JASMINKO ARAC

KEOPSOVA PORUKA

Bissmillahirrahmmanirrahim

Potpuna srea dolazi sama i nije je potrebno traiti. Upravo zato je na ovom svijetu ona nemogua

''Kao to je zrak koji udiemo stvoren od Boga i ponuen svima, tako i svijest o Bogu, Njegova mo i milost moraju biti za sve''. SRI SATJA SAI BABA

BOGUMIL Svaka rasprava o Bogumilstvu treba najprije poi od injenice da su Bonjaci batinici srednjovjekovne Bosanske crkve. Kada je doao, Islam je prihvaen kao posljednja ''karika'' u lancu nepretrgnutosti Boanske Objave. U tom smislu nema ni govora o tome da su Bonjaci ''Turci'' ili ''potomci Turaka'', teza je sama po sebi apsurdna i neodriva (jer ko su onda ljudi koji su ivjeli na ovim prostorima prije Turske). Prije Turskih osvajanja na ove prostore su dolazili misionari Islama iz razliitih krajeva svijeta. (SLIKA Muslimansko mezarje Nekuk, pored Stoca gdje su prema predaji izginuli vjesnici Islama koji su doli prije Turkog vremena). Dosta dervia i putujuih trgovaca je obznanilo posljednju Objavu. Kada je Turska stupila na ove prostore, sljedbenici Bosanske crkve su mahom prihvatali Islam preko uenja bojeg Glasnika Muhammeda koji je najavljen od Isusa (''i da vam donesem Radosnu Vijest o Poslaniku koji e poslije mene doi i ije e ime biti Ahmed'' kae Isus u Ku'ranu i svakako je bilo sekti unutar kranstva koje su ivjele ovu radosnu vijest unutar svojih zajednica). Mnogi sljedbenici bosanske crkve su tako prihvatili Ku'ransko uenje jer su bili u izekivanju ''Radosne Vijesti'' (Poslanika Muhammeda), oni su u Islamu prepoznali kontinuitet boanske Objave te je tako Islam predstavljao zavrnu rije koju su oni prepoznali kao svoju. Na taj nain su (slijedom tog kontinuiteta) i neke crkve pretvarane u damije jer Muhammed (kao Posljednji Poslanik) se obznanjuje kao Isusova ''radosna vijest'', koju vijest Bogumili doivljavaju kao puninu svoje vjere, njen peat. Pretvaranje crkava u damije (usljed prihvatanja nove vjere) predstavljalo je pojedinane sluajeve i to nipoto nije bilo ''ruenje'' tih crkava (kako se to zlonamjerno i tendenciozno prikazuje) ve upravo njihovo pretvaranje u damije to je bila logina transformacija shodno prihvatanju Posljednje Boje Objave. Nepretrgnutost Bojeg Objavljenja je shvaena od Bogumila na ispravan nain, time je samo dopunjeno ono to su oni ve imali u rukama (Jevanelja). U tom kontekstu treba naglasiti kako je Marija (Merjem) zajedno sa Fatimom, kerkom Bojeg Poslanika najpotovanija ena u Ku'ranu a ona i njen sin (Isus) su znakovi Boje Milosti ljudima. Devetnaesta Ku'ranska sura nosi Marijino ime (Merjem) i ona i njen sin (Isus) su na desetine mjesta spomenuti u Ku'ranu. Bogumili su dakle, u Islamu prepoznali svrhu i smisao kontinuiteta Bojih Knjiga, nema ni govora o nekakvom ''poturavanju''. Taj izraz (koji smiljeno Bonjake proglaava ''Turcima'') su i uvele u praksu politike i druge snage koje su bile neprijateljski raspoloene prema Bosni i Hercegovini. ''Poturavanje'' (kao fenomen prelaska Bogumila na Islam) je upravo i imalo

(ima jo uvijek) za cilj da Bonjake prikae kao strano tijelo u vlastitoj zemlji, kao ''saradnike'' i potomke osvajaa. A ukoliko je neko na ''tuoj'' (a ne na svojoj) zemlji onda je (s tih pozicija) sasvim legitimno ubiti ga, protjerati ili u ''najboljem'' sluaju vratiti u ''pradedovsku veru''. Naalost, na ovu pogubnu logiku (po Bosnu) su nasijedali (i jo uvijek nasijedaju) i sami Bonjaci, manje ili vie, ovisno o drutveno istorijskim okolnostima. Tu je ''sluganska svijest'' (kod Bonjaka) odigrala katastrofalnu povijesnu ulogu. (SLIKA Steci, nadgrobni spomenici Bogumila). Pogledajmo za tren taj problem u sadanjem vremenu. Vrijedilo bi se zapitati po emu je takozvano ''Bosansko tursko'' prijateljstvo znaajnije Bonjacima od prijateljstva sa recimo Norvekom koja je Bosni u ratu pomogla mnogo vie od Turske. S toga aspekta su Bonjacima Srbi i Hrvati vaniji od bilo kog drugog naroda i dobri odnosi s njima (sa kojima batinimo zajedniku prolost) su mnogo vaniji nego odnosi s Turcima. No, ''Turka prolost'' na koju se mnogi pozivaju bez ikakvog stvarnog razloga uzima iznova svoj danak. Bonjaci danas plaaju ''hara'' svojoj nepoznatoj i neosvjeenoj prolosti. Cijela psiholoko socijalna dimenzija ''Turenja'' samo ide na ruku neprijateljima Bosne i Hercegovine, ona je i smiljena u cilju odpriroavanja Bonjaka od njihovog identiteta. Ono to neizostavno prati mitologiju ''Turenja'' jeste arhaini duh, prolost koja je izgubila kontinuitet sa sadanjou i nije ni u kakvoj vezi sa budunou. To neizbjeno raa besperspektivnost na svim poljima a da bi se ona racionalizirala na prihvatljiv nain problemi se projektuju u ''daleke zemlje''. Tako e danas prosjean Bonjak gotovo savreno raspravljati o problemima u Iraku, Afganistanu i Somaliji ali ta treba ovdje nama, to niti zna niti priznaje kao problem. To e po Bonjacima rjeavati ''drugi'', a oni postoje u svakom vremenu. Nakazne projekcije vlastite nemoi u brda hiljadama kilometara udaljenog Afganistana, nije li to najlaka vrsta samoobmane koja uz to nita ne ''kota'' jer drugi su uvijek krivi za sve?! Udaljiti pogled negdje drugo, to je najjednostavniji ali i najpogubniji nain samozavaravanja. Da bi se shvatila sva slinog Bogmulstva sa Islamom potrebno je pogledati izvrsnu knjigu o ovom pitanju (''Bogumili i Patareni'' Franjo Raki), gdje su uoljive frapantne slinosti Islama i Bosanske srednjovjekovne crkve. Tako, recimo, Bogumili bi se redovito (u odreenim molitvama) okretali prema Istoku, a kada bi zajednici prilazio novoobraenik postojao je obred pranja ruku to je ''abdest'' gledano sa Islamskog stajalita. Svakako, voda je za poetnika imala inicijacijski karakter uvoenja u novo stanje.

Neke molitve bogumili su morali znati napamet to je opet neposredna bliskost sa Islamskim propisima jer je poznato da se Islamska molitva (salat) ne moe obaviti ukoliko se ne zna napamet prvo poglavlje Ku'rana (sura ''Pristupi'') i jo (bar) nekoliko kratkih odjeljaka. Prilikom molitve bogumili su obavljali odreene pokrete koljenima, a po slinim pokretima se (od rijei ''koljeno'') Islamski salat u narodu naziva ''klanjanje''. U dervikim redovima, pak, kada upuenik (murid) daje prisegu (bejat) ejhu, njihova koljena se dodiruju. U bogumilskoj crkvi svako je mogao vriti molitvu pojedinano i odvojeno od drugih to se takoer poklapa sa Islamskim pravilom da nema (vanjskog, u formi institucije) posredovanja izmeu ovjeka i Boga. Iznutarnje posrednitvo je spoznajnom putu postoji, no to nema nikakve veze sa svetenstvom. Svetenstvo je u Bosanskoj crkvi postojalo ali je svako mogao obavljati molitvu samostalno. Bogu se moglo moliti svugdje to je takoer karakteristika Islama. Ku'ran jasno kae kako su i ''Istok i Zapad Boji'', te ''kuda god da se okrenete, tamo je Boja strana''. Svako mjesto koje je isto i neuzurpirano moe biti prostor za molitvu. Rije ''mesdid'' i znai mjesto na kojem se ''ini sedda'' (poklonjenje Bogu) i to mjesto moe praktiki biti bilo gdje. Ukoliko postoje 3 ovjeka (zajedno u molitvi) svaki takav mesdid je ''damija''. Damija moe biti bilo koja pokrivena prostorija dok za individualnu molitvu ni krov nije uslov. Rije ''mesdid'' se u nekim Ku'ranskim prijevodima javlja kao ''damija'' to je potpuno pogreno, jer tlo, odnosno mjesto gdje se ''ini sedda'' moe biti bilo koje mjesto na svijetu. Eto zato je Poslanik Muhammed a.s. nabrajajuji neke posebne blagodati koje su (kao Poslaniku) date samo njemu rekao: ''Cijela zemlja mi je uinjena mesdidom''. Bogumilske crkve (slino kao i damije) nisu imale nikakve vanjske artefakte i simbole, nisu imale zvona pa ak ni kri a unutarnjost crkvi je bila bez slika ili kipova to je u Islamu optepoznata stvar. U damijama ne postoje slike svetaca niti ikone. Takoer, nedjelja nije smatrana nikakvim posebnim danom, niti danom odmora ili ''nerada''. Ona je bila sasvim obian dan kao i drugi. Iz svega navedenog je jasno zato su Bogumili prigrlili Islam. On je bio vjera u posve loginom slijedu, nastavak ili sabiranje svih Bojih Knjiga od kojih su oni neke ve imali u svojim rukama (Jevanelja). Zbog toga je Islam naao plodno tlo u Bosni i umjesto da se u slinosti sa Bogumilstvom tei (i) jedinstvu sa kranstvom Bonjacima se od strane nekih nudi ''Turenje'' kao model prolosti to dugorono moe biti pogubno za Bosnu. Nije nimalo sluajno da su Bonjaci od strane agresora, u proteklom ratu nazivani ''Turcima'' jer ako su Turci onda su stranci, osvajai a ne svoji na svome. Slijedom te logike ''stranog tijela'' onda ih se moe (kako smo

ve kazali) ubijati, progoniti i zahtijevati da se vrate u ''veru pradedovsku''. Tretirati ih kao ''bolesno tkivo'' u tijelu Bosne i Hercegovine. No, ta stara vjera naih djedova jeste upravo bogumilstvo ija je crkva imala nevjerovatne slinosti sa Islamskim principima bogotovlja i zato je Islam zduno prihvaen. Muhammed a.s. kao Posljednji Poslanik bio je oekivana poruka Objavljenosti, ''radosna vijest'' (spomenuta u Ku'ranu od strane Isusa) te kako je ta radosna vijest potvrivala ono to su oni imali u rukama (Jevanelja) Bogumili su masovno prihvatali novu vjeru. Svako Bogumilsko selo imalo je svog starjeinu koji se zvao did, i koji se u izvanjskom smislu (dolaskom Islama) ''transformisao'' u predvodnika demata (imama) ili u ezoterijskom smislu ejha. Na ovaj nain Bonjaci su bili batinici kranske civilizacije, ta civilizacija nije nikakvo strano tijelo koje je ''palo'' pod dominacijom Turske, ve je dolaskom Turaka na ovim prostorima samo potvren kontinuitet vjere u Jednog Boga. Bogmulstvo je doivjelo posve loginu transformaciju u Islam i u toj preobrazbi nije bilo nikakvog ''poturavanja'' niti su Bonjani postali ''Turci''. Nikakva prisila uvoenja u Islam nije postojala ega je potvrda (pored ostalog) uvena ahdnama Sultana Fatiha upuena kranskim vjernicima u kojoj se njima garantuje sloboda vjere te lina i imovinska sigurnost (kada su masovno pobjegli u ume prilikom dolaska Turske vojske). U ovom vremenu lutanja i potrage za ''novim identitetom'' od strane Bonjaka (to nerijetko ukljuuje sve revolte i frustracije proizvedene ratom) prisutni su snani aspekti temeljnog neznanja o sebi koje se projekcijom na kolektivni plan realizira kao oekivano ''osvjeenje'' (kojega dakako nema i nikada ga nije ni bilo na planu bilo kog kolektiviteta). Osvjeenje cijelog naroda je nezabiljeeno u povijesti, ono je praktino nemogue. Naalost, ''turenje'' ponovo biva aktualno pa se tako govori o ''velikom prijateljstvu'' dva naroda (Turaka i Bonjaka) te ''neraskidivim vezama'' to su obine floskule bez ikakvog stvarnog utemeljenja. Bonjaci nisu ''potomci Turaka'' niti su bili idolopoklonici koje su Turska osvajanja ''prosvjetlila''. Oni su ve (bili) vjerovali u Jednog Boga o emu svjedoi (ve spomenuta) nevjerovatna slinost Bogumilskog i Islamskog obredoslovlja. Monoteizam starih Bonjana je bio na daleko veem stupnju nego to to zagovornici ''Turenja'' mogu i zamisliti. Jedan od najsvjeijih (i najalosnijih) primjera povijesnog nesnalaenja i iste takve nezrelosti (kod Bonjaka) bio je nedavni rat kada se (u poetku 1992.) maglovito ali snano oekivala ''bratska pomo'' (od strane Turske) pa se nerijetko propovijedalo kako Turksi avioni ''samo

to nisu stigli'' (Vie je nego oito da bi do te pomoi ve bili nestali da na narod nije pruio snaan i neoekivan otpor). Zbog toga treba naglasiti da ''nai'' nisu Turci ve su to Srbi i Hrvati te svi ostali koji ive na ovim prostirma u zajednikoj kui. Nijedan narod nije birao rat, njega izabire politika volja datog povijesno drutvenog trenutka, ona volja koja misli da ciljeve moe ostvariti silom. A ratovi u Bosnu i Hercegovinu su oduvijek dolazili izvana, nikada iznutra. Bosansko bie je oduvijek odolijevalo svim vanjskim olujama, stameno i ponosno poput starih Bosanskih didova a jedinstvo u razliitosti ne samo da je mogue, ono je i neizbjeno. I ono e opstajati uprkos svim iskuenjima koje svako doba nosi sa sobom.

POSLANIKOV DAR Na jednom Bogumilskom steku postoji neobian i zaudan motiv koji je za mnoge bio nepoznanica. Naime, rije je o obui na ljudskoj glavi, tanije sandalama i ta slika bila je zagonetka, jer se nije znalo radi li se o simbolinom prikazu ili stvarnom dogaaju. Upueniji znaju da je povod za sliku povijesni dogaaj koji se desio u dobu Posljednjeg Bojeg Poslanika, Muhammeda a.s. Kada se Poslanik pojavio u Arabiji, neki ovjek u Bosni je usnio san o Posljednjem Vijesniku Bojem i njegovoj obznani, misiji daleko od njihova rodnog kraja. Ispriao je san nekolicini prijatelja i zajedno odluie krenuti put Arabije da provjere vijest datu u snovienju. Putovali su mjesecima. Sudbina je htjela da pristignu u Arabiju upravo u toku jedne od bitaka koje je vodio Poslanik. Gledajui uskovitlanu prainu i sijevanje sablji oni odluie da se pridrue manjoj skupini, u kojoj je kako se kasnije vidjelo upravio bio i Poslanik. Nakon zavrene borbe (u kojoj su muslimani izvojevali pobjedu) Muhammed a.s. ljubazno i toplo primi Bonjane iz daleke zemlje pouivi ih osnovnim principima vjere. Na kraju im je darovao pletene sandale koje oni iz potovanja prema Posljednjem Poslaniku ne htjedoe obuti na noge ve ih stavie na svoje glave i tako se vratie u Bosnu.

To je ostalo u narodnom predanju, te je uklesano na Bogumilski steak to je jo jedna potvrda kontinuiteta Bojih Objavljenosti na ovim prostorima. I potvrda irine i plemenitosti Bosanskog srca.

ZMIJA I GOLUB

Mustafa je najvie volio Podgradsku damiju ali bi dumu namaz klanjao obino u Carevoj, u centru grada. Ali paina damija u Podgradskoj mahali bijae posebna u njegovim zadubljenjima kada bi znakovi postajali bistri i jasni u samozadovoljnosti koja uvijek daje plod. Tiina pored rijeke i lukovi zanatskih radnji pored puta, svjedoei jedinstvo duhovnog i materijalnog. Petkom, u Carevoj damiji katkada bi se dogaale neobinosti za koje obina pamet nije znala niti imala odgovore. Odmah po ulasku u damiju ejh ujo bi nestajao ali bi po izlasku ponovo bio sa prisutnima, ravnoduno oblaei cipele kao da se nita desilo nije. Ljudi bi podozrivo i mudro izbjegavali Mustafin pogled slutei nejasno da tu nisu ''ista posla''. Gdje bi boravio i zato, niko nije znao. ''Loe vidi jer si lo'' napisao je jedanput Mevlana, jasno nam predoavajui da su nai sudovi o drugima najee projekcije naih stanja. Zbog toga dobar ovjek opravdava dok zao u svemu vidi loe. Izvanjsko prosuivanje plod je nae iznutarnjosti. Tako su i Mustafu uju optuivali da se u damiji skriva i zavlai pod minber izlazei na kraju dume kako bi unio pometnju u demmat. Drugi su traili objanjenje od njega lino i nisu ga dobivali, trei su mudro utjeli vjerujui u keramet Bojeg ovjeka, putajui ga na miru. A on sam je sve vie davao povoda za ogovaranja i klevete koje nas uvijek iste zrcalei srane bljeskove i odsjaje. Zbunjene i neodlune dematlije odluile su proveriti cijelu stvar odredivi djeaka od dvanaestak godina da klanja pored Mustafe ne odvajajui se od njega. Proba je trebala pokazati kuda i kako nestaje i da li se skriva unutar damije a da drugi to ne vide. Veliki ejh je prozreo njihove namjere i samo zagrlio djeaka. ''Tebe su odredili da me prati, je li' de? rekao je gledajui ga blago dok su djeije oi iskrile od iznenaenosti i zaprepatenja. ''Haj' ti sinko, slobodno sa mnom! razbio je njegov strah proturivi ga sa svoje desne strane dok su se ljudi okupljali a imam ulazio u mihrab. Safovi su poredani i namaz je otpoeo. No, ovaj put nestali su i Mustafa i djeak, pojavivi se tek poslije namaza na izlaznim vratima. Na opte zaprepatenje djeak je oko vrata imao vijenac zrelih hurmi. Hurme se uzgajaju i daju plodove na Istoku, stotinama kilometara daleko i svi su zautjeli u velikom strahu. Kasnije je dijete otkrilo kako su obojica posjetili nepoznat kraj obrastao palmama, ali kako su tu doli i vratili se, nije znao da objasni. Bio je to jedan od najpoznatijih Kerameta Mustafinih (SLIKA MEZAR MUSTAFE UJE)

Priao mi je Zijo Rizvanbegovi (prenosei od svog djeda) da je ejh ujo neobino volio med, a Zijin djed je bio uveni pelar i proizvoa meda. Jedne veeri, Mustafa je doao kod Rizvanbegovia upravo kada je postavljane sofra za jelo i zatraio da kupi meda. Veera je bila pripremljena i veina je sjedila oko okrugle sinije (kolektivno objedovanje, vano za sve vrste veza unutar porodice jo uvijek je bilo uobiajena pojava meu muslimanima). Zijin amida Mehmed (koji je tada bio dijete) upravo se spremao sjesti za sofru kada je ejh pokucao na vrata. Poselamio je i rekao zato je doao. Zijadov djed je zatraio da malo saeka dok ukuani objeduju ali je on traio da mali Meho odmah poe s njim i ponese bakra do Begovine. ''Bie i sofra na vrijeme, ne brinite nita'' pogledao je prisutne znaajno i utke izaao. Hodi se nije tjelo izlaziti iz hatura, uvaen je alim i potovan ovjek ne samo u Stocu ve i ire, djed je djeaku samo klimnuo glavom i Meho je odmah uzeo bakra meda krenuvi sa Mustafom prema Begovini. U Begovini se Mustafa zahvalio djeaku i dao mu nov, zamotan sapun. ''Selam e dedi od mene'' rekao je, zatvorivi vrata za sobom. Dijete se vratilo a jelo se jo nije ni ohladilo kao da je prolo svega nekoliko sekundi vremena. Otac i djed zagalamie na djeaka prekoravajui ga zbog toga to je ostavio Mustafu samog, jer bilo je nemogue da je iao sve do Begovine i vratio se za nekoliko trenutaka. Djeak se meutim zaklinjao da je otpratio ejha sve do Begovine i pokazao sapun kao dokaz. Svi su stali u udu. Od Podgradske mahale do Begovine i nazad (ne zaboravimo da je Mustafa ve bio starac i sporo se kretao) treba najmanje pola sata vremena. Kako je odveo i vratio djeaka u trenu, ''zaustavivi'' vrijeme (tako da se jelo nije nimalo ohladilo) niko ne zna. O svojim djelovanjima bogougodnici rijetko govore i ne objanjavaju ih. ak tavie pokrivaju ih, u skladu sa Isaovom izrekom ''Ne bacajte biserje pred svinje''. Bio je ejh Nakibendijskog reda ali nije ostalo zapisano (niti predanjem preneseno) da je imao svoju tekiju ili muride. Ako je i imao uenike, bio je to neznatan broj ljudi koji su potovali zakon tajne, ne otkrivajui se pred neukim svijetom. Bilo je to prije vie od 100 godina a ta tek rei danas kada tekije imaju uglavnom folklornu ulogu i kada od njihova postojanja niko ne ostvaruje (u socijalnom smislu) nikakvu korist. Podsjeanja na davna vremena, to je ono to tekije danas uglavnom pruaju. Nekada su u blizini tekija postojali imareti, javne kuhinje gdje su se gladni mogli nahraniti a umorni prespavati, tada su one igrale pozitivnu drutvenu ulogu.

ak su i pravljene na toj razdaljini koja priblino odgovara estosatnom kretanju konja, znalo se koliko ivotinja prelazi kilometara u jednom sahatu. Mustafirske prostorije su imale stvarnu a ne formalnu ulogu (kao danas kada svaki ovjek koji kree na put unaprijed zna gdje e prespavati). No, komunikacijska i svaka druga uvezanost je kao fenomen prilino daleko od prosjenog muslimana, on ivi u prolosti. Danas je ''ljubljenje ruke'' sumnjivim ejhovima iji lanac duhovnog rodoslova nije autentino potvren osnovna odlika sufizma na ovim prostorima. Osnovna osobina tarikatskog ivota je arhaina svijest koja istinu pronalazi iskljuivo u tragovima nepovratne prolosti dok je autentini sufizam uvijek predstavljao ivot u svom vremenu. (SLIKA biva kua Mustafe uje koja se nakon rata restaurira). Prenosi se da je na ulazu u Mustafinu sobu, iznad vrata bila naslikana rozeta, golub i zmija. Zajedno, isprepleteni i neodvojivi u znakovitosti koja je utnjom govorila vie od svih rijei. Pitomost i opasnost, mir i utnja. Ruiasta boja je boja Nakibendijskog reda. Crvenilo jutra se mijea sa poznatom bjelinom dana, nastanak, novo roenje. Roenje duhovnog djeteta u dubinama vlastitosti. Imam Ali a.s. je rekao: ''Dodir ovog svijeta je poput zmije, izvana dodir njean a iznutra je otrov poguban''. Vanjtina, iji je dodir njean i od koje znalac bjei i skriva se, ba zato jer je unutarnjost poput otrova zmijskog, pogubna i opasna. Isus je rekao Apostolima: ''Evo, ja vas aljem kao ovce meu vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi uvajte se pak ljudi jer e vas predavati vijeima, i u svojim e vas sinagogama bievati'' (Marko 10). Rozeta iznad Mustafinih vrata po znaenju je dakle, identina rijeima Poslanika Isa a a.s., zmija i golub, oboje u neuhvatljivosti vlastitog znaenja. Ovdje se zmija spominje kao simbol mudrosti, i to one mudrosti poslanja, koja je tiha, pritajena i nenametljiva, a postojana i ''opasna'' po svojoj razarajuoj moi ruenja i razboliavanja. Golubovi su pak bezazleni u svojoj radoznalosti, zaneseni u svojoj nevinosti i poznato je da su simbol dobrih vijesti (u tu svrhu valja spomenuti simboliku golubova ''pismonoa''). Zmija i golub iznad Mustafinih vrata. Slijedio je Isusove rijei bivajui bezazlen u svojoj mudrosti, dostupan svakom a nedokuiv. Mudar u tihim zadubljenjima koja su se tek nasluivala. Slika uenjaka iznad mjesta ulaska u sveti prostor vlastitog srca. Mudrost mu daje

razne prednosti koje pred drugima pokriva bezazlenou ''izjednaavajui'' neznalicu i uenog jer niko ne zna ko je pred Bogom vei. ''Propao je ovjek koji ne poznaje vrijednost svoju'' rekao je Imam Ali ukazujui na neukaljanu primordijalnu bit u svakom ovjeku ije nepoznavanje je po tome propast. A najtee je znati sebe i zato predaja kae: ''Ko spozna sebe spoznao je svoga Gospodara''. Boji Poslanik je pak rekao: ''Nije od nas onaj ko ne potuje starije, ko nije milostiv prema mlaem i ko ne pozna prava uenih''. U svom iskazu Poslanik a.s. nije spomenuo ''muslimane'' ili ''vjernike'' ve je upravo rekao kako nije od nas...'' reducirajui tu pripadnost na krvnu ili duhovnu srodnost. Ovo ''nas'' dakle predstavlja Kuu istu, neovisno radi li se o (samo) fizikom ili duhovnom rodoslovu, premda je u ovoj predaji (u kontekstu pomenutog hadisa) duhovna pripadnost Ehli Bejtu primarna. Poznato je da je za Salmana, Persijanca (koji nije bio u krvnom srodstvu sa Muhammedom) Poslanik rekao: ''Salman je od nas, Ehli Bejta''. Prema tome, kada Poslanik kae kako ''nije od nas'' (onaj ko ne potuje starijeg, ko nije milostiv prema mlaem i ko ne poznaje prava uenih) on smjera rei kako takav nije od Kue iste, da nije upuen u tajne Imameta i Vilajeta. Sva tri navoda u pomenutom hadisu imaju svoj zahir (vanjsko) i batin (iznutarnje). Tako starost postoji po godinama ali i po znanju, gdje je ova druga mnogo znaajnija. Ovo raspoznavanje i potovanje starosti na oba nivoa (shodno mjestu i vremenu) predstavlja prvi stepen pripadnosti Kui istoj. Drugi stupanj je samilost prema mlaem koja je takoer dvovrsna, vanjska (koja se odnosi na fiziku mladost) i unutarnja (to predstavlja samilost prema ''mlaem'' po znanju). Unutarnja dimenzija, dakle predstavlja odnos izmeu uitelja i uenika kada ejh milostivo usmjerava panju na murida nakon to je ovaj poeo razlikovati stupnjevitost znanja. Posljednji i najvei stepen duhovne pripadnosti Kui istoj jeste poznavanje ''prava uenih''. Ovaj obzir se moe promatrati u uem i irem smislu. U uem smislu ''ueni'' jesu Sveti Imami i to je potvreno od strane Imama Reze koji je za ajet (''Pitajte Uene...'') rekao da su to Sveti Imami. Poznavanje prava uenih jeste dakle poznavanje Imama jer je u predaji reeno: ''Ko spozna svog Imama, spoznao je Allaha''. Onaj ko ne poznaje ''prava Kue'' nije dio Poslanikove rodbine (ili kako to Poslanik kae u ve citiranom hadisu ''Nije od nas...''). Ku'ran kae: ''Daj blinjemu njegovo pravo i siromahu i putniku namjerniku...'' ''Blinji'' je Imam Ali (i svi Imami poslije njega) i oni su Dvanaestorica uenih. Ne poznavati njihovo pravo znai otpadanje od Poslanikove (duhovne) rodbine. U irem smislu ''ueni'' jesu

veliki uenjaci Muhammedove a.s. zajednice jer je on za njih rekao: ''Uenjaci su nasljednici Vjerovjesnika''. I jo: ''Uenjaci moje zajednice su ravni Poslanicima Benu Israila''. Oba iskaza pokazuju kako je velik poloaj uenjaka (u odnosu na obini svijet) te je svako onaj ko poznaje ''Pravo Kue'' duan poznavati i prava uenih ljudi jer dominacija u znanju je glavna prednost koju ovjek ima nad ovjekom. Traitelj znanja mora biti svjestan te podreenosti, on mora poznavati hijerarhijsku bit prenoenja znanja, redosljed koji je danas tako esto nepoznat, ak i unutar sufijskih zajednica. Ku'ranski ajet kae kako Bog uzdie ljude jedne iznad drugih, tj. ''ini da jedni druge sluite''. Prepoznavanje ovog sluenja uenom ovjeku je prepoznavanje njegova prava kao onog dominantnog u hijerarhiji znanja. Kako se ovo sluenje (jednih drugima) odvija preko Boanskog Imeprativa (jer ljudi nikada ne mogu biti istog moralnog ili duhovnog nivoa) ono se deava znali mi to ili ne, htjeli ili ne. Zato su tako esti nesporazumi unutar nekih duhovnih zajednica gdje hijerahijska priroda znanja nije prepoznata, pa dolazi do nelagode, zavisti i usiljenosti usljed neuvaavanja razliitosti koje se nuno manifestuju. Rozeta iznad vrata Mustafinih. Zmija kao simbol otrovne iznutarnjosti svijeta ovoga ali i kao znamen strpljive mudrosti, te golub kao znak bezazlenosti. Bezazlena mudrost je odlikovala (oduvijek) misionare svih religija. U tom smislu, valja se podsjetiti kako se golubovi (kao simbol mira) putaju na raznim meunarodnim sveanostima a jedno od znaenja rijei ''Islam'' je mir (s l m). Mustafa ujo je uio pred slavnim ejhovima svoga vremena i svakako je imao dozvolu za irad (duhovno upuivanje). Ali nije preneseno da je ikada javno poduavao. Jednom prilikom je pretvorio vino u himber. Neuki i dokoni ljudi su ga zadirkivali i ponekad nudili vinom jer nije bolji od njih a zato bi i bio, pa neka i on popije koju, bar ponekad. Prihvatio je poziv i popio pola ae vina. No kada je otiao, svi su vidjeli da je preostala polovina bila sok. Vie ljudi je bilo svjedokom ovog dogaaja. (SLIKA damija Podgradom, strelica pokazuje kafanu ''pod Brijestom'' gdje se desila neobina pretvorba). Bog d.. je rekao: ''Moj robe, Ja sam Bog i na Moje Budi biva. Budi mi pokoran pa e i na tvoje budi, isto bivati''. Ova predaja ukazuje na sutinu Mustafinog pretvaranja vina u sok, jer se vjerovatno radilo o visokom stepenu Bogougodnitva (ebdal) kada su duhovne moi pored ostalog na rangu transformacije materije u energiju i obrnuto.

No, svakako da postoje i oni koji se lano predstavljaju i koji nemaju nikakve (sutinske) moi. U tom smislu je Muhammed a.s. ukazao kako je djelo jedina razlika izmeu ejtanske i Boanske ekstaze rekavi da Sotona moe (ak) prikazati dijelove Boanskog Prijestolja. U Jevanelju po Mateju Isus kae: ''uvajte se lanih proroka. Oni dolaze k vama u ovijem ruhu, a iznutra su vuci grabeljivci. Po njihovim ete ih plodovima prepoznati. Bere li se groe s trnja ili smokva s drae? Tako svako dobro stablo plodove dobre raa, a nevaljalo stablo plodove zla raa... Dakle, po njihovim ete ih plodovima prepoznati''. (MATEJ 7) Ovaj Isusov iskaz je identian (u osnovi) naprijed citiranom ukazu Muhammedovom da je djelo jedina razlika prepoznavanja ljudskih stanja. Nae misli su plod stanja due a djela su plodovi misli. Treba rei kako je Poslanik rekao kako ''Sudnji Dan nee nastupiti dok se ne pojave lani Boji Poslanici, njih oko 30''. Ovaj hadis tako snano pojanjava (ovo) stanje tamnog doba (koje e bivati sve gorim) i u kojem, usljed duhovne gladi i nemoi spiritualnog prepoznavanja kvaziduhovnost naprosto cvjeta i nalazi plodno tlo u duama. Isus u svom iskazu jasno definira dvolinu prirodu ''lanog prorotva'' gdje ''vuk'' (lovac na ljudsku duu) ima odoru ''ovijeg ruha'' (dakle, lane askeze i prividnog odricanja). Ovakvim ''uiteljima'' je svijet danas preplavljen i bivat e ih sve vie i vie (gdje e pojedini ak tvrditi da su Boji Poslanici iako je potvreno da je Muhammed posljednji Poslanik Boji). Plod se poznaje po stablu i ''po njihovim ete ih plodovima prepoznati'' kae Isus jer (svaije) djelo nepogreivo ukazuje na ljudsku unutarnjost poto su naa djela plodovi stanja due. Ukazujui na nepogrijeivu prirodu te veze, Poslanik je jedanput rekao: ''Nema vjere bez djela, niti djela bez vjere''. Vjera bez dijela je puka predstava za javnost, a djelo bez vjere plod neutemeljenosti, neznanje o Bogu i sebi, te prema tome i o ljudima. Svakako da u pomenutoj Isusovoj izreci moemo prepoznati bar dijelove onoga to bi smo mogli nazvati ''folklornim sufizmom'' jer odjea dananjih kvaziduzhovnjaka nosi sva obiljeja prolih vremena ali ne i njihovu mudrost, i prosto je nevjerovatno do koje mjere arhajska svijest dominira u Islamskom svijetu. ejh ujo bijae melamija i tom pravcu odan do kraja. Skrivati vjeru a pokazivati nevjerovanje, dakle upravo suprotno svakom licemjerju, tako snano naglaenom opasnou u Isusovoj izreci (''dolaze u ovijem ruhu a iznutra su vuci grabeljivci''). Mnogi

kvaziduhovnjaci (dananjeg vremena) grabe i love due nezrelih i neupuenih pribliavajui se nevino a motrei pohlepno i zlurudo. Sljedbenik biva obian plijen a ''sveti biznis'' to svjedoi u svojoj punoi. Formalno oitovanje iznutarnjih zbilja vjere (bez istinskog sadraja) jeste ''pozorina ezoterija'', predstava iji su ciljevi i stremljenja posve zemaljski. Ipak, tekije jo uvijek slue ouvanju tradicije i pouavanju ljudi te u tom smislu sadre pozitivne psihosocijalne aspekte. Mnotvo izgubljenih ljudi (i ovdje, u Bosni) hrli samozvanim ejhovima i uiteljima i mnogi od njih svoje mentalne i umne bolesti nastoje razrijeiti na spiritualnom nivou, to je dakako nemogue. Razne konfuzne i dezintegracione strasti due se i doista lijee sufijskim metodama, no to je neto posve drugo od realnih mentalnih oboljenja ije su manifestacije ponekad tako sline kavazispiritualnosti te se zbog toga ove razliite pojave mijeaju i zamjenjuju. Poznato je da je ejhu Mustafi uji jedanput postavljeno pitanje o ''najgorem vremenu'' u Stocu. ''Kada tvoj unuk bude glavni u gradu'' odgovorio je ovjeku koji je pitao. Desilo se da je unuk pomenutog ovjeka postao ''glavni'' u Strocu 1945. godine, dakle na samom poetku socijalizma. I zaista, nije postojalo gore drutveno ureenje po pitanju odnosa spram duhovnosti i vjere. Za samo prvih nekoliko godina nakon II Svjetskog Rata u Stocu je potpuno uniteno nekoliko harema, mejtef je prestao s radom a malobrojni posjetioci damija ulazili bi u njih sa strahom i nevjericom. Stariji ljudi su utjeli i udili se, jer vojske su i prije dolazile i odlazile a vjera ostajala, crkve i damije nisu dirane. I svako ih je mogao posjeivati potpuno slobodno. Svojevrsni urbicid je praen ''nestancima'' ljudi iz gotovo svih uglednih Bonjakih porodica u gradu. Likvidacije su bile planski osmiljene i nita se nije deavalo sluajno. ak ni danas mnogi Stoani ne znaju da je odmah po dolasku partizanske vlasti na Poplatu strijeljano vie civila Bonjake nacionalnosti i to posve nedunih ljudi (govori se da je taan broj strijeljanih 28 osoba, ali, zasad je to nemogue provjeriti. No, kosti su jo uvijek na brdskom proplanku tako da nije iskljueno da puna istina jedanput ugleda svjetlo dana). Jedna starija ena (Emina abi) je strijeljana samo zato jer je napravila baklavu povodom roendana Ante Pavelia i to na zahtjev vojnika koji su to naredili i uslugu platili. ''Saradnik okupatora'', to je sve to je partizanska vlast znala rei. I bilo je dovoljno jer niko nije smio znati vie i pitati dalje. Ako jest, i sam bi se uskoro naao na spisku za likvidaciju, ili bar na popisu sumnjivaca i ''elemenata''. Nadajmo se da e u budunosti tema biti detaljno istraena i dobiti znaaj koji zasluuje.

Ni u Mustafinom dobu u Stocu nije postojala tekija. Da njeno vrijeme (ve tada) u socijalnom smislu nije predstavljalo folklornu prolost on bi je zasigurno sagradio ili bar djelovao u tom pravcu (uje su bile bogata porodica a svaka zatvorena prostorija moe biti tekija, no, on je nije ostavio iza sebe). Naprotiv, ak ni u harem nije htio sa ostalim muslimanima, izdvojen u ivotu htio je takav ostati i nakon smrti. ''Sahranite me tamo gdje ljudska noga ne prolazi'' rekao je pred preseljenje u bolji svijet i ko zna ta je htio, koja i kakva je poruka tim rijeima odaslana nama kasnijim?! Moda je elio rei da je svako od nas u biti i zauvijek sam. Sami se raamo, sami ivimo, sami umiremo. U Bojem znanju smo sami i sami emo stati pred Njega. U ovom ivotu, onoliko koliko nas drugi prate, to je zbog njih a ne zbog nas. Malo ko voli nekoga zbog njega samog, obino volimo zbog sebe i obino se stidimo to priznati sebi. Ili je htio poruiti kako je spas u samoi, dobro i ovoga i onoga svijeta, u izdvojenosti koja je moda pokatkad gorka ali uvijek plodotvorna. Ne znamo, nikada neemo saznati. Mustafu nisu posluali i odnijeli su tijelo u harem i sahranili ga. Nakon tri noi (tokom kojih je neko stalno sanjao da su pogrijeili) nekoliko uglednih Stoana je dolo nou, sa upaljenim fenjerom, otkopali mezar i nali ga praznog. Nestao je. (SLIKA Reis ul ulema Sulejman ef. arac koji je uio pred Mustafinim bratom hivz Ku'rana). Ku'ran na jednom mjestu kae kako ovjek ne zna ''u kojoj e zemlji sahranjen biti''. Kao i svaki drugi, i ovaj ajet ima svoj vanjski (zahir) i unutarnji (batin) smisao a iznutarnjost obuhvata razna ezoterijska znaenja. Izvanjski gledano, ljudi putuju i kreu se i smrt ih esto zatie van radnog kraja te budu i sahranjeni tamo gdje nisu eljeli i gdje se nisu nadali. Meutim, iznutarnje, radi se o zemlji ''meustanja'' gdje se sahranjuje ovjekovo suptilno tijelo, onoj zemlji kojoj po prirodi svojih djela nepovratno pripada i koja ga privlai poput magneta. Na taj nain, due se u meustanju (berzahu) grupiu i okupljaju shodno svojim sklonostima i djelovanjima na ovom svijetu. Nije sluajno da se narodna izreka za pokojnika usredsreuje na lakou zemlje (''Laka mu zemlja bila'') jer tekoa i lakoa te ''zemlje'' jeste sama priroda naih dijela. Rastakanje fizikog tijela takoer nosi mogunost uivanja i zadovoljstva due. Pria se da je ejhu uji jedanput doao ovjek ija se ena naglo razboljela. ejh je dao zapis kao lijek i pri tom kazao kako je pomenuta osoba ''stala nogom'' na ''ejtansku sofru''.

''Stala je lijevom nogom. Da je desnom, poludjela bi'' dodao je Mustafa naglaavajui razliku jer ovakve ''nagaze'' spadaju u znanost o fiziologiji suptilnog tijela, znanje koje je jo u njegovo vrijeme (a danas pogotovo) bilo rijetkost. U ovom vremenu ''pravljenje zapisa'' se nerijetko pretvara u unosan biznis i s tim u vezi treba rei da je kriterij za razlikovanje kvaliteta iscjelitelja vrlo jednostavan. Naime, uzima li novac od ljudi ili ne uzima! Ukoliko neko naplauje usluge kako je mogue da radi u Ime Boga? A ukoliko radi u Njegovo Ime zasigurno nee naplaivati svoje usluge. Ovo je osnovni kriterij za koji postoje brojne povijesne potvrde kada iscjeljitelj naglaava da nikom ne smije naplatiti. Takvi obino prenesu svoje moi nekom drugom, kako znanje ne bi umrlo s njima (u Indiji su poznati takvi sluajevi porodinog znanja koje se prenosi sa koljena na koljeno). Imam Ali je rekao kako su ''ini istina i zapis je istina''. Ovo je potrebno naglasiti jer danas postoje mnogi nadriljekari koji tvrde da je zapisivanje Ku'ranskih ajeta u svrhe lijeenja ''novotarija'' te da iskljuivo uenje Svetog teksta nad bolesnom osobom daje dobre rezultate. Iz pomenute predaje vidimo da to nije tako. Naravno, vano je da onaj ko lijei ima istinske duhovne sposobnosti jer danas u Bosni pseudoduhovnost naprosto cvjeta i to u raznim oblicima, a zna se da e bolestan ovjek povjerovati svemu jer ne vidi izlaz. Veliki ljudi ne trae priznanje za svoja djela, ponajmanje u materijalnom smislu. Naprotiv, vrlo esto se (poput Mustafe uje) maskiraju pred javnou predstavljajui se posve suprotinim osobama. Melamizam kao ivotna filozofija je naroito aktualan u ovom, posljednjem vremenu u kojem ivimo, u zadnjoj treini posljednje treine univerzumskog sna. ejh Mustafa ujo je kao to smo ve rekli, bio melamija. Kau da bi sjeo u kafanu i dogovorio se s konobarom da mu donese vodu u maloj aici dok bi on glasno zatraio ''lozu'', pa je ispadalo da pije alkohol dok je on pio vodu. Upirali bi na njega prstom dok bi se on smijao u sebi saaljevajui ih. Jer, najtee se odvojiti od licemjera, dvolinjaka koji se po rijeima Imama Alija ''primiu poput primicanja bolesti''. Ta odijeljenost je naroito aktualna danas, u eljeznom dobu, kada duhovna prostitucija uzima sve vie maha, a nemar istovremeno biva sve vie ukorijenjen u umovima ljudi. Nezadovoljstvo je glavna odlika ''modernog'' ovjeka i ono e bivati sve vee i vee, jer tok kojem se taj ovjek preputa biva sve dalji od izvora (tako da bi bilo primjernije govoriti o bujicama u dui). Odsustvo spiritualne virilnosti, duhovna zaputenost i moralna krhkost uzeli su svoj danak tzv. ''civiliziranom'' ovjeku koji stalnim (samo) tehonolokim napretkom biva sve gori''. U tom smislu je Mustafin primjer vie nego pouan.

VELIKI PRASAK ''Mi emo im pruati dokaze Nae u prostranstvima svemirskim a i u njima samima sve dok im ne bude sasvim jasno da je on istina'' kae Ku'ran ukazujui na imperativ neprestalnog promatranja i istraivanja, kako izvanjskih tako i iznutarnjih znakova kao dokaza Bojih koje On prua ovjeku, Njegovom namjesniku na zemlji. Ajet jasno afirmira istraivaki duh Islama, njegovu vitalnu dimenziju irenja na sve (pa tako i naune) aspekte ivota koje taj duh proima. No, stanje (dobrog dijela) dananjih muslimana je svojevrsna beduinska svijest koja tvrdokorno uva zapeaenu prolost sprijeavajui prodiranje do Vrela same Objave koja se uvijek iznova otkriva u svakom vremenu. Muslimani zaostaju vijekovima i izgubljeno vrijeme je teko nadoknaditi. S druge strane, Ku'ran nije ''nauna'' knjiga koja bi objanjavala detalje osnovnih ivotnih postulata, ona prije smjera na metafizike obzire cjeline ivota te antropoloko etiki sustav pripremljen za prihvatanje ovjekove uloge u Kosmosu i traganja za tajnom namjesnitva na zemlji. Vezano za materijalistiki shvaene znanosti Sveta Knjiga nalae stjecanje znanja shodno odreenom vremenu i prostoru ne uputajui se u detalje koji bi samo ograniavali beskrajna obzorja ljudskog duha te sputavale kreativnu misao. ''Traite znanje makar i u Kini'' rekao je Boji Poslanik ukazujui na samjerljivost duha i prostora koja djeluje poticajno ma kakva fizika udaljenost se suprostavljala nakani izvorne prirode ovjekove (u Poslanikovo vrijeme Kina je bila pojam udaljenosti ali hadis smjera i na drevnu mudrost Istoka). Ku'ran potvruje i afirmira osnovne naune istine a ovdje emo se osvrnuti na posljednja nauna saznanja iz oblasti fizike, gdje je dolo do velikih i senzacionalnih otkria. Jedinstveno gledite dananjih naunika vezano za porijeklo svemira jeste da je on nastao velikim praskom , i Ku'ran potvruje tu injenicu; - ''Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i

zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi razdvojili, zar ne znaju da smo Mi od vode sve ivo stvorili? Pa zato nee da vjeruju?'' (sura 21, ajet 30). Ovo je taan opis velikog praska a upitni oblik ajeta (''Zar ne znaju...'') upravo potie snagu istraivakog duha ukazujui istovremeno na nepromjenjivost te (naune) injenice. Uz to, spomenuta je i priroda stvaranja ''svega ivoga iz vode'' to je takoer (ve odavno) nauno dokazano. Dakle, dvije temeljne naune injenice nalaze se u jednom ajetu. Govorei o najnovijim otkriima na tom planu, vodei fiziar dananjice STEPHEN W. HAWKING pie o otkriima vezano za poetak svemira (koje je on formulirao zajedno sa svojim prijateljem ROGEROM PENROSEOM) kazujui vezano za teoreme o poetku svemira: ''Oni su pokazali da injenica o zakriveljnosti prostorvremena u sebe podrazumijeva i postojanje singulariteta, mjesta gdje prostorvrijeme ima neki poetak ili kraj. Trebao bi imati poetak u Velikom prasku, prije otprilike petnaest milijardi godina, a kraj bi doao za neku zvijezdu onda kad bi nastupio kolaps, a isti bi kraj zadesio i sve to upadne u tu crnu jamu, preostalu nakon uruavanja zvijezde''. Hawking dalje dodaje kako je EINSTEINOVA opa teorija relativnosti dovela do krize u fizici te da mora biti dopunjena kvantnom mehanikom. ''Mjesto'' gdje prostorvrijeme imaju neki poetak, ili Veliki prasak predstavlja ''jednu cjelinu'' (nebesa i zemlje) spomenutu u Ku'ranu a to smo ve vidjeli. Na metafizikoj razini to ''mjesto'' jeste mjesto Poslanike Poruke, odnosno Ehli Bejt (Muhammed, Fatima i 12 Imama). Jer, ono prvostvoreno, odnosno prvoodsjevnuto jeste Muhammedanska svjetlost to predstavlja metafiziki poetak svijeta kojemu na fizikoj razini sukladira Veliki prasak. Zakriveljnost prostorvremena jeste upravo ve spomenuto komadanje nebesa i zemlje (spomenuto u Ku'ranu) odmah nakon Velikog praska. (SLIKA STR. 151 irenje galaktikih krakova) (SLIKA MEVLEVIJSKI zikr koji simbolizira svemirsku vrtnju ''u malom''). Prema Hawkingovoj koncepciji vrijeme je stvoreno to predstavlja preklapanje sa Ku'ranskim uenjem iako ''stvaranje vremena'' ni izbliza nije (jo uvijek) ozbiljnije razmatrano meu Islamskim misliocima jo od srednjeg vijeka. Gotovo do dananjeg dana Islamska misao promatra vrijeme kao vjenu kategoriju u svjetlu Aristotelove misli, odnosno Grke filozofije. Greka je bila ozbiljna i na odreen nain zapeatila izvornost Islamske misli. Hawking pie: ''... U modelu vrueg Velikog praska, nije bilo dovoljno vremena u ranom svemiru za toplinu da bi tekla iz jednog podruja u drugi. To znai da bi poetno stanje

svemira moralo imati posvuda tano istu temperaturu, kako to i zahtjeva opaena injenica da mikrovalno pozadinsko zraenje ima istu temperaturu u kojem god smjeru gledali. Poetna brzina irenja trebala bi takoer biti odabrana vrlo precizno tako da brzina ekspanzije jo uvijek bude tako blizu kritinoj vrijednosti potrebnoj da bi se izbjegao kolaps. To znai da je poetno stanje svemira moralo biti doista izabrano vrlo precizno, ako je model vrueg Velikog praska ispravan sve tamo unatrag do poetka vremena. Bilo bi vrlo teko objasniti zato bi svemir bio zapoeo na ba takav nain, osim kao djelo Boga koji je namjeravao stvoriti bia poput nas...'' Prema Ku'ranskoj koncepciji ''kod Boga sve ima mjeru'' i ovaj stavak objanjava cijelu Hawkingovu dilemu u kojoj nauno pitanje ''kako'' prelazi u metafiziko ''zato''!? U svjetlu HAWKINGOVE zamisli javlja se teorija superstruna, a ''ono to se nama priinja kao estica u stvari je neka vibracija na nekoj struni. Ove teorije superstruna ini se da se na niskoenergetskoj granici svode na supergravitaciju, ali eksperimentalno nije dokazano''. Reeno jezikom metafizike u Bitku postoji jedino Bog dok je stvoreni svijet nepostojei (iako je u bivanju realan u relativnom smislu). Metafizika analogija superstrunama iskazana je ajetom koji kae: ''Mi vam dajemo san va po noi i po danu...'' ''San po danu'' (u ovom kontekstu) nipoto ne podrazumijeva ''dnevno spavanje'' ve realitet ovosvjetskog ivota a u skladu sa poznatom Poslanikovom izrekom ''Ljudi spavaju a kada umru probude se''. Ovaj uveni hadis je meditiran vijekovima od strane sufija koji su svi odreda smatrali svijet vrstom iluzije. SLIKA (prividna sila izmeu materijalnih estica) SLIKA (Ja anti ja) 89 strana Pogledajmo kako Hawking (na planu fizike) potvruje Poslanikov hadis o ovosvjetkom ivotu kao vrsti sna. On kae: ''Ako je svemir stvarno u takvom jednom kvantnom stanju, u prikazu povijesti svemira u imaginarnom vremenu ne bi bilo singularnosti... To moe ukazivati na to da je takozvano imaginarno vrijeme zapravo stvarno vrijeme, a da je ono to nazivamo stvarnim vremenom tek izmiljotina nae mate. U stvarnom vremenu, svemir ima poetak i kraj u singularnostima koje tvore neku granicu prostorvremena i na kojima se prekidaju prirodnoznanstveni zakoni. No, u imaginarnom vremenu, ne postoje ni singularnosti ni granice.

