Banjalučki Kraj Knjiga

fra Jurica ali
fra Jurica ali
Slobodno kopirati, ispisivati i distribuirati. NIJE DOZVOLJENO TISKATI U KOMERCIJALNE SVRHE, TJ. RADI PRODAJE!
Banja Luka, 2000.
DILJEM ZAVIAJA
Izdava KATOLIKA MISIJA TUILOVI Za izdavaa fra Jurica ali Urednik fra Jurica ali
detalj sa freske u barlovakoj crkvi, na kome je prikazan sv. Josip s anelom
Naslovna strana
Karlovac, 2000. Grafiki urednik Branko Marohni Prijelom i ovitak Leonardo Fritz Tisak i priprema Tisak i priprema
tisak
KARLOVAC. Senjska 86
Sken i OCR (Optical Character Recognition): Marinko Orlovac 08. rujna 2006.
PREDGOVOR
ovjek hodi svijetom, da bi se uvijek vraao rodnoj grudi. Ako nikako drugaije, onda bar u mislima. Uvijek su to dragi povratci, draga sjeanja i uspomene. Kao sveenik sluio sam dui niz od dvadeset pet godina. U toj slubi proao sam mnoga podruja Bosne. Sada sam trenutno u Hrvatskoj. Kroz ovo vrijeme uvijek mi je bilo lijepo vraati se u zaviaj, posjeivati ga i u njemu sluiti. U prolom ratu i ovom poratnom vremenu, radi stanja kakvo jest, mnogo puta se razoaran rastuim, ali i ta tuga je nekako drugaija, s osjeajem da pripada srcu. Lake se podnosi. Iako teko pada, simpatina je i draga. Zbog takvog osjeaja kao okosnicu ovoj knjizi stavljam naslov "Diljem zaviaja". Tu je prikazan opis blie banjaluke okolice; sela koja su pri gradu i ona koja su se ve nala u gradskoj zoni. Time se ova knjiga nadovezuje na prethodnu, "Sjeverozapadno od Banje Luke". Kao njena logika nadopuna, donosi opis istih prostora, mjesta i istog naroda. Negdje nailazimo na paralelne opise, s neto izmjenjenom koncepcijom. Za razliku od prethodne, u ovoj se knjizi ne obrauje ivatanski kraj sa imiima. Ovakva obrada iziskivala bi pisanje posebne knjige o "Svetoj zemlji Ivanjskoj", sa imikim dodatkom. Ovdje opisani zaviaj najslikovitije bi se ukazao sa Crkvena. Uzvisina Crkvenog Brda i groblja na njegovoj glavici nudi panoramu blie banjaluke okolice na sjeverozapadu. Gledajui sa spomenutog brda, niu se sela, zaselci, uzvisine i ravni. ovjek se ne moe nagledati ljepote Boje prirode: U zaleu su Motike i ivije. Dikevci, u kraju prema Ivanjskoj. Ramii s crkvom sv. Vida i prometnicama. Kuljani neto nie, preko rjeice Dragoaja. Lijevo od njih su Barlovci, Bukovica i Jablan. Trn s poljem, koje je pokriveno krovovima kua, sa zvonikom crkve sv. Josipa. Prijeani i Delibaino Selo preko Vrbasa. Zaluani, koji se kosom od Obuvaljke okomito sputaju na Vrbas. argovac preko Obuvaljke. Ispod Tunjica, na blagim padinama Vujnovii, Novakovii i Dervii uz sam Vrbas. Ispod vidljivog Motikog groblja Petrievac i Rakovac ... na samom zapadnom rubu grada. Budak u ravnici, zaklonjen Tunjicama. 7
Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA
U knjizi je prikazana prolost pojedinih sela i mjesta, kao i stanovnitvo u njima. Povijesni dio napisan je prema dostupnim izvorima, uglavnom izvjeima, ematizmima i matinim knjigama. Nadovezujui na tu povijesnu podlogu, donosim nekoliko biografskih prikaza, zgoda i veselih ala, od ega nita nije izmiljeno. Lijepa je Banja Luka; lijepi su predjeli Kozare, ali ipak, moj rodni kraj, smjeten izmeu strogo urbanog i posve prirodnog pojasa je najljepi. Ovdje se moe uoiti subjektivni stav, ali to je tako i nikako drugaije. Ova knjiga prvenstveno je napisana i namjenjena ljudima sa sjeverozapada Banje Luke. Za one koji su ostali na svojim ognjitima i one, koji e se - ako Bog da - vratiti. Meutim, mnogi su otili i nikada se nee vratiti u svoj rodni kraj. Neki e dolaziti i obilaziti rodno mjesto. elim da svi ti ljudi u ovoj knjizi nau neto to e ih zanimati i podsjeati na rodnu grudu. Zato stoji ovakav naslov "Diljem zaviaja". ijeg? I moga i Tvoga.
PETRIEVAC
Petrievac je u prolosti bio znaajno selo nadomak Banje Luke, smjeteno u brdu jugozapadno od grada. Jasno, u novije vrijeme uklapa se u urbano podruje. Sada je oznaeno ulicama, ali i danas su prepoznatljivi pojedini dijelovi Petrievca: Dudi sa samostanom i naseljenom nizinom ispod brda. Paprikovac, na kosini brda, koja se sputa centru grada. Krndija i Gradina s kapelom na samom vrhu petrievakog brda. Rakovac, sada na zapadnom gradskom obodu. U prolosti je imao dvojak tretman; kao posebno selo i kao zaselak Petrievca.
Prolost
Kako je nastao naziv ovog mjesta, nije nam poznato, premda je tako prepoznatljivo da se izvodi iz imena Petar. Postoji legenda, prema kojoj su majstori koji su gradili Fehradiju, bjeei od Fehrad-bega nainili sebi krila i odletjeli. Tamo gdje je pao graditelj Petar nastao je Petrievac. Ovo je zgodna pripovijest, ali injenica je da ovo selo s ovakvim imenom postoji od davnina. Prvotno je pripadalo banjalukoj upi, da bi - mogue jednim dijelom - u 17. stoljeu ukljueno u upu Motike. Kad se poetkom 18. stoljea ugasila ta upa, Petrievac je vraen gradu. Godine 1860 - 1876 pripada Rakovcu, da bi nakon toga doao u sastav istoimene upe Petrievac. Kako je katolicima u gradu bilo teko u vremenu Bekog 1683 - 1699. i Austro-turskog rata 1716-1718. godine, upnik je morao traiti sigurnije mjesto obitavanja. Radi uestalih turskih progona prenio je sjedite upe iz grada u oblinji, katolicima naseljen Petrievac. Pred Banjaluki rat 1737. godine ve je oformljen skromni pastoralni centar, koji se nalazio na Paprikovcu, kod kua obitelji Glavaa i dananjeg regionalnog medicinskog centra. Biskup fra Mato Delivi 1737. godine nalazi banjalukog upnika fra Anela Stuparevia na Petrievcu, u maloj kuici i skromnoj drvenoj kapeli sa slikom B.D.Marije (1). Zbog pojaanog turskog nasilja u vremenu Banjalukog rata sveenik nije mogao opstati ni na Paprikovcu. Banjaluka upa prestala je postojati a preostale vjernike opsluivao je je sveenik franjevac iz Ivanjske. Ovakvo stanje je kratko trajalo. Biskup fra Pavo Dragievi, obilazei banjaluki kraj 1742. godine uspio je opet uspostaviti upu. U izvjeu 1744. godine spominje na Petrievcu upnika fra Bernardina Pipunia, opet u skromnom upnom stanu i s isto tako skromnom kapelom. U drugom pohodu 1762. godine opet spominje daje upnik na Petrievcu. ini se da je narednih godina sagraen novi upni stan, dok biskup fra Marijan Bogdanovi 1768. godine pie da "postoji fratarska kua..., nedavno
1) "... dove il Parocho ha una picola casetta, et una caelleta di legno, con dentrovi una Imagine dela B.V.Maria", J. Jeleni, Monumenta Franciscana Jugoslavica, volumen I., Mostar 1927., str. 47.
sagraena a naziv je dobila po jednom selu - Petrievac" (2). U toj, takoer skromnoj kui nalazi upnika fra Bernardina Tokia, koji slui banjaluku upu. Petrievac kao sjedite upe nalazi i biskup fra Marko Dobreti. U prvom pohodu 1776. godine bio je na Petrievcu i sluio sv. Misu "kod kue katolika Petra karljia, nedaleko od upnikove kolibice" (3). U drugom pohodu u kolovozu 1777. godine opet je u Petrievcu, na Paprikovcu, krizmajui i sluei sv. Misu na improviziranom oltaru u umi blizu upne kue. U Dubinom ratu 1788-1791. godine poveava se neobuzdanost Turaka, pa upnik vie nije u mogunosti obitavati na Petrievcu. Nemajui drugog izlaza, naputa Paprikovac i zaklanja se u neto udaljeniji i sigurniji Rakovac. U tim burnim vremenima Petrievac predstavlja selo blizu grada, nastanjeno iskljuivo katolicima. Takav ostaje do zavretka turske vladavine u Bosni.
Stanovnitvo
Iako je Petrievac u prolosti bio isto katoliko selo, ipak u njemu mjetani nisu imali trajne ukorjenjenosti. Naime, bili su kao na nekoj vjetrometini. Kako je selo nadomak grada, s turskim pritiscima i odmazdama, te kunim i ratnim vremenima, kad su se austrijske vojske pojavljivale u banjalukom kraju, uz stalnu nazonost hajduka i svakojakih odmetnika (zloglasni Ivan Giba poetkom 19. stoljea), katolici Petrievca su izloeni neprestanim migracijama i zatiranjima. Neprestano su jedni odlazili i nestajali a drugi dolazili. Zato u ovom selu ne nalazimo autohtone obitelji, kao u udaljenim selima barlovake, ivatanske i imike upe, gdje je bilo mnogo mirnije, pa su stoljeima mogle opstojati jedne te iste rodovske i obiteljske zajednice. Iz tih razloga u popisima iz 18. stoljea nalazimo sasvim druga prezimena obitelji od onih iz potonjih vremena. Prvi znaajni popis mjetana Petrievca imamo 1774. godine od fra Pave Dragievia. Prema prezimenima domaina vidimo vie naseljenika iz udaljenih sela: Jakovljevi i Zurta iz Ivanjske, Bumbar iz Barlovca, Trnjanin iz Trna, Mounjac iz Rekavica. Ostala prezimena preteno su starosjedilaka: Ili, Agi, osi, Oborai, Dronovi, Markievi, Pusmodovi, Gali, Glumevi, Sejmenin... ini se da su jedino opstali osii, koji se spominju u selu tijekom itavog novijeg doba. Meutim, ne moemo rei da je ovaj popis sveobuhvatan. Tu se ne spominje prezime Hrvaanin. A ipak znamo da je obitelj s tim prezimenom obitavala u Petrievcu. Prije no to e doi u banjaluku upu, isti biskup je krizmao na Odjania Brdu 15. sijenja 1742. godine. Medu krizmanicima na 21. mjestu spominje se "Magdalena Arvachianin ex Petrich...", djevojica od etiri godine (4). Neto kasnije, godine 1768. imamo popis fra Marijana Bogdanovia. Vidimo da se u kratkom periodu izmijenilo gotovo pola mjetana sela. Nadoli su drugi:
2) I. Gavran, Ljetopis kreevskog samostana, Veselin Maslea, Sarajevo 1984., str. 268. 3) J. Jeleni, Monumenta..., str. 213. 4) L. Djakovi, Prilozi za demografsku i onomastiku grau Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1979., str. 436.
10
Bariii, Turunii, olakovii, Brinii, Trinevii, Mlinarevii... Od ovih pridolih jedino su se do novijeg vremena zadrali Bariii u Rakovcu. Stanovnitvo Petrievca posebno je bilo izloeno stradanjima i migracijama tijekom ratova (Veliki beki, Banjaluki, Dubiki rat), te u vremenima razraunavanja Porte s muslimanskom aristokracijom u Bosni, tj. za pokreta Husein-kapetana Gradaevia i Omer-pae Latasa. Dakako, i zaraze su inile svoje. Neto mirnije bilo je posljednjih dvadeset pet godina turskog gospodstva u Bosni.
Brojno stanje
Tijekom prolosti u Petrievcu bilo je slijedee stanje glede populacije:
1737. godine 1742. godine 1768. godine 1813. godine 1864. godine 1877. godine 1885. godine 1892. godine 1935. godine 1960. godine
15 kua 24 kua 27 kua 30 kua 20 kua 23 kua
160 lanova 122 lanova 147 lanova 151 lanova 135 lanova 160 lanova 156 lanova 215 lanova 684 lanova 1066 lanova
Crkveni objekti
Slijedei izvore, na Petrievcu nalazimo upni centar u 18. stoljeu. Smjeten je na padini petrievakog brda, iznad grada, u ondanjem zaselku Paprikovcu, pored samih kua obitelji Glavaa. Pored ovog mjesta, na udaljenosti nekoliko stotina metara sa sjeverne strane u novije vrijeme izgraen je veliki bolniki kompleks. Iako je tu bilo sjedite znaajne banjaluke upe, spomenuti upni centar bio je skroman, to je razumljivo kad se uzmu u obzir ondanje prilike. Teko se tu moe govoriti o kakvim graevinama. upni stan bio je mala drvena kuica a kapelica nita vea od nje, takoer drvene grae. Ovaj centar se odravao do burnih vremena Dubikog rata, od kad se vie ne spominje. Petrievani, nastanjeni na brdu nisu mogli biti bez svetinje u svome mjestu. Zato su u novije vrijeme podigli kapelu, posveenu Uzaau Gospodnjem. Sagradili su je na samoj glavici brda, "na gradu", odakle je tako lijep pogled na Banju Luku, njeno polje i cijelu dolinu Vrbasa u ovome dijelu. Kako je graena za potrebe odravanja poljskih blagoslova, za taj "god" u selu, bila je skromnih dimenzija, minijaturna zidana graevina, koja je temeljito obnovljena 1977. godine. Uz nju je bio veliki drveni kri. Dodue, kapela nije sruena u ratu 1991-1995. godine, ali je demolirana a kri jednostavno prerezan pilom i uklonjen. 11
U nizini ispod brda, u sjevernom dijelu posjeda franjevaca postoji samostansko groblje, u kome se pokopavaju lanovi redovnike zajednice i pokojnici iz pojedinih obitelji Petrievca. Doskoro je to bilo malo seosko groblje. Kako je poslije Drugog svjetskog rata od samostana oduzet znaajan kompleks zemljita na sjevernoj strani, prostor oko groblja nije vie bio samostanski posjed. Kako su vlasti tu zemlju isparcelirale i dale doseljenicima, groblje se nalo meu njihovim kuama. U njemu su obavljane sahrane i molila opijela za Svi Svete. Groblje je bilo bez patrona i ikakvog "goda", jer se sve obavljalo u oblinjoj samostanskoj crkvi. Zato u njemu nije bilo kapele. Tek pred ovaj rat izgraena je kapela, nakon ega su upriliene proslave blagslova polja za dio Petrievca oko crkve i Budaka koji je preostao ovoj upi. Tu poivaju snom blagoga mira uveni franjevci, koji su rodom sa sjeverozapada Bosne: fra Augustin engi, dr. fra Vid Miljanovi, biskup fra Alojzije Mii, fra Petar orkovi, fra Marijan Jakovljevi, fra Jozo Loparevi, fra Boris Ilovaa, dr. fra Berislav Gavranovi, fra Viktor aki, fra Bosiljko Ljevar... U nedavnoj prolosti pridruio im se i fra Stanko Buzuk. Pored ovih skromnih gradnji sakralnih obiljeja, na Petrievcu je najznajajniji samostan franjevaca na lokaciji zvanoj "Dudi". Kao odraz arhitekture a ujedno kao duhovno, upno i redovniko sredite.
Franjevaki samostan Petrievac

Samostan je smjeten na blagoj uzvisini, iznad koje se die petrievako brdo. Kompleks zemljita, kojeg danas ini samostanski posjed pod konac turske vladavine bio je begluk. Vlasnik zemlje bio je beg Jusuf iz obitelji ibia. Kako je od turskih vlasti 1865. godine dobivena dozvola za podizanje samostana u ovom dijelu Bosne, izbor je pao na neku zgodnu lokaciju u blizini Banje Luke. Voen takvim odreenjem fra Stipo Radman kupuje od bega ibia posjed na "Dudiu", na kome je bilo jedno neznato seosko domainstvo, s kuom, hambarom i gospodarskom zgradom. Tu je nikao jedan od uglednih samostana franjevake provincije Bosne Srebrene, koji objedinjuje upe u sjeverozapadnoj Bosni, koje opsluuju franjevci. Podie se u ono vrijeme, kad su u banjalukom kraju postojale samo tri upe: Banja Luka, Rakovac i Ivanjska. Jo nije bilo biskupije, ni crkava u gradu. Trapisti su ve formirali svoj samostan preko Vrbasa u Delibainom Selu a asne sestre milosrdnice, tek pridole otvorile kolu i poele s radom, svojevrsnim njihovoj karizmi. Da se ne bi izlagali opirnom prikazu izgradnje, ruenja i inae dogaanja vezanih uz samostan, ovdje emo kronolokim redom donijeti samo saetak: Prva zgrada budueg samostana na Dudiu podignuta je 1873-1875. godine. Imala je promjere 40 x 14 arina (5). Graena je u tri etae: podrum, prizemlje i sprat. Zdanje je pokriveno crijepom, to je za ono vrijeme predstavljalo
5) Arin je turska mjera. Zidarski arin je 75,8 cm a arijski 88 cm. Ovdje se misli na zidarski.
12
fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA
siguran pokrov u poreenju sa indrom. Istovremeno izgraena je gospodarska zgrada 18x10 arina, uz ve postojeu manju kuu, hambare i ko za kukuruze. Izgradnju je vodio fra Stipo Radman, pod nadzorom fra Anela uria i fra Marka Maria. U gradnji, kao i prilikom kupovine posjeda pomogli su mu svojim vezama i beskamatnim pozajmicama katoliki trgovci: Anto Brozovi, Ivo Martinovi-Abadija, Pile Pilipovi, Ivo Aija, Matija Kneevi i Franjo Grgi. No, ovo jo nije samostan. To e tek kasnije postati. U novogradnji se 1875. godine smjestila rezidencija franjevaca sjeverozapadne Bosne, koja je do tada bila u Ivanjskoj. Dana 14. kolovoza 1878. godine, tijekom borbi pod topovskom vatrom spaljena je spomenuta zgrada rezidencije franjevaca. Godine 1880-1882. ista zgrada je obnovljena i dovedena u prvobitno stanje iz 1878. godine. Radovi su izvedeni pod vodstvom tadanjeg predsjednika rezidencije fra Marka Maria. Do useljenja 1882. godine franjevci su bili do proljea 1879. godine (oko sedam mjeseci) u ljetnikovcu bega Dinia u Kumsalama a nakon toga u upnoj kui u Banjoj Luci. - Godine 1884-1885. dr. fra Vid Miljanovi zida crkvu pored same zgrade rezidencije. Ujedno je podigao i drugo krilo zgrade. Dana 18. listopada 1885. godine rezidencija je uzdignuta u rang samostana. Od tada s punim pravom moemo govoriti o samostanu na Petrievcu. Dotadanji predsjednik rezidencije, dr. fra Vid Miljanovi postaje prvi gvardijan petrievakog samostana, koji je stavljen pod zatitu Presv. Trojstva. Kako sanacija 1880-1882. godine nije bila solidna, moralo se opet raditi na zgradi samostana. Gvardijan fra Ambrozije Radmanovi rui gotovo do zemlje dotrajalo zdanje i na istim temeljima podie novi samostan. Godine 1893. gvardijan fra Alojzije Mii gradi zvonik crkve, ime se upotpunjuje samostanski kompleks. Godine 1928. gvardijan fra Petar orkovi, rodom iz imia rui postojei samostan, i gradi novi. Pokriva ga i u jesen iste godine useljava. Ovo je posve novo zdanje, na novim temeljima. Djeluje impozantno, kao neki dvorac. Godine 1929-1931. isti gvardijan rui staru i gradi novu crkvu s dva zvonika. I crkva i samostan graeni su u istom stilu. Ovim se zaokruuje trolist banjalukih samostana (uz sestarski "Nazaret" i trapiski "Marija Zvijezda"), ponos katolikog naroda i cijelog banjalukog kraja. Godine 1969. snaan zemljotres poruio je crkvu a samostan toliko rastresao i otetio, da vie nije bio za stanovanje. Godine 1973-1975. raeno je na podizanju crkve i samostana. Crkva je sagraena na istome mjestu, u modernom stilu. Rastreeni samostan je sruen do temelja i na tim postojeim temeljima izgraeno je novo zdanje za samostansku zajednicu. Izgradnju novog Petrievca vodili su gvardijani fra Rafael Lipovac i fra Franjo Josipovi. Nova crkva za zatitnika dobiva sv. Antuna Padovanskog a samostan i dalje ostaje pod zatitom Presv. Trojstva. 13
U doba najveih tenzija i turbulentnosti, uzrokovanim zbivanjima na frontovima, dana 7. svibnja 1995. godine, neto prije etiri sata ujutro ruilake ruke su uinile veliko zlo na Dudiu. U strahovitoj eksploziji betonsko zdanje crkve odletjelo je u zrak a samostan je zapaljen. Dok su palikue i ruitelji obavljali svoj "junaki" posao, izgubio je ivot najstariji lan zajednice fra Alojzije Atlija. Zahvaljujui izdanoj pomoi Caritasa talijanske biskupije Trento i drugih donatora, pod vodstvom gvardijana fra Duje Ljevara obnovljen je samostan 1997. godine. Naredne godine, pod vodstvom novog gvardijana fra Tomislava Juria, uz adekvatnu pomo Caritasa podie se kapela i gospodarska zgrada. Jo preostaje podii crkvu, da bi Petrievac bio potpun i u novom izdanju. Petrievaki samostan je katoliko sredite, koje postoji 125 godina. Na njemu su se teko odraavala ratna zbivanja i elementarna nepogoda potresa. Poslije svakog ruenja ili oteenja nanovo se podizao samostan s crkvom. Iz ruevina, praha i pepela uvijek su ga nanovo podizale ruke onih koji imaju ustrajnosti, vjere i pouzdanja. Podizale su samostan i zavjetno svetite sv. Ante. Podiui se uvijek kao feniks iz nitavila simbolizira nesalomljivost kranskog i franjevakog duha.
Novija previranja u Petrievcu

U turskom periodu petrievako selo je bilo uglavnom u brdu. Ispod njegove glavice od strane centra grada i Budaka. Dakle, u gornjem dijelu Majevike ulice i oko regionalnog medicinskog centra. Tek koja kua bila je u nizini. Kao ono domainstvo na Dudiu 1865. godine, kad je od bega ibia kupljen posjed. Domainstvo se sastojalo od obine seoske kue, hambara i pojate na podrumu. Moglo je biti nekoliko takvih domainstava na potezu: samostansko groblje, Dudi, Vrelo, te padina iznad tranzitnog puta. Dolaskom Austrije Petrievani su se poeli osjeati sigurnim u nizinama ispod brda. Postupno su silazili u nie predjele brda, prema gradu i petrievakoj crkvi. To je jo uvijek katoliko selo, u kome se lijepo i mimo ivjelo. Blizina grada, dobra zemlja i mogunost zapoljavanja podizali su blagostanje i standard ivota. Tada u Petrievcu imati imanje s mnogo zemlje znailo je biti imuan ovjek, "gazda". Ovo razdoblje mirnog i situiranog ivota u selu potrajalo je do poetka Drugog svjetskog rata. U poratnom vremenu stanje se mijenja. U ravnije dijelove Petrievca doseljavaju katolici iz udaljenih sela. U prvom redu Motiani. Ivatani i Dragoajci. Pored starosjedilaca oni su pridolice, koje se brzo uklapaju u petriavaku populaciju. Selo mijenja fizionomiju i postupno poprima gradske obrise. Ljudi prihvaaju gradski nain ivota, koji nagovjetava skoro ukljuivanje u gradsko podruje, to se dogodilo 1967. godine, kad je vei dio Petrievca pribrojen gradu Banjoj Luci. Korjenite promjene u Petrievcu nastaju poslije razornog potresa 1969. godine. Tada je mjesto zahvaeno zakonima urbanizacije 14
i nacionalizacije, to je sudbina svih prigradskih mjesta na koje se grad iri. Takvim zakonima od mjetana oduzima se zemlja, da bi se dalje rasparavala i kao "placevi" prodavala novim doseljenicima, koji dolaze iz Meline, Manjae i inae manjih mjesta zapadne Bosne. Ovim Petriaevac gubi svoj dotadanji ritam ivota. Izmijenila se konfesionalna i nacionalna slika mjesta. Promjene su oite i u domenu kulture, jer u Petrievac - ve urbanu zonu Banje Luke - dolaze doseljenici iz ruralnih sredina i manjih mjesta zapadne Bosne, gdje je kulturni nivo mnogo nii. Dakako, ovo deplasirajue djeluje u naprednijoj sredini Petrievca. Na ovaj nain Petrievac je preplavio novi talas doseljenika, koji su se u njemu smjestili a mnogo domicilnog, katolikog stanovnitva jako je oteeno. Naime, mjetani su morali predati zemlju po diktiranoj cijeni, radi ega su dobili nedovoljnu novanu nadoknadu, to ih je vodilo osiromaenju. Posljednji rat kobno se odrazio na Petrievac. Velika veina Petrievanakatolika morala je napustiti svoje rodno mjesto i potraiti neko rjeenje u izbjeglitvu. Tek manji dio ostao je u svom Petrievcu, okupljajui se kod poruene crkve na Dudiu. Jedino tu se vidi da ih jo ima.
Miki
Bio je redovnik, franjevac, asni brat, bez sveenikog reda. Pravo mu je ime Miroslav (Petar) Kuljanac. Potjee od roditelja Ilije i Ane iz argovca, gdje je roen 29. lipnja 1920. godine. Opredijelio se za franjevaki red. Stupio je u novicijat 14. srpnja 1942. godine a sveane zavjete primio je 4. lipnja 1952. godine. Sluio je gotovo po svim samostanima provincije Bosne Srebrene, ponajvie na Petrievcu. Kao pojava djeluje posve franjevaki. Nieg je rasta, uspravan, bezazlenog pogleda, stalno u pokretu. U crkvi uvijek je posluivao kod oltara. Tako i kod stola pri blagovanju. Posebno je bio usluan starijim lanovima samostanske zajednice, fra Viktoru akiu i fra Bosiljku Ljevaru. Odlazio bi u kupovinu, na potu. Ukratko, sve to mu se povjeri, izvrava bez pogovora. Slika je i prilika akona, u punom znaenju rijei. Njegov ivot je neprekidno sluenje, ne samo kod stola i oltara. U svakoj prilici fra Miroslav je bio na usluzi. To je radio tako rutinirano, da su se njegovi poznanici udili, kako sve to stigne i kako se nikad nikome ne potui. Kad bi ga netko upitao da li mu je teko, kratko bi mu odgovorio: "Radim koliko mogu". Bila sv. Misa s narodom ili bez njega, s ministrantima ili bez njih, na Miroslav je kod oltara. Za vrijeme propovijedi vidjeli bi ga gdje sjedi zatvorenih oiju... ovjek bi rekao da je zaspao od umora. No, im se propovijed zavri, on je na nogama, spreman posluiti. Koristei vrijeme godinjeg odmora skoknuo bi dva-tri dana u Dalmaciju a onda u par dana obiao sve franjevake samostane u Bosni. Ostatak vremena proveo bi posjeujui rodbinu. Zauujue je kako na Miki sve to obade u kratkom roku, sluei se uglavnom autobusom. Nakon takvog 15
odmora vrati se u samostan i tiho, jedva zamjetno nastavi s radom koji nije mali, ali se i te kako osjeti, kad ga nema u samostanu. Umro je od raka u zagrebakoj bolnici 24. rujna 1993. godine. Njegovom smru samostantska zajednica je izgubila svog asnog brata. Cijeli ivot proveo je sluei oko oltara. Nadamo se da je tako blizu nebeskom tronu, gdje i Njemu vjerno slui. Uostalom, tamo i dolaze oni, koji znaju sluiti. Bogu i blinjemu.
Lukica
U Petrievcu, odmah iznad posjeda franjevaca ivio je Luka Mari, sin pok. Ilije, od milja zvani Lukica. Rodom je iz gornjih Motika. Imao je govornu manu, radi koje nije mogao pravilno izgovarati pojedine suglasnike, pogotovo one s kvaicom. Poslije Drugog svjetskog rata sagradio je kuu u Petrievcu. Tu je lijepo ivio, brinui se za obitelj i kolujui djecu. Obino bi dolazio na ranu Misu u crkvi franjevaca, to mu je u susjedstvu. Bio je stari znanac fra Viktora akia i fra Bosiljka Ljevara. Kao seoski trgovac kupovao je telad i njihovo meso prodavao u gradu. Koliko je na taj nain "potamanio" teladi, ni on sam ne zna. Istovremeno bio je u radnom odnosu. Kao zidar u livnici "Jelingrad" obzidivao je konvektor, loite pei u procesu lijevanja eljeza. S ponosom je govorio kako je on odravao konvektor, ali nikako nije mogao ulomiti jezik, pa mu uvijek u izgovoru ispadne, kako je od "drao kongres". Kad je nadola nova tehnologija s vatrostalnim materijalima, on - obini zidar - zato vie nije potreban, pa su ga poslali u mirovinu. Tako, s vie vremena, nastavio je s kupovinom teladi, zagotovljavanjem i prodajom njihovog mesa. Bio je vrijedan domain, dosta snalaljiv. Poslovi su mu ili od ruke, samo je bio nezgodna jezika. Mnogo je priao i simpatino ga je bilo sluati, ali kad bi se naljutio ili malo vie popio, nije ba ugodno uti njegove tee izraze. Gvardijan fra Franjo Josipovi povremeno bi ga pozivao da opskrbi kuu s mesom, ali s velikim oprezom. Obiavao bi rei: "S Lukicom se mora paljivo. Inae, on odmah okrene galamiti". Kao zanimljiva linost, koja je iskakala iz okvira uobiajenog ponaanja, uvijek je bio u centru panje. Njegovi doivljaji i pojedini postupci toliko su interesantni, da se o njemu priaju razne zgode i dogodovtine, protkane humorom, obratima i iznenaenjima. Bio je predmet razgovora ne samo u Petrievcu, nego i po ostalim prigradskim selima. Donosimo jedan od njegovih "bisera", kako bi u naoj predstavi izronio lik koji pobuuje znatielju. Kad su ga u livnici odluili poslati u mirovinu, za njega to je bilo veliko olakenje. Vie nee morati raniti na posao. Onako razdragan, usput mnogo je popio u kavani. Toliko se napio, da nije znao to radi. Vraajui se kui, zvao bi svakog na proslavu odlaska u mirovinu. Tako je susreo mnoge ljude i sve ih je pozvao na veselje. Kad je doao taj dan, mnogo ljudi se iskupilo kod njegove kue a njega nema. On nije bio ni svjestan, to je uinio u pijanom stanju. Dolazei 16
kui ugleda puno dvorite iskupljenog svijeta. udio se, to toliki svijet radi kod njegovog doma. Kad se ispostavilo radi ega su se sabrali, na Lukica se naao u nezgodnom poloaju. No, on je to rijeio na sebi svojstven nain. Naljutio se, poeo galamiti i vrijeati. Jednostavno, dograbio je sjekiru i poeo "uzvanike" razgoniti na dvoritu. Ljudi - videi razgoropaenog ovjeka kako vitla sjekirom - bjeali su glavom bez obzira. Gonei ih, iziao je na put i ispratio prijetnjama, zainjenim nakienim lijenikom. Meu "uzvanicima" bio je i jedan mladi momak, musliman, koji se zabavljao s njegovom keri. On je ostao miran u dvoritu, raunajui da njega nee dirati. Kao, gdje e budueg zeta odgoniti od kue. Ali se prevario. Kad se Lukica vraao iz potjere, videi njega preostalog, sav zadihan i pun srbe, ustremivi se prema njemu sa sjekirom dreknu: "A ta ti ekas mladi muslimanu?" Videi da je vrag odnio alu, mladi preskoi ogradu, pa natisnu bjeei za onima koji su ve izmakli. Lukica je umro tijekom ovog rata a ostao je spomen na njega. Njega, njegove dosjetke, komentare, ljutnje... i inae postupke, koji se ne zaboravljaju.
RAKOVAC
Nitko se posebno nije zanimao za etimologiju naziva ovog sela, vjerojatno pretpostavljajui da je to sama po sebi jasna stvar. Izvodi se od rijei rak, rakovi. Ovu tvrdnju moemo prihvatiti dosta sigurnom i jedinom, jer u rjeici koja protie kroz selo bilo je mnogo rakova. Sad ih nema, jer su istrebljeni oneienjem vode umjetnim gnojivima i upotrebom deterdenata. Samo naselje zauzima manji prostor, uglavnom uz put i rjeicu, poevi od odvojka puta za Paprikovac, pa do poetka Motika. Tijekom prolosti selo je bilo malo. Tek u novije vrijeme poveao se broj kua i mjetana. Ako gledamo prostorno, Rakovac je mnogo vei, jer mu pripadaju istoimene bare, koje su smjetene nie sela i ispod Drakulia veu gotovo do rubova Budaka. Na Rakovakim Barama, u strani do samog Motikog groblja jo od turskih vremena smjeten je vojni poligon sa strelitem. U dalekoj prolosti prostori Rakovca su ukljueni u velike Motike, da bi se u 18. stoljeu pribrojili Petrievcu. Pripadnost ovom drugom mjestu ostavila je dublji trag, to su svjesni Rakovani i u novijem vremenu. Ipak, Rakovac uzet kao zasebna cjelina, selo ili zaselak, mora se tretirati kao jedna posebnost. Uostalom, ovo donekle postaje bespredmetno, jer se Rakovac ubraja u gradsko podruje, pa ini obod Banje Luke na zapadu. Selo s ovim imenom nastalo je u drugoj polovici 18. stoljea. Godine 1795. umro je banjaluki upnik fra Petar osi "in... Domo Parochiali, in Villa Raccovacz" (6). Dakle, ve tada je postojalo selo Rakovac.
6) Matica umrlih upe Ivanjska, godina 1795.
17
Prema crkvenoj raspodjeli, prostori Rakovca u prolosti bili su u sastavu banjaluke upe. U 17. stoljeu nalazimo ih kao jezgru stare upe Motike, da bi od 1708. godine opet pripadali Banjoj Luci. Godine 1860. Rakovac postaje matino selo istoimene kapelanije, kasnije upe, koja se 1876. godine preimenuje u petrievaku, kojoj ovo selo i danas pripada. U upnoj organizaciji Rakovac je imao vidno mjesto. Sjedite stare motike upe bilo je ispod groblja, u vrhu dananjeg sela. Tada su prostori Rakovca inili sredinjicu te stare upe. U nemirnim vremenima Dubikog rata 1788-1791. godine Rakovac postaje sredite banjaluke upe. Izloen opasnostima na Paprikovcu, upnik se preseljava u sigurniji i mirniji Rakovac. Tu su stanovali banjaluki, potom rakovaki upnici do 1875. godine, kad se upnik Rakovca fra Anto Kneevi preselio u sagraenu zgradu budueg samostana na Petrievcu. Ovaj upni centar bio je na begovoj zemlji, kojih 200 metara udaljen od puta, u strani prema Motikom groblju. U posljednje vrijeme to je bio posjed pok. Franje Maria. Tamonji izvor i danas nosi naziv Fratarsko Vrelo. Tu su Rakovani poslije Drugog svjetskog rata podigli svetinju, udubljenu u otroj kosini brda. Meutim, ona vanija svetinja nalazi se pored uprije, na raskru, kojeg ini glavni i put koji vodi Motikom groblju. To je nama dobro poznati Rakovaki Kip. Stanovnitvo Rakovca bilo je podloeno migracijama, kunim i ratnim zbivanjima. Kao u Petrievcu, ne nalazimo stare rodove, koji bi tu bili ukorjenjeni, raunajui due vremenske periode. Time i Rakovac dijeli sudbinu prigradskih mjesta, izloenih svakojakim promjenama. Kad su se poslije velike kuge 18131818. godine pravoslavni naselili u Drakuliu, s onima koji su doli iz kotorvarokog kraja bila je i katolika obitelj Karajica, koja se naselila u Rakovcu. Pojedine obitelji dovodili su mjesni upnici, kao Grgie i Klarie iz majdanskog kraja. ini se da su Martinovii doli iz Motika, spustivi se s Martinovia Brda. Marii su se rairili po selima oko Banje Luke u 19. stoljeu, kad su se nastanili i u Rakovcu. Domazeti jesu stare obitelji, ali ne toliko stare, da bi ili u prolost dalje od polovice 18. stoljea. U ratu 1991-1995. godine gotovo svi Rakovani otili su izbjeglitvo. Preostale su samo dvije obitelji Modria i Maria. Za mnoge Rakovane Rakovac je rodno mjesto, malo mjesto, drago mjesto, ali tako daleko. Istovremeno nezaboravno. Kip, uprija, bare ... Jednostavno, cijelo mjesto nose u srcu. Rakovac je imao slijedee brojno stanje stanovnitva:
1813. godine 1864. 1877. 1885. 1892 16 kua 8 kua 11 kua 96 lanova 61 lanova 52 lanova 51 lanova 68 lanova
Godine 1935. i 1960. Rakovac je pribrojen Petrievcu.

18
U potresu 1969. godine

U jesen 1969. godine mjetani Banje Luke i njene okolice vrijeme su provodili uglavnom van svojih domova. Neprestano podrhtavanje tla ulijevalo je strah od novog razornog potresa. Tako je bilo i u Rakovcu, iji su mjetani provodili noi po improviziranim sklonitima, ne usuujui se ostajati po kuama. Klarii su od akora i dasaka nainili jedno takvo sklonite, u kojem je noivalo vie obitelji. Neto nie, ispod puta takvu nastambu podigli su i Marii. Jedna veer im je ostala u pamenju. Tek to su pozaspali, zaula se vika s oblinjeg brda. Prenu se od sna i prepoznaju glas Stipe Josipovia - Krupnjaca, koji vie od svoje kue: "Ehej! Otvorilo se vrue jezero u Gornjem eheru. Sve e Vas potopiti. Bjeite ovamo na brdo". Svi su prestraeni i zdvojni. Neki bi bjeali, ali ipak prevlada smirenost, s obrazloenjem: "Hajde, to Stipo zna". Opet legnu spavati. Sutradan Stipo sa zapregom prolazi pored njih. Odlazi putem prema gradu. Pitaju ga, to je on galamio, kad sam vidi da nema nita. A on im odgovara: "Ma, imam troja kola neokomanih kukuruza. Htio sam da mi doete pomoi". Da. Imali su nevolje, koje je prouzroio potres. Uz to, jo i fama o banjama u Gornjem eheru, kako e proraditi kao vulkan, kao vrelo jezero sve potopiti. Samo im je jo trebao Krupnjac ii na ivce.
BUDAK
U prolosti Budak je bio selo a sada ini znaajni dio Banje Luke. Nekada tako malo selo, stisnuto uz Vrbas a sada prostrano gradsko podruje, koje od groblja sv. Marka see do Autoservisa kod Kametnjae, od Vrbasa do uzvisina Petrievca, Drakulia i Novakovia. Uokviren Vrbasom i irokom Rijekom pokriva prostranu ravnicu, koju prema nekadanjem Jelia (Banjalukom) Polju zatvaraju Kumsale.
Prolost
Daleka prolost Budaka nije nam poznata. Imamo nagovjetaje da su njegovi prostori bili dobro naseljeni u vremenu postojanja motike upe tijekom 17. stoljea. Provale austrijske vojske 1688. i 1737. godine dovele su do opustoenja budakog prostora. U izvjeima apostolskih vikara u drugoj polovici 18. stoljea, pa i kod biskupa fra Augustina Miletia 1813. godine Budak se ne spominje kao naselje. Njegov spomen u matinim knjigama nalazimo tek poslije haranja velike kuge 1813-1818. godine. Vjerovatno je i do tada postojala koja kua izmeu Vrbasa i dananjeg Predgraa. Tek sredinom 19. stoljea u ematizmima spominje se selo s ovim imenom. Tako je potkraj turskog vremena 19
bila jasna slika na budakom prostoru. Stari Budak, kao malo selo svio se uz obalu rijeke, podalje od puta koji ravnicom vodi od Banje Luke Gradici. Ispod sela, nasuprod samostanu oo. trapista bila je turska vojarna. Na samoj obali Vrbasa bio je poneki mlin. Gradika cesta sjekla je ravnicu podalje od Vrbasa. Od nje se s Malte odvajao odvojak za trapiste i Slatinu. Iao je ispod dananje pijace, zaobilazio livnicu i okomito se sputao na rijeku. Na prostranoj ravnici strio je neki ardak i han lijepe Vide uz samu cestu. Sve ostalo bila je pusta poljana s dobrim panjacima, mjestimice obrasla grmljem i iprajem. Dio uz iroku Rijeku pri Drakuliu bio je pun graba jer se tu vadio pijesak. Takva ravnica sluila je za ispau i povremeno logorovanje i vjebanje vojske, ije je trokutne atore gledao francuski novinar Charle Yriarte 1875. godine. Inae, gotovo cijeli taj tepih zelene ravnice bio je begluk pojedinih banjalukih begova. Prostori dananje pijace, kolodvora na Predgrau, posjeda poljoprivredne kole, pa sve do Dervia bili su posjedi tadanje banjaluke aristokracije. Tijekom austrijskog perioda u Budaku se dogaaju krupne promjene. Oci trapisti ire svoje posjede na budakoj strani Vrbasa. Radi starog Budaka u eginom Putu nisu irili svoj posjed uzvodno, nego nizvodno i odmah nasuprot samostana. Kupuju veliki kompleks zemljita izmeu Vrbasa i pruge. Isto to ine i kod dananjeg "Stoara" i na Plavnicama. Jo uvijek se u krugu "Stoara" moe vidjeti gospodarska zgrada starije izrade. To je tala, koju su sagradili trapisti u kojoj su drali konje. Istovremeno se od Zaluana povlai pruga blie gradu. Dolazei preko Dervia, sijee Budak cijelom njegovom duinom. Na negdanjoj begovoj poljani izmeu Kumsala, starog Budaka pri rijeci i dananje pijace izgraena je eljeznika postaja Predgrae. Sa svim prateim objektima i stambenim dijelom predstavlja novost, zasebnu cjelinu, koja se ne uklapa u budaki ambijent. U Budak dolaze asne sestre Klanjateljice 1879. godine. Nastanjivaju se u dijelu Budaka s lijeve strane gradike ceste, na mjestu zvanom "Pijesak". Prvo obitavalite bilo im je adaptirani turski ardak. Tu je bio evidentan spoj bosanske realnosti: na ostatku prolosti stvara se novi ivot. asne sestre, zaputena ravnica i ardak, uz koji je na brzu ruku dograena kapela. Otvaranjem sirotita, kole, gradnjom lijepog samostana i ureenjem posjeda stvara se nama dobro poznati i lijepi "Nazaret". Stari Budak se proiruje, te od Vrbasa vee s gradikom cestom. Pored eginog formira se i Pavlovia Put. Tako se Budak stere od obale Vrbasa, pored Pred graa popunjavajui prostor do "Nazareta". Nastojanjem oo. trapista, , sestara i mjetana budaka se ravnica od zaputenih urija pretvara u lijepo kultivirano polje sa znaajnim prigradskim selom. U ono vrijeme ivjeti u Budaku, u blizini eljeznikog kolodvora, grada i trapista, uz Vrbas i prometnice, na plodnoj i ravnoj zemlji obeavalo je lijepu budunost i blagostanje. Impresivna je bila slika Budaka u vremenu kraljevine Jugoslavije. Velebni i lijepi samostan . sestara izgledao je kao kruna na ureenom i prostranom posjedu. itorodni kompleksi zemljita oo. trapista prostirali su se na budakoj 20
strani uz Vrbas, te na Plavnicama ispod Novakovia. eljeznika postaja Predgrae predstavljala je spoj Banje Luke sa svijetom. Poljoprivredna kola, zajedno sa svojim domainskim odjelom predstavlja jednu posebnost mjesta. Ba kao i kapela sv. Jurja. Naselje Budak neprestano se poveava. Niu individualna gospodarstva nizvodno, sve do Dervia. Na obali Vrbasa je niz vodenica, meu kojima je i ona oo. franjevaca, koju su 1919. godine prodali Franji Komarici. Zahvaljujui oo. trapistima i uticaju grada, Budaani uivaju blagodati svoga vremena i prostora. Od trapiske elektane Budakom se povlae elektrini vodovi. Osvjetljava se poljoprivredna kola s pojedinim domainstvima. Samostan . sestara "Nazaret" osvijetljen je 25. veljae 1930. godine. Pet godina kasnije od poljoprivrede kole povlai se elektrina linija do Dudia, da bi se rasvijetlio samostan oo. franjevaca U Drugom svjetskom ratu Budaani su dijelili potekoe koje su snale stanovnike banjalukog kraja. U tim ratnim dogaanjima posebnu ulogu imao je samostan . sestara "Nazaret". Tijekom saveznikih bombardiranja 1944. godine ovaj samostan bio je pribjeite za mnoge, koji su morali uklanjati iz svojih kua:
- U samostan sestara sklanjali su se oo. trapisti. Njih do trideset nalazilo je ondje utoite, ime im je uzvraeno gostoprimstvo i pomo, koju su u poetku pruali sestrama. - Vojna bolnica iz Banje Luke, koja je zauzimala ponajvie prostora u samostanu. - Banjaluki upnik dr. Nikola Bilogrivi, sa svojom imovinom. - Nekoliko sestara milosrdnica iz grada. - Neto imovine banjalukog biskupa fra Joze Garia. - Zalihe cigareta tvornice duvana. - Vojna glazba, nemajui mjesta, smjestila se u hladnjaku sirotita.
Dotle je jedan dio sestara bio rasporeen po domovima katolika u argovakim Golubiima. Poslije Drugog svjetskog rata u Budaku nastaju korjenite promjene. Mjetani, pogoeni ratom i njegovim posljedicama snalazili su se kako su umjeli i znali, to nije moglo biti bez potekoa. asnim sestrama oduzet je 1949. godine samostan "Nazaret" s itavim posjedom. Samostanski kompleks je pretvoren u veliku vojarnu, koju umjesto dotadanjeg imena "Nazaret" prozvae "Kozarom". Oduzeti su i posjedi oo. trapista. Na posjedu koji je pripadao poljoprivrednoj koli, u kutu to ga zatvaraju gradika cesta i cesta koja vodi za trapiste otvorena je stona pijaca. Grad se iri niz budaku ravnicu. "Jelingrad" se proiruje i gradi nova postrojenja na budakoj strani, nasuprot samostanu oo. trapista. Poslije potresa 1969. godine u Budaku se gradi mnotvo baraka, u kojim su smjeteni graani, koji su ostali bez stanova, te doseljenici iz blie i dalje okolice Banja Luke. Tri godine poslije potresa . sestre grade "Novi Nazaret" a naredne godine osniva se upa "Marija Zvijezda", kojoj pripade dio Budaka izmeu eljeznike pruge i Vrbasa. Inae, kroz povijest Budak je dugo pripadao gradskoj upi. U 17. stoljeu potpadao je pod upu Motike, da bi poetkom 18. stoljea bio opet vraen Banjoj Luci, kojoj pripada do uspostave austrijske vlasti u Bosni. Godine 1885. Budak nalazimo u sastavu petrievake upe, kojoj pripada narednih stotinjak godina. 21
Naime, godine 1983. osniva se budaka upa, koja pokriva najvei dio Budaka, osim dijela preko pruge, koji je trapiski i perievakog dijela izmeu starog "Nazareta" i gradike ceste.
Stanovnitvo
Susjedne Kumsale su bile izrazito muslimansko selo. To se ne moe rei za Budak ni u prvom periodu turske vlasti u Bosni, kad se sustavnije provodila islamizacija. Na podruju Budaka nalazio se poneki ardak, koji je svjedoio o nazonosti izvrne turske vlasti. Meutim, mjesno stanovnitvo bilo je katoliko. Pogotovo u vremenu postojanja stare motike upe u 17. stoljeu, kad su ovi prostori bili prilino naseljem. Poslije ratnih stradanja u Bekom i Banjalukom ratu prostori Budaka su opustjeli, da bi se malo selo formiralo u prvoj polovici 19. stoljea. Stanovnici ovog starog Budaka bili su katolici. Takvo stanje odraavalo se sve do ezdesetih godina 20. stoljea, kad se urbanizacijom i naseljavanjem stvara multikonfesionalna i multinacionalna sredina, karakteristina za veinu bosanskih mjesta. Tko su bili stanovnici budakih prostora u dalekoj prolosti? To moemo samo pretpostavljati. Kako je mjesto Budak novijeg datuma, ne moemo pratiti pojedine rodove u daljoj prolosti. U ravnici pod gradom, u nemirnim turskim vremenima nisu se mogli odrati, pa se Budak stvarao naseljavanjem iz bliih mjesta. U 17. stojeu spominju se Milanovii kao stanovnici na budakim prostorima, ali to je stvar nepouzdane narodne predaje. Moemo rei da najstariji segment u Budaku danas predstavljaju Lipovci. Meutim, ni za tu tvrdnju nemamo uvjerljivih dokaza. Mogue da su se tu udomili koncem 18. stoljea. Do tada ih nalazimo na Petrievcu i u Mairu. Kasnije dolaze obitelji ego i Pavlovii, koji se grupiraju u svojim putovima. Nadoli Topii su se smjestili nie prema Derviima, tamo gdje je u tursko doba bilo vojno logorite. U austrijskom periodu imamo jasniju sliku budake populacije. U naselju nalazimo petnaest "numera", od kojih je etrnaest bilo katolikih a samo jedna pravoslavna. Za kraljevine Jugoslavije broj domainstava se poveava. Uz neto starije Lipovce, ege, Pavlovie i Topie nalazimo i slijedee: Maruie, Jotie, Lopare, Jajevie, Zoraje, Klindie, Pajie, Nanute, Psutke, Ljepotie, Valentie, poljare... Topii su bili krajnji prema Derviima a poljari prema gradu. Ta kua poljara bila je kod benzinske crpke, nadomak pijace. Kod kapele sv. Jurja bila je kua Zdravana Valentia, doseljenika iz Ivanjske. Njegov brat Kruno, uveni zagrebaki glumac takoer je roeni Budaanin. Lazo Deli je ivio u gradu, ali je u Budaku imao imanje s kuom, koju je obiljeavala granata lipa. U novije vrijeme Budak vidimo kao kvart grada Banje Luke, s mjeovitim nacionalnim i vjerskim sastavom stanovnitva. Katolici imaju vlastitu upnu organizaciju, koja im mnogo znai u ouvanju svog identiteta. U takvom uvanju duha katolicizma Budaanima mnogo doprinose biskupijski centar, te samostani 22
. sestara "Nazaret" i oo. trapista "Marija Zvijezda". Uz njih i franjevaki Presv. Trojstva. Budak je pretrpio velike promjene u ratu 1991-1995. godine. Iako je veina katolika morala napustiti rodno mjesto, upa se odrava i okuplja preostale katolike u kapeli samostana . sestara. Takav nam Budak ostaje prepoznatljiv po onome, po emu ga kroz prolost prepoznajemo. Po katolicima, koji u njemu predstavljaju populaciju. Statistiki podaci o stanovnitvu: 1864. godine 1877. 1885. 1892. 1935. 1960. 6 kua 11 kua 50 lanova 72 lanova 149 lanova 195 lanova 924 lanova 1180 lanova
asna sestra Andreja Blaevi

