznova raspaljivala za motrenjem. Od toga svjetla postaje ovjek takav da je nemogue, ak kad bi i volio, odvrnuti se od Njega, da to drugo gleda. NEUROLOGIJA I FIZIKA SREDITA U Shurangama Sutri Buddhin glavni uenik, Ananda, postavlja pitanje: Gospodaru Buddho, govori o jedinstvu i jednoi iste, tajanstvene i vjeite Sutine, ali ja te ne razumijem u potpunosti. Kad god mojih est utilnih organa opaa ovu stvarnost, ona se oituje kao mnotvo emanacija. Kako se Jedno moe oitovati u tolikome? Umjesto odgovora, Buddha vadi rupi. Vidi, kae, ovo je jedan rupi. A sada u ga ja svezati u est vorova. Imat emo est vorova, ali to e i dalje biti jedan rupi. Sve do pred kraj dvadesetog stoljea objedinjavajua energija u sreditu sebstva i postojanja izraavala se samo takvim metaforama. Ali ovakve prie ne dopiru do modernog uma. Danas takva pitanja zahtijevaju znanstveni odgovor, neto to se moe izvagati i izmjeriti, pokuse o ijim rezultatima moemo itati. S neurolokog stajalita, kako smo vidjeli u poglavlju 4, jedinstveno mentalno iskustvo proizlazi iz usklaenih ivanih oscilacija od 40 Hz koje se ire po cijelom mozgu. One predstavljaju jezero ili pozadinu na kojoj se mrekaju uzbueniji modani valovi, gradei bogat sklop svjesnog i nesvjesnog mentalnog iskustva. Te oscilacije su sredite sebstva, neuroloka baza naega ja. One su ivana baza objedinjavajue, kontekstualizirajue, preobraavajue duhovne inteligencije. Putem tih oscilacija smjetamo svoje iskustvo unutar okvira vrijednosti i smisla i odreujemo svrhu svoga ivota. One su objedinjavajue izvorite psihike energije koja proima sva naa raznovrsna mentalna iskustva. elimo li fiziku koja najbolje opisuje sredite kozmosa, valja nam se okrenuti kvantnoj teoriji polja, verziji kvantne fizike s kraja dvadesetog stoljea. Kvantna teorija polja sve postojee opisuje kao stanje ili obrazac dinamine,

109

oscilirajue energije. Vi i ja, stolice na kojima sjedimo, hrana koju jedemo, sve su to obrasci iste energije. A na emu ta energija oscilira? U poglavlju 4 vidjeli smo da je temeljno stanje svega bivstva miran ocean ili pozadinska, nepobuena energija koju nazivamo kvantnim vakuumom. Taj vakuum je znanstvena verzija Buddhinog rupia, Jedno koje svezano u mnogo vorova (pobueno u mnogo razliitih energetskih stanja) djeluje kao mnotvo manifestacija. Sve postojee je pobueni oblik kvantnog vakuuma, pa je vakuum stoga prisutan kao sredite unutar svih stvari. Vakuumska energija u isti mah ini temelj Svemira i proima ga. Kako smo i mi dio Svemira, vakuumska energija je u konanici i na temelj i ono to nas proima. Mi smo valovi na oceanu vakuuma; vakuum je konano sredite i izvorite sebstva. Kad je sebstvo uistinu centrirano, centrirano je u temelju sveg bivstva. Na naem dijagramu Lotosa sebstva, kvantni vakuum je blato iz kojeg izrasta stabljika lotosa. KAKO SE KORISTITI LOTOSOM SEBSTVA? Lotos sebstva je karta ili mandala, prikaz slojeva ljudske psihe od vanjskog racionalnog ega, preko nesvjesne asocijativne sredine do sredita koje posjeduje transformirajuu psihiku energiju. Svaka latica, svaki tip osobnosti na razini ega, moe opstati izolirano od drugih slojeva, od osobnih ili mitskih razina asocijativnog nesvjesnog, odvojeno od sredita. Ali to, kao to emo vidjeti u glavi 10, ima za posljedicu duhovno zakrljalu osobu. Duhovno inteligento ja trai veu povezanost. Da bi ovjek bio lijenik, na primjer, mora imati intelektualne osobine, ali i sposobnost uspostavljanja odnosa s drugima. Vrhunski znanstvenici prelaze granice uske specijalnosti i svojim znanjem proiruju filozofska ili duhovna poimanja o kontekstu ljudskog ivota. Veliki umjetnici seu izvan ega u mitsko, nesvjesno, i danas im valja ponovno uspostaviti kontakt sa samim sreditem ele li stvoriti djelo nabijeno ivotnom snagom. Uistinu, svima nam, elimo li biti duhovno inteligentni i prii svom ivotu kao kreaciji, valja obnoviti kontakt sa sreditem. O tome e biti vie govora u glavi 10 i 11. Ovaj bih dio eljela zavriti rijeima amerikog redovnika dvadesetog stoljea, Thomasa Mertona, o svrsi mandale. Ne mogu zamisliti bolji nain da se izrazi svrha karte Lotosa sebstva: Koja je svrha mandale? ... ovjek meditira na mandalu kako bi imao pod kontrolom ono to se dogaa u njemu, a ne da to kontrolira njega. Meditirajui na mandalu ovjek po vlastitoj volji gradi i razgrauje svoju unutranju konfiguraciju. ovjek ne meditira zato da naui ... neku religijsku doktrinu ve da bi postao Buddha ustolien u svom vlastitom sreditu. 110

Lotos sebstva III.

111

etvrti dio

KAKO KORISTITI SQ

112

9. KAKO SE POSTAJE DUHOVNO ZAKRLJAO Sve stvarno, u sreditu je Zemlje. Ali ako se sredite Zemlje susretne s povrinom Zemlje moe se dogoditi da se slomim. Richard, shizofreni pacijent U ovom poglavlju elim iznijeti glavne naine kako se postaje psihiki rascjepkan ili slomljen zbog duhovne zakrljalosti ili duhovne bolesti. Prvo mi, dakle, valja objasniti to mislim pod duhovnom boleu. Frojdovska psihologija bavi se psihopatologijom - nainom na koji psiha gubi ravnoteu ili biva oteena zbog srdbe, straha, opsesije, represije, prisilnog ponaanja i tako dalje. Freud je drao da se takve patologije javljaju zbog dinamike neravnotee izmeu ida, ega i superega, neravnotee izmeu racionalnog, svjesnog ega i zahtjeva vie-manje nesvjesnih podruja. Kao uzroke navodilo se to da nas roditelji nisu dovoljno voljeli, da su previe oekivali od nas ili su nas uili da potiskujemo svoje instinkte i na taj nam nain nametnuli seksualne probleme; a tu su bila i moralna pravila drutva koja gue prirodne porive. Duhovna bolest i smanjenje SQ-a javlja se zbog nemogunosti uspostavljanja veze s dubokim sreditem u sebi. Do toga dolazi zato to je osoba odsjeena od napajajuih korijena sebstva koji nadilaze kako vlastiti ego tako i asocijativnu kulturu, i seu u same temelje bivstva. Neki bi to moda nazvali egzistencijalnom boleu. Jung je bio vrlo zabrinut zbog takvih duhovnih ili egzistencijalnih bolesti i govorio da svaku psihoneurozu u krajnjoj liniji treba shvatiti kao duu koja pati jer nije pronala svoj smisao. Irac, dr. Michael Kearney, medicinski savjetnik, naziva ovu vrstu patnje bol due: Do nje dolazi kad je pojedinac odsjeen ili u nesuglasju s najdubljim dijelovima sebe. Upravo kao to kontakt s vlastitom duom moe donijeti osjeaj zaokruenosti i smisla, bol due moe se opisati kao osjeaj rascjepkanosti, otuenosti i besmisla. Kearney, koji radi s umiruima u domu za stare i nemone u Dublinu, tvrdi da je bol due u korijenu mnogih fizikih oboljenja. Postoje tri glavna naina na koja ovjek moe duhovno zakrljati: ako neki dio sebe uope nije razvio ako je neki dio sebe pretjerano razvio, ili na negativan ili destruktivan nain 113

ako su razliite strane njegove osobnosti u konfliktu ili izmeu njih uope nema odnosa Reeno rjenikom naeg Lotosa sebstva, biti duhovno zakrljao znai nai se na udaljenoj latici lotosa, odsjeen od ostalih latica (vidova osobnosti), odsjeen od sredine (uobiajenih simbola i mitologija odreene kulture) ili preplavljen njome i, to je najgore, odsjeen od integrirajuih sila revitalizirajueg sredita. Kod duhovne patologije javljaju se iste one bolesti s kojima se moraju nositi dananja psihologija i psihijatrija - manina depresija, ovisnost, paranoja, i tako dalje - razlika je samo u tome to mi ta stanja pripisujemo nedostatku smisla i vrijednosti iz ega slijedi nesposobnost da se integrira i uravnotei osobnost. Duhovna patologija vodi nas k podrujima kojima se uvrijeena suvremena psihologija i psihijatrija uglavnom ne bave, a to su oaj, odbaena ili tamna strana linosti, opsjednutost i zlo. Shizofrenija je tipina bolest koja po mome miljenju proizlazi iz problema sredita i kronino niske duhovne inteligencije. Shizofreniar ne moe integrirati sebe niti svoj svijet. Njegova iskustva, emocije i opaaji doimaju se izvan konteksta. Ono to psihijatri prepoznaju kao psiholoke komponente shizofrenije - utjecaj okoline, odnosa, osobnih reakcija i osobnog izbora - po mome e miljenju prije biti duhovna komponenta - nesposobnost shizofrenog pacijenta da stupi u dodir i iskoristi revitalizirajuu, integrativnu energiju sredita. Richard, kojeg sam citirala na str. 147, fasciniran je sreditem ali se ne usudi dopustiti mu da se susretne s njegovom povrinom, njegovim svjesnim egom. elim ovdje ispriati Richardovu priu zato to ona ilustrira to mislim kad govorim o duhovnoj kvaliteti ljudskog ivota i kako je taj ivot mogue osakatiti manjkom duhovne inteligencije. Richardu je 35 godina i tijekom zadnjih 10 godina imao je povremene shizofrene napade zbog ega je jedva u stanju izai na kraj sa zahtjevima svakodnevice. Postane sanjarski raspoloen i gubi se u razgovorima sa samim sobom, vrlo malo spava, gubi ili razdaje svoje stvari i novac, sprijateljuje se s udnim i katkad opasnim ljudima, govori u bujici nepovezanih premda vrlo smislenih asocijacija. U vrlo ranoj dobi doivio je teak emocionalni udarac. Majka ga je napustila i smjeten je kod adoptivnih roditelja, radnika, u ijem domu nije bilo dovoljno intelektualnog poticaja za njegov visoki IQ. Poeli su se javljati problemi s disciplinom i izbaen je iz kole. Premjeten je k ocu i novoj pomajci, u okruenje koje je bilo intelektualno bogato ali emocionalno i dalje neodgovarajue. Poeo je traiti utoite u knjigama i intelektualnoj problematici. 114

Nakon izvanrednog uspjeha na fakultetu suoio se s izazovom ulaska u svijet stvarnosti i doivio prvi slom. Otada ivi sam, obavlja usputne, slabo plaene poslove i ima vrlo malo prijatelja. Ono to mene najvie zanima u Richardovoj prii je velika razlika u njegovoj osobnosti i sposobnostima, ve prema tome je li mu dobro ili je bolestan. Kad mu je dobro, hladan je i bez emocija, razgovara samo o apstraktnim intelektualnim temama. Ima sjajna opaanja o drugima, ali na ravnoduan, kliniki nain. Gotovo kao da nema osobnosti. Iako je vrlo privlaan, ne zrai nikakvom seksualnom energijom i stjee se dojam da ne pripada svome tijelu. Nikad ne raspravlja o osjeajima. Kad je bolestan, Richardov visoki IQ od male je koristi jer ga slom odijeli od logine, racionalne i praktine misli. Meutim, tad se rasplamsa ostatak njegove linosti, a s njim zapanjujua emocionalna inteligencija. Tad zrai toplinom i magnetizmom. Sve njegove misli vrsto su ukorijenjene u arhetipsko i proete irim znaenjem, ima otru intuiciju i slobodno izraava svoje osjeaje i krhkost. Zrai seksualnom energijom i djeluje zadovoljan svojim tijelom. Ima dobar odnos s drugima, postaje otvoren, suutan i dobro raspoloen. Shvatimo li duu kao kanal izmeu vanjske osobnosti i unutranjeg svijeta dubljih znaenja, mogli bismo rei da je Richardova dua slomljena. On je, u smislu u kojem o tome govori R. D. Laing, podijeljeno sebstvo podijeljeno na lomljiv, razborit vanjski ego i topao, intuitivan, duboko smislen unutranji svijet do kojeg moe doprijeti samo kroz ludilo. Mogli bismo rei da je u dodiru sa svojim duhom samo kad je lud. Richardova pria ilustrira dvije razliite patologije duhovnog, dva estremna naina na koja moemo oboliti zbog problema smisla. Kad je pri zdravom razumu, Richard uope nema dodira sa svojom duhovnom jezgrom. Ne moe uspostaviti kontakt sa smislom postojanja. Kad mu je loe, on ga sasvim preplavi. Ono to mu je potrebno je ravnotea izmeu to dvoje. NAE SHIZOIDNO DRUTVO Mnogi od nas pomalo su nalik Richardovoj razboritoj strani, izolirani od smisla ivotom u kojem se osjeamo kao u staklenom kavezom. Gledamo na svijet poput glumaca koji slijede tekst koji u potpunosti ne razumiju, ponavljamo kretnje uloge koju ne razumijemo, koju istinski ne osjeamo. Jedna izljeena alkoholiarka ovako mi je opisala svoje stanje: Osjeala sam se kao da sam u vakuumu, u praznini, kao da sam na nekom mrtvom mjestu, usred usahlog polja. Bila sam odvojena od sebe, od ostalih, od Boga. Tako se osjeaju likovi u Kafkinim romanima. U svojim skamenjenim ivotima oni su mjeseari u krajoliku drutva i njihova nesposobnost da daju nekakav smisao svijetu i dogaajima u njemu nalik je nonoj mori. Knjievnost 115

dvadesetog stoljea prepuna je toga - Sartreova munina, otuenost i zla kob, Kierkegaardova bolest nasmrt, Heideggerova bezzaviajnost, Camusov stranac, pa ak i Marksova lana svijest buroazije. Svi oni opisuju neku vrstu odsjeenosti od sebe i od drugih. Kod mentalno zdravih ljudi to se smatra simptomima stanja poznatog pod nazivom shizoidno ili shizotipno. U poglavlju 5 vidjeli smo da je ono povezano s pojaanom aktivnou sljepoonih renjeva mozga. Drugi, manje uobiajen simptom takvog stanja je Richardova luda strana. Primjeuje se kod ljudi koji su toliko otvoreni irokom spektru asocijacija da djeluju sanjarski i neodluni, nesposobni opredijeliti se za neki odreeni ivotni put, aknuti ili ekscentrini u svome nainu razmiljanja i ponaanju, preplavljeni vlastitim unutranjim ivotom, neobuzdani, nerealistini. Kao to smo vidjeli, ta su svojstva nerijetko vezana za kreativnost. Ja opisujem cijelo nae drutvo kao shizoidno jer takva su mentalna stanja vrlo esta, a i zato to su ona usko vezana za problem smisla i inteligentnog pristupa smislu. Veina psihijatara i psihologa koji piu o shizoidnoj osobnosti primjeuju da su takve karakteristike mnogo ee u dvadesetom stoljeu nego prije, tovie, da su ak tipine za ovo stoljee. Psiholog koji je djelovao sredinom dvadesetog stoljea, Rollo May, prije mnogo godina je napisao da veina pacijenata koji dolaze k njemu na lijeenje pate od shizoidnog poremeaja osobnosti. On je to smatrao boleu naeg stoljea. Viktor Frankl, opisujui to stanje kao egzistencijalni vakuum povezuje ga s prevladavajuim osjeajem dosade u naoj kulturi, osobito meu mladima. Jedna anketa, pie on, nedavno je pokazala da medu mojim europskim studentima, 25 % pokazuje vie ili manje izraen stupanj egzistencijalnog vakuuma. Medu mojim amerikim studentima ne radi se o 25 nego o 60 %. Franklova je anketa provedena krajem 1950-tih. U glavi 5 vidjeli smo da psihijatrijska istraivanja s kraja 1990-tih navode na zakljuak da 60 do 70 % stanovnitva u razvijenim zemljama pati od nekog oblika shizoidne dezorijentacije. Tu je ukljuen velik broj onih koji odlaze obiteljskom lijeniku zbog depresije, umora, poremeaja hranjenja, stresa ili ovisnosti - bolesti smisla. Ima dakako pritubi i na tee znakove mentalnog oboljenja. Ukljuimo li u sve to i uzajamnu povezanost stresa, raka i sranih oboljenja, mentalne/emocionalne bolesti ine najveu skupinu razloga zbog kojih moderan, zapadni ovjek danas odlazi k lijeniku. Skupno gledano, one su najizraenije i kod ljudi koji su u zatvoru zbog zloina potaknutih poremeajem osobnosti. Kao kultura, postajemo sve lui. Zato? Ova knjiga eli pokazati da su razlozi tome uglavnom duhovne prirode, da naa osobna i kolektivna mentalna nestabilnost potjee iz posebnog oblika otuenja, otuenosti od sredita 116

otuenosti od smisla, vrijednosti, svrhe i vizije, otuenosti od korijena i razloga naeg ovjetva. TRI RAZINE DUHOVNOG OTUENJA Iz Lotosa sebstva vidjeli smo da postoje tri osnovne razine sebstva. Sve tri igraju odreenu ulogu pri psihikoj cjelovitosti. Isto tako, na svakoj se razini moe dogoditi neki oblik otuenja od integrirajueg sredita i prouzroiti odreeni oblik duhovnog krljanja. U modernoj kulturi zapadnjakog tipa, najei oblik duhovnog krljanja javlja se zato to je na pretjerano razvijeni sloj ega odsjeen od sredine i/ili sredita. Previe smo racionalni, previe zaokupljeni sobom, pretjerano skloni igrama i pozama. Previe smo odsjeeni od tijela i njegove energije, od svojih snova i dubljih slojeva mate. To obino vodi do zamjetljivog pada emocionalne inteligencije. Lako nas ponesu srdba, strah, gramzivost ili ljubomora. Postajemo neuravnoteeni i ne umijemo se nositi s tuom neuravnoteenou. A gubimo kontakt i sa svojom duhovnom inteligencijom. Igre i poze obino pokazuju da smo uhvaeni u kojekakve uloge te stoga ivimo samo neki mali djeli sebe. Iako imamo potencijal da realiziramo poneto od svih 6 osobnosti u sebi, mi ostajemo zaglavljeni unutar scenarija samo jednog tipa; ili nas previe zaokupi mo, ili se suvie drimo konvencija, previe smo zaokupljeni detaljima, pruamo pretjerani otpor, to bilo. Kad nam je SQ visok i kad smo u dodiru sa svojom cjelovitou, naa osobnost izraava poneto od voe, poneto od umjetnika, od intelektualca, od planinara, poneto od brinog roditelja, i tako dalje. Nau matu potiu i Mars i Venera, i Merkur i Saturn. U nama je sadran dio mukog i dio enskog, poneto od djeteta i poneto od mudrog mukarca ili ene. Kad nam je SQ nizak, postajemo vlastite karikature, a nai osjeaji i emocionalni uzorci karikature zdravih ljudskih reakcija. Nae su reakcije ograniene i rascjepkane. Za svaki od est glavnih tipova osobnosti, koje smo na razini ega vidjeli u Lotosu sebstva (vidi str. 143), postoje dvije zdrave ili normalne emocionalne reakcije na ljude, situacije ili dogaaje, i dvije poremeene ili fragmentirane reakcije. Konvencionalan tip osobnosti (sekretarica, knjigovoa, inovnik, kompjuterski programer, i tako dalje) varira izmeu normalne reakcije bliskosti s grupom i odaleenosti od nje. Ali kad je ego otuen od dubljih slojeva sredine i sredita, te reakcije mogu se pretvoriti u slijepu lojalnost grupi ili narcistino povlaenje. I fanatizam i narcizam odraz su duhovnog krljanja.

117

Tip osobnosti Konvencionalan

Normalna reakcija Povezanost s grupom Otuenost od grupe

Naruena ili rascjepkana reakcija Slijepa lojalnost grupi (fanatizam) Odcjepljenost od grupe (narcizam) Ovisnost, mazohizam Sociopatska nemogunost osjeanja za druge, sadizam Opsesivnost Histerija ili fobine reakcije, potiskivanje Manija ili neprilina euforija Depresija

Drutveni

Suosjeanje s ljudima Antipatija prema ljudima Istraivanje problema ili situacija Bijeg od problema ili situacija Radost stvaranja ili postizanja, slavlje Tuga zbog nepostizanja svog cilja, aljenje Cjelovitost, spontanost, uravnoteenost Stid, kompleks manje vrijednosti Spreman preuzeti odgovornost i vodstvo, odanost idealu Osjeaj demoraliziranosti, bijeg od odgovornosti, poricanje da je situacija onakva kakva je

Istraivaki

Umjetniki

Realistian

Poputanje samom sebi sebi Osjeaj manje vrijednosti, mrnja prema samom sebi Zloupotreba moi, grandioznost

Poduzetan

Samounitavanje, paranoja, projekcija

118

Drutveni tip osobnosti (nastavnik, psihoterapeut, odvjetnik, upravljaki kadar itd.) nalazi se negdje izmeu normalnih reakcija razumijevanja i naklonosti za druge i stanovitih osjeaja antipatije. I jedno i drugo je normalno i posve zdravo u datim okolnostima. Ali kad je ego odvojen od dubljih slojeva sebstva, suosjeanje s drugima moe se pretvoriti u mazohistiku portvovnost, a jednostavna odbojnost u sadizam ili sociopatsku nemogunost osjeanja za druge. Kako ovisnost tako i sociopatska reakcija znak su duhovne zakrljalosti. Istraivaki tip osobnosti (ljudi koji ive od intelektualnog rada, sveuilini profesori, znanstvenici, lijenici, i tako dalje) iskazuju ili zdravu reakciju zaokupljenosti problemom/situacijom, ili upravo suprotno, povlaenje od problema/situacija. Ali, doe li do poremeaja, zaokupljenost se moe pretvoriti u opsesiju, a obino, povremeno povlaenje u histeriju, potpuno potiskivanje ili fobiju. I opsesija i histerija (ili fobija) reakcije su duhovnog krljanja - drugim rijeima, to su reakcije odvojenosti od sebe. Umjetniki tip osobnosti (pisac, pjesnik, muziar, slikar, dizajner, itd.) kree se izmeu normalne reakcije slavljenja ivota, radosti zbog postignua stvaranja, aljenja, tuge zbog nepostignutog. Ali kad se te normalne reakcije odvoje od sredine i sredita sebstva, slavlje ivota moe se prometnuti u maninost, neprimjerenu euforiju, nerealno visok ili laan osjeaj uspjeha. aljenje, pak, moe postati depresija, pretjerana i katkad tragina nesposobnost da se u nekoj situaciji, odnosu ili projektu pronae zadovoljstvo ili dobro. Manina depresija, druga strana ove poremeene reakcije, vrlo je esta u kreativnih tipova. To je stanje duhovne zakrljalosti jer ovjeka liava perspektive, konteksta, te stoga cjelovitosti. Realistian tip osobnosti (voza, pilot, inenjer, farmer, i tako dalje) uglavnom varira izmeu pozitivne reakcije spontanosti i negativne reakcije stida. Ali kad se te reakcije odvoje od sredita, spontanost moe prijei u poputanje samom sebi, a stid u mrnju prema samome sebi. I jedna i druga reakcija ine da ovjek gubi mogunost sagledavanja i osjeaj zaokruenosti. Znak su duhovnog krljanja. Poduzetan tip osobnosti (politiar, biznismen, policajac, vojnik, i tako dalje) ima pozitivnu emocionalnu reakciju preuzimanja odgovornosti, lojalnosti svom idealu, spremnosti da vodi. Ako je reakcija negativna, ali i dalje unutar normalnih okvira, takva se osoba moe osjeati demoraliziranom i izvlaiti se od odgovornosti. Ali ako se ego ovih tipova okrenutih moi odcijepi od svojih dubljih slojeva, sva pozitivna svojstva vodstva mogu se izroditi u grandioznost i zloupotrebu moi. Isto tako, osjeaj da stvari ne idu kako treba, moe se izopaiti u nezdravu paranoju i osjeaj da su nas drugi izdali. Kljuni faktor pri nezdravim reakcijama je otuenje od nekog dijela sebe, kao kad se zavade dva prijatelja. Ja zapravo sadri brojne podosobnosti, kao 119

to su to primijetili gotovo svi psihijatri. Npr. Freudov ego, superego i id, Jungovi kompleksi i arhetipovi, i tako dalje. Nitko od nas nije posve ista osoba na poslu, s bliskim prijateljima ili prilikom drutvenog okupljanja, niti je to potrebno. Nai su snovi beskonaan niz daljnjih podlinosti. Zdravo stanje je biti u prijateljskim odnosima sa svim svojim stranama, tako da se one meusobno ne potkopavaju, da se moemo slobodno kretati od jedne do druge, ve prema potrebi. Ali neke od naih podosobnosti mogu biti nesmiljeni neprijatelji. A neke je teko uope otkriti, tako da stvaraju rupe u osobnosti. Upravo one predstavljaju izazov za osobni rast i postizanje sklada. OPSJEDNUTOST, ZLO I OAJ Kao to smo vidjeli, otuenost moe poprimiti mnoge oblike i izazvati razne vrste mentalnih ili psihikih oboljenja. Ova dosad opisana poznata su zapadnoj psihijatriji, iako ih ona ne pripisuje duhovnim uzrocima. To je zato to do njih mahom dolazi zbog odcjepljivanja ega od sredita, a zapadna psihologija i psihijatrija uglavnom su orijentirane samo na ego. Meutim, postoje 3 stanja otuenja koje moe biti samo duhovno, i oduvijek se nalazilo izvan podruja prouavanja ope priznate psihijatrije i psihologije. Opsjednutost, zlo i oaj ee su tema knjievnosti ili religijskih tekstova, iako su se neki psiholozi dvadesetog stoljea, kao Jung, Viktor Frankl i R. D. Laing pokuali pozabaviti njima. Tko god je pokuavao shvatiti teke zloine i devijantnosti dvadesetog stoljea morao se suoiti s njima, iako to nije lako. To su stanja izvan naeg poimanja normalnog i suprotstavljaju se svakom smislu. Ipak nema dvojbe da takva stanja postoje u onom sivom podruju u kojem se susreu psihologija i duhovno. Pred kraj Srca tmine, Josepha Conrada, antijunak Kurtz izgovara jezive rijei: Uas! Uas! Kurtz je europski trgovac koji dospijeva u afriku dunglu i s vremenom postaje divljiji od tamonjih divljaka. Ekspedicija koja dolazi da ga spasi groznice i samoga sebe, zatie ga usred zvjerskog prizora sadizma i smrti. On sjedi medu domorocima koji oko razbuktale vatre vitlaju tapovima s lubanjama, u noi, usred dungle. Zrakom se prolamaju jezoviti krici. Kurtz je opsjednut ovjek. Za domoroce polubog, a samom sebi stranac. Pogled mu je staklast, tijelo ukoeno, pozornost usmjerena na neku neznanu toku u daljini, dua zasunjena neim izvan njega samog, to ga doziva. On vie nije tek ovjek koji prisustvuje primitivnom ritualu, Kurtz je obuzet unutranjom dramom kojoj ne moe umaknuti. Ritual je poprimio svoj vlastiti ivot i oduzeo mu njegov. Ljudska je povijest puna pria o opsjednutosti, pria o amanima i vraevima koji u sebe upijaju tugu i bolesti svoga naroda, a zatim se prebacuju u druga podruja bivstva, pria o vjerskim fanaticima koji uju glasove u 120

pustinji ili padaju niice pred zapaljenim grmovima. A ima tu i mranih pria o djevojkama opsjednutim vjeticama, tijelima idova nastanjenim duama umrlih, kranima opsjednutim avlom, i tibetanskim budistima opsjednutim demonima. U svakom od tih sluajeva opsjednutu je osobu ponijelo neto izvan njezine kontrole. Dvadeseto stoljee poznaje mnogo pria o opsjednutosti slinoj Kurtzovoj, pria o ljudima koji su zagazili u vode sadizma i sotonskih rituala. Ili mnogo priprostijih: alkoholiar koji ne moe obuzdati potrebu za piem zato to ga vue neka duboka duevna bol ili zov, bol koja pee vie od ijedne fizike, bol koja alje lano obeanje: Utai me i osjeat e se bolje; osoba koju neto doziva, tjera, nekontrolirano gura u mrane, nastrane ili zabranjene seksualne rituale koji su gotovo izvan dometa njenog svjesnog ja i daleko izvan granica njenog normalnog ponaanja ili karaktera; osoba koja se povremeno mora susresti sa svojom sjenom, otii u bordel ili kakvu jazbinu, druiti se s kojekakvim drutvom ili upustiti u ilegalne poslove, u rizik na rubu samounitenja. Opsjednutost je poput ovisnosti, i gore od toga. ovjek moe biti ovisan o nekoj tvari ili ponaanju - alkoholu, drogama, seksu, kocki, troenju. Opsjednutost je sila koja tjera osobu da i protiv svoje volje zadovolji neki unutranji zov. Opsjednutost je arhetipsko stanje, podinjenost arhetipu koji se otkaio od svoga sredita. Rei da opsjednutu osobu progone demoni zapravo znai da su on ili ona u vlasti psihikih sila koje su izgubile kontrolu. Glas koji iz daljina doziva vjernika u potrazi za Bogom, glas je anela. Taj glas dolazi iz sredita. On je ukorijenjen u odnos s boanskim, s neim to vjernikovom ivotu daje pozitivan prizvuk. Glas koji iz kuhinje doziva shizofreniara koji je izgubio svaki dodir sa sreditem, da doe i podigne no, glas je demona. Taj glas je nepovezana, neukotvljena, podivljala psihika energija. Glas koji mami alkoholiara da uzme jo jedno pie, ili inae normalnu osobu da se upusti u autodestruktivne seksualne igre, ili ak cijelu jednu kulturu da slijedi vou zla, poput Hitlera, glas je demona koji progoni psihu otrgnutu iz sidrita. Reeno jezikom fizike dvadesetog stoljea, arhetipovi su vjerojatno obrasci psihike energije, od one vrste koja je poznata pod nazivom neobjanjeni mamci - obrasci energije koji nas uvlae u svoje polje. Kad je to polje ukotvljeno u sreditu, arhetip nas ini veima od naeg ega i daje nam uzorak po kojem moemo ivjeti. Kad je arhetip kaotian, dogaa se da nas zavrti izvan kontrole i obuzmu nas sile snanije od nas samih. Jung to nije rekao, ali ja mislim da svaki arhetip - Veliki otac, Velika majka, Ljubavnik, Ratnik, Dijete, Sveenica, i tako dalje - koji se otkine od svog sidrita pada pod utjecaj arhetipa Sjene. Sjena je mrana, nevoljena, neprihvatljiva strana svake osobnosti, naa odbaena strana. Arhetip sjene 121