Stoga je moda ono to nazivamo imaginarnim vremenom zapravo osnovnije, temeljnije, a ono to nazivamo stvarnim tek je samo jedna pomona ideja koju smo smislili da bismo sami sebi pomogli pri opisu neega emu je, po naem miljenju, svemir nalik''. Ovo predstavlja potvrdu (fizike kao nauke) onoga to mistici svih vjera tvrde stoljeima; - da nije onaj svijet privid, ve ovaj te da realni ivot nije ovdje ve tamo. O tome kako je stvarno vrijeme ''tek izmiljotina nae mate'' Ku'ran vrlo jasno govori; - ''A kada ih (na Sudnjem Danu) upitamo: ''Koliko ste ostali na zemlji?'' rei e dan ili dio dana''. Poto e stvaranjem novog neba i nove zemlje (Sudnji Dan) duh postati primaran nad materijom cijeli ovosvjetski ivot e (vremenski) izgledati tek kao jedan dan ili dio dana, jer e svijet mate (ovaj svijet) biti nepovratno uruen. Ovisno o mistinoj tradiciji realitet ovoga svijeta (kao vrste sna) se razliito definira. Tako muslimanske sufije priinu ovosvjetskog nazivaju hidab (koprena koja zaklanja od Boga) dok hindusi, recimo upotrebljavaju izraz maja (podruje iluzorne energije). Krani i budisti govore o ''dolini suza'' odnosno nestvarnom svijetu koji je sam po sebi patnja. Tu ''skuenost'', zarobljenost u tamnici svijeta osjea svako ljudsko bie i eli da pobjegne iz nje. U tom smislu je Poslanik rekao: ''Puteva do Boga ima koliko i dahova ljudskih''. Motreno iz perspektive Realnsoti Bitka Ku'ran jasno govori o imaginarnom karakteru stvorenog svijeta kad kae da bi ljudi nakon to bi im se otvorila nebeska kapija (''i oni se uz nju uspeli'') rekli: ''Samo nam se priinjava, mi smo ljudi opinjeni'' (ajet 15, sura ''Had''). U tom svjetlu Stiven Hawking dalje kae: ''Trebali bismo napustiti stanovite da postoji neki jedini svemir to ga promatramo. Umjesto toga, trebali bismo prihvatiti sliku u kojoj postoji zbir svih moguih svemira s nekom vjerovatnom raspodjelom. To moe objasniti zato je svemir startao u Velikom prasku u gotovo savrenoj toplinskoj ravnotei, budui da bi toplinska ravnotea bila u skladu s najveim brojem mikroskopskih konfiguracija pa stoga i najvie vjerovatna''. Hawkingov ''zbir svih moguih svemira'' na metafizikoj razini Objava motri kao ''sedam nebesa'' gdje je broj 78 vie simbilika naznaka ''druge realnosti'' koja slijedi iza svake novootkrivene. Na jednom mjestu u Ku'ranu se spominje ''sedam nebesa i isto toliko zemalja''. Upitan jedanput o ovom ajetu Poslanikov prijatelj Ibn Abas je potvrdio postojanje sedam zemalja te dodao: ''I na svakoj od tih zemalja se nalazi po jedan Ibn Abas slian ovome kojega gledate''. Ovaj iskaz na frapantan nain potvruje multidimenzionalnost ljudskog bia koja se razliito (ali sa potpuno istim identitetom ovjekovim) manifestira u razliitim realnostima stvorenog.

Broj 7 je 24 puta spomenut u Ku'ranu a poznato je da Islamsko svjedoanstvo vjere ima 24 slova (harfa) to predstavlja ukupnost Kristovih Apostola (12) i Muhammedovih Imama (12), jer 12+12=24. Njihovo jedinstvo (uenja) bit e realizirano kroz religiju ljubavi u zlatnom dobu ovjeanstva i tada e svih 7 nebesa (u izvanjskom smislu) biti dosegnuto, odnosno realizirano u duhu (u iznutarnjem smislu). U tom dobu (Imama Mehdija a.s.) bit e dosegnuto svih 7 zemalja u svemiru i ovjek e (fiziki) doprijeti do njih ba kao to e (iznutra) u sebi izgraditi (osvojiti) svih sedam nebesa. Ukoliko ovjek ne dosegne i do ''posljednjeg atoma'' kosmosa, stvaranje bi bilo nesvrsishodno. U suri 23, ajet 17 kae: ''Mi smo sedam nebesa iznad vas stvorili i mi bdijemo nad onim to smo stvorili''. Rije ''nebesa'' neki (u ovom ajetu) prevode kao ''puteva'' te bi tih 7 puteva bilo sukladno sa iznutarnjom dimenzijom ''7 nebesa'', odnosno predstavljalo bi sedam stepeni (mekam) due na njenom putu ka vlastitom savrenstvu. Tih 7 me'kam a jesu: ''dua sklona zlu'', ''dua koja sebe kori'', ''dua nadahnuta'', ''dua zadovoljna'', ''dua potpuna'', ''dua smirena'' i ''dua savrena''. Kako je broj 7, vidjeli smo 24 puta spomenut u Ku'ranu (to sukladira sa 24 harfa Islamskog svjedoanstva odnosno skupnosti Kristovih Apostola i Muhammedovih Imama) to znai da e svih 7 stepeni putovanja due (ka vlastitom savrenstvu) biti u cjelini mogua tek u zlatnom dobu, odnosno dobu Imama Mehdija. Ajet u suri 23 je vidjeli smo, rednog broja 17 to sukladira sa brojem godina vlasti Imama Mehdija a.s. (kao to je poznato vladat e 17 godina). Vie puta smo naglasili da se radi o kosmikoj a ne izvanjskoj, ''politikoj'' vlasti. U suri 37, ajet 6 kae: ''Mi smo nebo najblie vama zvijezdama okitili''. Ovo znai da je itav vidljivi kosmos samo jedan (mali) dio od ukupno ''7 nebesa'' odnosno 7 razina stvarnosti (koje mogu biti dostupne ovjeku, prije ili kasnije). Fiziki svemir (dakle onaj ''okien zvijezdama'' to ukljuuje milione galaksija) je u tom smislu obina ''praka'' u ukupnom oitovanju Realnosti, odnosno tek prva razina stvarnosti dostupna ovjeku. U duhovnom smislu ovo prvo (dakle fiziko) nebo sukladira prvom mekam u due na duhovnom putu (''dua sklona zlu'') to je potpuno logino jer se svi naredni stupnjevi bave ezoterijskim dimenzijama kosmosa unutar ovjeka. U tom smislu je Ali a.s. rekao: ''Ti misli da si neznatno tjelace ali u tebi je sadran veliki svijet''. Psihofiziologija suptilnog tijela je ''mjesto'' ovjekovog prosezanja u ''druga nebesa'' koja su dalja od fizikog (''okienog zvijezdama''). Valja napomenuti da je veliki sufijski uitelj Ibn Arebi boravio na mjesecu (putujui tamo iskljuivo duevnim snagama u odnosu na koje snage su svi fiziki pokuaji tzv. ''modernog doba'' na putu ka mjesecu beskrajno neznatni).

Meuproimanje i povezanost razliitih svemira Hawking ilustruje na primjeru crnih rupa. ''Doao sam do znaajnog rezultata, naime da crna rupa uope nije posve crna. Naelo neodreenosti doputa esticama i zraenju istjecati iz crne jame nekim stalnim tempom... Crna jama je podruje iz kojeg je nemogue pobjei putuje li se sporije od brzine svjetlosti. Ali Feynmanov zbor po prikazima izrie da estice mogu izabrati bilo koji put kroz prostorvrijeme...'' Poznato je da je asni Poslanik a.s. rekao: ''Vi ste u najmranijem svijetu'' aludirajui na prvo nebo ili ''nebo najblie vama'' koje je ukraeno zvijezdama. Iz tog proistie da je sva vidljiva stvarnost ustvari najmraniji svijet. Muhammed a.s. stoga u iskazu nije ukljuio sebe (i jo neke ljude) u najmraniji svijet jer bi tada rekao ''Mi smo...'' a ne ''Vi ste u najmranijem svijetu''. Oito je da potpuno oiene osobe (masum) kao i Boji Poslanici ne spadaju (po svojoj svjetlosnoj prirodi) u ovaj, najmraniji svijet premda u njemu ive kao i ostali ljudi (ali samo) na elementarnom nivou. Ku'ran potvruje (danas opteprihvaenu) naunu injenicu da se svemir iri ''I nebo smo pojaanim sazidali, uistinu Mi ga irimo'' (Besim Korkut je rije ''irimo'' preveo kao ''Mi jo mnogo moemo'' to je netano). Godine 1929. EDWIN HUBBLE je otkrio irenje svemira, 1400 godina nakon to je to objavljeno Ku'ranom. (SLIKA svemir se iri u imaginarnom vremenu poput povrine Zemlje od Sjevernog pola do ekvatora, te stoga u stvarnom vremenu sve brom inflacijskom stopom, str. 176). Hawking pie: ''Uzmete li sadanje gibanje galaktika i krenete njime unatrag u vremenu, vidjeli biste da su one u nekom trenutku, otprilike 10 do 20 milijardi godina bile sve zbijene jedna na drugoj'' to predstavlja ve spomenutu pojaanost neba (iz Ku'ranskog ajeta). Posljednja istraivanja govore da se Veliki prasak desio prije otprilike 14 milijardi godina a znamo da je Bezgrijenika upravo 14 (Muhammed, Fatima i 12 Imama) ime se simboliki ukazuje na (metafiziki gledano) ono prvostvoreno, odnosno prvoodsjevnuto a to je Muhammedanska svjetlost, svjetlo Nebeskog Ahmeda, najvoljenijeg Bojeg stvorenja (''Prvo to je Bog stvorio bijae moja svjetlost'' kae Poslanik dopunjujui taj iskaz drugim koje Muhammedansko svjetlo pozicionira prije stvaranja vremena i fizikog svemira; - ''Bijah Poslanik jo dok je Adem bio izmeu vode i zemlje'').

Hawking pie: ''Sada znamo da je ispravan postupak razmotriti sluaj konanog podruja ispunjenog zvijezdama, a zatim mu dodavati vie zvijezda, rasporeenih otprilike ravnomjerno izvan tog podruja''. Svemir se kao to je spomenuto iri a to se tie pomenutog dodavanja (zvijezda) Ku'ran kae kako Bog onom to stvara ''dodaje ta hoe'' ime je jo jedanput, sa stajalita moderne fizike potvrena Ku'ranska istina. Autor dalje kae: ''Inflacija koja se dogodila u ranom svemiru dovela je do poveanja njegove veliine za najmanje milion milijuna milijuna milijuna milijuna milijuna puta u siunom dijelu sekunde...'' (Ku'ran kae da kada doe Boanska Odredba sve bude u ''tren oka''). ''Inflacija je proizvela gladak i ravnomjeran svemir i bila ga je irila kritinom brzinom da se izbjegne kolaps. Inflacija je takoer bila dobra stvar utoliko to je proizvela sve sastojke svemira doslovno iz niega...'' (Ku'ran jasno kae kako je Bog sve stvorio ''iz niega''). U jednom ajetu gdje se spominje stvaranje ''iz nieg'' dodaje se da e ''On to ponovo uiniti''. Ova koncepcija ''drugog stvaranja'' tie se eshatoloke sudbine ovjeka (to obuhvata raj i pakao te Sudnji dan). ''...U sluaju svemira, moe li biti da ivimo u podruju kojem se igrom sluaja dogodilo da je ravnomjeran i jednolik? Na prvi pogled, to moe izgledati vrlo nevjerovatno, jer bi takva ravnomjerna podruja bila malobrojna prema silno brojnim haotinim i nepravilnim podrujima. Meutim, pretpostavimo da su se samo u takvim ravnomjerno graenim podrujima mogle oblikovati galaktike i zvijezde te da su samo u njima bili vladali pravi uvjeti za razvoj sloenih samoumnoavajuih organizama kakvi smo mi, koji smo sposobni uope postaviti pitanje: ''Zato je svemira tako ravnomjeran?'' Ovo pitanje (zato) spada, kao to znamo u podruje metafizike. Ku'ran kae kako u ''onome to Milostivi stvara ti ne vidi nikakva nesklada'', potvrujui jo jednom iza toga da je svaka ''sluajnost'' u kreaciji svemira nemogua (''pa ponovo pogledaj, pogled e ti se vratiti umoran...''). Hawking dalje pie: ''Ipak, sada je u svemiru kojeg moemo promatrati najmanje 1080 (jedan iza kojeg slijedi 80 nula) estica. Odakle sve te estice? Odgovor glasi: teorija relativnosti i kvantna mehanika doputaju da iz energije moe nastati materija u oblike estica/antiestica parova''. Da se stvaranje odvija u parovima Ku'ran jasno potvruje naglaavajui da ''On u svemu stvara par, u onome to nie iz zemlje, u vama samima i u onom to ne znate''. ''Ono to ne znamo'' (ulnim opaanjem) svako spada u oblast fizike (rije je o ve pomenutim estica/antiestica parovima).

''Par'' unutar ovjeka predstavlja veliki izazov za sva nauna podruja ali je temeljno objanjenje metafiziko i sadri brojne ezoterijske dimenzije multipolarnosti ljudskog bia, odnosno mogunosti svjetlosnog ovjeka nakon to on biva (duhovnim putovanjem) potpuno izgraen. (SLIKA 5 7), str. 89, prividna sila izmeu materijalnih estica (SLIKA 5 8) ''Sada znamo da svaka estica ima antiesticu, s kojom se moe anihilirati (u sluaju estica koje su nositelji sila, estice i antiestice su jednake). Od antiestica bi mogli biti graeni itavi antisvjetovi i antiljudi...'' Ovdje je na (fizikalnom nivou) jasno potvrena ve pomenuta Ku'ranska istina da ''On u svemu ''stvara par''. ''Antiovjek'' svakako postoji no to podruje spada u duhovne znanosti. Ezoterijski gledano, u pitanju je tema nebeskog dvojnika, tako esto razmatrana u sufizmu, onog dvojnika kojeg mistik pronalazi vraajui se ''unatrag''. Hawking upozorava da su u sluaju susreta ''ne rukujemo'' sa svojim dvojnikom jer bi obojica nestali u velikom energetskom bljesku. Ezoterijski motreno, ''dvojnik'' ili svjetlostni ovjek (unutar sebe) je upravo cilj duhovnog putovanja, no susret s njim je daleko od bilo kakvog fizikalnog poimanja i proste zakonitosti fizikog svijeta. ''A odakle energija za stvaranje materije?'' pita se veliki fiziar i odgovara: ''Posuena je iz gravitacijske energije svemira. Svemir ima ogroman dug negativne gravitacijske energije, koji tano uravnoteuje pozivitnu energiju tvari. Tokom inflacijskog razdoblja svemir se teko zaduio kod svoje gravitacijske energije da bi finansirao stvaranje materije. Rezultat je veliki trijumf kinsijanske ekonomije: Silovit i irei svemir ispunjen tvarnim strukturama. Dug gravitacijske energije nee biti naplaen sve do kraja svemira''. Govorei o stvaranju svemira Ku'ran kae: ''Zatim se nebeskim visinama uputio dok je nebo jo para bilo, pa njemu i zemlji rekao: ''Pojavite se milom ili silom'' Pojavljujemo se drage volje odgovorili su ''pa ih kao sedam nebesa, stvorio i odredio ta e se u svakom nebu nalaziti. A najblie nebo sjajnim svjetlima smo ukrasili i nad njima Mi bdijemo. To je odredba Silnog i Sveznajueg''. Ajet u potpunosti objanjava ovaj dug gravitacijske energije. ''Dva vremenska razdoblja'' predstavljaju (u ezoterijskom smislu) realno i imaginarno vrijeme. Finansiranje stvaranja materije, tj. zaduenje kod gravitacijske energije jeste upravo pojavljivanje (nebesa i zemlje) ''drage volje'', jer vidjeli smo, dug gravitacijske energije nee biti naplaen sve do kraja svemira, a priroda svakog zajma je dragovoljnosi.

Razvijajui dalje ovu temu Hawking kae: ''Svemir u poetku ne bijae potpuno ravnomjeran i jednolian, jer bi to bilo krenje naela neodreenosti kvantne mehanike. Umjesto toga moralo je biti odstupanja od jednolike gustoe. Ne granica prijedlog ukljuuje u sebe i to da bi ove razlike u gustoi krenule u svom temeljnom stanju; to znai bile bi najmanje mogue u skladu sa naelom neodreenosti. Meutim, tokom inflacijskog irenja, razlike su se pojaavale''. Na jednom mjestu Ku'ran kae kako je Bog nebo i zemlju stvorio u ''est vremenskih razdoblja'' to se poklapa sa Hawkingovim ''odstupanjem od jednolike gustoe'', odnosno pojaavanjem razlika tokom inflacijskog irenja. Ve smo vidjeli da je prema Hawkingovoj teoriji vrijeme stvoreno to je u skladu sa Ku'ranskom koncepcijom. Uloga Boje Volje na taj nain postoje nezaobilazna u Hawkingovim razmatranjima. ''Ne granica prijedlog povlai za sobom duboke posljedice na ulogu Boga u svemirskim stvarima. Dosad je naime openito prihvaeno da se svemir razvija po dobro prihvaenim zakonima. Ti bi zakoni mogli biti odreeni s Boje strane, a ini se da se On ne mijea u svemir tako da kri te zakone... Dakle, sadanje stanje svemira bilo bi posljedak Bojeg izbora poetnih uvjeta''. To da Bog ne kri vlastite zakone potvreno je Ku'ranom jer Sveta Knjiga kae kako ''ti u Bojim zakonima nee nai odstupanja'' (promjene), to jasno naznaava sutinsku razliku izmeu Boje Svemoi i haotine ''samovolje'' to Wawking, voen strogim racionalizmom u duhu scijentistike ''svemoi'' ne moe pomiriti u svojoj teoriji. Ne povlaei strogu granicu izmeu fizike i metafizike (koja je nuna za bilo kakvu filozofiju smisla stvaranja) Hawking ne nalazi izlaz iz orsokaka koji se nalazi izmeu determinizma i slobode, pitanja o koje se fizika nuno spotie jer to ne spada u njen djelokrug. Na izvjestan nain, to priznaje i sam Hawking. ''No ak ako i postoji samo jedan jedinstveni skup moguih zakona, to je samo neki skup jednabi. ta je to to je udahnulo ivot u jednabe i predalo im na upravljanje svemir? Je li konana jedinstvena teorija tako sastavljena da proizvede svoje vlastito postojanje?...'' Hawking (nesvjesno) zavrava u ponoru metafizike nemoi usljed uzaludnog pokuaja integracije razuma sa velikim svjetlom Duha na nain vjere u svemo injenica (gdje sve mora biti objanjeno). Ali znanost nikada nee moi osporiti niti dokazati Boje postojanje jer to nije njena mogunost niti takvo pitanje uopte zadire u podruje znanosti. Nijedna nauna teorija nikada nee moi objasniti dramu ivota (posebno ovjekovog) koja je plod kreacije Vieg Bia. Slijepa vjera u svemo znanstvenih injenica ne daje odgovore za razlog i smisao ivota u svemiru i to priznaje i poznati fiziar.

''Premda znanost moe rijeiti problem kako je svemir zapoeo, ne moe odgovoriti na pitanje: zato se svemir uope trudio nastati? Ne znam odgovor na to''. Ovo neznanje e znanost nositi u sebi do kraja vremena jer ono predstavlja podruje metafizike koja je prije stvar ''srca'' a ne ''uma'' i gdje razumski shvaena istina nije cilj ve prije sredstvo krajnjeg dosezanja Stvarnosti. Sam po sebi, razum ukazuje tek na praktine uinke ljudskog djelovanja (u smislu izvlaenja maksimalne koristi iz postojee datosti) i u smislu dosezanja Istine razum je nemoan. Kad bi imao takve mogunosti, Boja Objava bila bi nepotrebna. Posljedice koje je na Zapadnu istraivaku i filozofsku misao ostavio srednjovjekovni sukob vjere i nauke jo se osjeaju u svekolikom oslanjanju na strogi racionalizam, to ne moe niti rezultirati niim drugim do posvemanjim osjeanjem nemoi, neznanjem o krajnjim istinama ivota i postojanja. Bog Uzvieni kae kako kod ''Njega sve ima mjeru''. Govorei o gustoi svemira Hawking kae: ''Da je gustoa svemira jednu sekundu nakon Velikog praska bila vea za samo jedan dio od tisuu milijardi (jednu tisuinku jedne milijarde), svemir bi doivio kolaps ve nakon 10 godina. S druge strane, da je gustoa svemira u tom trenutku bila za taj isti iznos manja, svemir bi od 10 god. starosti pa nadalje bio zapravo prazan prostor. Kako to da je gustoa svemira tako paljivo odabrana?'' pita se on ponovo ulazei u polje metafizike, jer ako je odabrana postavlja se pitanje ko (ili ta) ju je odabralo a to pitanje ne spada u domen egzaktnih nauka. O ovoj preciznoj harmoniji, odnosno posvemanjoj ravnotei vezano za stvaranje svemira, Ku'ran kae: ''A zato oni ne pogledaju nebo iznad sebe? kako smo ga sazidali i ukrasili i kako nema pukotine'' (u njegovoj konstrukciji), sura 50, ajet 6. Da je gustoa svemira, vidjeli smo, samo za tren bila vea ili manja (prilikom Velikog praska) pojavila bi se ''pukotina'' u njegovoj konstrukciji te bi on posve kolabirao odnosno bio potpuno prazan ovisno o pravcu kretanja prvobitne gustoe. Ku'ran poziva na nauno istraivanje tog (i drugih fenomena potvenih Knjigom) te stoga ajet poinje upitno ''Zato oni ne pogledaju nebo iznad sebe?...'' O ovoj nevjerovatno preciznoj ravnotei govori (pored ostalih) i ajet 65 , sure 22 koji glasi: ''On dri ono to je na nebu da ne bi palo na zemlju, osim ako On to dopusti''. Rije je o suodnosu nebeskih tijela vezano za gravitacijsko polje i ajet afirmira kvantnu mehaniku dovodei ustrojstvo svemira do svog krajnjeg uzroka, Svemogueg Tvorca. Vezano za oblast fizike sada je ve jasno da svemir sadri ono to moemo nazvati tamna tvar, te da je vidljivi dio svemira samo njegov manji dio. Tamna tvar sadri prilian postotak

svemira (neke procjene se kreu i do 95%) i taj (tek jedan od moguih) nevidljivi svemir Hawking ovako definira: ''Meutim, poznato nama je da svemir mora sadravati i tako zvanu tamnu tvar, koja se ne moe izravno promatrati''. U metafizikom smislu ovo predstavlja tek djeli od ''7 nebesa i isto toliko zemalja'' o kojima govori Sveta Knjiga. Dokazni putokaz za tamnu tvar Hawking vidi u spiralnim maglicama, nakupninama zvijezda i plima ija rotacija bi dovela do rasprsnua, galaksije bi se razletjele te ''stoga mora postojati neki nevidljivi oblik tvari ije gravitacijsko djelovanje je dovoljno jako da odrava rotirajuu galaktiku na okupu''. Drugi dodatni putokaz za tamnu tvar (po Hawkingu) dolazi iz galaktikih jata. Jata su se oblikovala zato jer galaktike privlae jedna druge u nakupnine. Brzinu kojom se pojedine galaktike gibaju unutar jata je mogue mjeriti. On pie: ''Ustanovljujemo da su te brzine tako velike da bi se jata ve razletjela da ih ne dri na okupu neko dodatno gravitacijsko privlaenje. Za tu dodatnu gravitaciju potrebna je masa znatno vea od mase svih prisutnih galaktika. To vrijedi ak i za sluaj ako raunamo da galaktike imaju mase koje su potrebne da se one same ne raspadnu zbog rotacije. Prema tome, zakljuujemo da u jatima u prostoru izmeu vidljivih galaktika mora postojati neka dodatna tvar koju ne vidimo''. Sukladno Ku'ranskoj koncepciji ''dodatna tvar'' izmeu vidljivih galaktika jeste ono to je ''izmeu nebesa i zemlje'' (''On je nebesa i zemlju i ono to je izmeu njih stvorio'' Ku'ran). Prema Hawkingu inflacija svemira ne moe trajati vjeno i doi e do velikog stiska to govorei Ku'ranskom terminologijom predstavlja Dan Posljednjeg Suda, odnosno ''novo nebo i novu zemlju'' koji e ponovo (iz nita) biti stvoreni umjesto ovoga neba i ove zemlje. SLIKA (optika slika najdaljih podruja svemira iz 1996. godine), str. 4 Hawking pie: ''Danas znamo da se Laplaceova nada o determinizmu nije mogla ostvariti, barem ne u obliku kakvog je on imao na umu. Naelo neodreenosti kvantne mehanike znai da se kod nekih parova vrijednosti, poput poloaja i brzine estice, obje ne mogu predvidjeti s potpunom tanou. Kvantna mehanika barata s tim situacijama preko skupa kvantnih teorija u kojima estice nemaju dobro odreene brzine i poloaje, ve su predstavljene valom. Te su kvantne teorije deterministike u tom smislu da daju zakone po kojima se val razvija tokom vremena. Prema tome, ako nam je poznato stanje vala u jednom trenutku, moemo izraunati kakav e biti u neko drugo vrijeme. Nepredvidivi, nasumini element nastupa samo onda ako pokuamo prikazati val uz pomo poloaja i brzina estica. Ali u tome i jest moda naa pogreka: moda i ne postoje poloaji i brzina estica ve samo valovi.

Rezultirajue neslaganje je uzrokom te prividne nepredvidivosti''. Hawking ovdje jezikom fizike izraava temeljna sufijska gledita na Jedinstvo Bitka odnosno matu (''talase'') kao realitet ovoga svijeta. ''ivot je san'' stotinama godina ponavljaju mistici svih vjera. Ono to je za mistinu svijest ''san'' za fiziku je ''talas''. Svemir je dinamian i on se razvija. Upravo je dinamizam Islamska vizija stvorenog svijeta, i Islamska koncepcija svemira tek e (u budunosti) postati aktualna. irenje svemira (potvreno Ku'ranom) ima sve izglede za istraivaku misao budunosti. Zasigurno, moderna fizika e usvajati nova saznanja i otkrivati nove injenice sve dok i ''posljednji atom'' kosmosa ne bude otkriven i istraen. To e se desiti u zlatnom dobu (koje je pred nama) kada e svako ivo bie ozbiljiti savrenstvo unutar razine vlastitog postojanja. Razotkrivanjem ''sedam (Ku'ranskih) nebesa'' svaki ovjek e spoznati okomicu vlastitog bia. Za to doba sveope harmonije je reeno: ''Lav e prebivati sa devom, tigar sa goveetom a djeca e se igrati sa zmijama.'' eljezno doba je na izmaku i pravi duhovni izazovi tek slijede. Obnova spiritualne virilnosti, duhovne utemeljenosti i moralne snage, to su putevi kojima e se (konano) obznaniti savreni ovjek kao stjecite svjetova. Zavrimo ovo izlaganje Isusovim rijeima, koje tako snano potvruju jedinstvo ''svih svemira'' u svijetu Boanske Kreacije. ''Materija i Nematerija dio su Sna svijeta. One su Jedno, one su igra, Kroz koju Zaborav tka svoje djelo. Razdvajanje je jedna igra, Jednako kao i patnja, I kao to patnja nastaje iz prvobitne oholosti koja igra na razdvajanje. Materija, je kaem vam, osmjeh Vjenoga Koji ima za cilj da nas izvede iz svjetova I uini da poelimo Stvarnost'' Jevanelje Marije Magdalene (94 102).

CVIJET JEDINSTVA Na jednom mjestu Ku'ran kae: ''Mi nijednog Poslanika nismo poslali a da nije govorio jezikom naroda svoga''. Izvanjski, ajet ukazuje na djelimine obzire Boanske Objave koje su donosili Poslanici prije Muhammeda a.s. i to predstavlja ''govor'' (naroda njihovih) koji je tek dio cjeline koja biva zaokruena sa Posljednjim Poslanikom. Ezoterijski gledano, ajet govori o spoznajnim stupnjevima koji su (do Muhammeda a.s.) bili tek djelimino mogui, odnosno onaj me'kam koju su ljudi mogli primiti. To je dakle iznutarnja forma ''jezika srca'' koji je (za svaki narod ponaosob) predstavljao saznajni maksimum tog vremena. Meutim, Posljednji Poslanik za sebe kae kako mu je dat univezalni govor jer je On poslan kao milost svjetovima. Univezalnost govora se izvanjski odnosi na Muhammedovo poslanje cijelom ovjeanstvu i taj govor nije ''Arapski'' ve predstavlja cjelinu Boanskih Objavljenja koja se razliito manifestuju u razliitim sredinama. U tom smislu je aljenja vrijedan fenomen tzv. ''uenja Ku'rana'' na Arapskom jeziku bez ikakvog poznavanja (prijevoda) teksta, ak je vrlo esto znaenje ''uau'' postupno nepoznato. Ovo je analogno ''Turenju'' (na ovim prostorima) gdje se stalno pribjegava projekcijama (poznavanja Islama) na druge prostore jer je njegova sutina ovdje gotovo nepoznata. Ritualni i formalni aspekti vjere su esto maksimum postignua muslimana irom svijeta, to je potpuno logino u atmosferi posvemanje zaostalosti istih. Iznutarnje gledano, univerzalni govor (dat Poslaniku Muhammedu a.s.) predstavlja Muhammedansku zbilju, odnosno Muhammedansko svjetlo kao ono prvoodsjevnuto. Na zemaljskoj ravni to svjetlo se iskazuje kao rije etrnaestero Preistih, odnosno 12 Svjetlosnih zastora (Svetih Imama). U tom smislu zbilja Posljednjeg Poslanika se moe otkriti bilo kome i bilo gdje (pod uslovom da je dostojan toga). ''Poslan sam ovjeanstvu'' kae Poslanik dok Ku'ran za njega kae kako je poslan ''svim ljudima'' ne pravei pri tom nikakve razlike vezano za rasu, pol ili naciju. ''Znajte da je Poslanik u vama'', kae jedan Ku'ranski ajet (Besim Konkat u svom prijevodu to preveo kao ''meu vama'', meutim, to je netano). Posve je jasno da je Muhammedansko svjetlo ono to proima sve stvoreno, kako iva bia tako i neivu materiju i to kao prvobitna stvarnost svega stvorenog. Upravo zato je Imam Ali rekao: ''Nema nijednog bia a da u

konanici nee pronai ljubav prema nama'' (Ehli Bejt). U tom smislu konanog ishoda stvaranja Poslanik kae kako je ''razmimoilaenje njegove zajednice Milost''. Poto Ku'ran naglaava kako su svi ljudi sainjavali jednu zajednicu (a poslije se razili) te kako je ljubav prema Poslanikovoj porodici narav svakog bia onda je posve jasno kako je Poslanik ''u nama'' (svima) te kako je Muhammedansko svjetlo prvobitna stvarnost svega postojeeg. Na nivou ''prvobitne'' zajednice (poslije koje su nastale razlike) ''razmimoilaenje ummeta'' je razmimoilaenje unutar ljudskih mogunosti a koje se oituje kroz tenju prema Jednom unutar svake religije. No, kako je Bog Jedan tako je i religija u osnovi ''jedna'' a to e se obznaniti kao jedinstvo Kristologije i Imamologije kroz religiju ljubavi u dobu Imama Mehdija a.s. Upravo zato je Krist imao 12 Apostola a Muhammed 12 Imama. Njihov ukupan zbir (12+12=24) jeste broj slova Islamskog svjedoanstva vjere (Samo je Allah Bog a Muhammed je Poslanik Boji), svjedoanstvo ima 24 slova. Za krane Ku'ran kae kako su oni ''vjernicima najblii'' i to poimanje (iznova) treba biti probueno meu muslimanima. Pojanjavajui Muhammedov a.s. hadis (''Razmimoilaenje moje zajednice je Milost'') Imam Sadik a.s. kae kako to ima znaenje ''putovanja jednih drugima'' te ''razmjene miljenja i iskustava''. Kako u najirem smislu ''zajednica'' predstavlja sve ljude (a ezoterijski je to narav svakog bia, tj. ljubav prema Ehli Bejtu) onda putovanje i razmjena miljenja obuhvata sva ljudska vjerovanja i puteve. Zato je oduvijek bilo duhovnih velikana koji su zagovarali transcedentno jedinstvo svih religija vidjevi (na kraju duhovnog puta) jedan te isti Bitak. Delaludin Rumi je dao divno objanjenje pomenutog Jedinstva rekavi: ''Prozora na kui je mnogo ali je Suneva svjetlost koja ulazi jedna te ista''. Svijet Jedinstva je zauvijek ist, nepokretan i nepromjenjiv i svi putevi vode do Jednog. ak i kada se ovjek klanja idolu ono oboava Boga jer je On i usadio u njega tenju za oboavanjem. U tom smislu je Ibn Arebi divno rekao kako ''nijedno ljudsko bie nikada nije voljelo nita osim Boga''. Jedan od propovijednika (ezoterijskog) jedinstva Hinduizma i islama bio je veliki mistik i svetac, Sai Baba iz irdija. Niko tano ne zna odakle je doao taj usamljenik i zato je odabrao malo Indijsko seoce (irdi) za mjesto svog boravka. ak tavie, ne zna se niti njegovo pravo ime (SLIKA SAI BABA iz irdija).

Prenosi se da nije itao knjige, niti je ostavio ita zapisano iza sebe mada bi ponekom sljedbeniku preporuio neko djelo a i to vrlo rijetko. Djelovao je kao udak prosei hranu od seljana koju bi poslije dijelio drugima. U poetku je spavao pod jednim drvetom a na znatieljnike je bacao kamenice nastojei da njegova samoa i mir ostanu nepomueni. Kasnije se preselio u malu seosku damiju i tu boravio. U damiji je uvijek gorjela vatra koju bi odravao to je hindu obiaj. Zemaljske elje (u principu iako je bilo izuzetnika) ljudima ne bi ispunjavao i govorio bi kako e ''dati Allah'' (upotrebljavao je Islamsko Boje Ime a povremeno je vian i kako obavlja namaz). Brinuo se o ljudima i milostivo se odnosio prema svojim sljedbenicima meu kojima je (stalno) bilo i hindusa i muslimana. Polagao bi svoje ruke na njihove glave u znak blagoslova i duhovnog uticaja (himmet) i to na razliite naine. Svakome se obraao na osebujan i naponovljiv nain ne traei ni od koga da mijenja svoju religiju. ivio je povueno i skromno, nadahnut nadravnim moima od kojih su mnoge ostale zabiljeene. Tako su ga u damiji vidjeli da ''spava'' rastavljenih udova, gdje su noge i ruke bile potpuno odvojene od tijela. Hranio se malim hljepiima (zasigurno je zabiljeeno da je bio vegetarijanac) i puio lulu. Ostaci malih glinenih lula nalazili su se posvuda po irdiju i neke su sauvane kao relikvije. I hindusi i muslimani su ga smatrali Svetim ovjekom a duh tolerancije kojeg je irio i kojim je odisao ostavio je peat na Indijskom potkontinentu do dananjeg dana. Dolazili su mu iz svih krajeva ali se Sai Baba opirao popularnosti teko prihvatajui panju koja bi mu se ukazivala. Nije volio javne ceremonije i kada je morao prihvatiti odreene poasti inio je to nevoljko. Velike sufije su ga smatrale kutbom (centralnom figurom ezoterijskog stoera) a hindusi savrenim uiteljem koji se utjelovio (u ljudski obzir) za dobrobit ljudi. Kada je umro postavilo se pitanje naina njegove sahrane. Hindusi su traili spaljivanje tijela a muslimani denazu i nastao je spor meu ljudima. No, naen je kompromis i tijelo je sahranjeno a damiju (hram) i do danas posjeuju i hindusi i muslimani. Istu taku toleranciju propovijeda i dananji Sai Baba za kojega (neki) kau da je reinkarnacija slavnog Sai Babe iz irdija mada nije zabiljeeno da je ovaj posljednji to ikada potvrdio ili najavio. No, postoji (pored ostalih) jedna ezoterijska slinost koja za neupuene djeluje udnovato. Naime, obojica su uvijek tvrdili da njima niko ne dolazi, osim koga oni pozovu da doe mada izvanjski gledano svako (njima) dolazi svojom slobodnom voljom. To se isto odnosi na Skrivenog (Dvanaestog) Imama, Mehdija a.s. kada se kae da u njegovu damiju (u Damkaranu) ne dolazi niko osim koga on pozove. Ovo privlaenje od strane

Svetih ljudi je poznati fenomen zabiljeen i kod duhovnjaka (nierangiranih) svih religija kada oni bivaju poput rijeke svetosti u koju se potoi duhovnog putnika spremno ulijeva. Imam Mehdi a.s. je trenutno nevidljiv oima ali prisutan u srcima sljedbenika. U Teheranu postoji zbirka od 25 knjiga poznatih pod nazivom ''Okean Svjetlosti'' i u jednoj od njih se nalazi hadis Muhammeda a.s. o uitelju posljednjeg vremena (opis savreno sukladira Sai Babi). U tom hadisu se daje opis tog uitelja: ''Kosa e mu biti bujna i elo e mu biti iroko i istureno. Nos e mu biti mali, ali sa ispupenjem kod prijelaza na elo. Prednji e mu zubi biti razmaknuti. Imat e mlade na licu. Nee nositi bradu, a odjea e mu biti boje plamena. Nosit e dvije haljine. Boja lica e mu katkada biti uta poput zlata, drugi put tamna a ponekad sjajna poput mjeseca. Tijelo e mu biti maleno, a noge kao u mlade djevojke. Sva uenja svih vjera bit e mu u srcu kao i sva znanja od poetka vremena''. U tekstu se dalje kae kako e Uitelj ivjeti 95 godina, to se poklapa sa izjavom samog Sai Babe koji je rekao da e napustiti tijelo u dobi od 95 godina te se naredni put pojaviti kao Prema Baba (iji je opis detaljno zabiljeen) i ime e otpoeti zlatno doba ovjeanstva koje dolazi nakon ovog tamnog (kali juge). (SLIKA SAI BABA kako ga je opisao i najavio Poslanik Muhammed a.s.) Ciklusi u kojima obitava ovjeanstvo se ponavljaju sve dok i posljednje bie ne bude osloboeno (iz) kruga raanja i umiranja (valja napomenuti da ciklusi poznati kao vrijeme sna na slian nain opstoje u Kosmologiji Austalijskih Aboridina). Poznato je da je Sai Baba iz irdija jednom prilikom napustio tjelo puna tri dana da bi se potom vratio a svjedoenje o tom dogaaju je ostalo zabiljeeno. Isus je uskrsnuo Lazara iz mrtvih nakon tri dana dok je Imam Sadik a.s. rekao: ''Tijela Bojih Poslanikai Svetih Imama ne ostaju u zemlji due od tri dana''. Po svemu sudei 72 sata (tri dana) predstavljaju svojevrsnu eshatoloku granicu unutar koje je jo uvijek mogu povratak u materijalni svijet, to nije izvjesno (i) nakon tog vremenskog roka. Zanimljivo je takoer da o mnogim Svetim ljudima nisu ostali nikakvi pisani tragovi. Budistiki spisi, primjerice, jako malo nam kazuju o Gotaminom ivotu, iako nema nikakve sumnje da je Sidrata Gotama (buda) zaista postojao i da je povijesna linost. U Budistikoj tradiciji se kae da je ivjelo 25 Budi slinih prosvjetljenih ljudi a u zlatnom dobu e doi Novi Buda zvani Meteja. Ovo oekivanje Spasitelja je (gotovo) identino Islamskom ekanju Imama Mehdija a broj 25 ima u tome specifino znaenje. Jer, 25 Bojih

Poslanika je poimenice spomenuto u Ku'ranu a poznato je da Imam el Mehdi obznanjuje Uenja svih njih, te u tom smislu broj 25 predstavlja Poslanike Logose mudrosti kojih se (jo uvijek) ekaju, i tek trebaju biti obznanjeni. Takoer, Imam Sadik je rekao kako znanje ima 27 dijelova (harfova) te da e samo 2 biti poznata do Obznane Imama Mehdija. Kada se on pojavi ''oslobodit e preostalih 25 dijelova i pridruiti ih ovim dvjema''. Dakle, broj (jo uvijek) nepoznatih dijelova znanja identian je broju prosvjetljenih ljudi koji su ivjeli prije Bude (vidjeli smo da je to broj 25) a to je i broj Poslanikih Logosa koje Mehdi rasvjetljava u njihovoj punini. (SLIKA mjesto Budinog roenja) Buda je propovijedao 45 godina poslije prosvjetljenja ali iza sebe nije ostavio nikakvu Knjigu (slino Sai Babi iz irdija). Poslije njega, napravljen je njegov ivotopis po sjeanju uenika. Moda je razlog tome to u samom budizmu niti ne postoji (kao praksa) vezivanje za linost, ak tavie, to se u izvjesnom smislu smatra pogubnim. U Hinduizmu, pak, vatra je oduvijek imala poseban znaaj prekidanja karmikog cirkusa raanja i umiranja. Brahmini su oduvijek odravali svete vatre a ve smo spomenuli da je Sai Baba iz irdija odravao jednu takvu vatru u damiji (u kojoj je spavao). Stoljeima su se u posebne dane svetoj vatri prinosile rtve to svakako (pored ostalog) simbolizira karmiki dug, svu estinu samsare, ciklusa raanja i umiranja, dok i posljednji ovjek ne bude osloboen i stopi se sa Beskonanou Apsuluta. Ovdje je nuno podsjetiti kako je Poslanik Muhammed rekao da e pakao jednoga dana postati prazan i ova taka sveopteg oprosta je ekvivalentna hinduistikom osloboenju od ciklusa raanja i umiranja. No, dok je u Islamu utjelovljenje boanskog u ljudsku put nezamislivo, dotle hinduistiko uenje o avataru dri da se Boansko ''sputa'' na ovozemni plan (u liku ovjeka) radi dobrobiti samih stvorenja. Sam Buda je mnogo putovao a budistiki redovnici su ivjeli prosei milostinju to je opet za dobroinitelje predstavljlalo veliku ast (a nikako i sramotu za primaoca kao danas). Taj sveti ''nerad'' (iskljuivo na planu fizikog svijeta) nikada na Zapadu nije shvaen dovoljno duboko i obino je predstavljen kao vrsta ''lijenarenja'' to je upravo najdalje od istine. Zato se Sai Baba iz irdija nije ustruavao traiti milostinju a bilo je dosta sluajeva kada je traio tano odreeni iznos. Jer, milostinja je potrebnija onome ko je daje nego onome koji je prima. Prenosi se da je povod Budinom posveenju bilo vienje etiri prizora; - starca, bolesnika, raspadajueg lea i monaha gdje je svaka slika pruala znanje o prirodi ovoga svijeta odnosno o patnji koja je u samoj osnovi utjelovljenja u materiju.

Gotama je traio izlaz iz patnje, shvativi da su neznanje i udnja njeni osnovni uzroci, te da oni moraju biti iskorjenjeni iz ljudskog srca i prevladani. Bez toga nema ovjekove slobode. Buda je prakticirao jogu sve do kraja svog ivota, i poznato je da je propovijedao i njegovao srednji put jer obje krajnosti, kako priprosti materijalizam tak i strogi asketizam mogu imati pogubne posljedice. Prvo odvraa od Istine dok drugo predstavlja teak put sa kojim se veina prosjenih ljudi ne moe nositi. To posebno vai za ovo eljezno doba kada inercija lagodnog ivota uzima danak i od onih koji se usude krenuti duhovnim stazama. Proienje uma je osnovni zadatak jednog bude i upravo je nevina bezbrinost jedna od osnovnih karakteristika te religije. Izbjei patnju pokreta i ostati u meditivnom miru, osnovna je poruka budistikog monatva. Izuzetnu panju Buda je posveivao ljudskim namjerama a ovdje valja podsjetiti kako je jedan od 3 prva hadisa (Muhammeda a.s.) onaj koji govori o tome da se ''djela sude prema namjerama''. Buda je prije svoje smrti naglasio uenicima da ih je pouavao samo onome to je i ''sam iskusio''. Ovo je vana napomena jer veina dananjih kvaziduhovnjaka predoavaju drugima znanja koja nemaju u iskustvu. Gotama lino je uputio uenike u to ta da urade sa njegovim tijelom nakon smrti. Ono je zamotano i spaljeno a zabiljeeno je da su neki uenici plakali. O njegovom odlasku sa ovoga svijeta moemo citirati odlomak (iz suta nipute, 5 7) koji glasi: ''Kao to plam koji oduva vjetar Odlazi na poinak i ne moe se ograniiti, Tako i prosvjetljeni ovjek osloboen sebinosti Odlazi na poinak I ne moe se ograniiti. Otiao je van svih slika... (SLIKA DALAJ LAMA, sadanji duhovni voa Tibetanskog budizma). POD BAGREMOM Jedna pobona ena je usnila ejh Halila, prvaka reda Nakibendijskog, kako sjedi pod bagremovim drvetom. Stablo je bilo u cvatu i bjelina je opkoljevala vedri krajolik, svjetlost, bljetavilo i osmjeh na ejhovom licu. Osmjehnuo joj se i to je bilo sve, poruka i smisao, zahtjev i odaziv. San je oito bio inicijacijske prirode i pozivao ju je na duhovnu stazu i put, prisegu (be'jat) uitelju koja je za svakog iskuenika jedinstvena i neponovljiva. Bijae to ruhanijski san; putokaz i nada, usmjerenje onom Najveem. Upravo ispod bagremovog drveta

Poslanik Muhammed bijae primio zakletvu na vjernost od svojih drugova. Poznati dogaaj na Hudejbiji kada su vjernici (povrh zakletve na Islam) Poslaniku iskazali posebnu prisegu na vjernost. Taj dogaaj je (ezoterijski motreno) prauzor svakog uvoenja u lanac duhovnog rodoslova, arhetipska slika vjernosti date duhovnom uitelju, vjernost koja see do samog Poslanika (istorijski aspekt dogaaja ovdje neemo razmatrati). U Velikom Svetom Ratu (protiv sebe) nema uzmicanja niti povlaenja, svaki korak unazad je poguban jer snage poudne due (i ''niskog ja'') preuzimaju kontrolu nad duom ruei (ve) uspostavljeni sklad, utemeljenje na ve postignutom stepenu (mekam). Kao to znamo putovanje due ka vlastitom savrenstvu ima 7 stupnjeva, dua ''sklona zlu'' je prvi stepen a ''dua savrena'' posljednji stepen putovanja. Nain dosezanja svake od postaja je pod kontrolom i nadzorom duhovnog uitelja koji je put ve proputovao i zna opasnosti i iskuenja svakog od me'kama. Vezano za ezoterijski smisao zakletve na vjernost date Poslaniku pod bagremovim drvetom potrebno je razmotriti neke ajete sure ''Pobjeda'' (sura 48, 29 ajeta). Ajet 10: ''Zbilja, oni su tebi vjernost oitovali samom Allahu su vjernost oitovali! Allahova je Ruka iznad ruka njihovih! Pa ko zakletvu prekri, protiv sebe je kri! A ko ispuni ono to je obeao Allahu, pa, On e mu podariti nagradu golemu''. Ajet 18: ''Allah je zadovoljan vjernicima koji su ti vjernost iskazali pod drvetom. On je znao ta je u srcima njihovim pa je smiraj spustio im, a nagradit e ih i skorom pobjedom''. Iznutarnji smisao oba ajeta upuuje na zakletvu na vjernost duhovnom uitelju, be'jat koji murid daje. U oba sluaja, i u jednom i ajetu se spominje rije ''vjernost''. No dok se ta vjernost u prvom sluaju (ajet 10) ''tek'' oituje (a samo oitovanje podrazumijeva da je ta vjernost postojala pa se sad ''samo'' pokazuje) u drugom sluaaju (ajet 18) ta vjernost se iskazuje (dakle, na razini ''govorne due''). U ajetu10 se ne spominje Poslanik a.s. ve se kae ''tebi'' to se moe odnositi na svakog duhovnog uitelja (ejh) koji je ovlaten za upuivanje i vostvo (irad). Da se radi o suodnosu duhovnih velikana potvruje dio ajeta koji kae da su ''oni'' vjernost oitovali (ne govorei nita specifino ko su ''oni'' npr. ''vjernici'', ''muslimani'' i sl), dakle rije je o velikanima duhovnog puta od kojih je svaki iskazao vjernost svom uitelju sve do Poslanika. Vjernost uitelju je vjernost samom Bogu.