Sestra Andreja pripadala je drubi sestara Klanjateljica. Krsno ime bilo joj je Rua. Roena je u Stranjanima 13. travnja 1904. godine, od roditelja Pave Blaevia i Mande r. Tubi. Privuena primjerom svoje starije sestre Blake odluuje se slijediti duhovni poziv. Kao zrela djevojka dolazi u samostan . sestara 1928. godine. Prve zavjete polae dvije godine kasnije a doivotne 1935. godine, kao sestra Andreja. Gotovo cijeli redovniki ivot provela je u Budaku, ponajvie radei u bati. Nadolo je vrijeme Drugog svjetskog rata, s mnogo potekoa i opasnosti. U poratnom vremenu nadolaze jo vee potekoe. Godine 1949. ateistike vlasti oduzimaju od sestara samostan "Nazaret" s cjelokupnim posjedom. Meu posljednjim sestrama samostan naputa i sestra Andreja na Silvestrovo, 31. prosinca iste godine. Poslije ovakvog izgona slijedilo je vrijeme iskuenja, snalaenja i preivljavanja. Sestra Andreja je dvije godine provela kod gospoe Paji, da bi 1951-1955. godine bila u zajednici sestara u kui Franje Nanuta. Od 1955. godine boravi u novom obitavalitu . sestara, u kui, otkupljenoj od Marka Topia. Premjetena je u Topolu 1973., da bi se naredne godine vratila u Budak. Kao starica i bolesnica odlazi u kuu odmora u Bos. Aleksandrovcu 1983. godine, odakle je pola na vjeno klanjanje Bogu 28. srpnja 1992. godine, u 89. godini ivota. Sahranjena je u grobnici . sestara na groblju sv. Marka u Banjoj Luci 30. srpnja 1992. godine. Iako je jednolina odora . sestara, osobnost sestre Andreje je prepoznatljiva. Bilo je to vrlo jednostavno, skromno i marljivo stvorenje, osoba molitve i duboke vjere, koja ju je odravala u onim tekim ratnim i poratnim vremenima. S predanjem je radila svoj posao u vrtu, pa je s radou i ponosom svakodnevno stavljala na stol pred sestre plodove svog rada, koje je ona sa zajednicom doivljavala kao Boje uzdarje i blagoslov. Pod starije dane, kad je uvelike osjeala slabost i
2 23
reumatinost, pomagala je u zajednici sestara koliko je mogla, uvijek s molitvom, pozdanjem i predanjem Bogu. Na samrti je sluala pucnjavu iz vatrenog oruja, koje je bilo usmjereno prema samostanu. U takvim trenucima tjeila je sestre rijeima: "Bit e bolje!" eljela je dobro svojoj zajednici i onda, kad je prelazila u pokoj, kojeg vie nitko ne moe naruiti. Osobno sam se susretao sa sestrom Andrejom kao staricom u Budaku i Bos. Aleksandrovcu. U tim prigodama susreu osobu punu panje prema svakom blinjem. Prilikom jednog takvog posjeta Bos. Aleksandrovcu uzela mi je ruku govorei: "Ja se mnogo molim za sveenike...". Dugo sam razmiljao o tim njenim rijeima i starakim rukama, pa zakljuio: "Taj osjeaj, ta panja i toplina! To su ruke majke". Kae da je mnogo molila za sveenike. Znam da se nije samo molila, nego i radila, upuivala oltaru Gospodnjem. Zajednikim nastojanjem sa sestrom Blakom dijete od brata Ivana odlazi u djeako sjemenite u Visokom, pa tako - i njezinim zaslugama - sada imamo dra fra Velimira Blaevia.
Veliki crveni jezik

U nekdanjem "Nazaretu" bila je kola . sestara, u kojoj je stjecalo znanje mnogo djece iz prigradskih sela. U tolikom mnotvu sa sela bilo je djece, koja su se malo grublje izraavala. Koje bi dijete bilo pogana jezika, neto runo kazalo ili psovalo, dobivalo bi veliki crveni jezik, da ga nosi cijeli dan. Naime, jezik je posebno nainjen od crvenog platna. "Lajavcu" bi se podvezao, pa bi ga nosio poput neke velike kravate. Razmiljajui o ovakvom stegovnom postupku, zabrinuto gledamo na lijenik dananjeg ovjeka. Kad bi ovo bio opi parametar, mogue da bi se iznenadili i doli do porazne konstatacije: "Boe moj! Koliko bi danas ljudi, umjesto kravate nosilo veliki crveni jezik?"
Bog platio!
U Budaku je obitavao Ivica Batkovi Andrijin, doseljenik iz Orlovca. Vodio je pogrebno drutvo sv. Marka, radio spomenike, ukrasne vaze... Mnogo toga je radio i asnim sestrama, redovito bez ikakve naknade. Od strane sestara uvijek se ula zahvala: "Bog Ti platio!" Jednom je tako obavio neki posao kod sestara. Poaen kavom i rakijom oprata se, odlazi kui a asna sestra izusti uobiajeno: "Bog Ti platio!" Dosadi Ivici takva "preporuka", pa e asnoj: "E, ne moe ni Bog uvijek plaati. Dete, sada platite Vi!" Razmiljam o tome, pa dolazim do zakljuka: "Bolje bi bilo da je asna sestra izostavila rakiju".
24
Joskan
Ovo je pripovijest, koju je napisao fra Franjo Lipovac o smrti mlinara Jose Lipovca iz Budaka. Donosim je u cjelosti: Suton je. Vrbas se probija krajem. Muklo umi. Naglo prolazi kroz stjenoviti predio. Valovi ume razbijajui se od tvrde klisure. Voda se zapjenila. Dolazi i prolazi. Jo koja ptica lepra zrakom. Laki vjetar popuhuje. Tiho je u sutonu ljetne veeri, sve je u skladnom redu. U daljini rjenog talasanja zapaa se amac. Teko ide naprijed. Bori se s brzim valovima rijeke. Nitko se ne vidi na njemu. Ali, za nekoliko asaka, eto ga na vidiku. U njemu je seoski mlinar, stari Joskan. Bio je na ribarenju, pa se vraa umoran i mokar. U torbici nosi nekoliko ribica. Starac je s tim zadovoljan. Ipak je neto uznemiren i dre. Trese mu se starako tijelo, kako i ne bi. Mokar je do koe, vjetar propuhuje, a ovjek star i iznemogao. amac se primie kraju i zamalo ve ga stari mlinar vee za brijest. Izvadio je mreu, torbicu i nesigurnim korakom poao prema mlinu. Nije mu daleko. Eno, tamo gore na obali, medu zelenim vrbljem. Sunce je upravo zalazilo kad se je starac vraao. Cijela je okolina odsjevala u rumenim bojama. Joskan je u a o u mlin. Pod rukom je nosio suhoga granja, to ga je usput skupio. Uskoro naloi vatru u maloj pei, sjedne na klupu i grijao se. Vatra se razgorila, pucketalo je suho granje, a starac se zamislio. Nije ni veerao, samo je ispuio lulu duhana i otiao lei. Ne moe spavati. Prehladio se u ribolovu, mui ga kaalj i glavobolja. Jutro je. Tanka maglica zastire obzorje, a tek prodire koja suneva zraka. Sva priroda jo spava. Dole se uje buka Vrbasa. A Joskan? On se pati. Sve bi on sada dao, samo da mu je ustati, uzeti amac pa na rijeku. He, sada je istom na njega djelovala huka Vrbasa. Dolaze susjedi da ga tjee. Ali on samo neto misli. elio bi se na rubu amca kraj rijeke odmarati, loviti ribu, mljeti i ivotariti. Sunce je visoko odskoilo. Joskana uhvatila groznica, mui ga i trese bez prestanka. Cijeli dan nije nita jeo, samo bi katkada putao guste kovrtljaje dima. Tako do na veer. Smrklo se... Tamo, malo dalje u selu, ula se buka i amor. U mlinu starog Joskana svjetluca blijedo svjetlo zapreene lampe, to visi u uglu. Vani je naglo zazvidao vjetar i lampa se utrnula, a kroz to vrijeme ugasio se i jedan ivot: Joskan je umro. Sutradan doli su susjedi i pokopali starca na seoskom groblju. I tamo u sjeni lipa s mirom poivao je stari mlinar...(7).
7) F Lipovac, Cvijet, izdaju franj. seminarci, Visoko, god. XXIII, br.1.,15. prosinca 1941., str.25-26
25
DELIBAINO SELO
Kad danas spomenemo trapiste, mislimo na njihov samostan, posjed i mjesto u kojem su se nastanili u blizini Banje Luke. Doavi u banjaluki kraj, naselili su se u Delibainom Selu. Ono se nalazi na desnoj obali Vrbasa, nizvodno od grada. Djelom je uz obalu rijeke, dijelom na rubovima bujne ume. Dakako, ovo selo postupno ulazi u gradsku regiju Banje Luke. Inae je pripadalo gradskoj upi, sve do prvih godina austrijske vlasti, kad je s ostalim selima na toj strani Vrbasa dodijeljeno upi Petrievac. Godine 1973. osniva se upa "Marija Zvijezda", iji centar ini trapistiki samostan u Delibainom Selu.
Prolost
Mjesto pod ovim imenom nastalo je u prvom periodu turske vladavine. Njegovi mjetani preteno su bili muslimani, to nam sugerira sam naziv mjesta. To je posve razumljivo za period islamizacije u Bosni. Selo je bilo malo, ali znaajno. Locirano uz prelaz preko Vrbasa, na putu koji vodi od Banje Luke Slatini ini strateki vano mjesto. Meutim, pojavom austrijske vojske u banjalukom kraju 1688. i 1737. godine muslimani se osjeaju ugroenim, pa se povlae u grad a u mjestu ostaje samo neto katolika. Naravno, ne zaboravlja se ime mjesta, koje se i dalje naziva Delibaino Selo. U drugom dijelu turskog perioda spominje se ovo selo kao malo mjesto, s nekoliko katolikih kua. Nije moglo imati kakve perspektive zbog nesigurnosti, koja je tada - stjecajem okolnosti - vladala u spomenutom mjestu. Naime, turski zulum i periodino pojavljivanje kunih bolesti predstavljali su permanentnu prijetnju, koja je vodila zatiranju naeg naroda. Ali u Delibainom Selu moralo se raunati s jo jednim faktorom, koji je unosio nemir i nesigurnost, a to je nazonost hajduka. Razni pustolovi, komite, drumski razbojnici, odmetnici i svakojake bande nalazili su uporite i sigurno sklonite u umi, ispod koje im se kao brana isprijeila rijeka. Dobro zaklonjeni zavjesom ume a tako blizu grada i puteva, presretali bi prolaznike, otimali i pljakali imovinu. Na breuljku, s kojim nastaje umoviti predio nalazi se seosko groblje. Malo kao i selo. Tek se u posljednje vrijeme povealo. Njegovo postojanje see u dalju prolost, to potvruju zapisi matinih knjiga. Izmeu ostalog, obino se biljei da je pokojnik pokopan u groblju u Delibainom Selu (8). U vremenu dolaska trapista u groblju je bila skromna drvena kapela, posveena sv. Ivanu Krstitelju. S vremenom ta kapela i groblje pretvaraju se u znaajno svetite sv. Ive, koje zauzima vidno mjesto u duhovnom ivotu katolika banjalukog kraja.
8) "Sep. in Coem. Dellibassino Sello nuncupato", MK. upe Ivanjska, godina 1811., br. 178.
26
Inae, cijeli banjaluki kraj moe se diiti lijepim brojem duhovnih zvanja, sveenika, redovnika i redovnica. Upravo Delibaino Selo prodiralo je jedno takvo zvanje, kojim se ponosi Katolika Crkva u Bosni. Naime, iznad groblja sv. Ive, u domu koji se nalazi u bujnoj i lijepoj prirodi rodio se sadanji kardinal Vinko Pulji, nadbiskup Vrhbosanske metropolije. U Delibaino Selo doli su oo. trapisti. Po njima nerijetko mjesto nazivamo Trapistima. Meutim, pravi, slubeni naziv je i dalje Delibaino Selo. ak i u novije vrijeme, kad se utapa u gradsku regiju.
Brojno stanje
Delibaino Selo je tijekom prolosti bilo manje mjesto, s malo domainstava, to potvruju statistiki podaci, koje izvori mogu pruiti:

1737. godine
1742. 1768. 1813. 1864. 1877. 1885. 1892.
6 kua 7 kua 11 kua 13 kua 10 kua 11 kua
47 50 89 67 66 47 58 41
lanova lanova lanova lanova lanova lanova lanova lanova
U vremenima iz kojih datiraju ovi podaci, Delibaino Selo je malo selo, bez tendencije veeg rasta. I u novijem vremenu ovo mjesto nema kakvog veeg prirasta. Najveu brojnost svojevrsno donijeli su mu oo. trapisti, kojih je 1910. godine bilo 219 lanova. Pa i u ovom vremenu irenja grada na Delibaino Selo nema kako znaajnog prirasta stanovnitva, jer tu su smjeteni bolniki odjeli ortopedije, pivovara i vojna skladita. Uz ve postojee trapiste.
Trapisti
Ovi strogi redovnici doli su u Bosnu 1869. godine. To je vrijeme kraja turske vlasti, kad ni jedan zakon nije garantirao kraninu sigurnu mogunost posjedovanja zemljita u ovoj najisturenijoj turskoj pokrajini. Prodorni pionirski duh o Franza Pfannera rjeavao je i taj problem imovinskog stanja. Kad su doli u Delibaino Selo, trapisti su na posjedu imali na raspolaganju samo jednu krovinjaru, daaru, kojoj nisu bili potrebni prozori, jer su razmaci izmeu dasaka proputali dovoljno svjetla. Dvije godine nisu znali to je mlijeko, povre i inae pristojna ishrana. Uglavnom im je na stol dolazilo jedno te isto: kruh od kukuruza i grah. Odmah su izgradili privremeni samostan, da uzmognu koliko - toliko biti zbrinuti. To im je bio spas, jer zima 1870. godine bila je izuzetno otra, s mnogo padavina. Vrbas se zaledio a opori gladnih vukova sputali su se do samostana. Zemlja je bila zaputena, obrasla korovom ili pod umom. Jo
27
uvijek je vladala nesigurnost, specifina za Bosnu u posljednjim godinama turske uprave. Turske vlasti su prijekim okom gledale na te udne doljake iz austrijskih zemalja. Turska vojarna bila je na suprotnoj obali Vrbasa. Sve u svemu, sloeno stanje, s prizvukom romantinosti, arhainosti i nestabilnosti. U tako zaputenom i njima nepoznatom predjelu trapisti su poeli upomo stvarati uvjete za ivot redovnike zajednice. Uskoro su se vidjeli krupni rezultati njihovog rada. Kako im se poveavao broj, tako su im ostvarenja bila vea i raznovrsnija. Slijedi izgradnja, koritenje drveta, vodene snage na Vrbasu, otimanje zemljita od ume i kultiviranje, otvaranje radionica a povrh toga ureen ivot redovnike zajednice, u kojoj se mnogo radi a govori samo onda kad se moli. Tako ureena zajednica trapista liila je na zahuktali stroj, koji zaostaloj sredini Bosne pokazuje smjer evropske kulture i civilizacije. Trapisti su mnogo gradili, dograivali i proirivali. Ovaj trend izgradnje je trajao sve do izgradnje sadanje crkve 1925-1928. godine, kad se opatija "Marija Zvijezda" pokazivala u punom sjaju. Uz velebnu crkvu i samostan na posjedu bilo je mnogo zgrada, pogona i ustanova. Sve zajedno inilo je manje naselje na obali Vrbasa, ispod ume, koja je prekrivala okolne breuljke. Osim crkve i samostana, koji su graeni u dva navrata ("Maria Stern" o. Franza Pfannera i "Marija Zvijezda" kakvu pamtimo) vanija ostvarenja oo. trapista bila su slijedea: - Mlin s tri kola, izgraen 1872. godine. Novi mlin, koji je sagraen 1910. godine bio je najvei u Bosni. Dnevno bi se u njemu mljelo po etiri vagona brana.
- Suionica ljiva, podignuta 1872. godine. - Uz suionu vezan je "Schweizerei", prostor za proizvodnju uvenog trapiskog sira. Krajem 19. stoljea ta proizvodnja je prenesena u Topolu i Aleksandrovac. - Pilana, izgraena 1872. godine. Raena je u kombinaciji s mlinom, jer je kao pogon imala istu vodenu snagu Vrbasa. - Godine 1872. izgraen je kerep, prelaz preko Vrbasa. Zajednikim nastojanjem oo. trapista i austrijske vlade, s jednakim ulaganjem izgraen je 1904. godine most sv. Bernarda na Vrbasu, koji je otvoren 27. studenog naredne godine. Blagoslovio ga je tadanji banjaluki biskup fra Marijan Markovi. - Pivovara, koja je poela s proizvodnjom 1875. godine, premda dananji nasljednici te trapiske tvornice na bocama piva "Nektar" kao vrijeme poetka proizvodnje biljee 1873. godinu. - Godine 1878. izgraena je tvornica sukna. - Iste godine otvoreno je sirotite. - Hidrocentrala na Vrbasu izgraena je 1899. godine.
Povezano s ovim ostvarenjima, moemo spomenuti neke posebnosti i zanimljivosti, vezane uz nastojanje oo. trapista: - Kad su doli, trapisti su bili deprimirani zaostalou kraja i nepostojanjem nikakvih uvjeta za ivot redovnike zajednice. Poticaj da tu ostanu i urede svoj ivot davao im je katoliki narod, koji se na Ivan-dan, tri dana nakon njihovog 28
dolaska sabrao na mjesnom groblju. Narod je ostavio lijep dojam na trapiste, koji su bili oduevljeni njegovom pobonou. Taj primjer ih je poticao da su nainili dobar izbor i da ustraju u namjeri ostanka i izgradnje.
- Prvo zvono nakon 1528. godine u banjalukom kraju pozvonilo je kod oo. trapista 1871. godine. - Prvu i jedinu vjetrenjau u naim krajevima izgradili su trapisti jo za turskog vremena. Spominje je o. Franz Pfanner u opisu borbi u Banjoj Luci 14. kolovoza 1878. godine: "Puke prau kano naa vjetrenjaa" (9). U vremenu Bosansko- hercegovakog ustanka 1875-1878. godine, a ponajvie za borbi s pobunjenim muslimanima 14. kolovoza iste godine trapisti su predstavljali svojevrsno sklonite za mnoge Banjaluane. U nemirnim vremenima ustanka kod njih je nalazio utoite banjaluki upnik Andrije Vidovi. Ovo potvruje fra Anto Kneevi, koji napominje da je spomenuti upnik "dva puta Trapistani sa svim svojim imanjem i slubom bjeao" (10). U navali muslimanskih pobunjenika u kolovozu 1878. godine trapisti su zaklonjeni rijekom - pruali kakvu-takvu sigurnost. Mnotvo katolikog naroda bjealo je preko kerepa samostanu oo. trapista. U posljednji trenutak izbjegli su oo. franjevci s Petrievca i sklonili se kod trapista. Otac Pfanner je pridolice i siroad poslao duboko u gustu umu, da bi bili poteeni od eventualnog napada na samostan. - Za potrebe radionice trapisti su devedesetih godina 19. stoljea imali dvije parne maine. - Godine 1898. u mlinu su postavili ureaje za proizvodnju malih koliina elektrine energije, pa je 27. oujka iste godine samostan dobio elektrinu rasvjetu. Ovo je prethodilo gradnji hidrocentrale. - Manja centrala, s turbinama ("igrama") izgraena je 1899. godine. Od nje se tijekom vremena granala elektrina mrea, da bi se osvijetlila poljoprivredna kola, pojedine kue u Budaku i gradu, te samostani . sestara i oo. franjevaca. - U zajednici oo. trapista ivio je brat Eberhard, arhitekta, koji je projektirao sve znaajne objekte. Usput, dao je planove za gradnju mnogih crkava u sjeverozapadnoj Bosni: Dubica, Mahovljani, Ivanjska, Barlovci, Gradika, Prnjavor, Doboj, Topola, Bos. Aleksandrovac... - Kod oo. trapista radilo se parnim mainama, elektrikom, traktorima... U raznovrsnim radionicama izraivana je kvalitetna roba. Istovremeno, na individualnim gospodarstvima u susjedstvu moglo se vidjeti drveno ralo. Gvozdeni plug znaio je mnogo a plug s dva toka zvani "vabac" imao bi koji veliki gazda. - Kod trapista radili su mnogi susjedni mjetani. Tu su se nalazili zaposlenje, usvajali nove metode rada, strojeve i alate. Ukratko, ukljuivali su se u novost ivota, koji nudi napredniji svijet. U zaostaloj sredini to je znailo izvor primanja, tj. nalaenja ruha i kruha. - Samostan je imao "portu", na kojoj su se siromani mogli nahraniti u odreeno doba dana. Uvijek su mogli dobiti potrebni obrok. Bilo je istinske sirotinje, kojoj je "potra" ivot znaila. A bilo je i zgubidana, koji bi se smucali trapiskom umom i ekali vrijeme za obrok.
Moemo konstatirati: zajednica oo. trapista u Delibainom Selu predstavlja se u svom pravom svjetlu. U poetku malobrojna a kasnije u sve veem broju. Najvie ih je bilo 1910. godine, kad je samostan brojio 219 redovnika. Pored izgradnje, poljodjelskih i zanatskih djelatnosti, meu njima je bilo strunih ljudi iz svih
9) Obzor 1878. godine, od 27. kolovoza, br. 195. 10) Dr. fra B. Gavranovi, Povijest franjevakog samostana Petrievac i franjevakih upa u Bosanskoj Krajini, Sarajevo 1959., str. 159
29
podruja ljudske aktivnosti: humanista, ininjera, arhitekta, medicinara, biologa, filozofa... A to je najdragocjenije, kao zajednica ine svijetlu toku kranstva u banjalukom kraju. Vlastodrci ateistike Jugoslavije su ih razvlastili, ali oni su i dalje ostali na svome mjestu. S umanjenim brojem i mogunostima, odravajui samostan i prihvaajui se upnog rada prilagoavaju se zahtjevima i izazovima, s kojim se susreu Bogu posveene osobe i Boji narod u ovome vremenu.
Brat Mohor
Kad traimo lik, predstavu trapista, u mnotvu tih strogih redovnika u odori s bijelom togom,cmim prevjesom i konim pojasom,svatko se prisjea nekog od zaslunih Bojih ljudi iz samostana " Marija Zvijezda". Tu se izmjenjuju itave generacije, koje skupa ine plejadu svetih i umnih ljudi, dobrih majstora, graditelja, ekonomista, batovana... Nama je u svjeem sjeanju uzorni sveenik o. Anto Artner, te na suvremenik, Superior samostana o. Niward Volkmer. Iz mnotva tih sluga Boijih izdvajam asnu osobu brata Mohora. Puno mu je ime Mohor (Franc) Dvojmo, rodjen 14. studeni 1914. godine u selu Dobrove kod Krkog u Sloveniji. U samostan "Marija Zvijezda" doao je 1928. godine. Nije se spremao za sveeniku slubu, pa postaje obini trapist, brat u bratstvu, brat Mohor. Neko vrijeme pouavao je novake, da bi godine, koje su prethodili Drugom svjetskom ratu proveo u filijalnom samostanu " Josipovac" u Bos. Aleksandrovcu, gdje je spravljao uveni sir. Tako je postao "majstor trapiskog sira". Tu je nauio i svirati, pa je tako osposobljen vodio crkveni zbor. Tko god bi dolazio u samostansku crkvu oo. trapista na sv. Misu, morao bi upoznati ovu iznimnu osobu. Po redu, radu, dranju i ponaanju bio je obian redovnik-trapist, poput ostalih u samostanskoj zajednici. U svojstvu asnog brata ivot mu je bio neprestano sluenje Bogu, svome Redu i vjernom narodu. Crkva i samostan predstavljali su polje njegovog rada. Istina, sve ovo je svojstveno svim trapistima, ali ono po emu ga ljudi cijene i pamte jest njegov lijepi glas i sviranje na orguljama, koje je odavalo vrsnog umjetnika. Desetljeima je u samostanskoj crkvi kao orgulja vodio crkveni zbor, gdje je uvijek do izraaja dolazio njegov izvjebani, melodini i Bogom nadareni glas, koji sluateljima ostaje nezaboravan. Kad bi pjevao koralne Mise, nazoni bi imali priliku doivljavati klasiku glazbe. Nije se udaljavao od samostana i crkve a ipak je bio u svemu informiran. Tono je znao to se svijetu dogaa. ak i u ono vrijeme, kad su trapisti u utnji ivjeli, molili i radili. Vei dio svog ivota proveo je u takvoj utnji. I tada je znao sve novosti. Kad je ubijen predsjednik SAD-a John Kennedy 1963. godine, on je odmah douo za atentat. Kako? Preko radija ili razgovora prolaznika? U oba sluaja on je bio obavijeten. Idui na molitvu znacima prenosi vijest Antonu Goriancu. Toni shvata da je na nekog dravnika izvren atentat, ali ne dokuuje tko bi to mogao biti. Radoznalost je velika. No, utnja je bila zakon, pa je Toni saznao za zlu kob Kennedya tek poslije molitve. 30
Brat Mohor je preminuo u nedjelju 6. listopada 1996. godine nakon to je uinio sveanijom sv. Misu lijepim pjevanjem i sviranjem. Da, bio je to vjerni i vrijedni brat Mohor Dvojmo. Pretpostavljam to na slovenskom jeziku znai Dvojmo, ali uviam da je brat Mohor udvojenom mou radio svoj posao. Radio, odradio, otpjevao, pa se pridruio aneoskim korovima. Otiao je na blagi poinak a kod banjalukih katolika ostao je u lijepoj i trajnoj uspomeni.
PRIJEANI
Rije je o katolikom selu, koje od davnina postoji na desnoj strani Vrbasa, izmeu Delibainog Sela i Trna. Na prostorima sela su breuljci, koji se mjestimice sputaju do samog Vrbasa. Uz rijeku je uski pojas ravne zemlje. Samo ime govori da je to mjesto preko rijeke. U matinim knjigama s konca 18. i u 19. stoljeu imamo ikavski oblik imena Priani. S lijeve strane Vrbasa je veina katolikih sela, pa ako se od njih gleda, od Zaluana, Novakovia, Dervia..., za ovo mjesto se s pravom kae da je ono preko rijeke, Prijeani. U prolosti kue su im bile razasute po umovitim breuljcima i uvalama podalje od Vrbasa. Na rijeci je bio samo koji mlin. U turskom vremenu krani su bili sigurniji ako bi se zadravali dalje od puteva. Osim toga, u tim vremenima preko Vrbasa obitavalo je mnogo katolika, koji su nastanjivali cijeli kraj do Slatine. Pokojni fra Ambrozije Radmanovi priao je o postojanju velike upe Slatina u davnim vremenima. Zato ne nalazimo utemeljenja u izvorima, ali to potvruje injenicu, da je u tim predjelima od davnina obitavala vea grupacije katolika, koja se naslanjala na Delibaino Selo, Trn i Prijeane. Kako je put Banja Luka - Gradika vodio lijevom stranom Vrbasa, Prijeani su bili zaklonjeni i mirni. S te strane nisu imali neprilika, kao sela uz putove u dolini rijeke. Dodue, uznemiravale bi ih uobiajene posjete turskih haralija, kao i odmetnika-hajduka, kojih je bilo po umama, koje se prostiru do Slatine. ini se da su trapisti, prilikom doseljenja u Delibaino Selo dolazili desnom stranom Vrbasa, ne putem kroz Zaluane, Dervie i Budak. Od Klanica su proli kroz unjare, ispod Belenice, da bi do odredita proli kroz Prijeane. Tu su proirivali prolaze, staze i putove, da bi mogli prevesti teretna kola. Odlaskom Turaka nastalo je mirnije i sigurnije vrijeme. Mjetani Prijeana poinju se pomicati s breuljaka i silaziti rijeci. Tako u novije vrijeme imamo Prijeane, koji su smjeteni na samoj obali Vrbasa. Vei dio sela je uz samu rijeku i na bliim padinama a tek neto ivlja ostaje dublje u brdima. Tijekom turskog perioda Prijeane nalazimo u sastavu banjaluke upe. Takvo stanje nalazimo u slubenim popisima, premda su ih u 19. stoljeu dobrim dijelom opsluivali "ujaci" iz Ivanjske, ijoj upi su pripadali susjedni Dervii,
31
Trn, unjari... Dolaskom Austrije stanje se mijenja, pa u ematizmu iz 1885. godine Prijeane nalazimo pripisane Petrievcu. Takvo stanje ostaje do 1973. godine, kad se pribrajaju novoutemeljenoj upi "Marija Zvijezda". Od kad znamo za Prijeane, oni su bili jedno znaajno katoliko selo, s dosta brojnim stanovnitvom, koje se mijenjalo tijekom migracija, ratnih i kunih vremena. Prema popisu biskupa fra Pave Dragievia 1744. godine nalazimo stare prijeanske obitelji s prezimenima: Andrijevi, Klindi, Jaki, Vukadinovi i ostale. Ve u narednom Bogdanovievom popisu 1768. godine Vukadinovie nalazimo u Delibainom Selu, da bi u kasnijim vremenima preli Vrbas i smjestili se u Derviima. Iz trnskog podruja u Prijeane dolaze osii. Zatim se pojavljuju Matijevii i Bilii. U 19. stoljeu iz upe Sasina u Prijeane doseljavaju Jakovljevii, koji su se starinom preivali Popovii. Od njih potjee divni redovnik i iva enciklopedija fra Marijan Jakovljevi mladi, koji je ivio 1880-1943. godine. Inae, u novije vrijeme u Prijeanima su obitavali: Matijevii, Andrijevii, mnogobrojni Jakii i Pletikose, te Bilii, osii, Jurii... Prema dostupnim podacima brojno stanje stanovnitva u Prijeanima bilo je slijedee:
1737. godine 1742. 1768. 1813. 1864. 1877. 1885. 1892. 1960. 10 13 13 20 18 20 kua kua kua kua kua kua 117 lanova 121 lanova 139 lanova 162 lanova 119 lanova 113 lanova 88 lanova 136 lanova 651 lanova
Kroz prolost a posebno u novije vrijeme mjetani Prijeana predstavljaju se u lijepom svjetlu, kao dobri vjernici. Dolazili su na bogosluje u crkvu oo. trapista. Kad ih ima vei broj, u posljednje vrijeme na mjesnom groblju sagradili su prostranu kapelu, u kojoj su imali sv. Mise nedjeljom i blagdanima. Kao patron u Prijeanima, njihovom groblju i kapeli slavi se sv. Ilija prorok. Naravno, i Prijeani su doivjeli tunu sudbinu izgona tijekom rata l9911995. godine. Razasuti diljem svijeta sa sjetom misle na svoje rodno mjesto preko rijeke. Tugaljiva pjesma pojaava tu sjetu i spomen na Prijeane: Spustila se gusta magla ispod Prijeana. To ne bila gusta magla iznad Vrbasa. Ve to bjehu sokolovi iznad Trapista. Koji bude staru slavu roda naega.
32
Kia iz Prijeana
Mi iz katolikih sela s ove strane Vrbasa uvijek smo gledali Prijeane na istoku kao posebno mjesto. Naa zapaanja vremenskih prilika u odnosu na Prijeane nikad nisu bila optimistina. Naime, s te strane nikad ne dolazi kia. Padavine bi se redovito obruavale s Kozare i od Gornjeg ehera, ali nikad s ove istone strane. Zato je nastala uzreica, koja donosi i kuljansku posebnost: "Nit' cure iz Kuljana, nit' kie iz Prijeana".
MOTIKE
Motike danas predstavljaju jedno veliko selo nadomak Banje Luke. Kad proemo Petrievac i Rakovac - koji su ve ukljueni u gradsko podruje dolazimo u Motike, koje su uglavnom smjetene uz istoimeni put u duini pet kilometara. Kad prolazimo selom, dobivamo takav dojam. Meutim, selo se stere do Saraice na Crkveni a njegov vrh dopire do Klupa na zapadnoj strani. Junu granicu ovog sela stvarno ini put Banja Luka - Bronzani Majdan, poevi negdje iznad Rudarske ulice na Crkveni a zavrava blizu Klupa. Odatle granica savija na sjever i vraa se junim rubovima Matoevca, Stranjana i ivija, te starim turskim "drumom", koji vodi Keskenovaom izlazi na elenovac. U Brdima i Lipama dodiruje argovac. Dalje ide visovima do iznad Bukvinih Bara. Graniei s Rakovcem na strani grada silazi pored Krupnjaeve kue, sjee put i rjeicu, penje se ispod Dubria Brda i opet silazi na Crkvenu iznad Rudarske ulice. U ovim granicama smjeteno je dosta veliko podruje, koje pokrivaju Motike sa svojim zaselcima. Dodue, na desnoj strani puta Banja Luka - Bronzani Majdan, iznad Saraice naselilo se neto ivlja, koje se ne tretira kao motiko, ali to je od starina podruje Motika. Sve u svemu, lijep i prostran kraj u brdovitom podruju. Bez nekih znaajnijih privrednih mogunosti, ali u blizini grada, u zdravom prirodnom ambijentu ima lijepu perspektivu.
Velike Motike u prolosti