sastoji se od onih odbaenih stvari koje su se osnaile u arhetipsku energiju i mogu biti anarhian izraz bilo kojeg arhetipa. Kad nas epaju, opsjednuti smo; vue nas, doziva, zanosi energija snanija od nas, koju ne moemo kontrolirati, koja je i sama izvan kontrole. Zov opsjednutosti zapravo je krivo usmjeren zov prema cjelovitosti. Ta otkinuta arhetipska energija koja nas doziva predstavlja otkinute, odbaene dijelove nas samih. Opsjednutost je bolna potraga za naim izgubljenim, slomljenim ili oteenim dijelovima. Ali to je krivo usmjerena potraga, jer opsjednutost je arhetipska energija koja ni sama nije ukorijenjena, energija otkinuta od sredita, a samo centrirana energija moe nam dati istinsku puninu. Zlo je arhetipska energija koja je izvan kontrole. Njezin konani arhetip je avo. Najljubljeniji od svih Bojih anela, koji je iz oholosti odbio Nebo (sredite), avo vlada kraljevstvom svega onoga to mi nazivamo zlom. avo je negativna, odsjeena arhetipska energija par ekselans. Ali, je li on zao u sebi? Moe li itko uistinu biti zao, ili su neki ljudi naprosto u vlasti zla? Je li itko roen zao, da li itko postaje zao, ili je zlo jednostavno najsnaniji oblik ospjednutosti? Krajem 1990-tih posjetila sam pomno uvan zatvor jer sam pisala novinski lanak o pokusu s terapijom putem dijaloga provedenoj u skupini silovatelja, zloinaca. Kad sam prvi put stupila u zatvorsku dvoranu za sastanke u kojoj se nalazilo 45 silovatelja, doivjela sam estoku reakciju, spopala me munina i strahovita glavobolja. U toj je skupini bilo serijskih silovatelja i ubojica djece. Jednoga sam ak prepoznala s novinskih fotografija. Moj prvi dojam potvrdio je sve najgore pretpostavke o ljudima koji su u stanju poiniti takve zloine. inilo se da veina ima vrlo nizak IQ, lica su im se trzala i krivila, a neki su imali lubanje udnog oblika. Bila su prisutna samo dva straara i psiholog koji je vodio razgovor; bila sam jedina ena. Tako snano sam osjeala prisustvo zla i opasnost od njega da mi je dolo da pobjegnem iz te sobe. Pa ipak su me upravo ova poluljudska udovita vie no itko pouila tome to znai biti ovjek. Ideja grupnog dijaloga jest da ljudi naue razgovarati, da upoznaju sami sebe i jedni druge. Krajem 1940-tih obnovila ju je skupina psihologa, ali potjee jo iz drevne Atene, od Sokratovog koritenja neprekidnih pitanja i diskusije s ciljem da slomi pretpostavke i stereotipe svojih sugovornika. Vjerovao je da ta tehnika moe uiniti da otkrijemo pritajeno znanje ak i u najneukijeg ovjeka i dobro u svakome. Zatvorenici su bili ljuti i nervozni i vokabular im se uglavnom svodio na psovke. Pa ipak, tijekom trosatne sesije mnogi od njih su se uspjeli izraziti. Govorili su o svojoj potpunoj izolaciji. Svi misle da smo samo ljam. Mi jesmo 122

ljam, ali ne samo ljam. Neki su govorili o svojoj krivnji, o slomljenom samopotovanju kad su bili suoeni s patnjom svojih rtvi. Drugi su djelovali zbunjeno, ne shvaajui u potpunosti to su to uinili ni zato su u zatvoru. Prostorija je bila nabijena kolektivnom boli. Mnogi su kao djeca bili zlostavljani i/ili naputeni, i priali su o tome. Njihova srdba bila je vapaj za priznanjem da su ljudi, i kroz ovu priliku da progovore ipak je zasjala neka sutinski ljudska narav, neto to mi je i protiv vlastite volje bilo simpatino. Jedan od straara ispriao mi je da u poetku nije htio imati nita s tim ljudima. Ali sada, otkad sjedim na ovim okupljanjima, rado bih porazgovarao sa svakim od njih. Ja sam bila ganuta. Mnogi od zatvorenika obraali su se upravo meni. Veina njih poinila je zloin nad enama ili djecom, i kao da su imali potrebu da ba ja budem ta koja e vidjeti dalje od njihovih zloina, njih onakve kako sami sebe vide. Bilo je to jedno od najdojmljivijih iskustava u mome ivotu i zauvijek sam shvatila neto: nema ovjeka koji je zao sam po sebi, svatko je od nas sposoban za zlo. To je jedna od ljudskih mogunosti ekstremna mogunost rascjepkanog, od sredita otkinutog, duhovno zaostalog sebstva. Vitalna, integrirajua sila sredita prisutna je u svakom ivom biu, a osobito u ljudskih bia s obzirom na prirodu njihove svijesti. Veina nas nije svjesna svoga odnosa sa sreditem, nije svjesna da u nama kljua cijela svemirska stvarnost. Mnogi od nas otueni su od toga izvorita. Ali ono je uvijek prisutno, ak i ako ne moemo doprijeti do njega. Svatko od nas je kakofonija mnogih ja iji je odnos slian onome u neskladnoj obitelji. Imamo dominirajue ja koje vidimo kao sebe, ali potisnuto prisustvo drugih ipak nas progoni i katkad preplavljuje. Zlo je neto stvarno, sila koja moe djelovati unutar nas i preplaviti nas. Ima zlih djela s opakim posljedicama. Ali zlo kao takvo neka je vrsta opsjednutosti, nemogunost odaziva na dublju stvarnost unutar sebe. Nema zlih ljudi, prije bi se moglo rei da neke ljude ponese zlo. Na hebrejskom rije za avla je Shitan. Doslovno uzeto to znai bez odgovora, onaj koji ne moe odgovoriti. Prema biblijskoj mitologiji avlova je oholost bila tolika da se on nije mogao odazvati Bogu - nije mogao voljeti Boga ni ivjeti kao dio Bojeg kraljevstva. Ono to je tipino za opsjednutost openito, a osobito za zlo, jest to da ospjednuta osoba ne moe reagirati na iru realnost ni na ljude oko sebe. Psihotini sadist ne reagira na zaklinjanje ili patnje svoje rtve; on se ne identificira sa rtvom kao sa drugim ljudskim biem. Nacisti su idove nazivali svinjama, a umjetnike koje su ubijali degenericima. Ameriki vojnici u Vijetnamu, odgovorni za masovna ubojstva, svoje su rtve nazivali uti. Zlo je mogue samo kad se izvodi protiv drugih, protiv onih za koje u nama nema nikakvog odaziva.

123

Latinski korijen engleske rijei response (odaziv) isti je kao i za rije spontaneity (spontanost). U svakodnevnoj upotrebi biti spontan ne razlikuje se mnogo od biti impulzivan ili ponaati se onako kako ti puhne. Ali to nije pravo znaenje te rijei. Ako spontanost shvatimo kao prirodan odaziv na sredite - u nama, u drugima i u samom postojanju - onda je biti spontan isto to i biti prirodan, biti u stanju milosti, u stanju duboke povezanosti. Spontano ljudsko bie povezano je s drugima poput valova na moru. Ono je povezano s tim morem kao i val s vodom od koje je sazdan. idovski mistik dvadesetog stoljea rabin Abraham Heschel definirao je spontanost kao trenutke izravnosti u zajednitvu sebstva sa stvarnou.4 Duhovna zakrljalost u sutini je manjak spontanosti (prirodnosti) i stoga slab odaziv na sredite. Na ego tada upada u stupicu igara, poza i pretvaranja. Nosamo uokolo previe svijesti o sebi, postajemo previe zaokupljeni formom i vanjtinom, premalo otvoreni za ono to je uistinu vano. Tada smo zapeli na latici lotosa. Kad se nae arhetipske energije odvoje od sredita, manjak prirodnosti ostavlja nas izloene silama opsjednutosti i zla. A kad nam prirodnosti uzmanjka u tolikoj mjeri da se vie ne moemo odazvati ak ni zarobljenoj ili krivo usmjerenoj psihikoj energiji u sebi, padamo u oajanje. To je ono oajanje koje danski filozof Soren Kierkegaard naziva bolest nasmrt. Oaj je konano odricanje od ivota, neka vrsta neprekidnog samoubojstva. ovjek koji oajava je odustao, on ne moe pronai smisao, nijednu stvar ili osobu koja bi mu bila dovoljno vrijedna da joj se odazove. Njegovi su dani niz jednolinog sivila, a noi nerijetko mukli uas. Progoni ga smrt, odsustvo ivota, ne odazivlje se ni na to. On se grozi svog oaja, hvata ga panika pred njim pa ipak, poput ovjeka to se koleba na rubu ponora, uti njegov zov, osjea da ga vue k sebi. Samoubojstvo je konaan in krajnjeg oajanja, konana predaja besmislu. To je potpuni gubitak prirodnosti. U suvremenom je drutvu samoubojstvo, ili pokuaj samoubojstva, neto poput epidemije, osobito medu mladima. Londonski Sunday Times krajem 1990-tih iznio je podatak da oko 22 posto mladih ena, u dobi od 16 i 25 godina, pokua izvriti samoubojstvo, a u mukaraca iste dobne skupine ta brojka iznosi 16 posto. Za mukarce je ta brojka nia jednostavno zato to se kod njih mnogo ee ne radi samo o pokuaju. Neki od tih mladih ljudi pokuavaju se ubiti zato to ne mogu pronai smisao u ivotu. Drugi zato to su izgubili svaku nadu: prekinuta veza ili nepoloeni ispiti ine se kao kraj svijeta. I jedno i drugo znak je niskog SQ-a - nemogunost da se vidi dalje od trenutka, da se stvari smjeste u ire okvire smisla i vrijednosti. Oaj koji nas tjera na samoubojstvo najtei je oblik duhovne zakrljalosti. To je nijekanje samog duha u nama. Ali duhovna zakrljalost na svakoj razini i u ma kojem obliku uvijek nam donosi bol i nerijetko nas tjera da nanosimo bol drugima. Sve to znai da smo 124

izgubili odreeni stupanj prirodnosti koja nas ini ljudima, i da se vie ne moemo odazvati ivotu i onima oko nas. I konano, zbog gubitka prirodnosti i nemogunosti odaziva ne moemo preuzeti odgovornost za svoj ivot i postupke. Nizak IQ ometa nas pri rjeavanju racionalnih problema, nizak EQ ini da se udno ponaamo u situacijama u kojima se zateknemo, ali nizak SQ sakati samo nae bie. Kako se moemo izlijeiti? Ako je visoki SQ potencijal svakog ljudskog bia, kako doprijeti do njega? to to znai ivjeti iz sredita, ivjeti potpuno prirodno, odazivljui se iz svoje nutrine? Kako nam SQ moe pomoi da odbacimo igre i pretvaranja, da se oslobodimo prisilnih obrazaca ponaanja, i povesti nas s onu stranu naih negativnih potencijala, s onu stranu zla i oaja? To su pitanja s kojima emo se sada pozabaviti, da vidimo kako se moemo izlijeiti pomou duhovne inteligencije. 10. KAKO SE MOEMO IZLIJEITI POMOU SQ-A Sabranost me pribliava samom sebi spajajui dva vida, ili dva djelovanja moga bia kao da su to dvije lee teleskopa. Jedna lea je moje duhovno bie, unutranja dua, duboka volja, duhovna inteligencija. Druga je moja vanjska dua, volja ukljuena u ivotne aktivnosti. otac Thomas Merton Sabranost je jedan od 3 kljuna elementa kranske redovnike molitve. Onako kako je opisuje Thomas Merton, sabranost je spajanje naeg unutranjeg i vanjskog svijeta, susret dubokog, unutranjeg sebstva kojem je priroena mudrost ili duhovna inteligencija s vanjskim egom svjetovnih interesa, strategija i aktivnosti. Sama dua, kao to smo ve vidjeli nije nita doli kanal ili, bolje reeno, dijalog izmeu unutranjeg i vanjskog, spontano saobraanje racionalnog, svjesnog uma sa svojim sreditem i sreditem sveg bivstva. Kad se taj kanal ili dijalog urui, kao u sluaju Richarda, shizofreninog pacijenta iz glave 9, dua se slama. Rascjepkani smo i duhovno bolesni. Kad spoznaja i energija slobodno teku kroz kanal izmeu unutranjeg i vanjskog, kao u sluaju gruzijskog tenora iz glave 2, dua nas moe izlijeiti, a moda i one s kojima dolazimo u dodir. Centrirani smo, potpuni. Naa SQ (usklaene modane oscilacije od 40 Hz) radi na tome da objedini sve razine naeg bia. Duhovna bolest je stanje rascjepkanosti, otkinua od sredita sebstva. Duhovno zdravlje je stanje ukotvljene cjelovitosti. Duhovna inteligencija, SQ, nain je na koji se moemo kretati od jednoga prema drugom, sredstvo pomou kojeg se moemo izlijeiti. Rijei zacijeliti i cio istog su korijena. A sabranost, 125

koja omoguuje protok duhovne inteligencije, dolazi od rijei sabrati se, pribrati, sakupiti svoje rasute dijelove. U Kodu due (The Soul's Code), James Hillman, psiholog jungijanac, iznosi svoju teoriju o naem porijeklu, teoriju ira. Mi nismo, kae on, tek kombinacija genetike, okruenja i odgoja. Svatko od nas roenjem donosi na svijet svoj jedinstveni usud. Svaka osoba nosi jedinstvenost koja trai pravo na ivot i koja je ve tempirana prije nego to je odivljena. Ta izvorna jedinstvenost je izvorna potpunost i, prema Hillmanu, na je usud prisjetiti je se i odivjeti je. Kao mali, kreemo na ivotni put u stanju potpune stopljenosti s okolinom. Kako tvrde obiteljski psiholozi i psihoterapeuti, maleno dijete stvara svoj svijet i sebe u odnosu posebice na majku i na obiteljsko okruenje. To okruenje djetetov je okvir. Ono ima duhovnu inteligenciju, potrebu da trai iri kontekst, ali na tome stupnju nema niega u odnosu na to bi provjerio neku odreenu situaciju i stavio je u iri kontekst. Ako je majka rascjepkana osoba, ili ako je obitelj rascjepkan sustav, dijete e izrasti u takvo stanje rascjepkanosti. Njegova spontanost (nevinost) ovdje radi protiv njega i protiv njegove izvorne cjelovitosti jer ga vodi k tome da se prilagodi rascjepkanoj obitelji. Malo dijete iji je otac nasilan i sadistiki nastrojen, prihvatit e nasilni sadizam kao ljubav. U kasnijem ivotu e traiti upravo to i vjerojatno zlostavljati vlastitu djecu. Dijete ija je majka bila hladna i odbojna identificirat e ta svojstva kao ljubav i nastojati ih ponoviti u svojim odnosima odrasle dobi. Kad se kasnije u ivotu prisjeamo svoga iskustva (kad ga sabiremo), sagledavamo ga iz ire perspektive. Sada smo u stanju djeje iskustvo smjestiti u iri kontekst adolescentskog ili odraslog ivota i iskustva. A ako je to iskustvo vezano za uvjetovanost odreene kulture, sada smo dovoljno zreli da se distanciramo od nje. SQ nam omoguava da uvidimo kako stanoviti obrasci reagiranja, odnosa ili ponaanja imaju posljedice koje ne elimo. Na taj se nain razvijaju i mijenjaju i pojedinci i kulture. To je dinamika koju slijedi dobra psihoterapija. Zato sabranost i jest osnovni sastojak meditacije ili molitve. Prisjeanje kao dio sabranosti nije puko sjeanje. To je prisjeanje sa stajalita novog konteksta. To je mogunost da se obiteljska povijest napie iznova i da joj se dade drugaiji ishod, da se povrati svoje izvorno sebstvo (ir) i da se nanovo stvori svoje zrelo ja i njegova kultura. Prisjeanje je SQ na djelu.

SABRANOST U TRENUCIMA DUHOVNE KRIZE Kako doe do toga da osjetimo kako se moramo sabrati? Zato ili kada se umijea naa SQ? Veina nas je u nekoj mjeri duhovno zakrljala - odreeni 126

stupanj osobne rascjepkanosti gotovo je neizbjean u suvremenom svijetu kojim dominira ego. Pa ipak, duboko sebstvo uvijek je prisutno. SQ je priroena sposobnost ljudskog mozga i ne moramo biti duhovni junaci da ujemo njezin zov. Dua je uvijek u stanju sabrati se i prisjetiti se svog iskona. Kao to kae rabin Heschel: U nama postoji osama koja uje. Kad se dua odvoji od drutva ega i njegove svite sitnih tatina; kad prestanemo koristiti sve to postoji i tragamo samo za zovom svijeta, za uzdahom svijeta, tada e naa usamljenost moda uti ivu milost koja nadilazi svaku mo. Tu usamljenost mogu dozvati i snovi, kreativno koritenje patnje ili smrt voljenog bia. Moe je dozvati i to to su dugogodinje strategije snalaenja prestale djelovati psihiko vezivo koje dri na okupu nae rascjepkano sebstvo odjednom je popustilo. Kad napokon ujemo zov nae samoe tad dolazi do duhovne krize. Duhovna kriza dovodi u pitanje sveukupni smisao, a moda i vrijednost naeg ivota. Moemo se osjeati pod stresom ili deprimirani, okrenuti se alkoholu ili drogi radi privremenog olakanja, postati apatini ili beskorisni, moda ak pobjei u ludilo. Takve su krize uvijek bolne, ali suoi li se ovjek s njima hrabro i iskoristi li ih, nude mogunost da se saberemo, prisjetimo tko smo, zacijelimo i preobrazimo. U pozadini ove knjige stoji jedna osobna pria koja e moda pojasniti na to mislim kad kaem duhovna kriza i kad govorim o potrazi za milou prisjeanja i o duhovnoj inteligenciji koja lijei i pomae pri rastu. Iako to zna biti bolno, a katkad moe biti i dvosjekli ma da autor otkriva osobne izvore iz kojih je nastalo njegovo djelo, nudim ovdje svoje iskustvo da barem donekle rasvijetlim o kakvim procesima govorim. Ideja za ovu knjigu zaela se punu godinu dana prije nego to sam je mogla poeti pisati. Moj annus horribilis otpoeo je odmah nakon to smo obitelj i ja otili na odmor u Katmandu da se opustim prije poetka pisanja. Mjesecima sam putovala i drala predavanja i bila na rubu snaga, kako mentalno tako i emocionalno. Nou sam, dok su moji mirno spavali, leala budna sa strahovitim bolovima u elucu. Kad bih napokon zaspala, no na no muili su me snovi o tome kako sam zarobljena u obiteljskoj situaciji svoga djetinjstva. Domalo sam poela patiti od nesanice koja je potrajala mjesecima. Po povratku u Englesku uzaludno sam se pokuavala posvetiti pisanju. I tako se to nastavilo: nou nesanica isprekidana munim snovima, uvijek o djetinjstvu. Danju sam spavala 12 do 16 sati. Kad sam bila budna, sjedila bih u dnevnoj sobi s navuenim zavjesama, i pila. Dok sam ja nepokretna sjedila u kui, izdavai su punom parom sklapali meunarodne ugovore za prodaju nove knjige. Iz dana u dan njihova oekivanja i oekivanja drugih izdavaa bila su sve vea. Kako napreduje pisanje? pitali su. Bila sam oajna i na kraju odluila potraiti savjet

127

psihoterapeuta. Zajedno smo pogledali to mi snovi o djetinjstvu i osjeaj potpune iscrpljenosti pokuavaju rei. Moj je otac, kako sam ve spomenula, bio neobrazovani radnik na pruzi, irsko-poljskog porijekla, alkoholiar; moja majka bila je vrhunski obrazovana profesorica klasinih jezika i knjievnosti koja se kljukala lijekovima. U tome je braku bilo mnogo nasilja i rastali su se prije nego to je meni bilo 5 godina. Od tada nisam viala oca. On je bio obiteljska sjena, neto to treba potisnuti i zaboraviti. Kad sam imala dobre ocjene u koli, dobivala nagrade, bila uspjena na fakultetu, bila sam mamino dobro dijete. Volim te jer si uvijek pobjednica, mnogo puta mi je ponovila. Kad god bih uinila neto loe, kad mi neto ne bi polo za rukom, kad sam u pubertetu postala nezgrapna, bila sam mala Loganinskyca, podrugljiv oblik prezimena moga oca i podsjetnik na njegove poljske korijene. Trudila sam se da uvijek budem dobro dijete. Nikada nisam vidjela oca; rijetko sam svjesno razmiljala o njemu. Kao odrasla postala sam uspjean pisac. Nakon izdavanja Kvantnog sebstva (The Quantum Self) i drugih knjiga, postala sam prilino poznata u mnogim zemljama i stalno su me pozivali da drim predavanja i dajem intervjue. Kao i moja majka, postala sam predava. Pa ipak, kako su se pohvale i zahtjevi poveavali, tako je rastao i negativan osjeaj da sam varalica, da sam loa iznutra, da u sreditu svoga bia skrivam odvratno, trulo crno dijete. to je odaziv na moja predavanja bio bolji, to vie sam padala u depresiju. Nakon to je moja majka poinila samoubojstvo, nije bilo te pohvale koja me mogla osloboditi depresije. Sve mi je to navrlo u glavu u Katmanduu, kad se neto u meni slomilo i mogla sam samo ponavljati: Vie ne elim igrati igru svoje majke. Poela sam mrziti svoju ulogu uiteljice i sada sam, izvan vlasti svoje svjesne volje, poela otvoreno oijukati sa samounitenjem. Nakon mjeseci takve nepokretnosti otili smo na odmor u Grku gdje sam sanjala presudan san. U tom sam snu ja, kao odrasla osoba, odluila potraiti svoga oca. ivio je s tri stare harpije koje su me pokuale otjerati, govorei mi da sam dola u zao as. Bilo je oito da su pijane i da je moj otac gore, na katu, da spava nakon noi provedene u banenju. Rekla sam: To je u redu, i ja imam problema s alkoholom, razumijem ja to. Otac je siao niza stube da me pozdravi, lica podbuhlog od alkohola i sna. Smjesta mi se dopao, a i njemu je bilo drago da mene vidi. Dogovorili smo se da emo se povremeno viati i otpratio me do vrata. Ali kad sam izala obratila su mi se dva policajca: to ti tu radi s tim svodnikom i dilerom? Shvatila sam da se moj otac odao poronom ivotu. Otac i ja esto smo se sastajali danju, ali nikad mi nije doputao da ga vidim nou. Znala sam da provodi noi u ozloglaenom dijelu grada i odluila ga tamo potraiti. Krenula sam u grotlo grada, ali otac je poslao dva policajca da me zaustave: Kae da ti ne smijemo dozvoliti da ga vidi ovdje. Tada sam shvatila da je moj otac kralj podzemlja. 128

Iz toga sam se sna probudila s osmijehom, dobro raspoloena i s olakanjem. Tako znai, rekla sam, moj otac je 'avo', a ja sam ki nikog drugog ve avla. Pa ipak me eli zatititi. Osjetila sam veliku toplinu za svoga oca i pomislila kako on (avo) ima plemenit duh. U misli su mi navrle sve asocijacije o avlu kao palom anelu, najljubljenijem od Bojih anela, osuenom na to da vlada Podzemljem, i vidjela sam ga kao tragian lik. Moj san je bio neto to bi se u ovoj knjizi moglo nazvati duhovno inteligentnim snom. Biti duhovan znai biti u dodiru s cjelinom, imati osjeaj vlastitog integriteta. Taj me san stavio u dodir s izgubljenom, tamnom stranom mene i uinio da je poelim prisvojiti. On me naveo da se prisjetim svih dijelova sebe i ponovno postanem cijela. Osim toga, on je dogaajima iz djetinjstva koji su bili prebolni da bih ih se sjeala i ivjela s njima, dao mitoloku dimenziju. Ali eljeti se prisjetiti i postati cio samo je prvi korak u neemu to moe biti dug i bolan proces ozdravljenja. Mjesecima nakon toga sna eznula sam za tim da se naem sa svojim ocem i uasno alila to je to nemogue jer bio je odavno umro. Zanemarila sam poruku sna da moj otac ne eli da ga naem u grotlu grada, i povremeno sam postajala opsjednuta eljom da ga upavo tamo naem, pri emu sam prolazila kroz unutranji ritual koji nazivam potonuem. Jo vie sam pila i obilazila sumnjive none klubove u nepoznatim gradovima u kojima sam drala predavanja. Traei oca, tonui, jo nisam bila osvijestila da ja to pokuavam vratiti svoju izgubljenu stranu. To mi je postalo jasno tek prilikom sna koji sam usnula nekoliko mjeseci kasnije, na povratku u Katmandu. U prijanjem snu moj mi je otac izriito zabranio da ga pronaem u tamnom grotlu grada. Morala sam se nai s njim negdje na svjetlu dana. Sada sam si protumaila da to znai kako ga moram pronai u sebi. U novom snu bila sam plesaica to se gipko kree snagom vlastite volje. Isprva sam mislila da mi neto povlai ruke i noge, kao da sam lutka na ici. Ali tada sam shvatila da se pokreem iznutra, da to neka sila u mome tijelu, u mome biu, usklauje ove meke pokrete. Nakon toga sna duboko u dnu eluca ostao mi je osjeaj vlastite povezanosti s prirodnim, dubok osjeaj da u meni postoji aktivno sredite koje podaruje milost (simbolizirano mekoom mojih kretnji). Vie se nisam morala samo diviti prirodnosti nepalskih ljudi, mogla sam to ponijeti kui sa sobom. Bio je to, dakako, iscjeljujui zov moga SQ-a. KAKO DOPUSTITI SQ-U DA ZASJA Kad smo odsjeeni od svog dubokog sredita - bilo zato to smo rascjepkani, jednostrani, zbog boli ili rastrzanosti - to je kao da hodamo 129

blatnim putem u tami, a u ruci nam samo depna svjetiljka. Oprezno tapkamo od jedne rupage do druge, i mislimo samo na sljedei nesigurni korak. Kad tim istim putem idemo danju perspektiva nam je mnogo ira. Tono vidimo gdje je koja rupa i moemo je lako zaobii. Unutranja svjetlost SQ-a na isti nain djeluje na ivotne rupage. Kad koristimo svoju duhovnu inteligenciju vidimo stvari iz sredita. Osjeaje i dogaaje stavljamo u iri kontekst, povezujemo stvari koje su nam se inile odvojene, vidimo i stvaramo odnose i uzorke. ivimo cijeli Lotos sebstva. Ali kako doi do toga da vidimo ovom unutranjom svjetlou? Moramo li donde uvijek ii sami, ili je mogue dobiti pomo? Na osnovi neurolokih i fizikalnih temelja svijesti vidjeli smo da je SQ uroena sposobnost mozga da bude povezan sa irom stvarnou. Svjetlost SQ-a ne mora nam podariti nitko drugi, ne moramo uiti kako je stei, ne moramo je naslijediti. Duboko sebstvo je uz nas ve samim naim roenjem, i stalno prisutno kao svjedok naeg ivota. Ono je tu kad god imamo potrebu za smislom ili se ponaamo u skladu s njim. Ali na svjesni ego ne mora uvijek biti svjestan toga suputnika. Naa SQ nikad nije odsutna, ali nam pogled na nju moe biti zastrt, a time i sposobnost da se njome koristimo. Moe nas koiti ve i to to SQ traimo kao da je kakav predmet izvan nas. Ali SQ je u promatrau koliko i u promatranome (to je val koji trai svoj ocean). Ono na to emo prvo naii moda e biti bolna praznina, ali uzmognemo li izdrati tu tamnu no due, sigurno emo pronai neto istinsko i novo. Katkad, kao u sluaju moje duhovne krize, ve sam napor da se ivi s unutranjim razdorom postaje toliki da ne moemo nastaviti sve dok nas ne obasja unutranja svjetlost. Jednostavno nisam mogla nastaviti ivjeti kao da jedan dio mene ne postoji. Unutranja osama, ona osama koja uje, kako je to rekao rabin Heschel, kad - tad zahtijeva da je ujemo. Ve sama duhovna kriza jedan je oblik sluanja. Nismo sami. Svaki od nas dio je tisuljetne ljudske potrage za smislom, tradicije, simbola, asocijacija, svetih mjesta i slika koje su odraz te potrage. ak i na jezik je, kako je to kazao njemaki filozof Martin Heidegger, kua bivstva; svi mi obitavamo unutar te kue. Duboko u svojoj svijesti, koja je dio ljudskog kolektivnog nesvjesnog, nosimo cijelu povijest Svemira. Svi smo mi dio ire ljudske zajednice, a veina nas pripada i manjoj, osobnoj zajednici prijatelja i obitelji. Sve su to stvari iz kojih moemo crpsti snagu. U svojoj potrazi za izljeenjem moemo si pomoi na mnoge naine, na primjer uz suosjeanje onih koji nas vole, uz pomo dobrog sveenika ili rabina, mudrog psihoterapeuta ili psihologa, bliskou s prirodom, oslanjajui se na vlastito shvaanje duhovnih simbola koji nam neto znae, kao to su Kri, Davidova zvijezda, Shema Israel, Drvo ivota, kip Buddhe, plamen svijee, itajui ili ponavljajui neku pjesmu koja dotie nae nesvjesno, recitirajui 130