U ajetu 18 (iskazivanje zakletve pod drvetom) se tie ''vjernika'', dakle ''obinih'' ljudi koji se pod drvetom zaklinju duhovnom uitelju na vjernost (rijei kao ''Poslanik'', ''Muhammed'' ili ''Vjerovjesnik'' nisu upotrijebljene ve se ponovo upotrebljava neodreena zamjenica ''... su ti vjernost iskazali''). Dakle, dva ajeta o zakletvi pominju dvije razliite kategorije ljudi, ''oni'' (pirovi i ejhovi tarikata) i ''vjernici''. Jer u prvom sluaju, vjernost, vidjeli smo postoji pa se ''tek'' iskazuje jer je rije o naprednim duhovnjacima koji time oituju vjernost samom Bogu poto je spoznaja Boga spoznaja Bojeg ovjeka (Imama u iijskom a Kutba u neiijskom sufizmu). Kako je Boja Bit nedosezljiva Boga je mogue spoznavati samo preko Bojeg ovjeka i zato je reeno da je spoznaja Boga spoznaja Imama svog vremena. I upravo zato su Imami rekli: ''Mi smo Lijepa Allahova Imena''. U ajetu 10 (koji se vidjeli smo odnosi na ejhove i pirove tarikata) se dalje kae kako je ''Allahova ruka iznad ruka njihovih''. Potpuno je jasno da Bog ''nema ruke'' i svaka antropomorfistika vizija je oduvijek bila strana Islamu. Takoer ''Boja ruka'' se ne moe promatrati niti alegorijski (kao npr. ''Boja Mo'', ''Njegova Snaga'' i sl) jer je upotrebljen upravo izraz ''Ruka''. Dakako to nije bukvalno Boja Ruka ali jeste sutinski, a u skladu sa nadahnutom predajom (Kudsi hadis) koja kae: ''Moj Mi se rob neprestalno pribliava, pored obaveznog jo i dodatnim bogotovljem, sve dok ga ne zavolim. A kad ga zavolim Ja bivam njegova ruka, njegova noga, njegov vid, njegov sluh...'' Shodno ovoj predaji ''Boja Ruka'' jeste ruka bogougodnika preko kojeg Bog djeluje. Na ovaj nain ''Boja Ruka'' koja je ''iznad ruku njihovih'' jeste prije svih Imam Ali, kao rodoelnik svih 12 tarikata (to je aluzija na 12 Imama) koji vode do njega. Niko ne moe postati ejhom ukoliko ne daje prednost Poslanikovoj porodici nad ostalim ashabima. Zato u hakkikatskoj zbilji svakog istinskog ejha ''stoji'' Imam Ali a.s., on je u centru njegove hakkikatske obodnice (kruga oko njega u manevijskom sreditu). Zato ajet kae kako je Boja Ruka (Imam Ali) iznad ''ruku njihovih'' jer svi tarikatski putevi vode do Imama Alija a.s., svaki ejh ''daje ruku'' Aliju a.s., tj. prihvata njegovu desnicu. U ajetu 10 se dalje spominje mogunost krenja zakletve a ko je kri ''protiv sebe je kri''. Izuzev Bojih Poslanika i Kue iste (Muhammed, Fatima i 12 Imama) svaki ovjek moe pasti sa svog poloaja o emu Ku'ran jasno govori (''A od kazne gospodara Tvoga niko siguran nije''). No, ezoterijski gledano, rije je o dvije razliite vrste ejhova. Pored ejhova djelovanja (koju su osposobljeni za irad) postoje i razliite kategorije ejhova znanja, dakle manevijskih ejhova koji djeluju u tajnosti to sa izvanjskog aspekta izgleda kao ''krenje zakletve''. Oni koji su pak, ejhovi samo za sebe (a takvi postoje) izgledaju poput onih koji

''rade protiv sebe''. Takvi nisu duni (javno) odgajati muride i voditi ih, oni su uitelji jedino sebi (kao to je recimo, Lut a.s. bio Poslanik samo sebi). U ajetu 18, odmah na poetku se spominje Boje zadovoljstvo (onim muridima) koji su svom ejhu (a tako i Poslaniku) vjernost iskazali pod drvetom Vilajeta Svetih Imama. Ovdje se ne radi o (''tek'') oitovanju (savrenstva ozbiljene due koja je ve proputovala put) kao u ajetu 10 ve o iskazivanju vjernosti to znai da se radi o be'jatu poetnika koji iskazuju (ejhu) poetni zavjet vjernosti. (SLIKA bagremovo drvo, pod njemu slinim data je zakletva na vjernost Muhammedu). Za razliku od specifinosti pirova i ejhova (koji su u ajetu 10 spomenuti kao ''oni'') u ajetu 18 je upotrebljen izraz ''vjernici'' to oznaava pristupanje tarikatu od strane onih koji su spoznajno (ve) iznad onih koji tek iskazuju pripadnost vjeri (u pitanju je razlika izmeu ''muslimana'' i ''mu'mina'' koja u sebi nosi brojne nijanse). Vilajet Imama, odnosno ljubav prema Kui istoj jeste mjesto iskazivanja vjernosti, odnosno mjesto ljubavi koje nije nita drugo do mjesto Poslanike Poruke, Mjesto iz kojeg su svi Boji Poslanici dobili svoje Poslanstvo. Poznato je da Bog, obraajui se Ademu i Havi (u Ku'ranu) kae: ''I jedite i pijte odakle god hoete samo se ovom stablu ne pribliavajte''. Oni nisu kanjeni zbog jedenja sa stabla (jer ajet jasno kae da mogu jesti i piti odakle god hoe) ve zbog pribliavanja tom stablu (oitovanja cjeline vilajeta) jer ta blizina pripada iskljuivo Imamu Mehdiju kao Peatu Muhammedanskog Vilajeta. No, duhovni putnici (i sada, odnosno u svakom vremenu) mogu doi ispod drveta Vilajeta Imama, u hlad kronje tog drveta. Na koji nain i zato se to odvija kao prisega duhovnom uitelju pojanjava nastavak ajeta 18 ''On je znao ta je u srcima njihovim, pa je smiraj spustio im a nagradit e ih skorom pobjedom''. Nadaje se dakle trostruki obzir tajne Vilajeta Svetih Imama. Prvi obzir je Boje znanje o onome ''ta je u srcima njihovim''. Ajet ne definira tano ta je to u srcima njihovim ali je to pojanjeno uvenom predajom prenesenom od nekih Imama. Imami su naime rekli: ''Naa stvar je teka i oteana. Mogu je nositi jedino aneo vieg reda, Poslani Vjerovjesnik ili vjernik ije e srce Bog iskuati''. Ova kunja srca (Vilajetom Imama) od strane onih vjernika za koje je Bog znao da je mogu nositi jeste znanje Boje o ''onome to je u srcima njihovim'' iz ajeta 18 sure ''Pobjeda''. Kao posljedica Bojeg znanja (o mogunostima onih srca koja nose Vilajet Imama) javlja se ''sputanje smirenosti'' (na vjernike). ta je ta smirenost pojanjava sami Ku'ran jer ajet se tumai drugim ajetom i to je metod Kue iste u tumaenju Knjige. Jedan ajet naime kae kako ''se srca smiruju sjeanjem na Allaha''.

Ovo sjeanje je spominjanje Boga (zikr) kojega duhovni putnik poinje praktikovati nakon to se usreditio ispod drveta (Vilajeta Imama) i iskazao vjernost pod njim (svom uitelju a rjee lino Dvanaestom Imamu ili Hidru). Ajet 47 sure ''Furkan'' kae: ''I On je taj koji vam je no odjeom i san smirajem uinio i dan vam da se irite dao''. Ovdje se nadaje inicijacijski aspekt vezan za zikr. No ezoterije biva odjea posveenika. To ukazuje da je on zaogrnut (ogrtaem inicijacije) u ''noi'' vlastitog duhovnog puta, onoj tami koju zikr rasvjetljava ispunjavajui je svojim svjetlom. Tada san (ovozemaljskog stanja) postaje smirajem, on se rasprostire u sve ''pore due'' iskuenika jer je Poslanik kazao: ''Ljudi spavaju a kada umru probude se''. San ovozemaljskog ivota postaje smiraj za one inicirane, zikr uklanja svu nesreenost rasprenih strasti koje nastoje ovladati uenikom. On na kraju doekuje svoj dan ''u kome se iri''. Poznato je da uznapredovalim sufijama esto ovladava stanje bast a, irine, odnosno ''irenja srca'' koji stoji nasuprot tjeskobi, ''sakupljanju'' (kabd). Oba stanja su stoljeima meditirana od strane sufija. Konano buenje, puna budnost jeste ''smrt'' tjelesne due i to je nagrada ''skorom pobjedom'' (u Velikom Svetom Ratu protiv sebe) iz ajeta 18. ''Smrt prije smrti'' je umiranje u tjelesnoj dui a u skladu sa poznatim Poslanikovim hadisom ''Umirite prije smrti''. To predstavlja zavrne etape duhovnog puta odnosno Boju nagradu ''skorom pobjedom''. Pobjeda je ''skoro'' (dakle blizu) upravo zbog ''silaenja'' Boanskog srazmjerno duhovnjakovom uspinjanju Njemu onog ljudskog a u skladu sa Nadahnutom Predajom u kojoj Bog d.. kae: ''Ko Mi se priblii za pedalj, Ja mu se pribliim za lakat. I ko Mi se pribliava hodei, Ja mu urim trei...'' Ova nesamjerljiva bliskost svakako se oituje kao bliska (skora) pobjeda jer boansko (spoznajno) udi za ljudskim o emu govori slavni Kudsi hadis: ''Bijah skriveno blago, Voljeh da budem spoznat pa stvorih svijet''. Spoznaja Boga i ljubav prema Njemu jesu osnove svijeta, razlozi postojanja svega stvorenog. Za one vjernike na koje se smiraj (sjeanja na Boga) sputa (putem njihova zikra) inicijacijska tajna (''odjea'') se obznanjuje do onog nivoa koji se moe pokazivati drugima. Svaki duhovni stepen (mekam) ima svoje zakonitosti vezano za vlastitu tajnu srca. Pogledajmo ta o tome kae ajet 59 sure ''Saveznici'' (sura 33, 73 ajeta). Ajet 59: ''O Vjerovjesnie, reci enama svojim i kerima svojim i enama vjernika neka spuste haljine svoje. Tako e najlake prepoznate biti pa nee biti napastovane''.

Izvanjski obzir Bojih Rijei (vezano za odijevanje ena) ovdje neemo komentirati. Ovaj ajet dakle problematizira pomenuto sputanje ezoterijske tajne (do nivoa tuih pogleda) kod onih koji su ozbiljili neto od sjeanja na Boga (zikr a), onog prisjeanja koje smiruje srca. ''ene'' spomenute u ajetu su due i one su razvrstane shodno kategorijama bliskosti Poslaniku. Obraanje je na nivou govorne due (''Reci...'') to je svakako poetni stadij zikra (koji neminovno poinje vanjskim spominjanjem Boga) - jezikom, zatim srcem te naposljetku sranom tajnom). U ajetu je spomenuta rije ''Vjerovjesnik'' (ali ne koji) a kako su po hadisu Muhammedovom ''uenjaci njegove zajednice jednaki Poslanicima Beru Israila'', u tom smislu svaki uenjak moe pozivati ''sputanju'' inicijacijske odjee u posvetno tajanstvo, sputanju koje je identino smiraju, za onoga ko dosee taj stupanj. Ovo ''sputanje haljina'' je dakle identino ''sputanju smiraja'' (iz ajeta 18 sure ''Pobjeda'') a kako se srca smiruju ''sjeanjem na Allaha'' (zikrom) zikr je taj koji oblikuje iznutarnjost novoobraenika i pali svjetlost ljubavi prema Bogu u njemu. Najprije se spominju Vjerovjesnikove ''ene'', potom ''keri'' te ''ene vjernika''. Rije je o Svetom Vjenanju duha i due pri svjetlosti srca. Ovdje (u ajetu 59) je posebno naznaena inicijacijska uloga Kue iste gdje se ''Vjerovjesnikove ene'' odnosi prvenstveno na h. Hatidu a ''keri'' na Fatimu a.s. One sputaju (kao savrene ene) svoju inicijacijsku mo (himmet) prema onima koji su je dostojni a to rade i ''ene vjernika'' (koje su za to osposobljene i te kategorije svakako pripadaju awliyam a). Sputanjem inicijacijske moi te ene (kao takve) najlake bivaju prepoznate budui da bi zadravanje u posvetom tajanstvu (u cjelini) onemoguilo njihove prepoznavanje kao takvih i zato kraj ajeta kae kako ''e tako najlake prepoznate biti pa nee biti uznemiravane''. Na inicijacijskoj postaji savrena dua vie ne biva uznemiravana od strane ''niskog ja'', te snage su nepovratno potinjene i preobraene (u Duhu) shodno mekam u samog nosioca inicijacijske moi. ''Prepoznavanje'' pak ovisi o snazi onoga koji ''gleda'' sranim oima ''mo svete osobe. Ukoliko se saberu ajeti sure ''Pobjeda'' (10 i 18) koji govore o inicijacijskoj moi duhovnjaka dobit e se broj 28 (10+18=28) a znamo da je Imam Askeri a.s. (Mehdijev otac) umro u dvadeset osmoj godini ivota kada je nestao i njegov sin Imam el Mehdi a.s. To govori da je Mehdi ''Allahova ruka'' koja je ''iznad njihovih ruka'' sa gornje (tarikatske) a Imam Ali ''Allahova Ruka'' (kao rodoelnik svih tarikatskih redova) s donje (hakkikatske) strane. Inicijacijska mo duhovnjaka je sada (u dobu Velike Skrivenosti) u rukama Imama Mehdija (odnosno Kutba, Pola po uenju sunnijskog sufizma). Toliko o zakletvi pod drvetom.

Kako je Imam Ali proelnik svih tarikata i kako je Ljubav prema Kui istoj u osnovi svih redova isprepletenost iijskog i sunnijskog sufizma je tako snana da se o strogoj granici (kakva postoji izvanjski, u smislu sektaenja) ne moe ni govoriti. ak tavie, postoji trancedentno jedinstvo svih religija no u ovom tamnom dobu prevladavaju formalne vanjske razlike. Pogledajmo sada dvije predaje estog Ehli Bejtskog Imama, Sadika a.s. koje naglaavaju neke izvanjske aspekte odjee sa stajalita ivljenja (muslimana) u svom vremenu. U prvoj predaji Sufjan Es Sevri je rekao Imamu Sadiku a.s.: ''Prenosi da je Imam Ali nosio grubu odjeu, dok ti nosi kuhijsku i mevrijsku'' (koje su u to doba smatrane raskonom odjeom). Imam mu je odgovorio: ''Teko tebi! Zaista je Ali Ebu Talib, bio u vrijeme tekoa, a kada se stanje pobolja, najzasluniji da se koriste prednostima vremena jesu najestitiji''. U jednoj drugoj predaji neki ovjek je rekao slinu stvar Imamu Sadiku a.s. na ta je Imam odgovorio da bi se u njegovom vremenu oblaenjem odjee Imama Alija ''privlaila panja'', a ''najbolja odjea u svakom vremenu je odjea ljudi tog vremena''. Meutim, nastavio je Imam Sadik, ''kada se pojavi na Kaim (Mehdi) obui e odjeu poput Alija i ponaati se kao on''. U posljednjoj predaji jasno se naznaava vrijednost ivota u svom vremenu (''odjea ljudi tog vremena'' se definira kao najbolja) a dananji muslimani (dobrim dijelom) upravo odudaraju od dananjeg (svog) vremena, ne samo po odjei (koja je svakako najvidljviji simbol ivota u prolosti) ve i u tehnolokom, naunom i svakom drugom pogledu. ak tavie, u prvoj predaji Sadik a.s. naglaava da prednostima vremena treba da se koriste oni najestitiji to pored ostalog ukazuje na nauku u slubi (moralnog) ovjeka a ne obrnuto (kao danas) gdje se tehnicizam i otueni ovjek podreuje boanstvu scientizma, i gdje je ovjek stavljen u funkciju ''prisvajanja'' svijeta. Ekoloka kriza dananjice jasno pokazuje kako se priroda sveti. Musliimani, pak, ive uglavnom u prolosti pa se i ne koriste prednostima svoga vremena. Imam Sadik jasno kae kako bi se noenjem odjee Imama Alija (u njegovom vremenu) samo privlaila panja. A ta tek rei o oblaenju Alijeve odjee danas, kada ne da se samo privlai panja ve povratak u prolost ''pravovjerne'' grupe smatraju vraanjem ''Izvornom'' Islamu. ''Tradicionalno'' odijevanje ne samo da odudara od aktualnog vremena ve biva svojevrsna ekscentrinost koja u svakom smislu upravo odbija od Islama. Uz to, valja naglastiti da takvu odjeu obino prate otrovni pogledi prema svakome ko je drugaiji. Uzalud je to zagovornici ideje vraanja u prolost to zovu ''izvornim'' Islamom nastupajui formalno sa pozicija ouvanja tradicije. Jer, tradicija je uvijek (i iznova) iva u svakom vremenu a upravo rije

''izvor'' (od kojeg potie smisao ''izvornog'') znai neprestalno otjecanje i svjeinu koja nikad ne zadobija oblik ''ustajale bare'', ve se hvata u kotac sa problemima svog vremena. Dananja odjaa je ''najljepi'' simbol mrtve tradicije. Okamenjene, nepokretne forme koja je izgubila svaku vezu sa svojim vremenom, i nastoji se dokazivati mrnjom suprostavljenosti prema svakom ko drugaije misli. Opskurne, primitivne grupe muslimana usljed istorijskog nesnalaenja po pravilu redovito imaju zagovornike ''teorije zavjere'' (protiv Islama). U svakoj teoriji ''zavjere'' lei nemo gdje se neznanje (svih vrsta) zaodijeva misterijom urote. Pri tom se dakako, uopte ne sagledava druga strana (te iste) medalje a to je pitanje o samom predstavljanju Islama drugima od strane dananjih muslimana. Naime, kakvu sliku o Islamu prua drugima dananji musliman sa svojom moralnom zaputenou, mentalnom grubou i zaostajanjem svih vrsta, te zaslijepljujuom netolerancijom koja u svemu vidi ''urotu'' upravo zbog nemogunosti (muslimana) da odgovore na zatjeve vremena?! Svakako je slika koju (o sebi) prua dananji musliman otuna pa i zastraujua, jer (neki) sljedbenici Islama zastrauju ne samo pripadnike drugih vjera ve i same muslimane koji Islam shvaaju drugaije od njih. Po neshvatljivoj koliini mrnje (prema drugim ljudima) tzv. ''fundamentalisti'' su ekstremisti bez premca. Jedan Ku'ranski ajet kako je ''nebo pojaanim sazdano'' te da se svemir iri. Fizika je nedvojbeno potvrdila ovu injenicu to smo obradili, no, mnogo je vanije irenje duhovnog svemira, dinamiki aspekt Islamske duhovnosti koji je danas uglavnom nepostojei ili potpuno zaputen. U Islamskoj literaturi uglavnom ne citiraju ajeti i predaje bez ikakvih (''novih'') znaenja u ovom vremenu, odnosno bez ikakvog napretka, kreativne i inovativne misli. Oni muslimani koji, pak pokuavaju (bar donekle) ivjeti u svom vremenu smatraju se ''pozapadnjaenim'' a taj termin obezvrjeivanja iskazuje istinu na posve obrnut nain. Jer, Zapad je po svemu iznad Islamskog svijeta, a Muhammedove vrijednosti su identine Kristovim vrijednostima i po jednom hadisu to su dva meusobno najblia Poslanika (ne samo vremenski ve i sutinski). Osim toga, ezoterijski motreno, i Istok i Zapad su u nama to Ku'ran jasno naznaava (''Kuda god se okrenete, tamo je Boja strana''). Poznato je da tekije ne moraju (prilikom gradnje) biti okrenute prema Istoku (za razliku od damija) ime se ve pomenuti univerzalni aspekt duhovnosti potvruje. to vie primitivizma, to vie pravovjernosti to je logika mnogih dananjih muslimana. Izvanjski motreno, Bosni je Zapad u ratu (a posebno Amerika) pomogao mnogo vie od Islamskog Svijeta, mada se uzalud pokuava dokazati drugaije.

Do desetog vijeka, muslimani su (bar djelimino) ivjeli u svom vremenu i tada su dali velike filozofe, lijenike, astronome i matematiare, jednom rjeju vodee uenjake iz raznih oblasti ivota. Zatim su u svom razvoju naglo stali i prestali napredovati a za taj nazadak krivi su oni sami, niko drugi. Teorija ''zavjere'', dakako ima za cilj opravdati nazadovanje, ali ono je proizvedeno iznutra. Pogledajmo sada neke ezoterijske aspekte (ve citiranog hadisa) Imama Sadika a.s. o Mehdijevom a.s. oblaenju odjee kada se pojavi. Kao to smo vidjeli on je rekao da e Imam el Mehdi kada se pojavi ''obui odjeu poput Alija i ponaati se kao on''. Poznato je da je Poslanik, vraajui se sa duhovnog uspenja (mi'rad) donio sa sobom odjeu zakrpe i siromatva te ju je obukao Aliju a zatim su je nosili svi Imami nakon njega i sada je kod Imama Mehdija (tema je obraena u knjizi ''Kapije istih'' od istog autora). Poto presvlaenje odjee ima inicijacijski znaaj, Imam el Mehdi vraa Islam njegovim pravim izvorima, vjeru koja je (sada i sve do Mehdija) dobrim dijelom iskrivljena on ispravlja postavljajui stvari na njihova mjesta. Istovremeno, tim oblaenjem Alijeve odjee (od strane Mehdija) inicijacijski ciklus uvoenja u duhovno tajanstvo se zavrava, spajaju se peat Apsulutnog (Imam Ali kao vjeni Imam) sa peatom Muhammedanskog Vilajeta (Imam el Mehdi). Zato Imam Sadik (u spomenutoj predaji) naglaava kako e se Mehdi ponaati kao Ali jer ovo spajanje ''dva peata'' ima kosmiku (a ne ovozemaljsku) dimenziju. Zaogrtanjem uenika (ogrtaem) od strane ejha to praktikuju mnogi sufijski redovi na posveenika se prenosi inicijacijska mo (himmet) i to zaogrtanje ima karakter uvoenja u novo stanje. Poznato je da svete misterije kod mnogih religija neizostavno prati oblaenje nove odjee kao uvoenje u tajnu posveenosti kada novoobraenik postaje ''novi ovjek''. Razmotrimo neke ajete koji govore o inicijacijskom karakteru odjee, najprije ajet 187 sure ''Krava'' (sura 2, 286 ajeta). Ajet 187: ''Dozvoljava vam se da se u noima dok traje post sastajete sa svojim enama, one su odjea vaa a vi ste njihova odjea. Allah zna da vam je bilo teko, pa je prihvatio pokajanje vae i oprostio vam. Zato se sada sastajte s njima u elji da dobijete ono to vam je Allah ve odredio...'' Izvanjski obzir ajeta koji regulira spolne odnose tokom trajanja posta ovdje neemo komentirati. Ezoterijski, rije je o batinskom postu (od svega loeg), postu iji jedan obzir se odnosi (i) na govornu duu (''Ja sam se danas zavjetovala da u postiti od govora'' kae h. Merjema u Ku'ranu ukazujui na ovaj nain posta).

Duh (''mukarac'') i dua (''ena'') se sastaju u noi ezoterije nakon to svjetlo batinskog posta (''dan'') postane dio te iste noi. Oni se u noi posvetnog tajanstva sastaju kao ''meusobna odjea'' to ukazuje na preplitanje Duha i due, njihov odnos koji (analogno fizikom odnosu) formira svjetlosni zametak. Svakako da postoje tekoe na tarikatskom putu jer je smisao nevolja duhovno proienje (''Allah zna da vam je bilo teko...'') nakon kojeg ienja Bog prihvata batinsko pokajanje murid a. Nakon iznutarnjeg pokajanja (koje Bog prihvata), dakle upravo tada (u ajetu ''sada'') se Duh i dua sastaju kako bi formirali svjetlosni zametak u emu se ogleda sva stupnjevitost duhovne pedagogije u sufizmu. Najprije iznutarnji post, zatim meusobno preplitanje (suodnos Duha i due) te konano njihovo sastajanje u svrhu formiranja svjetlosnog djeteta (''zametak'') koje progresivno raste shodno snazi i mogunostgima svakog iskuenika. Ku'ran na jednom mjestu kae kako je ''poslije tegobe zaista olakanje'', ukazujui na duhovnu lakou due koja se liila materijalnih okova. Ku'ran dalje nastavlja, ukazujui ta treba initi nakon formiranja svjetlosnog zametka. ''Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada postite do noi. Sa enama ne smijete imati snoaja dok ste u itikafu u damijama. To su Allahove granice i ne pribliujte im se. Eto tako Allah objanjava ljudima propise Svoje da bi se onoga to im je zabranjeno klonili''. Nakon formiranja svjetlosnog zametka na duhovnog putnika se sputaju svjetovi sutina i duhovnih znaenja (ma'nevi) na to ukazuju Boje rijei ''Jedite i pijte...''. Nakon toga ponovo dolazi batinski post i ''no'' i ''dan'' se smjenjuju unutar duhovnog obzorja salik a. ''Jelo i pie'' se dakle odnose na duhovnu hranu koja dolazi nakon iznutarnjeg zrenja duhovnjaka. Prekid jela i pia (manivijskih istina i sutina) vezuje se za razlikovanje bijele niti od crne niti zore, gdje bijela boja simbolizira zakon za fiziko (erijat) a crna zbiljske istine (hakikat). Kao to su se mijeali Duh i dua (''Vi ste odjea njihova a one su odjea vaa) sada se mijeaju no (ezoterije) i dan (egzoterije) da bi se zadobila cjelina prije ''novog kruga spoznaje'' (dana batinskog posta, od svih pokuenih osobina). U sufizmu je krug simbol dosezanja duhovne istine, stvorenja putuju krunicom i bivaju prvuena Centru. Vezano za ''nit'' spomenutu u ajetu valja naglasiti kako jedan drugi ajet za bogatae kae: ''I prije e debelo ue proi kroz iglene ui, nego to e oni ui u dennet''. U ''iglene ui'' se uvlai upravo ''nit'' dok aluzija na debelo ue (koje ulazi kroz iglene ui) ukazuje na tekou ulaska bogataa u raj.

''Bijela nit'' predstavlja erijat a ''crna nit'' hakkikat koji se sastaju u zori otkrovenja. Znamo da je Poslanik a.s. tumaei jedan ajet (''i da to sauva od zaborava uho koje pamti'') rekao da je to ''uho'' Imam Ali a.s. ''Igla'' je jasan simbol spajanja rastavljenih dijelova due (''ivanje''), njihovo stapanje u jednu cjelinu. Ali a.s. je tako uvar crne i bijele niti to znai da je on suveren nad erijatom i hakkikatom. ''Iglene ui'' jesu uho koje pamti, ono uho (Imam Ali) koje uva (Ku'ran) od zaborava a ue koje ''prolazi'' kroz iglene ui objanjeno je jednim drugim ajetom (''Svi se vrsto drite Allahova ueta...'') gdje je definirana uloga Ehli Bejta kao uvara Objave jer prema hadisu Imama Sadika a.s. spomenuto ''ue'' je Ehli Bejt. Itikaf (izvanjski gledano) predstavlja povlaenje u damiju (od strane pojedinaca) zadnjih 10 dana Ramazana. Ezoterijski, rije je o desetom stupnju vjere (koja ima 10 stepeni i oni se uzdiu jedan ponad drugog) kada je Duh ve potinio duu (''enu'') te oni vie nemaju ''snoaja'' (meusobnog pribliavanja). Jedan Ku'ranski ajet nareuje vjernicima da ''na granicama bdiju''. To su granice Boje kojima se ne pribliava kao to se (vie) Duh i dua meusobno ne pribliavajnu jedno drugome (jer je ozbiljen 10 ti stupanj spoznaje od strane onih duhovnjaka koji su u stanju dosegnuti ga). Tarikatsko bdijenje na granicama Bojim jeste upravo ''nepribliavanja'' njima, jer svaki mekam posjeduje vlastite iznutarnje obzire koji se ''ne prelaze''. Kada se na duhovnom putu ozbilji posljednji stepen (mekam ''due smirene'') putnik dosee do mekama ejha, on postaje duhovni uitelj osposobljen da vodi druge. O tome govori ajet 60 sure ''Svjetlost''. Ajet 60: ''A ostarjelim enama koje vie ne ude za udajom, grijeh nije da odloe platove svoje, osim mjesta na kojima se ukrasi nose, a da se suzdre to im je bolje. Allah sve uje i sve zna''. Kako je ''ena'' dua, ''ostarjela ena'' predstavlja ejhovski poloaj, mekam ''due smirene''. Njihove due su se smirile i vie ''ne ude za udajom'', tj. za spajanjem sa Duhom jer za takvo neto vie nema potrebe, dua je smirena (potinjena) i po tome ''stara''. Zato takve ozbiljene due mogu ''odloiti platove'' (inicijacije kojom sada zaogru novobraenike jer plat ne moe istovremeno biti u vlasnitvu 2 osobe. On se ''odlae'' da bi ga obukao sljedei ejh). ''Mjesta na kojima se ukrasi nose'' ostaju i dalje pokrivena ime se uspostavlja razlika izmeu manevijskog ejha (koji nije osposobljen za upuivanje drugih, njegovi ukrasi su jo uvijek pokriveni) i ejha osposobljenog za irad o emu govori ajet u suri ''Ukras'' ''Zar one koje u ukrasima rastu, koje su u prepirci nemone''. Kako su ''ene'' due, ovo su due ejhova djelovanja, one koje narastaju (rastu) u vlastitim ukrasima duha i po tome su ''u prepirci

nemone'' jer nemaju nikakve potrebe za njom, a o emu govori jedna predaja: ''Znak neznanja je rasprava sa neznalicom''. Dijaloko nadmetanje je izvan djelokruga ejhova djelovanja, stupnjevitost u sticanju znanja na tarikatskom putu je jasna i nedvosmisleno postavljena (''A ovjek je vie nego iko spreman da raspravlja'' kae Ku'ran ukazujui na pogubnost znanja koje je samo ''na jeziku''. Zbog toga ''nemo'' u prepirci predstavlja snagu Duha koji poznaje zakonitosti i pravila utnje). (SLIKA ejh Behaudin Hadimejli) koji je po nekima bio posljednji ivui nakibendijski ejh (umro je neposredno nakon posljednjeg rata). Suzdravanje (od ''odlaganja platova'', tj. javnog djelovanja) je bolje a Bog ''sve uje i sve zna'' (kraj ajeta 60 sure ''Svjetlost''). Pogledajmo sada ajet 58 iz iste sure koji (ezoterijski) razmatra neke obzire adaba (odnosa) uenika prema uitelju. Ajet 58: ''O, vjernici! Nek od vas doputenje trae oni koji posjeduju desnice vae i oni koji jo nisu zrelost dostigli tri puta: prije jutarnje molitve, i kad odjeu svoju odlaete nakon podnevka i nakon veernjeg namaza. To su tri doba kada obueni niste! A nakon vremena tih niti je vama niti je njima grijeh da vam svraaju oni, jer vi svraate jedni kod drugih. Eto tako vam Allah objanjava propise, a Allah sve zna i mudar je''. Ezoterijski, u pitanju je odgojna metoda ''izuna'', dozvole za ulazak kod ejhova od strane murida, shodno razlici ejhovih stanja (hal) i vremena (vakt). Ajet razlikuje dvije vrste uenika prvi koji su spomenuti jesu oni koji su dali prisegu (be'jat) i to su oni ''koji dre desnice vae''. Oni jo uvijek nisu napredni putnici, za razliku od druge kategorije naprednih duhovnjaka koji jo nisu ''dostigli zrelost'' ali su ve proputovali znaajan dio postaja. ''Dranjem desnice'' se daje be'jat, uenik i uitelj se rukuju ''zglobno'', drei paleve jedan drugom i takvo rukovanje sam vidio (i) lino kada je jedan murid davao be'jat ejhu Halidu Salihagiu. ejh je u Stolac doao ratne 1993. godine i tu umro. (SLIKA ejh Halid Salihagi i njegov mezar u Stocu). Kada se ejhovima eli ui (to batinski predstavlja ulazak u sveti krug posvetne zbilje) trai se dozvola (''izun''). Dozvola za ulazak se trai 3 puta to predstavlja ejhovsku vlast nad erijatom, tarikatom i hakkikatom. Prvo vrijeme (kada se trai dozvola za ulazak) je ''prije jutarnje molitve''. U sufizumu postoji znaajna izreka o iznenadnom dolasku otkrovenja (kef) koja kae ''Uhvati svoj vakt''

(vrijeme) te je u tom smislu murid u ''hvatanju'' tri razliita ejhovska vakt a za koja mora imati dozvolu (izun). Dakle, vrijeme prije jutarnje molitve simbolizira ejhovsku vlast nad erijatom (zakon za fiziko). Jedan ajet govorei o ''molitvi u zoru'', kae da njoj ''mnogi prisustvuju''. Rije je o melecima dana i noi koji se smjenjuje, no ''prisustvo mnogih'' jeste upravo erijat koji ive ''mnogi ljud'' za razliku od tarikata i hakkikata koje dosee samo manjina. Dozvolom za ulazak (u ejhov sveti prostor vlasti nad erijatom) putniku se otvara svijet mnotva. Zatim slijedi drugo vrijeme kada je potrebno traiti dozvolu za ulazak kad odjeu svoju odlaete nakon podnevka. Ovo vrijeme simbolizira ejhovsku vlast nad tarikatom (zakon duhovnog puta). Na ovom stupnju u ejhovski ogrtai (hrke) ve ''odloeni'', oni su skinuti kako bi ih obukli duhovni putnici koji se i sami pripremaju za duhovni stupanj ejha. Duhovno vrijeme (vakt) je ''nakon podnevka'' to upuuje na ikindiju (srednji namaz). Ku'ranski ajet kae kako treba redovno obavljati molitvu, naroito ''onu u sredini dana''. Kako je srce u sredini grudi (izmeu 2 ramena) ovo upuuje na srani namaz duhovnih putnika koji u (tom) vaktu trae dozvolu za ulaz u ejhovski prostor tarikata, ime duhovnjak ponire u svijet mnotva, nazirui svijet Boanskog jedinstva. Tree vrijeme, kada se trai dozvola za ulazak jeste ''nakon veernjeg namaza''. Ovo vrijeme simbolizira ejhovsku vlast nad hakkikatom (zbiljama duhovnih istina). Rije je o dubokoj noi ezoterije, kada se ulazi u sami centar (duhovnog) kruga, u ejhov hakkikat ime uenik i sam postaje uiteljem (ili kandidatom za uitelja). Ovim se stupnjem otvara svijet jednoe. Tri ejhovska vakta sukladna su sa 3 stanja uenikove due spomenute u Ku'ranu dua sklona zlu, dua koja sebe kori i dua smirena. Dui sklonoj zlu sukladira erijat, dui koja sebe kori tarikat, te dui smirenoj hakkiat. Na ovaj nain se (dozvolom za ulazak) preklapaju sveta vremena (''vaktovi'') ejhova sa njima 3 sukladna stanja uenikove due. Kada ve uznapredovali murid podijeli vakt sa ejhom oni ulaze u zajedniko vrijeme (u ajetu ''meusobno svraanje'') jer je uenik dosegnuo stepen ''due smirene'' postajui i sam uiteljom, dakle ravnopravnim u svijetu jedinstva. ejhovski znak je (pored tada i tapa) ejhovska hrka (ogrta) koja moe biti razliitih boja shodno tarikatu kojem ejh pripada. Zbog toga se stupanje na ejhovsku dunost naziva ''oblaenje''. Ezoterijski prikaz oblaenja ejha dat je u ajetu 26 sure ''Bedemi'' (sura 7, 206 ajeta). Ajet 26: ''O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeu koja e pokrivati stidna mjesta vaa, a i raskona odijela, ali odjea estitosti, to je ono najbolje.

To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili''. Ajet kao to vidimo ne govori o ''vjernicima'' ili ''muslimanima'' ve se obraa sinovima Ademovim to ukazuje na praoca ljudi a ejh je duhovni predak (otac) due (i to je jedan od razloga zato se ejha u naim krajevima esto oslovljava sa ''babo''). Prvi stepen oblaenja ejha jeste ''odjea koja e pokrivati stidna mjesta vaa''. Ovdje se ejh pokriva Islamom a reguliranje spolnosti predstavlja vlast nad erijatom ega je simbol tap. Slijede ''raskona odijela'' to je drugi stepen oblaenja ejha i ovdje se ejh pokriva imanom simbol ega je hrka i to predstavlja ejhovsku vlast nad tarikatom. Na kraju ajeta 26 se spominje odjea estitosti kao ''ono najbolje''. To predstavlja trei stepen oblaenja ejha kojom prilikom se ejh pokriva ihsanom simbol ega je tad i to je ejhovska vlast nad hakkikatom. Kada je (po Poslanikovim rijeima) melek Dibril doao da poui ljude u dijalogu izmeu njega i Poslanika je spomenut Islam, zatim iman, pa onda ihsan. Tom prilikom za ishan je reeno: ''Ihsan je da robuje Bogu kao da Ga vidi jer iako ti ne vidi Njega, On vidi tebe''. Dakle, najvee dobroinstvo (ihsan) je da robuje Bogu ''kao da Ga vidi''. Kako je spoznaja Boga spoznaja Imama svog vremena, analogno tome je ''vienje'' Boga ustvari vienje Imama (u sunijskom sufizmu savreni ovjek je kutb to je praktino isto u smislu oitovanja Bojih Imena). Kada je neki ovjek pitao Dafera Sadika a.s. o vienju Boga na onom svijetu, on mu je odgovorio: ''Boga je mogue vidjeti i na ovom svijetu, kao to ga ti upravo sada gleda''. ovjek je traio od Imama da drugima objelodani ovu predaju to mu je on zabranio dodavi kako ''ljudi to ne bi razumjeli i samo bi zalutali''. Svakako da bi zalutali upadajui u zamku utjelovljenja boanskog u ljudsku put koje Islam odluno odbacuje i smatra nezamislivim. ovjek ostaje biti ovjekom nikada ne postajui Bogom. Valja naglasiti da je sve do vremena osmog Imama postojalo (koliko toliko) duhovno jedinstvo i nije bilo razilaenja po pitanjima tarikata, te se s pravom moe govoriti o cjelovitom pristupu tom problemu ili jedinstvu (makar uslovnom) tarikatskih puteva. Rije je o jedinstvu u razliitosti koje je zadralo integrirajue elemente Puta. Zato kraj ajeta 26 (sure ''Bedemi'') kae da su ''to neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili'', jer u svim duhovnim silsilama postoji po nekoliko Imama (ne dakle svi ve ''neki Boji dokazi'' a znamo da je Imam dokaz Boji na zemlji Njegovoj) ime se nadaje ezoterijsko jedinstvo ''iijskog'' i ''sunnijskog'' sufizma. Do vremena osmog Imama klasina razdioba nije postojala (meu duhovnjacima) niti je strogo ''povuena crta'' izmeu razliitih duhovnih

usmjerenja. No, iza tog razdoblja izvanjsko sektaenje je izvrilo jak uticaj na same korijene duhovnosti. Prema tome ''neki Dokazi Boji'' jesu neki od Svetih Imama a u svim silsilama se nalazi po nekoliko Imama. Prolazei kroz trostruko (inicijacijsko) oblaenje svaki ejh u svom hakkikatu ozbiljuje njihovu (imamsku) zbilju, odnosno tajnu Vilajeta koja u lancu svih duhovnih rodoslova (12 tarikatskih redova) vodi do Imama Alija a.s. On je centralni stoer svekolikih duhovnih usmjerenja unutar Islama. Imami su oni koji su istog akla (razuma) i po tome oni dovode ljude u stanje primordijalne istote, tj. do njihove ''pameti'' kako se to i kae na kraju ajeta. Jer, u konanici svako ivo bie osjea ljubav prema Ehli Bejtu. Na nain trostrukog svjedoanstva vjere dijelovi odjee sukladiraju sa po jednim od svetih postulata, odnosno trostrukom svjedoanstvu vjere. 1. Odjea (koja pokriva stidna mjesta) Samo je Allah Bog 2. Raskona odijela Muhammed je Poslanik Boji 3. odjea estitosti Ali je Prijatelj Boji Svaki ejh oblaei (po dio inicijacijske odjee) ''oblai'' (batinski) po jedno od 3 svjedoanstva vjere. Bez stavljanja Kue iste na poloaj koji im pripada nijedan ejh se ne moe smatrati pravim uiteljom bio on ''sunnija'' ili ''iija'' po obrednom ispovijedanju vjere. Hakkikatska zbilja Imama Alija ini ejha onim to on istinski jeste, i tu ne postoji mogunost nikakvog poreenja ili ''izjednaavanja''. (SLIKA turbe ejha Abdurahmana Sirrije) Adab pristupanja ejhu moemo motriti i preko nekih ajeta sure ''Sobe''. Ajet 4: ''Zbilja, oni koji te dozivaju iza soba, od njih ne razmilja veina''. Ajet 5: ''A da su se oni zbilja strpjeli dok im ne izae, bolje bi im bilo! Allah grijehe prata i samilostan je! Ovdje je naveden proces duhovne pedagogije prilaska duhovnom uitelju gdje je potcrtano da ga se ne treba ''dozivati'' iza soba to je esto karakteristika poetnikih stanja koje karakterizira snana elja (irada) kojom traitelj puta biva privuen te onda samostalno i esto haotino (bez duhovnog znaka) trai ejha (u izvanjskom prostoru) ''dozivajui'' ga. Tragaocima se u ajetu 5 nalae strpljenje dok im uitelj ''sam ne izae'' (prema njima) iz posvetnog prostora. To je bolje od samostalnog traenja (koje je esto puko lutanje od uitelja

do uitelja) to samo po sebi nije grijeh ali predstavlja duhovno optereenje za oboje (''Allah grijehe prata i samilostan je!'' kae kraj ajeta). Pod bagremom. Uzoritom Poslaniku prilaze novi posveenici dajui zakletvu na vjernost i tako je u svakom vremenu do Dana Suda konanog. Smjenjuju se ba kao to i bagrem cvijeta uvijek i iznova u nepominosti koja otkriva, u hladu rascvjetalosti ispod kojeg je osjenen Sveti Krug. (SLIKA ejh Halil Brzina, prvak Nakibendijskog reda)

KEOPSOVA TAJNA Optepoznato je da je nekada postojalo 7 velikih svjetskih uda. Velika piramida u Gizi je posljednje i jo uvijek postojee udo i jo od drevnih vremena njena gradnja kao i sami razlozi te gradnje predmet su brojnih nagaanja i legendi. Veliki faraon Keops (ili Kufu) je sagradio najveu piramidu u Gizi na podruju dananjeg Egipta. Samo ime faraona (Kufu) je identino imenu grada (Kufa) gdje e boraviti 12 ti Imam, Muhammed el Mehdi a.s. nakon svoje Obznane iz svijeta skrivanja. Ova analogija nije nimalo sluajna i taj iaret skriva brojne dubine meuproimanja Imamologije sa Kosmologijom te svijetom meustanja (mundus imaginalis, gdje je smjetena psiho kosmika planina Kaf, iji korijen rijei: K F jeste identian korijenu rijei Kufu, odnosno Kufa). Cijela Kosmologija Velike Piramide sadrana je u Svetoj Knjizi, Ku'ranu a to je mogue (to emo kasnije vidjeti) i matematski dokazati. Keopsova piramida sagraena je oko 2560. godine prije nove ere (mada postoje

tvrdnje i o mnogo veoj starosti) i njena gradnja trajala je oko 20 godina. Prvi broj (2560) u zbiru cifara daje broj 13 (2+5+6+0=13) a poznato je da je simbol masonstva broj 13, odnosno da je uzdizanje u hijerarhiji masonstva predstavljeno sa 13 stepenica koje suavajui se ka vrhu tvore piramidalni oblik. No, gledano kroz kosmoloki obzir Imamologije broj 13 predstavlja Poslanika Muhammeda i 12 Svetih Imama a.s. (1+12=13). Oni su najavljeni u svim Svetim Knjigama i listovima koje su donosili Poslanici. Ako se godina gradnje piramide sabere sa brojem godina gradnje to e (u zbiru cifara) ukazati na roenje Dvanaestog Imama, Mehdija a.s. Naime, 2+5+6+0+2+0=15, a on je roen 15 tog a'bana 869 po Isau, odnosno 255 po Hidri. Ukoliko saberemo dva datuma roenja Imama dobit emo broj 1124 (869+255) a taj broj oduzet od godine gradnje Velike Piramide daje broj 1436 (2560-1124=1436) to u zbiru cifara ukazuje na 14 Bezgrijenih; Muhammeda, Fatimu i 12 Imama (1+4+3+6=14). Vidimo da se broj 1436 (horizontalno) sastoji od brojeva 14 i 36, dakle 14 Bezgrijenih i sure Ja'sin koja je u Ku'ranu rednog broja 36. Ja'sin je jedno od Imena Imama Mehdija a to je brojano dokazljivo zbirom cifara oba datuma roenja Imama (po Hidri i po Isau). Naime, 8+6+9+2+5+5=36. etrnaest stepeni Bezgrijenika ''gradi'' veliku piramidu (kroz dvostruko roenje Imama Mehdija) i kao to je sura Ja'sin srce Ku'rana, tako je i Imam srce stvorenog svijeta. Iz ovog proizilazi da je Imam el Mehdi ''ugraen'' (kao Ja'sin) u strukturu Velike Piramide i to kroz njen kosmoloki obzir. Velika Piramida, dakle najavljuje Imama svih vremena, Oekivanog. Graditelj je bio Poslanik Idris a.s. (Hermes). Tvrdnje o visini piramide neznatno variraju a svaka cifra krije zasebnu zagonetku. Takoer, postoji miljenje kako se Kufuova piramida tokom vremena ''smanjila'' za 10 metara to predstavlja aluziju na 10 stepeni vjere. Naime, Imam Sadik a.s. je rekao: ''Vjera ima 10 stupnjeva koji se poput stepenica uzdiu jedan ponad drugog. Ako vidi nekog ispod sebe njeno ga privuci i nemoj ga opteretiti (onim to ne moe nositi) inae e ga slomiti''. Ovo ''lomljenje'' teretima vjere je danas esta pojava, u dobu duhovne prostitucije. Geometrijski oblik piramide predstavlja Sveti trougao ili Veliku trijadu vjere; - samo je Allah Bog, Muhammed je Boji Poslanik, Ali je Prijatelj Boji. Boje Jedinstvo je temelj, desna strana Ali a lijeva Muhammed. Kasnije emo vidjeti kosmoloki obzir trijade. Keopsova piramida je veliine 6 nogometnih stadiona i uzdie se iznad svih graevina do industrijske revolucije ime je simbolino predstavljen poetak ''vremena neznanja'' odnosno eljeznog doba kao posljednjeg u eri velike tame (Kali Juga po Hinudistikom uenju). Nadvisivanje (u fizikom smislu) Velike Piramide koje poinje eljeznim dobom obrnuto je

proporcionalno visini znanja tzv. ''modernog'' ovjeka koji je u potpunosti izgubio teofanijska ula i spiritualnu virilnost. Onoliko koliko tehnologija biva jaom, ljudskost (unutar ovjeka) se smanjuje. U sreditu piramide nalazi se grobnica za kralja ali sami sarkofag nikada nije pronaen tako da mit o grobnici (kao smislu piramide) biva upitan. Po naem miljenju, sahranjivanje je sasvim sporedna uloga piramide, ona nosi mnogostruke poruke za svaku generaciju na Zemlji. Ona navjeuje Imama Mehdija (koji je spomenut u svim Svetim tekstovima), spasitelja ovjeanstva i kraj vremena. Cjelokupno ljudsko znanje, sve do kraja, je sauvano u piramidi (kao poruci). Postoji samo jedna jedina figura faraona Kufua (slika) i to od slonovae, visoka 7,5 cm, to u zbiru vanjskog i iznutarnjeg aspekta predmeta ponovo ukazuje na roenje Imama Mehdija a.s. (7,5+7,5=15=. Po svemu sudei, sam Keops je mnoge stvari elio ostaviti nedoreenim (otvorenim). Keopsova piramida je sagraena tano u kopnenom sreditu Zemlje ba kao to e i ''sredite'' kosmike vlasti Imama Mehdija biti u gradu Kufi, dakle, prepliu se Kosmologija i Imamologija. Na ovaj nain Kosmikog usreditenja faraon Kufu e se simboliki preobraziti u grad Kufu koja e (tada) biti duhovni centar Zemlje kao to je to danas piramida, u fizikom smislu te rijei. Prema tome, u samoj Keopsovoj piramidi je usreditenost (svekolikog) znanja, ona je mjesto znanja i nije sluajan simboliki znaaj (koji smo ve spomenuli) da je ona graditeljski (u visinu) nadmaena poetkom eljeznog doba, odnosno poetkom doba neznanja. Ukoliko od visine Keopsove piramide (148 m) oduzmemo broj Ku'ranskih sura (114) dobit emo tano broj Alijevih a.s. godina kada je od strane Poslanika Muhammeda a.s. proglaen njegovim nasljednikom i voom muslimana nakon njega. Jer, 148-114=34; Imam Ali je imao 34 godine u asu proglaenja (mjesto Gadir Hum). Fiziki i sveti trougao se dodiruju i prepliu. Prema tome, Ku'ran zajedno sa Alijem daje vrh Svetog Trougla (visinu piramide u izvanjskom svijetu). Ukoliko visinu piramide (148 m) saberemo sa samom sobom a to znai izvanjski i iznutarnji obzir Svetog Trougla u njegovoj punini (tj. na samom njegovom vrhu) dobit emo broj 296 (148+48=296) to u zbiru cifara daje broj 17 (2+9+6=17) a to predstavlja broj godina vlasti Imama Mehdija. Rije je o kosmikoj (a ne zemaljskoj) vlasti i upravo zato se (vezano za piramidu) stalno prepliu Kosmologija i Imamologija (''Davat emo im znakove na obzorjima nebeskim a i u njima samima'' kae Ku'ran). Duina jedne stranice baze Velike Piramide iznosi 232,805 m, opseg baze je dakle 931,22 m, to u zbiru cifara ponovo ukazuje na vlast Imama Mehdija a.s. (9+3+1+2+2=17). Postoji miljenje da je najpreciznija visina Keopsove piramide 148,208 m, to u zbiru cifara daje broj

