Herbie Brennan

ENIGMA ATLANTIDE
Naslov originala The Atlantis Enigma Copyright 1999 by Herbie Brennan Za June, koja me potaknula na potragu za Atlantidom prije toliko godina ... ... i za ekipu u Freeverse Software-u, ije su me sjajne ra unalne igre odr ale razboritim dok sam istra ivao.

1. POTRAGA ZA ATLANTID0M 2. PLATONOV OPIS 3. AMERI KI DOKAZ 4. TAJNE U EGIPTU 5. ZAPANJUJU A OTKRI A 6. DREVNI POMORCI 7. PRETPOVIJESNA ZAGONETKA 8. PUKOTINE U ZNANSTVENOME KONSENZUSU 9. MIT O LEDENOME DOBU 10. SVJETSKA KATAKLIZMA 11. POTRESU VULKANI 12. PROMJENA KLIME 13. IZVANZEMALJSKA VEZA 14. ASTEROIDI I KOMETI 15. PLANET KOJI NEDOSTAJE 16. OPUSTO EN SUN EV SUSTAV 17. FRAGMENT SUPERNOVE 18. NEBESKI RAT 19. KOZMI KO BOMBARDIRANJE 20. KI A I POTOP 21. NAKON KATASTROFE EPILOG

1. poglavlje

POTRAGA ZA ATLANTIDOM
INJENICA TREBALI BISTE ODBACITI CIJELU ZNANSTVENU PARADIGMU PRIJE NEGO POVJERUJETE U NE TO TOLIKO BAJKOVITO KAO TO JE PLATONOVA IZGUBLJENA ATLANTIDA

*** U prosincu 1997. ruski znanstvenik Vja eslav Kudrjacev zatra io je od Ministarstva vanjskih poslova Velike Britanije dopu tenje da poduzme arheolo ko istra ivanje podmorja Little Sole Banka udaljenoga otprilike 160 km od kornvalske obale na jugozapadu Britanije. Kudrjacev, koji je u ivao potporu ugledne Ruske akademije znanosti, planirao je povesti ekspediciju sastavljenu od dvadeset ronilaca, pomorskih kartografa i in enjera. Istodobno, dok je Kudrjacev zavr avao pripreme za istra ivanje Little Solea, engleski istra iva , pukovnik John BlashfordSnell planirao je vlastitu ekspediciju na Atlantidu. On je bio uvjeren da se Atlantida nalazila na otoku u bolivijskome jezeru Poopou, koji je prije tisu u godina uni tila vulkanska erupcija. Takva razila enja nisu nimalo neobi na. Ameri ki znanstvenik Ignatius Donnelly smje ta Atlantidu u Atlantski ocean, kao i H. P. Blavatsky, osniva ica Teozofske kole, kojoj su tajni u itelji povjerili da je Atlantida tonula u nekoliko razli itih razdoblja. U slu benome Vodi u kroz Kerry (Guide to Kerry) spominje se da su otoci Aran na zapadnoj obali Irske neko bili dijelom Atlantide. Druge predaje tvrde da je Atlantida obuhva ala cijelu Irsku, ali ne i ostale dijelove Britanskoga oto ja, koji su u to doba bili povezani s Europom. Novinar i spisatelj Lewis Spence vjeruje da je Atlantida bila smje tena uz obalu Afrike, te da je u neko doba mo da bila s njome i povezana. Arhitekt H. R. Stahel prikazao ju je kao niz otoka, koji se prostire od Newfoundlanda prema panjolskoj. Dvorski astrolog kraljice Elizabete I., dr. John Dee, bio je uvjeren da se Atlantida nalazi na novootkrivenome kontinentu tj. u Sjevernoj Americi, te ju je kao takvu obilje io na jednome od svojih zemljovida. Isto uvjerenje dijelio je i Francis Bacon - koji je kao mogu nost istaknuo i Ju nu Ameriku - kao i nekoliko drugih znanstvenika toga doba. Arheolozi Angelos Galanopoulos i Spiridon Marinatos zaklju ili su da pri a o Atlantidi predstavlja iskrivljena sje anja na minojsku Kretu. Vjerovali su da je razorna vulkanska erupcija , koja je razorila otok Theru oko 1.500. god. pr. Kr., uni tila i minojsku civilizaciju. Unato nesuglasjima s izvornom predajom (na primjer, potrebno je datum podijeliti s deset kako bi se datiranja podudarala), tu je teoriju isticao dublinski znanstvenik, prof. J. V. Luce. 1 otkri a pokazala su da se erupcija na otoku Theri nije dogodila.
1) No, ta ideja danas nije toliko popularna kao nekada. Nedavna geolo ka

Olokuna, boga oceana Joruba, i Posejdona, bo anskoga osniva a Atlantide, tvrdi da se ona nalazila u Nigeriji. Godine 1925. istra iva pukovnik P. H. Fawcett otputovao je u brazilsku d unglu u nadi da e ondje prona i tragove Atlantide, no nikada se nije vratio. Spisatelj Charles Berlitz tvrdi da su Atlantidu smje tali u Portugal, Francusku, Englesku, vedsku, Belgiju, Prusiju, Italiju, Spitsbergen, Iran, Cejlon ( ri Lanku), Kavkaz, Azovsko more u Rusiji i u podmorje uz obalu Nizozemske. O Atlantidi je progovorio ak i Edgar Cayce, slavni ameri ki "tihi prorok", koji je umro 1945. Cayce je stekao ugled velikoga iscjelitelja, koji je u stanju samoizazvanog hipnoti kog transa davao lije ni ke dijagnoze i propisivao lijekove. S vremenom je po eo proricati, te je predvidio da e Atlantida izroniti iz dubina 1968. ili 1969. Njegovi su odu evljeni sljedbenici uzalud ekali da se izgubljeni kontinent ponovno pojavi. Mnogi su se tje ili injenicom da je ameri ki arheolog dr. Manson Valentine 1968. otkrio impresivan zid pod morem zapadno od Biminija u Bahamskome oto ju. U novije doba Rand i Rose Flam-Ath objavili su iznimno uvjerljivu hipotezu, prema kojoj Atlantidu uspore uju s Antarktikom. Prema njihovoj teoriji izgubljena civilizacija danas le i pod ledom - a njezina domovina nije potonula. 2
***

Gr ki filozof Platon, koji je prvi napisao pri u o Atlantidi, smjestio ju je "izvan Heraklovih stupova", odnosno izvan Gibraltarskoga prolaza. Prema tom prili no neodre enome opisu, Atlantida se mogla nalaziti gotovo bilo gdje, osim na Sredozemnome moru. Platon je opisao "veliku silu koja je napredovala iz svojega sredi ta u Atlantskome oceanu i napadala gradove u Europi i Aziji." U to doba, pisao je, Atlantskim oceanom mogli su ploviti brodovi. Nasuprot Gibraltarskom prolazu nalazio se otok ve i od Libije i Azije za jedno. Mornari su s njega mogli sti i na druge otoke, a kona no i na "kontinent koji se nalazio na sasvim suprotnoj strani, a koji okru uje ... ocean." 3 Navedeni odlomak nije posve razumljiv. Prvo, za varava izraz "ve i od Libije i Azije zajedno". U Platono vo doba Azijom se nije nazivala ista kopnena masa, koju danas nazivamo tim imenom. Osim toga, "Libija" tako er nije predstavljala dana nju bez Egipta. Libiju nego se tako nazivalo podru je Sjeverne Afrike.
2) When the Sky Fell ("Kada se sru ilo nebo"), Orion Books, London, 1996. 3) U Platonovu Timeju. Navodi su uzeti iz prijevoda Desmonda Leeja, Penguin Classics, London, 1971.

No, s brojkama nisu onglirali samo Galanopoulos, Marinatos i Luce. Njema ki geograf Albert Hermann podijelio je navodnu veli inu Atlantide s trideset i na taj je na in zaklju io da se nalazila u Shott el Djeridu, isu enoj mo vari u Tunisu. Godine 1953. ronila ka ekspedicija pod vodstvom Nijemca Jurgena Spanutha otkrila je kamene zidine na dubini od 13,7 m pokraj Heligolanda, stjenovitoga otoka u Sjevernome moru, za koje je Spanuth odmah ustvrdio da su ru evine Atlantide. Adolf Schulten pripada skupini arheologa koji vjeruju da se radi o drevnoj tarte koj kulturi, koja se rasprostirala od ju ne panjolske do unutra njosti Maroka prema otocima u Gibraltarskome prolazu, a koja se danas nalazi duboko u Sredozemnome moru. Oni tvrde da je upravo ta kultura bila Atlantida ili, barem, njezina kolonija. Arheolog Leo Frobenius, koji je odu evljen sli nostima izme u

No, otok koji se nalazio nasuprot Gibraltarskom prolazu bio je o ito veoma velik, a mo da je ak zaslu io atribut "kontinent", koji su mu pridavali mnogi kasniji pisci. Mnogo manje razumljiv jest opis "kontinenta na sasvim suprotnoj strani". Ako se taj opis uop e mo e odnositi na ne to, tada su to najvjerojatnije Sjeverna i Ju na Amerika, koje, naravno, ne okru uju Atlantski ocean, ali su dovoljno velike da su prvi pomorci mogli pretpostaviti isto. Dakle, imamo obje Amerike s jedne strane Atlantskoga oceana, veliki otok u oceanu blizu Gibraltarskoga prolaza i lanac manjih otoka izme u njih. To je bio golem otok u oceanu, koji je Platon nazvao Atlantidom. Mnogo je lak e protuma iti Platonov izraz "u to doba", ali samo ako nas suvi e ne brine precizno odre enje. Egipatski sve enici od kojih je Platonov predak Solon saznao tu pri u, tvrdili su da je Atena osnovana 9.000 godina prije, iako Platon na drugome mjestu uz isti datum ve e napad Atlanti ana. Budu i da znamo koje je godine Solon otputovao u Egipat,

mo emo izra unati da se Atlantida oko 9.600. god. pr. Kr. jo uvijek nalazila iznad vode i stvarala je nevolje. A nevolja je bilo u izobilju. Atlantidom je vladala dinastija kraljeva, koji su bili iznimno vje ti ratnici. Oni su osvojili ve inu otoka u transatlantskome lancu kao i dijelove ameri koga kopna. Pod njihovom se vla u nalazila i Libija (odnosno, dijelovi Sjeverne Afrike) do njezinih granica s Egiptom, te dijelovi Europe i Tirene, koja je nekada obuhva ala Korziku, Sardiniju i dijelove Italije. No, Atlanti ani su eljeli jo vi e. Napali su "podru ja unutar tjesnaca", vjerojatno kako bi zavladali cijelim Sredozemljem. U tome bi vjerojatno i uspjeli da nije bilo Atenjana. Grad-dr ava Atena povela je Grke u savez protiv Atlanti ana. *** Branitelji su isprva bili u te kome polo aju. Savez se raspao, ali Atena je nastavila b orbu i kona no uspjela odbiti atlanti anske jedinice i tako osigurati slobodu dr avama Sredozemlja. U neko doba nakon toga rata - ako su Egip ani naveli to an datum, Platon o tome ne izvje tava - nastupilo je razdoblje iznimno razornih potresa i poplava. Atena je pretrpjela goleme tete: Platon pi e da je njezinu vojsku "progutala zemlja". Atlantida je pro la mnogo gore. More je potopilo cijelu zemlju "u samo jednome zastra uju emu danu i jednoj no i". Ta je pri a uzeta iz Platonova Timeja, ali o njoj je ponovno pisao poslije u djelu naslovljenome Kritija u kojemu je dao ivopisan opis atlantidske civilizacije. Nakon ponovljenih opisa rata i katastrofa, koje su nakon njega slijedile, Platon isti e da su Atlantidu "uni tili potresi" pa se pretvorila u blato , koje je zatrpalo slobodan prolaz izme u Gibraltarskoga tjesnaca i otvorenoga mora. S obzirom na taj opis mo emo zaklju iti da se Atlantida nalazila u Atlantskome oceanu veoma blizu ulazu u Sredozemno more. No, bez obzira na to gdje je Platon smjestio svo j oto ni kontinent suvremeni povjesni ari njegovu pri u smatraju alegorijom ili mitom. Atlantida se jednostavno ne uklapa u pretpovijest kakvu poznajemo. Najstarija stvorenja koja smatramo precima suvremenoga ovjeka nazivaju se australopithecus, to zna i "ju ni majmuni". Oni su lutali ju nom i isto nom Afrikom prije otprilike 3 milijuna godina. Bili su mali i nesumnjivo nalik majmunima, ali *** Godine 1856. u dolini Neander u Njema koj otkriveni su ostaci nekoliko neobi nih ljudi. Stru njaci su raspravljali o tome jesu li to kosti prvih ljudi ili bole u iskrivljene kosti suvremenih ljudi. Rasprava je prestala kada su sli ni kosturi bili iskopani i na drugim podru jima. Neandertalci su sigurno bili prvi ljudi. Otkrilo se da su ivjeli diljem Euro pe, Sredozemlja, sjeverne Afrike i Srednjega istoka i u sredi njoj Aziji prije 100.000 - 35.000 godina. Nitko ne zna to no odakle su neandertalci stigli. Poznato je samo to da su ivjeli, koristili alat, pokapali svoje mrtve s cvije em i vjerojatno prakticirali neki oblik rel igije. Znamo i to da su nestali. hodali su uspravno i izra ivali jednostavni alat od kamena i kostiju. Ukratko, imali su mogu nost razviti se. ini se da se taj potencijal iskazao u homo habilisu ("spretnome ovjeku") i homo erectusu ("uspravnome ovjeku") otprilike po etkom pleistocena, prije oko 2,5 milijuna godina. Ovdje postoje odre ena neslaganja. Mo da je australopithecus evoluirao u habilisa, koji je evoluirao u erectusa. Ili, habilis nije evoluirao u erectusa. Ili, australopithecus nije izravno evoluirao ni u jednoga od njih. Mo da je istodobno postojalo nekoliko vrsta. No, to nije zna ajno. Zna ajna je injenica da se u odre enome razdoblju erectus razvio u homo sapiensa ("razumnoga ovjeka"), koji naziv su znanstvenici samodopadno pripisali na oj vrsti. To se dogodilo u Africi prije 400.000 do 100.000 godina. Oba datuma smje taju pojavu ovjeka u ledeno doba. *** Cro-Magnon je ime pilje pokraj Les Eyzies -de-Tayaca u francuskoj pokrajini Dordogne. Na tome je mjestu 1868. iskopavao geolog Louis Lartet i otkrio je ljudske ostatke, koji su potjecali iz razdoblja mla ega paleolitika (prije 35.000 - 10.000 godina). To su bile kosti vi e od deset ljudi, ali za arheolo ka istra ivanja

sa uvano ih je samo pet. Bili su to impresivni primjerci, ija je visina iznosila 162 cm do 188 cm. Moglo se zaklju iti da su imali sna ne eljusti i vrste mi i e, dok im se u lubanje mogao smjestiti veliki mozak. Jedan od njih do ivio je pedeset godina, to je za to razdoblje bio nevjerojatno dug ivotni vijek.4 Godine 1882. francuski pretpovjesni ari A. de Qatrefages i Ernest Hamy zaklju ili su da kromanjonci trebaju predstavljati posebnu granu ljudske vrste. Stru njaci danas pretpostavljaju da su kromanjonci potjecali iz zapadne Azije. Jasno je da su se kromanjonci i neandertalci me usobno kri ali. Nije jasno jesu li neandertalci nestali zbog genocida ili kri anja vrsta, ali kromanjonci su opstali. Kromanjonci su bili homo sapiens sapiens ("razuman, razuman ovjek"). To je na a vrsta. U vedskoj i na Kanarskim otocima i danas postoje ljudi koji izgledaju gotovo kao pravi kromanjonci. *** Prije otprilike 13.000 godina svijet se po eo zagrijavati. Nije se zagrijavao na svim podru jima niti se zagrijao odjednom otapali su se jo sljede ih 5.500 godina - no, bilo je jasno da se ledeno doba bli i kraju.
4) Pedeset godina starosti i danas je prosje na ivotna dob Egip ana.posljednji ostaci velikoga ledenoga pokriva a Sjeverne Amerike

Znanstvenici obi no navode da se cijeli postupak zavr io oko 8.000 god. pr. Kr., u doba kad se kona no razdvojio skandinavski ledeni pokriva . Zbog otapanja ledenoga pokriva a, porasla je razina svjetskoga mora. Iako vi a nego prije, do 8.000. god. pr. Kr. razina svjetskih mora bila je jo uvijek oko 33 m ni a nego danas. No, morska razina rasla je do otprilike 4.000. god. pr. Kr., kada se kona no stabilizirala. Takav razvoj promijenio je zemljopisni izgled planeta. Velika kopnena podru ja jednostavno su nestala pod vodom i postala su ono to danas nazivamo "kontinentalnim orubinama". Nestao je kopneni most preko Beringova prolaza, koji je povezivao Aziju i Aljasku. Nestale su i kopnene veze izme u Britanskih otoka i Europe, Japana i Sibira, ri Lanke i Indije, Tasmanije i Australije. Prvi put u tisu lje u skupine ljudi su ostale izolirane. Dogodile su se i velike promjene u vegetaciji. U zapadnoj Europi biv u tundru siroma nu vegetacijom isprva su zamijenile ume breze i bora, zatim hrasta, brijesta i lijeske. Do otprilike 3.000. god. pr. Kr. tempera ture na svijetu bile su prosje no 2-3C vi e nego danas. Bilo je to dobro razdoblje za po etak poljoprivrede. Znanstvenici se op enito sla u da su ljudi u ve em razdoblju ledenoga doba pleistocena ivjeli kao lovci i skuplja i. Na temelju prou avanja dana njih primitivnih plemenskih naroda mo emo zaklju iti kako je to vjerojatno zna ilo da su ene pribavljale 80-85% zaliha hrane, dok su mu karci jedanput na tjedan ili jedanput u dva tjedna odlazili u lov na kopitare i tako dobavljali potrebne zalihe bjelan evina. U odre enome trenutku tijekom evolucije neke od tih skuplja kolova kih skupina vjerojatno su postale nomadski pastiri. Pripitomljen je i manji broj ivotinjskih vrsta, primjerice sobova. No, krajem ledenoga doba dogodila se velika prom jena. Ljudi su po eli razvijati poljoprivredu. S porastom svjetske temperature uzgoj ri e, p enice, je ma, krumpira i kukuruza postao je ne samo mogu nego i razmjerno jednostavan. Oslabjele su dotada nje ljudske aktivnosti, primjerice lov. Poljoprivreda je osigurala hranu potrebnu za sve vi e ljudi, tako je neizbje no omogu ila mnogo stabilniji ivot. Ljudi su po eli ivjeti u trajnim naseobinama. Alat je usavr en. Postupan porast robne razmjene postavio je temelje za trgovinu. Do sedmoga tisu lje a pr. Kr. na Bliskome istoku nastajalo je sve vi e sela. Poljoprivreda je bivala sve raznolikija. U selu Jarmu u Iraku ljudi su nau ili pripitomljavati svinje. Na drugim podru jima pobolj ala se metoda skladi tenja hrane i usavr en je alat potreban za njezin uzgoj. Gradili su silose i itnice od kojih su neki bili iznena uju e veliki. Razvijena je metoda navodnjavanja i otkrivene su velike mogu nosti plodoreda. Izme u 4.500. i 4.000. god. pr. Kr. u najju nijemu dijelu Mezopotamije, izme u dvije velike rijeke Tigr isa i Eufrata, u dana njemu Iraku naselio se nesemitski narod Ubajdani. Isu ili su mo vare i po eli saditi ljetinu. Trgovali su sa susjednim

plemenima i razvili industrije poput tekstilne i ko ne, te zidarstvo i lon arstvo. Njihova prisutnost djelovala je poput magneta. Na to podru je naselili su se mnogi semitski narodi, pa su se po ele stapati kulture. Sumerani, iji se jezik uskoro pro irio na itavo podru je, vjerojatno su potjecali iz Anatolije u Turskoj. Njihov dolazak na to podru je oko 3.300. god. pr. Kr. ozna ava jedno od najuzbudljivijih otkri a - civilizaciju. Do 3. tisu lje a pr. Kr. osnovano je najmanje dvanaest neovisnih gradova-dr ava. Sa svojim utvr enim gradovima, razvijenom poljoprivredom i neprekinutim napretkom, Sumer je predstavljao prv u civilizaciju. Druge su civilizacije potom nastale u Egiptu, Asiriji, Gr koj i Rimu. ovje anstvo je izronilo iz mraka ledenoga doba i sada se vrsto utemeljilo na svojemu dugome putu do industrijske revolucije, motora s unutarnjim izgaranjem, globalne ekonomije, svemirskih istra ivanja i doba komunikacije. Znanstvenici to opisuju kao linearan napredak, neizbje an razvoj od jednostavnoga prema slo enome, od primitivnoga prema naprednome, od sirovoga prema profinjenome, od neznanja prema razumijevanju. Trebali biste odbaciti cijelu znanstvenu paradigmu prije nego povjerujete u ne to toliko bajkovito kao to je Platonova Atlantida. 2. poglavlje

PLATONOV OPIS
INJENICA ORTODOKSNI ZNANSTVENICI TVRDE DA U PLATONOVU OP IRNOME OPISU ATLANTIDE I NJEZINE KULTURE GOTOVO NITI JEDNA RIJE NIJE TO NA.

Godine 1969. arheolozi su otkrili dvanaest fosilnih otisaka izme u Woolongonga i Gerringonga u Australiji. Otisci su stari milijun godina. Godine 1979. na predmetima prona enima na nalazi tu Jinmium u Sjevernim podru jima u Australiji p rimijenjene su termoluminativne metode datiranja, koje su pokazale da ti predmeti potje u iz 116.000. i 176.000. god. prije pleistocena. Ta otkri a odmah su osporili znanstvenici, koji su oduvijek vjerovali da se suvremeni ovjek pojavio tek oko 100.000. god. prije pleistocena te da se ak i u tome slu aju nalazio samo u Africi. Iako se otkri a iz Jinmiuma op enito pripisuju suvremenome ovjeku, ona jednostavno ne mogu biti stara 116.000 godina (a pogotovo ne 176.000 godina). Geokronolog R. Roberts pretpostavlja da su predmeti stari 10.000 godina. Otkri a iz Australije nisu jedini dokaz na temelju kojega mo emo zaklju iti da je suvremeni ovjek tumarao ovim planetom mnogo du e negoli to znanstvenici priznaju. Naprimjer, radnici koji su 1970. radili na brani pokraj Demirkoprua u Turskoj otkrili su otiske ljudskih stopala u vulkanskome pijesku. Jedan par otisaka danas je izlo en u Prirodoslovnome muzeju u Stockholmu, a procjenjuje se da su ti otisci stari 250.000 godina. Godine 1928. u Ipswichu u Engleskoj iskopan je ljudski kostur, star najmanje 330.000 godina. Iste godine u Moulin Quignonu u Francuskoj otkrivena je ljudska eljust i nekoliko predmeta iz paleolitika, koji su otprilike jednake starosti. Ta su otkri a potvrdila podrijetlo d ijela ljudskoga kostura otkrivenoga 1868. u Clichyju, koji je star 330.000 godina. Ortodoksna znanstvena javnost odbacila je ova otkri a kao krivotvorine. Ortodoksna znanost uvelike je zanemarivala 600.000 godina stare predmete iz neolita, otkrivene u Geheu u Ki ni 1989. kao i bedrene kosti stare 830.000 godina otkrivene 1973. u Trimilu na Javi. Zanemarivala je i otkri a u Sibiru, Engleskoj, Francuskoj i Italiji, na temelju kojih se moglo pretpostaviti da su u tim zemljama postojale ljudske naseobine 1.000.000 god . prije pleistocena, u razdoblju u kojemu je, kako tvrdi ve ina ortodoksnih znanstvenika, prvi hominid (homo erectus) tek po eo ozbiljnije razmi ljati da napusti Afriku. Osim toga, Engleska, Belgija, Indija, Pakistan i Italija samo su neke od zemalja u kojima je otkriven alat u geolo kim slojevima starijima od 2 milijuna godina, koji se pripisuje razvitku homo habilisa, koji je alat prvi upotrijebio. U svakome slu aju, pretpostavlja se da homo habilis nije nikada napustio svoju domovinu Afriku. Usprkos mnogim sli nim otkri ima - a nekoliko navedenih

tek je mali dio goleme skupine - ona nikako ne uspijevaju uzdrmati paradigmu o linearnoj evoluciji. Ona samo navode na pretpostavku da je evolucija po ela prije nego to mislimo. *** U 9. tisu lje u pr. Kr. iznenada se pojavio posve nov tip strijele, koji je jo uvijek svojevrsna pretpovijesna tajna. Iznimno velika koli ina takvih strelica prona ena je uz obalu sjeverozapadne Europe i Bliskoga istoka. Nitko ne zna otkuda potje u. Neobi na je slu ajnost da se u grobovima iz toga razdoblja prvi put po inju uo avati tragovi nasilne smrti. U starijim grobovima katkada se nalaze slomljene kosti, ali na njima nema tragova nasilja. U pedeset devet grobnica u Djebel Sahabi, pak, otkrivene su strijele u rebrima, kralje nici i drugim ljudskim kostima. Na isti prizor nailazimo tako er i u etrdeset etiri grobnice iskopane na nalazi tu Vasylivka III na rijeci Dnjepru. Jasno je da te i mnoge druge sli ne grobnice pripadaju ratnicima. Slike na stijenama u panjolskome Levantu, podru ju zemlje uz Sredozemno more, razlikuju se od prve magdalenjenske kulture po tome to ne prikazuju likove ivotinja nego ljudi. Na tim slikama, koje potje u iz devetoga tisu lje a pr. Kr., prikazani su strijelci u borbi. Na temelju navedenih dokaza mo e se zaklju iti da je ovje anstvo davno otkrilo ari ratovanja... upravo u doba kada je, kako tvrdi Platon, Atlantida krenula u svoje veliko osvajanje. *** Me utim, veliki pretpovijesni rat u kojemu su sudjelovali strijelci, koji su obitavali u piljama i koristili se kremenim strelicama ne podudara se odvi e s Platonovim opisom napredne civilizacije Atlantide - niti s njegovim opisom Atene, koja ju je porazila. Taj opis nalazimo u njegovu djelu Kritija, gdje, nakon opisa mitskoga doba kada su bogovi me u sobom podijelili Zemlju, izvje tava kako je u Ateni postojalo nekoliko gra anskih stale a, od kojih su neki bili proizvodni i poljoprivredni. Osim toga, postojao je i poseban stale ratnika, kojemu su pripadali i mu karci i ene, koji su sudjelovali u redovnim vojnim vje bama i nosili punu ratnu opremu. Pripadnici razli itih stale a i zanimanja ivjeli su u posebnim drvenim i kamenim nastambama. Na padinama poslije izgra ene Akropole ivjeli su obrtnici i zemljoradnici, koji su u blizini i radili. Na vrhu padine nalazio se hram posve en bo ici Ateni okru en zidom. U njemu je ivjelo 20.000 redovnih vojnika. Na sjevernoj strani hrama nalazile su se njihove ku e, gimnasti ka dvorana i zimske blagovaonice, iako se ljeti ona obi avala premjestiti na sjevernu stranu, gdje su vojnici provodili ve inu vremena. Takva oru ana snaga predstavljala je vode u snagu Atene, ali i cijele Gr ke, a u ivala je ugled diljem Europe i Azije. Ova zanimljiva pri a potpuno se suprotstavlja onome to o pretpovijesnoj Gr koj saznajemo od arheologa. U razdoblju o kojemu govori Platon svijet se jo uvijek nalazio u ledenome dobu. Jo se nije razvila poljoprivreda, a osobito ne napredna proizvodnja. Nitko nije nosio ratnu opremu, niti je ivio u ku ama. Najnapredniji oblik nastambe bila je pilja. Prvi kameni hram posve en bo ici Ateni na Akropoli izgra en je tek 580. god. pr. Kr., vi e od 9.000 godina nakon razdoblja koje opisuje Platon. Najvi e to je Gr ka mogla ponuditi prije toga razdoblja bilo je nekoliko oltara od glinene opeke. No, ako je Platon pretjerao u svojim opisima pretpovijesne Gr ke, tada je pretjerao i u opisu Atlantide. Platonova Atlantida bila je iroka ravnica u ijemu se sredi tu nalazila niska planina, koju su okru ivali koncentri ni krugovi vode i kopna. U sredi tu toga bila su dva izvora, od kojih je jedan bio hladan, a drugi vru , to upu uje na vulkansku aktivnost. Tlo otoka bilo je iznimno plodno. Na njemu su rasle guste ume i obitavale su mnoge divlje ivotinje, osobito slonovi. to se ti e politi ke organizacije, otok je bio podijeljen na deset podru ja, kojima su vladali kraljevi. Radilo se o svojevrsnoj slabo povezanoj federaciji, a kraljevi tih podru ja sastajali su se svake pete i este godine da rije e razmirice raspravom i konsenzusom. Zakoni prema kojima su ivjeli bili su uklesani na stupu u Posejdonovu hramu. Iako se uvozilo, otok je bio gospodarski neovisan. Uz mno tvo rudnika u kojima su se iskopavale kovine obra ivala su se

i itna polja. Jedna od ra irenijih djelatnosti bio je i uzgoj vo a iz kojega su se cije enjem dobivali sokovi i ulja - pa se mo e pretpostaviti da su uzgajali masline ili sli ne plodove. Atlanti ani su gradili hramove, pala e, pristani ta i mostove. Jedan od impresivnijih graditeljskih pothvata bio je kanal irok 90 m, dubok 30 m i dug "50 stadija". Gr ka mjera za du inu, stadij, iznosila je od 154-215 m, a budu i da ne znamo sigurno kojom se od tih mjera koristio Platon, atlanti anski kanal bio je dug najmanje 7,68 km. Platon navodi da je jarke koji su okru ivali sredi nji otok izgradio bog Posejdon, to bi moglo zna iti da su nastali prirodnim putem. No, in enjeri Atlantide povezali su ih kanalima dovoljno dubokima i irokima da njima mogu prolaziti trireme, pokretljivi sredozemni ratni brodovi dugi ok o 36 m i iroki 5,5 m. Izgra eni su kameni zidovi oblo eni broncom i danas nepoznatom (ili mo da samo neprevedenom) dragocjenom kovinom zvanom orichalcum. Hram boga Posejdona, vrhovnoga boga Atlanti ana, bio je dug 1 stadij, irok 100 m i isto toliko visok . Vanjski su mu zidovi bili oblo eni srebrom i oslikani zlatnim reljefima. Bilo je mno tvo profinjenih umjetni kih djela - Platon pi e o velikome zlatnome kipu ovjeka u ko iji, koju vozi est krilatih konja koje okru uje 100 Nereida (morskih bo ica), koje ja u na dupinima. I u okolici hrama nalazili su se kipovi atlantidskih kraljeva i drugih zna ajnih osoba. Sredi nja ravnica tako er je odisala ljubavlju Atlanti ana prema monumentalnim gra evinama. Okru ivao ju je umjetni jarak dubok 30 m, irok 1 stadij, a dug nevjerojatnih 10.000 stadija. (Sam Platon udio se ovim brojevima, ali je tvrdio da mu ih je prenio upravo Solon.) No, Atlanti ani nisu poduzimali samo velike graditeljske pothvate. Velik napredak njihove kulture o itovao se i na drugim podru jima. Iz Platonova izvje taja saznajemo da su Atlanti ani pripitomili konja - postojala je i velika arena u kojoj su se odr avale konjske utrke - i izumili ko iju. ini se da su poznavali i metalno oru je, to se zaklju uje iz injenice da se takvo oru je upotrebljavalo isklju ivo za obredno klanje bikova. Pismenost je tako er bila razvijena, iako Platon ne govori o tome je li knji evnost bila ra irena me u ve im dijelom stanovni tva. Bilo je razvijeno vinogradarstvo, tkanje i bojanje, jednako kao i razne poljoprivredne metode. Na otoku se ljetina ubirala dva puta na godinu - zimi, kada su padale ki e i ljeti, kada se provodilo navodnjavanje. Pomorstvo je tako er bilo razvijeno Atlantida je bila pomorska kultura, koja je imala mornaricu od 1.200 brodova. *** Prili no je te ko prona i najbolji put za usporedbu te romanti ne slike i pretpovijesne stvarnosti kakvu iznose ortodoksni znanstvenici. Prvo, koncepcija politi ke federacije odvi e je napredna da je mogla biti primjenjiva u svijetu prije vi e od 11.000 godina. U to doba postojale su ra trkane zajednice, koje su skupljale hranu i bavile se lovom. Za to razdoblje previ e je napredan ak i sam pojam kralja kako su ga tuma ili Grci Platonova doba. Mo da su postojali plemenski starje ine, ali ne i slu bena po djela podru ja pod vla u jednoga vo e, koju opisuje Platon. Te ko mo emo prihvatiti i tvrdnju da su Atlanti ani uzgajali ito i vo e. Kao to smo spomenuli, poljoprivreda se na Zemlji razvila tek nakon ledenoga doba. A ledeno doba o kojemu Platon, naravno, nije ni ta znao, odbacuje bilo kakve pretpostavke o dvije etve na godinu, ak ako dopustimo jednako nemogu u pretpostavku da su Atlanti ani poznavali metode navodnjavanja. Naime, klima je u to doba bila suvi e hladna. Nakon toga slijedi pitanje rudnika i obra ivanja kovina. Platon tvrdi da su Atlanti ani izra ivali oru je od zlata i srebra, te od drugoga ( vr ega i manje dragocjenoga) metala. Osobito navodi da su zidove oblagali broncom, legurom bakra i kositra. Suvremeni izraz "bron ano doba" ozna ava kulturni razvoj, a ne odre eno razdoblje, ali poznato je kada se bronca prvi put po ela upotrebljavati u razli itim dijelovima svijeta. Na primjer, u Britaniji se pojavila tek oko 1900. god. pr. Kr. Sredozemni narodi, koji vjerojatno pru aju bolju usporedb u s navodnom atlantidskom civilizacijom, broncu su po eli upotrebljavati otprilike 1.000 godina prije. Nitko nije poznavao

broncu 9.600. god. pr. Kr. Nitko nije fermentirao gro e niti proizvodio vino, kao ni jahao konje. Iako su tada nji primitivni narodi mo da slikali ljude i oslikavali pilje, nije poznato jesu li koristili boje za svoju odje u, koja se, u svakome slu aju, sastojala od krzna i ko e. Na temelju tih pobijenih Platonovih tvrdnji, njegova pretjerivanja o Atlanti anima kao vje tim graditeljima monumentalnih gra evina ine se jo nevjerojatnija. Isto se odnosi i na ideju o Atlantidi kao o velikome pomorskome carstvu, koje je imalo kolonije u Europi, Africi i obje Amerike. U to doba nijedna civilizacija nije pomorske vje tine razvila do te mjere da je mogla ploviti Sredozemnim morem, a kamoli Atlantskim oceanom. Nitko nije imao brodove. Atlanti anske trireme o ito su proizvod ma te temeljen na brodovlju, kojim je raspolagala Gr ka Platonova doba, jednako kao to su ma tovite tvrdnje budalastih suvremenih pisaca, da su Atlanti ani nekada raspolagali zrakoplovima i laserskim pu kama. U Platonovu op irnome opisu Atlantide i njezine kulture nije to na niti jedna rije . Ili mo da jest? 3. poglavlje

AMERI KI DOKAZ
INJENICA PLATONOVE TVRDNJE O NAPREDNIM GRADITELJSKIM VJE TINAMA U DREVNOJ PRO LOSTI BILE SU TO NE.

Azteci su bili narod, koji je govorio jezikom nahuatl i koji je u 15. i 16. st. vladao golemim carstvom, koje se rasprostiralo na podru ju dana njega sredi njeg i ju nog Meksika. Bili su iznimno napredan uro eni ki narod. Za razliku od uro eni kih sjevernoameri kih naroda, koji su ivjeli u atorima, vigvamima i drugim prenosivim nastambama, Azteci su gradili gradove, poplo ivali ceste i vladali golemim carstvom. Glavni grad Azteka, Tenochtitlan, rasprostirao se na povr ini od 7,8 km2 i u njemu je ivjelo 300.000 stanovnika. Peter Tompkins opisuje ga sljede im rije ima: "Svjetlucao je poput egzoti ne Venecije, koja le i na kraju duge ceste s veli anstvenim pala ama, hramovima i piramidama oblo enima ru i astim vulkanskim pepelom i izranja iz azurno plavoga jezera"5 Radi se o Jezeru Mjeseca na kojemu su Azteci 1325. osnovali svoj glavni grad. 5) U Mysteries of the Mexican Pyramids ("Tajne meksi kih piramida"), Thames & Hudson, London, 1987. Grad je predstavljao vrhunsko graditeljsko remek -djelo. Naime, nastao je tako da su Azteci najprije s dna plitkoga jezera iskopali blato od kojega su na inili niz umjetnih otoka, koje su potom pretvorili u egzoti ne velike povrtnjake. Na sredi njemu otoku podignuli su svoj glavni grad, koji su cestama i mostovima povezali s kopnom. Izgradili su i akvedukte, kojima su gradu osigurali dovoljno zaliha iste vode. Iskopali su i nizove me usobno povezanih kanala i tako uspostavili sustav javnoga prijevoza. Tompkinova usporedba Tenochtitlana s Venecijom doista je umjesna. S obzirom na svoju arhitekturu i ljepotu, Tenochtitlan se mogao mjeriti s bilo kojim gradom tada njega Staroga svijeta. Gradom su dominirale stepenaste piramide oblo ene vapnencem na ijim su se vrhovima nalazili kameni hramovi. Bio je to pomno isplaniran grad, poput suvremenoga New Yorka ili Washingtona. U njemu su bile etiri gradske etvrti, od kojih je svaka bila podijeljena na jo pet podru ja, ali stanovnici grada dijelili su se na dva strogo odvojena stale a. Kralj i plemstvo ivjeli su u podru ju Velikoga hrama. U ostalim dijelovima grada ivjeli su trgovci i obrtnici. Iz panjolskih zapisa saznajemo da je u Tenochtitlanu postojalo ak 500 kamenih pala a ukra enih zmijama i nadsvo enim kruni tima. U dvori tu Velikoga hrama nalazilo se i etrdeset visokih ku a u kojima je ivjelo plemstvo. Trgovina je cvjetala, a tr nicu je svakog dana posje ivalo oko 60.000 ljudi. Iz osvojenih podru ja stizali su porezi, a roba se izvozila diljem Srednje Amerike. Azteci nisu bili samo iznimni graditelji nego i veoma vje ti

matemati ari i astronomi. Doista su bili skloni mon umentalnom. Jedan od njihovih kru nih kamenih kalendara danas je izlo en u Nacionalnome muzeju za antropologiju u Mexico Cityju. Promjer mu je 3,6 m, a te ak je vi e od 25 t. Do 1519., kada su stigli panjolski osvaja i i zauvijek zaustavili njegovo irenje, azte ko carstvo je jo uvijek bilo sna no. Podrijetlo Azteka nije potpuno poznato. Op enito se prihva a da su se na to podru je doselili u 14. st. iz sjevernoga Meksika, a ortodoksni povjesni ari tvrde da od tamo i potje u, iako u Srednjoj Americi nigdje ne nalazimo arheolo ke tragove njihova kulturnoga razvitka. Azteci su, pak, tvrdili da potje u iz Aztlana, zemlje na istoku. S obzirom na Platonove tvrdnje da su Atlanti ani osnovali kolonije na kontinentu preko Atlantskoga oceana, to se ini neobi nom slu ajno u. No, to nije jedina slu ajnost na koju nailazimo u Ju noj Americi. *** Kada su Azteci 1325. stigli u Meksiko, tada s u, u blizini mjesta na kojemu e izgraditi svoj novi glavni grad, morali uo iti okruglu, stepenastu piramidu, koja je, ak i tada, pokazivala znakove velike starosti. Bila je izgra ena od divovskoga kamenja i oblo ena bukom, a do nje se dolazilo putovima koji su vodili uz visoku uzbrdicu. Danas ne znamo tko je izgradio piramidu Cuicuilco. Otkrili su je arheolozi, koji su iskopavali pod vodstvom Amerikanca Byrona S. Cumminsa 1920. uz pokroviteljstvo dru tva National Geographic iz Washingtona te uz dozvolu Meksi ke vlade, koja je, u znak pomo i projektu dodijelila svoje najsposobnije ljude, dr. Manuela Gamia i Josea Ortiza iz Ureda za antropologiju. Cuicuilco se nalazi u blizini planine Xitli, vulkana koji je eruptirao nekoliko puta u pro losti izbacuju i lavu oko piramide na podru je iroko oko 156 km2. Lava se pretvorila u sloj vulkanske stijene, koja danas nosi ime Pedrigal. Kada je iskopavao na tome podru ju, Cummins je otkrio temelj piramide, koji je bio zakopan krhotinama na dubini od 4,5 do 6 m, a one su bile zatrpane ispod tri sloja lave, koji su mjestimice tako er bili visoki 6 m. Neobi no je da rastopljena lava nije o tetila gra evinu, a za to postoji veoma neobi an razlog. Piramida je bila zatrpana kamenjem, zemljom, pepelom i plavcem ak i u doba prve erupcije Xitlija i to toliko duboko da je lava zapravo nije nikada dotaknula. Na vrhu o vrsnule lave, koja se danas naziva Pedrigal, oblikovao se jo 1 m tla. S obzirom na tako neobi nu geolo ku sliku, jasno je da je sama piramida iznimno stara. Cummi ns je poku ao odrediti koliko. Pozorno je izmjerio starost slojeva i usporedio ih s poznatim datumima erupcije Xitlija. Kona no, na taj na in nije stigao do datuma izgradnje Cuicuilca, nego do datuma kada je ta piramida napu tena i pretvorena u ru evine. Ustvrdio je da je Cuicuilco bio drevna gra evina jo prije 8.500 godina. Grad Tiahuanaco smje ten je pokraj ju ne obale jezera Titicaca u Boliviji. Iako je ru evina, on pru a veoma dojmljiv prizor. Me u njegovim osnovnim gra evinama nalaze se velika stepenasta piramida oblo ena obra enim andezitom (piramida Akapana) i pravokutno zdanje zvano Kalasasaya, koje sa injavaju kameni stupovi i pravokutni kameni blokovi. Na ulazu u Kalasasayu nalaze se monolitna vrata ukra ena izrezbarenim kipovima. *** Tiahuanaco je primjer veli anstvene gradnje, koja nadma uje ak i djelo Azteka. Kameni blokovi u njemu te e do 65 t. Na njima nema tragova dlijeta, zbog ega na in na koji su oblikovani ostaje tajnom. Samo kamenje potje e iz dva razli ita kamenoloma. U jednome se iskopavao pje enjak i nalazio se 16 km daleko od grada. Istra ivanja su pokazala da su se u njemu iskopavali kameni blokovi te ki 400 t. U drugome se kamenolomu iskopavao andezit, a nalazio se 80 km daleko, pa se name e pitanje kako su se, u doba kada konji u Ju noj Americi jo nisu bili pripitomljeni, prenosili golemi blokovi? Pomnijim promatranjem gra evina uo ava se neobi na tehnika njihove izgradnje. Kameni blokovi su bili zarezani, a zatim me usobno povezani. Time su stvorene gra evine koje su mogle izdr ati potrese. Ortodoksni arheolozi jo su nedavno ozna avali Tiahuanaco kao obredno mjesto. Razlog tome jest to ima izgled luke. Iako se u njemu nalaze pristani ta i dokovi, oni ne slu e toj

svrsi. Tiahuanaco se nalazi na 3.965 m nadmorske visine i kilometrima je udaljen od najbli e vode. Povjesni ari su tu tajnu odlu ili rije iti tvrdnjama da Tiahuanaco nije nikada bio nastanjen. To je zapravo bio golem spomenik posve en drevnim bogovima, koji je imao oblik luke iz koje su, navodno, du e umrlih plovile u nebo.6 No, takve tvrdnje vi e nemaju potvrdu. Do 1995. nova arheolo ka otkri a pokazala su da je Tiahuanaco nekada doista bio velegrad, ali i glavni grad drevnoga carstva, koje se rasprostiralo preko velikoga podru ja isto ne i ju ne Bolivije, sjever ozapadne Argentine, sjevernoga ilea i ju noga Perua. 6) Sli no obja njenje izne eno je kada su pokraj Velike piramide u Egiptu otkrivene jame s brodovima. Jedno od najve ih postignu a njegovih stanovnika bio je jedinstven sustav poljoprivrede, koji je uklju ivao stvaranje sadnih povr ina na vi im razinama zemlje, me usobno odvojenih malim jarcima za navodnjavanje. Ti jarci upijali su sun evu svjetlost i sprje avali smrzavanje usjeva, ak i na visokome Altiplanu. Kao gnojivo koristile su se alge skupljen e u jarcima. Otkri e toga drevnoga sustava pokazalo se iznimno korisnim suvremenim bolivijskim zemljoradnicima, koji su shvatili da pru a mnogo ve u koli inu uroda od suvremenih metoda. Uzbu enja zbog nedavnih arheolo kih otkri a odvratila su pozornost s prvotne tajne - za to bi stanovnici Tiahuanaca izgradili luku 3.965 m iznad razine mora? Jedan od odgovora jest da to mo da nisu niti u inili. Postoje velike razmirice oko starosti Tiahuanaca. Neki znanstvenici tvrde da je izgradnja po ela oko 150. god. pr. Kr. i da se grad razvijao do kraja prvoga tisu lje a po Kr. Drugi tvrde da je mnogo stariji i da je postojao ve u drugome tisu lje u pr. Kr. Me u tim znanstvenicima nalazi se i Arthur Posnansky, arheolog ija su otkri a potvrdili Bolivijska vlada i Rolf Muller, njema ki astronom koji se duboko zanima za to mjesto. Posnansky je bio prvi koji je pretpostavio da je Kalasasaya bila astronomski opservatorij, a tu teoriju danas prihva a ve ina njegovih kolega. No, Posnansky je, prihvativ i istu tezu, poku ao odrediti starost itavoga kompleksa, pa je tako stigao do nevjerojatnoga rezultata - 15.000. god. pr. Kr. Ta njegova izra unavanja provjerio je dr. Miiller i ustvrdio da je 15.000. god. pr. Kr. mogu datum izgradnje, ali da astronomska otkri a navode i na 9.300. god. pr. Kr. Iako je arheolo ka javnost s prijezirom odbacila navedena otkri a, ona mogu odgonetnuti na pitanje za to Tiahuanaco izgleda kao luka. Postoji dokaz da se Altiplano, na kojemu je izgra en grad, krajem ledenoga doba, oko 8.000. god. pr. K r., podizao iznad razine mora. Ako je Tiahuanaco postojao prije toga datuma, tada je doista mogao biti luka. No, ako je Tiahuanaco izgra en prije, tada bi bio napredan pomorski grad, koji je na vrhuncu razvoja bio otprilike u doba Platonove Atlantide. Prema ortodoksnim arheolozima - onima koji tvrde da Atlantida nikada nije postojala - obje Amerike najprije su naselili doseljenici iz Azije. Oni su stigli otprilike prije 8.000. god. pr. Kr., kada je zavr ilo ledeno doba i porasla razina mora. Ono je poplavilo kopneni most, koji je nekada, na mjestu Beringova prolaza, povezivao Aljasku i Sibir. Val doseljenika preplavio je Kanadu i postupno se pomicao prema jugu. Budu i da u to doba nije postojao Panamski kanal, koji bi sprije io njihovo napredovanje, doseljenici su se pomicali na ju ni kontinent, na kojemu su se rasprostirali sve dok nisu stigli do Cape Horna. Stru njaci smatraju da se glavni val naseljavanja dogodio oko 12.000. god. pr. Kr. U to doba javljaju se prve poznate kulture. Prva je kultura paleo-Indijanaca, koja se razvila u Velikoj zaravni na istoku Sjeverne Amerike izme u 9.000. i 11.000. god. pr. Kr. Oni su bili lovci kamenoga doba, koji su prvotno ubijali mamute, sve dok ih nisu potpuno istrijebili, nakon ega su pre li na bizone. Neobi na je injenica da u njihovoj kulturi uo avamo dekadenciju s obzirom na napredak u razvoju oru ja. Otkrhnuti kameni vrhovi oru ja s kraja ledenoga doba, oko 8.000. god. pr. Kr., bili su znatno primitivnije izrade od onih izra enih 1.000 godina prije toga. *** Druga kultura bila je skupina skuplja kih naroda, koji su se naselili u negostoljubivim pustinjskim podru jima zapadnoga

