Northrop F-89 Scorpion

Iako po svemu prosjean Scorpion e postati prvi lovaki avion naoruan voenim projektilima zrakzrak i nevoenom raketom zrak-zrak opremljenom nuklearnom bojnom glavom. Projekt nonog lovca Scorpion slubeno je poeo 23. oujka 1945. kad je ameriko ratno zrakoplovstvo objavilo natjeaj za avion koji e zamijeniti noni lovac Northrop P-61 Black Widow. Poetno se traio avion s klipnim motorima, no ameriko je zrakoplovstvo 28. kolovoza 1945. objavilo nove zahtjeve za lovac najvee brzine 945 km/h na visini od 11 500 m. Najvea brzina na razini mora trebala je biti 990 km/h. Visinu od 11 500 m novi je lovac morao dosei za 12 minuta. Traio se i borbeni radijus djelovanja od 10 800 km. Od est ponuenih prijedloga ameriko ratno zrakoplovstvo odluilo se za Northropov projekt s tvornikom oznakom N-24. Radilo se o avion s dugim trupom nalik olovci konfiguracije srednjokrilca s klasinim krilima velikog raspona i motorima postavljenim u gondole na sredini trupa. Klasina su krila odabrana kako bi se osigurala vrlo dobra pokretljivost pri malim i srednjim brzinama, ali i mala brzina slijetanja potrebna za avion koji e djelovati nou po vrlo looj vidljivosti. Da bi se brzina dodatno smanjila krila su dobila predkrilca i zakrilca. Kompletna konstrukcija aviona bila je od aluminija. Na krajevima krila predvien je nosa za odbacive spremnike za gorivo. Prvobitno je odreena pogonska skupina od dva turbomlazna motora Allison J35 sa sustavom za naknadno izgaranje. Kako bi se izbjegla mogunost da se repni horizontalni stabilizatori nau u izlaznoj struji motora postavljeni su na polovinu vertikalnog stabilizatora. Pilot i radarist smjeteni su jedan iza drugoga u kabinu pod natpritiskom. Dobra vidljivost osigurana je velikim staklenim pokrovom kabine. Stajni trap bio je tipa tricikl. Nosna noga bila je kratka s dva kotaa.
1

Jednako kratke su bile i noge glavnog stajnog trapa zbog ega su piloti govorili da pri rulanju imaju osjeaj da sjede na zemlji. Kako je Northropov lovac bio predvien za djelovanje u svim vremenskim uvjetima morao je dobiti odgovarajuu opremu, prije svega radar ija je antena ugraena u nos aviona. Naoruanje se sastojalo od etiri topa M-24 kalibra 20 mm ugraeni u nosnoj kupoli. Northropov se prijedlog svidio amerikom ratnom zrakoplovstvu te je 3. svibnja 1946. potpisan ugovor za razvoj novog lovca. Dva prototipa, oznake XP-89, naruena
XF-89

su u prosincu 1946. U meuvremenu se rasplamsao Hladni rat, a amerike su obavjetajne slube procijenile da je samo pitanje mjeseca kad e eksplodirati prva sovjetska nuklearna bomba. Kad se 1947. pojavio Tupoljev Tu-4 (kopija amerikog bombardera B-29) postalo je jasno da Sovjetski Savez ima mogunost nuklearnog napada na SAD-e. Najvei problem bila je injenica da ameriko ratno zrakoplovstvo u svom naoruanju nije imalo lovaki avion s turbomlaznim pogonom i radarom koji bi se mogao suprotstaviti novoj prijetnji. Stoga je u to kraem vremenu trebalo nabaviti lovake avione za sve vremenske uvjete koji e moi obarati sovjetske bombardere prije nego dosegnu ciljeve u Sjedinjenim Dravama. Prvi je XP-89 dovren u lipnju 1948. devet mjeseci prije roka. Pokretala su ga dva turbomlazna motora Allison J35-A-9/-15 potiska 17,7 kN. Kako ni Martinova ni Northropova turela nije bila spremna za ugradnju prvi prototip

Glavna namjena F-89 bila je borba protiv sovjetskih stratekih bombardera

nije nosio naoruanje. I prije nego to je poletio oznaka P (pursuit) zamijenjena je oznakom F (fighter) tako da je XP-89 postao XF-89.