23 (1+4+8+2+0+8=23) a upravo 23 puta se rije ''Isa'' (Isus) spominje u Ku'ranu. Znamo da Isa a.s. dolazi ponovo (na kraju vremena) zajedno sa Imamom Mehdijem, on dolazi na sami ''vrh'' ovozemaljskog vremena, jer je Mehdi peat istorije. Piramida se sastoji od oko 2.300.000 kamenih blokova, duina stranica osnove je 229 m, to u zbiru cifara ponovo daje 13 (2+2+9=13, Muhammed i 12 Imama). Godine 1954., pronaena je netaknuta laa, duga 48 i iroka 5 metara. Njome se faraon uzdie do drugog svijeta. Laa ima 13 spratova (Muhammed i 12 Imama). Duina u zbiru cifara ukazuje na Dvanaestog Imama (4+8=12) a ako tome dodamo broj 5 (irinu) dobit emo broj godina vlasti Imama Mehdija (4+8+5=17). Poznata Poslanikova izreka kae: ''Moj Ehli Bejt je poput Nuhove lae, ko se popne spaen je, ko izostane potopljen je''. Godina otkria, u zbiru cifara zajedno sa duinom lae daje redni broj sure Ja'sin u Ku'ranu (a to je broj 36, jer 1+9+5+4+4+8=36) a znamo da je Imam Mehdi predstavljen u piramidi kao Ja'sin. Ovo je kosmoloki ozbir sure ''Ja'sin'' kao srca Ku'rana (prilikom mumificiranja srce se ne vadi). Naime, stari Egipani su srce (fiziko) smatrali stanitem osjeaja. Visina piramide (148 m) pomnoena sa 10 daje udaljenost Zemlje od Sunca, odnosno vezu Poslanika (Sunce) i Alija kao peata Apsulutnog Vilajeta (Zemlja). Poznato je da su Imama Alija a.s. zvali ''otac zemlje'', odnosno otac praine (simboliki to ukazuje na velikana koji poput zemlje ''nosi sve'' na sebi, i dobre i loe). Kameni blokovi od kojih je graena piramida bili su debljine 2,5 m, teki 20 tona i bilo ih je ukupno 144000 a to je prema jednoj predaji ukupan broj svih Bojih Poslanika od Adema do Muhammeda. Ovo znai da cjelina piramide sadrava svo Poslanstvo a znamo da je Imam el Mehdi peat Muhammedanskog Vilajeta koji zatvara povijest ljudskog roda. Kako je dakle Mehdi a.s. punina Imameta broj blokova piramide (koji ukazuje na cjelovitost Poslanstva) nas upuuje na mjesto Poslanike Poruke (Ehli Bejt) odakle su svi Boji Poslanici dobili Poslanstvo. Na ovaj nain piramida oslikava Imama Mehdija kao onog koji rasvjetljava puninu Objave. Keopsova porodica je bila prva koja je vladala cijelim Egiptom. Prenosi se da je Kufu jedanput pozvao najveeg mudraca svog vremena kako bi mu ovaj pokazao put do Tota, vladara zagrobnog svijeta ali je mudrac bio nemoan. Ne zna se koliko je pria vjerodostojna ali ukazuje na aspekt potrage za istinom vezan za Keopsa. Samo mumificiranje faraonovog tijela je bio sloen proces. Unutarnji organi su vaeni i smjetani u kanopijske posude i svaku je uvalo po jedno boanstvo. Srce je ostavljano u tijelu budui da je ono centar misli i osjeanja (Islamsko uenje na vrlo slian nain smjeta ivotinsjki duh ovjekov ruh al hajvani u predio srca) a to potvruju i najnovija nauna otkria. Naime, potvreno je da ljudi kojima je presaeno srce poprimaju karakterne crte

donatora. Modernoj nauci je ovo posve nejasno budui da ona jo uvijek (usljed samog ustroja stvari u eljeznom dobu) misli i osjeaje ovjekove smjeta iskljivo u mozak (koji je tek puka ''maina'' za prenos i radi na principu elektromagnetnih talasa). Na ovaj nain Mehdi (kao Ja'sin koji je srce Ku'rana) ''ostaje'' u piramidi zauvijek. Jedna Arapska poslovica kae: ''ovjek se boji vremena, a vrijeme se boji piramida''. Imam el Mehdi je pak Gospodar Vremena i on obznanjuje mudrosti svih Boanskih Objavljenja i u tom smislu je svaki piramidalni blok (kojih je 144000 koliko je bilo i Bojih Poslanika) po jedan Poslanik'', odnosno kamen mudrosti to ga obznanjuje Imam Mehdi a.s. kao posljednji od Dvanaest Imama (i koji je sada u Skrivenosti). Svaki blok, dakle krije po jednu tajnu Poslanike mudrosti, ''kamen mudrosti'' svakog od Poslanika. Duina velike galerije piramide je 153 stope (46 metara), na nivou pada 175 stopa (48 metara). Zbir cifara svaki put daje broj 22, to predstavlja Dvanaestog Imama i (svih) deset stepeni vjere koje on obznanjuje (12+10=22). Naime, zbir cifara ''stopa'' je 22 (1+5+3+1+7+5=22) dok je razlika brojeva ''stopa'' opet 22 (175-153=22). Takoer, broj 22 se moe motriti kao zbir 11 zemaljskih i svjetlosnih obzira onih Imama koji su ve otili sa ovoga svijeta (11+11=22). Zbir 3 broja (22) daje visinu Mikerinove piramide (22+22+22=66). Ovo nije nimalo sluajno jer ''mikerin'' (prevedeno na arapski) ima isti korjen kao i Ku'ran (K R). Keopsov otac je sagradio 3 piramide i postoji miljenje da je on htio nadmaiti svog oca, u ovom kontekstu koji razmatramo to je posve irelevantno. U Egiptu je do sada pronaeno ukupno 98 piramida to u zbiru cifara ponovo daje vlast Imama Mehdija (9+8=17). Naravno, nove piramide e se vjerovatno otkrivati, no uvijek je bitno ta nam Imam obznanjuje sada iz bezbrojnih slojeva ezoterijskog smisla Knjige. Boji Poslanik je naime rekao: ''Ku'ran ima 7 razina znaenja (dubina) od kojiih svaka ima do 70 drugih''. Rije je dakle o beskrajnim dubinama gdje svako vrijeme ima samo svoje dubine. Naalost, ezoterija je praksa tek manjinskih grupa i pojedinaca. U dobu Imama cijelo ovjeanstvo e biti prosvjetljeno i svako bie e saznati svoj krajnji smisao postojanja, svoju svrhu. Keops je naslijedio tron 2551. godine prije nove ere i imao je (tada) 20 godina. Zbir svih cifara ukazuje na roenje Imama Mehdija (2+5+5+1+2+0=15) dok sama godina stupanja na prijesto (u zbiru cifara) ukazuje na Muhammeda i 12 Imama (2+5+5+1=13). Mehdi a.s. je znamo roen 255. godine po Hidri to su prva tri broja (od ukupno 4) datuma Keopsovog stupanja na prijesto (255-1, 2551). Kako je Imam el Mehdi posljednji Imam njegovo (iznutarnje ali i izvanjsko) roenje je moralo biti naznaeno u Kufuovom stupanju na prijesto budui da je piramida mjesto oitovanja Imamologije. Ukoliko izuzmemo zadnji broj (1, a to

je broj Poela odnosno jednosti) u broju 2551 (godina Keopsovog stupanja na prijesto) preostaje roenje Mehdija (broj 255 koji u zbiru cifara opet ukazuje na Dvanaestog Imama 2+5+5=12). Keopsovo stupanje na tron je moralo nositi poruku vezanu za Imamov poloaj, njegovu vlast. Zbog toga je kraljevo uskrsnue zvijezdama bilo tako vano. Ono je predstavljalo novo roenje i poznato je da je faraon Kufu ukucao zlatni klin u zemlju prije poetka gradnje to je predstavljalo simbolino sjedinjenje sa ''pramajkom'' sveg svijeta. Zlatnim klinom je odreena linija tanog sjevera. Sve etiri strane piramide morale su biti pod pravim uglovima. Graditelji su to izraunali tako to bi u zemlji ucrtali (opisali) 2 kruga koji se meusobne preklapaju a zatim bi pod pravom linijom odredili ugao piramide. Bilo je preko 2 milijuna vapnenih blokova, koje su radnici kopali nekoliko stotina metara daleko od piramide. Rezano je 2,76 milijuna m3 kamena na kubik (zbir cifara ponovo ukazuje na roenje Imama Mehdija; 2+7+6=15). Deavali su se gubici ljudskih ivota i to srazmjerno esto i lomljenje udova, ali posljednja istraivanja govore da su radnici imali vrhunsku zdravstvenu zatitu o emu svjedoe pronaene kosti sa zalijeenim prijelomima. Svaki blok je teio oko 2,5 tone i ti blokovi su transportovani do piramide. Postojala je platforma za sanke (koje su vukle kamen) duga 300 m. Sada je ve izvjesno da piramidu nisu radili robovi ve slobodni ljudi, i pretpostavlja se da je postojala neka vrsta radnog poreza, bar za izvjesne kategorije stanovnitva. Mnogim radnicima je gradnja predstavljala najveu ast (tradicionalna slika nudi robove i bi). Desetine piramida irom Egipta uopte ne sadre grobna mjesta, nema sarkofaga niti imena faraona koji su ih gradili. Ne postoji ak niti jedan jedini zapis o tome kako su se piramide gradile. Izostanak pisanih tragova preuzeli su iluminati ije stvarno postojanje see do Hermesa (Idrisa a.s.), i koji su u direktnoj vezi sa faraonima. Na razliitim nalazitima ipak postoje slike radova, no veliko je pitanje ta se htjelo rei tim slikama, odnosno kakva je poruka (moda ak lana) ostavljena. Pisani tragovi o gradnji uopte ne postoje, i sasvim je sigurno da nisu ni htjeli da ih ostave. Izgradnja Keopsove piremide trajala je 20 godina to je 10 stepeni vjere na izvanjski i 10 stepeni na iznutarnji nain (10+10=20). Oko 1200 radnika je radilo na rezanju kamena. Dvadeset ljudi je trebalo za jedan kockasti kamen a dnevno je trebalo 300 kocki to bi znailo 700 ljudi. Tri stotine radnika je postavljalo blokove. Godine 1988. desilo se arheoloko otkrie od velikog znaaja, otkriveno je selo za Keopsove radnike. Kruh i pivo su (pored ostalog) bili hrana za radnike. Postoji tvrdnja da je Keopsova piramida visoka 147 m to bi u zbiru cifara ukazivalo na Dvanaestog Imama (1+4+7=12). No, po svemu sudei ona je visoka 148 metara.

Kefrenova piramida je visoka 143 m, to u zbiru cifara daje broj 8 (1+4+3=8) dok je Mikerinova piramida visoka 66 m to u zbiru cifara opet daje 12 (6+6=12). Na ovaj nain imali bismo 12, 8 i 12 kao zbirove cifara. To bi predstavljalo zahir Imama (12), zatim Svjetlosnu Ka'bu u sredini (jer je 8 prvi broj geometrijskog tijela) te na kraju batin Imama (ponovo broj 12). Meutim, gotovo opeprihvaena je injenica da je Keospova piramida visoka 148 metara. U uspenju duhovnog putnika to predstavlja poelo (1), 4 elementa svijeta i kocku (broj 8). Kefrenova piramida je visoka 143 m, to je kocka (1+4+3=8) ili ''Svjetlosna Ka'ba'' jer je 8 prvi broj geometrijskog tijela. Zbir cifara (3 visine svake od piramida) ukazuje na Isa a a.s. koji znamo, na kraju vremena dolazi sa Imamom Mehdijem a.s. Naime, 1+4+7+1+4+3+6+6=33, Isus je kao to znamo podignut sa zemlje u trideset treoj godini ivota. Rije kefren (ukoliko je motrimo sa pozicije Arapskog jezika) asocira na ''nevjerstvo'', kfr kafir ili kufure, zastrtost, dok rije mikerin ima znaenje sabiranja (K R; sabrati, odatle potie i rije Ku'ran). Zemljite oko piramida je bilo suho pa je hrana dovoena sa plodnih obala Nila, radnici su bili dobro uhranjeni, a organizacija gradnje piramide je bila na vrhunskom nivou. Radile su 2 grupe od po 1000 radnika i bile su podijeljene svaka grupa u po 5 drugih grupa. Zvali su se prijatelji Kufuovi i pijanice Kufuove. Prepisan broj (2 grupe po 5 drugih) daje broj 255 a to je znamo datum roenja Imama Mehdija (po Hidri). Ezoterijski motreno, ''pijanice'' jesu oni mistici koji su kuali dok je ''prijatelj'' (Boji) opta oznaka za bogougodnike (evlija). Oboje (prijateljstvo i pijanstvo) je veoma daleko od bilo kakvog robovskog poloaja. Na 65 tom metru unutar piramide je zid, dijeli ga (jo) 25 metara od spoljanjih zidina. Razlika 2 broja ukazuje na poetak Poslanstva Muhammedovog (65-25=40, primio Poslanstvo u etrdesetoj godini). Nadzornici su slikali gradnju piramide, postojali su pisari i raunovoe, otprilike 10 puta je bilo vie radnika u podrci. U svakom trenu 25000 radnika gradilo je Keopsovu piramidu, Velika piramida je zenit gradnje u Starom Egiptu. Pljakai su redovno upadali u grobnice koje su bile prepune zlata i dragocijenosti. Postoji 756 m tunela u stijeni ispod piramide. Gradnja tog tunela je naglo prekinuta to predstavlja veliku misteriju. Za Kufua je predviena druga grobnica nakon misterioznog prestanka gradnje. Neiskoritena faraonova grobnica se 1920 tih pokazala kao neto sasvim drugo. Tada su arheolozi naili na zapeaenu grobnicu i veliki sarkofag. Bio je to sarkofag faraonove majke

 Heteferes ali kada je otvoren nali su ga praznim. Grobnica je bila netaknuta to je bio znak da pljakai nisu dolazili ali mumije nije bilo to je predstavljalo veliku misteriju. Po svemu sudei, Heteferes je sahranjena negdje drugo ali je grob bio zasigurno opljakan pa su napravili drugu grobnicu. Bila je to lana grobnica sa (vjerovatno) simuliranom sahranom. Keopsova grobnica je pak, u samom sreditu piramide ali sakrofaga nema iako su se grobnice zaepljale iznutra kako bi bile potpuno osigurane od pljakaa. Ono to je krajnje nejasno (ljudima ovog tamnog doba) jeste posjedovanje vrhunskih znanja od strane graditelja u vremenu koje je uslijedilo maltene odmah nakon ''sputanja sa grane'' (ovjeka) to samo govori o moralnoj tuposti i duhovnoj nedoraslosti ''modernog'' ovjeka koji superiornost vidi jedino u tehnolokom napretku naega vremena. Meutim, taj ovjek je moralno degradiran i duhovno nezreo te spiritualno uniten. No, bez ikakve sumnje graditelji su obavljali teak posao. U Gizi nije bilo granita ve tek u Asuanu, 900 km dalje i valjalo ga je dovoziti. Sam krov Keopsove grobnice teak je 400 tona a u piramidi ima niz odaja koje su ublaavale pritisak kako se gornji dio piramide ne bi sruio na grobnicu. Mogue je da je oko piramide postojala spiralna platforma a prilikom gradnje samog vrha koritene su poluge. Sve povrine bile su divno uglaane a najvaniji kamen je bio vrh Velike piramide. Godine 2528 prije nove ere umro je faraon Keops. Zbir cifara ponovo ukazuje na vladavinu Imama Mehdija a.s. (2+5+2+8=17). To ukazuje da je istinski vladar piramide Imam Vremena. Broj 2528 razdijeljen na dvije polovine daje broj 25 to predstavlja 25 ogranaka novog znanja koje donosi Imam Mehdi dok broj 28 ukazuje na poetak okultacije Imama Mehdija koji je nestao upravo u asu smrti svojega oca, Imama Askerija a.s. koji je umro u 28 oj godini ivota. Jer, uskrsnue ovjeanstva (preko Imama Mehdija) je moralo biti najavljano Keopsovom smru. Takoer, broj 2528 sastoji se od dva i po Boja Dana (jer je prema Ku'ranu jedan Boji Dan 1000 godina) te (ponovo) poetka okultacije Mehdija; 2528=2000+500+28. Faraon Keops je vladao 23 godine a znamo da se rije ''Isa'' (Isus) u Ku'ranu spominje tano 23 puta, to je jasna aluzija na vladavinu Imama Mehdija. Na piramidi postoje dva otvora (istoni i zapadni) za koje se vjerovalo da su ''ventilacijski''. Sada je utvreno da je jedan otvor okrenut ka Sjevernjai (zvijezdi Danici) a drugi prema sazvijeu Orion, odnosno zvijezdi Sirijusu. To je otkriveno 1964. godine i tu poinje direktno spajanje Kosmologije i Imamologije. Naime, Sirijus i Danica su jedina nebeska tijela (zvijezde) koje se poimenino spominju u Ku'ranu. Sunce, Mjesec i zvijezde se u svetoj Knjizi spominju vie puta ali poimenice samo Danica i Sirijus, dvije zvijezde ka kojima vode 2

otvora (istoni i zapadni) na Keopsovoj piramidi to znai da je tajna Velike piramide sadrana u Ku'ranu. Ovo je bilo neizbjeno jer piramida predstavlja Imama Vremena. Kako ta dva otvora vode ka nebeskim tijelima Danici i Sirijusu i to iz centra Kufuoeve grobnice (a ezoterijski iz grada Kufe koji je na teritoriji dananjeg Iraka) rije je o dvije ruke Imama Mehdija a.s. podignute ka zvijezdama iz grada Kufe. Ovo definira Imamovu vlast nad vanjskim i unutarnjim, erijatom i hakkikatom. Jedna strana piramide je Alijevski a duga Muhammedijski obzir usmjerenja ka vlastitom sreditu bia. Ajet 49 u suri ''Zvijezda'' govori o Sirijusu (''I da je On Sirijusa Gospodar''). Sura ''Zvijezda'' ima 62 ajeta i upravo je ajet 62 ''Svjetlosna sedda'' Imama Hasana a.s. (o ovome pogledati knjigu ''Kapije istih'' od istog autora). To predstavlja Muhammedijski lik u njegovoj cjelini (Muhammed je umro sa 62 god. ivota). Ukoliko od ukupnog broja ajeta sure ''Zvijezda'' (62) oduzmemo ajet o Sirijusu (49) dobit emo broj 13 to predstavlja Muhammeda i 12 Imama (62-49=13), a taj isti broj se dobije zbirom cifara ajeta 49 (4+9=13). Muhammed i 12 Imama jesu oni kojima je ''povjerena'' (kosmika) vlast. Identian broj se, kao to smo ve vidjeli dobije zbirom cifara koje daje visina Keopsove piramide, tj. broj 148 (1+4+8=13). Sami ''vrh'' jeste vlast Imama Mehdija, 14 tog Ma'suma, posljednjeg od istih. U Egipatskoj mitologiji (iji akteri se mogu promatrati kao potpuno zemaljski u davnoj prolosti) Orion predstavlja Ozirisa a Sirijus Izidu. Oni raaju Horusa. Prije nekih 12500 godina (u prvom vremenu) zapoelo je uzidanje Orionovog sazvijea s najnie take junog neba (promatrane sa nultog neba Gize Orionov pojas, Sirijus i Mlijeni put ine jedinstvenu cjelinu). To predstavlja vidjeli smo jednu ''ruku'' Imama Mehdija, njegovu duhovnu mo (jer je Sirijus najsjajnija zvijezda na nebu), ili Muhammedijski lik njegove vlasti. Druga ''ruka'' Imama Mehdija predstavlja njegovu zemaljsku mo koja je oliena u zvijezdi Danici. Sura ''Danica'' ima 17 ajeta to jasno ukazuje na 17 godina vlasti Imama Mehdija a.s., ili Alijevski lik njegove vlasti. (tema je detaljnije obraena u knjizi ''Kapije istih'' od istog autora). Pogledajmo prva 3 ajeta sure ''Danica''. Ajet 1: ''Tako mi neba i Danice.'' Ajet 2: ''A zna li ti ta je Danica?'' Ajet 3: ''Zvijezda Blistava''.

Ovo je Imam el Mehdi koji e se pojaviti kao zvijezda blistava (po hadisu Imama Hasana a.s.) i ovo je vidjeli smo, zemaljski obzir moi Imama Mehdija a.s. odnosno Alijevski lik njegove vlasti. Rije ''Ku'ran'' se u Svetoj Knjizi spominje 129 puta, posljednji put u suri ''Danica''. Kao to se Ku'ran posljednji put spominje u suri ''Danica'' tako je i vlast Imama Mehdija posljednja vlast na zemlji (kosmika vlast). Da je tako govori nam broj 129 (rekli smo da se toliko puta ''Ku'ran'' spominje u Svetoj Knjizi). Naime, u zbiru cifara taj broj ukazuje na Dvanaestog Imama (1+2+9=12). Rije ''Ku'ran'' se spominje ukupno u 56 sura, a sura rednog broja 56 (sura ''Dogaaj'') je sura Imama Alija. Sura ''Danica'' je rednog broja 86 to u zbiru cifara daje 14 Bezgrijenih (8+6=14). Ukoliko pomnoimo redni broj sure ''Danica'' (86) sa ukupnom brojem ajeta (17) dobit emo broj 1462 (86x17=1462) a taj broj ''razdijeljen'' na 2 dijela daje 14 Bezgrijenih te ukupan broj ajeta sure ''Zvijezda'', odnosno Muhammedov a.s. ivot (1462, 1462). Ajet o ''Sirijusu'' je rednog broja 49 (u suri ''Zvijezda'') to u zbiru cifara takoer daje 13 (4+9=13), Muhammed i 12 Imama. Ajet o ''Danici'' u suri ''Danica'' je rednog broja 3. Zbir ova 2 ajeta daje broj 52 (49+3=52). Oduzmemo li ga od ukupnog broja Ku'ranskih sura (114) ponovo dobijemo ukupan broj ajeta sure ''Zvijezda'', tj. Muhammedov a.s. ivot (114-52=62). To predstavlja jednu stranu piramide iji je otvor usmjeren ka Sazvijeu ''Orion'' odnosno zvijezidi Sirijus. Vidjeli smo da je to Muhammedijski lik Imama Mehdija. Naime, ukoliko se ukupan broj ajeta sure ''Zvijezda'' (62) sabere sa rednim brojem sure ''Danica'' (86) dobit e tano visina Keopsove piramide. Jer, 62+86=148. Eto zato su Sirijus (u suri ''Zvijezda'') i ''Danica'' (u suri ''Danica'') jedine zvijezde poimenice spomenute u Ku'ranu, one otkrivaju (i potvruju) kosmoloke tajne Velike Piramide. Dakle, itava kosmologija sadrana u Kufuovoj piramidi nalazi se u Ku'ranu i to u direktnoj sprezi sa Imamologijom koja je iznutarnjost Boje Objave. Na slici se vidi unutarnjost Keopsove piramide. Sada emo dati prikaz Ku'ranske potvrde geometrijske forme piramide, te preplitanje Kosmologije sa Imamologijom. Piramida je nuno morala imati odraz tog jedinstva budui da je vlat Imama kosmika (a ne ovozemaljska ili ''politika''). s

Vrhunac vladavine ljudskog roda jeste vlast Imama Mehdija a.s. to predstavlja realizaciju (njegove) kosmike vlasti na zemlji. Znamo da sura ''Danica'' ima 17 ajeta to je sukladno ovozemnoj vlasti Imama i zato desnica sukladira tom obziru (kosmoloki, to je otvor piramide koji je usmjeren ka Danici), odnosno Alijevskom liku te vlasti. Ukupan broj ajeta sure ''Zvijezda'' je jednak Muhammedovom ivotu (umro sa 62 godine ivota) i zato lijevica sukladira tom obziru (kosmoloki, to je otvor piramide usmjeren ka sazvijeu Orion odnosno zvijezdi Sirijus), ili Muhammedijski lik Imamove vlasti. Simboliki, obje ruke Imama Mehdija a.s. su podignute iz grada Kufe (u dobu njegove vlasti) i to na nain jedinstva izvanjskog (zahir) i iznutarnjeg (batin). Usreditenost Imama Mehdija u Kufi realizirat e to jedinstvo i ono je sadrano u Velikoj (Keopsovoj) Piramidi kao poruka ovjeanstvu. Premda u dobu gradnje Imam el Mehdi nije bio ni roen, Imam Ali je slat sa svakim Bojim Poslanikom tajno (a tek sa Muhammedom javno) te je tajna Imamologije (kao batina svih Objava) prenoena preko svih Poslanika od Adema. Dvanaest Svetih Imama je najavljeno u svim Bojim Knjigama, a u Indilu (datom Isau) bili su spomenuti poimenino. Sada pogledajmo. Kufuova piramida je izgraena 2560. godine. Vidjeli smo da se mnoenjem rednog broja sure ''Danica'' (86) i ukupnog broja (17) ajeta dobije broj 1462. Razlika ova dva broja je 1098 (2560-1462=1098). Keops je doao na vlast 2551. godine. Ukoliko oduzmemo broj 1462 (koji nastaje mnoenjem rednog broja sure ''Danica'' te ukupnog broja ajeta) dobit emo broj 1098 (2551-1462=1098). U oba sluaja imamo broj poela (1) zatim ''0'' (nulu) koja nije broj i simbolizira kruni put Keopsove due te broj 98, odnosno 89. Oba puta, u zbiru se dobije vlast Imama Mehdija a.s. (9+8=17 ili 8+9=17). Poznata predaja kae kako Bog kada zavoli svog slugu biva ''njegova ruka, noga, vid, sluh'', te je u tom smislu jasno da su dvije Mehdijeve ruke (podignute u dovi) u Kufi tokom njegove

vladavine ustvari ''Boje Ruke''. Te Imamove ruke su, kao to smo vidjeli ''Danica'' i ''Sirijus'', jedine dvije zvijezde poimenice spomenute u Ku'ranu koje tvore Kosmologiju piramidalnog ''vremena'' (Imam Mehdi je Gospodar Vremena). Jedna strana piramide je Alijevski a druga Muhammedisjki lik vlasti Imama Mehdija. Kefrenova i Mikerinova piramida takoer alju svoje poruke. Gledano iz ugla Arapskog jezika ime ''Kefren'' ima isti korijen kao i rije ''Kufr'', tj. nevjerstvo odnosno poricanje a poricanje Imama je znamo paklena vatra jer je Imam Ali rekao: ''Nee ui u dennet niko osim onoga ko zna Imame i koga oni znaju niti e ui u dehennem niko osim onoga ko ih ne zna i koga oni ne znaju''. Sada pogledajmo. Zbir cifara visine Kefrenove piramide je 8 (1+4+3=8). Poto je broj 14 (Ma'suma) prisutan kod obje piramide, u prve 2 cifre (148 Keopsova i 143 visina Kefrenove piramide) ako broj 8 (kao zbir cifara visine Kefrenove piramide) ''poistovjetimo'' sa brojem 8 (u broju 148 a to je znamo visina Keopsove piramide) preostaje broj 14 (8); broj Bezgrijenih (Muhammed, Fatima i 12 Imama). Na ovaj nain rije ''Kefren'' najavljuje pakleni bezdan poricateljskih tenji koje negiraju uzvieni poloaj 14 Bezgrijenih. U tom smislu Kefrenova piramida obznanjuje poricateljstvo onog sadranog u Keopsovoj piramidi. Ime ''Mikerin'' (trea piramida) gledano iz ugla Arapskog jezika predstavlja iaret na Ku'ran, odnosno ''sabiranje'' (K R N). Piramida je visoka 66 metara to u zbiru cifara ukazuje na Dvanaestog Imama (6+6=12) kao sabiratelja (iznutarnjeg smisla) svih Boanskih Objavljenja. Imamo, dakle Vlast Imama, poricateljski obzir te sabiranje znanja (3 piramide u Gizi). Gledano kroz zbir cifara (visine tri piramide) najprije se pojavljuje broj 13 (kod Keopsove) jer 1+4+8=13, zatim broj 8 kod Kefrenove (1+4+3) te broj 12 u sluaju Mikerinove piramide (6+6=12). Tu dakle, na vrhu (spoznaje) imamo Muhammeda i 12 Imama (broj 13) zatim Svjetlosnu Ka'bu ili Hram svjetlosti (Savrenog ovjeka) predstavljen brojem 8 te na Kraju Dvanaestog Imama (broj 12) koji je taj Savreni ovjek navlastito. I poricateljstvo i sabiranje znanja ukazuje na Kuu istu. Zbir ta tri broja daje 33 (13+8+12) a znamo daje Isa a.s. uzdignut na nebo u 33 oj godini ivota te je to (i) broj njegovih godina prilikom povratka sa Imamom Mehdijem. Isaova (ponovna) obznana neodvojiva je od Imamologije, on dolazi sa Mehdijem a.s. Sada emo razmotriti mitoloki nivo (kod starih Egipana) same obznane Imama Mehdija. Spasitelj svijeta je naznaen u mitskim predajama svih drevnih naroda. Rije ''Sirijus'' u

kontekstu Arapskog jezika bi imala znaenje tajne (sirr), one tajne kojoj sukladira sam Muhammedov ivot. Gledano, dakle sa stajalita Egipatske mitologije Orion (sazvijee) predstavlja Ozirisa a zvijezda Sirijus Izidu. Oni raaju Horusa a znamo da je Sirijus lijeva ruka Imama Mehdija (podignuta iz Kufe, odnosno Kufuove grobnice, gledano iz tog ugla). Kufa ima dvostruki obzir sabiranje Ku'rana i njegovo poricanje. Oziris je Gospodar Podzemnih odaja (neb rostau). Rije ''rostau'' prevodi se kao ''podzemni tuneli''. Ispod sfinge, duinom od oko 15 m (broj 15 znamo predstavlja roenje Imama Mehdija) na dubini od oko 30 metara nalaze se podzemne odaje pod vodom. U prii koja slijedi preplie se ovozemaljsko i mitoloko sa mnotvom arhetipskih slika. Oziris, sin Seba, boga Zemlje, Nat, boginje Neba imao je jo etvero brae i sestara: Horusa, Neftis, Seta i Izis. Oziris se oenio sa Izis, to je tada bilo uobiajeno jer su se brakovi esto sklapali unutar porodica. Oziris je po legendi postao vladar Egipta. Obogatio je poljoprivredu i zemljoradnju i na planu blagostanja Egipta postigao velike uspjehe. Brat mu Set je bio zavidan i htio je sjesti na prijstolje (ova arhetipska slika neodoljivo podsjea na sukob dvojice Ademovih sinova gdje jedan drugog ubija iz strasti). Na prevaru, Set je zatvorio brata u koveg, zalio olovom i spustio ga u rijeku Nil. To se desilo 17 tog mjeseca atira, kada je Sunce u znaku korpiona u dvadeset osmoj godini Ozirisiovog ivota. Kako je Oziris Gospodar podzemnih odaja nudi nam se slika nestanka Imama Mehdija a.s. koji je nestao u dobi od 5 godine (upravo kada je umro njegov otac, Imam Askeri u 28 oj godini ivota. Vidimo da je broj godina Ozirisovog ivota istovjetan 28 godina). Kako se to desilo 17 tog mjeseca atira, broj 17 jasno ukazuje na vladavinu Imama Mehdija a.s. (vie puta smo kazali da e vladati 17 godina). Imam el Mehdi je nestao u podzemnoj odaji, u gradu Samari (koji je na teritoriji dananjeg Iraka ba kao i grad Kufa) to je oita slinost sa Ozirisovim gospodarenjem ''podzemnim odajama''. Koveg sa Ozirisovim tijelom stigao je do delte Nila, a zatim otplovio u Siriju. Prethodno se zaglavivi u jednom drvetu doplovio je do dvora Sirijskog kralja. Ovdje se tako jasno nadaje slika Musaovog ivota koji je kao dijete stavljen u koaricu i sputen niz Nil gdje ga je nala faraonova ena i posinila ga. Motiv izgubljenog sina proima cijelu Imamologiju duodecimalnog iizma. Izida (koju predstavlja Sirijus) ga je tamo pronala i krenula ponovo u Egipat s namjerom da ga vrati. Na tom neizvjesnom putu je susree Set i preotima tijelo. Da se vie nikada ne sastavi isjekao je tijelo na 14 dijelova i rasuo ih po cijelom Egiptu. Ovo je

iaret na 14 Bezgrijenih. Kako Sirijus predstavlja Izidu (a u faraonovoj grobnici je lijeva ruka Imama Mehdija okrenuta na Orionovom sazvjeu odnosno zvijezdi Sirijus) Izidino sakupljanje 14 dijelova tijela jeste cjelovitost uenja 14 Ma'suma koje sakuplja (sabire u jedno) Imam el Mehdi. Izida je prema predanju sakupila dijelove Ozirisovog tijela, sve osim genitalija koje su u moru pojele ribe. Ona je pribjegla lukavstvu i od voska i zaina izvajala statuu. Ovdje se nadaje motiv sakupljanja tijela, njegovo uskrsnue nakon to se ono iznova formiralo nakon smrti tjelesne due. ''Umirite prije smrti'' kae Poslanik u slavnom hadisu ukazujui na znaaj umrtvrljenja due za ovaj svijet, kako bi se ona iznova rodila (uskrsnula iz podzemne tame osjetilnog). Sva mjesta u kojima se nalaze Ozirisove grobnice sa dijelovima tijala, nalaze se na popisu, do danas sauvanom u hramu u Denderi. Izida je nakon toga uvjeravala sveenike da sahrane jedino stvarno Ozirisovo tijelo. Sakupljenje novog tijela od 14 dijelova jeste ''tijelo uskrsnua'' u svjetlosti 14 Bezgrijenih. Zbog toga se jedino genitalije gube u moru to je aluzija na odsustvo tjelesne due, dimenziju njenog odstranjivanja (na razini tjelesne due Frojd je oblikovao svoju teoriju o libidu gdje ''kastracioni strah'' igra glavnu ulogu. Meutim, sufijski obziri prevazilaenja, tj. ''odstranjena'' tjelesnog daleko prevazilaze ovakav isto racionalistiki psihologizma). Ribe su progutale Ozirisove genitalije. Motiv ribe kao ''izgubljenog sredita'' (srca) nadaje se u Ku'ranu pod obzirom slavnog susreta Poslanika Musa a sa tajanstvenim uiteljom, Hidrom. Naime, njih dvojica putuju da bi se vratili do mjesta gdje se ''sastaju dva mora'', tj. gorko slano more due i slatko more Duha. Upravo, na tom mjestu je riba skliznula u more, gdje se ona jasno pokazuje kao simbol srca (vezano za to valja rei da je riba sluena na Kristovoj posljednjoj veeri ime je iskazana njegova srana povezanost sa uenicima). Sputanje Ozirisovog kovega u Nil vidjeli smo, neodoljivo podsjea na putanje Musaove kolijevke niz rijeku. U oba sluaja, koveg sa djetetom pronalazi vladar. Koveg sa Ozirisovim tijelom se bijae zaglavio u drvetu erika ba kao to se i Musaov sanduk zaustavio u rijenom iblju gdje ga je nala faraonova ena. Oko svakog od 14 dijelova Ozirisova tijela Izida bijae izvajala statuu. Naredila je da se u svakom hramu sa tijelom sahrani po jedna ivotinja, babun ili ibis. Sveti bik apis zadobio je posebno mjesto kao simbol plodnosti. Sva simbolika Imamologije (protkana kroz mit o Ozirisu) vezuje se za lijevu ruku Imama Mehdija a.s., onaj otvor na piramidi koji se uzdie prema sazvijeu Orion (odnosno zvijezdi Sirijus) i taj put je znamo sukladan broju ajeta sure ''Zvijezda'' (62) (u kojoj ajet 49 govori o Sirijusu) a to je i broj godina Muhammedovog a.s. ivota. To je znamo, Muhammedijski lik vlasti Imama Mehdija a.s.

Time (lijeva) ruka Imama Mehdija simoblizira Muhammedov ivot, onaj ivot simboliziran najsjajsnijom zvijezdom. Jer, kao to je Sirijus najsjajnija zvijezda svemira tako je i Muhammedanske svjetlost sjaj svega postojeeg (''Prvo to je Bog stvorio bijae moja svjetlost'' kae Poslanik ukazujui na ono prvoodsjevnuto). Zato je Muhammedijski lik ono to se nuno ocrtava na Orionovom nebu. Smatra se da znanje o gradnji piramida see do Hermesa (Idrisa a.s.) a poznato je da se Masonska istorija oslanja na Hermesa. Sve piramide su podignute na energetskim voritima zemlje i zato nema nikakvih pisanih tragova. Ljudi tamnog doba nisu u mogunosti shvatiti poruke piramida (jo uvijek) iako e se njihove istine postepeno rasvjetljavati (poznat je da iluminati ne ostavljaju ni danas nikakve pisane tragove iza sebe). Desna ruka Imama Mehdija predstavlja onaj otvor na piramidi okrenut ka zvijezdi Danici (po proraunima Staroegipatskog neba) a znamo da sura ''Danica'' ima 17 ajeta to je broj godina vlasti Imama Mehdija a.s. to je Alijevski lik njegove vlasti. U toj suri se posljednji put spominje rije ''Ku'ran'', 129 ti put a sura je (po spominjanju) 56 ta. Po redosljedu sura, sura 56 je sura ''Dogaaj'' koja je sura Imama Alija. Ajet u suri ''Danica'' (gdje se posljednji put spominje ''Ku'ran'') je rednog broja 13, to predstavlja Muhammeda i 12 Imama. Na taj nain, desna ruka Imama Mehdija (kao posljednjeg, Oekivanog Imama) jeste spoj Apsulutnog (Ali) i Muhammedanskog peata Vilajeta (Mehdi). Oni su spojeni likom Imama Alija u zlatnom dobu. Kako je ajet 13, 129 to spominjanje rijei Ku'ran, redosljed spominjanja u zbiru cifara ukazuje na Dvanaestog Imama (1+2+9=12). Pogledajmo ajet 13 sure ''Danica'', ajet u kome se posljednji put spominje Ku'ran. Ajet 13: ''Ku'ran je doista govor koji rastavlja istinu od neistine''. Zvijezda Danica je stotinama godina sluila moreplovcima za orjentaciju te je simbolika usmjerenja prema njoj odvie jasna. Sjevernjaa je bila orjentir putnicima upravo kao to e to biti Alijevski lik Mehdijeve vlasti (u zlatnom dobu). Na dan kada se Imam el Mehdi a.s. rodio na njegovoj ruci je bio ispisan ajet: ''Reci dola je istina a la je nestala''. Upravo to je (kroz Ku'ran) rastavljanje istine od neistine iz ajeta 13 sure ''Danica'', potpuni nestanak svih lanih obogotvorenja u dobu Imama el Mehdija a.s. On je istina (navlastito) koja dolazi ali (i) istina koja se neprestalno (i uvijek iznova) obznanjuje u svakom vremenu kao Dokaz Boji. Zato je jedan veliki uenjak, na pitanje jednog uenika gdje je Imam el Mehdi, odgovorio: ''U tebi, ako moe da ga vidi''.

U ajetu 13 Ku'ran se spominje kao govor koji rastavlja istinu od neistine. Poznato je da je Ku'ran Imam koji uti a Imam Ku'ran koji govori. Na razini takvog razdvajanja ovdje se Ku'ran nadaje kao Furkan. Rije ''Furkan'' prema nekim tumaenjima bi se mogla prevesti kao ''sredstvo razdvajanja''. Sura ''Furkan'' (u Ku'ranu) je sura 25 i ima 77 ajeta. Ovo se savreno poklapa sa jednim hadisom Imama Sadika a.s. koji je rekao: ''Znanje ima 27 dijelova, harfova. Samo e 2 ogranka biti poznata do Mehdija. On e kada se pojavi osloboditi preostalih 25 dijelova i dodat e ih ovim dvojema''. Kako je sura ''Furkan'' rednog broja 25, tih 25 dijelova nepoznatog znanja predstavljaju Ku'ran kao govor koji rastavlja istinu od neistine (iz ajeta 13 sure ''Danica''). Ezoterijske zbilje Ku'rana (do tada nepoznate) upotpunit e ljudsko znanje i uzdignuti ga do nesluenih razmjera (ak i fiziki svemir e biti potpuno dosegnut u svim aspektima). U ovom kontekstu treba istai kako se Imam Ali, kada je smrtno ranjen u damiji stojei u mihrabu, nakon toga (a prije svoje smrti) obratio Zvijezdi Danici. On je tada rekao: ''O, ti zvijezdo koja najavljuje dan, ti si ona koja spada u poslune robove Boje. Uzimam te za svjedoka kod svog Boga, da nikad nisi izala, a da nisi zatekla Alija budnog. Kada god si se pojavila na nebu zatekla si Alija na seddi i u dovama. O zvijezdo Danico, ovo je posljednji put kada si u prilici da vidi svoga Alija. Svaki sljedei put kada se pojavi vidjet e Alijeve oi u praini...'' Imam Ali se zatim obraao Bogu Uzvienom a ovdje smo citirali samo dio koji se odnosi na zvijezdu Danicu. Zvijezda Danica najavljuje dan obznane Imama Mehdija (vidjeli smo da sura ''Danica'' ima 17 ajeta to je analogno sa 17 godina vlasti Imama Mehdija a.s.). Imam Ali dalje svrstava Danicu u ''poslune robove Boje''. Kako je ''robovanje'' (Bogu) krajnji stupanj vjerovanja, taj stupanj je ovdje najavljen kao (budue) prosvjetljenje ovjeanstva u dobu Imama Mehdija a.s. U tom smislu robovanje je u ''Imamovoj desnici'', onoj njegovoj ruci (u tunelu Keopsove piramide) okrenutoj ka nebu Sjevernjae. I to je Alijevski lik Imama Mehdija. U tom smislu valja rei da je za ajet ''Allaha se od njegovih robova boje ueni'', Imam Reza rekao da su to Sveti Imami a.s. Prema tome, Vilajet Imama e u dobu Mehdija zasjati svojim punim sjajem, ovjeanstvo e biti na takvom duhovnom (evolutivnom) stadiju da e stupanj pobonosti Ehli Bejta (njegova svjesnost o Bogu) biti jasan svim ljudima (kao to im je sada poznata Svjetlost Sirijusa i Sjevernjae).

Sveta astronomija duhovnog doivjet e u dobu Imama Mehdija svoj zenit na nain da e svako bie pronai svrhu svog postojanja. Ali a.s. dalje (u predsmrtnom iskazu) uzima Danicu kao svjedoka svoje budnosti, one budnosti koju (do kraja) ozbiljuje jedino savren ovjek. Openita svijest je rasprena, lutajua i prianja uz svaki oblik o emu svjedoi poznati Poslanikov hadis: ''Ljudi spavaju a kada umru probude se''. Zato Imam uzima zvijezdu Danicu za svjedoka vlastite budnosti kod svog Boga jer su Sveti Imami (njihove due) stvoreni od Svjetlosti Boanskog prijestolja te ovo ''prisvajanje'' ukazuje posvemanje na tu iznimnu bliskost. Nakon to se osvre na (vlastitu) pobonost koja je nuna posljedica njegove prvobitne stvarnosti, Ali a.s. sada zvijezdu danicu uzima za svjedoka svoje smrti, tanije ''posljednjeg vienja''. Ovo pripisivanje ''vida'' Zvijezdi Danici ukazuje na dubine svete astronomije gdje je svaki duhovnjak opet i iznova posve neponovljiv (rije svoga Alija jasno to naznaava). Svako sljedee pojavljivanje znait e vienje Alijevih oiju u praini, ime se naznaava kruni tok Svete astronomije due ega je Keopsova piramida arhetipski simbol. Trostranost piramide jasno predoava veliku trijadu; samo je Allah Bog, Muhammed je Boji Poslanik, Ali je Prijatelj Boji. Analogija sa kranstvom je vie nego oita (sveto trojstvo, pak u Islamu nema karakter utjelovljenja ve je rije o Imamima kao Boanskim teofanijama).

Na nain ''Svetog trojstva'' piramidalni oblik izraava Jedinstvo Muhammeda, Alija i Mehdija.

Kroz 17 godina vlasti Imama Mehdija ovjeanstvo e postati svjesno kako su Mehdijevi podignuti dlanovi (u dovi) u gradu Kufi psihokosmiki otvori koji (kroz fiziki obzir Keopsove piramide) su postojali jo u drevnim vremenima, onim vremenima kada je Imam Ali tajno slat uz svakog Poslanika (dok je sa Muhammedom poslan javno). U Ku'ranu je reeno kako Bog daje opskrbu ''sa neba i iz zemlje''. Muhammedijsko Alijevski lik jeste nebeska opskrba svakog bia koja se (na poseban nain) sputa na srce duhovnog putnika. Eto zato je Poslanik rekao: ''Ja i Ali smo jedna te ista Svjetlost''. U piramidalnom obliku (a to je oblik svake potpune spoznaje jer oznaava veliku trijadu) ''Sirijus'' odslikava Muhammedijski a Danica Alijevski lik znanja. Oba lika se sjedinjuju kroz vlast Imama Mehdija a.s. Oni se ''sastaju'' na kraju Vremena u gradu Kufi kroz obznanu Imama Mehdija (faraon je znamo Kufu, a piramidalni otvori ''gledaju'' ka Sirijusu i Danici, jedinim zvijezdama koje su pomenute u Ku'ranu). Muhammedijsko Alijevski svjetlosni lik je krajnji cilj potrage duhovnih putnika na nebu svete astronomije due, lik koji je (sada) u rukama Imama Mehdija. Dua putnika zbog toga mora (poput piramide) ''vjeno'' svjedoiti veliku trijadu (samo je Allah Bog, Muhammed je Boji Poslanik, Ali je Prijatelj Boji) i spoznati u sebi ''dva nebeska otvora'', jedan usmjeren ka ''Sirijusu'' (Poslaniku Muhammedu) a drugi prema zvijezdi ''Danici'' (Imamu Aliju). To su ''dvije ruke'' Imama Mehdija u velikom trojstvu koje se kroz njega na zemlji do kraja obistinjuje. Govorei o Imamu el Mehdiju Poslanik a.s. je jedanput kazao kako e Allah Uzvieni ''njegovim rukama'' zavladati Istokom i Zapadom''. Te dvije ruke (Imama Mehdija) jesu, vidjeli smo presveti likovi Muhammeda i Alija, koji se preko Imama Mehdija realiziraju u svoj svojoj punoi. Taj obzir (Muhammedijsko Alijevskog) lika e (u dobu Mehdija) iznutra ovladati cijelim ovjeanstvom. Do tada, njihovi likovi ostaju dostpuni onim duhovnom pregaocima koji ih

spoznaju na svom duhovnom nebu. Zato je cijelo nebo (duhovne astronomije) predstavljeno Velikom piramidom. I zato se ''ovjek plai vremena a vrijeme se plai piramida''.

ZVIJEZDA DANICA U IVANOVOM OTKRIVENJU U Ivanovom Otkrivenju pie Doi, Gospode, Isuse! ''Ja, Isus, poslah Svojega anela da vam ovo posvjedoi po crkvama. Ja sam Korijen i Potomak Davidov, Zvijezda Sjajnica, Zornica''. I Duh i Zarunica govore: ''Doi''. I ko uje, neka rekne: ''Doi''. I ko je edan neka doe, ko eli, neka uzme vode ivota zabadava'' (OTKRIVENJE, 22) Poznato je da je Isus rekao: ''Crkva je Boja Sveta, a to ste vi'' ukazujui na hram srca kao mjesto Boanskog ''skrivanja'' u skladu sa nadahnutom porukom Poslaniku Muhammedu gdje Bog kae: ''Ne obuhvataju Me ni Moje nebo, ni Moja zemlja ali Me obuhvata srce Mog vjernog sluge''. Tu, unutar srca kao Svetog Hrama se posvjedouje najprije aneoska dispozicija Isusova (u tekstu Ivanovog Otkrivenja). Zatim, Isus (za sebe) kae kako je ''Korijen i Potomak Davidov''. Jedan Ku'ranski ajet kae kako je ''lijepa rije kao lijepo drvo, korjen mu je u zemlji a grane prema nebu...'' Za Isusa (Isa a.s.) Ku'ran kae da je Rije Njegova udahnuta u Merjemu (Mariju) a kako je lijepa rije (ovdje je to ljepota Isaovske i Merjeminske nedotaknutosti od Sotone) usporeena sa lijepim drvetom (iji je korijen u zemlji) Isus navlastito je korijen drveta netaknutosti ije

grane se diu ka nebu Vilajeta Imama. Upravo zato odmah iza toga, Isus dodaje kako je on ''potomak Davidov''. Krvno srodstvo Isusovo se dakako vee za Davida, ali ezoterijski motreno Poslanik Davud a.s. je imao mo suenja po unutarnjem, osobinu koju e imati (jo) samo Imam el Mehdi. Kako Isus ponovo dolazi zajedno sa Mehdijem on je kao Rije Boja (udahnuta Mariji) duhovni potomak tog ezoterijskog (batinskog) prosuivanja kao Mehdijev prijatelj. Zatim Isus za sebe kae da je ''Zvijezda Sjajnica, Zornica''. Sjajnica ili Zornica je zvijezda Danica ije smo duhovno znaenje (svete astronomije) razmatrali na prethodnim stranicama. Ovo imenovanje sebe zvijezdom Danicom jeste Isusova potvrda sebe kao jednog od 313 prijatelja Imama Mehdija koji dolazi zajedno s njim. To predstavlja Isusovu investituru Prijatelja Bojeg kao jednog od sljedbenika Imama Mehdija a.s. koji kroz zvijezdu Danicu obznanjuje Alijevski lik svoje vlasti. Dalje se, u tekstu Ivanovog otkrivenja kae: ''I Duh i Zarunica govore: ''Doi''. ''Duh'' i ''Zarunica'' jesu Imam Ali a.s. i Fatima a.s. Poznato je da je unutar Bojeg Poslanika Muhammeda postojao Sveti Duh, onaj Duh koji se (zajedno sa anelima) sputa u srce svakom Ma'suma (14 Bezgrijenih Muhammed, Fatima i 12 Imama). Ku'ran kae kako se u noi Kadr sputaju aneli i Duh (u srce Bezgrijenika). Oni govore Imamu Mehdiju da doe navjeujui njegovu Obznanu iz svijeta gajbeta. Tekst nastavlja: ''I ko uje, neka rekne: ''Doi''. Ovo predstavlja iznutarnju dimenziju Vjenog Imama kao uvara Knjige, jer je Muhammed a.s. komentariui ajet o ''uhu'' (''I da to sauva od zaborava uho koje pamti'') rekao kako je to ''uho'' Imam Ali a.s. Ku'ranski tekst ne pominje ulo sluha ve sauvanost od zaborava (uvanje Ku'rana) vezuje za ''uho koje pamti''. Imami su oni koji sluaju Boju Knjigu dimenzijom svoje Bezgrijenosti (''pamenja'') i po tome je oni uvaju od zaborava. Oni su uvari Knjige i njeni tumai. ''I ko je edan neka doe; ko eli, neka uzme vode ivota zabadava''. Ova duhovna e se javlja kod svakog duhovnog putnika, ona je pokretaka sila njegova duhovnog putovanja. ''Voda ivota'' je jasna aluzija na Hidra, tajanstvenog uitelja koji je pijui ''vodu ivota'' postao besmrtan. Za razliku od onih duhovnjaka koji imaju svoje uitelje (piju vodu) postoje i oni koji nemaju uitelja u ljudskom obliku i njihov uitelj je Hidr. Oni se zovu Efrad - i i za razliku od onih koji ''piju'' oni uzimaju ''vodu ivota'' sa Hidrovog izvora. Rije ''zabadava'' ukazuje na odsustvo truda, pregnua volje koje je za ''obine'' duhovnjake (koji imaju uitelja u ljudskom obliku) neizbjeno. Na ovaj nain odjeljak 22 (Ivanovog otrivenja) naznaava i posvjedouje dolazak Imama Mehdija a.s.