bazena Sjeverne Amerike oko 9.000. god. pr. Kr. Ti stanovnici pustinje ivjeli su u piljama i iznimno su se domi ljato koristili svime to su prona li u novoj ivotnoj okolini. Proizvodili su zamke, u ad, mre e, ko are, pa ak i sandale od biljnih vlakana. Gradili su i mlinove u kojima su mljeli divlje sjemenke, a izra ivali su i kremeni alat i oru je. Upravo su pripadnici pustinjs ke kulture prvi otkrili poljoprivredu. U Meksiku, gdje se, kako se danas pretpostavlja, protezala njihova ju na granica, arheolozi su prona li znakove da su ameri ki uro enici ve 6.500. god. pr. Kr. uzgajali bundevu, papriku i mo da grah. Otprilike do 3.6 00. god. pr. Kr. u podru ju Pueble na jugu sredi njega Meksika najprije su se pojavile prve vrste ita (kukuruz). Prijelaz od poljoprivredne do urbane civilizacije na ameri kome kontinentu ostvarivao se sporije od onoga na drevnome Bliskome istoku. Gradska sredi ta po ela su se pojavljivati tek izme u 2.000. i 1.500. god. pr. Kr. u Srednj oj Americi i Peruu, a u Sjevernoj Americi tek s dolaskom Europljana. No, postoje dvije iznimke od toga pravila u Sjevernoj Americi. Jedan od njih jest seoska kultura Hopewe ll, koja se razvila u Illinoisu i Ohiju oko 400. god. pr. Kr. i koja je gradila zadivljuju e zemljane nasipe. Druga se kultura razvila u dolini Mississippija oko 800. god. po Kr. i karakteriziraju je mali gradovi, koji su opstali sve do dolaska Europljana po etkom 16. st. Neobi no je da jedan dokaz pobija navedeni prikaz doseljavanja, prema kojemu su se prvi stanovnici naselili na krajnjemu sjeveru. Najstariji ostaci koji su do sada otkriveni potje u otprilike iz oko 18.000. god. pr. Kr., a prona eni su u sredi njemu Meksiku. Ortodoksni povjesni ari to obja njavaju zavr etkom ledenoga doba. Oni tvrde da su zbog velikih poplava, koje su nastajale krajem ledenoga doba, nestali tragovi doseljavanja na sjeveru. Usprkos tome, arheolozi vrsto vjeruju da se na ameri kome kontinentu doga ao isti postupak linearnoga razvoja kao i u Starome svijetu. Napredak ostvaren u azte koj domovini puka je slu ajnost. Tiahuanaco ne mo e biti star onoliko koliko to tvrde astronomi. U arheolo kim izvje tajima ne postoji ni ta to bi moglo upu ivati na utjecaj neke mitske Atlantide. Osim, mo da, umjetni nasipi. U srpnju 1892. mjeritelji, koji su utvr ivali grani nu crtu izme u Sjedinjenih Ameri kih Dr ava i Meksika, otkrili su divovsku umjetnu branu u dolini Animas u New Mexicu. Bil a je duga gotovo 10 km, a u nju je nekada vjerojatno mogao stati vodeni rezervoar dug oko 8 km, irok 0,5 km i dubok 6 m. Procjenjuje se da je za njezinu izgradnju bilo potrebno oko 6.000.000 - 7.000.000 m3 materijala. In enjeri su izvijestili o tragovima jo dviju golemih brana od prve udaljenih oko 12 km. Tko je izgradio te gra evine? injenica jest da to nitko ne zna. No, one nisu jedini dokaz da su na ameri kome kontinentu daleko u pretpovijesti postojali in enjeri, koji su bili skloni divovskim projektima. Drevni kanali za navodnjavanje u Pueblo Grandeu u Arizoni prvi put su otkriveni 1697. i od tada zaokupljaju pozornost arheologa. Dva su kanala bila golema. Bili su iroki 26 m i 18 m, a jedan od njih bio je dug gotovo 11 km, a drugi 14 km. Nije mogu e odrediti to nu starost tih zdanja budu i da nisu potpuno istra ena. *** Ameri ki kontinent prepun je drevnih gra evina, koje po veli ini odgovaraju onima koje je Platon pripisao djelu Atlanti ana. U Berkleyju i Oakland Hillsu pronalazimo kamene utvrde izgra ene od blokova te kih do 1 t. Monk's Mound (Redovnikov nasip.) pokraj Cahokije u Illinoisu dug je 305 m, irok vi e od 213 mi visok 30 m. Pokraj Massie's Creeka u Ohiju nalazi se kamena utvrda sa 2,5 m debelim zidovima. Iako je povr ina same gra evine prili no grubo obra ena, kamenje koje se nalazi na ulazu u tvr avu vjerojatno je bilo izlo eno velikoj vru ini tako da se otopilo i me usobno spojilo. Godine 1931. direktor Ureda za ameri ku etnologiju Matthew W. Sterling otkrio je u floridskome mo varnom podru ju pokraj jezera Okechobeeja, pomno isplaniran i potpuno povezan niz umjetnih nasipa, koji su pokrivali podru je od 2,6 km2. Na tome se podru ju nalazi i platforma visoka 9 m i duga 76 m, a gra evine su matemati ki precizno poredane.

Na fotografijama snimanima iz zrakoplova 1931. uo ene su ru evine Velikoga zida u Peruu, kamene gra evine iroke od 3,6 do 4,6 m, visoke 4,6 m i duge vi e od 80 km. Uz nju se protezalo 14 utvrda, od kojih su neke pokrivale podru je od 5,551 m2 i iji su zidovi bili visoki 4,5 m i debeli 1,5 m. Niti jedna od tih zapanjuju ih gra evina ne dokazuje da su na ameri kome kontinentu postojale atlantidske kolonije. No, one dokazuju da su Platonove tvrdnje o naprednim graditeljskim vje tinama u drevnoj pro losti bile to ne. 4. poglavlje

TAJNE U EGIPTU
INJENICA
... U EGIPTU JE CIVILIZACIJA POSTOJALA MNOGO PRIJE NEGO TO SMO DO SADA PRETPOSTAVLJALI.

Ameri ki kontinent nije jedino podru je na svijetu na kojemu se nalaze primjerci monumentalnih gra evina. U Libanonu postoji isklesani kameni blok, koji je toliko velik (te ak je gotovo 1.000 t) da ga ne mo e podignuti ni najve a dizalica na svijetu. Na i su ga preci, pak, u nepoznato doba u pro losti mogli vu i gotovo do vrha planine. Gra evina Newgrange u Irskoj, koja je starija od piramida, sastoji se od golemoga umjetnoga nasipa, unutra nje prostorije ome ene kamenjem i megalita koji je okru uju i koji su te ki nekoliko tona. Iako predstavlja doista veli anstveno graditeljsko djelo, Newgrange je samo jedan od tri sli na divovska nasipa i mno tva drugih manjih megalitskih gra evina, koje tvore ono to arheolozi nazivaju Kompleks doline Boyne. Masivni megaliti na Malti, u Britaniji, Francuskoj i mnogim drugim zemljama uspomena su na graditeljsku tradiciju, koja se e duboko u pretpovijest. Tu tradiciju naslijedile su najstarije civilizacije, a najjasnije je raspoznajemo u Egiptu. Drevni monumentalni hramovi svjedo e o egipatskoj vje tini obrade kamena. Iako su neki izgra eni od pje enjaka, mnogi su napravljeni od vrstoga granita, koji se mnogo te e obra uje. Granit se upotrebljavao i za izgradnju obeliska, kojim su faraoni obilje avali svoju vladavinu. Ti divovski prsti, koji upiru u nebo visoki su i do 30 m, a neki su od njih te ki ak nekoliko stotina tona. Nedovr en obelisk, koji se nalazi u kamenolomu u Asuanu te i je od 1.000 t. Iako nam je otprilike poznato na koji su na in obelisci klesani iz granitnoga temelja, ne znamo kako su ih na i preci pomicali - nedovr en granitni obelisk u Asuanu ne bi se mogao pomaknuti niti uz pomo najsavr enijih suvremenih gra evinskih strojeva. Mo emo samo naga ati kako su ih tek oni podizali. lanovi britanske televizijske ekipe nedavno su poku ali podignuti najmanji poznati obelisk samo uz pomo ljudske snage, kao to su to, kako se op enito vjeruje, inili egipatski graditelji. Unato velikome trudu stru njaka i prili no domi ljatoj opremi, taj poku aj je propao. Dakle, na in na koji su Egip ani u Starome Kraljevstvu podizali divovske piramide u Gizi ostaje velikom tajnom ... ali tako ne misle oni egiptolozi koji, vjeruju da su se Egip ani pri tome slu ili zemljanim rampama. Ugledan britanski graditelj Peter Hodges isklju io je mogu nost uporabe zemljane rampe, jer tada nije mogu e odr avati stabilnost strana. 7 On odbacuje teoriju o rampama od glinene opeke isti u i da bi se one pod velikim teretom uru ile. Ako su se pri izgradnji piramida doista upotrebljavale rampe, tada se odr avanje potrebne stabilnosti na njima moglo posti i samo uporabom etvrtastoga kamena. No, bez obzira na to jesu li bile zemljane, kamene ili rampe od opeke, one su trebale biti tri puta ve e od samih piramida i duga ke 7) U knjizi How the Pyramids Were Built ("Kako su gra ene piramide"), Element Books, Shaftesbury, 1989. otprilike 1.6 km, ime bi se protezale daleko izvan Gize, duboko u pustinju. Suo eni s tim prigovorom, ortodoksni su arheolozi pretpostavili da se radilo o spiralnim rampama, no u svakome slu aju problem stvara njihovo odga anje. Sastavni materijal samo jedne od rampi, koji bi uranjao u dubin u od 2 m, zauzimao bi 280 ha zemlje. Arhitekt Julian Keeable izra unao je da bi

opseg materijala nu nog za rampe, koje su se mo da koristile pri izgradnji triju glavnih piramida, iznosio najmanje 140.000 m3, a s obzirom na stvaran nagib rampe, taj opseg bi mogao biti i pet puta ve i.8 Nema naznaka da je tolika koli ina otpadnoga materijala odlo ena negdje u blizini platoa u Gizi. Drevni Egip ani, koliko nam je poznato, nisu poznavali k ota ni kolotur, koji se temelji na tehnologiji kota a. Kako su, dakle, uspjeli ne koriste i se rampama na vrh piramida odnijeti masivne blokove, koji su te ili od 2,5 do 50 t? Hodges pretpostavlja da su se poslu ili polugama, te je pokusom nastojao pokazati da se snagom poluge mo e podignuti mnogo te i teret nego to to mislimo. Zanimljivo je da gr ki povjesni ar Herodot bilje i drevnu predaju, o uporabi poluga. No, ak ako prihvatimo tvrdnju da je kamenje pomicano polugom, Hodges ne obja njava kako je ono postavljeno na potrebno mjesto opti kom precizno u. Poluga ne obja njava ni kako je Velika piramida, najve a od tri glavne gra evine u Gizi, postavljena to no tako da odgovara kardinalnim to kama ili injenicu da u sebi sadr ava vrijednost broja pi. Te male tajne nadopunjuju se injenicom da Velika piramida, kako se ini, predstavlja matemati ki preciznu reprezentaciju sjeverne polutke. Sli no su jo prije nekoliko stolje a tvrdili klasi ni pisci, to su egiptolozi odbacivali, ali to su 8) Ibid. potvrdila nova mjerenja provedena 1925. U novije doba nekoliko je autora uo ilo da jedna crta, koja prolazi kroz Piramidu, dijeli povr inu Zemlje na dvije gotovo jednake polovice, dok druga kopno i vodu dijeli na gotovo jednake polovice. O sve brojnijim zagonetkama i tajnama Velike piramide op irnije se izla e na drugim mjesti ma, a ti bi prikazi na ovim stranicama bili suvi ni.9 Osim toga, to iznena uje, piramide nisu najdojmljivije, nego su samo najpoznatiji primjerci drevnoga egipatskog graditeljskog umije a. *** Jedno od najzna ajnijih arheolo kih nalazi ta u Egiptu je Abidos, koji se nalazi u pustinji zapadno od Nila, pokraj al Balyane, otprilike 140 km sjeverno od Luksora. Taj drevni grad bio je kraljevska nekropola, a poslije hodo asni ko sredi te posve eno bogu Ozirisu. Iskopavanja koja su krajem 19. st. poduzeli Emile-Clement Amelineau i Flinders Petrie, razotkrila su niz podzemnih grobnica, koje su pripadale kraljevima prvih dviju egipatskih dinastija. Pri tome su u sjeverozapadnome dijelu nekropole otkrivene i dojmljive pogrebne gra evine od opeke. Jedna od njih bila je toliko iroka da se rasprostirala na podru ju od gotovo 0,8 ha. Danas se prilikom turisti kih obilazaka toga nalazi ta pozornost usmjerava na prekrasan Ozirisov hram iz razdoblja Novoga Kraljevstva, koji je dao izgradi 9) Vidi, na primjer, Peter T ompkin: Secrets of the Great Pyramid, Allen Lane, London, 1973., ili noviju knjigu Roberta Bauvala i Adriana Gilberta: The Orion Mystery, London, 1994; Keeper of Genesis Roberta Bauvala i Granama Hancocka (Heinemann, London, 1996.); Otisci bogova Grahama Hancocka; ili moju knjigu Martian Genesis, Piatkus, London, 1998. . . . . . . . . ... ti faraon Seti I., ali pravi misterij Abidosa odnosi se na takozvani Oseirion. Turisti ki obilazak Oseiriona esto se ne preporu a zato to se njegov ve i dio danas nalazi pod vodom, to je posljedica velikoga podizanja gornje granice podzemne vode, koja je po ela rasti od razdoblja polaganja temelja gra evine. Ipak, mo emo razumjeti za to je ta neobi na gra evina izazvala veliko zanimanje arheologa, koji su je otkrili po etkom 20. st. U Annual Report of the Smithsonian Institution ("Godi nji izvje taj Institut Smithsonian") iz 1914. godine, Edouard Naville je zaklju io da su dotada nja iskopavanja otkrila izvor Abidosa, koje je opisao gr ki geograf i povjesni ar Strabon u XVII. knjizi svojih Zemljopisnih crtica. Strabon je zapisao da se izvor nalazi pod zemljom pokraj Setijeva hrama, te da je osobito dojmljiv zbog svojih golemih kamenih blokova, koji tvore strop iznad njegovih hodnika. Ono to danas mo emo ondje vidjeti tako er ostavlja sna an dojam. Sama gra evina

potpuno se razlikuje od Ozirisova hrama, ali i od svih drugih hramova iz razdoblja Novoga Kraljevstva. Pomalo nalikuje na drevan Kefrenov Hram u dolini, koji se nalazi u Gizi. Dok se pribli avate prostoriji, za koju se pretpostavlja da je Ozirisova grobnica, mo ete vidjeti goleme stupove, te ke i do 100 t. Pokraj te "grobnice" Naville i njegov istra iva ki tim otkrili su veliki podzemni spremnik. Opisao ga je u svojemu izvje taju: "Ni ta nije upu ivalo na to da bi se ondje mogao nalaziti; njegov ulaz nalikovao je ulazima u ostale prostorije, a nakon to su ga iskopali s njegove su stra nje strane podignuli zid. Otkri e toga podzemnoga rezervoara izgra enoga od golemih kamenih plo a name e mnoga pitanja ... Nismo mogli si i do dna ... budu i da je zatrpan mno tvom velikih blokova, koji su se ondje sru ili prilikom uni tenja gra evine." O divovskim kamenim plo ama od kojih je izgra en spremnik svjedo i i Navilleov opis slomljenih komada, koji su bili te ki nekoliko tona. Uz neizbje nu usporedbu s Hramom u Gizi, izvje tava dalje: "Takozvani Hram Sfinge u Gizi oduvijek se smatrao jednom od najstarijih gra evina u Egiptu ... Iako je izgra en od sli noga, ali mnogo ve ega materijala, rezervoar u Abidosu mnogo je stariji ... Piramide su mo da izgra ene u istome razdoblju, ali u usporedbi s njime, piramida predstavlja tek hrpu kamenja, dok je rezervoar mnogo zamr enija konstrukcija. Ako se ovdje radi o najstarijoj egipatskoj gra evini ... neobi no je to ona nije ni hram ni grobnica, nego rezervoar, veliko hidrauli ko zdanje. To potvr uje pretpostavku da su drevni narodi dobro poznavali tok podzemnih voda i zakone, koji upravljaju njihovim dizanjem i spu tanjem." To je to no, osobito s obzirom na injenicu da bi samo zbog veli ine kamenih plo a danas bilo veoma te ko, ak nemogu e izgraditi ne to nalik na spremnik u Abydosu. ak da je Oseirion i njegov spremnik izgradio Seti I., kako vjeruje ve ina egiptologa, to je izniman graditeljski pothvat. Ako je doista izgra en kada i piramide u Gizi, kako pretpostavlja Naville, tada je to jo ve a potvrda o zapanjuju oj sposobnosti Egip ana Staroga Kraljevstva da podi u mnogo te e kamene blokove nego to to sami danas uspijevamo. No, postoji i tre a mogu nost, koja jo vi e produbljuje zagonetku. Ikonoklast John Anthony West, koji svojom uporno u u isticanju tvrdnji da je egipatska civilizacija mnogo starija nego to se pretpostavlja, ve dugo predstavlja trn u oku ortodoksnih egiptologa. On iznosi veoma zanimljivu teoriju o Abydosu.10 West tvrdi da je ono to danas smatramo temeljem na kojemu je Seti izgradio svoj hram, zapravo komprimirani mulj iz Nila. Polaze i od takve teorije, mo emo lako pretpostaviti da Oseirion nije bila polupodzemna gra evina, kao to je danas, nego je prvotno bio izgra en na zemlji, a potom je potonuo pod muljem iz Nila. No, tako obilna izlijevanja Nila zbila su se 10.000. god. pr. Kr., to zna i da je Oseirion star vi e od 12.000 godina, dok bi njegov spremnik mogao biti jo stariji. *** U mastabama Sakare egiptolozi su iskopali jo jednu tajnu. Me u predmetima otkrivenima u tim drevnim grobnicama nalazilo se i nekoliko vr eva uskih grla, koji su na injeni od diorita, naj vr ega kamena na zemlji. Vr evi su okrugloga tijela i dugih, uskih, elegantnih vratova. Kako su ih Egip ani izra ivali, ostaje velikom tajnom. Mastabe u Sakari najstarije su gra evine drevnoga Egipta. To su velike ru evine nekada njih grobnica kraljeva prvih dinastija, izra ene od glinene opeke. Znanstvenici se danas op enito sla u da potje u iz 2575. god. pr. Kr., ali mogu e je da su izgra ene i 3.050. god. pr. Kr. To zna i da su posude uskih grla, koje su se u njima nalazile, stare od 4.000 do 5.000 godina. 10) U njegovoj knjizi Traveller's Key to Ancient Egypt, Quest Books, Illinois, 1995. Danas nije poznata niti jedna tehnika kojom bi se mogle izraditi takve posude. Uz pomo iskaljenoga elika tek bismo uspjeli okrznuti komadi diorita. No, ak da su drevni Egip ani poznavali tu kovinu - a svi stru njaci tvrde da nisu - ne

mo emo zamisliti alat, kojim bi se mogla izdubiti unutra njost tankoga grla takve posude. Osim posuda iz mastaba, veliku tajnu predstavlja sam na in na koji su Egip ani obra ivali diorit. Kip faraona Kefrena, koji potje e iz doba Staroga Kraljevstva i koji je izra en od toga tamnoga nubijskoga kamena, ostaje jedno od najljep ih umjetni kih djela svijeta, koje krasi gotovo fotografska preciznost izrade. No, egiptolozi tvrde da su se u to doba naj vr a dlijeta izra ivala od bakra, meke kovine, kojom se nikako ne mo e obra ivati taj kamen. Egipatska tajna obrade diorita jednako je tajanstvena kao obrada granita. Nekoliko stotina tisu a posjetitelja Velike piramide u Gizi, koji svake godine odu evljeno promatraju granitni sarkofag tamnosme e boje, koji se nalazi u Kraljevoj odaji, i ne slute da on skriva veliku tajnu. Zagonetku je prvi uo io otac egiptologije, ugledan britanski arheolog Flinders Petrie, a ona se sastoji u injenici da se sarkofag mo e izdubiti iz granita samo svrdlom s dijamantnim vrhovima pod pritiskom od 2 t. Danas to posti emo bez pote ko a, ali samo uz pomo sna noga alata. Ne znamo kako su u tome uspijevali drevni Egip ani. *** Ne znamo ni kako su Egip ani oblagali bakrene posude mikroskopski tankim slojem antimona. U novije doba egipatsk e povijesti, umjetni ka djela i ostali predmeti oblagali su se obra ivanjem tankih listova kovine - zlata, srebra ili sl. To je bio grub postupak, nakon kojega su na predmetima ostajali tragovi eki a i prili no debeo sloj metalne obloge. Potpuno su druga ije obloge od antimona, koje su otkrivene na predmetima iz preddinasti koga razdoblja i razdoblja po etka Staroga Kraljevstva. Godine 1933. dr. Colin G. Fink, tada nji ravnatelj Odjela za elektrokemiju pri Sveu ili tu u Columbiji, pretpostavio je da su drevni Egip ani vjerojatno poznavali postupak elektrokemijske izmjene, koji se naziva elektroliza i koji je otkriven tek u 19. st. ini se da je ve i dio egipatske kulture obavijen sli nim tajnama. Idemo li dublje u pro lost, otkrivamo da je tehnologija naprednija, to se potpuno suprotstavlja teoriji o linearnoj evoluciji. Taj obrazac najjasnije se uo ava u najslavnijim pothvatima Egip ana - izgradnji piramida. Najstarija poznata piramida je oserova piramida u Sakari, izgra ena otprilike ezdeset godina prije Velike piramide u Gizi nakon koje je uslijedila prava manija izgradnje piramida posve enih faraonu Sneferuu." Pogled na te velike gra evine iz razdoblja po etka dinastije i iz Staroga Kraljevstva pripovijeda svoju pri u. Procjenjuje se da je opseg oserove piramide 330.048 m3. Opseg piramida u Meidumu i Dashuru, koje se pripisuju Snefruu iznosi otprilike 637.805 m3 i 1.235.243 m3. to se ti e piramida u Gizi, opseg Velike piramide faraona Kufua iznosi 2.579.531 m3 a Kefrenove piramide 2.207.885 m3. Mno go je manja od njih piramida faraona Smenkarea, tre a piramida u Gizi, iji je opseg 234.841 m3. Baza nedovr ene piramide u Zawiyet el-Aryanu, koju je vjerojatno po eo graditi Nebka, 11) Znanstvenici se neprestano sukobljavaju oko starosti egipatskih gra evina, a te je rasprave nedavno zao trila nova skupina egiptologa, koji tvrde da su neke egipatske gra evine, osobito Velika piramida u Gizi, od 4.000 do 9.000 godina starije nego se prvotno pretpostavljalo. gotovo je velik kao Kefrenova piramida u Gizi, a da je bila dovr ena, opseg bi joj sigurno bio ve i. No, u kasnijim se razdobljima jasno uo ava nazadak. Nakon tih gra evina nije podignuta nijedna piramida koja se mogla pohvaliti opsegom oserova djela, osim mo da piramide faraona Sesostrisa II. u Dashuru (288.069 m3) iz razdoblja Srednjega Kraljevstva. Neke novije piramide imaju opseg 191.000 m3, dok ve ina ne dose e opseg ve i od 76.400 m3. Veli ina, naravno, ne predstavlja sve, no nakon velikoga graditeljskoga napretka slijedi jednak obrazac prop adanja. Drevne egipatske piramide danas s ponosom privla e pozornost milijuna turista. Ve ina novijih gra evina tek su ne to vi e od gomile kr a. ini se da su Egip ani nekada poznavali tajnu izgradnje monumentalnih gra evina - kao i nekoliko drugih tajni - a zatim su je postupno zaboravili. No, gdje su Egip ani uop e nau ili te tajne? Povijest drevnoga Egipta u najmanju je ruku neobi na. ak i najortodoksniji egiptolozi priznaju kako je mogu e da je egipatska

kultura iznikla potpuno oblikovana u dolini Nil a otprilike 3.100. god. pr. Kr. Sami Egip ani u to nisu vjerovali. Platon je izvijestio da su njihovi sve enici tvrdili da je njihova dr ava osnovana otprilike 1.000 godina nakon osnutka Atene, dakle oko 8.600. god. pr. Kr. Tekstovi otkriveni u Egiptu navode na jo starije podrijetlo. Sa uvani zapisi sadr ani su u popisu kraljeva, koji je sastavio sve enik Maneton, a on je ivio izme u 347. i 285. god. pr. Kr., te u Torinskome papirusu, rukopisu koji potje e iz otprilike 1.400. god. pr. Kr. *** *** Stariji od tih izvora sadr i popis poznatih faraona iz razdoblja dinastije, ali navodi da su takozvanoj egipatskoj pretpovijesti postojala tri razli ita dinasti ka razdoblja. Prvo razdoblje obuhva a liniju preddinasti kih kraljeva, koji su vladali 13.420 godina. Drugo je razdoblje vladavine "kraljeva Horusa" (to no zna enje toga pojma nije jasno), koje je trajalo 23.000 godina. Posljednje razdoblje, kako se tvrdi u Torinskome papirusu, bilo je razdoblje polubogova, ali budu i da je papirus o te en, nije poznato koliko je ono trajalo. Maneton tvrdi da su preddinasti ki faraoni vladali oko 13.777 godina, dok su kraljevi Horus i polubogovi vladali sljede ih 15.150 godina. Dakle, ovisno o izvoru koji prihva ate, Egip ani osnutak svoje kulture smje taju izme u 9.000. i 37.000. god. pr. Kr. Iako suvremeni egiptolozi podrijetlo i imena poznatih faraona iz preddinasti koga i razdoblja Staroga Kraljevstva temelje na ta dva izvora, oni odbacuju gore navedene tvrdnje kao izmi ljotine. U tome im, pak, poma u arheolo ki d okazi. Iako tragovi naseobina u dolini Nila datiraju iz 18.000. god. pr. Kr., nema nikakvih tragova o naprednoj civilizaciji prije 3.100. god. pr. Kr.... osim ako povjerujete onome to su geolozi rekli o Sfingi. Rasprave o starosti Velike sfinge u Gizi pri vukle su toliko veliku pozornost javnosti da o njima nije potrebno govoriti na ovome mjestu.12 No, u osnovi se radi o sljede emu. Ameri ki 12) Zainteresirani itatelji mogu prona i op irnije izvje e u mojoj knjizi Martian Genesis; i u izvrsnoj knjizi E.F.Malkowskog Prije Faraona) profesor geologije, Robert Schoch, bio je pozvan da odredi starost Sfinge - za koju egiptolozi pretpostavljaju da potje e iz razdoblja Staroga Kraljevstva - na temelju tragova, koji su nastali o te enjem uslijed vremenskih prilika. Schoch i drugi geolozi, koji su pregledali gra evinu, zaklju ili su da su tragovi posljedica ki e, a ne abrazije pijeskom, kao to se do tada vjerovalo. Na temelju toga, Schoch je utvrdio da Sfinga potje e iz razdoblja od 7.000. do 5.000. god. pr. Kr. Neki drugi stru njaci pretpostavljaju da bi mogla biti ak i 5.000 godina starija. Ta otkri a ostaju sporna, no takvima ih ve inom smatraju egiptolozi, a ne geolozi. No, uz napredne graditeljske, in enjerske i mnoge druge tehni ke vje tine, za koje postoji neo ekivano mno tvo dokaza iz preddinasti koga i razdoblja Staroga Kraljevstva, ona potvr uju Platonovu tvrdnju da je u Egiptu postojala civilizacija mnogo prije nego smo do sada pretpostavljali. 5. poglavlje

ZAPANJUJU A OTKRI A
INJENICA U LEDENOME DOBU DOISTA SU POSTOJALI NARODI, KOJI SU IZVODILI VELIKE GRADITEUSKE POTHVATE...

ini se da su i u drugim dijelovima svijeta civilizacije postojale veoma rano u pretpovijesti. U Starome zavjetu pi e da je Bog obe ao hebrejskome ratniku Jo ui da e osvojiti grad Jerihon ako bude spreman isprobati prili no neobi nu vojnu strategiju. Trebao je, naime opkoliti grad i est dana s vojskom kru ili oko njega. Sedmoga dana trebao je mar irati sedam puta pod vodstvom sedam sve enika, koji su imali nositi Kov eg Saveza i svirati u sedam truba od ovnovih rogova. Posljednja uputa bila je: "... a sve enici neka trube u trublje. Pa kad ote u i zatrube u rog ovnujski, neka sav narod, im uje glas

trube, podigne silnu bojnu viku. I sru it e se gradski bedemi..." Jo ua je u inio kako mu je Bog rekao i zidine grada su se doista sru ile. O tome velikome udu posvjedo ilo je otkri e britanskih arheologa pod vodstvom Kathleen Kenyon, koji su 1952. zapo eli iskopavanja na Mrtvome moru, na mjestu gdje se nekada nalazio Jerihon. Kathleen Kenyon opisala je to otkri e "nevjerojatnim". Iako je Jo uina vojska stigla do grada 1425. god. pr. Kr., Jerihon je postojao davno prije toga. Otkriveni su ostaci iz razdoblja mezolita, a metodom datiranja radioaktivnim ugljikom ustvrdilo se da potje u iz otprilike 9.000. god. pr. Kr. - samo 600 godina kasnije nego Platonova navodno mitska Atlantida. Prona en je siguran dokaz da je u gradu oko 8.000. god. pr. Kr. ivjela organizirana zajednica. Tada su, a mo da i prije, golemi kameni zidovi, debeli 4 m i visoki 3 m, okru ivali zdanje koje se prostiralo na 4 ha. U njegovu sredi tu nalazilo se graditeljsko remek-djelo, to jest vrst kameni toranj s unutra njim spiralnim stubi tem ... iji je dio duga ak 9 m nakon gotovo 10.000 godina ostao netaknut. No, napredak Jerihona nadilazi njegove slavne utvrde. Kathleen Kenyon otkrila je i neobi ne kipove ljudi, koji su izra eni inovativnom tehnikom. Naime, preko lubanje se oblikovao gips ime se postigao zastra uju e vjeran prikaz. Grad Niniva, koji je toliko star da se ak spominje u Knjizi Postanka, bio je smje ten na isto noj obali Tigrisa nasuprot dana njem Mosulu u Iraku. Izrastao je u najve e gradsko sredi te drevnoga Asirskoga Carstva. Iako nisu potpuno spremni prihvatiti teoriju da potje e gotovo iz razdoblja stvaranja svijeta, arheolozi vjeruju da je osnovan u 7. tisu lje u pr. Kr. Do razdoblja Asirskoga Carstva gradske zidine su se rasprostirale na daljinu od 11 km, a na nekim su mjestima bile debele ak *** nevjerojatnih 45 m. Na njima se nalazilo trideset velikih vrata, od kojih su neka uvali kameni kolosi. Briljantan orijentalist Claudius J. Rich postao je 1820. god. prva osoba koja je istra ila Ninivu. Poslije su je iskopavali francuski arheolozi, a 1846. i 1847. istra ivanja je provodio ugledan engleski arheolog Henry Layard, koji je otkrio Sanheribovu pala u. Layard je sa sobom u Englesku odnio neprocjenjivu zbirku kamenih bas-reljefa, nekoliko bron anih i na tisu e plo a od ilova e ispisanih klinastim pismom. No, tek kada je istra ivao u Nimrudu, prvotnome glavnome gradu Asirije, Layard je nai ao na svoje najintrigantnije otkri e neobi an kristalni predmet. To je bio disk, ne potpuno okrugao budu i da je odstupanje izme u kra eg i du eg promjera iznosilo oko 6 cm. Jedna strana diska bila je plosnata, dok je druga bila gotovo konveksna, kao da ju se poku alo obraditi nekim preciznim alatom. Iako je bio dosta uni ten, pokazivao je tragove dvanaest upljina u kojima su se nekada nalazili kondenziran i plinovi ili teku ine. Arheolozi su isprva zaklju ili da je to bio ukrasni predmet, ali se nakon toga za njega zainteresirao David Brewster. On je bio ugledan kotski lije nik, poznat po pokusima na polju optike i polarizirane svjetlosti. Danas se najvi e pamti kao izumitelj kaleidoskopa i ovjek koji je prvi proizveo trodimenzionalne slike uz kori tenje modificiranoga stereoskopa. Brewster je pregledao predmet i 1853. izjavio da se radi o veoma dobro izra enoj opti koj le i.* No, to nije bilo jedino otkri e. Otprilike sedamdeset pet sli nih le a iz razli itih razdoblja povijesti poslije je otkriveno na nalazi tima od sredi nje Turske do Krete i Troje. Ortodoksni znanstvenici danas tvrde da se radi o ukrasima za prostorije. *) vi e o tome u knjizi "Kristaln o sunce", Robert Temple. *** Ortodoksni arheolozi ne mogu shvatiti to je opti ka le a radila u drevnome Nimrudu. No, neshvatljiva je i drevna, ljudskom rukom obra ena staklena plo a te ka 8,8 t, otkrivena u Beth She'arimu jugozapadno od Galileje. U suvr emeno doba proizvode se stakla sli ne te ine, ali veoma rijetko i za posebne svrhe, poput le a divovskih teleskopa. Suo eni s otkri em zup anih kamenih diskova promjera 16,5 cm u dolini rijeke Santa Ana u podru ju Venture u Kaliforniji, arheolozi to rje avaju tako to ih nazivaju "obrednim

predmetima". U ovome, kao i u mnogim drugim slu ajevima, znanstvenici su morali priznati poraz. injenica jest da nitko ne zna emu su to no slu ili ti diskovi stari vi e od 8.000 godina. Obratite li pozornost na ono to Michael A. Cremo i Richard L. Thompson prikladno nazivaju "zabranjenom arheologijom" 13 - otkri a koja se ne uklapaju u priznatu paradigmu nego se zanemaruju, obja njavaju druga ije ili odbacuju kao krivotvorine - otvorit e vam se potpuno nova i neo ekivana slika drevnoga svijeta: + Na babilonskoj plo i od ilova e opisan je izvediv test trudno e. On uklju uje umetanje u vaginu vunenoga tampona prethodno umo enoga u bilje. Kad se izvadi i umo i u otopinu stipse, tampon, ako je ena trudna, postaje crven. + Narod Maya iz Ju ne Amerike znali su bu iti zube i zatvarati upljine metalnim plombama. 13) u naslovu njihovog izvanrednog djela Zabranjena arheologijaSkrivena povijest ljudske rase - izdanje Bhaktivedanta Institut, San Diego 1993. + Ljudi su krojili odje u ve 20 000. god. pr. Kr. Prona en je alat koji su pritom koristili. Iskopavanjima triju grobnica u Sunghiru u Rusiji 1964. ustanovilo se da su tamo nji stanovnici nosili e ire, ko ulje, hla e i mokasine. Iskopavanjima na pretpovijesnome humku u fatal Huyuku u sredi njoj Turskoj otkriveni su komadi platna, koji su vjerojatno pripadali enskoj suknji. + Ljudi koji su ivjeli u pilji duha u sjevernome Tajlandu oko 9.000. god. pr. Kr. sadili su grah, gra ak, bundevu i vodeni kesten. Poznato je da su u istome razdoblju u Palestini pripadnici kulture Natufjen koristili srp, iako nije potpuno jasno jesu li sadili ito ili samo ubirali divlju ljetinu. + Zemljovidi se izra uju ve najmanje 12.000 godina. Godine 1966., u Mezhirichu u Ukrajini otkriven je zemljovid uklesan na mamutovoj kljovi. Procjenjuje se da potje e iz 10.000. god. pr. Kr., a na njemu je prikazan niz ku a uz lokalnu rijeku. + U isto doba upotrebljavale su se i glinene posude. Lijep primjerak otkriven je u pilji Ishigoya na japanskom e otoku Honshuu. Drugi vr evi otkriveni na otoku bili su 1.000 godina stariji (11.000. god. pr. Kr.). + Nedavna istra ivanja pokazala su da se u kamenome dobu proizvodio sir, jogurt i fermentiralo vino.14 + Na dolmenu iz razdoblja neolita na Ile de Gavr'in isu u francuskoj pokrajini Bretanji izrezbareni su otisci prstiju u prirodnoj veli ini. Na ve ini rezbarija otisci prstiju veoma na 14) Vidi knjigu Ancient Inventions ("Drevni izumi".) Petera Jamesa i Nicka Thorpea, Michael O'Mara Books, London, 1995. likuju onima u suvremenim policijskim datotekama. Dvije rezbarije prikazuju djelomi an otisak ljudskoga dlana. U lanku u asopisu Chronique Medicale navodi se da su rezbarije vjerojatno slu ile kao identifikacijske oznake plemenskih starje ina. + Najstariji bumerang, oru je za lov veoma specifi noga i neobi noga aerodinami kog oblika, izra en je prije 21.000 godina, a nije otkriven u Australiji nego u Poljskoj. + Prije 20.000 godina izra ivane su uljanice. One su se mo da upotrebljavale i prilikom kirur kih operacija na ljudskome mozgu, koje su se obavljale otprilike u isto doba. Postoji drevna tradicija uporabe anestetika, kao to je mandragora, koja u odre enim koli inama na pacijente djeluje tako da ih imobilizira i u ini neosjetljivima na bol. + Zapanjuje injenica da se u Srbiji bakar iskopavao prije kremena. Rudnike bakra pronalazimo na jezeru Superior, u Kaliforniji, Arkansasu, New Mexicu, Missouriju, Illinoisu, Indiani, Georgiji, New Jerseyju i Ohiju, gdje su otkrivene i pretpovijesne topionice eljeza. Pokraj Broken Hilla u Zambiji iskopavao se mangan. Ugljen otkriven na tome podru ju analiziran je metodom datiranja radioaktivnim ugljikom, koja je pokazala da su rudnici bili u funkciji prije 28.130 godina. + Godine 1987., Lawrence Barfield i Mike Hodder, arheolozi sa Sveu ili ta u Birminghamu zaklju ili su da je nasip od rastopljenoga kamenja iskopan u blizini gradskoga potoka bio pretpovijesna sauna. Od tada su i na drugim mjestima u Britaniji otkrivena sli na nalazi ta.

*** + Konj je u Europi pripitomljen otprilike prije 15.000. god. pr. Kr. Slikanja u pilji u La Marcheu u Francuskoj jasno prikazuje zauzdanoga konja. Sli an prikaz pronalazimo i Grotte de Marsoulasu i St. Michel d'Audryju. + Arheolozi, koji su iskopavali tumulus u Novoj Kaledoniji i na Otoku borova na jugozapadu Tihoga oceana, otkrili su vi e od 400 umjetnih cementnih valjaka, promjera od 100 do 190 cm a du ine oko 254 cm. Nije poznato za to su se upotrebljavali ti cilindri, a bili su posuti zemljom kremenja om i eljeznim ljunkom. Datiranje radioaktivnim ugljikom pokazalo je da su stari 13.000 godina. + Na Jukatanu, u Novome Zelandu, Keniji i Malti postoje poplo ane pretpovijesne ceste. U ri Lanki postoji vodena cisterna, ija je povr ina jednaka povr ini enevskoga je zera. U Iranu su prona eni podzemni akvedukti, stari nekoliko tisu a godina, koji su ukupne du ine 272.000 km. Kapetan G. E. H. Wilson pisao je 1932., u svojoj knjizi Man (" ovjek"), o izgubljenoj civilizaciji iz doline Rift u Isto noj Africi. Tragovi te civilizacije rasprostiru se na podru ju dana nje Tanganjike, Etiopije, Ugande, Kenije i Sjevernoga Zimbabvea, a uklju uju platoe, drevne kanale, odvodne sustave, kilometre cesta i sustave navodnjavanja, koji su uklju ivali ak i sustave skretanja rijeka. Godine 1940., Froelich G. Rainey i Magnus Marks iskopavali su nalazi te iz neolita pokraj Ipiutaka u Arkti kome krugu. Pri tome su otkrili ostatke oko 600 ku a, uz naznake da ih na istome mjestu postoji jo 200. Shvatili su da su nai li na pretpovijesnu metropolu. Grad se nalazio na veoma dobrome polo aju, na podru ju od oko 2 km. Predmeti i umjetni ka djela prona ena na tome mjestu bili su "bogato ure eni i vje to izrezbareni ... odavali su veliko umije e izrade." Arheolozi su bili uvjereni da to otkri e ne mo e pripadati ni jednoj poznatoj predeskimskoj kulturi, pa su zaklju ili da su ljudi, koji su izgradili taj grad, sigurno stigli iz drugoga podru ja. Pretpovijesne kamene gra evine na otoku Ponapeu i nekoliko drugih susjednih otoka u Tihome oceanu, upozoravaju na prisutnost druge nepoznate civilizacije. lan Kraljevskoga geografskoga dru tva, F. W. Christian, opisao ih je krajem 19. st. sljede im rije ima: "Uz rub mora... rasprostire se masivan gat. Na drugim otocima nalaze se ostaci drugoga drevnoga morskoga zida. Najizvanrednije su ... ru evine na otoku Tanacku. Obala je zatrpana masivnim kamenjem irokim oko 2 m, a isto toliko se uzdi e iznad plitke vode. Iznad njega nalazi se zapanjuju i primjer divovske gradnje - velik zid visok 6 m i debeo 3 m." Christian nastavlja opisom raznih zdanja, iji su zidovi visoki do 12 m, i prikazuje veliki podzemni svod na ijemu su vrhu goleme bazaltne plo e. Oko Ponapea nalazi se vi e od 90 umjetnih otoka, koji pokrivaju otprilike 29 km2. Skupina tih otoka za ti ena je grebenom, koji je, me utim, slomljen na istoku, gdje su drevni graditelji izgradili golem gat, koji se prote e prema jugu na udaljenost od 4,8 km. Bazalt upotrebljavan za ve inu tih radova bio je dopreman s udaljenosti od pedeset kilometara. Umjetni o toci podignuti su na bazaltnim platformama od 1,5 do 3 m iznad morske razine, a nad njima su golemi zidovi - u Nan Tauachu taj zid je visok 9 m i irok 3 m. U lanku u asopisu American Antiquarian te su konstrukcije opisane kao "pretpovijesna svjetska uda." U asopisu Geographical Review iz 1928., objavljen je izvje taj o otkri u drevnih ru evina u Kevkenes Daghu u Maloj Aziji. Taj veliki grad na osami, koji je izgradila potpuno nepoznata kultura, bio je tri puta ve i od Boghaz Koija, drevnoga hetitskoga glavnoga grada. Visoke utvrde iroke 4 m, zatvarale su podru je od 3,9 km2. U izvje tajima iz dvadesetih godina 20. st. govori se o gradovima, hramovima i spomenicima skrivenima u umama bogatim dolinama, koje se rasprostiru uz obalu od Hondurasa do Jukatana. Ti ostaci opisani su kao iznimno vje to isklesani monoliti i divovsko kamenje, koji su prekriveni ukrasima i hijeroglifima, koji podsje aju na egipatsku, indijsku, pa ak i kinesku umjetnost. Nepoznati autor lanka objavljenog u Pan-

American Magazineu pretpostavio je da bi se tu moglo raditi o ostacima Atlantide. Vidjet ete za to. *** Yonaguni je mali otok smje ten jugozapadno od Okinawe u japanskome arhipelagu. Godine 1988. skupina ronilaca pod vodstvom Kinachira Aratakea otkrila je na dnu mora, na dubini od gotovo 24 m uz obalu Yonagunija, golemu kamenu gra evinu. Utvrdilo se da je duga 183 m, iroka 137 m i visoka 27 m. Lokalni stru njaci zaklju ili su da se radi o prirodnoj formaciji. Deset godina nakon toga stru njaci vi e nisu u to bili sigurni . Prvi geolog, koji je istra io to nalazi te, bio je prof. Masaki Kimura sa Sveu ili ta u Ryuku u Okinawi. On je u travnju 1998. otkrio gra evinu, koja je bila podijeljena na pet razli itih slojeva, i zaklju io da ju je izgradio ovjek. Naime, podvodne fotografije i videozapisi razotkrili, su stepenasti spomenik nevjerojatnih proporcija, koji je nalikovao ziguratu. Svaka stuba bila je visoka oko 1 m i imala je jasno isklesane rubove i kutove. Izme u ostalih zanimljivosti, ondje se nalazio i nadsvo en prolaz, dva monolita i odvodni kanali. Daljnja istra ivanja dovela su do otkri a manjih zigurata, koji su bili smje teni u blizini glavne gra evine. Svaki od njih bio je oko 9 m irok i visok 2 m, a bili su izgra eni od stepenastih plo a. Ronioci su otkrili i svojevrsnu cestu, koja je okru ivala glavnu gra evinu. Ameri ki geolog Robert Schoch, koji je predlo io novo datiranje Sfinge, sudjelovao je u ronila kome istra ivanju Spomenika iz Yonagunija. Poslije je izjavio da, iako je mogu e da je takva gra evina nastala kao posljedica erozije vodom i cijepanja stijena, nije nikada vidio ne to sli no. Profesor Kimura bio je jo izravniji. On je tvrdio da, ako su o tre stube nastale prirodnom erozijom, na morskome dnu tada trebaju biti tragovi krhotina. No, nema ih. Sudionici ekspedicije zvu noga imena "Tim Atlantida", izradili su videozapise toga nalazi ta i zaklju ili da je spomenik, iako je mo da doista nastao prirodnim putem, sigurno bio naknadno obnovljen. Drugim rije ima, davno u pretpovijesti netko je otkrio prikladnu stijenu i odlu io je naprednim graditeljskim tehnikama oblikovati na eljeni na in. Me utim, ako su gra evine kompleksa u podmorju Yonagunija doista izra ene ljudskom rukom, nije poznata nijedna japanska civilizacija, koja bi ih mogla stvoriti. G eolozi pretpostavljaju da nalazi te iznad mora potje e iz 8.000. god. pr. Kr. (Odnosno, izme u 8.000. i 10.000. god. pr. Kr.) Ortodoksni pretpovjesni ari tvrde da su najnaprednije kulture u Japanu toga doba bile male skuplja ko-lova ke skupine. Kako prof. Kimura isti e, nije mogu e da su njezini pripadnici mogli izgraditi ili barem obnoviti Spomenik iz Yonagunija. Za takav pothvat, tvrdi dalje, bili su potrebni strojevi. Amerikanac William R. Corliss na briljantan na in opisuje temeljnu situaciju: "Najimpresivniji su... veliki napu teni gradovi, ije ru evine le e u usamljenim ravnicama Male Azije, visoko u Andama i na olujnim obalama Arktika. Ondje se nalaze tragovi velikih civilizacija, koje su nekada cvjetale i podizale veli anstvene zidove, gra evine i spomenike. Mo da smo suvi e odu evljeno klicali Grcima i Rimljanima."15 Platon je opisao Atlanti ane kao obrazovane pripadnike pomorske kulture, koji su pripitomili konja, izvodili velike in enjerske radove i gradili velike gradove. Nosili su odje u, iskopavali rude i upotrebljavali kovine, bavili se poljoprivredom, pili vino i imali svojevrsnu centraliziranu politi ku strukturu. Svakome tko slijedi op eprihva enu teoriju o pretpovijesti, to e zvu ati poput fantazije. 15) Navod iz njige Williama R. Corlissa: Ancient Man: A Handbook of Puzzling Artifacts ("Drevni ovjek: priru nik o zagonetnim predmetima"), The Sourcebook Project, Glen Arm, MD, 1980. *** No, kao to smo vidjeli, u ledenome dobu doista su postojali narodi koji su izvodili velike graditeljske radove, nosili odje u, iskopavali rude i upotrebljavali kovine, obra ivali polja, pili vino i imali neku vrstu centralizirane politi ke strukture. ak se

ni njihova izobra enost vi e ne ini toliko nemogu om. Iako se Sumeranima pripisuje izum pisma u etvrtome tisu lje u pr. Kr., dva ameri ka znanstvenika u svojoj studiji iz 1979. godine misle druk ije. Allan Forbes ml. i T. R. Crowder temeljito su analizirali neke od neobi nih znakova, koji se iznova pojavljuju u piljskoj umjetnosti razdoblja mla ega paleolitika. Za razliku od drugih umjetni kih djela, ini se da ti znakovi ne predstavljaju izravne prikaze - odnosno, ne nalikuju prikazima ivotinja, ljudi ili predmeta. Forbes i Crowder najprije su prihvatili, a potom odabrali mogu nost da se njima ozna avalo osobno vlasni tvo, da su to bile lova ke oznake ili podsjetnici. Nakon toga su usporedili te znakove s onima koji su sadr ani u nekoliko prvih pisama gr kim, ninskim i znakovima iz doline Inda - te su uo ili neke sli nosti, koje su bile dovoljne z a potvrdu teorije da su se kasnija pisma razvila iz pretpovijesnih znakova iz pilja. Na temelju toga mogli su zaklju iti samo jedno, to su istaknuli u svojemu radu objavljenome u asopisu World Archaeology: "Jedina preostala mogu nost jest pismo - prete a pisma, koje se u osnovi ne razlikuje od znakova prvih pisama." Kada bismo jo samo mogli prona i dokaz o pomorskome umije u, tada bi Platon mo da kona no bio osve en.