napjev koji nam neto znai, nadahnjujui ivote i postupke drugih, obraajui panju na svoje snove i spremnou da se suoimo s vlastitim demonima. Kao to je jedan tibetanski lama rekao, smisao ivota moemo pronai ispijajui au vode ako to inimo u pravom duhu. DUHOVNA KRIZA NIJE JEDINI NAIN Do sada sam govorila o tome kako pronai svjetlost SQ-a, a time i svoje osobno sredite prilikom duhovne krize, ili kako su to psiholozi Christina i Stanislav Grof nazvali, u rubnim sluajevima, kad treba proglasiti izvanredno stanje. Prie li im se mudro, takvi trenuci nedvojbeno pruaju izvanrednu priliku za rast prema potpunosti, ali do SQ-a se ne dopire samo na taj nain. I mnogi posve uravnoteeni ljudi doivjeli su svjetlost SQ-a, a mnogi drugi toliko eznu za tim da je ve sama njihova potraga izraz duhovne inteligencije. Djeca, prema definiciji koju sam ve iznijela u ovoj knjizi, pokazuju visok stupanj duhovne inteligencije. Ona uvijek pitaju Zato?, uvijek trae razlog svojih i tuih postupaka, uvijek pokuavaju osjeaje i dogaaje staviti u iri, smisleniji kontekst. Djeca jo nisu zarobljenici stvorenih pretpostavki i zadanog gledanja na stvari. Njima je sve novo. Svoju prirodnu duhovnost, o kojoj pie Amerikanac Robert Coles, djeca mogu zahvaliti svom visokom SQ-u. U toj mladoj dobi, s tom svojom sklonou da pitaju kako i zato, djeca spontano ele stvoriti ono to bi odrasli nazvali metafizikim okvirom ivota. ele znati tko su, zato su roena, odakle dolaze, kako je nastao svijet, zato se ljudi ponaaju onako kako se ponaaju. Kad je mome sinu bilo 5 godina, jedne me veeri prije spavanja upitao: Mama, otkud meni ivot? Bilo je to duhovno inteligentno pitanje. Ali roditelji i nastavnici preesto odbacuju njihova pitanja i daju im velevane odgovore koje ni sami ne bi prihvatili. To u kasnijem ivotu moe rezultirati cinizmom, oajem ili pretjeranim konformizmom, to sve unitava izvorni djeji SQ. Isto tako bismo i mi, cinini, duhovno zakrljali odrasli lake pronali svjetlost SQ-a kad bi se prisjetili djeteta u sebi, kad bi neki dogaaj ili odnos promotrili zauenim djejim oima. To je jedna od dobro poznatih radosti roditeljstva. Djeji nain gledanja na stvari je, kao to je dobro poznato, povezan s kreativnou u odraslih. Isaac Newton svoj je odnos prema fizici usporedio s osjeajima djeaia koji stoji na plai i otkriva prekrasne kamenie i koljke. Slikar Henry Matisse je rekao: Moramo nauiti ponovno vidjeti svijet oima djeteta. Svaki put kad iskoraimo iz svojih pretpostavki ili uobiajenog naina gledanja na stvari, svaki put kad dopremo do neke nove spoznaje koja nae ponaanje stavlja u iri smisaoni kontekst, svaki put kad nadrastemo ego i djelujemo iz sredita, svaki put kad nas uzbudi ljepota ili istina vea od nas, kad do nas dopre plemenitost glazbenog djela, kad primijetimo velianstvenost 131

buenja sunca u planini, kad pojmimo iskonsku jednostavnost neke nove zamisli, kad osjetimo svu dubinu meditacije ili udo molitve, iskusit emo SQ i barem u maloj mjeri se iscijeliti. Joseph Campbell iznosi priu o 2 mlada policajca koja su se vozila kroz planinski prolaz na Havajima. Tamo se nalazio most, omiljena meta turista eljnih lijepog pogleda i samoubojica, i dok su mu se pribliavali, ugledali su mladia koji tek to se nije bacio u kanjon. Jedan od njih iskoio je iz automobila, zgrabio mladia i ovaj bi ga bio povukao za sobom da nije priskoio njegov kolega. Shvaate li, pita Campbell, to se dogodilo tom policajcu koji je bio spreman poi u smrt zbog nekog nepoznatog mladia? Svega ostalog u njegovom ivotu je nestalo - dunosti prema vlastitoj obitelji, prema svom poslu, prema vlastitom ivotu - sve njegove elje i nade u tom trenu su nestale. Bio je spreman umrijeti. Zato? On citira njemakog filozofa Schopenhauera koji kae da u takvim trenucima dopire neka vrsta metafizike istine - istina da ste vi i onaj drugi jedno, da nema razdvojenosti, da ste vi i taj neznanac 2 oblika jednog te istog ivota. Naa istinska stvarnost jest to da smo jedno sa cjelokupnim ivljenjem. Junak je, nastavlja Campbell, onaj koji svoj fiziki ivot predaje nekom obliku spoznaje te istine.6 Time njegovo fiziko ja, ego, prelazi svoje granice, na neki nain se iscjeljuje. Postoje i iskustva smrti, ili ona na pragu smrti, prilikom kojih takoer prosijava ta svjetlost. Suoen s, kako se inilo, neizbjenom smru u koncentracionom logoru Auschwitz, Viktor Frankl kae da je pronaao smisao ivota: U tim rubnim trenucima mene su morile brige razliite od onih mojih drugova. Oni su se pitali: Hoemo li se izvui? Jer ako neemo sva je ova patnja uzaludna. Ono to je mene muilo bilo je: Ima li sva ova patnja, ovoliko umiranje, ikakvog smisla? Jer ako nema, onda je uope besmisleno preivjeti, jer ivot koji ovisi o takvoj sluajnosti - hoe li se ovjek uspjeti izvui ili ne - u konanici nije ni vrijedan ivljenja. Marie de Hennezel, psihologinja koja u jednoj parikoj bolnici radi s neizljeivo oboljelima kae: Paradoksalno je da me upravo svijest o vlastitoj smrti povezuje sa svim ljudskim biima. Upravo zato me pogaa smrt svakoga ovjeka. To mi omoguava da prodrem u sr jednog jedinog istinskog pitanja: to, dakle, znai moj ivot? ... Moda je upravo smrt - koju emo jednoga dana odivjeti u potpunosti, koja e jednoga dana pokositi nae voljene i nae prijatelje - moda je upravo ta smrt ono to nas tjera da ne budemo zadovoljni ivotom na povrini ljudi i stvari, ono to nas nagoni da prodremo u samo njihovo sredite i dubinu. 132

Smrt stavlja ivot u iri kontekst smisla i vrijednosti. I naposljetku, na um mi pada uspjenica Neale Donald Walscha, Razgovori s Bogom (Conversations with God)*. Na nekoj razini moemo to shvatiti i doslovno i rei da Walsch ima izravnu vezu s nekim Viim biem izvan naeg zemaljskog poretka stvari, izravnu vezu s judeo-kranskim Bogom koji je stvorio svijet i nas. Ali na tananijoj, za mene vjerojatnijoj, razini moemo rei da Walsch zapravo razgovara sa svojom vlastitom SQ. U svijetu onakvom kakvim ga Walsch vidi, Bog je konani okvir smisla i vrijednosti, konani kontekst. Bog daje Walschu veliku sliku. Upravo to naa SQ ini za nas - ona rekontekstualizira stvari i stavlja ih u onaj najvei mogui smisaoni okvir koji nam je na odreenom stupnju duhovnog
* Knjiga je izala i na hrvatskom jeziku, u izdanju V.B.Z.-a.

razvitka dostupan. Kad razgovaramo s Bogom ili mu se molimo dopiremo do uroene mudrosti svog vlastitog najdubljeg bia, koja nas povezuju s cjelokupnom stvarnou. Kad nam On odgovori, oslukujemo to iz najdubljih slojeva sebe. Upravo stoga Boja rije, ili iscjeljujua mo nae SQ, nikada nije konana. To je stalni proces komunikacije, dijalog. Bog se stalno mijenja. NEMA VELIKOG ISKUPLJENJA Zapadni um sklon je vjerovati u veliki finale, Sudnji dan, tisuljetne kataklizme, iskupljenje. ak i neizravniji medu istonjakim filozofima upuuju nas na konanu nirvanu, po zavretku kruga raanja i patnje. Kako evolucija tako i integrativna sposobnost naeg mozga upuuju nas na to da je ivot prije niz malih iskupljenja nego jedno veliko spasenje. Temeljno stanje Svemira, kvantni vakuum u stalnom je dijalogu s pobuenom energijom koja ini postojanje. Stvari nastaju iz vakuuma i vraaju se u nj, da bi se ponovno rodile kao neto drugo. Te procese moemo jasno vidjeti u jednostavnoj Wilsonovoj tamnoj komori, napravi za promatranje tragova nabijenih estica subatoma. estice se naglo pojavljuju iz isparina tamne komore, prelaze prostor od nekoliko centimetara, a onda isto tako naglo nestaju u isparinama. Tada se pojavljuju nove estice. Taj proces stvaranja, nestajanja i ponovnog raanja estica nastavit e se sve dok je Svemira. Isto je tako s roenjem i smru zvijezda, galaksija i planeta. U biologiji nema kraja evoluciji. Sve dok na Planet podrava ivot, taj e se ivot mijenjati i razvijati, neprekidno stvarajui nove oblike. A isto je i s naim mozgom. Vidjeli smo da se sam mozak neprekidno reprogramira na osnovi iskustava. Moj dananji mozak nije isti kao onaj juer. ivane oscilacije od 40 Hz koje omoguavaju SQ, neprekidno moraju integrirati nova iskustva, stalno moraju stavljati smisao u nove okvire i 133

kontekst, svladavati probleme i krize koje se pojavljuju. ak i duhovno inteligentan ivot u najboljem sluaju moe ponuditi samo niz malih spasenja, trenutano iscjeljenje praeno zrelom spoznajom da budunost donosi nove izazove. Moda danas i pronaem jedan nedostajui dio sebe; drugi rascjepkani dijelovi mene i dalje ekaju da se izraze. Ali ve i sama ta spoznaja moe nam donijeti neki oblik iscjeljenja, preplaviti nas mirom prihvaanja umjesto nestrpljivou pred neprekidnim, dubokim ivotnim i psihikim mijenama. Kao to Bilbo Baggins, u Gospodaru prstenova J. R. R. Tolkiena, kae kad kree u svoju veliku avanturu: Putovi navijek idu jo dalje Niz vrtna vrata s noge na nogu, Pa u daljine kud cesta ih alje, A ja u ih slijedit sve dokle mogu, Korakom lakim od dola do brijega, Dok me jo vei put ne sprijei Na raskriju staza i asnih stega. A kamo onda? To ne mogu rei. Kao to emo vidjeti u sljedeim poglavljima u kojima emo se pozabaviti svojom SQ i dubokom spontanou, duhovna inteligencija nam omoguava da se prema zbivanjima odnosimo s duboko smirenim, uravnoteenim povjerenjem. Nema potrebe za postavljanjem pitanja, u stanju smo reagirati na sve to e nas snai i prihvatiti odgovornost za to.

11. KOMPAS NA RUBU: KAKO UPOTRIJEBITI SQ ZA STVARANJE NOVE ETIKE Kako da idem naprijed kad ne znam u kojem smjeru sam okrenut? John Lennon Mora posegnuti dalje od onoga to eli uiniti, dalje od onoga to misli da mora uiniti, i tek tada e vidjeti jasno svjetlo koje e ti pokazati to da uini. S jednog kvekerskog sastanka 134

Nedavno mi se moja petnaestogodinja ki poalila ovim rijeima: Danas je jako teko biti mojih godina. Ti i tata stalno mijenjate miljenje o tome to je pravo ili u redu, a i nitko drugi nema pojma to radi. Stalno moram sama donositi zakljuke. Jo sumorniji bio je zakljuak jedne ene koju sam upoznala u mjesnoj crkvi na sastanku zdvojnih u pogledu vjere. Sada kad je znanost pokazala da Boga vie nema, rekla mi je, posve je nevano kako se ponaamo. Sve ovisi o nama. U dananje nas vrijeme mui pitanje to je pravo a to krivo, kako ostati na pravom putu i kako usmjeriti svoju djecu. Tradicionalna religija i etika vie ne pokazuju put, obiteljske zajednice su fleksibilne i u neprekidnoj mijeni, a nestalo je i osjeaja za drutvo i tradiciju. Kao da je netko maknuo sve moralne stative pa vie ne znamo ni koju igru igramo a kamoli koja su pravila. Povjesniar Eric Hobsbawm tvrdi da je u posljednjih 50 godina bilo vie promjena nego od kamenog doba. Piui o naem vremenu on kae: Koi nas nesigurnost i nepredvidivost, igle kompasa vie ne pokazuju prema sjeveru, karte su postale beskorisne. Posljedica toga je da se danas mnogi osjeaju izgubljenima, dezorijentiranima, ak prestravljenima. Pa ipak, kako je to napisao njemaki pjesnik dvadesetog stoljea Rilke, katkad su nai najdublji strahovi zapravo zmajevi koji uvaju nae naskrovitije blago. Reeno jezikom tibetanskog uitelja Sogyala Rinpochea: Strah da u nama zjapi nestalnost, da nita nije stvarno i da nita ne traje, kad malo bolje razmislimo na je najvei prijatelj, jer on nas navodi na pitanje: Ako sve umire i mijenja se, to je onda istinito? Ima li neeg iza pojavnog, neeg neogranienog i beskrajnog, neeg u emu se odvija taj ples mijena i nepostojanosti? Moda nam smrt stare etike i pogleda na svijet na kojem se ona zasnivala prua dragocjenu priliku da iskujemo novu etiku zasnovanu na priroenoj nam duhovnoj inteligenciji. Koristei se svojom SQ moemo ivjeti s nesigurnou i pronai unutranju ravnoteu u odnosu na nju. Moemo ivjeti kreativno, ne usprkos nesigurnosti ve upravo zbog nje. Nesigurnost moe biti nadahnue jer stvara uvjete u kojima smo prisiljeni initi odabire. Ona nam daje slobodu i postavlja uvjete za prihvaanje odgovornosti. STARA ETIKA Negdje tijekom evolucije mi, ljudska bia, izgubili smo ono instinktivno sidrite koje niim ivotinjama ini ivot toliko jednostavnijim. Tada smo uspjeli prekriti apsolutna pravila i ogranienja prirode i probiti se u nov, sloeniji nain ivota, zasnovan na slobodnoj volji i njezinom izrazu u kulturi. Odbacivi

135

okove instinkta, Zapad ih je pokuao nadomjestiti pravilima i izvjesnou koju su nudili bogovi razuma. Mojsije je siao sa Sinaja sa zakonima ispisanim na kamenim ploama. Kranstvo i islam potivali su ta pravila i dodali jo neka svoja. Unutar filozofske tradicije drevne Grke, objektivni, univerzalni principi dobrote i pravde inili su se bitnim za svaki sustav istinske etike. I doista, univerzalizam, vjerovanje u objekivne istine i standarde primjenjive na sve i svakoga, moe se smatrati temeljem zapadne kulture. U skladu s naelom prosvjetiteljstva sedamnaestog stoljea razum je postao nepogreiv putokaz zapadnog ovjeka u tome to je pravo i dobro. Znanost Isaaca Newtona slijedila je isto naelo, i prema njoj prirodni zakoni vladaju svakim dogaajem u fizikom Svemiru. Njutonijanska znanost znanost je apsolutnog - apsolutnog prostora i vremena, apsolutnih zakona, apsolutne sigurnosti, predvidivosti i kontrole. Dok je prihvaena religija odravala izvjesnost Mojsijevih zakona, a filozofi i logiari izvjesnost postavki drevne Grke, drutvene znanosti sedamnaestog, osamnaestog i devetnaestog stoljea podupirale su izvjesnost njutonijanskog apsolutizma. Freudova psihologija, Lockova demokracija, ekonomija Adama Smitha, Marxovi kruti zakoni povijesti, Darwinov zakon evolucije i znanstvena teorija upravljanja Fredericka Taylora, sve su to pokuaji analogne primjene tri zakona kretanja. U svakodnevnom ivotu tu su izvjesnost odravali obiaji i tradicija, obitelj i zajednica. PRINCIP NESIGURNOSTI Princip nesigurnosti, fiziara dvadesetog stoljea Wernera Heisenberga glavno je naelo kvantne teorije. ak i vie od Einsteinove teorije relativnosti, koja naprosto postavlja pitanje naeg naina opaanja prostora i vremena i naeg poloaj u njemu, princip nesigurnosti dovodi u pitanje nau sposobnost da u ita budemo apsolutno sigurni. Znanje je, kae Heisenberg, uvijek ogranieno. Znamo li x o nekoj injenici ili situaciji, ne moemo znati y, i obrnuto. Kvantna realnost prema Heisenbergu ima beskonaan broj moguih izraza, od kojih su svi nuni i svaki na svoj nain punovaljan. Ali upoznati moemo samo onaj vid realnosti za kojim tragamo. Odgovori koje dobivamo uvijek e biti odgovori samo na ona pitanja koja postavljamo. Postavimo li drugaija pitanja, dobit emo drugaije odgovore. Godine 1997, londonski Sunday Times proveo je dvije razliite Gallupove ankete o vjerskim uvjerenjima Britanaca. U prvoj je ljudima postavljeno pitanje idu li nedjeljom u crkvu. Samo 10 posto odgovorilo je pozitivno, na to je zakljuak bio da Britanci nisu osobito religiozan narod. Ali sljedea anketa, provedena est mjeseci kasnije, postavila je drugaije pitanje: Vjerujete li u Boga? Na ovo pitanje 80 posto ispitanika odgovorilo je pozitivno, pa je 136

zakljueno da su Britanci ipak vrlo religiozan narod. To bi se moglo nazvati principom nesigurnosti na djelu. Einstein i Heisenberg uveli su temeljite promjene u na odnos prema istini i etici. Do tada su se stvari mjerile odozgo prema dolje, to je zapravo bio pokuaj da se izgubljena sigurnost nae bioloke prolosti zamijeni izvana nametnutim sklopom istina. Ali i Heisenberg i Einstein kau da smo u svemu tome presudni mi. Istina ovisi o naem nainu gledanja, o pitanjima koja odaberemo postaviti. To je istina odozdo prema gore koja u nekom temeljnom smislu dolazi iznutra. To je, po mom miljenju, u konanici istina do koje moemo doprijeti samo duhovnom inteligencijom. Zamah znanstvenih otkria, tehnologije i opi duh znanstvenog istraivanja djeluje na sve nas. Ali jo revolucionarniji od znanstvenih otkria jest sam duh znanosti. Istina odozgo prema dolje zasniva se na vjeri, takav etiki sustav bazira se na preputanju, na povjerenju u vanjski autoritet. Ali kreativna znanost kree se odozdo prema dolje, ona se zasniva na promatranju, na ispitivanju teorija, na provjeri injenica. Ako sam znanstvenik obrazovan na principu nesigurnosti, nee me zanimati samo odgovori. eljet u saznati vie o pitanjima, o tome kakve je sve realnosti mogue otkriti postavljajui daljnja, dublja pitanja. Zar je ikakvo udo to tinejderi dvadesetog stoljea ele ivjeti na svoj nain ili to danas gotovo svi postavljaju pitanje: to je mogue? prije nego to se upitaju: to je pravo? Duh znanosti postao je ideja vodilja naeg doba. Oduvijek su postojali religijski ili duhovni pokreti koji su potovali istinu odozgo prema dolje. Meutim, mistici svih abrahamskih religija, taoisti, hinduisti, budisti i, u novije vrijeme, kvekeri, naglaavaju vanost unutranjeg iskustva i unutranjeg puta prema svetome. Odbijajui prihvatiti da je puka vjera ili poslunost dovoljna da se stigne do istine, oni naglaavaju da moramo raditi na sebi kako bismo pronali svoje unutranje svjetlo. Vodee europske religije odbacile su i nerijetko progonile pobornike takvog stava, ali moda je sada dolo njihovo vrijeme. NESIGURNOST NIJE RELATIVIZAM Moralni relativizam dri da je, budui da nema apsolutnih standarda ili istina, istina kao takva relativna. Istina je naprosto ono u to ja u odreenom asu vjerujem ili to mi odgovara. Ne postoji objektivnost, samo subjektivnost. Ovu vrstu skepticizma izraavali su jo u drevnoj Grkoj filozofi sofisti. Ona se nazire i iz Nietzcheovog i Freudovog stajalita da ljudi vjeruju u ono to najvie odgovara zadovoljenju njihovih osobnih poriva. Antropolozi dvadesetog stoljea otkrili su da su u razliitim plemenima i kulturama vjerovanja o tome to je pravo a to krivu protuslovna, premda gotovo sve kulture zabranjuju prijevaru i ubojstvo. Oslanjajui se na Einsteinov i Heisenbergov rad mnogi 137

filozofi dvadesetog stoljea daju snanu podrku moralnom relativizmu. Einstein je pokazao, tvrde oni, da smo uvijek uhvaeni u neki osobni prostorno-vremenski okvir, te stoga ne postoji pogled na stvarnost iz Boje perspektive. Heisenbergov princip nesigurnosti, dodaju oni, pokazuje da istina ovisi samo o nainu gledanja na stvari i pitanjima koja postavljamo. Oba ta zakljuka posve krivo tumae ono to znanost dvadesetog stoljea ima rei o istini i o stvarnosti, a izmie im i uzbudljiv, nov nain gledanja na istinu koji je otvorila suvremena znanost. Einsteinov rad ne podrava stajalite da je sve relativno. On itekako sadri objektivne opise. On daje jedinstven etverodimenzionalni prostorno-vremenski opis stvarnog svijeta u apstraktnim terminima, pri emu se gledita svih moguih promatraa uzimaju kao vidovi istine. Individualna gledita povezana su apstraktnim opisom cjeline. Postoji pogled iz Boje perspektive, ali on je dostupan samo Bogu. Najbolje to mi moemo uiniti jest stei znanje o to veem broju perspektiva i priznati postojanje cjeline koja nadilazi nae poimanje. Heisenberg isto tako kae da je sama kvantna stvarnost ispunjena beskrajnim mogunostima (beskrajnom istinom), ali da mi moemo upoznati samo neke njezine vidove. Kao promatrai, ukljueni smo u dvosmjerno kreativni dijalog s tom beskonanom pozadinskom stvarnou, a ono to vidimo ovisi o pitanjima koja postavljamo. Istina nije ograniena ili nesigurna, ve je na pogled na nju takav. Najbolje to promatra moe uiniti prema Heisenbergu je i opet to da uhvati to vie lica temeljne istine postavljajui to vie pitanja. Znanost dvadesetog stoljea poziva nas da prihvatimo kako su stvarnost i istina izvan naeg ogranienog dosega. To je, meutim, i poziv da slavimo ovu mnogostruku istinu i prihvatimo odgovornost za njezino razotkrivanje. Nikada je neemo znati u potpunosti, ali u tome igrokazu s mnogo lica svatko od nas igra neku ulogu. Moji ogranieni postupci meni se mogu initi malenima i izoliranima, ali svaki pridonosi budunosti cjeline. IVOT NA RUBU Danas ljudi esto kau da su na rubu, iako zapravo i ne znaju to to znai. Rub je izraz iz teorije kaosa, relativno nove znanosti koja opisuje nepredvidivo ponaanje pojava poput vremena, otkucaja ljudskog srca, konica i trita vrijednosnim papirima. U teoriji kaosa, rub je mjesto spoja reda i kaosa, poznatog i nepoznatog. U prirodi, to je mjesto na kojem se zbiva kreativnost i samoorganizacija. Tu nastaju nove informacije. Rub kaosa moemo zamisliti kao most na kojem stojimo i gledamo dolje, u potok. U gornjem dijelu voda tee mirno, tiha, nalik zrcalu. To je red. Informacija nije nita drugo ve ne-nasumian poredak, stoga mirni tok potoka 138

sadri neke konane informacije. Znamo li kod toga potoka moemo doprijeti do tih informacija. Isto je s pravilima etikog koda odozgo prema dolje. Kao pripadnici toga koda, moemo oitati njegova pravila i ponaati se u skladu s njima. Pod mostom voda naleti na neko granje ili stijenje i stvore se virovi. A kako potok tee dalje, tako se voda u dubini zakovitla u vrtlog bijele pjene. Taj bijeli vrtlog je kaos. Kaos moda i sadri informacije, ali njihov je kod tako sloen da nema nade da prodremo u njih. Tu smo izgubljeni, poput ljudi koji ne znaju koju igru igraju. Tamo gdje su se stvorili virovi, potok je stigao do ruba kaosa. Stvorio je novi kod, nove informacije. Na tome se mjestu moemo zatei na nepredvidivom, ali zato nita manje plovnom teritoriju. Postoji znanost koja prouava red i znanost koja prouava kaos, a znanost koja eli prouavati kreativnost zanima rub kaosa. Na tom se mjestu dogaaju ivi sustavi poput nas. Svi bioloki sustavi balansiraju na rubu kaosa. To je ono to nas ini otvorenima i prilagodljivima, ono to ive sustave ini tako zaudno fleksibilnima. Ljudski imunosni sustav, na primjer, proizvodi sve mogue zatite protiv virusa i bakterija tako da, kad se jedna pokae djelotvornom, moe prijei na ustaljenu proizvodnju ba te i nijedne druge. Ljudski um, kad se koristi SQ-om, takoer balansira na rubu. Rubni poloaj omoguava nam ivot i kreativnost, ali tu se javlja element straha - u takvom ivotu manje je putokaza. Danas svi moramo ivjeti na rubu, svialo nam se to ili ne. Nemogue je samo zaepiti pukotine u tradicionalnom nainu razmiljanja i njegovoj tradicionalnoj etici. A ne moemo se prepustiti ni nihilistikom relativizmu, nijeui da postoji ikakva istina. Moramo osmisliti nova poimanja i redefinirati svoje kategorije prosuivanja. Etika prema kojoj bismo danas mogli kreativno ivjeti neizbjeno bi bila etika to balansira na rubu. Nietzche je u svojem Tako je govorio Zaratustra, u kojem nagovjetava smrt starog poretka, pisao: U ovjeku mora postojati kaos da bi porodio rasplesanu zvijezdu. Kaem vam, u vama ima kaosa. Pod kaosom je mislio na sposobnost samoorganiziranja, ponovnog samoosmiljavanja, izvan tradicionalnih kategorija dobra i zla koje su nam nametnule religije odozgo prema dolje. Nietzche to ilustrira hodaem po ici koji mora prijei razdaljinu izmeu dva tornja izvjesnosti. Ne uspijeva, pada i pogiba. Zaratustra primjeuje da jo nije bio spreman. Ali Nietzche je pisao na kraju devetnaestog stoljea. Na poetku dvadeset prvog mi i dalje hodamo po toj ici, ali jesmo li u stanju nauiti to se oekuje od nas? Nauimo li se oslanjati na svoju SQ, manje e nas muiti strahovi, bit emo spremniji osloniti se sami na sebe, spremniji suoiti se s tekoama i nelagodnostima, pripravniji za ivot na rubu. 139

SQ I OKO SRCA Volim Nietzcheovu sliku hodaa po ici jer ti artisti imaju unutranju ravnoteu, ba kao to i SQ prua osjeaj unutranje ravnotee. Za razliku od IQ-a koji se orijentira prema pravilima, i EQ-a, voenog situacijom u kojoj se zatekne, SQ osvjetljava na put onim to su mistici oduvijek nazivali okom srca. ovjek koji poznaje Boga, kae Bahya Ibn Paquda, vidi bez oiju, uje bez uiju, opaa ono to njegova osjetila ne mogu opaziti, i razumije bez razmiljanja. Moje Te srce vidjelo i povjeravalo Ti. Vidio sam Te okom srca, tako je to izrazio Yehuda Halevi. Srce duhovno inteligentnog sebstva je, u konanici, kvantni vakuum, temelj samog bivstva. To je smiren i promjenljiv temelj, a srce koje to zna smireno je i promjenljivo srce. Za srednjovjekovne idovske i kranske mistike oko srca bilo je metafora intuicije. U mnogim tradicijama, desno oko predstavlja Sunevu percepciju, aktivno i budue, svjetlost razuma, dok lijevo oko predstavlja Mjeseevu percepciju pasivnosti i prolosti, ili pogled koji izvire iz emocija. Ali postoji i tree oko koje sintetizira to dvoje i daje nam mudrost. U hinduizmu, tree oko se nalazi nasred ela boga ive: Tree oko se podudara s vatrom. Ono sve saima u pepeo. U budizmu je to svevidee Buddhino oko koje se nalazi na rubu izmeu jedinstva i viestrukosti, izmeu praznine i ne-praznine. U Nepalu ili Tibetu to se oko moe vidjeti na tornjevima velikih hramova oslikano ivim bojama. Na omotnici svog CD-a The Eyes of the Heart (Oi srca), suvremeni jazz muziar Keith Jarrett opisuje glazbenu improvizaciju kao neto to najbolje uspijeva kad su svi sudionici svjesni namjere vee od svoje vlastite, te utoliko vie vlastite. Za stvaranje nove etike pomou SQ-a potrebna je slina improvizacija, a za tako to valja imati dublji osjeaj vlastitog ili sebe koji e nas prenijeti s onu stranu sitniavih stega ega i s onu stranu opasnih voda relativizma. Suvremeni zapadni koncept sebstva daleko je od toga. Mi, Zapadnjaci dvadesetog stoljea, jedva da uope imamo osjeaj dubljeg sebstva u koje se moe smjestiti oko srca. Pojam sebstva koji smo naslijedili od Freuda izoliran je i plitak. Duhovno inteligentno sebstvo potpunije je, ono je duboko svjesno uzajamne povezanosti svega ivota i njegovih manifestacija. To potpunije sebstvo ima svijest o tome da su ljudski napori dio veeg, bogatijeg tkanja cijelog Svemira. Takvo sebstvo ima osjeaj poniznosti i zahvalnosti pred Izvorom iz kojeg je poteklo ono i sve stvari. A ima i dubok osjeaj ukljuenosti i odgovornosti. Ono shvaa da pojedinac ne moe biti potpun ne prizna li veu cjelinu koje smo svi nerazdvojan dio.