ODABRANA UENICA Alisa je divna djevojka. Vesele naravi i neusiljenog osmjeha to je vedro obasjavao lice izgledala je kao satkana od sitnih ljupkosti koje su je ukraavale. Svjetle sjenke u pogledu, radost nesvakidanjem i blaga toplina u oima koja bi se tek povremeno gubila i ponovo iznova javljala, osjenena nekom udnom neponovljivou, skladom. Usne razdragane a cijelo lice njeno uokvireno u originalni profil, zraila je ljepotom. Govorila bi ponekad brzo ali uvijek razgovjetno i otvoreno, sa radoznalom zapitanou koja je osvajala. Bili smo dobri poznanici. Sjeajui se, ponekad bi mi dolazio lik jedne druge Alise, ALLICE LIDDELL i njene veze sa knjievnikom LEWISOM CARROLLOM. udna naklonost starijeg pisca i djevojice bila je povod nastanku uvene prie ''Alisa u zemlji uda''. Sama povezanost dvoje ljudi bijae udo nad udima. ini se da je Alisa tokom druenja sa CARROLLOM imala oko 11 godina dok je on ve bio srednjovjean mukarac u zrelim godinama. Niko pouzdano ne zna da li je veza cijelo vrijeme bila iskljuivo Platonska ili je imala i dimenziju erotskog karaktera. Sigurno je da je izvjesna napetost u odnosu ovo dvoje ljudi izazivala bure u knjievnikovoj dui i raala plodan zanos vodei ga ka nedokuivom u mladoj djevojci. Koliko i kako ostat e tajna. (SLIKA vidi se njean poljubac kao izraz njihove povezanosti). U razliitim kulturama postoje i razliiti kriteriji za udaju djevojke te sljedstveno tome i obiaji vezani uz to. Vjenanje je svugdje praeno odreenom ceremonijom i slavljem a okrugla konstrukcija prstena koji opsee prst sama po sebi simbolizira vjernost i odanost. U Islamskoj kulturi smatra se da se djevojica kada napuni 9 godina moe udati. Kao i ogroman

broj drugih propis, veina muslimana to shvata bukvalno i bez ikakvog dovoenja u postojei kontekst vremena i prostora. Kako Islamska misao (uz par izuzetaka) stagnira ve vie vijekova zaputenost i primitivizam idu do te mjere da svako vraanje Izvornoj rijei (koja je u svakom vremenu izvorno i ''nova'') smatra ''novotarijom''. Vezano za problem (Islamski shvaene) udaje djevojke valja naglasiti kako su ljudi u prijanjim vremenima bili neuporedivo zreliji od dananjeg infantilnog ovjeka, ''homo ekonomikusa'' koji je zarobljen (jo uvijek) u svijetu djetinjih elja i predstava. Uz to, djevojice su od malih nogu radile, obavljajui razne (esto i teke poslove) te predstavljale stub porodice. Dakako, presudna je bila duhovna zrelost ljudi openito koji su (kao takvi) mogli sklapati brane veze mnogo ranije (po godinama starosti) od ''modernog'' ovjeka ija koncepcija ivota i ne predstavlja nita drugo do svijet mentalno nezrelih predstava i elja. Ljudi ovog tamnog vremena teko da ikada mogu odrasti i ostaju ''djeca'' obino do kraja ivota, ma koliko tehnoloki napredak odravao privid ''odraslosti'' i zrelosti. Rituali inicijacije mladia (u odraslo doba) koji su i danas jo uvijek prisutni kod nekih ''primitivnih'' plemena najbolji su primjer odrastanja kakvo bi ono trebalo da bude. Naime, rituali uvoenja djeaka u odraslo doba (kada oni postaju mukarcima) estu su propraeni periodima samoe i posta, to ponekad ukljuuje savladavanje fizikih prepreka ili lov na divlju ivotinju. Ovo suoenje sa stvarnou svijeta ponekad dovodi i do gubitka ivota samog iskuenika no, to je u simbolikom smislu realnost odrastanja, drastian prekid sa svijetom djetinjstva koje se ne preputa pukom zaboravu niti se ''raslanjuje'' psiholokim tehnikama ''modernog'' doba. Djetinjstvo biva dovreno velikim inom odrastanja i postupak se ostvaruje milom ili silom. U tom svojevrsnom ''procjepu due'' bolna katarza daruje posveeniku vie znanja o stvarnosti svijeta nego sve knjige iz oblasti pedagogije koje se nude savremenom ovjeku. U Zapadnoj kulturi ljudi (uglavnom) ostaju ''djeca'', oni se igraju svijetom na prividan nain dok se svijet ustvari igra njima. Opa nezrelost modernog ovjeka ukljuuje svakako i njegovu seksualnu nezrelost to na prvi pogled moe izgledati udno ali upravo ''civilizirani'' nain ivota svojom autodestruktivnou svjedoi posvemanje spolno ''djetinjstvo'' unutar ovjeka samog. Priroda se takoer ne shvata kao Boji dar, ve ''mjesto iskoritavanja'' u kojoj neobuzdana ljudska pohlepa nalazi svoj cilj i smisao, uopte se ne osvrui na sakaenje koje upropatava ivot buduih generacija. Spolnost savremenog ovjeka je formirana podsredstvom snanih osjeanja krivice, osjeaj krivnje je jo uvijek dominantan vezano za sve aspekte seksualnosti ''progresivnih'' nastojanja

gdje je obina promiskuitetnost podignuta na nivo ''slobode'' dok sami protagonisti ideje oslobaanja pretpostavljaju da je napravljen i kvalitativan skok po tom pitanju to je dakako zabluda. U tom smislu je razuzdanost podignuta na nivo ''seksualne revolucije'' koja je (ezdesetih i sedamdesetih godina prolog vijeka) bila puki revolt, kako protiv srednjovjekovnog potiskivanja seksualnosti tako i protiv posvemonje apatije i prezira tijela koje je kasnije (u sutini) nastavljeno kroz sve kulturne obrazce. U tom smislu Zapadni ovjek tek treba da se suoi sa vlastitom seksualnou, kako prirodno tako i spiritualno. Kada se problematizira Bezgrijenost neophodno je osvrnuti se na Mariju, majku Isusovu i njenog sina. Ku'ran potvruje Marijinu (Merjeminu) bezgrijenost definirajui je kao ''onu koja je djevianstvo svoje sauvala'' i tu nema nikakve razlike izmeu Islama i Kranstva. Isusa Sveta Knjiga svrstava meu najvee Boje Poslanike (''ljude Knjige'') pri tom naglaavajui Marijinu i Isusovu realnu ljudskost (''i oboje su hranu jeli...'' kae Ku'ran otklanjajui tako svaku mogunost utjelovljenja boanskog u ljudsku put). Svako ''nadljudsko'' poimanje koje bi zadiralo u Svetu suverenost Boanskog Ku'ran otro negira predstavljajui (u obliku uenja obinog puka) Poslanika kao onoga koji ''jede, pije i po trgovima hoda''. Vratimo se problemu seksualnosti gledano u kontekstu istoe i bezgrijenosti. U Islamu se seksualnost shvata kroz prirodni ''poredak stvari'' u kojem ona sama po sebi nije ni grijena ni prljava ve ak predstavlja afirmativni princip ivota (''On stvara ljubav i samilost izmeu vas...'' kae Ku'ran upuujui na boansku narav ljubavi koja se ne da racionalno objasniti jer i ne pripada ovom ve svijetu due). Sami Isus je (u Novozavjetnim Jevaneljima) blagoslovio brak, no odmah ubrzo nakon njega javili su se razliiti zahtjevi za seksualnom istotom koje su pratila snana osjeanja krivice. I dok se na Istoku openito polnost doivljavala na pozitivan nain kao susret aktivnog i pasivnog principa ivota (koji je pohvalan ukoliko je u okviru Bojeg zakona) dotle je na Zapadu ona bila pod stalnim optereenjima osjeaja krivnje i ''prljavog'', te je shvatana kao grijeh sama po sebi. U prolosti su esto zahtjevi za tjelesnom istoom podrazumijevali razliite oblike kanjavanja i samomuenja i korijeni seksualne krivnje su odvie duboki da bi jo uvijek bili pozitivno razrijeeni na nivou ''kolektivno nesvjesnog'', da upotrijebimo Jungov nedostatni izraz za pojam univerzalne due. Promiskuitetni pokret na Zapadu, nazvan seksualna ''revolucija'', o emu smo ve govorili bio je posve uzaludan nain prevladavanja seksualne krivnje na nain bunta i protesta to je seksualnost degradiralo na razinu animalnog (a nikako je ''oslobodilo'' kako su vjerovali protagonisti te ideje). U tom smislu valja se podsjetiti oslobaajujeg i spoznajnog aspekta

seksualnosti u praksama tantra joge kada se aktivira i kontrolira specifina spiritualna energija (kundalini), to praktikantu omoguava duhovni napredak i usavravanje na duhovnom putu. Srednjovjekovno preziranje tijela (na Zapadu) svakako je moralo rezultirati ''drugom krajnou'' kojom prilikom su svi fenomeni neureene i nesreene seksualnosti zadobili afirmativni princip shvaen na nain unaprijeenja koje je (prema izvanjskom svijetu) predstavljeno ''kvalitativnim'' (tj. kao ''revolucija'' drastian in prevrata, ruenje ''tabua'' i zabrana). U posljednje vrijeme se na Zapadu vrlo oprezno i bojaljivo (kroz razunu vrstu alternativne literature gdje nerijetko ima i sumnjivih djela i pamfleta iste pseudoduhovnisti) nastoji dotaknuti (otkriti) mogua (Isusova) diimenzija erotskog ivota i to kroz njegov navodni brak (ili kontakt) sa Marijom Magdalenom (Evanelja po Filipu i Mariji Magdaleni su najnoviji izvori pomenute teme, koji nadahnjuju brojne Zapadne autore). Marija Magdalena je stotinama godina za dogmatsku i oficijelnu vjersku svijest predstavljala bludnicu, grijenicu koja se pokajala i odluila slijediti Isusa, meutim novootkrivena Jevanelja je definiraju kao prosvjetljenu enu, najbolju Isusovu uenicu kojoj je on povjeravao gnostike tajne. Ovaj (iako jo uvijek krajnje bojaljiv) otklon od Marije Magdalene kao ''bludnice'' je jako vano razmotriti jer on moe sadravati klicu budue spiritualne uravnoteenosti izmeu duha i tijela koja neizbjeno dolazi nakon izgubljenog perioda i rasula neobuzdanih seksualnih energija (tj. ''revolucije'' koju smo ve spominjali). Prema Islamskom uenju Isus (Isa a.s) je podignut sa zemlje u trideset treoj godini svog ivota i nije bio oenjen. Kako e on ponovo doi sa Dvanaestim Imamom, Mehdijem a.s. on e se prema nekim predajama (sljedei sunnet Poslanika Muhammeda) oeniti i imati djecu. No, i da je bio oenjen (sa Marijom Magdalenom ili bilo kojom drugom enom) to ni po emu ne bi umanjilo vrijednost njegove misije kao jednog od 7 najveih Bojih Poslanika koji je ljudima dostavio Indil (Jevanelje). Jer veina Poslanika je ivjela branim ivotom (Abraham, Mojsije, David, Solomon i td) i to ni u kakvom negativnom smislu nije uticalo na njihove misije kao Bojih Odabranika koji govore u Njegovo Ime. Iz tog proistie da ''nova'' uloga Marije Magdalene u Isusovom ivotu (kako nam predoavaju Jevanelja po Filipu i Mariji Magdaleni) ima za cilj da ublai jo uvijek jaka osjeanja krivice vezano za seksualnost (u svijesti Zapadnog ovjeka). Zbog tog osjeanja krivnje Isusa treba ''braniti'' od svake mogunosti branog ivota te zbog toga ''nova'' Marija Magdalena jo

uvijek tek bojaljivo ulazi kroz neznatno odkrinuta vrata (kao mogui Isusov seksualni partner). Sama injenica da se to (upravo sada) ''otkriva'' i govori u prilog tome da je vjerska svijest Zapadnog ovjeka u velikoj krizi. Na Istoku nije nita bolje a raskol okamenjene dogmatske svijesti i ritualne prakse je ak i vei, uz svu naunu i tehnoloku zaostalost. Boji Poslanici su bili bezgrijeni ljudi i dimenzija ivotinjskog duha (sastavljenog od srdbe i poude) je u njihovom sluaju potpuno potinjena viim oblicima svijesti u prilog ega moemo citirati poznatu Muhammedovu a.s. izreku, da je on ''svog ejtana uveo u Islam''. Prema tome, posve je nebitno da li je neki Boji Poslanik bio oenjen ili nije jer je ''animalni ovjek'' (unutar njega) bio faktiki nepostojei i nie snage due nikako nisu mogle stei prevlast nad duhom (kao to se to dogaa kod ostalih ljudi). Oni Poslanici koji su ivjeli branim ivotom prihvatali su to kao Boji dar (kojeg je svakako nepristojno odbiti) a u izvjesnim sluajevima potomstvo je bilo takoer ukljueno u Poslanstvo (npr. Davud Sulejman; Ibrahim Ismail i Ishak). Dakle, u cjelini gledano, Islamska koncepcija vitalnog ovjeka nema nikakvu rezervu spram ljudske seksualnosti (ukoliko je ona u granicama Zakona) i u viem smislu radi se o spajanju Aktivnog i Pasivnog principa samog ivota. Zbog toga Ku'ran izostavlja Biblijsku priu o ''prvobitnom grijehu'' pruajui nam bitno drugaiju sliku ljudskog pada. Sveta Knjiga (za razliku od Biblije) u potpunosti izostavlja simboliku ''rebra'' i ''zmije'' (u rajskom stanju prije pada), jer bi ''rebro'' kao ono ''iskrivljeno'' (unutar prmordijalnog bia) moglo upuivati na enu kao ''nie'' stvorenje a ''zmija'' bi svakako predstavljala ''smrtno neprijateljstvo'' izmeu polova (odnosno falusni simbol na nivou Frojdovske simbolike). Islam, pak ''sukob polova'' razrjeava kroz komplementarnost u kojoj je aktivni (muki) princip metafiziki za stepen iznad enskog. Prema Ku'ranskoj koncepciji Zemlja je ''mjesto stanovanja'' ovjekovog te kao takva ne predstavlja niti (kransku) ''dolinu suza'' niti ovozemni raj kako to sugerira materijalistika svijest. Zemaljski ivot ima veliki cilj irenja opsega ljudske svijesti, odnosno usvajanja znanja (preko suprostavljenosti dobra i zla) koje bi na drugaiji nain bilo nemogue usvojiti. Zato Ku'ran potcrtava snagu tog antagonizma i iz njega proistekle napetosti (''Izlazite... jedni drugima bit ete neprijatelji...'') koja ima za cilj vratiti ljudsko bie njegovom prvobitnom stanju no, taj povratak je nemogu izvan drame suprostavljenosti, dualitet dobra i zla je nuan za put povratka vlastitoj primordijalnoj prirodi, povratak se ne moe ostvariti bez ustrajnosti koja vodi do pobjede carstva duha nad tijelom.

U Islamu je brak dijelom ugovor dvaju slobodnih osoba a dijelom sveti sakrament. Razvod braka je doputen ali je definiran kao ''Bogu najmri dozvoljeni in''. Ovo je u skladu sa realnou ivota jer postoji bezbroj situacija koje su nerazrjeive u looj zajednici te se ona kao takva razvrgava. Na Zapadu se (formalno) jo uvijek prihvata (bar ponegdje) Isusov stav o nerazruivosti brane zajednice jer ''to Bog sastavi neka ovjek ne rastavlja''. Kao rezultat imamo promiskuitet bez granica dok se istovremeno ''ostaje'' unutar posveenog braka ime se ta svetost upravo degradira. Poto je po Islamskom uenju brak (dijelom) sveti sakrament njegovo iznevjeravanje je ravno socijalnoj smrti poto vinovnik preljube i po(ostaje) zapravo ''sam'' (sa sobom) u tako shvaenom iznevjeravanju. Zbog toga je konflikt proistekao iz toga na ovozemaljskoj razini nerazrjeiv i to je pravi smisao ''kamenovanja'' preljubnika u Islamu. Sama kazna se moe primjeniti samo teoretski uz neizbjena pitanja; ko, gdje i kada moe sprovesti kaznu u djelo. U skladu sa Ku'ranom potrebno je da preljubu posvjedoe etiri svjedoka koji moraju vidjeti kako ''konac ulazi u iglu'', dakle bukvalno spolni odnos to je mogue samo teoretski. No, potrebno je osvrnuti se na ezoterijski smisao tog svjedoenja, jer etiri svete osobe (Ali, Fatima, Hasan i Husejn) su svjedoci boanske ljubavi spram svega stvorenog. Kada je objavljen ajet o ljubavi prema rodbini, Boji Poslanik je upitan, ko je rodbina koju su vjernici duni voljeti? Odgovorio je: ''Fatima, Ali, Hasan i Husejn''. U tom smislu je Imam Ali rekao: ''Nema nijednog bia a da u konanici nee pronai ljubav prema nama''. Kao takvi, oni su dakle svjedoci svake ''preljube'', svakog iznevjeravanja (unutar nas samih) primordijalne ljubavi koju nosimo prema njima. Oni svjedoe iznevjeravanje svaije due (''ene'') odnosno ''preljubu'' koja ezoterijski nije nita drugo do zamraenost, prekrivenost same biti te ljubavi koju svi nosimo. Za ene koje poine preljubu Ku'ranski ajet kae: ''...zatvorite ih u kue dok ih smrt ne umori ili dok im Allah ne nae izlaz neki''. Poslanik je rekao da je kamenovanje taj ''izlaz''. Ezoterijski motreno, ''preljubnika dua'', ona koja je izgubila (iznevjerila) svoju prvobitnu prirodu (ljubavi prema Ehli Bejtu) se zatvara u Kuu istu na nain ''prisjeanja'' te ljubavi koju neizbjeno prati smrt tjelesne due (''zatvorite ih u kue dok ih smrt ne umori...''). Za one prestupnike due koje se ne zatvaraju (u Kuu istu) postoji neki izlaz (iz te Kue) kada one bivaju prisiljene na ponitenje tjelesne due, tj. ''kamenovanje''. Kamen svakako simbolizira svu estiinu tog ''prisilnog'' (izvanjskog) podsjeanja koje na kraju takoer rezultira smru tjelesne due. Ovo bi predstavljalo ezoterijski obzir ''preljube'' i Islamske kazne za nju. Vratimo se Mariji Magdaleni. Bojaljivi pokuaji ''rehabilitacije'' tog lika nose svu (nesvjesnu) bol suoenja modernog ovjeka sa vlastitom seksualnou koja bi se trebala

usredititi izmeu nepotrebnog asketizma i ope razuzdanosti te tako biti integrirana u duhovno bie ovjekovo. Tako shvaena polnost e tek postati dio svetog prostora. (SLIKA Magdalena Pokajnica). Dakle, vrlo oprezno polnost jedne zdrave ene se javlja kao Isusova sjenka to je svakako napredak u odnosu na (jo uvijek) nerazrjeeno doivljavanje seksualnosti ''raspete'' izmeu srednjovjekovnog preziranja tijela i ope raskalaenosti s druge strane. Ovim i filozofija Biblijskog ''prvobitnog grijeha'' poprima neke druge razmjere. Vidjeli smo da Ku'ranska koncepcija ovjekovog ''pada'' iskljuuje mogue suprostavljanje polova na razini grijenosti (ega su ''rebro'' i ''zmija'' odvie jasni simboli) i biva integrirana u sveto na nain metafizike prozirnosti. U uvjetima gubitka spiritualne virilnosti te duhovne nezrelosti dananjeg ovjeka integracija polnog u sveti prostor (za dogmatsku svijest) jo uvijek predstavlja neshvatljivo bogohuljenje koje je posve neprihvatljivo za Kristovu boansku prirodu. Logika utjelovljena boanskog u ljudsku put i ne moe pribjei drugaijem objanjenju. Tu opasnost Islam je izbjegao definirajui Isuas kao Poslanika (a ne Bojeg Sina) koji je bio pomognut Duhom Svetim. Kriza vjerske misli prisutna je kako na Istoku tako i na Zapadu, premda sa razliith aspekata. Zapad je (jo uvijek) spiritualno nezreo, no tehnolokim i kulturnim napretkom on je blii Islamskim idealima od primitivnog i zaputenog Istoka koji je (odavno) izgubio ''korak sa vremenom''. Gledajui dananju situaciju tehnolokog izazova i napretka, svaki musliman u Americi ima bolje uvjete za razvoj i napredak nego bilo gdje u Islamskom svijetu. Vezano za ope stanje dananjih muslimana potrebno je spomenuti jedan hadis Imama Alija a.s. koji smo ve razmatrali (u prethodnim knjigama) a ovdje emo navesti citat iz knjige ''Tajna Svetog Imena'' (od istog autora). ''Jedna predaja Imama Alija divno odslikava ovo vrijeme i budua vremena koja e (po tome) biti jo gora. Ta predaja glasi: ''Doi e ljudima vrijeme kada njima od Ku'rana nee ostati nita osim slova njegova, a od Islama nita osim imena njegova. Damije njihove u danima tim bit e velike u pogledu graenja, ali puste u pogledu upuivanja. Oni koji e boraviti u njima i oni koji e ih posjeivati bit e najgori meu stanovnicima Zemlje. Od njih e se iriti smutnja i njima e se sve krivo sklanjati. Ako se neko izdvoji iz toga, oni e ga baciti natrag u to. A ako neko odstupi natrag iz toga, oni e ga gurnuti tome. Allah Uzvieni kae: ''Kunem se Sobom, izaslat u na njih iskuenje u kojemu e i razboriti biti pometen. I On e uiniti tako. Traimo od Boga da nas sauva padanja u nemar''.

''Na poetku predaje Imam Ali a.s. govori kako e ljudima ''doi vrijeme'' (kad e od Ku'rana ostati ''samo slovo'' a od Islama ''samo ime''). Oboje egzistira (ve odavno) a u ovom vremenu se blii svom zenitu mada e zasigurno bivati sve gore i gore. Takoer, obje tvrdnje govore o nemoi i nemogunosti muslimana da ive u svom vremenu. ''Samo ime'' i ''samo slovo'' jasno ukazuju na iskljuivo vanjski (i to formalno shvaen) oblik vjere, oblik koji je (odavno) iskljuio iz Islama svaku ezoterijsku dimenziju... U pomenutoj predaji Imam Ali a.s. zatim navodi kako e od Islama ostati ''samo ime''. No, uprkos tome damije (i dalje) postoje, ak tavie dobijaju na svojoj fizikoj veliini i uljepanom izgledu. Tako se u predaji (dalje) kae kako e damije njihove (u danima tim) biti ''iroke u pogledu graenja'' ali ''puste u pogledu upuivanja''. Izvanjska, arhitektonska naglaenost upravo je znak iznutarnjeg nedostatka (znanja) jer je tako uvijek po samoj prirodi stvari; vanjsko se naglaava jer unutarnje nedostaje (slino injenici da se i ovjek ''hvali onim gdje mu neto fali''. Afektacija je uvijek znak nedostatka). Zatim se dalje kae kako e ''oni koji e u damijama boraviti i koji e ih posjeivati biti najgori meu stanovnicima Zemlje''. Ogoljavanje vjere od ezoterijskog smisla dovodi do najgoreg mogueg stanja kod onih koji zadravaju (iskljuivo) izvanjski obzir religije. Upravo od tih ljudi se ''iri smutnja'' i ''njima se sve krivo sklanja''. Ovdje se damija koja bi trebala biti mjesto mira pokazuje kao mjesto najgorih ljudi od kojih se iri smutnja...'' (''Tajna Svetog Imena, str 48 49). Citat jasno govori o (u vrijeme Imama Alija) buduoj (a to vrijeme je ve poelo) krizi Islama i potrebno je rei da su gotovo sve institucionalne religije (sa djeliminim izuzetkom Budizma) u velikoj krizi. One ne mogu (ve odavno) zadovoljiti duhovnu glad savremenog ovjeka koji se lagano (ali izvjesno) kree ka Izvornosti Boanskih Objavljenja. Kriza vjerske misli se osjea posvuda jer je spiritualna virilnost naputena a korjeni izvorne duhovnosti sasjeeni te je usljed toga moderni ovjek (moralno i duhovno) nedorastao izazovima ovog vremena. No, upravo zato, povratak Izvoru je vaniji i aktualniji nego ikad.

SVJETILJKA PUTNIKA Razmatranje suodnosa Boga i ovjeka staro je koliko i ovjeanstvo. Da li takva veza uopte moe biti uspostavljena i kakva je njena priroda, te do koje razine iskustvenog see odnos Boanskog i ljudskog, to su pitanja koja zaokupljaju svijet odvajkada. Ovo je tema svih velikih religija i duhovnih pravaca i ovisno o kojem se putu radi davani su razliiti odgovori. Valja naglasiti da je sasvim izvjesno kako je Boja Bit nedosezljiva ovjeku, tu vrstu spoznaje ljudsko bie ne moe posjedovati ni hipotetiki. S druge strane, odreena spoznaja Boanskog je mogua, ak tavie to je i smisao cijelog stvaranja kako sami Bog kae u jednoj nadahnutoj predaji: ''Bijah skriveno blago, voljeh da budem spoznat pa stvorih svijet''. Motreno, dakle sa Islamskog stajalita ljudska spoznaja Boga je glavni cilj stvaranja svijeta. No, kako se ta spoznaja moe ostvariti a da se ne padne u zamku antropomorfizma, tj. pripisivanja Bogu ljudskih osobina, to je pitanje koje duhovnjake zaokuplja stoljeima. Odgovor lei u savrenom ovjeku (Imam u iijskom ili kutb, tj. pol u neijskom sufizmu). Savreni ovjek je stjecite Bojih Atributa (Imena) i spoznaja njega je spoznaja Boga samog. Eto zato je u predajama reeno: ''Ko spozna svog Imama, spoznao je Boga''. Muhammed a.s. je jednom prilikom rekao: ''Bog ima 70000 zastora od svjetlosti i tmine. Kad bi ih uklonio, sjaj Njegova Lica sprio bi sve postojee''. Ova predaja jasno naznaava da je direktna (potpuna) spoznaja Boga nemogua. Kad bi se On otkrio svom Biu nita postojee ne bi moglo opstati upravo zato jer u Bitku i ne postoji nita osim Njega. Svjetovi i stvorenja postoje u bivanju i na tom stepenu oitovanja njihovo postojanje je ''realno'', govorei u strogo relativnom smislu. No, u Bitku postoji samo Bog Uzvieni. Eto zato je Boji Poslanik rekao: ''Ne postoji nita osim Allaha''. Da je savreni ovjek smisao stvaranja govori nam sami Boji govor Muhammedu a.s. ''Da nije za tebe, Ja svjetove stvorio ne bih''. Zato je ono prvoodsjevnuto, odnosno prvostvoreno Muhammedanska svjetlost, koja se u stvoreni svijet sputa preko 12 svjetlosnih zastora (Svetih Imama) koji su navlastito iznutanjost Objave, njen batin.

Na tu prvostvorenost, Poslanik ukazuje poznatim rijeima: ''Bijah Poslanik jo dok je Adem bio izmeu vode i zemlje''. I jo '', Adem i oni poslije njega su pod mojom zastavom''. Zbog toga je bitno razdvojiti dvije funkcije; ta'nzil ili sputanje (primanje) Objave za ta je zaduen Poslanik i ta'vil, duhovnu hermenautiku za ta je zaduen Imam (njih Dvanaest). Poslanik je rekao: ''Dvanaest e Imama biti poslije mene, od kojih je posljednji Kaim (Podrka)''. Pomjeranjem duhovne dimenzije Objave na Poslanika (a koja pripada iskljuivo Imamu) dolo je nepremostivih spoznajnih prepreka (za sve one koji negiraju Imamet) u likovima antropomorfizma i agnosticizma prije svega jer je pomenutom negacijom napravljena ''pukotina'' u spoznajnom procesu koju nikakva (egzoterijska) ''ulema'' ne moe popuniti. Ramotrimo sada neke ajete sure ''Saveznici'' (sura 33, 37 ajeta). U ovoj suri (brojano) postoji dvostruka naznaka Isaovog a.s. uzdignua. Poznato je naime da je Isa a.s. podignut sa zemlje u trideset treoj godini svoga ivota a sura je vidjeli smo rednog broja 33 dok ajet 33 (te iste sure) govori o potpunoj istoi Kue iste (Muhammed, Fatima i 12 Svetih Imama). Prvo uzdignue (redni broj sure 33) je izvanjski (zahir) aspekt Isaovog a ajet 33 iznutarnji (batin) aspekt tog istog uzdignua. Isa a.s. e ponovo doi na zemlju prije Sudnjeg Dana, zajedno sa Dvanaestim Imamom el Mehdijem a.s. koji se sada nalazi u zakrivanju (svijetu skrivenosti). Pogledajmo sada ajet 33 sure ''Saveznici''. Ajet 33: ''I u kuama svojim boravite, i divotu svoju ne pokazujte pokazivanjem iz doba davnog paganstva, i namaz klanjajte i zekat dajite, i pokorne Allahu i Njegovu Poslaniku vi budite! Allah eli odagnuti od vas nevaljaltine, o Porodico Kue Poslanike, i da vas sasvim oisti''. Dakle, Kua ista je potpuno oiena od grijeha i 14 lanova te Kue (Muhammed, Fatrima i 12 Imama) je Bezgrijeno. Prvi dio ajeta se obraa Poslanikovim a.s. enama, a znamo da je ''ena'' simbol nefsa (due). Za Imama Alija a.s. je Poslanik kazao da je on ''njegov nefs'' (''Ja i Ali smo bili jedna te ista svjetlost 14000 godina prije nego je Bog stvorio zemaljskog Adema'' kae Muhammed a.s. ukazujui na jedinstvo Muhammedanske svjetlosti koje je ''kasnije'' razdijeljeno na jo 13 Svetih Osoba). ''ene'' su dakle due Svetih Imama a kako su oni Bezgrijeni te due su ''zatoene'' u svjetlosti Duha i borave u Kui istoj (''I u kuama svojim boravite...''). Divote tih dua se ''ne pokazuju'', to e rei da je njihov stepen oienosti (obinim ljudima) nedosezljiv. ''Doba davnog paganstva'' jasno upuuje na vremena bivih Poslanika (prije Muhammeda a.s.) kada je Imam Ali uz te Poslanike dolazio tajno. Muhammed a.s. je rekao: ''Ali je uz svakog Poslanika poslan tajno dok je sa mnom doao javno''.

Nakon javne obznane Alijeve, povratak u davno pagansko vrijeme (to e rei vrijeme kada je kao nepoznat slan tajno) vie ne dolazi u obzir. Ljepota tajne Alijeve due vie se ne pokazuje, sa posljednjim Poslanikom on dolazi javno. Zatim se duama (nefs ''enama'') Imama nalae da ''namaz klanjaju i zakat daju''. Poslanik je rekao kako je namaz mirad (duhovno uzdignue) vjernika. Ovo predstavlja dakle, uzdignue Imama (u oima sljedbenika) na poloaj koji im pripada. Oni vjernici koji to uspiju nadalje dobivaju zekat (na znanje) od Svetih Imama. Bivajui stvoreni od traaka Imamske svjetlosti (neki duhovnjaci) postaju poput samih Imama. Due Svetih Imama su ''pokorne Allahu i Njegovu Poslaniku'' a u ''drugoj dubini'' (tumaenja ajeta 33) to se odnosi na sve sljedbenike Svetih Imama koji ih spoznajui bivaju poput njih. Rije je o duhovnom srodstvu, onom srodstvu koje se do iste Kue uspinje vertikalnom , uzlaznom linijom i po tome je jae od (formalnog) krvnog srodstva. Eto zato je Poslanik za Salmana, Perzijanca (koji s njim nije bio ni u kakvom krvnom srodstvu) rekao: ''Salman je od nas, Ehli Bejta''. S druge strane, Ebu Leheb, jedan od najeih protivnika Islama bio je Poslanikov amida (dakle, bliski krvni srodnik). Kako stupnjevitom duhovnom integracijom duhovni putnik dosee do same Kue iste postajui njenim lanom, jasno je zato ajet 33 sukladira batinu Isaovog uzdignua jer Isa a.s. je put navlastito a dolazak do Kue iste podrazumijeva putovanje. Na tom putovanju svaka horizontalna (krvna) srodnost biva drugorazredne prirode, ona je po samoj svojoj osnovi sekundarna. Duhovno srodstvo je svakako preegzistentne prirode kada su duhovi (jo neroenog ljudskog roda) posvjedoili Jednost Boju. Neki su u srcima nosili odbojnost i porekli tajnu Vilajeta Svetih Imama, drugi su je potvrdili i prihvatili i to su oni ije su due stvorene od tragova Imamske svjetlosti. Imami su rekli: ''Naa stvar je teka i oteana. Mogu je nositi jedino Poslani Vjerovjesnik, aneo vieg reda i vjernik ije e srce Bog iskuati''. Upravo ovaj teki Polog Boanskih tajni (Vilajeta Imama) je spomenut u ajetu 72, takoer sure ''Saveznici''. Ajet 72: ''Mi smo doista Polog ponudili nebesima, i Zemlji, i planinama, pa su odbili da ga ponesu i od njega se sustegli bijahu, a ovjek Polog ponese; Doista je ovjek nepravedan spram sebe i neznalica velika''. ''Polog'' je tajna Vilajeta Svetih Imama a s obzirom da je mogu, vidjeli smo nositi jedino Poslani Vjerovjesnik, aneo vieg reda ili vjernik ije e srce Bog iskuati ovo trostruko prihvatanje (''noenje'') sukladira trostrukom odbijanju (nebesa, Zemlje i planina) unutar

trostrukog svjedoanstva vjere Samo je Allah Bog, Muhammed je Boji Poslanik, Ali je prijatelj Boji. Na ovaj nain Poslani Vjerovjesnik otvara nebesa Vilajeta Imama, melek vieg reda rasprostire Zemlju Imameta i vjernmik ije e srce Bog iskuati se uspinje na planine mudrosti. Ovo jedinstvo ''troje sa troje'' prekida ''sustezanje'' odnosno ini interakciju (spoznajnu) moguom. Zato se u ajetu dodaje da ''ovjek Polog ponese'' (nije reeno ''vjernik'' ili ''musliman''), onaj savreni ovjek koji je unutar sebe ozbiljio 3 svjedoanstva Vjere. Zatim se u ajetu dodaje da je ''doista ovjek nepravedan spram sebe i neznalica velika''. Kako je rije ''ovjek'' spomenuta dva puta prvo spominjanje se odnosi na savrenog ovjeka koji je spoznao nebesa Vilajeta Svetih Imama, Zemlju njihova Imameta i planine mudrosti. Drugi (spomenuti u ajetu) ''ovjek'' je onaj koji je ''nepravedan spram sebe'' to predstavlja zahir poricanja Vilajeta Imama i koji je ''neznalica velika'' to predstavlja batin poricanja tog istog Vilajeta. Broj ajeta o potpunom ienju Poslanikove Porodice je vidjeli smo 33, dok je redni broj ajeta o Pologu boanskih tajni rednog broja 72. Njihova razlika je broj 39 (72-33=39) to u zbiru cifara ukazuje na Dvanaest Svetih Imama a.s. (3+9=12). Zbir cifara 2 broja (72 i 33) daje broj 15 (7+2+3+3=15) a Imam el Mehdi a.s. je roen 15 tog a'bana 869. godine po Isau. Tek onaj duhovni putnik u kojemu se ''rodi'' Imam moe (u sebi) sjediniti oienost Poslanikove Porodice sa Pologom Boanskih tajni, tj. Vilajetom Svetih Imama. Svi Poslanici su dobili svoje Poslanstvo u mjestu Poslanike poruke (Ehli Bejt) te je u tom (batinskom) ''obrnutom'' redosljedu potrebno razmotriti ajet 45 (takoer sure ''Saveznici''). Ajet 45: ''O Vjerovjesnie, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje''. Ajet ne kae o kojem Vjerovjesniku je rije te je u ovom kontekstu tu rije opotrebno motriti u openitom smislu ime se potvruje ve navedeno da su svi Poslanici dobili svoje poslanstvo unutar mjesta Poslanike Poruke. Vjerovjesnik (za razliku od Poslanika) moe biti poslan manjoj ili veoj grupi ljudi pa ak i (samo) samom sebi (primjer je boji Poslanik Lut a.s.). No, bez obzira na vrstu Poslanja svi oni su (do odreenog stepena) bili svjesni Prava iste Kue. Tako je Musa a.s. razdvajajui more molio Boga d.. Pravom Kue, to isto je radio Isa a.s. kada je bjeao od Jehudija, Nuh a.s. kada se ukrcao na lau... i td. Zbog toga se ta'nzil, sputanje i (primanje) Objave u ajetu 45 spominje tek na treem mjestu (''i kao Poslanika koji opominje'') i to u kontekstu opomene. Dakle, vjerovjesnitvo se obznanjuje najprije u kontekstu svjedoka (Bojeg postojanja na nain da Bog motri Sebe preko 14 Bezgrijenih), zatim u kontekstu donosioca radosnih

vijesti (o Svetim Imamima) to je priroda Nebeskog Ahmeda (prvobitna priroda Poslanika Muhammeda) te na kraju u kontekstu Poslanika koji opominje to je ciklus Muhammedanskog Vilajeta (od 12 Imama) od kojih je Mehdi a.s. posljednji i on je opomena mudra iz ajeta 12 (sure ''Jasin''). ''Opomena'' koja je prva u Poslanikoj misiji u ajetu 45 je spomenuta posljednja jer je motreno iz mjesta Poslanike poruke (ovosvjetsko) Poslanstvo posljednje u sputanju Muhammedanske svjetlosti. Prema tome, poslani Vjerovjesnik sukladira nebesima Vilajeta, odnosno svjedoku unutar Muhammedanske svjetlosti prilikom njenog sputanja u stvarni svijet. Melek vieg reda sukladira Zemlji Imameta odnosno donosiocu radosnih vijesti unutar Muhammedanske svjetlosti, dok vjernik ije e srce Bog iskuati vjerom sukladira planinama mudrosti odnosno Poslaniku koji opominje unutar Muhammedanske svjetlosti. Sve manifestacije vjerovjesnitva se deavaju unutar Muhammedanske svjetlosti. Vidjeli smo da Poslani Vjerovjesnik sukladira nebesima Vilajeta Imama odnosno svjedoku unutar Muhammedanske svjetlosti. Poslanika Vjerovjesnika (Resul) je bilo 313, upravo koliko i boraca Bedra a isto toliko Mehdijevih prijatelja dat e prisegu njemu i kree sa Mehdijem u posljednju bitku. To su oni koji su spoznali nebesa Vilajeta i u tom kontekstu valja naglasiti da danas (uprkos viemilionskoj muslimanskoj populaciji) takvih 313 ljudi ne postoji na zemlji. Uprkos masovnom ispovijedanju Islama (egzoterijskog) broj potpunih ezoterista ne dosee (ni) do broja od 313 ljudi. injenica nije pesimistina (jer je ezoterizam oduvijek kroz istoriju prenosila ''aka ljudi'') mada moe izgledati takva svima onima koji vjeruju u ''masovnu podrku'' i openito ljudsku prevlast muslimana to je dakako zabluda. Upravo zbog ove injenice ''okonanja vremena'' (sa Mehdijem) na zemlji cjelina Muhammedanskog Vilajeta je naznaena na tom prvom stupnju sputanja Muhammedanske svjetlosti koja se tu obznanjuje kao svjedoenje. Sljedea etapa sputanja Muhammedove svjetlosti vidjeli smo sukladira meleku vieg reda, odnosno donosiocu radosnih vijesti (Svetih Imama). U pitanju je aneoska dispozicija Kue iste gdje se svjetlo Svetih Imama uosobljuje unutar Nebeskog Ahmeda, razdjeljujui se na 12 istih Svjetlosti koje e se (kasnije) manifestovati i u ljudskom obliku na Zemlji (Imameta). Poto se (kao nebeski Ahmed) Poslanik (na ovom drugom stupnju sputanja Muhammedanske svjetlosti) obznanjuje kao donosioc radosnih Vijesti te vijesti moraju biti sadrane u samom Ku'ranu. Jedan od Imama je rekao: ''Kada bi se Ku'ran itao onako kako je objavljen, vidjela bi se naa Imena''.

Poto Isa a.s. najavljuje Poslanika Ahmeda u suri ''Bojni Red'' i poto ta sura ima 14 ajeta (kojima sukladira 14 Bezgrijenih) to je sura radosnih vijesti (o 14 Bezgrijenih) sura u kojoj se vide ''njihova Imena''. Kako Isa a.s. prije Smaka Svijeta vidjeli smo dolazi ponovo sa Imamom Mehdijem (te kako izmeu Isa a i Muhammeda nema Poslanika) on je nuno taj koji najavljuje Ehli Bejt, tj. Svete Imame. U ajetu 6 (to emo vidjeti) Poslanik Isa ne najavljuje Muhammeda ve upotrebljava rije ''Ahmed'' to jasno ukazuje na nebesku prirodu Vjerovjesnika ega je dokaz, vidjeli smo, ukupan broj ajeta sure ''Boji red'' (broj 14). ''Radosne vijesti'' (o Imamima) iz ajeta 45 sure ''Saveznici'' ovdje (u suri ''Bojni red'') postaju radosna vijest (jednina) jer se unutar Nebeskog Ahmeda (dakle na drugom stupnju sputanja Muhammedanske Svjetlosti u stvoreni Svijet) Imami ''uosobljuju'', jedinstvena svjetlost sada vie nije (samo) vijest o njima, ona se ''pretvara'' u 12 svjetlosnih zastora (Imama) unutar nebeskog Ahmeda. Isaov odlazak sa ovog svijeta otvara ''prostor'' za posljednjeg Poslanika (i 12 Imama nakon njega). Isa je (sada) u meustanju i eka naredbu za ponovni dolazak. Sada pogledajmo! Razlika rednog broja sure ''Bojni red'' (61) i broja ajeta te iste sure (14) je broj 47 to predstavlja Ahmeda kao ''radosnu vijest''. Zbir 2 broja (61 i 14) je broj 75 (61+14=75) a to je upravo broj nevidljivih ezoterijskih hijerarhija (40 plemenitih duhovnjaka, 30 duhovnih prineva, Idris a.s., Ilijas a.s., Isa a.s., Hidra a.s. i Mehdi a.s., ukupno 75 osoba). Ti ezoteristi su sada u atoru Imama Mehdija a.s. Da sura ''Bojni red'' zavrava sa Mehdijem kao peatom Muhammedanskog Vilajeta potvruje nam zbir cifara rednog broja sure ''Bojni Red'' (61) i broja ajeta te sure (14). Dobije se broj 12 (6+7+1+4=12), to ukazuje na Dvanaestog Imama, Mehdija a.s. Zbir cifara razlike i zbira (vezano za suru ''Bojni Red'' je broj 23 (4+7+7+5=23) a upravo se 23 puta rije ''Isa'' spominje u Ku'ranu. Razlika 2 broja (75 i 47) jeste broj 28 (75-47=28) a to ukazuje na smrt Imama Askerija a.s., Mehdijevog oca, odnosno poetak okultacije Imama Mehdija a.s. Dakle, razlika izmeu broja nevidljivih ezoterijskih hijerarhija koje su sada uz Imama Mehdija i Muhammeda (koji je kao Poslanik bio na Zemlji) jeste okultacija Imama Mehdija a.s. Zbir pak dva broja je 122 (75+47=122). U zbiru cifara (brojeva 122 i 28) dobije se broj 15 odnosno roenje Imama Mehdija (1+2+2+2+8=15) a znamo da je roen 15 tog a'bana. Ovo je roenje Imama unutar mistikovog srca. Sada razmotrimo svih 14 ajeta sure ''Bojni Red'' gdje svaki od ajeta vidjeli smo, sukladira jednom od 14 Ma'suma (Muhammed, Fatima i 12 Imama).

Ajet 1: ''Allaha slavi sve to je na nebesima i sve to je na zamlji, i On je silni i mudri'', - ajet sukladira svjetlosti Poslanika Muhammeda a.s. Spomenuta su nebesa Vilajeta i Zemlja Imameta a upravo na Zemlji (Imameta) se 14 svjetala oituje u zemaljskom smislu. Poslani vjerovjesnik (iz mjesta poslanike poruke) se spaja sa aneoskom dispozicijom Svetih Imama to je ''priprema'' za njihovo zemaljsko oitovanje. Zbog toga su na kraju ajeta navedeni Boanski atributi Sile i Mudrosti jer ''sila'' predstavlja neizbjenost oitovanja onog egzoterijskog (to je ta'nzil ili sputanje Objave) dok je atribut ''Mudrosti'' oitovanje ezoterijskog, iznutarnjeg obzira Objave to su Sveti Imami navlastito. Poslanik je zaduen za dostavljanje Objave to je u duhovnom smislu ''sila'' prema izvanjskom svijetu jer se Objava sputa htjeli to ljudi ili ne, voljeli ili ne (''Ti nemoj nita izostaviti od onog to ti se Objavljuje'' kae Bog Poslaniku u Ku'ranu jer cjelina boanskog otkrovenja iz metafizikog svijeta nuno biva objelodanjena u izvanjskom smislu), i po tome je egzoterijski obzir objave ''silina sputanja''. S druge strane, Atribut Mudrosti se odnosi na iznutarnje dubine Ku'rana koje nisu dostupne svakom (''Mi emo ti teke rijei slati kae Ku'ran jasno ukazujui na batin Objave, teku i oteanu stvar Vilajeta Svetih Imama koja se alje jedino Poslanom Vjerovjesniku, meleku vieg reda ili vjerniku ije e srce Bog iskuati''). Boji Poslanik je rekao: ''Ku'ran ima 7 razina znaenja od kojih svaka ima do 70 drugih''. Ovo je neiscrpno more ''tekih rijei'', iznutarnjih dubina Ku'ranskih koje doseu (samo) oni koji su u stanju nositi ''teku i oteanu stvar'' (Vilajeta Svetih Imama) i na koje se sputa Boje Ime ''Mudri''. Sada pogledajmo ajet 2 sure ''Bojni Red''. Ajet 2: ''O vjernici! Zato govorite ono to ne inite'' ajet sukladira svjetlosti Fatime a.s. Poto je tajna vilajeta ovdje odbijena na razini Zemlje (Imameta) nuno je zemaljsko oitovanje te negacije. ivot Fatime a.s. je ivo svjedoenje kako vjernici ''govore ono to ne rade''. U Fatiminom vremenu (koje je bilo izuzetno teko uprkos pokuajima izjednaavanja vrlina svih ashaba to bi trebao biti dokaz ''harmoninosti'' tog vremena) podrka je (upravo u skladu sa ajetom 2) Ehli Bejtu bila verbalna ( u smislu priznanja njihove moralne superiornosti) i formalna (jer su jo bili u ivotu brojni svjedoci Alijevog proglaenja za nasljednika od strane Poslanika) ali ne i sutinska. Jedan ajet u suri ''ene'' pojanjava ovo ''ostajanje na rijeima'' (bez djela) od strane vjernika. Naime, u suri ''ene'' ajet 58 kae: ''Allah vam zapovijeda da stvari vane i povjerljive ljudima kojima i pripadaju uruujete! I kada svijetu sudite po pravdi sudite! Kako je lijep savjet kojim vas Allah savjetuje''.

''Vane i prihvatljive stvari'' jesu Alijev hilafet koji mu nije uruen iako je pripadao njemu po direktnoj Poslanikovoj naredbi. Zatim se nalae (ne kae se kome; - ''vjernicima'' ili ''muslimanima'' to jasno ukazuje na cjelinu zajednice umma u Alijevom dobu) da ''svijetu sudite po pravdi''. Da bi ovo bilo mogue potreban je Bezgrijean Imam postavljen od Allaha d.. (preko Poslanika). Upravo zato u ajetu slijedi da je to ''lijep savjet'', dakle stanje posve razliito od onog kada se (samo) ''govori ono to se ne ini''. Pravda je zahtijevala da se Alijevo pravo potuje te da mu se ''vane i povjerljive stvari'' (hilafeta) urue. Pogledajmo dalje ajet 59 u suri ''ene''. Ajet 59: ''O vjernici! Pokoravajte se Allahu, i pokoravajte se Poslaniku, i onima vaim ljudima koji vam zapovijedaju! A ako se u neemu ne slaete, to Allahu i Poslaniku prepustite, Ako u Allaha i u Onaj svijet vjerujete! Tako vam je bolje, a i posljedice su ljepe''. Vraanje vanih i povjerljivih stvari Aliju a.s. nije se desilo u povijesnom toku vremena (iako je on ostao biti Imamom, jer je Imamat dodijeljen od Boga te ga ljudi ne mogu niti oduzeti) a ta praksa oduzimanja prava Ehli Bejtu se nastavila i dalje (kroz ivote ostalih Svetih Imama a.s.). Kako ''lijep savjet'' (Boji) o Pravu Kue nije posluan (jer se veina muslimana tog vremena priklonila nosiocima vojnog udara koji je izveden protiv Imama Alija a.s.) Bog Uzvieni u ajetu 59 izriito nareuje pokornost Ehli Bejtu (nakon pokornosti Allahu i Poslaniku) i Sveti Imami jesu oni ljudi ''koji vam zapovijedaju''. Neslaganje po pitanje Prava Kue se preputa Allahu i Poslaniku jer je po Ku'ranu ovjek ''vie nego iko spreman da raspravlja''. Preputanje ''neslaganja'' Bogu i Poslaniku govori da je opozicija spram Imama Alija bila jaka i velika i upravo samo preputanje Alijeva sluaja Bogu i Poslaniku je ono ''bolje'' ije su ''posljedice ljepe''. Svakako zato da bi duh mirne pokornosti i uvaavanja (samog neslaganja kao nerjeivog na ljudskom nivou) preduprijedio ''loe posljedice'' od kojih je bitka na Siffinu jedna od najtraginijih jer je hiljade muslimana stradalo u meusobnoj borbi. Da je (bar) Alijev sluaj preputen Bogu i Poslaniku to bi svakako bilo ''bolje'' i ''posljedice bi bile ljepe''. Slijedi ajet 3 sure ''Bojni Red''. Ajet 3: ''Mrsko je Allahu da govoritre ono to ne inite'' ajet sukladira svjetlosti Alija a.s. Boji Poslanik je jedanput rekao Imamu Aliju: - ''O Ali, nee te voljeti osim vjernik i nee te mrziti osim licemjer''.