U prolosti Motike su prostorno bile mnogo vee, sterui se istono od dananjeg sela prema gradu i Vrbasu. U 16. i 17. stoljeu na ovoj strani Banje Luke bila su tri seoska podruja: ivatansko,dragoajsko i motiko, koje se naslanjalo na sam grad. Sadanje Motike ine samo gornji dio negdanjeg seoskog podruja. Kako je dolo do toga da se selo smanjilo i pomicalo prema zapadu? Ovo nam se ini malo udno, ali ako pratimo povijesna zbivanja na ovim prostorima, razumjet emo razliku izmeu negdanjeg velikog seoskog podruja i dananjeg dosta velikog sela, koje nosi to isto ime. 33
U 17. stoljeu jo se ne spominju sela: Rakovac, Petrievac,argovac, Budak, Vujnovii i Novakovii. Ne spominju se kao formirana seoska naselja. Samo se spominju Motike, selo nadomak Banje Luke, koje se irilo i na prostore spomenutih sela, koja su se tek kasnije izdvojila iz velikog podruja Motika. Tako velike Motike sterale su se na irokim prostorima spomenutih sela, s napomenom, da je gornji dio argovca vjerovatno pripadao Dragoaju a dio Petrievca samom gradu. Imajui u vidu ove datosti, dobivamo jasniju sliku ondanjih Motika. Granica im je ila Vrbasom u duini Budaka, mogue i Dervia. S Vrbasa se dizala izmeu Zaluana i Vujnovia, sjekla argovac u gornjem dijelu i izlazila na elanovac. Ostavivi ivije, Stranjane i Matoevce na dragoajskoj strani, izlazila je na Klupe. Odatle se Crkvenom sputala do samoga grada, odakle se kretala na istok, te preko Petrievca i Rosulja u Kumsalama silazila na Vrbas. Ovo bi u grubim crtama bio omeeni prostor velikog seoskog podruja negdanjih Motika, koje su dobrim dijelom izlazile na Vrbas. U tako velikom selu najnaseljeniji su bili predjeli oko Motikog groblja, Petrievca i Budaka a rjee gornji dio, kojeg su inile uglavnom ume, krevine i panjaci. Da je ovaj prostor sela stvarno identian s ovakvim odreenjem, dokazuju i slijedee injenice: - Centar sela bio je u blizini samog Motikog groblja. Dakle, priblino u samom geografskom centru, kojeg je zapremalo selo. - Groblje, koje je motiko, sada se nalazi izvan sela Motika. Posve nam je razumljivo, da je po tada prostranim Motikama dobilo ime. - Nepovoljne prilike i migracije stanovnitva dovele su do toga, da su prostori sela pri Vrbasu i gradu ostali pusti. Selo se sauvalo u junom i zapadnom dijelu a s pridolim novim stanovnitvom i povratnicima stvaraju se nova sela: argovac, Budak, Petrievac, Drakuli... Sve u svemu, Motike su staro selo kod Banje Luke. U prolosti razasuto na velikom prostoru, tijekom vremena se smanjivalo i dolo u dananje okvire, ali jo uvijek veliko i prostrano. U prolosti je imalo svoju upnu organizaciju, to ima i danas. Ljudi iz Motika su osebujnog i posebnog temperamenta, ustrajani, radini i otporni, dobri krani. S posebnim crtama u svakom pogledu su zanimljivi. Zanimljivi za priu o sebi i svom selu. O Motikama i Motianima.
Stanovnitvo Motika
Ono se mijenjalo tijekom pojedinih perioda povijesti novijeg vremena. Migracije su inile svoje, pa su se jedni naseljavali a drugi odlazili ili izumirali. U blizini grada bili su kao na nekoj vjetrometini, izloeni zatiranjima, prouzrokovanim od kuge, gladi i rata, to se esto dogaalo u tekim i alosnim vremenima turske uprave u Bosni i Hercegovini. Prema popisu biskupa fra Pave Dragievia iz 1744. godine Motike su bile jedno od najveih katolikih sela u banjalukom kraju. Vei broj puanstva imala je samo Bukovica pri Trnu. Dragni u ivatanskom kraju dodue je vei, ali to je 34
skup sela: Abrii,Vukovii i Valentii. Takoer vei broj tada je imala kombinacija Duile - Miloevii. Meu 27 obitelji sela Motika vidimo da su u istom popisu zastupljena slijedea prezimena:
Dumjenovi (Duhmenlia) Prnjavorac Gari obi Anii Bijeli Bugarinovi Grgi Jurendi Kasipovi (Capapovich) Leusnovi Lipovac Majdandi Martinovi Pavi Pustahia Stjepanevi (Stipanovich) Topal Vrebec iak (Xischovich) 3 kue 3 kue 2 kue 2 kue 1 kue 1 kue 1 kue 1 kue 1 kue 1 kue 1 kue 1 kue 1 kue 1 kue 1 kue 1 kue 1 kue 1 kue 1 kue 1 kue
'
Imajui u vidu popis Dragievia, zakljuujemo da su se do ovog vremena u Motikama zadrale slijedee obitelji: iak, Kasipovii, Pustahije, Martinovii, Majdandii i Dumjenovii. Pored migracija, uvjetovanih ratnim, kunim i vremenima gladi, esto puta i trivijalne okolnosti utjeu na promjene stanovnitva u selu. U prilog ovome govori predaja, da su u donjem dijelu stvarno velikih Motika, na prostoru dananjeg Budaka ivjeli mjetani s prezimenom Milanovi. Kod njih je stasalo jedno mome, koje je bilo tako "pusto", tj. tako nemirno i neobuzdano, da su se stariji dobrano zamislili nad njegovim postupcima. Ne znajui to e s njime, sam spahija porui Milanoviima da ga sklanjaju, da provide s njim kako znaju. Inae, tako radei izgubit e glavu. Ne naavi kakvo zgodno rjeenje, poalju ga u krevine, u jo nenaseljeni kraj u gornjem dijelu sela. Vrijedno radei, spomenuti momak se skuio, prienio i osnovao obitelj, izrodivi potomstvo. Kako je bio "pust", neobuzdan, on i njegovi potomci prozvani su Pustahijama. Ova zanimljiva predaja nije bez osnove. Ako bismo eljeli uokviriti u povijesnu stvarnost, taj prijelaz Milanovia s Vrbasa u Pustahije u gornjem selu mogli bismo smjestiti u prve decenije 18. stoljea, jer u izvjeu biskupa fra Pave Dragievia 1744. godine u selu Motikama, na sedmome mjestu spominje se domainstvo s pet lanova, iji je poglavar bio "Mattaeus Postaia". 35
U Bekom i Banjalukom ratu, te vremenu izmeu njih nastale su jae migracije i zatiranja u Motikama. Donji, naseljeniji dio je opustio. Narod se povlaio u gornji dio sela, stradavao u ratnim dogaanjima, u kunim i gladnim vremenima. Vjerovatno se nekolicina vratila na ognjita, ali to nije bilo dovoljno. Zato Turci - da zemlja ne bi ostala neobraena - naseljavaju sredinji dio oko Motikog groblja pravoslavnima od Kotar Varoa i Javorana. Od tada oni ine selo Drakuli. Ovo naseljavanje spominje biskup fra Augustin Mileti, u izvjeu 1813. godine. U migracijama, koje su se dogaale tijekom 18. i 19. stoljea u Motike dolaze prinove. Sredinom 18. stoljea pojavljuju se Josipovii i Marii ("Marijch"), a kasnije Ljevari, Kovaevii, Tutii, Made i ostali. Donekle se moe pratiti brojno stanje stanovnitva u Motikama. Biskup fra Nikola Olovi spominje 1672. godine da Motike imaju 700 vjernika. Ovaj broj upljana u stvari je broj mjetana tadanjih Motika, ukljuujui i one s prostora dananjih sela: argovca, Budaka, Petrievca, Vujnovia i Novakovia. Prema dostupnim izvorima imamo prikaz brojnog stanja u vremenima koja su nadolazila:
1737. godine 1742. 1768. 1813. 1864. 1877. 1885. 1892. 1935. 1960. 36 domova 27 domova 30 domova 40 domova 32 domova 34 domova 435 lanova 180 lanova 271 lanova 266 lanova 223 lanova 289 lanova 299 lanova 342 lanova 992 lanova 1230 lanova
U vremenu osnivanja upe 1. sijenja 1984. godine Motike su imale 261 domainstvo i 1058 vjernika. upi se pridodaje jo 94 domainstva s 410 lanova iz ivija, to sve skupa iznosi 1468 vjernika. U novije vrijeme, posebno u Drugom svjetskom ratu vrh Motika do Klupa postaje pust kraj. Slabi uvjeti za ivot i neprestana nesigurnost u nemirnim vremenima doprinosili su da je s toga podruja stanovnitvo odseljavalo, povlaei se u dubinu sela. Tako je opustio kraj iznad Majdandia i Marale, kao i predio uz put Banja Luka - Bronzani Majdan iznad Saraice. Poslije 1960. godine u Motikama se vie ne osjea porast, nego stagnacija broja stanovnitva. Traei bolje uvjete i radna mjesta mnogi odlaze iz sela, tako da se veliki broj Motiana nastanjava po Banjoj Luci, Zagrebu i Sloveniji. Osim toga, mnogo ih je na radu u Njemakoj. U ratu 1991-1995. godine Motike su bile izloene velikom pritisku, koji se neprestano poveavao. Uz prijetnje, napade, masakriranja i ubojstva mjetani su naputali svoje domove. U poetku manje a potom sve vie i vie, da bi do kraja kolovoza 1995. godine praktino ispraznili selo. Prisila je stvarno bila velika i nepodnoljiva, radi ega je u selu ostalo samo tridesetak katolika. Kue i imanja
36
zaposjeli su pripadnici druge nacionalnosti i konfesije. to nije useljeno, jednostavno je opljakano, demolirano i razvaljeno.
Zaselci Motika
Kako vidimo, Motike se steru na dosta velikom prostoru. Od granice s Rakovcem do Majdandia ima oko sedam kilometara. Nenaseljenog prostora u vrh sela, iznad Majdandia prema Klupama ima jo znatno, tako da je njihov prostor veoma izduen. irina Motika je mnogo manja. Selo je najire na relaciji Saraica - Ljevari. U tako velikom selu postoji vie zaselaka, koji ine izdvojene cjeline, izrazito zasebna, manja mjesta. Bukvine Bare ine poetak Motika, smjetene uz put i rjeicu. To je najravniji i najplodniji dio sela. Obino se za ovaj zaselak kae "u Bukvama", ili jednostavno "Bukve". Nitko ne zna odakle ovakav naziv zaselka. U njemu nigdje nema bukovog drveta. Pokojnog Niku Kovaevia zvali su Bukva, ali nadimak je dobio po svom zaselku. U ne ba davnoj prolosti u Stranjanima bile su obitelji s prezimenom Bukva. Nitko nam ne zna rei da li Bukvine Bare imaju veze s navedenim mjetanima Stranjana. Inae na Bukvinim Barama u zadnje vrijeme obitavali su Kovaevii, Josipovii i Dujii. Dvorine su smjetene na blagoj padini, u podnoju Durbia Brda. Vjerovatno je zaselak dobio ovakav naziv po nekoj veoj graevini: dvorcu, kuli, ardaku ili su neemu slinom. Dvorine nastanjivaju Josipovii, od kojih je u posljednje vrijeme najpoznatiji Pero Josipovi zvani Bosanac, po kome je njegovoj djeci ostao naziv Bosanevi. Durbia Brdo je vrletna, dominantna uzvisina na junoj strani sela, s kojeg se cijeli krajolik Motika vidi kao na dlanu. Ime je dobilo po Durbiima, koji od davnina obitavaju na njemu. U posljednje vrijeme gotovo da je opustjelo. Pored prorijeenih starosjedilaca, na njegovim padinama smjestilo se i nekoliko obitelji, doseljenih od Jajca. Josipovii, koji popunjavaju prostor od motike kole do Saraice, od davnina su nastanjeni obiteljima s istim prezimenom. To je postojbina i prastarih obitelji Kasipovia. Od svih Josipovia jedino ovi se nisu selili, nisu naputali svoja ognjita u vremenima haranja kunih bolesti. Martinovii nastanjivaju brdovit kraj iznad motike kole, prema putu Banja Luka - Bronzani Majdan. Njihove zemlje steru se do spomenutog puta iznad Saraice. U novije vrijeme sve vie silaze u dolinu i oko same kole. Pustahije su smjetene u gornjem, junom dijelu sela. im se svlada uspon Desetarnica iznad kole, dolazi se u njihov zaselak. Domovi starih Pustahija bili su smjeteni u strani ispod Krstova, dok se u novije vrijeme njihov zaselak svio u dolini oko puta i rjeice. Tu je ivio neumorni radnik Stipo Pustahije. Pored njega zanimljiva linost Peria, koji je bio slika i prilika rodoelnika Pustahija, onog "pustog" momka iz Budaka. Tu su stasala braa Slavko i Mirko, te mlai narataj Pustahija. 37
Kneii se nalaze u gornjem dijelu sela, prema Dragoaju. Tu su poznate obitelji iaka, Maria , Grgia... ici medu njima prdstavljaju starosjedioce, koji su tu od davnina. Na ovaj zaselak naslanja se par kua Majdandia u vrhu sela a nakon njih prostire se prazan prostor krevina i uma do Klupa. U prolosti je i taj prostor bio prilino naseljen. No, zbog nesigurnosti u poslednjih sto godina, pogotovo u Drugom svjetskom ratu taj golemi prostor na zapadu sela ostao je prazan. Marici su takoer smjeteni u gornjem dijelu sela. Naslanjaju se jednim dijelom na argovac a drugim na ivije. Njihovi preci su tu doli vrlo davno, u turskom periodu. Rodoelnik jednog njihovog ogranka bio je ovjek po imenu imun, doseljenik iz Dalmacije. Kako je bio malenog rasta, dobio je ime imuni, pa prema tome su i njegove potomke prozvali imuniima. Jedan od najuglednijih imunia bio je pokojni Matija Mari. Ljevari su smjeteni desno od kole, na stranama prema argovcu. U Motike doli su iz sasinske upe. Prema predaji, najprije je doao jedan od njih u turskom periodu i bio kao najamnik kod Maria. Bio je vrijedan i radin ovjek. Pored najamnine, onog redovitog primanja, dali su mu da sebi iskri dio zemljita za okunicu. Tako se nastani i skui medu njima, prieni se i osnuje obitelj. Vrijedno radei uskoro postaje najimuniji domain u selu. Njegova obitelj postaje brojna. Nekada ih je u zajednici ivjelo i do 45 lanova. Po njima cijeli zaselak je dobio ime. Od tih Ljevara posebno je bio poznat Mijat Ljevar, koji je umro u godinama posije Prvog svjetskog rata. Poslije njega kao zanimljiva osoba spominje se Pavao Ljevar. Pored Ljevara i Maria, na granici prema argovcu su "Lipe", predio poznat po lipicama. Kad su bila esta saveznika bombardiranja 1944. godine - radi ega se nije smjelo okupljati po crkvama - sveenik bi s Petrievca dolazio u Motike, te u "Lipama", tj. u lipovoj umi odravao Slubu Boju. obe u dananjem vremenu nama predstavljaju samo jedan izraz, lokaciju "u Sobama", "pod obama", ali u prolosti, sve do potkraj turske vladavine tu su obitavale prastare obitelji obia, koje su inile znaajan istoimeni zaselak Motika. Medu njima bio je poznat izvjesni Stjepan obi, koji je svojevremeno bio spomeniar. Naime, od kamena je klesao nadgrobne ploe. Te ploe i sada moemo vidjeti na Motikom groblju i Crkvenama. Duge su bile do dva metra, iroke cca 60 cm, debljine 20-30 cm, sa znakom kria i neto oskudne ornamentike. Vjerovatno je negdje u podruju oba bio kamenolom, majdan bijelog kamena, ije su naslage bile debljine, pogodne za obradu takve vrste spomenika. Od takvog bijelog kamena graena je i stara kapela na Motikom groblju.
upna pripadnost
U prvim desetljeima turske vladavine u Bosni i Hercegovini Motike su potpadale pod banjaluku upu. No, nije nam jasno da li je tako bilo krajem 16. i poetkom 17. stoljea, kad je ve postojala upa Dragoaj. Mogue da je ovo selo 38
dijelom ili itavo prikljueno Dragoaju. Nakon toga, u prvoj polovici 17. stoljea nastaje upa Motike, koja se podudara s granicama tadanjeg velikog istoimenog sela. Prvi spomen o postojanju ove upe nalazimo kod biskupa fra Tome Ivkovia. Na temelju njegovog izvjea iz 1630. godine moemo zakljuiti da je ova upa formirana u dvadesetim godinama 17. stoljea. Spomenuti biskup je obilazio upe u Bosni 1626-1630. godine. U tim obilascima dva puta bio je u Motikama. Prvi put krizmao je 113 a drugi put 300 krizmanika. Kao Banja Luka i Dragoaj, Motike su potpadale pod fojniki samostan. Iz popisa 1647. godine ovaj samostan je imao 12 upa. Medu njima na estom mjestu bila je motika upa (11). Biskup fra Marijan Maravi dostavlja izvjee o svom pohodu u Rim 1650. godine. Tu pie da je 23. studeni 1649. godine pohodio upu Motike, gdje je krizmao 438 pripravnika. Neto vie podataka o ovoj upi donosi biskup fra Nikola Olovi u izvjeu 1675. godine, u kome govori o pohodima 1672-1675. godine. Tu navodi da Motike imaju 700 vjernika, od kojih je 582 krizmanih. U upi nema crkve ni upnog stana. Slubu upnika obnaao je jedan franjevac iz Fojnice, etc", Starine JA, knjiga XXXVI., str. 135-136. Kako tu nije bilo crkve, Slubu Boju obavljao je po grobljima, umama i kuama uglednijih vjernika (12). upna organizacija u Motikama jedva se odravala u vremenu Velikog bekog rata 1683-1699. godine. Izloena ratnim razaranjima i represalijama Turaka nije se dugo odrala. Posljednji spomen na ovu upu biljei fra Ivan Krstitelj de Vietri 1708. godine. U narednim godinama gasi se zajedno sa susjednom dragoajskom upom. Motika upa nestaje a veliko selo - zahvaeno ratnim dogaanjima, gladnim i kunim godinama - smanjuje se i grupira u jugozapadnom dijelu. Ovo se dogaa u vremenu 1683-1737. godine. Tako se ugasila ta stara upa Motike na samom poetku 18. stoljea; u stranim ratnim i kunim vremenima nestala je ta simpatina mala tvorevina, taj dragulj katolicizma pored same Banje Luke. Povijesni izvori i dalje spominju Motiko groblje, na kome se povremeno odrava Sluba Boja i blagoslov s procesijom na blagdan sv. Marka. Nestankom upe Motike prostori istoimenog sela prikljuuju se ivatanskoj upi. U vremenu Dubikog rata 1788-1791. godine Motike se izuzimaju i prikljuuju banjalukoj upi, u kojoj ih nalazi biskup fra Augustin Mileti 1813. godine. Takvo stanje traje do 1859. godine, kad se osniva rakovaka kapelanija, koja uskoro postaje upom. Njoj pripadaju Motike do 1876. godine. Tada se sjedite upe prenosi u Petrievac, po kome se upa prozva petrievakom. Prema tome, Motike ostaju u sastavu te iste upe, samo s izmijenjenim imenom. Ostaju do 1983. godine, kad se opet uspostavlja motika upa, koja ukljuuje i susjedne ivije. U trenutku osnivanja upa broji 1468 vjernika. Uskoro se poelo s izgra11) J. Matasovi, Fojnika regesta, str. 148. 12) "...unus patrum de conventu Foinizae celebrat per coemeteria, per silvas, domos 39
dnjom upnog centra na spoju Motika i ivija, s lijeve strane puta na elanovcu, kojih 200 metara u dubini Motika. Najprije se pristupilo izgradnji upnog stana, koji je sazidan i pokriven 1986. godine a narednih godina je ureen i namjeten. Podrumski dio je adaptiran i slui kao privremena kapela. Naime, Sluba Boja u novoosnovanoj upi odravala se u kapeli sv. Roka na elanovcu do 1989. godine, kad se poelo s okupljanjem u kunoj kapeli. Nova upa nastavlja tradiciju stare motike upe. I ova novina predstavlja malu upu pored Banja Luke, dragocjenu za Crkvu na ovim prostorima. Vrijedan spomena je njen prvi i dugogodinji upnik fra Anto Nedi, koji se svojski trudio gradei upni stan a jo vie formirajui upnu zajednicu, ivu Crkvu. Uz njegov angaman do izraaja dolazi vjernost i postojanost motikih katolika, kojima se u upnoj zajednici pridruuju i ivijai. Rat 1991-1995. godine mnogo toga je izmijenio u Motikama i susjednim selima. U istom upnom stanu bila je vojska 1995-1997.godine. Na zdanju je priinjeno mnogo tete. S najpotrebnijim popravcima i ulaganjima stan je opet doveden u funkcionalno Tijekom 18. stoljea i u posljednjem periodu turske uprave u groblju se ne spominje nikakva kapela. U novijem vremenu tako znaajno groblje nije moglo biti bez ikakvog sakralnog objekta. Mogue da je tu bila drvena kapela, ali negdje do 1978. godine u groblju je bilo skromno zdanje, zidano od bijelog kamena. Kako je dotrajalo, porueno je, da bi neto nie bila podignuta dananja kapela. Ne uvaavajui takvu tradiciju, u 80- tim godinama 20. stoljea i groblje i kapela dobili su za nebeskog zatitnika sv. Stjepana, ija se proslava prakticira u ovom prastarom groblju.
Svetite sv. Roka na elanovcu

elanovac ili Buljevac. To je manje brdo na granici Motika i ivija, kojeg dodiruje i gornji argovac. Iako je to nie brdo, niz argovac i na brda iznad Banja Luke, ukljuujui jasno vidljivo Bansko Brdo sa ehitlucima. Upravo na ovom brdu, na razmei Motika,ivija i argovca smjeteno je svetite sv. Roka, koje je nastalo u godinama poslije Drugog svjetskog rata. Kako su ova sela udaljena od petrievake i barlovake crkve, ovo malo svetite odigralo je veliku ulogu u odravanju vjerskog ivota meu mjetanima. Svetite je pripadalo petrievakoj upi, da bi se 1983. godine od nje odvojila upa Motike s istoimenim selom i ivijama. Prema tome, samo svetite je potpalo pod novonastalu upu. Obino su po selima graene skromne kapele. Kad je trebalo graditi na elanovcu, prevagnuo je interes da se gradi neto posebno, vee i znaajnije, to bi objedinjavalo gornje Motike, ivije i gornji argovac. Naime, tridesetih godina, izmeu dva svjetska rata mjetani ovih sela ivo su se angairali da tu sagrade upni centar i stvore upu. Na takav zahvat poticala ih je svijest o nekdanjem postojanju upa Dragoaj i Motike na ovim prostorima. Ovdje je dola do izraaja
13) Usp. L. Djakovi, Nav. dj., str. 440.
40
upornost Motiana, jer su se oni najvie angairali u izgradnji. Godine 19351936. sazidana je kua, koja bi trebala postati upni stan. Zidali su je motiki zidari, uveni Marko Mari zvani Regoda i Niko Mari. Prema zamisli, gradili su prizemnu kuu, u kojoj e biti upna kancelarija, kuhinja, soba za " ujaka" i prostorija za nekoga tko bi tu sluio. Dimenzije te zgrade bile su 12 x 10 metara, s tim to je podrum bio ispod polovice kue. Osim podrumskog prostora , u kui je bio hodnik s etiri prostorije. Odmah pored spoljnog ulaza, desno i lijevo u hodniku bili su ulazi u prostorije sa strane. Naprijed je bio ulaz u treu sobu, iz koje se ulazilo u etvrtu. Ova se kua nalazila tono na mjestu dananje kapele. Nakon toga izgradjena je gospodarska zgrada veliine 1 0 x 5 metara. Odmaknuta je iza kue dvadesetak metara, neto nie, prema nama dobro poznatom stablu jasike, u ijem hladu smo se toliko puta odmarali, ugodno se izlaui strujanjima vjetra, koji dolazi s Kozare. Pored kue podignut je zvonik na etiri drvena stupa, na kome je instalirano zvono teine cca 80 kg. Malo dalje, na motikoj strani prema Bujancu planirano je otvaranje groblja. Za poetak bilo bi to malo groblje, koje bi se steralo na jednom dunumu zemljita. to se tie mjetana, trebala je jo crkva i jedan " ujak", pa eto upe. Kua, zvonik i gospodarska zgrada izgraeni su do poetka Drugog svjetskog rata. Tijekom rata nije se moglo nita vie graditi. U borbama kua je jako oteena. Partizani su je gaali iz topa s Durbia Brda. Dobila je dva direktna pogotka. Sreom, prilikom ovog granatiranja nitko nije stradao. Poslije rata novi ateistiki sistem nije doputao to novo raditi na vjerskom planu, pa se nije moglo ni misliti o otvaranju nove upe na elanovcu. Oteena kua je propadala i na koncu poruena a gospodarska zgrada je prodana. Ostao je samo zvonik sa zvonom. Po njemu, za nas iz blie okolice ta lokacija dugo se zvala " kod zvonika'". Ipak, u tako tekom vremenu 1950. godine mjetani su sazidali kapelu na mjestu sruene kue, iskoristivi njezin bijeli kamen za gradnju. U crkvici ima mjesta za 80-tak osoba. Nad ulazom sazidan je zvonik, na kome je montirano zvono s drvenog zvonika, koji je - ostavi bez funkcije - poruen. Ova kapela nije predviena za odravanje poljskih blagoslova. Zato su kapele u ivijama, Ljevarima, na Martinovia Brdu ....Ovo je posebno mjesto, koje okuplja vjernike iz spomenutih sela. Crkvica je posveena sv. Roku, kunom svecu, tako popularnom u katolikom svijetu ovog kraja. Naime, u stara vremena, sve do konca Prvog svjetskog rata sv. Rok se sveano slavio na Crkvenama. Naravno uz sv. Vida i Gospine svetkovine. Ta tradicija se nastavlja s ovom kapelom. Osim na Rokovo, ovdje bi se sveano slavilo i na svetkovinu prvaka apostolskih sv. Petra i Pavla. Meutim, na elanovcu nisu odravani samo "godovi", ve i puke pobonosti, Put kria u korizmenom vremenu kojeg je predvodila Zorka, supruga spomenutog Regode. Na tu pobonost dolazilo bi stotinu, pa i vie vjernika. Posebno je ova pobonost ostavljala lijep dojam na djecu. Regodinica bi predmolila a djevojke i ene - koje su inae predvodile pjesmu u kolu, na igrankama i sijelima - skladnim bi glasovima pjevale korizmene pjesme i strofe na kraju svake postaje.
41
Uskoro je ovo Rokovo svetite postalo mjesto okupljanja vjernika nedjeljama i blagdanima. Poetkom 60-tih godina ova crkvica postaje filijalom petrievake upe. Kako joj gravitiraju isto katolika sela, sv. Mise su dobro posjeene. Osim uobiajenog slavljenja dana Gospodnjeg sv. Misom, vjernici u ovoj kapeli imaju mogunost " obai priliku", tj. izvriti zavjet sv. Roku, pred njegovom zavjetnom slikom na oltaru. Tu se lijepo moe vidjeti pobonost katolikog puka na djelu. U zelenilu pored same kapele dirljiv je pogled na vjernike koji se mole kleei i rairenih ruku. S pogledom prema izloenoj zavjetnoj slici a duhom uzdignutim nebu. Uz to, skladno odgovaranje i puko pjevanje pod Misom. Malo u ali a vie u zbilji, postala je poslovina "motika liturgija". Iako se kod kapele mogla vidjeti primjerena pobonost, bilo je i tu iznimaka. Tamo u sjeni jasike bi "sluali" sv. Misu nestani i oni koji su bili malo "crveni", kojima obijest ili partijska pripadnost nije dala prii kapeli. Na blagdan sv. Roka, svetkovinu sv. Petra i Pavla i obinim nedjeljama u ljetnom periodu bilo je veselo kod kapele. Mlade bi se obino uhvatila u kolo, pjevala, igrala i plesala. Nerijetko bi tu u popodnevnim satima zakazivane seoske igranke. Da ne bi bili ovisni o vremenskim prilikama, na kapelu sv. Roka dograena je 1970. godine prostranija baraka. Kad je osnovana motika upa 1983. godine, ovo Rokovo svetite postaje privremena upna crkva. Kao takva funkcionira do 1989. godine, kad je otvoren novi prostor za bogosluje u novoizgraenom upnom stanu, u njegovom podrumskom dijelu. Otad se sv. Mise redovito odravaju u tome novom sakralnom prostoru. A svetite sv. Roka? Radi te izmjene, onaj aneksbaraka - izgubivi svoju funkciju - rui se a sama kapela ostaje i dalje kao Rokovo svetite. Ova crkvica je sanirana u ljeto 1990. godine, ime se izjednaava sklad i ljepota prirodnog ambijenta i same graevine. Tijekom rata 1991-1995. godine ovo svetite je provaljeno i demolirano. U njemu je podmetnut poar 12. veljae 1995. godine. Sreom, nije izgorio krov, ali je istom prigodom upropatena zavjetna slika sv. Roka. Poslije rata, s manjim ulaganjima u crkvici je popravljeno ono najhitnije, da bi i dalje sluila svojoj svrsi. I u poratnom vremenu kod ove kapele odravaju se zavjetne Mise na blagdan sv. Roka i svetkovinu sv. Petra i Pavla. Tu, na elanovcu, gdje je nekad bio turski ardak, gdje se sabirala treina, gdje je bila "bostan-bata" sa sonim lubenicama i dinjama, sad je svetite sv. Roka, najdrae mjesto za katolike ivija, gornjeg argovca i Motika. Koliko smo puta odande gledali niz argovac do istoimene kole; Stareviu s okolnim banjalukim brdima; Maralu i ispod nje gornje ivije. Kozara je kao na dlanu. Pod Bobijom ivatanska a visoko na obzorju imika crkva. Negdje u umi istog masiva, pod samom Krndijom zapaa se Visoka Glavica, takoer sveto, Rokovo mjesto. To je nezaboravno. Kao i samo brdo elanovac i Rokova kapela na njemu. Uvijek se jasno ocrtava u naoj svijesti. I dan danas mi je prepoznatljiv pjev djevojke Janje, keri pok. Ive ika. Svaki put, kad bi uli njen melodian glas, znali smo: 42
dvanaest je sati. Ide Janja pjevajui uz brdo a malo zatim oglasi se zvono. Taj pjev Janje i zvuk zvona uvijek mi se inio kao neto rajsko, kao aneoski zov. Zov na Pozdrav Gospin, spomen sv. Roka u "priporukama"; svaki dan nas podsjea na to, da smo krani. Sve dok se ne dogodi da nakon blagog usnua i nama zazvoni posljednji put.
Kapela sv. Ilije na Durbia Brdu

Kapela se nalazi na brdu, koje dominira u jugoistonom dijelu sela a dobilo je ime po Durbiima, koji od davnina obitavaju na njemu. S njegove dosta visoke glavice vidi se gotovo svaki kutak Motika. Upravo tu je kapela sv. Ilije proroka. Prije Drugog svjetskog rata na brdu je postojala drvena kapela, posveena spomenutom svecu. Nakon istog rata pored kapele je podignuto manje zvono na zvoniku s drvenim stupovima. Nova kapela je izgraena 1991. godine. Lijepo zdanje u prirodi ostavlja ugodan dojam. Na glavicu strmog i visokog brda teko je uzai a kad se ovjek gore uspne, pored svetita doivljava ljepotu vrhunca, pogotovo na zavjetni dan sv. Ilije. Tada nazoni krani stvarno doivljavaju neto od ugoaja na tome svom brdu preobraaja, na kome se kapela prispodobi onoj sjenici sv. Petra, namjenjenoj sv. Iliji proroku. U svibnju 1995. godine miniran je zvonik. Istom prigodom neznatno je oteena kapela. Pljakai su s nje skinuli pokrov u prvoj polovici 1998. godine. Onako otkrivena propada, zarastajui u korov i drvee. Zaista, tuna slika lijepog spomen obiljeja iz tako blize prolosti.
Kapela na Ljevara stranama

Za potrebe odravanja zavjeta, tj. za odravanje poljskog blagoslova u Mariima i Ljevarima, u vremenu izmeu dva svjetska rata podignuta je drvena kapela na stranama pored kua Ljevara. Smjetena je na lijepom mjestu, odakle se prua lijep pogled na sredinju udolinu Motika, na Durbia i Martinovia Brdo. Kod te kapele slavio je mladu Misu fra Franjo Josipovi 1949. godine. Dotrajalu kapelu mjetani su zamijenili novim zidanom, koja je takoer skromnih dimenzija, ali skladno graena, s malim zvoniiem iznad ulaza. Kapela je temeljito ureena, pa lijepo izgleda u divnom krajoliku livade, s nekoliko lipa, koje kraj nje ine jedinstvenu kronju. Prethodna i ova kapela nisu imale odreenog patrona. Blagoslov se kod nje odravao prema rasporedu kojeg su odreivali upnici, ne veui ga za neku odreenu svetkovinu. Jednostavno,bio bi jedne nedjelje u mjesecu svibnju. Tek u posljednje vrijeme odreen je patron, pa je to sada kapela sv. Kria. Ovo malo i mjetanima drago svetite, dobro uoljivo s motikog puta demolirano je u veljai 1995. godine. Sinovima razaranja sree drugog smetala je 43
i ta mala kapela, od koje nisu imali to odnijeti.
Kapela Pohoenja B.D. Marije na Martinovia Brdu

Prvotno je svetinja bila u krevinama iza Martinovia Brda, u strani blie putu Banja Luka - Bronzani Majdan. Tu je bio veliki drveni kri, s limenim udubljenjem, u kome je bio pohranjen kip sv. Ante. Kad je taj predio opustio i nesavjesni namjernici sa strane priinjavali tetu na toj svetinji, kri je prenesen na brdo, na ijoj padini su obitavali Martinovii. Postavljen je na glavici, koja se zove "Gradina". Neto kasnije, na istoj glavici pored kria podignuta je kapela skromnih dimenzija, graena rigl-tehnikom. Svetite je bilo visoko na gradinskoj glavici, s koje se prua lijep pogled na dolinu, motiku kolu i susjedna brda. U Martinoviima "god"bi bio na blagdan Pohoenja B.D. Marije, tj. na Marinu 2. srpnja, prema starijem raunanju. Na taj dan odravala bi se sv. Misa i poljski blagoslov za zaselak Martinovia. Iako nije bila u pitanju zapovjedna svetkovina, katolici naih sela posveivali bi veliku panju slavljenju ovog Marijinog blagdana. Tko ne bi potivao i prihvaao se posla na taj dan, smatrao bi se loim ili nikakvim katolikom, koji bi takvim postupcima izazvao gnjev "blage Marine". Nekada se sv. Misa odravala ispod brda, u livadi pored kujeg groblja, u podnoju, od strane motike kole. Za takvu prigodu nainili bi improviziranu kapelu od prua i lisnatih grana. Ova se praksa odravala izmeu dva svjetska rata a isezla je u poratnom vremenu. Kad su Martinovii morali napustiti svoje brdo 1995. godine, njihova kapela ostala je nezbrinuta. Oni isti, koji su provaljivali i pljakali po selu, provalili su i kapelu na glavici brda. Iako odatle nisu imali to odnijeti, demolirali su to skromno zdanje. Riglovana konstrukcija s oteenim pokrovom stajala je 1998. godine, s izvaljenim pojedinim dijelovima zidova. S vremenom, ostaci kapele su zarasli u ukrasne grmove, korov, trnje i drvee, pa se jedva naziru u takvoj zaputenosti. Kako smo vidjeli, elanovac s kapelom sv. Roka je zajedniko svetite Motika i ivija, u kome se nisu odravali poljski blagoslovi. Meutim, samo Motikama vlastite su tri svetinje, one na Durbia i Matrinovia Brdu i na Ljevara stranama. Pored poljskih blagoslova i zavjeta, na spomenutim mjestima bio je poseban "god" na blagdan Naaa sv. Kria 3. svibnja. Naime, svaki put bi se proslava odravala na drugom mjestu. Jedne godine sv. Misa bila bi na Durbia Brdu, druge u Martinoviima a tree na Ljevara stranama. S tom razlikom, to bi se bogosluje odravalo kod kapela na Durbia Brdu i Ljevara stranama a u Martinoviima ne na "Gradini", nego u podnoju brda, u livadi, pokraj ve spomenutog kujeg groblja. Ova praksa je naputena u godinama poslije Drugog svjetskog rata.
44
Vjerski ivot
Mjetani Motika oduvijek su bili dobri vjernici, dobri katolici. Sama injenica da su nekad u prolosti imali upnu organizaciju dovoljno govori o njihovoj privrenosti Crkvi. Na pogodnom poloaju uvijek su imali mogunost osjeati bilo sela i grada, uvajui svoje obiaje i tradiciju. Istovremeno su usvajali novosti, koje donose suvremeni trendovi. Koristili su sve te mogunosti da sauvaju svoj vjerski identitet. Tako su mogli imati status upe u 17. stoljeu. Naime, tadanji upljani Motika nisu bili posve obespravljeni sloj raje. To je bilo vrijeme, kad je meu bosanskim katolicima jo uvijek postojao obrtniki stale, srednji, dosta dobro stojei sloj ljudi. Kao poticaj tako boljem stanju, ini se da je ondanjim Motikama pogodovala eksploatacija ugljena. Karakteristine grabe oko Motikog groblja, rudnik u njegovoj blizini potie nas na pomisao da se tu kopao ugljen u vremenu postojanja stare motike upe, mogue i ranije, u Srednjem vijeku. injenica je da su rudarska mjesta po Bosni u turskom vremenu nudila katolicima bolje uvjete i veu sigurnost, to je doprinosilo poboljanju stanja motikih katolika do te mjere, da su mogli stvoriti i imati upnu organizaciju. I poslije ugasnua motike upe, dosta prorijeeno stanovnitvo Motika, u nemirnim i kunim vremenima 18. i 19. stoljea ostalo je postojano u vjeri, to svjedoe okupljanja na Motikom groblju. Nedjeljama i blagdanima, a posebno na blagdan sv. Marka, kad bi upriliili poljski blagoslov s procesijom, tada jedinom takvom manifestacijom vjere u banjalukom kraju. Poslije odlaska Turaka, kroz narednih sto godine Motike su bile u sklopu petrievake upe. Kao dobri vjernici Motiani su u velikom broju dolazili u petrievaku crkvu, koja je pojedinima udaljena 7-8 kilometara. Poseban doivljaj za njih predstavljala je ponona Misa na njihovom groblju, koja se odravala do Drugog svjetskog rata. Tada bi na groblje doli argovani, Rakovani, Vujnovani, Novakoviani, te mnogi iz Petrievca. Ali najbrojniji su bili Motiani. Oni najudaljeniji, iz Majdandia i od Saraice krenuli bi u sam suton. Usput bi nailazili kraj poznanika i rodbine, malo zasjeli dok bi se i oni spremili. To bi se ponavljalo vie puta. Tako bi se pomalo primicali, da bi u pola noi prispjeli na sv. Misu na groblju. Poslije ponoke nastalo bi narodno veselje. U lijepoj vedroj noi, na mjeseini vrtjelo bi se kolo ispod groblja. Stariji bi ugodno razgovarali, zalijevajui se dobrom ljivovicom. Naravno, usput bi nekoga ili neke istukli. Tek tako, da ne proe bez kavge. U meuvremenu bi osvanulo. Povratak kui bio bi polagan. Opet bi zastajali na pogodnim mjestima na putu ili u selu, poigrali u kolu i zapjevali. Tako bi se postupno rasipali, da bi oni najudaljeniji stigli kui u suton. Dakle, ta njihova ponoka s odlaskom i povratkom trajala bi 24 sata. Kad je dokinuta ta ponona Misa, nastavili su dolaziti na Motiko groblje na drugi dan Boia, Stjepan - dan. Dakako, i na drugi dan Uskrsa. Poslije Drugog svjetskog rata Motiani su se okupljali u crkvi na Petrievcu, da bi potom dolazili na elanovac kapeli sv. Roka, gdje bi se sabirali na pojedine 45
"godove", puke pobonosti (Put Kria), dok ta kapela nije postala filijala petrievake upe 1960. godine. Tu bi se odravale sv. Mise nedjeljom i blagdanima za Motike i ivije. Opet su Motiani dokazivali svoju privrenost vjeri. Pogotovo kad je osnovana motika upa 1983. godine i organizirano bogosluje u izgraenom upnom stanu. Bespotednim zalaganjem i primjerom upnika fra Ante Nedia uobliena je ta manja upna zajednica. Sudjelovanje na sv. Misi, lijepim pjevanjem i primanjem sakramenata dokazivali su da je to posve katoliko mjesto, sa ivom vjerom njegovih mjetana. Nema vie Regodinice, ali mlai narataj nastavlja tim istim putem vjere. Kad su Motiani morali jednostavno iseliti do 1995. godine, u njihovom selu ostalo je samo tridesetak katolika. Opet se odrava sv. Misa u kapeli upnog centra, samo pred 1 0 - 1 5 nazonih vjernika. Malo tuno, ali stvarno. I ta mala zajednica nastavlja put u vjeri. S nadom da e se brojno poveati.
udna ispovjed
Nekako u korizmi 1978. godine, kao kapelan u petrievakoj upi ispovjedao sam stare, nemone i bolesne u Motikama. Otiao sam prema Saraici i desno se uspeo do kue ime Kasipovia. Tu se sabralo vie "didova" i baka. Svi su doli, osim jedne bake s kraja sela. ekali smo neko vrijeme i na koncu poeo sam ispovjedati, raunajui da e baka u meuvremenu stii. Meutim, ispovjedim ih i priestim. Emilija, ki imina pripravi kavu, pa je popismo u ugodnom razgovoru sa starinama. A bake jo nema. Meni ne prestade drugo, nego ii i potraiti staricu. Objasnie mi da je s kuom na padini iznad same Saraice, u starni prema Martinoviima. Upute me pjeakom stazom, koja je sjekla padinu obraslu umom i s paprati na proplancima. Taman negdje nasred puta susretnem baku kako mi ide u susret. Polako, sa tapom u ruci. Pozdravljam se s njom, pitam za zdravlje ... i u sebi mislim: dok s njom doem njenoj kui ili iminoj, proi e mnogo vremena. Sporazumijem se sa njom da to obavimo tu, na licu mjesta. U starni, na stazi, kojih stotinjak metara dalje od mjesta na kome je nekad stajao kri - svetinja starih Martinovia. Okolo paprat, raslinje, uma, mir Boji. Samo jastreb gore visoko krui. Zapalim svijeu, stavim tolu i poinjemo s ispovjedanjem. Baka sa svijeom u jednoj, oslonjena na tap u drugoj ruci. Ispovijedim i priestim staricu, izmijenim s njom jo nekoliko srdanih rijei, pa okrenemo svatko svojim putem. Ja iminoj a ona svojoj kui molei pokoru.
Neposluna Dulja
Kao kapelan u petrievakoj upi blagoslivljao sam kue 1977. godine. Prema rasporedu, doli smo u Motike. Mene je zapao onaj dio Kneia. Dakle, moji susjedi. Za blagoslov u selu obino se spremalo za doek "ujaka".Tako je bilo i u Kneiima. Okupilo ih se dosta u jednoj kui, pili kavu i ekali sveenika. Doao 46
sam, obavio blagoslov i otiao dalje. Nita neobino. Meutim,tek kasnije ujem priu i komentare. Kad im je javljeno da dolazi sveenik spomenutoj kui, svi su se spustili na velika koljena. Red je kleei primili blagoslov. Meu mjima kleala je i Dulja. Starija, visoka ena. Zbog njene visine tako smo je i zvali. Kako je ve bila starija, teko joj je bilo kleati. Kad sam obavio blagoslov i otiao, Dulja se jadala dajui svoje vienje: "Ja mislila da e doi netko drugi a ono doao na Juro. Da sam znala, ne bih ni kleknula". Hajde de! Koliko god mi nije bilo pravo, to Dulja ba radi mene ne bi kleknula, toliko mi je bilo drago to je kazala "na Juro". Znai, kakav sam, takav sam, njihov sam. Ja to pomalo i zaboravio. Iao sam iz samostana opsluivati Vujnovie. Jednom me salete Motiani i ivijai, prekoravajui me, to ne dolazim imati sv. Misu na elanovcu. Da se nekako obranim, malo u ali dobacio sam im: "Neu! Jer nee Dulja da me slua".
Nesalomljivi ljudi
Na koncu Drugog svjetskog rata izmeu ostalih, mnogo se Motiana vraalo s Krinog puta. Da li su to krivi ili nisu, to nije bilo vano. Vano je bilo to, da je bilo tko rekao da je netko od njih kriv, pa je kao takav snosio posljedice. Meu zatvorenima bio je i N. Pustahija, sproveden u zeniki zatvor. No, Motian se nikada ne miri s postojeim stanjem, pa ma kako god ono beznadno izgledalo. Nou uzme metalnu ipku,savije u luk i prebaci preko elektrinih vodova na zidu oko kaznionice. U cijelom zatvoru nestane elektrike. On to iskoristi, prebaci se preko zida i pobjegne. Nekoliko dana nakon toga javio se iz Austrije. Izbavio se i dokopao slobode. Ode u Australiju i tamo se skui, provodei mirno dane, daleko od uasa, koji mu je nepravedno bio namijenjen. Takvih snalaljivih, otpornih i silovitih ljudi bilo je mnogo u Motikama. Poput N.Maria, koji je mogao - dobro se nakitivi ljivovicom- po tri patrole policije rastjerati po Petrievcu. To moe samo super Motian.
Nadimci u Motikama
Faista, Svjetlaja, Tespija, Rona, Dulja, Brajca, ikota, Bjera, Regoda, Pekulinica, Akuta, Ciki, Rua, Kalaba, Keura, Bukva, Penica talijanka, Odborovi, Pratrovi, Terempe, Rujkin, Vuak, Tucek, Peri, Tule, Bosanac, Milcov, ujan, Kupus, Lijevoruk, Glaan, Pekan, Ganjobab, Sarajevo, eker, Maak, Robo, Cambo, Pole, Ata, ualo, Grgutalo.
47
ARGOVAC
"Pitaju me, odakle si seko: iz argovca, to nije daleko ". "Pitaju me, odakle si seko: iz agovcajo nije daleko ". Nitko se nije posebno zabavio etimoligijom naziva mjesta argovac. Premda kao pojam i naselje nastaje u ne ba dalekoj nam prolosti, ipak o tome nita odreeno ne znamo, osim onoga to nam insinuira sama rije, tj. da je mjesto dobilo ime po nekome ili neem arenome. argovac se nalazi u blizini Banje Luke. Kad ovo iznosim, mislim na njegovu prolost, jer se u dananje vrijeme grad iri na ovo mjesto. Gradu najblii dio je onaj uz Djevojaki Most. Istovremeno, oni krajnji dijelovi u prostranom argovcu, na Obuvaljci i ispod elanovca dosta su udaljeni. S druge strane, predjeli uz prijedorsku cestu otvoreni su svim uticajima i promjenama, dok su zabaeniji na jugu i zapadu sauvaniji i mirniji, sa zadranim posebnostima i obiajima. Ovako povoljan poloaj, s mogunostima koritenja prostranstva plodne zemlje i zapoljavanja u nedalekom gradu omoguavao je mjetanima lijep ivot.
Prolost
Ovo mjesto, blizu Banje Luke, s tako povoljnim smjetajem bilo je naseljeno u svim periodima prolosti. Arheoloki nalazi upuuju nas na naseljenost argovca u rimskom periodu. Ako pogledamo raspored rimskih naseobina u banjalukom kraju ("Castra" u centru Banje Luke."Ad Ladios" u Trnu), te postojanje manjih naselja u Gornjem eheru, Ramiima i Barlovcima, zakljuujemo da je argovac u dotino vrijeme morao biti naseljen. U prilog ovome svjedoi vrijedan arheoloki nalaz, otkriven u ovome mjestu. Rije je o sarkofagu, izrazitom primjeru rimskog nadgrobnog spomenika, koji je isklesan iz dva kamena bloka. Svojom veliinom i klasinom izradom daje do znanja da pripada nekoj znamenitoj linosti. Ako se na podruju argovca nalaze takvi spomenici, onda moramo zakljuiti da je u navedenom periodu bio naseljen i predstavljao manju naseobinu uz utvreno komunikacijsko mjesto "Castra" na mjestu dananjeg Kastela. U kasnijim periodima opet imamo naznake da je ovo mjesto bilo naseljeno, ovaj put kranskim stanovnitvom. Naime, lokalitet"Crkvite", na kome je naen spomenuti sarkofag potvruje ovakvu pretpostavku. Za postojanje crkve na ovom lokalitetu ne zna se u novijem i turskom vremenu. Vjerovatno datira iz Srednjeg vijeka. Ovdje bi bilo interesantno spomenuti " Selite" u vrhu sela, u zaseoku 48
Petroviima. Tu je tijekom turske vladavine uvijek netko odlazio, dolazio i naseljavao. Naravno, u krunim vremenima " Selita" bi opustjela, da bi se sa zdravim zrakom u njima opet pojavljivao ivot. Nestalost i promjene u ovom dijelu sela dadoe mu takvo ime. Tu su se doskora mogli vidjeti ostaci nastambi, ploe od grobita i drugo. Doavi u argovac, Kuljanci su se dijelom smjestili na podruju "Selita". argovac je svojevremeno bio sastavni dio velikih Motika. Iz tih razloga nema ga u popisu biskupa fra Mate Delivia 1737. godine. Biskup fra Pavo Dragievi, obilazei upe u banjalukom kraju 1742. godine spominje argovac kao dosta veliko selo. Od tada moemo sustavnije pratiti povijest ovog mjesta, zahvaljujui izvorima, dokumentima i matinim knjigama. U poetku turskog perioda argovac je pripadao banjalukoj upi. Vjerojatnoj je tako bilo i u Srednjem vijeku. U 17. stoljeu pripada Motikama, da bi od 1720. godine inio selo ivatanske upe, koje je najblie gradu. Godine 1860. pripada Rakovcu, koji se 1876. godine preimenuje u petrievaku upu. Spajanjem te dvije upe u kratkom periodu 1879-1882. godine pripada toj objedinjenoj upi, da bi poslije toga opet pribrojen Petrievcu, u ijem sastavu se i danas nalazi.
Zaselci u argovcu
Golubii sa starosjediocima Golubima predstavljaju najznaajniji dio sela. Smjeteni su na obroncima u junom dijelu argovca. Na prvom obronku je lokalitet " Oltarie", gdje su se nekada - u turskom vremenu- okupljali na sv. Misu. Na drugoj, veoj uzvisini bila je kapela sa zvonom, kod koje bi 1. svibnja bio "god", blagoslov polja. Svetinja ja minirana 7. svibnja 1995. godine. Za argovac Golubii predstavljaju zaselak s najestitijim katolicima. Tijekom saveznikih bombardiranja Banja Luke 1944. godine. asne sestre iz Nazareta nalazile su pribjeite u ovom zaselku. Neko vrijeme grupa sestara je provela rasporeena po kuama obitelji Goluba. Radi takvog prihvata kasnije su Golubiemalo u ali, malo u zbilji - prozvali " malim Rimom". Od ovih Goluba potjee fra Nikola Golub, ugledni sveenik s kraja 18. i poetkom 19. stoljea. argovaki " papa" bio je netko od Goluba. U posljednje vrijeme uviavne su bile i estite starine Toma i Mato Golub. Suilovii ine zaselak u susjedstvu Golubia, na istoj strani junog argovca, uz Drakuli prema Motikom groblju. U Ivanjsci imamo zaselak s tim istim nazivom. No, tamo obitavaju mjetani s istim prezimenom a ovdje imamo zaselak Suilovie, koji je naseljen Gagulama. ini se da nemaju nita s tim ivatanskim Suiloviima. Bit e da je njihov zaselak dobio ime po bolesti " suici", koja je u prolosti kod njih bila esta pojava. Kuljanci su se naselili ispod Selita, odmah do Petrovia krajem 18. stoljea. Prema predaji, morali su napustiti svoje mjesto Kulu kod Sarajeva. Iako su imali drugo prezime, po toj Kuli u novoj argovakoj postojbini prozvani su Kuljancima. 49
Tako kae predaja a na Butmiru, pored zrane luke stvarno i danas postoji mjesto Kula. Inae, Kuljanci su poznati kao krni i beskompromisni ljudi. Petrovii su u samom vrhu argovca, prema elanovcu i gornjim Motikama. U prolosti su inili veliki zaselak, kojeg biskup fra Marijan Bogdanovi 1768. godine navodi kao posebno selo (uporedo sa argovcem) s jedanaest kua. Zaselak je dobio ime po starosjediocima s prezimenom Petrovii, koji su tijekom prolosti do ovih vremena obitavali u zaselku. Listajui matine knjige vidimo da su imali i drugotno prezime Kvoari, koje im je u posljednje vrijeme postalo nadimak Koari. U ovom zaselku je postojbina starih i uglednih obitelji Benkovia. U drugoj polovici 18. stoljea kod njih bi odsjedali apostolski vikari, koji su krizmali na Crkvenama i odlazili dalje u pohode banjalukoj upi. Od njih potie ugledni sveenik fra Marko Benkovi, kojeg nalazimo na dunosti upnika u Ivanjskoj 1779-1785. godine. Pranjii predstavljaju mjesto obitavanja starih obitelji s istim prezimenom, Nalaze se u sjeverozapadnom dijelu argovca, ispod samog vrha Tunjica. Kroz njihov zaselak prolazi po njima prozvani Pranjia put, iji naziv je u upotrebi i u ovom naem vremenu. Radmani su smjeteni u svome putu, koji od prijedorske ceste i ciglane vee sa argovakim putem. Prema predaji, argovaki Radmani su potomci nekdanjih jajakih doseljenika. Naime, kad su Turci osvojili grad Jajce, oni su se sklonili u okolna brda. Otuda jedan od njih, s dvoje djece doseljava u imie na Kozari. Dodue, Dragievi ih ne spominje u popisu 1744. godine, ali biskup fra Marijan Bogdanovi dvadeset i etiri godine kasnije nalazi pet obitelji Radmana u spomenutom selu. Odatle su njihovi potomci postupno silazili i naseljavali se po selima bliim Banjoj Luci. Zato su doli u argovac u prvoj polovici 19. stoljea, ali ne prije velike kuge 1813-1818. godine. Od argovakih Radmana potiu trojica franjevaca starije generacije:
Fra Stipo Radman ( 1824-1837.) Fra Ambrozije Radmanovic (1844-1924) Fra Joso Radman ( 1858- 1897.)
Nakon njih iz argovca imamo novi val, takoer trojicu Radmana:

Fra Ivo Radman, roen 1955. godine,zareen 1981. godine. Fra Vili Radman, roeni brat fra Ive, roen 1968., zareen 1993. godine. Fra Mario Radman, roen 1973., zareen za sveenika 1999.godine.etvrti, fra Franjo Radman rodom je iz imia.
Debeljaci su takoer doli u kasnijem vremenu i smjestili se na vrhu Tunjica i dalje uz put prema Obuvaljci. Jo nam je svima svjea i draga uspomena na pokojnog Jakova Debeljaka, estitog poljoprivrednika, voara, lovca i dobrog kranina. U takvom argovcu iz prolih vremena uvijek se znalo tko je tko u mjestu. Prema takvom poimanju Suiloviima se pripisuje suica ( bolest), Golubima molitva ( kao poboni ljudi), Kuljancima sila ( siloviti ljudi) a Radmanima
50
budalatina. U sklopu ovakvog poimanja Mrii su bili " sia", tj. beznaajni u odnosu na ove prethodne. Tako je nastala uzreica : " uvaj se suice Suilovia, molitve Goluba, sile Kuljanaca i Radmana budalatine". Meutim, u novije vrijeme mnogo toga se mijenja u argovcu. Sve se vie popunjavaju prostori izmeu zaselaka. Iz njih sve vie ljudi gradi svoje kue u dolini pored argovakog puta ili uz prijedorsku cestu. Na taj nain, iako ostaju stari zaselci, argovac postaje jedinstveniji.
Stanovnitvo
U dalekoj prolosti argovac je ukljuivao i prostore Vujnovia i Novakovia. Na tako velikom podruju stanovnitvo je obitavalo po breuljcima, poevi od Suilovia, preko Golubia, Petrovia i Pranjia do Obuvaljka. S druge strane, neto ivlja bilo je u Vujnoviima i Novakoviima. Sredinja linija, poevi od dananjeg Djevojakog Mosta do vrha Tunjica uglavnom je bila nenaseljena, jer njom je vodio turski put za Kozarac, uz koji kranska raja nije bila sigurna. U opisu biskupa fra Pave Dragievia iz 1744. godine nalazimo predoeno stanje. Meu osamnaest domainstava prepoznajemo stare argovake obitelji: Gagule, Golube, Benkovie, Mrie i Pranjie. Na prostoru Vujnovia bile su obitelji Vida Vujnovia i Martina Arabadia, ali malo podalje od gradike i kozarake ceste, zaklonjene lugovima. Godine 1768. biskup fra Marijan Bogdanovi donosi slian popis, u kome nalazimo odijeljenje Vujnovie i Novakovie. Uz argovac, kao selo spominje se njegov gornji dio Petrovii. Kue argovana su po obroncima, s lijeve strane puta Banja Luka - Kozarac. Uglavnom tamo, gdje su spomenuti zaseoci. Autohtone obitelji ovog mjesta nalazimo kao i u prethodnom popisu, uz nove obitelji, koje su se u migracijama nale na prostoru ovog sela, ali se tu nisu dugo zadrale. Prezimena su im: Lupi, Vuica, Kekezovi, Kotoranin, Ivatanin... U prvoj polovici 19. stoljea u argovac dolaze Gapari,Radmani, Debeljaci, Kneevii i drugi. Istovremeno s njegovog podruja nestaju stare obitelji Benkovia. argovac je u prolosti bio veliko selo, to predstavlja i u novijem vremenu. Njegovo brojno stanje imalo je slijedee kretanje:
1742. godine 1768. " 1813. 1856. 1858. 1864. 1877. 1885. 1892. 1935. 1960. " " " " " " " " " 18 kua, 15 " 11 " 17 " 23 " 27 " 20 " 24 ' 154 lan 119 " 97 " 153 " 234 " 234 " 202 " 224 " 243 " 349 " 443 " 1050 "
(u Petroviima)
51
U novije vrijeme argovac se sauvao kao vee jedinstveno mjesto, koje nadilazi okvire sela i koje dodiruje grad s promjenama koje on donosi. U zaklonjenim zaselcima sauvao se seoski nain ivota, svojstven starom argovcu a uz Djevojaki Most i prijedorsku cestu polagano se provodi urbanizacija. No, pored svih tih izazova i irenja grada na blie dijelove, argovac sve do rata 1991-1995. godine ostaje izrazito katoliko naselje. Iako s mnotvom mjetana katolika, osim zavjetne kapele u Golubiima, nema nikakvu crkvicu, pa su argovani u veem broju odlazili na Slubu Boju na Petrievac, u Vujnovie i elanovac. Ovaj posljednji rat fatalno se odrazio na sva katolika sela oko Banje Luke, pa i na argovac. Na tako veliko i mirno katoliko mjesto vrenje veliki pritisak, pa su njegovi mjetani morali poi u izgnanstvo. U poetku pojedinci, da bi do kraja kolovoza 1995. godine argovac napustila najbrojnija skupina mjetana. Tek ponetko je ostao na rodnoj grudi.
Gospodin eki
Pravo mu je ime Anto Majdandi. Kua mu je smjetena uz put, koji s vrha Tunjica od prijedorske ceste vodi Obuvaljci. Spada u red onih ljudi, koji udahnjuju duu mjestu. Bez njega, Tome Goluba, starog Gajana, Antuna Kuljanca - Keca i slinih argovaca u poslijednje vrijeme ne bi imao ovakvu fizionomiju. On je sada ovjek u zrelim godinama. Kao mladi, pun poleta angairao se u drutvenim aktivnostima. Posebno u sportskim nadmetanjima. On bi organizirao i vodio susrete, sastavljao momad i sve to je uz to ilo. U mnogo toga se razumio i mnogo privreivao kui i mjestu. Kao mladog i dobrog organizatora zapazili su partijski drugovi, pa su ga komesarski obraivali da doe u njihovo drutvo. Salijetali su ga i nagovarali da se ulani u partiju. On kranin, iz katolike obitelji i sredine da ide u vladajue ateistike strukture? Nikako nije mogao porei sebe i svoje uvjerenje. Kako da ih odbije a da ne navue njihov bijes na sebe? Inteligentno im se ispriao:" Ma ja bih nekako, ali ne znam kako bi to ilo. Jer, moja ena kod kue objesila je na zid kri s velikim Isusom. Toliko je velik, da moe odmah ii u trei razred". Dosljedni svojoj netolerantnosti, im su uli za tolikog Isusa, odustali su od njegovog angairanja u partiju. A na eki nastavlja s uobiajenim ivotom u svome argovcu. Lijepo se brine za kuu i obitelj. Gdje god je sahrana, krtenje, vjenanje, kakav dravni ili crkveni "god", on je pri ruci da pomogne i stvori odgovarajuu atmosferu. Zato je rado vien u svakom drutvu. U godinama koje su predhodile ovom posljednjem ratu slijedilo je ureenje Motikoga groblja. Pod sv. Misom gvardijan fra Josip Boi najavljuje to se sve treba uraditi u groblju. Raspriao se :" Treba podii ogradu, kapije, urediti i oistiti groblje...treba sasjei sve ljive i posaditi neto plemenito...". Ovo posljednje nije se svidjelo ekiu i njegovom drutvu. Zato poslije Mise zovnu o. gvardijana:" Hej! Doite ovamo! to Vi ono rekoste? Sasjei sve ljive i zasaditi neto pleme52
nito? Pa zar ima neto plemenitije od ljive?" alei se dalje zakljue: " Radi ovakve izjave trebalo bi o. gvardijana pred narodni sud; tu u groblju,na licu mjesta". Gospodin eki, ukljuujui se u ovakve akcije usput ini posao i ivot zanimljivim i ljepim. Naalost, 1995. godine morao je napustiti dom i argovac, pa kao prognanik otii u Udbinu. I tamo svojom vedrinom, pristupom i angamanom ini snoljivijim izbjegliki ivot.
Pavo Golub
Sinje estitog oca, pok. Tome Goluba. Otac je slika i prilika pravog kranina a po toj dobrohotnosti i vjernosti ni sin mnogo na zaostaje. Razlika je samo u tome, to je sin Pavo nestaan i pravi veseljak. Inae, Pavo je zanimljiva linost. Sa svojim dosjetkama i alama uvijek je u centru panje. Kao domar u argovakoj koli uvijek je bio u drutvu prosvjetnih djelatnika. Ako se izvodi neka akcija ili je netko od vlasti u selu, Pavo je s njima. Kad god je poljski blagoslov u argovcu, Vujnoviima ili Novakoviima, on je kod kapele; za stolom popisuje to tko daje na tu nakanu. Sa svima uvijek je dobra volje, nasmijan i raspoloen. Kao stolar i domar u koli stizao je popravljati u seli sve, to god bi mu najavili. Tako je kod Gospine kapele u Vujnoviima ivjela baka Filipovica. Bila je sama u skromnoj kuici. Trebalo je neto kod nje popraviti, pa su poruili Pavi, koji je doao, im je naao slobodnog vremena. No, Pavo ko Pavo ali se i sa bakom. Kod nje na zidu visi kri sa svetim slikama. Pavo kao negoduje:" to je ovo bako ? Zar ti do toga dri? Skidaj to!" Baka sva izbezumljena tri Mati Arabadiu - Parici i pita:" Tko je onaj ovjek, koga ste mi poslali?" Mato je umiruje: " Pa to je Pavo, Tome Goluba sin". " Ah", uzdahnu baka, " od onakvog ovjeka to otpade!" Saznavi za ovo, mjetani napadnu Pavu pred prodavnicom kod Ivania. Spoitavaju mu da nije trebalo plaiti baku na takav nain, pogotovo radi svetinja, kria i slika. Pavo, glumei iznenaenje unosi im se u lice i pita:" ta? Zar i Vi do toga drite?". Osvanu nedjelja a Pavo, kao i inae svaki dan koji se svetkuje pobono sudjeluje na ranoj Misi u crkvi oo. franjevaca na Petrievcu. Nadoao je rat a Pavo sveudilj radi u koli. Povremeno ga odvedu na radnu obavezu, gdje mu nije bilo do veselja i dosjetki. Na koncu je morao napustiti svoj dom. Zamijenio je imanje i sada ivi na Okuanima. Opet raspoloen, opet domar, ali ne kole, nego mjesta. Kad sam zimi 1999. godine bio u Vojniu, javio mi se telefonom:" Ovdje Pavo Golub". Prisjetim se, pa mu odvratim:" Ovdje u susjedstvu ima jo jedan Pavo Golub". Stvarno, bio je tu ovjek s istim imenom i prezimenom, izbjeglica iz argovca. Na moju primjedbu Pavo dobacuje: " Da, da! Ali to je divlji". Vratim mu istom mjerom:" Ne znam koji je od Vas dvojice divlji a koji pitomi. Samo, ovaj mi se susjed ini mnogo smjerniji od Tebe". Pavo Golub i dalje ivi na Okuanima. Dobra srca, kao to mu je i otac bio; istovremeno veseo poput sv. Franje. 53
VUJNOVII
Ovo selo danas ini obod grada na njegovom sjeverozapadu. Inae, u prolosti Vujnovii su bili omaleno mimo selo ispod Timara, smjeteno uz istoimeni put, koji iznad Novakovia vee prijedorsku i staru gradiku cestu. Prostori sela pripadali su gradskoj, motikoj, ivatanskoj, rakovakoj i u zadnje vrijeme petrievakoj upi. Manji dio, ispod auto - puta Banja Luka - Klanice od 1983.godine propada upi Budak. Selo je nastalo sredinom 18. stoljea. U popisu mjesta ivatanske upe, i inae u banjalukom kraju 1744. godine, kojeg imamo od biskupa fra Pave Dragievia, Vujnovii se ne spominju kao naselje. Tada je prostor ovog sela podpadao pod argovac. Od tadanjih osamnaest argovakih domainstava na prvome mjestu spominje se ono od Vida Vujnovia s etiri odrasla lana. Pored njega, spominje se Martin Arabadija, ija zajednica broji trinaest lanova. Mogue da je tada na prostoru Vujnovia obitavala jo koja obitelj. Znamo da su Golubi, Gagule, Mrii, Benkovii i Pranjii argovaki starosjedioci, ali netko od Kolakovia, Vuia, Kotorana, eeza... vjerojatno je obitavao na podruju Vujnovia. U izvjeu biskupa fra Marijana Bogdanovia 1768. godine Vujnovii se spominju kao selo sa est katolikih domainstava. Evidentno je da su ime dobili po dotadanjim stanovnicima obitelji Vujnovia. Godine 1813. biskup Mileti navodi se da Vujnovii imaju esnaest domainstava. ini se da su tu pribrojeni i oni iz Dervia. Prema dostupnim izvorima vidimo da su Vujnovii bili malo selo, da bi tek u novije vrijeme imali brojnija domainstva i puanstvo:
1768. godine 1813. godine 1856. godine 1858. godine 1864. godine 1877. godine 1885. godine 1892. godine 1935. godine 1960. godine 6 kua 16 kua 12 kua 12 kua 9 kua 10 kua 40 lanova 124 lanova 77 lanova 80 lanova 76 lanova 112 lanova 122 lanova 148 lanova 272 lanova 386 lanova
Od starosjedilakih obitelji u Vujnoviima su se odrali Arabadii. Aleksii su takoer starosjedioci, ali se vie pribrajaju Zaluanima. Krajem 18. stoljea u selo su pristigle Pavleke, da bi se u 19. stoljeu pojavili Marii, Tukarii, Blaevii i drugi. Ljubiii i Gavrii su doli iz Liskovice. Do potresa 1969. godine Vujnovii su bili isto katoliko selo. Od tada se u njemu naseljavaju i drugi. Pogoni "Rudi ajaveca", smjeteni na zemlji Vujnovia 54
ispod puta u gornjem dijelu sela oduzeli su dragocijeni prostor mjetanima Vujnovia. Ovo se isto dogodilo prilikom gradnje autoceste u donjem dijelu sela, koje se time presijeca na dva jednaka dijela. Iako su danas Vujnovii periferija grada, pored prometnica koje ih uokviruju, ipak jo nisu urbano izgraeni. Doskora se u selu mirno, tiho i idilino ivjelo, to sada naruava huka snanih strojeva s prometnica i iz pogona "Rudi ajaveca", te iz ciglane s Timara. Takvim pribliavanjem grada nagovjeta se preobraaj sela u urbanu sredinu. Vujnovii su bili jedno od najkatolikijih sela u okolici Banja Luke. Takvu katoliku sredinu mogli smo nai u Golubiima u susjednom argovcu, u Stranjanima ili kojem sauvanom ivatanskom selu. U eri komunistikog poretka nisu bili zaraeni "crvenim bezvjerjem", tako da i 70-tih godina 20. stoljea medu sobom gotovo nisu imali lanova vladajue ateistike partije, radi ega su trpjeli ne male kritike. Oito, Gospino svetite u selu inilo je svoje. Uz to, na dobroj zemlji, blizu grada i sa zaposlenjem, u selu se moglo dobro ivjeti, sa svim blagodatima. U ali su se uvijek dokazivali Marii i Blaevii, uvjeravajui se meusobno, koji su bolji. Prvi bi govorili da potjeu od B.D. Marije a drugi da su "blaeni", opet od blaene Gospe. I ne sloivi se, na koncu izae da su i "Blaeni" i "Marijini", i Blaevii i Marii gospini, kao to je cijelo selo pod njezinim okriljem. ini se da ih je Gospa sloila svaki put, kad bi uli u kapelu. Slono bi molili. Od kolovoza 1995. godine u Vujnoviima gotovo i nema katolika. Iz poznatih razloga morali su poi u izbjeglitvo. U selu su ostale samo 2-3 katolike obitelji i nekoliko pojedinaca. Stjecajem okolnosti u ratnim vremenima i po nekoj pravinosti meunarodnih i domaih imbenika selo je ostalo bez svojih mjetana. Meutim, po pravednosti, to se ne bi dogodilo. Nitko ne bi trebao ii iz svog sela.
Gospina kapela
Znaajno mjesto u selu i ivotu njegovih mjetana zauzimala je Gospina kapela, smjetena na pogodnom mjestu u gornjem dijelu sela. Izgraena je u vremenu izmeu dva svjetska rata. Bila je malih dimenzija, zidana i lijepo odravana. Ureivali bi je, kreili i kitili cvijeem, posebno za Spasovo, kad bi se kod nje odravao blagoslov za selo. Iza kapele postavljen je veliki drveni kri. Skromna kapela nije bila toliko znaajna, koliko Gospin kip, koji je u njoj smjeten. Naime, kad je poslije Drugog svjetskog rata od .sestara oduzet samostan "Nazaret", zauzimanjem .sestre Agneze Komarice Vujnovani su dobili Gospin kip, koji je do tada stajao u lurdskoj pilji u vrtu iza samostana. Neko vrijeme bio je smjeten u kui Mate Arabadia zvanog "Parica", dok na koncu nije postavljen u kapeli. Kip je dosta velik, neto manji od naravne veliine. Bio je magnet, koji je privlaio vjernike da obavljaju privatne pobonosti. Takva svetinja u mirnom katolikom selu nije se sviala lokalnim ateistikim vlastima, pa su manirom komesara razbijaki rijeili stvar. Njihovi izvritelji iznijeli su i razbili kip na putu ispod kapele. asne sestre su od polomljenih ostataka opet 55
sastavile kip, koji je neto kasnije vraen na njegovo mjesto, tako da su vjernici opet dolazili i molili kod kipa, obavljajui svoje zavjete. Tu se najprimjerenije vidi praksa, koja se zapaa pri svetinjama po selima: blagdanima, ak i obinim danima vide se vjernici, posebno ene, djevojke i djeca kako obilaze oko kapele. Njih po dvoje, troje prihvate se jedne krunice, obilaze, mole i zavravaju kleei pred kipom. U potresu 1969. godine kapela je mnogo rastreena. Kako takva nije mogla sluiti svojoj svrsi, mjetani su sazidali novo, vre zdanje. Ve u 60-tim godinama 20.stoljea tu se odravala Sluba Boja nedjeljama i blagdanima, ime ovo Gospino svetite postaje filijalom petrievake upe. Kako je na sv. Misu dolazio vei broj vjernika, esto puta zimi bi na snijegu prestajali cijelo vrijeme bogosluja. Kad je izgraena petrievaka crkva 1973-1975. godine, ator u kome se sluila sv. Misa postao je suvian. Njegova eljezna konstrukcija prenesena je u Vujnovie, nastavljena na kapelu, pokrivena ter-papirom i opivena daskama. Kasnije je taj montani dio jednostavno obzidan i prekriven pouzdanijim pokrovom od salonita. Meutim, iako je tu bilo dosta prostora, i tako dograena kapela bila je malena za vei broj vjernika, koji su se tu sabirali na sv. Misu, jer pored Vujnovana tu su dolazili mnogi vjernici iz Zaluana i argovca, te neto manje iz Novakovia i Dervia.
Kvega
Ovo je nadimak za ovjeka, koji se uvijek nasmijana lica mogao vidjeti u Vujnoviima, kako na zaprezi u stojeem stavu tjera konje s uzdama u rukama. Zvao se Joso Mari a kua mu je bila u Mariima ispod puta. Uvijek je neto prevozio sa zapregom, obraivao zemlju i sa svakim se lijepo ophodio. Bio je sklon povredama, pa malo kad se mogao vidjeti bez zavoja na ruci ili nozi. Redovito je dolazio na sv. Misu u Gospinu kapelu u Vujnoviima. On i njegovi ukuani. Teko ga je pogodilo oduzimanje veeg dijela okunice za gradnju novih postrojenja "Rudi ajaveca", ispod Maria kua. Jo tee ga je pogodio nadoli rat. vrsto rijeen da ne ide nikuda, odolijevao je svim pritiscima i sugestijama da ide u Hrvatsku. Na koncu se vie nije moglo, pa je meu posljednjim Vujnovanima napustio svoje selo i otiao u izbjeglitvo. U Hrvatskoj se nikako nije mogao obiknuti. elio se vratiti svojoj kui. Samo je o tome razmiljao. Tugovao je i u dui se grizao to nije svoj na svome. Ta tuga i duevna bol slomili su njegovu tjelesnu otpornost. Vitalnost sa eljom za ivotom sve je vie naputala njegovo bie. Umro je u izgnanstvu, ne doekavi starosnu dob, niti povratak svome domu. Rat i na ovakav nain prikrauje ivot ovjeku. A u naem sjeanju ivi Joso. Nasmijan, uspravan u kolima, s uzdama u rukama, tjera konje da bre idu. Nadamo se da ga i Bog, pravedni sudac tako blagonaklono gleda.
56
NOVAKOVII
Do 1967. godine Novakovii predstavljaju selo a od tada se ukljuuju u urbani prostor Banje Luke. Sve su im kue smjetene uz istoimeni put, koji poinje na Djevojakom Mostu na staroj prijedorskoj cesti, sjee novu i autocestu prema Klanicama, da bi zavrio na staroj gradikoj cesti. U prolosti prostor ovog sela podpadao je pod gradsku upu, da bi u 17. stoljeu pripadao Motikama. Od 1720. godine Novakovii kao rubni dio prema gradu pripadaju ivatanskoj upi. Godine 1860. ukljuuju se u rakovaku kapelanija uskoro uzdignutu u rang upe, koja je 1876. godine preimenovana u petrievaku, kojoj i danas veim dijelom pripadaju. Manji dio od 1983. godine pripada upi Budak. Kao selo Novakovii se pojavljuju sredinom 18. stoljea. Godine 1744. prostori ovog sela vode se kao dio argovca. Meutim, u izvjeu biskupa fra Marijana Bogdanovia 1768. godine Novakovie nalazimo kao malo selo s pet katolikih kua. Samo ime sela izvodi se iz prezimena katolike obitelji Novakovia, koja je obitavala na istom podruju. O ovome znamo tek toliko, da bismo mogli sa sigurnou potvrditi ovu tvrdnju. Naime, imamo podatak, da se 1811. godine oenio Marko, sin pok. Jeronima Novakovia iz istog mjesta (14). Dakle, postojala je obitelj s takvim prezimenom. Spomenuti Jeronim umro je vjerojatno poetkom 19. stoljea. Najvjerovatnije je ta obitelj bila ili se naselila u tadanjem rubnom dijelu argovca na istoku, pa prema prezimenu ove obitelji prozvalo se i novonastalo selo. Tako, prema povijesnim saznanjima imamo spomen na Novakovie u 60-tim godinama 18. stoljea. U nastanku i tijekom prolosti, sve do potresa 1969. godine Novakovii su bili isto katoliko selo. Od katolikih obitelji, koje u posljednje vrijeme obitavaju u Novakoviima ini se da su najstariji Maruii, koji su doli negdje na prijelazu iz 18. u 19. stoljee. Potom su doli Latre, da bi se tijekom Bosanskohercegovakog ustanka 1875-1878. godine u selu pojavile obitelji Komarica. Novakovii su u prolosti inili malo selo. Tek u posljednjih trideset godina selo se poveava, da bi - uavi u sklop grada - postupno poprimalo urbani izgled, s jo veim brojem stanovnitva, ime se u njemu mijenja nacionalna i konfesionalna slika. Brojno stanje katolika u Novakoviima tijekom prolosti bilo je slijedee:

1768. godine 1856. godine 1858. " 1864. " 1877 "
5 kua, 2 kue, 3 " 3 " 4 "
51 lan 9 lanova 25 lanova 31 lan 59 lanova
14) "Novakovichi, Die 24. febr. 1811... Ego Fr. Stephanus Christichevich socius, ac de licentia R.P. Parochi interrogavi Marcum Filium Defuncti Hieronymi Novakovich, ejusque L.C.Ursulae Dujmenovich... neo non Angleam Filiam Laurentii Chielossevich de Shimichi, ejusque... Mariae Chelossevich...", Matica vjenanih upe Ivanjska za godinu 1811., br.67.
57
Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA 1885. 1892. 1935. 1960. " " " "
56 " 76 " 136 " 223 "
U Novakoviima je bila skromna i lijepa kapela u dvoritu Marka Komarice, podignuta 1933. godine. Ta kapela ja predstavljala katoliki znamen sela. Ali jo vee i znaajnije je ono ivo znamenje, iva zajednica vjere Novakovia, koju uz mnotvo estitih krana predvodi na biskup, dr. Franjo Komarica. Inae, Novakovii se die lijepim poloajem, koji se u posljednje vrijeme urbano profilira. Podno sela, u ravnici sijee ih put s raskrsnicom na ulazu u grad. Selom prolazi i prijedorska cesta. Benziska crpka uz taj put je na podruju Novakovia. Skladite naftnih proizvoda je u dnu sela, pri samim Derviima. Tu je i nova " crna kua", zatvor, za koji kaemo da je " na Tunjicama". Iznad sela su pogoni tvornice " Rudi ajevac". Tijekom rata, posebno 1995, godine i Novakoviani su prognani sa svojih ognjita. Svi, osim nekolicine. Mukotrpnim nastojanjem ponetko se vraa. Vrativi se u obiteljski dom, u dvoritu oeve kue biskupa Franje Komarice su sagradile lijepu kapelu 1999. godine, pa Novakoviani opet imaju katoliko obiljeje u svome mjestu. U kapeli su postavljeni oltari i kipovi, sauvani iz prethodne kapele, koji su bili dar asnih sestara iz Nazareta. Kao i prvotna, tako je i ova kapela posveena Srcu Isusovu i Marijanu.
DERVII
Dervii u novije vrijeme ine dio grada Banje Luke u ravnici pored Vrbasa, do samih Zaluana. U prolosti su bili jedno u nizu sela pri gradu, s lijeve strane Vrbasa, izmeu Zaluana i Budaka. Kue su im locirane uz samu rijeku i staru gradiku cestu. Tu od davnina obitavaju obitelji Vukadinovia, Uvalia i Mamuza, kojima se u novije vrijeme pridruuju i drugi, s drugim prezimenima. Prema imenu mogli bismo zakljuiti da je naselje nastalo u prvo doba turskog gospodstva u naim krajevima, kad su na sve strane po Bosni - putem islamizacije - nicala nova muslimanska naselja. Ne bismo mogli ustvrditi da je tu postojala tekija, derviki samostan, ali samo ime govori da mora postojati neka veza s derviima, islamskim redovnicima. U svakom sluaju bilo je to muslimansko naselje koje je naputeno nakon prodora austrijske vojske 1688., najkasnije 1737. godine. Uz ratna razaranja, ini se da je kuga 1732. godine pridonijela pustoenju ovog mjesta. Da plodna zemlja ne bi ostala neiskoritena, turski gospodari su poticali preostalu kransku raju da tu ostane i naseljava se s okolnih breuljaka. U takvim okolnostima imamo spomen na Dervie 1737. godine, kada se spominju kao malo katoliko selo. Vjerojatno su Dervii u poetku turske vladavine potpadal 58
pod banjaluku upu. Tijekom 17. stoljea ine sastavni dio upe Motike. Nakon toga opet pripadaju gradskoj upi, u kojoj ih nalazi biskup fra Mato Delivi 1737. godine. Kasnije su pripadali ivatanskoj, rakovakoj, petrievakoj, da bi se 1983. godine prikljuili novoosnovanoj upi u Budaku. Godine 1737. biskup fra Mati Delivi nalazi Dervie kao malo selo, pod nazivom " Dervisc" (15). U drugoj polovici 18. stoljea onako neznatno selo se i ne spominje, osim u matinim knjigama banjaluke i ivatanske upe. Vjerojatno su pribrajani susjednim selima, kao Vujnoviima i Zaluanima. Iz istih razloga ne nalazimo ih ni u prvoj polovici 19. stoljea. Iznenaujue je da spomen o Derviima ne nalazimo u dosta iscrpnom Miletievom izvjeu 1813. godine. Tu spominje Vujnovie sa 16 katolikim domova. Spomenuti broj kua u Vujnoviima za ono vrijeme bio je velik, pa pomiljamo da su tu pribrojeni i Dervii. Godine 1857. Ivan Kukuljevi dolazi od Gradike u Banju Luku. Usput, idui od Trna, ne vidjevi ni Zaluane neto podalje zaklonjene umom, spominje: " Slijedi neznatno selo Dervii..." (16). Uskoro, za austrijske uprave gradi se eljeznika pruga kroz Dervie. Dolazei od Zaluana, trasa prolazi svom duinom sela, sjekui dalje Budak do Predgraa. Pruga se provlai izmeu Vrbasa i stare gradike ceste. Ve smo spomenuli da je u pitanju malo selo, s malo domova i lanova. Brojno stanje, prema dostupnim izvorima, uglavnom ematizmima bilo je slijedee:
1737. godine 1856. " 1858. 1864. 1877. 1885. 1892. 1935. 1960.
4 kat. kue, 7 " " 7 " " 6 " 8 " "
28 lanova 44 lanova 46 lanova 45 lanova 51 lanova 45 lanova 56 lanova 160 lanova 296 lanova
Negdje do potresa 1969. godine Dervii su bili mirno selo na sjevernom prilazu grada, koji se ve proirio na susjedni Budak. Postupno i prostori Dervia ulaze u urbani sklop grada. Istovremeno i pravoslavni doseljavaju u podruje sela, koje je do tada bilo vie od dvije stotine godina isto katoliko. Kako se grad iri, Dervii se gube u njegovoj urbanoj sredini a s tim i idila sela, kao i katolika monolitnost. Prije tridesetak godina tabla Banja Luka bila je na Kametnjai, ime je praktino prepolovila selo na gradski i prigradski dio. U novije vrijeme tabla je pomaknuta na most u Zaluanima, tako da su se Dervii cijeli nali u gradskom podruju.
15) F. Mari, Hrvati - katolici u Bosni i Hercegovini izmeu 1483. i 1995. godine, Katehetski salezijanski centar, Zagreb 1998., str. 48. 16) M. Daja, Banja Luka u putopisima i zapisima, Glas, Banja Luka 1973., str. 75.
59
Izgradnjom naselja baraka u Budaku, donekle se mijenja granica pored same pruge. Uz staru gradiku cestu podruje Dervia i dalje se rauna do Stoara , Motela i benzinske crpke, ali u ravnici pri Vrbasu i pruzi budako naselje se zavlai i sputa sve do auto - servisa. Nekada su ti prostori bili livade ravne kao tepih, koje su pripadale Derviima a sada je to izgraeno urbano naselje baraka i privatne gradnje, koje se pribraja Budaku. Kako smo ve spomenuli, kroz Dervie prolazi stara gradika cesta i eljeznica a dionica auto - puta, kao prilaz Banjoj Luci sa sjeverne strane prolazi iznad sela, sa zapadne strane. Od objekata u Derviima najznaajniji je veliki auto - servis, uz mnoge druge skladine prostore, te objekte uslunih djelatnosti. upni centar za budaku upu predvien je u Derviima, zato je ve izgraen upni stan. Inae, od 1911. godine mjesto ima svoju kapelu, posveenu Gospi Lurdskoj, koja se nalazi uz samu obalu Vrbasa, kod Vukadinovia kua.
ZALUANI
Ovo naselje ima povoljan geografski poloaj. Kad gledamo s Crkvena, zapaamo da se od Obuvaljske blaga kosa sputa okomito na Vrbas. Uz doline i ravnice s lijeve strane, do rjeice Dragoaja to su prostori zaluanskog naselja, koje ima mnogo prednosti. U blizini je grad Banja Luka, koji ve zahvata prostore ovog mjesta, koje se naslanja na Vrbas izmeu Dervia i Trna. Sijeku ga vane prometnice, koje vode za Prijedor i Gradiku. Tu je i eljeznika pruga a uz nju i manja trenana zrana luka u sastavu garnizona. Sve u svemu, znaajno i zanimljivo naselje, koje se uklapa u gradsko podruje Banje Luke na njenom sjevernom rubu. Jedino mu izgled i zdravu prirodu kvari deponija gradskog smea, smjetena pod Crkvenama, u jugozapadnom dijelu zaluanskog prostora. ini se da je u prvom dijelu turske vladavine na podruju Zaluana uz Vrbas bilo manje muslimansko naselje, nastalo kao produkt islamizacije u 16. i 17. stoljeu. Na sadanjem prelazu pruge bilo je muslimansko groblje. Prema predaji, tu je bila i damija. Ovo nam govori da je tijekom 16. i 17. stoljea muslimanski dio sela bio uz Vrbas, na prostorima dananjeg marketa, betonare, kole, upravnih zgrada i ugostiteljskih objekata a dio sela s kranskom rajom katolike vjeroispovijesti nastajao je u Koritovcu i sezao sve do Obuvaljke. Muslimanski dio sela nestao je u ratnim i kunim godinama 1683 - 1737. godine. Od njega ostaje samo groblje i spomen na damiju. Katoliki dio Zaluana ostaje i dalje na istome mjestu, ne sputajui se rijeci Vrbasu jer su krani sigurniji zaklonjeni umom, nego usput i rijeku, gdje bi vie bili izloeni turskom zulumu. Zato je cijelo vrijeme drugog dijela turskog perioda prostor Zaluana uz rijeku ostao nenaseljen, kako svjedoe izvori iz spomenutog vremena. Tek uspostavom austrijske vlasti zaluansko selo se izvlai na kosu, uz istoimeni put, odakle se dijelom sputa nie . 60
prema Vrbasu, popunjava dotada prazni prostor i postupno stvara centar Zaluana Kao najstarije rodove u Zaluanima nalazimo Kaljevie i Aleksie. Godine 1768. kuna zajednica Nikole Kaljevia broji 28 lanova a Nikole Aleksia neto manje, 24 lana. Inae, oni su uz Glavae pravi starosjedioci, koje nalazimo na popisu 1744. godine a svi ostali nadoli su u kasnijim vremenima. Kneevii su pridoli iz Stranjana poetkom 19. stoljea. Migracijom i kunim zatiranjima nestali su u gornjem Dragoaju a ovi, naseljeni u Zaluanima i susjednom argovcu odrali su se kao znaajne obitelji u mjestima. Sredinom 18. stoljea jednu obitelj Pavlovia nalazimo u Zaluanima. Istovremeno, Pavlovii su bili brojni na Pavlovai, brdu izmeu Dikevaca i Gradine, to nas navodi na pomisao, da su odatle doli u Zaluane. Preostali na Pavlovai su izumrli i raselili se a doseljeni u Zaluane nisu se dugo zadrali u novom obitavalitu. Tu ih je prorijedila velika kuga 1813 - 1818. godine, kad ih je 22 podleglo opakoj zarazi. Pavlovii, koji su preivjeli kugu preselili su se u Budak, uz put koji nosi njihovo ime. Obitelji Glavaa nalazimo u Zaluanima uz Aleksia i Kaljevie sredinom 18. stoljea. Kunim zatiranjem i seljenjem nestali su iz ovog mjesta. Ojdanii su naseljenici s Ojdania Brda. Pojedine njihove obitelji zadrale su se na spomenutom brdu do polovice 19. stoljea. U Zaluanima se pojavljuju krajem 18. stoljea. ini se da su tu doli zahvaljujui enidbenim vezama. U matinim knjigama spominje se da je u 80-tim godinama 18. stoljea nekoliko nevjesta s Ojdania Brda udano u Zaluane. Nakon njih pojavljuju se i pojedine njihove obitelji. U vremenu pomora velike kuge 1813 - 1818. godine bilo ih je vie u Zaluanima, nego na Ojdania Brdu. Bar ih je vie pomrlo od zaraze. Sredinom 19. stoljea nestaje ih u postojbini na spomenutom brdu a u Zaluanima su se umnoili, tako da s Kaljeviima i Aleksiima ine najmnogoljudnije rodove. Tijekom vremena u Zaluane su naselili i drugi: Ljevari, Brkii, Uvalii, Matoevii, Tadii... U posljednje vrijeme nadoao je izvjestan broj pravoslavnih, koji su se naselili u donjem dijelu sela. Tijekom prolosti Zaluani su imali slijedee brojno stanje:
1737. godine 1742. " 1768. " 1813. " 1856. " 1858 " 1864. " 1877. " 1880. " 1885. " 1892. " 1935. " 1960. " 1991. " 40 14 12 15 11 11 13 14 13 kue, " " " " " " " " 530 110 187 162 125 118 125 85 95 106 114 325 454 483 lanova
61
1994. 1996.
295 38
Od 1885. godine uraunata je samo barlovaka strana sela. Strana koja pripada upi Petrievac pribraja se Vujnoviima, pa o njoj nemamo tone evidencije. Zaluani su inae dobri vjernici. Ponajvie su dolazili Gospinoj kapeli u Vujnovie, jer to im je najblie. Mnogi su se vidjeli i u veem broju u barlovakoj upnoj crkvi, u kapeli . sestara u Budaku, katedrali, na Petrievcu, u trapistima, u Trnu... U svom selu nemaju bogomolje. Bio je kip - svetinja na Tunjicama, koji je poruen u jesen 1995. godine. Crkve, i kapele, kao i dananja kapela na Crkvenama graane su u zaluanskom dijelu groblja. Ovaj povijesni razvoj Zaluana doveo je do urbanizacije samog mjesta, na dodiru gradskih regija Banje Luke i Trna. Meutim, rat 1991 - 1995. godine donosi korijenite promjene u mjestu. Zaluanani su jednostavno morali napustiti svoja ognjita do kraja kolovoza 1995. godine. Ostao ih je samo neznatan broj. Mnogi su se zadrali na Okuanima i u Petrinji, bilo da su mijenjali imanja, ili su jednostavno razmjeteni po tuim kuama. Takvo stanje zadrava se godinama.
Gospodin up
Imamo svakojakih nadimaka, ali ovaj nam je posve neobian. Kad je bio mali djeak, jednom zgodom vadio je orahe iz upa. Kako mu je to teko ilo valjda zbog nestrpljivosti ili nespretnosti - razbio je spomenutu glinenu posudu, samo da to prije doe do njenog sadraja. Prema neprealjenoj posudi - upu dobio je ovaj nadimak. Inae, zove se Drago Ojdani, s drugotnim nadimkom Dragec. Sin je pok. Marka zvanog Brka. Sredovjean ovjek, koji ivi u mjeovitom braku sa suprugom Ivankom. S njima je i mati i sin Marko, dok je ki Klaudija u Njemakoj. U obitelji je sve skladno, sve se slae, samo on, kad se nakiti piem malo iskae iz te harmonine zajednice. Dobar ovjek, zna i hoe mnogo uraditi, to treba kod kue, susjeda i u selu. Ne moe se obaviti sahrana na Crkvenama a da on ne organizira kopanje i ostale pripremne radove. Inae je dobar vjernik. esto je preko rosnih bara i rijeke dolazio na ranu Misu u barlovaku crkvu. Prije Mise uvijek je bio naslonjen na ogradu pored bunara, ugodno askajui s ljudima. Time je razgonio mamurluk. Poslije rata dolazio je na bogosluje po grobljima i mi nismo smjeli poeti sa sv.Misom bez njegovog "odobrenja". Kod Bore Slavnia radio je sve to bi mu se zapovijedilo. Bio je pravi volonter. Obian radnik, majstor, domar, uvar stada... Kau da je ak sjekirom "sjec'o kokoima vodu". Malo vie mu jezik leti prije misli, pa svata kae. Pogotovo kad malo vie popije. Onda mu je jezik "k'o olajfan brus". Nadoao je rat 1991-1995. godine. Trae se ljudi pod oruje i na radnu obvezu. On se ne odziva na te pozive, radi ega se morao sklanjati od policije, 62
Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA.
koja prisilno kupi sposobne za rad. Tu mu je bila sretna okolnost, to mu je kua na rubu zaravni, ispod koje je umovita strmina, koja se obara ravnici i rjeici Dragoaj. Taj poloaj mu je dobro doao. Kako mu je gospodarska zgrada na samom rubu zaravni i dvorita, uvijek je po njoj neto radio. Kraj sebe je imao staklenku od pola litre ljivovice i neto spremljenog jela. Kad bi se pojavili policajci koji kupe na radnu obvezu, zgrabio bi pripremljeno jelo i pie, pa bi zamakao niz stranu u umu, gdje ga nitko nije mogao pronai. Ipak, jednom su ga uhvatili na spavanju, pa je otiao mjesec dana na radnu obvezu, na neko poljoprivredno imanje u Foi kod Doboja. Supruga i mati ostale su kod kue a on je sa sinom izbjegao u kolovozu 1995. godine. Zadrao se u Ratkovcu kod Okuana. Odatle odlazi u Njemaku, da bi se vratio kui 8. sijenja 1997. godine. On je bio prvi povratnik u barlovaku upu. Nastavio je lijepo ivjeti u svome domu. Nekad i preveselo, kad se prepusti ljivovici. Jednom, kad je pretjerao, nije mu bilo dobro. Opet briga za suprugu Ivanku. Odvede ga u ambulantu, gdje mu lijenik propie lijekove. Trebao ih je primati est narednih dana. No, on nee. Jednostavno kae: "Ne moe!" Lijenik se udi traei objanjenje. A on ga kratko daje: "Ispek'o sam rakiju". Kao, treba piti a to ne moe na lijekove. Uvijek je stvarao ugodno raspoloenje u drutvu. Ima lijepih ideja, dosjetki i prigovora, ali i uvijek spremnih odgovora. Kad sam krajem 1998. godine naputao Barlovce i odlazio na novu dunost u Vojni, u ali sam mu govorio: "E moj Dragec! Ja odoh a s Tobom nisam sve obavio. Drugi su Te krstili, priestili, krizmali i vjenali a ja bih trebao obaviti ono posljednje, to ne stigoh uraditi". Spremno odgovara u istom tonu:"Hajde Ti pratre! Ovdje je mnogo naroda pomrlo. Sad je red da se netko od pratara doveze u groblje". Nema ta, odgovor bi po mjeri. To je Drago Ojdani, Brkin, Dragec, up. Moemo rei i Amfora. To dvoje je slino.
Gemelli
Godine 1840. kod Ilije Kaljevia i njegove supruge Katarine r. Mati nala su se bliznad Ivan i Rua. Godine 1853. rodili su se Petar i Katarina, bliznad Marijana Ojdania i Agneze r. Pezi. Godine 1854. rodili su se Jakov i Marija, bliznad Marka Ojdania i Roze r. Pezi. Godine 1858. dole su na svijet bliznakinje Katarina i Roza, keri Ivana Aleksia i Ivanke r. Madar. Godine 1945. rodili su se blizanci Mirko i Ivo, sinovi Ilije Kaljevia i Kaje - Ojdani. 63
Nadimci u Zaluanima
Purko, Pajko, Brajko, Kreja, una, Cika, Pia, Bakrica, Kljuuka, Iliak, Leut, Fiut, Krumak, um, Muf, up, Dojdo, erif, Bilan, Doja, Kega, Gera, Pisko, Dreljo, Brmbo, ana, Kii, Krivan, Buba, upka, Ledina, nole, Kusovac, ule, ipa, Meha, Super baka, Kena, Jagan.
KULJANI
Kad govorimo o Kuljanima, trebamo znati da je rije o velikom i prilino starom selu, nedaleko od Banje Luke. Smjeteno je u kutu, to ga zatvaraju Vrbas i rjeica Dragoaj. Granii se sa Zaluanima, Ramiima, Barlovcima, Trnom i Prijeanima preko Vrbasa. Na zapadu se prostire do Ramia i crkve sv. Vida. Proizlazi da je cijeli kuljanski prostor smjeten s lijeve strane rjeice Dragoaj, u njenom donjem toku. Duina sela nije vea od pet kilometara a irina tek prelazi dva kilometra. Na istom prostoru u posljednje vrijeme bilo je oko 220 katolikih kua. Lijepo i mimo selo, koje se naslanja na Vrbas i gradiku prometnicu, te eljeznicu Banja Luka - Prijedor, koja pored Dragoajke prolazi cijelom duinom sela. Samo ime sela nije nam dovoljno poznato. Vjerojatno je u njemu bila neka kula u prvom turskom periodu, po kojoj je selo prozvano Kuljanima. I sada ima lokacija "begluk" u selu, na kojoj je nekad bio ardak a ardak i kula mogu se shvatiti kao jedna ista graevina. Prostori sela podpadali su pod dragoajsku upu. Nakon to je ta upa nestala u Veliko bekom ratu, Kuljani su pripali Ivanjskoj, da bi u kratkom vremenu 1876-1879. godine potpali pod Petrievac. Konano su 1879. godine uli u sastav barlovake upe, kojoj i danas pripadaju. Selo se izdvojilo iz podruja velikog Dragoaja veoma rano. ini se, odmah poslije propasti dragoajske upe, tj. na poetku 18.stoljea. U Velikom bekom 1683-1699. i Banjalukom ratu 1737. godine prostori Kuljana su opustoeni prilikom prolaska i sukoba vojnih formacija, uz nezaobilazne turske osvete. Osim toga, kuga 1732. godine prorijedila je mjetane ovih prostora. U prvom nama poznatom spomenu 1742. godine Kuljani su predstavljeni kao malo selo. Apostolski vikar i biskup fra Pavo Dragievi spominje ih sa sedam domainstava, s prezimenima domaina: Adrovac, Busturevi, Marinkovi, Stoi, Firi, Grgi i Lali. Kako je selo i dalje bilo izloeno migracijama i kunim zatiranjima, uskoro su i ovi nestali s podruja sela, na koje su pridolazili drugi. Od tada postojeih ostao je samo spomen na Firie. I danas postoji Firia most, obini prijelaz preko rjeice Dragoaja u gornjem dijelu sela, to potvruje da su Firii obitavali u gornjim Kuljanima, kod same rijeke. Sredinom 18. stoljea u selo dolaze Blaevii. Kao i oni u Stranjanima, vjerojatno dolaze iz Linje. Imaju 64
drugotno prezime Pranjeevii. Bilo ih je vie, pa su inili poseban zaselak u Kuljanima. U matinim knjigama ivatanske upe krajem 18. i poetkom 19. stoljea esto se spominju samo Pranjeevii umjesto Kuljana, to govori o znaenju i veliini zaselka. Pripadnici tih obitelji danas se prezivaju Blaevii a Pranjeevi je za njih samo nadimak. Nakon njih u selo dolaze Kukii, Anuii i Vidovii iz Barlovaca, Radmani iz imia, Pavleke iz Vujnovia, Domii iz Dragoaja, Mrii iz Trna... Meutim, u austrijskom periodu i za kraljevine Jugoslavije u Kuljane dolaze doseljenici iz Slovenije, Dalmacije i drugih krajeva, koji ine posebnost u selu. Slovenci su: Princ, Cucek, temberger, Kralj, Godni, abec... Iz Dalmacije su Boinovii i Plazanii. Od Jajaca su doli Dojderi. Tuzle su starinom iz imia. Potkraj turske vladavine silaze ivatanskoj crkvi u Ruie, gdje nalazimo Milu Tuzlu kao crkvenog odbornika. Tu je ivio s obitelji. Od njegovog sina Ante potiu obitelji kuljanskih Tuzala. Antin sin je pokojni Joso a Josini sinovi Marko, Tone i Joso Tuzla, sada ve stariji ljudi. Rendulii su od Kutine a Begii starinom iz Like. Osim toga, u selo je dolo i nekoliko obitelji iz daljih slavenskih zemalja, poput obitelji Karla Kaube (izvorno Kouba), to je i danas uobiajeno eko prezime. Ti doseljenici su se grupirali u donjem dijelu sela. Pokopavali su se na groblju Gaji, dok su starosjedioci i dalje ili na Crkvene. Meutim, u posljednje vrijeme Gaji postaje groblje svih Kuljanana. Inae, od kada se zna za Kuljane, uvijek su bili nastanjeni katolikim ivljem. Tek u novije vrijeme doseljavaju i drugi u donji dio na gradikoj cesti. Od vojarni do crkve sv.Vida i dalje obitava katoliko stanovnitvo, osim dviju kua pravoslavnih, doseljenih u 60-tim godinama 20.stoljea. Blizina crkve sv. Vida sa upnim centrom, te kapela sv.Ilije doprinosili su formiranju katolikog ambijenta u selu, kakav se nalazi po sauvanijim selima banjalukog kraja. Zato nije ni udo, to je u selu bilo mnogo dobrih katolika, poput pok.Ante Blaevia Pranjeevia. Tu su roeni i sveenici vl. Ivica Boinovi i fra Boo Blaevi, te asne sestre Helena Radman i Marina Domi. Naravno, ovo je selo imalo i svoga "papu" Matu Pavleka. Takvo selo blizu grada, na povoljnom poloaju bilo je primamljivo za one, koji su traili kue i posjede oko Banje Luke 1991-1995. godine, to im je pogodovalo, jer su se Kuljunani - pod velikim pritiskom - morali sklanjati i naputati domove. Negdje je bilo prisile, izbacivanja, ak i ubojstava (Niko Blaevi Pepin, djed Joso Brki). Na koncu 1995. godine selo je izmijenilo etniku i konfesionalnu sliku. Ostao je neznatan broj katolika i tuna konstatacija: "to bi od onako lijepog sela i jo ljepeg ivota u njemu?".
Kapela sv. Ilije

Kuljani su imali svoje svetite u selu, lijepu kapelu za odravanje "goda" i Privatnih pobonosti. Svetite je ustanovljeno u 30-tim godinama, izmeu dva 65
svjetska rata. Mjetani su najprije kupili parcelu zemlje od Jose Jakobaia, koja se nalazi na pogodnom i cijelom selu dostupnom mjestu. Na tome malom komadiu zemlje s nekoliko stoljetnih hrastova sazidali su kapelu pred Drugi svjetski rat, koju su lijepo ureivali i po potrebi popravljali. Ovo malo zdanje potpuno je rastresao potres 1969. godine. Kako ne bi ostali bez svetinje i "goda" u selu, mjetani su pred Ilin-dan 1971. godine sazidali novu, solidniju kapelu. Ona nije ba najljepa u barlovakoj upi, ali je najureenija, jer su joj oni blii Kuljanani posveivali mnogo panje. Osim zavjeta na Ilin-dan, tu bi se u svibnju odravao poljski blagoslov za selo a u posljednje vrijeme slavio bi se i blagdan sv. Nikole Tavelia. Svakako, najsveanije kod kapele bilo bi na blagdan sv. Ilije proroka. Ilin-dan je blagdan za sve u selu, ak i za one koji su se zapustili u vjeri, jer ako nita drugo, bojali su se gnjeva Ilije gromovnika. Svjesni su da ih moe snai neka nevolja ako ne svetkuju Ilin-dan i inae dan Gospodnji. Takvo "uvjeravanje" doivio je Ivo Blaevi Apin iz istog sela. Djeca su se spremala kupiti sijeno nedjeljom. Otac Ivo, ne ba potran za rad odgovara ih a djeca, mladost k'o ludost: hoe, pa hoe. Sakupe sijeno a grom ga zapali. Ivina ena zakuka: "Izgorijet e sve! Sva sijena i slama". A Ivo, probudivi se u svojoj kranskoj svijesti odgovara: "Nee, nee! Izgorijet e samo ono, koje smo kupili na svetkovinu!" Na ope iznenaenje, pogodio je: izgorjelo je samo sijeno, nesretno kupljeno nedjeljom. Tijekom rata 1991-1995. godine ova lijepa kapela je pretrpjela vie oteenja i potpuno demolirana. Nesavjesni doljaci u njoj su zatvarali marvu... Pravoslavni sveenik, nosei vodicu pri blagoslovu kua, videi takvu neprimjerenost zgrozio se i izgalamio na bezobzirne stoare i svojim prosvjedom prisilio ih da odstrane marvu iz kapele. Lijepa gesta humanosti, razumijevanja i vjerske tolerancije pravoslavnog sveenika u moru razoblienja ljudske biti doljaka.
Brojno stanje stanovnitva u Kuljanima