140

Duhovno zakrljalo sebstvo ne moe nam ponuditi etiku zasnovanu na SQ-u, ili na oku srca. Ono nema dubokih izvora iz kojih bi crpio mudrost i intuiciju. Ali dublje sebstvo, koje sam opisala kao duhovno inteligentno, moe nam omoguiti hod icom izmeu tornjeva izvjesnosti. Tako moemo doprijeti do neega unutar sebe to e naa pitanja uiniti vrednijima od ikakvih djelominih odgovora, to e naim vrijednostima i naim ponaanjem upravljati istinskije od ikakvih nametnutih dogmi. I dalje nam se moe dogoditi da padnemo sa ice, ali stei emo sabranost i radost koja e ublaiti pad. KAKO SE KORISTITI SVOJOM DUBOKOM SPONTANOU Na hebrejskom rijei kompas (matzpen), savjest (matzpoon)skrivena unutranja istina due (tsaffoon) sve potjeu od istoga korijena. Imati savjest znai biti u dodiru sa skrivenom, unutranjom istinom due, a ako smo ostvarili takav dodir tada posjedujemo unutranji kompas koji e voditi nae ponaanje. U starogrkom i rije inteligencija (euphyia) i rije za prirodu (physis) dolaze od korijena phyiame. Euphya doslovno znai onaj koji dobro raste, a physis ono to izranja. Dobro rastemo, inteligentni smo, kad dopustimo da izroni neto iznutra. Grka rije za istinu (alithia) doslovno znai ne zaboraviti - ne zaboraviti ono to smo oduvijek znali. Oba ta drevna jezika govore nam da unutar nas postoji izvorite istinskog znanja. U Platonovom dijalogu Meno, Sokrat dovodi jednog malog, neukog roba i nizom pitanja izvlai iz njega temeljne principe geometrije. Vidite, zakljuuje Sokrat, on je sve vrijeme znao temelje geometrije. Samo ih je bio zaboravio. Prema Platonovoj doktrini znanja, ljudska bia raaju se znajui sve. Znanje je priroeno, ukljuujui i znanje o tome to je dobro a to zlo, to pravo a to krivo. Malo dijete ivi vrlo blizu istini, ali kako raste, zaboravlja je i upada u neznanje. Sokrat i Platon pretjeruju zbog svog uvjerenja da je ovakva istina kakvu znamo oduvijek takva, te stoga stalno prisutna za spoznaju. Znanost dvadesetog stoljea nam, meutim, poruuje da je istina beskrajan, nedovren proces, u stalnom razvoju. Naa se znanost utoliko slae sa Sokratom to kae da smo roeni i ivimo s potencijalom za znanje, vezano uz istinu. U neznanje upadamo zato to nam godine donose sklonost da se zatvorimo unutar navika, pretpostavki, pravila i sustava vjerovanja. Kako to kae R. D. Laing: Da bi se prilagodilo ovom svijetu, dijete se odrie svog ushita. Kad odrastemo, veina nas zaboravlja svoje izvorno duboko sebstvo i duboku mudrost koju ono posjeduje. Osim u rijetkim trenucima djeje spontanosti kad smo izloeni neemu to nas se duboko dojmilo, zaboravljamo da nae sebstvo ima sredite proeto znanjem. Zaboravljamo kako se odazvati glasu unutranjeg. Gubimo povjerenje u sebe i okreemo se vanjskim pravilima 141

da nas vode. Prihvatiti izazov znai povratiti izgubljenu djeju spontanost i ublaiti je disciplinom, iskustvom i mudrou odrasle dobi - te neprekidnom poniznou. Moramo uvijek biti spremni provjeriti svoju unutranju istinu u odnosu na posljedice u vanjskom svijetu. Za Zapadnjaka su spontanost i disciplina teko savladivi. Spontanost smo skloni podcjenjivati, a disciplinu doivljavati kao neto to dolazi izvana. Frojdovski utjecaj na zapadnu psihologiju stvorio je sliku svjesnog ega kao nesretne rtve razapete izmeu hirova, neodgovornosti i instinkta ida (spontanost) i tiranskog glasa superega koji izraava oekivanja roditelja i drutva (disciplina). Tobonja spontanost ida u snanoj je opreci s disciplinom odozgo prema dolje koju namee superego. Tu smo uhvaeni izmeu pukih osjeaja i kontrole razuma. Kao to je rekao kveker citiran na prije, razapeti smo izmeu onoga to elimo uiniti i onoga to mislimo da moramo uiniti. Tako poinjemo sumnjati u svoje instinkte, gubimo povjerenje u vlastitu spontanost, obuzima nas osjeaj krivnje, pa se oslanjamo na nametnutu disciplinu kako bismo zadrali samokontrolu. Frojdovski pojam spontanosti nije isti kao dubinska spontanost koja nam omoguava da koristimo SQ kao unutranji kompas. injenica da rijei spontanost, odazvati se i odgovornost u engleskom imaju isti latinski korijen (spontaneity, response, responsibility), mnogo nam govori o pravom znaenju rijei spontanost. Spontanost je prirodan odaziv na ono za to moramo preuzeti odgovornost. To prvenstveno znai odazvati se svojoj ulozi u igrokazu to se odvija na pozadini temeljne stvarnosti. Kako se vidi iz Heisenbergovog principa nesigurnosti, upravo naa ukljuenost u stvarnost, na odaziv na nju ini da se stvarnost odvija. To nas ini odgovornima za odvijanje stvarnosti. U tome smislu spontanost ne moe biti puki hir ili poriv. To nije reakcija na kriku okolade ili novi auto. To je reakcija na neto to znam iako mi to nitko nije rekao, na neto to znam iznutra, reakcija na moj unutranji kompas. Ta reakcija potjee iz SQ-a. SQ je duboki oblik spontanosti, odgovor na najdublju jezgru sebstva i na jezgru samog bivstva koje je temelj dubokog sebstva. Kad sam duboko spontana, prirodno sam u dodiru sa svojim unutranjim ja, sa svima koji su dio tog ja, sa svom prirodom i njezinim procesima koji su njegov dio, sa cjelokupnom univerzalnom stvarnou kojoj unutranje ja pripada. Kad sam duboko spontana, poznajem samu sebe i znam da sam ja svijet i na taj nain preuzimam odgovornost za svijet. Preuzimam odgovornost za druge jer se odazivam na njih, znajui da su i oni dio mene. Ne trebaju mi pravila, izvjesnost, poznati kodovi da bih znala kako se odnositi prema drugima. Pravila i kodovi mogu samo sputavati moje istinsko, spontano znanje. Tu su, dakako, ukljueni nesigurnost i rizik. init u pogreke, ali mogu se nadati da u uiti iz njih.

142

U desetom poglavlju sam spomenula san u kojem sam plesaica to se pokree iznutra, plesaica ije kretnje su usklaene nekom unutranjom glazbom. Ispriala sam kako sam tada osjetila to je to istinska spontanost i nain na koji je ona povezana s duhovnom inteligencijom. Netom prije nego to su ga razapeli na kri, Isus je svojim uenicima govorio o neem slinom. Ivanovo evanelje, jedno od ranih gnostikih evanelja (gnostici su bili sekta koja je spajala rano kranstvo s misticizmom i drugim filozofijama), govori o tome kako je u Getsemanskom vrtu, no prije raspea, Isus pozvao svoje uenike k sebi i traio da naprave krug, drei se za ruke. Tada je zakoraio u sredite kruga i poeo pojati: Svemiru pripada plesa. Amen. Onaj koji ne plee ne zna to se zbiva. Amen. Slijedi li ples moj, sebe sagledaj u Meni koji govorim ... Plesau, razmisli o onome to inim, jer tvoju muku ovjeju ja u propatiti. Jer ti ne bi mogao shvatiti patnju svoju Da ti Otac nije poslao mene kao Logos ... Naui kako se pati i bit e u stanju ne patiti. U jednom drugom gnostikom evanelju, Tominom evanelju, Isus govori svojim uenicima: Budete li znali tko ste, postat ete to i ja. Sudei po tome, on sebe nije vidio kao boanskog, ve prije kao nekoga tko je probudio boansku mo u sebi. Znao je da ta boanska sila postoji u svima nama. Zaplesati s Isusom znai osjetiti tu silu. Spontano zaplesati s postojanjem znai osjetiti aktivnu silu svoje duhovne inteligencije, znati ono to ona znade. DISCIPLINA I SUUT Spontanost koja je povezana s reagiranjem na druge i s odgovornou, povezana je i s disciplinom i suuti. Spontanou dolazim u dodir sa svojim unutranjim sebstvom, a razvila sam je jaajui svoje sredite. Nauila sam kontrolirati svoje hirove i prolazne elje disciplinama poput meditacije ili molitve, stalnim razvijanjem svojih vjetina ili svoje umjetnosti, razmiljanjem i neprekidnom svjeu o onome to inim. Samodisciplina je postala sastavni dio mene. To je vrsta ravnotee koju su drevni Kinezi nazivali Tao, put - dubok, unutranji zakon ivljenja. Jedan od najveih komentatora Lao-tseove Knjige puta i vrline, Chuang Tzu, pria o unutranjoj disciplini jednog mesara: Cook Ting je rezao vola za gospodara Wen-huia. Na svaki dodir njegove ruke, svaki trzaj ramena, svaki pomak stopala, svaki zamah koljenom - cap! 143

cap! No je parao -caaak, sve se odvijalo savrenim ritmom, kao da izvodi kakav ples ili prati Ching-shou glazbu. Ta ovo je velianstveno! uskliknuo je gospodar Wenhui. Kad ovjek samo pomisli da je mogue postii ovakvu vjetinu! Cook Ting odloi no i odgovori: Ono to mene zanima je Put koji je vie od vjetine. U poetku sam reui volove vidio samo vola. Nakon tri godine vie nisam vidio cijelog vola. A sada - sada mu prilazim u duhu, oima ga ni ne vidim. Ja vie ne gledam i ne razmiljam, to se duh kree kamo eli... Dobar kuhar mijenja no jednom godinje - jer on ree. Osrednji kuhar ga mijenja jednom mjeseno - zato to komada. Ja ovaj no imam devetnaest godina a izrezao sam njime na tisue volova, pa ipak otrica je vrsta i britka kao da je netom stigao s bruenja. Disciplinu stjeemo i kroz suut, a esto i kroz patnju koja ovjeka ui suuti. Suut doslovno znai utjeti (osjeati) neto s nekim. Suut je najdublji oblik spontane reakcije, ali to esto znai da valja nadii racionalne ideje i predrasude, razinu ega, propisane oblike ponaanja. Veliki roman Dostojevskog Zloin i kazna, bavi se upravo tim temama. Siromani mladi student, Raskoljnikov, ne priznaje konvencionalni moral. ovjek poput mene, tvrdi on je iznad zakona. Za njega su zakoni samo vanjske, nametnute forme a on, kao inteligentan i razuman ovjek - uistinu, superiorno bie - ima pravo stvarati svoj vlastiti moral. Kao dokaz tome, odluuje ubiti beskorisnu staricu i pokazati da je iznad kazne. U toj fazi on na zloin gleda posve teoretski, kao na djelo intelekta ili ega. Ali nedugo potom Raskoljnikova poinje muiti strahovit osjeaj krivice i spopada ga teka groznica. Njegova krivica nije toliko u tome to je ubio jednu staricu, ve to je zbog svoje oholosti i svojeglavosti poinio djelo kojim je unitio boansko u sebi. On shvaa da je prekrio unutranji moralni zakon i poinio grijeh nad vlastitom savjeu. To je ono s im ne moe ivjeti. Raskoljnikov nije nikada imao nikakvog osjeaja bliskosti prema nikome osim prema majci i sestri; ostali studenti zazirali su od njega zbog njegovog superiornog stava. Nakon ubojstva, on dri da mora prekinuti odnose sa svojom obitelji i tako postaje jo izoliraniji. Tada sree prostitutku Soniju, rtvu upravo onih drutvenih zloina i predrasuda protiv kojih se Raskoljnikov bori. Poniena, slomljena i bolesna, upravo ona pokazuje Raskoljnikovu da ovjek moe posjedovati unutranju snagu i moralnu hrabrost usprkos svim nedaama. Njezina je snaga u vjeri i kranskoj ljubavi, ali snaga koju ona daje Raskoljnikovu dolazi kroz suut koju on osjea za nju. Kasnije, nakon to biva osuen i odlazi odsluiti kaznu, on taj odnos prenosi na ostale zatvorenike koje bi prije smatrao besprizornom gomilom. Upravo kroz suut Raskoljnikov se vraa ljudskom rodu i sada moe prihvatiti 144

vlastitu patnju. Vraa svoj dug drutvu zbog krenja njegovih zakona, ali to je mnogo vanije, ljubav prema Soniji i ostalim zatvorenicima daje mu novo pravo na ivot kroz unutranju preobrazbu. Upravo kroz tu preobrazbu on se ui poniznosti. Raskoljnikov je mogao izvriti takav zloin zato to se nije obazirao na svoj unutranji kompas. Njegova je SQ bila sputana intelektualnom oholou koja ga je uinila slijepim za injenicu da je samo ovjek. I tako ga je tobonja moralna superiornost odvela u zloin. Kad napokon poinje osjeati suut dolazi u dodir sa svojim sreditem, tako da moe uti to mu ima rei vlastita savjest, te iskoristiti svoju duhovnu inteligenciju kako bi iznova izgradio ivot i vratio se svijetu.

145

12. KAKO ODREDITI SVOJ TIP OSOBNOSTI? Sljedei upitnik moe svakome od nas dati neki pojam o tome kojem tipu (ili tipovima) osobnosti pripada, na osnovu ega se moemo pronai medu laticama Lotosa sebstva. Pitanja su jednostavna, a varanje besmisleno. Ovdje se radi samo o tome da steknete bolji uvid u svoju osobnost. Prvih sedam pitanja za svaki tip osobnosti bavi se profesionalnim interesima ili sklonostima u slobodno vrijeme. Zasnovana su na Hollandovim upitnicima za profesionalnu orijentaciju, ali ne ukljuuju pitanja o konkretnim sposobnostima. Zadnjih pet pitanja za svaki tip osobnosti spoj su Cattellove studije o motivaciji i Jungove o tipovima osobnosti, onako kako su ih razradili Myers-Briggs u svome upitniku. Sve je to ve opisano u poglavlju 8. Konkretna pitanja koja se ovdje postavljaju nisu preslika prijanjih testova i svrha im je samo dati smjernice. Odgovorite na sva pitanja, koristei se zasebnim listom papira za svaku seriju od po dvanaest pitanja (sveukupno est listova papira). Na svako pitanje odgovorite sa da (to moe znaiti da, moda) ili sa ne (u smislu ne, malo vjerojatno) - izabirui pritom odgovor najblii istini. Kad zavrite, zbrojite da na svakom listu papira. KONVENCIONALNA OSOBNOST (JUNGOVO EKSTROVERTNO OPAANJE) Koje od sljedeih pet zvanja ili dvije slobodne aktivnosti (ili neto slino njima) bi vas mogle zanimati ili vam odgovarati da posjedujete neophodne sposobnosti? inovnik recepcioner knjiniar raunovoa graevinski inspektor kolekcionarstvo (npr. antikviteti, marke, numizmatika) kartanje (remi, brid) Oznaite sa da ili ne svaku od sljedeih pet tvrdnji: volim obavljati stvari uredno i metodino 146

moji stavovi i ponaanje obino se kreu srednjim putem svoj dom i nain ivota uinio sam najpraktinijim i najudobnijim moguim potujem tradicije grupe kojoj pripadam (obitelji, radnog kolektiva, susjedstva) vie me zanimaju konkretni, svakodnevni dogaaji nego umjetnike ili filozofske rasprave o njima DRUTVENA OSOBNOST (JUNGOVO EKSTROVERTNO OSJEANJE) Koje od sljedeih pet zvanja ili dvije slobodne aktivnosti (ili neto slino njima) bi vas mogle zanimati ili vam odgovarati da posjedujete neophodne sposobnosti? medicinska sestra uitelj socijalni radnik sveenik kuedomain/domaica (partner, roditelj) sportovi (npr. tenis, skijanje) lanstvo u nekom klubu Oznaite sa da ili ne svaku od sljedeih pet tvrdnji: rado razgovaram sa irokim krugom ljudi svoju kritiku ili stavove obino izraavam s mnogo takta rado pomaem ljudima i dijelim s njima iskustva uivam u timskom radu katkad otkrijem da sam prema nekome izrazila vie topline nego to zapravo osjeam

147

ISTRAIVAKA OSOBNOST (JUNGOVO INTROVERTNO RAZMILJANJE) Koje od sljedeih pet zvanja ili dvije slobodne aktivnosti (ili neto slino njima) bi vas mogle zanimati ili vam odgovarati da posjedujete neophodne sposobnosti? kompjuterski programer laboratorijski tehniar prevodilac lijenik sveuilini profesor, znanstveni istraiva igre na ploi (npr. scrabble*, ah) itanje romana Oznaite sa da ili ne svaku od sljedeih pet tvrdnji: trudim se da tono razumijem to mi netko govori cijenim inteligentnu diskusiju o nekoj temi ako ikako mogu ozbiljno razmislim, ma koliko dugo trebalo, prije donoenja neke vane odluke volim biti u toku najnovijih zbivanja u umjetnosti, znanosti, u svojoj struci ili u susjedstvu katkad prvo odbacim neko novo stajalite, a onda vidim da ono ima svojih prednosti UMJETNIKA OSOBNOST (JUNGOVO INTROVERTNO OPAANJE) Koje od sljedeih pet zvanja ili dvije slobodne aktivnosti (ili neto slino njima) bi vas mogle zanimati ili vam odgovarati da posjedujete neophodne sposobnosti?
* scrabble, igra slaganja rijei.

pisac dizajner 148

glumac/glumica glazbenik arhitekt fotografija ples Oznaite sa da ili ne svaku od sljedeih pet tvrdnji: esto se izraavam impulzivno ljudi katkad misle da su moji stavovi pomalo kontraverzni, ili ih okiraju esto se zagrijem za nove ideje ili zanemarenu problematiku divim se originalnosti u drugih vie me zanima opi dojam (ljepota, smisao) nego pojedinosti REALISTINA OSOBNOST (JUNGOVO INTROVERTNO OSJEANJE) Koje od sljedeih pet zvanja ili dvije slobodne aktivnosti (ili neto slino njima) bi vas mogle zanimati ili vam odgovarati da posjedujete neophodne sposobnosti? kuhar stolar optiar inenjer farmer aktivnosti tipa uradi sam jedrenje ili veslanje Oznaite sa da ili ne svaku od sljedeih pet tvrdnji: prilikom drutvenih skupova volim biti s nekoliko ljudi koje uistinu potujem i u koje imam povjerenja 149

ostajem pri svome miljenju i planovima, ma to drugi rekli uivam u manualnim ili fizikim poslovima, sam ili kao dio tima ne dajem obeanja ako nisam siguran da u ih moi odrati drugi ponekad misle da sam hladan ili ravnoduan, dok ja zapravo gajim vrlo snane osjeaje prema neemu PODUZETNA OSOBNOST (JUNGOVO EKSTROVERTNO RAZMILJANJE) Koje od sljedeih pet zvanja ili dvije slobodne aktivnosti (ili neto slino njima) bi vas mogle zanimati ili vam odgovarati da posjedujete neophodne sposobnosti? trgovaki predstavnik turistiki djelatnik menader ili rukovodilac politiar odvjetnik igre na sreu (npr. loto, poker) putovanja Oznaite sa da ili ne svaku od sljedeih pet tvrdnji: kad izlazim uvijek nastojim biti elegantno odjeven/a u drutvu uivam biti u sreditu panje rado se izlaem riziku, kako na poslu tako i u slobodno vrijeme uivam u natjecateljskim situacijama zna mi se dogoditi da preuzmem previe obaveza ili poslova, zbog ega mi je kasnije ao Kod svakog tipa osobnosti imat ete izmeu 0 i 12 bodova. Tako moete zakljuiti u kojoj vas mjeri zanima to podruje. Prosjena odrasla osoba imat e izmeu 6 ili vie bodova u oko tri tipa osobnosti. Na primjer, moda ete najvie bodova (recimo 9) imati u umjetnikom tipu, ali jo 7 u poduzetnom i 6 u istraivakom tipu. To su tri latice Lotosa sebstva kojima ste najsliniji i 150

ukazuju vam na put osobnog razvoja koji vam najvie odgovara. Vanjske okolnosti, ili vea potreba za unutranjom ravnoteom, moda e vas natjerati da razvijete i druge strane svoje osobnosti. U poglavlju 13 iznijet u est duhovnih putova koje moete slijediti u ivotu da razvijete duhovnu inteligenciju. Najee su nam vana barem tri, ali u odreenim ivotnim razdobljima obino se najvie istie jedan.

151

Peti dio

MOE LI SE SQ RAZVIJATI?

152

13. EST PUTEVA PREMA VEOJ DUHOVNOJ INTELIGENCIJI Beskorisno je traiti ivot na samo jedan put, osobito ako na tome putu nema srca. Prije nego to krene nekim putem, upitaj se: Ima li na tome putu srca? Ako je odgovor negativan, ti e to znati, i tada mora izabrati drugi put. Nema radosti na putu bez srca. Morat e se namuiti da uope ostane na njemu. S druge pak strane, put na kojem ima srca lak je, nee se morati truditi da ga zavoli. Carlos Castaneda, Uenje Don Juana Mi na Zapadu ve dugo vjerujemo u Jedan nain, Jednu istinu, Jednog Boga. Divimo se ljudima koji rano u ivotu pronau svoj put i dre ga se; nepovjerljivi smo prema nedoumici, nesigurnosti i kolebljivosti pri traenju cilja. Kad kaem put mislim na pronalaenje dubokog smisla i unutranjeg integriteta, na postupke koji proizlaze iz najdubljih motivacija i na prelijevanje tih postupaka na vlastitu obitelj, zajednicu, naciju, i tako dalje. Moj put je moje putovanje kroza ivot, moji odnosi, moj posao, moji ciljevi, snovi, nain na koji sve to ivim. Slijediti put na kojem ima duhovne inteligencije, ili put sa srcem, znai biti duboko predan i posveen. Neki ljudi imaju sreu da ve na samom poetku krenu pravim ivotnim putem na kojem ima srca - postaju, primjerice, lijenici ili uitelji. Kad se to dogodi, ovjek djeluje iz svoga sredita, iz najdubljih ivotnih motivacija, i tada koraa duhovno inteligentnim putem. Ali preesto se dogaa da pod pritiskom ranog odabira ljudi prionu uz jedan put i zanemaruju sve bogatstvo ostalih puteva pred sobom ili, to je jo gore, prisiljeni su ostati na putu na kojem nema ni duhovne inteligencije ni srca. Na odreeni put ovjeka mogu prisiliti oekivanja roditelja ili drutva, ili on njime kree od svoje volje voen plitkim motivima kao to su priznanja, mo ili velika materijalna dobit. Neki se jednostavno stjecajem okolnosti zateknu na nekom putu, a onda ne znaju kako sii s njega. A ima i onih kojima se ini da im ivot vrluda bez ikakvog puta. Anders, vedski biznismen o kojem je bilo rijei u glavi 2, nalazi se na onome to bismo mogli nazvati pravim putem. Ve od rane mladosti znao je da eli sluiti. S obzirom na svoju osobnost i sklonosti odluio je sluiti kroz biznis, ali i dalje s mnogo ara inzistira na tome da njegov ivot poslovnog ovjeka uistinu bude ivot sluenja, ivot koji e s ponosom dijeliti sa svojom obitelji i zajednicom, ivot koji e svijet uiniti boljim nego to ga je zatekao. Ova ga duboka motivacija centrira, zapravo, ona dolazi iz samog njegovog sredita. Kad ga ovjek upozna, susree nekoga tko zrai potpunou. On jednostavno nadahnjuje. Uope osvijestiti da je takav ivot mogu, prvi je korak prema podizanju SQ-a. Rei ja elim ivjeti takvim ivotom i dati se na teak i nerijetko bolan 153

zadatak otkrivanja svoga sredita, svojih istinskih, najdubljih motivacija, drugi je korak. Posvetiti se tome putu sljedei je korak. A otkrie da postoji mnotvo puteva i da nae najvee ispunjenje moda lei upravo u tome da tijekom ivota slijedimo nekoliko, ili u odreenoj mjeri ak i sve puteve - to moe biti najdublja spoznaja nae duhovne inteligencije. Moramo shvatiti da je mnotvo puteva - ne postoji samo jedan put duhovne inteligencije, niti se ijedan moe proglasiti najboljim Svi su jednako vrijedni i neophodni. Svijetu su potrebni duhovno inteligentni kuhari, uitelji, lijenici, mehaniari, roditelji, glumci, psihoterapeuti, poslovni ljudi, i tako dalje. Svaki od tih puteva zahtijeva odreeni tip SQ-a, i svaki odgovara nekim tipovima osobnosti bolje nego drugima. Nema toga posla ili zvanja koje se ne moe obavljati bolje ako se izvodi s viom razinom SQ-a; nema toga ivota koji ne moe biti dublje ispunjen. Ne postoji neka odreena aktivnost koja stavlja SQ u pogon ili ga razvija. Prije bi se moglo rei da se SQ neke aktivnosti moe odrediti po tome koliko je ovjek utonuo u nju, koliko je pritom blizu sreditu, u kojoj je mjeri motiviran, bez obzira na to o emu se radi. Moe to biti molitva ili meditacija, ali moe biti i kuhanje, rad, voenje ljubavi ili najobinije ispijanje ae vode, sve dok taj postupak izvire iz elje koja dolazi iz sredita, iz najdubljih ivotnih motivacija i vrijednosti. EST PUTEVA Lotos sebstva nudi nam pregled 6 tipova osobnosti i njihovih najdubljih motivacija, psihikih energija i puteva do sredita. Tu se istie est izrazito razliitih ivotnih puteva koji vode prema veoj duhovnoj inteligenciji - est duhovnih puteva koje svatko moe slijediti da bi ivio ivotom sa vie srca. Iz same grae Lotosa sebstva vidljivo je da je mogue biti na vie puteva odjednom. Tipovi ego osobnosti od kojih je sastavljen vanjski rub Lotosa konvencionalan tip, drutveni tip, umjetniki tip, i tako dalje - preuzeti su iz Hollandovog ope prihvaenog testa za profesionalnu orijetnaciju (vidi glavu 8), koji ilustrira kako je svaki pojedinac kombinacija nekoliko tipova ega. Svaki tip povezan je s jednim od 6 duhovnih puteva, tako da e svatko pronai neto za sebe i za razvijanje svog SQ-a ako proui vie od jednog puta, iako ete vjerojatno otkriti da vam je jedan od njih osnovni. Tijekom ivota glavni duhovni put neke osobe esto se mijenja. To se moe dogaati postepeno, ili naglo, prilikom krize srednjih godina, negdje u etrdesetima ili desetak godina kasnije. Ako se radi o istinskom pomaku energije, a ne samo o traumatinoj epizodi, po svoj prilici emo ostati u dodiru sa svojim prijanjim putem i samo mu dodati neke nove dimenzije. Hinduizam, na primjer, priznaje klasine ivotne faze ili puteve djeteta, studenta, domaina 154

i svetog ovjeka, od kojih se svaki nastavlja na one prethodne i crpi snagu iz njih. Sve velike svjetske duhovne tradicije priznavale su, barem preutno, potrebu za raznovrsnou duhovnih puteva ili iskustava. Klasian primjer krive upotrebe SQ-a jest pokuaj da se problem jednog duhovnog puta rijei metodama koje odgovaraju drugom. Umjetniki ili realistian tip (putevi 4 i 5) ne mogu svoj problem duboke usamljenosti rijeiti naprosto tako da se prikljue nekoj konvencionalnoj skupini (put 1). Introvertiran, istraivaki tip, krt na rijeima (put 3) nee postati otvoren javni govornik samim time to e se pridruiti kakvom odboru (put 6). Ane mogu se ni svi brani problemi (koji su obino kombinacija puta 4 i 5) rijeiti samo brinou (put 2). Kad nismo svjesni boljih rjeenja dogaa nam se da zaglavimo u krivima. Kako kae filozof Ludwig Wittgenstein: Kad nemate nita osim ekia, sve vam se ini nalik avlu. Iznosim 6 osnovnih duhovnih puteva kako bih ukazala na postojanje kutije s raznovrsnijim alatima. S nekim smo se idejama upoznali jo u glavi 8, ali ovdje ih ponavljam radi potpunosti. Religijski naglasak ovdje se odnosi na kljune teme ili misli iz vjerskih tekstova; rije primjena odnosi se na praktine aktivnosti kao to su molitva ili kuhanje. PUT 1: PUT DUNOSTI Tip osobnosti: konvencionalan Motivacija: zajednitvo, pripadanje, sigurnost Arhetipovi: Saturn, pleme, misterij sudjelovanja Religijski naglasak: slavljenje Boga Mit: sporazum izmeu Boga i ovjeanstva Primjena: obavljanje dunosti akra: korijenska, bazna (sigurnost, red) Gledaj! Danas preda te stavljam: ivot i sreu, smrt i nesreu. Ako poslua zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje ti danas dajem - ako ih poslua ljubei Jahvu, Boga svoga, hodei njegovim putevima, vrei njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe, ivjet e i razmnoit e te Jahve, Bog tvoj, i blagoslovit e te u zemlji u koju ulazi da je zaposjedne. Ali ako se srce tvoje odvrati i ne poslua, nego zastrani i bude se klanjao drugim bogovima i njima iskazivao tovanje, ja vam danas izjavljujem da ete zaista propasti... Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: ivot ili smrt, blagoslov ili prokletstvo. ivot dakle biraj, da ivi ti i tvoje potomstvo ... Peta knjiga Mojsijeva 30,15 - 20 155