Ovaj hadis pojanjava ta je to ''mrsko'' Allahu, odnosno ukazuje na licemjerstvo (nekih) muslimana po pitanju Imama Alija a.s. Verbalna podrka Aliju koja je ostala samo na rijeima pojanjena je u ajetu 3 kao ono to Bog mrzi jer je rije o licemjerstvu. No, ajet 3 se moe i drugaije sagledati. Imam Sadik a.s. je jedanput rekao: ''Bog ne zapada u srdbu ili zadovoljstvo poput nas, ve On ima ljude iju je srdbu uinio Svojom i zadovoljstvo Svojim zadovoljstvom''. To su Boji ljudi na zemlji Njegovoj (14 Bezgrijenih) jer zemlja ne moe postojati bez Imama. Imam je srce stvorenog svijeta preko kojeg Boja ljubav ulazi u postojanje. Sada je to 12 ti Imam, Mehdi a.s. i on se nalazi u skrivanju. U tom kontekstu motreno, ovjek kojemu je ''mrsko da govorite ono to ne radite'', svakako je Imam Ali. Njemu je oduzeto njegovo pravo upravljanja zajednicom muslimana i on osjea odbojnost prema (samo) verbalnoj podrci njemu samome koju ne prate djela. Veina muslimana je usljed straha i linih interesa bila nepspremna da stane iza Imama Alija djelom (a ne samo rijeima). Prvi halifa je proglaen voom muslimana upravo onda kada je Imam Ali bio zauzet ukopom Poslanika Muhammeda a.s. U toj situaciji njemu je bilo nezamislivo da ide (kod plemena Benu Sekife) i dokazuje svoje pravo jer je denaza Muhammeda a.s. svakako bila prioritet. Na denazi asnom Poslaniku je bilo pristuno (svega) 5 (ili 6) ljudi i to je injenica koja se ne moe ponititi nikakvim opravdanjima (u smislu kasnijeg dolaska na mezar kada je pitanje uzimanja vlasti ve bilo zavreno). Htjelo se to priznati ili ne, uzimanje vlasti je bilo vanije od denaze Muhammeda a.s. Ajet 4 sure ''Bojni Red'' glasi: ''Allah, zbilja, voli one koji se bore na Njegovu Putu u redovima kao da zdanje vrsto su'' ajet sukladira svjetlosti Imama Hasana a.s. Bog Uzvieni ukazuje ovdje na Svoju Ljubav ka malom grupi koja je ostala uz Imama Hasana a.s. tokom njegovog sukoba sa ''halifom'' Muavijom. Oni su vrsto zdanje, oni koji su od samog poetka bili uz Svete Imame i prihvatili Imamet Alija a.s. Poslanik je rekao: ''Ja sam grad znanja a Ali je kapija tog grada''. Oni koji su uli na kapiju imama Alija ostali su u Muhammedovom gradu (znanja) formiravi zdanje vrsto oko Imama Alija a.s. Sveti Imami su Pravi Put navlastito a ''redovi'' jesu kategorije duhovnjaka na njihovom putu. Njima se Bog d.. kune u suri ''Redovi'' ''Tako mi onih u redove poredanih'' (neki tumai izvanjskog sadraja Knjige tvrde da je rije o ''melecima'', meutim, ta rije nije upotrijebljena ve se kae ''onih''). ''vrstoa zdanja'' onih u redove poredanih oko Imama Hasana se nadaje kao ono najvanije u njegovom (povijesnom) sluaju. Poslanik je jo mnogo prije gledajui Imama Hasana a.s. rekao: ''Moda e njegovim posredovanjem Allah izmiriti dvije velike skupine muslimana''.

Rije je o (kasnije) sklopljenom miru izmeu Muavije i Imama Hasana ime je sprijeeno veliko prolijevanje krvi. Naime, podmitivi neke Hasanove generale i vrei stalnu propagandu i zastraivanje, Muavija je uspio pridobiti neke pristalice Hasanove a.s. koji su poeli naputati Imama i prelaziti na Muavijinu stranu. Meutim, Imamet je iznutarnje svojstvo Bezgrijenosti (ismet) koje (od strane ljudi) ne moe biti niti dato niti oduzeto, Imam ostaje biti Imamom bio priznat ili ne, bio poznat ili ne. Na ovo je aludirao Uzoriti Poslanik rekavi za Hasana i Husejna: ''Ova dva moja sina su Imami bilo da stoje ili da sjede''. Dakle, bio njihov uzvieni poloaj priznat ili ne (''stajali'' na poloaju ili ''sjedili'' odriui se izvanjske dimenzije vostva muslimana) oni ostaju biti Imami. Ajet 5 sure ''Bojni Red'' glasi: ''A kad Musa ree narodu svome: ''O moj narode, zato vi mene uznemiravate kad vi znadete da sam ja Poslanik Allahov?!'' Pa kad oni skrenue i Allah srca njihova skrenu; Allah zbilja nee uputiti narod raskolniki'' ajet sukladira svjetlosti Imama Husejna a.s. Poznato je da oko dvije treine Ku'rana ili neto manje govore o Svetim Imamima. U tom svjetlu motreno, ''Musa'' je jasan simbol zakona za fiziko, onaj obzir egzoterijskog unutar Imama Husejna a.s. koji je uznemiravan zahtjevima za prisegom na hilafet tlaiteljskoj (formalno ''Islamskoj'') vlasti olienoj u liku ''halife'' Jezida, Muavijinog sina kojeg je on i doveo na vlast. Oni koji su se borili protiv Husejna su ''skrenuli'' (sa Pravog Puta to su Sveti Imami navlastito) pa je Bog skrenuo i njihova srca (koja su postala neosjetljiva na patnju Imama Husejna i njegove porodice toliko da su neki vojnici Jezidove vojske bili maltene ''nesvjesni'' teine zloina na Kerbeli). Skretanje je bilo takvih razmjera da je rezultiralo pogibijom svih Jezidovih vojnika (u kasnijoj Muhtarevoj osveti koju sami etvrti Imam, Husejnov sin nije izriito odobrio ali je molio za komadanta osvetnika). Nakon bitke na Kerbeli meu muslimanima je uslijedio raskol ije se posljedice osjeaju i danas. U tom dramatinom raskolu govori kraj ajeta 5, naglaavajui kako Bog nee uputiti ''narod raskolniki''. Ajeti Ku'rana se trebaju tumatii (svaki put ''iznova'') u svakom vremenu i bez te dinamine (ezoterijske) perspektive Ku'ran postaje ''prianjem pria'' iz prolosti iji primjeri se ne pronalaze ovdje i sada. Na tu opasnost historicizma je ukazao Peti Imam u jednom poznatom hadisu. On je rekao: ''Ako bi neki ajet bio objavljen zbog nekog vojeka pa ovaj umro, s njim bi umro i ajet. Tako bi do sada cjeli Ku'ran bio mrtav''. Beskrajne povijesne analize i ''raspredanje'' davnih dogaaja bez ikakvog njihova (iznutarnjeg) ozbiljenja ovdje i sada, samo govori koliko duboko muslimani ive u prolosti. Prelazimo na ajet 6 (sure ''Bojni Red'').

Ajet 6: ''A kad Isa, Sin Merjeme ree: ''O sinovi Israilovi, ja sam vam doista Allahov Poslanik, da vam potvrdim istinitim Tevrat prije mene objavljen, i da vam vijest radosnu o Poslaniku, imena Ahmed, prenesem'' koji e doi nakon mene''. Pa kad im doe s jasnim dokazima, oni rekoe: ''Ovo je jasna vradbina'' ajet sukladira svjetlosti Imama Sedada a.s. Ajet 45 sure ''Saveznici'' (sura 33) vidjeli smo spominje na poetku vjerovjesnitvo, Vjerovjesnika koji je poslan kao svjedok, te donosioc radosnih viesjti i kao Poslanik koji opominje. Znamo takoer da se razmatrana sura (''Bojni Red'') odnosi na donosioca radosnih vijesti (koje vijesti se direktno spominju u ajet u6) kojemu sukladira Zemlja Imameta odnosno melek vieg reda. Ukoliko od ajeta 45 (sure ''Saveznici'') oduzmemo redni broj sure (33) koji je kao to znamo upravo broj godina Isa a a.s. kada je uzdignut sa zemlje, dobit emo broj od 12 Imama (45-33=12), to dokazuje da su ''radosne vijesti'' Sveti Imami a.s. Ajet 6 sure ''Bojni Red'' spominje nebesku Prirodu Vjerovjesnika (''Ahmed'' a ne ''Muhammed'') dakle, onaj sredinji dio sputanja Muhammedanske svjetlosti kada se aneoska dispozicija Svetih Imama pojavljuje ''razdjeljena'' unutar Nebeskog Ahmeda. Imami su ''radosne vijesti'' iz ajeta 45 (sure ''Saveznici'') a u ajetu 6 (sure ''Bojni Red'') je spomenuta jednina (''radosna vijest'') jer Isa a.s. u njegovo vrijeme nije imao dunost obznaniti Dvanaestoricu Imama, on navjeuje njihovu svjetlost ali je (do kraja) ne obznanjuje. Kako je i Isa a.a. imao 12 uenika, ajet 6 predstavlja spoj Kristologije i Imamologije kao ''radosnih vijesti''. Ajet je vidjeli smo rednog broja 6. Ukoliko se doda ukupan broj ajeta sure ''Bojni Red'' (14) dobit e se broj 20. Kako je Imam kojemu sukladira ajet 6 etvrti Imam, ukupan zbir je broj 24 (6+14+4=24) to predstavlja skupnost Kristovih Apostola i Muhammedovih Imama (12+12=24), odnosno (budui) obzir Religije Ljubavi. Imam Sedad a.s. (kojemu sukladira ajet 6) je etvrti Imam a 4 su poela, 4 su strane svijeta. Njima sukladiraju 4 osobe koje smo ''duni voljeti''. Kada je objavljen ajet o rodbini (''Reci za ovo ne traim od vas nikakve nagrade osim ljubavi prema rodbini'') Poslanik a.s. je rekao ko su oni: ''Fatima, Ali, Hasan i Husejn''. Kako ejtan ovjeku (po Ku'ranu) prilazi ''sprijeda, straga, sdesna i slijeva'' ovome sukladiraju 4 Svete Osobe kojima on ne moe prii (budui da su Bezgrijene). Dakle, ni sa jedne strane. Sa etvrtim Imamom, Sedadom a.s. poinje silazna linija Imameta (otac sin) to je potpuno u skladu sa Zemljom Imameta koja po redosljedu sputanja Muhammedanske svjetlosti dolazi nakon ''nebesa Vilajeta''. Ve smo pominjali da Isa a.s. ponovo dolazi (pred Sudnji Dan) sa Imamom Mehdijem a.s. Sura ''Saveznici'' kao i ajet (u toj suri) o ''potpunom ienju'' su rednog broja 33, to je broj Isaovih godina kada je dignut sa zemlje, te analogno tome broj godina kada ponovo silazi na zemlju.

Poto on dolazi (zajedno sa Mehdijem) suprostavljajui se Antikristu, Antikristov broj (po Bibliji 666) mora biti u tom kontekstu Ku'ranski naznaen. Naime, broj 33 se spominje u suri ''Saveznici'' vidjeli smo 2 puta (brojano vezan za Isa a a.s.). Zbir 2 trojke je broj 6 a kako se broj 33 spominje 2 puta to su dvije estice (3+3=6, 3+3=6). Ukoliko tom broju dodamo broj ajeta koji najavljuje radosnu vijest o Ahmedu (takoer broj 6 u suri ''Bojni Red'') dobit emo 3 estice (666) odnosno broj ''Zvijeri'' (Antikrista). Isa a.s. e ubiti Antikrista ime poinje zlatno doba ovjeanstva. Zbir rednog broja sure ''Bojni Red'' (61) i broja ajeta te sure (14) jeste broj 75. Oduzet od broja Ku'ranskih sura (114) taj broj daje 39 to u zbiru cifara ukazuje na Dvanaestog Imama (3+9=12). Takoer, ve smo vidjeli da zbir cifara rednog broja sure ''Bojni Red'' (61) i ukupnog broja ajeta (14) takoer ukazuje na Dvanaestog Imama a.s. (6+1+1+4=12). Zajedniki dolazak Mehdija a.s. i Isa a.s. je kljuni dogaaj za obraun sa Antikristom. Ukoliko saberemo broj Ku'ranskih sura (114) sa zbirom rednog broja sure ''Bojni Red'' te ukupnim brojem ajeta te sure (75) dobit emo broj 189. U zbiru cifara sa brojem Mehdijevih prijatelja koj e mu dati prisegu (313) dobije se broj od 25 Poslanika koji su poimenice spomenuti u Ku'ranu i ija uenja (ezoterijski) Mehdi a.s. rasvjetljava (3+1+3+1+8+9=25). Prelazimo na ajet 7 (sure ''Bojni Red''). Ajet 7: ''Ima li nepravednijeg od onoga koji potvore i lai iznosi na Allaha a jo se u Islam poziva?! Allah, zbilja nee Pravom stazom uputiti narod zloinaki'' ajet sukladira svjetlosti Imama Bakira a.s. Prvu trojicu Svetih Imama (Alija, Hasana i Husejna) sve Islamske kole priznaju kao Velikane i Voe (a taj se status pripisuje u ''relativnom'' smislu i ostalim Svetim Imamima). U ajetu se kao najnepravedniji ljudi definiu oni koji ''potvore i lai'' iznose na Allaha, odnosno takav ovjek (spomenuta je jednina ''Ima li nepravednijeg''). Kako se Ku'ran tumai Ku'ranom (odnosno jedan ajet drugim) u suri ''Svjetlost'' se krije odgovor o kakvoj potvori je rije. Pogledajmo dva ajeta te sure! Ajet 11: ''Zbilja, oni koji su doli s potvorom, jesu jedna skupina izmeu vas! Ne smatrajte to zlom po vas, tavie, to je dobro po vas! Svakom od njih bit e kazna prema grijehu zaraenom, A onome od njih koji je u tome veliki udio imao pripada kazna velika''. Ajet 12: ''A zato nisu vjernici i vjernice, kad ste to uli, sami o sebi dobro pomislili i rekli: ''Ovo je potvora jasna!''

''Onaj koji potvore i lai iznosi na Allaha'' iz ajeta 7 (sure ''Bojni Red'') jeste ''onaj od njih koji je u tome veliki udio imao'' (i kome pripada kazna velika, ajet 11, sure ''Svjetlost'' sura 24). Povijesno, rije je o potvori protiv jedne Poslanikove ene ija je deva opravdano zaostala za karavanom usljed prirodne potrebe. Neki su to iskoristili za potvoru na nju (Poslanikovu enu), prikazujui cijeli dogaaj u runom i neistinitom svjetlu. Ezoterijski, ''ena'' je nefs (dua Imama). ''Nosiljka'' te due je stepen Bezgrijenosti koji ima svaka od 14 Svetih Osoba. ''Prirodna potreba'' te due je njeno sputanje (sa nosiljke) na nivo prirode obinih ljudi dok je ''deva'' izdrljivost te iste due, njena predanost iskljuivo Bogu. ''Potvora'' je zadravanje veine na onom izvanjskom (egzoterijskom) kada se zaostajanje due doivljava na isto prirodnom nivou umjesto da se tumai kao njen ponovni povratak ljudima iz svijeta Savrenstva. Ova ''potvora'' se definira kao ''dobro po vas'' jer tajna Vilajeta nije dostupna openitoj svijesti i ona bi tom i takvom dostupnou bila obesveena. Zato se ''potvora'' (u ajetu 7 sure ''Bojni Red'') odigrava upravo u asu kad se ''u Islam poziva'', dakle u izvanjski, egzoterijski obzir vjere. I upravo zato ajet 12 (sure ''Svjetlost'') na upitan nain postavlja pitanje o onoj najdubljoj dobroti sopstva koja se oituje u cjelini tek sa Obznanom Dvanaestog Imama ''zato vjernici i vjernice nisu sami o sebi dobro pomislili''?, to znai prisjtili se vremena (Imama Mehdija) kada Tajna Vilajeta ima biti oitovana u cjelini. Redni broj ajeta iz sure ''Svjetlost'' (12) jasno ukazuje na Dvanaestog Imama. Zaostajanje due na isto prirodnom nivou je zloin prema sebi (''Oni su kao stoka, ak i gori'' kae Ku'ran) to je u ajetu 7 sure ''Bojni Red'' na kraju jasno naznaeno ''Allah, zbilja Pravom Stazom nee uputiti narod zloinaki''. Najvei zloin prema sebi je nepoznavanje svoje due. Zadravanje due na razini tjelesnog nikada nee rezultirati uputom Pravom Stazom (koja Staza jesu Sveti Imami navlastito), ovjek ostaje biti tek ''prilagoenom ivotinjom''. Slijedi ajet 8 sure ''Bojni Red''. Ajet 8: ''Oni ele utrnuti Allahovo svjetlo svojim ustima, a Allah upotpunjuje Svjetlo Svoje, premda to mrsko nevjernicima je'' ajet sukladira svjetlosti Imama Sadika a.s. U egzoterijskom smislu (izvanjskog toga istorije) ''upotpunjenje Svjetla Bojeg'' se desilo upravo u dobu Imama Sadika a.s. On je utemeljitelj kole Imamijskog pravca koja je po njemu dobila ime ''Daferijski mezheb''. Ezoterijski, vezano za upotpunjavanje svjetlosti ta'vil ajeta 8 je ajet 35 u suri ''Svjetlost''. Taj ajet glasi: ''Allah je svjetlost nebesa i Zemlje!''

Primjer je svjetlosti Njegove kao nia u kojoj svjetiljka je! A svjetiljka je u staklenci, a staklenica kao zvjezda bljetea, koja se pali s blagoslovljenog drveta maslinova, ni istonog ni zapadnoga! Ulje njegovo gotovo da sija, premda ga vatra nije ni dotakla! Svjetlost nad svjetlom! Allah upuuje Svjetlosti Svojoj koga On hoe I Allah navodi ljudima primjere Svoje, a Allah zbilja zna svaku stvar'' Dakle, ovaj ajet pojanjava ta je svjetlo koje oni ''ele utrnuti'' i ta je ''upotpunjenje'' te svjetlosti. Sura ''Svjetlost'' ima 64 ajeta a redni broj sure je 24. Ukoliko se ajet 35 sabere sa ukupnim brojem ajeta (64) dobit e broj poznatih Bojih Imena (99) jer 35+64=99. Na ovaj nain se spoznaje kako je Allah d.. ''svjetlost nebesa i Zemlje'' jer se Bog moe spoznavati jedino preko njegovih Imena (Atributa) a Imami su rekli: ''Mi smo lijepa Allahova Imena''. Zbir rednog broja sure ''Svjetlost'' (24) i ajeta o ''Svjetiljci'' (35) je 59 to u zbiru cifara daje 14 Preistih (5+9=14). U ajetu 8 se kae da oni ele utrnuti Svjetlo Boje ustima svojim, dakle na razini govorne due. Rije ''utrnu'' je jasna aluzija na svjetiljku jer kada se (u fizikom svijetu) svjetiljka eli ugasiti ona se utrne. U ajetu 8 se ne kae ko su ''oni'' koji ele utrnuti svjetlo Boje (''nevjernici'', ''licemjeri'' i td) to znai da se to moe odnositi i na muslimane koji ne prihvataju Vilajet Imama. Kao to se u svjetiljku ''pue'' kada je se eli utrnuti tako i ''oni' ele utrnuti Svjetlo Imameta na razini govorne due. Drugaije je nemogue jer iako se Imamet moe porei, iznutarnje je on nedosezljiv i ne podlijee ljudskim moima. A utrnuta svjetiljka i dalje ostaje biti svjetiljkom, batinski se svjetlo Vilajeta ne moe ugasiti. Oitovanje bojeg Svjetla se odvija preko 14 Bezgrijenih i oni su Svjetla Boja, Nalog Boji, Strana Boja. ''Nia'' ili udubina u zidu je srce Poslanika Muhammeda, dok je ''svjetiljka'' Muhammedansko Svjetlo koje se u stvoreni svijet sputa preko 12 Svjetlosnih Zastora (Svetih Imama). Bez Bojeg ovjeka na zemlji Boanska Svjetlost ostaje nedosezljiva. ''Da nije za tebe Ja ne bih stvorio svjetove'' kae Bog Poslaniku ukazujui na Svoju Ljubav ka onom prvoodsjevnutom iz koje svjetlosti je stvoreno sve drugo (postojanje). Na nain prvoodsjevnutog (''Prvo to je Bog stvorio bila je moja svjetlost'' kae Muhammed),

Muhammedanska svjetlost je (jo) neoitovana dok njeno sputanje u stvoreni svijet (preko 12 Svjetlosnih zastora) predstavlja njeno oitovanje. Upravo to jedinstvo oitovanog i neoitovanog predstavlja ''staklenku'' jer prozirna priroda stakla omoguava vienje i onog ''izvana'' i onog ''iznutra''. Ova dvostranost odreuje Poslanika Muhammeda kao vlasnika onog izvanjskog (zahir) i onog iznutarnjeg (batin). Dalje se u ajetu kae kako je staklenica ''kao zvijezda bljetea, koja se pali s blagoslovljenog drveta maslinova, ni istonog ni zapadnoga!'' Puno jedinstvo oitovanog i neoitovanog, tj. cjelina Muhammedanskog Vilajeta deava se preko Imama Mehdija a.s. (kao peata Muhammedanskog Vilajeta) i on je zvijezda bljetea. Imam Hasan a.s. je za Imama Mehdija a.s. rekao kako e se pojaviti kao ''zvijezda blistava'' dok je Imam Ali za Svete Imame rekao: ''Imami su poput zvijezda, kada jedna zae, druga se pojavi''. Upravo puno jedinstvo oitovanog i neoitovanog u dobu Imama Mehdija je ''bljetavost'' (zvijezde). ''Staklenica'' (koja je kao zvijezda bljetea) se ''pali sa blagoslovljenog drveta maslinovog, ni istonog ni zapadnog''. Jedinstvo vanjskog i unutarnjeg najprije preuzima Isa a.s. (''maslinovo drvo'' je odvie jasan simbol Isaovske mudrosti. Maslinova gora je mjesto njegova najpoznatijeg govora) jer je Isa a.s. batin Mehdijeve Obznane (poto dolazi zajedno s njim). Na taj nain se staklenica ''pali'' jer Mehdi kao peat Muhammedanskog Vilajeta zatvara istoriju i rasvjetljava (''pali'') sve Boanske Objavljenosti. Upravo zato drvo (maslinovo)nije ''ni istono ni zapadno'' jer je Isa sada (svojim ponovnim dolaskom) usrediten izmeu Poslanika Muhammeda i Imama el Mehdija. Zato se u nekim predajama kae kako e se Isa a.s. (prilikom svog ponovnog dolaska) oeniti, dakle usredititi se izmeu ''Istoka'' (kontemplacije i odricanja) i ''Zapada'' (materijalne opinjenosti samo onim vidljivim). Upravo zbog toga Ku'ran za Muhammedove sljedbenike kae kako su zajednica ''srednjeg puta'', jer puna uravnoteenost duha i tijela (apsulutna umjerenost) se dosee tek u dobu Mehdija (to znai i Isa a). Nimalo sluajno, ''Istok'' i ''Zapad'' su u novijoj povijesti bili sinonimi za neprevladive antagonizme i suprostavljanja upravo usljed nedostatka ''srednjeg puta''. ''Ulje njegovo gotovo da sija premda ga vatra nije ni dotakla''. ''Ulje'' je tajna vilajeta Svetih Imama i ta tajna sija (i) nedotaknuta jer su svi Poslanici donijeli svoje Poslanstvo iz mjesta Poslanike Poruke (Ehli Bejt). No, puni sjaj tajna Vilajeta Imama zadobija tek doticanjem vatre (Imama Mehdija) i po tome ulje ''gotovo da sija''. To je onaj ''tren'' (u povijesnom ali i iznutarnjem smislu) ekanja Imama Mehdija a.s., ''doticanje ulja''

(vatrom) jo se eka, a to je punina Muhammedanskog Vilajeta, odnosno ''svjetlost nad svjetlom''. Drugim rijeima zahir (vanjsko) i batin (iznutarnje) je oitovanje peata Muhammedanskog Vilajeta. ''Allah upuuje Svjetlosti Svojoj koga On hoe'' nastavlja dalje ajet 35 sure ''Svjetlost''. Ovdje se ne kae kako Bog Uzvieni upuuje (koga On hoe) ''Islamu'', ''vjeri'' ili ''Pravom Putu'' ve upravo Svjetlosti Svojoj, dakle Ehli Bejtu. Poziv je upuen onim njihovim sljedbenicima koji su stvoreni od tragova njihove svjetlosti i znaju njihov preuzvieni Poloaj. Reenica prije toga (''Svjetlost nad svjetlom'') ukazuje na ''razdvojenost'' Bojeg i Svjetla 14 Bezgrijenih na nain obznane Mehdija ime se preduprijeuje svaka mogunost utjelovljenja Boanskog u ljudsku put. Istovremeno, Boansko svjetlo je dostupno jedino preko (svjetla) 14 Preistih i po tome je ''svjetlost nad svjetlosti''. ''A Allah, zbilja zna svaku stvar'' kae kraj ajeta 35 sure ''Svjetlost''. Imami su mudraci. Upitan ko je mudrac Ali a.s. je rekao: ''Onaj koji postavlja stvari na mjesta njihova''. Kao to je poznato Imami su rekli: ''Naa stvar je teka i oteana. Mogu je nositi jedino Poslani Vjerovjesnik; aneo vieg reda i vjernik ije e srce Bog iskuati''. A znanje o svakoj stvari pretpostavlja da se ta stvar stavlja na ''mjesto njezino''. Ova, teka i oteana (stvar) je ''svaka stvar'' koju Bog zna, to e rei svaki (pojedinani) teret ''teke i oteane stvari'' a to je spoznajni kvantum svega stvorenog jer nema znanja a da mu Kua ista nije izvor i sredite. Bog (tu) svaku stvar poznaje zbiljski (''zbilja zna'') to je opet potvrda prvobitne zbilje 14 Preistih, onog prvoodsjevnutog. Dakle, Imam el Mehdi a.s. je upotpunjenje svjetla iz ajeta 8 sure ''Bojni Red'', koji peati Muhammedanski Vilajet. Tom ajetu, znamo sukladira svjetlost Imama Sadika a.s. Kao to je Imam Sadik upotpunio Boje Svjetlo na razini erijata (utemeljenjem Daferijskog mezheba) tako to isto Svjetlo Imam el Mehdi upotpunjava na razini hakkikata (zbilja duhovnih istina). Upravo zato je Muhammed a.s. kazao kako je on poslan kao ''navjestitelj svojega eda, Imama Mehdija'' sa kojim radosne vijesti bivaju upotpunjene, on zatvara istoriju ljudskog roda. Slijedi ajet 9 sure ''Bojni Red''. Ajet 9: ''On je poslao Poslanika Svoga s Uputom i vjerom pravom, da je nad sve vjere uzdigne premda to mnogobocima mrsko je'' ajet sukladira svjetlosti Imama Kjazima a.s. Najprije se spominje uputa to predstavlja zahir, ono egzoterijsko a zatim ''vjera prava'' (ne ''Islam'') koja e u dobu Imama Mehdija kao batin (iznutarnja dimenzija ije su dubine sada skrivene i ostat e do tada nepoznate) biti kao takva uzdignuta nad ''svim vjerama'' (ukljuujui i ono to danas zovemo ''Islam'' jer u ajetu Islam nije pojedinano izdvojen od ''ostalih vjera''). To e predstavljati ruenje svih vrsta idolopoklonstva to je jasno naznaeno

na kraju ajeta (''premda to mnogobocima mrsko je''). Kraj ajeta se ne obraa ''nevjernicima'' ve upravo onima koji vjeruju u vie bogova. Danas su tri najvea lana boanstva pretvorila vjere (cijelog ovjeanstva) u mnogoboaku religiju. Ta tri boanstva modernog ovjeka jesu: strasti, lano ''ja'' i materijalno posjedovanje. Postojee (institucionalne religije) danas nisu sposobne ponititi mnogoboake religije modernog doba niti mogu (u tom smislu) odgovoriti zahtjevima vremena. Dananji monoteizam je posremanja anahronost. Ajet 10 sure ''Bojni Red'' glasi: ''O vjernici, hoete li da vas uputim trgovini koja e vas kazne bolne spasiti? ajet sukladira Svjetlosti Imama Reze a.s. Jedna predaja Imama Sadika a.s. kae: ''Ima ljudi koji slue Bogu iz elje za dennetom, to je sluenje trgovaca. Ima ih koji slue zbog straha od dehennema, to je sluenje robova. I ima ih koji slue Bogu u zahvalnosti, to je sluenje slobodnih''. Dakle, elja za dennetom, odnosno sluenje Bogu iz elje za njim je trgovina spojmenuta u ajetu 10 sure ''Bojni Red''. Kako je stepeni vjere deset (a ajet je rednog broja 10) svi ti stepeni mogu biti ozbiljeni u svjetlosti Imama Reze na nain spaavanja od ''bolne kazne'' jer je Imam Ali za Svete Imame rekao: ''Nee ui u dennet niko osim onog ko ih zna i koga oni znaju, i nee ui niko u dehennem osim onoga ko ih ne zna i koga oni ne znaju''. Prelazimo na ajet 11 (sure ''Bojni Red''). Ajet 11: ''Da u Allaha i Njegova Poslanika vjerujete, i da se na Allahovom putu imecima svojim i ivotima svojim borite. To vam je bolje, da znate'' ajet sukladira svjetlosti Imama Devada a.s. U smislu Velikog Svetog rata (protiv sebe) ajet se savreno poklapa sa znaenjem Imena Devetog Imama (''Devad'' znai dareljivi) jer rtvanje imetka i ivota podrazumijeva dareljivost. ''Allahov Put'' jesu Sveti Imami navlastito. ''Imeci'' koji se rtvuju jesu duhovna dobra koja su osnova futuvveta (vrline) a to znai davati ''od sebe''. ''ivoti'' predstavljaju nefsansko ivljenje koje se rtvuje u velikom Svetom Ratu, onaj ivotinjski duh kojega je potrebno ''zaklati'' i po tome se vitezovi duhovnog puta esto zovu ''ivim kurbanima''. Vezano za Veliki Sveti Rat poznata je Poslanikova izreka data prilikom povratka iz jedne bitke; - ''Vratili smo se iz malog u Veliki Sveti Rat''. Upitan ta je to, Poslanik je odgovorio ''Rat protiv sebe''. Ajet 12 sure ''Bojni Red'' glasi: ''On e vam grijehe vae oprostiti i u rajske bae, ispod kojih rijeke teku uvesti i u nastambe divne u baama edenskim! To je pobjeda velika'' ajet sukladira svjetlosti Imama Hadija a.s. Poznata predaja kae kako su ''onome ko voli Ehli Bejt oproteni grijesi''.

Kako je spoznaja njih sami raj (jer ''nee ui u raj niko osim onoga ko iz zna i koga oni znaju'') ''pobjeda velika'' je pobjeda nad sobom (u Velikom Svetom ratu) te je u tom smislu ajet 12 (sure ''Boji Red'') ta'vil prethodnog ajeta (11). ''Nastambe divne'' jest sama ista Kua. Slijedi ajet 13 sure ''Bojni Red'' ''A dat e vam i drugu pobjedu koju vi volite: Eto pomoi od Allaha i pobjede bliske! Pa ti obraduj vjernike'' ajet sukladira svjetlosti Imama Askerija a.s. Ajet 12 spominje ''pobjedu veliku'' ( u Velikom Svetgom ratu protiv sebe), pobjedu nad tamom neznanja, trijumf nad tjelesnom duom. Sada, ajet 13 spominje i ''drugu pobjedu'' to je (izvanjska) pobjeda Imama Mehdija a.s. prilikom posljednje bitke (protiv Antikrista). Tome savreno sukladira injenica da se ajet 13 odnosi na Imama Askerija, jedanaestog Imama koji je Mehdijev otac a Imam el Mehdi je nestao upravo nakon smrti svog oca (i pojavit e se ponovo pred Sudnji Dan). Ajet je rednog broja 13 a Imam je jedanaesti. U zbiru to daje broj 24 (13+11=24), to predstavlja 12 Kristovih Apostola i 12 Muhammedovih Imama koji zajedno tvore (buduu) religiju ljubavi u zlatnom dobu i to je batinski aspket druge pobjede (Imama Mehdija), onaj aspekt koji naglaava ljubav (''pobjedu koju vi volite''). ''Zar je vjera neto drugo do ljubav'' kae jedna Islamska predaja akcentirajui znaaj samilosti. Tako ''pomo od Allaha sukladira izvanjskom aspektu borbe protiv Antikrista a ''pobjeda bliska'' iznutarnjem obziru religije ljubavi. Upravo zbog te cjelovitosti kraj ajeta 13 navjeuje radost vjernima (''Pa ti obraduj vjernike''). Budua religija ljubavi je (po tome) sama radost. Posljednji ajet sure ''Bojni Red'', ajet 14, glasi: ''O, vjernici! Budite pomagai Allahovi ba kao to i Isa, sin Merjemin, uenicima veli: ''Ko e pomagai moji zarad Allaha biti?'' A uenici odgovorie: ''Svi smo mi Allahovi pomagai''. Pa je jedna skupina sinova Israilovih povjerovala a druga skupina uznevjerovala! Pa smo one koji su vjerovali protiv njihovih neprijatelja osnaili i oni su pobjedili'' ajet sukladira svjetlosti Imama Mehdija a.s. Vie puta smo spomenuli da Isa a.s. dolazi na zemlju (ponovo) zajedno sa Imamom el Mehdijem a.s. kao jedan od 313 njegovih prijatelja koji e mu dati zakletvu na vjernost. Tih 313 prijatelja Mehdijevih jesu vjernici od kojih se u ajetu 14 trai da budu ''pomagai Allahovi''. Kako Bog kada zavoli Svog slugu ''postaje njegov vid, sluh, ruka...'' ''pomagai Allahovi'' ovdje jesu pomagai Imama Mehdija a.s. Uz to, posve je jasno da Bogu d.. ne treba niija pomo, upravo obrnuto, cijela kreacija (i sva stvorenja) su ovisna o Njemu. Ezoterijski, svi duhovnjaci (kroz vrijeme) koji u sebi ozbiljuju Obznanu Imama Mehdija, jesu njegovi, odnosno ''Boji Pomagai''. Otkrivajui batinske, iznutarnje zbilje Ku'rana oni vre pripremu

za (izvanjsku) obznanu Imama Mehdija i oni su pomagai. Ba kao to su Ensarije bile pomagai muhadirima (prilikom prelaska iz Mekke u Medinu) tako ezoteristi, Imamovi prijatelji (u svim vremenima) pomau duhovne iseljenike, one koji bjee od ''niskog ja'' ka carstvu duha, iseljavaju se iz tjelesne prirode putujui viem biu (u sebi). Ajet, dalje ne kae ''budite pomagai Allahovi kao to su i Isaovih pomagai pomagali njemu'' ve kao ''to i Isa, sin Merjemin uenicima veli (dakle u sadanjem vremenu) ''Ko e pomagai moji zarad Allaha biti?'' U prvom sluaju (vezano za Imama Mehdija) spomenuti su ''pomagai Allahovi'' dok u drugom sluaju Isa a.s. vee pomo uenika za sebe. Isau nije bila nareena borba (''Ko te udari po desnom obrazu okreni mu i lijevi'' kae Isus, snano ukazujui na uzaludnost svakog opiranja zlu na nain da je ono metafiziki neodvojivo od postojanja). Mehdijevi prijatelji jesu ''Allahovi pomagai'' dok su Isaovi uenici njegovi pomagai ''zarad Allaha''. Ovdje (ponovo) dolazi do jedinstva Kristologije i Imamologije na nain religije ljubavi koja se nuno i realizira spajanjem nenasilja sa vanjskom (opravdanom) silom, jedno bez drugog ne bi (tada) moglo opstojati. Tu lei smisao odgovora Isaovih uenika kako su oni svi ''Alahovi pomagai'' gdje se odgovor ne vezuje za pomo njemu (Isau) ve Allahu d.. Time 12 Apostola u zlatnom dobu zadobijaju (djelimino) status Dvanaestorice Imama stapajui se s njima (kroz religiju ljubavi). Dvojstvo dobra i zla prije zlatnog doba ne moe biti prevladano a o emu svjedoi kraj ajeta 14; - ''Pa je jedna sinova Israilovih povjerovala a druga skupina uznevjerovala! Pa smo one koji su vjerovali protiv njihovih neprijatelja osnaili i oni su pobijedili''. Dvije skupine, ona vjerujua i ona poricateljska postojat e sve do zlatnog doba, s tim to vjerovanje (osnaeno duhovnou) odnosi (u svakom vremenu) sutinsku pobjedu nad neznanjem (a zlo je neznanje samo po sebi). Ovim se zavrava drugi stepen unutar sputanja Muhammedanske svjetlosti, ''razdjeljivanje'' onog prvoodsjevnutog na 14 Svjetala (Muhammed, Fatima i 12 Imama). Oni se na stepenu ''Zemlje Imameta'' uosobljuju pojedinano kao radosne vijesti. Razina prihvatanja je znamo melek Vieg Reda, odnosno aneoska dispozicija Svetih Imama koja je ''priprema'' za (potpuno) zemaljsko oitovanje 14 Bezgrijenih u njihovim preistim (fizikim) tijelima. Preostaje trei stepen sputanja Muhammedanske svjetlosti, Poslanik kao onaj koji opominje. Ovo je ta'nzil (sputanje) Objave u Poslanikovo tijelo (na ovom svijetu) a ''mjesto'' prihvatanja u izvanjskom Svijetu jesu planine mudrosti kojima sukladira prihvatanje (tajne Vilajeta) od strane vjernika ''ije e srce Bog iskuati''. Takav vjernik prihvata polog Boanskih tajni vilajeta na planinama mudrosti, u ezoterijskom smislu to je mudra opomena (iz sure Ja'sin)

odnosno Imam el Mehdi a.s. kao posljednji od 12 Svjetlosnih zastora (oitovanja Muhammedanske svjetlosti). Na ovoj treoj razini Svi Bezgrijenici se oituju u svojoj zemaljskoj formi. U jednom Ku'ranskom ajetu Bog Uzvieni kae kako je po Zemlji ''razbacao planine nepokretne da nas ne potresa''. Planine mudrosti, tj. vjernici iskuanog srca prihvataju dakle Imama kao Veliki Potres na nain tajne (iznutarnje nepokretnosti) koja se obznanjuje samo onima koji su dostojni toga. U ajetu 72 ''ovjek'' je spomenut dva puta. Za razliku od savrenog, ''ovjek'' odbijanja ukazuje takoer da je Vilajet Imama (kao ''priroena'' tenja) skriven u svakoj osobi a o tome Imam Ali divno kae: ''Nema nijednog ivog bia a da u konanici nee pronai ljubav prema nama''. Upravo je negacija Vilajeta (jer su prilikom prvobitnog ugovora s Bogom neki nosili odbojnost u srcima) nepravda spram sebe iz koje proistie svo drugo (potpuno) neznanje (''neznalica velika''). Ve smo vidjeli da je prvospomenuti ''ovjek'' onaj savreni (ovjek) koji je stjecite Bojih Imena a onaj ''drugi ovjek'' (oba u ajetu 72 sure ''Saveznici'') poricatelj Vilajeta Svetih Imama. Trostrukim sputanjem Muhammedanske svjetlosti Vjeri u Boga sukladiraju nebesa Vilajeta Imama, vjeri u Poslanstvo zemlja Imameta dok Vjeri u Imamat sukladiraju planinje Mudrosti. Sputanje Muhammedanske Svjetlosti je, vidjeli smo (i to je obraeno) u ajetu 45 sure 'Saveznici'' navedeno trostruko Svjedok, donosioc radosnih vijesti i Poslanik koji opominje. U spoznajnom procesu to su svjetla koja se sputaju ka duhovnjaku dok su u narednom ajetu (46) spomenuta svjetla ka kojima se duhovnjak uzdie nakon to je (u srcu) ozbiljio trostruko sputanje Muhammedanske svjetlosti. Ajet 46 u suri ''Saveznici'' kae: ''da po Njegovom nareenju poziva k Allahu i kao svjetiljku bljeteu''. Nakon to duhovnjak ozbilji trostruko sputanje Muhammedanske svjetlosti, on se sada usmjerava na ''trostruko uzdizanje'' voen tom istom svjetlou. Ajet 46 kae: ''da po Njegovom nareenju...''; znamo da kada Bog zavoli slugu ''On biva njegova ruka, noga...'', tako da je Njegovo nareenje Imamovo nareenje, svijet Boanske moi je ono to duhovnjak iskuava na ovom etvrtom spoznajnom stupnju (odnosno prvom stupnju uzdizanja). Ovim se dokida mistikova slobodna volja i njegova volja biva Boanskom voljom. Kada bi se dio ajeta samo izvanjski tumaio onda bi se italo kao da po ''Allahovom nareenju poziva Allahu'' to bi izjednaavalo pozivanje sa onim kojem se poziva. Taj obzir je doputen ali moe biti shvaen iskljuivo egzoterijski. Ezoterijski, rije je o svijetu Boanske Moi odakle se duhovnjak usmjerava ka svijetu Bojih Atributa odnosno Imena. Dokaz su Boje Rijei u nastavku ajeta 46 ''poziva k Allahu...''

U ajetu se ne kae da ''poziva u Islam'' (''vjeru'' i slino tome) ve upravo ''k Allahu''. Bog d.. je mistikov cilj i usmjerenje, duhovnjak tei da bude ''potpuno Boji. No, kako je Boanska Bit nedosezljiva ovjeku, znanje o Njemu stjeemo preko Njegovih Atributa, odnosno Imena. Imami su rekli: ''Mi smo lijepa Allahova Imena''. Kako Imam Vremena dakle poziva ''ka Allahu'' to je ustvari njegov poziv Ehli Bejtu, Kui istoj preko koje Bog (jedino) i moe biti spoznat. Eto zato neke predaje kau: ''Ko spozna Imama svog vremena, spoznao je svoga Gospodara'', jer Imam je Lice Boje, Svjetlo Boje, strana Boja. Kao trea etapa putovanja (odnosno esta u silazno uzlaznom razlijevanju Muhammedanske svjetlosti) preostaje dosezanje svijeta Muhammedanske Stvarnosti. Na to upuuje kraj ajeta 46 ''...i kao svjetiljku bljeteu''. Svaka svjetiljka (u fizikom svijetu) ostaje biti svjetiljkom i kada nije zapaljena, ona se pali zbog drugih. Nakon to je proao svjetove Boanske Moi i Bojih Imena duhovnjak otkrivajui svijet Muhammedove stvarnosti vidi ''Boga u svemu'', odnosno uvia da samo On i postoji u Bitku i djelovanju i to je bljetava Muhammedanska Svjetlost (iz ve razmatranog ajeta o ''udubini svjetlosti) koja je kao takva osnov postojanja i duhovni putnik je vidi u svemu. Svjetiljkom Muhammedove stvarnosti sada je osvjetljeno cijelo postojanje , ona ''bljeti''. Da je predani putnik sposoban dosegnuti sve ove stepene potvruje izmeu ostalog i poznata Poslanikova Predaja: ''Uenjaci moje zajednice su poput Poslanika Benu Israila''. Dakle, ne donose novi zakon (Knjigu) ali su po svemu drugom izjednaeni Poslanikoj svjesti, posjeduju njene mogunosti. ta i koliko e ko dosegnuti ovisi o mnogim individualnim (i drugim) predispozicijama jer kako to Ibn Arebi divno kae ''Jednom tepsijom ne moe zahvatiti cijelo more ali i ono to zahvati je more''. Ajet 3 sure ''Junus'' (sura 10, 109 ajeta) kae: ''Zaista je Gospodar va Allah, Koji je nebesa i Zemlju u est dana stvorio, i potom Prijestolje zaposjeo, i stvorenjima ivote odredio! Nema toga ko e se moi zauzimati za nekoga bez doputenja Njegova, Eto, to vam je Allah, Gospodar va pa mu robujte! I zato se ne opametite?! Ovaj ajet je ta'vil cjeline duhovnog putovanja koje se sastoji od 6 etapa (do mekam' a ''due ''zadovoljne'') a to je u ajetu 3 naznaeno kao 6 dana stvaranja nebesa i Zemlje (unutar ovjeka kao savrene forme stvaranja, gdje ''nebesa'' jesu Vilajet Imama a ''zemlja'' Poslanstvo, odnosno dostavljanje Objave) i tu 3 dana predstavljaju ''silaznu'' a 3 druga dana ''uzlaznu'' putanju Muhammedanske svjetlosti. Ajet spominje 6 dana stvaranja nebesa i

zemlje. Dan ima 24 sata to predstavlja 12 Kristovih Apostola i 12 Muhammedovih Imama; 12+12=24, koji su navlastito svaki ''dan'' odnosno mekam u silazno uzlaznoj formi spoznavanja Muhammedanske Svjetlosti. Punina ovog puta bit e mogua (za sve ljude) u zlatnom dobu koje je pred nama iako jedinstvo Kristologije i Imamologije moe biti (za uzorite pojedince) ozbiljeno ovdje i sada i to vai za svako vrijeme. U ovom kontekstu valja naglasiti kako Islamsko Svjedoanstvo (''Nema Boga osim Allaha a Muhammed je Poslanik Boji'') ima upravo 24 slova (harfa) to je takoer ukupnost Kristovih Apostola i Muhammedovih Imama (12+12=24). Na poetku ajeta se odmah precizira da je spoznaja Imama svog vremena spoznaja Boga. Zaista je ''Gospodar Va Allah'', dakle Gospodar Vremena, Imam je put do Boga, jedini nain dolaska do njega pa je na tom nivou Savreni ovjek ''izjednaen'' s Bogom, u smislu da On ''biva njegova ruka, vid, sluh...''. Kada je Imam Sadik a.s. upitan o vienju Boga na onom svijetu odgovorio je: ''Allaha je mogue vidjeti i na ovom svijetu i upravo sada ga ti gleda''. Svom sagovorniku Imam je zabranio da ovo dalje prenosi jer ga ljudi ne bi razumjeli i ''samo bi zalutali''. Dakako, ovdje se ne radi o ''mijeanju'' ljudskog i boanskog u ljudskoj puti (kao u kranstvu) ve o teofanijama, o Imamima kao Licu Bojem, manifestacijama boanskog. Nema ni govora o utjelovljenju, takva vizija je Islamu potpuno strana. Zatim se spominje 6 etapa spoznaje u silazno uzlaznom obziru (6 dana stvaranja nebesa i Zemlje) unutar potpunog ovjeka koji je savrena forma stvaranja koja u sebi ozbiljuje nebesa vilajeta i zemlju Poslanstva, odnosno 6 stupnjeva obznane Muhammedanske svijesti. Potom ajet nastavlja kako je Bog ''prijestolje zaposjeo i stvorenjima ivote odredio''. U nadahnutoj Predaji Bog kae Poslaniku: ''Ne obuhvataju me ni Moja nebesa ni moja Zemlja ali me obuhvata srce vjernog sluge''. Na ovaj nain duhovnjak ozbiljuje najveu moguu blizinu Bogu, jer njegovo srce je potpuno integrisalo nebesa Vilajeta i Zemlju poslanstva, oni ga vie ne ''obuhvataju'' na bilo kakav izvanjski nain ve su integrisani unutar njega, usrediteni u njegovoj tajni. To potvruje jedna druga predaja: ''Vjernikovo srce je Prijestolje Boje''. ''ivoti stvorenja'' koji se odreuju predstavljaju ivotni tok u koji je uvueno sve ivo a ega je osnov Savreni ovjek, on je osa postojanja. Zadaci i uloge stvorenja takvom (spoznavaocu) bivaju jasni, njegova ruka biva Bojom Rukom i vie ne postoji mogunost ''mijeanja'' stvorenja na ljestvici postojanja na ta ukazuje dio ajeta ''Nema toga ko e se moi zauzimati za nekoga bez doputenja Njegova'', duhovnjak postaje mudrac koji stvari postavlja na mjesta njihova. Zato se (dalje u ajetu) spominje robovanje Bogu jer ono je

najvei oblik sluenja. I kao to ''rob'' nema svoju slobodnu volju (ve slui gospodara u svemu to mu se naredi) tako i mistik na ovom stupnju biva Boji vid, sluh, ruka... drugim rijeima Bog djeluje preko (kroz) njega. Vratimo se nakratko suri ''Saveznici''. Vidjeli smo da je sura rednog broja 33 te da je ajet o potpunom ienju Poslanikove porodice takoer rednog broja 33 (oboje sukladira broju Isaovih a.s. godina u asu uzdignua i to smo ve objasnili). U zbiru cifara, ta dva broja ukazuju na 12 Svetih Imama (3+3+3+3=12). Sada pogledajmo ajet 34 sure ''Saveznici'' koji vidimo dolazi odmah nakon ajeta 33. Ajet 34: ''I pamtite Allahove ajete i mudrost, koji se kazuju u domovima vaim; Allah je, uistinu, dobar i sve zna''. Kako ovaj ajet dolazi odmah nakon ajeta o potpunoj istoi Kue on pojanjava ta treba da rade sljedbenici Svetih Imama, odnosno kako da primaju njihovu mudrost i znanje. Redni broj ajeta (34) identian je broju godina Imama Alija kada je proglaen za Poslanikovog nasljednika i vou muslimana nakon njega. Alijevo pravo je poreknuto i time je poeo njegov usamljeniki ivot kada je najvie vremena provodio u svojoj kui pouavajui samo mali broj sljedbenika. To su oni iz ajeta 34 koji ''pamte Allahove ajete'' (onako kako su izvorno objavljeni) i na nain tajne mudrosti ih prenose buduim generacijama. Duhovni putnici se naslanjaju na stubove Poslanikog Doma ('koji se kazuju u domovima vaim'') istovremeno iznova potencirajui obzir tajne jer mudrost ne izlazi iz ''okvira Doma'', to e rei nije javne prirode, odnosno ne predstavlja egzoterijski ve ezoterijski obzir Objave. U ajetu 34 ''Allahovi ajeti'' se spominju prvi to predstavlja ta'nzil ili sputanje Objave (njen izvanjski obzir) a zatim se spominje ''mudrost'' to predstavlja ta'vil ili duhovnu hermenautiku Objavljenog. Za oboje se nareuje pamenje (''pamtite Allahove ajete i mudrost'') a svrha pamenja je dalje prenoenje i to je uenje spaene grupe. Boji Poslanik je rekao: ''Moja e se zajednica podijeliti na 73 skupine, sve e u vatru osim jedne''. Poslanik u iskazu ne kae kako e tamo vjeno i ostati a ko su vjernici spaene grupe pojanjava jedan hadis Imama Alija (kojega smo ve spominjali) i koji glasi: ''Nee ui u dennet niko osim onog ko zna Imame i koga oni znaju i nee ui niko u dehennem osim onoga ko ih ne zna i kojeg oni ne znaju''. Imam je (kao Lice Boje) svaiji raj ili pakao. Pamenje onog egzoterijskog kao i ezoterijskog pod okriljem Poslanikog Doma je zadatak spaene grupe. Bog Uzvieni u ajetu 34 ne kae da pamtimo ''Ku'ranske ajete'' a Poslanik, Fatima i 12 Svetih Imama jesu znaci (ajet) Boji na zemlji Njegovoj. Kako Fatima a.s. nije bila Imam (iako je Bezgrijena) ona nije obavljala izvanjsku funkciju Imameta. Ostaje broj 13

(Muhammed i 12 Imama) a taj broj se dobije upravo zbirom cifara ajeta o ''potpunoj istoi'' Kue (33) i ajeta o ''Bojim znakovima i mudrosti'' (34). Naime, 3+3+3+4=13. Zbir dva broja (33 i 34) je broj 67 (33+34=67) to u zbiru cifara ponovo daje 13 (6+7=13). Poto sljedbenik Imama u svom duhovnom napredovanju postaje poput njega Poslaniki Dom biva i njegov, uenje iste Kue se protee na sljedbenike. Na kraju ajeta 34 se kae kako je Bog ''uistinu dobar i sve zna''. Dobrota sukladira ''Allahovim ajetima'' a Sveznanje ''mudrosti'' iz istog ajeta (34). Bog Uzvieni za Muhammeda a.s. kae (a to se protee i na 13 ostalih Bezgrijenika) kako je poslan kao milost svjetovima a milost je krajnje oitovanje dobrote. Sveznanje, vidjeli smo sukladira mudrosti jer da bi se parcijalno ljudsko znanje oitovalo i moglo uveavati nuno je da postoji Boansko Sveznanje. Ogranieno znanje se i moe (beskonano uveavati) upravo zato jer ima nedosezljiv limit iznad sebe (''Jednog dana u Te proslavljati Imenima koja sada ne znam'' kae Muhammed a.s. u svom obraanju Bogu ukazujui na posvemanju relativnost i neznatnost ljudskog znanja u odnosu na Boansko ali potcrtavajui da ni to i takvo ljudsko znanje nema granice. Ovaj dinamini aspekt ljudskog znanja je u Islamskoj misli posljednjih stoljea gotovo zapostavljan). Ku'ran kae kako su Bog, Poslanikov Njegov i vjernici ''zatitinici vjernika''. Ovdje ''vjernici'' imaju znaenje Svetih Imama. Naspram Kue iste kao zatitnike (i najjae po znanju i moralnoj savrenosti) stoji logino ''kua najslabija''. Koja (i kakva) je ta kua pojanjava nam ajet 41 u suri ''Pauk'' (sura 29, 69 ajeta). Ajet 41: ''Oni koji mimo Allaha zatitnike uzimaju slini su pauku koji sebi isplete kuu, a najslabija je kua, uistinu paukova kua neka znaju''. Razlika ukupnog broja ajeta (69) i rednog broja sure (29) je broj 40 (69-29=40) to je poetak Poslanstva Muhammedovog a.s. (primio prvu Objavu u etrdesetoj godini). Takoer, u Ku'ranu je 29 sura koje poinju ''tajanstvenim slovima'' (elif lam mim, ta ha i td.). Zbir rednog broja sure ''Pauk'' (29) i ukupnog broja ajeta (69) je broj 98 to u zbiru cifara daje broj 17 (9+8=17), dakle, broj godina vlasti Imama Mehdija a.s. (njegova vlast naravno nee biti politika, ekonomska ili vojna ve kosmika). Sam Imam el Mehdi je za sebe rekao: ''Ja sam zatita za stanovnike zemlje'', dakle, pri tom svojom blagoslovljenom zatitom (u iskazu) obuhvativi sve ljude. Sljedstveno tome ''oni koji mimo Alaha uzimaju zatitnike'' jesu oni koji ''mimo Imama'' uzimaju zatitnike jer Imami su zastupnici Boji na Zemlji njegovoj, Nalozi Boji (po emu su navlastito Boanske ''energije'') a znamo da spram Kue iste stoji kua ''najslabija''. Prostom analogijom dalo bi

se zakljuiti da je spram iste Kue ona ''prljava'' meutim izvorni fitret je kod svih stvorenja ist. U tom smislu je i svaka runoa subjektivni privid i na to aludira Isus kada za leinu psa kae da ima divne zube nakon to su uenici primjetili runou raspadajue ivotinje. Ukoliko se od ukupnog broja ajeta sure ''Pauk'' (69) oduzme ajet 41 dobit e se broj 28 (69-41=28) a to je broj godina Imama Askerija, Mehdijevog oca (ime otpoinje njegov Imamet) a znamo da je Mehdi zatita za ljude na zemlji. Analogno tome svi koji njega ne uzimaju za zatitnika jesu dalje opisani u ajetu 41 (ajet kae ''oni'' ne izuzimajui pri tom nijednu kategoriju tih koji mimo Allaha uzimaju zatitnike bez obzira bili oni vjernici ili ne ba kao to i Imam Mehdi svojom zatitom obuhvata sve ljude). Dakle, svi koji Imame (sada Mehdija a.s.) ne uzimaju za zatitnike ''slini su pauku koji sebi isplete kuu''. Sveti Imami su iznutarnjost, batin Boanske Objave. Batin se izvodi od rijei batn to doslovno znai ''utroba''. Da bi mladunad pauka ugledala svjetlo dana oni ubijaju svoju majku (progrizajui joj utrobu) kako bi izili u vanjski svijet. Kako rije ''zajednica'' i ''majka'' imaju isti korijen (umma) oni koji za zatitnike uzimaju druge mimo Allaha (u ovom kontekstu to je Imama) jesu oni koji se nasilno odnose prema duhovnom (batinu, tj. ''utrobi'') to u konanici ubija duh zajednice (umme, odnosno ''majke''). Ne sluajno Poslanikove a.s. supruge se nazivaju majke vjernika. Po tome je dakle kua paukova najslabija. U dubljem smislu, negacija duhovnog obzira Objave (a ne zaboravimo da je nasilje spram tog aspekta Objave ukljuivalo nerijetko i ubistva duhovnjaka od strane slubene uleme) je ubijanje iskonske (vlastite) prirode (fitret), one prirode koja je praiskonska ''majka'' svakog bia. Ta praiskonska narav je neraskidivo vezana za Ehli Bejt o emu Imam Ali divno kae: ''Nema nijednog ivog bia a da u konanici nee pronai ljubav prema nama''. Eto zato ajet 43 sure ''Pauk'' dalje kae kako su to primjeri koje Bog navodi ljudima ali ''samo ueni shvaaju''. Na pitanje ko su ljudi spomenuti u jednom ajetu (''pitajte uene'') Imam Reza a.s. je rekao da su to Sveti Imami a.s. Samo Imami shvataju tu iskonsku narav svakog bia (usmjerenu prema njima) i razliita ''oprimjeravanja'' za tu ljubav na nivou simbola. Upravo stoga je Imam Ali jedanput rekao: ''Propao je ovjek koji ne poznaje vrijednost svoju'', to znai svoju iskonsku prirodu (fitret) koja u konanici nosi u sebi ljubav prema Kui istoj. Nema vee propasti (sljedstveno tome i slabosti i po tome je ''kua paukova najslabija'') od nepoznavanja vlastite iskonske prirode u koju je ( u konanici svakog bia) utkana ljubav prema Ehli Bejtu. Zato Ku'ran na jednom mjestu kae da ne budemo poput one koja je ''preu svoju rasprela im bi je oprela''. Egzoterijski obzir ajeta ukazuje na jednu ludu enu

koja bi po danu prela a onda po noi sve to raprela. Ezoterijski, rije je o ''ludosti'' (kretanja u krug) usljed nepoznavanja vlastite iskonske prirode (''Lud je onaj koji grijei prema Bogu'' kae Poslanik). Ku'ran na jednom mjestu kae kako e ''sve osim Njegovog Lica propasti''. Egzoterijski, jasno je da je samo Bog Uzvieni Vjean. Ezoterijski, Imam je Lice Boje okrenuto ljudima i zato je spoznaja Imama svoga vremena spoznaja Boga d.. U tom smislu propast nepoznavanja vlastite vrijednosti (iskonske prirode) identina je propasti svake druge spoznaje mimo spoznaje Imama kao Lica Bojeg. I upravo zato je metafizika nunost bila da se Imam Ali sa svakim Poslanikom pojavi tajno a sa Muhammedom a.s. javno. U ovom vremenu (iako Skriven) Dvanaesti Imam, el Mehdi a.s. je Lice Boje, Svjetlo Boje, Strana Boja, Nalog Boji. Pol svijeta po kojem taj svijet i postoji.