1742. godine 1768. godine 1813. godine 1856. godine 1858. godine 1864. godine 1877. godine 1880. godine 1885. godine 1892. godine 1935. godine 1960. godine 1991. godine 1995. godine 1996. godine 7 kua 11 kua 13 kua 12 kua 12 kua 13 kua 12 kua 14 kua 58 lanova 139 lanova 185 lanova 61 lanova 108 lanova 107 lanova 96 lanova 116 lanova 130 lanova 118 lanova 378 lanova 606 lanova 832 lanova 398 lanova 56 lanova
220 kua 16 kua
66

Cijele jeseni 1969. godine nije se spavalo po kuama, jer je tlo stalno podrhtavalo. Svatko se snalazio kako je znao a Ivica Begi se lijepo dosjetio, pa u dvoritu, na istini smjestio poveu kacu, povalio je na stranu i u njoj smjestio leaj. Da se ne bi kotrljala, podbacio je cigle sa strane. Tu je mirno spavao, sve dok se momii iz susjedstva nisu poeljeli malo naaliti s njim. Dok je on nou spavao, oni odmaknu cigle u stranu i zaljuljaju kacu. Ovo je probudilo Ivicu. Kao sumanut, mislei da je potres, onako iza sna istri stari ifut vani. Kad je doao sebi, shvatio je da nije bio potres, nego pakost djeaka, koji su pobjegli. Sono se izgalamio, spomenuo im svu rodbinu i otiao opet u kacu na spavanje.
Svetac ima strpljenja

Joso Blaevi Stipin iz Kuljana vodio je radove prilikom saniranja crkve u Bos. Aleksandrovcu. Za takvu izvedbu angairao je momke iz svog susjedstva. Medu njima bio je i Marinko Kuljanac Ivin. Za vrijeme jednog odmora Joso ue u crkvu. Neto mu je bilo neobino. uje nekakvo lupanje, koje nikako ne prestaje. Dolazi iz potkrovlja. Znatieljan, popne se gore. Uspevi se, imao je to i vidjeti. Marinko stoji pored kipa sv. Ivana Krstitelja, vadi orahe iz depa i ekiem lupa ih na glavi sveca. Joso odmah sloi galamu na njega: "Nesreo jedna, to to radi? Zar nema na emu tucati orahe, nego ba na sveevoj glavi?" Momak mu hladnokrvno odgovora: "Kad se on ne buni, to se Ti ljuti?"
Nadimci u Kuljanima
Apini, Babini, Cojlini, Pepini, Juriini, Begovini, Kukani, Biger, ele, Kina, Kilometraa, Zlatni, Dasa, Sria, eko, ifut, Majstorua, Ministar, Papa, Seljak, Pjeak, Hitler, Kale, Dimnjaar, Golovrat, Puo, Macan, Uljez, ovin, Duplak, iva dua, Krko, ile, erif, ef...
TRN
Kad danas govorimo o Trnu, mislimo na manji grad, koji se naslanja na urbano podruje Banje Luke. Table s oznakama periferije Banje Luke i Trna nalaze se ispod Zaluana, na razdaljini od jednog kilometra. Mjesto Trn je smjeteno u prostranoj ravnici pored Vrbasa, koja se nastavlja na banjaluku kotlinu. Smjeten na irokom prostoru pored rijeke, uz znaajne prometnice i u blizini privredno jake Banje Luke ima lijepu perspektivu. Uostalom, ima i svoju dugu i zanimljivu prolost. 67
U kasnoantikom periodu rimski naziv za ovo mjesto bio je "Ad Ladios". U turskom vremenu Tern ili Tarn, da bi se od istog korjena izveo suvremeni naziv Trn. Nemamo etimolokog tumaenja ovog naziva, osim onog jednostavnog, to sama rije sugerira, tj. da je mjesto dobilo naziv po neem trnovitom. Ponajprije Trnskom Polju, nekad obraslom u trnovito raslinje.
Prolost
U doba Rimljana u Trnu je bilo znaajno naselje zvano "Ad Ladios". Naime, na rimskoj cesti, koja je vodila niz Vrbas bio je niz naselja: termalno naselje u Gornjem eheru i ono u Laktaima zvano "Ad Fines", "Castra", vea utvrda s podgraem u centru dananje Banje Luke i "Ad Ladios" u Trnu. "Ad Ladios" je poput ostalih spomenutih bio naselje municipijskog tipa, tj. manji grad s izvjesnom autonomijom, komu je pripadalo prostrano podruje okolnih sela. Naselje se veim dijelom nalazilo na cesti u irokom polju, s lijeve strane Vrbasa. Prema arheolokim nalazima mjesto se s manjim dijelom steralo i na desnoj obali. U provali barbara stradalo je ovo naselje u Trnu a njegovi ostaci i razvaline bili su vidljivi sve do novijeg vremena. Do potkraj turske vladavine mogli su se vidjeti ostaci temelja i zidova po njivama u trnskoj ravnici. Nemamo posebnih podataka o Trnu iz Srednjeg vijeka. Meutim, moramo zakljuiti da je i tada na njegovom prostoru postojalo manje naselje, koje se nalazilo na desnoj obali Vrbasa, zaklonjeno rijekom i naslonjeno na brdo. Crkva sv. Ivana Krstitelja na desnoj obali Vrbasa, kao i sv. Martina u susjednom Jablanu potvruju pretpostavku, da je u predturskom vremenu Trn bio naselje, koje je inilo znaajnije mjesto. U tijeku navala na banjaluki kraj Turci su se ugnijezdili u Trnu, Sagradivi manju drvenu utvrdu, odakle su napadali prometnice i banjaluka naselja. ini se da je ta utvrda bila na nekoj uzvisini pored Vrbasa, negdje kod Belenice. Knez Krsto Frankopan, prolazei u pomo opsjednutom Jajcu razorio je to tursko gnijezdo u lipnju 1525. godine. U prvom dijelu turske vladavine Trn s crkvom sv. Ivana bio je znaajnije katoliko mjesto. Sama varoica (kasaba) bila je s desne strane rijeke, s izmjeanim muslimanskim i katolikim stanovnitvom. Neko vrijeme crkvi sv. Ive dolazili su i katolici Dragoaja i Ivanjske, to se jasno vidi iz presuda, vezanih uz spor oko trnskog mosta na Vrbasu. Okolna sela bila su uglavnom katolika. S lijeve strane Bukovica a s desne, sve do Slatine nastanjivali su katolici. S iste strane nizvodno bilo je manje katoliko selo unjari, koje spominje biskup fra Mato Delivi 1737. godine. Tada su u njemu bile samo dvije kue s petnaest lanova. U maticama ivatanske upe takoer se spominju vjernici u unjarima, s mjesnim katolikim grobljem. U drugoj polovici 17. stoljea zapaene su tendencije, koje su vodile stvaranju vlastite upne organizacije u Trnu. ini se da je upravo tijekom tih nastojanja buknuo Veliki beki rat 1683-1699. godine. Tada su Turci poruili 68
crkvu sv. Ive i na njenom mjestu sagradili damiju. Kad je i ona propala, mjesto je ostalo pod nazivom "damite", koje je u posljednje vrijeme bilo u sklopu posjeda pok. Matije Tomia. Znakovit je iskaz dra fra Berislava Gavranovia, da su Turci poruili crkvu "a franjevce rastjerali" (17), to potvruje da su pred spomenuti rat ispunjeni svi uvjeti za formiranje upe u Trnu: nazonost sveenika, crkva i dovoljan broj vjernika. U Velikom bekom ratu nestaje trnska varoica. Vjerojatno je spaljena 1688. godine. Godine 1717. austrijska vojska zauzima Dubicu, pa dubiki Turci i muslimani nalaze izbjegliki dom u popaljenom Trnu. Austrijska vojska polazi na Banju Luku 1737. godine. U prolasku princ Hildburghausen s glavninom vojske boravi u Trnu (Trnsko polje) 22-24. srpnja. S neke uzvisine gledao je kako gori predgrae Banje Luke, koje je planulo tijekom borbi austrijske prethodnice s Turcima. Bilo u borbi, od Austrijanaca ili Turaka, koji su se povlaili prema Banjoj Luci, Trn je posve razoren. Prestaje biti varoica i svodi se u okvire sela. Muslimani se povlae u Banju Luku a ono malo katolika ostaje razasuto na trnskom prostoru. Sve do odlaska Turaka Trn ostaje neveliko katoliko selo, koje je 1737. godine imalo samo pet a 1877. godine sedamnaest domainstava. U selu je postojalo staro groblje sv. Ive. Krajem 18. stoljea, za pokopane u ovom groblju, u maticama umrlih stoji uobiajena ubiljeba: "Sep.in Com. Coem. S. Joannis trans Verbasz" (18). Kasnije nosi jednostavni naziv "Tarnsko grebglie", da bi to u novije vrijeme bilo groblje sv. Ive na Belenici. U prvom dijelu turske uprave u naim zemljama Trn je pripadao banjalukoj upi. Diskutabilno je pitanje, da li je Trn imao svoju upnu organizaciju u drugoj polovici 17. stoljea. Godine 1720. potpao je pod ivatansku upu. Pred Banjaluki rat 1737. godine vidimo zanimljivu situaciju. Biskup fra Mato Delivi pribraja Trn ivatanskoj a unjare banjalukoj upi, to je znak da je naselje na desnoj strani rijeke razoreno a veina preostalog malobrojnog stanovnitva se nalazila na lijevoj obali Vrbasa. Trn ostaje u granicama ivatanske upe do 1876. godine, kad se pribraja Petrievcu. Godine 1879. osniva se barlovaka upa, kojoj pripada trnsko podruje. Konano, 1980. godine osniva se trnska upa, kojoj uz istoimeno mjesto pripadoe i sela Jablan i Bukovica.
Stanovnitvo
Uz rijeku i vanu prometnicu, na prostranoj ravnici stanovnitvo trnskog podruja nije imalo sigurnosti i stabilnosti, pa je bilo podlono stalnim migracijama, ratnim i kunim zatiranjima. Ovo se posebno dogaalo u vremenu turske navale, Velikog bekog i Banjalukog rata, te kune 1732. godine. Turci su 19. srpnja 1737. godine pobili sve nemuslimansko stanovnitvo u dolini Vrbasa nizvodno od Banje Luke, da se ne bi pridruilo Austrijancima. Time je Trn bio opustoen gore nego pet godina ranije, kad ga je pohodila epidemija. Godine 1742. biskup
17) Dr fra Berislav Gavranovi, Nav.dj., str.172.). '8) Vidi matice umrlih ivatanske upe s kraja 18. stoljea.
69
fra Pavo Dragievi nalazi dvanaest obitelji u Trnu s prezimenima: Petrovi, eura, Kovaevi, osi, Topalovi, Juri, Josipovi i Antunovi. U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovia iz 1768. godine u Trnu nalazimo 17 obitelji, ija su prezimena slijedea: eure, Delii, Jurii, Alerii, Lukende, itnikovii, ingali, Barunii, Nulii, Vulinovii, Topalovii, Matoevii, Rebrovii i Matii. Pored Juria iz prethodnog popisa ovdje nalazimo stare obitelji Delia, ingala i Matia a Matoevii i Lukende su se pomicali u Bukovicu, odnosno Barlovce. Sve do konca turskog perioda ovo malobrojno stanovnitvo bilo je razasuto na prilino velikom prostranstvu. Kue su im bile u ravnici blie Vrbasu a kasnije i na desnoj strani, na ruevinama nekdanje varoice i po breuljcima, koji su blie rijeci. Potkraj turske vladavine pored Trna spominje se Jaruga. Nekada kao zasebno naselje a nekada kao zaselak Trna. To je dio Trna u polju, vie u strani prema Bukovici i Jablanu. Brojno stanje stanovnitva donekle moemo pratiti od 1737. godine. Nakon propasti varoice Trn postaje manje selo, s adekvatnim brojem mjetana, to pokazuju statistiki podaci:
Tern 1737. godine Tern 1742. godine Tern 1768. godine Trn 1813. godine Tern 1756. godine Tern 1858. godine Trn 1864. godine 1877. godine Trn 1880. godine 1885. godine Trn 1935. godine Trn 1960. 5 kua 12 kua . 17 kua 14 kua 7 kua 10 kua 8 kua 7 kua 12 kua 8 kua 17 kua 8 kua 11 kua 40 84 138 168 75 38 84 41 107 30 151 72 86 217 637 889 lanova lanova lanova lanova lanova lanova lanova lanova lanova lanova lanova lanova lanova lanova lanova lanova
Jaruga Jaruga Jaruga Jaruga-Trn Jaruga Trn-jaruga
Izazovi novog vremena

U austrijskom periodu Trn je bio znaajno selo, razasuto s obje strane Vrbasa, s perspektivom i veim mogunostima na lijevoj strani, jer na njoj se prostire iroko, plodno polje, koje sijee vana prometnica. Ne bojei se vie turskog zuluma, mjetani sve vie grade kue uz cestu i njene odvojke u polju. Takav trend se nastavlja i u vremenu postojanja zajednica naroda Jugoslavije. Lijepo je bilo vidjeti kultivirano polje, ispresijecano prilaznim putovima, uz koje su smjetena seoska gospodarstva. U irokoj ravnici mogao se vidjeti pokoji gaj. Cesta za Gradiku prolazi kroz polje a njegovim krajem, oznaen nizom vrba, joha i drugog raslinja protjee Vrbas. Polje uokviruju manja brda. Jedno od njih je Belenica, s desne strane rijeke. U groblju sv. Ive na ovom brdu 1880. godine 70
bila je skromna drvena kapela. Sve u svemu, ovo je predodba katolikog sela Trn, koje je kao takvo postojalo sve do 60-tih godina 20. stoljea. Tada Trnsko Polje zahvaa izgradnja. Trn kao mjesto nadilazi okvire sela i poprima gradske konture. Lijepe zelene poljane se parceliraju za gradnju kua. Urbanizacijom i nacionalizacijom nestaje prirodni ambijent polja, kojeg sve vie prekriva niska gradnja. Trn, dobivi gradsku fizionomiju, mijenja etniku i konfesionalnu sliku stanovnitva. U takvom Trnu, u kojem s naseljenim pripadnicima drugih vjeroispovijesti ivi znatan broj katolika, potrebna je vlastita upna organizacija. Ili su Trnjani na Slubu Boju u Barlovce i gradske crkve; ili su u grkokatoliku crkvu sv. Nikole u Jablanu, gdje se od 1959. godine nedjeljom i blagdanima odravala Sluba Boja za katolike. Meutim, to nisu bila zadovoljavajua rjeenja za Trnjane. Stvoreni su uvjeti za osamostaljivanje od matine barlovake upe. Godine 1980. osnovana je upa Trn, koju ine istoimeno naselje, Bukovica i Jablan. U vrijeme osnutka upa je imala neto vie od 2000 vjernika. Pod vodstvom prvog upnika fra Duje Ljevara do 1985. godine izgraen je upni centar na spoju Trna i Jablana. upna kua ima dosta prostora a crkva sv. Josipa takoer je prostrana, s dosta svjetla i prozranosti. Izgraena je u stilu, koji odaje crte suvremene arhitekture. Ratna dogaanja 1991-1995. godine teko su pogodila trnsku upu. Veina upljana pola je u izgnanstvo a samo mali dio ostao je na rodnoj grudi preivljavajui teke dane. upna kua s gospodarskim zgradama gorjela je tri puta a crkva je minirana 18. svibnja 1995. godine. Zvonik crkve, nestruno miniran ostao je s ozbiljnim oteenjima. Sluba Boja u upi odravala se bez prekida. U nemogunosti da dri sv. Misu u poruenom i zapaljenom upnom centru, upnik fra Bla Markovi okupljao je preostale upljane u kapeli na groblju Belenica do Josipova 1997. godine, kad je u podrumskom dijelu spaljene upne kue ureen sakralni prostor. Zahvaljujui Caritasu i drugim humanitarnim udrugama sanirana je upna kua, kod koje se opet sabiru upljani, koji odravaju kontinuitet katolicizma u Trnu.
Srea u nesrei
Dana 29. rujna 1994. godine zapaljena je upna kua u Trnu. Nakon ponoi Paljevinom i eksplozivom provaljena su podrumska vrata. Policija je bila na uviaju i otila. Oko 3 sata i 30 minuta odjeknula je nova eksplozija. Eksploziv je Podmetnut pod kola, garairana u srednjem dijelu podruma. Pored razornog djelovanja eksplozija je inicirala poar u cijelom podrumu, na stubitu i u Potkrovlju. Krov je sav izgorio. U podrumu sve je uniteno kombiniranim djelovanjem eksplozije i vatre. Samo je jedno ostalo poteeno: bure rakije. Kako ]e bilo u kutu i iznad njega pukla vodovodna cijev, voda ga je neprestano oblijevala, tako da ga vatra nije mogla zahvatiti. Sve propade, ali "aqua viva" ne moe propasti. 71
Kad o ovome razmiljam, sjetim se dogaaja koji se opriava u Lepenici. Nadola voda poplavila je sve oko crkve, pa i podrum upne kue. A bure rakije pluta po potopljenom podrumu. upnik fra Vjeko unji gleda kroz prozori i vie Pepi Krati (Latri): "Eno, eno! Vraije ne moe potonuti! Idi, vadi ga, ako misli popiti!"
JABLAN
Jablan je selo koje se sputa u ravniji dio izmeu Bukovice i Glamoana, dok se vei dio starog sela zavlai duboko u Kozaru. Visovi izmeu dananjeg sela zovu se Jablanska Kozara, u kojoj se Jablan granii s Cericima i selom Kozara. To znai, da Jablan ima svoj ravniarski i planinski dio. Postanak sela s ovim imenom moemo traiti na poetku 19. stoljea. Meutim, katolici su ivjeli na podruju Jablana i u ranijim vremenima. U predturskom periodu tu je bila crkva sv. Martina, to potvruje nazonost katolika na prostorima ovog mjesta. Prepoznatljive jablanske obitelji Lagundija nalazimo da su obitavale na istom prostoru u prvoj polovici 18. stoljea. Naime, biskup fra Pavo Dragievi 17744. godine spominje obitelj Marka Lagundije sa 16 lanova. Istu obitelj pribrojava Bukovici, koja se tada sterala i po jablnskom podruju. Krajem 18. stoljea nalazimo vie obitelji s ovim prezimenom. Jablan se jo ne spominje a za onaj dio Bukovice, koji je ukljuivao jablanski prostor, upotrebljava se naziv Lagundije, prema istoimenim obiteljima. U matinim knjigama ivatanske upe Lagundije se sve vie spominju kao zaselak. ak ta vie, 1768. godine biskup fra Marijan Bogdanovi u izvjeu ne spominje Bukovicu, nego samo Lagundije s 22 kue i 333 lana, pod kojim razumijemo oba sela, Bukovicu i Jablan. Istovremeno moemo vidjeti jednu interesantnu posebnost u Jablanu. U drugoj polovici 18. stoljea spominje se da je negdje u jablanskom podruju obitavao izvjesni Svajo sa svojom obitelji. Bit e da mu je to nadimak. Po njemu su njegovi potomci prozvani Svajama a mjesto gdje su obitavali "Svaichi", ili jednostvano Svaje. Spominju se mnogo puta u matinim knjigama u 80-tim godinama 18. stoljea. Kao spomen na njih do danas je ostalo groblje Suvaje, koje potvruje da su u tom dijelu Jablana ivjeli katolici, po kojima se taj zaselak zvao Svaje. Inae, stare obitelji, koje su obitavale na podruju Jablana u 18. stoljeu a koje su se tu zadrale do novijeg vremena su Lagundije, Matii i Orlovci. U 18. stoljeu njima su se pridruili doseljeni Samardije, Golubi, Filipovii i drugi. Jablansko podruje potpadalo je pod dragoajsku upu. Godine 1720 -1876. pripada Ivanjskoj. Naredne tri godine Jablan je pripojen Petrievcu, da bi u sastavu barlovake upe bio 1879 - 1980 godine. Osnivanjem trnske upa 1980. godine Jablan je pribrojen toj novonastaloj upi. U prolosti Jablan je bio malo selo, da bi u novije vrijeme imao neto brojnije stanovnitvo, to moemo vidjeti iz pisanih izvora: 72
1813. godine 1856. godine 1858. godine 1864. godine 1877. godine 1880. godine 1885. godine 1892. godine 1885. godine 1935. godine 1960. godine
9 6 5 6 8 7
kua kua kua kua kua kua
88 lanova 33 lanova 65 lanova 54 lanova 90 lanova 89 lanova 89 lanova 99 lanova 89 lanova 318 lanova 433 lanova
Ve spomenuto Suvajsko groblje je na podruju ovog sela, dok je u novije vrijeme izgraena trnska crkva u dnu sela, na samoj granici prema Trnu. Inae, Jablan je katoliko selo od davnina. Jablanani su u mnogu emu slini Bukovanima. Kako je staro selo bilo posve na obroncima Kozare, nose u sebi neto gortakoga, s mnogo otpornosti i odvanosti. Nisu zaostajali ni u vjerskom pogledu, jer su jednako dobri katolici, kao i Bukovani. Moemo ih hvaliti i kritizirati, ali mislim da nikako ne stoji tvrdnja dra Ante osia, koju izrie na usta svoje bake Mande, kad govori: "Nema gorih ljudi od Jablanana ! Sve samo karta, pijanac i neradnik" (19). To su ipak ljudi, kao oni iz susjednih sela: Barlovaca, Bukovice, Cerika ... U austrijskom periodu doselio se izvjestan broj grkokatolika i nastanio se u donjem dijelu sela, gdje su za svoje vjerske potrebe sagradili lijepu crkvu sv. Nikole. U novije vrijeme selo se sve vie sputalo u ravnicu, tako da su gornji dijelovi ostali gotovo pusti. Time Jablan vee s Trnom i sa svoje strane ini njegovu periferiju. Ta dva mjesta, zajedno s treim Bukovicom vee jedna upna organizacija. U takvom stanju Jablan je zatekao rat 1991. godine. Jablanane je stigla ista sudbina katolika susjednih sela: morali su poi u izgon. Samo neznatan dio njih je ostao na svojim ognjitima.
Kapela na Suvajama
U onom dijelu Jablana, u kojem je nekad u 18. stoljeu ivo Svajo i njegovi potomci "Svaichi" postoji groblje, koje se po njima naziva Suvaje. To je staro groblje sa stoljetnim cerovima, nastalo krajem 18. stoljea. Kako su se znaajniji pojedinci pokopavali na Crkvenama, ipak veina Jablanana i Bukovana poiva u ovom groblju. U njemu je postojala kapela od drveta 1880. godine. I dananje skromno svetite izgraeno je od drveta. Tu se u mjesecu svibnju upriliuje poljski blagoslov za Jablan. Nekada i za Bukovicu. Pored spomenute kapele, u groblju postoji jo jedna zidana, lijepa kapela, zavjet ukuana i rodbine, uinjen zbog izgubljenog lana obitelji. Doima se kao
(16) A. osi, Ne moe ivjeti vjeno (Banjaluke prie), Zagreb 1998., str. 121.
73
nova kapela, pored postojee stare. Meutim, tretira se kao privatna. Inae, Suvaje ine vee groblje s mnotvo kranskih znamenja, spomenika, meu kojima su pojedini neobinog oblika. U hladovini visokih cerova snom vjeitog mira poiva starina Jablana i Bukovice, poput Ante Lukende "Brice", starog Ive Vidovia i drugih. Tijekom rata 1991 - 1995.. godine, kao i u prvim poratnim godinama priinjeno je mnogo tete po groblju. Kapele su provaljene i devastirane. Skinuta je ograda a mnogi spomenici su oteeni ili su s njih otueni mramorni predmeti. Oboren je veliki drveni kri, koji je bio udaljen stotinjak metara, uz sam prilazni put.
BUKOVICA
Kad govorimo o Bukovici i o njenoj prolosti, moramo gledati malo ire podruje od onoga to pokriva sadanje mjesto, to se ne moe rei da je predstavljala u prolosti. U njoj su se isticali pojedini zaselci, nekad toliko, da se oni spominju a ne sama Bukovica. U svakom sluaju, rije je o velikom i znaajnom katolikom selu, smjetenom na blagim obroncima Kozare, koji se sputaju prema Vrbasu i Trnu. U prvom periodu turske vladavine spominju se dva gradska naselja, Banja Luka i Trn. Uz Banju Luku vezana su tri seoska podruja: Motike, Dragoaj i Ivanjska, nastanjena katolikim stanovnitvom. Uz Trn se spominje selo Bukovica, kojoj su tada podpadali Barlovci, Jablan i predjeli dublje u Banjalukoj Kozari. Takvu Bukovicu nalazi skradinski biskup i ap. administrator Bosne fra Tomo Ivkovi, u kanonskim pohodima 1626 - 1630. godine. Obilazei banjaluke upe u dva navrata dolazi u Bukovicu, u kojoj krizma 124 krizmanika. Nije nam jasno kome je ovo selo pripadalo. Da li Banjoj Luci ili Dragoaju? Mogue da je s trnom imala vlastitu upnu organizaciju. Godine 1720. pribraja se novoj ivatanskoj upi. Sedamnaest godina kasnije biskup fra Mato Delivi u svom izvjeu nabraja sela ivatanske upe. Spominje Bukovicu kao veliko selo, koje jo uvijek pokriva Barlovce i Jablan. Meutim, pored Bukovice spominje Prnjavor i Junuzovce, kao mala seoska naselja. Prnjavor s pet a Junuzovci s etiri katolike kue. U kasnijim izvjeima i matinim knjigama spominju se jo Balaginci i Cigumovci. Sva ova manja naselja trebamo traiti na prostoru te velike Bukovice ili na njenim rubovima. Posebne izmjene vidimo u izvjeu biskupa fra Marijana Bogdanovia, poslanom u Rim 20. oujka 1769. godine. Kao novost vidimo izdvojene Barlovce. Ne spominje se Bukovica, ni njeni zaselci. Sva ta mjesta unesena su u popis pod nazivom Lagundije s 22 domainstva. Bit e da su obitelji s tim prezimenom bile brojne i dominantne na prostorima te stare Bukovice, umjesto koje je u popis unesen takav naziv sela. Listajui matine knjige i izvjea, u staroj i dosta prostranoj Bukovici nalazimo prezimena, na koja nailazimo u dananjem selu, te Barlovcima i Jablanu: 74
Bumbari, Anuii, Miljani, Lopari, Bartulovii, Vidovii, Relje, Orlovci, Lipovci, Matoevii, Mainkovii, unii, Josipovii, Lagundije, Matii i drugi.
Brojno stanje stanovnitva

1737. godine 1742. godine 1768. godine 1785. godine 1813. godine 1856. godine 1858. godine 1864. godine 1877. godine 1880. godine 1885. godine 1892. godine 1935. godine 1960. godine 18 kua 5 kua 30 kua 22 kua 20 kua 17 kua 23 kua 26 kua 24 kua 20 kua 22 kua
270 lanova 62 lanova 362 lanova 333 lanova 206lanova 280 lanova 263 lanova 243 Janova 244lanova 192 lanova 216 lanova 213 lanova 555 lanova 698 lanova
Prnjavor Junuzovci (Lagundije) (Balaginci)
Zaselci u Bukovici
U posljednje vrijeme Bukovica je objedinjeno selo, kakvo se nije uvijek pokazivalo u prolosti, kad se spominje vie zaselaka na njenom podruju ili na njenim rubovima. Balaginci su inili zaselak Bukovice, koji se u prolosti mnogo spominjao, nalazimo ga kao sastavni dio Bukovice, kao zasebno mjesto, katkad i samostalno, pa se stjee dojam, da je u pojedinim vremenskim periodima funkcioniralo kao posebno naselje, neovisno o Bukovici. Nekad su se kao vaniji umjesto Bukovice spominjali Balaginci, Tako biskup fra Augustin Mileti 1813. godine spominje Balagince sa 17 kua. Oito se vidi da se pod tim imenom podrazumijeva prostor cijele Bukovice. U matinim knjigama neprestano se spominju Balaginci i Balaginani, poevi od polovice 18. stoljea. Kada pogledamo stanovnitvo spomenutog mjesta u prolosti, vidimo ista prezimena, kao u preostalom dijelu Bukovice: Orlovci, Mainkovii, Matoevii, unii, Lipovci ... Balaginci kao mjesto poznati su i na irem podruju. Tako u matinim knjigama upe Vodievo spominje se da je u mjestu une kod Ljubije 1821. godine vjenana Lucija, ki Marka Orlovca, samodola iz Balaginaca, sela tadanje ivatanske upe (20). S druge strane vidimo da je 23. oujka 1804. godine u dolinskom groblju pokopana Helena, ki Nikole Lipovca iz Balaginaca. Prnjavor se vrlo rano spominje. Godine 1737. navodi se kao malo naselje, uporedo s Bukovicom. Pojedini biskupi, obilazei banjaluke upe dolazili su u Prnjavor. Inae, i danas se dotini dio Bukovice tako zove. Kue su mu smjetene uz put, koji se od Vidovia Brda sputa u smjeru Zaluana, izlazei prije njih na 75
barlovaki put. Dakle, Prnjavor je dio bukovikog sela, koji se naslanja na Barlovac. Do novijeg vremena tu su obitavale obitelji Lipovaca, Vidovia, Mainkovia i drugih. Cigumovci (Cigumovci) takoer se spominju u matinim knjigama krajem 18. i poetkom 19. stoljea. Spominju se u vremenu postojanja velike Bukovice, u koju je bio ukljuen i Jablan. Po svemu sudei, ovo mjesto je bilo negdje na rubu stare Bukovice, prema Trnu ili Kozari. Svoje mrtve pokopavali su na Suvajama. Junuzovci se spominju kao posebno selo jo 1737. godine. Mogue na rubu stare Bukovice ili dublje u Kozari.
upna kua u Bukovici

U drugoj polovici 18. i poetkom 19. stoljea u Bukovici se spominje upna kua, koja je bila vlasnitvo ivatanske upe. Tu bi se zadravao sveenik, kad bi dolazio u ovaj dio upe. Da li je to u stvari preostali upni centar iz prijanjih vremena ili rezultat nastojanja da se tako neto ostvari, teko je to odreeno rei. Neto od toga nasluujemo u izvjeima biskupa fra Tome Ivkovia 1630. godine, koji je krizmao u ovom selu, ali nismo sigurni, da li se tu radi o upi ili dijelu druge upe. U svakom sluaju, ta kua je postojala u gore navedenom vremenu. Spominju je biskupi koji su obilazili ivatansku upu u drugoj polovici 18. stoljea. Takoer je spominje Nastavnik Boi 1785. godine. Neto vie o njoj nalazimo u knjizi inventara ivatanske upe. Imamo prikazan njen inventar prilikom primopredaja 1807. i 1809. godine. Godine 1807. predavao je upu fra Jakov Bumbar nastupajuem upniku fra Marku ekimiu. Nakon to je prikazao inventar upne kue u Ivanjskoj, popisao je sve to se nalazi u upnoj kui u Bukovici. Naravno, tu se vidi dosta skromnije stanje, nego ono gore u upi, u rezidenciji. Ovaj popis donosimo u originalu, kako je fra Jakov zabiljeio:
Bukovicza Ambar Shenicze Ulcekaa Kokuruza Zobi Ulcekaa Prove Ulcekaa Czela Bigliacz Carssaffa Polovni Jastukaa Navlake Pesskiraa Polovni 6 7 3 2 Konoba Kacze velike Mahla (Kacza) Cabricze Adrovichia Sac Gradele Peczaricza Parxagn od Kaffe 3 3 3 1 3 2 1 1 1 1
1 4 4
(20) "Kune... Lucia Marci Orlovacz, exigaluscha olim de Balaghinzi pago Ivagnska...", M. V. upe Vodievo, godina 1821., br. 31.
76
Oxeg Raxagn Kanatar Kima Sofre Lopara Slanica od Solli Kapaka od lonacza Zejtinicza i Sirchetnicza Sitta Resseta Nachve Ambarich Sikira Lopata gvozdena Metla Kassika gvozdena Obruc gvozdeni Bukagie Svichiaa Lojani (Adrov) Jedan od Tovaraa (Adrov) Jedan od Okaa (Adrov) Od Rakie u Tome Blazevichia, Koi uzima Tovaraa Maala (Bacvicza) od okaa Kuchia Sahna Lengiera Tancericza s Kapkom Zdila mahli i Veliki Lonaczaa mahli i Veliki Kotla Kassikaa Tava Sacakaa Prikladan Verige Res Sacra Paramenta perfecta Paramenta nova Kalexvet. Daska od Ottara Prilika Gospina Prilika S. Rokka Tarane Oke Smokka Oke Chiuskia Mlinchich od Bibera Bibernicza Cirak mideni Pusska dugacka brez oggnia
1 1 1 1 4 2 1 4 1 2 2 1 1 1 1 1 1 4 6 3 30 2 20 5 2 1 5 7 3 5 1 3 1 1 1 1 1 1 1 1 2 2 1 1 1 1 1
77
Oko 1810. godine spomenuta kue ne vodi se vie kao vlasnitvo upe. Vjerojatno je otuena i prodana. Kako se Jablan odvojio sa Suvajama, Bukovica je ostala bez svetinje. Tako je bilo do novijeg vremena. Izmeu dva svjetska rata Bukovani su na Vidovia Brdu podigli veliki drveni kri. Poslije Drugog svjetskog rata na istome mjestu podigli su kip- svetinju da bi 1979. godine sagradili lijepu kapelu, pored koje su podigli zvonik s manjim zvonom. Kapela je posveena Pohoenju B. D. Marije, pa su se tu odravale sv. Mise na blagdan Marine i u nedjelju poslije Male Gospe. Za Bukovicu, dosta udaljene od barlovake i trnske crkve ova kapela je sve vie dobivala na znaenju, jer se kod nje odravao vjeronauk i bogosluje pojedinim nedjeljama i blagdanima. U ratu 1991 - 1995godine ista kapela je oteena i demolirana.
Bukovake dileme
U zajednici naroda drave Jugoslavije Bukovica je bila veliko selo s brojnim stanovnitvom. Zapostavljena, posebno od vlasti poslije Drugog svjetskog rata predstavljala je agrarni kraj, koji se zbog ondanjih prilika sporo ukljuivao u suvremene tokove ivota. Selo se prorjeivalo u gornjem, kozarskom dijelu a jaalo u nizinama. Viak populacije odlazio je dalje: u Zaluane, Kuljane i grad Banja Luku. Nerijetko su se selili diljem svijeta ili ili na rad u inozemstvo. Inae, u zdravom ambijentu stasavali su zdravi ljudi, a odvanou i otpornou planinskog tipa ovjeka. Zajedno s Jablanom i Barlovcima Bukovica je sauvala ustaljene forme ivljenja, s posebnim odlikama i obiajima, oblikovanim podnebljem i prilikama na njenim prostorima. U takvoj situaciji Bukovani su doekali odvajanje od matine barlovake i pripajanje novoj trnskoj upi 1980. godine. Vjerski ivot u tako isto katolikom selu takoer je sauvan, po emu se Bukovica istie, zajedno s Barlovcima. Iz tako sauvane kranske sredine dolazila su i duhovna zvanja. U posljednje vrijeme imamo slijedee sveenike iz Bukovice:
Fra Stipo Orlovac Fra Antun Mainkovi Fra Anto Mainkovi Vl. Tomo Matoevi Vl. Nikola Matoevi Mons. dr. Anto Orlovac Fra Ivo Orlovac 1836 -1882 godine 1849 -1887 godine 1872 -1929 godine 1920 -1988 godine 1932 - 1997 godine (laiciziran 1973,) 19471957 -
U ratu 1991 - 1995. godine ni Bukovica nije izbjegla sudbinu katolika banjalukog kraja. Pod rastuim pritiskom selo se postupno prorjeivalo, da bi u kolovozu 1995. godine u izbjeglitvo otila najbrojnija skupina Bukovana. Veoma malo ih je ostalo na rodnoj grudi. Razasuti diljem Hrvatske mnogi Bukovani trae novi dom, ali ono to im Bukovica znai, to nigdje nee nai. Do nekog konanog i povoljnog rjeenja mogu sjetno pjevati sa uborom Bukovice: 78
to je selo, sve do te granice, Nigdje sela, kao Bukovice.
Neobine prinove
U Bukovici je bio obiaj, razumljiv za ono vrijeme koje je prethodilo i nastavilo se poslije Drugog svjetskog rata. Kue su bile riglovane, uglavnom s dvije prostorije, pa se osjeao manjak stambenog prostora a potrebe su kadkad prevelike. Kad bi se nala prinova, dijete u kui u zimskom periodu, obino bi se u uglu prostorije koja bi se zagrijavala nastrlo slame, donio prekiva, pa bi se mati oporavljala, brinui se za novoroene. Tu bi bila i staklenka sa ljivovicom i kava, da bi se poastili oni, koji dolaze na "babine". Tako se nalo dijete u jednoj bukovikoj obitelji. Nekako u isto vrijeme nala se i druga prinova, tele. I ono bi trebalo topline, pa su ga unijeli u istu prostoriju, samo u dragi kut. Malo neumjesno, ali nema se kuda. Treba i njega sauvati. Dolaze susjedi i rodbina na estitanje. Sve je dobro bilo, dok nije dola baka Kaja iz Josipovia. Slabo videi, zagleda se, pa tepa djetetu. "Jest lijepo! Isti aa". Kako se dohvatila ljivovice jezik joj se razvezao, pa neprestano tepe djetetu. Na koncu, pometena ljivovicom, baka izgubi i ono malo vida i rasuivanja. Izgubivi orijentaciju, gleda tele a i dalje ponavlja: "Jest lijepo! Isti aa".
BARLOVCI
Selo se stere u smjeru istok - sjeverozapad, poevi od vojarni u Zaluanima a zavrava duboko u Kozari, u predjelu Bajinca i Anua imanja. Granii s Kuljanima, Ramiima. Cericima i Bukovicom. Etimologija imena sela prilino nam je jasna. Ime Barlovci izvodi se od imena Bartol, Bartul, Bartulovi. Bartulovii su stare obitelji, koje od davnina obitavaju na podruju sela. Skraeni oblik prezimena Bartulovi - koji se moe uti i u posljednje vrijeme - glasi Barlovi. Po toj kratici prezimena Bartulovi Barlovci su dobili ime. Postoji legenda, koja slikovito govori o postanku Barlovaca. Prema toj predaji, Fehrad - beg se divio graditeljima, kako su na njegovu zapovijed sagradili divnu damiju Fehradiju. Ti kranski graditelji zvali su se Petar i Bare. Da ne bi kome drugom sagradili slinu graevinu, beg ih zatvori u istu damiju, da bi tu samrli od ei i gladi. No, oni kao majstori naine sebi krila i odlete. "Gdje se spustio Petar, nastane kasnije krasni franjevaki manastir Petrievac, a gdje se sputao Bare sa svog leta nastade mjesto Barlovci" (21). Imamo i drukije, ne ba pouzdano tumaenje. Kad je paa, vezir ureivao
21. M. Daja, Nav. dj., str. 213 - 214.
79
Bosnu i odreivao granice naselja, naao se jedan "kai", izdueni komad zemljita izmeu Bukovice, Kuljana, Ramia i Cerika. Ne znajui to e s njim, navodno ga je odredio za lovite: "Hajde, da bar lovci imaju neto prostora za sebe, gdje e loviti". Po toj uzreici "bar" i lovcima navodno je selo prozvano Barlovcima. Meutim, ovo nam se ini neuvjerljivim, u stilu lovakih pria.
Prolost
Poetkom 18. stoljea Barlovci se jo ne spominju. Prostori sela su potpadali pod Bukovicu, to se vidi iz izvjea ap. vikara fra Pave Dragievia iz 1744. godine. U popisu sela nema Barlovaca, ali se spominju obitelji Bartulovia, Anuia, Bumbara, Vidovia, Lopara i Miljanovia. Znai, prije nego su postali Barlovci, u istom dijelu tadanje Bukovice obitavale su ove stare obitelji, koje u kasnijim periodima do ovog vremena ine ogromnu veinu barlovakog stanovnitva. Uz ovo napominjemo da je biskup Dragievi 16. sijenja 1742. godine sluio sv. Misu i dijelio sakramente sv. Potvrde trideset dvojici krizmanika u kui Petra Bumbara (22). Selo se izdvaja iz Bukovice sredinom 18. stoljea. Biskup fra Marijan Bogdanovi obilazi banjaluki kraj 1768. godine, gdje nalazi Barlovce kao malo selo s devet kua, to donosi u izvjeu od 28. oujka 1769. godine. U matinim knjigama s kraja 18. stoljea Barlovci se spominju kao znaajno selo ivatanske upe. Prema izvjeu biskupa fra Augustina Miletia 1813. godine Barlovci su ve veliko selo s 26 domainstava: ini se da ve na prelomu 18. i 19. stoljea ovo selo preuzima primat od Bukovice, kao najsauvanije katoliko selo u donjem dijelu ivatanske upe. U istom periodu Barlovci su dali dva sveenika iz obitelji Bumbara. Listajui matine knjige s kraja 18. stoljea nalazimo spomen na fra Jakova Bumbara. Godine 1779. vrio je slubu upnika u Ivanjskoj a poetkom 19. stoljea kao stariji sveenik u istoj upi je duhovni pomonik. Nekako u isto vrijeme djelovao je fra Marijan Bumbar, glasoviti propovjednik i zasluni franjevac bosanske provincije. Nalazimo ga kao kapelana u Ivanjskoj 1786. a kao upnika u Guoj Gori 1803. godine. ini se da je i fra Andrija Anui rodom iz Barlovaca. Za velike kuge 1813 - 1818. godine pomrlo je mnogo naroda u Barlovcima. U poetku pomora pokopavani su na Gajiu i Bijedi a kasnije, kad je zaraza uzela maha, nikla su prava kuja groblja po umarcima, kao u Grabiku i Brezovcu ("Brezovacz"), to se jasno moe vidjeti u matici umrlih ivatanske upe za 1816. godinu. U Bosanko-hercegovakom ustanku 1875 - 1878. godine Barlovani su bili izloeni pritiscima ustanika, jer kao svi ostali katolici oko Banja Luke nisu se odluili za bunu. Spominje se da je od strane ustanika oteen ardak Mustaj 22. L Djakovi, Nav. dj., str. 436.
80
bega Kapetanovia kod Bijede, po emu zakljuujemo po emu zakljuujemo da su barlovaki katolici trpjeli u tim nemirnim vremenima. Nije nam poznato da je tko od njih stradao tijekom ustanka. Od svog postanka Barlovci su bili u sastavu ivatanske upe. U periodu 1876 - 1879. godine kratko su potpali pod Petrievac. No, 1879. godine izmeu Petrievca i Ivanjske uspostavlja se nova upa, koja po ovom selu nosi ime Barlovci. U to vrijeme stasao je dr. fra Vid Miljanovi, dokazana veliina i zasluni franjevac, roen, u Barlovcima 1854. godine. Vjerovatno prvi Bosanac s doktorskom titulom. Graditelj barlovake crkve sv. Vida i samostanske crkve na Petrievcu. U dobi od 60 godine poeo mu je slabiti vid, tako da je desetak posljednjih godina ivota proveo posve slijep. Podnosio je strpljivo taj kri, radi ega bi esto puta - smijeei se - govorio: "Ima toliko slijepaca na zemlji, pa zato da ne budem i ja'" (23). Umro je kao zasluni redovnik u samostanu na Petrievcu 1938. godine. Drugi znaajni sveenik franjevac iz istog vremena bio je fra Jozo Loparevi, roen 1876. a umro 1946. godine. U novije vrijeme Barlovci su dali jo dvojicu sveenika: vl. Filip Lukenda, mueniki stradao u Presnaama 7. svibnja 1995. godine i njegov roak vl. Vlado Lukenda. Takoer iz ovog sela potie . sestra Miroslava Anui. U novije vrijeme selo se sve vie grupira u sredinjem dijelu. Gornji, kozarski dio s Bajincem je opustio a izgradnjom zrane luke i vojarni zaprijeeno je naseljavanje na drugom kraju, u ravnici, blie Vrbasu. Inae, selo je dosta veliko, pa ima svoje zaselke: - Lukende uz samu Bukovicu - Lopare oko Klepala u sredinjem dijelu - Obalu s Kuljanima - Gajane u strani prema Kuljanima i ramiima - Bure u donjem dijelu sela, blizu vojarni Sve do rata 1991 - 1995. godine selo je bilo isto katoliko. Od ostalih, u njemu su obitavali jedan musliman i jedan pravoslavac u mjeanim brakovima. Posjeivanjem sv. Mise, odravanjem svojih svetinja, obiaja i inae praktinim kranskim ivotom Barlovani daju do znanja da je njihovo selo najkranskije u upi, koja upravo po njemu nosi ime. Lijepo selo s dinom prolou, s dobrim ljudima, kranima, poput Jakova Bumbara, koji je dolazio na pazarne dane na banjaluku pijacu da to privrijedi, kako bi prehranio sebe i obitelj, radei kao mrav, uvijek lijepo s ljudima, s kranskom i Jobovom strpljivou znao bi kazati: "Bog dao, Bog uzeo". Kad neto ima, to mu je Bog dao, kad nema, uzeo je. Jednostavna logika izraaja, s dubokim pouzdanjem u Boje provienje. Barlovci su posebno stradali u ratu 1991 - 1995. godine. Na ovako mirno
23) /. Vlai, Iz Boje riznice, Zagreb 1967., str. 184.
81
selo vreni su veliki pritisci, zbog ega u njemu imamo sedam nedunih rtava rata (Ivo Bartulovi, Vid i Tomo Anui, Janja Bumbar r. Anui, Ljuban Miljanovi, Mijat Anui i Mio Lukenda). U takvim okolnostima Barlovani su jednostavno napustili svoje selo. U kolovozu 1995. godine doslovno su ispraznili rodno mjesto i otili u izbjeglitvo a u njemu je ostalo samo par osoba katolike vjeroispovijesti.
Brojno stanje stanovnitva u Barlovcima

1768. godine 1813. godine 1856. godine 1858. godine 1864. godine 1877. godine 1880. godine 1885. godine 1892. godine 1935. godine 1960. godine 1991. godine 1995. godine 1996. godine
9 kua 26 kua 18 kua 18 kua 18 kua 22 kua 18 kua
225 lanova 297 lanova 212 lanova 242 lanova 234 lanova 212 lanova 216 lanova 262 lanova 278 lanova 524 lanova 687 lanova 497 lanova 316 lanova 6 lanova
Turski ardak - upni stan