Ovo je put pripadanja, suradnje, pridonoenja zajednici i crpenja snage iz nje. Sigurnost i stabilnost ovise o doivljaju bliskosti s drugima i s okolinom, obino jo od ranog djetinjstva. U tome smislu, taj je put vaan za sve nas. Ali za 10 do 15 posto odraslih na Zapadu, to tijekom cijelog ivota ostaje najvanija stvar. Gore navedeni citat iz Starog zavjeta ilustrira kako zapadna svijest obino shvaa taj put. Sredinji mit, gledan u jednom ogranienom obliku, jest da postoji pakt izmeu Boga i naeg plemena. Mi mu sluimo, a on nas titi. Sagledan u irem smislu taj nam mit govori da postoji sveti savez izmeu Boga i ovjeanstva. Ali kako god se gledalo na to, postoje odreena pravila koja valja slijediti, dunosti koje valja obaviti, blagoslovi koje valja primiti. Naglasak je uvijek na tome da se ovjek uklopi, da ini stvari na prihvatljiv nain. Kod svakog od 6 duhovnih puteva o kojima je ovdje rije postoje dvije mogunosti - tupo koraati njime ili krenuti na put prema veoj duhovnoj inteligenciji. Da bi ovjek razvio svoju SQ valja mu izvui na povrinu vlastite motivacije i poeti djelovati, ako je to potrebno, iz dubljih, istinskijih motivacija - nauiti djelovati iz samog sredita. Oni koji po vlastitoj prirodi kroe putem dunosti uredni su, posluni, metodini i tradicionalni, kad su u svom najboljem izdanju. Ali ako se taj put slijedi na duhovno tup nain on moe odvesti u dogmatinost, predrasude, uskogrudnost, nedostatak mate i poleta. Duhovno najtuplji nain koraanja ovim putem jest djelovanje iz tamnih pobuda narcizma. Ta motivacija vodi prema potpunom povlaenju iz skupine i iz odnosa, prema gubljenju kreativnog odnosa s okolinom i potpunom zatvaranju u sebe. Psiholozi u ponaanje koje se obino povezuje s narcizmom ukljuuju pretjerano puenje i pie, ostajanje u krevetu dokasna, pretjerivanje u hrani i seksu, openitu potrebu za poputanjem samom sebi, pri emu se zanemaruju drugi i njihove potrebe. Dri se da su korijeni narcizma u dubokoj traumi - boli i/ili zanemarivanju u najranijoj dobi, ili nekom duboko traumatskom doivljaju prilikom kasnijih odnosa. Osoba koja je zapala u narcisoidnost ne moe napredovati ako uz pomo psihologa ili psihoterapeuta ne dopre do traume koja je do toga dovela. Drugi izraz duhovne tuposti na putu dunosti jest slijediti pravila grupe ili njezine kodekse iz pukog straha, navike, dosade ili naprosto zato da se ide za gomilom, iz vlastitih interesa ili osjeaja krivnje. Prvi korak prema veoj duhovnoj inteligenciji jest elja da razumijemo sami sebe i da vodimo kreativniji ivot. Sljedei korak je izvui na povrinu motive koji nas vode i raistiti ih. U tome sluaju ovjek katkad mora proi kroz razdoblje to ga budisti nazivaju gnuanjem, osjeaj dubokog nezadovoljstva vlastitim pobudama, ili kroz razdoblje pobune u smislu arhetipa sina razmetnoga. Da bismo na duhovno inteligentan nain koraali putem dunosti moramo zaista eljeti pripadati grupi, uiniti unutranji pomak prema istinskoj 156

predanosti, svjesno odabrati pripadanje i znati zato to inimo. U takvom sluaju, ovjek ivi pripadnost svojoj zajednici na najdubljoj moguoj razini i obavlja njezine svakodnevne dunosti poput svetog ina. Takve duboke odluke neko su imale izraz u ritualu inicijacije, ali u naoj dananjoj kulturi jedva da je uope ikoji preostao. Sve te stvari zahtijevaju potragu za korijenima koji odreenu zajednicu ine onim to jest. Koje su njezine najdublje vrijednosti, njezin sredinji mit, njezini totemi? Kao to smo vidjeli, sredinji mit puta dunosti jest sporazum vlastite zajednice s Bogom, ili s nekim dubokim duhovnim potencijalom. I Francuska revolucija i amerika Deklaracija nezavisnosti zasnovane su na svetom naelu prava ovjeka, koje se pak bazira na jo dubljoj vjeri u prirodu ovjenosti. Rimsko Carstvo bilo je voeno eljom da se cijelom ovjeanstvu podari vladavina prava. Britanski imperij zasnovan je na dubokom uvjerenju o prenoenju vie civilizacije, principa pravde i nepristranosti, kranskih vrijednosti neprosvijeenima. Ideja o objavljenoj sudbini, o odgovornosti za borbu dobra protiv zla i danas nadahnjuje ameriku vanjsku politiku, iako esto ne ba najmudrije. Nacistika Njemaka napajala se vikinkim mitovima o arijevskoj superiornosti i nordijskim vrijednostima snage i junatva u borbi za izgradnju novog Reicha. ak i uline bande i nogometni navijai imaju svoje mitove i toteme, svoje kodove asti, nain oblaenja, zastave i simbole. Prepoznati te simbole, svjesno im prisegnuti na odanost i sluenje, vodi ovjeka putem dunosti koji prelazi granice pukog ega ili konforizma. To ga stavlja u dodir s arhetipskim srednjim slojem Lotosa sebstva, pri emu sudjeluje u neem veem od vlastitog ega i prisee na vjernost neemu to se ne moe uvijek racionalno ili logiki definirati. Takav ovjek osjea lojalnost prema svojoj grupi, slui njezinim interesima, potuje njezine kodove i rituale. Voli je. Ali zastati na toj etapi puta dunosti ima oitih manjkavosti. Osoba koja na toj razini sudjeluje u svojoj zajednici moda je i uinila osobni napretak prema viem SQ-u, ali nije iskljueno da je postala dijelom pokreta koji sam po sebi nije duhovno inteligentan. Najdublji i najvredniji put dunosti mora povesti ovjeka izvan granica vlastite grupe, njezinih mitova i ponaanja, do toke iz koje e umjeti s odstojanja sagledati SQ svoje ograniene grupe. Duhovnost konvencionalne osobnosti izvire iz sredita Lotosa, iz sredita i izvorita sebstva i samog bivstva, pa je to dakle i izvorite odreene grupe ili zajednice - izvorite svake grupe ili zajednice. Konana dunost ovjeka na putu dunosti jest upravo prema tome sreditu. Iz takve dublje i duhovno inteligentnije perspektive ovjek vidi da je prava dunost njegove konvencionalne osobnosti prema svetosti svakodnevice, i da je njegova konana zajednica zajednica svih osjeajnih bia. S te razine, ovjek shvaa da je njegova grupa samo jedna od mnogih jednako vrijednih, da su njezina pravila samo dio niza isto tako vrijednih pravila. Da su njegovi obiaji, 157

nain ponaanja i navike odraz drugih obiaja, naina ponaanja i navika. U takvom je sluaju umaknuo predrasudama i dogmatizmu, zatitio se od slijepog tapkanja za vlastitom grupom u moguu zabludu ili zlo. Ako iz te perspektive vee cipele, kuha, vodi ljubav, izdaje raun kupcu, kori dijete, odlazi na proslavu, igra golf, ako sve to ini iz ove duboke perspektive, onda ivi duhovno najinteligentnijim moguim ivotom dunosti. Svaki vid njegovog naizgled prozainog, konvencionalnog ivota tada postaje sveti in, tada svakim svojim postupkom i svakim svojim stavom slavi dunost koja slui sreditu i izvoritu postojanja. Nije vano kako e to nazvati: na izvoru se svi nazivi svetoga stapaju u jedan. Do njega dopiremo slijedei svoju najdublju ivotnu namjeru i sluei, s punom svijeu i predanou, onome to uistinu volimo i cijenimo. PUT 2: PUT BRINOSTI Tip osobnosti: drutveni Motivacija: bliskost, roditeljstvo Arhetipovi: Venera (Afrodita), Velika majka, Zemlja Religijski naglasak: ljubav, suut, agape Mit: Velika majka Primjena: brinost, zatita, iscjeljenje akra: sakralni pleksus (seks, suut, njega) Zemljo, boice, Majko prirodo, koja stvara sve ivo i stalno iznova raa Sunce koje si dala narodima; uvarice neba i mora, svih bogova i sila; ti stiava svu prirodu tako da tone u san. I ponovno, kad se tebi prohtije, alje radostan dan i hrani ivot svojom vjeitom postojanou; a kada duhu ovjekovom proe vrijeme, k tebi se vraa. S punim pravom nosi ime Velike majke bogova; Pobjeda, to je tvoje boansko ime. Latinski herbarij iz dvanaestog stoljea Ovo je put ljubavi, brinosti, zatite i plodnosti. To je put boice, bila to Boica ljubavi poput Venere (Afrodite) ili Boica majka, koja raa i podie svoje male. To je i Majka zemlja, koja nas ukotvljuje i daruje obiljem svoje plodnosti. Ona je vjeito ensko u svojim mnogim vidovima, iako njezini unutranji arhetipovi vuku najdublju motivaciju od mukaraca koliko i od ena. Kao to smo ranije vidjeli, oko 30 % odraslog stanovnitva drutveni su tipovi na putu brinosti. Nalazimo ih meu roditeljima, nastavnicima, medicinskim sestrama, psihoterapeutima, odvjetnicima, socijalnim radnicima i svecima. To je i put iscjeljenja, povezan s isjeljujuim svojstvima vode i potpunosti, i s kozmikom silom koju Kinezi nazivaju Yin. 158

Nakon to se ljudski rod iz lovako-sakupljake faze skrasio u poljodjelske zajednice, sredite zanimanja postala je rodnost usjeva, domae ivotinje i obitelj. U mnogim su se krajevima pojavili mitovi o Velikoj majci i opstali tisuama godina. Neolitske figure koje je prikazuju punih grudiju i irokih, obilnih bedara potjeu jo iz 7000-te pr.n.e. Religije koje su tovale Boicu majku bile su iroko rasprostranjene sve dok ih nije iskrivio ili istisnuo patrijarhalni naglasak probuen razvojem gradova, sve eim ratovima, velikom indoeu-ropskom najezdom i irenjem zakona. U Mezopotamiji je do toga pomaka dolo negdje oko 3500-te pr.n.e. Zlatno tele koje je Mojsije satro po nalogu svog Boga oca bilo je simbol Boice plodnosti. Prvotne boice majke i za njih vezani vjerski kultovi bili su viestrani. Sumerska boica Inana, na primjer (negdje oko 4000-te pr.n.e) bila je majka, seksualno bie, politiki lik i zatitnica pisanja. Preivjele su silovite, erotine himne posveene njoj, koje spominju njezin utjecaj na usjeve, njeno divlje hujanje s olujama i kiom, te plodonosne i isjeljujue moi njezine utrobe i golemih grudiju. Kult Inane razvio se u kult Ishtar (Babilon), Afrodite (Grka), Venere (Rim), koji su svi povezani s planetom Venerom, najsjajnijim nebeskim tijelom uz Sunce i Mjesec. U istonjakim je tradicijama Boica majka ostala mona sila, kako u othranjujuem tako i u seksualnom smislu. Hinduistike boice akti i Kali nositeljice su stvaranja i razaranja. Kwan Yin je mona kineska boica suuti. Budistika Tara, roena iz Buddhine suze suuti, prenosi nesretnike preko Rijeke patnji. Ali kako su Zapadom zavladale patrijarhalne snage, mo i domaaj velikih boica majki polako se smanjuje, ostavljajui samo Veneru kao boicu ljubavi i seksualne elje i Djevicu Mariju kao simbol majinstva. Kraj dvadesetog stoljea u nekoj je mjeri doivio povratak tih boica kroz ekofeminizam nekih vidova New Agea i nekih terapija koje se koriste u alternativnoj medicini. Mnogi vjeruju da su to vjesnici velikog povratka. Kao i kod drugih puteva, tako se i putem brinosti moe koraati na duhovno tup i na duhovno inteligentan nain. Duhovno najtuplji ili ak iskrivljen nain tamna je strana, suprotnost ljubavi i njezi, a to je mrnja i osveta. Ljubav moe biti strpljiva i blaga, ali isto tako burna, gorka, destruktivna. Ona ista svojstva koja miluju mogu nas i razdrijeti na komade, poput grkih antijunakinja koje su prodirale svoju vlastitu djecu. Meduza na ijoj su glavi zmije mitoloki je aspekt ove tamne strane ene. Meduza je bila lijepa sveenica u hramu Atene, djevica koju su krasila sva svojstva mlade Boice majke. Ali tada ju je zaveo, ili silovao, bog mora Posejdon. Na to ju je Atena u svome bijesu i ljubomori pretvorila u zazornu grdobu, enu ispunjenu mrnjom koja na glavi umjesto kose nosi zmijsko gnijezdo i svojim pogledom pretvara mukarce u kamen. Tako je Meduza 159

stoljeima ostala simbol ene kojoj je nanesena nepravda, iz koje kulja destruktivna srdba. Govorei o vlastitoj izgubljenoj nevinosti zbog Posejdonove prijevare i izdajstva, Meduza kae: Stvorene smo da ljubimo Mi ene, a uvreda koja pretvara Med naega ivota u u, Pretvara anela u zloduha. Jer slatko je upoznat grozovit osjeaj snage, Unititi, usmrtiti tiranina pogledom, Ej! Kako slatko! U toj estokoj pomami moi, satrti ivot koji naudio nije .... Tijekom tisuljea lik Meduze proao je mnoge promjene. U izvornom grkom mitu, Meduzu obezglavljuje junak Perzej i iz njenog se mrtvog tijela raa krilati konj Pegaz, a otkriva se da kapi krvi iz njezinog vrata imaju iscjeliteljske moi. Sama Meduza, te stoga i mrnja koju ona utjelovljuje, nerijetko je viena kao dvostrana - runa i opasna, dakako, ali takoer plodonosna i nadahnjujua. Ona je tamna strana ene majke, seksualnog bia, ali kao svaka tamna strana psihike energije ona ima golemu, potencijalno preobraavajuu mo. ene i mukarci koji koraaju tamnom stranom ovog puta nalaze se na rubu. Srdba moe unititi njih ili druge, ali isto tako se moe preobraziti u snanu, iscjeljujuu ljubav. Manje dramatina je majka ili ljubavnica koja gui, ija ljubav sakati i sputava onoga koga obasipa, umjesto da ga hrani i oslobaa. Ona eli posjedovati voljenog, ima potrebu da bude voljena i eljena vie nego to je to sama u stanju pruiti. idovska majka iz amerikih viceva, sa svojim pileim juhicama, pretjeranom brigom za djetetovu stolicu i svojim ambicijama da joj sin postane lijenik, takav je lik. Usko vezan za ovakav guei lik jest i onaj koji hrli upomo, uitelj koji ueniku ne ostavlja prostora za vlastite zakljuke, roditelj koji se boji pustiti dijete da ui na vlastitim pogrekama, ena koja eli spasiti svoga ljubljenog od njegovih vlastitih slabosti. Ovi pomagai jednostavno previe pomau. Nemaju dovoljno povjerenja u unutranje izvore i procese rasta onih kojima ele pomoi i tako je njihova tobonja briga puko tetoenje i moe samo nakoditi. Suprotna krajnost, dakako, je nemogunost iskazivanja bilo kakve brige, sebinost i zanemarivanje potreba drugih. I naposljetku, postoji i duhovno nerazvijena, previe uskogrudna majka, pomagaica ili ljubavnica. Borac za prava ivotinja koji znanstveniku alje pismo-bombu, borac protiv pobaaja koji ubija lijenike, aktivist koji skuplja 160

novac za izbjeglice a nikad niim nije pridonio svojoj zajednici; svi ti ljudi su krti, a njihova ljubav manjkava. Oni su zaglavili na ego razini ljubavi, nedostaje im ira perspektiva koja bi ukljuila istinske potrebe ili osobnost drugoga. Ljubav ih ne nosi izvan vlastitih granica, ne ini ih dijelom neeg veeg od njih samih. S toga razloga, to nije ljubav koja izvire iz najdublje motivacije ovog puta, a to je bliskost, niti iz njegove najdublje vrijednosti, a to je brinost. Da bi ovjek na putu brinosti postao duhovno inteligentniji valja mu biti otvoreniji prema osobi ili ljudima s kojima je u odnosu brinosti. Moramo nauiti biti prijemljivi i sluati svojim istinskim sebstvom. Moramo eljeti biti otvoreni, izloeni, preuzeti rizik otkrivanja pred drugima. Ukratko, moramo biti spontani. Dijana, princeza od Walesa, posjedovala je ta svojstva, znala je sluati i imala hrabrosti otkriti svoju ranjivost. Cijelim svojim biem bila je otvorena drugima. Bila je duboko spontanta. Voljela je i imala potrebu za ljubavlju eljela je biti Kraljica srca. Upravo to je privuklo srca i matu svijeta i od nje uinilo primjer osobe koja na putu brinosti postaje duhovno sve inteligentnijom. Humanistika psihoterapija Carla Rogersa, zaeta 1930-tih, ali i dandanas popularna, dobar je primjer te razine brinosti. Rogers je njezina osnovna svojstva saeo ovim rijeima: Kako mogu ponuditi odnos koji e dotinoj osobi omoguiti osobni razvoj? Nijedan pristup koji se oslanja na znanje, na obuku, na prihvaanje neeg poduenog, nije od koristi. Sto budem stvarniji u tome odnosu, to e on biti od vee pomoi. Samo ako ponudim istinsku realnost koja je u meni, moi e druga osoba uspjeno potraiti realnost u sebi ... Odnos je znaajan utoliko to ja osjeam stalnu elju da shvatim ... Osim toga, potpuno sam osloboen svake moralne ili dijagnostike procjene. Rogersov nain gledanja na terapiju je svjetovna verzija slavne definicije ljubavi Sv. Pavla, iz Novog zavjeta: Kad bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bih sebe predao da se saeem, a ljubavi ne bih imao, nita mi koristilo ne bi. Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva: ljubav ne zavidi, ne razmee se, ne oholi se. Ne radi nepristojno, ne trai svoje koristi, ne razdrauje se, ne uraunava zla. Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve ispriava, sve vjeruje, svemu se nada, svemu odolijeva. Ljubav nigda ne prestaje. Prva Korinanima 13, 4-8 161

Ove, moda najvee rijei ikad napisane o ljubavi, ukazuju na duhovno najinteligentniji nain koraanja putem ljubavi i brinosti. Jer nije dovoljno biti samo emocionalno inteligentan kad se radi o ljubavi. Nije dovoljno samo prihvatiti druge onakve kakvi su, nije dovoljno samo izai u susret njihovim potrebama, njihovoj stvarnosti. Duboka duhovnost, duboko duhovno sredite sebstva vezano je za potencijale; tu se radi o onome to bismo mi i/ili drugi mogli postati, ili o tome to zapravo jesmo, izraavali to ili ne. Duhovno inteligentna ljubav ima mo preobrazbe - ona nam daje slobodu da se bolje izrazimo, a i drugima omoguava da nadrastu sami sebe. I zato mudar roditelj hrani potencijale svoje djece. Duhovno inteligentan roditelj ne namee djetetu samo svoje vrijednosti i oekivanja. Duhovno inteligentan roditelj ostavlja prostora, hranjivog tla na kojem e dijete moi nadrasti roditelje, pa i samo sebe. Svoju djecu nije teko voljeti na taj nain. Ali isto je tako vano vidjeti i hraniti potencijale onih koji nam na prvi pogled moda i nisu simpatini. Seksualni napasnici koje sam posjetila u zatvoru isprva su mi se inili odbojnima - bili su to teki kriminalci. Pa ipak, ako smo u stanju susresti se s ljudskou i neiivljenim potencijalom tih slomljenih ljudi, i zavoljeti ga, pruit emo im zrcalo dobrote koja je u njima samima. Moemo im omoguiti da dodirnu dublje sebstvo koje postoji u svima nama, i na taj nain preobraziti i njih i sebe. Pomoi da se promijeni svijet. Majka Tereza na toj je razini kroila putem brinosti. PUT 3: PUT ZNANJA Tip osobnosti: istraivaki Motivacija: razumijevanje, znanje, istraivanje Arhetipovi: Merkur (Hermes), vatra, zrak, vodi Religijski naglasak: razumijevanje, prouavanje Mit: Platonova spilja Primjena: uenje, iskustvo akra: solarni pleksus (vatra i svjetlost) Jer, Jahve, Bog tvoj, oganj je to prodire. Peta knjiga Mojsijeva 4, 24 Odlika svetosti, odlika moi, Odlika grozomornosti, odlika uzvienosti, Odlika drhtanja, odlika strepnje, To je odlika plata Zoharariela, Jahve, 162

Boga Izraela, Okrunjenog na tronu slave ... Oi nijednog bia ne mogu ga vidjeti, Ni oi od krvi i mesa, ni oi slugu Njegovih. A tko ga ugleda, samo pogledom okrzne, Tomu jabuice one vrtoglavo zakolutaju, I vatra sune iz njih, I tako ga uga da sagori Zohar, idovski mistini tekst iz trinaestog stoljea Put znanja protee se od razumijevanja opih praktinih problema, preko duboke filozofske potrage za istinom do duhovne potrage za spoznajom Boga i svih Njegovih puteva, pa do konanog sjedinjenja s Njim kroz znanje. ak i ve prije navedeno pitanje Johna Lennona (Kako da idem naprijed kad ne znam u kojem smjeru sam okrenut?) pokazuje da sve to poduzimamo u ivotu zahtijeva barem osnovnu kartu teritorija i cilja prema kojem idemo. To je vidljivo na svakoj razini, od planiranja drutvenih dogaaja, izbora karijere ili partnera, do dubljeg sagledavanja Svemira i naeg mjesta u njemu. Ovaj put zapoinje jednostavnom znatieljom i posve praktinom potrebom, ali kako se strast produbljuje tako nas on vodi do samih granica onoga to nae poimanje, ak i nae bie, moe prihvatiti. Hebrejski Bog progovorio je svome narodu kao stup od ognja. Najdublje znanje vodi nas do ruba na kojem bi nas ta vatra mogla progutati. Na samim poecima civilizacije znanje i poimanje smatrani su iskljuivom domenom amana i sveenika. Obian puk prihvaao je njihove savjete i inio kako mu je reeno. Ideja da bi i iri krug ljudi mogao uiniti duhovni pomak kroz znanje i razumijevanje, stigla je na Zapad preko orfizma, tajne grke sekte iji se vjerski nauk irio negdje oko 800-te pr.n.e. Orfej je vjerovao da su ljudska bia svojim porijeklom djelomino nebeska, a djelomino zemaljska. Kroz ed za znanjem, na koju se gleda kao na strastvenu opijenost, osoba se moe proistiti od svoga zemaljskog oblija i postii jedinstvo s Bogom. Za to su katkad potrebni mnogi ivoti izmeu kojih dua umrlog posjeuje Izvor u hadskim dvorima i bira hoe li se napojiti sa Zdenca zaborava ili sa Zdenca prisjeanja. Napajanje sa Zdenca prisjeanja donosi spas jer za spas je potrebno znanje, a znanje zahtijeva prisjeanje. Tako orfiki zanesenjak stjee mistino znanje do kojeg drugaije ne bi mogao doi. Veliki grki filozof Pitagora bio je sljedbenik orfizma i preko njega je ova ideja o spasonosnom mistinom znanju prodrla u zapadnu tradiciju. Platon je vjerovao da nam mistino znanje daje dublji, istinskiji pogled na stvarnost nego to bi to inae bilo mogue. Ono nam omoguava opaanje 163

istih oblike ljepote, istine, dobra i jednote. On to ilustrira slavnom usporedbom s peinom. U toj paraboli ljudska bia obitavaju unutar peine, prikovani su lancima za jedno mjesto, vratova prikovanih karikom tako da mogu gledati samo naprijed, u zid peine. Na zida vide samo sjenke u prolazu. Stanovnici peine misle da su te sjenke stvarnost. Ali mistino znanje ih postupno oslobaa. Penju se prema izlazu iz peine i u prvi mah su zaslijepljeni tolikom svjetlou. Ali kad se naviknu na nju upoznaju stvarnost onakvu kakva uistinu jest. Shvate da su u svome neznanju vidjeli samo sjene stvari. Cilj Platonove filozofije bio je dovesti do takve spoznaje. Potraga za istinskom stvarnou, s onu strami privida, oduvijek je bila poticaj velikom dijelu kranstva, gnosticizmu, vraanju i alkemiji renesanse, suvremenoj znanosti i radu velikih modernih mislilaca poput Freuda i Marxa. Istina nije vidljiva na prvi pogled ve je valja otkriti nekom odreenom disciplinom, bila to molitva, meditacija, prouavanje, laboratorijski eksperiment, otklanjanje psiholokih obrana (Freud) ili drutvenih pritisaka (Marx). Prema rijeima filozofa znanosti, Thomasa Kuhna, stvarno, istinski dublje razumijevanje zahtijeva promjenu obrasca - za to valja nauiti gledati stvari na posve nov nain. Putem znanja koraaju oni koje motivira ljubav za uenjem i/ili duboka potreba za razumijevanjem; na primjer uenjaci, znanstvenici i lijenici. Simbol lijenika je kaducej, krilati tap s dvjema zmijama koji je nosio Hermes (Merkur), glasnik bogova i vodi ljudima. Trea medu hinduistikim akrama, akra solarnog pleksusa, povezana je s razumijevanjem, takoer i s vatrom i svjetlou. Takvo razumijevanje sveobuhvatnije je od puke logike ili razuma. U njegovoj dubini je poimanje due, koje do nas dopire kroz knjievnost, umjetnost, poeziju i najbolja djela znanosti, a koje se doivljava kao intenzivno iskustvo. Sjetimo se samo Arhimeda koji je iskoio iz kade i gol trao ulicama viui: Eureka!! Spoznao je fizikalni princip flotacije. Znanje i razumijevanje su strast koja ovjeka ini duboko angairanim u svijetu oko i unutar njega. Tamnom stranom ovog puta hodaju ljudi koji bjee od takve angairanosti i radije ne bi znali. Moja mi je majka znala rei da postavljam previe pitanja i da e mi to donijeti samo patnju.Ja se, na primjer, znala bi rei, jednostavno iskljuim. Za takve je ljude opasno ili bolno razmiljati o vlastitom iskustvu i tako ostaju uhvaeni na povrini dogaanja ili izgubljeni meu sjenkama na zidu peine. Tamnom stranom ovoga puta, ali posve razliitom od one kojom koraaju ti to ne ele znati, ide i legendarni Faust. On toliko eli mo koju e mu dati golemo znanje da je spreman prodati duu avlu kako bi je stekao. Neki znanstvenici spremni su se upustiti u kojekakve moralno sumnjive pokuse, sve

164

u potrazi za moi ili ushitom otkria koje je samo sebi svrha, pa bismo ih mogli nazvati faustovskim tipovima. Drugi duhovno tup nain hodanja putem znanja jest pretvoriti se u hladnu, dosadnu znanstvenu cjepidlaku zaokupljenu sitnicama ili izoliranim intelektualnim problemima. Takvi ljudi obino strasno ljube svoj posao, ali su okovani sluenjem zrncima znanja i odsjeeni od dubljeg razumijevanja sveukupnosti ivota i istinske stvarnosti. Casaubon, lik iz romana Middlemarch George Eliot, arhetip je ovog sitniavog znanstvenika, uskogrudan ovjek, tankog, iljastog nosa koji je sav ivot posvetio svom velikom djelu - nitavnoj zbirci banalnih osrednjosti u kojima nema iskupljue vizije. U znanstvenim je krugovima mnogo takvih casaubona. Suprotnost tome je pogled iz zraka, u svim smjerovima, koji ima ptica ili ovjek na vrhu planine. Jedno od negativnih Newtonovih nasljea je mogunost da se putem znanja kroi na duhovno tup nain. Njutonijanski arhetip, bilo da se radi o znanstveniku, prosvjetaru ili savjetniku u poslovnim svijetu, izolira znanje i fokusira se na njegova uska podruja. Takva osoba dijeli znanje o stvarima od sveobuhvatnijeg znanja o ljudima i opim ivotnim procesima. Ograniava se na ono to se dade izmjeriti, nepovjerljiva prema emocijama, i snano se oslanja na logiku i razum. Sama sebe zatvara unutar granica vlastite, njutonijanske verzije spilje i njenih sjena. Prirodan napredak prema vioj SQ vodi od razmiljanja, preko razumijevanja, do mudrosti. Svaki problem, bio on praktine ili intelektualne naravi, na duhovno inteligentan nain rjeava se tako da se smjesti u iru perspektivu iz koje ga je mogue jasnije sagledati. Najdublja perspektiva dolazi iz sredita, iz sutinskog smisla i vrijednosti koje je i dovelo do odreene situacije ili problema. Takvu perspektivu mogue je stei jednostavnim razmiljanjem - preispitati protekli dan ili projekt na kojem radimo, usredotoiti se na probleme i postaviti si pitanje kako je do njih dolo. Takva refleksija svakodnevna je, nasuna potreba duhovno inteligentnog ivljenja. Sljedei korak je razmisliti o svim moguim izlazima iz trenutane situacije i o moguim ishodima svakog puta. To vodi k razumijevanju na koji je nain mogue poboljati odreenu situaciju i moe li se ona uope poboljati. Netko, na primjer, moe biti ozbiljno bolestan. Prvo bi trebao razmisliti o tome kako to da se razbolio, a zatim o nainima izljeenja, ukljuujui savjetovanje sa strunjacima. Ali moe se dogoditi da je osoba neizljeivo bolesna. Istinsko razumijevanje e joj omoguiti da svoju bolest vidi u irem kontekstu ivota i smrti, a svoj ivot u kontekstu prolaznosti. To moe voditi prema jo dubljoj kontemplaciji o tome kako provesti preostale dane i kako odivjeti smrt. A iz ovoga bi pak neminovno proizalo razmiljanje o tome to je za tu osobu uistinu vrijedno, to je za nju bio smisao ivota i to eli ostaviti za sobom, to za nju uope znai odlazak. Bude li u stanju kroz ovaj proces 165

refleksije napraviti dovoljan odmak od svoje skore smrti, po svoj e prilici stei mudrost a s njome i mir. Svako istinski duboko znanje dijalog je sa sreditem. Isus je rekao: Morate umrijeti za staro kako biste se rodili prema novome. Novo znanje stavlja dotadanje u nov kontekst i nerijetko mu oduzima prijanje znaenje. Duboko znanje preobraava samo moje bie i na taj nain me izlae ognjenoj kunji u kojoj moe izgorjeti ono to sam dotad bila. Upravo zato put znanja zahtijeva disciplinu kontemplacije, molitve, meditacije ili prouavanja. idovska mistina tradicija ima jednu dobro poznatu priu koja to ilustrira. Rabin Akiba s jo trojicom odlazi u duboku umu. Ali prije nego to uspiju izai iz nje jedan od ljudi umire, jedan se odmetne od grupe, a trei poludi. Samo rabin izlazi iz ume netaknut. Ovdje je uma simbol mistinog znanja, znanja koje znalca sjedinjuje sa svim najsvetijim. Pouka je da je rabin Akiba, prije nego to je krenuo u duboku umu (mistinim putem) godinama prouavao idovske zakone i tradiciju. Molio je i disciplinirao um i duu i tako izdrao ognjenu kunju mistinog znanja. Ostala trojica krivo su mislila da postoji duhovna preica. PUT 4: PUT OSOBNE PREOBRAZBE Tip osobnosti: umjetniki Motivacija: kreativnost, eros, ivotni instinkt Arhetipovi: Mjesec (Dijana), Artemida, kotao, mudra ena, sjenka Religijski naglasak: cjelovitost, potraga, individuacija (Jung), ritual Mit: putovanje u Podzemni svijet, gral Primjena: razmiljanje o snovima, dijalog akra: srce (predanost) Michael Robartes sjea se zaboravljene ljepote i, kad je obgrli rukama, u svojim rukama stee ljupkost koje je odavno nestalo s ovoga svijeta. To ne. Nipoto. elim svojim rukama stegnuti ljupkost koja jo nije stupila na ovaj svijet... ... Majka sreuje moju novu odjeu kupljenu iz druge ruke. Moli se, kae da u moda kroz vlastiti ivot, daleko od doma i prijatelja, nauiti to je to srce i to ono osjea. Amen. Pa neka bude tako. Dobro doao, o ivote! Idem da se po milijunti put susretnem sa stvarnou iskustva i da u kovanici svoje due iskujem jo nestvorenu savjest svog naroda. James Joyce, Portret umjetnika u mladosti*
* Prema prijevodu Lea Dria, izdanje Liber.