Nakon brojnih ispitivanja na zemlji, koji su obavljeni u Northrop Fieldu, XF-89 je rastavljen i kamionima prebaen to Muroc Dry Lake (sada zrakoplovna baza Edwards). Prvi je let obavljen 16. kolovoza 1948. s testnim pilotom Fredom Bretcherom za komandama. Prvi su dojmovi bili uglavnom pozitivni iako je avion imao opasno preslabe motore. Iako su probni piloti izvjeivali o dobrim letnim odlikama ameriko je ratno zrakoplovstvo odluilo napraviti svojevrsno letno natjecanje izmeu Curtissovog XF-87, Dogulasovog mornarikog lovca XF3D-1 Skyknighta i XF-89. Curtissov XF-87 s pilotom i radaristom smjetenim
F-89A koriteni su iskljuivo za letna testiranja i nisu uli u operativnu upotrebu

jedan pored drugoga je, po miljenju pilota, imao najbolji kokpit. XF3D-1 je imao tek neto loije rjeenje. Tandem smjetaj pilota i radarista u XF-89 nije se svidio posadama jer je bilo problema s komunikacijom.

Sa stajalita jednostavnosti odravanja najboljim se pokazao XF3D-1, a XF-87 je bio drugi. No, ukupno gledajui XF-89 se pokazao najboljim lovcem s najveim potencijalom za daljnji razvoj. Nakon to je XF-89 proglaen pobjednikom 10. listopada 1948. ameriko je ratno zrakoplovstvo i slubeno okonalo projekt Curtiss XF-87. Time je zavrila povijest tvrtke Aeroplane Division of Curtiss-Wright. Nakon to je proglaen bankrot prodana je North Americanu. U sijenju 1949. predsjednik Harry Truman dopustio je ratnom zrakoplovstvu kupnju prvih 48 F-89A. U oujku iste godine slubeno je odobreno ime Scorpio. Slubeno potpisivanje ugovora za prvih 48 serijskih Scorpiona obavljeno je 14. srpnja 1949. Dodatnih 27 aviona narueno je u ugovoru potpisanom 19. rujna iste godine. Drugi prototip poletio je 15. studenog 1949. Iako oznaen kao YF-89 ustvari je bio predserijski primjerak inaice F-89A. Kako su se kupole pokazale presloene za uporabu za YF-89 i kasnije serijske inaice odabrano je naoruanje koje se sastojalo od est topova Mk 24 kalibra 20 mm. Topove su smjestili u nos aviona.
3

S obzirom da je potreba za nonim lovcem bila velika ameriko je ratno zrakoplovstvo odluilo da Scorpion ue u operativnu uporabu i prije nego to su dovrena sva letna ispitivanja prototipova. Na njihovu alost ta se odluka pokazala ishitrenom jer se je 22. veljae 1950., tijekom svog 102 leta sruio XF-89. Tijekom leta na maloj visini velikom brzinom, i to pred najviim dunosnicima amerikog ratnog zrakoplovstva, otpao je dio desnog horizontalnog stabilizatora te se avion propeo i zanio u desnu stranu. Pilot Charles Tucker uspio je iskoiti iz aviona, ali je letni inenjer Arthur Turton poginuo. Uzrok nesree bilo je puknue horizontalnog stabilizatora zbog vibracija koje su se javile zbog velike brzine leta na maloj visini. Stoga su obustavljeni svi letovi s YF-89, te je zaustavljen poetak serijske proizvodnje F-89A. Nakon toga YF-89 je znatno modificiran. Nos aviona potpuno je redizajniran te je produen za jedan metar. U njega je smjeten radarski sustav
Naoruanje F-89A sastojalo se od est topova kalibra 20 mm smjetenih u nosu

AN/ARC-33 zajedno sa sustavom za kontrolu paljbe Hughes E-1. Kako je XF-89 imao motore premalog potiska i zbog toga loe mogunosti polijetanja na YF-89 su ugraeni snaniji motori Allison J35-A21 potiska 23,1 kN (30,2 kN s naknadnim izgaranjem). Zbog jaih motora poveane su i gondole s veim usisnicima. Dodani su i novi paneli da bi se olakao pristup motorima tijekom odravanja. Umjesto odbacivih spremnika zapremine 1134 litara postavljeni su znatno stabilniji fiksni spremnici iste zapremine. Tako modificiran YF-89 dobio je oznaku YF-89A (Model N-49) i svoj je prvi let obavio 27. lipnja 1950. Prva inaica Scorpiona koja je ula u serijsku proizvodnju bila je F-89A (Model N-35). Ameriko ratno zrakoplovstvo je 14. srpnja 1949. naruilo 48 F-89A, te je proizvodnja prvih primjeraka poela jo dok su trajala letna testiranja XF-89 i YF-89. Ve opisana nesrea XF-89 privremeno je zaustavila proizvodnju. U trenutku nesree XF-89 tri F-89A su bili pred zavretkom.
4