Kad je ustanovljena barlovaka upa (prve tri godine kapelanija) 1879. godine, na njenom prostoru nije bilo stana za sveenika. Po grobljima je bila poneka trona kapela a na Crkvenama prostranija crkva, izgraena od drveta. Prvi sveenik koji je opsluivao Barlovce bio je fra Jakov Blaevi. kako nije imao gdje prebivati, nastanio se u ardaku Mustaj - bega Kapetanovia, blizu groblja Bijede. Dakako, to je uinio u dogovoru s vlasnikom. Ovaj ardak ustanici su opljakali, demolirali i jako otetili. Fra Jako je u popravke i namjetenje ardaka potroio 1613 groa, to je uraunato u najamninu kue i posjeda s gospodarskim zgradama, ljivikom i vinogradom. U svemu je bilo 25 dunuma zemlje, koja je bila veoma slaba, osim 3 - 4 dunuma oko samog ardaka. Za sve to fra Jako je plaao najamninu od 112 forinti. Salijetao je vlasnika Mustaj - bega da kupi posjed s ardakom i gospodarskim zgradama, nudei mu 2400 forinti, kasnije je nudio jo 1000 forinti, ali je beg ostao pri svome i nije htio prodati posjed. Tako je sveenik do 1884. godine koristio ardak kao upni stan. Svakako, adaptirao ga je za potrebe upne crkve. Dakle, za stanovanje sveenika i posluge a u prizemlju vjerojatno je uredio skromnu kapelu za odravanje Slube Boje obinim danom, nekad i blagdanima. Kad je izgraen upni stan na kupljenom zemljitu u Ramiima, sveenik je napustio ardak i preao u to novo, stalno prebivalite. 82
Kapela sv. Ane u Miljana Gaju

Miljana Gaj se nalazi kraj puta, koji dijeli Ramie i Barlovce. Kapela u njemu predstavljala je skromno svetite. Sagraeno od drveta, pored koga je medu stoljetnim hrastovima podignut veliki drveni crkveni kri. Ovo svetite je znaajno od davnina. U njemu je bila zavjetna slika sv. Ane, dar madarske obitelji Jozefa Gociana, koji je radio kao skretniar na pruzi. Sliku je darovao 23. svibnja 1897. godine. Pored Damjanovca i Rebrovca, ovo je bilo tree svetite sv. Ane u banjalukom kraju. Poslije Drugog svjetskog rata ovo se svetite nije moglo odrati, pa je slavljenje blagdana sv. Ane preneseno na Bijedu. Grada ruevne kapele prodana je tembergerima a novac je utroen za popravak kapele u groblju Bijeda. Veliki drveni kri ostao je u spomenutom Gaju. Kad je Gaj sasjeen oko 1996. godine, kri kao znamen pokazivao se u svojoj veliini. Kao takav stajao je i dalje, obiljeavajui ovo mjesto. Zavjetna slika sv. Ane uvala se u upnom uredu, odakle bi donesena na Bijedu, prilikom proslava dotinog blagdana. Takva praksa nastavlja se i poslije ovog posljednjeg rata.
Kapela sv. Petra i Pavla na Gajiu

Gaji je staro groblje, koje se nalazi na rubu Barlovaca prema Kuljanima. U njemu su se u prolosti pokapala djeca. Pratei matice umrlih ivatanske upe, nalazimo da se u njemu pokapalo daleke 1789. godine. Naime, tada je u njemu pokopana Lucije Vidovi, dijete koje je ivjelo samo jedan sat vremena. Dana 16. kolovoza 1801. godine na Gajiu je pokopano dijete Nikola, sin Ivana Svaia ("Joannis Svaich"). Zabiljeeno je da je iz Bukovice, jer se Jablan jo ne spominje. Kad je morila velika kuga 1813 - 1818. godine, u njemu su pokopavana djeca, pomrla od zaraze. Krajem 19. stoljea tu su se poeli pokopavati doseljenici, koji su doli u Kuljane i Barlovce. Osamdesetih godina 20. stoljea Gaji je postao groblje svih Kuljanana. Godine 1880. na groblju je postojala skromna drvena kapela. Kako je dotrajala, uklonjena je i pred Drugi svjetski rat ozidana je nova, manjih dimenzija, da bi 1990 - 1991. godine u proirenom groblju sazidana mrtvanica. Ove kapele dugo vremena nisu imale svog patrona, tek pred ovaj posljednji rat postojea kapela je posveena prvacima apostolskim, sv. Petru i Pavlu. Sluba Boja se odravala na Petrovo i Duni dan. Koncem 1995. godine kapela je demolirana i oteena. U nemogunosti da se sv. Mise dre u upnoj crkvi, kroz navedene tri godine povremeno su se odravale u ovom minijaturnom svetitu sv. Petra i Pavla.
Kapela sv. Marka na Bijedi

Groblje Bijeda je nastalo poetkom 19. stoljea. Listajui matice umrlih 83
nalazimo da se u njemu pokopavalo daleke 1809. godine. Naime, tu je 26. rujna pokopan Bartol Miljanovi, koga su Turci ubili u Kozari. Za velike kuge u groblju je pokopano mnogo okuenih. Kao i Gaji, Bijeda je bila sekundarno groblje. Uglavnom se pokopavalo na Crkvenama, da bi preostali - sirotinja i oni koji ne bi htjeli ii tako daleko - svojim pokojnicima tu podarili vjeni smiraj. Tek u novije vrijeme Bijeda postaje groblje svih Barlovana, osim doseljenih, koji dolaze na Gaji. U groblju je bila obina drvena kapela, kakve su u prolosti postojale po takvim mjestima. Pored sv. Mise za Svi Svete, tu se odrava Sluba Boja s poljskim blagoslovom na Markov - dan. Kad je dokinuto svetite sv. Ane u Miljana Gaju, blagdan sv. Ane poeo se proslavljati na Bijedi. Godine 1971. mjetani su sazidali novu, lijepu kapelu, u ureenom i proirenom groblju, na pogodnom mjestu, to se sve skupa lijepo doima. Da se upotpuni slika, podigli su skromni zvonik s malim zvonom. Kapela je provaljena 1995. godine. Pljakai su uklonili zvonik sa zvonom a vei broj spomenika je polomljen ili s njih odneseni mramorni predmeti. I u takvom stanju kapela je u uporabi. I dalje se proslavlja Markov dan i sv. Ana a u nemogunosti da se sv. Misa slavi u upnoj crkvi, kroz tri naredne godine esto se ono malo preostalih vjernika okupljalo na Bijedi.
Frapantna pouka
Sjedi fra Jozo Loparevi u upnom uredu. Pred sv. Misu dovedoe mu neko nestano dijete. Tue ga ujaku, kako nikoga ne slua. Pravi objeenjak. Slua fra Jozo, mekolji se i smilja. Raspustio ono svojih 120 kilograma, istrbio se. Kad ovi zavrie, obrati se malom strogim, povienim glasom: "Mali!" Svi paljivo sluaju to e rei. Fra Jozo se protegnu u svojoj veliini i kucnu se po stomaku: "Vidi", ree, "od jutros sam troje takvih pojeo; nemoj da i tebe pojedem". Kako on to ree, djeak se istre iz ruku onih koji su ga doveli i nestade na vratima. Kao vjetar istri iz crkvenog dvorita. Nije se zaustavio sve do kue. Stvarno, neobina odgojna metoda.
Ljuljaj Marijane!
Osim Marijana Lovrenovia, uvenog gorskog hajduka s Ojdania Brda, uven je jo jedan Marijan s tim prezimenom. Ovaj drugi je otac pok. Jure Lovrenovia a djed Ivice, koji i danas ivi u Kuljanima. Marijan je obitavao neto nie, u donjem dijelu Barlovaca, gdje su sada vojarne ispod Tuzlinih kua. U austrijskom periodu, u kome se jo zadravala feudalna turska uprava, Marijan je iao u najam kod nekog bega u Banjoj Luci. Radio je sve, to god bi mu zapovijedili, samo da ima posao, da ima kakav - takav izvor primanja. Izmeu ostalog, morao je u ljuljaci ljuljati begovog sina, malog bega. To nije teko, ali 84
dosadi. Jednom zgodom, ljuljajui malog koji se umirio, pomisli da je dijete zaspalo, da prestane ljuljati, da se malo odmori. Umirio je ljuljaku i utonuo u svoje misli. Meutim, prevario se, jer se djeak samo primirio a ne i zaspao. udei se to ga vie ne ljulja, mali beg povie: "Ljuljaj Marijana!" Ljuljanje opet poe a iznenaeni Marijan se poboja da e se mali beg potuiti ocu, kako Marijan nije dobro obavljao svoj posao, radi ega bi moga izgubiti slubu. Marijanova djeca, iako su bila sirotinja, sva su bila kolovana. Svi su postali situirani ljudi a onaj mali beg je poodrastao i - propao. Malo po malo, nove vlasti su mu sve oduzele, pa on ostade bez igdje iega. Da bi mogao kako tako ivjeti, 50-tih godina 20. stoljea meo je ulice. Tako je radio na ulici kao ista a ljudi, koji su znali da ga je Marijan ljuljao, zadirkivali bi ga dobacujui: "Ljuljaj Marijane!" Na takve izazove on bi ih grdio i neto sono opsovao, nastavivi dalje raditi. Kasnije, izraz "Ljuljni ga Marijane" mjenja smisao, pa oznaava: "Udari! Rasturi ga Marijane!" Pokoj Marijanovoj dui i rahmet begu, ali tu se oito potvruje ona mudra izreka: "Tko bo gori, eto ga doli, a tko doli, gori ustaje".
Trunje
Ovo je nadimak a pravo mu je ime Joko temberger. Tako ga zovemo, jer mu je najvei grijeh jezikom opsovati neto tako sitno, trunje. Po tome je poznat u cijelom kraju, kao Trunje, Trunja. Negdje 1988. godine doao je u barlovaki upni ured, u kome se zatekla samo . sestra Vladimira Galir, koja je tek dola na slubu u Barlovce, pa jo ne poznaje upljane. Popio je kavu i uobiajenu rakiju pa otiao, napomenuvi da kae upniku da je bio Trunja, Trunje. No, ona je zaboravila taj nadimak, pa se muila objanjavajui tko je bio. Zna da je bio ovjek, iji nadimak oznaava neto sitno. Prisjeajui se, dozivlje sebi u svijesti: "Bio je, bio... Mrvica!" Inae, Joko je stariji ovjek, koji je podrijetlom Slovenac. Skuio se u donjem dijelu Barlovaca, uz samo vojarne. Kao vrijedan poljoprivrednik, uvijek je radio s traktorom. Omiljen je kod svih, jer je svakom htio uraditi sve pri sjetvi i etvi. Nekad se zna dobro nakititi vinom i ljivovicom, pa mu put postane tijesan makar se vozio biciklom. Kad takav naie na most, nekad mu se on nekako "izmakne u stranu", pa zavri u potoku. Kao dobar vjernik sluio je kao crkveni odbornik. Dolazio bi barlovakoj crkvi s kolima, na traktoru ili na biciklu. Povremeno bi odlazio u susjedn upe, u Trn ili Budak. Nekad bi preao Vrbas i otiao u crkvu oo. trapista, ponajvie radi ispovijedi. Da odstrani ono to mu je trunjavo ... U kolovozu 1995. godine morao je poput mnogih napustiti svoj dom. Teka srca ostavlja kuu, farmu i posjed, sve za to se muio i od ega je ivio. S obitelji prelazi preko Save u izbjeglitvo. Kao izbjeglica smjeten je u Vojniu. Onako u 85
radin privreuje i snalazi se kako mu okolnosti doputaju, opet je aktivan u vjerskoj zajednici. U katolikoj misiji nastavio je vriti prijanju slubu. Opet na biciklu, ili u kolima dolazi kapeli. Najzanimljiviji je kad doe s traktorom. Usput pokupi susjede, pa mu je kabina prenatrpana. Iz nje vire samo glave onih koje vozi. Kao nekad Barlovcima. Njegovo izbjeglitvo se oduilo, pa traje godinama. Poput mnogih, u tuoj kui, misli na svoje u Barlovcima. Ta neizvjesnost ga mui. Njegove crte lica odaju odlunost, muevnost i uljudnost. Ali i tugu i sjetu, to se ne nazire kakvo rjeenje. Razmiljajui s ljudima, tugaljivo i s prikrivenom ljutnjom procijedio bi kroz zube: "Trunje mu njegovo, dokle e ovo ovako?"
Vito i Jela
Vito Lukenda Ivin, monter centralnog grijanja, sredovjean ovjek, glava brojne obitelji. Radin, zbrinjava sve, koluje brojnu djecu; trudi se da mu u obitelji bude sve u redu, to - ulaui mnoge napore - i uspijeva. Sve u svemu, estit domain. Vid Lopar Lukin, zvani Jela iz Lopara je njegov vrnjak. Radei kao varilac zbrinjava etverolanu obitelj. Raditi za svoju kuu, uraditi sve to ispadne hitno i nepredvidivo u selu, to se bez njega ne moe obaviti. Tko njih dvojicu ne poznaje, na prvi pogled rekao bi da su to dva jarca na brvnu, koji se ne mogu gledati. to jedan drugom kau, to "pas s maslom" ne bi mogao progutati. Meutim, to je privid. U stvari su nerazdvojni, ne moe jedan bez drugoga. I kad bi ovjek pomislio da se svaaju, meu njima je veliko prijateljstvo i drugarstvo. Poput ostalih Barlovana i oni su morali s obiteljima poi u izgnanstvo. Vito u Plaki a Jela u Trnavu kod Nove Gradike. Teko je jednom bez drugoga, ali drukije se ne moe. Na blagdan sv. Ane 1998. godine dolazi Vito na groblje Bijeda, na grobove roditelja. Kad smo se poslije svete Mise opratali, malo sam se naalio s njim: "uj Vito! Sad se ne vraaj preko Bihaa i Izaia, nego idi na Gradiku, potrai u Trnavi Jelaa, da se namirie ljudstva", na to on spremno odgovara: "A ujko! Nema od toga nita. Jela? Pa tu nema ni klipe ljudstva". Nekoliko dana poslije toga navratio sam u Trnavu kod Jelaa. Priam mu ovu zgodu i to je Vito rekao a on, samo odmahnu rukom i uvaeno ree: "Vito? nema nita od njega. To je izgubljen sluaj. Zna fra Juro, on uzme kvoku, die je s gnijezda da vidi kako doji pilie":
Neobina zaprega
Ovao je prava izbjeglika pripovijest, koja nam govori kako se nai ljudi snalaze u nezavidnim uvjetima. Gospodin Vid Lopar, gore ve spomenuti Jela naao je privremeni dom u Trnavi kod Nove Gradike. Zajedno sa susjedom trebao 86
je prevesti neki teret na eljeno mjesto, ali im je nepotpuna zaprega. Imaju kola, ali nemaju konja. Nemajui izbora, njih dvojica povezu natovarena kola: Susjed je bio uz kola gurajui ih u eljenom smjeru a Jela prihvatio za rudu (igo), pa vue li, vue. Tako vukui izali su na put, kojim ne bi smjele voziti zaprege. Nailazi prometni dunosnik. Obraajui se Jelau pita, zato su sa zapregom izili na ovaj put. A Jela, sav zadihan odgovara: "to pita konja?! Pitaj koijaa!" Ipak, platili su kaznu.
RAMII
Postanak sela, njegov naziv trebamo traiti u prvom periodu turske vladavine u naim krajevima. Naime, to je doba islamizacije, koja je zahvatala i seoska podruja. Izmeu tadanjih katolikih sela Dragoaja, Bukovice i ivatanskog kraja, muslimani su naselili plodno podruje dananjeg sela, na kome su se tada vidjeli jasni tragovi i ostaci rimske kulture. Mjesto je dobilo ime po izvjesnom Rami, to potkrepljuje injenica da je nastalo ba u turskom periodu, u toku islamizacije. Meutim, nazonost muslimanskog ivlja u Ramiima nije mogla biti posve trajna, Najkasnije u Banjalukom ratu 1737. godine muslimani se povlae iz ovog sela. naputaju ga kao Trn i Dervie, grupirajui se u Banjoj Luci. Svakako, uzrok tome je nadola nesigurnost koju su prouzrokovali prodori austrijske vojske u dva navrata, 1688. i 1737. godine. Do tada se Ramii nisu vodili kao katoliko selo. Nema ih u izvjeu ap. vikara fra Mate Delivia 1737. godine. Meu selima ivatanske upe ne spominju se ni u izvjeu fra Pave Dragievia 1744. godine, to znai, da povlaenjem muslimanskog ivlja Ramii neko vrijeme ostaju pust kraj. Tek se moe nazrijeti da poneki od katolika dolazi u ramie, to se dogaa tijekom etrdesetih godina 18. stoljea. Iako jo nema katolikog sela, ipak se u istom izvjeu Dragievia spominju Ramii. Naime, spomenuti biskup je krizmao 17. sijenja 1742. godine u Bukovici kod kue ime Miljanovia (Barlovci se jo ne spominju, jer potpadaju pod Bukovicu). Meu 46 krizmanika pod brojem 16 spominje se djevojica od 4 godine "Martha Bocanin ex Ramichi" (24). Samo ime Marta je izrazito katoliko a prezime Boanin govori da je njena obitelj doselila iz Boca. Kao isto katoliko selo Ramii se pojavljuju u drugoj polovici 18. stoljea, kad u njima nalazimo katolike obitelji Lipovaca i Tadia. Sve do polovice 19. stoljea u Ramiima su mjetani imali samo ta dva prezimena, to se jasno vidi u matinim knjigama ivatanske upe. Tadii i Lipovci se registriraju kao katolici, krste se, krizmaju, vjenavaju a svoje mrtve pokopavaju u katolikom groblju na Crkvenama, kao svi ostali upljani donjeg, dragoajskog kraja upe. Negdje polovicom 19. stoljea
24) L. akovi, nav. dj., str. 438.
87
Tadii prelaze na praoslavlje a Lipovci ostaju katolici. Inae, selo je bilo visoko, u brdovitom dijelu. Kue Lipovaca bile se na podruju dananjeg starog Lipovakog zaselaka a Tadia oko ramikog groblja. Tek u drugoj polovici 19. stoljea u Ramie naseljavaju obitelji s drugim prezimenima. Zemlja je jo bila begovska, u rukama Turaka, dok su krani na njoj bili kmetovi. U austrijskom periodu kupovinom poela je zemlja prelaziti u ruke krana. Godine 1880. fra Jakov Blaevi kupuje zemlju za crkvu u Ramiima. Ta zemlja bila je begluk, ija je vlasnica bila muslimanka Hata Kulenovi. Na istom posjedu i danas stoji katoliki upni centar s crkvom sv. Vida. Usljed takvih okolnosti danas imamo vee selo Ramie, koje se sastoji od pravoslavnog i katolikog dijela. Do pred rat 1991. godine u ovom selu bilo je oko 90 katolikih domainstava. U maticama ivantanske upe selo Ramii se spominju koncem 18. stoljea, ali u izvorima nalazimo ih tek sredinom 19. stoljea. Prema ematizmima i upnim izvjeima brojno stanje katolika u selu bilo je slijedee:
1856. godine 1858. godine 1880. godine 1885. godine 1892. 1935. godine 1960. godine 1991. godine 1994. godine 7 kua 6 kue 7 kua godine ,, 65 52 89 87 88 179 300 508 292 lanova lanova lanova lanova lanova lanova lanova lanova lanova
Crkvena zemlja u Ramiima

Stjecajem okolnosti upni centar barlovake upe izgraen je u Ramiima. Na samoj tromei Barlovaca, Ramia i Kuljana, na ramikoj zemlji. Naime, Barlovani, Trnjani, Jablanani i Bukovani htjeli su da se crkva gradi na ardaku, kod groblja Bijeda. S druge strane, Dragojaci su zagovarali da se gradi na Crkvenama. Ni jedan od tih prijedloga nije prihvatljiv, jer u oba sluaja drugi krajevi upe bili bi veoma udaljeni od upnog centra. Radi toga, trailo se kompromisno rjeenje, tj. da se gradi negdje u geografskom centru upe. Nakon mnogo peripetija i zagovaranja gradnje na Crkvenama i ardaku, ostvareno je zadovoljavajue rjeenje. Ispala je povoljna prilika da se kupi zemljite na rubu Ramia, prema Barlovcima i Kuljanima. To je bio begluk muslimanke Hate Kulenovi iz Banja Luke, koja je odluila prodati spomenuti posjed. Fra Jakov Blaevi, upravitelj tadanje barlovake kapelanije ugovori kupoprodaju 30. travnja 1880. godine. Kupi posjed iz vlastite uteevine, bez potraivanja od vjernika. Platio ga je 1050 forinti. Prema tvrdnji dra fra Berislava Gavranovia, posjed se sastojao od etiri parcele. Jedna je sadravala 26 dunuma a ostale tri po
tri.
88
etiri tapije od tih kupljenih parcela pohranjene su u franjevakom samostanu u Petrievcu, jer je sva ta zemlja navedena na samostan. Prema ovom iskazu, posjed je imao 35 dunuma zemlje. est godina kasnije, preciznijim mjerenjima nalazimo da je taj posjed vei. Prilikom gruntovnog razgranienja i knjienja zemljinih posjeda 1886. godine opet nalazimo etiri parcele, ali s veim prostorom:
1. 295/5 upski ured s crkvom i dvoritem 2. 295/3 Oranica "Barica" 3. 295/4 Oranica "Ograda" 4. 295/9 ljivik "Ograda" 3.420 3.240 35.000 1.440 m m m m
Ovo stanje iz 1886. godine vidi se iz posjedovnog lista, izvaenog u gruntovnici 1921. godine. Kasnije je posjed povean kupovinom novih parcela. Poslije Drugog svjetskog rata oduzeto je sve zemljite osim crkvenog dvorita i vrta, koji su bili u ogradi. Ovo je uinjeno odlukom Okrune agrarne komisije (ARiK) u Banjoj Luci od 30. rujna 1952. godine. Poto je crkveni posjed u Ramiima bio vlasnitvo samostana u Petrievcu, koji je imao vie zemlje iznad propisanog maksimuma, reena zemlja je oduzeta. Deset godina kasnije upnik fra Franjo Josipovi vraa parcelu oduzetog zemljita ispod crkvenog dvorita i vrta veliina 17.600 m2. Da bi to postigao, kupio je zemljite na Domia kuitu u Orlovcu, pa je zamjenom doao do eljenog zemljita kod crkve. Taj komad zemlje, s dvoritem i vrtom je dananji posjed crkve sv. Vida u Ramiima.
upni centar sv. Vida u Ramiima

Kako je otpala mogunost da se crkva gradi na Crkvenama ili ardaku kod Bijede, odlueno je da se gradi na kupljenom zemljitu u Ramiima. Najprije je izgraen upni stan 1884. godine. Ozidan je od kamena, koji je vaen u kamenolomu ispod samog crkvenskog groblja. Solidno je graen u obliku kvadrata. Godine 1934 - 1938. fra Anto Hrvat je dogradio dvije sobe, podrum i kupatilo. Preuredio je postojei prostor i nanovo srezao krov. Tako ga je uredio, da je bio jedan od najljepih upnih stanova u Bosni. U razornom potresu 1969. godine Stan je jako oteen. Naredne godine upnik fra Franjo Josipovi rui cijeli sprat i pojedine rastreene zidove u prizemlju. Utvruje, nanovo zida i postavlja krov. Nakon dvije godine sanacije kua postaje jo ljepa i funkcionalnija. Godine 1989. u tri etae dograena je jo po jedna prostorija: podrumska, u prizemlju i soba s balkonom na katu, tako da su sveenici i . sestre dobili dovoljno stambenog prostora. S gradnjom crkve sv. Vida ilo je tee zbog elje Dragoajaca da se gradi na Crkvenama. U takvoj situaciji trailo se nekakvo privremeno rjeenje, pa je uz upni stan u Ramiima podignuta kapela od drveta, jednostavna baraka oblika pravokutnika, priblinih dimenzija 1 2 x 7 metara. Unesena je u nacrt dvorita, 89
koji je izgraen pred sam Prvi svjetski rat. Bila je smjetena u dvoritu pored dananje crkve, paralelno s njenim donjim dijelom. Sluila je svojoj svrsi sve do podizanja nove crkve. Vrijeme je prolazilo a upa je i dalje bila bez solidne zidane crkve. Godine 1884. izgraena je crkva u Ivanjskoj. Nekako u isto vrijeme i samostanska crkva na Petrievcu. A u Barlovcima zbog podvojenosti crkva se nije gradila do pred Prvi svjetski rat. Konano je dr fra Vid Miljanovi poeo s gradnjom 1911. godine. Kroz dvije godine sazidao je crkvu i sakristiju, pokrio i izveo liilake radove. Visoki zvonik sazidao je fra Josip Loparevi 1924 - 1925. godine. U potresu 1935. godine crkva je bila prilino oteena. Od jaeg potresa 1969. godine oteenja su bila tolika, da joj je trebala temeljita sanacija, koja je izvedena 1972. godine. Narednih godina je dalje ureivana, da bi 1983. godine konano saniran i zvonik. Tako su Barlovci dobili svoju upnu crkvu. Iako je na podruju Ramia, nazivamo je i barlovakom, jer je upa naslovljena na Barlovce, pa se tako i crkva zove. Ovo zdanje u Ramiima predstavlja jednu od najljepih i prostranijih crkava, graenih u ono vrijeme. Njen glavni prostor ini pravokutna osnova 20 x 10 metara, na koju se nadovezuje prostrani prezbiterij, sakristija i ulazni prostor ispod zvonika. Sve u svemu, 339 m2 i 480 cm2. Tu se ogleda jednostavnost, sklad i ljepota. Kako je graena na pogodnom mjestu, lijep je pogled na nju, posebno s Tunjica i Orlovakog Brda. Nad zdanjem dominira zvonik svojom visinom i monumentalnou. Nutarnji prostor crkve je izveden skladno, lijepo, jednostavno, s lijepim freskama, koje nisu mogle odoljeti potresu 1969. godine. Ova crkva je posveena sv. Vidu mueniku. Tako se nastavlja tradicija crkava i kapela na Crkvenama, koje su bile posveene ovom svecu. Jednostavno, na novu upnu crkvu s Crkvena preneseno je slavljenje sv. Vida i Gospe od anela. To su veliki zavjeti katolike crkve u Ramiima, kad se kod nje okuplja veliko mnotvo vjernika, to je tako dojmljivo i nezaboravno. Pri spomenu na ovu crkvu ili pogledu na njen zvonik svima nama u svijsti i uima odzvanja zvon zvona, zvuci s harmonija i glasovi zbora, to se sve moglo uti prilikom proslava kod crkve. Ova crkva mnogo znai za na narod, kao duhovno sjelo, koje okuplja i homogenizira katolike na irokom prostoru od Vrbasa do vrha Matoevaca. Doivljaj je ii "kapeli k Misi", kako znamo rei kad se ide u crkvu sv. Vida. S druge strane, susjednom pravoslavnom narodu ova crkva je bila utoite u nevolji. U opasnosti tijekom Drugog svjetskog rata upnici su "titili i spaavali" ramike pravoslavne, to njihovi stariji znaju i sada iskreno rei. Tijekom rata 1991 1995. godine, kad je zavladala neimatina i oskudica, mnogi pravoslavni susjedi dobivali su karitativnu pomo kod crkve sv. Vida. Ova crkva sa zvonikom davala im je blagoslov i zaklon, kako u olujnom, tako i u ratnom vremenu. Svi ovi navedeni razlozi upuuju nas na pomisao, da se nije smjelo dogodi i ono, to se dogodilo sa upnim centrom sv. Vida u Ramiima. Naime, u kolovozu 1995. godine isti centar je opljakan i demoliran. Crkva, upna crkva, vjeronauna 90
Kardinal i nadbiskup vrhbosanski, mons. Vinko Pulji s vjernicima, rodom iz upe "Marija Zvijezda"
Doktor Franjo Komarica, banjaluki biskup, rodom iz Novakovia
91
Doktor fra Vid Miljanovi iz Barlovaca, vjerojatno prvi ovjek iz Bosne s doktoratom
Fra Petar orkovi iz Miija, graditelj petrievake crkve i samostana izmeu dva svjetska rata 92
Doktor Anto Orlovac, generalni vikar banjaluke biskupije, rodom iz Bukovice
Kancelar banjaluke biskupije, mons. Ivica Boinovi, rodom iz Kuljana 93
Doktor fra Velimir Blaevi, profesor na Franjevakoj teologiji u Sarajevu, rodom iz Stranjana.
Fra Viktor aki, rodom iz barlovake upe, gvardijan na Petrievcu u burnim vremenima 1945-1955. godine.
94
Petar Niward Volkmer, sadanji Superior oo. trapista u samostanu "Marija Zvijezda"
asna sestra Ines Kezi, rodom iz Budaka, provincijalna poglavarica sestara klanjateljica 95
Fra Ivo Radman, predvodnik novog vala sveenika - franjevaca iz argovca, profesor na franjevakoj gimnaziji u Visokom
Fra Jozo Loparevi, dugogodinji barlovaki upnik izmeu dva svjetska rata, rodom iz Barlovaca 96
Fra Boo Blaevi iz Kuijana upnik na Okuanima
asna sestra Andreja Blaevi (1904 -1992) rodom iz Stranjana
97
Josip temberger zvani Trunje iz Barlovaca, prognanik u Vojniu
Tihomir ali, prosvjetni i drutveni djelatnik iz Dragoaja, trenutno u izbjeglitvu u Blinskom Kutu 98
Mile Debeljak i Mara r. Blaevi sa sinom Markom. Dom im je u Matoevcima a sada su prognanici u Blinskom Kutu.
Drago Ojdani zvani up iz Zaluana, s jo jednim "patnikom", sv. Rokom na Visokoj Glavici u Kozari 99
Pokojna Kaja Juri r. Mari iz Orlovca, uzorna kranka i plemenito lice naeg naroda
Anto Ojdani zvani nole iz Zaluana, prvi "humanitaraca" barlovake upe. Zajedno s Mirkom Mariem, iom Josipoviem, Vuletiem, Komljenoviem i drugima sudionik je konvoja, koji su prolazili blokade 1992-1995. godine. Ovdje sa suprugom Katom i Ivom Kaljeviem.
100
Vid Lopar zvani Jela, rodom iz Barlovaca, sada u izbjeglitvu u Trnavi kod Nove Gradike.
Grupa vjernika barlovake upe na groblju Gaji 23. svibnja 1994. godine. Sjede s desna na lijevo: Joko temberger iz Barlovaca, Ivica Aleksi, Marko Domi Babin Brane Princ. Stoje: Franjo Radman Veliki, Slavko Ojdani erif, Joko temberger iz Kuljana, upnik fra Juro ali, Ivica Radman, Ivica Begi i Ivo Plazani. Sasvim desno, malo zaklonjen je djeak Dejan, sin Brane Princa.
101
Ve 120. godina postoji barlovaka upa. U njenom centru gledamo elegantni zvonik upne crkve sv. Vida ve 75. godina. S Crkvena lijepo je gledati ivatansku, imiku i trnsku crkvu. S druge strane, ispod trapiskog groblja nazire se i crkva sv. Ive. Ali najljepe i najdrae nam je gledati barlovaku crkvu na rubu Ramia.
Vidov-dan 1993. godine

Slavljenje blagdana sv. Vida obiavamo prenositi na narednu nedjelju. Meutim, godine 1993. uinili smo iznimku, pa smo slavili na sam dan sv. vida. Kako su otputeni s radnih mjesta, nai ljudi nemaju obveza, pa mogu slaviti i radnim danom. Osim toga. najavljen je dolazak Waltera Kaspera, umnog biskupa biskupije Rotenburg iz Njemake. Osvanuo je Vidov-dan 15. lipnja 1993. godine. Lijepo i ugodno vrijeme. Cvat na lipama u dvoritu samo to se nije otvorio. Prirodni ugoaj, kakav se samo moe poeljeti. Vjerni puk pristie crkvi. Iako vlada velika nesigurnost, veliko mnotvo naroda dolazi na zavjet. Pristie iz grada i susjednih upa. Kao da nitko nije otiao zbog rata, Kao da smo u punom sastavu. Naalost, samo mali broj dolazi kolima, jer je u naem narodu sve manje prevoznih sredstava. Vidi se i pokoja zaprega. Nekad kolima ispune prostranu bau i jo koju susjednu livadu. Dolaze visoki gosti. Biskupi Franjo Komarica i Walter Kasper sa sveenicima. Liturgijsko slavlje predvodi biskup Franjo, s Walterom i etiri sveenika u kocelebraciji. U propovijedi uzima udjela i Walter, uz prevoenje vl. Karla Viatickog. Pod sv. Misom gledam Waltera Kaspera. Kako izgleda jedna od vodeih suvremenih teologa? Srednjeg rasta, plavog tena, u dobi od nekih ezdeset godina. Plemenite crte lica, dostojanstveni izraz, smirenost, te njemaka pedantnost i odmjerenost. Sve u svemu, jedna pristupana i komunikativna osoba, izvrstan spoj intelektualnog , humanog i vjerskog. Zahvaljujui ovakvom opredjeljenju, njegova biskupija mnogo ini na karitativnom planu za banjaluke katolike. U kratkom razgovoru i na zajednikom objedu poslije sv. Mise svima nama zabrinutim zbog postojee situacije predstavio se kao ovjek vedrine, osvjeenja i nade. Hvala mu, kad je imao volje, mogunosti i hrabrosti pohoditi nas u tako tekom vremenu.
Zita
Potjee iz ugledne i brojne obitelji Mile Lovria iz Orlovca. Mile i supruga Mara r. Mari izrodili su devetoro djece. Sva su im djeca simpatina i radina. S mamom su od malih nogu dolazili u upnu crkvu na sv. Misu i pobonosti. I kad odrastu, ostaju pri crkvi kao dobri vjernici. Ostavljaju dojam prave kranske obitelji. Zita je peto dijete, roena 30. oujka 1966. godine. Kad sam doao na slubu u Barlovce 1985. godine, kao djevojka s ostalom mladei dolazila je na listopadske pobonosti. U istome mjesecu, 19. listopada vjenala se s Antom Lipovcem, s kojim je poela lijepo ivjeti u skladnom braku, pored samo eljeznike pruge u
102
sala i sve gospodarske zgrade. U tako devastiran centar dole su izbjeglice i smjestile se u upnom stanu. Neko vrijeme su i konje u crkvi vezali, to govori o velikom primitivizmu i nepotivanju svetinja, Na zahtjev svjesnih ramikih pravoslavaca konji su istjerani iz crkve, koja im je neko vrijeme sluila kao spremite za sijeno, slamu... Radi toga, tri godine i etiri mjeseca u crkvi se nije mogla odravati Sluba Boja. Od Boia 1998. godine odrava se za preostali broj vjernika u upi. Godine 1999. sanirana je crkva u upni stan i ostale zgrade trebaju istu takvu sanaciju. Dakako, i naputanje upne kue od strane izbjeglica. Ve 120. godina postoji barlovaka upa. U njenom centru gledamo elegantni zvonik upne crkve sv. Vida ve 75. godina. S Crkvena lijepo je gledati ivatansku, imiku i trnsku crkvu. S druge strane, ispod trapiskog groblja nazire se i crkva sv. Ive. Ali najljepe i najdrae nam je gledati barlovaku crkvu na rubu Ramia.
Vidov-dan 1993. godine