166

Obgrliti ljupkost koja jo nije stupila na ovaj svijet... u kovanici due iskovati jo nestvorenu savjest svoga naroda. Joyceovo vienje sebe kao mladog ovjeka i mladog umjetnika doarava onu strast stvaranja i mo preobrazbe koja vodi umjetnike tipove. Ljudi koji koraaju ovim putem mogu izvui na svjetlost dana dotad neizraene potencijale - jo nedoivljene osjeaje, neosvijetene vizije, nezamiljene boje, neoblikovane misli, i tako dalje. Oni su ono to pjesnik Rilke naziva pelama skupljaicama nevidljivog. Knjievnici, slikari, pjesnici, glazbenici, i drugi umjetnici ine 10 do 15 posto stanovnitva. Ali i veina nas, ve samim time to smo ljudi i to posjedujemo barem zametke duhovne inteligencije, u nekoj mjeri koraa tim putem. Bit psiholokog i duhovnog zadatka s kojim su suoeni oni koji kroe putem preobrazbe jest osobna i transosobna integracija. Drugim rijeima, takvim osobama valja istraivati vlastite visove i dubine i te razliite dijelove rascjepkanog sebstva stopiti u jedinstvenu, nezavisnu, potpunu osobu. U tome smislu, ovaj je put presudan za sve nas. U svakodnevnom ivotu njegovi izazovi zamjetljivi su u pubertetu i dobro poznati u srednjoj dobi (kriza srednjih godina), iako se mogu vraati u bilo kojoj dobi. Ali za umjetnike tipove kao takve, put osobne integracije u svom duhovno najinteligentnijem obliku neizbjeno vodi u podruje transosobne integracije prema pronalaenju zagubljenih ili rasutih vidova svoga dubokog sebstva, prema razinama koje su daleko izvan ega i postojee kulture, gdje mogu vjedrima grabiti s nepresunog izvora sredita. Ovaj put je najvie od svih vezan za aktivnost boanske toke u mozgu, i njime esto idu osobe otvorene mistinim iskustvima, estokim osjeajima, oni koje nazivamo ekscentrinima ili razliitima od gomile, oni koji se tako esto moraju boriti da zadre zdrav razum (i nerijetko gube bitku). U poglavlju 5 vidjeli smo da su aktivnost boanske toke, umjetnika nadarenost, duhovno iskustvo i mentalna nestabilnost usko povezani. Iz toga se razloga o umjetnicima esto razmilja kao o ranjenim iscjeliteljima drutva (ili amanima) - ljudima prisiljenim na zastraujua putovanja u nepoznato u pokuaju da sakupe izgubljene dijelove sebe. Katkad i ne uspiju, ali s tih putovanja donose blago koje je lijek za sve nas. Ve same te poroajne muke tema su nekih najveih djela svjetske knjievnosti. Dante, na primjer, govori o svom putovanju u Tamnu umu koje mu je omoguilo kasniju viziju Raja: Al' kad sam stigo jednom brijegu na dno, tamo, gdje kraj je onoj bio drai, to nagna stravu u srce mi jadno, pogledah uvis te obronke mu spazih ve zaogrnute zrakama planeta, to pravo vodi svijet po svakoj stazi. 167

Tad presta malo strava da mi smeta, to svu no nije srcu mira dala, no provedenu u toliko sjeta. I kao ovjek, koji je iz vala bez daha na kraj isplivo, pa gleda natrag na vodu opasnu sa ala, tako i duh moj, jote sklon da preda, na ono se je osvrtao drijelo, to ivu proi nikome jo ne da.*
* Prepjev Mihovil Kombol, izdanje Sysprint.

Oita metafora je put u Podzemni svijet, u carstvo smrti ili sjena: Demetra koja odlazi u Had po svoju izgubljenu ker Perzefonu koju je oteo Pluton; Orfej koji kree u carstvo mrtvih da povrati svoju Euridiku. Neki od nas svake noi kreu na taj put borei se s nonim morama. Drugi ga prolaze prilikom kratkotrajnih epizoda ludila ili privremenih slomova. Za svako od tih putovanja karakteristina je oajnika potraga za neim i potreba za rtvom, moda i stalnom, da bi se to neto pronalo. Potraga za svetim gralom u legendama o kralju Arturu jo jedan je mit oito povezan s putem preobrazbe. Ovdje je zemlja Pellesova nerodna, kralj ranjen, i samo sveti gral moe donijeti iscjeljenje. I kraljevstvo Arturovo vapi za izljeenjem. Svih 150 vitezova Okruglog stola odlazi u mranu umu, u potragu, ali samo trojica uope uspijevaju vidjeti gral. U mitu o Arturu, kraljevstvo dolazi u pitanje tijekom Arturove borbe s nezakonitim sinom Mordredom. Artur predstavlja sile svjetlosti, a Mordred sile tame. Gral je sila koja bi mogla zacijeliti taj raskol, ali kraljevstvo razdire graanski rat. Mit naeg vremena, Rat zvijezda, ima istu temu ali pozitivniji ishod: kad Luke Skywalker spasi svog oca Darth Vadera od tamnih sila, carstvo se oslobaa sjenke unitenja. Iz ove potrage ili putovanja u Podzemni svijet mogu se razviti dvije razliite vrste umjetnosti, Ako je iscjeljenje na osobnoj razini dobit emo svakodnevnu, osobnu umjetnost - sliku, roman, haljinu ili dubok odnos s drugom osobom koji iscjeljuje umjetnika. Ako do iscjeljenja dolazi na transpersonalnoj razini, s onu stranu ega i postojee kulture, rezultat je transpersonalna ili velika umjetnost, umjetnost Bacha, Dantea ili Dostojevskog koja je u stanju iscijeliti itave kulture. Knjievnik E. M. Forster to naziva proroanskom umjetnou zato to ona najavljuje novo - tovie, ona ga stvara. I u takvom sluaju umjetnost moe poprimiti oblik ili biti nadahnuta odnosom koji dosee transpersonalnu razinu - Dante i Beatrice, Faust i Gretchen.

168

Motivirajua energija ovog puta je eros ili Freudov ivotni instinkt. Eros simbolizira kreativnu privlanost suprotnosti i red koji iz toga proizlazi. To je red nastao iz kaosa. Prema grkoj mitologiji prvo je bio kaos iz kojeg se kao jedan od prvih bogova rodio Eros, koji je Svemiru mogao donijeti neto reda. Sutina svake umjetnosti jest unoenje reda u kaos. Zatitnica umjetnosti je Dijana, boica Mjeseca, ije je znanje znanje noi, a svjetlost svjetlost noi. Da bismo koraali ovim putem ne smijemo se bojati tame, ne smijemo bjeati od toga da se uhvatimo u kotac sa sjenkom, ne smijemo ustuknuti pred dubokom boli i osjeajem da nam je zbog nje ivot u opasnosti. Umjetnik esto dobiva upravo onda kad je spreman zagledati se u one aspekte psihe, kulture ili cijele rase koje drugi odbacuju. Postoji pria o arobnjaku i pjesniku Milarepi, jednom od najveih budistikih uitelja koji je ivio na Tibetu u dvanaestom stoljeu. Milarepa je obitavao u samotnoj planinskoj peini. Jednoga se dana vratio u peinu, a kad tamo, u njoj se nastanilo sedam opakih, zloudnih demona. On pomisli: Ili mi je pobjei ili otjerati demone. Odlui, se da ih istjera i to mu je pomou njegove uobiajene magije sasvim lijepo polo za rukom sa estoricom. Ali sedmi nikako da ode. Milarepa pomisli: Ovaj je stvor utvara moje vlastite mate i postoji samo zato to osjeam strah. I tako se pria nastavlja time to je Milarepa pokazao razumijevanje prema demonu i ak mu ponudio da podijele peinu. Pun prijateljstva i suuti, nimalo ne strepei za svoje tijelo, Milarepa je poloio glavu u ralje demonu, ali ga ovaj nije mogao prodrijeti i ispario je kao dim. Poloivi glavu u ralje demonu, Milarepa je iskazao spremnost da ode do ruba. Ve smo vidjeli da se sva kreativnost zbiva na rubu kaosa, na rubu ... izmeu izmeu izmeu izmeu izmeu izmeu izmeu izmeu izmeu izmeu izmeu izmeu izmeu izmeu izmeu izmeu izmeu znanog i neznanog spoznatljivog i nespoznatljivog smisla i besmisla sigurnosti i zbunjenosti ushita i depresije razuma i ludila radosti i oaja suzdranosti i iskuenja dobra i zla Svjetlosti i Sjene ivota i smrti sigurnosti i straha mahnitosti i kontrole ekstaze i nitavila ljubavi i gubitka ljubavi i odsustva 169

Ovaj je popis beskonaan. Rizik ruba je u tome to bismo mogli izgubiti glavu. Moda demon prehitro sklopi ralje. Ali rizik ne prilaenja rubu jest proivjeti ivot na osjenanoj strani ovog puta ili ga prehodati na duhovno tup nain. Tamna strana kreativnosti su destrukcija ili nihilizam - Freudova elja za smru. Oni koji slijede ovaj put s jednakom se strau predaju samodestruktivnom ponaanju i privlai ih runoa ili je sami stvaraju. To je kreativnost okrenuta protiv same sebe; vandali po tuim dvoritima, poinitelji zloina nezamislivih umu, umjetnici koji izlau trupla trunuih krava ili staklenke s pobaenim fetusima. To su neprijatelji oblika, neprijatelji samog ivota, ali ine to sa strau. Njih doziva razaranje i runoa ba kao to pozitivne umjetnike doziva ravnotea ili ljepota. Meu one koji putem preobrazbe koraaju na duhovno tup nain moglo bi se ukljuiti i estete, ljude koji stvaraju sterilne oblike liene ivotne snage. Njih vodi strast za stjecanjem i pokazivanjem. A tu bi se moglo smjestiti i one koji nameu vlastite proizvoljne oblike koji ne proizlaze iz prirodnog rasta ni prvotnog kaosa. Takvi ljudi vole ravne linije i otre kutove, oni ne podnose da neto nije na svome mjestu. Suprotnost redu je kaos, a kad netko na duhovno tup nain izraava sklonost prema kaosu to esto zavrava najobinijim neredom. Takvi se ljudi boje reda ili forme, opiru se odnosu kojem bi se trebalo posvetiti, bune se zbog pobune same, u opreci su s gomilom, ma to ona inila. Najalosniji sluaj su oni koji se bore ak i protiv reda u sebi, kasne na dogovore, kasne s rokovima i nerijetko su rtva stvaralakih blokada. Obje duhovno nerazvijene krajnosti, opisane gore, posljedica su nespremnosti ili nemogunosti da se ovjek suoi s konfliktom. U umjetnicima se osobito lome konflikti: esto su upravo oni izvor njihove motivacije. Umjetnici su u stanju upoznati i doivjeti krajnje polove svjetlosti i tame, ushita i oaja. Strah od konflikta unutar sebe ili izbjegavanje da se suoimo s njim bijeg je od duhovne inteligencije; spremnost da se ovjek suoi s konfliktom i pokuaj da ga razrijei znai okretanje prema njoj. Ali rubne osobnosti esto su previe nestabilne da bi se otisnule na tako opasno putovanje. Spremnost da se sjetimo svojih snova i razmiljamo o njima, da se upustimo u kreativan dijalog sa sobom ili s drugima, da gurnemo glavu u ralje demona - to vodi k veoj duhovnoj inteligenciji. to su konflikti rubniji to e fantazije i snovi biti egzotiniji, i utoliko je potrebnije biti usidren u neki vid svakodnevice - u odnos, obitelj, rutinu, disciplinu. Jung je mogao zahvaliti svojoj obitelji i uvijek punoj ordinaciji to su ga odrale relativno normalnim tijekom sedmogodinjeg putovanja rubom ludila. 170

Duhovno najinteligentnije od svih putovanja ovom stazom je putovanje prema sreditu. To je putovanje nepojmljivog straha koje zahtijeva silnu vjeru. A zahtijeva i spremnost da se rtvuje ego, pomirenost s time da od njega moda nee ostati nita osim blaga koje emo tamo pronai i iscjeljenja koje e ono moda donijeti drugima. Za to je potrebno nadvladati najdublji od svih konflikata, strah od smrti. PUT 5: PUT BRATSTVA Tip osobnosti: realistian Motivacija: graenje, pripadnost drutvu Arhetipovi: Mars (Ares), Geja, Adam Kadmon, ma Religijski naglasak: univerzalno bratstvo, spremnost na rtvu, pravda Mit: dua svijeta, Indrina mrea Primjena: zamjena uloga, graenje dijaloga, akra: grlena (borba protiv sekundarnih stvari) Dan i no mojim ilama struji ista rijeka ivota to igra i struji u ritmu svijeta. To je taj isti ivot to kroz zemski prah klija radou u bezbrojnim vlatima trave i to suklja u umnim talasima lia i cvijea. To je taj isti ivot to se ljulja u oceanskoj kolijevci roenja i smrti, u plimi i oseci. Osjeam da mi je udove uzvisio taj dodir svjetskog ia. A ponos je moj u ivom bilu vjekova to ovoga asa igra u mojoj krvi. Zar ne moe dosegnuti veselost tog ritma? pa da se ljulja, nestaje i rasprskava u vrtlogu te strahotne radosti? Sve stvari jure naprijed, ne zaustavljaju se, ne osvru se, nema te sile koja ih moe zadrati, one jure naprijed. Ukorak s tim nemirnim brzacem glazbe, rasplesana stiu godinja doba i odlaze - boje, melodije, mirisi liju u vjenim slapovima obilja radosti to se rasprskava, predaje i umire svakoga trena. Rabindranath Tagore Mark Smith je izvanredan strunjak i vrlo uspjean inenjer, a k tome i potpredsjednik pogonskog odjela svoje kompanije. Zaao je u etrdesete i otac je velike obitelji s mnogo djece. Mark je klasian primjer realistinog tipa. Ne govori mnogo, ne pokazuje emocije i nikad ne raspravlja o njima. Ambiciozan 171

je, ima natjecateljskog duha i eli stei to vie za svoju obitelj. Jako je ponosan na svoj rad i vrlo odan kolegama na poslu. Ima jako izraen smisao za pravdu. Tijekom vikenda uiva praviti rotilj za svoju obitelj, popravljati svoj kamion ili dotjerivati svoje amce. Mark se razlikuje od prosjenog realistinog tipa samo utoliko to su ga okolnosti natjerale da hoda duhovno inteligentnijom verzijom svoga ivotnog puta. Ima zloudan tumor i lako je mogue da nee poivjeti ni dvije godine. Ne izraava svoje emocije u pogledu toga i nerado govori o tome, ali oit je dubok duhovni uinak ove bolesti. Dok njegova ena (drutveni tip) ne prestaje plakati i ve je proeljala sve mogue informacije o nainima lijeenja, Mark samo kae da eli nastaviti s dosadanjim ivotom. Tu sam gdje sam, kae, i elim to iskoristiti na najbolji mogui nain. Iz njega zrai smirena snaga koja daje podrku i njegovoj obitelji i prijateljima suoenima s neminovnom tragedijom. Usprkos svome nainu ivota, koji nije nimalo uzbudljiv niti sklon uzbuenjima, realistini tipovi (nekih 20 posto stanovnitva, uglavnom mukaraca), koraaju putem bratstva koji moe biti jedan od duhovno najnaprednijih u ivotu. Sazdani iz kalupa Marsa, kako bi to rekao John Gray, autor knjige Mukarci su s Marsa, a ene s Venere, ovi ljudi su utljivi, praktini, ne priznaju bedastoe, a otvoreno pokazivanje osjeaja izaziva im nelagodu. Oni su prototip junaka ili neustraivog ratnika. Takvi su Hemingwayevi likovi. U svome najboljem izdanju, spremni su se boriti, ak i umrijeti za ono to smatraju pravednim. Oni vole skupinu kojoj pripadaju, svoje drugare, i imaju jak osjeaj bratstva. Njihova neustraivost i prezir prema smrti u filozofskom i duhovnom smislu seu duboko u mitove koji nadahnjuju njihov put. Grki filozof Plotin razvio je mit o univerzalnoj dui ili svjetskoj dui, kojoj pripadaju nae individualne due. U novije vrijeme o tome su govorili filozofi Hegel i Schopenhauer. idovski mistici svjetskoj su dui dali oblik Adama Kadmona, savrenog ovjeka kojeg smo svi djeli. Ameriki pisac Ralph Waldo Emerson nazivao je to onim jedinstvom, onom sve-duom kojoj pripada bie svakog ovjeka i u kojoj se stapa s ostalima; to zajedniko srce kojem svaki iskreni razgovor odaje potovanje. To je moda najbolje opisano u budistikoj sutri: Kau da u Indrinom nebu postoji niska bisera nanizanih tako da kad pogleda jedan u njemu vidi odraz svih ostalih. Isto tako, svaka stvar na svijetu nije samo to to jest ve obuhvaa i sve druge stvari, pa zapravo jest svaka druga stvar. Suvremena znanost istu takvu cjelovitu sliku stvarnosti prua kroz hologram, lasersku fotografiju na kojoj svaki djeli sadri cijelu sliku. Suvremeni, znansveni mit o Geji opisuje Zemlju i sva bia na njoj kao jedan ivi organizam. Ovi mitovi vode svoje pristalice s onu stranu straha od smrti jer im otvaraju podruja due koja nikada ne umire, u kojima je zasebna dua dio sveobuhvatne, vjene due svijeta, i uvijek e tako biti. Prema rijeima 172

joginskog filozofa Sri Aurobinda upravo svojstva due koja se razvijaju na putu bratstva i putu vode koji slui, to iz njega proizlazi, ostaju vjeita. Ona se reinkarniraju kao duboko, temeljno stanje osobe u koju dua seli u sljedeem ivotu. Duhovni zadatak onih koji koraaju ovim putem jest uspostaviti kontakt s dubljim podrujem ovjetva i sveg bivstva, u koji je njihov ego ukorijenjen. Duhovna disciplina koja to omoguava je neustraiva i beskompromisna potraga za pravdom. Oni koji koraaju putem broj 2, putem brinosti, obino nose teret nejednako rasporeenog odnosa s onima koje vole i do kojih im je stalo. Odnos izmeu majke i djeteta prirodno je asimetrian: u njemu obino ima neeg partizanskog i naglasak je na pomoi i iscjeljenju. Ljudi na putu broj 2 stavljaju naglasak na ljubav i suut i nastoje po svaku cijenu zagladiti svaku eventualnu antipatiju ili konflikt. Pravda, s druge strane, zahtijeva sposobnost da se vidi i prihvati pozitivne i negativne osjeaje, tui uspjeh i neuspjeh. Pravda trai da shvatim kako je sve ono to se od mene zahtijeva na odreenoj razini isto i da mudro prihvatim injenicu da su ljudi razliiti, a sukobi neizbjean dio ivota. Da bi ovjek koraao ovim putem mora zanemariti vlastite sklonosti, svoje nagrade, svoje mjesto u svijetu u kojem vlada borba za prevlast. Suvremeni filozof John Rawls, s Harvarda, opisao je kako se nositi s demonima ovog puta. Prema Rawlsu, kad se od ovjeka zahtijeva da donese odluku o raspodjeli dobra i pravde u svome drutvu, to mora uiniti neovisno o svome mjestu u svemu tome. Koje god mjesto ovjek zauzimao u drutvu, to ne smije utjecati na njega kad donosi odluke o raspodjeli dobara. Na taj je nain naelo pravde osloboeno osobnih predrasuda. Ali pojedinac je nerijetko kratkovidan ili nedovoljno obavijeten, pa je stoga idealno da odluke donosi skupina ljudi i da svatko iznese svoje stajalite. Takva filozofija temelj je idealne demokracije, u kojoj e pojedinac imati na umu dobro zajednice, iako je dananja politika daleko od toga. Izvorni atenski parlament, koji je djelovao kao skupina u kojoj se vodi dijalog, esto je bio uspjeniji. Danas su kvekeri ti koji vrlo esto uspijevaju doprijeti do onog pravog duha zajednice, a tako zna biti i u drugim malim, blisko povezanim skupinama. Tamna strana ovog puta u kojem je naglasak na cjelini i spontanosti jest mrnja prema samom sebi: osoba nema povjerenje u sebe, izopenik je po vlastitom izboru, kukavica. Biti duhovno tup na ovom putu znai ivjeti ga uskogrudno. To znai biti zainteresiran samo za vlastite, prozaine, praktine tenje, ne initi napor da se uspostavi dijalog s drugima ili razumijevanje za njih, zapeti u stanju emocionalne lijenosti: Osjeaji su prenaporni! To je John Grayov mukarac s Marsa u svom najgorem, grubom, istetoviranom izdanju, po cijeli dan nagnut nad motocikl koji popravlja, zainteresiran samo za strojeve i sport, koji najvie dri do moi zato to ona donosi osobnu korist, u tolikoj 173

mjeri da je natjecatelj nesposoban suraivati, stalno u drutvu kompia nalik sebi, u odnosu sa enom emocionalno nerazvijen, zapeo u ovdje i sada. Prvi korak prema veoj duhovnoj inteligenciji za realistian tip osobnosti mora biti osjeaj nezadovoljstva trenutanim stanjem stvari - osjeaj dosade zbog preuskih interesa, usamljenost zbog nedostatka emocionalnog kontakta, frustracija zbog nemogunosti da se izraze misli i osjeaji. Sljedei je korak da osoba ima dovoljno potenja da prizna kako su to njeni vlastiti nedostaci i kako se ne radi samo o tome da nije srela pravog partnera, pravu grupu ili neto to bi bilo tako arobno da bi je zaokupilo. ovjek tad mora poeljeti biti drugaiji, eznuti za tim da i on sam i njegovi interesi postanu iri, mora eljeti pripadati iroj, raznolikoj skupini. Poput Marka Smitha, mnogi realistini tipovi napreduju na ovom putu tek kad su suoeni s nekim izazovom - to moe biti odlazak u bitku, borba za svoje mile i drage, borba za ono u to ovjek vjeruje, napori da se izgradi zajednica, suoenost sa smru. U svojoj konanici, ovo je put sluenja drugima, ukorijenjen u transpersonalnu stvarnost onih dijelova due koji ne umiru, onih dijelova sebstva koji transcendiraju ego. Kad se osobe ovoga tipa uspiju centrirati na toj razini, iz njih isijava duhovna inteligencija. Kao to kae Ralph Waldo Emerson: Ako ovjek nije pronaao svoj dom u Bogu, njegovo ponaanje, nain na koji sklapa reenice, ton njegovih rijei, ustroj, da tako kaem, svih njegovih stavova i nehotice e to odavati, ma koliko se pravio potpunim. Ako ovjek jest pronaao svoje sredite, boansko e prosijavati kroz njega ma koliko hinio neznanje, neprijaznu narav ili nepovoljne okolnosti. Prizvuk potrage je jedno, a zvuk pronaenog neto posve drugo. Pravda je da svatko dobije ono to mu pripada, a bratstvo da svakome bude priznata njegova ljudska vrijednost. Najbolje emo znati gdje smo po tome koje osjeaje gajimo za svoje protivnike. Stavimo li se u tuu ulogu, nerijetko emo osjetiti duboko potovanje ne samo prema miljenjima razliitim od vlastitog, ve i prema ljudima koji ta miljenja zastupaju. Poznate su prie o drugarstvu vojnika sukobljenih strana, koji se susretnu na nekoj toki primirja. Potovanje prema neprijatelju vodi me do one razine ljudskosti i ideala na kojoj neprijatelj i ja imamo neto zajedniko. To me vodi do razine na kojoj vidim da smo oboje poteni igrai u nekom veem evolucijskom scenariju, i tako se dublje saivljavam s onom razinom due koja objedinjuje ljude i nadivljava osobnu smrt.

174

PUT 6: PUT VOE KOJI SLUI Tip osobnosti: poduzetan Motivacija: mo, iskupljenje, odana sluba Arhetipovi: Jupiter (Zeus), Veliki otac, prorok Religijski naglasak: odricanje, jedinstvo s Bogom, sveenitvo Mit: egzodus, raspee, Bodhi stablo Primjena: samospoznaja, meditacija, guru joga akra: eona Oh, to je ivotinja koja nikad ne bje. Nikad je vidjeli nisu, a ipak su voljeli njene ljupke kretnje, nain na koji bi zastala gledajui ih smirenim, bistrim pogledom. Nikada postojala nije. Ali njima se javljala u svoj svojoj istoi. Ostavili su joj dovoljno prostora. I u tom prostoru izdubenom njihovom ljubavlju odjednom se izdigla i nije joj bilo potrebno postojanje. Hranili su je, ne itom ve vjerom da postoji. I tako je naposljetku toliko ojaala da joj je iz ela izrastao rog. Jedan. I primakla se djevici, bijeloj, blistavoj i prela u postojanje, u zrcalu i u njoj. Rainer Maria Rilke Jednorog*
* Preneseno prema engleskom prijevodu.