SABIRANJE BLAGA SKRIVENOG Kao simbol pohlepe i sakupljanja imetka, te uznositosti i oholjenja istim, u Ku'ranu se spominje Karun, ovjek iz naroda Musaova a.s. Povijesni dogaaji vezani za tu osobu su drugorazrednog znaaja i upadanje u zamku historicizma onemoguilo bi nas u sagledavanju tih dogaaja ovdje i sada. U vezi stim, odmah na poetku valja naglasiti da Boja Knjiga (Ku'ran) i vlastito ime (Karun) imaju isti korijen (K R, to znai sabiranje, sabrati). I kao to Ku'ran sabire mudrost svih ranijih Objava u jednu cjelinu tako i Karun (kao stvarni simbol pohlepe i oholosti) sabire (sakuplja) materijalna dobra (bogatstvo). U tom smislu ''Karuna'' je mogue (kao i sve ajete Knjige) motriti dvostrano; izvanjski (zahir) i iznutarnje (batin).

Izvanjsko tumaenje upuuje na sakupljaa ovosvjetskog bogatstva, onoga koji sabire blago ovoga svijeta. Iznutarnje, rije je o onome (duhovnom putniku) koji dosee blago skriveno shodno Svetoj Predaji u kojoj Bog kae: ''Bijah skriveno blago, voljeh da budem spoznat pa stvorih svijet''. Rije je dakle o dvostranoj prirodi sakupljanja; - Karunskoj, ovosvjetskoj, i Ku'ranskoj prirodi sakupljanja znanja i mudrosti. Obje su (kao poriv) usaene u ovjeka. Prva, kao priroena tenja poudne due (nefs), druga kao poriv iskonske prirode (fitret), onog najdubljeg dijela srca koje ''po prirodi stvari'' tei da se vrati Izvoru, svome Tvorcu. Zbog toga je Poslanik a.s. rekao kako se ''svako dijete raa u prirodnoj vjeri''. Pria o Karunu data je u nekoliko ajeta sure ''Kazivanje'' (sura 28, 88 ajeta). Pogledajmo te ajete. Ajet 76: ''A Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlaio. A bili smo mu riznice tolike dali Da bi ak i noenje kljueva njegovih Iscrpilo skupinu ljudi snanih! I kad mu je narod njegov govorio: ''Ne budi objestan ti! Allah doista obijesne ne voli!'' Ajet 77: ''I onim to ti je Allah dao onaj svijet trai i udio svoj na svijetu ovom ne zaboravi, i kao to je Allah tebi dobro uinio i ti dobro ini, i nemoj nereda initi na Zemlji! Allah doista one koji nered ine Ne voli''. Ajet 78: ''On ree: ''Ovo je meni dato samo zbog znanja moga''. A zar on ne zna da je Allah jo prije njega unitio pokoljenja koja su od njega jaa i koja su vie zgrnula blaga? A zloinci o grijesima svojim nee ni pitani biti''. Ajet 79: ''I izie on pred svoj narod u sjaju svom, Pa oni koji ele svijet ovaj rekoe: ''Eh, da nam je ono to i Karunu je dato! Zbilja je on sretan uveliko''.

Ajet 80: ''A oni kojima znanje dato bi, govorili su: teko vama! Allahova nagrada je bolja onima koji vjeruju i rade dobra djela! A samo e nju susresti strpljivi!'' Ajet 81: ''Pa smo Mi i njega i kuu njegovu utjerali u zemlju I nijednu skupinu on ne imade da ga od Allaha odabrani, A ni sam sebi nije mogao pomoi''. Ajet 82: ''A oni koji su jo juer Karunov poloaj eljeli, Stadoe govoriti: ''Pa zar ne vidite da Allah od Svojih robova dariva i uskrauje! Da Allah nije nama darove svoje prosuo, i nas bi u zemlju utjerao! Zar ne vidite da zbilja nevjernici nee uspjeti''. Egzoterijski obzir na poetku ajeta 76 odmah naglaava tlaenje (drugih) od strane onoga ko ima bogatstvo jer je u samoj priodi sakupljakog duha da podreuje one ispod sebe i namee im se svojom superiornou. Ezoterijski, ''Musa'' treba biti motren kao simbol zakona za fiziko (erijat, odnosno zahir) dok je ''narod njegov'' openita svijest tog obzira. Iz tog obzira izrasta sabiranje znanja koje je u odnosu na izvanjsko (znanje) ''tlaiteljskog'' karaktera jer ga podreuje (da bi se plod dosegao potrebno je slomiti ljusku). Batin je uvijek ''nadreen'' zahiru, ali bez zahira nema batina, prvo vanjsko a onda unutarnje. Ostatak ajeta spominje velike riznice i kljueve ije bi samo noenje iscrpilo skupinu snanih ljudi. Izvanjski, to je pojanjenje tlaiteljskog odnosa (Karunovog) spram vanjskog svijeta jer bogatstvo raa i jaa oholost koja ovjeka udaljava od drugih. Uz to, materijalna superiornost uvijek daje iluziju nadmoi (u odnosu na obine ljude) prividno ''izjednaavajui'' posjednika bogatstva sa svim onim to je vee od njega. Iznutarnje, za onoga ko je ''ivi Ku'ran'' (iznutarnji ''Karun'', odnosno sabiritelj znanja) ''riznice'' jesu ''blago neizmjerno'' spomenuto u Ku'ranu (''A onome kome je znanje dato, darovan je blagom neizmjernim''). Za ovaj ajet je esti Imam rekao: ''To je vjera u Allaha i poznavanje Imama''. Prema iskazu Imama Alija, Imami su takoer riznice Bojeg znanja, dakle kljuevi tog znanja jer nema riznice bez kljua. Noenje kljueva (tih riznica Bojeg znanja, tj. Svetih Imama), dakle (upravo) to noenje bi ''iscrpilo skupinu ljudi snanih''. Jedan Ku'ranski ajet kae kako Bogu d.. ''pripadaju kljuevi nebesa i zemlje''. Klju Islama je Vilajet Svetih Imama, pomou tog kljua se otvara kapija Boanskog znanja, znanje Imama Alija, jer je Poslanik a.s.

rekao: ''Ja sam grad znanja a Ali je kapija tog grada''. Za svaku kapiju treba klju a ovdje je taj klju Vilajet 12 Imama a.s. i zato se u ajet uspominje mnoina (''kljuevi'') a ''noenje'' tih kljueva je ono to su Imami smjerali kada su rekli: ''Naa stvar je teka i oteana. Mogu je nositi jedino Poslani Vjerovjesnik, aneo vieg reda ili vjernik ije e srce Bog iskuati''. Noenje ''kljueva'' teke i oteane stvari (Vilajeta Imama) bi ''iscrpilo skupinu ljudi snanih''. ''Snani ljudi'' jesu duhovni vitezovi, oni koji snagu koriste protiv sebe a ''stvar Vilajeta'' je toliko teka da duhovnog tragaoca iscrpljuje ak i samo ''noenje'' kljueva (12 Imama) do kapija njihova znanja. U ajetu je upotrebljena rije ''ljudi'' (a ne ''vjernici'', ''nevjernici'' i td) jer je u (svakoj) ljudskoj dui usaena ljubav prema Ehli Bejtu a.s. Na to je smjerao Imam Ali, kada je rekao: ''Nema nijednog ivog bia a da u konanici nee pronai ljubav prema nama''. U suri ''Peina'' Ku'ran za duhovne vitezove kae kako su probueni iz sna kako bi se vidjelo koja e skupina ''bolje procijeniti'' prirodu tog sna (ovoga svijeta). Poslanik je, mislei upravo na tu nestvarnu (sutinsku) prirodu ovosvjetskog ivota kazao: ''Ljudi spavaju a kada umru, probude se''. No, kako je ezoterijski ''smrt'' utrnue tjelesne due i pobjeda nad njom (''Umirite prije smrti'' kae Muhammed a.s. sugeriui pobjedu u Velikom Svetom Ratu protiv vlastite due ije nadvladavanje je ustvari njena ''smrt'') oni koji to postiu ujedno zadobijaju i budnost u odnosu na ovosvjetski ivot iji je realitet mata. Zato takvi (budni) vitezovi (u ajetu ''snani ljudi'' a nema vitetva bez snage) nose teret ''teke i oteane stvari'' Svetih Imama, odnosno kljueva kapija njihova znanja. Dakle, u ajetu 76 ''narod Karunov'' mu govori da ne bude obijestan te da Bog obijesne ne voli. Izvanjski, ''obijest'' je grijeh oholosti jer se posjednik ovozemaljskog blaga osjea neovisan kako o Bogu tako i o drugim ljudima, to Bog, naravno ne voli. No, iznutarnje ''obijest'' je prelijevanje znanja, preticanje onog iznutarnjeg u odnosu na izvanjsko to esto rezultira pogubnim rascijepom (upravo se kod lanih duhovnjaka tako esto dogaa proces svojevrsne izofrenije). Zatim se u ajetu 77 Karunu sugerira da onim to mu je Bog dao trai onaj svijet a da ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu. Izvanjski, u odnosu na grijeh obijesti savjetuje se racionalna umjerenost, ravnotea materijalnog i duhovnog. Iznutarnje, nakon ''noenja'' kljueva (kapija) Svetih Imama trai se njihov (svjetlosni) svijet dok se egzoterijski obzir Objave istovremeno ''ne zaboravlja''. Drugaije je nemogue, nema unutarnjeg bez vanjskog, nema jezgra bez opne. Iznutarnje (batin) se trai u cjelini duhovnih mogunosti dok se vanjsko ''tek'' ne zaboravlja jer je osnov. Zatim se Karuna podsjea da ''dobro ini'' kao to je i Bog njemu uinio i da ne ini nered na Zemlji jer Bog ne voli one koji nered ine. Izvanjski, kada se postigne ravnotea materijalnog i duhovnog ovjek je sposoban za dobroinstvo jer

(tako usrediten) uvia da sva dobra od Boga potiu i od Njega dolaze. Redni broj ajeta (77) u zbiru cifara ukazuje na 14 Bezgrijenih, 7+7=14 (Muhammed, Fatima i 12 Imama). ''Tebe smo kao milost svjetovima poslali'' kae Bog Muhammedu a.s. ukazujui na ovo dobro (koje je Bog Karunu uinio) i on ini ''povratno dobro'' (odnosno proslijeuje ga) svojom Ljubavlju prema Kui istoj (''O, Ali, ko tebe voli, voli i mene a ko voli mene voli i Allaha'' kae Poslanik Imamu Aliju ukazujui na Imama kao Lice Boje okrenuto ljudima). Kraj ajeta 77 kae: ''i nemoj nereda initi na Zemlji... Allah doista one koji nered ine ne voli''). Na jednom mjestu Ku'ran kae: ''... i ne pravite nered na zemlji kad je na njoj red uspostavljen...'' sugeriui da je iznutarnji red (Imam kao Pol Svijeta) ve uspostavljen te da on ''ravna'' metafizike svjetove. Izvanjski aspekt ''nereda'' u moralnom smislu je odvie jasan, suzdranost od zla i smutnje, dranje i vladanje po Zakonu, ne oteujui i ne povrijeujui nikog. Ajet 78 dalje nastavlja: ''On ree: ''Ovo je meni dato samo zbog znanja moga''. Izvanjski motreno onaj ko uzrono posljedini svijet uzima za boanstvo (smatrajui ga jednim i konanim) ne poznaje nikakvu datost izvan vidljivog svijeta te je u tom kontekstu motreno praktini um najvei mogui doseg i to je ''znanje'' pomenuto u ajetu 78, ''sakupljaki duh'' u svojoj punini. Iznutarnje, ''ovo'' tj. spoznaja blaga skrivenog kao uzrok ima (ve postojee znanje na razini zakona za fiziko) te u tom kontekstu zahir vodi batinu. Obrnut proces je nemogu, nema hakkikata bez erijata. ''A zar on ne zna da je Allah jo prije njega unitio pokoljenja koja su od njega jaa i koja su vie zgrnula blaga? A zloinci o grijesima svojim nee ni pitani biti'' zavrava ajet 78 u suri ''Kazivanje''. Izvanjski aspekt ajeta upuuje posjednike bogatstva da sagledaju materijalni svijet kroz prizmu njegove neminovne prolaznosti. Smru se sve ostavlja i nikada nita nije ni bilo nae. Potcrtavanje snage (onih u prolosti) doprinosi zbiljskom shvatanju neovisnosti. Zloinci su pak presudili sebi jo ovdje. Iznutarnje, ajet posvjeuje duhovnom putniku zakletvu uitelju na vjernost (be'jat). ''Unitio'', znaio ponitio (ih) u Sebi (Fena) dok rije ''pokoljenja'' asocira na sami in zakletve (Be'jat) kada se uitelj i uenik dodiruju koljenima. U tom smislu ''pokoljenja'' predstavljaju snagu duhovnog rodoslova (silsilah), onu snagu koja je (prijanjim) ejhovima i pirovima omoguavala (duhovnim vitetvom) i sakupljanje ''blaga skrivenog''. Ajet 79 dalje navodi kako Karun izlazi pred narod svoj u sjaju svom, na emu mu oni koji ele ovaj svijet zavide. Jedan Ku'ranski ajet nalae vjernicima ''da ih nikako ovaj svijet ne zaslijepi''. Zaslijepljujua

snaga ovoga svijeta proizvodi samovelianje i uznositost i ovjeku se priinjava da je sve zadobio svojim trudom jer zanemaruje svijet sutine (u kojem postoji samo Boje djelovanje) i orijentira se iskljuivo na uzroke. Uzroci zadobijaju karakter Boanske veliine dok sebinost ide krajnjim granicama. Iznutarnje, ''sjaj puni'' jeste punina Vilajeta Svetih Imama koju duhovni putnik sada spoznaje u svoj, svojoj veliini (u tom smislu valja naglastii kako e se Imam el Mehdi pojaviti kao ''zvijezda blistava''). Slijedi ajet 80: ''A oni kojima znanje dato bi, govorili su: ''Teko vama...'' te na kraju povezavi Boju nagradu sa strpljivou. Izvanjski, ueni ljudi ukazuju na pogubnost bogatstva i to vezujui ga ne samo za Karuna ve (u mnoini) i za one oko njega (''teko vama...'' dakle mnoina) te tako ukazujui na (ve uveliko) formiranu materijalistiku svijest koja je tu oito prevladavajua (sline ''zaraze'' poput opsjednutou ''kupovinom moi'' mogue je izvanredno motriti u naem dobu). Iznutarnje, ''oni kojima je dato znanje'' jesu Sveti Imami i oni upozoravaju duhovne putnike na ''teku i oteanu stvar'' (Vilajeta) to se jasno vidi iz navedenih rijei ( ''... teko vama'', tj. stvar je teka i oteana). Vama je teko nositi vilajet Imama kao da smjera rei ajet. U ajetu se zatim Boja nagrada (a to je sama Tajna Vilajeta) vezuje za one koji ''vjeruju i rade dobra djela''. U jednoj drugoj suri se kae: '' A oni koji vjeruju i ine dobra djela, oni su zbilja, najbolja stvorenja''. Muhammed a.s. je povodom ovoga ajeta rekao Imamu Aliju: ''O, Ali, ovo se odnosi na tebe i tvoje sljedbenike i vi ste spaeni na Sudnjem Danu''. Vjerovanje i dobroinstvo su neizbjeno vezani te je u tom smislu Poslanik rekao: ''Nema vjere bez djela ni djela bez vjere''. Tu nagradu iz ajeta 80 susreu strpljivi. Poslanik je rekao: ''Vjerovanje se dijeli na dvije polovine; jedna je strpljivost a druga je zahvalnost''. U kontekstu razmatranog ajeta ''strpljivost'' se odnosi na Imama Alija (i sve Imame, jer je upotrebljena mnoina ''strpljivi'') dok se ''zahvalnost'' odnosi na sljedbenike Imama Alija. esti Imam je rekao kako postoje 3 vrste sluenja Bogu: sluenje iz elje za rajem i to je sluenje trgovaca, sluenje iz straha od pakla i to je sluenje robova. I sluenje u zahvalnosti i to je sluenje slobodnih. ''Sluenje u zahvalnosti'' se dakle odnosi na sljedbenike Svetih Imama a.s. Ajet 81 nadalje kae kako je Bog ''i njega i kuu njegovu u zemlju utjerao'', te da mu nikakva skupina nije mogla pomoi (a niti on sam sebi). Izvanjsko tumaenje ajeta sugerira ''vraanje zemlji'' onoga to je takoer ''od zemlje'' jer je sva materijalnost (te prema tome i materijalno blago) shodno zakonitostima ovog svijeta propadljiva, raspadljiva i podlona nestajanju. Karunovo sopstvo (koje je prionulo uz

materijalno) kao i njegova ''kua'' (vidljivi obzir tog sabiranja bogatstva), oboje se vraaju ''zemlji'' (prvobitnom nitavilu rastakanja) i to na nain da u to stanje budu ''utjerani'' (silom) to e rei neizbjenim protokom vremena koje ih nasilno vraa prvobitnom stanju upravo zato jer je razum cijelo vrijeme prkosan i zanesen te pouka ne dopire do njega (''Nisu slijepe oi, ve srca u grudima'' kae Ku'ran aludirajui na tu nesposobnost aktiviranja primordijalnih sposobnosti opaanja bez kojih je razum sam po sebi neposoban dokuiti istinu jer upuuje iskljuivo na korisnost. U tom smislu je razum ''mrtvac'' ukoliko nije integriran u cjelinu Duha). U zemlju je neprije utjeran ''Karun'' (ego) jer dijelo u vanjskom svijetu obino nadivljava ovjeka (poput ''kue''). Ezoterijski motreno, ajet 81 govori neto sasvim drugo. Imam Sadik a.s. je naime rekao: ''Ali je suveren onoga iznad i onoga ispod zemlje''. Kako je ''kua'' ezoterijski Kua ista ''utjerivanje'' u zemlju u kojoj je suverenstvo Imama Alija (kako Kue, tako i samog ''Karuna'' sabiratelja znanja) predstavlja ustvari dosezanje poloaja Imama Alija (u smislu njegove spoznaje) jer Imam Ali kao Peat Apsulutnog Vilajeta sabire sve Prijatelje Boje. Upravo stoga je (prema uvenom Muhammedovom hadisu) Imam Ali ''sa svakim Poslanikom poslan tajno a sa Muhammedom javno''. Vjeni Imam je taj koji posjeduje suverenstvo nad svjetovima. Od propadljivosti svijeta i njegove prolaznosti ne moe odbraniti ''nijedna skupina'' niti sam ovjek moe sebi pomoi, sva bia su osuena na nestajanje. Iznutarnje, duhovnjak koji je spoznao Alija a.s. kao peata Apsulutnog Vilajeta spoznaje samou Bitka, samog Poela koje je nepotrebito za bilo im (u ajetu ''pomoi''). Boanska Bit ovjeku ostaje zauvijek nedosezljiva. Poslije toga, u ajetu 82, oni koji su jo juer Karunov poloaj eljeli uviaju Boje davanje i uskraivanje opskrbe. Svijest o prolaznosti razdvaja duhovne snage u ovjeku, ivot duhovnjaka se tada odvija izmeu straha (''uskraivanja'') i nade (''darivanja'') jer je Uzoriti Poslanik rekao: ''Kada bi se nada i strah vjernika vagali, bili bi u ravnotei''. Ezoterijski, dakle to sve raa sustezanje od mekama potpunog sabiranja znanja ( ''...koji su jo juer Karunov mekam eljeti...'') te do usreditenosti u znanju koje predstavlja vlastiti maksimum. To su ''prosuti darovi'' iz ajeta 82, nakon kojih vie nema ponovnog prosezanja u svijet Suverenstva Imama Alija a.s. ( ''i nas bi u zemlju utjerao...''). Oni koji poriu Imama Alija ''nee (u tome) uspjeti'' (kraj ajeta). Karun se (uz faraona i Hamana) takoer spominje u suri ''Vjernik''. Pogledajmo neke ajete te sure! Ajet 23: ''A Mi smo i Musaa poslali sa Naim Znacima

i Dokazom Jasnim'' Ajet 24: ''faraonu, i Hamanu, i Karunu, pa su rekli: ''arobnjak i laac pravi''. Ajet 36: ''A faraon povika: ''O Hamane! Gradi mi toranj da bih se uspeo do puteva'', Ajet 37: ''puteva nebesa, I da bih se popeo do boga Musaova a ja ga zbilja smatram lacem''! Eto, tako su se faraonu njegova runa dijela lijepim priinjavala, I bio je odvraen od Pravog Puta''. A spletka faraonova samo je u propast dospjela''. U ajetu 23 se spominju ''Nai Znaci'' i ''Dokaz Jasni''. Izvanjski, to se odnosi na Musaove a.s. znakove (od Boga date), pretvaranje zmije u tap i ''bijela ruka'' (ispod pazuha) koju on pokazuje faraonu. Iznutarnje, ''Nai Znaci'' jesu Sveti Imami (njih 11) dok je ''Dokaz Jasni'' Imam el Mehdi a.s. navlastito. Dokaz za to su Boje Rijei u ajetu koji slijedi (24) da su ''Znaci'' i ''Dokaz Jasni'' poslani faraonu, i Hamanu, i Karunu, dakle cijeloj hijerarhijskoj strukturi dok (izvanjski) Musa a.s. objelodanjuje ''znake i Dokaz jasni'' samo faraonu. Ovo je ponovo iaret na Vjenog Imama (ovdje uz Musa a) koga oituje Imam Ali a.s. Ta svojevrsna borba izmeu dobra i zla (na toj razini) te izmeu svjetla i tame odvija se do danas kao sukob nevidljivih ezoterijskih (odnosno spiritualnih) hijerarhija. Iluminati, kao tajno drutvo batine svu simboliku iz faraonskih vremena i teko je odoljeti utisku da jedna takva nepretrgnuta nit stalno optrajava kroz povijest. U ajetu 36 faraon nalae Hamamu da mu ''gradi toranj'' ne bi li ''se uspeo do puteva''. Ajet 37: ''puteva nebesa, I da bih se popeo do boga Musaova a ja ga zbilja smatram lacem''. Odmah se da primijetiti da faraon ne negira postojanje Boga ve mu jedino oduzima trancedentnost svodei Boansko na ono (kasnije su to preuzeli slobodni zidari) to bi se moglo nazvati ''vrhovnom silom'' kosmosa ali rije je o sili kojoj nedostaju boanski atributi. ''Toranj'' kroz svu povijest predstavlja simbol te ''slijepe sile'' a sama tenja faraonova da ''preko tornja'' doe do nebeskih staza govori o odsustvu metafizikog, sve je ovdje (na zemlji) i ovdje se ''spajaju'' nebesko i zemaljsko. ''Putevi nebesa'' se doseu sa obeliska (nije rije o ''piramidi'' niti je ta rije spomenuta u tekstu Ku'rana. Uz to, faraon Mereptah nije iza sebe ostavio piramidu a danas se zasigurno zna da je Mereptah faraon iz Musaovog vremena); dakle ''tornja'', koji svakako treba biti motren kao sprovodnik razliitih energija, ''vorina taka'', sami izvor ''boanskog''.

Kako je tako shvaen ''bog'' vidjeli smo, izlovan od svega transcedentnog (iako kao Vrhovno Bie na nain ''slijepe sile'' postoji to ni faraon ne negira) faraon eli da se ''popne'' do Njega. U pitanju je nepremostivi jaz izmeu prirodnog i transcedentnog shvatanja boanskog principa te faraon zapada u svojevrsnu zbunjenost pa Musa a a.s. ''smatra lacem''. On ga ne smatra ''lacem'' po pitanju (samog) postojanja Boga kojega i sam trai (putem ''tornja'') ve ga smatra ''lacem'' po pitanju Boje transcedentnosti (Imena i Atributa) koja se ne uklapa u faraonovu viziju Vrhovnog Bia. Zato nastavak ajeta kae kako su se faraonu ''njegova runa djela lijepim priinjavala i bio je odvraen od Pravog Puta''. Boanska Nedokuivost bila je za faraona (kao vjernika u Vrhovno ''prirodno'' Bie Kosmosa) potpuno nezamisliva te je u tom smislu dolo do ''obrnute percepcije'' (''runa djela'' potpuno ''prirodnog'' traganja za boanskim se tako neminovno priinjavaju kao ''lijepa'' jer se ne poima nita izvan uzrono posljedinog, vidljivog svijeta). Upravo zato je (kako ajet nastavlja) faraon bio ''odvraen od Pravog Puta'' (a ne od vjere koju je imao) odnosno od pravoputnosti koja ukljuuje spoznaju Bojih Atributa (Imena) a to su Sveti Imami navlastito. Na kraju ajeta 37 (sure ''Vjernik'') se kae kako je ''spletka faraonovoa samo u propast dospjela''. Prije toga, naglasimo da je mereptah 13 ti Ramzesov sin, to je iaret na 13 stepeni Masonstva ali i 13 istih (Muhammed i 12 Imama). Izvanjski, ajet 37 govori o progonu Jevreja (na elu sa Musaom) kada se faraonova vojska nala potopljenom u moru. No, ezoterijski, sve ono to moemo nazvati ''prirodnim zakonima'' obilo se faraonu o glavu jer je glavna tenja svakog bia (za povratkom Izvoru) ostala nezadovoljena. Ku'ran kae za faraona iz Musaova vremena: ''Danas emo sauvati samo tijelo tvoje da bi bio pouka onima poslije...'' i ovo je istorijski potvrena injenica. Faraon Mereptah je (to je dokazano) umro od utapanja i njegovo tijelo je sauvano do dananjeg dana. Mumija je pronaena u poloaju ''poklonjenja Bogu'', tj. sedde (slika) to obistinjuje Boji ajet da se ''Njemu pokorava sve, htjeli ili ne htjeli'' te da je Ono to je poricao lealo (u primodijalnom obliku) u dibinama njegova bia. Slika moe upuivati (ali ne nuno) da je faraon umro kao vjernik. Ku'ran to potvruje naglaavajui da su faraon i oni oko njega porekli Boje Znakove ''iako su u sebi bili uvjereni u njih''. (''Danas emo sauvati samo tijelo tvoje''). Jer, kada je Bog zatraio svjedoanstvo ljudskog (jo neroenog) roda, sve su due posvjedoile Boju Jednost (''Jesi mi svjedoimo) te su u tom smislu (svog primordijalnog stanja) svi ljudi ''vjernici''. Razlike se pojavljuju na ovom svijetu i to shodno nainu izriaja onog ''Jesi'' (od svake jedinke ljudskog reda). Faraonovo tijelo je sauvano i to, vidimo u poloaju ''sedde''.

Pogledajmo sada ajete sure ''Kevetnik'' (sura 104) koji pojanjavaju otkrivanje ''Blaga skrivenog'' i sabiranje koje (kao i svaki ajet u Ku'ranu) moe biti motreno dvostrano. Ajet 1: ''Teko svakom klevetniku, podrugljivcu'' Ajet 2: ''Koji blago zgre i broji ga'' Ajet 3: ''mislei da e blago njegovo vjenim uiniti njega''. Ajet 4: ''A ne valja tako on e, zbilja u dehennem baen biti!'' Ajet 5: ''A ta je dehennem znade li ti?'' Ajet 6: ''Vatra Allahova razbuktala'' Ajet 7: ''Koja e dopirati do srca'' Ajet 8: ''Koja e iznad njih biti zatvorena'' Ajet 9: ''po stubovima rairena''. Klevetanje i podrugljivost su (izvanjski motreno) neizbjeni saputnici sakupljanja ovosvjetskog blaga, jer osjeaj superiornosti koji bogatstvo daje poraa nekritian odnos spram drugih (''klevetanje'') te pocjenjivaku oholost (''podrugljivost'') i oboje su posljedica ''zgrtanja i brojanja'' blaga. To otupljuje razum i umrtvulje srce te ovjek teko biva svjestan vlastite prolaznosti (''mislei da e blago njegovo vjenim uiniti njega''). No, iznutarnje motreno ''klevetnik i podrugljivac'' jesu oni koji sakupljaju ''blago neizmjerno'' (a to je onaj kome je dato znanje Ku'ran). ''Zgrnuti'' znai napraviti gomilu (znanja) a ''brojanje'' jeste duhovna usredsreenost koja raa samu ''besmrtnost'' znanja jer Bog kao otkriveno (vjeno) blago u ''Sebi'', ini vjenim i posjednika znanja. Kako e sve ''osim Lica Njegova propasti'' i kako je znamo Imam lice Boje (okrenuto ljudima) ''blago vjeno'' jeste Vjera u Boga i poznavanje Imama. ''Klevetanje i podrugljivost'' se dakle od strane posjednika znanja odnose upravo na ovosvjetsku prolaznost. Ajet 4 (''A ne valja tako!'') ukazuje na nepostojanje ''vjenosti'' znanja bez Imama kao Lica Bojeg i zato se prijeti paklom jer je Imam svaiji raj ili pakao. Ajet 5 upuuje pitanje duhovnom tragaocu (''a ta je dehennem znade li ti?'') jer se ovdje radi o metafizikoj vatri (odvojenosti od Boga) koja e ''do srca dopirati'' budui da e na onom svijetu svaka osoba spoznati svoju neizravnu i vjenu vezu s Bogom. Ukoliko ovjek nije (jo na ovom svijetu) dobrovoljno spoznao svoju vezu s Bogom na onom svijetu je spoznaje nunou razdvajanja koje je sam sebi nametnuo. Vatra odvojenosti od Boga dopire do samog sredita ljudskog primordijalnog bia (''srca'') i po tome je ta vatra ''iznad njih

zatvorena'', to e rei da je sami ''predmet'' vatre sopstvo koje je utamnieno tom prisilnom spoznajom. Vatra oienja (jer oienje je cijeli smisao paklenih muka poto ljudska patnja sama po sebi ne moe nikako biti Boji cilj u ovjeku) je po ''stubovima rairena''. Ovdje se radi o 12 stubova Svijeta (Polova) odnosno Dvanaestorici Svetih Imama a.s. koji su svaiji raj ili pakao navlastito i po tome je vatra na tim stubovima (svijeta) ''rairena'', ona ima metafiziku irinu koja omoguava spas (na kraju ciklusa oienja) svim biima. Poznato je da je Poslanik rekao kako e ''pakao jednoga dana biti prazan''. Govorei o paklu ajet 16 sure ''Skupine'' kae: ''Nad njima e biti tmine od vatre, a i ispod njih tmine!'' Eto tako Allah zastrauje robove Svoje. ''O robovi Moji! Mene se bojte''. Ovaj ajet pojanjava dvostranu prirodu paklene vatre spominjui najprije onu metafiziku (''nad njima'') a zatim i osjetilnu (''a i ispod njih'') a ta osjetilna patnja e opet biti u skladu sa ''steenim tijelom'' na onom svijetu (koje je formirano naim djelima) i koje nee biti ovosvjetsko. ''Osjetilnost'' te patnje je na ovom svijetu neshvatljiva (i daleko od bilo kakve mogunosti vizualizacije stvarnog stanja) jer steeno tijelo e biti rezultat ''novog stvaranja''. Zato se u ajetu dalje kae kako Bog tako ''zastrauje robove Svoje'' jer je priroda (kako metafizike tako i osjetilne) vatre na ovom svijetu nespoznatljiva a samo ''zastraivanje'' nam govori da su posljedice svega to radimo (na ovom svijetu) neminovne. Iznutarnje motreno, zastrauju se samo ''robovi Boji'', dakle samo oni koji su na stupnju robovanja, odakle mogu (djelimino) jo na ovom svijetu spoznati prirodu paklene vatre. Izvanjski, ''robovi Boji'' jesu sva stvorenja jer ''Njemu se pokoravaju svi na nebesima i na zemlji'' pa i najvei poricatelj ispunjava Volju Boju poto je uinjen takvim. U ajetu je upotrijebljen izraz tmine (od vatre) a jedan hadis Poslanikov nam kae kako ''nasilje predstavlja tmine Sudnjeg Dana''. U svjetlu ovog hadisa nasilje prema svojoj izvornoj prirodi je metafizika paklena vatra dok je nasilje prema svojoj dui i drugim biima osjetilna paklena vatra. Oboje se tie onoga svijeta, dakle novog ciklusa postojanja. Vratimo se suri ''Kazivanje''. Kao to smo ve spomenuli redni broj sure (28) sukladira smrti Imama Askerija a.s. a to je i poetak skrivenosti njegova sina, Imama Mehdija a.s. Kako je Mehdi nestao u petoj godini ivota pogledajmo ajete 5 i 6 sure ''Kazivanje''.

Ajet 5: ''A Mi hoemo blagodatima da obaspemo one koji su na Zemlji tlaeni, i da ih uinimo voama, i da ih uinimo nasljednicima''. Ajet 6: ''I da njih na Zemlji monim uinimo i da faraonu, i Hamanu, i vojskama njihovim pokaemo od ega su strepjeli''. Ajet 5 govori u sadanjem vremenu (''mi hoemo'') jer okultacija Imama Mehdija traje i preko njega se ''blagodatima obasipaju'' oni koji su ''tlaeni''. U iznutarnjem smislu ''tlaeni'' jesu oni podreeni (autoritetu Imama ili ejha) i na njih se prosipaju Boje blagodati. Izvanjski, taj dio ajeta svakako ukazuje na teak poloaj Svetih Imama i njihovih sljedbenika koji su kroz povijest neprestalno bili tlaeni i ivjeli u veoma tekim uslovima. Nastavak ajeta (''i da ih uinimo voama, i da ih uinimo nasljednicima'') govori o ''uspravljanju'' Svetih Imama na (duhovni) poloaj koji im pripada (''voe'' jesu Imami). Oni su nasljednici (znanja Muhammedovog) i ponovo se govori u sadanjem vremenu jer tokom cijele okultacije Imama Mehdija svih 12 Imama jesu voe onih ''tlaenih'', dakle uitelji onima koji su im podreeni (po poloaju nii). Poslanik a.s. je rekao: ''Mi, boji Poslanici, ne nasljeujemo ni dinare ni dirheme, ve nasljeujemo znanje'', i to je naslijee spomenuto u ajetu 5. Ajet 6, dalje govori o moi jer je tokom cijele okultacije, mo Imama Mehdija (iako je skriven) ono to odrava zemlju budui da je Imam srce stvorenog svijeta, oitovanje Boje ljubavi prema ovjeanstvu. Bez Imama zemlja se ne bi odrala u postojanju. Zatim ajet 6 nastavlja: ''...i da faraonu, i Hamanu i vojskama njihovim pokaemo to od ega su strepjeli''. Ajet ne kae da ''ih porazimo'', ''pobjedimo'' i slino, ve upravo da im pokaemo (Imama Mehdija) u njegovoj punoj veliini, rije je o Obznani Pola iz svijeta zakrivanja. Doslovna historinost teksta nas ovdje ne zanima jer ''faraona'' ima u svim vremenima. Upravo prilikom ivota 10 tog i 11 tog Imama, te roenja samog Imama Mehdija, ''Islamske'' halife, Mutevekil i Mutesim su bili faraoni tog vremena (na ovaj nain se Antikrist moe promatrati faraonom Mehdijevog povijesnog trenutka). I kao to je faraon klao muku djecu Izraeliana (kako bi ubio Musa a a.s.) tako su ova dvojica ''halifa'' inila sve da sprijee roenje Imama Mehdija. Zbog te opasnosti je Muhammed a.s. jo davno prije rekao za Imama Mehdija: ''Nema druge za ono dijete osim da ode u zakrivanje''. Na pitanje zato Poslanik je odgovorio: ''Da ne bi bio ubijen''. ak je i majka Imama Mehdija a.s. pritvorena i ispitivana ali kako nisu primjetili znakove trudnoe (jer su preista tijela Imama raaju iz bokova njihovih majki to je posebna tema koja krije bezbrojne dubine) pustili su je na slobodu.

Mehdi a.s. se dakle pokazuje faraonu, ali ne faraonu onoga ve svog vremena. Upravo zato faraonovo vlastito ime nije nigdje spomenuto u Ku'ranu, bitan je princip ''obogotvorenja''. Ve smo razmatrali nekoliko ajeta (u suri ''Kazivanje'') koji govore o Karunu. Kada se saberu cifre 7 ajeta koji govore o njemu dobije se broj 85 (7+6+7+7+7+8+7+9+8+0+8+1+8+2=85). U zbiru cifara to ukazuje na Muhammeda i 12 Imama (8+5=13). Sura 85 je sura ''Sazvijea'' i ima 22 ajeta. U zbiru cifara to ukazuje na vlast Imama Mehdija 8+5+2+2=17 (znamo da e vladati 17 gdina i rije je naravno o kosmikoj a ne zemaljskoj, ''politikoj'' vlasti). Poto ajeti o Karunu (iznutarnje) vidjeli smo govore o sabiranju znanja pogledajmo neke ajete iz sure ''Sazvijea''. Ajet 1: ''Tako Mi neba punog sazvijea i Dana obeanoga''. Ajet 17: ''Da li ti je dola vijest o vojskama'', Ajet 18: ''o faraonu i Semudu?'' ''Nebo iz ajeta 1 jeste nebeski Ahmed, nebeska priroda Vjerovjesnika, Muhammedanska svjetlost u kojoj je sadrano (jo) 13 ''Sazvijea'' (Fatima i 12 Imama). Ajet 17 (iji broj je identian broju godina vlasti Imama Mehdija 17) upitno postavlja pitanje o ''vojskama''. Ajet se ne obraa nikom ponaosob (ve kae ''da li ti je...'') a kako je redni broj ajeta identian broju godina vlasti Imama Mehdija rije je o Mehdijevim vojskama. Vijest o njima (''vojskama'') je bila pomenuta u svim Svetim Knjigama(prije Ku'rana) a sami Sveti Imami su (u Indilu) bili spomenuti poimenice (i to je cjelina sabranog znanja; vidjeli smo da K R ima znaenje sabiranja te da je taj korijen osnov i za rijei Karun i Ku'ran). Ajet 18 dalje ne spominje nikakve vojske ve (samo) kae ''o faraonu i Semudu''. Semud je drevni narod koji je odbijao poslunost svome Poslaniku te je uniten. No, iznutarnje, ''Semud'' ima isti korijen kao i rije ''Samed'' koja je samo jedanput spomenuta u Ku'ranu (u suri ''Ihlas'') i ima znaenje ''apsulutne potpunosti''. Kako faraon za sebe kae da je on ''bog najvei'' onda je (u odnosu na vanjski svijet ''potpun'' (kao gospodar). Upravo vlast Imama Mehdija dokida faraonski princip ''apsulutne'' potpunosti (jedinke) koja se silom vladanja stavlja iznad drugih. I upravo u tome je znakovitost svakog ''sabiranja znanja''. Stvoriti slobodnog ovjeka, onoga koji je predan samo Jednom.

KOULJA JUSUFOVA

Rije ''siromatvo'' se u Ku'ranu spominje 13 puta a to je sukladno sa (oblaenjem zakrpe i siromatva) Muhammedom i 12 Imama. Naime, Poslaniku je prilikom njegovog duhovnog uspenja (mirad) Bog poklonio ono ''Njemu najdrae'', koulju zakrpe i siromatva koju je Poslanik nakon svog silaska (sa Nonog Putovanja) obukao Imamu Aliju a zatim su je nosili svi Sveti Imami poslije i sada je kod Mehdija a.s. (tema je detaljno obraena u knjizi ''Kapije istih'' od istog autora). Oblaenje koulje ima dakle inicijacijski karakter uvoenja u posvetno tajanstvo, presvlaenje odjee simbolizira promjenu stepena (mekam) i stanja (hal) duhovnog putnika i simbolika (razliitih) boja predoava nam te stepene i stanja u skladu sa trenutnom pozicijom salika. U suri ''Jusuf'' (sura 12, 111 ajeta) rije ''Koulja'' je spomenuta 6 puta to je sukladno sa 6 etapa putovanja due na duhovnom putu. Te etape su: 1 DUA SKLONA ZLU 2 DUA KOJA SEBE KORI 3 DUA NADAHNUTA 4 DUA POTPUNA 5 DUA SMIRENA 6 DUA ZADOVOLJNA Svakom od ovih mekam a sukladira po jedna ''koulja'' iz sure ''Jusuf'', odlaganje stare i oblaenje nove odjee je uvijek u skladu sa novoostvarenim stepenom, prilikom uspinjanja savrenstvu. Postoji i sedmi stepen DUA SAVRENA kada duhovni putnik postaje, biva ejh sa dozvolom za upuivanje (irad) i odgoj (terbijet) duhovnih putnika (murida). Onaj ko doe do mekam a ''due zadovoljne'' takoer je manevijski ejh ali bez dozvole za irad. To je krajnja razina te vrste duhovnjaka. Sura ''Jusuf'' je rednog broja 12 to je iaret na 12 tarikatskih redova (od kojih svi vode do Imama Alija) i 12 Svetih Imama koji su izvor i osnov svekolikog znanja. Dvanaest Imama odjeveno je u svjetlosne koulje i duhovni tragalac koji to zna spoznaje Imame u stanju njihove iste svjetlosti. Svaka drugaija spoznaja Dvanaestorice je nedostatna. Ukupan broj ajeta sure ''Jusuf'' (111) takoer je iaret na 100 Lijepih Bojih Imena i 11 Svetih Imama (dok je Dvanaesti sada u skrivanju), jer 100+11=111. Pogledajmo sada neke ajete iz sure ''Jusuf''. ''Moj oe! Doista sam sanjao jedanaest zvijezda, i Sunce, i Mjesec, vidio sam ih kako niice padaju meni''.

