Read without ads and support Scribd by becoming a Scribd Premium Reader.
See Premium Plans
 
Catherine AndersonAnniena pjesma
Annie's song
Našemu prekrasnomu sinu Johu i njegovoj divnoj supruzi Deanni.Neka vam Bog svom svojom dobrotom blagoslovi budućnost i ispuni ju radošću,smijehom i ostvarenim željama.
 
Prolog
Hooperville, OregonNedjelja, 6. travanj, 1890.g.
 Kada je bio trijezan, Douglas Montgomery bio je čovjek uz kojega je bilopodnošljivo provoditi vrijeme, ali kad je bio pijan, Alan Dristol ga se bojao. Zbogčega je to bilo tako, Alan nije bio siguran. Iako je znao kako Douglas nikada nijenikomu naudio, Alan nije mogao pobjeći osjećaju da bi možda ipak mogao.Bila je to uznemirujuća pomisao jer je tjerala Alana da preispita vlastiti karakter.Ako mu se Douglas nije sviñao, zašto se uopće družio s njim, a pogotovo, zašto jepio u njegovu društvu? To si je pitanje Alan postavio nebrojeno puta, a odgovor jebio, iako neugodno priznanje, to što se bojao Douglasu reći ne.
Ne -
tako jednostavna riječ. Ali izgovoriti ju nekomu poput Douglasa nije bilo jednostavno.Usporavajući korak konja, Alan je poluzatvorenih očiju zbog jutarnjeg suncapogledao u leña svojih četiriju suputnika dok su jahali ispred njega. DouglasMontgomery, za glavu viši i širi u ramenima nego ostali, predvodio je grupu. Kaoda želi naglasiti svoj autoritet, neprestano je udarao konja čizmama u rebra inaglo potezao uzde jadne životinje. Dok je promatrao njegovo zlostavljačkoponašanje, Alanu je bilo muka. Konj je bio dresiran i nije bilo razloga za ovakvoponašanje.Odvrativši pogled, Alan je promatrao Jamesa Radwicka, Roddya Simmsa i SamaPecka, drugu trojicu muškaraca koji su jahali s njima. Bili su njegovi najboljiprijatelji još od vremena kada su nosili pelene i pomislio je kako ih poznaje gotovokao i samoga sebe. Sumnjao je da se svaki od njih boji Douglasa, baš poputnjega. Kakva su jadna skupina bili, zaboravljajući sve što su ikada naučili, pratećiDouglasa sinoć, poput pačića u koloni, posjećujući bordele s njim a zatimutapajući krivnju u piću, samo zato da bi danas patili od glavobolje i mamurluka.Isuse. Bila je nedjelja. Njihove bi obitelji sada bile u crkvi pitajući se gdje su oni.Zar nitko od njih nije imao vlastitu volju?Povukavši uzde kako bi okrenuo konja postrance i prepriječio im put, Douglas jeskinuo svoj prljavi sivi šešir i rukavom obrisao znoj s čela. Bio je neobično suhtravanj; u protekla je dva tjedna bilo malo kiše i cesta je bila prašnjava. Namrštiose kad mu je prašina pala na bijeli rukav.- Predlažem da se otrijeznimo kupanjem, - rekao je izazivajući ih. - tko posljednjiuñe u vodu, mamin je sin!Misty Falls i njihovo omiljeno mjesto za kupanje bili su u blizini. Jedva vjerujući uto što je čuo, Alan je pogledao u tome smjeru. Douglas je obožavao činiti divlje,lude stvari, što veći izazov, to bolje. Ali s obzirom na sinoćnje dogañaje, ovo jebilo previše. - Kupanje? Jesi li poludio? Smrznut ćemo se.- Isuse Bože, Alane, ti si takva mimoza. Vruće je kao u paklu. Znojim se, a i tiisto.- Odjeven i suh, da, znojim se. - Alan je priznao. - Ali neću se znojiti u hladnojvodi bez odjeće.- Voda je u toj uvali hladna od snijega koji se otopio s planina, - Roddy senadovezao. - Bit će nam jako hladno, Douglas, bez sumnje.- Jako hladno? Jesi li ti muškarac, Roddy? Ili raspekmežena djevojčica?Roddyjevo je lice pocrvenjelo od poniženja, ali nije rekao ništa kako bi obraniosvoju muškost. Ni jedan se od njih nikada nije suprotstavio Douglasu.Uz zvuk gañenja, Douglas je skrenuo s ceste prema jarku koji je prolazio dužceste. Mašući bičem, izderao se na konja dok je koračao prema obali. Alan je snevjericom gledao u trojicu prijatelja znajući bez pitanja da se nitko od njih niježelio kupati. Tužno je bilo i to što je takoñer znao da se nitko nema hrabrostiusprotiviti Douglasu.- Pa? - Roddy je rekao.Sam je uzdahnuo. - Ponekad poželim da postojimo samo mi, kao nekada, i da se
 