Sve ljudske skupine - obitelj, crkva, korporacija, pleme, nacija - trebaju vou da ih usmjeri, dade im cilj, taktiku i osjeaj usmjerenja. Za uspjenog vou, ovjek obino mora biti otvorenog nastupa, samouvjeren, poduzetan tip osobnosti. Takva se osoba lako nosi s moi. Uspjean voa mora se dobro slagati s ostalima u grupi, mora biti, ili se barem doimati da jest, osoba s integritetom, koja grupu moe nadahnuti idealima i ne smije djelovati iz vlastitih interesa. Veliki voe slue neem veem od sebe; uistinu, veliki voe slue ni vie ni manje ve samom Bogu. U konanici, voa u svojih sljedbenika stvara ili budi osjeaj za smisao koji i njega nadahnjuje - bilo to povrinski ili duboko, konstruktivno ili razorno. 175

U zapadnoj je kulturi jednorog oduvijek bio osobit simbol, ivotinja sazdana od ovjekove enje i sanjarskih sposobnosti. U Rilkeovoj pjesmi on je stvoren arolijom ljubavi, oni koji se usuuju vjerovati da moda postoji ostavili su mu prostora za to. Gledano oima kvantne znanosti, sve postojanje je prostor jednoroga - niz mogunosti izvuenih iz beskrajnog potencijala kvantnog vakuuma. Svi smo mi sluge Boje ili kvantnog vakuuma, sluge mnogostrukih mogunosti u sreditu postojanja. Voe koje postanu svjesne takve slube znaju da slue neem viem od svoje obitelji, zajednice, tvrtke ili nacije, viem ak i od vizija i vrijednosti, onako kako ih obino shvaamo. Istinske voe slue onoj dubokoj enji ljudske due koja stvara jednoroge. Oni ostvaruju ono to se drugima ini nemoguim, otvaraju nove puteve kojima ljudi mogu doprijeti jedni do drugih, nove naine na koje kompanije mogu sluiti drutvu, nove naine postojanja drutva. Buddha, Mojsije i Isus bili su takve voe. Imamo sreu da su nama u nae vrijeme sluili Gandhi, Martin Luther King, Nelson Mandela i Dalai Lama. Mnogo je nepoznatih voa koji slue Bogu i ovjeanstvu sluei skupinama u kojima djeluju ili svojim kompanijama. I napokon, u svakome od nas postoji mogunost da bude voa koji slui. ivot voe koji slui oplemenjuje stavove i nain ivota - konvencije vlastitog plemena. Na taj nain sluba puta broj 6 daje putu broj 1 nov nain poimanja, i time zaokruuje ciklus Lotosa. Mnogo je velikih mitova o voi koji slui - Buddha to sjedi pod stablom Bodhi sve dok ne donese prosvjetljenje cijelom ovjeanstvu, Mojsije koji izvodi svoj narod iz suanjstva i donosi svijetu zakone Boje, Krist koji umire na kriu kako bi svi upoznali ivot vjeni. Gandhijeva uloga u tome da Indija stekne nezavisnost, a njezin narod dublju duhovnu viziju, poprimila je razmjere modernog mita. U jednom znaajnom smislu put voe koji slui najvii je od svih duhovnih puteva. Osobito nadareni, ovi ljudi imaju mogunost sluiti onima koje vode, iscijeliti ih i prosvijetliti, ali gledan u konanici ovaj put zahtijeva izrazit integritet (cjelovitost). Voa koji slui mora se biti u stanju podvri najvioj moguoj sili. Za poduzetan tip osobnosti, koji se posve prirodno laa moi i vlada ljudima, takvo podvrgavanje nije nimalo lako. Ve sama takva sposobnost predstavlja milost. Sredinja energija koja vodi ovaj tip je mo. Pravilna ili kriva upotreba ili zloupotreba moi odreuje hoe li osoba hodati tim putem na duhovno tup ili na duhovno inteligentan nain. Put od tuposti do inteligencije vodi kroz sve zamke i iskuenja moi. Tamna-strana ovoga puta je tiranin koji izokree mo za osobne ili izopaene ciljeve. Na tome je putu mogue nai sadista, osobu koja uiva u tome da zahvaljujui svojoj moi nanosi bol ili ponienje drugima. Voa poput 176

Hitlera djeluje kao da slui cilju viem od sebe - to ga je i uinilo karizmatino opasnim. Ali to je izopaen cilj koji doziva sile mraka, muenje i smrt razaranje i ogranienost umjesto rascvjetavanja mogunosti. Darth Vader iz Rata zvijezda mitski je lik te vrste. Kretski Minotaur koji duboko u svome labirintu prodire nevinu mladost proizvod je udnje za moi kralja Minosa. Uobiajen duhovno tup nain koraanja ovim putem je koritenje moi u vlastite svrhe, za vlastite ciljeve i vlastiti probitak. Korumpirani politiari, sitni tirani i nasilnici slubenici su moi na najplioj ego razini sebstva. Nerijetko postaju rtve paranoje jer oekuju izdaju budui da su i sami izdajnici. Na srednjem stupnju duhovne inteligencije je voa koji slui svojoj grupi, zajednici, tvrtki ili naciji u okviru postojeih mitova i tradicija te skupine - voa koji uva postojee. Ako prema Lotosu sebstva konvencionalan i umjetniki tip shvatimo kao krajnje suprotnosti u nainu na koji e odreena osobnost iskoristiti svoju energiju i potencijale, ovakvi brini voe vie naginju konvencionalnom. Oni ne nadahnjuju ljude, ne nude im izazove, ali im pruaju podrku. Oni su u slubi srednjeg sloja sebstva, onog grupnog ili kolektivnog koje postoji u svakome od nas. Najinteligentniji nain koraanja ovim putem, kao to smo ve vidjeli, jest vodstvo koje otvara nove vizije ili nove mogunosti. Katsuhiko Yazaki jedan je od takvih ivuih voa. Yazaki je japanski biznismen od pedesetak godina. Vlasnik je svjetske tvrtke za narudbe potom, Felissimo, s podrunicama u Japanu, Europi, Sjevernoj Americi. U knjizi Put prema Liang Zhiju/The Path to Liang Zhi (Put prema istinskoj, unutranjoj samospoznaji), koja je izala 1994, on pria svoju priu. Kao mladi Yazaki je od oca naslijedio biznis bez duana. Roba se prodavala od vrata do vrata, na preporuku, stvaranjem prodajnih mrea. Tijekom godina posao je prerastao u uspjeno poslovanje putem potanskih narudbi i Yazaki se obogatio. Kad mu je bilo etrdeset i neto imao je sve o emu je sanjao: uspjeh, bogatstvo, drutveni status, sretnu obitelj. Ali neto je ipak nedostajalo. A onda su mu prijatelji pokazali knjigu o zenu i ispriali o uitelju Kido Inoueu koji pouava zen. I tako je Yazaki otiao u samostan uitelja Inouea na tjedan dana meditacije. Bilo mu je teko, na trenutke ak bolno, ali nekako oslobaajue. U jednom sam trenu, pria on, imao osjeaj da sam pronaao mir, a ve u drugom mi se inilo da sam zarobljenik vlastitih tlapnji. Bio sam zapanjen upoznavi ono to sam nazivao ja. Tada sam prvi put shvatio koliko je obmana u meni. A prvi put sam i shvatio u kolikoj mjeri su te obmane uzrok usponima i padovima u mome svakodnevnom ivotu. Do tog trena nikada se nisam tako izravno suoio s realnou o sebi. Nakon tjedan dana Yazaki je izaao iz svoje samostanske elije da bi po prvi put vidio ljepotu svijeta. Shvatio je da je proivio ivot u sjeni i da je svijet 177

naruen ljudskim sjenama. Ljudi, pie on, razdvajaju svijet od sebstva, prirodu od ovjetva i sebe od drugih i tako postaju zarobljenici obmana kako bi zatitili ego. Neizbjeno ulaze u zastraujui scenario hipokrizije i uvjerenja kako su ba oni u pravu. Nakon ovih spoznaja Yazaki je preusmjerio svoj poslovni ivot. elio je uiniti neto za zatitu okolia i buduih generacija. Preimenovao je tvrtku u Felissimo, to proizlazi iz panjolske i talijanske rijei za sretan, zato to je njegova vizija prave uloge velikog biznisa poela pridonositi ljudskoj srei. Osmislio je nov ultra duan, duan u kojem e se nabavljati stvari za skupljanje vrijednosti na globalnoj razini, prelazei zemljopisne granice i granice sadanjeg trenutka. Razradio je globalni marketing drei da e svojom ponudom omoguiti kupcima da vide kakvi bi mogli postati u budunosti i osmisle budui ivot koji bi ih moda vie ispunjavao. Na taj je nain proirio granice svojih usluga i svijesti svojih kupaca. Prisustvovao je svjetskom samitu o budunosti Zemlje u Rio de Janeiru i velik dio svoga novca i vremena posvetio spaavanju okolia. Osnovao je Zakladu za prouavanje potreba buduih generacija i davanje podrke obrazovnim projektima. Vjerujem, kae, da je ova djelatnost na meunarodnom planu potekla iz onoga to sam nauio kod uitelja Inoue. Sluiti na ovoj razini znai sluiti Bogu. Vedantski filozof devetnaestog stoljea, Vivekananda, rekao je: Ovaj je Svemir naprosto vjebalite u kojem dua vjeba. Vivekananda je bio jedan od onih koji je nadahnuo Mahatmu Gandhija u njegovom stavu o povjerenitvu, njegovoj osobnoj viziji voe koji slui. Govorei o povjerenitvu u ekonomskom smislu, Gandhi je drao da stekne li vie bogatstva od onoga to mu na svijetu razmjerno pripada, ovjek treba njime raspolagati kao da mu je povjereno za Boje ljude. Isto je s moi i utjecajem. Kao to je Isus rekao: Ne moja volja, Gospodine, ve tvoja. Ove jednostavne rijei u potpunosti definiraju duhovno inteligentan nain koraanja putem vodstva. SEDAM PRAKTINIH KORAKA PREMA BOLJOJ SQ Sedam koraka prema veoj duhovnoj inteligenciji postati svjestan toga gdje sam sada snano osjeati da se elim promijeniti razmiljati o tome to je moje sredite i koje su moje najdublje motivacije otkriti i rastjerati prepreke istraiti mnoge mogunosti napredovanja 178

posvetiti se putu zadrati svijest o tome da postoji mnogo puteva Na svakom od est duhovnih puteva prema veoj SQ postoji mogunost napretka od duhovno tupog do duhovno inteligentnog. Posao koji valja obaviti specifian je za svaki put. Put brinosti, na primjer, trai da nadrastemo sebinu, ljubomornu ili odsutnu ljubav i prerastemo u nesebinu, poticajnu ljubav; put dunosti trai da od nekoga tko slijedi zakone veine prerastemo u osobu koja slavi svetost svakodnevnog. Ali ma koliko bili razliiti, svima je putevima zajedniko sedam koraka prema napretku koje ovdje elim ukratko iznijeti. Prvi korak: Morate osvijestiti gdje ste u ovome trenutku. Na primjer, kakva je vaa sadanja situacija? Koje su njene posljedice i reperkusije? Nanosite li kakvu tetu sebi ili drugima? Ovaj korak zahtijeva rad na svijesti o sebi, to opet zahtijeva naviku da se razmilja o vlastitom iskustvu. Mnogi od nas to ne ine. Naprosto ivimo iz dana u dan, od jedne aktivnosti do druge, i tako dalje. Via SQ zahtijeva da se zaroni u dubinu stvari, da se o njima razmilja, da se povremeno procijeni sebe i svoje ponaanje. Najbolje svakodnevno. To se moe uiniti tako da si ostavite nekoliko asaka tiine, ili kroz svakodnevnu meditaciju, rad sa savjetnikom ili psihoterapeutom, ili da naprosto razmislite o proteklom danu prije nego to zaspete. Drugi korak: Ako ta razmiljanja u vama probude osjeaj da biste vi, vae ponaanje, vai odnosi, va ivot, vaa postignua na poslu, mogli biti bolji, morate se eljeti promijeniti, morate preuzeti unutranju obavezu da ete se promijeniti. To znai da treba iskreno razmisliti o tome koliko e vas energije i rtava stajati takva promjena. Jeste li spremni smanjiti puenje ili alkohol? Posvetiti vie vremena tome da sluate sebe i druge? Disciplinirati se da svakodnevno itate, vjebate ili brinete za neku ivotinju? Trei korak: Sada se zahtijeva jo dublja razina razmiljanja. Morate upoznati sami sebe, otkriti gdje vam je sredite i koje su vae najdublje motivacije. Da sljedei tjedan umrete, to biste eljeli rei da ste postigli u ivotu ili ime ste pridonijeli svijetu? Da imate jo samo godinu dana, to biste uinili s njom? etvrti korak: Koje su prepreke na vaem putu? Zbog ega ve prije niste ivjeli iz svog sredita? Zbog srdbe? Pohlepe? Osjeaja krivice? Straha? Puke lijenosti? Neznanja? Poputanja sebi? Sada nainite popis onoga to vas je dosad sputavalo, i pokuajte razraditi kako da otklonite te prepreke. Moda ih je dovoljno samo osvijestiti i biti odluan, a moda je potrebna nagla prekretnica, neto to budisti nazivaju gaenjem - naprosto osjeaj da vam je ve muka od sebe. Ali to isto tako moe biti dug, polagan proces za koji e vam 179

biti potreban voa - psihoterapeut, dobar prijatelj ili duhovni savjetnik. Ovaj se korak nerijetko zaobilazi, ali on je vrlo bitan i treba mu se vraati. Peti korak: Koje vjebe ili kakva disciplina je najbolja za vas? Koji put slijediti? Kakve se obaveze isplati preuzeti? U ovoj fazi morate osvijestiti da postoje razliite mogunosti napredovanja. Istraite ih, pustite mati na volju, otkrijte kako to za vas izgleda u praksi i zakljuite koja vam je najprihvatljivija. esti korak: Sada se morate posvetiti jednom putu u ivotu i raditi na tome da koraajui njime stignete do sredita. I dalje svakodnevno razmiljajte o tome postupate li na najbolji nain za sebe i za druge, izvlaite li iz odreene situacije najvie to se moe, obuzima li vas mir ili zadovoljstvo zbog toga kako se stvari odvijaju, pronalazite li u svemu tome smisao. ivjeti put koji vodi prema sreditu znai pretvoriti svoje svakodnevne misli i aktivnosti u stalni sakrament, izvui na povrinu priroenu svetost svake smislene situacije. Sedmi korak: I naposljetku, dok skladno koraate putem koji ste sami odabrali, nemojte smetnuti s uma da postoje i drugi putevi. Potujte one koji koraaju njima i onu osobu u sebi koja e u budunosti moda osjetiti potrebu da krene nekim drugim putem. SVI PUTEVI VODE PREMA SREDITU I OD NJEGA Nadomak cilju, kad stanem slobodan od svoje vlastite volje i od volje Boje i svih njegovih djela i od Boga samoga, stajat u tamo iznad svih bia, ni Bog ni bie. Prije bi se moglo rei da u biti ono to sam bio i to u ostati, sada i zauvijek. A onda u dobiti zamah (svijest) koja e me odnijeti iznad svih anela. Taj e mi zamah dati tako golemo bogatstvo da mi Bog nee biti dovoljan u svemu to ga ini Bogom, ni sa svim svojim boanskim djelima. Jer nadomak cilju otkrit u da smo Bog i ja jedno. I tako u biti ono to sam bio, neu postati ni manji ni vei, jer ja sam nepokretan uzrok koji pokree sve stvari. Meister Eckhart, njemaki srednjovjekovni mistik Ma kojim duhovnim putem ovjek iao, ako to ini na duhovno inteligentan nain u dodiru je sa svojim najdubljim sreditem. Iz toga sredita on je nepokretan uzrok koji pokree sve stvari, zato to tada i on i svi njegovi postupci izviru iz sredita samog postojanja. Oni nisu nita doli izraz beskonanih mogunosti sredita. To je mjesto s onu stranu ega, s onu stranu svih oblika kroz koje se izraava naa tradicija - s onu stranu svih poznatih simbola, s onu stranu svega to se dade iskazati rijeima. Jezikom Meistera Eckharta, ja i Bog smo jedno. Jezikom jedne druge slike koju esto koristim u ovoj knjizi, ja sam val na moru i spoznajem da smo ja i more jedno. Indijski pjesnik iz petnaestog stoljea, Kabir, koristi se tom slikom da bi postavio pitanje: 180

Razmiljao sam o razlici izmeu vode i valova na njoj. Kad se podigne, voda je i dalje voda kad padne voda je, moe li mi tko rei kako da ih razluim? Zato to je netko izmislio rije val, moram li ga ja dijeliti od vode? U nama je Onaj Tajanstveni; planeti i sve galaksije prolaze kroz njegove ruke poput staklenih perlica. To je niska staklenih perli u koje valja gledati jasnim pogledom. Mistici svih velikih tradicija govore o tome mjestu unutar sebstva. Ono je ista svjetlost, vatra koja sja ili plamti u nama, izvorite svega to dua donosi svijetu. Kad se o njemu govori na ovaj nain, sredite ulijeva strahopotovanje, djeluje privlano i sveto - ali moda previe apstraktno za veinu nas. Pa ipak ga svi mi ivimo i doivljavamo kad kroimo svakodnevicom na duhovno inteligentan nain. To je osjeaj svetosti u svakodnevnim predmetima i dogaajima, osjeaj svetog u ljubavnom inu, gotovo nepodnoljiv ushit koji nas preplavi kad neto po prvi put istinski shvatimo, zanos kad na svijet donesemo neto novo, duboko zadovoljstvo kad vidimo da je ispunjena pravda, mir koji nas preplavi kad znamo da ono emu sluimo slui Bogu. Svih 6 duhovnih puteva vodi prema sreditu, prema iskustvu koje se moe nazvati prosvjetljenjem. Ali kad ih ivimo na duhovno najiteligentniji nain, svi oni vode i od sredita, natrag prema svijetu. Buddha je pretrpio mnoge godine traganja i patnje da postigne prosvjetljenje, ali kad je uspio nije si dopustio da jednostavno nestane u nirvani. Naprotiv, vratio se svijetu da bi se svi prosvijetlili. Obian ovjek koji ima visok SQ ne traga samo za blaenstvom poznavanja sredita nego mu se spontano odaziva, a onda preuzima odgovornost povratka da bi sa svijetom podijelio svjetlost koju je vidio, energiju koju je stekao, integritet koji je iskusio. On postaje prosvijetljeni roditelj, prosvijetljeni uitelj, prosvijetljeni kuhar, prosvijetljeni ljubavnik, ili to ve bilo.

181

Na svakom putu ocrtanom Lotosom sebstva nalazi se spirala postojanja prema sreditu i od njega, a isto tako i oko svake latice Lotosa. Nitko nije uistinu potpun, uistinu cio, istinski prosvijetljen, dok nije u nekoj mjeri koraao svakim od 6 duhovnih puteva dok nije pronaao kreativan nain da odivi konvencije, nauio voljeti duboko i nesebino, nauio shvatiti, pronaao neto to moe stvoriti, sluio drugima i upoznao poloaj voe koji slui, i tako sluio Bogu. Postoji i spirala postojanja koja vodi od sadanjeg ivota do sljedeeg, kojom se posljednji put vraamo u sredite, a koja se naziva smru, i zatim se opet raamo. Kao tinejderka, bila sam napravila Wilsonovu tamnu komoru. Kako sam ve bila spomenula, to je instrument pomou kojeg se moe pratiti trag atoma kroz paru. U toj sam maglenoj komori vidjela nabijene estice atoma kako odjednom izranjaju iz nitavila pare: putovale bi nekoliko centimetara i ponovno nestajale u pari - da bi se zatim pojavile na nekom drugom mjestu, u nekom drugom trenutku. Teorija kvantnog polja govori da smo poput ovih nabijenih estica. Mi smo pobuena energija kvantnog vakuuma koja izranja iz nitavila, neko vrijeme putuje ovim svijetom a zatim se vraa u vakuum iz kojeg je nastala da bi se ponovno pojavila kao drugi obrazac energije u nekom drugom trenutku. Smrt je putovanje kroz ivot; to je put u sreditu svakog puta, bitan dio spirale postojanja. Govorei o svome iskustvu jednote sa sreditem, u kojem postaje nepokretan uzrok koji pokree sve stvari, Meister Eckhart to naziva stanjem neroenosti: Stoga sam takoer neroen, i slijedei put svoga neroenog (nemanifestiranog) bivstva, ne mogu nikada umrijeti. Slijedei put svog neroenog bivstva oduvijek sam bio, sada jesam i zauvijek u biti.

182

183

ovjek opazi govedo (opetovano doivljava jedinstvo s izvorom postojanja).

On hvata govedo, ali shvaa da ga mora obuzdati eli li ga pokoriti.

184

ovjek pripitomljava govedo (trenira svoj um).

On zajae govedo i vodi ga kui (svoje iskustvo jedinstva sa izvoritem prenosi u svakodnevni ivot).

Govedo nestaje, ovjek ui da je svako oitovanje stvarnosti, ukljuujui i put koji je slijedio, nestalno i mogue ga je nadii. 185

Sve nestaje: govedo i sebstvo koje je opazilo govedo nadieni su. Bi, konopac, osoba i govedo - sve se to stapa u Nita. Ova su nebesa tako golema, nikakva ih poruka ne moe umrljati, Koliko je pahulja snijega u razbuktaloj vatri? Ovo su stope praotaca.

ovjek poinje opaati kozmike sile stvaranja i razaranja sa stajalita izvan njih, ali to jo ne moe uklopiti u svakodnevicu. On je luda na brdu, pomalo zasjenjen svojim nainom gledanja.

186

ovjek, sada znalac, vraa se na trnicu. Ne traim nita, ivim obinim ivotom, ali sve to pogledam biva rasvijetljeno. Kad ivimo svoj vlastiti, ili u nekoj mjeri sve duhovne puteve prema sreditu i od njega, visok SQ ili prosvjetljenje koje na taj nain stjeemo upuuje nas na nepojmljivu dra svakodnevnog. Zen budizam poznaje izreku: Prije nego to sam se prosvijetlio, cijepao sam drva i teglio vodu. Nakon to sam se prosvijetlio, cijepam drva i teglim vodu. Time se ne eli rei da prosvjetljenje ne donosi napredak i preobrazbu, naprotiv, istinska preobrazba vraa nas tamo odakle smo poli, samo to to sada ivimo potpuno prisutni i svjesni. U svom Priruniku Zen budizma (A Manual of Zen Buddhism), D. T. Suzuki donosi reprodukcije 10 originalnih kineskih crtea iz dvanaestog stoljea, prema kasnijoj verziji iz petnaestog stoljea, te uz njih kratke pjesme koje ilustriraju na to mislim kad govorim o spirali postojanja i o tome kako zen shvaa prosvjetljenje. I one se koriste alegorijom o ovjeku koji kroti govedo. U Little Gidding, iz etiri kvarteta, T. S. Eliot izraava istu spiralu postojanja i znaenje slika o pripitomljavanju goveda: Neemo prestati tragati A na kraju svega naeg traganja Stii emo odakle smo i poli I prvi put vidjeti to mjesto. Kroz nepoznata vrtna vrata, na pragu prisjeanja Kad posljednje to nam valja otkriti od zemlje Bude ono sa samog poetka; 187

Na izvoru najdue rijeke Glas skrovitog slapa I djeca na jabukovu stablu Nepoznata, zato to ih ni traili nismo Al' ujemo im glas, napola ujemo, u tiini Izmeu dva morska vala. Hitro sada, ovdje, sada, uvijek Stanje nepomuene jednostavnosti (za koje valja platiti ni vie ni manje nego sve) I sve e biti dobro Ba sve e biti dobro Kad se plameni jezici uviju U petlju vatrene krune I vatra i rua budu jedno. Svi putevi vode prema sreditu i od njega. Slijediti ih predstavlja potragu, ali zavretak potrage predstavlja in predaje. ak i enje za prosvjetljenjem na koncu nestaje. 14. KAKO PROCIJENITI SVOJ SQ Za razliku od IQ-a, koji je linearan, logian i racionalan, duhovna se inteligencija ne moe mjeriti. Svrha pitanja koja ovdje iznosim jest da vas navedu na razmiljanje. Organizirana su u sedam odsjeaka, po jedan za svaki tip osobnosti ili laticu Lotosa, i sedmi koji otkriva koliko ste se pribliili energijama sredita. Pretpostavlja se da ste ispunili upitnik u poglavlju 13. Kao to smo tamo vidjeli, uglavnom svatko je mjeavina barem tri tipa osobnosti. Slino je i s ovim upitnikom u kojem e svatko pronai barem tri duhovna puta znaajna za njega. Kako god bilo, u jednom je danu najbolje poraditi na pitanjima vezanim za jedan put, ostavljajui si vremena za razmiljanje. Za svaki duhovni put ili tip osobnosti postoje etiri skupine pitanja. Ona se odnose na: opi pregled iskustava vanih za vas uobiajene prepreke pri napredovanju neke mogue oblike budueg napredovanja neke transpersonalne ili ope prihvaene duhovne aspekte svakog odreenog puta

188

Ne treba ni napominjati da su ova pitanja, iako e vas potaknuti na mnoga razmiljanja, samo zagrebla povrinu neega to se moe pretvoriti u doivotno putovanje. PUT 1: DUNOST 1. Kojim ste skupinama rado pripadali u svome ivotu? Obitelji? Prijateljima? Kolegama na poslu? Susjedima? Naciji? Etnikoj grupi? Nijednoj? 2. Od koje od ovih grupa ste se otuili, ako jeste? Zato? Jesu li vam u vezi s tim ostali negativni osjeaji? Neslaganje? Kakav traumatian dogaaj? Osjeaj krivice? Osjeate li se jo uvijek vezani nekim pravilima ili obiajima te skupine? Ako je tako, zato? 3. Postoji li ijedna grupa kojoj biste voljeli potpunije pripadati? Bi li to bilo praktino? 4. Koji je sada va moralni kod? Odakle on proizlazi? U kojoj mjeri ga se pridravate? Jeste li razmiljali o promjeni u nekoj od svojih grupa koja bi mogla biti blagotvorna za sve (ili gotovo sve) lanove? Jeste li to poduzeli u vezi toga? Jeste li u posljednjih godinu dana donijeli ijednu vanu odluku i odrali je? PUT 2: BRINOST 1. Postoji li u ovom trenutku (ili je postojao u prolosti) itko kome biste rado dali vie nego to primate? Postoji li itko (sada ili u prolosti) od koga rado primate vie nego to dajete? 2. Postoji li itko koga trenutano zapostavljate, nanosite mu bol ili kome neto zamjerate? Zato? Jeste li donijeli ikakve pozitivne ili negativne odluke u vezi s tim? 3. Postoji li itko (ili je postojao u prolosti) kome elite ili ste eljeli pomoi, ali ne moete? Kako se osjeate u pogledu toga? Jeste li u stanju imati za bliskog prijatelja nekoga kome nije potrebna vaa pomo ili va savjet? Moete li u bliskom odnosu biti otvoreni i iskreni o stvarima o kojima je teko govoriti? 4. Dre li ljudi da je s vama lako razgovarati? Pomognete li katkad nekome tko to zatrai od vas, ak iako je on izvan vaeg drutvenog kruga? PUT 3: RAZUMIJEVANJE 1. Jeste li aktivno zainteresirani za to kako ive vai blinji? Za obitelj? Ljude na poslu? Susjede? Ono to se dogaa u svijetu? Jeste li nedavno 189

proitali ili raspravljali o neemu to se tie psihologije, filozofije, etike ili slinih predmeta? 2. Ako vam se ini da ste zapeli u nekom problemu, odgurujete li ga od sebe ili traite nov pristup? Postoje li neke odluke koje odgaate, jeste li zbunjeni u pogledu neke teme ili nekog dugoronog praktinog problema? to bi se moralo dogoditi u vaem ivotu da napravite pomak na tome planu? 3. Da li obino vidite da obje strane nekog spornog pitanja imaju stanovitu vrijednost? Ako je tako, kako se to oituje u praksi? Moete li nainiti pomak dalje od toga? Da li vas ljudi esto iznenade ili se vaa intuicija u pogledu njih najee pokae tonom? 4. Da li u intelektualnom smislu tragate za neim? Pokuajte definirati to je to to biste eljeli bolje razumjeti. to bi vam u tome moglo pomoi? to vas ometa? Koliko vam je to vano? Moete li prihvatiti trenutanu nemogunost da shvatite, a ipak ne odustati? PUT 4: OSOBNA PREOBRAZBA 1. ovjek nema nita ako to to ima nije stekao sa strau. U kojoj je mjeri to tono za odnose u vaem ivotu, za ciljeve za koje se borite, za vau umjetnost, poziv, itd? Postoje li neki osjeaji koje pokuavate izbjei? 2. Sjetite se osobe, sna, snatrenja ili prie koja vas je ispunjavala strastvenom ili romantinom enjom, ali koja nije imala ba sretan zavretak. Da li je u vaem ivotu u to vrijeme neto nedostajalo ili je na neki nain bio nepotpun? Jeste li pokuali ostvariti svoj san? Ako jeste, to se zbilo? Jeste li odustali zbog boli, ponienja ili cinizma? Ako ne zbog toga, to vas je prijeilo moral, opravdan oprez, plahost ili sve troje? Pokuajte sada izraziti neki dio te teme ili osjeaja, moda pjesmom, tekstom, plesom, sluanjem glazbe ili razgovorom s nekim u koga imate povjerenja. (Ovdje nije toliko vaan talent koliko autentinost.) Kad se naete u nekoj emocionalnoj situaciji vidite li obino vie naina da izrazite svoje osjeaje? 3. Primjeujete li da su vai osjeaji i enje sazdani od istog tkanja kao oni knjievnika, slikara ili glazbenika do kojih drite? Odaberite neko umjetniko djelo koje dopire do vas. Saznajte neto o umjetniku koji ga je stvorio i usporedite njegov ili njezin ivot sa svojim. Vidite li da se ak i pomou boli moe pridonijeti svijetu ako se ona stavi u kontekst i preobrazi? 4. Uzmite bilo koji oblik ponaanja koji duboko djeluje na vas? to govori u prilog, a to protiv takvog ponaanja? Pokuajte otkriti ponaanje koje ga nadopunjuje ili mu daje protuteu. Promatrajte moe li to dvoje uspostaviti zadovoljavajui dijalog. Postoje li kakvi buntovnici ili protuhe s kojima se identificirate ili prema kojima osjeate naklonost? to iz toga moete nauiti o sebi? 190