6. poglavlje

DREVNI POMORCI
INJENICA NA ZEMLJOVIDIMA IZRA ENIMA MNOGO PRIJE KOLUMBOVIH PUTOVANJA PRIKAZANE SU OBJE AMERIKE, TE ARKTI KA I ANTARKTI KA MORA.

Otok Pitcairn je izoliran, vulkanski otok u Tihome oceanu udaljen 2.160 km od Tahitija. Nazvan je prema pomorcu koji ga je prvi ugledao 1767., a danas je poznat po najtragi nijoj pobuni koja se ikada dogodila na nekome britanskome brodu. Brod Bounty u slu bi Njezina Kraljevskoga Veli anstva, bio je transportni brod Kraljevske mornarice te ak 215 t, koji je potkraj 18. st. odvozio stabla kruhovca s Tahitija, kako bi se ona presadila na zapadnoindijsko oto je. Brod je plovio na Tahiti pod zapovjedni tvom Williama Bligha, biv ega suputnika slavnoga istra iva a kapetana Cooka. Brod pun stabala kruhovca, koji se vra ao na Jamajku, pribli avaju i se otoku Tonga, 28. travnja 1789. oteo je dokapetan Fletcher Christian. Bligh je potjeran na pu inu u amcu s osamnaest odanih lanova posade. Christian je s Bountyjem otplovio na Pitcairn, gdje je, s osam pobunjenika i velikim brojem tahi anskih mu karaca i ena, istovario teret i potom zapalio brod. Otok pomalo tropskoga izgleda inio im se poput raja, pa su na njemu ustanovili koloniju, koja je otkrivena tek 1808. Pre ivjela posada Bountyja, iji potomci i danas sa injavaju populaciju otoka Pitcairna, nisu bili prvi pomorci koji su se nasukali na tom oto i u u Tihome oceanu. Na natpisu na stijeni (koji je otkriven tek 1870. i od tada se nezaslu eno grubo zanemaruje) pi e: "Na a posada, koja je zbog oluje pretrpjela brodolom, stigla je do kopna, Bogu hvala. Mi smo ljudi iz podru ja Manu. tujemo Raa u skladu sa svetim zakonom. Promatramo sunce i kli emo." Manu je brdsko podru je u Libiji. Natpis na Pitcairnu napisan je na libijskome narje ju drevnih Egip ana. *** Po etkom 20. st. na polju trstike u Hambledonu u Australiji iskopan je kameni skarabej, drevnoegipatski simbol sre e. Godine 1908. zemljoradnik u mjestu zapadno od Cairnsa kopao je rupu za ogradu i pri tome iskopao egipatski nov i , koji potje e iz doba vladavine Ptolemeja X. (107.-88. god. pr. Kr.).

Nakon otkri a hijeroglifskih rezbarija 80 km ju no od Sydneyja, prof. R. Gilroy, direktor Povijesnoga muzeja Mount York u Mount Victoriji, izjavio je da su drevni Egip ani mo da posjetili Australiju. U lanku objavljenome krajem 19. st. u uglednome asopisu Science, tvrdi se da su drevni Egip ani razvili brodsku eljeznicu preko Istama (Korintske prevlake u Gr koj). Osim injenice da su se umjesto metalnih tra nica koristile tra nice od ispoliranoga granita, to izvanredno in enjersk o djelo veoma je nalikovalo suvremenim ina icama. Sli na pruga vjerojatno je postojala i za prijevoz brodova preko Sueske prevlake. Prema asopisu Journal of the Polynesian Society16, tetova e na bradi, koje su bile popularne me u enama Gornjega Egipta na prijelazu u 20. st., potpuno su nalikovale teto vazama ena s Novoga Zelanda. Jo je neobi nije i da ornamenti otkriveni na nekima od najstarijih egipatskih mumija potpuno nalikuju najstarijim tradicionalnim dekorativnim uzorcima maorske kulture. Egip ani nisu bili vje ti pomorci. Iako na plat ou u Gizi postoje mnoge jame za drevne brodove, a u dvjema od njih, koje su iskopane 1954., nalazili su se ak i ostaci brodova, ve ina egiptologa pretpostavlja da je njihova svrha bila samo simboli na. Oni smatraju da su ti brodovi slu ili za prijevoz faraona nakon smrti na njihovu putovanju do zagrobnoga ivota ili, do zvijezda. Rijetki, pak, vjeruju da su to doista bili pravi brodovi, koji, dodu e, nisu plovili dalje od Nila. Od stru njaka bi bilo previ e o ekivati da pretpostave da su drevni Egip ani posjetili Novi Zeland. Ipak, postoji vrst dokaz da su drevni Egip ani putovali mnogo dalje nego to im to priznaju egiptolozi. *** Najve a pomorska civilizacija u drevnome Sredozemlju bila je minojska Kreta, koja se prema op eprihva enoj kronologiji razvila oko 2 750. god. pr. Kr. To je bila doista velika kultura. Kada je Arthur Evans po etkom 20. st. iskopavao Minosovu pala u u Knososu, otkrio je dokaz o neprekinutome graditelj 16) Izdanje 13. iz 1904. skom i umjetni kom razvoju od razdoblja neolita. Sama pala a bila je veli anstvenija od svih gra evina drevnoga Egipta. Imala je oblik etverokutnoga kompleksa soba i hodnika okupljenih oko velikoga sredi njega dvori ta. S velikoga trijema s dvanaest stupova, koji je bio okrenut prema moru, ulazilo se u sredi nje dvori te i pravokutno kazali te na otvorenome, to upu uje na profinjene oblike zabave. U isto nome krilu prvotno su postojala etiri, a mo da je bilo i pet katova, koji su se uzdizali iznad padine doline. Na jugoistoku su bili stanovi, opremljeni teku om vodom, koja je tekla ak i u zahodima. Do kata pala e vodilo je iroko stubi te. U sjeveroisto nome dijelu nalazili su se uredi i spremi ta. Na zapadu pala e bila su spremi ta u kojima su se uvale brojne posude za ulje, od kojih su neke bile vi e od 1,5 m. U jednoj od dvorana za odr avanje sve anosti nalazilo se prekrasno prijestolje od gipsa. Svjetlost je obasjavala dvoranu kroz iznimno domi ljat sustav otvora na stropu, dok je s trijemova sa stupovima tijekom vru ih kre anskih ljeta dopirao ugodan povjetarac. Vanj tinu i unutra njost te velike pala e ukra avale su prekrasno obojene freske. Nedvojbeno najljep a lon arija toga doba potje e iz Krete. Iznimnom vje tinom i naprednim tehnikama djelatnost izra de lon arije dosegnula je savr enstvo, tako da su posude esto bile tanke gotovo poput ljuske jajeta. Ta je djelatnost bila nadaleko poznata i cijenjena. Primjerci minojske lon arije otkriveni su posvuda uz Egejsko more sve do Cipra, Egipta i Levanta. Kultura se razvijala zahvaljuju i trgovini. Zlatari su izra ivali estetski iznimno dragocjena djela. Poznavali su tehnike granulacije i filigranstva. Od izrezanih i pre anih zlatnih listova oblikovali su perle i druge oblike za ogrlice i dijademe. Zlatom se esto ukra avala i odje a. Minojski obrtnici postali su poznati po svojoj vje tini obrade dragoga kamenja. Za razliku od drugih carstava toga doba, minojski vladari nisu gradili utvrde. Za to jednostavno nisu imali potrebe. Njihova se vojna snaga, ba kao i gospodarska, vrsto temeljila na kontroli pomorskih putova. Poput Britanije 19. st., svojim mo nim brodovljem odr avali su sigurnost otoka - a takva se politika provodila otprilike do 1.400. god. pr. Kr., kada je

minojska kultura uni tena u napadu s kopna. Do tada su Minojci bili gospodari plovidbe Sredozemnim morem, a mo da ak i morima cijeloga svijeta. Ameri ki povjesni ar smatra da su svoju vje tinu dugovali jo ve oj pomorskoj civilizaciji, koja je postojala u ledeno doba. *** Charles Hapgood je profesor na koled u Keen State u New Hampshireu, ija je specijalnost povijest znanosti. U jednoj od njegovih prvih knjiga, Earth's Shifting Crust ("Pomicanje zemljine kore") nalazi se indosament Alberta Einsteina, koji je zapisao da su u knjizi sadr ane: "ideje koje su iznimno zna ajne za sve to je vezano uz povijest zemljine povr ine". Hapgood je tako er iznio ideje, koje su zna ajne za na e razumijevanje pretpovijesti. Na primjer, on vjeruje da je u pradavno ledeno doba, davno prije pojave poznatih povi jesnih kultura Sumera, Egipta, Gr ke i Rima, postojala drevna civilizacija, koja je bila mnogo naprednija od navedenih. Ta je civilizacija odr avala trgova ke veze po itavom svijetu, a mo da je to bila i svjetska kultura, u smislu da su dru tvene i ekonomske zamisli, koje su ve inom nastale u Britaniji i Sjedinjenim Ameri kim Dr avama, danas temelj zapadne kulture, koja prodire u gotovo svaki kutak na ega planeta. Hapgood je zaklju io da je ta civilizacija iz ledenoga doba vjerojatno bila mnogo naprednija - barem u nekim aspektima od prvih velikih kultura u drevnome Egiptu, Babilonu, Gr koj i Rimu. Doista, on pretpostavlja da je na podru ju astronomije, navigacije, matematike, izrade zemljovida i izgradnje brodova, bila naprednija od bilo koje zemlje na s vijetu prije osamnaestoga stolje a po Kr. Vjeruje da su znanstvenici pretpovijesne civilizacije mogli to no izra unati trajanje Sun eve godine, uz odstupanje od samo dvije sekunde ... da su njezini geografi precizno mjerili opseg Zemlje ... da su njezini matemati ari poznavali sfernu trigonometriju ... da su njezini astronomi znali za Jupiterove mjesece i Saturnove satelite. Na temelju postignu a te civilizacije, Hapgood je zaklju io da su imali organiziran sustav vladavine i razli ite izvore gospodarskih prihoda. Uvjeren je da se navigacija razvila do savr enstva, pa su njezini stanovnici istra ivali mora Arktika i Antarktika, to je na a kultura uspjela u initi tek u 19. st. Siguran je da su otkrili prakti an na in izra unavanja zemljopisnih du ina, to smo mi u inili tek u 18. st. S obzirom na op eprihva enu znanstvenu paradigmu na kojoj se obrazovao i sam profesor, to su doista neobi na uvjerenja. No, Hapgood tvrdi da za njih postoje vrsti dokazi. Svaki njegov zaklju ak temelji se na detaljnoj analizi d revnih zemljovida, koji su preslike izvornika, iji sadr aj pokazuje da su bili izra eni davno u pretpovijesti. Hapgood naga a da su znanje nepoznatoga naroda, koji je izradio te zemljovide, naslijedili pomorski kraljevi Minosa i Krete kao i Feni ani, koji su stolje ima bili najve i pomorci drevnoga svijeta. Pretpovijesni zemljovidi vjerojatno su se nalazili u velikoj Aleksandrijskoj knji nici, gdje su njihove kompilacije prou avali drevni geografi. Ta knji nica, u kojoj se uvalo oko milijun knjiga i za koju se govorilo da je sadr avala sve znanje drevnoga svijeta, uni tena je i spaljena prilikom napada Julija Cezara na grad. Poslije je obnovljena i ak pro irena, ali ju je 391. god. po Kr. spalila bijesna gomila kr ana, koje je na to naveo patrijarh Teofil, a kona no je uni tena nakon 300 godina, prilikom arapskih osvajanja Egipta. Iako legenda govori da su Arapi uni tili knji nicu zato to "nije vrijedno uvati niti jednu mudrost, koja nije zapisana u Kuranu", povijesna je stvarnost da su srednjovjek ovni arapski znanstvenici sa uvali dio drevnih knjiga. Hapgood vjeruje da su zemljovidi, koji su izra eni u ledeno doba mo da bili preneseni u Konstantinopol, ugledno sredi te u enja, te da su ih potom odnijeli Mle ani, kada su 1204. osvojili grad tijekom IV. kri arskoga pohoda. Na ve ini sa uvanih zemljovida, na kojima se uo ava pretpovijesni utjecaj, prikazano je Sredozemno i Crno more. No, ne to je drugo znatno zanimljivije i pru a mnogo vi e dokaza. Iako su zemljovidi izra eni davno prije Kolumba, na njima su prikazane obje Amerike, te arkti ka i antarkti ka mora. Jo je nevjerojatnije da je antarkti ki kontinent toliko precizno ucrtan

da se na njemu vide podru ja koja su nestala pod ledenim pokriva em, koji je danas debeo oko 2 km. Zahvaljuju i suvremenim dubinomjerima znamo da su ti obrisi na zemljovidima to ni. Hapgood jednostavno pretpostavlja da su drevni crta i zemljovida posjetili kontinent prije stvaranja ledenoga pokriva a. *** S Hapgoodovim otkri ima podudaraju se gotovo svi dijelovi Platonove pri e. Povjesni arka Mary Settegast iznijela je dokaz o kulturnim i tehnolo kim podudarnostima na podru ju Gibraltarskoga prolaza, uklju uju i veliki rat, koji se dogodio to no u razdoblju koje navodi Platon.17 Drugi ugledni arheolozi nebrojeno su puta dokazali da dijelovi Platonove pri e o Atlantidi, koja se dugo odbacivala kao mit, predstavljaju skupove pretpovijesnih stvarnosti, koji su otkriveni diljem svijeta. U ledenome dobu poduzimali su se veliki in enjerski radovi. Gradili su se veliki gr adovi. Ljudi su nosili odijela, pili vino, proizvodili sir, pisali, gradili brodove i plovili oceanima do najudaljenijih kutaka planeta. No, to naravno ne zna i da se u svakome dijelu svijeta postigao velik kulturni napredak, kao to ni danas sve kulture ne raspola u kompjutorskom tehnologijom. I danas postoje Bu mani i Aborid ini, koji ive ivotom ljudi iz kamenoga doba, a postoje jasne naznake da je isto bilo i u pretpovijesti. Hapgood to opisuje ovako: "Ideja o jednostavnome linearnome razvoju dru tva, koje te e od kulture ... staroga kamenoga doba preko naprednijih stupnjeva ... novoga kamenoga doba, bron anoga i eljeznoga doba, mora se napustiti ... Sada emo pretpostaviti da su prije otprilike 20.000 ili vi e godina, dok su paleolitski narodi obitavali u Europi, na drugim podru jima svijeta postojale mnogo naprednije kulture." 18 No, bez obzira na uvjerljivost toga dokaza, jo uvijek nije potvr eno postojanje Atlantide. Platonova opaska da se na 17) U Plato Prehistorian: 10.000. to 5.000 B.C. Myth, Re ligion, Archaeology ("Pretpovjesni ar Platon: 10.000. do 5.000. god. pr. Kr. Mit, religija, arheologija"), Lindisfarne Press, New York, 1990. 18) Navod iz knjige Charlesa H. Hapgooda, Maps of the Ancient Sea Kings ("Zemljovidi drevnih pomorskih kraljeva"), Unlimited Press, Illinois, 1996. Atlantidi etva ubirala dva puta na godinu, dovoljno govori u prilog tvrdnji da se radi o pukoj fantaziji. U ledenome dobu etve se nisu ubirale dva puta na godinu. Osim, naravno, ako i na e ideje o ledenome dobu nisu to ne. 7. poglavlje

PRETPOVIJESNA ZAGONETKA
INJENICA DOKAZANO JE DA SU LJUDI BILI DOBRO UHRANJENI I ZDRAVI, TE DA SU VEOMA DOBRO ZNALI KAKO SE ZAGRIJATI TIJEKOM VELIKIH HLADNO A...

Znanost nam pru a jasnu i detaljnu sliku o posljednjemu ledenome dobu. Ono je po elo prije 2,5 milijuna godina, a zavr ilo je (vjerojatno) oko 8.000. god. pr. Kr.19 Kao to mo ete zamisliti, bilo je to doba iznimno velikih hladno a. Gotovo tre ina kopna na ega planeta (44.030.000 km2) bila je prekrivena golemim ledenim pokriva em. Smrznute su bile i velike povr ine oceana. Najve i ledeni pokriva na kopnu nalazio se na Laurentideu u Sjevernoj Americi. U odre enim razdobljima narastao je do divovskih razmjera i tada se rasprostirao od ju noga Illinoisa do kanadskoga Arktika. Bio je toliko irok da je prekrivao podru je od Stijenjaka do Newfoundlanda. Osim toga ledenoga 19) Neki znanstvenici ne vjeruju da je ono doista zavr ilo. Oni tvrde da ivimo u kratkome me uledenome razdoblju i da e ledeno doba ponovno nastupiti - mo da ak tijekom na ega ivota. pokriva a, postojali su i drugi. Na zapadu Aljaske oblikovali su se Kordiljeri, koji su se prostirali do sjevera dr ave Washington. Na visoravnima na zapadu SAD-a, Meksika, Srednje

Amerike i Aljaske nalazili su se ledenjaci i ledene kape. Na drugoj strani djelomice smrznutoga Atlantskoga oceana, skandinavski ledeni pokriva pokrivao je ve i dio Britanije, sredi nje Njema ke, Poljske i sjeverne Rusije sve do Arkti koga oceana. Postojale su i manje ledene kape na visoravnima sjevernoga Sibira i arkti ke Euroazije. Ledenjaci su se oblikovali i na Alpama te na drugim europskim i azijskim planinama. Iako je sjeverna polutka bila najvi e pogo ena ledom, ni ju na nije ostala netaknutom. Ledene kape i ledenjaci pokrivali su Ande, oblikovali se na Novome Zelandu, u Africi i Tasmaniji. Postojale su i velike rijeke leda, koje su se slijevale s planina na ekvatoru. U dijelovima svijeta koji nisu bili pokriveni ledom, klimatski uvjeti bili su op enito nemilosrdni. Temperature su bile mnogo ni e nego danas. Uz ju nu granicu sjevernoameri koga ledenoga pokriva a prostiralo se polarno podru je vje noga leda duga ko 200 km. U Europi i Rusiji ono je bilo jo ve e. Ondje se vje ni led rasprostirao nekoliko stotina kilometara prema jugu. Dolaskom leda temperature su se mijenjale. Zadr ale su se oko 0C ak na najju nijim granicama vje noga leda, dok su na podru jima koja su bila bli e ledenim pokriva ima padale do -6C ili ni e. Temperatura zraka bila je oko 20 hladnija nego danas. Razina mora dramati no je padala, zbog vode koja se nakupljala pod ledom. Na primjer, 18.000. god. prije pleistocena razina mora spustila se vi e od 90 m. Zemljovid svijeta izgledao je mnogo druk ije nego danas. Kontinenti su bili znatno ve i. Dana nja podmorska kontinentalna orubina nekada se nalazila iznad razine mora. Postojao je kopneni most, koji je povezivao Aljasku i Sibir. Britansko oto je bilo je dio europskoga kopna. Ledenjaci su utjecali ak na podru ja koja su od njih bila udaljena. S obzirom na ni u razinu mora i hladnije oceane, tropske ciklone bile su mnogo rje e. Posljedica toga bile su smanjene koli ine ki e. Pje ane dine i su na podru ja pro irila su se velikim dijelom Australije, Afrike, Indije i Bliskoga istoka. Kada je ledeni pokriva bio najrasprostranjeniji, svjetske pustinje pove ale su se pet puta. Usprkos ekstremnim klimatskim uvjetima, ivot je opstao. Doista, postoje dokazi da je ve ina dana njih biljaka i ivotinja postojala i u ledenome dobu, iako su bile druk ije rasprostranjene i me u njima su se nalazile neke danas izumrle vrste. Ortodoksna znanost tvrdi da se ovjek razvio u ledenome dobu. *** Najstariji primjerak na e evolutivne linije, homo habilis ("spretan ovjek"), pojavio se u Africi prije otprilike 2 milijuna godina. Homo habilis razvio se (vjerojatno) u homo erectusa, koji se pro irio Afrikom po etkom ledenoga doba. Na a vrsta, homo sapiens, pojavila se prije otprilike 400.000 godina. Mo emo lako zamisliti kako su ti ljudi ivjeli na zale enoj sjevernoj polutki. Umatali su se u kr zna, koja su ih titila od velike hladno e, onako kako jo danas ine neki Eskimi, koji odijevaju krzno sobova. No, usporedba s Eskimima ne odaje mnogo. Na vrhuncu ledenoga doba na mnogim podru jima izgradnja iglua nije bila mogu a, ak ni u slu aju da su prvi ljudi znali graditi takve nastambe, budu i da je nedostajalo snijega. Ljudi u ledenome dobu nisu mogli izgraditi niti drvene eskimske kolibe. Naime, ledeni pokriva uni tio je ume, zbog ega je bilo veoma malo drva. Ljeti se mnogi Eskimi tradicionaln o povla e u atore od ivotinjske ko e. "Ljeta" u ledenome dobu bila su prehladna da bi se ivjelo u takvim atorima bez izvora topline iz uljanica, koje su poslije upotrebljavali Eskimi, a primitivan ih ovjek jo nije poznavao. Doista, ve im dijelom ledenoga doba ljudi su morali pre ivjeti bez osnovne tehnologije - vatre. Na temelju toga, logi no je pretpostaviti da su na i preci, koji su se odijevali u krzna, obitavali u dubokim piljama i da su se u svojemu kratkome, nemilosrdnome ivotu neprestano borili za opstanak. No, bez obzira na to, takva slika nije to na. Arheolo ka istra ivanja su pokazala da " piljski ljudi" nisu ivjeli u piljama. Ve ina na ih predaka iz ledenoga doba gradili su ku e ispod kamenih skloni ta ili kolibe i atore. Na ulazima u pilje samo su se kratko zadr avali. To je neobi no. Duboko u unutra njosti pilja odr avala se stalna temperatura, koja je, u

uvjetima tada jo veoma hladne klime, bila toplija od zastra uju ih hladno a na otvorenome. Dakle, razumljivo je za to su na i preci tra ili skloni te na ulazu u pilje. No, nije jasno za to nisu ulazili jo dublje u njih. Za to postoje dva obja njenja. Prema jednome, primitivni ljudi su se bojali zvijeri, a medvjedi ili lavovi, ponekad su obitavali u dubokim piljama. Drugi je r azlog da su se bojali duhova, odnosno, drugim rije ima, praznovjerno su strahovali od zastra uju ih mra nih pilja. Prvo obja njenje zvu i prihvatljivo. Naime, toliko smo se naviknuli na mit o " ovjeku-lovcu" da smo zaboravili da je, tijekom ve ega razdoblja na e evolucije upravo ovjek bio plijen. No, bez obzira na to je li bio lovac ili plijen, ovjek nikada nije bio glup. ovje anstvo ne bi pre ivjelo da nije nau ilo raspoznavati tragove i znakove. Tada nji ovjek jednostavno je mogao zaklju iti obitava li ve netko u njegovu potencijalnome domu. Ponekad je neka skupina ljudi uspjela i izbaciti trenutnoga stanara. Osim toga, opasnost od medvjeda prijetila je i na ulazu u pilju, a ne samo u njezinoj unutra njosti. Ljudi su u ledenome dobu doista znali kako se za tititi od lokalnih grabe ljivaca. No, jesu li bili praznovjerni? Jesu li izbjegavali ulaziti dublje u pilje zbog nerazumnoga straha od duhova, koji je prevladavao u umu mnogih primitivnih zajednica? ini se da je i odgovor na to pitanje negativan. Iako je jasno da ovje anstvo u ledenome dobu nije ivjelo u dubokim piljama, postoje dokazi da su ljudi takve pilje posje ivali. U iznimno malo pilja nalazimo znakove kratkoga boravka. Razlog zbog kojih su ih ljudi posje ivali veoma je neobi an: na i su preci ukra avali njihove zidove. Kada je don Marcelino de Sautuola 1876. upalio baklju kako bi istra io unutra njost duboke pilje na svojemu panjolskome posjedu u Altamiri, otkrio je prve primjere piljske umjetnost i za koje je saznala suvremena javnost. No, ta umjetni ka djela bila su toliko profinjena i stilizirana naprednom tehnikom da su ih tada nji stru njaci proglasili krivotvorinom. Opt u be stru njaka nastavile su se sve do Sautuoline prerane smrti 1888. godin e. No, kritike su bile logi ne. Umjetnost zahtijeva profinjenost i osje ajnost, kao i odgovaraju u okolinu u kojoj bi se *** mogla obavljati ta slobodna aktivnost. U ledenome dobu takve okoline nije bilo. No, ledeno doba nije postojalo samo na jednome mj estu u panjolskoj. Umjetni ka djela poslije su otkrivena u Arabiji, Australiji, Brazilu, Kini, Francuskoj, Indiji, Japanu, Koreji, Meksiku, Namibiji, Sjevernoj Americi, Patagoniji, Peruu, Portugalu, na Siciliji, u Zairu i Zimbabveu. Neka od njih stara su do 30.000 godina, a mnoga su 10.000 godina starija od njih. Postoji i dokaz da se prije 125.000 godina upotrebljavao i pigment. Toliko mno tvo otkri a doista zapanjuje. Naime, treba imati na umu kako je tada izgledao svijet. Cijela Skandinavija le ala je pod jednim ledenim pokriva em, umnogome nalik dana njemu Arktiku. U gotovo cijeloj sjevernoj Europi nije bilo uma, smrznuta prostranstva tundre tek na nekim su najskrivenijim mjestima prekidala ra trkana stabla borova. Balti ko more bilo je odvojeno od Sjevernoga mora, a imalo je oblik dubokoga, slanoga jezera. Golfska struja kretala se prema jugu. Podru je dana njega Londona bio je otvorena stepa. ovjeku je potrebno mnogo vi e energije da pre ivi u hladnoj, negoli u vru oj klimi. Arheolo ka iskopavanja pokazala su da su pretpovijesni narodi Europe pre ivljavali hrane i se divlja i, ribom i jajima. Zemlju je nastanjivalo veoma malo ljudi, a i plemenske zajednice bile su male. Priroda je bila nemilosrdna. Ako su ulov ili skupljena hrana bili siroma ni, lj udi su gladovali. U ledenome dobu svaki je trenutak bio posve en osnovnim ivotnim potrebama - potrazi za ogrjevom, skloni tem, hranom i odje om. Za dokolicu, poput umjetni koga stvaranja, nije bilo vremena. Ipak, vremena jest bilo dovoljno, to potvr uju i ostaci kostura na kojima nema znakova neishranjenosti. Usprkos ledenom pokriva u i vje nome ledu, usprkos neprekidnoj hladno i i najnemilosrdnijim ivotnim uvjetima koji su ikada postojali na na emu planetu, veoma malo tragova pokazuje na to da su

ljudi gladovali ili da su esto stradavali. Nema ni tragova bolesti. Dokaz potvr uje da su ljudi bili dobro uhranjeni i zdravi, te da su veoma dobro znali kako se zagrijati tijekom velikih hladno a a imali su i dovoljno slobodnoga vremena da izraze stvarala ke slikarske sklonosti. Do danas je samo u Europi otkriveno oko 275 ukra enih mjesta i jo ve i broj "pokretne umjetnosti" - kipi a, ukrasnih figurica, izrezbarenoga kamenja i sli nih predmeta. Ve ina tih umjetni kih djela prikazuje ivotinje, ali na brojnima su prikazani i ljudi, koji su uvijek goli ili tek neznatno odjeveni. Ljudski likovi u pretpovijesnoj umjetnosti nisu prikazani vjerno kao crte i ivotinja. No, ak i oni pripovijedaju pri u. U pilji Lascaux u Francuskoj nalazi se, izme u ostaloga, prikaz ovjeka s penisom u erekciji. Oko njegovih intimnih dijelova tijela nema nikakve odje e, to zna i da je bio gol barem od struka ni e. U pilji Los Casares u panjolskoj pokrajini Guadalajari, nalazi se crte para, koji se, kako se ini, sprema na spolni in. Mu karac je odjeven u sprijeda otvoren kilt, dok je ena gola. Na plo i otkrivenoj u Enleneu u Francuskoj, prikazani su goli mu karac i ena. Naravno, mogu e je da su na i daleki preci otkrili da je mnogo prikladnije voditi ljubav bez odje e. No, na kipi u od bjelokosti otkrivenome u Hohlenstein -Stadelu u Njema koj, prikazan je ovjek koji stoji odjeven u tuniku, koja mu ne *** pokriva ruke i noge. Jo su rje itiji takozvani ukrasni kipovi "Venere" otkriveni diljem Europe. Najkarakteristi niji od tih kipova ena jest Venera iz Lespuguea iz podru ja Haute Garonnea u Francuskoj. Taj kipi visok je 14.5 cm i prikazuje tjelesno obdarenu enu, kojoj odje a prekriva samo bokove. Dva stilizirana kipa izrezbarena jedan pokraj drugoga na plo i iz Gonnersdorfa u vicarskoj, tako er prikazuju enske aktove. "Venerini obluci" iz Kamikuroiwe u Japanu prikazuju trupove ena, ija su prsa i genitalije prekriveni tek resicama. Na jednome od njih rese, koje nalikuju havajskim suknjama od trave, toliko su prozirne da se kroz njih nazire spolovilo. Slikanje na stijenama u panjolskome Levantu iznimka su od toga pravila jer se ve inom radi o prikazima ivotinja. Na zidovima skloni ta u stijenama od Pireneja do gorja Nevade dominiraju ljudski likovi. Na tim umjetni kim djelima prikazane su ene koje ple u, mu karci u lovu i ratnici u bitki. Arheologinja Mary Settegast opisala je njihovu odje u: "Ukrasi na glavi ... sastoje se od rogova, ivotinjskih maski, a tu su pernate vrpce za kosu; uo eni su i brojni ukrasi za tijelo kao i naznake prakse slikanja tijela. este su porubljene trake, koje su se nosile oko struka; na nekim prikazima oko struka visi ivotinjska ko a s repom; neki ratnici odjeveni su u vrstu "hla a do koljena" ili odje u koja prekriva samo bokove, dok su drugi goli."20 Nije sigurno koliko su te slike stare, a problem je injenica da se stilom razlikuju od svega do tada vi enoga. No, pretpostavlja se da su nastale po etkom srednjega kamenoga doba, a mo da i prije. To zna i da su likovi bili naslikani u ledeno dob a. 20) U Plato Prehistorian, Lindisfarne Press, New York, 1990. pilja Levanzo na malome otoku na zapadnoj obali Sicilije, skriva niz rezbarija na kojima su prikazane skupine golih ljudi. Pretpostavlja se da su nastale izme u 8.000. i 8.500. god. pr. Kr. Stru njaci za pretpovijesne erotske umjetni ke prikaze procjenjuju ih s obzirom na to jesu li na njima vidljive grudi, stidnice ili penisi, a pritom se ne pitaju za to su se u to iznimno hladno doba uop e prikazivali goli dijelovi ljudskoga tijela. Mogu e je da piljske slike ljudi nisu bile reprezentativne, iako su prikazi ivotinja to doista bili.21 Naime, ni Michelangelovi veli anstveni aktovi na stropu Sikstinske kapele ne dokazuju da su Talijani u 16. st. doista voljeli prikaze golih ljudskih tijela. No, postoji dokaz da su pretpovijesni umjetnici slikali ono to su vidjeli. Pretpovijesnu umjetnost na stijenama ne nalazimo samo u Europi, a u nekim se podru jima ta tradicija nastavila do novijega doba. To pokazuje da je umjetnost bila reprezentativna umjetnici su prikazivali ono to im je bilo zna ajno, to je utjecalo na njihove ivote. Naprimjer, u Tassili N'Ajjeru u al irskoj Sahari, nalaze se

prikazi lovaca i sto ara, dok slike ljudi na ko ijama i konjima, koje potje u iz 500. god. pr. Kr., mogu upu ivati na utjecaj dinasti koga Egipta. Nomadski narod San iz Tanzanije, Zimbabvea, ju ne Afrike i jugozapadne Afrike, njeguje umjetni ku tradiciju iz razdoblja pleistocena, koja se bez prekida nastavila do suvremenoga doba. Me u novijim slikama nalazimo on e na kojima su prikazani europski trgovci s cilindri nim e irima. Na temelju tih dokaza primamljivo je umjetnost na stijenama smatrati svojevrsnom slikovnom povijesti plemena, vjer nim prikazima ivota kakav je nekada bio, koji su ostavljeni u naslije e budu im nara tajima. No, ako je doista tako, zna i da su ljudi ledenoga doba bili oskudno odjeveni. U Fontanetu u Francuskoj nalazi se pilja u kojoj su sa uvani fosilni ostaci dje jeg stopala. Ti otisci, kao i otisak koljena i dlanova toliko su brojni da je lako zaklju iti to je to dijete radilo. Taj dje ak, ili djevoj ica, kao da je lovio tene ili mladu lisicu uokolo pilje. Sli ni otisci stopala djece i odraslih prona eni su i u piljama u Aldenu, Tuc d'Audoubertu i drugim nalazi tima. Iz njih se zaklju uje da su ljudi u ledenome dobu hodali bosi. ***
21) Naime, tek se vrhunskim suvremenim kamerama mo e uo iti s kolikom su precizno u pretpovijesni umjetnici prikazivali noge konja u galopu .

8. poglavlje

PUKOTINE U ZNANSTVENOME KONSENZUSU

INJENICA SAMA HLADNO A NE UZROKUJE GLACIJACIJU. JEDNOM KADA TO SHVATITE, NE E VAS (SUVI E) IZNENADITI OTKRI E DA JE PRVI PREDUVJET LEDENOGA DOBA PORAST, A NE PAD TEMPERATURE.

Kada se po etkom 19. st. razvila geologija kao posebna znanstvena disciplina, njezini su pioniri bili suo eni s mno tvom dokaza da su se ne tako davno na Zemlji dogodile velike promjene. Ne to je ispoliralo i izgrebalo povr inu stijena, a svijet je bio posut krhotinama. Po itavom planetu bilo je razbacano doslovno nekoliko milijuna takozvanih "lutaju ih" kamenih gromada. Pojavljivale su se na najneobi nijim mjestima: bile su pa ljivo postavljene na vrhovima planina, zatrpavale su doline ili su osamljeno stajale na livadama. Pitanje koje je mu ilo te prve geologe bilo je: to je pomaknulo te ka mene gromade? Ta je tajna na odre en na in bila povezana s ispoliranim povr inama i brazdama vidljivim na nekim stijenama, kao i na "lutaju im" kamenim gromadama. Te su brazde svugdje jednake - prote u se u smjeru sjeverozapada prema jugoistoku bez obzira na to jesu li stijene na kojima se nalaze otkrivene na sjevernoj ili ju noj polutki. Obi no se pojavljuju na vrhovima visokih brda ili na sjevernim ili sjeverozapadnim padinama planina. Jasno je da je ono to je uzrokovalo stvaranje tih brazda stigl o sa sjevera ili sjeverozapada i pomicalo se u jednome smjeru preko povr ine na eg planeta. Logi no je pretpostaviti da je ista sila, koja je izbrazdala stijene sa sobom nosila i "lutaju e" kamene gromade. No, kakva sila je to mogla u initi? to god to bilo, ta sila nije nosila samo gromade i izbrazdala stijene. Uz sjeverne i sjeverozapadne planinske padine prona eni su talo i ljunka i pijeska. Mjesto Muggendorf u Njema koj jedno je od tipi nih mjesta uz ije se pilje i pukotine, koje su okrenute prema sjeveru i sjeverozapadu, nalazi sli an mulj. Istra ivanja su pokazala da on potje e iz mla ega geolo koga razdoblja. Zapadni svijet stolje ima je prihva ao biblijsku pri u o svjetskome potopu. ak su se i znanstvenici otvorenih ateisti kih uvjerenja - kojih je po etkom 19. st. bilo mnogo manje nego danas - te ko odupirali svojim kulturalnim utjecajima. Gotovo svi prvi geolozi zaklju ili su da je te lutaju e kamene gromade nosila voda. Predlagali su zastra uju e scenarije o velikim rijekama, koje potapaju sve pred sobom, o divovskim podmorskim potresima, koji stvaraju goleme plimne valove.

Godine 1802. javio se prvi glas, koji je tvrdio suprotno. Naime, matemati ar John Playfair, zaklju io je da su ledenjaci jedina prirodna pojava, koja je mogla prenositi kamenje preko velikih udaljenosti. No, tu su teoriju znanstvenici potpuno zanemarili. *** Led je i dalje odu evljavao znanstvenike. Godine 1821. vicarski in enjer Ignaz Venetz objavio je dokaz da su Alpe u pro losti bile prekrivene velikim ledom. Nedugo nakon toga, geolog Jens Esmarch pretpostavio je da je njegova domovina Norve ka nekada mo da bila prekrivena mnogo ve im ledenjacima. Jedanaest godina poslije, prof. A. Bernhardi tvrdio je da se (sjeverna) ledena kapa nekada protezala sve do juga Njema ke, to obja njava neobi no mnogo lutaju ih kamenih gromada na njema koj zaravni. Teorija o glacijaciji ponovno je istaknuta 1837., no ovaj put je bila jo spektakularnija. vicarski paleontolog Louis Agassiz poslao je veoma zanimljivo pismo Helveti kome dru tvu. U njemu je iznio teoriju prema kojoj su kamene gromade, izbrazdane i ispolirane kamene plo e dokaz o postojanju ledenoga doba - taj izraz posudio je od botani ara i pjesnika Karla Schimpera, koji ga je spomenuo u jednome od svojih stihova. Agassiz je uvjerljivo i domi ljato opisao ledenjak, koji se prostire od Sjevernoga pola do obala Sredozemnoga mora. No, njegove ideje nisu bile dobro prihva ene. Budu i daje Agassiz bio najpoznatiji po svojim istra ivanjima fosilnih riba, ugledni znanstvenik Alexander von Humboldt savjetovao mu je da se vrati svojemu prvotnome radu. No, Agassiz nije poslu ao njegov savjet i zapo eo je detaljno istra ivanje. Ono je potvrdilo njegove zaklju ke, pa je 1840. objavio Etudes sur les Glaciers ("Studija o ledenjacima"), gdje je pokazao da su alpski ledenjaci u pro losti bili mnogo ve i. Iste godine posjetio je Britansko oto je kako bi svoju teoriju o glacijaciji potvrdio i na primjeru kotske, sjeverne Engleske i Irske. Godine 1846. otputovao je u Sjevernu Ameriku, gdje je pr ona ao jo vi e dokaza o postojanju ledenoga doba. Kona no je sazrelo vrijeme za takvu ideju. Samo dvije godine nakon toga Karl Ernst Adolf von Hoff, koji se natjecao za nagradu Kraljevskoga dru tva za znanost u Gottingenu u Njema koj, tako er je odbacio teoriju o "silovitoj vodi", koja je pomicala lutaju e kamene gromade. Zamijenio ju je pretpostavkom da je gromade nosio led, koji se pomicao, a tu su teoriju uskoro mnogi prihvatili. Me u njima je bio Schimper, od kojega je Agassiz posudio izraz ledeno doba. Poput Hoffa, Schimper je vjerovao da se radilo o plutaju im ledenim bregovima. Schimper je ve inu ivota proveo uporno nastoje i privu i pozornost znanstvene javnosti za svoje ideje, tako da je naposljetku umro sulud. To je potaknulo rasprave izme u teoreti ara, koji su prihva ali zamisao o plutaju im ledenim bregovima - koji su, zapravo, predlagali izmjenu stare hipoteze o svjetskome potopu - i nekolicine znanstvenika koji su se priklonili Agassizovoj teoriji o ledenjacima i ledenome dobu. Rasp ravu je okon ao britanski geolog Charles Lyell. Lyell je bio jedan od najuglednijih znanstvenika svojega doba. Njegov se ugled temeljio na op irnome tuma enju geolo ke povijesti, koje je iznio u djelu Principles of Geology (Na ela geologije), a prvi svezak toga djela objavljen je 1830. U njemu se Lyell sukobio gotovo sa svim geolozima, koji su se op enito slagali o tome da se u pretpovijesti na svijetu iznenada dogodila katastrofalna promjena, neovisno o tome je li ona bila uzrokovana potopom, plutaju im ledom ili bo anskom intervencijom. Lyell je tvrdio kako to nije to no. On je smatrao da su uzroci geolo kih promjena uvijek bili postupni i stalni. Ono to se danas doga a - polagani utjecaj ki e i vjetra, postupno pomicanje zemlje, vi e planine - doga alo se uvijek u pro losti. Mogu a su lokalna odstupanja izazvana vulkanskim djelovanjem, potresima ili poplavama, ali u cijelosti, promjene nikada nisu bile iznenadne i goleme. Za razliku od Agassiza, Lyell nije vjerovao da je ledeno doba nastupilo iznenada. U puzanju ledenjaka vidio je potvrdu svojih uniformisti kih ideja. Kada se u javnosti pojavio Lyell,

koji je u ivao velik ugled i objavio svoju teoriju o ledenome dobu, Agassiz vi e nije progovorio o katastrofalnim po ecima. S Lyellom na njegovoj strani, znanstvenici su prihvatili Agassizove ideje s mnogo dubljim po tovanjem. Te su ideje postale spektakularne i obuhva ale su mnogo ve e podru je od prvotnih zamisli o alpskim ledenjacima. Agassiz je vjerovao da su se prije alpske glacijacije temperature neprestano izmjenjivale, te da je ledeno more prekrilo gotovo itavu sjevernu i zapadnu Europu, rasprostiru i se preko zapadnoga Sredozemlja duboko u sjevernu Afriku sve do gorja Atlas. Ledeni pokriva i sli ne veli ine prekrivali su sjeverozapadnu Aziju i ve inu Sjeverne Amerike. Samo su najvi i vrhovi planinskih lanaca ostali viriti poput usamljenih otoka u tome ledenome moru. Budu i da vi e nije mogao zagovarati svoju teoriju o katastrofalnome po etku ledenoga doba, Agassiz vi e nije iznosio zamisli o uzrocima temperaturnih promjena. Jednostavno je tvrdio da se klima promijenila, ali nije obja njavao za to. Kada je temeljna ideja kona no ozbiljno prihva ena, znanstvenici su po eli uo avati njezine slabosti. Jedna od najo itijih bila je injenica da se ledeni pokriva i ne mogu pomicati samostalno. Da bi doista mogli pokrivati golema podru ja koje je Agassiz naveo, morali su se pomaknuti s vi ih podru ja. Pojavila se nova teorija. Ona se temeljila na tvrdnji da su lanci veoma visokih planina na Sjevernome polu ili u njegovoj blizini narasli. S pora u tih planina nakupljeni se led pomicao prema dolje i prema van i tako je oblikovao nove ledene pokriva e. Ledeno doba zavr ilo je kada su, iz nepoznatih razloga, nestale polarne planine. Agassizovo ledeno more, koje vi e nisu nadopunjavale nove zalihe s Arktika, jednostavno se otopilo. Iako nitko u to doba (ni nakon toga) nije prona ao nijedan trag o planinama na Polu, znanstvenici su bili toliko uvjereni da su one postojale da su se po ele tretirati kao znanstvena injenica. Takvom je smatrano i Agassizovo ledeno doba. *** Prihva anje teorije o planinama koje nestaju omogu ila je injenica da su Agassiz i drugi vjerovali kako je ledeno doba bio neponovljiv doga aj, koji se zbio u neobi nim okolnostima i trajao je ograni eno razdoblje, nakon ega je ponovno nastupilo toplije razdoblje. Me utim, kotski geolog Andrew Ramsay, objavio je dokaz o dva ledena doba. vicarski botani ar Oswald Heer to je potvrdio nakon to je otkrio naslage s ostacima biljaka i ivotinja, koje ive u uvjetima tople klime. Zaklju io je da su te vrste sigurno ivjele u "me uledenome" razdoblju. Ta su otkri a ozna ila po etak pokreta nezaustavljiva poput pomicanja leda. Sljede i nara taji geologa pove ali su broj ledenih doba na tri, etiri, pet i est, pa ak sedam ili vi e, u kojima su postojala du a ili kra a topla me uledena razdoblja. Prvotne Agassizove prili no umjerene procjene pro irene su zaklju kom da je ledeno doba trajalo 2,5 milijuna godina, a prekidala su ga kratka razdoblja tople ili umjerene klime. U sveop emu odu evljenju tim nevjerojatnim otkri em, nitko se nije zapitao za to su se polarne planine iznova pojavljivale i nestajale. Iako su Agassizove prvotne ideje o velikim ledenim morima bile nekoliko puta izmijenjene, znanstvenici i danas vrsto vjeruju u ledeno doba pleistocena. Doista, nova otkri a pro irila su teoriju iznad svih o ekivanja viktorijanskih geologa. "Ledena brazda" na stjenovitome sloju iz pretkambrija uputila je na postojanje ledenoga doba u isto noj Aziji i ju nome Tihome oceanu. U permskome razdoblju ledeno doba se osjetilo u Indiji, Australiji, ju noj Africi i Ju noj Americi. Postoje izolirani dokazi o glacijaciji u razdoblju silura i krede. Zbog velikoga broja ledenih doba, bilo je potrebno to prije postaviti pitanje o uzroku njihova nastanka. No, na to jo nitko nije odgovorio. Naravno, izlagale su se teorije. Astronomi naga aju da Sun ev sustav svakih 220 do 250 milijuna godina ulazi u jedan od dva svemirska oblaka - podru ja koje ine milijarde sitnih estica plutaju e tvari. Ako te estice upiju Sun evo zra enje, planet bi se mogao ohladiti dovoljno da nastupi ledeno doba.