Prva verzija koja je ula u operativnu upotrebu bila je F-89B

Naknadno je odlueno da se ta tri aviona uporabe kao predserijski primjerci kojima e se, zajedno s YF-89, dovriti letna ispitivanja. Tako je prvi serijski F-89A dostavljen amerikom ratnom zrakoplovstvu 28. rujna 1950. Drugi i trei avion dostavljeni su nekoliko tjedana kasnije. Naoruanje F-89A sastojalo se od est topova T-31 (M-24) kalibra 20 mm. Za svaki je top osiguran spremnik u koji je stalo 200 granata. Pod krila su postavljeni nosai za esnaest nevoenih raketa zrak-zemlja ili za bombe do ukupne mase 1440 kilograma. U nos je ugraen radarski sustav AN/APG-33 uz koji je iao i ciljniki sustav A1-CM. Nakon jo nekih preinaka na ispunom sustavu motora i repnim stabilizatorima puna serijska proizvodnja F-89A pokrenuta je u
Na F-89C otklonjeni su nedostaci uoeni na prijanjim verzijama

sijenju 1951.

Izvornu pogonsku skupinu F-89A inila su dva turbomlazna motora Allison J35-A-21. Nakon velikih problema s tim motorima na prvim serijskim F-89A zamijenjeni su motorima J35-A-21A koji su davali potisak od 22,6 kN (30,2 kN s naknadnim izgaranjem). Ti su se motori pokazali lakim za upravljanje i pouzdanijim. Zbog raznoraznih tekoa od rujna 1950. do oujka 1951. ameriko ratno zrakoplovstvo je dobilo samo osam F-89A, ili etrdeset manje nego to je naruilo u srpnju 1949. Naknadno je tih etrdeset aviona dostavljeno u inaicama F-89B i F-89C. Zbog ogranienog broja svi su F-89A rabljeni za letna ispitivanja i ni jedan nije dostavljen u operativne postrojbe. Nekoliko ih je naknadno pretvoreno u daljinski upravljanje letee mete te su oznaeni kao DF-89A. Nakon samo osam napravljenih aviona inaice F-89A proizvodnja je prebaena na inaicu F-89B (Model N-35). Razlika izmeu dvije inaice bila je samo u nekim sitnim detaljima, kao to je ugradnja Lear L-5 autopilota. Prvi F-89B predan je amerikom ratnom zrakoplovstvu u veljai 1951., da bi u operativnu slubu uao u lipnju iste godine. Nakon to su prvi dostavljeni primjerci imali stalne probleme s motorima na ostale su ugraeni motori J35-A-21A. Zbog prebrzog ulaska u operativnu slubu zemaljsko osoblje nije imalo dovoljno vremena da se upozna sa svim sustavima.
5