nikada nismo spetljali s njim.- Slažem se, - James je dodao.Alan je dijelio njihovo mišljenje, ali činilo se da nema smisla sada to spominjati.Činjenica je bila slijedeća: Douglas se nije samo pridružio njihovu društvu, nego jepreuzeo kontrolu nad njima. Njih su četvorica okrenuli konje i krenuli premaslapovima. Kao upozorenje, vjetar je počeo naglo puhati, oštro i osvježavajuće poAlanovu licu. Znao je da će na mokroj koži biti poput leda.Umjesto već utabana puta, Douglas je krenuo kroz šumu kako bi stigli do uvale.Teren je bio grub i težak. Grmovi, hrastovo granje i borove iglice škripali su podkopitima konja, poput ukočenih prstiju stare gospoñe, otežavajući put konjima.Bilo je puno rupa i izbočina i gustoga patuljastoga raslinja. Bilo je nemogućevidjeti zemlju. Bojeći se da bi se konji mogli spotaknuti i upasti u rupu i slomitinogu, Alan je usporio hod konja. Njegovi prijatelji, bojeći se da ih Douglas ne bikritizirao, nisu napravili isto. Alan je pomislio kako se neljudski odnose premaživotinjama tjerajući ih da se kreću po tako teškome terenu. Ali on je bio samopratitelj, ne voña grupe. Sve što bi Douglas zamislio, ostali su napravili, bezobzira na njihove konje i bilo što drugo.Stižući posljednji, Alan je čuo glasove svoja četiri kompanjona kako dopiru donjega kroz drveće borova i jela. Povike i glasno mrmljanje. Unatoč svojemuprijeziru prema Douglasu, Alan se nasmijao zamišljajući Sama, Roddyja i Jamesakako goli skaču u ledenu vodu. Budale. Dobit će upalu pluća, samo zato da biugodili Montgomeryju. Da bi se on dobro nasmijao. Uništavao je svoju obitelj.Uništavao je njihovu kuću na brežuljku. I njihov novac. Ponekad se Alan pitaosmišlja li njihov egocentrični voña ovakve budalaštine samo zato da ispita njihovegranice i vidi dokle se može ovako ponašati.Kad je napokon izišao iz šume, Alan se iznenadio vidjevši da još nitko nije ušao uvodu. Rukom je prekrio čelo i zaklonio oči od sunca kako bi pogledao premanjima. Ugledao je pet silueta na obali, svoja četiri prijatelja i nježno grañenudjevojku. Douglas je uzeo djevojčin šal i držao ga visoko iznad njezina dohvata.Tipično. Kad bi mu se pružila prilika maltretirati nekoga, Douglas je to iskoristio.Iako je to uznemirivalo Alana, pretpostavio je kako je ovo bezopasno.A onda je prepoznao djevojku. Annie Trimble, gradska budala. Iako je već bilablizu dvadesete i već odavno prestala biti djevojčica, bila je slabe, dječačke grañe,odjevena u široku plavu haljinu, crne čarape i duboke blatom prekrivene cipelekoje su se vezale iznad gležnjeva. Budući da mu je majka bila redoviti posjetiteljdoma Trimbleovih, Alan je znao da Edie Trimble pokušava držati djevojku čistom iurednom, ali budući da je Annie neprestano trčala šumom, to je bilo nemoguće.Srce mu je zastalo vidjevši panični izraz njezina lica dok je pokušavala dosegnutišal. Kako je stalno zaboravljala odjeću u šumi, roditelji su joj izričito rekli da moravraćati stvari kući. Alan je znao da ju čeka prijekor ili nešto gore ako se vrati bezšala. Njezin otac, sudac, nije vjerovao u kažnjavanje štapom i, zbog Annienihnestašluka, na njoj je koristio čvrstu ruku češće nego na ostalim trima starijimkćerima.Alan nije zbog toga krivio suca niti ga smatrao okrutnim. Djevojku ograničenihmogućnosti, poput Annie, nije bilo lako kontrolirati i njezini su ju roditelji odlučilizadržati kod kuće. Većina bi ljudi dijete, poput Annie, poslali u ustanovu. DaTrimbleovi nisu uspješno sakrivali djevojku od pogleda kada bi imali posjete,društvo bi ih davno osudilo. Većina ih je osobe, poput Annie, smatrala«nepodobnim». Unatoč tomu, roditelji ju nisu dali u ustanovu, umjesto togaomogućili su joj koliko-toliko normalan život.Zašto su se Trimbleovi uopće trudili, Alan nije znao. Novac sigurno nije bio upitanju; lako su si mogli priuštiti i udomiti djevojku, a s obzirom na sučevupolitičku opredijeljenost, čudno je kako to nisu već napravili. Iako je bilo poznatoda je Annie mentalno zaostala u djetinjstvu što je bilo uzrokovano visokomtemperaturom, nekolicina je ljudi ipak širila priče iza Trimbleovih leña govorećikao je jedan Edien ujak bio zaostao i kako je to sve poteklo iz njezine obitelji.
Search
Search History:
Searching...
Result 00 of 00
00 results for result for
  • p.
    • Notes
    Load more