Prema drugoj teoriji, iznimnim pove anjem Sun evih pjega moglo bi oslabjeti njegovo zra enje, ak da se u tome trenutku ne nalazimo u svemirskome oblaku. Jugoslavenski astronom Milutin Milankovi usporedio je ekscentri nosti u Zemljinoj orbiti s onima u nagibu Zemljine osi. Uo io je devet to aka, koje su postojale u posljednjih 600.000 godina, tijekom kojih je, kako je vjerova o, Zemlja *** vjerojatno bila izlo ena iznimnoj hladno i. Njegova su otkri a pobudila veliko zanimanje nakon to su se uklopila u trenutne teorije o irenju ledenjaka u pleistocenu. No, odu evljenje je splasnulo kada se spomenuta otkri a nisu podudarala s prija njim ledenim dobima. D. S. Allan i J. B. Delair navode osam teorijskih kategorija, koje obja njavaju nastanak ledenoga doba:22 1. Astronomski utjecaj. To su teorije o utjecaju meteora na pomicanje Sun eva sustava u neuobi ajeno hladno podru je svemira. 2. Atmosferska promjena. Neke od ideja iz ove skupine iznimno su zna ajne za na e doba. One uklju uju smanjenje atmosferskoga uglji nog dioksida - svojevrstan obrnuti efekt staklenika - i/ili promjene u ozonskome omota u. Zbog pove anja sadr aja atmosferske pra ine (naprimjer, kao posljedica vulkanske aktivnosti) smanjila bi se i sun eva toplina, koja bi dopirala do na ega planeta. 3. Orbitalna promjena/Promjena u osi. Nagib Zemljine osi rezultirao bi pomicanjem izvjesnih podru ja planeta daleko od Sunca. Produ enje orbite prouzro ilo bi pomicanje itavoga planeta. Oba imbenika dovela bi do pada temperatura. 4. Geofizi ka promjena. Teorija o pomicanju kopna, koju danas uveliko prihva a znanstvena zajednica, mogla bi se pro iriti i na ideju o kopnenim podru jima koja se pomi u u polarne krajeve i pritom skupljaju ledeni pokriva i potom se ponovno pomi u. Neki znanstvenici smatraju da bi 22) U njihovoj op irnoj knjizi When the Earth Nearly Died ("Kada je Zemlja zamalo umrla"), Gateway Books, Ba th, 1995. poznato pomicanje polova - koje izaziva postupne promjene u rotacijskoj osi Zemlje - moglo u odre enim uvjetima dovesti do hla enja planeta. 5. Glacijalna promjena. Na ove se promjene odnose teorije o periodi nome otapanju slojeva koji se nalaze ispod prirodnih ledenih pokriva a planeta. To bi potaknulo gibanje gornjih slojeva, to bi promijenilo razinu mora. 6. Promjene na kopnu i u vodi. Neke teorije iz ove kategorije varijacije su starih ideja o polarnim planinama, jer pretpostavljaju da su se golema kopnena podru ja pomicala prema gore. Nakon to bi se ona probila do snje nih granica, na prirodan bi se na in stvorio veliki ledeni spremnik, a ledenjaci bi klizili i pokrivali ni a podru ja. Teorije o promjenama u vodi uklju uju promjene u oceanskim strujama ili op em strujanju ili, ak, potpuno premje tanje samih oceana. 7. Meteorolo ke promjene. Ovdje se vra amo Agassizovoj teoriji o klimatskoj promjeni, koju on nije niti poku ao objasniti. No, prema suvremenim pristalicama ove teorije, sni avanje globalne temperature poma e odr avati oblikovani led, a ne utje e na njegov nastanak. 8. Promjena u emisiji sun evih zraka. Ova kategorija obuhva a razli ite teorije, koje pretpostavljaju da se sun evo zra enje mijenjalo po intenzitetu i/ili sastavu u razli itim razdobljima i tako je smanjivalo koli inu topline koju upija Zemlja. Vrijedno je napomenuti da iako su mnoge od navedenih teorija prili no uvjerljive, nijedna od njih nije prihva ena kao prikladno obja njenje ledenoga doba. No, to ne za u uje jer se sve temelje na krivoj pretpostavci - to jest, da je ledeno doba nastalo zbog hladno e. Najhladnije podru je na svijetu je Sibir. On je hladniji od Grenlanda i Antarktika. Me utim, za razliku od njih Sibir nije pokriven ledenim pokriva em. Sama hladno a ne uzrokuje glacijaciju. Kad to shvatite, ne e vas (suvi e) iznenaditi otkri e da je prvi preduvjet ledenoga doba upravo porast, a ne pad temperature. Da bi nastao led, potrebna je voda. U prirodi je to ki a, koja

pak, nastaje isparavanjem oceana. Procjenjuje se da se led, koji je navodno prekrivao Zemlju tijekom pleistocena, stvarao kada je razina oceana na pojedinim mjestima pala i do 305 m. No, razina svjetskih oceana morala je pasti prije, a ne nakon zale ivanja, to bi zahtijevalo dramati an porast svjetske temperature. Iako bi porast temperature bio postupan, da bi se mogli oblikovati ledeni pokriva i trebalo bi iznenada nastati dugo razdoblje intenzivne hladno e. To su veoma neobi ni uvjeti. Teoreti ari ledenoga doba ne znaju kako su oni nastali. *** 9. poglavlje

MIT O LEDENOME DOBU

INJENICA NA SVIJETU NE POSTOJI SILA KOJA BI POMICALA LED UZBRDO. TA IDEJA NEMOGU A JE POPUT IDEJE O VODENOJ STRUJI KOJA TE E PREMA GORE. DRUGIM RIJE IMA, POMICANJE LEDA, KOJE SE NAVODNO DOGODILO U LEDENOME DOBU PROTURJE I ZAKONIMA FIZIKE.

Godine 1908. britanski odvjetnik i staretinar Charles Dawson tra io je fosile u ljunku Barkham Manora pokraj Lewesa u Sussexu. Tada je iskopao prvo od niza otkri a, koja su uklju ivali dijelove lubanje, eljusnu kost, zub i druge ostatke pretpovijesnoga ovjeka. Ta su ga otkri a proslavila. Dawson je 1912. odnio uzorke Arthuru Smithu Woodwardu, upravitelju Odjela za paleontologiju pri Britanskome muzeju. Woodward ih je slu beno predstavio na sastanku Geolo koga dru tva u Londonu 18. prosinca iste godine. Znanstvenici, koji su pregledali ostatke bili su odu evljeni. Evolucionisti su godinama tragali za "karikom koja nedostaje", za stvorenjem koje je trebalo popuniti prazninu izme u na ih majmunolikih predaka i suvremenoga ovjeka. inilo se *** da je to stvorenje otkriveno. U ast njegova pronalaza a, nazvali su ga eoanthropus dawsoni (Dawsonov ovjek zore). No, 1926. znanstvenici su otkrili da su ostaci dawsonija otkriveni u ljunku mnogo mla i nego li se prvotno pretpostavljalo. To je izazvalo sumnje u starost samih fosilnih kostiju, koje su potvr ene 1949. metodom datiranja fluorom. Detaljna istra ivanja, koja su provedena etiri do pet godina nakon toga, pokazala su da fosili nisu bili stari koliko se vjerovalo, ali i to da su bili krivotvorine. Dio lubanje pripadao je ovjeku, a nije bio stariji od 50.000 godina. eljusna kost je pripadala orangutanu, a zub impanzi. Kemijski testovi pokazali su da su ostaci bili namjerno o te eni. Zub je bio napunjen kako bi to vi e nalikovao ljudskome. Iako se sumnjalo u odre ene osobe, u Woodwarda i slavne osobe poput Sir Arthura Conana Doylea i Teilharda de Chardina, danas se op enito vjeruje da je tu varku smislio sam Dawson. On je ve nekoliko puta prije toga poku avao prevariti znanstvenike. Nekoliko godina prije objave da je otkriven Piltdown men, Dawson je do ao na sastanak dru tva mjesnih antikvara u Lewesu nose i sa sobom vre u kremenja. Njegovi su ga kolege za u eno promatrali kada je spustio vre u na pod i po eo po njoj skakati. Kada je kamenje bilo dovoljno "usitnjeno", otvorio je vre u i istresao ga na pod. Ve ina kamenja je nalikovala onome to se tada, kao i danas, smatralo drevnim alatom. Nakon takve poduke, znanstvenici iz Lewesa s prijezirom su odbacivali sve sljede e Dawsonove tvrdnje. Znanstvena javnost veoma rijetko priznaje da mo e pogrije iti, to se esto mo e i vidjeti. Svako razdoblje ima svoju aktualnu paradigmu, svoj na in na koji se promatra svijet, svoje op eprihva eno stajali te o nekada njem i sada njem razvoju doga aja. Tijekom 20. st., ali i ve im dijelom 19. st., prevladavaju a paradigma o ledenome dobu pleistocena odlu no se branila odbacivanjem, ismijavanjem ili zanemarivanjem suprotnih dokaza. Takav pristup bio je toliko djelotvoran da se inilo gotovo hereti nim pretpostaviti da je hipoteza o ledenome dobu pogre na. Ali, suprotnih dokaza danas ima mnogo, a istra ivanja su

pokazala mno tvo nejasno a u teoriji o ledenome dobu. Prema toj teoriji, ledeni pokriva i i ledenjaci nastali su na zamrznutome sjeveru odakle su plutali prema jugu. Na alost, na smrznutome sjeveru, postoje velika podru ja na kojima ne postoje nikakvi znakovi, koji bi upu ivali na to da su ona nekada bila zale ena. U prethodnome smo poglavlju naveli da Sibir, najhladnije podru je svijeta, nema ledenoga pokriva a. Postoje jasni znakovi da ga ondje nije bilo ni u ledeno doba. Nekoliko milijuna tona leda koji se pomi e razara sve pred sobom. U Sibiru, na susjednoj Aljasci i nekoliko najsjevernijih arkti kih otoka, jo se nalaze smrznuti ostaci drve a i biljaka (uz uske vrhove stijena), koji svjedo e o injenici da pokraj njih nije nikada pro ao ledeni pokriva . ak i kada prona ete znakove koji potvr uju da je led ondje doista pro ao, on nije dolazio dovoljno esto. Naprimjer, u ju noj kotskoj postoje tragovi glacijacije iz posljednjega ledenoga razdoblja pleistocena, ali ne i iz prethodnih. ak ni tada led nije previ e utjecao na topografiju ju ne kotske, to navodi na zaklju ak da ga je bilo mnogo manje, a ne nekoliko milijuna tona, kao to pretpostavljaju teoreti ari. Neobi no je da na jugozapadu kotske uo avamo znatno manje znakova glacijalne erozije nego u okolnim podru jima. Geolozi to obja njavaju injenicom da jugozapadna kotska le i na ni oj razini od susjednih podru ja. Time bi se moglo objasniti za to u dana njim podru jima s umjerenom klimom nema glacijacije. U ledenome dobu ledenjaci i ledeni pokriva i navodno su se pomicali s vi ih na ni e razine zemlje, ime slu aj jugozapadne kotske ostaje zagonetkom. No, ta se zagonetka ne odnosi samo na kotsku. Teoreti ari tvrde da je Aberdeenshire, koji se nalazi sjevernije, bio mnogo vi e zale en. Istodobno, injenice potvr uju da uop e nije bio zale en. Osim toga Sjeverno more uglavnom nema glacijalnih naslaga, to se ini nemogu im vjerujemo li u teoriju o irenju skandinavskoga ledenoga pokriva a preko Britanskoga oto ja. Problem stvaraju i lutaju e kamene gromade. One koje se nalaze u Dogger Banku (potonuli pje ani nasip u Sjevernome moru) stigle su sa sjeverozapada. Da su do le sa skandinavskim ledenim pokriva em, tada bi stigle s istoka . Na Hebridima postoje isti problemi s obzirom na izbrazdanost stijena. Brazde slijede tipi an smjer od sjeveroistoka prema jugozapadu, to nije mogu e ako je ledeni pokriva stigao sa Skandinavskoga poluotoka. Ta otkri a iz sjevernih podru ja tek su mali broj od mno tva dokaza. Bez obzira na to odakle je stigao, led koji je navodno prekrio cijelo Britansko oto je, ostavio je nekoliko dragocjenih tragova. U Engleskoj, Irskoj, kotskoj i Walesu postoje velika podru ja na kojima uop e nema tragova glacijacije. Jo vi e iznena uje injenica da skandinavski ledeni pokriva nije razorio vrhove stijena uz norve ku obalu, dok se neumoljivo pomicao prema zapadu. Problem stvara i injenica da su za odr avanje ledenoga doba potrebni veliki planinski lanci, koji djeluju poput strojeva za proizvodnju leda. Alpska glacijacija u Europi, zbog koje je Agassiz uop e oblikovao svoju teoriju o ledenome dobu, veoma je kratko trajala, a ak i u tome kratkome razdoblju dogodila se tijekom posljednjega pomicanja ledenjaka. Neodr iva je i teorija da su Alpe bile sredi te u kojemu su se stvarale velike koli ine leda, kao to se prvotno mislilo. Taj planinski lanac narastao je do dana nje visine u novije doba - nakon navodnoga zavr etka ledenoga doba. Tijekom pleistocena, pak, Alpe su bile tek lanac niskih brda. Bile su preniske da bi se u njima mogle skupljati dovoljne koli ine leda. Zapravo, ne postoje planinski lanci koji su, prema teoriji o ledenome dobu, mogli djelovati kao sredi ta iz kojih su se irili ledenjaci. Osim Alpa, do sada nje su visine prili no kasno narasle i planine Stijenjaka i Himalaje. *** No, to nije sve. Analiza zale enih brda i planina, osobito u Sjevernoj Americi, obi no pokazuje tragove samo na njihovim sjevernim i sjeverozapadnim padinama. Ako se na vrhovima

neke planine skupljao led, kao primjerice na visokim planinama, tada bi led klizio jednakomjerno niz sve padine i pri tome bi stvarao glacijalne tragove. Ako je, pak, ledeni pokriva dolazio sa sjevera - to bi se tako er uklapalo u ortodoksnu teoriju - tada se on trebao postupno uspinjati uz padine na sjevernoj strani. To potvr uju tragovi na padinama. No, jednom kada stigne na vrh, ledeni bi se pokriva , logi no, morao spustiti niz drugu stranu i to, s obzirom na gravitaciju, mnogo br e. Tim bi spu tanjem nastali tragovi na ju nim padinama. Iste neobi ne zna ajke na sjevernim i ju nim stranama vidljive su i na naplavinama. ljunak i lutaju e kamene gromade, koje su sa sobom nosili ledeni pokriva i obi no su se nakupljali na sjevernim stranama planina. Rje e su na ju nim padinama. Teoreti ari ledenoga doba ne mogu objasniti tu pojavu. *** Razmislite o sljede im injenicama: + U Sahari se nalaze lutaju e kamene gromade. + U Mongolskoj zaravni nalaze se lutaju e gromade. + Lutaju ih gromada ima u Urugvaju. + Lutaju e gromade kao da su iznimno nasilno izba ene na padinama brda na kanadskome Labradoru. Nijedno od tih podru ja nije nikada bilo zale eno. Teoreti ari ne mogu objasniti ni tu injenicu. Danas veoma dobro razumijemo fizi ke zna ajke leda. Poput svakoga kristalnoga krutoga tijela, led pod odre enim pritiskom mijenja oblik. Ta promjena je elasti na. Kada popusti pritisak, on ponovno preuzima svoj oblik. No, to je samo jedan od odgovora na kratkotrajan pritisak. Du im pritiskom led e trajno promijeniti oblik. U tome e se slu aju led po eti pomicati. Pomicanje uklju uje dva postupka. Jedan se naziva intrakristalno klizanje, u kojemu se slojevi unutar ledenih kristala me usobno odbijaju, ali pritom ne uni tavaju cjelinu ledenoga pokriva a. Drugi je postupak rekristalizacija. Tada granice svakoga pojedinog ledenog kristala mijenjaju veli inu ili oblik, a da pri tome ne pucaju. Ta promjena ovisi o na inu na koji le e susjedni kristali, kao i o prirodi sile koju primjenjujete. U svakome slu aju led se pomi e. Sila koja naj e e utje e na pomicanje velikih povr ina leda jest gravitacija. Njezino djelovanje uo avamo na Antarktiku i Grenlandu, gdje jo postoje golemi ledeni pokriva i. Op enito, ti pokriva i ne pomi u se izravno prema moru. Naime, led s visokih podru ja (pod utjecajem gravitacije) pomi e se u odvodne bazene, gdje potom nastaju vodeni brzaci. Ti se potoci o ito me usobno razlikuju, ovisno o podru ju na kojemu se nalaze. Naprimjer, na istoku Antarktika nalazi se nekoliko visokih to aka. Grenland je greben s dva vrha. Zapadni Antarktik prepun je razbacanih grebena i korita, pa njegovi ledeni potoci izgledaju kaoti no. Budu i da je padina ledenoga pokriva a izrazito mala, a sam led veoma hladan, strujanja unutar ledenoga pokriva a veoma su spora, esto tek 30 cm na godinu. No, kako se led pomi e prema van, strujanje se ubrzava. Nakon to se strujanje kanalizira u ledenim pokriva ima ili ledenim potocima na vanjskim rubovima pokriva a, ono se dramati no ubrzava. Do trenutka kada stigne u ocean, led se mo e pomaknuti gotovo 2 km na godinu. Pokreta ka snaga toga postupka uvijek je gravitacija. Led se uvijek pomi e nizbrdo. No, taj postupak zamrsi vru ina. Sa svakim porastom temperature do oko 15C, deset puta se pove ava omjer pomicanja. Na isti na in djeluje i vru ina uzrokovana trenjem - na primjer, trenjem koje uzrokuje led, koji se pomi e uz vrstu stijenu. O ito postoji gornja granica dekompresijskoga u inka vru ine. Kada temperatura naraste iznad to ke ledi ta, led prestaje biti led i pretvara se u vodu. Barem jedan antarkti ki ledeni potok pomi e se dovoljno brzo na sloju sastavljenome od taloga nanesenoga vodom. Rije ledenjak ozna ava rijeku leda. injenica da ledenjaci plutaju posljedica je te ine i pomicanja leda, koji se ondje oblikuje. Dok se u ledenjaku stvara led, razvija se povr ina padine. Ta padina i te ina leda stvaraju unutra nji pritisak i tako po inje pomicanje.

Kad ledenjaci dosegnu to ku otapanja na svojemu podno ju, mogu se pomicati, barem do odre ene daljine, preko ravne povr ine. Budu i da male izbo ine i ispup enja u temelju poti u optere enje u ledu, ledenjak e se preko neravnoga terena pomicati malo br e nego preko ravnoga terena. Odnosno, gornji slojevi ledenjaka pomicat e se br e. Temeljni slojevi ne e se uop e pomaknuti. Osim toga, ak se ni gornji slojevi ne e neprekidno pomicati. Pritisci koji uzrokuju pomicanje leda na ravnoj povr ini pomicat e ga kada dostignu najvi u to ku, samo otprilike 11 km daleko. Pod utjecajem neke ve e sile led bi se jednostavno zdrobio. Na Zemlji ne postoji sila, koja bi pomaknula led uzbrdo. To nije mogu e, kao to nije mogu e da vodena struja te e uzvodno. Drugim rije ima, pomicanje leda, koje se navodno dogodilo u ledenome dobu proturje i zakonima fizike. 10. poglavlje

SVJETSKA KATAKLIZMA
INJENICA RADI SE O VELIKOME TRZANJU POVR INE PLANETA - TOLIKO VELIKOME DA GOTOVO NADILAZI GRANICE MA TE.

Ako to nije bio led - a bez obzira na to to nam govore stru njaci, to je to no - to je onda pomaknulo lutaju e kamene gromade? To nije jednostavno pitanje. Kamenje otkinuto s Alpa no eno je sve do Jurskih planina na francusko - vicarskoj granici. Ondje se nalaze i danas, a sadr aj njihovih minerala svjedo i o mjestu odakle su stigli. To nije malo kamenje. Mnoge su gromade ve e od 28 m3. Jedna ima 280 m3. Ve inom le e na oko 610 m visine iznad enevskoga jezera. Kamene gromade sa Skandinavskoga poluotoka ra trkane su po itavoj Njema koj i na vi im predjelima planina Harz. Veliko kamenje iz Finske razbacano je diljem Poljske i Karpata. Neke kamene gromade doista su goleme. Jedna u New Hampshireu u SAD-u te ka je 10.000 t. Druga u Ohiju prekriva podru je od gotovo 0,4 ha i t e ka je 13.500 t. No, to golemo kamenje nije ni ta u usporedbi s udovi nim kamenim gromadama u Britaniji i vedskoj. Prema G. F. Wrightu, na isto noj obali Engleske nalazi se selo koje je u potpunost izgra eno od jedne lutaju e kamene gromade. Pokraj Malmoa u vedskoj jedna se gromada, koja sadr i kredu, ak iskopava u komercijalne svrhe. Duga je nevjerojatnih 5 km. Iako je poznato da je to kamenje putovalo stotinama, pa i tisu ama kilometara daleko, uglavnom je zadr alo o tre rubove. To navodi na neo ekivan i zapanjuju i zaklju ak - zacijelo se prenosilo iznimno velikom brzinom. Naime, sporim i dugotrajnim drobljenjem rubovi bi se istro ili. *** Dok je neka sila bacala kamene gromade preko planeta, druga je gradila planine. Veoma rijetko mo ete vidjeti usamljenu planinu. One su ve inom u nizu. A kada su t i nizovi me usobno povezani, tada se radi o planinskome lancu, kako ga nazivaju geolozi, takav je Stijenjak ili Ande. No, to nije sve. Svi glavni planinski lanci na svijetu pripadaju jednome od dva velika sustava. Oni se nazivaju cirkumpacifi ki i alpsko-himalajski planinski lanac. To grupiranje nije slu ajno. ini se da izme u planinskih lanaca u tim divovskim megasustavima postoji povezanost. Planine mogu nastati na jedan od etiri na ina. Kada se magma izlije ili probije iz rastopljene sr i planeta, rashladna stijena se oblikuje u sto ac nalik vulkanskoj planini. No, ve ina planina nije vulkanskoga podrijetla. Druge nastaju nabiranjem, rasjedanjem ili izvla enjem na povr inu Zemlje. Geolozi su danas uvjereni da je povr ina Zemlje na injena od golemih plo a, koje plutaju na rastopljenoj unutra njosti. Te se plo e neprestano pokre u, a iako to kretanje iznosi nekoliko centimetara na godinu, ono ne mo e prouzro iti poreme aje, koji mogu izazvati prili no spektakularan geolo ki fenomen. To je osobito mogu e kada se rubovi jedne divovske plo e dodirnu s drugim. Vjeruje se da su svi glavni planinski sustavi na neki na in posljedica me udjelovanja tih plutaju ih plo a.

Taj je postupak mogu e lako predo iti. Zamislite sudar dviju velikih tektonskih plo a. Taj sudar je dug i spor, ali zbog same veli ine tih plo a, on zahtijeva mnogo energije. Me usobnim neumoljivim mrvljenjem plo a, nastaje sve ve a kompresija u temeljnim rubovima stijena. Kona no, doga a se neizbje no. Povr ina Zemlje se nabire prema gore i nastaje planina, odnosno planinski lanac. Upravo to se dogodilo kada se plo a, koja dr i Indijski potkontinent pomaknula prema sjeveru i dotaknula euroazijsku plo u. Dvije su se plo e me usobno gurale, stiskale, nabirale ... i tako je nastala Himalaja. Afri ka plo a na zapadu tako er se pomicala prema sjeveru. U odre enome trenutku u pro losti svojim je pomicanjem zatvorila drevni ekvatorijalni ocean (poznato pod imenom Tethys [ili Tetija.]), ostavljaj u i na svojemu mjestu samo Sredozemno more. Ona je naborala i Alpe, Pireneje i gorje Atlas. Planine oko Pacifi koga bazena oblikovale su se na malo druga iji na in. Umjesto dviju plo a koje se me usobno guraju, ondje je jedna plo a po ela kliziti ispod druge, a taj se postupak naziva podvrgavanje. Kada su njime bili zahva eni temeljni rubovi plo a Tihoga oceana, neke su stijene oti le u rastopljenu sr i otopile se. Nastao je pritisak i rastopljena se stijena ponovno izbacila u obliku lave. Tako su nasta li nizovi vulkanskih sto aca, poput onih u ameri kim Kaskadama ili u Japanu. to se ti e drugih rastezanja u Pacifi kome bazenu, kora u gornjoj od dviju plo a je predebela da omogu i erupciju rastopljene stijene, tako da se oblikuju planine s malo, ili nek ada nimalo, vulkana. To se dogodilo s Andama u Ju noj Americi. U tome postupku odre enu ulogu imaju i sekundarni imbenici. Naprimjer, to se ti e gorja Atlas u sjeverozapadnoj Africi i sjevernoameri koga Stijenjaka, sudar dviju plo a skratio je zemljinu koru u jednoj od plo a, a ne uz temeljne rubove. Posljedica je bila gotovo ista, osim to su planine nastale na razli itim mjestima. Obi no postoje etiri tipa planina: kupolaste, rasjedane, naborane i vulkanske. Kupolaste planine nastaju kada zemlja izbij a bez lomljenja. Time nastaje ravna povr ina, koja se blago spu ta prema nizinama. Takve su planine Black Hills u Dakoti, SAD. Planine na injene od kamenih blokova upravo su onakve kakvo im je ime - na injene su od golemih blokova zemljine kore, koji su izbijali prema van uz prijelomne zone. Planine toga tipa nalazimo tako er u Americi - izvrstan primjer je Sierra Nevada. Nazubljene planine su one o kojima smo govorili i upravo su takve kakvima ih nazivaju - doslovno su presavijene iz Zemljine kore kao posljedica pritiska sa strane, koji je nastao nakon sudara tektonskih plo a. Takve su vicarske Jurske planine i gorje Appalachian u Sjevernoj Americi. Planine koje su nastale pod utjecajem vulkanskih aktivnosti dijele se u dva tipa. Jedan tip su sto ci od pep ela, troske i lave, koji se di u iz aktivnih vulkana. Takva je planina Fuji u Japanu i havajska Mauna Loa. Drugi tip je planina izgra ena od lave, koja se ukrutila u vulkanskim cijevima te potom erodirala i stvorila kona an oblik planine. Planine Cairngorm u kotskoj toga su tipa. No, izvan geolo kih krugova nije toliko poznato da je ve ina planinskih lanaca novijega podrijetla. *** Alpe su veliki planinski sustav u ju nome sredi tu Europe, a pru aju se u obliku luka od Genovskoga zaljeva do Be a, i duge su oko 1.200 km. Oblikovale su se prije otprilike 44 milijuna godina, kao posljedica dugotrajnih tektonskih poreme aja, koji su prestali tek prije 9 milijuna godina. No, pogre no bi bilo tvrditi da su prvotno imale dana nji oblik, a osobito nisu bile toliko visoke. R. Triimpy u svojoj knjizi Geology of Switzerland (Geologija vicarske)23 isti e da su se prvotno razvile kao lanac niskih brda u sjevernoj Italiji, smje tene ne to dalje od dana njega polo aja. Postupak skra ivanja kore, zbog kojega su Alpe dobile dana nji oblik, bio je u najmanju ruku ekstreman. Bile su duge oko 96 km, a mo da ak i 560 km. Divovske kamene plo e debele nekoliko stotina metara i duge nekoliko stotina kilometara, pomicale su se preko kamenoga

sloja ispod sebe, a taj se postupak na stavio jo sljede ih 160 km. Iz mnogih geolo kih priru nika mo e se pretpostaviti (iako se to ne tvrdi izravno) da je postupak po eo prije nekoliko milijuna godina i da se zavr io nakon vi e milijuna godina. No, ini se da to nije to no. Dva najvi a alpska vrha visoka su gotovo 4.600 m. To zna i da su od izvornih brda na sjeveru Italije vi i 3.660 do 3.965 m. Sami vrhovi pokazuju veoma malo znakova erozije, to zna i da su rasli brzo, kao to se brzo prenosilo i lutaju e kamenje. Radi se o velikome trzanju povr ine planeta - toliko velikome da gotovo nadilazi granice ma te. 23) Basel, 1980. Profesor Oswald Heer tvrdi da je trzanje nastupilo "krajem pleistocena".24 Dakle, otprilike u isto doba kada su se pomaknute kamene gromade. *** Rije "Himalaja" sastavljena je od dvije sanskrtske rije i, koje zna e "boravi te snijegova". Njome se savr eno opisuje planinski lanac, koji se poput luka prote e na daljinu od 2.400 km preko sjevernih rubova Indijskoga potkontinenta i tvori granicu izme u Indije i Tibeta pod kineskom okupacijom. To je najvi a planina na svijetu. Ni na jednome mjestu ne spu ta se ni e od 7.320 m od razine mora. Najvi i vrh toga lanca (kao i najvi a planina na svijetu) jest Everest, koji se uzdi e na visinu od gotovo 8.900 m. Osim to je iznimno visok, taj je planinski lanac veoma irok, od 200 do 400 km. Rasprostire se na oko 596.700 km2. Himalaja je "geolo ki mlada planina".25 Starost tog planinskog lanca mo e se precizno odrediti s obzirom na to da su istodobno, 1.525 do 1.830 m porasle i planine u Ka mirskoj dolini. U le i tu doline nalaze se fosili iz doba pleistocena. Osim toga, drevna himalajska stijena preklopila se preko ljun anoga le i ta iz pleistocena. Taj postupak nije se odvijao samo na dijelu Himalaje u Ka miru. Istodobno je r astao i lanac Pir Panjal, koji tvori dio zapadne Himalaje u Punjabu. Isto je bilo i s lancem Kailas, jednim od najvi ih i najgrubljih dijelova Himalaje, koji je smje ten na jugozapadu Tibeta. ini se da je Himalaja nastajala otprilike u isto doba kada i Al pe. 24) U knjizi When the Earth Nearly Died, Gateway Books, Bath, 1995. 25) Tako se opisuje u Encyclopaedia Britannica, izd. iz 1995. Alpe i Himalaja nisu jedine planine koje su u to doba narasle do dana nje visine. Hindu Kush je planinski lanac dug 800 km, koji se nalazi u sredi njoj Aziji, a tvori granicu izme u dolina rijeka AmuDarje i Inda. Nalazi se pokraj Pamirskoga gorja na istoku i prote e se prema jugozapadu preko Pakistana, te u ni im lancima izbija u zapadnome Afganistanu. Geolo ki dokaz upu uje na to da je taj planinski lanac najvi e porastao krajem pleistocena. Gorje Altaj slo en je planinski sustav sredi nje Azije, a rasprostire se 1.920 km daleko od pustinje Gobi do zapadnoga Sibira. Taj lanac sa injavaju tri osnovne grane - Gobi, Mongolija i Kazahska Rusija. Najvi i dio visok je 4.508 m. Geolo ki dokaz upu uje na to da je taj planinski lanac najvi e porastao krajem pleistocena. Planinski lanac Karakorum prote e se otprilike 480 km od Afganistana do Ka mira i zauzima oko 208.000 km2. To je jedan od najvi ih planinskih lanaca na svijetu, a prosje no je visok oko 6.100 m. etiri njegova vrha dose u visinu od 7.930 m, od kojih je najvi i K2, druga najvi a planina na svijetu. Geolo ki dokaz upu uje na to da je taj lanac tako er najvi e narastao potkraj pleistocena. Trzanje se nije odvijalo samo u Aziji. U Sjevernoj Americi planine Kaskade i Sierra Nevada narasle su vi e od 1.800 m. Ande u Ju noj Americi tako er su narasle. Geolog R. F. Flint uvjeren je da su ti razli iti postupci me usobno povezani. U svojoj detaljnoj studiji on navodi da postoji *** veza izme u dramati noga porasta Alpa, Himalaje i Kordiljera u Sjevernoj i Ju noj Americi i Kavkaskoga gorja u Rusiji.26 Zanimljivo je da je oblikovanje pregiba Kordiljera povezano s razvojem podmorskih rovova uz sjevernoameri ku obalu Tihoga oceana. ini se da su dijelovi morskoga dna padali

istodobno s porastom planinskih lanaca. Gotovo da mo ete povjerovati u Platonovu tvrdnju o potonulome kontinentu. *** Nastanak planina u Kini potkraj pl eistocena bio je popra en jo spektakularnijim geolo kim doga ajem. Veliki Han Hai, kao to ga lokalno stanovni tvo naziva, bilo je drevno more u unutra njosti. Han Hai nije mit. Geolo ka istra ivanja su pokazala da se more nalazilo na podru ju dana njega bazena Gobi i da se protezalo oko 3.200 km od Khingan Shana na istoku do Pamira na zapadu, dok se u smjeru sjever-jug rasprostirao vi e od 1.120 km. Dok je rastao planinski lanac Tien Shan dug 2.400 km, podignulo se i dno Han Haija za vi e od 610 m, pri emu je isu ivao nezamislive koli ine vode. Tibetanska visoravan narasla je 2.973 m do dana nje visine od 4.570 m. Planinski lanac Yunnan narastao je 1.982 m. Do otprilike iste visine narastao je i planinski lanac Bayan Kara Shan u zapadnoj Kini. U sjevernoj Kini velike koli ine lave izbile su u planinskim lancima Velikome Khingan Shanu i Sikhote Alinu. Na isto noj obali zemlje morsko dno se spustilo sve do Japana. 26) Glacial Geology and the Pleistocene Epoch ("Glacijalna geologija i razdoblje pleistocena"), New York, 1947. Razina mora pokraj Malajskoga oto ja spustila se 91 m. Planine su rasle u Burmi, Tajlandu, Laosu, Vijetnamu, Filipinima, Indoneziji i Australiji. U sredi njoj Indiji promijenio se tok rijeke Narbade. Pucanjem Zemljine kore u Africi oblikovala se dolina Great Rift. Na novozelandskome Ju nome otoku porast je iznosio nevjerojatnih 17.830 m. Na Kanarskim i Azurskim otocima bilo je velikih vulkanskih aktivnosti. U ljun anome talogu u Ka miru nalaze se fosili iz staroga kamenoga doba, koji su se pojavili nakon to su porasle planine. Postoje pisani zapisi o Velikome Han Haiju. Ljudi su promatrali kako raste Himalaja. Ljudi su svjedo ili kataklizmi kome isu ivanju drevnoga mora. 11. poglavlje POTRESI I VULKANI INJENICA NAME E SE SAMO JEDAN ZAKUU AK, ALI ON JE TOLIKO NEVJEROJATAN DA BISMO GA PRIHVATILI. NE TAKO DAVNO, DNO ATLANTSKOGA OCEANA SIGURNO SE NALAZILO IZNAD POVR INE OCEANA. Potkraj pleistocena dogodilo se ne to jo stra nije. Iz jo nepoznatih razloga nestale su itave vrste. Izumrli su mamut i mastodont, sabljastozube ma ke i krznati nosorog. Stru njaci su procijenili da je 75% velikih vrsta u pleistocenu, razdoblju koje je trajalo 2,5 milijuna godina, izumrlo tijekom 800 godina, oko 9.000. god. pr. Kr. Obi no se smatra da su vrste izumirale postupno, kao to je dugo i polako izumirao tigar u Kini, bijeli nosorog u Africi i vuk u zapadnoj Europi. No, postoji dokaz da postupak istrebljenja nije uop e bio postupan. Tijekom iskopavanja zlata sjeverno od planine Kinley na Aljasci otkriveni su ostaci nekoliko tisu a ivotinja - mamuta, mastodonta, bizona i drugih sli nih vrsta - kao i velikih koli ina i upanih stabala. Svi su bili smrznuti. Ta stvorenja nisu uginula mirno. Njihove su kosti iskrivljene, slomljene i raskomadane. Stabla su prepolovljena. ini se da su uni tena u velikoj pretpovijesnoj katastrofi nepojmljivih razmjera. To nije bila lokalna katastrofa. Ostaci su otkriveni u sloju smrznutoga mulja. Sli an mulj s velikim koli inama ivotinjskih ostataka otkriven je na Jukonu, rijeci Koyukuk na sjeveru i rijeci Kuskokwim, koja utje e u Beringovo more. Ostaci su iskopani i na nekoliko nalazi ta uz arkti ku obalu. ivotinje otkrivene na tim mjestima nisu uginule same. Na razinama koje se nalaze 30 ili vi e metara iznad pov r ine, otkriveni

su obra eni iljci, koji su se upotrebljavali kao vrhovi strijela i koplja. Lovci su izumrli kada i njihov plijen. Istra iva i koji su 1805. stigli na Novosibirske otoke, otkrili su u njihovu ljunku " itavo mno tvo" kostiju slonova i nosoroga. Lovac Liakhov, koji je istra ivao otok sjeverno od Sibira (i koji se nalazi otprilike 960 km unutar Arkti koga kruga), prona ao je toliko mnogo ostataka mamuta okamina u ledenome pijesku, da se upitao nije li od njih na injen itav otok. Sli nu sliku nalazimo u mnogo toplijim klimatskim uvjetima. Tijekom prvih est mjeseci arheolo kih iskopavanja, iz pilje San Ciro pokraj Palerma na Siciliji otkopano je 20 t kostiju vodenkonja. To nisu bili drevni fosili stari nekoliko milijuna godina. Kosti su bile toliko mlade da su poslane u Marseilles, kako bi se iz njih izvadio drveni ugljen za potrebe tvornica e era. Na Siciliji pronalazimo svojevrstan arheolo ki obrazac nekoliko tisu a kostiju vodenkonja, koje su natrpane u pilja ma i pukotinama stijena unato injenici da vodenkonji nikada nisu ivjeli na takvim stani tima. esto su njihove kosti izmije ane s kostima lava, hijene, medvjeda i slona, gotovo kao da su sve te ivotinje bile odjednom uba ene u pilje i ondje su uginule. Na nekoliko podru ja u Siciliji pronalazimo dvije zagonetne vrste - Hippopotamus pentlandi i Palaeoloxodon mnaidriensis - za koje se pretpostavlja da nisu nikada obitavale na tome otoku. No, mo da su ta stvorenja ondje stigla s Malte, Krete, Cipra, iz Gr ke ili sjeverne Italije, kako bi na tome mjestu uginula. Na jednome nalazi tu na Malti, koje je iskopano u 19. st. otkrivene su kosti slonova, gu tera, divovskih ptica, kornja a i iznimno velike vrste puha, koje su izumrle. Njihovi kosturi izmije ani su s golemim kamenim blokovima i g romadama. Razmrskane i ra trkane kosti jasno upu uju na to da su ivotinje uginule nasilnom smr u. Zagonetni su i ostaci kornja a ugurani medu kamenje ili zaglavljeni u pukotinama stijena. One su, kao vodena bi a, morale ondje sti i iz nekoga drugoga nepoznatoga podru ja. U pukotinama stijena na drugome lokalitetu na Malti nalaze se ostaci slonova, ptica, pa ak i morskih pasa. Vapnena ke pilje na Kreti tako er su prepune kostiju ivotinja iz doba pleistocena, me u kojima se nalaze slonovi, jeleni, patuljasti vodenkonji i glodavci. Ista slika otkrivena je i nakon arheolo kih istra ivanja na Korzici, Sardiniji i Balearima. Nasip pokraj sela na arkti kome otoku Cerigu, ija su povr ina i pukotine stijena doslovno krcate ostacima ivotinja iz pleistocena, lokalni stanovnici nazivaju "planinom kostiju". Pukotine stijena na Rtu Gibraltar pune su razmrskanih i prepolovljenih kostiju hijene, risa, raznih ptica, nosoroga, vuka, vepra, jelena, kozoroga, vola, pantere, zeca i kuni a. Iako su grabe ljivci i lovne vrste me usobno izmije ani, nema naznaka o tome da su se me usobno poubijale. Te su ivotinje uginule zajedno i iznenada. Iskopano je nekoliko tona njihovih ostataka. Samo u jednoj pilji u Yorkshireu u Engleskoj otkriveni su ostaci slonova, nosoroga, konja, vodenkonja, medvjeda, vukova, hijena, ze eva, tigrova, gavranova, golubova, ljuka, pataka i eva. U tri pilje u Orestonu pokraj Plymoutha u 19. st. iskopani su sli ni ostaci. U Kentovoj pilji pokraj Torquaya prona eni su osobito ivopisni dokazi da su ivotinje i ptice iz pleistocena bile iznimno sna nom silom natjerane u pilje, ali jasni znakovi nasilja vidljivi su i na drugim nalazi tima. Spilje sa sli nim kostima postoje i u Njema koj, Francuskoj, Italiji, Austriji, Hrvatskoj, Poljskoj i biv oj ehoslova koj. Mnoge su otkrivene u Libanonu, Siriji i drugim zemljama na Bliskome istoku, a ima ih tako er i u Rusiji i kontinentalnoj Aziji. U pilji pokraj kineskoga sela Choukoutiena (nedaleko od Pekinga), kosti ivotinja pomije ane su s ostacima nekoliko ljudi, koji odaju tri razli ita rasna tipa - europski, melanezijski i eskimski. Jo vi e zbunjuje pilja Vallonet, koja se nalazi izme u Monaka i talijanske granice, koja skriva ostatke kitova izmije ane s kostima lavova, nosoroga, majmuna, slonova i hijena. Australske pilje pune su ostataka iz doba pleistocena. One se nalaze pokraj Wellingtona, na rijeci Macleay, pokraj izvora rijeke Colo, u Yessebi i drugim mjestima. Kao i drugdje na svijetu, jasno je da su tamo nje ivotinje uginule nasilnom smr u jer su im kosti slomljene i razmrskane.