PUT 5: BRATSTVO 1. Idealno gledano, biste li voljeli da moete uspostaviti komunikaciju sa svakim? Sjetite se nekog susreta s drugim ljudima koji vam je bio zanimljiv. Moete li zamisliti kako zamjenjujete uloge s nekim ili sa svim ljudima koji su tada bili prisutni? Sudjelujete li aktivno u zbivanjima u svojoj zemlji ili mjestu? 2. Postoje li ljudi u ijem se drutvu osjeate nelagodno? Zato? to osjeate? (Dosadu? Strah? Srdbu? Natjecateljski duh? Prezir? aljenje? Neto drugo?) Mislite li da biste se vi ponaali drugaije da potjeete odakle oni potjeu ili da ste u njihovom poloaju? 3. Je li vam pravda vana? Za svakoga ili za onih nekoliko skupina koje su vam drage? Ako vas zanima pravda samo za neke skupine, to vi imate zajedniko s njima? 4. Da li vas spominjanje smrti uznemirava ili izaziva nelagodu? Vjerujete li da postoji neki oblik ivota nakon smrti? Raj? Reinkarnacija? Da e za vama ostati vae ideje ili vaa obitelj? Jeste li ikad osjetili ljubav za, ili jedinstvo sa svim biima? Jeste li ikad pomislili da biste mogli dati ivot za neke ljude ili ciljeve? PUT 6: VOA KOJI SLUI 1. Jeste li ikad bili prihvaeni kao voda neke grupe? Kako ste se pritom osjeali? Jeste li ikad zamiljali ili eznuli za tim kako bi neka idealna skupina ili drutvo moglo ivjeti? Jeste li poduzeli ita u tome smislu, ma kako maleno bilo? Jeste li napustili tu zamisao? Zato? Moe li se vaa vizija dalje razvijati? Treba li je usavriti? 2. Jeste li neke od svojih pogleda na drutvo i/ili na svoju ulogu u njemu naslijedili? To jest, jeste li bez razmiljanja prihvatili ideje i poglede iz neke ranije faze svog ivota? Jeste li prihvatili ono to su od vas oekivali vai roditelji, prijatelji, poslovni partneri ili brani drug? Jeste li u trenutku zbunjenosti ili pod stresom donosili odluke za koje niste bili sasvim sigurni da su prave? Koje ste od njih nadrasli? Zanima li vas jo uvijek neki modificirani oblik takve, od drugih naslijeene, svrhe? 3. Moete li uvijek dosegnuti, bez obzira na tekoe, duboku energiju potrebnu da izaete na kraj s nekom kriznom situacijom? Ako je vaa duboka vizija dovedena u pitanje, odustajete li? Ili se ponete samouvjereno ponaati, jer vi znate najbolje? Ili demokratski raspravite tu stvar? 4. Jeste li spremni ustati i zaloiti se za ono u to najvie vjerujete ak i ako trenutno nema izgleda da e to drugi prihvatiti? Jeste li ikad iskusili neto sveto, dragocjeno, neki izvor inteligentne energije izvan sebe? Jeste li to 191

pokuali na neki nain, u nekoj mjeri izraziti? Pada li vam napamet kako bi se to moglo izraziti na svakodnevnoj razini? SREDITE 1. Jeste li ikad imali osjeaj da se nalazite u prisustvu snane duhovne sile koja nadilazi vae svakodnevno sebstvo? Ako jeste, da li je to ukljuivalo osjeaj ljubavi za sve postojee i osjeaj da ste jedno s tim? Jeste li pritom imali osjeaj nekog inteligentnog i svetog izvora energije izvan sebe? Je li to iskustvo bilo izvan vremena, prostora i oblika - neopisiva praznina koje ste ipak bili svjesni? Da li vam se koje od tih iskustava usjeklo kao vano? 2. Imate li esto none more? Imate li katkad osjeaj da je sve dobro i zlo to vam se dogaa uzrokovano nekim skrivenim silama? Pada li vam teko uspostaviti bliskost s nekim? Imate li esto osjeaj da je ivot besmislen? Da li uistinu ne volite biti sami?(Sve su to negativni oblici duhovne energije koje valja nadvladati elite li poveati svoj SQ.) 3. Kad biste se nakon duge rasprave i dalje razilazili sa svojim suradnicima u nekom posve principijelnom pitanju, to biste uinili? Zamislite nekoliko razliitih situacija i njihove mogue ishode. 4. Poznajete li trenutke ne samo uitka ve dubokog zadovoljstva? to tada obino radite? Da li vas ti trenuci nadahnjuju i daju vam snagu za neke druge asove? Da noas umrete, biste li smatrali da je va ivot na neki nain bio vrijedan ivljenja? U kome smislu? 15. KAKO BITI DUHOVNO INTELIGENTAN U DUHOVNO TUPOJ KULTURI? U jednom meksikom ribarskom gradiu neki je ameriki biznismen stajao na molu upravo kad je pristao amac. U amcu je bio samo jedan ribar i nekoliko velikih tuna. Amerikanac poe hvaliti Meksikanev ulov i upita ga koliko mu je vremena trebalo da to uhvati. Ah, vrlo malo, odgovori Meksikanac. Amerikanac ga na to poe ispitivati zato onda nije ostao due da nalovi jo ribe. Meksikanac ree da je to dovoljno za njegovu obitelj. Amerikanac je i dalje zapitkivao: A to radite kad ne lovite? Nato e Meksikanac: Spavam dokasna, malo odem u ribolov, igram se s djecom, otpoinem sa svojom enom, Marijom, svaku veer odem u selo na

192

aicu vina pa zasviram gitaru s amigosima. Cijeli dan imam neto raditi, Senor. Amerikanac posprdno odgovori: Ja sam magistrirao biznis menadment na Harvardu i mogu vam dati dobar savjet. Zato ne biste vie vremena provodili u ribolovu pa kupili vei amac? S veim amcem zaradili biste za nekoliko amaca. Na kraju biste mogli imati cijelu flotu ribarskih brodica. Umjesto da ribu prodajete preprodavau mogli biste je prodavati direktno preraivau, a s vremenom otvoriti i vlastitu pogon za konzerviranje. Imali biste pod kontrolom sve, proizvod, preradu i distribuciju. Tad bi vam bilo najbolje da se preselite u Mixico City, pa u Los Angeles i na kraju u New York odakle biste mogli voditi biznis koji bi se sigurno irio. A kako dugo bi sve to trajalo, Senor? nato e meksiki ribar. Amerikanac odgovori: Petnaestak, dvadesetak godina. I to onda, Senor? Amerikanac se nasmije i ree da sad dolazi ono najbolje. Kad doe pravi trenutak prodali biste dionice svoje kompanije i obogatili se. Zaradili biste milijune. Milijune, Senor? I to onda? Amerikanac je nastavio: A onda biste se mogli povui. Preselili biste se u neko priobalno ribarsko mjestace, spavali dokle vam drago, malo ribarili, igrali se s unucima, odmarali se sa enom, naveer bi otili na aicu vina i zasvirali gitaru s amigosima. Nije teko vidjeti da je ameriki biznismen iz ove prie duhovno nerazvijen dok je meksiki ribar duhovno inteligentan. Zato? Ribar ima uroen osjeaj za ono to njegovom ivotu daje smisao, to ga duboko motivira. Razvio je stil ivota koji odgovara njegovim potrebama i potrebama njegove obitelji, ostavlja si vremena za ono do ega mu je stalo, smiren je, centriran. Ameriki je biznismen, s druge strane, potomak svoje duhovno zakrljale kulture. Njega neto tjera, on mora postii neto samo zato da bi postigao, nema dodira s onim stvarima u ivotu koje duboko motiviraju ribara, prihvatio je besmislene ciljeve samo zato to ih je nauio na Harvardu. Vrlo je vjerojatno da e ribar dugo poivjeti i smireno umrijeti, a biznismenu se moe lako dogoditi da u pedeset petoj doivi srani udar i umre s osjeajem da nije ostvario svoje ciljeve. KAKO OSVIJESTITI SVOJE NAJDUBLJE MOTIVE Nai motivi - neki ljudi ih nazivaju ivotnim namjerama ili svrhom ivota vrsta su duboke psihike energije. Oni mogunosti iz sredita sebstva pokreu prema povrini ili ego razini. Mi u svijetu i na svijet djelujemo putem svojih 193

motiva. Neki od njih su svjesni. Znam da se elim brinuti o svojoj djeci, znam da elim pisati knjige, znam da elim zaraditi dovoljno novaca da ivim ivotom koji mi odgovara, i tako dalje. Drugi su na nesvjesnoj razini, zapretani unutar osobnog nesvjesnog ili unutar kolektivnog nesvjesnog nae vrste. Ve smo se upoznali s tim dubokim motivima kao to su potreba za zajednitvom, bliskou, istraivanjem, graenjem, samopotvrivanjem i kreativnou i vidjeli da veinu nas na nesvjesnoj razini upravo oni potiu. Motiv bliskosti ili roditeljstva u osnovi je moje potrebe da se brinem za svoju djecu, motiv kreativnosti pokree moju elju za pisanjem knjiga, u stilu ivota koji sam odabrala postoji odreena doza potrebe za samodokazivanjem, i tako dalje. Ali jo dublji od toga su primarni motivi sredita sebstva - motiv pronalaenja smisla, motiv postizanja cjelovitosti ili integriteta, motivacija da se tijekom ivota razvijam i mijenjam. Kad je kultura duhovno zaostala motivi poprimaju iskrivljene oblike. Drutveni i ekonomski pritisci kojima smo izloeni potiu nas da brkamo elju s potrebom. Tako elimo vie nego to nam je potrebno, naa elja je neprestana i nezasitna. Mjerila uspjeha u naoj kulturi ine da elimo sve vie i vie, vie novca, vie moi, vie ribe. Gojaznost, tako esta kod nas na zapadu, jedno je od najeih duhovnih oboljenja izazvanih poremeajem motivacije. Jedemo da bismo ispunili prazninu koja se ne da odagnati. Osobnu motivaciju moemo sagledati na duhovno inteligentniji nain ako zavirimo u realnu pozadinu povrinskih elja. Slijedei uzorak programirane reakcije kakvu potie naa kultura, obino odmah nakon to se pojavi elja kreemo u kupovinu ili u akciju. Nismo nauili zastati i razmisliti, upitati se: Koja dublja potreba lei u pozadini ove elje? Hou li je zaista utaiti udovoljim li elji? Duhovna inteligencija nas poziva da dublje razmislimo o onome to mislimo da elimo, da elju stavimo u smisleniji, iri kontekst svojih najdubljih motivacija i svrhe ivota. Zaarani krug lanih motivacija kakve potie naa duhovno zaostala kultura ne obuhvaa samo materijalno. One se nerijetko upliu i u na izbor karijere, u nae odnose i nain na koji provodimo slobodno vrijeme. Kad osjeaju unutranju prazninu mnogi odlaze u disko ili popiju neto. Kad nisu zadovoljni sobom pokuavaju zavesti seksualno privlanu osobu. Ali takva reakcija teko e zadovoljiti duboku potrebu za smislom, osobnim integritetom i razvojem. Da bih zadovoljila svoju stvarnu motivaciju i potrebe moram upoznati sebe na dubokoj razini. VISOKA RAZINA SAMOSPOZNAJE Poznavanje sebe jedno je od najviih mjerila razvijene duhovne inteligencije, ali i jedna od stvari kojima naa duhovno nerazvijena kultura pridaje najmanje vanosti. Od asa kad krenemo u kolu ue nas da se 194

okreemo prema van a ne prema unutra, da se usredotoimo na injenice i praktine probleme vanjskog svijeta, da se usmjerimo na ciljeve. Zapadnjaki model obrazovanja ne potie razmiljanje o sebi, o unutranjem ivotu i motivima. Nita nas ne hrabri da pustimo mati na volju. Kako su ope prihvaene, tradicionalne religije takorei na izdisaju, malo to nas nuka da razmislimo u to vjerujemo i koje su nam vrijednosti. Osjeamo se nelagodno suoeni s neispunjenim vremenom ili tiinom. Ispunjavamo vrijeme stalnom aktivnou, makar samo gledali televiziju, a tiinu bilo kakvom bukom. Da bi se podigla razina SQ-a neophodno je bolje upoznati sebe. Prvi korak je osvijestiti taj problem, postati svjestan toga kako malo znam o sebi. A onda se valja posvetiti nekim jednostavnim svakodnevnim vjebama koje e poboljati komunikaciju sa samim sobom. To moe ukljuivati: meditaciju, koju je mogue nauiti iz mnogih, lako dostupnih izvora itanje pjesme, ili nekoliko stranica knjige koja vas zanima, te razmisliti zato vas privlai etnju po prirodi - da bismo skrenuli misli s uurbanih, k cilju usmjerenih aktivnosti i iskljuili se, tako da nam ostane prostora za razmiljanje istinsko sluanje glazbe i razmiljanje o mentalnim i emocionalnim asocijacijama koje ona u nama budi istinsko obraanje pozornosti na neki prizor ili dogaaj tijekom dana, da bismo kasnije razmislili o njemu, traei tananije nijanse i veze voenje dnevnika u koji ete zapisivati ne samo dnevne dogaaje ve i to kako ste reagirali na njih i zato zapisivanje svojih snova i razmiljanje o njima na kraju dana, u mislima prijeite cijeli dan. Koje su me stvari najvie pogodile ili najvie djelovale na mene? U emu sam osobito uivala? Zbog ega mi je ao? Kako je taj dan mogao biti drugaiji? U kom smislu sam se mogla drugaije ponaati ili osjeati i kakve bi to posljedice imalo? Sredinji dio svijesti o sebi ukljuuje otkrivanje granica vlastitog podruja ugode. Drugim rijeima, treba se upitati: gdje su mi granice? Gdje je ona toka na samom rubu mojih osobnih ili poslovnih odnosa i aktivnosti u kojoj moram nadii sebe, u kojoj osjeam izazov? Upravo ta rubna toka je toka rasta, toka preobraaja. Naa duhovno nerazvijena kultura rijetko nas tjera da se suoimo sa svojim granicama, naprotiv, ona nas uljuljava u ve spremne razbibrige i laka rjeenja. Koja bi opcija u odreenom sluaju bila najtea? 195

Moramo si nauiti postavljati pitanja: to bih nauila ili postigla da se odluim za najteu mogunost? Je li mi za to potrebna vea disciplina, vie portvovnosti, manje sebinosti, vie predanosti? to me prijei da se upustim u taj napor? KAKO SE ODAZVATI SVOME DUBOKOM SEBSTVU I naposljetku, u svakom od nas postoji duboko sebstvo, usidreno u sveukupnost Svemira, iji su zaeci u ovjekovoj potrebi za smislom, vizijom, vrijednostima. Visoko razvijena SQ zahtijeva svjesno sluenje dubokom sebstvu. Nije uvijek mogue sagledati svoje dublje slojeve, osjetiti to me stvarno, duboko motivira, znati koje su moje stvarne vrijednosti. Naa duhovno tupa kultura ne potie i ne hrani takvu duboku osobnu spoznaju i malo je mitova ili duboko usaenih, kolektivnih vrijednsoti koje hrane asocijativni, srednji sloj sebstva. Suvremeno kolektivno nesvjesno odaziva se zvukovima reklama, seksu i nasilju kao trenutanom zadovoljenju. Malo je onih koje nadahnjuje iva duhovna vizija koja ivotu daje dublji, iri kontekst u koji je usidreno sredite sebstva. Pa ipak, duboko sebstvo postoji u nama. Bili mi toga svjesni ili ne, hranili ga ili putali da gladuje, ono postoji i ini nas onim to zapravo jesmo. Povremeno izbije na povrinu u rijetkim trenucima ljubavi ili bliskosti, radosti ili uenja, u trenucima najvee tuge ili kad smo suoeni sa svojim najgorim strahovima. ak i kad ga ne osjeamo u sebi, razmiljajui o svojstvima ili postupcima drugih, u ivotu ili u nekoj prii, osvjetavamo potencijale ljudskog i uimo o svom vlastitom dubokom sebstvu. SPOSOBNOST DA SE POTEKOE ISKORISTE I NADIU Naa duhovno nerazvijena kultura, kultura je rtava. Nesretno djetinjstvo izobliilo je moje motive i osobnost jo u ranoj dobi. Tijelo mi napadaju bacili i satiru bolesti. Gnjave me na poslu. U tome je kontekstu prvi korak prema duhovnoj inteligenciji preuzeti odgovornost za svoj ivot. Moram upotrijebiti duboku spontanost koja je dar moga uroenog SQ-a da bih se otvoreno i na svje nain odazvala okolini i situaciji u kojoj se nalazim. I moram preuzeti odgovornost za to to sam se nala u njoj. Moda sam se zatekla u bolnoj ili neugodnoj situaciji, ali o meni ovisi kako u reagirati na nju. O meni ovisi kako u doivjeti stvari koje mi se dogaaju. Samo ja mogu dati smisao onome to mi se dogaa. Moda me snae i neizljeiva bolest, ali ja odluujem kako u se postaviti prema tome. Nitko ne moe umrijeti umjesto mene. 196

U ovjekovoj potrazi za smislom (Man's Search for Meaning), Viktor Frankl kae da je sposobnost da iskoristimo ili nadiemo bol jedna od najveih sloboda koju imamo. U koncentracionom logoru Auschwitz upoznao je najgore mogue patnje, ali sam je izabrao kako e reagirati na njih i nadii patnju da dade smisao svome ivotu. Na bol, patnju ili tekoe moemo gledati kao na neto to nas ugroava ili koi, ali isto tako ih moemo vidjeti kao izazov, ak i kao priliku za promjenu. U krajnjem sluaju, tako se moe gledati ak i na smrt. ovjek moe umrijeti dobro, pomiren sa ivotom i sa sobom, ili u munoj agoniji. ovjek moe kriviti svoju tvrtku zbog besmislenog posla koji obavlja, ali isto tako moe utjecati na to da se ta tvrtka promijeni iznutra ili pak moe promijeniti posao. Ako nita od toga nije mogue, ipak moe utjecati na svoj odnos prema poslu i na odnose kakve e tamo stvarati. Svi smo nadahnuti kad ujemo nevjerojatne prie o hendikepiranima koji piu romane nonim prstima, o oboljelima od raka koji tre maraton za istraivanje raka, o oajnim roditeljima koji osnivaju zaklade u spomen na svoju izgubljenu djecu. Nije li lake biti maleni junak u svakodnevnom ivotu samim time to emo preuzeti odgovornost za njega i nadii obine prepreke? STATI NASUPROT GOMILI Naa je kultura kultura mase. Mediji nas potiu na to da svi mislimo iste misli i imamo iste stavove. Masovna proizvodnja suava raspon naeg ukusa, a reklamne kampanje daju sve od sebe da taj sueni ukus usmjere na tono odreene proizvode. Ovo je kultura pomodnosti: ako je u modi ne puiti, svi emo ugasiti cigarete. Nai intelektualci mahom misle slino, u duhu trenutka, nai savjetnici za biznis svi prodaju iste udotvorne pakete, nai tragaoci za duhovnim okreu se istim kristalnim kuglama i maginim napicima. Vie ne znamo misliti vlastite misli. Jedno od glavnih mjerila visoke duhovne inteligencije je ono to psiholozi nazivaju neovisnou od okoline. A to znai biti u stanju stati nasuprot gomili, drati se nepopularnog stajalita ako u njega duboko vjerujem. Tu ponovno dolazimo do potrebe za upoznavanjem sebe, za osvjetavanjem vlastitog sredita. Ako ovjek ivi iskljuivo na ego razini postaje samo niz individualiziranih mehanizama za kopiranje koje je razvio kao odgovor na svoje iskustvo, dakle maska. I tako je na negativan nain i dalje ovisan o reakcijama i miljenju drugih. Ali ako ivi iz asocijativnog, srednjeg sloja sebe, onda je sastavni dio grupe. Visoka SQ zahtijeva od nas djelatan ego i zdravo sudjelovanje u grupi, ali i jedno i drugo mora biti ukorijenjeno u dubokom sreditu sebstva. Iz te centrirane perspektive, koju bismo mogli nazvati duboko podrivakom perspektivom, osoba je izdvojena, ali sada moe neim pridonijeti - svojim 197

pogledom na stvari. Sada zna tko je i u to vjeruje. To nije egoizam ve istinska individualnost, a zato je nerijetko potrebna velika hrabrost. Sin ileanskog biologa Umberta Maturane, bio je nesretan u koli jer je imao osjeaj da mu nastavnici onemoguavaju uenje. eljeli su ga nauiti onome to oni znaju, umjesto da iz njega izvuku ono to je njemu bilo potrebno da naui. Nato je Maturana napisao Molitvu uenika i ja ovdje donosim prevedenu, skraenu verziju. Ona savreno izraava reakciju duhovno inteligentnog pojedinca na pritiske roditelja, uitelja, efova i mase. Ne nameite mi ono to vi znate, ja elim istraiti nepoznato i biti izvorom svojih vlastitih otkria. Dopustite da znanje bude moje osloboenje, a ne moje suanjstvo. Svijet vae istine za mene moe biti ogranienje; vaa mudrost moja negacija. Ne pouavajte me; koraajmo jedno uz drugo. Dopustite da moje bogatstvo zapone tamo gdje vae prestaje. Pokaite mi podiui me na svoja ramena. Otkrijte se na takav nain da ja mogu biti neto razliito. Vi vjerujete da svako ljudsko bie moe voljeti i stvarati. A ja vidim da vas plai kad vas molim da ivite u skladu sa svojom mudrou. Neete saznati tko sam sluajui sebe. Ne pouavajte me; dopustite da budem. Va e neuspjeh biti budem li slian vama. ODBIJANJE DA SE DRUGOME NANESE BOL Naa je kultura atomistina. Ona razdvaja vas od mene, nas od onih koji su drugaiji, ljudska bia jedna od drugih, od ostalih ivih bia i od prirode. Freud je izjavio da su ljubav i bliskost nemogui: ovjek ne moe voljeti blinjeg kao samoga sebe.

198

Duhovna inteligencija trai da osvijestimo svoje duboko sebstvo, svoje osobno sredite koje je ukorijenjeno u sredite samog postojanja, u kvantni vakuum. Kao to smo ve vidjeli, prema teoriji kvantnog polja svatko od nas je pobuena energija, ara ili val na moru vakuuma. Nemogue je povui crtu izmeu valova i mora, a isto je tako nemogue povui vrstu, neprobojnu granicu izmeu nas i ostalih valova. Ja sam u vama i u svakom biu, u svakoj trunici zvjezdane praine, a i sve je to u meni. Svi smo mi zasebni oblici s istim sreditem. Osoba visokog SQ-a zna da pozljeujui druge pozljeuje sebe. Kad zagaujem atmosferu svojim smeem ili svojom srdbom zagaujem vlastita plua ili psihu. Kad sebino i nepotrebno nanosim drugima patnju, ta se patnja vraa kao bol moga vlastitog bia, neto to me iskrivljuje, ini runom. Kad se izoliram od drugih, izoliram se od mora energije i potencijala vlastitog sredita. Visoko razvijena SQ zahtijeva od mene da se s priroenom dubokom spontanou odazivam na ostala bia i na sve postojanje, da preuzmem odgovornost za njih. Nanosei nepotrebnu bol odbacujem tu odgovornost koja je najdublja svrha i smisao moga ivota. KAKO BITI DUHOVNO INTELIGENTAN U POGLEDU RELIGIJE Ve na samom poetku ove knjige vidjeli smo da visoka SQ ne mora neizostavno biti povezana s religijom. Netko moe biti vrlo religiozan, pa ipak duhovno nerazvijen; nepokolebljivi ateist moe biti itekako duhovno inteligentan. Pa ipak, izazov da se postigne visoka duhovna inteligencija ni u kom sluaju nije usmjeren protiv religije. Veini ljudi potreban je neki religijski okvir kao smjernica u ivotu: misli velikih uitelja, djela svetaca, etiki kod koji nalae odreeno ponaanje. Veina nas napaja se nekim vrlo dubokim, temeljnim vjerovanjima. Velika veina nas bila bi izgubljena bez njih. I doista, postojanje boanske toke u neurolokoj gradi mozga daje naslutiti da je sposobnost za neki oblik religijskog iskustva i/ili vjerovanja evolucijska prednost nae vrste. Ona nam omoguava pristup smislu i vrijednostima, bodri nas u borbi, daje nam osjeaj svrhe, osjeaj konteksta. Kakva je, dakle, razlika izmeu duhovno tupe i duhovno razvijene religije? Tu se ne radi o razlici izmeu religija, ve o tome da postoje duhovno tupe i duhovno inteligentne verzije svake religije na naem Planetu. Razlike su u stavu koji ljudi imaju prema religiji, u vrsti pitanja koja postavljaju, u razliitosti njihove potrage, u dubini i irini vjerovanja, u vrelu iz kojeg vjerovanje izvire. Kao to znamo, SQ izvire iz dubokog sredita sebstva koje je utemeljeno u beskrajnom potencijalu kvantnog vakuuma. U prirodi je vakuum u stanju poprimiti svaki oblik; on proima svaki oblik. Stoga svaki religijski sustav koji je u dodiru sa sreditem sadri vlastitu verziju ove potpune istine koja je sadrana u kvantnom vakuumu. Svaka religija ukorijenjena u sredite 199

punovrijedan je izraz ili oblik toga sredita. To je najvie to bilo tko od nas, bilo koji skup vjerovanja ili bilo koja tradicija mogu postii - valjan izraz, valjan oblik iskazivanja sredita. Za mene, na primjer, kranstvo moe biti najrjeitiji oblik toga sredita, ali ako sam duhovno inteligentan kranin potovat u to da moja religija izraava konano, najdublje more potencijala Svemira - znat u da je ona jedan od veliajnih oblika koje Bog moe poprimiti. Ali, kao to nas podsjeaju idovski mistici - Bog ima deset lica (drugim rijeima mnogo lica), a istinski mistik je onaj koji upoznaje to vie tih lica kako bi to bolje upoznao Boga koji je iza svakoga od njih. Kao duhovno inteligentan kranin, musliman, budist, ili to ve bilo, ja volim i potujem svoju tradiciju - ali volim je zato to je ona jedan od mnogih oblika koji izraavaju potencijale sredita. Ako tako gledam na stvari onda u imati duboko i trajno potovanje za druge tradicije i druge oblike, nee mi ak biti strano da bih mogla pripadati kojoj od njih. Kako je to izrazio sufi mistik iz trinaestog stoljea, Ibn al'Arabi: Moje je srce steklo sposobnost svakog oblika: ono je panjak gazelama i samostan kranskih redovnika, hram idolima i aba hodoasnicima svitak Tore i knjiga Kurana. Ja slijedim religiju Ljubavi: kojim god putem deve Ljubavi krenu, on je moja religija i moja vjera.

200

DUHOVNA INTELIGENCIJA I SMRT Moda bi se moglo rei da naa kultura svoju duhovnu nerazvijenost najvie iskazuje kroz nemogunost da se nosimo sa smru. Na spomen smrti osjeamo se nelagodno, uasavamo je se i stoga poriemo. Malo koja zapadna zemlja ima smislene rituale smrti. Praktiki nijedna nema neki iri nain gledanja unutar kojeg bi bilo mogue sagledati smrt kao sastavni dio ivota. Tankoutniji lijenici poput Irca Michaela Kearneya pokazali su da fizika bol koju osjeamo kad umiremo velikim dijelom potjee od straha pred neim to ne razumijemo. Pacijenti koji prevladaju taj strah prolaze mnogo manje boli i potrebno im je mnogo manje lijekova da izau na kraj s njom. Na strah od smrti proizlazi iz nedostatka perspektive, nemogunosti da smjestimo smrt u iri okvir. Ali tu se ne radi samo o nemogunosti da razumijemo smrt. To je dublja nemogunost razumijevanja i potivanja ivota, duboka nesposobnost da se ivot smjesti u iru perspektivu smisla i vrijednosti. Igrokaz na strani 79 iznio je priu o naem porijeklu i ciklusima razvoja. Mi smo dio duge povijesti neprekidnog stvaranja i razaranja, materije i svijesti to su se izdigle iz kvantnog vakuuma da bi nakratko prole kroz prostor i vrijeme i vratile se vakuumu. Mi smo kratkotrajni oblici koje beskrajni potencijal poprima prije nego to nas ponovno uzme k sebi da bi stvorio druge oblike. Prole godine sam meditirajui jedne veeri odjednom s dubokom sigurnou i s dubokim osjeajem mira postala svjesna da je moja smrt stalno uza me. Moja je smrt stalni suputnik moga ivota, stalno prisutno sljedee stanje moga trenutnog postojanja. Smrt nije neto poslije, ona nije kraj, prije bi se moglo rei da je to stanje nastavljenog postojanja, sljedea razina bivstva. Rijeima teoretiara kvantnog polja, moj sadanji ivui oblik stanje je pobuene energije, dok je smrt ono dublje stanje stiane energije koje nosim u sebi i u koje u se jednoga dana vratiti. Fiziari nas ue da se energija ne gubi. Koliina energije u Svemiru ne mijenja se i energija koja sam ja sada, energija opredmeena u mome dananjem tijelu, opstat e zauvijek. Proces ivota i smrti naprosto znai da e ova posuena energija koja ini mene jednoga dana poprimiti neki drugi oblik. Moje duboko bivstvo, ono duboko more mogunosti na kojem je moj sadanji ivot samo val, nema poetka ni kraja. ivot i smrt su stoga dio ciklikog procesa u kojem se energija izdie iz kvantnog vakuuma, nakratko poprima neki oblik, a zatim se vraa vakuumu. I ponovno i ponovno, zauvijek, sve dok se budu raali i umirali univerzumi. Godinja doba i prirodni ciklusi ponavljaju tu istu dramu, kao uostalom i zasebne molekule u naem tijelu to dolaze i odlaze, prolaze kroz trajniji uzorak energije koji smo mi. Smrt je naprosto neophodan i prirodan dio stalne mijene energije koja ini ivot, to iz godine u godinu (bez imalo straha) promatramo u 201

mijeni godinjih doba. Rilke je to znao kad je u devetoj od svojih Devinskih elegija pisao o smrti, dobro poznatoj i naoj. Zemljo, nije li to ono to hoe: nevidljiva u nama uskrsnuti? - Nije li to tvoj san, jednom biti nevidljiva? Zemljo! nevidljiva! Ako ne preobrazba, to tvoj je nalog za me? Zemljo, ljubljena, hou. O, vjeruj! Ne treba ti vie proljea da me osvoji -jedno, ah, jedno jedino ve krvi je mojoj previe. Za te odluih se odavna: bezimen al' ve obiljeen. Svagda bila si u pravu, smrt, dobro poznata i naa tvoj dar je, tvoj sveti naum. Gle, ja ivim! to to ivi u meni? Ni djetinjstvo, ni budunost ne umanjuju. Nadilazei sve brojeve, to isto bivstvo kulja u mome srcu.* Duhovno inteligentno poimanje smrti sagledava cjelokupni, iri kontekst bivstva u kojem je smrt samo jedno od stanja u neprekidnom toku. NE ZABORAVITE PITANJA I eto, stigli smo do kraja ove knjige. Za mene je to bilo dugo i na trenutke bolno putovanje, jer zahtjevi duhovne inteligencije nisu mali. Visoka SQ zahtijeva od nas da budemo duboko iskreni prema sebi, duboko svjesni sebe. Ona zahtijeva da se suoimo s mogunou izbora i da shvatimo da je ponekad pravi odabir onaj najtei. Visoka SQ zahtijeva visok stupanj osobnog integriteta. Ona trai da osvijestimo duboko sredite sebe koje nadilazi sve djelie na koje su rascjepkani nai ivoti, i da ivimo iz njega. Ona zahtijeva da se saberemo i pritom sabiranju rasutih dijelova ukljuimo i one dijelove sebe koje je bolno i teko prihvatiti. Ali visoka SQ nadasve zahtijeva da budemo otvoreni iskustvu, da povratimo svoju sposobnost gledanja na ivot i druge zauenim pogledom djeteta. Ona trai od nas da se prestanemo skrivati u onome to ve znamo i da neprestano istraujemo i uimo iz onoga to ne znamo. Ona zahtijeva da ivimo pitanja radije nego odgovore. Zavrit u jo jednom citirajui Rilkea:
Preneseno prema engleskom prijevodu i prijevodu Zvonimira Mrkonjia, Matica hrvatska 1998.

202

Htio bih te najusrdnije zamoliti da bude strpljiv sa svime to je nerijeeno u tvom srcu, I da naui voljeti sama pitanja, poput zakljuanih soba. Ili knjiga napisanih na nepoznatom jeziku. Ne trai odgovore koji ti ne mogu biti dani, jer nee ih moi odivjeti, a smisao je u tome da se sve odivi. ivi pitanja sada, i tad e moda, postepeno, neprimjetno, jednog dalekog dana saivjeti odgovor.

Kraj

203