Rezultat je bio esti kvarovi koji su se sporo uklanjali. Naroito problematian bio je ciljniki sustav Hughes E-1 koji je bio jako sloen i sklon kvarovima. Tako je operativnost dostavljenih F-89B cijelo vrijeme operativne uporabe bila vrlo niska uz este padove. Zbog uestalih gubitaka aviona zrakoplovstvo je 22. rujna 1952. prizemljilo sve F-89 kako bi se otklonili svi nedostaci i dodatno obuilo zemaljsko osoblje. Scorpioni su ostali prizemljeni punih sedam mjeseci. Zbog svega spomenutog ne udi da je ameriko ratno zrakoplovstvo jedva doekalo da se rijei svih svojih F-89B. Ve 1954. svi su F-89B prebaeni u Nacionalnu gardu gdje su zamijenili lovce s klipnim motorima F-51. Neki su F-89B naknadno preinaeni u daljinski upravljanje mete DF-89B. Nakon svih proizvodnih i operativnih tekoa s F-89A i F-89B prva inaica Scorpiona koja je u veem broju ula u operativnu uporabu bila je F-89C s ukupno napravljenih 164 primjerka. Prvi je F-89C poletio 18. rujna 1951. Na toj su inaici projektanti otklonili sve uoene nedostatke s F-89A i F-89B, ili su se barem nadali da su ih otklonili. Vei dio promjena uinjen je unutar aviona. Modificiran je sustav za napajanje gorivom kako bi se otklonila opasnost od spontane eksplozije goriva tijekom leta. Spremnici na krajevima krila dobili su posebne ventile koji su omoguavali njihovo pranjenje tijekom leta. Poboljan je i sustav za natpritisak u pilotskoj kabini i njezino klimatiziranje. Poboljan je i autopilot. Ugraen je i alkoholni sustav za odleivanje krila. Prvi su F-89C uli u operativnu uporabu u sijenju 1952. u postrojbi 74. Fighter Interceptor Syuadron smjetenoj u zrakoplovnoj bazi Presque Isle (Maine). Ista je postrojba ve rabila F-89B pa se elnitvo zrakoplovstva nadalo da e time bitno smanjiti probleme ukljuivanja novog aviona u operativnu uporabu. Dio F-89C poslan je u zrakoplovnu bazu Elmendorf na Aljasci, a dio u zrakoplovnu bazu Harmon na Newfoundlandu. Iako se vrh ratnog zrakoplovstva nadao da su svi problemi otklonjeni ulaskom F-89C u operativnu uporabu uskoro su zaredali problemi s motorima, to ne udi jer su prvih 20 primjeraka opremili motorima Allison J35-A-21. Problem je rijeen naknadnom ugradnjom motora J35A-21A. Avioni podinaice F-89C-25-NO opremljeni su motorima Allison J35-A-33 koji su davali potisak od 24 kN (32,8 kN s naknadnim izgaranjem) Zadnji proizvodni blokovi (podinaice -35 i -40) dobili su motore Allison J35-A-33A potiska 24,8 kN (32,8 kN s naknadnim izgaranjem). Novi motori nisu samo imali vei potisak nego su bili znatno pouzdanijim u radu. Kako je Scorpion imao postavljene usisnike blizu zemlje esto bi usisao predmete sa stajanke ili piste. Stoga su avioni opremljeni motorima 33A dobili zatitnu reetku koja je trebala sprijeiti ulazak stranih tijela u motore.
6

Tek to su otklonjeni problemi s motorima jedan se F-89C sruio zbog pogreke na strukturi krila. Zbog istog je problema tijekom proljea i ljeta 1952. izgubljeno ak est Scorpiona. Od 22. rujna 1952. ponovno su prizemljili sve Scorpione kako bi otklonili problem. Tako su svih 194 do tada proizvedena F-89A, B i C, koji su jo mogla letjeti, poslani natrag u Northrop kako bi im dodatno ojaali strukturu krila. Sve je to trajalo etrnaest mjeseci.

Najbrojnija verzija Scorpiona bila je F-89D

Na kraju su tijekom 1954. svi F-89C povueni iz operativne uporabe i preputeni Nacionalnoj gardi. Zbog problema s inaicom F-89C najvanija inaica Scorpiona s najvie proizvedenih primjeraka (682) postala je F-89D. Najvea promjena bila je zamjena est topova kalibra 20 mm s raketnim naoruanjem zrak-zrak. Radilo se o raketama Folding Fin Aircraft Rockets (FFAR) promjera 7 cm i uinkovit domet od oko 1800 m. Nazvali su ih Mighty Mouse, po popularnom junaku crtanog filma. Projektile su smjestili u prednji dio spremnika goriva (po 52 u svaki) na vrhu krila. U ostatku spremnika ostalo je dovoljno prostora za smjetaj 1164 litre goriva. Uklanjanjem topova nos je redizajniran i u njega je ugraen ciljniki sustav Hughes E-6 koji se sastojao od radarskog sustava Hughes APG-40 i raunala AN/APA-84. Cijela ta kombinacija nevoenih raketa i ciljnikog sustava nije se pokazala najboljom jer su u praksi posade morale svoje F-89D dovesti na samo 100 m od cilja ako su eljeli ostvariti siguran pogodak. Pilot je na raspolaganju imao vie modova lansiranja raketa. Tako je mogao odjednom lansirati svih 104 rakete, ili u dva rafala po 82 i 42 rakete. Mogao je odabrati i varijantu s tri rafala od 42, 32 i 30 raketa.
7