Slavljenje blagdana sv. Vida obiavamo prenositi na narednu nedjelju. Meutim, godine 1993. uinili smo iznimku, pa smo slavili na sam dan sv. vida. Kako su otputeni s radnih mjesta, nai ljudi nemaju obveza, pa mogu slaviti i radnim danom. Osim toga, najavljen je dolazak Waltera Kaspera, umnog biskupa biskupije Rotenburg iz Njemake. Osvanuo je Vidov-dan 15. lipnja 1993. godine. Lijepo i ugodno vrijeme. Cvat na lipama u dvoritu samo to se nije otvorio. Prirodni ugoaj, kakav se samo moe poeljeti. Vjerni puk pristie crkvi. Iako vlada velika nesigurnost, veliko mnotvo naroda dolazi na zavjet. Pristie iz grada i susjednih upa. Kao da nitko nije otiao zbog rata, Kao da smo u punom sastavu. Naalost, samo mali broj dolazi kolima, jer je u naem narodu sve manje prevoznih sredstava. Vidi se i pokoja zaprega. Nekad kolima ispune prostranu batu i jo koju susjednu livadu. Dolaze visoki gosti. Biskupi Franjo Komarica i Walter Kasper sa sveenicima. Liturgijsko slavlje predvodi biskup Franjo, s Walterom i etiri sveenika u koncelebraciji. U propovijedi uzima udjela i Walter, uz prevoenje vl. Karla Viatickog. Pod sv. Misom gledam Waltera Kaspera. Kako izgleda jedna od vodeih suvremenih teologa? Srednjeg rasta, plavog tena, u dobi od nekih ezdeset godina. Plemenite crte lica, dostojanstveni izraz, smirenost, te njemaka pedantnost i odmjerenost. Sve u svemu, jedna pristupana i komunikativna osoba, izvrstan spoj intelektualnog , humanog i vjerskog. Zahvaljujui ovakvom opredjeljenju, njegova biskupija mnogo ini na karitativnom planu za banjaluke katolike. U kratkom razgovoru i na zajednikom objedu poslije sv. Mise svima nama zabrinutim zbog postojee situacije predstavio se kao ovjek vedrine, osvjeenja i nade. Hvala mu, kad je imao volje, mogunosti i hrabrosti pohoditi nas u tako tekom vremenu.
103
Zita
Potjee iz ugledne i brojne obitelji Mile Lovria iz Orlovca. Mile i supruga Mara r. Mari izrodili su devetoro djece. Sva su im djeca simpatina i radina. S mamom su od malih nogu dolazili u upnu crkvu na sv. Misu i pobonosti. I kad odrastu, ostaju pri crkvi kao dobri vjernici. Ostavljaju dojam prave kranske obitelji. Zita je peto dijete, roena 30. oujka 1966. godine. Kad sam doao na slubu u Barlovce 1985. godine, kao djevojka s ostalom mladei dolazila je na listopadske pobonosti. U istome mjesecu, 19. listopada vjenala se s Antom Lipovcem, s kojim je poela lijepo ivjeti u skladnom braku, pored samo eljeznike pruge u Ramiima. Uskoro su nadola i djeca: Igor, roen 1988. i Monika 1990. godine. Tree dijete, mali Marin bio je na putu, kad se dogodio tragian sluaj. U Miinom Hanu, u kavani "Romantika" dolo je do nemilog dogaaja 24. lipnja 1992. godine. Prva runda rata u Hrvatskoj ve je zavrena a kod nas se poveava napetost i nesigurnost. U vremenu s takvim tenzijama dooe pred "Romantiku" vojna vozila. Uoe osobe u vojnoj uniformi i s orujem. Oito je posrijedi neko razraunavanje u kavani. Ubie vlasnicu, penzionera - vikendaa Jovia, koji se tu zatekao. Na nesreu, tada je kraj kavane prolazio Anto s roakom Stipom Lipovcem Pipom. Netko ih je od uniformiranih zovnuo. Ne slutei opasnost, Anto prie, Uhvate ga, uvuku unutra i ubiju. A Pipa, ostavi po strani, pobjee preko igralita, gonjen rafalom pijanog ovjeka u uniformi. Zita ostade sama, u alosti i nevolji. U prosincu 1992. godine na svijet doe i tree dijete Marin. Oskudica, neimatina, obespravljenost, nesigurnost, strah ... Sve nevolje saletjele Zitu a ona ih s bolom u srcu stojiki podnosi. Kao dobra kranka i dalje dolazi u upnu crkvu sv. Vida. Gledam je: mlada u crnini. Njeno tuno lice, kao da je zaboravilo to je osmjeh i radost. Od alosti i crnine ini se da joj je lice potamnjelo, pa dobilo neki zagasnuti ten. Neto vedrine daju joj njena djeca, te 12 - godinja mlaa sestra Adrijana, ve simpatino djevoje i Adrian, njen mlai brat, roen 1982. godine. Poetkom srpnja 1994. godine odlazi s djecom u izbjeglitvo u Evropu. Nadam se da i dalje ivi s onom uroenom estitou i kranskim pouzdanjem, to je pokazivala u zaviaju. Svakako, mislim da predano uva i podie djecu. Kamo sree, da je mogla ostaviti bol i tugu. Naalost, bez toga kria nije otila u svijet.
104
DRAGOAJ
Ovo prostrano seosko podruje veim dijelom ini skup katolikih sela: Orlovac, Dikevci, Ojdania Brdo, ivije, Stranjani i Matoevci. Njemu pripada i Gradina. Za razliku od dananjeg, negdanji Dragoaj je bio vei, ukljuujui i sela u donjem toku rjeice Dragoaja, tj. Zaluane, Kuljane, Ramie i dio Barlovaca, im je izlazio na obalu Vrbasa u prostoru izmeu Trna i Dervia. Takav veliki Dragoaj svojevremno je imao upnu organizaciju u 16. i 17. stoljeu. Stara upa Dragoaj ukljuivala je i sela ivatanskog kraja. Prvi nama znani spomen na Dragoaj i postojanje upe u njemu imamo 1567. godine, kad izvori spominju "fra Marka, upnika u Dragoaju vie Banje Luke" (25). Meutim, Mandi pretpostavlja da su upa i selo Dragoaj postojali u ranijim vremenima, odmah po dolasku Turaka. On pretpostavlja da je u raspodjelama upa u Bosni i Hercegovini 1535. i 1538. godine na okrug franjevakog samostana u Fojnici osim Jajca, Kotor Varoa i Banja Luke podpadao i Dragoaj (26). S mnogo vjerojatnosti mogli bismo ustvrditi da je u prvim decenijima turske vlasti u Bosni postojao Dragoaj, kao seosko podruje u blizini Banja Luke, s upnom organizacijom. Tako, raunajui da su Turci zavladali Banjom Lukom 1528. godine a ivatanska upa stvorena znatno kasnije, u dvadesetim godinama 18. stoljea, Dragoaj kao upa postojao je gotovo 200 godina. O Dragoaju, upi i mjestu, upljanima i mjetanima prvog doba turskog gospodstva ne znamo mnogo. Osim fra Marka, spomenutog upnika 1567. godine znamo samo za puno ime i prezime upnika 1638. godine. Prema izvjeu biskupa fra Jeronima Luia spomenute godine "upom upravlja fra Pavao Bosani" (27). Tada u upi nije bilo crkve. Godine 1675. postojala je skromna kapela na Crkvenama i upni stan na Lovria Glavici. upa je imala 1200 vjernika. Bila je jednako brojna kao i gradska a za 500 vjernika brojnija od motike. upa nestaje u ratnim vremenima 1683 -1718. godine. Nedugo zatim, godine 1720. Dragoaj se pribraja novonastaloj ivatanskoj upi. Nakon dugog perioda od 159. godina pribraja se upi Barlovci, kojoj i danas pripada. Do poetka rata 1991. godine u njemo je obitavalo oko 2300 katolika. O Dragoaju i njegovoj prolosti mogli bismo mnogo toga kazati. To i inimo, kad u daljnjim izlaganjima govorimo o pojedinim selima dragoajskog podruja.
(25) D. Mandi, Etnika povijest Bosne i Hercegovine, svezak III. ZIRAL, Toronto -ZurichRoma-Chicago, 1982., str. 572. (26) Vidi: D. Mandi, Nav. dj. str. 569. (27) F. Mari, Nav. dj., str. 33. 105
Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA to je sela moga rodnog kraja, Nigdje sela kao Dragoaja. Od Crkvena, pa do Ruevnjaka, Od Marale, pa do Barlovaca, elanovca, pa do Dikevaca, Sve je zemlja moga zaviaja.
ORLOVAC
U posljednje vrijeme Orlovac predstavlja veliko selo s 220 katolikih kua. Bar tako je bilo do 1991. godine. Svojim smjetajem i populacijom ini centralni i najvaniji dio Dragoaja. Granii sa Zaluanima, ivijama, Ojdania Brdom, Dikevcima, Prijakovcima i Ramiima. Najznaajniji toponimi u selu su slijedei: Orlovako Brdo, Lovria Glavica s Crkvenama u zaleu, gajevi i ravnica ispod njih, na koju se nadovezuje blago nagnuta ravan Topia. Selo ima vie zaselaka: Stojevii u sredinjici, koji predstavljaju najstariji segment sela. alii, koji se dijele na dvije skupina: jedni uz Crkvene a drugi ispod gajeva, koji se skraeno zovu "Sati". Mijatovii ispod samih Crkvena, uz staru prijedorsku cestu. Topii u ravnici, o kojima posebno govorimo kao izdvojenom zaselku. Osim ovih spomenutih cjelina, u Orlovcu postoje jo manji dijelovi sela: Kaure, Marii i tzv. "icin Put".
Prolost
Selo je relativno novijeg datuma. Pojavljuje se u 60-tim godinama 18. stoljea. U izvjeu biskupa fra Pave Dragievia iz 1744. godine Orlovac se ne spominje u popisu sela ivatanske upe. Spominje se Ojdania Brdo. Tu, medu kunim starjeinama spominju se alii i Stojevii, odakle zakljuujemo, da su prostori Orlovca potpadali pod Ojdania Brdo. Meutim, godine 1768. biskup fra Marijan Bogdanovi spominje Orlovac kao selo ivatanske upe s 25 domainstava. Istovremeno na Ojdania Brdu biljei samo pet kua. Bogdanovie pripisuje Orlovcu, to moramo korigirati, jer su oni s Ojdaniima inili glavnu populaciju Ojdania Brda. S druge strane, ne spominje Dikevce a njihove Bajlovie, Pavlovieve i Majane pripisuje Orlovcu. Kad ovo znamo, nalazimo da je novonastalo selo Orlovac bilo mnogo manje a Ojdania Brdo i Dikevci vei, to dokazuju prethodni i potonji izvori. Biskup fra Augustin Mileti ne spominje Orlovac 1813. godine, iako je tada sigurno postojao. Kad u popisu vidimo Dikevce s 22 i Ojdania Brdo s 19. domainstava, postaje nam jasno da su njima pribrojana i ona iz Orlovca. Kasniji izvori iz 19. stoljea predstavljaju nam Orlovac kao manje selo. U novije vrijeme selo se osjetno poveava, da bi u ezdesetim godinama preraslo u najvee mjesto 106
u Dragoaju. Brojno stanje stanovnitva u selu kretalo se u nizu slijedeih brojki:
1768. godine 1856. godine 1858. godine 1864. godine 1877. godine 1880. godine 1885. godine 1892. godine 1935. godine 1960. godine 1991. godine 1994. godine 1996. godine
25 domainstava 7 domainstava 7 domainstava 9 domainstava 11 domainstava 14 domainstava
284 lanova 99 lanova 82 lanova 85 lanova 84 lanova 98 lanova 152 lanova 157 lanova 456 lanova 572 lanova 830 lanova 316 lanova 28 lanova
Orlovac je bio isto katoliko selo. Tek poslije drugog svjetskog rata nastanilo se neto pravoslavnih uz staru prijedorsku cestu i put prema Dikevcima. Na podruju Orlovca katoliko stanovnitvo je zatirano u nesigurnim ratnim i kunim vremenima. Predaja nam donosi vijest da su Turci sasjekli narod i sveenika, sabrane na sv. Misu na Lovria Glavici, to je moglo biti u Velikom bekom (1683 - 1699.) ili Austro-turskom ratu 1716-1718. godine. U epidemiji 1795 -1796. godine osamnaest Stojevia je podleglo nemiloj bolesti. U vremenu haranja velike kuge 1813 - 1818. godine pomrlo je mnogo naroda u Orlovcu. U Stojeviima je pomrlo sedamnaest osoba, to odraslih, to djece. U aliima isto toliko a u Topiima kuga ih je pomorila desetoro. Najvie okuenih pokopano je na Lovria Glavici, koja se predstavlja veliko kuje groblje, gdje se i u novijem vremenu mogu nai kameni nadgrobni spomenici. U mirnim vremenima vrebala je opasnost od hajduka, razbojnika i svakojakih pustolova. Poznato nam je ubojstvo Jakova alia od strane hajduka Marijana Lovrenovia, koje se dogodilo 16. travnja 1848. godine. Slian tragian sluaj biljeimo 1819. godine. Naime, tada je ustrijeljen Stjepan Stojevi, koji je branio svoju sestru od otmiara i pozantog banjalukog razbojnika Ivana Gibe (28). S druge strane, pojedinci ili skupine grkoistonih su se zalijetali i na podruje samog Orlovca. U matinim knjigama zabiljeen je jedan takav prepad 1810. godine. Naime, bdijui nou kod stada trojica alia nala su se u opasnosti. U gluho doba noi napalo ih je 12 izmatika. Dvojica pastira su povrijeeni pobjegli, a
(28) "Orlovacz die 12 8bris 1819. In Domino Stephanus Stoicsevich optimus Catholicus Plumbeo Glande trajectus a malefeziato Gibba Parochia Banjalucensis quod defenderit suam sororem a raptoribus ab anepto vulnere 37: die piissime expiravit aetatis suae anorum circiter 40." MU upe Ivanjska za 1819. godinu.
107
trei, imo ali, ovjek u dobi od 30 godina nemilosrdno je umoren (29). Uspostavom austrijske vlasti u Orlovcu je poeo miran i idilian ivot. Posjedi Orlovana su na relativno plodnoj i pitomoj zemlji. Uz prometnice, koje od Banja Luke vode za Prijedor Orlovac ima lijepu perspektivu. Kao mnogoljudnije selo ini jezgru Dragoaja. Teka srca, Orlovaani su se jedva pomirili s injenicom da se upna crkva gradi u Ramiima, a ne tamo gdje su oni eljeli i gdje je nekad bio upni centar, na Crkvenama. No, prilike su se odvijale svojim tokom a Orlovac je pratio ritam svoga razvitka i trenda ivota, sa kolom, potom, domom i mjesnom zajednicom, to sve nosi dragoajsko ime. Lijep je Orlovac sa svojim brdima, nizinama i gajevima. U njemu se lijepo ivjelo u mirnim vremenima, do ovog posljednjeg rata. Rat 1991 - 1995. godine naruio je mir i normalan ivot u selu. Nadole su neeljen nedae, koje je donijelo ratno stanje. Kako se rat vodio daleko, po naim selima, pa i u Orlovcu vladao je prividni mir, koji nije proao bez rtava. Stradali su stari Ilija i Jelica Topi, te umirovljeni potar Joso Anui. Na koncu, katolici Orlovca morali su napustiti svoje domove i otii u svijet sa statusom prognanika. U selu je ostalo samo 28 katolika. Sve se izmjenilo i poprimilo nekakav drugaiji izgled. Samo na Crkvenama i dalje vlada grobna tiina, u kojoj - pored ostalih - poiva starina Orlovca: Joso Tubin, Vid ali, Andrija Batkovi, Juro i Anto Stojevi, Marko Kaurin, Ivan Luar ... Ali i mladost Stjepana alia, Alena Kaurina, blizanaca Mijatovia, Tomislava alia ...
(29) "Orlovacz Die 23 7bris 1810. Jurta mocem consuetum nocturnas esenbias faciens penes suum ovile cum duobus sociis suis: hinc circa boram 4 noctis supervenientes Schismatici Nro 11, aut aut 12: irruentes in pauperculos Pastores, ex quibus duo lasi ecasuique vitam cum mode commutavit anno Juventutis suae 30, Sepulturaque traditus est in Communi Coemeterio Czarkuine", MU upe Ivanjska, godina 1810.
108
Crkvene
Izvjesno je da je centar stare dragoajske upe bio na Lovria Glavici. Tu je bar neko vrijeme - postojao skromni upni stan. S druge strane imamo podatak, da je biskup fra Marko Dobreti krizmao u Topiima. Meutim, mjesto okupljanja katolika Orlovca i okolnih sela bilo je groblje Crkvene. Poznat onam je da se pola groblja nalazi na zaluanskoj strani. Iako je mjesto kapela i crkava na zaluanskoj strani, ipak Crkvene podrazumijevamo kao dragoajsko groblje, tonije reeno kao orlovako. Naime, tako se tretiralo u prolosti. Godine 1880. crkva na Crkvenama se pribraja Orlovcu. Svi mjetani Orlovca i ostalih dragoajskih sela pokopavaju se na Crkvenama, kojima su najblie orlovake kue, sa sjeverne i zapadne strane. Najblie kue Zaluana nalaze se tek na Obuvaljci. Na ovome groblju, smjetenom na obraslom obronku poiva naa starina. S tim usnulim svijetom predan je pokoju Bojem i fra Petar osi, banjaluki upnik, koji je 1795. godine umro u upnoj crkvi u Rakovcu. U nemirnim vremenima nije bio mogu njegov pokop u banjalukom groblju "Bascha". Nesigurno je bilo i na Motikom groblju, radi ega je pokopan na Crkvenama (30). Poput njega, na Crkvenama snom vjenog mira poiva zasluna starina fra Stipo Radman iz argovca, koji je umro u Volaru kod Ljubije 1887. godine. Pokopan je pored tadanje crkve sv. Vida, ispred njenog ulaza s desne strane. I sada mu se vidi spomenik pored velikog stabla duda. Na ovom groblju okupljali su se vjernici stare dragoajske upe. S takvom praksom nastavili su i nakon njenog nestanaka. Tu su bile trone kapele i crkve, gdje su "ujaci" nedjeljama i blagdanima sluili sv. Misu. Na tako znaajnom groblju krizmali su apostolski vikari, biskupi i crkveni dostojanstvenici, kao Dragievi, Bogdanovi, Dobreti, Vujii, Stadler ... U davnim vremenima na Crkvenama je bila crkva sv. Vida, zidana od kamena. Najvjerovatnije je sazidana u predturskom vremenu. Na blagdan sv. Roka 16. kolovoza 1776. godine biskup fra Marko Dobreti nalazi samo njen kameni oltar. Sluba Boja odravala se pod vedrim nebom, u improviziranim ili skromnim kapelama, kako su prilike doputale. Tek koncem turske vladavine katolici su mogli imati prostraniju crkvu. Naime, pod vodstvom fra Franje uria u groblju je 1867. godine sagraena dosta prostrana bogomolja. Tono ne znamo njenu veliinu, ali maksimalni promjeri mogli bi biti 20 x 10 metara. Graena je od drveta a po nutarnjim zidovima nabaen je malter. Patos joj je bio od grubo tesanih dasaka. ini se da je pokrivena indrom a tek kasnije - poetkom austrijskog perioda - imala je bolji pokrov s biber crijepom. Kad je graena 1867. godine, bila je jedina prostranija crkva u banjalukom kraju. Po grobljima i pri upnim
(30) "Post gravem et longam infirmitaten, piissime ex hac vita decessit Re/vere/ndus Parochus Bagnalucensis, Fr. petrus Chiosich a Volar... in eadem igitur Domo Parochiali, in Villa Raccovacz... die 25. Martii 1795;aet. suae an. 47circiter... Sepultus fuit more , Religioso,in habitu Seraphico, cum tota assistentia Fratrum, et cum magno concurssu populi, in Comuni Coemeterio Czarkvene. Per me F/rat/ rem Stephan Trogranchich...", MU upe Ivanjska, 1795. godina
109
stanovima bile su trone kapele, skromnih razmjera. Jo nije bilo trapista i njihove crkve, ni Petrievca, ni crkava u gradu. Tada jedina graevina u banjalukom kraju, dovoljno prostrana i velika, da bi se mogla nazvati crkvom bila je dotina crkva sv. Vida na Crkvenama. U njoj je krizmao fra Pashal Vujii 1874. i 1880. godine. Nakon njega i dr. Josip Stadler 6. kolovoza 1882. godine. Po zavretku Prvog svjetskog rata opremljena je upna crkva u Ramiima, ime je ova na Crkvenama postala suvina, pa je uklonjena nakon 50 godina postojanja. Umjesto nje sazidana je obina grobljanska kapela. Crkvene su bile uvijek mjesto okupljanja velikog mnotva vjernika. Tako je bilo i u posljednje vrijeme, do rata 1991 - 1995. godine. Pogotovo na velike svetkovine Spasova, Svih Svetih, Velike i Male Gospe. Tada je lijepo bilo gledati groblje ispunjeno prispjelim vjernicima. iva Crkva, ivi svijet i oni usnuli, koji poivaju pod mramornim spomenicima i znamenom kria. Ovo veliko mnotvo vjernika poslije sv. Mise "osulo" bi se niz padine Crkvenog Brda, pa bi se prolaznici na prijedorskoj cesti kod UNIS-a pitali, otkud ovoliki svijet? A na Svi Svete do duboko u no gorjelo bi mnotvo svijea po grobovima, tako da bi glavica Crkvenog Brda s grobljem liila na neku vatrenu, sjajnu krunu, koja se izdaleka zapaa. Topii Tako se naziva dio Dragoaja, poblie reeno, onaj ravniji predio Orlovca uz staru prijedorsku cestu, poevi od dragoajskog doma do stare kole s jedne, te do gajeva s druge strane. Slijedei izvore, mogli bismo zakljuiti, da su se obitelji s tim prezimenom pojavile u Dragoaju u vremenu migracija tijekom prve polovice 18. stoljea. Naime, u Dragievievom popisu 1744. godine ne spominje se ni jedno domainstvo Topia u Dragoaju. ini se da su ve tada bili, jer se u faksimilu jasno vidi, daje biskup 14. sijenja 1742. godine na Ojdania Brdu krizmao Bartola Topia, dijete od sedam godina (31). Prema Bogdanovievom izvjeu iz 1786. godine, vidimo da su registrirani u Dragoaju. Na Ojdania brdu bila je kua Blaa Topia s devet a u Orlovcu Mile Topia s dvanaest lanova (32). Osam godina kasnije biskup fra Marko Dobreti spominje mjesto Topolu. Naime, spomenuti biskup je bio na Crkvenama 16. kolovoza 1776. godine, tj. na blagdan sv. Roka. Kad je zavrio bogosluje i krizmu, otiao je u Bukovicu, gdje je prenoio u kui, koja je upno vlasnitvo. Sutradan, 17. kolovoza doao je u Topolu blizu Dikevaca (33). U istom izvjeu spominje se da je biskup krizmao u spomenutom mjestu 95 pripravnika. Vjerojatno je krizmao u kui nekog dobrostojeeg katolika. Proizlazi da je Topola u drugoj polovici 18. stoljea znaajno mjesto u Dragoaju. Vjerojatno nosi ime po Topiima, koji su tu obitavali. Mogue je i obratno, tj. da
31) "Bartholomeus Topich", L. akovi, Nav. dj., str. 435. 32) "Blassius Topich...Michael Topich...", D. Mandi, Chroati Catholici..., str. 181. i 182. 33) "apud locum dictum Topola prope villam Dikojevczi"; J. Jeleni, Nav. dj., str. 212
110
su dobili ime po topoli, vrsti drveta. Prema ovom drugom tumaenju, mogue je da su se Topii prvotno drukije zvali, da bi prema topoli dobili svoje konano prezime. Prema jednoj predaji Topii su doli iz Bronzanog Majdana a prema drugoj iz Hercegovine. Mogue je da su obje tvrdnje ispravne, s pretpostavkom da su iz Hercegovine doli u majdanski kraj, odakle su pojedini dolazili u Dragoaj. U maticama majdanske upe 1790. godine spominje se prezime "Topich de Siverich" (34). Znamo, Siverii su selo u Brotnju. Jedan ogranak Topia naselio se u Budaku, gdje i danas imamo katolike s tim prezimenom. Kad mislimo o Topiima u Orlovcu, usredotoujemo se na dananji zaselak s tim imenom, o kojem smo ve govorili. Meutim, ima Topia razasutih po Orlovcu. U prolosti i u novijem vremenu - izmijeani su s drugim Orlovanima na Orlovakom Brdu i susjednom brdu prema Mariima. U 19. stoljeu bila su uvena trojica brae Topia: Juri (Juro), Peji (Pejo, Petar) i Tubo (vjerojatno mu je pravo ime Joso). Prema njima imamo tri ogranka Topia: Jurievi, Pejievi i Tubini. Stari Tubo je imao sina Matu a ovaj est sinova, od kojih je jedan bio nama dobro poznati Joso Tubin. Pejievi su bili na Orlovakom Brdu. Peji je imao tri sina: Ivu, Antu i Marka. Anto je imao lijepo voe, posebno kruke, pa su ga zvali Kruar. I njegova sina Tomu isto su tako zvali. Jurievi Topii nastanjivali su onaj dio Orlovca, koji se po njima naziva i ini zaselak Topie. Uglavnom su grupirani u dananjem Topia Putu. Jo za Austrije kupili su zemlju od Madara Jozefa Gociana, onog istog katolika, koji je poklonio sliku sv. Ane za kapelu u Miljana Gaju. Jozef je radio kao skretniar na eljeznici. Topii su od njega kupili 60 dunuma zemlje a Ivanii preostali dio, do stare kole. Prostor gdje je stara dragoajska kola i na njenoj strani prema Dikevcima posjedovao je Turin Kazar. Od sto dunuma zemlje, koliko je tu imao sedam je poklonio za gradnju kole a preostalih 93 dunuma prodao je Topiima. Na istom dijelu - kao i na alia zaravni ispod groblja Crkvene - bili su torovi, gdje bi "vrhovci" Marete poetkom zime dovodili svoja stada. Turin Kazar, kasnije i Topii iznajmljivali su im torove. Ta praksa se odrala do poetka Drugog svjetskog rata, kad su Topii poeli da obrauju spomenuti dio posjeda, U sredini dananjih Topia nalazi se jedva zamjetno uzvienje. Doima se kao umjetno, na blago nagetoj ravnini. Kad god bi orali oko te uzvisine ili po njoj kopali, nalazili bi ostatke cigle i keramike, to ukazuje na mogunost postojanja ostataka neke graevine iz rimskog perioda. Tijekom 19. stoljea mjetani su tu palili umur, pa su spomenuti ostaci pomijeani s pepelom i garei. No, oranjem obradom ti ostaci se neprestano odstranjivani, pa ih je sve manje. Tijekom rata 1991 - 1995- godine svi Topii su morali otii u izgnanstvo, naalost, ni tu tunu sudbinu nisu doivjeli stari Ilija Topi (r. 14. 8. 1919.) i njegova supruga Jelica r. Mari (r. 6. 9. 1923.). Neduni su stradali u svome domu 19. travnja 1995. godine. Pokojni Ilija ponajvie je doprinio da se ovo
34) MV upe Majdan, godina 1790., br. 75.
111
navedeno o Topiima pribiljei i obznani.
Savjest ovjeanstva na kunji

U Orlovcu ivi stariji brani par Pejo i Milena Blaevi. Milena je pravoslavka s Romanije. Tijekom rata 1991- 1995. godine nisu naputali svoga doma, nisu ili u izbjeglitvo. Tek na koncu, kad je rat ve bio zavren istjeram su iz svoje kue. nemajui kuda, morali su se smjestiti u gospodarskoj zgradi. Jednostavno prisiljeni su biti u tali. Za jaslama je privezana krava, uz nju tele a oni jadni, nali su smjetaj u drugom kutu. Nova "gazdarica", koja se smjestila u njihovoj kui, pakosno prkosi: "Ja sam u Tvojoj kui a vi ste u koari s kravom". Pejo i Milena su se tuili, traei pravdu na svestrane, ali nigdje nisu nailazili na razumijevanje, Obino bi im kazali: "Tu se nita ne da uiniti". Ba lijepo! Renesansa humanizma. U meuvremenu predstavnici karitativnih i drugih humanitarnih organizacija trae naina da pomognu nezbrinutima. Veleasni Karlo Viaticki dovodi jednu takvu komisiju, Kad su oni sagledali situaciju, zastao im je dah. Pa zar je to mogue? Na domak same Banje Luke naii na tako neto? Ovo nisu oekivali. S razlogom vie, jer se to dogaa na dva kilometra od taba britanskih snaga SFOR-a na UNIS-u. Prvi se snaao Karlo. Sporazumijevi se s Milenom odlui: "Ovdje emo popiti kavu". Sjeli u tali, pored krave i teleta. Pili su napitak. Kako im je godilo, moemo pretpostaviti. Njima humanitarcima, koji su nauili na miomirise i ugodnu aromu, lijepo ophoenje i susretljivost ljudi. Sumnjam da im je ovakav ambijent odgovarao. Predstavnici komisije neto su pribiljeili i otili dalje. Oni, savjest Evrope, propagatori ljudskih prava i humanih manira. Naalost, zbog ope opstrukcije nisu mogli neto posebno uiniti. Zauzimanjem vl. Karla za ovo dvoje nevoljnika, koliko-toliko je ureena jedna prostorija u istoj gospodarskoj zgradi. Od tada su njih dvoje mogli mirnije ivjeti, jer su odvojeni od prostora s kravom i teletom. Naime, dijelio ih je samo jedan zid. Razmiljajui o njihovoj sudbini, uvijek doem do istog zakljuka: "Boe moj! Teko onome, koji eka da ga svijet vrati njegovoj kui". A njih dvoje strpljivo nose kri, koji im je nametnut. Tuguju i ekaju, kad e im svanuti ljepi dani.
Ostavi moj kri!

Mato orkovi se doselio iz imia na staru prijedorsku cestu ispod Crkvena. Kad malo popije ili se zainati, uini i ono, to ne bi trebao initi. Jednom zgodom opkladio se sa susjedima da ima smjelosti nou otii na groblje Crkvene, s njega donijeti kri, iscijepati ga i ogrijati se na njegovoj vatri. Da im dokae svoju hrabrost, ode nou na groblje, izabere masivni kri, iupa ga i ponese. Tada se dogodilo
112 112
neto nepredvieno. Iz groblja se zau zovi "Ostavi moj kri !". Mato baci kri, pa natisne bjeati niz padinu brda, to su ga noge nosile. O ovome se moe svata kazati. Mogue da je ovjek imao privienje, ali mislim da ga je najvjerovatnije netko od susjeda pratio, dobro prestraio dobacivi ove rijei i - dobio opkladu.
Bojeg ovjeka gurnuo ovan

Jednom prigodom fra Dujo Ljevar je blagoslivljao kue u Orlovcu. Silazi od Komariinih kua i Jure Stojevia kui Nike alia. Ne ide putem, nego preicom niz stranu. Na strmini sa stadom pasao je veliki ovan, koji je htio i napasti. Ne znajui zato, fra Dujo prolazi pored njega. Ovan digao glavu, malo nakrenuo i gleda. Vidio je mnogo toga ta hoda po zemlji, ali ovakvo neto jo nije vidio. Umotano u tamnu odjeu, opasano trikom. Sve se vee za rogove ili za vrat a ovo udo se svezalo oko pasa. I ne obazire se na njega. Uz to, gazi travu, koju on pase. Svejedno ! to god doe na dohvat njegovih rogova, mora osjetiti njegov udarac. Zatri se za njim i grune ga straga. Odletje "ujko" kao lopta niz obalu. Tada je stvarno bio "ens rotundum". Pridigao se. Najprije gleda, da li je itav. A onda: gdje je kri, sveta voda, torba ...? Tek u Nikinoj kui dovede se u red.
DIKEVCI
Dikevako selo nalazi se na rubnom dijelu Dragoaja, prema Miinom Hanu. Granii sa Nabranima, Gradinom, Ojdania Brdom, Orlovcem i Duralama. Veina kua smjetena je uz rjeicu, koja kroz Gradinu nadolazi iz ivaje, te na padinama Maria Brda i strani susjednog brda prema Duralama. U prolosti bilo je to isto katoliko selo, koje u novije vrijeme nastanjiva i neto pravoslavnih Podgradinaca. Stariji oblik imena sela bio je neto dui, pa je glasio "Dicoevczi". Kao selo u sklopu dragoajskog kraj Dikevci se pojavljuju poslije Banjalukog rata 1737. godine. Ve 1742. godine biskup fra Pavo Dragievi spominje ih kao selo s petnaest domainstava, to za tadanje prilike predstavlja znaajnije seosko naselje. Tada su tu ivjeli katolici s prezimenima: Popi, Boinac, Zobi, Jerkovi, Majan, Dimolo, Miljanovi, Pavlovi i Bura. Tijekom vremena, u migracijama i kunim zatiranjima nestaju obitelji s tim prezimenima a nadolaze novi stanovnici u Dikevce. Od spomenutih ostala je samo uspomena na Pavlovie. Naime, jedno brdo pored dananjih Dikevaca, u pravcu Gradine i danas nosi naziv Pavlovaa, to potvruje, da se negdanje selo steralo i po tom brdu. Pavlovii, koji su obitavali na Pavlovai, poetkom 19. stoljea odselili su u Zaluane. Naime, tamo ih nalazimo za velike kuge 1813 - 1818. godine. Tu nisu dugo ostali, pa su poli dalje i smjestili se u Budaku. Tamonji put, uz koji su se naselili, po njima se naziva Pavlovia Put.
113
Koncem 18. stoljea u Dikevcima se pojavljuju Bajlovii, koji od tada postaju najzapaenije obitelji u selu. Pojedine njihove obitelji bile su i na Kuli (ardaku) u Stranjanima. U novije vrijeme jedan ogranak Bajlovia naselio se u Orlovcu. Prema predaji, Mihii su doselili iz Hercegovine. Pored njih, do ratnog vremena 1991. godine u Dikevcima su obitavali: Ivankovii, Marii, alii, Stojanci, Vidakovii, Lovrii, Pranjii, Danileci, Kaurini ... Kao selo ivatanske, kasnije barlovake upe Dikevci se redovito spominju u svim izvorima, prema kojima moemo pratiti brojno stanje stanovnitva u selu. Prema tim izvorima, prije svega prema ematizmima imamo slijedei prikaz:
1742. godine 1813. godine 1856. godine 1858. godine 1864. godine 1880. godine 1885. godine 1892. godine 1935. godine 1960. godine 1991. godine 1994. godine 1996. godine 15 domainstava 22 domainstava 10 domainstava 10 domainstava 7 domainstava 14 domainstava 131 lan 209 lanova 60 lanova 72 lanova 68 lanova 93 lanova 100 lanova 137 lanova 261 lanova 282 lanova 287 lanova 112 lanova 25 lanova
Uzrok umanjenju broja stanovnika u Dikevcima tijekom 19. stoljea trebamo traiti u djelovanju zaraznih bolesti, prije svega, u djelovanju velike kuge 1813 1818. Umanjenje posljednjih godina prouzrokovao je ovaj posljednji rat.
Groblje s kapelom sv. Jurja

Na Maria brdu nalazi se seosko groblje, koje je novijeg datuma. Na mjestu spomenutog groblja do pored Drugi svjetski rat bio je veliki kri. Takvo isto znamenje bilo je i na susjednom Bajlovia Brdu. Inae, do tada su mjetani Dikevaca svoje pokojne pokopavali na Crkvenama. Onaj manji dio, na rubu prema ivatanskoj upi pokopavao bi pokojnike na Vuia Gaju. Ovako uhodani raspored poremetili su dogaaji koncem Drugog svjetskog rata, kad su esto bile razliite vojske na Crkvenama i u Dikevcima. Kad je 19. studeni 1944. godine umro Marijan Stojanac, partizani su bili u Dikevcima a domobrani na Crkvenama. Silom prilika sutradan ga pokopaju na kriu kod Maria Brdu, gdje je do konca istog rata pokopano jo dvoje-troje pokojnika. Meu njima i Marijanova supruga Ana Barii, umrla na Veliku subotu 8. travnja 1945. godine. Pero ali Ilijin, katolik iz Dikevaca, poput mnogih pobonih ljudi, zavjetovao se da e podii neku svetinju na svome posjedu. Naravno, ako se iv vrati iz rata. Kad se vratio 1945. godine, veliki kri, koji se nalazio u kutu njegove
114
zemlje bio je istruo i oboren. Vjeran svome zavjetu i iz potovanja prema onima koji su tu pokopani, podigao je novi, veliki kri od drveta. Kod te obnovljene svetinje dolazili su Dikevani obavljati privatne pobonosti, uz uobiajeno ljubljenje toga svetog znaka. Istovremeno mjetani su nastojali osnovati groblje u svom selu. Crkvene su odvie daleko a kod kria na Maria Brdu ve je bilo nekoliko grobova. Zato se dogovore i poalju molbu za osnivanje groblja 29. oujka 1948. godine. Molbu su podnijeli: Nikola Bajlovi, Mato Pranji, Niko Lovri, Ivo Stojanac, Ilija Mari, Petar Pranji, Boo Ivankovi, Ivo Kaurin, Ivo F. Stojanac, imo ali i Pejo Mari. Prema dogovoru, groblje su namjeravali osnovati ondje, gdje ve ima pokopanih, a zemlju bi ustupili ve spomenuti Pero ali, te Ilija Mari i Ivo Bajlovi. Ukupno bi bilo 1000 m2 zemljita zvanog "Brdo". Vei dio, 900 m2 otkupljenje od Pere alia, to se vidi iz potvrde 23. travnja 1949. godine, u kojoj se jasno kae: "Ja nie potpisani, prodao sam 900 m2 zemlje zvane "Baa" u Dikevcima kod svetinje i to za groblje rkt. i primih u gotovu 2500 din ". (35) Svjedoci su bili: Vince Komljenovi, imo ali i Anto Blaevi. To je parcela, koja s ostala dva manja dijela treba initi groblje. Na toj parceli bili su oni grobovi a svetinja koju Pero spominje je spomenuti kri. Vrh groblja, gdje je kapela, jest dio, kojeg je ustupio Ilija Mari. Drugi dio, kojeg su ustupili Bajlovii je sasvim desno, ispod kapele. Tako je groblje formirano tijekom 1949. godine. Prvi, koji je poslije osnivanja pokopan u novom groblju bio je Ivo Kaurin, sahranjen 30. oujka 1950. godine. Na istom mjestu graani su podigli drvenu kapelu, koja je sluila svojoj svrsi do 1961. godine. Veliko nevrijeme, koje je zahvatilo Dikevce ljeti iste godine otetilo je i rastreslo kapelu, koja je ve tada bila u dosta loem stanju. Istovremeno grom je oborio veliki drveni kri. Tadanji upnik na Barlovcima, fra Franjo Josipovi upuuje molbu vlastima da sagradi novu kapelu dimenzija 3 x 3 x 3 metara, s jednim vratima i dva mala prozora. Vlasti su izale u susret molbi upnika i dale dozvolu za gradnju 24. kolovoza 1961. godine. Mjetani su zapoeli gradnju kapele u jesen iste a nastavili i dovrili u proljee naredne godine. Zidana je i dosta solidno graena. Lijepo je ureena i s odravanjem i danas slui svojoj svrsi. Posveena je sv. Jurju, pa se na blagdan spomenutog sveca kod nje odrava blagoslov polja za selo. Dobrotom Marijana Stojanca Ivinog kupljeno je zvono teine 88 kg, izliveno u studenom 1989. godine u tvornci "Feralit" u alecu kod Celja. U proljee 1990. godine podignut je skromni zvonik od eljezne konstrukcije i oboje blagoslovljeno pred sam Jurjev- dan iste godine. Prilikom blagoslova trebalo je prvi put pozvoniti, nato je bravar Joso Bajlovi, koji je montirao zvonik i zvono na njemu, malo aljivo rekao: "Ja sam svojim Bajloviima ve odzvonio". Naalost, prvi put zvono se mrtvaki oglasilo mjesec dana nakon istog
35) Arhiv upe Barlovci
115
blagoslova. Naime, tada je stigla vijest iz Njemake, da je dobrotvor Marijan Stojanac umro. Nakon par dana pokopani su njegovi posmrtni ostaci pored kapele i zvonika, u svome groblju, gdje snom vjeitog mira poivaju generacije Dikevana.
Tek se rodilo a pjeva "k'o gora"

Nekako pred rat 1991 - 1995- godine blagoslivljao sam kue u Dikevcima. Kratko sam se zadrao na kavi kod Bajlovia. Zanimanje mi pobuuje malo dijete, momi domaina Pere. Potiu ga da nam neto zapjeva. Malo se ustruava, ali ipak pristane. Simpatian i iznenaujui prizor: na sred sobe stoji golotrb djeai, jedva izgovara, ali odvano pjeva, da odjekuje po cijeloj kui: "Oj kuruzo, ispucale kore, Tebe baja, po tri kile more ".
IVIJE
Selo s ovim imenom na podruju Dragoaja poznato je od davnina. Smjeteno je u junom dijelu Dragoaja, uz same Motike, s kojima granii na jugu a na sjeveru s Ojdania Brdom i Orlovcem. Na istoku dodiruje argovac a na zapadu se uvlai sve do Ivankova, izmeu Motika i Stranjana. Od kad znamo za ovo selo, bilo je posve katoliko, sve do posljednjeg rata 1991 - 1995. godine. Inae, u prijanjim vremenima ograniavalo se uglavnom na dananji gornji dio, da bi se doseljavanjem u 19. stoljeu proirilo prema istoku, do argovca i Crkvena. U turskom periodu nalazima dva naziva ovog sela. Pored sada vaeeg ivije, upotrebljava se i drugi naziv "Brez Solicze". Susreemo se s razliitim oblicima ovih naziva: Solicze, Bresolicze, Bresolize, Bresolice; Civcijzh, Cipcie, Civcie ... Oba naziva paralelno se upotrebljavaju u 18. stoljeu i poetkom 19. stoljea. Traei etimoloko rjeenje, nasluujemo da bi "Brez Solicze" mogao biti stariji, ak i srednjovjekovni naziv, koji govori o moguem postojanju dotinog mjesta u tako davnom periodu. Ovaj drugi, uobiajeni naziv turskog je podrijetla. ivija je turski naziv za kmeta, rajetina, kmetova, to su u stvari bili krani u turskom carstvu. ivije su podpadale pod dragoajsku upu. Godine 1720. ulaze u sklop upe Ivanjska. Godine 1860 - 1875. dolaze u sastav Rakovca, zatim Petrievca, da bi 1983. godine pripojene novonastaloj motikoj upi. U oskudnim podacima 17. stoljea ne nalazimo spomen na ovo selo. Spominju se Dragoaj i Motike, ali ivija nigdje nema. U izvjeima iz 18. stoljea nazire se raspored sela, u kojem se redovito spominje ovo mjesto, sad pod jednim, sad pod drugim imenom. 116
Apostolski vikar fra Mato Delivi spominje ivije kao znaajno selo ivatanske upe 1737. godine. Pod imenom "Civcijzh" biljei mjesto s 15 domainstava i 160 lanova, od kojih je krizmao 104 pripravnika. Tada je to bilo selo s dosta brojnim puanstvom, po gotovo kad uzmemo u obzir, da je ovo pribiljeeno pet godina nakon stranog kunog pomora. ini se da su zaklonjenost, odvojenost od grada i zdrava priroda inili svoje, pa je narod sauvan. U Banjalukom ratu 1737. godine i u poratnim zbivanjima u selu se osjetno umanjio broj stanovnika. Godine 1742. u obilazak ivatanske upe dolazi biskup fra Pavo Dragievi. U popisu naselja iste upe spominje "Cipcie", s osam domova i 77 lanova. Od tih osam kunih zajednica tri su nosile prezime "Cipcia", to rei, da je selo po njima dobilo ime. U novije doba ivija ili ivi zamjenjuje se prezimenom Doli. Meutim do ovog vremena, paralelno se upotrebljavju oba prezimena, s tendecijom da se ivi izbaci iz upotrebe. Dvije obitelji bile su s prezimenom Jakovljevi a preostale tri Lipovci, Tuzii i "Milodrozo". Najbrojnija zajednica bila je ona od Martina Lipovca, koja je imala 17 lanova. Prema izvjeu biskupa fra Marijana Bogdanovia od 25. studeni 1768. godine ivije su (pod nazivom "Brez Solize") imale 10 domainstava sa 171 lanom. Krajem 18. stoljea u ivije doseljavaju nove obitelji. alii dolaze oko 1790. godine. Poetkom 19. stoljea u selo se naseljavaju Komljenovii i Marii. Za njima dolaze Tomii, da bi sredinom istog stoljea u vrh sela naselili Maruii alii i Tomii su se smjestili uz tadanje selo, vie u dananjem srednjem dijelu, dok su Marii i Komljenovii naselili dalje prostore, prema Crkvenama i argovcu. Ipak, i pored priliva naseljenika, broj stanovnika u selu nije se poveavao, ponajvie zbog pogubne zaraze kuge. Tako ap. vikar fra Augustin Mileti 1813. godine spominje ivije (opet pod imenom Bresolice) sa 17 domainstava, to je znatno vie nego ranije, ali broj lanova nije nita vei, jer ih je bilo 170, to je gotovo isti broj, kao u vremenu 1768. godine. Koristei podatke iz ematizama. moemo donekle pratiti brojno stanje puanstva u ivijama:
1742. godine 1768. godine 1813. godine 1856. godine 1858. godine 1864. godine 1877. godine 1885. godine 1892. godine 1935. godine 1960. godine 1984. godine 8 domainstva 10 domainstva 17 domainstva 17 domainstva 15 domainstva 11 domainstva 14 domainstva 77 lanova 171 lanova 170 lanova 148 lanova 127 lanova 125 lanova 153 lanova 165 lanova 180 lanova 423 lanova 455 lanova 410 lanova
117
Tragajui za znamenitijim ljudima ivija, pada nam u oi ime Vida ivia, koji je ivio krajem 18. ipoetkom 19. stoljea. ini se daje bio ugledan mjetanin, poboan kranin, ije se ime esto spominje. Mnogima je kumovao prilikom vjenanja i krtenja. Listajui matine knjige ivatanske upe, dobija se dojam, da ni jedno krtenje i vjenanje u ivijama, Ojdaniima i Stranjanima nije moglo proi bez njega. Njegov unuk, takoer imenom Vid ivi - Doli bio je poznat, ali po neemu drugom. Bio je gorski hajduk u posljednjim godina turskog gospodstva u naim krajevima. Iz istog perioda imamo lijepu uspomenu na Vincu Maruia, te Stjepana alia - Branina, iz donjih Brana. U novije vrijeme vieniji ljudi ivija bili su: Stjepan Tomi (Koi), Mile Doli, Mile Komljenovi, Matija Domi, Jakov Juri...
Kapela sv. Leopolda

Smjetena je u gornjem dijelu sela, ispod puta, u bujnom zelenilu. Lokacija se zove "kod Kria", jer tu je prethodno bio samo veliki drveni kri, znamenje kranstva u selu, to su ga mjetani podigli u vremenu, koje je prethodilo Drugom svjetskom ratu. Kad se taj rat zavrio, mjetani su odluili sagraditi kapelu kod spomenutog kria. Iz sela su dovezli obini hambar i s adaptacijama od njega nainili kapelu, koja je bila tako skromna, da je u njoj bio samo oltar, pored koga je mogao biti jo samo sveenik, koji bi sluio sv. Misu. Zbog tako skromnih dimenzija kapelu smo zvali "oltari", bila je posveena Naau sv. Kria. Sv. Misa s poljskim blagoslovom odravana je na spomenuti blagdan 3. svibnja. Kasnije se slavljenje prenosilo na prvu ili drugu nedjelju u istome mjesecu. Na proslavama kod kapele bilo je lijepo sluati Rije Boju u netaknutoj prirodi. Poslije bogosluja nastalo bi veselje i ugodni razgovori u debeloj hladovini, to bi zavrilo "svraanjem" rodbini u selu. A za djecu - zna se - posebno veselje bio je "io", stariji Albanac, koji je nudio sladoled i "ekerlame". Kako je stara drvena kapela sv. Kria dotrajala, godine 1990. je uklonjena i na istom mjestu sazidana skromna i lijepa kapela, koja je posveena sv. Leopoldu. No, u ratu koji je uskoro poeo, ista kapela je provaljena i demolirana, da bi neposredno nakon rata ovo skromno svetite otkrili oni, koji prebiru po selu i odnose, to se god moe odnijeti. Radili su to iz koristoljublja, premda su odatle mogli odnijeti samo mali broj crijepova. Ali, radili su to voeni i teko shvatljivim pobudama, prema kojima nisu mogli gledati neto, to za drugog predstavlja svetinju. Neto nie od ove svetinje, u umi Omerovai postoje neki grobovi, kao ostatak nekog groblja. U matinim knjigama umrlih nigdje se ne spominje groblje u ivijama, jer su se ivijai pokopavali na Crkvenama. Po svemu sudei, to je kuje groblje, gdje su sahranjivani okueni i inae mjetani u burnim i nesigurnim vremenima, u kojima se pokojnici nisu mogli sprovoditi do Crkvena.
118
Tuna Marui
Od Maruia u prolosti uven je bio Vince Marui, ugledan ovjek svoga vremena. Listajui matine knjige nalazimo da je imao obitelj s vie djece. Kao dobar kranin esto je kumovao prilikom krtenja i vjenanja. U onom burnom turskom vremenu - u nemogunosti da uvijek podnosi nepravdu - pomalo se bavio i hajduijom na starom turskom putu, koji iznad ivija prolazio od Banja Luke prema Bronzanom Majdanu. Ovdje nije rije o ovjeku iz daljnje prolosti. Govorimo o Tuni (Anti), koji je bio zanimljiva linost u ivijama sredinom 20. stoljea. Mlad, naoit ovjek, plavog tena. Iako nije imao mogunosti kolovanja, svojom inteligencijom i uroenim finim manirama isticao se u drutvu. Velikom upornou postizao bi ono to bi elio. U ruke mu je dospio prirunik njemakog jezika. Glasno itajui, on ga je savladao i prilino govorio istim jezikom. Roak iz Njemake poalje mu neto odjee, pa se lijepo odijevao, kako pristaje privlanom mladom ovjeku. Tim se isticao u neimatini, koja se vidno osjeala u godinama poslije Drugog svjetskog rata. Tako ureen i dotjeran dolazio bi u grad kao fini gospdin. U hotelu "Palace" bi se susretao, druio i razgovarao sa strancima. Jednom zgodom zamolio je za ples jednu Nijemicu. Onako armantnom nije mogla odbiti. U drugom krugu prilazi ona i moli Tunu da plee. ovjek sa sela, bez kole i zvanja a ipak zanimljiv i drag obinim ljudima i onim iz viih krugova. Nije ni udo, jer je imao uroenu kulturu i humanizam. Svojim umnim pripovijedanjem i zrelim ponaanjem uvijek je bio rado vien gost u selu. Na zborovima momaka i mlaih ljudi vodio bi glavnu rije. Kad su stvorili momako drutvo "Klapa" u selu, on mu je bio glavni organizator i animator. ak su molili uopenu molitvu, to je malo neobino izgledalo. Dvadeset - trideset momaka, sabranih na "Meraji" Ojdania Brda mole u suton a Tuna im predmoli. ovjek bi rekao, da je to neka vrlo pobona bratovtina. Meutim, Tuna je rano obolio od srane astme, od koje je mnogo patio. Izgubio je volju za ivljenjem. Sve je rasprodao i prepustio se nekoj letargiji. Ostao je beskunik, oekujui zov vjenog pokoja. Susjedi mu sagrade kuu, no on i nju proda. Ne htijui nikome biti na teret znao je noivati u kapeli, "oltariu". Jednostavno, Tuna je elio umrijeti. Iao je svome kraju, uz svu brigu rodbine i susjeda. Njegov grob se i danas zapaa na Crkvenama. Ali u svijesti ivijaa i dalje ivi Tuna, s irokim osmijehom, duhovitim doskoicama i zanimljivim priama, koje se ne mogu zaboraviti. Jo uvijek ivi u sjeanju, on boem, nasmijano lice ivija.
Nadimci u ivijama
Ivievi, okovi, iini, Dole, Vule, Brile, ia, Koa, Jeka, Duda, Crtara, Doka, Krtica, Goronja, Nikota, Koika, argovka, Unuk, Lelac, Kvak, Bene, 119
Furso, upo, Puo, Krljo, Maskuz, Potoar, Problem, Januar, Mala Dolia, Kranka Boja, Baba sopra, Sune baba, oka, undro .
OJDANIA BRDO
Ovo brdo zauzima centralni dio Dragoaja. S istoka mu je Orlovac, sa sjeverozapada Stranjani, s juga ivije a sa sjevera Gradina i Dikevci. S njega se vidi svaki kutak Dragoaja. Pred rat 1991. godine selo je imalo oko 60 katolikih kua, koje su razbacane po blagim padinama brda, sputajui se prema istoku do ravnice uz rjeicu, koja nadolazi iz ivija. Na sjeveru su tri kue Brkia na Golubovcu, dok se na zapadu selo i brdo vee s viim umovitim obroncima susjednih brda. Inae, na toj strani zemlje mjetana Ojdania Brda steru se sve do Ivankova. ini se daje u prvom dijelu turske vladavine na Ojdania Brdu bilo znaajno naselje Tusmahala (Tu, Tujak). Ostaci kaldrme na Kasapnici i starog groblja preko puta na Tujaku potvruju ovu pretpostavku. Vjerojatno je to bilo manje, zbijeno naselje, koje je stradalo u Velikom bekom ratu 1683 - 1699. godine, poslije ega gubi na znaenju. Istovremeno jaa selo, s kuama razasutim po brdu. U izvjeu biskupa fra Mate Delivia 1737. godine usporedo se spominje Ojdania Brdo i Tusmahala. Istina, u matinim knjigama spominje se do konca 18. stoljea kao "Tuzmala". U popisima i izvorima nema joj vie spomena. Jednostavno je pribrojana Ojdania Brdu. U 18. stoljeu Ojdania Brdo je bilo mjesto okupljanja vjernika donjeg kraja ivatanske upe. Iako su Crkvene bile znaajnije, ipak se na ovom brdu okupljao gornji Dragoaj. Tu su biskupi u kanonskim obilascima esto podjeljivali sakramenat sv. Potvrde. Dana 14. sijenja 1742. godine biskup fra Pavao Dragievi dolazi na brdo, Krizma i u izvjeu biljei da tu sveenici obiavaju slaviti sv. Misu s narodom (36). Tu ne nalazimo kapelu ili kakvu veu crkvenu graevinu. Slubu Boju upriliili bi kod kue kojeg bolje stojeeg katolika ili bi pri samoj glavici brda postavili oltar i nad njim podigli improviziranu kapelu od prua i lisnatih grana. Uz grane odozgo bi prebacili kabanice, da se misnik i oltar zatite od sunca i kie. Tako su prakticirali do novijeg vremena, kad je na glavici brda podignuta skromna kapela. Najprije drvena, a potom zidana.
Stanovnitvo
Starosjedioci na brdu bili su Ojdanii, po kojima brdo i selo dobivaju ime. U 18. stoljeu oni su bili najbrojniji u selu. Krajem istog stoljea zapoinje njihova seoba u Zaluane. Postupno su odlazile pojedine obitelji. Preostali, prorijeeni kugom 1813 - 1818. godine sve su vie nestajali. Zahvaljujui seobi i epidemiji,
36) "In villa Oidanichi... de more celebrato sacro...", L akovi, Nav. dj., str. 431 - 435
120
do sredine 19. stoljea posve su nestali s brda, koje i dalje nosi njihovo ime. Uporedo s njima, na brdu su obitavali i Bogdanovii, ali u manjem broju,. No, kako su Ojdanii selili i izumirali u kunim vremenima, Bogdanovii su se mnoili zaposjedali njihova ispranjena imanja. Vjerojatno iz tih razloga u knjizi Stanja due barlovake upe mome pradjedu Matiji Bogdanoviu dopisali su nadimak "Ojdani". S Ojdaniima i Bogdanoviima na brdu obitavali su Vrepci. Iako stare obitelji, ini se da su podrijetlom iz Hercegovine. Anto Lukenda, kad govori o svojim preima, pie da su oni "s Jukiima, Juriima, Vrepcima, Ravliima i Orlovcima otili iz Tihaljine u Bosnu" (37). U izvjeu biskupa fra Pave Dragievia 1744. godine spominje se kao domain na Ojdania Brdu "Matthaeus Vrabaz" s pet lanova obitelji. Ovi Vrepci se spominju u matinim knjigama sve do polovice 19. stoljea, kad iezavaju. Bit e da su se utopili u Bogdanovie, jer su se ovim potonjim i danas pripisuje nadimak ili drugotno prezime Vrebac. U drugoj polovici 18. stoljea, u nekom jaem migracijskom kretanju na brdo dolaze Lovrenovii. Bilo ih je vie kunih zajednica, s veim brojem lanova. Mnogi od njih su stradali u kunom pomoru 1795 - 1796. godine, kad su im pomrla 22 lana. Poetkom 19. stoljea jo su bili brojni. Od njih potjee hajduki harambaa Marijan Lovrenovi, koji je hajdukovao sredinom istog stoljea. Kunim pomorima i seljenjem nestali su s Ojdania Brda pred sam kraj turske vladavine u Bosni. Odrali su se oni, koji su se odselili u Donje Barlovce. No, i oni su morali dalje. Proirivanjem vojarni iseljeni su a obitelji Jure Lovrenovia zadrala se neto vie, u Kuljanima. U prvoj polovici 19. stoljea na Ojdania Brdo dolazi novi val doseljenika. Pojavljuju se Brkii, koji naseljavaju udolinu sa sjeverne strane brda, do same rjeice, koja dolazi iz Stranjana. kasnije su se prebacili na istonu stranu brda, da bi preostali iz udoline izvukli se na Golubovac. Iz Grahova na brdo dolaze Vulii. U maticama umrlih imamo ubiljebu, da je 26. veljae 1841. godine umro "Antonius Vulich de Grahovo" (38). U tridesetim godinama 19. stoljea pojavljuju se Bijelii, koji vremenom postaju dosta brojni u selu, vie u njegovom zapadnom dijelu. Vjerovatno potjeu od Bijelia iz Gomionice. Ojdania Brdo je podalje od Banje Luke, s tipinim seoskim nainom ivota. udi nas, kako su tu ljudi dolazili iz daleka, kako su iz daljine dovodili nevjeste. Pored ve spomenutih Vulia, imamo i jednog Talijana, koji je ivio na brdu. U maticama krtenih 1785. godine spominje se da je krten Josip, iji su roditelji obitavali na Ojdania Brdu a zvali se "Matthia Bianchi de Verona et Martha Oijdanich" (39). Obino bi dovodili nevjeste iz majdanske upe. Krajem 18. stoljea na brdu su bile tri s prezimenom Brki, da bi se kasnije Brkii pojavili u
37) A. Lukenda, Obiteljska studija, Zurich, 1998., str. 17 38) MU upe Ivanjska, godina 1841., br. 46. 39) MK upe Ivanjska, godina 1785., br. 455.
121
selu. Ali, dovodili su djevojke i iz daljih krajeva. Godine 1786. krten je Matija, iji su roditelji bili "Mattheo Bogdanovich et Flora de Carna gora" (40). Tri godine kasnije, ubiljeeno je da je krtena Katarina, ki Mile Vrepca i Cvijete (Flora) iz Livna. Na Ojdaniu Brdu ivjela je i jedna Ruskinja. Naime, Ivo Ljevar iz Stranjana, vraajui se na koncu Prvog svjetskog rata doveo je sa sobom Ruskinju Mariju. ini se da je bila iz redova plemstva. Kako je ono u Rusiji propalo, pola je za njim. Kad se Ivo odijelio iz zajednice, sagradio je kuu kod stranjanske kole, gdje su ivjeli do Drugog svjetskog rata. U istom ratu Ivo pogine a Marija se preuda za udovca Miu Bijelia s Ojdania Brda. Njih dvoje nisu imah djece, ali je Mio imao iz prvog braka sinove Antu, Marka i Matu. Po njoj su pastorku Anti dali nadimak "Ruso" a svima njima zajedno "Rusini". Kad je Mio umro, pastorci nisu dobro gledali na maehu Mariju. Nemajui niotkud potpore, ode u Vojvodinu, gdje je kod neke obitelji uvala djecu do svoje smrti. Iako je bila plemenite plave krvi, dobro se uklopila u siromaniji nain ivota. Suivjela se sa naim narodom. Jako je lijepo pjevala ruske pjesme i igrala. Valjda kazaok.
Brojna stanje na Ojdania brdu