Isti prizor ponavlja se u Ju noj Americi. Diljem Brazila nalaze se pilje i pukotine stijena pune ostataka. U Sjevernoj Americi pilje s kostima nalazimo u Novome Meksiku, Pensilvaniji i Nevadi. pilja Bishop's Cap u planinama Oregona puna je kostiju ljudi, vukova, konja, bizona, kojota, deva, antilopa i kopnenoga ljenivca. To dokazuje veoma uznemiruju u sliku, sliku o iznimno nasilnome doga aju planetarnih razmjera, koji je potak nuo dalekose ne geolo ke poreme aje, podizao planine, isu io Kraj Atlantide Platon opisuje na sljede i na in: "Kasnije su nastupili iznimno razorni potresi i poplave i u samo jednome stra nome danu i no i sve tvoje ratnike [Atenjane] progutala je zemlja, a otok Atlantidu jednostavno je progutalo more i ona je nestala; zato se morem na tome podru ju danas ne mo e ploviti. Plovidbu prije i mulj, koji se nalazi izravno ispod povr ine, ostaci potonuloga otoka."27 Platonova napomena o uni tenju atenske vojske navodi na zaklju ak da katastrofa nije bila lokalnih razmjera. Istodobno s nestankom Atlantide javili su se potresi na gr kome kopnu, koji su bili dovoljno razorni da poremete temelje atenskoga dru tva, a mo da da ga ak i potpuno uni te. Budu i da se u povijesnim zapisima tvrdi kako je gr ki grad-dr ava osnovan mnogo tisu a godina nakon datuma koji navodi Platon, name e se sumnja da Atenjani koje mi poznajemo, nisu bili izvorni stanovnici Atene nego stanovnici mnogo kasnije obnovljenoga grada, koji je bio uni ten u pretpovijesti. No, ta pretpostavka nikada nije bila prihva ena. Iako su potresi opisani kao "iznimno razorni", oni su morali biti toliko razorni da mogu izbrisati sve tragove jedne civilizacije. Naime, 27) Platon: Timej, prijevod Desmonda Leeja, Penguin Classics, London, 1971. najmanje jedno more i ubio milijune ivotinja. Je li mogu e da nakon takvoga doga aja potone kontinent? *** osim Atlantide, u isto su doba nestale i pretpovijesne gr ke dr ave i Egipatsko Kraljevstvo, koje je tada navodno postojalo. Ortodoksna teorija o pretpovijesti, koja se temelji na teoriji o ledenome dobu, ne dopu ta sliku kakvu opisuje Platon. Dana nji stru njaci uvjereni su kako nije mogu e da cijeli jedan kontinent mo e potonuti. Me utim, mno tvo dokaza o sveop im geolo kim poreme ajima potkraj pleistocena navodi na pretpostavku da je taj dio Platonove pri e, kao i mnogi drugi, mo da doista to an. Mo da je vrijeme da na druga iji na in razmotrimo nemogu e. *** Morsko dno u okolici Azorskih otoka prekriveno je vrstom lave, koja se stru no naziva tahilit. To je tvar koja se veoma brzo tro i pod utjecajem vremena. Pod vodom (ali i u zraku) prvotno crna, staklasta tvar pretvara se u palagonit, crven, sme ili ut kristalni materijal. Tahilit oko Azora jo uvijek je crn. To zna i da ga je lava izbacila prije samo 13.000 godina, a mo da i prije. Azori le e na isto nim padinama Srednjoatlantskog grebena, veoma dugoga podmorskoga planinskoga lanca, koji se krivudavo prote e otprilike 16.000 km od Arkti koga oceana do ju noga vrha Afrike. Okru en je podmors kim ravnicama, koje se prote u sve do kontinentalnih obala. Planine koje tvore taj greben iznimno su iroke i duga ke. Na pojedinim mjestima iroke su 1.600 km, a negdje dose u visine iznad razine mora i tako tvore otoke kao to su Azori, Ascension, Sv. Helena i Tristan da Cunha. Geolo ki postupci koji su oblikovali greben i danas traju. Uz njegov vrh prolazi duga dolina, koja je mjestimice iroka od 80 do 120 km. Na povr ini doline neprestano izvire otopljena magma s dna Zemljine kore kako bi se ohladila, a potom se pod pritiskom neprekidnih erupcija izbacuje. To tako er dokazuje da su se u novije doba dogodile promjene. asopis National Geographic 1949. izvijestio je o pomorskoj ekspediciji, koja je ispitivala to podru je dubinomjerima. Istra ivanja su pokazala da se na podno jima grebena nalazi nekoliko stotina metara taloga. No, kada je brod otplovio dalje od grebena kako bi istra io bazene oceana na drugoj strani, otkrio je ne to nevjerojatno.

Znanstvenici su bili uvjereni da e slojevi taloga biti ak deblji jer je dno Atlantika eonima le alo netaknuto. Me utim, talog nije bio deblji od onoga na geolo ki prili no mladom Srednjoatlantskom grebenu. Talog na bazenu nigdje nije bio dublji od 30 m. Na nekim podru jima uop e ga nije bilo. Name e se samo jedan zaklju ak, ali on je toliko nevjerojatan da bismo ga prihvatili. Ne tako davno, dno Atlantskoga oceana nalazilo se: iznad povr ine oceana. *** Kako se to dogodilo? Odgovor nije nimalo jasan. Svake godine svijet potrese otprilike 50.000 zamjetljivih potresa.28 Od ukupnoga broja, 49.900 potresa preslabi su da bi bili opasni. Preostalih 100 potresa dovoljno su razorni da nanesu tetu, ali samo ako se dogode pokraj velikih gradskih sredi ta. Iznimno razorni potresi dogode se otprilike jedanput na godinu . Oni uni tavaju ljude ili imovinu. 28) Zapravo, ima ih vi e. Ta brojka ne uklju uje potrese koji se mogu otkriti samo instrumentima. Nekoliko puta u povijesti dogodilo se da se epicentar velikoga potresa nalazio pokraj grada ili u njegovom sredi tu. Glavni grad Portugala, Lisabon, 1. studenoga 1755. pogodio je razoran potres, iji se epicentar nalazio ne to dalje od obale. Potres je bio toliko sna an da je tetu prouzro io ak u Al iru, koji je udaljen vi e od 960 km. Nastali su plimni valovi, koji su udarali u Martinique, udaljen 5.920 km. Ti su valovi u Lisabonu bili visoki 6 m, a u Cadizu u panjolskoj 19 m. Potres je nanio golemu tetu. Uni teno je dvanaest tisu a ku a u Lisabonu, te ve ina velikih javnih gra evina i crkava. Poginulo je ezdeset tisu a ljudi, od kojih su se neki utopili u plimnim valovima ili izgorjeli u po aru, koji je bjesnio est dana nakon doga aja. New Madrid u ju nome Missouriju pogodila su tri velika potresa 16. prosinca 1811., 23. sije nja i 7. velja e 1812. Najve i od njih uni tio je dimnjake u Cincinnatiju, koji je udaljen 592 km. Nakon toga slijedile su druge posljedice: potresi su se osjetili u Louisvilleu u Kentuckyju, udaljenome 288 km. Zemlja se zatresla i u Kanadi. Zatreslo se podru je od oko 100 360 km2. U jednome dijelu, dugome 240 km i irokome 60 km, zemlja je potonula na dubinu od 3 m, nakon ega ju je potopila lokalna rijeka. Popadale su itave ume. Mo da najrazorniji potres u 20. st. dogodio se 18. travnja 1906., oko 5 sati ujutro, kada je skliznula rasjedina S an Andreas. Potres koji je prouzro ila osjetio se od Kalifornije do Oregona. Unato tome to su bili pogo eni i San Jose, Salinas i Santa Rosa, katastrofa je postala poznata kao potres San Francisca. U tome gradu poginulo je oko 700 ljudi, a nakon potresa buknuo je po ar, koji je zahvatio poslovni dio grada. Japan je podru je, izlo eno potresima pa u njemu ak postoji tradicija izgradnje ku a od drveta i papira, koje su mnogo prikladnije u slu aju eventualnih potresa. Me utim, u suvremeno doba grade se ku e od opeke i armiranoga betona, osobito u urbanim podru jima. Kada je 1. rujna 1923. veliki potres zadesio velegradsko podru je Tokija i Jokohame, iznenada se uru ilo 54 posto gra evina od opeke i 10 posto onih od armiranoga betona - to zna i nekoliko stotina tisu a zgrada. Procjenjuje se da je poginulo 140.000. ljudi: Prvi ok je izazvao tsunami (plimni val), koji je dosegao visinu od 12 m i koji je ubio vi e od 60 ljudi. Potres dvostruko ja i od onoga u San Franciscu, dogodio se 27. o ujka 1964. na jugu sredi nje Aljaske. Osjetio se na podru ju od 1.300.000 km2. Iako broj poginulih nije bio jako velik (131), teta je bila golema. Podru je od oko 119.600 km2 doslovno se nagnulo. Brda su izba ena na visinu od 24 m, dok se na drugim podru jima zemlja spustila do 2,5 m dubine. Potres je uzrokovao klizanje tla i plimne valove, koji su o tetili podru ja do Kalifornije. Poginulo je nekoliko desetaka tisu a ljudi. U Kini je nestao gotovo itav grad kada je 28. srpnja 1976. razoran potres pogodio T'ang-shan, koji je oko 96 km udaljen od Pekinga. Poginulo je 240.000 ljudi. Iako su to doista bile velike katastrofe, o ito da nijedan od

ta tri potresa nije bio toliko razoran da bi uni tio itave kulture ili potopio kontinente. Mnogi poginuli i iznimno velika teta, koju je prouzro io potres u T'ang-shanu, obja njavaju se injenicom da zgrade u tome gradu ve inom nisu bile dovoljno vrste da izdr e potrese. No, grad T'ang-shan postoji i danas. Bio je tek zamalo uni ten i ponovno izgra en. Potres koji bi najvi e odgovarao Platonovu opisu mo da bi mogao biti onaj, koji je 1964. zadesio Aljasku. Nakon njega potonulo je kopno, a zemlja je naglo porasla. Stvorili su se golemi plimni valovi. No, ak i takva apokalipti na slika ne mo e se mjeriti s kataklizmom, koju je opisao Plat on. Povijesni dokazi potvr uju mnoge nepravilnosti u Platonovoj pri i. Potresi ne mogu izmijeniti svijet niti uni titi itave kulture. Oni jednostavno nisu dovoljno razorni da potope Atlantidu. *** No, to je s vulkanima? Od vulkanske erupcije zemlja se trese. Kada je govorio o potresima, Platon je mo da mislio upravo na vulkane. Od kraja 18. st. u erupcijama vulkana poginulo je oko 250.000 ljudi, od kojih je 70 posto poginulo u samo etiri vulkanske erupcije. Godine 1902., 8. svibnja, eksplodirao je Mont Pelee. To nije bila osobito spektakularna erupcija. Iz vulkana na karipskome otoku Martiniqueu izlilo se oko 4.1 kubi nih kilometara magme. No, ona se ve im dijelom pretvorila u iznimno brzu lavinu, koja je protutnjala strmom dolinom do luke St. Pierre. N ije bilo dovoljno vremena za evakuaciju ljudi, odnosno uop e nije bilo vremena za upozorenje. U samo nekoliko minuta lavina je progutala itav grad. Poginulo je 29.000 ljudi. S obzirom na broj poginulih, erupcija Peleea najkatastrofalnija je erupcija vulka na, koja se dogodila u 20. st. Druga stra na erupcija dogodila se 13. studenoga 1985. Nevado del Ruiz je 5.310 m visok vulkan u Kolumbiji, a na njegovu se vrhu nalazi led. U kratkotrajnoj erupciji iz njega se izlilo nekoliko stotina tisu a kubi nih metara u arene lave. Time se stvorio val rastopljenoga leda, koji se slijevao niz planinu. On je, pak, stvorio golem val mulja, koji je zatrpao ve inu grada Armera, koji se nalazio 48 km isto no od planine. Poginule su 22.000 stanovnika. Mo da je najpoznatija erupcija svih vremena bila erupcija vulkana Krakatau, koji se nalazi na malome, nenaseljenome indonezijskome otoku izme u Sumatre i Jave. Dogodila se 26. i 27. kolovoza 1883., a imala je katastrofalne posljedice. Kada je erupcija prestala, Krakatau se uru io i oblikovao krater, koji se dijelom nalazio ispod morske razine. Nestalo je gotovo 26 km2 povr ine otoka, a na mjestu na kojemu je nekada stajala 450 m visoka planina nastala je voda duboka 270 m. Zvuk erupcije uo se u Australiji, koja je udaljena 4.800 km. Plimni val visok 30 m usmrtio je 36.000 ljudi, koji su ivjeli uz obalu Jave i Sumatre. Oblak pepela visok 80 km uzrokovao je spektakularne zalaske sunca, koji su se na svijetu vidjeli jo nekoliko godina. Erupcija vulkana Krakatau esto se opisuje kao najrazornija u povijesti. Najve a erupcija u suvremeno doba jest ona vulkana Tambore na otoku Sumbawa u Indoneziji, koja se dogodila 10. i 11. travnja 1815. U nizovima jakih eksplozija izba eno je 120 kubi nih kilometara magme. Vi e od 3 cm pepela prekril o je ve i dio Indonezije i Javanskoga mora. Tambora je prije erupcije bio visok 4.200 m. A nakon nje nestao je 1.350 m visok vrh vulkana. Umjesto njega nastao je uru en krater irok izme u 5 i 6 km i dubok 800 m. U samoj erupciji i plimnim valovima, koje j e ona izazvala, poginulo je oko 10.000 ljudi, ali zbog debeloga sloja pepela uni tene su velike koli ine usjeva, tako da je jo 82.000 ljudi umrlo od gladi. Vulkani na godinu prosje no uzrokuju oko 100 milijuna dolara imovinske tete, ali taj omjer katkad dramati no varira. Kada je 1980. eksplodirao vulkan Sv. Helena u Americi, imovinska teta iznosila je oko milijardu ameri kih dolara, iako je erupcija bila umjerene ja ine. Nakon vulkanskih erupcija esti su po ari. Vulkan Mauna

Loa na Havajima - gusto naseljenome oto nome lancu - najve i je vulkan na svijetu. Nakon to je godinu dana klju ao, vulkan je 25. o ujka 1984. kona no eksplodirao. Pukotina koja je pri tome nastala rascijepila je 4,8 km dugu os vrha, a slapovi lave oblikovali su vatreni zastor. Vlasti su odmah zatra ile da se poduzmu promatra ki letovi, koji su u prvim izvje tajima pokazali kako je ve i dio dna kratera prekriven jezerom od rastopljenoga kamenja. Ubrzo se stvorila crna kora pro arana mre om pukotina iz kojih je klju ala crveno-naran asta u arena tvar. Prva erupcija dogodila se neposredno nakon jedan sat ujutro. Do zore pukotina na vrhu po ela se iriti niz sjeveroisto nu stranu planine. Lava je ponovno po ela izbijati. Nekoliko sati poslije, pukotina se pro irila jo 6 km ni e. Stv orio se nov vatreni zastor dug gotovo 2 km. Ventili koje su oblikovale te divovske pukotine tijekom prijepodneva su nastavili izbijati, pa je lava tekla niz jugoisto nu padinu planine. Oko etiri sata poslijepodne, nekoliko serija potresa ozna ilo je da su se novi ventili otvorili na jo ni im razinama. Lava koja je potekla iz ni ih pukotina bila je golemih razmjera. Izbacivala se u visinu od 18 m i na sat je istjecalo 492.800 m3. U samo jednome danu, lava je putovala 11,2 km, polako se pribli avaju i gradu Hilu. Erupcija se jednakom silinom nastavila sljede ih deset dana, ali tok lave se usporio. Drugi dan putovala je 6,4 km, a etvrtoga dana ponovno je prepolovila taj put. Do 15. travnja, kada je erupcija prestala, najdu i tokovi lave stigli su 27 km daleko, samo 9,6 km od predgra a Hila. Iz vulkana se izlilo otprilike 207.000.000 m'lave, koja je prekrila oko 46,8 km2. No, sre om nitko nije poginuo, a jedina ve a teta nastala je na elektri nim vodovima. Opasnosti vezane za vulkanske erupcije izaziva samo i zlijevanje lave, kao i otrovni oblaci koji se pri tome stvaraju. Ona poti e i velike eksplozije, koje mogu izbaciti veliko k amenje ak i 20 km daleko. Jo su opasniji plinski oblaci, koji mogu ugu iti ljude i spaliti vegetaciju kilometrima daleko. Pepeo uni tava usjeve, pa ak mo e sru iti krovove ku a. Vulkanske erupcije mogu potaknuti lavine i izljeve blata, plimne valove i potrese. Potoci lave zatrpavaju sve pod sobom. Iako je erupcija Tambore bila najsilovitija u povijesti, nedvojbeno je da one mogu biti mnogo razornije. Geolo ka istra ivanja pokazala su da je prije 2 milijuna godina vulkan u Yellowstoneu u SAD-u toliko silovito eksplodirao da je proizveo ezdeset puta ve u koli inu magme od Tambore. Stru njaci i dalje isti u da najve u opasnost predstavlja ljudska samodopadnost. Ljudi koji ive pokraj vulkana nakon erupcije esto imaju osje aj la ne sigurnosti, pa zanemaruju o ite znakove, koji upozoravaju da uskoro slijedi druga erupcija. Znanstvenici nas uvjeravaju da iako vulkanske erupcije mogu uni titi (pa ak i stvoriti) mali otok, nije poznat ni jedan geolo ki mehanizam, koji bi mogao potopiti veliki otok. Mo ete biti sigurni da ono to je uni tilo Atlantidu, razorilo cijelu kulturu i izmijenilo izgled na ega planeta, nije bila vulkanska erupcija. No, ako nisu potresi ni vulkani, to je tome bio uzrok? 12. poglavlje PROMJENA KLIME INJENICA POSTOJI MNO TVO DOKAZA, KOJI POTVR UJU DA JE SVIJET NEKADA BIO MNOGO USPRAVNIJI I DA SE ZEMLJINA OS DOISTA POMAKNULA. Zemljina putanja nema oblik kruga, nego elipse. U odre eno doba godine ona se pribli ava Suncu, dok se u drugim razdobljima od njega udaljava. Mnogi ljudi smatraju da je oblik putanje ono to uzrokuje izmjenu godi njih doba - zima nastupa kada je Zemlja udaljenija od Sunca - ali to nije to no. Poput Sunca, Zemlja se tako er okre e oko svoje osi. Me utim, u odnosu na putanju, ta os se ne nalazi pod pravim kutom, nego je nagnuta pod kutom od 23,5. Upravo taj nagib utje e na izmjenu godi njih doba, jer utje e na kut pod kojim sun eva svjetlost dopire do na ega planeta, kao i na trajanje dana i no i. Postoji dokaz da kut Zemljine osi nije oduvijek isti. *** Zodijak je zami ljen pojas na nebu, koji se prote e oko 8 na

svaku stranu Sun eva puta me u zvijezdama. ini se da je njegova irina u po etku bila stalna, pa je u sebi uklju ivala putanje Sunca, Mjeseca kao i Merkura, Venere, Marsa, Jupitera i Saturna - pet planeta koji su vidljivi golim okom. Zodijak se dijeli na dvanaest podru ja, tj. Zodijakalnih znakova, koji su nazvani prema imenima z vije a, koje ste u njima mogli vidjeti ako ste promatrali nebo oko 200. god. pr. Kr. Iako su vam imena znakova - od Ovna do Riba - poznata iz horoskopa, koje mo ete pro itati gotovo u svim novinama, danas se sama zvije a nalaze na drugim polo ajima na nebu. To je zato jer su se zvijezde pomicale u krug 26.000 godina, pa je zvije e Riba danas u lo u znak Ovna, a sli ni razmje taji dogodili su se i s drugim zvije ima. Nakon otprilike 24.000 godina znakovi e se ponovno podudarati sa svojim zvije ima. Podrijetlo zodijaka je drevno. Bilo je poznato u drevnome Babilonu oko 2000. god. pr. Kr., a mo da se razvilo i vi e od 3.000 godina prije toga. S obzirom na njegovu korisnu primjenu, preuzeli su ga Egip ani i Grci, a razvili su ga, navodno samostalno, ak i Azteci. Drevna astronomija (prou avanje zvijezda) nije bila odvojena od astrologije (pretkazivanja doga aja na temelju polo aja planeta), kao to je danas, pa je zodijak u po etku vjerojatno bio povezan i s promatranjima zvijezda. U 19. stolje u, astronom Richard Proctor analizirao je drevne zodija ke "vodene" konstelacije - Rak, korpion i Riba - i zaklju io da je u doba njihova nastanka os nebeske rotacije bila druk ija nego to je danas. U op irnoj astronomskoj studiji, koju su 1975. objavili M. Noel i D. H. Tarling, iznesena je tvrdnja da se 10.178. god. pr Kr. nebeski pol nalazio pod kutom koji je bio 30 udaljen od svojega dana njega kuta. Astronomska promatranja uvijek su relativna, tako da se navedena promjena u nebeskome polu mo e jednostavno, pa i logi no promatrati kao pomak na e planetarne osi za 30. Razlog tome je neobi an, a o njemu se rijetko raspravlja u astrofizi kim tekstovima. Prvi filozofi pretpostavljali su da se planeti u krugu okre u oko Sunca, te da os rotacije mora biti okomita na ravninu putanje. Kada su izravna astronomska promatranja pokazala da to nije to no, otkri a su progla ena bogohulnima, jer su navodila na pomisao da Bo je djelo ipak nije toliko savr eno. Me utim, pravi problem nije bio Bog nego zakoni newtonovske fizike. Planeti kru e oko Sunca zato to su, recimo tako, privu eni gravitacijom. Njihovim pokretanjem upravlj a isti mehanizam koji upravlja loptom dok je nji emo oko svoje glave. No, ako ste ikada okretali loptu oko glave, tada ste zacijelo uo ili da ona pri tome opisuje krug. Osim toga, sila koja vrti planete oko Sunca stvara, u potpuno mehani kome svemiru, okomitu rotacijsku os. Na taj na in ideja o "uspravnijoj" Zemlji nije potpuno nerazumna. No, ako je Zemlja nekada doista bila uspravnija, te ko je shvatiti za to se kut pod kojim se nalazi njezina os odjednom promijenio. Naime, znanstvenici, koji su tvrdili da je na planet uvijek izgledao isto, odlu no su odbacivali tu mogu nost. teta, jer mnogi dokazi potvr uju da je svijet nekada bio mnogo uspravniji i da se Zemljina os doista pomaknula. No, da biste to razumjeli, morate znati kako bi svijet izgledao s druk ijom osi rotacije. *** Ako nedavno otkrivena promjena u nebeskome polu doista odra ava promjenu kuta Zemljine osi, tada je svijet u koji je Platon smjestio svoju izgubljenu Atlantidu morao biti mnogo druk iji od svijeta, koji poznajemo danas. Najprije pretpostavimo da je klima bila mnogo ugodnija. Vjerojatno nije bilo ekstremnih razlika izme u ljeta i zime, koje postoje danas. Klima je u svim dijelovima svijeta bila mnogo umjerenija. U takvoj klimi uspijevalo je mno tvo bilja, pa se Platonova tvrdnja o dvije etve na godinu ne ini toliko nevjerojatnom. Bogatstvo vegetacije utjecalo je i na bogatstvo ivotinjskoga svijeta, to se osobito odnosi na velike biljojede kao to su slonovi, ija su krda, kako tvrdi Platon, tumarala prostrani m ravnicama Atlantide.

Zbog umjerene klime, polarne ledene kape bile su mnogo manje nego danas, a mo da se uop e nisu oblikovale. Mogu e je da je klima u hladnim i pustim podru jima Arktika i Antarktika bila, u najmanju ruku, umjerena a mo da ak i topla. Ako je na tim podru jima i bilo odgovaraju ega tla, bila su iznimno plodna. Budu i da su, kako pretpostavljamo, na polovima bile manje ledene kape (ili ih uop e nije bilo), razina svjetskih mora bila je mnogo vi a. Sama mora bila su mnogo mirnija, jer je stroj koji pokre e vrijeme na na emu planetu bio posve druga iji. To zna i da bi i oluje bile mnogo rje e. Zapravo, bilo je op enito manje ki e. No, to ne zna i i su u. Iznimno ivotvorna biosfera samodostatna je za svoje odr anje. Ona proizvodi mnogo vi e uglji noga dioksida i kisika u atmosferi. Stupanj vlage bio je sigurno veoma visok, tako da pustinja gotovo i nije bilo. Dani su bili topli, sun ani i puni ivota. Takvi uvjeti vjerojatno su utjecali i na razvoj kultura. Zami ljene pretpovijesne civilizacije su se, u nekim aspektima, lak e razvijale od onih suvremenih. Gotovo na itavom svijetu postojali su mnogo dublji temelji za razvoj ekonomije. A sama civilizacija bila je mnogo profinjenija, mnogo vi e filozofska. Naime, obi nom ovjeku uvijek je lak e razmi ljati o duhovnim stvarima. Mo emo zamisliti i sliku mirnoga svijeta. Ondje gdje postoji obilje hrane, biljaka i ivotinja, gdje se topla klima rasprostire na cijeli svijet, nema mnogo razloga za teritorijalne ratove. Ratovi bi u takvim uvjetima bili neobi na pojava, vjerojatno ih ne bi bilo nekoliko stolje a. Takav bi svijet bio da je planetarna os u pleistocenu bila mnogo uspravnija nego to je danas. U mnogome taj svijet nalikuje idili nome Zlatnome dobu, opisanome u mnogim svjetskim mitovima. *** Hebrejska mitologija, koju je prihvatilo kr anstvo, opisuje na e drevne pretke, koji su ivjeli idili no prije nego ih je Bog zbog neposluha izbacio iz raja. Biblijski izvje taj o tome zemaljskome raju sadr i nekoliko zanimljivih usporedbi s na om logi nom rekonstrukcijom ivota prije 10.000. god. pr. Kr. U Knjizi Postanka napisano je: "Tada Jahve, Bog, u ini te iz zemlje niko e svakovrsna stabla - pogledu zanimljiva a dobra za hranu..." Na istome mjestu govori se sljede e: "I nikne iz zemlje zelena trava to se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima to u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti" , to upu uje na doba kada je biljni svijet bio obilan i raznolik. Zanimljivo, u istome izvoru zabilje ena je i promjena klimatskih uvjeta: "...Jahve, Bog, jo ne pusti da da na zemlju...", a zaklju ujemo i da je bilo iznimno mnogo vlage: "... voda je izvirala iz zemlje i natapala svu pov r inu zemaljsku". Kada se pojavio ovjek, svijet je bio toliko ugodno mjesto za ivot da je nalikovao vrtu. Na Zapadu to je najpoznatija aluzija na pretpovijesno Zlatno doba, ali sama legenda o njemu je univerzalna. Godine 700. pr. Kr., gr ki pjesnik Hesiod pisao je o dobu u kojemu ljudi nisu uop e radili. Zemlja je bila toliko dare ljiva da je p oljoprivreda bila nepotrebna. Davno prije Grka, Sumerani su opisivali Dilmun, zemlju dobre vode u kojoj su usjevi obilni. Ona u mnogome nalikuje egipatskoj mitskoj rajskoj zemlji Aalu. Prvo od etiri pretpovijesnih kraljevstva u Iranu utemeljeno je u doba mira i obilja. Krita Yuga, prvo pretpovijesno doba prema hinduskoj mitologiji, bilo je iznimno dobrostivo. Vergilije, koji je vjerovao da e Zlatno doba ponovno nastupiti prirodnim tokom, tako er je opisao svijet u kojemu usjevi rastu samostalno, bez potrebe da ih se obra uje. Neobi na je injenica, prisjetimo li se Platona, da se pretpovijesni raj esto smje tao u Atlantski ocean. Irac sv. Brendan Pomorac navodno ga je otkrio na zapadu toga oceana tijekom svojega sedmogodi njega istra iva koga putovanja u 6. st. Otok sv. Brendana, koji se zove i Otok blagoslova, a katkada se povezuje s jednako tajanstvenim Hi Brasilom, opisivao se kao zemlja jabuka i cvjetanja. U gr koj mitologiji, Otoci bla enih - a taj su koncept prihvatili

mnogi drugi drevni narodi - navodno su se nalazili "na zapadu, gdje zalazi sunce", odnosno, atlantskome oceanu. Ne to stariji gr ki mitski koncept - Elizejske poljane - tako er je ozna avao zemaljski raj na zapadu. Homerov opis osobito je zanimljiv jer tvrdi da je to bila zemlja u kojoj nije bilo snijega, hladno e ni ki e, a tu su ivjeli ljudi, a ne du e mrtvih. Mnogi su se upitali nisu li ti mitovi ne to vi e od proizvoda pjesni ke ma te. Je li mogu e da su to iskrivljena sje anja na pradavni svijet, koji je postojao prije pomaka zemljine osi, a u nekim slu ajevima mo da su to ak sje anja na samu Atlantidu? Ipak, time se ni ta ne dokazuje. Dokaze moramo potra iti na drugome mjestu. *** Arhipelag Spitsbergen je niz norve kih otoka u Arkti kome oceanu. Smje ten je na 78 56' sjeverne zemljopisne irine, zbog ega se rasprostire 1.600 km unutar Arkti koga kruga. Ljeta na njemu su hladna, a temperature dose u jedva 0C, dok su zime estoke i surove. Temperature se tada mogu spustiti i na -40C. S obzirom na tako ledene zime, biljni svijet je siroma an. Na Spitsbergenu je vegetacija siroma na, ali u ledenim vodama uz obalu postoje koraljni grebeni. Koralj je kosturni ostatak si u nih morskih stvorenja, koja ive samo u tropskim vodama. ak i u u arenim klimatsk im uvjetima, kakvi su u Egiptu ili Maroku, temperature nisu dovoljno visoke za nastanak koralja. U svojoj knjizi Flora krtica Fossilis, nizozemski botani ar O. Heer naveo je da na Spitsbergenu postoji ak 136 vrsta fosilnih biljaka, me u kojima su borovi, jele, empresi, brijestovi, lijeske, omorike, pa ak lopo i i tropske palme. Na najsje vernijemu vrhu arhipelaga nalazi se le i te ugljena, debelo od 7,5 do 9 m i prekriveno slojem krilje vca i pje enjaka, koji je zatrpan fosilima biljaka. Ugljen je nastao kada su uginule iskonske ume nakon ega su geolo ki uvjeti utjecali na promjenu sastava drevnoga drveta. Ugljen mo e nastati samo na taj na in. Njegova prisutnost na Spitsbergenu potpuno dokazuje da su u odre eno doba u podru ju smje tenome 18 15' od Sjevernoga pola postojale velike ume. Spitsbergen nije jedino takvo podru je. Drevni ugljen nalazimo na Aljasci, Grenlandu i u Kanadi. Na Antarktiku, koji je danas prekriven debelim ledenim pokriva em, tako er se nalaze ugljen i fosilno drvo, to potvr uje pretpostavku da je na tome kontinentu nekada tako er postojala uma. Fosilni ostaci magnolije i smokve otkriveni su 60 -ih godina 19. st. sjeverno od Grenlanda. Na otoku Disko uz obalu Grenlanda, nalazimo ostatke e era, ira i drugih vrsta bilja, koje uspijeva u umjerenoj klimi. Po itavom Antarktiku otkrivena je orahovina, bukva, topola, hrast, magnolija, empres, bo ikovina, glog, kruhovac pa ak i tropska paprat. U sloju ilova e na Islandu nalaze se ostaci sekvoje, omorike, hrasta i javora, koji obi no rastu u sun anoj Kaliforniji. Na otoku Banks u kanadskome Arktiku otkriveni su irovi, unato injenici da se najbli a stabla hrastova (danas) nalaze stotinama kilometara daleko. Prona ene su i velike koli ine smrznutoga drveta i fosilnih stabala. Kada je pisao o otkri u Sjeverozapadnoga prolaza, Robert McClure je izvijestio da se na Otoku princa Patrika, koji je smje ten na 76 12' sjeverne zemljopisne irine, na lazi zamrznuto, nefosilizirano drve e. Uz arkti ku obalu Sibira i uz obalu Beringova prolaza nalaze se goleme koli ine nefosiliziranoga i pougljenjenoga drva da se ini kako se radi o ostacima itavih uma sekvoje, topole, johe i ameri ke platane, koje danas rastu samo na ju nijim podru jima. Ta otkri a upu uju na ne to veoma o ito. U neko doba na sjeveru - ali i na golemim prostranstvima ledenoga Antarktika - vladala je mo da mnogo toplija klima nego to je danas. Pitanje glasi: "Kada?" Obi no se smatra da je to bilo u razdoblju miocena, koje je po elo prije 25 milijuna godina, a zavr ilo prije 5 milijuna godina. No, postoji jedan problem, a on se odnosi na evolutivni razvoj biljaka. Istra ite li podru je na kojemu se, primjerice, u razdoblju od nekoliko milijuna godina umjerena klima promijenila

u arkti ku klimu, fosilni tragovi biljnoga svijeta pokazuju postupan prijelaz, koji se doga ao kada su se biljke prilago avale novim uvjetima. Takav model ne nalazimo na fosilnim ostacima sjevernih podru ja. Detaljna istra ivanja pokazala su da se fosili, za koje se prvotno smatralo da potje u iz miocena, uop e ne razlikuju od dana njih vrsta. O ito je da se tijekom nekoliko milijuna godina klimatskih promjena biljni svijet nije nimalo promijenio. *** Mamuti su jedna vrsta izumrlih slonova, koji su do prije otprilike 10.000 godina lutali svim kontinentima, osim Australijom i Ju nom Amerikom. Najpoznatiji je sjeverni mamut, osobito zato to su otkri a savr eno o uvanih kostura u ledenome Sibiru pru ila veoma mnogo podataka o tim stvorenjima i njihovu na inu ivota. U Sibiru je vjerojatno ivjelo mnogo mamuta. Glavna trgovina u srednjemu vijeku bila je izvoz njihovih kostiju u Kinu i Europu. Mnogi mamuti imali su u kastosme e krzno debelo oko 2,5 cm, koje je na povr ini bilo prekriveno tamnosme om dlakom, koja je mogla narasti i do 50 cm. Ve inom 20. st. stru njaci su pretpostavljali da je taj kudravi ogrta rezultat prilagodbe na ledenu hladno u. No, danas znanstvenici u to vi e nisu sigurni. Oni smatraju da njihovo krzno, kao ni krzno tigrova u suptropskoj Indiji, nije nastalo prilagodbom na hladnu klimu. Mamuti su, kao i njihovi ro aci slonovi, bili biljojedi. Njihova divovska tijela zahtijevala su goleme koli ine hrane, koju je moglo omogu iti samo obilje biljaka. Ostaci mamuta prona eni su na sjevernim podru jima planeta kao i u zemljama koje su u ledeno doba navodno bile pokrivene velikim povr inama ledenoga pokriva a. Od ega su ivjeli? Biljke kojima su se hranili mamuti - kao i mnoge druge divlja i, koje su dijelile njihova stani ta - mogle su rasti samo u umjerenoj klimi. Dokaz o drevnome biljnome svijetu na Arktiku iznjedrio je jo jednu zagonetku. Za rast biljaka, koje uspijevaju u podru jima s umjerenom klimom, bila je potrebna toplina. Na njihov rast utje e postupak fotosinteze, za koji je potreb na sun eva svjetlost. Takvim biljkama, kao to su magnolija i smokva, potrebno je mnogo sun eve svjetlosti. Na ostacima stabala limete, koja su otkrivena u arkti kome dijelu Amerike, jo uvijek vise plodovi. Za rast vo aka potrebno je mnogo sun eve svjetlosti. Arkti ke zime traju est mjeseci. Ondje jednostavno nema dovoljno sunca za rast biljaka, o kojima svjedo e fosilni osta*** ci. To zna i da takve biljke ne bi mogle izrasti na polarnim podru jima ak da se ona na neki na in zagriju. Odgovor na sve tajne sjevernih podru ja planeta daje samo teorija o pomicanju planetarne osi. Da se Zemlja doista okretala mnogo uspravnije, arkti ke zime ne bi trajale est mjeseci. Dakle, bilo bi mnogo vi e sun eve svjetlosti, koja bi omogu ila rast biljaka. Umjerena klima postojala bi ak na podru jima u blizini Sjevernoga i Ju noga pola. 13. poglavlje IZVANZEMALJSKA VEZA INJENICA PRED NAMA IZRANJA JASNA SLIKA. TO JE SLIKA U KOJOJ SE IZNENADA ME USOBNO IZMJENJUJU KOPNO I MORE S KATASTROFALNIM POSLJEDICAMA. TO JE SLIKA VELIKOGA SVJETSKOGA POTOPA. Astronomska otkri a, koja upozoravaju da se Zemljina os pomaknula, navode na zaklju ak da se to dogodilo nedavno, otprilike potkraj pleistocena. No, taj pomak bio je i veoma nasilan. Za postupno geolo ko pomicanje osi jednostavno nije bilo dovoljno vremena. Danas ne postoje naznake o postupnome pomaku, o tome ne govore ni izvje taji astroomskih promatranja, koji su stariji od 6.000 godina. Kada se Zemlja pomaknula, to je u inila iznenada, a to zna i s katastrofalnim posljedicama. Teorija o pomicanju Zemljine osi poma e nam rije iti veliku zagonetku. Postoji dokaz o dramati nim promjenama klime u polarnim podru jima. Ta se promjena nije ostvarivala postupno.

U elucima mamuta sa uvanih u sibirskome vje nome ledu, jo uvijek se nalazi svje e bilje. Oni su uginuli prije nego su uspjeli probaviti svoju posljednju ve eru. Zapravo, smrznuli su se. Postoji dokaz o tektonskim poreme ajima planetarnih razmjera. Svi veliki planinski lanci na svijetu dosegnuli su dana nju visinu krajem pleistocena. To upu uje na djelovanje sna nih geolo kih sila, a mo e se objasniti samo planetarnim uzrocima. Postoji dokaz o masovnome izumiranju. Razne vrste nestajale su iznenada i gotovo istodobno. One nisu izumrle samo u jednome dijelu svijeta. Neka sila uspjela je istrijebiti milijune ivotinja na itavom planetu. Ta je sila bila toliko sna na i okrutna da je esto uspijevala odnijeti ivotinje daleko od njihovih prirodnih stani ta i razmrskati njihova tijela u pi ljama i pukotinama stijena. Pretpostavljamo da je ista sila pomaknula i lutaju e kamene gromade. Ona je uspjela podignuti i nositi nekoliko kilometara duge i stotinama tisu a tona te ke kamene plo e. A jasno je da to kamenje nije bilo no eno polako nego je tutnjalo diljem zemlje brzinom ekspresnoga vlaka. Ako je te katastrofe prouzro ilo pomicanje Zemljine osi, tada moramo razmisliti to je neposredno uzrokovalo to uni tenja. *** Poznato je da je ocean nekada prekrivao dana nju sjevernu Njema ku, sredi nju Europu te velik dio Rusije i Kine. Geolozi su ga nazvali Miocenskim oceanom, ali iako je on u to pradavno doba doista postojao, analize morskih fosila i drugih ivotinja navele su neke znanstvenike da vjeruju kako je to more nestalo potkraj pleistocena, razdoblja koje je zavr ilo prije samo 10.000 godina. Vidjeli smo da se otprilike u isto doba isu ilo i veliko kinesko more u unutra njosti, Veliki Han Hai. Na temelju analize rasprostranjenosti biljnoga svijeta moglo se pretpostaviti da je sadr aj Tihoga o ceana postojao u neko doba u dalekoj pretpovijesti. Op enito se smatra da su Gondwanaland (ili Gondvana), Oceana i Pacifica nestali prije mnogo milijuna godina. No, dokaz ponovno navodi na drugi zaklju ak. Botani ar Joseph Hooker, koji je zaklju io da su otoci u Indijskome oceanu ve inom zapravo vrhovi izgubljenih kontinenata, a s obzirom na rasprostranjenost nekih vrsta etinara, jasno je da su Fid i, Novi Zeland, Tasmanija i Australija nekada bili dio iste kopnene mase. Te zaklju ke potvr uju tragovi velikih uma otkriveni na morskome dnu izme u Paname i Galapagosa, kao i na samome Fid iju. Drve e u tim umama ne pripada drevnim vrstama. ini se da je zemlja na kojoj su rasli nestala krajem pleistocena. Analiza zemljopisnoga podru ja Atlantskoga oceana pokazuje da je gotovo 500 vrsta biljaka u Azorima jednako ili barem srodno biljnim vrstama u Europi, Madeiri i Kanalima. Postoji povezanost i izme u biljaka u Madeiri i onih otkrivenih u zapadnoj Indiji i tropskoj Ju noj Americi. Kako bi objasnili tu povez anost, neki su znanstvenici pretpostavili da je, ne tako davno u pro losti, postojao oto ni niz koji se rasprostirao oceanom, ba kao Platonovo carstvo Atlantide. Ta kopna danas vi e ne postoje; potopilo ih je more. Pred nama izranja jasna slika. To je sli ka u kojoj se iznenada me usobno izmjenjuju kopno i more s katastrofalnim posljedicama. To je slika velikoga svjetskoga potopa. *** Sva idovska i kr anska djeca u e o pretpovijesnome potopu. Taj potop je nastupio kada je Bog uo io kako su ljudi postali okrutni, pa je odlu io uni titi sve vrste na zemlji, osim jednoga pravednoga ovjeka. To je bio Noa, koji je izgradio velik drveni brod kako bi spasio ivotinje, sebe i svoju obitelj. Kada je Noa dovr io arku, Bog je poslao ki u, koja je padala etrdeset dana i no i i potopila cijeli svijet. Biblijska predaja o potopu temelji se na starijim izvorima. Postoje tri babilonske verzije te pri e. U jednoj se pripovijeda da je Xisuthrosa, desetoga babilonskoga kralja, bog Kron upozorio na dolaze u katastrofu. No, za razliku od Noe, Xisuthros je najprije morao napisati povijest svijeta i taj zapis zakopati u

Sippari. Tek nakon toga mogao je po eti graditi arku. Kada je kona no nastupio potop, Xisuthros je oti ao u istra ivanje, ostavljaju i svoje suputnike na brodu. Nakon nekog vremena, tajanstveni glas rekao im je da je njihov kralj mrtav ("odnesen s ovoga svijeta kako bi obitavao me u bogovima") i uputio ih neka iskopaju njegovu povijest zakopanu u Sippari. To su u inili i tada su mogli ponovno izgraditi i obnoviti drevne gradove. Druga verzija legende nalazi se u slavnome epu naziva Gilgame . Junak Gilgame rodio se nekoliko stolje a nakon opisane pustolovine, ali njegov ep govori o Utnapi timu, koji je, poput Noe, pre ivio uni tenje nakon to ga je bo anst vo uputilo neka izgradi arku. Ta verzija pri e pripovijeda o zra nim vrtlozima i neprekidnoj tami, bijesnoj ki i i vodenim bujicama, ali ta je katastrofa trajala samo tjedan dana. Tre a i najstarija verzija pri e djelomice je o uvana. Zapisana je na plo ici ilova e staroj 4.100 godina, koju su arheolozi otkrili u sumerskome gradu Nipuru, a pripovijeda o kralju Ziusudri i sve eniku koji se zvao Enki, koji su pre ivjeli potop. Na alost, plo a na kojoj je legenda zapisana dijelom je uni tena, pa ostatak pri e nije poznat. Patrijarh Abraham i njegov narod vjerojatno su znali za tu legendu i ponijeli su je sa sobom kada su napustili Kaldeju i naselili Kanaan. Britanski arheolog Leonard Woolley 1929. godine dokazao je da pri a o potopu nije samo mit. Dok je iskopavao drevni kaldejski grad Ur, otkrio je tragove velikoga potopa, koji se dogodio oko 3 000. god. pr. Kr. u kojemu nije bio uni ten samo grad, nego i velika prostranstva oko njega. Na temelju toga otkri a, znanstvenici su pretpostavili da su svi narod i Bliskoga istoka do ivjeli potop, koji je bio toliko velikih razmjera da su oni naivno vjerovali da je zahvatio itav svijet. Ta teorija odr ala se do danas, ali ona ne opravdava injenicu da su legende o potopu univerzalne. Pri a o potopu pripovijeda se i u Siriji, a govori o junaku Sisythesu. Ona se ponavlja u Gr koj u obliku legendi o tri potopa. Najpoznatija od njih je pri a o Deukalionu i njegovoj eni Piri, koji su, kao jedini pre ivjeli u potopu, ponovno napu ili svijet. No, postoje jo dvije verzije pri e. Jedna pripovijeda o potopu koji se dogodio mnogo prije, u doba Ogygesa, kralja Tebe, a druga je pri a o mnogo kasnijoj katastrofi. Potonji potop nije bio svjetskih razmjera, ali je naveo Dardana da napusti svoj dom i osnuje grad Troju. Hinduske Purane pripovijedaju pri u o Satyavrati, koji je pre ivio svjetski potop uz pomo arke. U sli noj se ulozi pojavljuju junak Bergelmir i njegova ena u islandskoj epskoj zbirci Eda. Arke se spominju u sibirskoj, nordijskoj i waleskoj mitologiji. Pojavljuju se me u mnogim uro eni kim plemenima Sjeverne i Ju ne Amerike, me u plemenom Masai u Africi, Hotentotima, australskim Aborid inima, narodima otoka Fid i, Eskimima, Malajcima, Samoancima, Burmanima, Kambod ancima, novozelandskim Maorima, Dyakima na Borneu i Kinezima. Viktorijanski antropolog James G. Frazer, tvrdio je da se u mitovima Afrike, sjeverne i sredi nje Azije i zapadne Europe ne spominju legende o potopu, ali potom je proturje io samome sebi spomenuv i da postoje pri e o potonu u kopna i dizanju mora. U suvremenome izvoru odlu no se tvrdi da se motiv potopa javlja "gotovo u svim svjetskim mitologijama", osim u egipatskoj i japanskoj.34 Iako se nazivaju mitovima i kao takvi odbacuju, jasno je da ve ina, a mo da i sve "univerzalne" legende pre dstavljaju iskrivljena sje anja i tuma enja stvarnih planetarnih katastrofa. Mno tvo dokaza potvr uje da se katastrofa dogodila krajem pleistocena, otprilike u isto doba kada je nestala Platonova Atlantida. Mnogi "mitovi" obiluju pojedinostima. U 9. odlomk u Knjige Postanka, po eci poljoprivrede i osobito uzgoj vina, pripisuju se Noi, pa zaklju ujemo da poljoprivreda nije bila rezultat prirodnoga toka linearne evolucije, nego je nastala kao vje tina, koja se naslijedila od onih koji su pre ivjeli veliki poto p. Na temelju toga, zanimljivo je istaknuti da su se prva poljoprivredna

zemlji ta na svijetu gotovo bez iznimke obra ivala na visokim razinama zemlje, to se moglo o ekivati ako se radilo o velikim vodama, koje su se postupno povla ile. 34) Funk i Wagnalls: Standard Dictionary of Folklore, Mythology and Legend ("Rje nik folklora, mitologije i legende"), Harper, San Francisco, 1984. U religijskoj knji evnosti Mezopotamije nalazi se drevni sumerski ep Postanak Eridua, koji se prvenstveno bavi opisom stvaranja svijeta. U njemu se osobito opisuje izgradnja gradova i kraljevstva prije uni tenja civilizacije u velikome potopu istu pri u pripovijeda Platon. Drevni sumerski grad urupak, smje ten ju no od Nipura na jugu dana njega sredi njega Iraka, slavi se u sumerskoj legendi kao dom Ziusudre, koji je, poput Noe, pre ivio potop izgradiv i arku. Iskopavanja u prvoj polovici 20. st. otkrila su dokaz o ljudskim naseobinama iz pretpovijesnoga doba. Me u njima su se nalazile ru evine veoma dobro i zgra enih kuca, kao i plo ice ispisane klinastim pismom na kojima se nalaze administrativni zapisi i popisi rije i. To zna i da je na tome podru ju u to doba, to je neobi no, postojalo visoko razvijeno dru tvo. Teorija o obnovi civilizacije nakon potopa p onovno mo e objasniti kako su se odjednom pojavile potpuno razvijene kulture. *** Iznenadan pomak Zemljine osi mogao bi uzrokovati tektonske poreme aje diljem planeta. Ista pojava mogla bi prouzro iti isu ivanje mora i potapanje otoka, pa ak i manjih kontinenata uslijed poplava, koje bi imale gotovo svjetske razmjere. Mo emo veoma lako zamisliti mogu e posljedice. itave ivotinjske vrste - mamuti, mastodonti, sabljozube ma ke i drugi divovski sisavci - bile su toliko pogo ene katastrofom da se nikada nisu oporavile te su nakon nje uginule. ovje anstvo je pre ivjelo, ali prve civilizacije nisu opstale. Hapgoodovi pomorci, Platonovi ratoborni Atlanti ani, drevne pretkulture Atene i Egipta izbrisani su s povr ine zemlje, a dokaz o njihovu postojanju zakopan je toliko duboko da na povr inu izlazi samo u ra trkanim dijelovima. U zastra uju e kratkome razdoblju ovje anstvo je bilo ponovno ba eno u kameno doba i polako je puzalo unatrag u razvoju. Jedino takva slika podudara se s dokazom, koji smo pretho dno razmatrali. A to je ista ona slika koju su predstavile na e drevne usmene predaje. No, ta slika ostaje nedovr ena. Naime, ako je pretpovijesna civilizacija bila uni tena u razornim poplavama, koje su uzrokovali nezamislivo veliki tektonski poreme aji svjetskih razmjera, koji su, pak, nastali zbog iznenadnoga pomaka osi na ega planeta, ostaje jo jedno pitanje koje zahtijeva odgovor: "Za to se pomaknula Zemljina os?" *** Platon tvrdi da su Atlantida i drevna atenska vojska nestale zbog "iznimno razornih" potresa i poplava. No, iako su mo da doista bili toliko razorni da su potopili itav otok i kontinent, to su ipak bile lokalne pojave. Sa stajali ta sredozemnih naroda bile su to planetarne katastrofe, tako da nam ne mogu pomo i u obja njenju onoga to se dogodilo u ve im razmjerima. No, u Platonovu opisu povijesti postoji jo jedna naznaka koja bi mogla pomo i rije iti zagonetku. Platon nije tvrdio da je svoju pri u saznao izravno od Atlanti ana. On ju je uo od Kritije, koja ju je ula od gr koga dr avnika Solona, a njemu je pri u ispripovijedao egipatski sve enik iz hrama u Saisu. Prije no to je po eo pri ati, sve enik je sa Solonom dugo razgovarao o povijesti svijeta i pritom je istaknuo da samo egipatski zapisi se u u duboku pretpovijest. Razlog koji je naveo veoma je zanimljiv. Tvrdio je da su se u drevno doba dogodile brojne katastrofe, koje su bile toliko velikih razmjera i iznimno razorne da je u njima bilo uni teno sve osim ovje anstva - pisana povijest ovje anstva bila je potpuno uni tena, a samo se ona u Egiptu o uvala zahvaljuju i neobi nim okolnostima. Sve enik je na temelju tih drevnih povijesti na neobi an na in protuma io popularan gr ki mit.