Navodno je pogodak samo jedne rakete mogao oboriti bombarder, to je teoretski vjerojatno tono, ali je upitno da li bili tako bilo i u praksi. U preostali prostor u kojem su stajali topovi postavljen je dodatni spremnik za gorivo zapremine 990 litara, a na svako su krilo postavili jedan odbaciv spremnik zapremine 756 litara. Od 682 dostavljena aviona inaice F-89D naknadno ih je 350 modificirano u inaicu F-89J. Zadnji F-89D siao je s proizvodne trake u oujku 1956. Od kraja 1958. F-89D u postrojbama poinju zamjenjivati znatno naprednijim lovci F-101B Voodoo i F-102A Delta Dagger, pa su svi prebaeni u Nacionalnu gardu. Nakon to inaice F-89E, F-89F i F-89G nisu otile dalje od prijedloga idua inaica
Lansiranje raketa FFAR

Scorpiona koja je ula u operativnu uporabu je F-89H (Model N-138). U osnovi to je bio F-89D koji je prilagoen uporabi voenih projektila zrak-zrak Falcon. Osim projektila Hughes GAR-1 Falcon F-89H je zadrao i 42 nevoene rakete FFAR. GAR-1 Falcon prvi je voeni projektil zrak-zrak koji je uao u operativnu uporabu. Rad na njegovom razvoju poeo je jo 1947. U poetku je razvijan kao projektil s poluaktivnim radarskim navoenjem, ali naknadno je razvijena i inaica s infracrvenim sustavom samonavoenja. Ovisno o inaici brzina mu se kretala od 2 do ak 6 Machova, a domet od 8 do 11,3 km. Za Scorpiona je razvijen posebni lanser koji je smjeten u spremnik goriva na vrhu krila. Tijekom leta projektili su bili unutar spremnika te bi se u poloaj za lansiranje izvukli neposredno prije uporabe. Na taj je nain bitno smanjen otpor zraka, ali znatno poveana masa cijelog sustava.

Verzija F-89H s voenim projektilima zrak-zrak Falcon

Prvi serijski F-89H dostavljeni su amerikom ratnom zrakoplovstvu u rujnu 1955., ali su u operativnu uporabu uli tek u oujku 1956., gotovo dvije godine nakon prvobitnog plana. No u to je vrijeme ve poletio znatno napredniji lovac Convair F-102A Delta Dagger pa je operativna uporaba F-89H bila jako kratka. Ve u studenom 1957. prvi su F-89H predani Nacionalnoj gardi, da bi do rujna 1959. svi Scorpioni inaice H ratnog zrakoplovstva zavrili u gardi. Scorpioni inaice H osigurali su svoje mjesto u povijesti razvoja borbenih aviona tek injenicom da su bili prvi lovci koji su rabili voene projektile zrak-zrak. Scorpioni inaice J (Model N-160) uli su u povijest zbog slinog razloga kao prvi lovaki avion koji je naoruan nevoenom raketom zrak-zrak s nuklearnom
Zbog totalne nepouzdanosti sa Scorpionima su vie vremena provodili mehaniari nego piloti

bojnom glavom. F-89J je nosio dvije rakete Genie, po jednu ispod svakog krila, a umjesto lansera za rakete FFAR i projektile Falcon ugraeni su spremnici od 2268 litara. Naknadno su pod svako krilo dobili jo po jedan lanser za projektile Falcon. Opremili su ih i ciljnikim sustavom Hughes MG-12. MG-12 je omoguavao da posada raketama Genie napadne bombardere koji lete znatno iznad njih, to jest iz propinjanja. Prvi F-89J dostavljeni su u studenom 1956., a u operativnu su slubu uvedeni 1. sijenja 1957. Prve rakete Genie stigle su u postrojbe u svibnju 1957. Od 1956. do 1963. izraeno je oko 3150 ovih raketa s nuklearnim bojnim glavama, koje (naravno) nikada nisu uporabljene. F-89J nije dugo ostao u operativnoj uporabi u amerikom ratnom zrakoplovstvu. Njegovo povlaenje i prebacivanje u postrojbe nacionalne garde zapoelo je ve u srpnju 1959. Zadnji je F-89J povuen iz uporabe u Nacionalnoj gardi krajem 1968.

F-98J naoruan s dvije nevoene rakete zrak-zrak Genie

F-89B prati projektil SM-62 Snark

Northrop F-89D Scorpion

Prvi let prvog prototipa Duina trupa Raspon krila Visina Pogonska skupina Potisak motora Masa prazan Najvea masa Operativni vrhunac Dolet Najvea brzina Brzina penjanja 16. kolovoza 1948. 16,41m 18,19 m 5,33 m dva J-35-A-35 2 x 35,6 kN 11 428 kg 19 160 kg 15 000 m 2200 km 1020 km/h 2548 m/min

Zadnji F-89J povueni su iz operativne upotrebe potkraj 1968.

10