1737. godine 1742. godine 1768. godine 1813. godine 1856. godine 1858. godine 1864. godine 1877. godine 1880. godine 1885. godine 1892. godine 1935. godine 1960. godine 1991. godine 1994. godine 1996. godine 20 domainstava 10 domainstava 13 domainstava 5 domainstava 19 domainstava 8 domainstava 20 domainstava 8 domainstava 8 domainstava 7 domainstava 280 lanova 150 lanova 169 lanova 92 lanova 199 lanova 67 lanova 280 lanova 74 lanova 81 lanova 80 lanova 80 lanova 71 lanova 226 lanova 247 lanova 279 lanova 94 lanova 2 lanova
Tusmahala
Ovdje oito ima netonosti, jer se u pojedinim sluajevima dio populacije Ojdania brda pripisivao susjednim selima. Recimo, godine 1768., kad se Bogdanovii pripisuju Orlovcu. Ojdania Brdo je tijekom prolosti imalo populaciju, koja se smanjivala ili poveavala, ovisno o uvjetima i okolnostima. Meutim, koncem rata 1995. godine ostala je samo jedna obitelj s dva lana. Svi ostali morali su napustiti ognjita i otii u progonstvo. Brdo je opustjelo. Mnogi domovi su porueni a na bolje stojea
40) MK upe Ivanjska, godina 1786., br. 175.
122
imanja naselile su se pridolice. Godine 1998. vraa se izbjeglica Petar Bogdanovi i opet se nastanjava u svome selu.
Nesuene batine
Poslije Drugog svjetskog rata moj ujak Mio Bogdanovi, gluhonijem od roenja, kao mladi se zabavljao tijekom uskrsnih blagdana. Nainio je neku prangiju, pa je s njom pucao po glavici brda. Policajci gledaju dvogledom od dragoajskog doma i vide da netko puca po brdu. Dou u izvianje, pa raspitujui se priu kui i zateku samo baku. Pitaju za onoga koji je pucao a ona odgovara: "Ma, onaj moj budala ! Eno ga, malo prije ode u selo". Zatrae pucaljku a baka je donosi i kae im: "Nosite to odavde! Da samo budem mirna". Vraajui se policajci u gaju susretnu susjeda Stipu Bogdanovia. Pitaju ga: "Jesi li ti Bogdanovi?" Ne slutei nikakvo zlo odgovara: "Jesam". Policija vie ne propituje. Ne treba im vie objanjavanja. Brzi su na "pendreku". Pograbe iznenaenog Stipu, pa ga dobro namlate. Jadan ovjek, ni kriv ni duan, na pravdi Boga dobi grdne batine. Baka je kasnije zgrmila na Miu a on - gluhonijem - udi se, to se to dogaa. Radi neke buke od pucnjave, tako lako se dobiju batine. Malo se uozbiljio, kad je shvatio, da ih je on trebao dobiti.
TUSMAHALA
U izvjeu ap. vikara i biskupa fra Mate Delivia iz 1737. godine, u popisu mjesta ivatanske upe spominje se Tusmahala s 10 katolikih kua i 150 lanova (41). Pregledajui matice iste upe, nalazimo da se to mjesto spominje sve do konca 18. stoljea. Godine 1798. spominje se kao "Tuzmala" (42). U 19. stoljeu ne spominje se naselje s takvim imenom, pa ga u posljednje vrijeme uope nema. Razmiljajui o tome nestalom i zaboravljenom naselju, postavljamo sebi pitanje: gdje je bila ta Tusmahala? Imajui u vidu raspored sela prema izvjeu iz 1737. godine, spomenuto mjesto moemo traiti samo u gornjem Dragoaju. Uvaavajui ovu postavku, pomiljamo da Tusmahalu traimo negdje u ivaji, Ruevnjaku ili Gradini. Meutim, indicije nas upuuju na drugu stranu, na Ojdania Brdo, na Tujak. Naime, u 17. i prvoj polovici 18. stoljea spominje se Ojdania Brdo. Godine 1737. biskup Delivi spominje mjesto "Hoidanich" s 20 katolikih kua i 280 lanova. Kako se Orlovac jo ne spominje kao zasebno mjesto, Ojdaniima je prikljuen sav predio Orlovakog Brda. Mogue da je dio Ojdania Brda, koji vee sa susjednim uzvisinama na zapadu izdvojen i inio posebno mjesto. Tu je
41) F. Mari, Nav. dj., str. 49. 42) MK upe Ivanjska, godina 1798., br. 2227.
123
prastaro groblje Tujak a pored njega mogao se sve do sredine 20. stoljea vidjeti ostatak kaldrme na lokalitetu Kasapnica. Tu je u turskom a dobrim dijelom i austrijskom periodu bilo neko trgovite, kao seoska stona pijaca, na kojoj se u odreene dane trgovalo. Pored grla stoke sitnog i krupnog zuba, tu se moglo nabavljati i svjee meso. Da je tu stvarno bilo neko naselje, po svemu sudei spominjana Tusmahala, govori i injenica, da su 1798. godine u "Tuzmali" obitavale obitelji Ojdania, ija je postojbina u Dragoaju, na Ojdania Brdu. Sve ove datosti potvruju, da je tu bilo naseljeno mjesto, koje je jednostavno nestalo. Mogue da je to zaboravljena Tusmahala. Sam naziv mjesta govori nam da je muslimanskog podrijetla. Vjerojatno je u toj mahali bilo i neto muslimana. U tako manjem, zbijenom naselju mogao je biti ardak, ekonomija spahije za ubiranje uroda i dohotka od raje i neto muslimanskih kua. Poslije Velikog bekog rata 1683-1699. godine muslimani se osjeaju nesigurnim po tako malim naseljima, pa se povlae i grupiraju u Banjoj Luci. Mogue da je Tusmahala izgorjela u spomenutom ratu. Takvom mogunou tumaimo odumiranje i nestanak samog naselja. Mogue da su se tu zadrali preostali katolici. Eventualnim ruenjem ili palenjem mahale nestaje zbijena jezgra naselja, pa vremenom mjesto postaje neznatno i razbijeno, s tek nekoliko kua, koje se kasnije pribrajaju Ojdania Brdu.
STRANJANI
U gornjem dijelu Dragoaja, na junoj strani umovite Gradine, od davnina postoji selo Stranjani. Svilo se u dolini rjeice i na padinama Gradine i suprotne strane susjednog brda Ivankova. Granii se s Gradinom, Matoevcima, Ojdania Brdom a iznad Ivankova i krajnjim, gornjim dijelom Motika. Vrlo rano, ve u prvoj polovici 18. stoljea na prostorima Dragoaja spominje se selo Stranjani. Biskup fra Mato Delivi spominje ih 1737. godine pod imenom "Stragnani". Biljeei da je tada selo imalo 15 katolikih kua sa 145 lanova. Tijekom rata iste godine umanjio se broj puanstva, tako da pet godina kasnije, biskup fra Pavo Dragievi u Stranjanima nalazi 12 kua s 86 lanova. Kako se u istom izvjeu navode imena i prezimena domaina, tako u selu nalazimo obitelji sa slijedeim prezimenima: Jarac, Stevo, Juri, Jeli, Gubian, Jerkovi, Bari, Bukva i Komarica. Naravno, u posljednje vrijeme u ovom selu nemamo mjetana s tim prezimenima. U migracijama, prouzrokovanim ratnim i kunim prijetnjama nestali su ovi a nadoli drugi, koji se drugaije prezivaju. Od tada postojeih, Jurici su se pomakli na Ojdania Brdo, dok su Komarice odselili u Novakovie i Orlovac. udno je to, to u izvjeu od 1774. godine Dragievi ne spominje Blaevie. Naime, u migracijama poslije rata 1737. godine Blaevii su bili nazoni
43) Vidi: L akovi, Nav. dj., str. 436.
124
u gornjem Dragoaju. Godine 1742. nekoliko djece s tim prezimenom je krizmao na Ojdania Brdu. U faksimilu jasno se vidi da su doli iz Linje (43). Bit e da se jo nisu stalno smjestili u Stranjanima. U izvjeu biskupa fra Marijana Bogdanovia iz 1768. godine ne spominju se Stranjani. Meutim, biskup spominje susjedne Matoevce, s dosta veim brojem od 24 kue, to nam govori, da su Stranjani jednostavno pribrojeni ovom susjednom selu. Krajem 18. stoljea u Stranjanima se istiu tri zaselka: Kula, Komarice i Kneevii, ije izdvajanje moemo dugo pratiti u matinim knjigama. Kula (ardak) ostao je trajno obiljeen u Stranjanima. I danas taj dio sela ima samo neto izmjenjen oblik imena s istim znaenjem. Prvi spomen o izdvajanju imamo 1787. godine, kada se spominju "Avdagichi" (44). Vjerojatno su tu spahije imale svoju kulu i ekonomiju. Mogue da su kao gospodari tu bili naseljeni. Kasnije je susreemo sa slinim nazivima: - Avdagna Kula ili Kula Avdagma (45). - Samo naziv Kula, to moemo vidjeti u istoj matici 1802. godine. - "Dragozaj Kula", u kojoj je 15. veljae 1809. godine umrla Katarina, ki Ivana Cvitkovia, pokopana na Crkvenama. Tek u novije vrijeme naziv Kula s njezinim dodacima zamjenjuje ime ardak, toponim istog znaenja, koji i danas oznaava spomenuti dio sela. Koncem 18. i u prvoj polovici 19. stoljea na Kuli, ardaku obitavali su katolici s prezimenima: Cvitkovi, Bajlovi, Debeljak, Domainovi, Jakobai i Bukva. Od ugledne obitelji Cvitkovia potie i fra Stipo Cvitkovi, koji je kao franjevac djelovao u prvoj polovici 19. stoljea. Na slubi ivatanskog upnika nalazimo ga 1836-1838. godine. Umro je u Fojnici 1848. u 48. godini ivota. Komarice Pojedine obitelji Komarica obitavale su u Matoevcima i ivijama, ali najbrojniji su bili oni, koji su nastanjeni u masivu Ivankova Brda, ponajvie u strani, koja se sputa u dubinu stranjanskog sela. Mogue da su ivjeli i u Zovici, neto zapadnije od Ivankova. Kako su bili brojni i inili kompaktnu cjelinu, zaselak je po njima dobio ime. Krajem 18. i poetkom 19. stoljea esto se spominje ovaj zaselak, sa iteljima samo ovog prezimena. U vremenu haranja kuge 1813-1818. godine pomrlo je mnogo mjetana, koji su nosili prezime Komarica. U maticama umrlih ivatanske upe zabiljeeno je da ih je 1815-1816. godine pomrlo trideset i est a 1818. jo jedanaest lanova. I poslije haranja te kuge spominje se zaselak Komarice, ali u njima nisu vie samo mjetani s tim prezimenom, nego se u njemu nastanjivaju i drugi, s drugim prezimenima. Komarice, ili kako u matinim knjigama stoji "Comaricicihi" obitavali su na Ivankovu i njegovim padinama do
44) MK upe Ivanjska za 1787. godinu, br. 333. 45) MK upe Ivanjska za 1793. godinu, br. 145.
125
Bosansko-hercegovakog ustanka 1875-1878. godine, kad jednostavno iezavaju s podruja Stranjana. ini se da su napustili svoja ognjita zbog prijetnji i napada ustanika, koji nisu mogli gledati mirne katolike u tim burnim vremenima. Tijekom istog ustanka gotovo svi, osim jedne obitelji pojavie se u Novakoviima. Ta, preostala obitelj bila je na matoevakoj strani. Obitavala je ispod Ivankova, u dananjim Ljevarima, samo preko puta, na matoevakoj zemlji. Dok je u prvoj polovici 19. stoljea domain jedine kue Komarica na ivijskoj strani Ivankova bio Filip Komarica Vidov, dotle je u isto vrijeme glavar obitelji na matoevakoj strani bio Petar Komarica. U tijeku Bosansko-hercegovakog ustanka glava te obitelji bio je Pejo Komarica, koji je s obitelji napustio svoje ognjite. Nije s drugima otiao u Novakovii, nego po nagovoru Marka Maria zvanog Drlja naselio se u Orlovcu, blizu Crkvena. Imao je dva sina, Tomu i Ivu, od kojih potjee sadanji narataj Komarica za Crkvenama. Kneevii Negdje u maticama stoji samo Kneevii a negdje paralelno KneeviiStranjani. Obitavali su na sastavu Stranjana i Matoevca. Pojedine njihove obitelji bile su na matoevakom tlu. ak ta vie za velike kuge 1813-1818. godine Kneevie iz gornjeg Dragoaja, koji su podlegli zarazi (njih petnaest) pribrajaju Matoevcima. Bilo ih je i u ivijama. Negdje na prelazu iz 18. u 19. stoljee poinju se naseljavati u Zaluanima i argovcu. Meutim, prvotna domovina Kneevia u banjalukom kraju bila je ova u Stranjanima. Najvjerojatnije su tu doli iz majdanskog kraja poslije 1744. godine. Po svoj prilici, od tih Kneevia potie fra Grgo Kneevi, koji je djelovao u prvoj polovici 19. stoljea. Godine 1816-1818. nalazimo ga na dunosti ivatanskog upnika. Poznat je po nabavkama crkvenog posua, posebno ciborija, od kojih su dva bili u posjedu ivatanske i barlovake upe. Onaj barlovaki je iz 1817. godine. Poslije velike kuge 1813-1818. godine Kneevii se sve manje spominju u Stranjanima, ivijama i Matoevcima. Tu posve nestaju a odrali su se oni, koji dooe u Zaluane i argovac. U izvjeu biskupa Miletia 1813. godine ne spominju se Stranjani, nego Pranjii, s 4 kue i 36 lanova. Bit e da su preostali iz Stranjana pribrojeni susjednim Matoevcima i Ojdania Brdu. Pranjie, koji su tada bili najznaajniji u Stranjanima, spominje kao selo. Osim ovih spomenutih obitelji, prema kojima su se formirali zaselci, u Stranjanima su obitavali mnogi mjetani s prezimenom Bukva, koji se spominju u popisu 1744. godine. Poetkom 19. stoljea, najkasnije do haranja kuge 18131818. godine nema ih vie u Stranjanima. Vjerojatno su izumrli u kunim periodima 1783. i 1795-1796. godine. Dakle, na prelomu 18. i 19. stoljea u Stranjanima su obitavali: Komarice, Cvitkovii, Kneevii, Blaevii i Bukve. Njima su pridoli Domazeti i Jakobaii, koji su se tu kratko zadrali. Tridesetih godina 19. stoljea u selu se pojavljuju 126
Ljevari koji naselie posjede Komarica na padini ispod Ivankova. Njih slijede alii i Pranjii, pristigli iz sasinske upe. Promatrajui brojno stanje puanstva prema dostupnim izvorima, moemo rei, da su Stranjani u prolosti bili znaajnije selo, s dosta brojnim puanstvom, pogotovo u prvoj polovici 18. stoljea. Zaraze i ratne tenzije inile su svoje, pa je taj broj prilino oscilirao:
1737. godine 1742. 1813. 1856. 1858. 1864. 1877. 1880. 1885. 1892. 1935. 1960. 1991. 1994. 15 kua 12 kua 4 kua 12 kua 13 kua 8 kua 11 kua 11 kua 145 lanova 86 lanova 36 lanova 94 lanova 96 lanova 67 lanova 107 lanova 102 lanova 112 lanova 129 lanova 233 lanova 285 lanova 241 lanova 118 lanova
Pranjii
Stranjani su od davnina bili isto katoliko selo. Takvo je ostalo sve do rata 1991-1995. godine. Zajedno s Ojdania Brdom, Matoevcima i ivijama ini skup katolikih sela gornjeg Dragoaja. Od svih, nekako su najkranskiji Stranjani. Nije ni udo, to je iz takve sredine potekao ugledni franjevac provincije Bosne Srebrene, dr. Velimir Blaevi.
U posljednjem ratu
Godine 1995. Stranjanani su poput mnogih katolika banjalukog kraja morali napustiti svoje selo. Gotovo svi, izuzev dvije-tri osobe. U njihovo selo doli su drugi ljudi, pravoslavne vjeroispovjesti. Neuseljene kue su otkrivene, pojedine sravnate sa zemljom. Prethodno su sve opljakane. Kako je to izgledalo u danima egzodusa naeg naroda, predoava izvjesni Duan Mari, koji, izmeu ostalog pie: "Kao u filmovima o naseljavanju Divljeg Zapada u Stranjanima koji su preko noi ostali "nija zemlja" nastala je velika trka, ali ne za naputenom zemljom i kuama ve za stvarima. Za dvadesetak dana razneto je sve to se moglo odneti: stoka, traktori s prikljunim mainama, kokoi, hrana, crep, podne prostirke, tehnika, nametaj, posteljina, posue, garderoba, elektrine instalacije, kade, vrata, prozori, lamperija... Od ezdesetak kua i stotinu drugih objekata desetak je bilo useljeno izbjeglicama iz
127
Glamoa, isto toliko useljivo pod uslovom da potencijalni stanari ne cepidlae zbog toga to nema vrata, prozora, nametaja i slinih "sitnica", dok je ostalo pretvoreno u beskorisne zidine, istinsko, urbano groblje. I tako... do jue lepe kue u Stranjanima zvrlje prazne, a iz njih opljakane stvari ekaju kupce po pretrpanim podrumima "snalaljivih" Srba ili na banjalukoj pijaci" (46). Sve se ovo dogaalo u - kako on ree u istom lanku - "Stranjanima, hrvatskom selu nadomak Banjaluke". O Stranjananima, kako i zato su otili od svojih kua ne ree ni rijei. Takoer ni o odgovornosti prema tim ljudima radi pljake i ruenja u selu.
Crkva sv. Franje u Stranjanima

U udaljenim selima barlovake upe: Matoevcima, Stranjanima, Ojdania Brdu i dijelu Orlovca nije bilo znaajnijeg crkvenog objekta, u kojem bi se redovito odravala Sluba Boja. Postojale su kapele skromnih dimenzija, kod kojih se bogosluje odravalo samo na "praiane" tj. prilikom poljskih blagoslova. Suoavajui se sa zahtjevima suvremenog pastorala, postajala je sve oitija potreba za izgradnjom skromne crkve, kako ne bi morali ii u udaljenu upnu crkvu, ime ujedno ne bi ovisili o vremenskim uvjetima. San, da gornji Dragoaj ima svoju crkvicu ostvario se 1975. godine, kad je u Stranjanima izgraena prostrana kapela veliine 12x6 metara. Izgraena je na zemljitu Mare Pranji Stipanove. Zemljite se nalazi kojih 200 m prije zavretka asfaltnog puta, s desne strane, na prilino nagetoj kosini. Uz Stranjanane svojski su se angairali mjetani okolnih sela, pa je ova crkvica barlovake upe ubrzo dogotovljena. Ipak, uz zauzimanje upnika dua ovog ostvarenja bio je Marko Pranji Perin. Nedugo zatim, ispred crkve s gornje strane podignut je zvonik od metalne konstrukcije sa zvonom teine 50 kg. Pred sam poetak posljednjeg rata 1991. godine dograena je sakristija, pa je tu bilo sve to je potrebno za jednu filijalnu crkvu: sakralni prostor za bogosluje, poljski blagoslovi, odravanje vjeronauka, te zvono kao vjerski znamen u selu. Naravno, tu su i brojni vjernici, koji se tu sabiru nedjeljama i blagdanima. Tu se stvarno lijepo manifestira pobonost vjernika gornjeg Dragoaja. Prije svih, jezgru skupa ine poboni krani Stranjana. Sav puk pobono moli i pjeva. Kad u priesnom dijelu . sestra Branislava Garvan pone puku pjesmu "Zdravo Tijelo", braa alii (Franjo i Tomo) prihvate a Matoevke podre, sve bruji od pjesme. U crkvici se odravala Sluba Boja sve do svetkovine Velike Gospe 1995. godine. Tijekom rata kapela je ostala netaknuta, da bi tek u porau, u sijenju 1996. godine u nju provalili pljakai. Vie iz obijesti nego iz kristoljublja nahrupili su u nju oni, koji su harali po selima. Bezbone ruke demolirale su svetite, skinule zvono i razbile kip sv. Franje, koji je s cijelim zdanjem zraio duhom franjevake
46) D. Mari, Nekome krov, nekome nebo, list Blic, Godine I., br.46. od 15. prosinca 1995. 128
jednostavnosti i skromnosti. Akcijom policije zvono je pronaeno i vraeno od pljakaa.
Gradinsko groblje s kapelom Roenja BD Marije

Iako su ovo groblje osnovali Matoevljni 1928. godine na Ruia zemljitu, ipak ga vie pribrajamo Stranjanima. Jednostavno radi injenice, to ve postoji groblje u Batkoviima i to se na Gradini u veem broju pokopavaju Stranjanani, poevi od Drugog svjetskog rata. Groblje nije dugo bilo bez kapele. Prvo je podignuta skromna drvena kapela u gornjem dijelu, koja je dugo sluila svojoj svrsi. Oko 1980. godine na njenom mjestu podignuta je skladna zidana kapela, takoer malih dimenzija. Posveena je roenju BD Marije, ali se ne slavi na sam dan, radi proslave na Crkvenama. Na Gradini se slavi na prvu nedjelju poslije Male Gospe. Tada bi se okupilo mnogo katolika iz gornjeg Dragoaja, a uz njih i izvjestan broj iz Motika i od Giga. Po zavretku bogosluja nastalo bi narodno veselje. Tu, ili s igrankom negdje u Stranjanima. Svakako, lijep doivljaj. Crkveni i narodni zbor, u lijepoj prirodi, uz svirku, pjesmu, svraanja s ugoavanjima i dobrom ljivovicom. Katkada bi se to zavrilo s kavgom i naganjanjem po selu. No, i to upotpunjuje ovakve "godove". Koncem 1995. godine kapela je provaljena, iako iz nje provalnici nisu imali to odnijeti. Ostala je tako bez veih oteenja.
"Na trzni"
Ova lokacija se nalazi na Pranjia raskriju, gdje se stranjanski put rava u odvojke matoevakih puteva. Tu se bono odvajaju jo dva puta, jedan za alie a drugi za Gradinu (kui Nike Blaevia-Adia). U kutu, kojeg zatvara gornji matoevaki put, s onim koji vodi u Gradinu bio je kip - svetinja. Podigao ga je pok. Andrija Tubi s ardaka poslije Drugog svjetskog rata. Zdanje je bilo od kamena, u ijoj unutranjosti je bilo veliko raspelo, uraeno u metalu. Zdanje svetinje posve je rastreeno u potresu 27. listopada 1969. godine, nakon ega nije obnovljeno. Uskoro je uslijedila akcija ureenja puteva. Sama raskrsnica je asfaltirana. Prilikom proirenja samo mjesto svetinje ulo je u poravnati prostor raskrsnice, mae, samo ovo minijaturno svetite predstavljalo je mjesto okupljanja i molitve u sreditu sela. Kako je svetinja poruena i izgraena crkvica sv. Franje neto nie od njenog mjesta, ta je svetinja pala u zaborav.
ao
Ovo je neobian nadimak za ovjeka, koji u posljednje vrijeme predstavlja iznimnu linost u Stranjanima. Ovaj nadimak dobio je po crnom, zagasitom tenu. Pravo mu je ime Marko Ljevar. Njegov otac Pejo bio je ugledan ovjek u selu. Od i 129
njega i majke Marice naslijedio je dobronamjernost. Uvijek je bio u drutvu,volio i malo popiti, ali njegova dobra rije, uvaavanje sugovornika i veselost uvijek su ga inili simpatinim i privlanim. Voli ivot, voli pjesmu. Otisnuo se u inozemstvo zaposlio na eljeznici u Mnchenu. Kad bi dolazio kui, to bi bio ugodan doivljaj za njega, ukuane i selo. Kao snalaljiv ovjek donosio bi deficitarnu robu, pa je na taj nain mnogima izlazio u susret. Odmor od nekoliko dana za njega bi bio pravi raj. Odmoriti se kod kue, biti zajedno s obitelji a onda otii na koji "god", proi selom, vidjeti se s prijateljima i znancima, druiti se s njima..., tu je bio pravi Marko. Dolazio bi u baru u sred sela, gdje se okupljala mlade, lijepo bi se veselio, pjevao s drutvom, malo nakitio, pa i pokartao. To je njegov odmor i vikend. Kui bi se vraao kasno na poinak. Jednom zgodom imao sam sv. Misu u Stranjanima. Po zavretku . sestra Branislava i Markova supruga Jelica se dogovore ii kod njih na kavu. Meni ne preostade drugo, nego biti sluga pokoran, pa ih odvezem u Ljevare. Cijelo vrijeme njih dvije su lijepo priale a ja se nisam ba mnogo petljao u njihov razgovor. Vie sam sluao. Izmeu ostalog, pria Jelica kako je Marko doao iz Mnchena u ne ba dobrom zdravstvenom stanju. Gripa, prehlada..., neto takvo ga je muilo, pa je loe izgledao, kao sjena. Otili su na sahranu u susjestvu, da isprate umrlu baku. Svi plau, pa i Marko pustio suze. Onako slabog zdravlja i uplakan nije ba lijepo izgledao. Jelica dalje pripovijeda: "Svi plau za bakom. Plae Marko. Plaem i ja, ali ne samo za bakom, nego i za Markom, to mi tako loe izgleda". Takav je Marko. Provodi lijep, jednostavan ivot naeg ovjeka. Taj ustaljeni nain ivota poremetio je nadoli rat, ali Marko se snalazi i u takvim prilikama. I dalje zadovoljno ivi na relaciji Zagreb - Mnchen. U Zagrebu je smjestio svoju obitelj. Istina, ljepe bi mu bilo da se vrati ondanjem ivotu, da su mu nekadanji Stranjani. Da moe zapjevati u Ljevarima ispod Ivankova.
MATOEVCI
Na krajnjem zapadu Dragoaja, tamo prema Bistrici i Jorgia Klupama nalazi se selo Matoevci. Stere se na irokom podruju, koje zatvaraju Stranjani, Zovica, popreni put, koji vee prometnice za Prijedor i Majdan, te Gig i Gradina. Ovo podruje u posljednje vrijeme slabo je naseljeno, pa broji etrdesetak domainstava. Nije bilo kakvog poveanja puanstva, jer se viak selio, traei bolje uvjete za ivot. Na tako irokom prostoru imamo kue, grupirane po zaselcima: Batkovii, Majdandii, ivaja, dio pri ardaku a predjeli pri Gigu i Tokovima gotovo da su postali pusti. Selo je imalo svoj prvobitni naziv "Mattosmahala". S takvim oblikom imena u
130
spominje ga biskup fra Mato Delivi 1737. godine. Vjerojatno je u istom razdoblju na podruju sela bilo manje zbijeno naselje, s izgledom mahale. Svakako, tu je bio ardak, s veinom katolikih kua. Poneko katoliko domainstvo moglo je biti ivaji i na prostoru prema Gigu. Pet godina kasnije biskup fra Pavo Dragievi spominje ovo selo pod imenom "Matosevzi". Kako je pribiljeio imena i prezimena domaina, nalazimo da su tada u selu obitavali: Batkovii, Majdandii, Debeljaci, Blaevii, Milii i Abramspahii. Milia je bilo tri domainstva, Debeljaka dva a ostalih po jedno. Meu njima su Blaevii, jedna obitelj, koja je vjerojatno pristigla iz Linje. Tijekom vremena Milii su iezli iz Matoevca a Abramspahii se spominju do sredine 19. stoljea. Godine 1828. spominje se da je u argovac udana "Francisca Abra-Spaich de Matoshevczi" (47). Poevi od 1737. godine pa na ovamo, okosnicu puanstva Matoevaca ine obitelji Batkovia, Majdandia, Debeljaka i Blaevia. U 19. stoljeu na tlu ovog sela nalazimo i jednu kuu Komarica. Poetkom 19. stoljea glavar te obitelji bio je Bla a sredinom istog stoljea Petar Komarica. Obitavali su u junom dijelu sela, uz same dananje Ljevare. Samo ih je put dijelio od Stranjana i ostalih Komarica u masivu Ivankova. Petrovi potomci bili su na podruju Matoevca sve do Bosansko- hercegovakog ustanka 1875-1878. godine, kad su se pod pritiskom ustanika odselili u Orlovac, kod samih Crkvena. U Bosansko-hercegovakom ustanku katolici Matoevaca neprestano su trpjeli upade i napade ustanika. U jednom takvom prepadu 2. travnja 1878. godine "katolici iz sela Dragoaj Ivan sin Bele, Vid sin Petra i njegovi sinovi: Marko, Mile i Ivan kad su poli istiti svoje njive, naili na ustanike i svi su pobijeni od strane ustanika" (48). Iako se tu ne spominju prezimena, ipak moemo zakljuiti, da su nastradali katolici najvjerojatnije bili mjetani Matoevca, jer su oni bili najizloeniji napadima pobunjenika. Uspostavom austrijske vlasti 1878. godine iz sela se definitivno povlai spahija, pa tu ostaju samo katolici. Stari Matoevljani pripovijedaju, da se tada u selu zatekao neki Rom, Ciganin. Pribio se uz spahiju i bolje stojee krane, pa se tako nekako prehranjivao. Kad je otiao spahija, Matoevljani spomenutom Romu postave uvjet: "Ovako vie ne moe biti! Ti jedini medu nama kranima? Ili se pokrsti, ili idi iz sela". I Ciganin se pokrstio i uzeo prezime Batkovi. I danas njegovi potomci medu Batkoviima prepoznavaju se po zagasitom i tamnom tenu lica. Brojno stanje katolikog puanstva u selu, prema dostupnim izvorima bilo je slijedee:
1737. godine 1742. godine 1768. godine 1813. godine 8 kua 9 kua 24 kua 19 kua 97 lanova 88 lanova 241 lanova 286 lanova
zajedno sa Stranjanima zajedno sa Stranjanima osim Pranjia

Sarajevo 1988., str. 142.
47) MV upe Ivanjska, godina 1828., br. 155. 48) H. apur, Turski dokumenti o ustanku u Potkozarju 1875-1878.,
131
1856. godine 10 kua 1858. godine 9 kua 1864. 7 kua 1877. 8 kua 1880. 8 kua 1885. 1892. 1835. 1960. 1991. 1994.
88 lanova 89 lanova 75 lanova 115 lanova 109 lanova 121 lanova 139 lanova 337 lanova 405 lanova 124 lanova 69 lanova
Nakon egzodusa naeg naroda 1995. godine u Matoevcima nije ostao ni jedan katolik. Doljaci su se uselili u nekoliko kua a preostali domovi su opljakani i porueni. Selo je stvarno pretvoreno u opustoeni predio, s ostacima domova, koji pobuuju tugu i sjetu.
Kranska obiljeja u selu

Na podruju sela postoje dva groblja: Gradina i ono u Batkoviima. Gradina je ujedno i stranjansko groblje. Dok se prvo nalazi na rubu sela, visoko u Gradini, drugo je smjeteno u samom sreditu. Inae, mjetani Matoevaca su se pokopavali na Crkvenama. To im je bilo daleko, pa su nastojali osnovati groblje u svome selu. U tu svrhu 1914. godine poklonio im je zemljite Ahmet-aga umili. Ve 30. sijenja 1915. godine u novom groblju pokopana je Rua r. Mili, supruga Petra Batkovia. Mjetani su u groblju podigli malu drvenu kapelu, koja je dugo vremena sluila svojoj svrsi. Kako je u posljednje vrijeme posve dotrajala, u godinama koje su prethodile posljednjem ratu Batkovii su sazidali novu, skromnu kapelu, koja je posveena sv. Josipu. Tu se 1. svibnja odrava sv. Misa s poljskim blagoslovom. Malo groblje, mala kapela, ali opi dojam je lijep i ugodan. Malo dalje, s iste strane puta bio je veliki drveni kri, kakav se moe vidjeti po katolikim selima oko Banje Luke. Godine 1996. kapela je otkrivena. Od nje su ostali samo zidovi. Skinuta je i iana ograda sa stupovima; bolji nadgrobni spomenici su odneseni i ispreturani. Kako su groblje i kapela minijaturni, tu na malom prostoru izlazi na vidjelo vandalizam i pljakaka pohlepa, uinjeni s velikom zlobom. Kao svetinje u selu se nalaze i dva kipa "krajputaa". Jedan je na Danilovom Brdu a drugi "kod ravnice", na spoju gornjeg puta s odvojkom koji vodi u Gradinu. S te ravnice drugi odvojak se sputa u ivaju.
Juro Matulin
Rije je o Juri Majdandiu iz Matoevca. Njegovog oca Matu zvali su Matula, pa po toj logici Juro je Matulin. Potjee iz stare matoevake obitelji Majdandia, 132
koja je i u turskom periodu davala crkvene odbornike. Njegov djed je sluio kao prokurator ivatanske upe, dok su Matoevci pripadali toj crkvenoj organizaciji do 1876. godine. Juro je sluio kao crkveni odbornik za Matoevce tridesetak godina, poevi od Drugog svjetskog rata. Imao je prastaro raspelo - kri, koji je batinio od svojih predaka. Na njemu su bili mali zvonii. Kad bi se spremalo nevrijeme s tuom, on bi ga iznosio, njime kriao i molio se da oluja umine. Jednog dana spremalo se veliko nevrijeme a Juro nije bio kod kue. Ledena tua i snaan vjetar uinili su svoje. Svi su krivili Juru, to tada nije bio na svome mjestu, iznio svetinju i "otklonio opasnost". U to su bili uvjereni i susjedni pravoslavci ispod Gradine, pa su ga htjeli tui, jer ih nije "zatitio" od nevremena s tuom. Osamdesetih godina 20. stoljea poeo je stariti i slabiti. Vie nije mogao dolaziti ni u crkvicu sv. Franje u Stranjanima. Ipak bi stizao na koji "god". Tako smo negdje 1988. godine slavili sv. Misu u groblju na Gradini, u nedjelju poslije Male Gospe. Doao sam sat vremena ranije, da bih mogao moliti nad grobovima pokojnika. Narod se sabirao a ja sam iao molei od groba do groba. Dvadesetak minuta prije poetka sv. Mise dolazi Juro. Uz strmu obalu vie ga vode, nego to sam ide. Teko die a grudni ko mu se nadima i prazni kao kovaki viganj. Dolazi medu grobove Majdandia i bez predaha, odmah zove da se moli na njegovu nakanu. Krupnim i isprekidanim glasom govori: "Imenjae, doi ovamo!" ena ga upozorava da ne ometa, jer "ujak" moli nad drugim grobovima. Doi e, kad zavri. A on se ne da: "to? Doi e on k meni...". U to zavrim opijelo, pa priem i pozdravim se s njime. On nareuje da se moli nad grobom njegovog oca Matule. Ali, kako vidim, neto nije u redu. Na spomeniku kojeg pokazuje nigdje nema Matinog imena. Tako isto i na susjednim spomenicima. Upozoravam da to nije taj spomenik, a on se udi: "Kako nije? Pa ovaj je...". Iznenaen zastane. A ja predloim: "Odoh ja moliti dalje a Ti nai oev grob. Kad ga nae, doi u". Osta imenjak oslonjen na tap, traei pogledom grob svoga oca. Pred samu Misu stigli smo moliti za pokojnog Matulu. Traei Juri nasljednika u crkvenom odboru, imenovali smo Josu Batkovia Milkovog. No, Juro se s tim nikako nije slagao. Htio je "Papu", Marka Batkovia. Ali Marko, takoer stariji ovjek nije se prihvatio izbora. Stari Juro je podigao veliku galamu, to se dogodio takav izbor. Ne znajui kako da se obranim, uvjeravam ga: "I ja sam zato, to Ti imenjae predlae. Privoli "Papu" da primi dunost, pa emo ga imenovati". Ali imenjak postaje sve grlatiji. Svata mi je rekao. Stari i islueni crkveni odbornik se naljutio na upnika, to "ne radi kako treba". Nedugo nakon toga, na blagdan sv. Ante Pustinjaka 17. sijenja 1990. godine opet smo se sreli u neobinim okolnostima. Kako se slavio sv. Anto na Petrievcu, kapelan fra Anto Ivanovi otiao je cijeli dan pomoi subrai sveenicima a ja sam ostao na Barlovcima. Stigao sam na veernju sv. Misu, pa se poslije vratio u upni stan zbog nekog neodgodivog posla. Rijeivi se obaveza, odluim otii strieviu Marku u Petrievac, jer on je za svaki blagdan sv . Ante upriliavao 133
malo slavlje. Kad sam ve u sumrak namjeravao poi, stadoe kola pred upnim stanom. Vidim, izlazi jedan od Jurinih sinova. Juro je loe, mnogo bolestan, pa doao po sveenika. Nemajui drugog izbora, krenem u Matoevce. Doem kui a Juro onako slab, sve se vrpolji. Neugodno mu je. "Imenjae! Ti do'o?", upita nakon due utnje. "Da imenjae", odgovorim ja. Nato on grmnu: "Ja Tebi ne bi do'o". Iznenaen upitam: "Zato?". On e mi: "Pa ja Tebi svata rek'o". Umirim ga, spoitavajui kako treba prei preko toga, jednostavno zaboraviti. Lijepo se ispovjedio, priestio, primio poputbinu a nakon toga debela dva sata tako smo lijepo priali uz kavu. Uskoro je umro 8. veljae 1990. godine, pokopan na groblju Gradina, nekih petnaest metara ispred kapele. Spominjui se ovog ovjeka, razmiljam: "Starina Juro! Molio si se Bogu, sluio Crkvu prije nego sam se rodio. Pun vjere, ivei na sebi svojstven nain. Laka Ti crna zemlja! Poivaj u miru Bojemu!" Jurini sinovi, krni i naoiti mladi ljudi ponosni su na svoga oca. I na "dida" Matulu. Po njemu su i oni Matulini.
134
Zusammenfassung
Dieses anspruchlos geschriebenes Werk mit dem Titel "Durch die Heimat" ist eine logische Fortsetzung des vorgangigen: "Nordvvestlich von Banja Luka". In ihm beschrieben sind die Gebiete und Menschen im Nordwesten der Gemeinde Banja Luka, wo durch die Jahrhunderte die katholische Bevolkerung lebte, welche im letzten Krieg grsstenteiles lngs Kroatien und in der weiten Welt zerstreut ist. Zum unterschied von vorhergehendem Werk hier wird nicht die Gegend von Ivanjska und imii geschildert, sondern jenes Gebiet das seiner Zeit die Pfarren Petrievac und Barlovcu deckten. Das heisst, neben diesen zwei, dargestellt sind auch, in heutigen Grenzen und von ihnene getrennte Pfaren: Motike, Budak, Marija Zvijezda un trn. Besser gesagt ihre Rume und Siedlungen zu der Stadt Banja Luka. Von oben genannten sind die einzelnen Drfer schon in die Stadtzone eingeschlossen. Wie im vorgngigen Buch auch hier bringen wir die Beschreibung wird an die vorgngige angeknpft und sie vervollstndigt. Mit der Mehrheit des neuen Inhalt stellenweise merken wir die gleichlaufenden Beschreibungen mit einigermassen veranderter Konzeption. Betrachtend die Thematik und Schreibweise knnen wir sagen, dass hier ein Geschichtedurchschnitt dieser Gegend gebracht wird. Die Schilderung des Gebietes, der einzeln Menschen und Ereignissen entspricht der geschichtlichen und wahren Sachlichkeit. Nmlich nichts ausgedacht ist. Die nhere Geschichte ist systematischer, die fernere fragmentarisch dargestellt. Neben dem erreichbaren geschichtlichen Material die Mehrheit des Dargestellten im Buch basiert sich auf den Angabe aus den Matrikeln und Schematismen. Dieses Buch hat sene spezielle Zielrichtung. Offensichtlich ist es den Menschen auf den oben gennanten gebieten gewidmet. Jenen, die auf dem heimischen Herd geblieben sind, wie auch den anderen, die mussten ihr Heimatland verlassen, welche jedoch, wenn es bessere Umstnde kamen, in ihre Heimat zurckkommen mochten. Das buch ist geschrieben auch fr die Vielen, die niemals zurckkehren werden. Mglich ist, dass sie nur ins Besuch ihrem Geburtsort kommen werden. Ihnen allen dieses Buch kommt wie ein Merkbuch, in dem jeder von ihnen etwas finden wird, was ihn interessiert und auf den Heimatboden erinnert. In solch einer Zeit wie ist diese, dieses geschriebene Wort ber dem Heimatland ist tatschlich notwendig. Das Heimatland ist jedem menschen lieb, aber das liebste wie die Sehnsucht, wie etwas was ihm entgeht, wenn es ihm vervveigert wird. So ist es mit dieser gegend aus der die menschen in der weiten Welt zerstreuten sind, aber in ihrem Bewusstsein und Erinnerung reihen sich die katholischen Heimatdorfer und Orte geboren am besten verstehen. 135
Fm Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA
SADRAJ
Predgovor Petrievac
Prolost Stanovnitvo Brojno stanje Crkveni objekti Franjevaki samostan Petrievac Novija previranja u Petrievcu Miki Lukica
7 9
9 10 11 11 12 14 15 16
Rakovac Budak
17
19
Prolost Stanovnitvo asna sestra Andreja Blaevi Veliki crveni jezik Bog platio! Joskan
19
19 22 23 SA 24 25
Prolost Brojno stanje Trapisti Brat Mohor
Delibaino selo
26
26 27 27 30
Kia iz Prijeana
Prijeani Motike
31
33
Velike Motike u prolosti Stanovnitvo Motika Zaselci Motika upna pripadnost Svetite sv. Roka na elanovcu Kapela sv. Ilije na Durbia Brdu Kapela na Ljevara stranama Kapela Pohoenja B. D.Marije na Martinovia Brdu Vjerski ivot udna ispovijed Neposluna Dulja Nesalomljivi ljudi Nadimci u Motikama 136
33
33 34 37 38 40 43 43 44 .45 46 46 47 47
Prolost... Zaselci u argovcu Stanovnitvo Gospodin eki Pavo Golub
argovac
48
48 49 51 52 53
Vujnovii
Gospina kapela Kvega
54 57 58 60
62 63 64
55 56
Novakovii Dervii Zaluani
Gospodin up Gemeli Nadimci u Zaluama
Kapela sv. Ilije Brojno stanje stanovnitva u Kuljanima U potresu 1969. godine Svetac ima strpljenja Nadimci u Kuljanima
Kuljani
64
65 66 67 67 64
Trn
Prolost Stanovnitvo Izazovi novog vremena Srea u nesrei
67
68 69 .70 71
Jablan
Kapela na Suvajama
72
73
Brojno stanje stanovnitva Zaselci u Bukovici upna kua u Bukovici Bukovike dileme Neobine prinove
Bukovica
74
75 75 76 78 79
Prolost Brojno stanje stanovnitva Turski ardak-upni stan Kapela sv. Ane u Miljana Gaju Kapela sv. Petra i Pavla na Gajiu Kapela sv. Marka na Bijedi Frapantna poruka
Barlovci
79
80 82 82 83 83 83 84
137
Ljuljaj Marjane! Trunje Vito i Jela Neobina zaprega
84 85 86 86
Crkvena zemlja u Ramiima upni centar sv. Vida u Ramiima Vidov-dan 1993. godine Zita
Ramii
87
88 89 103 104
Prolost Crkvene Topii Savjest ovjeanstva na kunji Ostavi moj kri! Bojeg ovjeka gurnuo ovan
Dragoaj Orlovac
105 106
106 109 110 112 112 113
Grablje s kapelom sv. Jurja Tek se rodilo a pjeva "k'o gora"
Dikevci
113 116
114 116
Kapela sv. Leopolda Tuna Marui Nadimci u ivijama
ivije
118 119 119
Stanovnitvo Brojno stanje na Ojdania Brdu Nesuene batine
Ojdania Brdo
120
120 122 123
Tusmahala Stranjani
U posljednjem ratu Crkva sv. Franje u Stranjanima Gradinsko groblje s kapelom B. D.Marije "Ne trzni" adjo
123 124
127 128 129 129 129
Kranska obiljeja u selu JuroMatulin
Matoevci
130 135
132 132
Zusammenfassung
138
Biljeka o autoru
Fra Jurica ali, sveenik, franjevac provincije Bosne Srebrene roen je u Dragoaju 1. listopada 1948. godine. Osnovnu kolu uio je u Motikama i Dragoaju a Franjevaku klasinu gimnaziju u Visokom. Godinu novicijata proveo je u Kraljevoj Sutjesci 1968/69. godine, nakon ega slijedi studij teologije i odsluenje vojnog roka. Zareen je za sveenika 27. travnja 1975. godine. Kao sveenik sluio je na vie upa u Bosni: Breke, Tuzla.Petrievac, Bugojno, Lepenica i Barlovci. Ovu posljednju upu slui u burnim vremenima 1985-1998. godine. Nakon toga odlazi na slubu u Vojni, sluei prognanike iz Bosne u tamonjoj misiji. Trenutno vodi katoliku misiju za prognanike u Tuiloviu kod Karlovca. Uz pastoralni rad i redovniko opredjeljenje bavi se istraivanjem povijesti svog kraja. Osim ovog djela i manjih radova objavio je dvije knjige: "Hod u vjeri", 1991. i "Sjeverozapadno od Banje Luke" 1999. godine.
139
Sken i OCR (Optical Character Recognition): Marinko Orlovac 08. rujna 2006.
140
141
142
Ovo je jubilarna godina. S njom se poklapa i jubilej autora ove knjige:

dvadeset i pet godina njegovog misnitva (1975 - 2000.)

Banjalučki Kraj Knjiga

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Banjalučki Kraj Knjiga

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

fra Jurica ali

fra Jurica ali

Banja Luka, 2000.

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Franjevaki samostan Petrievac

fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Novija previranja u Petrievcu

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Godine 1935. i 1960. Rakovac je pribrojen Petrievcu.

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

U potresu 1969. godine

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

asna sestra Andreja Blaevi

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Veliki crveni jezik

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

1742. 1768. 1813. 1864. 1877. 1885. 1892.

6 kua 7 kua 11 kua 13 kua 10 kua 11 kua

lanova lanova lanova lanova lanova lanova lanova lanova

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Velike Motike u prolosti

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Svetite sv. Roka na elanovcu

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Kapela sv. Ilije na Durbia Brdu

Kapela na Ljevara stranama

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

i ta mala kapela, od koje nisu imali to odnijeti.

Kapela Pohoenja B.D. Marije na Martinovia Brdu

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA

Nakon njih iz argovca imamo novi val, takoer trojicu Radmana:

Fra Jurica ali: DILJEM ZAVIAJA