*** Lik iz gr ke mitologije, Faeton - to zna i "sjajan" ili "blistav" - bio je sin boga Sunca Helija i smrtnice ili nimfe. Faeton nije bio siguran u zakonitost svojega ro enja, pa se obratio ocu za savjet. Helije se zakleo u svoje o instvo tako to je Faetonu obe ao da e mu dati sve to po eli. Faeton je zatra io da jedan dan vozi o evu krilatu Sun evu ko iju. Iako ga je Helije poku ao odvratiti od toga nauma, Faeton je bio uporan i budu i da nije mogao pregaziti danu rije , otac mu je ispunio elju. No, Faeton nije mogao upravljati konjima pa se Sun eva ko ija previ e pribli ila Zemlji, koja je zbog toga po ela gorjeti. Po ari su uni tili narode. Raspuknula se zemlja i isu ile rijeke. Divovski oblak dima prekrio je svijet tamom. Ocean se stisnuo, a pepeo je prekrio svijet. Sama Zemlja se okrenula i zatra ila Jupiterovu pomo : "Ako nestanu more, zemlja i nebeska pala a, ponovno emo biti uba eni u kaos. Spasi je od ognja da ne to ipak opstane i sa uva svemir." Kako bi sprije io katastrofu, Zeus pogodi Faetona munjom, te on padne u u e rijeke Eridan.35 Kada je to ugledao, Helija obuzme vel ika tuga i on sakrije svoje lice tako da je Zemlja bila obasjana samo njegovim plamenom. Nije elio nastaviti svoj dnevni put sve dok mu svi bogovi nisu odali tovanje. Nakon toga, ponovno su se redovito izmjenjivali dan i no . Jupiter je ponovno uspostavio red i ivot na nebu i Zemlji. Ta pri a zvu i poput mnogih sli nih pri a drevnih Grka. Ali, egipatski sve enik, koji je razgovarao sa Solonom mislio je druk ije. On je tvrdio da se radi o mitskome opisu stvarnoga astronomskoga doga aja. 35) Koju znanstvenici danas nazivaju rijekom Po u Italiji. 14. poglavlje ASTEROIDI I KOMETI INJENICA SUDAR S KOMETOM BIO BI RAZORAN, KATASTROFALAN I ZASTRA UJU I DOGA AJ, ALI ON SE NE BI MOGAO MJERITI SA SVJETSKOM KATAKLIZMOM, KOJA JE UZROKOVALA POTONU E ATLANTIDE. Izme u 16. i 22. srpnja 1994. na planet Jupiter sru ilo se vi e od dvadeset dijelova raspadaju ega kometa, koji je nazvan ShoemakerLevy 9, prema astronomima koji su ga otkrili. No, neka vas ne zavara rije dijelovi. Jupiter su pogodile mnoge gromade, iji je promjer bio oko 2 km i koje su putovale brzinom od oko 3.500 km/h. Svaki udarac imao je razorne posljedice - velike eksplozije, vatrene plamenove visoke nekoliko tisu a kilometara, divovske mjehure vru ega plina u Jupiterovoj atmosferi i velike tamne brazgotine na vidljivome planetarnome disku, koje su nestale tek nakon nekoliko tjedana. Jupiter je divovski planet, koji je 318 puta te i od Zemlje i iji je opseg 1.500 puta ve i od Zemljina. Promatra i tog doga aja shvatili su da bi posljedice, u slu aju da je ShoemakerLevy proma io Jupiter i pogodio na planet, bile razorne. Me utim, neki su stru njaci tada govorili druk ije. Osim Sunca, Jupiter je najve e nebesko tijelo u Sun evu sustavu. Njegovo golemo gravitacijsko polje djeluje kao kozmi ki vakuum, koji isti otpatke koji izvana ulaze u sustav. Nije slu ajno da je Shoemaker-Levy pogodio Jupiter, koji poput stra ara titi unutra nje planete, me u kojima i Zemlju. Na alost, to osiguranje nije potpuno. *** U Laboratoriju za mlazni pogon u Pasadeni, Kalifornija, objavljeno je 20. o ujka 1996. da je u adu u Sredi njoj Africi skupina znanstvenika otkrila lanac kratera, koji su vjerojatno nastali uslijed udarca velikoga, fragmentiranoga kometa - a mo da i razmrskanoga asteroida - poput Shoemaker-Levyja. Krateri su otkriveni na radarskim slikama Zemlje, koje je snimio svemirski brod Endeavour u travnju i listopadu 1994. Na tim slikama, osim poznatoga mjesta udarca, koji se naziva Aorounga, uo ena su dva nova kratera. Njihova veli ina kre e se od 11 do 16 km, a nastali su uslijed udarca predmeta iji je promjer vjerojatno iznosio oko 2 km. Lanac kratera sli ne veli ine uo en je na Kalistu, jednome od Jupiterovih mjeseca.

Znanstvenici procjenjuju da su krateri u adu stari oko 360 milijuna godina. Ako je to to no, tada su oni nastali u doba kada se na na em planetu dogodilo masovno izumiranje biljnih i ivotinjskih vrsta. Znanstvenici naga aju da su sudari, iako nisu bili dovoljno sna ni da sami uzrokuju istrebljenje, mo da bili dio ve ega kozmi koga doga aja. Zagonetka o istrebljenju koje je nastupilo uslijed udarca velikih svemirskih tijela zaokupljala je znanstvenike posljednjih nekoliko desetlje a 20. st. Oni ve inom prihva aju teoriju da su dinosaurusi, koji su izumrli prije 65 milijuna godina, nestali zbog udarca asteroida ili kometa otprilike deset puta ve ega od onoga koji je stvorio kratere u adu. Pitanje koje zabrinjava astronome jest: "Mo e li se takav udarac ponovno dogoditi?" Eugene (Gene) Shoemaker, po kojemu je nazvan komet koji je udario u Jupiter, poginuo je 18. srpnja 1997. u prometnoj nesre i u Alice Springsu u Australiji, tijekom istra ivanja geologije kratera. U toj je nesre i bila ozlije ena i njegova supruga i astronomica Carolyn Shoemaker. Shoemakerov pepeo danas po iva na Mjesecu u vakuumom zatvorenoj kapsuli, koju je ondje ostavio Lunar Prospector. Oko kapsule omotana je mjedena folija na kojoj su ispisani sljede i stihovi iz drame Romeo i Julija: "A kada umre, odvedite ga i izre ite njegovo tijelo u obliku ma lih zvijezda, i tada e toliko uljep ati lice neba da e sav svijet biti zaljubljen u no , i vi e ne e tovati kri avo sunce." Prije svoje smrti, Shoemaker i njegova supruga istra ivali su i otkrivali komete u Flagstaffu u Arizonu. Osobito su bili zainteresirani da otkriju tijela, koja bi mogla pogoditi Zemlju i odlu no su poku avali na to upozoriti politi are. Poput svih astronoma, vjerovali su da je samo pitanje vremena kada e se dogoditi veliki, opasan udarac, zbog ega bi trebalo poduzeti mjere sigurnosti. *** *** *** Nedvojbeno je da astronomi imaju pravo. Svake no i i svakoga sata na nebu iznad na ega planeta pojavi se oko petnaest meteora. Nekoliko puta na godinu - tijekom takozvane meteorske ki e - taj broj se pove a na ak sedamdeset pet. Samo nekoliko meteora prouzro i tetu. Ve inom se radi o kamenju i ledu veli ine gra ka - ostataka kometa i drugih svemirskih tijela - koji izgore ubrzo nakon to pogode Zemljinu atmosferu. Ali, neki su mnogo opasniji. Najsjajniji meteor koji je ikada bio vi en na dnevnome nebu iznad SAD-a, proletio je 10. kolovoza 1972. Letio je brzinom od oko 53.600 km/h preko Montane, Wyominga i Utaha. Sre om, samo je okrznuo Zemljinu atmosferu, a satelitske snimke su pokazale da je bio doista velik. Imao je promjer 30,5 m, to je bilo dovoljno da prouzro i prili no veliku tetu da je pao na naseljeno podru je. A meteoriti doista mogu pasti na Zemlju. Najve i je otkriven 1920. pokraj Grootfonteina u Namibiji. Bio je te i od 60 t. *** No, veliku zabrinutost ne izazi vaju ak ni divovski meteoriti, poput onoga koji je pao na Namibiju. Najve im no nim morama astronomi smatraju druga dva tipa svemirskih tijela. Jedan od njih je asteroid. To su mala planetarna tijela, koja mogu biti razli itih veli ina. Najve i od njih je Ceres, iji je promjer oko 1.024 km, zatim Pallas i Vesta s promjerom od oko 544 km. Promjer oko 200 asteroida ve i je od 96 km, a postoji jo nekoliko tisu a manjih asteroida. Iako je ve ina asteroida ograni ena na pojas izme u putanje Marsa i Jupitera, mnogi od njih u u u putanju Marsa i zato se ka e da su "blizu Zemlje". Godine 1932. njema ki astronom Karl Wilhelm Reinmuth postao je prva osoba, koja je promatrala skupinu asteroida koji su bili blizu Zemlje i koji su ak pre li putanju na ega planeta. Zbog svoje slabe svjetlosti, asteroide je veoma te ko pratiti, pa ih je Reinmuth izgubio ubrzo nakon to ih je otkrio. Unato naporima i pomo i kolega astronoma, ponovno su otkriveni tek 1978. - samo dvije godine nakon to je ameri ka astronomica

Eleanor F. Helin uo ila drugu skupinu asteroida, koja je tako er pre la preko na e orbite. Otkri a su izazvala veliko zanimanje. Svako veliko astronomsko tijelo, koje prije e Zemljinu orbitu predstavlja potencijalnu opasnost. Detaljnim prou avanjem do kraja 70-ih godina otkriveno je oko 25 takvih asteroida. Sljede e desetlje e otkriveno ih je jo 80, a do po etka 90-ih taj se broj popeo na 154. Prema aktualnim procjenama, ukupan broj asteroida koji se nalaze u blizini Zemlje i iji je promjer ve i od pola kilometra, iznosi 1.800. ini se da ih ima i vi e. Me u asteroidima koji se nalaze blizu Zemlji postoji skupina takozvanih Amora. Iako ne prelaze na u orbitu redovito, njihova se orbita pod utjecajem gravitacije znatno mijenja. Iz toga razloga neki od tih udaljenijih asteroida povremeno prelaze Zemljinu orbitu i vjerojatno e to initi jo e e u budu nosti. Doga aju se i bli i susreti sa Zemljom. U s ije nju 1991. pokraj Zemlje, na manje od pola puta od Mjeseca, pro ao je asteroid promjera 9 m. Zemaljsku katastrofu uzrokovao bi sudar s jednim od ve ih asteroida. *** Asteroidi nisu jedini problem. U posljednjih 2 200 godina na Sun ev sustav posjetilo je 810 kometa. No, samo nekoliko njih nalazi se na orbiti koja ih vi e puta vodi ovamo, tako da se u navedenome razdoblju ondje nalazilo 1 292 kometa. Stalno se otkrivaju novi kometi. Me u novootkrivenima bio je i najspektakularniji komet Hale -Bopp. Njega su, neovisno jedan od drugoga, prvi put uo ili Alan Hale i Thomas Bopp 23. srpnja 1995. Nalazio se najbli e Zemlji 22. o ujka 1997. kada se spektakularno pokazao na no nome nebu gdje je ostao sve do po etka svibnja. Hale-Bopp nije nikada ugrozio Zemlju. No, astronomi su na alost svjesni kako ne postoji osiguranje da e tako uvijek biti s kometima, koji nas po sje uju. Sudar sa Zemljom zna io bi golemu katastrofu. No, ak ni komet ne bi mogao pomaknuti Zemljinu os. Iako plinovite glave nekih kometa mogu prema iti veli inu Jupitera, ve ina ih prelazi nekoliko kubi nih kilometara. Sudar s kometom bio bi razoran, katastrofalan i zastra uju i doga aj, ali on se ne bi mogao mjeriti sa svjetskom kataklizmom, koja je uzrokovala potonu e Atlantide. ak i kada pogledamo daleko iznad Zemlje, ne mo emo prona i ni ta to bi objasnilo ono to se dogodilo prije 11.600 godina. 15. poglavlje PLANET KOJI NEDOSTAJE INJENICA PROCJENJUJE SE DA BI NEKO KAMENO TIJELO ODGOVARAJU EGA OPSEGA U POJASU ASTEROIDA MOGLO STVORITI PLANET NE TO MANJI OD NA EGA MJESECA ... EKSPLOZIJA JE SIGURNO BILA GOLEMA. Prvi astronomi na svijetu bili su Sumerani i Kaldejci, drevni babilonski narodi. Njihovo je znanje bilo impresivno. Naprimjer, oni su znali da se Sunce nalazi u sredi tu Sun eva sustava - to otkri e op enito se pripisuje Nikoli Koperniku, koji je do njega stigao 1543. Znali su da Mjese eva svjetlost i pomr ina Mjeseca nastaju zbog Zemljine sjene. Znali su da planeti mijenjaju putanju i otkrili su takozvanu precesiju ekvinocija. Kada je 129. god. pr. Kr. sastavljao svoj zvjezdani katalog, gr ki astronom Hiparh zabilje io je da zvijezde u odr e enome razdoblju sustavno mijenjaju svoj polo aj. Klju na rije jest sustavno. To zna i da se ne pomi u zvijezde nego Zemlja. To pokretanje danas je poznato kao teturanje u Zemljinoj osi, koja polako opisuje krug. Rezultat teturanja jest da se podudaranja zvije a s ekvinocijima tijekom vremena postupno mijenjaju. Danas se precesija ekvinocija izra unava na jednostavan na in, ali u doba kada je prvi put otkrivena morala se promatrati tijekom iznimno dugoga razdoblja. Naime, potrebno je 2.160 godina da neki znak zodijaka obilje i promjenu vernalnoga (proljetnoga) ekvinocija. Nije poznato kada se to prvi put dogodilo. Do razdoblja kada je on vi en ve dva ili tri puta, astronomi su vjerojatno pretpostavili o emu se radi. No, da bi se taj ciklus potpuno objasnio i potvrdio, potrebno je 25.920 godina promatranja neba i bilje enja otkrivenoga. Hiparh nije tvrdio da je upravo on bio prvi koji je otkrio taj

fenomen. Naime, priznao je da su to u inili babilonski astronomi. To je potvrdio prof. Herman Hilprecht krajem 19. st., nakon to je prou io nekoliko tisu a plo a od ilova e, koje su se nalazile u hramskim knji nicama u Nipuru i Siparu, kao i u knji nici Asurbanipala, posljednjega velikoga asirskoga kralja, koji je vladao od 668.- 627. god. pr. Kr. Asurbanipal je u Ninivi utemeljio prvu sustavno skupljenu i katalogiziranu knji nicu na Bliskome istoku. U Britanskome muzeju uva se oko 20.000 plo a i ostalih sa uvanih dijela iz te knji nice. Asurbanipal je zapovjedio svojim pisarima da istra e i skupe ili prepi u razne tekstove iz hramskih knji nica, te ih tako uklope u temeljnu zbirku iz A ura, Kalaha i same Ninive. Ve i dio tih tekstova bili su astronomski ili matemati ki, a mnogi su bili drevni ak u Asurbanipalovo doba. Kada je Hilprecht prou avao te plo e, iznenadio se kada je ustanovio da se sve kopije i prijepisi plo a iz drevnoga Babilona temelje na brojki 12.960.000. Razlog tome ostao je tajnom sve dok Hilprecht, sjetiv i se da su Babilonci bili o arani zvijezdama, nije zaklju io da taj broj mo da ima astronomsko zna enje. Obavio je potrebna izra unavanja te zaklju io da se broj mo e povezati samo s precesijom ekvinocija. No, Babilonci su svoje znanje o astronomiji temeljili na jo drevnijim izvorima. Sumeranska plo a u Berlinskome muzeju sadr i popis zodijaka s ekvinocijskom to kom u znaku Lava (danas se ona nalazi u znaku Ovna). To upu uje na pretpostavku da je zodijak sastavljen prije ak 11.000. god. pr. Kr., u doba kada su Hapgoodova pretpovijesna civilizacija i Platonova Atlantida jo uvijek cvjetale. Profesori George Sarton i O. Neugebauer objavili su 1955. svoja otkri a o asirskim, kaldejskim i sumeranskim astronomsk im plo ama, koja su pokazala da se njihov sadr aj ne temelji na izravnim promatranjima nego na matemati kim formulama, koje su bile starije od njih. Me u arheolo kim dokazima ne postoji ni ta to bi pokazalo kada su nastale te matemati ke formule. Da su babilonski astronomi bili iznimno napredni - emu je znatno pridonijelo naslije eno znanje - potvr uje i plo a od ilova e iz Ura, koja potje e iz 3. tisu lje a pr. Kr. Ta plo a dijeli nebo na tri razli ita podru ja, koju shemu su suvremeni astronomi prihvatili tek 1925. S obzirom na napredna otkri a astronoma Bliskoga istoka, ne iznena uje injenica da su Babilonci znali da u Sun evu sustavu postoji mnogo vi e planeta od onih koje vidimo golim okom. Astronomi danas isti u da se Sun ev sustav sastoji od Sunca i devet planeta - Merkura, Venere, Zemlje, Marsa, Jupitera, Saturna, Urana, Neptuna i Plutona. Od tih planeta samo se Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn mogu vidjeti bez teleskopa. U Dr avnome muzeju u biv emu Isto nome Berlinu, nalazi se akadski cilindar, na kojemu je naslikano svih devet planeta i Mjesec. No, osim njih na tome cilindru - kao i na nekoliko sli nih - prikazan je deseti planet u sustavu. *** Bodeov zakon, koji je sastavljen u 18. st., jedan je od na ina da se izra una prosje na udaljenost nekoga planeta od Sunca. Iako su precizna izra unavanja mnogo slo enija,36 taj zakon tvrdi da se svaki planet okre e oko Sunca na otprilike dvostrukoj udaljenosti od one prethodne. Kada je njema ki astronom Johan Daniel Titus 1766. prvi put objavio taj zakon, a 1722. popularizirao ga je Johann Bode, znalo se za est planeta Sun eva sustava, tako da je taj zakon vrijedio za n jih pet Merkur, Veneru, Zemlju, Mars i Saturn. No, na Jupiter se taj zakon nije odnosio. Iako se pokazao iskustvenim pravilom, Bodeov zakon zbog Jupitera, nije privukao dovoljnu pozornost astronoma sve do 1781., kada je William Herschel otkrio sedmi plan et. Nazvao ga je Georgium Sidus, u ast svojega pokrovitelja kralja Georga III., ali astronomska znanost ga je poslije, prema klasi noj predaji preimenovala u Uran. Pokazalo se da se Uran nalazi to no na onome mjestu, koje je predvidio Bodeov zakon. No, Bodeov zakon se ponovno pokazao pogre nim. Ovaj put radilo se o Neptunu, koji je otkriven 1846., ali je Zakon precizno predvidio gdje se nalazi orbita Plutona, koji je prvi put uo en 1905.

Taj "takozvani zakon" danas se smatra astronomskim kuriozitetom, ali 1781. znanstvenici su ga smatrali nepobitnim, pa vi e nisu propitkivali njegovu "zakonitost" nego su se usre 36) Na primjer, uzmite niz 0, 3, 6, 12, 24, 48 i 96. Svakome broju dodajte broj etiri i rezultat podijelite sa 10. est od va ih sedam rezultata prvih pet i posljednji - predstavlja pribli nu udaljenost od Sunca, mjerenu u astronomskim jedinicama, est poznatih planeta u Bodeovu danu. doto ili na traganje za planetom, koji se navodno nalazio izme u Marsa i Jupitera. Organizirana su velika astronomska istra ivanja, a ponu ene su i nagrade sretnome nalazniku. No, tek uo i Nove godine 1801. talijanski astronom Giuseppe Piazzi kona no je prona ao ono za ime su svi tragali. Piazzi je vodio rutinska promatranja, kada je to no na mjestu koje je predvi ao Bodeov zakon ugledao jedan planet. No, to je bio najneobi niji od svih planeta Sun eva sustava. Imao je promjer 1.024 km, pa je tako bio manji i od najpoznatijih mjeseca, a i njegova se orbita razlikovala. Piazzijevo otkri e dobilo je ime Ceres. Znanstvenici su se jo uvijek udili tome otkri u kada je, nakon samo godinu dana njema ki astronom Heinrich Olbers uo io drugo nebesko tijelo pokraj Ceresa. Ono je bilo jo manje, ali tako er se okretalo oko Sunca. Nazvan je Pallas, a astronom koji ga je otkrio odmah je predvidio da e uskoro biti promatrana druga sli na nebeska tijela. Tvrdio je da e se ona razlikovati po svojemu sjaju s obzirom na to kako se okre u oko svoje osi, to zna i da e imati nepravilan oblik, te da e i njihove orbite biti neobi ne poput orbita dvaju prethodnih planeta. Olbers je imao pravo. Kasnija promatranja su pokazala da su Ceres i Pallas tek dva pripadnika velikoga pojasa asteroida, koji le i izme u orbita Marsa i Jupitera. U tome pojasu nalazilo se doslovno nekoliko tisu a kamenih masa, koje su kru ile oko Sunca. Otprilike 200 tijela imala su promjer ve i od 96 km. Druga su bila manja, a neka i iznimno mala. Iako je ve ina tih tijela imala oblik kruga, poput poznatih planeta, ona iji je promjer bio manji od 160 km bila su nepravilnoga oblika. inilo se da se sva ta tijela okre u. Neka su se okretala pet puta br e od Zemlje. Vjeruje se da ve i dio meteorita otkrivenih na Zemlji pripada asteroidima, osim ponekih, za koje se uspostavilo da su stigli s Mjeseca ili Marsa - ak su se i oni mo da "razbili" na povr ini tih planeta uslijed bombardiranja asteroidima i meteoritima. Mnoga otkri a u asteroidnome pojasu izazvala su zagonetku. ini se da je sastav povr ine nekih asteroida jednak lavi. Na temelju toga, znanstvenici su zaklju ili da su ta nebeska tijela nekada bila djelomi no rastopljena. No, pokazalo se da su samo neka bila rastopljena. Astronomi ne znaju to no to je tome uzrok. Svoju prvotnu teoriju Olbers je utemeljio na dramati noj pretpostavci. Vjerovao je da se u orbiti, koju je predvi ao Bodeov zakon, nekada nalazio potpuno oblikovan planet. Taj planet je eksplodirao. *** Kada je Olbers prvi put objavio svoju ideju, njegovi su je kolege s odu evljenjem prihvatili. Teorija o plan etu koji je eksplodirao inila se razumnim obja njenjem krhotina, koje su kru ile izme u Marsa i Jupitera. Francuski astronom Louis Lagrange 1814. je zaklju io da svemirska eksplozija mo e objasniti i postojanje kometa. Zbog njihovih izdu enih orbita, pret postavio je da ih je neka sna na sila vjerojatno izbacila iz Sun eva sustava. Lagrange je izazvao bijes svojega kolege i sunarodnjaka Marquisa de Laplacea, koji je odmah stao u obranu svoje nerazumne teorije o podrijetlu kometa. Laplaceov ugled je prevagnuo. Znanstvena zajednica je odlu ila - nijedan planet nije eksplodirao. Asteroidi i kometi nastali su na drugi na in. Ipak, uli su se suprotni glasovi. Godine 1948. astronomi H. Brown i C. Patterson objavili su izvje taj u kojemu su predstavili dokaz da su meteoriti nekada bili dio planeta. Budu i da su meteoriti ve inom, kako smo vidjeli, dijelovi asteroida, to je u osnovi bila tvrdnja koju je ranije istaknuo Olbers.

Ameri ki astronom Tom Van Flandern, biv i ravnatelj Odjela za nebesku mehaniku pri Mornari kome opservatoriju SAD-a, 1993. odlu no je branio istu teoriju. Kanadski astronom Michael Ovenden je 1972. utemeljio zakon sli an Bodeovu zakonu, ali mnogo precizniji i slo eniji. Ovendenova formula ne samo da predvi a polo aj planeta, nego pru a i pojedinosti o njihovim glavnim satelitima. Poput Bodea, Ovenden je zaklju io da nedostaje jedan planet. No, to nije bilo sve. Na temelju svojih izra unavanja, zaklju io je da je taj planet bio divovske veli ine, otprilike poput Saturna. Procjenjuje se da bi neko kameno tijelo odgovaraju ega opsega u pojasu asteroida moglo stvoriti planet ne to manji od na ega Mjeseca. Ako Ovanden ima pravo, name e se nekoliko mogu nosti. Jedna od njih jest da je izvorni planet bio plinski div s veoma malom kamenom jezgrom. Druga se mogu nost odnosi na injenicu da se veliki dijelovi planeta koji nedostaje, bez obzira na to od ega je bio sastavljen, vi e ne nalaze u Sun evu sustavu. Tre a, zabrinjavaju a mogu nost jest da se velik dio izvornoga planeta vjerojatno pretvorio u energiju. To zna i da je eksplozija sigurno bila iznimno velika. *** Prema aktualnoj astronomskoj teoriji, Sun ev sustav se oblikovao kada je nastalo Sunce, odnosno prije otprilike 4,7 milijardi godina. Astronomi smatraju da je sve po elo s interstelarnim oblakom plina i pra ine i obli njom supernovom. Supernove su zvijezde koje eksplodiraju tolikom silinom da uni tavaju same sebe. Koli ina energije koju pri tome ispu taju nezamisliva je. Ona bi sigurno mogla utjecati na sve obli nje plinske oblake s mogu no u fragmentacije i gravit acijskoga kolapsa. Jedna od posljedica gravitacijskoga kolapsa bilo je i stvaranje gustoga sredi njega podru ja, u kojemu je bilo dovoljno lutaju ih energija i gravitacijskih pritisaka, koji su mogli izazvati stvaranje nuklearne lo ionice novoga sunca. Zapravo, na e se Sunce "kondenziralo" iz plinskoga oblaka. Astronomi vjeruju da su se i druga tijela u Sun evu sustavu tako er kondenzirala, i to otprilike u isto doba. Promatranja potvr uju tu teoriju. Podru je koje je bilo najbli e novome suncu moralo je biti toliko vru e da sprije i kondenzaciju svega to je lak e od eljeza. Suncu najbli i planet, Merkur, ima neobi no veliku, gustu eljeznu jezgru. Na ve im udaljenostima plinovi se kondenziraju u kruta tijela, poput onih k oje pronalazimo na Jupiteru i vanjskim planetima. Prema ortodoksnoj astronomskoj teoriji, asteroidni pojas kondenzirao se u svoju trenutnu orbitu istodobno kada i planeti. Ali, dokaz govori suprotno. *** Ako su asteroidi nastali u isto doba kada Sunce i planeti, tada bi trebali biti stariji od 4,5 milijardi godina. S obzirom na predvi en omjer sudara u to doba, ne bi preostao ni jedan ve i asteroid - oni bi se razbili u sitne komade. No, veliki su asteroidi opstali. Pretpostavimo, iako se ini nevjerojatnim, da su se asteroidi me usobno sudarali milijardama godina, a da se pri tome nisu razbili u komadi e. Ti sudari name u drugi problem. Tijekom svakoga takvog sudara brzina asteroida, s obzirom na brzinu drugih asteroida, smanjuje se. Dakle, o ekivali biste da razlika u brzini asteroida sada vi e nije velika, osobito zato to po etna razlika nije bila velika ako su svi oni nastali kondenzacijom iz plinskoga oblaka u isto doba kada i Sunce. Ali, astronomi su izra unali da prosje na razlika u orbitalnoj brzini razli itih asteroida iznosi ak 4,8 km/sek. To je doista mnogo. Istra ivanja su pokazala da ve ina asteroida ima satelite male "mjesece" - koji oko njih kru e. Mjesece ve ih planeta mo emo lako objasniti. Oni nastaju gravitacijskim privla enjem ili fragmentacijom izvornoga tijela. No, to se ti e skupljanja manjih objekata, kao to su asteroidi, to ne djeluje na isti na in. Naime, mo e postojati jedan ili dva satelita, ali ne i toliko koliko se trenuta no skuplja u pojasu asteroida. Za razliku od toga, gravitacijskom silom planeta koji eksplodira mo e nastati mnogo satelita asteroida. Sama eksplozija

vjerojatno se nije dogodila toliko davno (mjerimo li u astronomskim terminima). Nakon vi e od nekoliko milijuna godina, uslijed gravitacijskih sila i sudara asteroida, sateliti bi bili uni teni. Ti sateliti obja njavaju i meteorsku ki u. Kada se asteroid na svojoj putanji najvi e pribli i Suncu, sateliti se odvajaju i sami odlaze u Sun evu orbitu. Astronomi tradicionalisti, koji vjeruju da meteoriti nastaju uslijed sudara asteroida, ne znaju za to se to doga a. Ali, injenica jest da se doga a. Sva etiri poznata meteorska strujanja povezana s asteroidima nastaju kada se asteroidi najvi e pribli e Suncu. Kona no, jo uvijek postoji oko 1.000 asteroida, koji prelaze Zemljinu orbitu i iji je promjer ve i od 800 km. Ako se ti asteroidi ondje nalaze ve 4,7 milijardi godina, tada su ve odavno trebali pasti na tlo. Astrofizi ari tvrde da oni mogu pre ivjeti najvi e 30 milijuna godina. To zna i da nisu mogli nastati u isto doba kada i Sunce. 16. poglavlje OPUSTO EN SUN EV SUSTAV INJENICA AKO JE PLANET EKSPLODIRAO, TADA BI DOKAZI ZA TO, KAKO SMATRA VE INA ASTRONOMA, MORALI BITI RA TRKANI PO ITAVOM SUN EVOM SUSTAVU. INI SE DA JE DOISTA TAKO. Postoje i drugi dokazi (to nije, indicije) o svemirskoj eksploziji razli itih planeta i satelita u Sun evu sustavu. Planet Merkur se okre e polako. Dan na njemu traje 57,8 zemaljskih dana. Zbog toga bi nakon neke planetarne eksplozije samo jedna njegova strana bila prekrivena krhotinama. Promatranja su pokazala da na jednoj strani Merkura ima mnogo vi e kratera nego na drugoj. Iako je atmosfera Venere ve inom sastavljena od uglji noga dioksida, u njoj se nalazi oblak od koncentrirane sumporne kiseline. Temperatura na povr ini iznosi 459C, to je dovoljno za otapanje olova. Atmosferski pritisak 96 puta je ve i od Zemljina. Takvi uvjeti pogoduju eroziji povr ine, ali iako na Veneri ima mnogo kratera, nema znakova erozije. Jedno od obja njenja za to mo e biti da je Venera nedavno bila bombardirana svemirskim tijelima. Iako uvjeti na povr ini Marsa nisu ni blizu ekstremni kao na Veneri, este pustinjske oluje na njemu imaju jednak u inak. No, na Crvenome Planetu tako er postoji mnogo kratera. Na Veneri ima veoma malo vode, pa ak i veoma malo pare. No, nedostatak vodika, koji je nu an za nastanak vode, navodi na to da je na planetu nekada bilo oceana. Astronomi ne vjeruju da su oceani na planetu nastali prirodnim putem, nego pretpostavljaju da je u trenutku planetarne eksplozije na Veneru "istovarena" velika koli ina vode. Pretpostavka da se na planetu koji je eksplodirao nekada nalazilo mnogo vode, temelji se na injenici da je jedna petina svakog od navodnih ostataka toga planeta - asteroida i kometa - sastavljena od vode. Voda se, naravno, nije istovarila samo na Veneri. Postoje naznake da se na Mjesecu tako er nalazi voda, ali u obliku leda. To nije mogu e, osim ako ona nije stigla iz svemira. Tektiti su mali kristali gra om sli ni staklu, i svojevrsna su tajna za geologe. U velikom pojasu, koji ima oblik slova "S", a koji se rasprostire od Australije, preko jugoisto ne Azije, isto ne Europe, zapadne obale Afrike, Ju ne Amerike sve do Teksasa, otkriveno je nekoliko milijuna tektita. Budu i da se oni razlikuju od kamenih skupina u kojima su otkriveni, znanstvenici se sla u da su stigli iz svemira. Aktualne teorije dopu taju da su tektiti lunarne tvari, koje su se rasprsnule pri sudaru meteorita ili da su nastale nakon meteoritskoga sudara, pri emu su velike koli ine krhotina izba ene u Zemljinu atmosferu. Me utim, na tektitima nalazimo znakove da su bili rastopljeni prije nego su u li u Zemljinu atmosferu, kao i da su se ponovno topili nakon toga. Ideja o planetu koji je eksplodirao obja njava i tu pojavu. Planet Mars ima dva mala mjeseca, Fobos i Deimos. Gotovo

je sigurno da su oba mjeseca uhva eni asteroidi. No, zbog zakona nebeske mehanike gotovo je nemogu e da su oni bili uhva eni i "otkinuti" iz stati noga pojasa asteroida, osim ako sam pojas nije nastao planetarnom eksplozijom. Poznato je da Saturn i Uran imaju prstenove. to se ti e Saturna, koji je mnogo detaljnije istra en, taj spektakularan fenomen po inje oko 11.200 km iznad njegova ekvatora i iri se oko 56.000 km daleko u svemir. Iako je promjer toga su stava oko 272.000 km, on je iri tek ne to vi e od 16 km. Saturnov, a vjerojatno i Uranov prsten sastavljen je od komada tvari, iji opseg prosje no iznosi 0,76 m3. Nastanak tih prstenova i Jupiterovih, Saturnovih, Uranovih i Neptunovih satelita mo e se objasniti postupkom, koji se zove gravitacijsko zarobljavanje ... ali samo ako su pokraj njih strujale krhotine planeta koji je eksplodirao. Ako je planet eksplodirao, tada bi dokazi za to, smatra ve ina astronoma, morali bili ra trkani po itavom Sun evom sustavu. ini se da je doista tako. Na jednoj strani satelita, koji se polako okre u, ima mnogo vi e kratera nego na drugoj. Njihov broj se smanjuje, kako se i o ekuje, to se vi e udaljavate od to ke eksplozije, ali se veoma jasno raspoznaju na Mjesecu. ini se da je ve ina meteorita - a ne samo tektita - bila podvrgnuta velikoj vru ini prije nego su u li u Zemljinu atmosferu. Neki od njih sadr e dijamante, koji mogu nastati samo u uvjetima takvih pritisaka i temperatura koje postoje na mnogo ve im tijelima. Putanje kometa obi no nastaju na poznatoj to ki izme u Marsa i Jupitera, to no na mjestu na kojemu se navodno nalazio planet koji nedostaje. Postoji jo mno tvo dokaza. *** *** Ra unalima mo emo vratiti vrijeme unatrag. Upi emo li nebeske podatke i matemati ke formule gravitacijskih utjecaja, brzina putanja i raznih drugih utjecajnih imbenika i potom pokrenemo ra unalni program unatrag, mo i emo vidjeti otkuda je ne to stiglo i predvidjeti kamo ide. Podaci o nestalome planetu - osobito o putanjama kometa pokazuju da je on eksplodirao prije otprilike 3,2 milijuna godina. Takvo datiranje ne mo e potvrditi zemaljsku katastrofu zbog koje je potopljena Atlantida. No, to datiranje ima odre ene pote ko e. Prvi problem je kompjutorsko na elo, koje na ivopisan na in isti e da e pogre ni podaci uneseni u ra unalo uvijek dati pogre an odgovor, bez obzira na to koliko su precizna izra unavanja. Podaci koji potvr uju tvrdnju da je planet eksplodirao prije 3,2 milijuna godina, gotovo se posve temelje na pretpo stavkama o podrijetlu i starosti kometa. Bez obzira na njihovo podrijetlo o starosti planeta jo se raspravlja, ortodoksna astronomija tvrdi da su nastali u Oortovu oblaku, podru ju svemira, koje se, u usporedbi s Plutonom, nalazi otprilike 1.000 puta dalje od Sunca. Odstupanja u pretpostavkama iznose od 10.000 do ak 10 milijuna godina, to o ito ne olak ava prora une o eksploziji planeta. No, to nije jedini problem. S obzirom na udaljenost od Sunca, Mars je Zemlji najbli i planet, tako da se planet koji nedostaje izme u Marsa i Jupitera, u astronomskim pojmovima, nalazio prili no blizu. Velika eksplozija u tome podru ju svemira znatno bi utjecala na ovaj svijet. Mo ete zamisliti sliku bombardiranja meteoritima, koji stvaraju velike kratere, planetarne vulkanske aktivnosti, koji utje u na izumiranje vrsta, promjene u oceanima, uzrokuju umske po are u itavom svijetu, potope i druge znakove svemirskih razaranja. Sve to nalikuje doga ajima koje smo prethodno opisivali. U Zemljinoj geolo koj povijesti dugoj 3,2 milijuna godina, ne nalazimo ni ta sli no tim znakovima. Osim toga, ako je planet eksplodirao u to doba, kako su za to znali Babilonci? No, ako su izra unavanja pogre na, ak ni teorija o planetu koji je eksplodirao ne mo e objasniti sve to se doga alo na Zemlji krajem pleistocena. Zemljina os ne bi se mogla pomaknuti niti uslijed najsilovitijeg bombardiranja meteoritima.

*** Iako se ta injenica rijetko isti e u javnosti, postoje jasne astronomske naznake da ivimo u nasilno poreme enome Sun evome sustavu. Te naznake tek su manje neugodnosti od onih koje bi stvorio planet koji eksplodira. Ako bismo daleko iznad Sjevernoga pola promatrali Sun ev sustav, inilo bi nam se da se planeti okre u oko Sunca u smjeru obrnutome od smjera kazaljke na satu. No, to nije posve to no. Prethodno smo istaknuli da putanja na ega planeta nije potpuno okrugla, kako je predvi ala newtonovska mehanika. Takva je i putanja svakoga drugoga planeta Sun eva sustava. Planeti ija putanja najvi e nalikuje krugu jesu Venera i Neptun. Zemljina putanja je dva puta manje okrugla od tih planeta, Jupiterova i Uranova pet puta, Saturnova est, Marsova devet, dok putanje Merkura i Plutona, koji se nalaze na suprotnim krajevima sustava, dvadeset puta odstupaju od putanja Venere i Neptuna. Putanja Plutona toliko je elipti na da se nekada nalazi bli e Suncu od Neptuna. Sedam, od devet planeta okre u se u jednome smjeru. Dva planeta - Venera i Pluton - okre u se u njima suprotnome smjeru. itav sustav je nevjerojatno plosnat. Ali, putanje Merkura i Plutona mnogo su vi e nagnute. Venera se okre e presporo s obzirom na svoju veli inu. Isto je i s Marsom. Zemlja se, pak, okre e prebrzo. Postoje naznake da bi dan na Zemlji trebao trajati 30 sati, a nekada je to bio slu aj. Zanimljivo je da bi u spekulativno pretpovijesno Zlatno doba zbog vi e sati dana i uspravne osi, na Zemlji vladala mnogo ugodnija klima, to bi pogodovalo bogatstvu biljnoga svijeta. Zemlja nije jedini planet koji se okre e prebrzo. Jupiter, Saturn, Uran i Neptun tako er se okre u prebrzo s obzirom na svoju masu. Neka sila pomaknula je na Mjesec. On je nekada kru io mnogo bli e Zemlji nego to to ini danas. Zbog prirodnoga raspadanja putanje, to je uobi ajena pojava koja se doga a nakon nekoliko milijuna godina, Mjesec bi se trebao pribli iti, a ne udaljiti od Zemlje. Marsovi mjeseci Fobos i Deimos, iznimno brzo kru e oko svojega planeta. Deimos opi e svoju putanju za samo 30 sati, a Fobos za ak 7 h i 39 minuta. Jupiterova dva najudaljenija mjeseca, za razliku od svih drugih satelita u sustavu, kru e od pola do pola i putuju u me usobno suprotnim smjerovima. Osim toga, oko Jupitera su uhva ene dvije skupine asteroida, koji ga slijede u njegovoj orbiti oko Sunca. Saturnov mjesec kru i retrogradno - tj. u smjeru kazaljke na satu. Iako su njegovi prstenovi vjerojatno sastavljeni od komadi a stijena, ini se da je ve ina njegovih satelita sastavljen a od leda. Uranova rotacijska os veoma je nagnuta, ali osim toga, disparitet njegove magnetske osi iznosi ak 60. Ve ina njegovih mjeseca tako er je nagnuta i na njima se uo avaju geolo ki tragovi, koji odaju da su nastali iznimno nasilnim na inom. Izme u Saturna i Urana nalazi se veliko tijelo otkriveno 1977., koje je nazvano Hiron. Ono se kre e po ekscentri noj putanji, zbog koje je veoma blizu navedenim planetima, a njegova je sun eva godina 51 puta du a od Zemljine. To divovsko tijelo ima promjer 320 km i mo da predstavlja veliki mjesec, koji se na neki na in istrgnuo iz jednoga od dvaju obli njih planeta. Neptun ima dva velika mjes eca. To su Triton i Nereida, koji imaju retrogradne putanje, koje su toliko izdu ene da im je potrebno vi e od jedne zemaljske godine da opi u jedan krug oko planeta. Drugih est mjeseca imaju promjer od 58 do 413 km. Svi su nepravilna oblika i povr ine su im veoma mra ne. Postoje dvije velike skupine asteroida - Apolon i Amor - koje kru e u iskrivljenoj putanji kroz glavni pojas asteroida, kao da ih iz njega izvla i velika gravitacijska sila ili ih odbacuje neko tijelo s kojim se sudaraju. ak i bez nestaloga planeta, sve navedeno uklapa se u sliku o velikim odstupanjima koja, ako su se dogodila istodobno,

upu uju na katastrofu nezamislivih razmjera. A dokazi se svakog dana otkrivaju. Godine 1964. NASA je lansirala svemirski satelit Mariner IV, prvu uspje nu misiju na Mars. Taj je satelit odaslao prve fotografije planeta snimljene s udaljenosti od 9.920 km od njegove povr ine. Slike su pokazale da se uz planetarnu koru nalaze nizovi pukotina. Pretpostavilo se da je planet o tetila neka sna na sila. To nisu bili tragovi udarca meteorita ili neke poznate astronomske pojave, nego ne to mnogo ve e. Pitanje je glasilo: " to?" Kako su stizali novi podaci, postalo je jasno da je ne to utjecalo na smanjenje Marsova magnetskoga polja i tri puta usporilo stupanj njegove rotacije - od 8 sati do sada nja 24 sata i 37 minuta. ini se da je poreme ena bila i njegova putanja. Ne postoji jednostavan odgovor na pitanja, koja name u ta promatranja i istra ivanja. Pukotine su o ito nastale zbog promjene planetarne ravnote e. Si u ni Marsovi mjeseci bili su premali da bi mogli na to znatnije utjecati, a neznatni su bili i neki drugi utjecaji - osobito utjecaj Sunca. Prema jednoj od teorija, Mars je nekada imao veliki satelit - iji je promjer iznosio vi e od 960 km - koji se na neki na in izgubio. Te ko je naga ati zbog ega je Mars izgubio taj satelit, a injenica jest da u Sun evu sustavu nije otkriven nijedan sli an izgubljeni mjesec. *** Astronomi su, naravno, uo ili dokaze o velikim promjenama koje su se dogodile u Sun evu sustavu. No, budu i da se znanstvena javnost jo od viktorijanskoga doba nije previ e odu evljavala teorijama o katastrofama, op enito se smatra da su se te promjene doga ale postupno, a mo da ak i istodobno. No, ta tvrdnja tek je pretpostavka, koja se n e mo e dokazati. Mnogi imbenici, koje smo do sada razmotrili, nisu mogli nastati postupno. Neki od njih, poput nagibanja planeta, mogu se dogoditi samo posredstvom divovski sna nih sila. No, ako su se sve, ili ve ina promjena dogodile kao posljedica divovske kataklizme, razumno je zapitati se to je tome bio uzrok. 17. poglavlje FRAGMENT SUPERNOVE INJENICA IAKO SU U DOSADA NJOJ POVIJESTI ZABILJE ENE SAMO ETIRI SUPERNOVE ... TE DIVOVSKE STELARNE EKSPLOZIJE U NA OJ SE GALAKTICI DOGA AJU PROSJE NO SVAKIH 30 GODINA. JEDNA OD NJIH BILA JE SUPERNOVA VELA. Postoje samo tri pojave, koje mogu prouzro iti eksploziju planeta. Jedna je nuklearna fuzija. Nuklearna fuzija na planetu, koja mo e nastupiti prirodnim tokom, smatrala se nemogu om sve dok nije uo ena fuzija u nekim rijetkim geolo kim postupcima, koji se doga aju na Zemlji. Iako je malo vjerojatno, takav postupak mogao bi slijediti nakon eksplozije. No, stru njaci tvrde da nije mogu e da se on dogodi na planetu velikome poput onoga za koji je Michael Ovenden pretpostavio da se nalazi izme u Marsa i Jupitera. Planet mo e eksplodirati i uslijed kombinacije materije i antimaterije. Antimaterija je sastavljena od subatomskih estica, koje imaju istu masu kao i obi ne estice, ali i suprotna svojstva, kao to su elektri ni naboj ili magnetski moment. Mogu nost postojanja antimaterije prvi je predlo io dr. Edward Teller na temelju teorije o anti esticama britanskoga fizi ara Paula Diraca. Kona no je 1955. potvr eno da postoji mno tvo anti estica, pa je zaklju eno da antimaterija doista postoji. Zbog svojstva antimaterije, koje se naziva "slikom u ogledalu", svaki susret materije i antimaterije rezultira me usobnim (i potpunim) uni tenjem. Pri tome se stvara golema energija, tako da bi sudar s ne im toliko malim kao t o je antimaterijski meteorit ili komet mogao biti dovoljan da potakne eksploziju planeta. Na alost, teorija o tome da je eksploziju izazvao sudar materije i antimaterije, koja je uni tila divovski planet, koji je nekada kru io izme u Marsa i Jupitera, ne mo e opstati. Naime,

u svemiru ima veoma malo antimaterije, a taj nedostatak jo nije obja njen. Iako su antimaterijski meteoriti ili kometi teoretski mogu i, ni ta ne dokazuje da oni stvarno postoje. Ako je antimaterija doista uni tila nestali planet, tada je ona proizvedena ... a to pretpostavlja inteligenciju. Taj scenarij zadivljuje. Pretpostavimo da je na nestalome planetu postojalo inteligentno bi e, koje se razvilo toliko da je moglo stvoriti antimaterijsku tehnologiju. Me utim, taj pokus je pre ao granice nadzora, magnetske zapreke izme u materije i antimaterije su pukle i dogodila se eksplozija koja je uni tila planet. Takav scenarij je malo vjerojatan. Ako su Ovendenova izra unavanja to na, nestali je planet gotovo sigurno bio plinoviti div, dakle na njemu nije mogao postojati ivot. Kao tre e, eksploziju je mogao prouzro iti bliski susret ili sudar s mnogo ve im tijelom. *** Meteorit, pa ak ni meteorska ki a, ne mo e uni titi planet ili pomaknuti njegovu os. To ne mo e niti komet. Oni su jednostavno premali da proizvedu potrebnu koli inu energije. Isto vrijedi i za Mjesec, iako bi posljedice sudara s njime bile zastra uju e. Za nastanak u inaka u Sun evu sustavu, koje smo prethodno opisali - planet koji je eksplodirao, pomicanje osi, promj ene putanja - bilo bi potrebno tijelo koje je mnogo ve e od na ega planeta, ali i mnogo ve e od najve ega planeta. To zna i tijelo koje je veliko barem kao Jupiter, a mo da i ve e od njega. Postoji samo jedno nama poznato svemirsko tijelo, koje ispunjava potrebne preduvjete - golemi fragment zvijezde koja je eksplodirala. *** Od po etka sustavnih istra ivanja svemira, astronomi su esto uo avali nove zvijezde. Odlu ili su opisati ih rije ju nova ("nova"). No, kako je znanost napredovala, shvatilo se da je taj atribut pogre an. Takozvane "nove zvijezde" uop e nisu bile nove. To su bile zvijezde, koje su bile previ e tamne da bi ih se moglo raspoznati, ali koje su odjednom postajale svjetlije. Ironi no je danas smatrati da su nove zapravo stare zvijezde, koj e u svojim vanjskim slojevima stvaraju suvi e helija. Zbog toga, stupanj njihove ekspanzije suvi e je brz da bi se mogao zaustaviti. Kada on prije e odre enu granicu, nova e za samo nekoliko dana ili ak nekoliko sati zasjati nekoliko tisu a puta ja e od svojega izvornoga sjaja. Ja inu svjetlosti odre uje eksplozivna emisija plina. U na oj galaktici svake godine nastaje dvanaestak ili vi e zvijezda nova. Taj postupak ima lokalne posljedice - ivot na bilo kojemu planetu u orbiti ne bi mogao opstati - ali obi no ne bi prelazio granice sustava same zvijezde. Supernove su ne to drugo. Eksplozija supernove mnogo je spektakularnija i destruktivnija. Kada nove dosegnu tisu u puta ja u svjetlost, supernove postaju ak nekoliko milijardi puta svjetlije. Astronomi nisu sigurni za to supernove eksplodiraju, osim u slu aju velikih zvijezda, gdje pritisak koji stvaraju nuklearni postupci u kori nije dovoljan da izdr i te inu vanjskih slojeva. Pri tome nastaje gravitacijski kolaps i zvijezde eksplodiraju. Za razliku od nove, ta je eksplozija vi e-manje potpuna, a krhotine koje uslijed nje nastaju, lete u svim smjerovima i esto za sobom ostavljaju tek plinovitu ljusku. Jedna od mnogih prekrasnih astronomskih pojava, koje se mogu vidjeti, jest svemirska maglica Raka, koja je posljedica eksplozije supernove iz 1054. god. Iako su u dosada njoj povijesti zabilje ene samo etiri supernove - posljednja je uo ena 24. velja e 1987. - te divovske stelarne eksplozije u na oj se galaktici doga aju prosje no svakih 30 godina. Jedna od njih je supernova Vela. Prema astronomskim pojmovima, nalazila se prili no blizu na ega Sun eva sustava; bila je od njega udaljena tek 45 svjetlosnih godina. Pretpostavlja se da je eksplodirala prije 14.000 - 11.000 godina. Po emo li od te divovske stelar ne eksplozije kao od ishodi ta na ega istra ivanja, mo emo stvoriti sliku o onome to se

dogodilo sa Sun evim sustavom, s na im planetom i, kona no, s Platonovom Atlantidom. Iako emo tako sti i do pukih naga anja, ona se temelje na mno tvu indicija. *** Potkraj pleistocena eksplodirala je zvijezda u zvije u Vele. U svemir su odletjeli golemi vatreni komadi ostavljaju i samo neutronski titraj koji se okre e velikom brzinom koji astronomi mogu vidjeti i danas... Jedan takav fragment, koji je bio ve i od najve ega poznatoga planeta, letio je u smjeru na ega Sun eva sustava, kao minijaturno vatreno sunce, koje mo e uni titi sve pred sobom. Potaknut energijom divovske eksplozije, vjerojatno je mogao posti i brzinu svjetlosti. ak i u tome slu aju, trebalo bi mu vi e od jednoga, a mo da i nekoliko stolje a da stigne do orbita na ih najudaljenijih planeta. Sun ev sustav kojemu se pribli avao u mnogome se razlikovao od dana njega. Orbite planeta imale su oblik gotovo savr enoga kruga, kao to su to pretpostavljali na i bogobojazni preci i osnovni zakoni nebeske mehanike. Gotovo je sigurno da je postojao jo jedan planet - plinoviti div, 90 puta te i od na eg planeta - koji se okretao 2,79 puta dalje od Sunca nego Zemlja, izme u putanja Marsa i Jupitera. Mo da je na krajnjim granicama Sun eva sustava, izvan putanje Plutona, postojao jo jedan planet. Ne mo emo sigurno znati je li jedanaesti planet doista postojao, jer se radi o golemim udaljenostima, ali kalifornijski i havajski opservatoriji pot vrdili su postojanje Kuiperova pojasa, koji je 1951. prvi uo io ameri ki astronom nizozemskoga podrijetla, Gerald Kuiper. Kuiperov pojas je, poput oblaka Oort, podru je svemira u kojemu se nalaze kometi. Dok je Oortov oblak okrugao, Kuiperov pojas je plosnat i nalazi se mnogo bli e Suncu - zapravo, toliko blizu da bi se mogao smatrati dijelom Sun eva sustava. Promatranja su pokazala da se sastoji od nekoliko tisu a tijela koja kru e, ali budu i da nije poznat sastav tih tijela nije mogu e re i radi li se o komadima kamenja ili leda. Poznato je samo da sva ta tijela nisu mala. Promjer dvaju od njih iznosi 240 km, a njihove putanje presijecaju Plutonovu putanju. Zbog svega toga, ini se da je Kuiperov pojas sli an pojasu asteroida. Ako se pojas asteroida sastoji od ostataka planeta koji je eksplodirao, mogu e je da je to slu aj i s Kuiperovim pojasom. Pluton se mo da nalazio na sasvim drugome mjestu kada se pribli io komad supernove. Podrijetlo Plutona prili no je tajanstveno. On se prema gotovo svim svojim fiz i kim svojstvima veoma razlikuje od vanjskih planeta, a njegov promjer iznosi otprilike 2.288 km, to je tek oko dvije tre ine veli ine Mjeseca. S obzirom na to da mnogim svojim svojstvima nalikuje Tritonu, najve emu Neptunovu satelitu, neki su astronomi pretpostavili da je taj najudaljeniji planet nekada mo da bio Mjesec, koji je postojao kao dio Neptunova sustava. Tako se vra amo na sliku Sun eva sustava s deset planeta. Oko na ega Sunca kru e Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Planet X (sada pojas asteroida), Jupiter, Saturn, Uran, Neptun (s Plutonom kao jednim od svojih satelita) i Planet Y (gdje se danas nalazi Kuiperov pojas). *** Ako Kuiperov pojas, poput pojasa asteroida, predstavlja ostatke vanjskoga planeta, tada je to tijelo bilo prva rtva Vele. Uslijed bliskoga susreta ili izravnoga sudara, planet je u trenutku eksplodirao. Dokaz o toj velikoj detonaciji nalazimo i na drugim mjestima. Astronomi su u njihovoj blizini uo ili oblak Aluminij-26, koji je nalikovao onima koji nastaju uslijed eksplozija supernova. Eksplozija supernove, koja bi se dogodila toliko blizu Zemlje uni tila bi na planet i ostatak Sun eva sustava. Dakle, vra amo se mogu nosti da se radilo o fragmentu supernove. Bez obzira na to, Vela je bila dovoljno velika da iz svemirske eksplozije iza e gotovo neozlije ena. Nastavila je ulaziti u Sun ev sustav, ali ju je s njezine prvotne putanje vjerojatno izguralo sna no gravitacijsko polje Neptuna. Prolazila je dovoljno

blizu da izazove sna na elektri na osloba anja, dok su polja sile oko oba tijela po ela me usobno djelovati. Dva Neptunova mjeseca, Triton i Nereida, nasilno su se poremetili i Pluton je istrgnut iz sustava te ba en u novu orbitu oko Sunca. Promatranja Voyagera 2 otkrila su da oko Neptuna postoje najmanje etiri prstena, koji su uglavnom sastavljeni od sitnih estica. Na vanjskome prstenu estice su nejednako raspore ene, odnosno skupljene su u pet razli itih podru ja. Taj prsten predstavlja fenomen, koji se ne mo e objasniti prirodnim procesima, pa ak navodi na pretpostavku da je nastao kao posljedica interakcije s Velom, koja bi mogla objasniti i injenicu da je magnetsko polje Neptuna mnogo manje od polja drugih planeta. Malo je vjerojatno da je do lo do izravnoga sudara izme u Neptuna i fragmenta Vele, jer bi u tome slu aju teta bila mnogo ve a. No, zbog goleme te ine fragmenta Ve le, stvorilo se gravitacijsko polje zbog kojega se os vanjskoga planeta nagnula oko 29. Ako se taj susret s Neptunom nije dogodio, mogu e je da je komad Vele samo okrznuo vanjske rubove na ega sustava. No, iako je manji od njega, Neptun je divovski planet, koji je 17 puta te i od Zemlje i ima 44 puta ve i opseg. Svojom gravitacijskom silom privukao je dio Vele i poslao ga prema Uranu. Uran je gotovo 15 puta te i od Zemlje i ima 50 puta ve i opseg. Dio Vele, koji je zbog sudara s jednim planetom i zbog gravitacijske borbe s drugim oslabio, po eo se pomalo raspadati. etiri komada, od kojih je svaki bio velik poput velikoga asteroida, otkinula su se i letjela uz Velu ili su mo da skrenuli na putanju Urana i kru ili oko njega kao mjeseci. Poznato je da Uran ima 15 satelita. Najve i od njih su Miranda, Umbriel, Ariel, Oberon i Titanija, a njihov promjer varira od 468 do 1.568 km. Neobi no je da gravitacijska polja dvaju manjih mjeseca odr avaju na mjestu jedan od deset prstenova, koji danas kru e oko Urana. Svi prstenovi sastoje se od kamenih gromada, iji je promjer oko 90 cm. Nije sigurno od ega su one sastavljene, ali pretpostavlja se da se radi o komadima kamenja i leda izmije anih s crnim polimerom. Prostor izme u prstenova ispunjen je svijetlim esticama pra ine. Mogu e je da su prstenovi zapravo raskomadan satelit planeta ili ak dijelovi komada Vele. ini se da je fragment Vele ubrzao rotaciju planeta i gurnuo ga na jednu stranu. Uran je ok ru en magnetskim poljem sli nim Zemljinome, ali za razliku od Zemlje, os toga polja je 58,6 nagnuta od rotacione osi planeta, dok je polje Zemlje na *** gnuto samo 11. Uranova rotacijska os danas le i u ravnini sa svojom orbitom, tako da se planet doslovno okre e na svojoj strani. I na drugim planetima postoje odstupanja od okomice, ali nisu toliko ekstremna. Nakon to je napustio Uran, koji se zbog nje pomaknuo, fragment Vele nastavio je juriti prema Saturnu. Rocheova granica, nazvana prema francuskome astronomu Edouardu Rocheu, koji ju je prvi izra unao, predstavlja najmanju udaljenost u kojoj se jedno astronomsko tijelo mo e pribli iti drugome, bez mogu nosti da manje tijelo raznesu plimne sile. Taj zakon se ne odnosi na manja tijela, to zna i da tijela poput meteorita mogu sti i na Zemlju a da se pri tome ne raspadnu. No, radi li se o dva velika tijela sli noga sastava, poput planeta i njegova mjeseca, tada Rocheova granica pribli avanja iznosi oko 2,5 polumjera ve ega tijela. Saturnovi prstenovi nalaze se unutar planetarne Rocheove granice. Mogu e je da oni uop e ne predstavljaju uhva ene dijelove planeta, koji je eksplodirao. Mo da je fragment Vele pro ao toliko blizu Saturnu da je rascijepao mjesec - ili, pak, nekoliko mjeseca - na komade i na taj na in stvorio spektakularne prstenove. Prema svim zakonima fizike to nije mogu e. Ipak, fragment Vele nije uzrokovao samo jedan spektakl. Zbog njega se ubrzala rotacija Saturna i mjesec Phoebe pomaknuo se u retroputanju. ***

*** Ameri ki astronom Charles Kowal otkrio je 1977. god. manji planet, za koji je tada mislio da je i najudaljeniji. Taj planet nazvan je Hiron, a kre e se na nestabilnoj, ekscentri noj putanji izme u Saturna i Urana. Iako se 1989. ustanovilo da se zapravo radi o kometu, jer je bio okru en oblakom estica, to tijelo, koje ima promjer 400 km, mo da predstavlja jo jedan Saturnov mjesec koji je iz njegove orbite istrgnuo fragment Vele i odbacio ga da kru i oko Sunca, kao to je prije toga u inio s Plutonom. Vela je nastavila putovati prema sredi tu Sun eva sustava. Fragment Vele najmanje je utjecao na Jupiter, vjerojatno zato to je taj planet iznimno velik, ali najvjerojatnije zato to se nalazio na polo aju u Sun evoj orbiti na kojemu je bio siguran od udarca. Zato se fragment Vele susreo sa svojom sljede om rtvom - Planetom X, plinovitim divom, koji se nalazio u orbiti izme u Jupitera i Marsa. Vjerojatno se radilo o izravnome sudaru, budu i da je planet eksplodirao i pri tome odaslao mno tvo krhotina prema svojim najbli im susjedima, ali i mnogo dalje od njih. Nekoliko golemih komada planeta bilo je uhva eno u gravitacijsko polje fragmenta Vele i s njime je nastavilo putovati prema Marsu. Danas je Crveni Planet potpuno pust, ali postoje znakovi da je na njemu nekada postojala voda, a stru njaci NASA-e tvrde da je na njemu nekada bilo i ivota. Postoje sporni dokazi prema kojima su stvorenja na Marsu imala dovoljno razvijenu inteligenciju da stvore naprednu civilizaciju.37 Ako je to to no, 37) Vidi moju knjigu Martian Genesis, Piatkus Books, London, 1998. *** mo emo samo naga ati jesu li ta civilizacija i ivot na Marsu nestali nakon razaraju ega sudara s fragmentom Vele. Bez obzira na to to se dogodilo, ini se da je fragment Vele usporio rotacijsku os Marsa i potaknuo poreme aje zbog kojih se kora Marsa raspuknula i rascijepila. Mogu e je da je pri tome bilo uhva eno jedno ili vi e Velinih prate ih tijela, od kojih su potom nastala dva neobi na Marsova mjeseca, Fobos i Deimos. Ostavljaju i za sobom trag razaranja, fragment Vele jurio je prema Zemlji. 18. poglavlje NEBESKI KAT INJENICA ZA SAMO NEKOLIKO DANA MIRAN SVIJET PRETVORIO SE U ZASTRA UJU I KAOS BIJESNIH OLUJA, TAME, VRU INE, POTRESA I POPLAVA. U doba kada je prema njoj stizala prijetnja iz svemira, Zemlja je, poput Sun eva sustava, izgledala mnogo druga ije. Gotovo uspravna os rotacije, putanja koja je mnogo vi e nalikovala na krug, te sporiji omjer okretanja omogu avali su mnogo ugodnije uvjete ivotu na Zemlji. Dani su bili dugi i blagi, gotovo da nije bilo izmjene godi njih doba. Tektonske aktivnosti bile su slabe i ograni ene samo na nekoliko opasnih zona. Uragani, tajfuni i tornada gotovo da i nisu postojali. ak je i ki a padala veoma rijetko, a jutarnje magle bile su jedini izvor vode obilnome biljnome svijetu. Zemlja je bila star, miran i ugodan planet. Geolo ke promjene na njoj doga ale su se postupno - niski planinski lanci erodirali su sporo, a drevna mora tako er su polako proizvodila plimne valove. ivotinjski svijet na tome ugodnome planetu bio je iznimno bogat. Velika krda biljojeda tumarala su ravnicama. Obilna vegetacija omogu avala je ivot divovskim ivotinjskim vrstama - mamutima, mastodontima, slonovima, piljskim lavovima, ljenivcima - za koje danas znamo samo po njihovim fosiliziranim kostima. ovje anstvo je bilo mnogobrojno i civilizirano. Povijest bilje i da je u atlantskome arhipelagu postojao najmanje jedan otok, koji bi se po veli ini mogao smatrati manjim kontinentom. Postojale su i me unarodne trgova ke veze, koje su sezale sve do Kine i nezale enoga Antarktika. Iako se tehnologija umnogome razlikovala od dana nje, pretpostavlja se da je bila napredna, osobito na polju in enjerstva, graditeljstva, optike, astronomije,

pomorstva, kartografije i, mo da, (stati koga) elektriciteta. U to doba dru tvo vi e nije bilo osobito mirno. U Europi, sjevernoj Africi i Sjevernoj i Ju noj Americi postojale su kolonije, koje vjerojatno nisu bile uspostavljene na miroljubiv na in. Izme u Atlanti ana i razli itih naprednih dr ava Sredozemlja sigurno je postojao sukob interesa. Iako se umije e ratovanja jo uvijek nije dovoljno razvilo - prvi veliki sukob po eo je tek u nedavnoj povijesti - ovje anstvo je veoma brzo u ilo. Filozofi vjerojatno nisu s odu evljenjem do ekali ratne pokuse, upozoravaju i ljude da e ih, zamjere li se bogovima, zadesiti stra na kazna. ini se da su njihova upozorenja bila opravdana. *** Svi planeti Sun eva sustava, osim Zemlje, nazivaju se imenima drevnih bo anstava - Merkur, svemirski glasnik, Venera, bo ica ljubavi, Mars, b og rata i tako dalje, sve do Plutona, mra noga boga podzemnoga svijeta. U skladu s time, suvremena astrologija slijedi obi aj, koji su utemeljile drevne kulture, poput Sumera i Egipta. No, dok danas samo rijetki znanstvenici vjeruju da su planeti doista bogovi, svi drevni narodi upravo su ih takvima smatrali. Danas to te ko mo emo shvatiti. Suvremeno doba odvaja religiju i znanost - prva se povezuje sa svijetom simbola, dok se potonja vezuje s prakti nom primjenom. No, tako nije bilo u drevno doba. Sve enici-znanstvenici odgovore su tra ili u prirodi i djelovanju svojih bogova, to ih je potaknulo da prou avaju nebo. Od suvremenih astronoma nisu se razlikovali prema svojim promatranjima, nego prema na inu na koji su ih tuma ili. Danas se pad meteorita il i kretanje planeta ne smatraju ba zna ajnim doga ajima, kojima upravljaju zakoni mehanike. U Mezopotamiji ili Egiptu iste su se pojave smatrale plesom bogova. Kada je fragment Vele u ao u Sun ev sustav i po eo svoj razorni prodor, ovje anstvo je vjerojatno vjerovalo da svjedo i nebeskome ratu. *** Neobi ni doga aji na nebu vjerojatno su se najprije uo ili promatranjem samoga fragmenta Vele. Budu i da se radilo o fragmentu supernove, to tijelo je vjerojatno zadr alo svoje nuklearne plamenove i tako poprimilo izgled minijaturne zvijezde, koja je sjala poput Sunca. Iako znanstvenici danas pretpostavljaju da na i drevni preci nisu razvili opti ka pomagala potrebna za takva astronomska promatranja, povijesni zapisi jasno dokazuju da su znali za planete i satelite, koji se ne mogu vidjeti golim okom. Njihova vje tina promatranja neba vjerojatno je bila dovoljno razvijena da uo e uljeza, koji se pribli avao. No, ak da to nije to no, astronomi drevne Atene i Atlantide morali su uo iti eksploziju nakon koje je nastao Kuiperov pojas. Nedvojbeno je da se u tome trenutku na nebu pojavila nova zvijezda - a za njih je to zna ilo pojavu novoga boga. Mo emo pretpostaviti da se na temelju promatranja fragmenta Vele razvio gr ki mit o Faetonu. Naime, na nebu se odjednom pojavilo vatreno tijelo. Zbog njegova plamte ega izgleda na i su preci pretpostavili da se radi o sinu Sunca. No, to nisu prihvatili jer se tijelo pojavilo sasvim iznenada. A ta je pojava protuma ena bo anskim djelovanjem. Fragment Vele vjerojatno je nalik ovao bijesnome bogu. Nakon to je objavio svoju prisutnost nizom razaranja, to platneno bo anstvo pribli ilo se velikome bogu Neptunu, uvaru dubina. Danas se Neptun naj e e povezuje s morem, ali u klasi no doba, pa i prije toga, njegove dubine ozna avale su dubine svemira. Neptunovi tovatelji zacijelo su bili zaprepa teni tim prizorom. Uljez je ukrao jedno od Neptunovih najve ih blaga - njegova pratitelja, koji se danas zove Pluton - i izbacio ga daleko u svemirske dubine. No, to je bio tek po etak pakosnoga bo anskoga plesa. Naime, do ljak se borio s bogom, koji je obitavao na nebu izme u Marsa i Jupitera i u tome ga je ratu potpuno porazio. To je bio zastra uju i prizor za drevne sve enike-astronome. Ako je izvan Sun eva sustava nekada doista postojao jo jedan planet, oni ga, s obzirom na stupanj svog napretka nikako nisu mogli vidjeti. Odnosno, ako su za njega i znali, tada im se zacijelo inio suvi e si u nim i dalekim.

No, divovski planet izme u Marsa i Jupitera izgledao je druk ije. Procjenjuje se d a je bio gotovo 90 puta ve i od Zemlje. 38 Dakle, taj dojmljiv i zna ajan bog zacijelo je dominirao no nim nebom. Naravno, prema filozofskome shva anju, koje 38) Tako smatra astronom Tom Van Flandern. se razvijalo tijekom nekoliko nara taja astronomskih pr omatranja, bogovi su bili besmrtni. Nitko u poznatoj povijesti nije nikada svjedo io o umiranju nekoga boga. No, sada je ovaj vatreni uljez okrutno ubio jednoga od bogova u borbi, koja je trajala samo nekoliko sati ili dana. Nakon to su vidjeli uni tenje divovskoga planeta, sve enici su zaprepa teno promatrali kako uljez, kojemu se sada pridru ilo nekoliko sljedbenika - golemih komada uni tenoga planeta uhva enih u njegovo gravitacijsko polje - juri izvan orbite Marsa i pribli ava se Zemlji. Ako je sukob izme u Atenjana i Atlanti ana doista bio prvi veliki rat u povijesti ovje anstva, tada su se drevni narodi zacijelo njime koristili kao usporedbom za nevjerojatan nebeski rat, koji se upravo vodio iznad njih. Je li ovje anstvo nau ilo bogove lo im navikama? Ako jest, tada se o ito spremala okrutna osveta. Sve enici-astronomi i toga su puta imali pravo. *** Kada se jedno svemirsko tijelo previ e pribli i drugome, pri tome se stvaraju razli ite sile. Jedna od njih je gravitacijska, druga elektri na ili, bolje, elektromagnetska. U slu aju koji smo prethodno razmatrali, vjerojatno se radilo o u inku toplinske izmjene. Vjerojatno je da je fragment Vele gorio poput Sunca. Jasno je da je uljez u odre enome trenutku bio toliko blizu Zemlje da je ak u ao u Mjese evu orbitu. Naime, samo u tome slu aju mogao je otjerati Mjesec u iru orbitu. No, mnogo prije toga, Vela-F (kako emo je na ovome mjestu prikladno nazivati) dominirala je no nim nebom i potom se pojavila danju, to je zna ilo da se pribli ava Zemlji. Najprije su se vjerojatno po eli osje ati gravitacijski utjecaji. Oni su bili vi estruki. Vela -F i njezini sljedbenici svojim su sna nim gravitacijskim poljem u inili sljede e: + Poremetili Zemljinu orbitu. + Pomaknuli njezinu os. + Usporili njezinu rotaciju. + Uzrokovali izra ajno teturanje, koje se danas osje a u precesiji ekvinocija. Iako je prvi od tih u inaka vjerojatno bio najdramati niji, on je prouzro io najmanje problema ivotu na Zemlji. Promjena putanje najvi e bi se o itovala u polo aju i pojavljivanju Sunca te u nekim pote ko ama prilikom promatranja zvijezda i planeta. Iako bi te pojave bile bezna ajne za sve enikeastronome, ve i dio ovje anstva na njih bi obratio mnogo vi e pozornosti. No, pokazat e se da su ostali u inci ostavili mnogo ve e posljedice. Zemlja se sastoji od tri dijela - litosfere, omota a i jezgre. Litosfera je kamena kora, koja se prote e na dubinu od 96 km. Ovoj i jezgra ine te ku unutra njost planeta jer tvore najve i dio njegove mase. Litosfera je sastavljena od dvije ljuske - kore i vanjskoga omota a. Vanjski ovoj odvojen je od unutra njega podru ja astenosfere, koja predstavlja 96 km debeo sloj rastopljenoga kamenja. *** Iz unutra nje jezgre neprestano izbija vru ina. Prijenosne struje u ovoju prenose ve i dio topline na povr inu sustavom srednjooceanskih grebena. Te struje prenose i lavu, koja izbija iz vulkana. U normalnim uvjetima taj sustav se ne e pokrenuti. ak ni najsna nija vulkanska eksplozija nema veliko zna enje promatra li se u odnosu na cijeli plane t. No, iznenadno pomicanje Zemljine osi ili iznenadna promjena brzine njezine rotacije uzrokovala bi goleme pritiske na litosferu s predvidljivim posljedicama. Pod utjecajem gravitacije Vele -F, raspuknula se ljuska na ega planeta. Nastale su goleme pukotin e. Jedna od njih vidljiva je i danas, a nalazi se u dolini Great Rift u Africi i pru a se vi e od 4.800 km daleko, od Sirije do Mozambika. Dolina je iroka od nekoliko kilometara do preko 160 km.

Istodobno s cijepanjem Zemljine kore, dogodile su se velike promjene u njezinoj rastopljenoj unutra njosti. Stari sustav kru enja topline potpuno se raspao kada se magma, koja je tekla ispod povr ine, iznenada povukla prema uljezu, upravo onako, kako zbog Mjese eve gravitacijske sile nastaju oceanske plime. No, nije bila pogo ena samo teku a astenosfera. Tome fatalnome privla enju nije odoljela ni kamena kora litosfere. Velika podru ja litosfere na kojima su, uslijed pomicanja planetarne osi, ve nastale pukotine i rasjekline, po ela su se savijati i ru iti. Dana nji veliki planinski lanci nagnuli su se kako bi pozdravili novoga boga na nebu. Vulkanske aktivnosti imale su nevjerojatno velike razmjere. Procjenjuje se da danas na svijetu postoji oko 1.300 aktivnih vulkana. U doba o kojemu govorimo rijeke lave izlijeval e su se iz nekoliko stotina tisu a novostvorenih pukotina. Vulkanske erupcije bile su nezamislivo razorne. Nekoliko milijuna tona u arenoga pepela odletjelo je u atmosferu. Dok se pribli avala vatrena Vela-F, zbog zra enja iz toga drugoga sunca, porasla je temperatura na planetu. No, to nije bilo sve to je izmu ena Zemlja morala trpjeti. Zbog promjene brzine njezine rotacije nastale su razorne oluje. Bile su toliko sna ne da su opusto ile itave ume i izbacile tone pra ine i krhotina u atmosferu, gdje se vec nalazio vulkanski pepeo. Svijet je zaogrnula zastra uju a tama, a jedinu svjetlost proizvodili su divovski vulkanski plamenovi. Kako je pucala kora planeta, svjetske rijeke, jezera, mora i oceani izmijenili su svoje tokove i izlijevali se u novostvorene doline, udoline i nizine. Mo emo samo naga ati kakav je u as u ljudima izazvao taj iznenadni kaos. Samo za nekoliko dana miran svijet se pretvorio u zastra uju i kaos bijesnih oluja, tame, vru ine, potresa i poplava. Kamene gra evine ru ile su se jedna za drugom poput maketa. Isu ile su se zalihe svjetske vode, koja je uz to bila i zaga ena. Zagu ljiv vulkanski plin isparavao je posvuda. Gust pepeo stvorio je mra an oblak, koji je prekrio planet. Sa svih strana, danju i no u odzvanjali su razli iti zaglu uju i zvukovi. Dok se Vela-F pribli avala, zbilo se jo ne to zastra uju e. Polja sile, koja je oko sebe stvarala Zemlja i fragment Vele tra ila su ravnote u u izmjeni elektri nih naboja. Sa stajali ta na ih predaka, to je najavilo oluje s grmlj avinama svjetskih razmjera, kakve oni jo nisu do ivjeli. Mo da je upravo tada nastao mit o Jupiterovim smrtonosnim munjama, koje su potresale Zemlju. Kaos se nastavio. Budu i da vi e nisu mogli pre ivjeti u svojim naseobinama, ljudi su napustili razru ene gradove i potra ili skloni te u piljama i na drugim prikladnim mjestima. Neki su se ak zazidavali u nadi da e izbje i udar munja i gromova. A Vela-F im se sve vi e pribli avala. No, izravnoga sudara nije bilo jer ga Zemlja ne bi pre ivjela. Dio supernove, koji je mogao uni titi divovski planet, koji se nalazio izvan Marsove orbite, mogao je jo lak e uni titi na planet. Poput Faetona u ko iji, plamte a je Vela-F jurila prema izmu enoj Zemlji, okrznula je i nastavila svoj razaraju i put prema Veneri i Suncu. Ali, jedan ili vi e njezinih pratitelja, otkinutih s planeta koji je eksplodirao, pre li su Rocheovu granicu i tako i sami eksplodirali. Po eo je meteorski napad. 19. poglavlje KOZMI KO BOMBARDIRANJE INJENICA NO, ONI KOJI SU PRESTRA ENO PROMATRALI KATASTROFU NISU JE NU NO OPISALI RIJE IMA KOJIMA BISMO SE POSLU ILI DANAS. KADA SU SE DIVOVSKI METEORI OBRU AVALI NA ZEMLJU, TI SU LJUDI VJEROJATNO ZAKLJU ILI DA IM SE PRIBLI AVA SAMA VELA-F... Mitovi mnogih naroda na ivopisan na in opisuju to bombardiranje, kao to ivopisno opisuju razdoblje tame, neprestanih potresa i zaglu uju ih oluja, koje su prije toga harale Zemljom. U dana njoj Kanadi, osobito na podru ju Ontarija i Quebica,

ivi oko 2.000 Indijanaca algonkinskoga podrijetla. Njihove sa uvane predaje zapravo su sje anja na daleku pretpovijest, kada su bra a Chakekenapok i Manibozho vodili okrutnu bitku na nebu. U toj borbi pobijedio je Manibozho, koji je raskomadao Chakekenapokovo tijelo na nekoliko tisu a komada, a oni su se obru ili na Zemlju. Zanimljivo je da algonkinska predaja spominje kako je tijekom te borbe Zemlju poharao tornado golemih razmjera. Tvrdi se tako er i da su kamene gromade i komadi stijena - odnosno, ono to danas nazivamo lutaju im glacijalnim kamenim gromadama - koje nalazimo na osamljenim mjestima u preriji, zapravo kamenje koje je padalo tijekom nebeske bitke. Meksi ka legenda pripovijeda o plju tanju vatrenoga i u arenoga kamenja (meteorita), kojeg je bilo toliko mnogo da je izravnalo itave ume. Sli nu predaju o pretpovijesnoj ki i vatre i kamenja nalazimo kod Tolteka. Peruanski mit podsje a na doga aj kada je s neba pao "veliki kamen", koji se razbio na 1.600 komada. Prema drevnoj kineskoj povijesti tvrdi se da je davno postojalo doba kada se Zemlji pribli io pla net (ili nekoliko) njih, zbog ega je po elo plju tati kamenje. Afri ka legenda govori o ljudima iz gorja Atla, koji su bili ka njeni ki om kamenja, koje je padalo s neba. Legende o plju tanju kamenja i vatrenih predmeta s neba pronalazimo u predajama Britanije, Finske, Gr ke, Islanda, Skandinavskoga poluotoka, Babilona, Asirije, Indonezije, Palestine, Novoga Zelanda i Samoe. Iste pri e pripovijedaju druidi, Kopti, Hebreji, muslimani, Yuni u Novome Meksiku i Maye u Guatemali. No, istina o tome svemirskome b ombardiranju ne temelji se samo na mitovima. *** Od 1847. do danas znanstvenici su zabilje ili velik broj plitkih uleknu a nalik na kratere, koji su bili ra trkani oko dr ave Karoline pa sve do unutra njosti sjeverne Floride. Procjenjuje se da ih ima oko 500.000, a otprilike 140.000 imaju promjer ve i od 150 m. Znanstvenici ih nazivaju Carolina Bays (Zaljevi Karoline.). Zaljevi u Sjevernoj Karolini pokazuju tragove meteorskoga eljeza. Ti tragovi, kao i sami meteoriti koji su otkriveni unutar zaljeva i u njihovoj blizini, naveli su znanstvenike, me u kojima su i F. A. Melton, W. Shriever i Henry Savage ml. da zaklju e kako su nastali nakon velikoga meteorskoga bombardiranja ... koje se dogodilo krajem pleistocena. Sli na plitka uleknu a, koja su vjerojatno nastala na jednak na in, postoje na Aljasci, u Sibiru, Boliviji i Nizozemskoj. Tradicija Maora s novozelandskoga Ju noga otoka, pripovijeda kako su se davno u pro losti na nebu pojavili svijetle i predmeti, koji su se raspuknuli i obasuli Zemlju svojim razaraju im komadima. Postoje naznake da ta predaja ipak nije samo mit. Po itavom otoku prona ene su velike koli ine "kineskoga kamenja" - koje sadr i izgorjele ostatke biljaka iz pleistocena - te metalni predmeti, koji su vjerojatno meteorskoga podrijetl a. U svojemu znanstvenome radu "When the Earth Nearly Died" 39, autori D. S. Allan i J. B. Delair iznijeli su zanimljivu pretpostavku da Knjiga Otkrivenja nije tek djelo puno misti nih vizija i pretkazanja, nego da sadr i elemente predaje nastale na temelju katastrofe, koju je prouzro ila Vela-F. Ako je to to no, zna i da taj neobi an izvor pru a zanimljive pojedinosti o cijeloj slici. Na primjer, u Otkrivenju 18:11 -19, opisan je svijet kakav je bio prije katastrofe i neposredno nakon nje: "Zemaljski 'trgovci pla u i tuguju' jer nitko vi e ne kupuje njihove robe; robe od zlata i srebra, dragog kame 39) Gateway Books, Bath, England, 1995. *** nja i bisera, lana i grimiza, svile, skrleta i svakovrsnoga miomirisnoga drveta; svakovrsnih predmeta od slonove kosti, od skupocjenoga drveta, od mjedi, od eljeza i mramora; cimeta i balzama, miomirisa i pomasti, tamjana i vina, ulja, bijeloga bra na i p enice, goveda i ovaca, konja i kola, robova i ivih ljudi ... I jesenje vo e za kojim je

udjelo tvoje srce vi e od tebe; sav rasko i sjaj propali su za te; sigurno se vi e ne e na i! Trgovci onim stvarima koje je ona obogatila stat e daleko, u strahu od njezine muke, te e plakati i tugovati: 'Jao! Jao, veliki grade, obu eni u lan, grimiz i skrlet, naki eni zlatom i dragim kamenjem s biserima, jer je u jednom jedinom asu propalo toliko bogatstvo!' Svi 'kormilari' i svi koji plove od mjesta do mjesta, 'mornari i svi' koji rade 'na moru stado e' daleko i viknu e kad ugleda e dim njezina po ara: 'Koji je grad bio sli an ovome velikom gradu?' I posuv i prahom svoje glave, viknu e kroz pla i tugu: 'Jao! Jao, veliki grade, u kojem 'su se obogatili' njegovim rasko nim bogatstvom 'svi' vlasnici la a 'na moru' jer 'je opusto en u jednom jedinom asu!" Jasno je da se u navedenome tekstu govori o velikoj pomorskoj civilizaciji, koja se temeljila na trgovini, a rasprostirala se na onim podru jima koje je naveo Hapgood nakon svojih istra ivanja zemljovida drevnih kraljeva mora. No, ta je civilizacija iznenada nestala - "u jednom jedinom asu" - a ini se da je bila uni tena u po aru. iji je uzrok po ara mo da skriven u Otkrivenju 11:13: "U taj as nastade 'velik potres' zemlje: 'sru i se' desetina grada, i u potresu poginu sedam tisu a osoba. Pre ivjele spopadne strah..." Ali, potres se smatrao samo jednim od "zala" kojima je Bog kaznio ovje anstvo. Ona su uklju ivala "munje, grmljavine, gromove, potres i veliku tu u" - gotovo sve to smo prethodno opisivali. Zanimljivo je da se u biblijskome izvje taju ta pojava povezuje s javljanjem "veli anstvenoga znaka u nebu". Opis je simboli an, ali u tome simbolizmu mo emo razaznati astronomske doga aje. U Otkrivenju 12:1 -4 pi e sljede e: "Potom se u nebu pokaza veli anstven znak: ena obu ena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda ... Zatim se pokaza drugi znak u nebu: velik Zmaj plamene boje sa sedam glava i deset rogova. Na glavama mu sedam kruna. Njegov rep pomete tre inu 'nebeskih zvijezda i surva' ih 'na zemlju'." Izraz "obu ena u sunce" mogao bi opisivati vatreno, svjetle e tijelo, koje se pojavilo na nebu i bilo je ve e od Mjeseca ("mjesec pod njezinim nogama"). Vijenac od dvanaest zvijezda moglo bi se odnositi na dijelove uni tenoga planeta, koji su se nalazili u pratnji Vele -F i koji su izgledali poput zvijezda, ba kao to meteorite opisujemo kao "zvijezde padalice". Velik zmaj plamene boje mogao bi biti osobito velik fragment, zarobljen mjesec jednoga od vanjskih planeta ili, ak, samo fragment mati noga tijela Vele-F. Na temelju tih stihova jasno se zaklju uje da se radilo o dva velika nebeska tijela, koja su se, vjerojatno istodobno, pojavila na nebu iznad Zemlje u pratnji nekoliko manjih tijela. Dakle, ponovno uo avamo veliku sli nost s pojavom Vele-F, osobito kada saznajemo da je "zmajev rep" sa sobom povukao zvijezde s neba i bacio ih na Zemlju - to je opis meteorskoga napada. Zna ajno je imati na umu kako su razmi ljali na i drevni preci, kada su se suo ili s tom astronomskom pojavom. U svim prvim kulturama planeti i zvijezde smatrani su bogovima, ali kr anska verzija drevne legende o njima govori kao o "Bogu" i njegovim "an elima". Zato ne iznena uje kada u Otkrivenju 12:7-12 pronalazimo poznat religijski opis borbe izme u Chakekenapoka i Manibozha, velikoga sukoba planetarnih bogova, babilonsku bitku izme u Marduka i Tiamata: "Uto se zametnu rat u nebu koji je 'Mihael' sa svojim an elima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi an eli prihvati e borbu, ali je ne mogo e izdr ati. I 'mjesta' za njih vi e 'nije bilo' u nebu. Bi ja e zba en veliki Zmaj, stara 'Zmija' koja se zove ' avao' - 'sotona', zavodnik cijeloga svijeta - bija e zba en na zemlju i bijahu zba eni s njime njegovi an eli... Zato se 'veselite, nebesa' i vi koji stanujete u njima. Jao vama, zemljo i more, jer je avao si ao k vama s velikim gnjevom, svjestan da ima samo jo malo vremena!'"

U tome simbolizmu le i opis astronomskih elemenata. Dva svemirska tijela me usobno su se pribli ila i sudarila, poput fragmenta Vele-F i divovskoga planeta, koji se nalazio izvan Marsove orbite. Navod prema kojemu "mjesta za njih vi e nije bilo u nebu", govori o dvije injenice: prva jest da je nestao i sam uljez, tako to je napustio Sun ev sustav ili se, pak, sudario sa Suncem. No, oni koji su prestra eno promatrali katastrofu nisu je nu no opisali rije ima kojima bismo se poslu ili danas. Kada su se divovski meteori obru avali na Zemlju, vjerojatno su zaklju ili da im se pribli ava sama Vela -F. A mo emo samo naga ati koliko je u to doba neki meteor mogao biti velik. Sa stajali ta promatra a, nakon onoga to je slijedilo vjerojatno je bilo mnogo razloga za radost, jer s neba je oti ao uzrok svih problema. No, to se nije moglo re i i za Zemlju. Naime inilo se da je uljez - kao personifikacija zla - ostao zarobljen ispod povr ine na ega izmu enoga planeta ... i mogao se svakoga trenutka ponovno pojaviti. Na drugome mjestu u Otkrivenju opisuju se kataklizme, a taj simboli an opis nevjerojatno nalikuje slici o kojoj smo govorili. U odlomku 16:2-21 spominju se an eli: "Prvi [an eo] ode i izli svoju a u na zemlju. 'Tada se pojavi' opasan i 'poguban ir na osobama' ... A drugi izli svoju a u na more. 'Tada ono postade' kao 'krv' mrtvaca, te uginu svako ivo bi e u moru. A tre i izli svoju a u u 'rijeke' i izvore voda, 'i oni p ostado e krv' ... A etvrti izli svoju a u na sunce, kojemu bi dano da pali ljude vatrom. A ljudi su, gore i u velikoj egi, psovali ime Boga koji ima vlast nad ovim zlima, i nisu se obratili da mu priznaju slavu. A peti izli svoju a u na prijestolje Zvijeri. Tada njezinim kraljevstvom 'zavlada tama'. Ljudi su od muke grizli jezike i psovali ime 'nebeskoga Boga' zbog svojih muka i svojih ireva, i nisu se odvratili od svojih djela. A esti izli svoju a u na veliku rijeku Eufrat. Tada 'presahnu' njezina 'voda' ... A sedmi izli svoju a u u zrak. Tada 'iz hrama', od prijestolja, do e jak 'glas' koji povi e: 'Svr eno je!' Uto udare 'munje, grmljavine, gromovi' i velik potres zemlje, 'kakav nikad ne bi' otkada se ljudi pojavi e 'na zemlji' - tako velik bija e taj potres, tako sna an! Velik Grad prasnu u tri komada i sru i e se poganski gradovi... Svi otoci i eznu e a gora nestade. 'Golema tu a' - te ka kao talenat! - spusti se s neba na ljude. A ljudi su psovali Boga zbog zla od tu e, jer je bilo 'izvanredno veliko'." U odlomcima 18:21 i 21:1 saznajemo sljede e: "Tada jedan sna an an eo uze 'stijenu', veliku poput mlinskoga kamena, 'i baci je u more' ... Potom opazih 'novo nebo i novu zemlju' jer su i eznuli prvo nebo i prva zemlja: mora vi e nema." U navedenim odlomcima pronalazimo poznate elemente. Katastrofe poput neprestanih potresa, vulkanskih erupcija, tajfuna planetarnih razmjera i svemirskih munja bile su u najmanju ruku "neugodne". More, rijeke i fontane "krvi" podsje aju na velike rijeke u arene lave, koja se izlijevala nakon pucanja Zemlje, iako je pisac pri tome mogao misliti i na vodene putove, koji su se zagadili nakon tektonskih poreme aja. Stra na vru ina sigurno je bila jedna od katastrofalnih posljedica, kao to je nakon zaga enosti atmosfere vulkanskim pepelom nastupila paklena tama. Zanimljivo je da je u tome opisu istaknut jo jedan aspekt katastrofe. Radi se o skretanju drevnih putova uslijed pomicanja tektonskih plo a. Veliki Eufrat i mnoge druge rijeke vjerojatno su privremeno isu ile. Poreme aji u na oj atmosferi nastali su zbog iznenadnoga ubrzanja rotacije planeta, a ne zbog sadr aja an elove a e, ali munje i gromovi sigurno su udarali, a vjetar je vjerojatno zvu ao poput zavijanja milijuna glasova. Spominje se i veoma sna an potres, kao jedan u nizu potresa koji su pogodili cijeli planet, te uni tenje gradova, koji su danas zakopani toliko duboko da arheolozi za njih ni ne znaju. Dok se Zemljina kora izvijala i uzdizala, otoci su doista nestajali - pa tako vjerojatno i Platonovo oto no kraljevstvo Atlantida - a nestao je i drevni planinski lanac, umjesto kojega su se razvili novi, mnogo vi i lanci. Pad meteorita vjerojatno je doista izgledao poput "tu e",

iako je, kako emo vidjeti, mo da postojao mnogo doslovniji izvor za taj opis. Pad velikoga meteorita prikazan je u legendi o an elu, koji baca mlinski kamen. Ne za u uje da pisac govori o novome nebu i novoj zemlji. Fragment Vele poremetio je stari poredak planeta u Sun evu sustavu, a povr ina na ega planeta zauvijek se izmijenila. ak su se i poznata mora izlila u druge bazene. Ali, to vjerojatno nije trajalo dugo. U 12. i 14. odlomku Otkrivenja opisuje se sljede e: "Tada Zmija ispusti iz svojih usta za enom mlaz vode poput rijeke da je odnese rijeka ... ali zemlja ... otvori svoja usta i proguta rijeku koju je ispustio Zmaj iz svojih usta ... I uh glas s neba 'poput uma velikih voda' ..." U apokrifnoj Knjizi Henokovoj pi e da su to doga aji iz doba kada je "Arka plutala vodama". Je li mogu e da je kataklizma, koju je prouzro ila Vela-F, na neki na in povezana s biblijskim potopom? 20. poglavlje

KI A I POTOP
INJENICA KADA JE IZBIO PRVI VAL, POTEKLA JE DIVLJA BUJICA VODE, KAKVU OVJE ANSTVO NIJE VIDJELO PRIJE NITI NAKON TOGA. LUTAJU E KAMENE GROMADE PODIGNUO JE UPRAVO VODENI ZID. Pomicanje Zemljine osi, na koje je utjecalo veliko gravitacijsko polje Vele-F, jasno navodi na zaklju ak da se fragment supernove najvi e pribli io Zemlji na mjestu iznad jednoga ili drugoga polarnoga podru ja. Drugi dokazi upu uju na to da se radilo o sjevernome dijelu planeta. Kako se Vela-F sve vi e pribli avala Zemlji, voda iz oceana, na koju su ve utjecali tektonski poreme aji, po ela je te i prema sjeveru zbog neumoljiva gravitacijskoga utjecaja uljeza. To je bio plimni val nezamislivih razmjera. Danas Mjesec utje e na sva svjetska mora i oceane, sa svakom plimom povla i ih preko golemih kopnenih prostranstava. Vela-F nije bila samo ve a od na ega Mjeseca, nego je bila ak vi e od 100 puta ve a od Zemlje. Osim toga, putanja kojom se kretala dovela ju je jo bli e Zemlji nego to se danas nalazi Mjesec. Gravitacijske sile bile su iznimno sna ne. Otprilike 70,8% povr ine Zemlje prekriveno je vodom, koja je prosje no duboka 3.734 m. Masa svjetskih oceana iznosi otprilike 1/44oo ukupne mase na eg planeta. Ta golema koli ina vode sa injava ono to oceanografi nazivaju Svjetskim oceanom. (Uobi ajena podjela na razli ite oceane i mora uglavnom je proizvoljna.) Vela -F je upravo na Svjetskome oceanu izvela svoj razoran plimni udar i povukla nezamislive koli ine vode, koje je odnosila dalje na sjever planeta. Kada je gravitacijski utjecaj bio na vrhuncu, dogodio se danas nepoznat fenomen, koji je doslovno nemogu . Svjetske vode po ele su se skupljati i stvarati divovski val, koji je privla ila golema vatrena masa, koja se sada ve rasprostrla nebom. Sjeverni krajevi zemlje po eli su se hladiti. Zemlj ina pomaknuta os naglo ih je odvela izvan podru ja s umjerenom klimom u podru ja u kojima nije grijalo sunce. Osim toga, sun eve zrake nisu uspijevale dopirati zbog vulkanskoga pepela i ostalih zagaduju ih tvari, koje su prekrile atmosferu. No, toplinu je proizvodila i sama Vela -F, a uz tektonske aktivnosti koje su se istodobno odvijale, pojedina podru ja planeta bila su jo toplija. Posljedica tako neobi noga skupa imbenika - a osobito zbog skupljanja vodenih kapljica oko atmosferskih estica - bila je ki a, razorna poplava tjerana neprestanim vjetrovima uraganske snage. Ta ki a, koja je u sjevernim podru jima planeta padala u obliku snijega, opisana je u pozna toj biblijskoj pri i: "Re e Bog Noi: 'Odlu io sam da bude kraj svim bi ima jer se zemlja napuni opa inom; i, evo, uni tit u ih zajedno sa zemljom ... Jer u do sedam dana pustiti da d po zemlji etrdeset dana i etrdeset no i te u istrijebiti s lica zemlje svako ivo bi e to sam ga na inio.'"

Zanimljivo je da ovaj odlomak iz Knjige Postanka (6:13, 7:4) odjekuje pojedinostima iz Platonova izvje taja. Gr ki filozof je tvrdio da su Atlanti ani zbog svoje ratobornosti, izazvali bijes svojih bogova, koji su zato uni tili njihov kontinent. Arheolo ki i geolo ki dokazi potvr uju da se prije katastrofe, koju je uzrokovala Vela-F, dogodio prvi veliki rat u povijesti ovje anstva. U Knjizi Postanka 7:10 -12 nailazimo na sli no obja njenje, prema kojemu je ovje anstvo uni teno zbog Bo jega bijesa: "A sedmoga dana zaplju te potopne vode po zemlji... navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske. I udari da d na zemlju da plju ti etrdeset dana i etrdeset no i." Iz izvje taja o Potopu (Postanak, 7:17 -19) zaklju ujemo da se radilo o velikoj ki i nakon koje je nastupio svjetski potop: "Pljusak je na zemlju padao etrdeset dana; vode sveudilj rasle i korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje. Vode su nad zemljom bujale i toliko rasle, a korablja plovila povr inom. Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom..." Iz tog odlomka mo emo zaklju iti da je potop nastao postupno, jer se arka polako dizala pod rastu im vodama. S obzirom na ja inu i razmjer oluja na svijetu nenaviknutome na obilne padaline, ne za u uje da je pisac Knjige Postanka zaklju io kako je postojala uzro na veza izme u ki e i potopa. No, ako je ki a sigurno prethodila potopu, ona ga nije prouzro ila. Naime, dogodilo se ne to mnogo gore i mnogo razornije od voda, koje su se polako podizale. Dok su Vela-F i njezini preostali suputnici nastavili svoj put prema Veneri, veliko gravitacijsko polje sve je vi e popu talo. U sjevernim podru jima ki om zahva enoga svijeta, zarobljene vode svjetskih mora po ele su se osloba ati. Izbio je golemi val. Dok je nebeski uljez nestajao, nastupio je pravi Potop. Pri a o potopu koju pronalazimo u Kuranu mnogo je bli a opisanoj stvarnosti. Ona govori da je arka plovila izme u valova velikih "poput planina". Kada je Noin sin odlu io prona i uto i te izvan arke, Noa ga je upozorio da e skloni te prona i samo oni kojima se Bog smiluje i potom je bespomo no promatrao dok je sina odnosio drugi val. To nije opis voda koje se di u postupno. Legende indijanskih plemena Choctaw i Navajo pripovijedaju doista zastra uju u pri u o drevnome dobu. Nakon dugoga razdoblja tame, na sjeveru se pojavila svjetlost. Isprva se inila kao spas, ali uskoro se uo stampedo divljih ivotinja, koje su pani no bje ale. Poslani su izvidnici, koji su se ubrzo vratili donose i stra ne vijesti. Izvijestili su da se prema njima obru avala vodena planina. Tri strane obzora bile su napunjene vodom, koja je izgledala poput vodenoga zida kojega kao da je izgradio bijesni bog. Velike koli ine vode sa sjevera vjerojatno su isprva tekle polako, ali taj se tok ubrzavao sa slabljenjem gravitacijskoga polja. Kada je nahrupio prvi val, voda se pretvorila u divlju bujicu, kakvu ovje anstvo nije vidjelo ni prije ni nakon toga. Lutaju e kamene gromade podignuo je upravo vodeni val. Godine 1877. u sjevernoj kotskoj silovita oluja, stvorila je toliko sna ne valove, koji su odnijeli mol te ak 2.600 t. Dakle, mogu e je da neusporedivo ve a koli ina vode pomakne divovske terete i nosi ih po itavom planetu. Na visokim brdima i planinama te vode su jednostavno u njih udarile poput divovskoga vala i pri tome na njihovim sjevernim stranama ostavila krhotine i ostatke ili izbrazdala neke stijene. Sje anje na taj doga aj opisan je u Knjizi Postanka (7:19 -24): "Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako prekri e sva najvi a brda pod nebom. Petnaest lakata dizale su se vode povrh potonulih brda. Izgibo e sva bi a to se po zemlji kre u: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi... Stotinu i pedeset dana vladahu vode zemljom." Budu i da se danas planinski vrhovi mogu mjeriti doslovno u kilometrima, znanstvenici ne prihva aju ideju o potopu, koji je dovoljno velik da mo e prekriti planine. No, na ovome mjestu nije zna ajna dubina voda, nego djelovanje njihovih valova, koji su stizali sa sjevera. Divovski vodeni zid koji se obru ava mogao bi, barem privremeno, potopiti itave planine. Drevna legenda u idovskoj hagadi pripovijeda o valu, koji je

nastao pod utjecajem gravitacijskoga polja Vele -F. U njoj se opisuje "vodeni stup visok 2.560 km", koji su mogli vidjeti "svi narodi svijeta". Jasno je da bi se razorna snaga tako goleme koli ine vode razlikovala s obzirom na neka zemljopisna podru ja i imbenike, npr. na udaljenost od izvora. Ako to nije to no, te ko je shvatiti kako je ivot na Zemlji uop e mogao opstati. Naime, civilizacija je bila potpuno uni tena, a ostatak ovje anstva uto i te je potra ilo u arkama - koje se spominju u ve ini svjetskih mitova - ili piljama koje su se nalazile u vi im podru jima. Pre ivjeli se nisu eljeli skloniti sam o od poplava, nego tako er od oluja, vru ina i meteorskoga udara. Predaja Navajo Indijanaca opisuje doba kada su "svi narodi" 40 ivjeli pod zemljom u srcu planine. Tada je vladalo razdoblje tame, kada se sunce pojavljivalo na nebu samo nekoliko sati svakoga dana. Ulaz u njihovo skloni te vjerojatno je bio 40) Pod tim izrazom shva aju se narodi, koji ne pripadaju uro eni kim indijanskim plemenima iz ravnica. zakr en krhotinama i ostacima, koje je sa sobom donio vodeni val. Legenda govori da su ljudi morali prokopati prolaz. Kad su to u inili, ustanovili su da je njihova p lanina okru ena jezerom, koje se rasprostiralo do kuda je sezao pogled. Ta pri a sadr i jo jedan element, koji pronalazimo u predajama mnogih naroda, kao i u biblijskoj pri i o babilonskoj kuli. Kada su boravili u pilji, svi ljudi su govorili jedan jezik. No, nakon to su iz nje iza li, po eli su govoriti razli itim jezicima. Svijet koji su prona li jo uvijek je bio obavijen tamom, a Mjesec i zvijezde neprestano je prekrivao gust obla k ili izmaglica, koja je nastala zaga enjem. No, vode su se ubrzo povukle. Vode su se spustile na najni u razinu. Iako je planetarni plimni val, koji je nastao nakon odlaska Vele -F vjerojatno bio najrazornija pojava, koja je ikada zadesila na planet, ona je kratko trajala. U Knjizi Postanka (8:1 -14) nalazimo realan opis situacije: "...pa pokrenu [Bog] vjetar nad zemljom da uzbije vodu. Zatvori e se izvori bezdanu i ustave nebeske, i da d s neba prestade. Polako se povla ile vode sa zemlje. Nakon stotinu i pedeset dana vode su jenjale ... Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetoga mjeseca poka u se brdski vrhunci. Kad je izminulo etrdeset dana, Noa otvori prozor to ga je na inio na korablji; ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijeta e i dolijeta e dok se vode sa zemlje nisu isu ile ... est stotina i prve godine Noina ivota, prvoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu, uzmako e vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: povr ina okopnjela. A drugoga mjeseca, sedamnaest og dana u mjesecu, zemlja bija e suha." Kada su se vode izlile u novostvorene bazene izmu enog planeta i tako stvorile nova mora i oceane, ovje anstvo je izronilo iz svoje najgore no ne more i u lo u razru en i opusto en svijet. Mitovi svih naroda od Skandinavskoga poluotoka preko Bliskoga istoka do Sjeverne Amerike, sadr e sje anja na taj prizor. Posvuda je bilo blato, vegetacija koja je u Zlatno doba bujala, sada je bila potpuno uni tena. Lava je spr ila tlo. Divovski uragan uni tio je svjetske ume. ak ni blato nije bilo plodno. Pre ivjeli su uo ili da su vode, koje su se povla ile, za sobom ostavljale bijeli prekriva od soli. No, najve i je problem bila upravo nesta ica vode. Potoci koji su postali slani zbog voda koje su se u njih izlijevale, zag adile su i vulkanske pare. Prema predaji iz Britanske Kolumbije, ovje anstvo je gotovo izumrlo zbog nedostatka vode za pi e. Sre om, vrijeme se nije potpuno umirilo. Iako se vjetar sti ao, a zrak se postupno osloba ao zaga enih tvari, klima jo nije bila stabilna. Ponovno se spustila stra na ki a i svje a se voda po ela gomilati. No, ta katastrofa nije imala globalne razmjere. Lokalne promjene terena, skretanje vodenih putova, povremene tektonske aktivnosti i vremenske prilike zapravo su utjecale na ivot ljudi. Potrebne bjelan evine ljudi su tijekom odre enoga razdoblja skupljali s tijela milijardi uginulih ivotinja ra trkanih diljem svijeta. No, u toplijim podru jima njihove su strvine trunule za samo nekoliko dana, iako se na nekim podru jima

meso o uvalo zbog slanoga pokriva a, koji je otrovao zemlju i zagadio vodu za pi e. No, mo da je upravo taj imbenik, kao i vjerojatnost da su dijelovi podru ja planeta bili po te ena najgorih posljedica katastrofe, bio jedini spas za o uvanje na e vrste. Do tren utka kada su po ele nestajati slane zalihe hrane, biljke su vjerojatno ve po ele rasti. Babilonska legenda pripovijeda da su ljudi godinu dana jeli samo pirevinu-travu, to je gotovo nemogu e, ali mo e se pretpostaviti da se radilo o travama, koje za samo nekoliko mjeseci mogu narasti na, primjerice, novonastalim slojevima lave. Bez obzira na to, ovje anstvo je nakon katastrofe nazadovalo. Naime, moramo se podsjetiti da su prije pojave Vele -F nara taji na ih predaka bili naviknuti na ugodnosti civilizacij e, tako da su iznenadnu situaciju, koja je zahtijevala poznavanje osnovnih metoda pre ivljavanja, do ekali prili no nespremni. Mo emo re i da je od nekoliko milijuna pre ivjelih ljudi na svijetu, njih nekoliko stotina tisu a vjerojatno umrlo od gladi, e i i raznih bolesti neposredno nakon katastrofe. Oni sretniji, koji su pre ivjeli prvih nekoliko najgorih tjedana i mjeseci, uskoro su se suo ili s jo jednom opasno u. Kona no je nastupilo ledeno doba, ta velika tajna pleistocena. 21. poglavlje

NAKON KATASTROFE
INJENICA UKRATKO, KREMEN JE POSTAO TEHNOLO KI TEMELJ NOVE KULTURE. PO ELO JE KAMENO DOBA. Jedan od najuvjerljivijih dokaza da Otkrivenje doista sadr i elemente predaje o drevnoj katastrofi, pru a jedno od njegovih najneobi nijih poglavlja: "Tako er spazih ne to kao stakleno more pomije ano s vatrom i pobjednike Zvijeri ... gdje stoje na staklenom moru..."41 Veoma uvjerljiv opis "staklenoga mora" doziva u sje anje Agassizov pojam mer de glace - njegovo (iako imaginarno) ledeno more. Dok su potresi i vulkanske erupcije nakon velike katastrofe i dalje razarali na planet, iako u mnogo slabijim razmjerima, jesu li ljudi uo ili onu neobi nu mje avinu vatre i leda, koja se pojavila dok se lava izlijevala kroz glacijalno polje? *** Vode koje su poplavile ju ne zemljopisne irine, u sjevernim su podru jima padale u obliku snijega. Z bog pomicanja Zemljine 41) Otkrivenje, 15:2 osi, podru ja do tada umjerene klime sa svojim bogatim umama, plodnim ravnicama i mno tvom divlja i, preselila su se u tamu hladnih, arkti kih no i. Prijelaz se dogodio iznenada. Mamuti u Sibiru na mjestu su se smrznuli, a njihov posljednji obrok ostao je neprobavljen u njihovim utrobama. I dok su se svjetska mora i oceani neumoljivo povla ili prema sjeveru, goleme koli ine tople vode spre avale su zale ivanje. Ali, u trenutku kada je Vela -F protutnjala iznad Zemlje, izbio je velik val i Svjetski ocean ponovno se izlio u ju na podru ja planeta, dok su se najsjeverniji ostaci velikoga primordijalnoga potopa ubrzo pretvorili u led. Taj novostvoreni ledeni pokriva bio je samo jedna od posljedica ubrzane promjene svjetske klime. Vulkani, koji su svojim erupcijama bili izvor velike topline, postupno su slabili, ali u atmosferi se i dalje nalazila velika koli ina pepela. (Nakon eksplozije vulkana Krakatau u moderno doba, u atmosferi se zadr ao pepeo vi e od tri godine, proizvode i veli anstvene zalaske sunca.) Dani potpune tame mo da su doista zavr ili, ali sun eve zrake jo mnogo godina nakon toga nisu uspijevale potpuno prodrijeti na na planet. Kako se Vela-F udaljavala, postupno je slabilo njezino toplinsko isijavanje, a temperature su na svim kontinentima po ele padati.

U 8. poglavlju istaknuli smo koji su preduvjeti potrebni za nastanak ledenoga doba. Prvi od njih je velika top lina, uslijed koje se isparava voda i nastaje led. Drugi preduvjet su oborine - led ne e nastati toliko dugo koliko se u atmosferi zadr ava vlaga. Kona no, potrebno je da nastupi dugo razdoblje estoke zime. Katastrofa koju je prouzro io fragment Vele omogu ila je nastanak svih navedenih preduvjeta. Gotovo sve svjetske predaje govore o rijekama i jezerima, koji su toliko vru i da klju aju. To je posljedica po etnoga stupnja velikih tektonskih poreme aja, koji su nastupili kada su se izlijevale goleme koli ine lave i kada je, osim Sunca, toplinu proizvodila sama Vela -F svojim toplinskim zra enjem. U uvjetima takve vru ine, isparavala se voda potrebna za nastanak ki e. Kontaminiraju e estice stvorile su jezgru oko koje su se oblikovale kapljice. Ciklonski vj etrovi nosili su ki u diljem planeta. Potom su se snizile temperature. Takvi klimatski uvjeti trajali su godinama. Jo jedan imbenik u zaka njelome nastanku ledenoga doba jesu veliki planinski lanci. Za razliku od polarnih planina, o kojima su govorili znanstvenici 19. st., svjetske planine bile su vrste, iroke i iznimno visoke. Imale su funkciju svojevrsnoga proizvo a a ledenjaka, upravo onako kako je pretpostavio Agassiz i njegovi istomi ljenici. Nakon to smo uspjeli objasniti u inak ki a i potopa, kona no mo emo zamisliti kako su se, u skladu sa zakonima fizike pomicali ledenjaci. Vjerojatno se ipak nije radilo o divovskim kontinentalnim ledenim pokriva ima nalik na one koje je opisivao Agassiz. Me utim, postoje sje anja na velike ledene rijeke i potoke. U nordijskoj mitologiji nalazimo opis stra ne zime Fimbul, polinezijska predaja govori o zgru anome, ledenome oceanu, peruanska legenda kazuje o bogovima, koji su nakon svjetskoga potopa obasuli zemlju snijegom i ledom. *** Neke su vrste pre ivjele, dok su druge izginule. Budu i da ne postoji dokaz o zemljopisnoj rasprostranjenosti vrsta koje su izumrle, razloge za to moramo prona i na drugome mjestu. Jedan od razloga mogla bi biti njihova veli ina. Neposredno nakon kataklizme, biljni svijet je osiroma io. Iako su neke biljke poslije ponovno po ele rasti, nije ih bilo dovoljno za opstanak velikih biljojeda. Mamutima i mastodontima je za pre ivljavanje bilo potrebno nekoliko tona bilja. U njihovu nedostatku jednostavno ga nisu mogle ni im zamijeniti. Uginulo je nekoliko milijuna i drugih te kih biljojeda, poput europskoga bizona i divovskoga ljenivca. Izumrle su i druge vrste. U dana njoj Australiji medvjed koala hrani se samo li em eukaliptusa. Ako bi stabla eukaliptusa iz nekog razloga nestala, s njima bi nestale i koale, bez obzira na to ima li u njihovoj blizini drugih vrsta stabala, biljaka, oraha ili vo a. Njihov se metabolizam prilagodio samo jednom izvoru hrane. Takve vrste pre iva a, koje su postojale u pleistocenu vjerojatno su izumrle mn ogo br e od velikih biljojeda, bez obzira na to koliko su bile velike. Lovci koji nisu eljeli jesti strvine, tako er su umrli. Me u strvinama su bile vrste poput divljih sabljozubih ma aka i velikoga vuka. Najbolje anse za opstanak imali su kukci (koji nisu zahtijevali posebnu prehranu), morska bi a ( iji je habitat bio razoren, ali ne i uni ten), strvinari, nemilosrdni, prilagodljivi, lukavi ili samo oni sretni. U tako nemilosrdnim uvjetima, ovje anstvo je vodilo borbu za opstanak. *** Bilo je veoma malo ljudi. Nekoliko milijuna stanovnika drevnog svijeta poginulo je u potresima, izljevima lave, klizanju tla, udaru meteorita, poplavama i, kona no, od gladi. Prema predaji Navaja, pre ivjeli su ispuzali iz svojih skloni ta da istra e potopljen svijet. Kad su se vode povukle, svijet je bio potpuno neprepoznatljiv i okrutno negostoljubiv. U debelim slojevima leda u podru jima hladnije klime, sa uvali su se izvori hrane u obliku sala zale enih strvina, ali u podru jima umjerene klime mno tvo strvina - ivotinjskih i ljudskih - koje su bile razbacane po opusto enome, blatnome krajoliku, po elo je trunuti ispu taju i smrad, to je sve pogodovalo nastanku bolesti. Bolesti kakva je npr. kuga nisu se razvile niti ra irile zato jer je broj stanovnika

svijeta dramati no pao. Ljudi su se po eli okupljati u malim, izoliranim zajednicama, pa se bolesti nisu mogle iriti. ovje anstvo je moglo opstati samo ako je "bilo rodno i mno ilo se", kako je Bog uputio Jakova. No, ljudi su se mogli mno iti samo u prikladnim ivotnim uvjetima. Novi nara taji mogli su pre ivjeti samo ako je za njih bilo dovoljno hrane. U svijetu u kojemu vi e gotovo i nije bilo biljaka i ivotinja, nomadski ivot inio se jedinim mogu im rje enjem. Tako su ljudi postali lutaju i lovoskuplja i. Pripadnici mnogih izoliranih zajednica odselili su se u novoosvojena obalna podru ja. Iako su vjerojatno i dalje praznovjerno strahovali od vode, to se potiskivalo injenicom da su na tome izmu enome, razru enome i hladnome planetu samo oceani vrvjeli ivotom. Ostaci koljaka na obalama svih kontinenata potvr uju koliko su na i drevni preci ovisili o morskoj hrani. ovje anstvo je moralo ponovno u iti. Na piljskim slikarijama prikazani su ljudi koji nose veoma malo ili nimalo odje e. Taj obi aj, koji se danas esto naziva "primitivnim", bio je tek odgovor na blage i veoma vla ne klimatske uvjete. No, nakon potopa klima se promijenila. Bila je potrebna topla odje a, pa su mnogi bili prisiljeni nau iti ivati. No, ivanje je bilo tek jedno od mnogih umije a, koja su se razvila da bi se opstalo u novome i negostoljubivome svijetu. Zamislite da na a civilizacija bude uni tena u samo nekoliko dana ili tjedana. Ljudi, koji svjetlost sada dobivaju pritiskom na gumb, griju domove i kuhaju hranu, morali bi nau iti vje tinu stvaranja vatre - bez upalja a i ibica. Za ve inu ljudi njihove bi najve e vje tine i iskustvo odjednom postali bezna ajni. Odlu na bi bila samo fizi ka snaga, dobro zdravlje, izdr ljivost i sposobnost, koji e osigurati pre ivljavanje u nomadskoj, skuplja kolova koj zajednici. Nakon to su ostali bez svojeg poznatog alata i oru ja, na i poslijepotopni preci, iz o aja su se okrenuli onome to su smatrali najprikladnijim. Jedan od najuobi ajenijih i najkorisnijih materijala bio je kremen. Kremen se mogao trgati i rezati, pa su se od njega izra ivale o trice, koje su bile o trije od bilo kojega bru enoga materijala. A kada se o trica istro ila, bilo je jednostavno izraditi novu. Kremen je bio vi estruko upotrebljiv. Kremeni vrhovi strijela i koplja koristili su se za lov divlja i, ija su krda sve br e rasla. (Kada se oporavila vegetacija i ivotinjski se svijet po eo br e razmno avati u otvorenim, pustim podru jima u kojima nije bilo mnogo ljudi ni lovine.) Kremenom se rezalo meso i skidala ivotinjska ko a i krzno. Upotrebljavao se tako er u izradi oru ja za obranu i napad. Ukratko, kremen je postao tehnolo ki temelj nove kulture. Po elo je kameno doba. *** Diljem svijeta postojali su ljudi, koji su naslijedili neke zna ajne vje tine i znanje iz pretpotopnoga razdoblja. O njima se govori u narodnim predajama i mitovima svih kontinenata. Oni su bili u itelji, koji su imali toliko zna ajnu ulogu u irenju znanja i mudrosti, da su ih njihovi suplemenici progla avali bogovima. Godine 1967. vicarski spisatelj Erich Von Daniken prou avao je te drevne mitove i u njima uo io univerzalne zna ajke tih "bogova", te je zaklju io da su vjerojatno stigli iz svemira. No, iako su zapravo doista bili Zemljani, njihova kultura je iznenada postala nepristupa na poput drugoga planeta. Ti su u itelji veoma naporno radili i katkad putovali u daleke krajeve kako bi ponovno uspostavili civilizaciju. Oni su bili zakonodavci, koji su postavili temelje pravednome i dobrome vladanju. Nau avali su umjetnost i obrte. Svojim su djelovanjem vjerojatno presudno utjecali na neku ljudsku zajednicu s obzirom na njezin izbor izme u pre ivljavanja ili nestanka. No, njihovo se znanje nije moglo potpuno iskoristiti. Iako su mo da sa uvali vje tinu izrade brodova, ona je bila bez na ajna u svijetu u kojemu nije bilo stabala. Drevne ume vjerojatno su se obnavljale nekoliko stotina godina. U uvjetima osnovnoga pre ivljavanja, vje tine poput iskopavanja i taljenja ruda, obrade metala, in enjerstva, izgradnje veli anstvenih gra evina i jo

tisu e drugih, jednostavno su izgubile zna enje. U itelji su se usredoto ili samo na jednu aktivnost, koja se nije ograni avala na puko zadovoljavanje osnovnih potreba za pre ivljavanjem. Bilo je to ponovna uspostava poljoprivrede. U svjetskim mitovima neprest ano se isti e kako su bogovi-za titnici u ili primitivne ljude kako da siju, anju i pripitomljavaju divlje ivotinje, kao to su goveda, ovce, konji, svinje, a poslije i perad. A arheolo ka je injenica da je poljoprivredna revolucija bila prvi korak u napretku ovje anstva. injenica jest i da se razvoj poljoprivrede - koji se u razli itim podru jima provodio spontano - doga ao neobi nim slijedom. U mnogim dijelovima svijeta poljoprivreda se razvijala na vi im razinama zemlje i irila se prema vani - to je neobi no, jer da je za poljoprivrednu djelatnost nu no pogodno tlo. Iako su u itelji djelovali neposredno nakon potopa i mnogo stotina godina nakon njega, ini se da su oni sa uvali znanje o drevnim vje tinama za budu e nara taje. Ideja o eliti, koja je pozorno bilje ila, pamtila i prenosila to drevno znanje odi e romantikom. No, ona na najbolji na in mo e objasniti iznenadni procvat naprednih graditeljskih i in enjerskih umije a u, primjerice, egipatskome Starome Kraljevstvu. U vezi s time zanimljivo je spomenuti da su Egip ani svoje graditeljske i in enjerske vje tine navodno nau ili od Imhotepa, slavnoga savjetnika osera, kralja Tre e dinastije. Imhotep je bio toliko cijenjen po svojemu umije u da je progla en bogom, ba kao to su prije njega nazivani poslijepotopni u itelji. Vjerovalo se i da je Imhotep sin Ptaha, jednoga od najzna ajnijih egipatskih bo anstava, za titnika metalurgije, obrta i medicine. Ledeno doba na Zemlji trajalo je mnogo kra e nego to to znanstvenici tvrde. Svojemu kraju pribli ilo se oko 8.000. god. pr. Kr., a potpuno je zavr ilo u razdoblju globalnoga zagrijavanja oko 2.000 godina nakon toga. Nakon to su nestale sve posljedice koje je prouzro io led, izravni duhovni (a vjerojatno i genetski) potomci pre ivj elih, koji su smatrani uvarima drevne znanosti i tehnologije, po eli su prenositi na ovje anstvo sve vi e svojega znanja i mudrosti. To znanje nije bila apstraktna filozofija, nego prakti ne *** tehnike, koje su ljudima omogu ile da grade piramide i trgova ke brodove, koji e ponovno ploviti svjetskim oceanima. Velika pomorska civilizacija o kojoj je teoretizirao Hapgood a pripovijedao Platon, mo da se izgubila, kako je tvrdio Platon, u novonastalim dubinama poslijepotopnoga Atlantskoga oceana. Ur-Atena vi e nije postojala ... progutana je u sna nim tektonskim poreme ajima, koji su ozna ili da se pribli ava Vela-F. ak je i predcivilizacija drevnoga Egipta bila zakopana toliko duboko da je suvremeni arheolozi ne mogu prona i, a o njoj svjedo e samo neki predmeti, npr. kip Sfinge u Gizi. No, ne to je na svijetu ipak pre ivjelo. Traumatizirano ovje anstvo po elo je svoj dug i polagan uspon prema napretku.

EPILOG
Platon je opisao civilizaciju koja se nije mnogo razlikovala od civilizacija drevnoga Egipta, Gr ke ili Rima. No, drugi u to nisu uvjereni. Ameri ki politi ar nedavno je izjavio stajali te da je pravi razlog potonu a Atlantide bio laserski rat izme u njezinih dviju suprotstavljenih frakcija. Vojna tehnologija izmaknula je nadzoru i kontinent se raspao. Drugi Amerikanac, slavni "tihi prorok" Edgar Cayce, izgradio je opse nu sliku o izgubljenome kontinentu na temelju nekoliko tisu a " ivotnih pri a" odnosno na temelju psiholo kih istra ivanja (re)inkarnacija razli itih pacijenata. Zaklju io je da je nekada postojala civilizacija ija se tehnologija temeljila na kristalima i koja je bila naprednija od svih civilizacija na svijetu, pa ak i od suvremene. Okultistica Helena Petrovna Blavatsky, koja je utemeljila

teozofski pokret, tvrdila je da su Atlanti ani razvili vrstu genetskoga in enjeringa, koji im je omogu io da stvaraju rasu ljudi-robova. Arthur Desmond Leslie vjeruje da su Atlanti ani bili dovoljno napredni da razviju viamanas - zrakoplove, koji su letjeli na pogon ive, a koji su opisani u hinduskim religijskim tekstovima. Na a je civilizacija, naravno, uspjela stvoriti zrakoplove, lasere i ovladati genetskim in enjeringom. Njezina se tehnologija tako er temelji na kristalu, to mnogi ne primje uju. Bez kristala bi se na i satovi zaustavili, ra unala, radio i televizija ne bi radili, a na e ku e bi se sru ile. Sastavni ili glavni element gotovo svih svakodnevnih naprava upravo je kristal, a cement, koji je iznimno zna ajan u graditeljstvu, rezultat je djelovanja kristala. Unato tome, ak i znanstvenici koji su skloni vjerovati u ideju o izgubljenoj civilizaciji, ne ele prihvatiti mogu nost da je ona bila visoko razvijena. Ta je ideja odvi e smije na da bi zaslu ila ozbiljniju znanstvenu provjeru. *** Najstariji izvor iz kojega saznajemo kako su drevni Hebreji ra unali vrijeme jest natpis koji se naziva Kalendar iz Gezera. Napisan je krajem 10. st. pr. Kr. u doba vladavine Salomona, a prikazuje vrijeme predvi eno za glavne poljoprivredne djelatnosti, koje su se obavljale tijekom ciklusa od dvanaest Mjeseca. Hebrejski izraz yereah zna i "Mjesec", ali i "mjesec". Drugi izraz za mjesec je hodesh, koji se doslovno prevodi kao "novost polumjeseca". Na temelju toga, jasno je da je najstariji hebrejski kalendar bio lunarni, a takav je u osnovi i danas. Jedan od razloga da su samo neki drevni narodi slijedili primjer idova upravo su velike pote ko e, koje nastaju prilikom izra unavanja, ali i mjerenja to noga trajanja binarnoga ciklusa. Naime, problem je u tome to je svaka lunarna orbita Zemlje jedinstvena. Svaka sljede a razlikuje se od prethodne. Naime, Mjesec se, op enito, vra a na svoju izvornu polaznu to ku s obzirom na Sunce samo jedanput u 687.282 godine. Zato je veoma te ko izra unati ak i prosje nu Mjese evu putanju. ak i pribli ne procjene suvremenih astronoma rezultiraju jednad bama s vi e od 6.000 lanova, s kojima, sre om, barataju samo ra unala. Unato te ko ama, drevni Hebreji ostvarili su rezultat. On se dijelomice odnosi na usmenu rabinsku predaju, koja je pre ivjela dovoljno dugo da bude zapisana. Brojka do koje su stigli odnosi se na prosje an lunarni ciklus, koji traje 29.53059 dana. Znanstvenici su, uz pomo ra unala i metodom opservacije, do 1968. stigli do istoga rezultata. No, suvremeni rezultati znatno odstupaju od drevnih idovskih prora una. *** Postoji dokaz da su idovi izra unali lunarnu orbitu u 1. st. pr. Kr., a znanstvenici se op enito sla u da su to u inili mnogo prije. No, s obzirom na njihovu nezamjetnu astronomsku tradiciju, zagonetka je kako su u tome uspjeli. Razumno bi obja njenje bilo da su taj podatak saznali od Babilonaca, koji su bili veoma napredni astronomi. Me utim, babilonska brojka razlikuje se od hebrejske ... a od nje se razlikuje i gr ka. U svakome slu aju, idovska ra unica je mnogo preciznija. No, ako im taj podatak nisu odali Babilonci i Grci, tko jest? Usmena predaja o tome nimalo ne dvoji. Taj nevjerojatno precizan podatak objavio je proroku Mojsiju sam Bog, a prorok ga je potom pohranio u Tori, prvih pet bo anskih knjiga Staroga zavjeta. Znanstvenici, koji su oduvijek dr ali Boga podalje od svojih izra unavanja, odbacivali su tu romanti nu pri u, ali isto su inili i znanstvenici koji u Tori, ali ni drugdje nisu mogli prona i nikakve naznake koje bi upu ivale na mogu nost izra unavanja te brojke. No, tu predaju ozbiljno su shva ali samo kabalisti, skupina mistika, koji su esto bili rabini i proveli su ivot u neprestanoj potrazi za tajnama skrivenima u Svetome pismu. Jedan od njih, rabin Moses ben Maimon ak je tvrdio da je na in izra unavanja kodiran u Tori.

Rabin ben Maimon, poznatiji kao Maimonides, bio je jedan od najve ih idovskih mudraca. No, ni njegov autoritet nije bio dovoljan da uvjeri znanstvenike da ozbiljnije razmotre ideju o ifri skrivenoj u Tori. No, 80 -ih godina 20. st. kompjutorska analiza je pokazala da ifra doista postoji. Taj "biblijski kod", kako se danas op enito naziva, odnosi se na niz ifri skrivenih u izvornoj hebrejskoj Tori. Ti nizovi ne uklju uju samo prora une mjese eve putanje, kako je tvrdio Maimonides - na temelju injenice da svako slovo hebrejske abecede ima pripadaju u broj anu vrijednost - nego se tako er odnose na idovske blagdane, kao to su Hanuka i Purim. Upravo su potonje izazvale mnogo pozornosti. Tora je ne idovskim itateljima vj erojatno poznatija kao Petoknji je, odnosno prvih pet knjiga Staroga zavjeta - Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakon ije se autorstvo tradicionalno pripisuje Mojsiju. No, idovska usmena predaja u tome je pogledu mnogo izri itija. Ona tvrdi da Toru nije napisao Mojsije, nego sam Bog. Mojsije je samo zapisao Bo je rije i. Iako postoje dvojbe o njihovoj starosti, op enito se prihva a da je Mojsije ivio u 13. st. pr. Kr., iako mnogi znanstvenici *** dvoje je li on uop e na bilo koji na in sudjelovao u nastanku Tore. Oni isti u zna ajnu injenicu da Mojsije nije mogao pisati o svojoj smrti, kao i dokaz da Tora nije djelo jednoga pisca, nego kompilacija sastavljena na temelju nekoliko razli itih izvora. Unato tome, isti znanstvenici uglavnom se sla u da su Knjige nastale najkasnije krajem razdoblja babilonskoga ropstva, oko 500. god. pr. Kr. No, iako bi kasniji datum mogao objasniti spominjanje Purima, blagdana koji slavi oslobo enje idova iz perzijskoga ropstva u 5. st. pr. Kr., ostaje tajnom kako taj drevni tekst mo e skrivati ifru blagdana Hanuke, koji slavi idovski ustanak, iz 164. god. pr. Kr. - zna i, poslije vi e od 300 godina. Znanstvenici su zaklju ili da je teorija o iframa veoma vjerojatna. U Tori su prona ena imena vi e od ezdeset idovskih mudraca, kao i podaci o njihovu ro enju i smrti, gradovima u kojima su boravili, iako su svi oni ivjeli mnogo stolje a nakon nastanka Petoknji ja. Zvu i nevjerojatno, no ifra sadr i proro anski element. Kako su se po ele iriti vijesti o tome otkri u, bilo je samo pitanje trenutka kada e ono postati senzacijom. Neki su poku ali iskoristiti ifru kao sredstvo za proricanje na e vlastite budu nosti. Na alost, a mo da i sre om, struktura ifre nije prikladna za takvu vrstu amaterskih vra anja. Naime, u osnovi, najprije bi morali znati to tra ite da biste mogli primijeniti postoje e metode de ifriranja. Na taj na in ifra mo e potvrditi pro le doga aje - iako samo one koji su se dogodili nakon nastanka Petoknji ja - ali ne mo e predvidjeti budu e doga aje. Koliko god to bilo razo aravaju e, sama injenica da ifra mo e poslu iti za pretkazivanje znatno je utjecalo na znanstvenike koji su ozbiljno radili na analizi biblijskoga koda. Iako su ti znanstvenici podrijetlom bili uglavnom idovi, mnogi su svoje istra ivanje po eli kao agnostici ili ateisti. No, kada su ustanovili da ifra doista postoji te da sadr i proro anski element, krenuli su u smjeru njezina religijskoga propitkivanja. Ukratko, ak su i znanstvenici po eli sumnjati u ono to su rabini odavno tvrdili - da je Toru doista napisao Bog. *** Njihov pristup je razumljiv, ak i predvidljiv. Religijska predaja stara je nekoliko stolje a i ( esto) predstavlja teret mnogim nara tajima. No, iako se zamisao o ifri ini veoma privla nom, postoje odre eni problemi. No, unato injenici da su drevna izra unavanja lunarne orbite nevjerojatno precizna, ona ipak odstupaju od suvremenih rezultata, koji se temelje na satelitskoj tehnologiji. Satelitska promatranja pomogla su nam da usavr imo ono to se smatra znanjem, koje potje e izravno od Boga. *** Me utim, injenica jest da biblijski kod i njegov element predvi anja ostaju i dalje stvarnost. Oba je veoma te ko objasniti, a ta nemogu nost doista navodi na pretpostavku da su doista djelo bo anske ruke. Ipak, na elo Occamove britve sprije ava

nas da damo slo eno obja njenje kada nam na raspolaganju stoji ono jednostavnije, odnosno za to pristupiti nemogu emu obja njenju kada ono o itije mo e poslu iti svrsi. Nalazite li se u Britaniji, Europi ili Americi i iza sebe ujete topot kopita, najvjerojatnije ete pretpostaviti da se radi o konju. No, u Africi e to vjerojatno biti zebra. U slu aju ifre skrivene u Tori, obja njenje o bo anskome djelu mnogo je egzoti nije od teorije da je ta ifra djelo ljudskih ruku. No, tek sada mo emo naga ati o kome se radi. Prema ortodoksnoj slici pretpovijesti, kakvu prihva aju mnogi znanstvenici koji istra uju biblijski kod, drevni Izrael bio je primitivno mjesto na primitivnome svijetu, koji se razvio iz jo primitivnije pro losti. No, kako smo ve vidjeli, postoji mnogo razloga da vjer ujemo kako je ta slika pogre na. Ako je nekada doista postojala pretpovijesna civilizacija, jasno je da su barem d io njezine tehnologije naslijedili Egip ani. Sam Mojsije, kojega predaja navodi kao autora Petoknji ja, bio je pripadnik egipatskoga sve enstva i, kao takav, uveden u egipatske misterije. U jednoj od svojih knjiga42 istaknuo sam da su pojmovi "inicijant" i "sve enik" imali posebno zna enje u drevnome Egiptu. Naime, egipatski sve enik bio je mnogo vi e nalik astronomuznanstveniku nego religijskome mistiku, tako da je Mojsije, koji se smatrao Bo jim prorokom, sudjelovao u preno enju znanstvene predaje, koja je u Egipat mo da doista stigla iz Atlantide. Je li mu upravo ta predaja omogu ila da umetne ifru u Sveto pismo, koje je predstavio djeci Izraela? Iako se biblijski kod mo e razbiti samo uz pomo ra unala, za njegov nastanak ona nisu potrebna. No, stvaranje takve ifre zahtijevalo je odre en napredak - a mo da ak i mehani ka pomagala - koji je znatno vi e od onog, koji Platon pripisuje Atlanti anima. No, ako ifra doista predstavlja naslije e Atlanti ana, to je s njezinim proro anskim elementom? Pripisati ga bo anskoj 42) U Martian Genesis, Piatkus Books, London, 1998. intervenciji zna ilo bi zamijeniti jednu tajnu drugom i, to je jo zna ajnije, zanemariti suvremena otkri a o prirodi vremena. Iako ve ina ljudi shva a vrijeme kao ne to to postoji neovisno o svemiru, poput rijeke uz koju sve protje e, Einsteinova teorija relativnosti potvr uje da to nije to no. Vrijeme je jedan aspekt svemira - ili, bolje, vrijeme i svemir aspekti su jedinstvene strukture takozvanoga svemirskoga vremena. Fizi ari su dokazali da vrijeme nije apsolutno. Ono usporava u trenutku kada objekt dosegne vrhunac i zaustavlja se kada dosegne brzinu svjetlosti ( to je teoretska granica ubrzanja). Teoretski znamo kako bismo izgradili vremenski stroj, iako nemamo potrebnu tehnologiju da to u inimo u praksi.43 Uo eno je da na subatomskim razinama neke estice iskrivljuju vrijeme, dok se druge kre u unatrag u vremenu. S obzirom na takvu znanstvenu pozadinu, proro anski element biblijskoga koda ne zvu i toliko zastra uju e (pa ne zahtijeva ni religijsko obja njenje). No, ako biblijski kod doista predstavlja naslije e Atlanti ana, ta je izgubljena civilizacija razumjela vrijeme mnogo bolje od nas. Atlanti ani su svoje znanje iskoristili za predvi anje budu nosti. 43) Detaljnije o tim fascinantnim temama vidi moju knjigu Time Travel: a New Perspective, ("Putovanje kroz vrijeme: novi pogled") u izdanju Llewellyn, SAD, 1997.