Ajet 18: ''I donesoe Jusufovu koulju, lanom krvlju natopljenu. I Jakub ree: ''Due vam se na to poklonie, a meni samo lijepo strpljenje ostaje! Allah e meni pomo podariti podariti protiv svega to iznosite vi''. Ajet 25: ''Pa njih dvoje potrae do vrata, a ona koulju njegovu straga rastrga, i na mua njezina se namjerie kraj vrata''. ''Kakva je kazna'' povika ona ''onome ko je eni tvojoj zlo snovao, ako ne utamnienje ili patnja bolna?!'' Ajet 26: ''Ona je mene zavodila'' ree on, i poe svjedoiti iz porodice njezine jedan svjedok: ''Ako je koulja njegova sprijeda rastrgana, istinu ona zbori a on laac je pravi!'' Ajet 27: ''A ako je koulja njegova straga rastrgana, tad ona lae a on zbori istinu''. Ajet 28: ''I kad on vidje da je koulja njegova straga rastrgana, ree: ''Ovo je in enske spletke vae, vae spletke enske zbilja su velike!'' Aje 96: ''A kad doe nosilac vijesti radosne, on stavi koulju na njegovo lice, i Jakub progleda. Pa ree: ''Zar vam nisam rekao da ja od Allaha znam ono to vama znano nije?'' Aje 99: ''A kad Jusufu dooe, on privi roditelje svoje na grudi svoje i ree: ''Stupite u Misir, s Allahovom voljom, sigurni''. Ajet 100: ''I podie on roditelje svoje na prijestolje, a oni zbog njega niice padoe i Jusuf ree: ''O moj oe! Ovo je znaenje sna moga odprije, Gospodar moj obistinio mi ga je, Gospodar moj prema meni je dobar bio, kad je mene iz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo, Nakon to je ejtan smutnju izmeu mene i brae moje ubacio! Gospodar je moj, doista njean prema onome kome On hoe. On je doista, znalac svega i mudar je''. Ajet 108: ''Ti reci: ''Evo Puta mojega, Allahu pozivam s Jasnim Dokazom ja i oni koji mene slijede. I samo Allahu sva hvala pripada, ja nisam od onih koji Njemu pripisuju druga''. U ajetu 4 sadrana je cjelina duhovnog puta. Poznato je da mnogim salicima prva otkrovenja i upute dou preko snova kao iareti i naznake (ka odreenom ejhu). U tom kontekstu ''Jakub'' je duhovni uitelj (ejh) dok je ''Jusuf'' traitelj (murid). Poznato je da je Poslanik Jusuf bio izvanredne (fizike) ljepote a kako je Poslanik tokom svog duhovnog uspenja vidio svoga Gospodara ''pod najljepom prilikom'' ta Jusufova ljepota moe biti motrena kao ljepota nepatvorene, primordijalne prirode (svakog bia) ali i kao sva raskonost mekam a due savrene koja je ''Jusufovsko lice'' svakog duhovnog tragaoca. U svom snu ''Jusuf'' dakle

''unaprijed'' sagledava svu cjelinu svog (budueg) putovanja, sa jednog stepena na drugi, sve do due zadovoljne. Put se odvija u etapama u skladu sa duhovnim mogunostima putnika. Ueniku se u snu predoava najprije 11 zvijezda, dakle 11 Svetih Imama, zatim ''Sunce'' odnosno asni Poslanik te na kraju ''Mjesec'' odnosno Imam Ali kao Peat Apsulutnog Vilajeta. Oni ''niice padaju prema njemu'' motrei (u njemu) savrenog ovjeka koji je cilj i smisao Bojeg Stvaranja svijeta. Istovremeno, to znai Salikovo pribliavanje njima (Muhammedu i Dvanaestorici Imama) i ta strasna ljubav se ovdje na nain meuproimanja nadaje obrnuto. Jer, Bog Uzvieni kae: ''Ko Mi se priblii za pedalj, Ja mu se pribliim za lakat. Ko mi ide hodei, Ja mu urim trei'' to ukazuje da je u meuproimanju ljubavi (izmeu) boanskog i ljudskog ono Boansko (pribliavanje) daleke vee to je jasno po samoj prirodi stvari gdje je dominantna Boja nepotrebitost za bilo im ali skupa sa Milou koja obuhvata sve a koja je najvea upravo prema ovjeku kao Bojem Zastupniku na zemlji. Svijet je stvoren iz ljubavi, ta injenica je jednako Islamska kao i Kranska. Svakako, 11 zvijezda, Sunce i Mjesec mogu biti motreni kao 12 tarikata (11 zvijezda tarikatskih puteva i dvanaesti red kojemu sam putnik pripada te u tom smislu ''Mjesec'' simbolizira Pira a ''Sunce'' asnog Poslanika), npr. u Nakibendijskom tarikatu ''Mjesec'' bi bio Behaudin Nakibend, u kadirijskom Abdul Kadir i td. Nakon poruke primljene u snu (koja ga usmjerava duhovnim autoritetima) salik oblai (jednu po jednu) est koulja, odnosno osvaja 6 stepeni due, jedan za drugim, njegov mali talas biva privuen veim ka povratku u more Boanskog. ''Koulja'' se spominje u ajetima 18, 25, 26, 27, 28 i 96, sve u suri ''Jusuf''. Zbir tih brojeva je 220 (18+25+26+27+28+29+96=220) dok je zbir cifara (tih istih brojeva) 58 (1+8+2+5+2+6+2+7+2+8+2+9+9+6=58). U zbiru cifara ova dva broja dobije se broj 17 (2+2+0+5+8=17) a to je broj godina vlasti Imama Mehdija a.s. Tek u njegovom dobu 6 mekam a due e biti kolektivno proivljeno od strane cijelog ovjeanstva. Dakako, njegova vlast je kosmike (a ne politike ili vojne) naravi i obuhvata cijeli svemir. Oblaenje prve koulje duhovnog putnika je u ajetu 18, sure ''Jusuf''. Povijesno, Jusuf je imao jedanaestero brae, koja su ga iz zavisti bacila u bunar. Rije je o ''bratskim'' elementima due koji osjeaju ''zavist'' spram iskonskog fitreta koji ''instiktivno'' tei Bogu te zato taj obzir (duhovnog putnika) biva zatoen u stvorljivom svijetu (''bunar'') gdje pronalazi sebe. Duhovni putnik tako postaje ''siroe'', izgnanik kojega su svi napustili. Jusufa u bunaru pronalazi ''karavana'' to predstavlja lanac duhovnog rodoslova (silssilah) koji se (na ovaj ili onaj nain) neizbjeno sjedinjuje sa sudbinom duhovnjaka, ''pronalazi ga'' u

tami (ovosvjetskog i materijalne uvjetovanosti) ne bi li ga izvukla na svjetlo dana. On je prodat za ''male pare''. Poslanik je rekao: ''Duhovno siromatvo je moja slava'' ukazujui na neovisnost ovjekovu spram svijeta, te sukladno tome ''prazno srce'', ogoljenost bitka. Preobrazba duhovnog putnika je tolika da ga (bivi) srodni dijelovi due na kraju Puta vie niti ne prepoznaju (''O njihovom djelu ovom doista e ih izvjestiti, oni te tad nee ni prepoznati'' ajet 15 ''Jusuf''). Prije Jusufove prodaje, njegova braa (suprostavljeni dijelovi salikove due) naveer (dakle u vlastitoj tami) dolaze ''ocu'' (ejhu) ''plaui'', tj. imitirajui pla na laan nain. Poslanik je rekao: ''Kada licemjerstvo jednog ovjeka dopre do svom maksimuma, on ovlada svojim oima toliko da moe zaplakati kad hoe''. Dvolinost se (kao pobuna unutar due) dalje ogleda u ''nadmetanju tranjem'' (koje oni Jakubu lano predstavljaju) i ta utrka (razliitih elemenata due) se deava unutar svakog duhovnog putnika i priroda te utrke je obmana (od strane nepokornih, dvolinosti sklonih elemenata due). ''Jusuf'' (duhovni putnik) je ostavljen kod ''stvari njihovih'' te ga je ''pojeo vuk'', kae Ku'ranski tekst. ''Stvari nae'' predstavljaju teku i oteanu stvar'' (Vilajeta Svetih Imama) koju mogu nositi ''jedino Poslani Vjerovjesnik, aneo vieg reda i vjernik ije e srce Bog iskuati''. ''Vuk'' koji je duhovnog putnika (''Jusufa'') ''pojeo'' (u njihovom lanom iskazu) predstavlja ivotinjsku dimenziju unutar ovjeka (ruh hajjvani) sastavljenu od srdbe i poude. Pobunjeniki elementi due sve to uitelju (ejhu ovdje je to ''Jakub'') nastoje lano prikazati, tanije njima se izvana priinja kao lano ono to je iznutra ustvari istinito poto ''obostrana istinitost'' podrazumijeva harmoniju erijata i hakkikata. Zatim se u ajetu 18 po prvi put spominje ''koulja'', to je prvo oblaenje duhovnog putnika ili mekam due sklone zlu. U pitanju je dua prepuna mentalnih (nesreenih) slika gdje je razum potpuno podreen. ''Lana krv'' ukazuje na la (poraza duhovnog putnika u velikom svetom Ratu protiv Sebe) a Poslanik je rekao da je ''la nespojiva s vjerovanjem''. Na ovom stepenu borba lai i istine se neprestalno odvija. Salikova koulja je ''lanom krvlju natopljena'' to jasno ukazuje da istinska rtva (sebe kao ivog kurbana u Velikom Svetom ratu) na mekam u due sklone zlu uopte ne postoji, duh je neprestalno izmuen protuslovnim tenjama due iako je (ve) otpoeo borbu da je potini. Duhovni uitelj (''Jakub'') jasno uvia to stanje te prebacuje pobunjenim elementima due lakomost koja je uz la, takoer jedan od velikih grijehova. Poto prema hadisu Imama Alija vjernik koji vidi tuu kunju treba da bude obuzet zahvaljivanjem Bogu (to je izuzet od te

kunje) logino dopunjavanje te zahvalnosti (od ''Jakuba'') je ''lijepa strpljivost'' jer je Uzoriti Poslanik rekao: ''Vjerovanje se dijeli na dvije polovine jedna je strpljivost a druga zahvalnost''. ''Ljepota'' strpljivosti je svakako iznutarnji Jakubov uvid koji mu omoguava predvianje budunosti. Uitelj (''Jakub'') titi sebe od uenikovih pugubnih tenji (lai i lakomosti) traenjem Boje Pomoi, lai i lakomosti samog iskuenika. Duhovni putnik je jo uvijek zatoen materijalnim energijema zatamnjenosti due (''bunar''), no lanac duhovnog rodoslova (''karavana'') alje svog izaslanika, onoga koji trai spoznaju u smislu napajanja cijele karavane duhovnih putnika (''vodonou''). Voda je jasan simbol znanja koje se prema (jo uvijek zatoenom) putniku u stanju due ''sklone zlu'' sputa. Traei spoznaju (ve uznapredovali putnik) nalazi onog nierangiranog (''Jusufa'') koji jo nije izaao na svjetlost dana. Taj ''uznapredovali putnik'' se svakako moe motriti kao vekil ili ak pir tarikata. Ve smo spomenuli da je kupljen za ''jeftine pare'' te dalje boravi kod upravnika i njegove ene (razum i donekle ve kultivirana dena) gdje e obui svoju drugu koulju, tj. prei na stepen due ''koja sebe kori''. Kajanje i uvid u vlastito zlo ve zauzimaju znatnu snagu u muridovoj dui. Ajet 22 sure ''Jusuf'' kae: ''I kad se on u snagu opasa, Mi mu podarismo mudrost i znanje...'' Poznato je da je Muhammed a.s. opasao Imama Alija kemerom, pojasom koji ima znaenje inicijacije i duhovnog uticaja (a Ali je njime opasao jo 17 drugova to je iaret na 17 godina vladavine Imama Mehdija). Zato je kemer neodvojiv od futuveta. ''Snaga'' je duhovno vitetvo i duhovni putnik je sada (izlazei iz stanja due ''sklone zlu'') tom snagom opasan nakon ega mu se daje mudrost i znanje. No kako dua jo nije proeta nadahnuima istine (ilham) mogunost pokliznua je jo znatna. Zato se poslije nadaje simbol zavoenja (od strane ''ene'', tj. u ''braku'' je sa razumom, tj. ''upravnikom''). Na stupnju due ''koja sebe kori'' razum se ve uplie na nain sjedinjenja sa (putujuom) duom koja jo nije zadobila stepen nadahnutosti. Putnik i zavodljiva opojnost svijeta se sueljavaju i duhovnjak bjei prema vratima duhovnog svijeta gdje ga ''ena'' (dua) ipak sustie. Dua jo uvijek tei dominaciji koja je predstavljena pozivom na ''blud'' duhovnjaku, tavie u pitanju je svojevrstan pokuaj ''silovanja'' murida koji je (ve) napustio mekam due ''sklone zlu'' i to nepovratno. Ta nepovratnost je jasno naznaena u tekstu Ku'rana kada se Zulejha priznajui svoj grijeh zavoenja jasno osvre na mekam due ''sklone zlu'' (''ta dua je sklona zlu...''). Jusufova koulja je razderana, rastrgnuta straga. Za razliku od mekama due ''sklone zlu'' kada je koulja donijeta duhovnom uitelju (''lanom krvlju okrvavljena'') sada je na mekamu due

''koja sebe kori'' koulja razderana. To je drugo oblaenje koulje (inicijacijskog stepena) na mekam u due koja ''sebe kori''. Putnik okree lea zlu nastojei mu do kraja pobjei. Vezano za cijepanje koulje straga potrebno je razmotriti ajet 47 sure ''ene'' koji to pojanjava. Upravo je to metod Ehli Bejta, tumaenje Ku'rana samim Ku'ranom, jednog ajeta drugim. Sura ''ene'' je sura 4 i ima 176 ajeta. Ajet 47: ''O vi kojima je Knjiga data, u ovo to Mi objavljujemo vjerujte, a to potvruje ono to vi imate, prije nego li lica izbriemo i unatrag ih izvrnemo, ili prije nego ih prokunemo kao to smo prokleli ljude subote! A izvrava se Allahovo nareenje''. Ovaj ajet izvanjski opominje narode Knjige da prihvate i Ku'ran koji potvruje ono to oni ve imaju te upozorava na odreene posljedice neprihvatanja. Ovaj obzir neemo dalje komentirati. Ezoterijski, na mekam u due ''koja sebe kori'', ''obuena'' je u potpunosti ''koulja Knjige''. Dakle, onog obzira egzoterijskog (zakona za fiziko) koji se vie ne kri jer je dua napustila stepen ''sklonosti zlu''. Sada se stepen due koja ''sebe kori'' na odreen nain uvruje jer taj mekam ''potvruje ono to ve imate'', tj. ono to ste ve savladali (a to je stepen due ''sklone zlu''). Potom se ukazuje na duhovne posljedice ''vraanja unatrag'' (stepenu koji je ve savladan). Znamo da je Imam (svaki od 12) Lice Boje okrenuto ljudima. U ajetu 47 ''ovo to Mi objavljujemo'' najavljuje sljedei mekam, stepen due nadahnute. Ukoliko se ne kree naprijed dolazi do zastoja, Lica (Svetih Imama) i u irem smislu pirova i velikih ejhova bivaju izbrisana iz manevijskog pamenja (silsile) te se tada ostaje na mekamu due koja ''sebe kori''. Lica (kojima su okrenuti uenici) bivaju ''unatrag izvrnuta'' ba kao to je Jusufova koulja straga rastrgnuta. Duh nastoji pobjei dui koja se jo ''lomi'' izmeu dobra i zla, potvrivanja i kajanja, usmjerenja ka Licu Bojem ili ''izvrtanju unatrag'' onoga to uzlaznom putanjom treba da se transformira u ''duu nadahnutu''. Zato se Duhu (''Jusufu'' koji bjei) pripisuje tek ''snovanje'' ali ne i izvrenje zla jer je on ve doivio drugu preobrazbu i hita ka treoj (''Kakva je kazna'' povika ona ''onome ko je eni tvojoj zlo snovao...'', ajet 25, ''Jusuf''). Kao rezultat se javlja dilema, utamnienje ili patnja bolna. Oboje se jo uvijek vezuje za ovaj svijet jer je Poslanik rekao: ''Ovaj svijet je zatvor za vjernika a raj za nevjernika''. I jo ''Ovaj svijet je kua iskuenja'' (dakle patnje).

''Jusuf'' (duhovni putnik) dobrovoljno izabira utamnienje, odnosno ostaje u zatvoru ovoga svijeta. Ovdje je predstavljen poznati sufijski fenomen ''hapenja nefsa'' kada se skuenost due iskuava neizbjeno i tada se Boja Volja sprovodi milom ili silom. Duhovni putnik spoznaje svu snagu zavodljivosti i opojne snage izvanjskog svijeta to je stupanje na trei mekam, mekam due nadahnute, odnosno tree ''oblaenje koulje'' u ajetu 26. U tom ajetu javlja se ''svjedok'' (iz enine porodice) to bi se moglo smatrati umom usmjerenom ka jednom strogom nadziranju due u njenom slojevitom gibanju ega je dokaz samo pitanje svjedoka od kuda i kako je rastrgnuta Jusufova koulja. Ova ''arbitraa uma'' ukazuje na svijet Boanskih nadahnua (ilham) koja pozicioniraju duhovnjaka u svijet srca jer je srce u sredini ba kao i Jusufova koulja sa stajalita prilaenja njoj samoj, tj. sprijeda i straga (u odnosu na dijelove koulje koje su uz tijelo i sprijeda i straga grudi (tj. srce) su u sredini). Ajet 26 spominje tu prednju stranu (rastrgnutost koulje) jer su Ilhami ono to dolazi prvo, dakle ''prostorno'' ispred (uma). Meleksa, nefsanska i sotonska nadahnua su uvijek drugorazredna, ono prvo je uvijek boansko, i zato u sufizmu vai pravilo da je ono prvo doivljeno (bilo u snu ili na javi) u principu istinito. Zatim ajet 27 kao to smo vidjeli kae: ''A ako je njegova koulja straga rastrgana, tada ona lae a on zbori istinu''. Rije je o etvrtom ''oblaenju koulje'', odnosno o mekam u due potpune. Na ovom mekamu duhovni putnik je ve potpuno usrediten, sada u tajni srca na nain da ''zbori istinu''. ''Svjedok'' (um) i dalje arbitira u sukobu svjetla i tame (koja u putniku sada ve gotovo da i ne postoji jer on biva onaj koji ''govori istinu''). Istinitost (stanja i doivljaja) kod duhovnjaka biva dominantni obzir. Ajet 29 predstavlja peto ''oblaenje koulje'' (od strane duhovnog putnika), odnosno mekam due smirene. Um (''svjedok'') je sada potuno uvjeren u ishod odmjeravanja dobra i zla i po tome je ta dua smirena, u njoj vie nema tenji ka zlu (niti otpora ka dobru) i postaje sasvim izvjesno da je ''ovo in enske spletke vae, vae spletke enske zbilja su velike''. Odgojni put due sa mekam a due smirene cijelu tu stazu sada odmjerava sa pozicije snage (jer gdje nema snage ne moe biti ni smirenosti) uviajui da se radi i o priinjavanju, opsjeni ovoga svijeta (''enska spletka'') koja je bila jaka upravo u onolikoj mjeri koliko je dua nesmirena. Smirena dua je snana i nju je (vie) nemogue pomai iz te spokojne uravnoteenosti (''Samo to njihove spletke ne mogu brda promijeniti'' kae jedan Ku'ranski ajet predoavajui svu snagu usreditenosti koja raa nepominost spram vanjskog svijeta).

U ajetu 96 (sure ''Jusuf'') nalazi se posljednje spominjanje rijei ''koulja'', to je esto oblaenje duhovnog putnika, odnosno mekam due zadovoljne. Putnik je zaodijeven kouljom svjetlosti i on je na stupnju uitelja (ejha), doao je tamo odakle je krenuo. Zato se koulja sada predaje ejhu (''Jakubu'') i to tako to je donosi nosilac radosne vijesti stavljajui je na njegovo lice. ''Nosilac'' je prvi u lancu duhovnog rodoslova, onaj koji je odmah do Imama Alija, pir ili osniva reda (tarikatskih redova je 12 upravo koliko i Svetih Imama). On (pir) je taj koji postavlja uenika na zavrni stepen (due zadovoljne) i to ini kroz radosnu vijest (o nebeskom Ahmedu), ''vodonoa'' biva navjestiteljem, oboje u ''jednoj'' osobi. Naime, jednim ajetom (kroz rijei Isa a a.s.) se najavljuje Poslanik Ahmed (''i da vam donesem radosnu vijest o Poslaniku koji e poslije mene doi i koji e se zvati Ahmed...'' sura ''Bojni Red''). Sura ''Bojni Red'' ima 14 ajeta to je sukladno sa 14 Masum a (Muhammed, Fatima i 12 Imama). Dakle, iz perspektive (spoznaje) Muhammedanske svjetlosti se otvaraju srane oi (''i Jakub progleda''). ''Traitelj vode'' koji Jusufa pronalazi u bunaru biva donosiocem ''radosne vijesti'' (to je pir). Kroz svijet Nebeskog Ahmeda (koji moe biti spoznat samo preko Imama koji je Lice Boje i upravo zato se koulja stavlja na Jakubovo lice) putnik zatvara krug, on dolazi tamo odakle je poao. Od ''lane okrvavljenosti'' do suoenja sa sranim pogledom svog uitelja, cijeli put je preen. Znamo da je Jusuf u tamnici (dobrovoljno) proveo nekoliko godina. Tarikatski, to je bio njegov halvet (sveta osama) i tokom tog perioda njegov ejh (''Jakub'') bijae oslijepio za njim, tj. (iznutarnje) zatvorio je svoje srane oi prema njemu (putajui ga da napreduje) do njihovog ponovnog sastanka. Imami u nekim predajama hvale melanholino srce (Jakubova ''tuga'' za izgubljenim sinom) iji je hal po prirodi stvari dubok, za razliku od povrne razigranosti u stanju radosti. Ponovnim sastankom sina i oca (murida i ejha) krug je zatvoren, putnik dolazi tamo odakle je poao. Proavi est mekam a due u njenom usavravanju (promijenivi est koulja inicijacijske snage i moi) uenik postaje poput uitelja i u tome je svrha povratka njemu. Uenik je (istinski) progledao dok je uitelj (''tek'') otvorio srane oi prema njemu. Zbog toga je krug simbol sufijskog puta, stvorenja putuju obodnicom i bivaju privuena Centrom. Linija spajanja je posve neponovljiva za svako bie i u tom smislu je asni Poslanik rekao: ''Puteva do Boga je koliko i dahova ljudskih''. Pir (osniva) tarikatskog reda je dakle ''glasonoa'' radosne vijesti (o spoznaji Muhammedanske svjetlosti kao prvoodsjevnutog i njenom sputanju u stvorene svjetove) i upravo zato se ponovo (nakon dugih godina duhovnog putovanja) murid i ejh gledaju licem u lice. Uitelj je ''progledao'' otvorivi svoje srane oi prema svreniku puta iako je cijelo

vrijeme pratio njegovo stanje dokaz ega su Boje Rijei kroz usta Jakuba a.s. (''Zar vam nisam rekao da ja od Allaha znam ono to vama znano nije?'') i upravo to je osjeanje mirisa ''Jusufova'', (muridove) due tokom njegove odsutnosti. Poslanik je rekao: ''Due se prepoznaju po mirisu'' ukazujui na aspekt duhovih razlika. Ovdje smo opsiali neke aspekte puta koji mogu biti obuhvaeni kako suniijskim tako i iijskim sufizmom. Ezoterijski, u pitanju je jedinstvo i to ne samo ova dva oblika sufizma ve svih religija. Poznato je da je Hajdar Amuli, veliki iijski teozof i sufija rekao: ''Svaki iija je sufija i svaki sufija je iija''. Naalost, u ovom tamnom dobu svakojakih konfrotacija i neznanja te jaanja sektakih podjela ta istina je slabo vidljiva. Muslimani ive u prolosti koja je ve ''zapeaena'' budunost. U ajetu 100 sure ''Jusuf'' njegovi roditelji (''Ruh'' i ''Nefs'') budui da su sada ''vjenani'' u svjetlosti srca podiu se na onaj nivo kada srce postaje prijestolje Boje. Tada roditelji (duhovnog putnika) Duh i dua, ''padaju niice'' ispred prijestolja srca, dok ''Jusuf'' (duhovnjak) zavravajui svoj put u potpunosti osvjeuje prvobitno naznaku sa kojom je sve poelo (''Ovo je znaenje sna moga od prije...'') pri emu se naglaava dobrota Boja koja je neizbjena za izlazak iz tamnice (ovoga svijeta) i dovoenje ''roditelja'' (due i Duha) iz pustinje potpune ozbiljenosti, svijeta zadovoljstva koje je posve duhovno (simbol ''pustinjaka'' kao Bojeg ovjeka je odvie jasan). Zatim se u ajetu 100 spominje ejtanova smutnja, jer tek dua zadovoljna i moe smutnju pripisati njemu (ejtanu) budui da je (sada) zatiena od vlastitog zla. Na kraju ajeta se spominje Boanska njenost, (varid lutfa ili njenosti koji se sputa na srce ''due zadovoljne'') te Boansko sveznanje i mudrost, dva atributa koje savreni ovjek ozbiljuje u sebi. Kako je ajet rednog broja 100 treba se ovdje prisjetiti poznate Poslanikove izreke: ''Bog ima 100 Lijepih Imena, ko ih postigne, ui e u dennet''. Upravo je opisani duhovni put (do 6 mekam a) to ''postizanje'' svih (do sada) obznanjenih Bojih Imena s tim to valja naglasiti da su Boje manifestacije beskonane (''Jednog dana u Te proslavljati Imenima koja sada ne poznajem'' obraa se Poslanik Bogu ukazujui na beskraj obzira Boanskih oitovanja). Onaj ko ozbilji (u sebi) 6 mekam a due (zavrno sa duom zadovoljnom) postaje ejh znanja ali nema dozvolu upuivanja drugih (irad). To ima tek onaj duhovnjak koji je dosegnuo (i) sedmi mekam, mekam due savrene. Tada on upuuje i odgaja druge (terbijet) za njihovo dobro. Taj mekam (koji ukazuje na savrenog ovjeka to je u iijskom sufizmu Dvanaesti Imam a u sunnijskom kutb ili Pol) je predoen u ajetu 108 sure ''Jusuf''. Ajet 108: ''Ti reci: ''Evo Puta mojega, Allahu pozivam s Jasnim Dokazom ja i oni koji me slijede.

I samo Allahu sva hvala pripada, ja nisam od onih koji Njemu pripisuju druga''. Poetak ajeta (''Ti reci'') obraa se ejhu na mekam u ''due savrene'' jer je on na tom stupnju onaj koji ''govori'' (koji upuuje druge) a ta je to to govori (''Put moj'') kae nam jedan drugi ajet: ''reci Allah i pusti ih da se laima svojim zabavljaju'' to ukazuje na Put ''spominjanja Boga'' (zikrullah). ''Evo puta mojega'' govori dalje uitelj o svom preenom putu koji na stupnju upuivanja (irad) vie nije nikakva tajna i biva jasno obznanjen (ejhu se uruuje diploma idazet nama koja ga potvruje takvim). Sam in ne mora biti ''javni'' ali je status potvren diplomom. Dakle, kada se kae: ''Ti reci: Evo Puta mojega'' to ukazuje na javno prihvatanje titule ejha i obznanjivanje da on moe initi irad (voditi druge). A to vostvo i cilj putovanja u ajetu je dalje jasno naznaeno: ''Allahu pozivam (dakle vodim) s Jasnim Dokazom (tj. Dvanaestim Imamom ili Kutbom, ovisno o pravcu i redu koji se slijedi) i to pozivanje vre i ''oni koji me slijede'' to ukazuje na uee cijelog duhovnog rodoslova (silsilah)u pomoi duhovnom uitelju (svaki ejh ima svojega ejha sve do Poslanika a.s.). Lanac je nepretrgnut u svim tarikatskim redovima. U ajetu se ne kae ''pozivam u vjeru'', ''Islam'' i slino nego upravo Allahu, to je hakkikatska zbilja Imama Alija prema kojoj se napredni duhovnjak mora odrediti. Zatim se naglaava kako ''samo Allahu sva hvala pripada'' te odricanje od politeizma (irk) a na ta se odnose rijei Uzvienog: ''Ja nisam od onihj koji Njemu pripisuju druga''. Ajet je rednog broja 108 i valja se prisjetiti da je to sveti broj u budizmu to pojaava kontemplativnu usredsrijeenost na Pola (''Jasnog Dokaza'') kao onoga oko kojeg se ''okree'' svijet. Toak u budizmu ima slinu simboliku. Dio ajeta koji kae kako ''samo Allahu sva hvala pripada'' otklanja svaku mogunost utjelovljenja boanskog u ljudsku put, a o emu divno govori jedan Poslanikov iskaz. On je, naime, rekao Imamu Aliju: ''Da se ne plaim da e jedna skupina mojih sljedbenika poiniti prema tebi isti grijeh koji su krani poinili prema Isau, rekao bih za tebe neto nakon ega bi oni kupili prainu ispod tvojih stopala traei u njoj lijek. Ali dovoljno je to si dio mene a ja dio tebe. Ti si prema meni isto to i Harun prema Musau samo to poslije mene nema Poslanika''. Kao to je poznato Isa (Isus) je proglaen Bojim ''sinom'' i to je strah koji Poslanik naglaava; opasnost mijeanja boanskog i ljudskog na zemaljskoj ravni, opasnost utjelovljenja koju je Islam oduvijek smatrao krajnje bogohulnom. Zbog toga, Poslanik ne objelodanjuje (do kraja) svjetlosni poloaj Imama Alija kao Lica Bojeg, Strane Boje,

Naloga Bojeg, jer bi cjelovito otkrivanje nuno dovelo do nerazumijevanja (od strane dijela zajednice) te proglaavanje Alija boanstvom. Kroz povijest je bilo nekoliko pojedinaca i grupa (krajnje marginalnih) koji su pripisivali boansko (do kraja) Svetim Imamima. Tako je jednom prilikom Aliju a.s. dolo par ljudi i kazalo mu: ''Ti si onaj koji jesi''. Kada ih je Imam Ali upitao za znaenje tih rijei oni su odgovorili: ''Ti si bog'', nakon ega je Imam naredio da se kazne. Ovakve grupe su bile neznatne i predstavljale su krajnosti koje muslimanska zajednica nije slijedila. Treba se ovom prilikom prisjetiti znaenja svetih stopala u Hinduizmu (kao oblika bogotovlja avatara) da bi se do kraja shvatio smisao Poslanikovih rijei (''kupili bi ispod tvojih stopala prainu traei u njoj lijek'') a upravo je Imam Ali nazvan otac praine, to je aluzija na stanje bivanja ''poput zemlje''. Vidjevi jednog dana Imama Alija i njegovog prijatelja Amara kako spavaju na zemlji Poslanik je priao i kazao Imamu Aliju: ''Ustaj upraeni, ustaj upraeni''. Biti ponizan poput zemlje (koja sve trpi) i imati snagu i strpljivost te iste (koja na sebi nosi svo dobro i zlo ovoga svijeta), to su vrline Imama Alija koje je svojim obraanjem htio istaknuti asni Poslanik. U takvoj ''praini'' je svakako lijek (za slijepa srca, due nemarne i umove zagaene). Na kraju iskaza Poslanik jasno odreuje Alijev poloaj (spram Poslanika) kao Harunov poloaj spram Musa a. Poznato je da je Harun bio Musaov opunomoenik i zastupnik (i Boji Poslanik bez Objave). Reenica koja prethodi (''ali dovoljno je to si dio mene i ja tebe'') pojanjena je do kraja u nekim Poslanikovim predajama; - ''Ja i Ali smo jedna te ista svjetlost'', - ''Ja i Ali bili smo jedna te ista svjetlost 14000 godina prije nego li je Bog stvorio zemaljskog Adema''. To jedinstvo je osnov svakog duhovnog rodoslova (sillsilah) jer svi sufijski redovi vode do Imama Alija a.s. I svaka ''Jusufova koulja'' je dio njegovog ogrtaa od svjetlosti, i svaki stepen koji osvaja duhovni putnik je od njegovog stepena.

ZARUNICA Ljepota njena je odbljesak, tek sjenka ljepote Njegove i ma kakva patnja utala u zlatnom odsjaju u daljini sve zrake su svjetlost Suneva i sve se vraaju Njemu.

Ono to postoji, sve struji Dahom istim, kroz rijeku ivota protiu stvorenja sva uronjena u duh nespoznatog, u aroliju odgonetanja smisla vlastitoga i svako udi za izgubljenim sinom srca svojega. U ljubavi je Tajna skrivena, zagonetka svjetova koju svako domilja i rasplie u neponovljivosti to razara i boli. Na vretenu ivota sve koprene zajedno su iako svaka za sebe pjeva tajnu ljepote, na razboju niti razliito izatkane iako sve zajedno tvore ilim Univezuma. Svemir drhti na doticaj dua bliskih, ''On stvara ljubav i samilost meu vama'' jer sve je proeto Dahom jednog. Strune na harfi rjeito govore i kada ona miruje tiho, skladba nebeska je u biu svakom jer ''oni su odgovarali: Jesi, svjedoimo'' i ono odjekuje u nama topei se kao sjenka na snijegu. Od stotinu dijelova Milosti, samo jedna sputena je u svjetove sve. I kada mladune doji mlijeko u zatitnikoj toplini mrane spilje, i to je dio ljubavi Boje. Jer sve postojee je unutar kruga Jednoe, unutar krunice koja spaja razdvojene dijelove. I svetac i grijenik govore jezikom ljubavi. Razlika je zbunjujua jer se prvi sjea Ugovora pradavnog dok drugi jo trai i oslukuje, obojica u neizbjenosti sudbine vlastite, jer ''nebesa i zemlju Nismo stvorili radi igre''. Sve estice pleu u vrtnji nezamislivoj, zagrljene jezikom ljubavi. Sebe izgubih u sutonu ruiastom na obali pustoj jednoga davnog dana a svaka iskra je dio plemena Veeg i to ini vatru nau boljom. Jer, lu zapaljena je u nama oduvijek i ''Milost je pretekla srdbu Njegovu''. Pjena preticanja struji svim rijekama vraajui nas Izvoru naem htjeli mi to ili ne, od valova Bliskosti jo niko utekao nije. U zamci postojanja samo je ljubav vodilja spasa, samozaborav pored rijeke, tek tiina u hladu stare smokve, tekija ili crkveno zvono svejedno je, ''kuda god da se okrenete tamo je Boja strana''. (SLIKA MALISA)

JUDINO LICE ''Ali ja vama istinu govorim: bolje je za vas da ja odem, jer ako ne odem nee doi k vama Branitelj''. (IVAN, 16) Pored 4 (danas) prihvaena Jevanelja od strane zvanine crkve, postojala su mnoga druga koja su se tovala i itala u ranim gnostikim zajednicama. Tako su u opticaju bila Jevanelja po Barnabi, Tomi, Mariji Magdaleni i brojna druga iji se broj kretao oko 200 pa i vie kako neki misle. Jevanelje po Barnabi (koji je bio Isusov uenik te prema tome imao direktan uvid u deavanja vezana za Isusovu misiju) bilo je prihvaeno do 325. godine, do Nikejskog koncila kada je nareeno da se brojna Jevanelja (na Hebrejskom pismu) unite i to pod prijetnjom smru. Godine 478. otkriveni su posmrtni ostaci Svetog Barnabe i na njegovim grudima je pronaeno originalno Jevanelje pisano njegovom rukom. Papa Siskto ga je imao u svojoj privatnoj biblioteci ali je ono kasnije zabranjeno od strane Pape Inoenta 465. godine i Dekretom Zapadnih Crkava 382. godine. Godine 1907. Jevanelje je prevedeno sa Latinskog na Engleski i izdato od strane Oxford University Press a. Ne zna se kako je knjiga povuena sa trita ali je ona preko noi ''nestala'' jer sadraj oito nije odgovarao nekim centrima moi.

Danas Jevanelje po Barnabi postoji u muzeju Velike Britanije i Kongresnoj biblioteci u Vaingtonu (u tekstu emo se koristiti prijevodom Eseda Bonjaka na na jezik, 1995. godine). Ovo Jevanelje predstavlja kontinuitet monoteistike misli od Isusa do Muhammeda, knjigu koja odslikava nepretrgnuti tok bojih Objavljenja kakva ona jesu uistinu bila. Ku'ran potvruje temeljne injenice Jevanelja po Barnabi, Judino (a ne Isusovo) raspee, ljudsku prirodu Kristovu te odsustvo uskrsnua iz groba. Da bi se premostio jaz (u duama ljudi) izmeu onog egzoterijskog i ezoterijskog (u kranstvu) danas nailazimo na poplavu razne literature o Judi gdje se ''otkriva'' njegova ''gnostika'' uloga u Kristovoj izdaji. Rije je (ugavnom) u kvazispiritualizmu koje u osnovi ima da opravda stranu smrt na kriu, uini je podnoljivom za prosjenu svijest. Valja naglastii da je Juda zaista izdao Isusa i to na najbizarniji nain, za novac. U poglavlju 214 Jevanelja po Barnabi pie: ''Juda, poto je znao gdje je Isus sa svojim uenicima ode prvosveeniku i ree: ''Ako mi date ta je obeano, ove u vam noi predati u vae ruke Isusa kojeg traite... Prvosveenik odgovori: ''Koliko trai?'' Ree Juda: ''Trideset zlatnika''. Tad odmah prvosveenik izbroja njemu novac...'' Ne samo da je Juda izdao Isusa (to potvruju i sva 4 Novozavjetna Jevanelja) ve je i raspet na kriu umjesto Isusa, to emo vidjeti kasnije. Ku'ran kae za Isa a a.s. (Isusa) kako ga ''nisu ni raspeli ni ubili nego ga je Bog uzdigao Sebi''. Ovo uzdignue je detaljno opisano u poglavlju 215 Jevanelja po Barnabi. ''Kada se vojnici sa Judom privukoe blizu mjesta gdje je bio Isus, Isus zau pribliavanje mnotva naroda, zato se on sa strahom povue u kuu. A jedanaestorica su spavali. Tad Bog, videi u opasnosti svog slugu naredi Gabrielu, Mihaelu, Rafaelu i Urielu, svojim izaslanicima, da uzmu Isusa sa svijeta. Sveti aneli dooe i izvukoe Isusa kroz prozor koji gleda na Jug. Oni ga otkrie i smjestie u tree nebo u drutvo anela koji vjeno slave Boga''. Ovo se savreno poklapa sa Ku'ranskim uenjem gdje Isusa, ''Allah uzdie Sebi'' a vidjeli smo sam nain uzdizanja, odnosno povijesni obzir dogaaja kako je opisan u ''Jevanelju po Barnabi''. ''Sjever'' u psihokozmolokom poimanju predstavlja savrene ljude. Analogno tome, aneli izvlae Isusa kroz prozor ''koji gleda na Jug'' to simbolizira svu nesavrnost onoga to e

uslijediti od strane ljudi kao privid jer e se ljudima priiniti da su raspeli Isusa dok je to ustvari bio Juda. etiri anela simboliziraju 4 strane svijeta ali i 4 osobe koje smo ''duni voljeti'' (Fatima, Ali, Hasan i Husejn) jer su svi Poslanici dobili svoje poslanstvo iz ''mjesta Poslanike Poruke'' (Ehli Bejt) te je (ezoterijski gledano) ''Kua'' iz koje je Isus podignut Kua ista (Muhammed, Fatima i 12 Imama) jer Isus nije zavrio svoje Poslanstvo (u ezoterijskom smislu) i doi e ponovo, zajedno sa Imamom Mehdijem a.s. Zato je Isus podignut u tree (a ne neko drugo) nebo svjedoei u svom meustanju trostruko svjedoanstvo vjere (Samo je Allah Bog, Muhammed je Boji Poslanik, Ali je Prijatelj Boji). Ku'ran dalje na jednom mjestu kae kako Isus nije raspet (ili ubijen) ''ve im se priinilo''. Ovaj ''priin'' (privid raspea) je u Islamskoj gnostikoj (i sufijskoj) misli razliito tumaen, no Jevanelje po Barnabi daje detaljan uvid u karakter te obmanjenosti onih koji su povjerovali kako je Isus doista raspet. Poglavlje 216 kae: ''Juda ue hitro u sobu prije svih, odakle je Isus uzdignut. A uenici su spavali. Na to je udesni Bog udesno djelovao tako da je Juda bio tako izmijenjen u govornu i licu nalik Isusu da smo mi vjerovali da je on Isus. A on je, probudivi nas traio gdje je Gospodar. Mi smo se tome udili i odgovarali: ''Ti gospodaru, ti si na gospodar, zar si nas sad zaboravio?'' A on, smjeei se ree: ''Pa jeste li ludi pa ne znate da sam ja Juda Iskariot!'' I dok je on ovo govorio vojnici uoe i spustie svoje ruke na Judu, jer je on po svemu bio slian Isusu...'' Opisana transformacija (Judinog lika u Isusov) jeste ''priinjavanje'' spomenuto u Ku'ranu. Vidimo dakle da je Judin lik tako izmijenjen da je on posve liio Isusu te su uenici stvarno vjerovali da je on Isus. Juda uzaludno pokuava objasniti vojnicima kako on nije Isus to ovi doivljavaju tek kao manifestaciju njegove ludosti i pretvaranja u svrhe spaavanja sebe od kazne. U poglavlju 217 Jevanelja po Barnabi pie: ''Vojnici uzee Judu i svezae ga, ne bez izrugivanja. On je istinski poricao da je on Isusa vojnici rugajui mu se rekoe: ''Gospodine, ne boj se, jer mi smo doli da te nainimo kraljem Izraela...'' Juda odgovori: ''Pa jeste li vi izgubili razum? Vi ste doli da uzmete Isusa iz Nazareta sa orujem i fenjerima kao (protiv) lopova; a vi ste svezali mene koji sam vas vodio da me uinite kraljem...'' Poslije toga, Juda i prvosveteniku govori da on nije Isus a zatim ga vode guverneru za kojega Jevanelje po Barnabi kae da je ''potajno volio Isusa''.

Juda govori Ponciju Pilatu kako mu ''ne bi vjerovao kad bi mu rekao istinu'' te dodaje: ''Gospodine, vjeruj mi, ako me kazni smru uinie veliku greku, jer e ubiti nevinu osobu, videi da sam ja Juda Iskariot, a ne Isus koji je vra i svojom vjetinom me je tako transformisao''. Guverner se ovome udio i razmilja da ga oslobodi. Poglavlje 217 nastavlja: ''Guverner zato izie vani i smijeei se ree: ''U jednom sluaju ovaj ovjek nije vrijedan smrti ve prije saaljenja''. Ovaj ovjek kae, ree Pilat, da on nije Isus, nego izvjesni Juda koji je vodio vojnike da uzmu Isusa i on kae da ga je Isus sa svojom magijskom vjetinom tako preobliio. Zato ako je ovo istina bila bi velika greka ubiti ga poto je on nevin. Ali, ako je on Isus, a porie da jest, sigurno je izgubio pamet i bilo bi bezboniki ubiti luaka''. Na ove Pilatove rijei sveenike voe i narodne starjeine viu da je on doista Isus, na to ga guverner alje Herodu koji ga opet vraa Rimljanima. Tada (po Jevanelju po Barnabi) pismoznanci i voe sveenike daju Ponciju Pilatu novani poklon koji on prima (ova injenica se ne navodi ni u jednom od 4 priznata Jevanelja). Tek tada, guverner predaje Judu (za kojega se cijelo vrijeme misli da je Isus) na izvrenje smrtne kazne (zajedno sa jo dva lopova). Judu su razapeli golog (radi vee sramote) i on je na kriu uzviknuo: ''Boe zato si me ostavio; poto je zloinac pobjegao, a ja umirem nepravedno?'' Prva reenica (''Boe zato si me ostavio?'') na identian nain se nalazi u dva Novozavjetna Jevanelja, Marko (15) i Matej (27). U Jevanelju po Marku stoji: ''O devetom satu povika Isus jakim glasom: ''Eloi, Eloi, lema sabahthani?, to znai: ''Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio?'' Identian prikaz nalazimo u Mateju, to znai da dva Novozavjetna Jevanelja (ba kao i Jevanelje po Barnabi) opisuju revolt ovjeka na kriu, njegovu pobunu protiv Boanski (mu) odreene sudbine. Ovo osjeanje ostavljenosti od Boga i fakatiko ustajanje protiv Njegove odluke predstavljali su teku zagonetku za kranske teologe tokom vijekova i oni su (svako na svoj nain) nastojali umanjiti i relativizirati znaaj ''Isusovih'' (u stvarnosti Judinih) rijei. Ku'ran kae kako su Boji Poslanici ubijani a sam Jahija a.s. (Ivan Krstitelj) kome je odrubljena glava stoiki je podnio Boju odluku ne trepnuvi ni okom. Umro je smiren i zadovoljan Bojom odredbom. Opepoznato je takoer, da je Abraham (Ibrahim) bio spreman pogubiti svoga sina sluei Bogu. Zbog ega bi onda Isus ustao protiv Boje Odluke, tim prije

jer je rije o jednom od najveih Bojih Poslanika!? Sigurno je da se on ne bi usprotivio Bojoj Volji ali Juda bi, kao to je to i uradio. Jevanelje po Barnabi otkriva istinitost tih rijei (''Boe, zato si me ostavio...?'') u njihovom pravom svjetlu. Juda koji (umjesto Isusa) zavrava raspet na kriu (u tom kontekstu) se zaista osjea ostavljenim od Boga poto ga je zadesila upravo onakva sudbina koju je on pripremao drugom (tj. Isusu), te budui da on ispata umjesto Isusa posve logino se osjea ostavljenim. Nezamislivo je da bi se Isa a.s. (Isus) pobunio i ustao protiv Boje Odredbe ma kakva ona bila. Ali poto je na kriu bio Juda (u Isusovom liku) suprostavljanje Bojoj Volji i osjeaj naputenosti su posve logini. Sada pogledajmo istinu o ''uskrnuu'' iz poglavlja 218 Jevanelja po Barnabi. Tamo pie: ''Oni uenici koji se nisu bojali Boga, odoe nou (i) ukradoe tijelo Judino i sakrie ga irei vijest da je Isus uskrnuo ponovo, otud nastade velika zbrka. Prvosveenik onda naredi da niko ne govori o Isusu iz Nazareta, pod prijetnjom anateme. I tako tu nastade veliki progon i mnogi bijahu kamenovani, a mnogi prebijeni, a mnogi prognani iz zemlje, jer nisu mogli ostati mirni na takvu stvar''. Iz ovog pasusa biva jasna posvemanja jednostavnost ''uskrnua'', (neki) uenici su jednostavno sakrili tijelo, nakon ega su uslijedili veliki nemiri na ta Novozavjetna Jevanelja takoer ute. Ovi veliki neredi svakako ukazuju na svu ostraenost razliitih miljenja na atmosferu koja je bila dovedena do usijanja. Poznato je da etvorica Jevanelista (Matej, Marko, Luka i Ivan) nisu bili Isusovi savremenici ve su ivjeli nakon njega. Barnaba je pak, bio Isusov (direktni) uenik i saveznik. Opis velikih nemira (nakon skrivanja Judinog tijela) bez sumnje otkriva svu prirodu razliitih uvjerenja koja su nastala povodom nestanka Judinog tijela, a i injenicu da je bilo kakva sumnja o ''uskrsnuu'' rezultirala progonima, prebijanjima i kamenovanjem. Nakon ovoga se Isus ukazuje svojoj majci te jo nekim uenicima, zatim Marti i Mariji Magdaleni. Tada (poglavlje 220) Isus kae svojoj majci: ''Vjeruj mi majko, ja ti uistinu kaem da ja uope nisam bio mrtav; jer Bog me je ostavio do kraja svijeta''. Potom se ukazuju 4 anela i razgovaraju sa Djevicom Marijom i (nekim) Apostolima. Barnaba nakon ovog obraanja pita Isusa: ''O gospodaru, poto je Bog milosrdan, zato nas je tako muio, dajui da vjerujemo da si mrtav, a tvoja majka je tako plakala za tobom da je bila blizu smrti, a ti koji si sveti Boji, na tebe je Bog dopustio da padne kleveta da si ubijen meu lopovima na brdu Kalvarija?'' Isus odgovori: ''Vjeruj mi Barnaba, da svaki grijeh, ma koliko mali bio, Bog kanjava sa velikom kaznom, poto grijeh vrijea Boga. Poto su moja majka i moji vjerni uenici koji su

bili sa mnom voljeli mene malo sa zemaljskom ljubavlju, pravedni Bog je htio da ovu ljubav kazni sa sadanjom tugom da ona ne bi bila kanjena u plamenovima pakla. I mada sam ja bio nevin na svijetu od kad su me ljudi nazvali ''Bog'' i ''sin boji'', Bog je a da mi se demoni ne bi rugali na Dan Sudnji htio da mi se ljudi rugaju na ovom svijetu smru Jude, inei da svi ljudi vjeruju da sam ja umro na krstu. A ovo izrugivanje e se nastaviti do dolaska Muhammeda, Poslanika Bojeg, koji e, kad on doe otkriti ovu prevaru onima koji vjeruju u Boji Zakon''. Iz ovog stavka biva jasno da zemaljska ljubav, premda dozvoljena (ukoliko pree odreene granice to je za svakog razliito) biva kanjena svojom suprotnou izrugivanjem. Isus naglaava blagodat ovozemaljske kazne kao zamjene za paklenu vatru to je reeno i u brojnim Islamskim predajama (''Kada ovjek ima puno grijehova, Bog ga iskua brigom i tugom'', kae Muhammed a.s. naglaavajui tu kompenzatornu ulogu ovozemaljske patnje). Isus naglaava kako e tek Muhammed a.s. otkriti prevaru (onima koji vjeruju u Boji Zakon) to se i obistinilo (ajete o tom smo ve citirali). (SLIKA Isus Nazareanin). U poglavlju 221 Isus se obraa Barnabi: ''I Isus se okrenu onom koji pie i ree: ''Gledaj Barnaba da obavezno napie moje Evanelje o svemu ta se zbilo za vrijeme mog boravka na svijetu. I opii na isti nain ono ta se desilo Judi, da vjernici ne budu prevareni i da svi vjeruju istinu''. Ovu naredbu je Sveti Barnaba (i) posluao te je tako nastalo to jevanelje, jedino (sauvano) pisano rukom Isusovog uenika direktno (4 Novozavjetna Jevanelja su pisali ljudi koji nisu bili savremenici Isusovi). Posljednje poglavlje (222) sumira ono to se deavalo nakon Isusovog odlaska razvrstavajui ljude po kategorijama njihovih uvjerenja po pitanju Isusovog odlaska. ''Nakon Isusovog odlaska uenici su se razasuli kroz razliite dijelove Izraela i svijeta, a istina je koju mrzi Satana bila proganjana, kao i uvijek, laju. Jer neki zli ljudi su, izdavajui se za uenike, propovjedali da je on stvarno umro, ali ne i uskrnuo. Neki su propovijedali i jo propovijedaju da je Isus sin Boji, meu kojima je i Pavle obmanut. Ali mi, onako kako sam ja napisao, tako mi propovijedamo onima koji se boje Boga, da bi se oni spasili na Dan posljednji od Bojeg Suda. Amen''. Ovo razilaenje traje sve do danas. Ve smo vidjeli da je Poncije Pilat bio tajno naklonjen Isusu te da je u odreenom momentu podlegao pohlepi (primivi vrijedan novani dar) nakon ega je Judu (''Isusa'') dao pogubiti.

Postoji jo jedno iznimno svjedoanstvo guvernerove naklonosti prema Isusu. To je pismo o Isusu koje je Pilat poslao caru Tiberiju, tadanjem vladaru Rima. Original pisma se nalazi u Vatikanskoj biblioteci a kopije je mogue dobiti u Biblioteci Kongresa u Vaingotnu. Inae pismo se nalazi i u jednoj knjizi (Pegez Mason and run laing sathya sai baba the embodiment of love).

Pismo glasi: Caru Tiberiju. Mlad se ovjek pojavio u Galileji i u ime Boga koji ga je poslao, propovijedao je novi zakon, poniznost. U poetku sam mislio da je njegova namjera bila da podigne bunu protiv Rimljana. Moje sumnje su se uskoro rasprile. Isus iz Nazareta govorio je vie kao prijatelj Rimljana, nego kao prijatelj idova. Jednoga dana promatrao sam mladog ovjeka, meu skupinom ljudi kako naslonjen na deblo drveta govori spokojno mnotvu koje ga je okruivalo. Rekli su mi da je to Isus. Bila je oigledna velika razlika izmeu njega i onih oko njega. Njegova svijetla kosa i brada davale su mu boanski izgled. Bilo mu je oko trideset godina i nikad prije ne vidjeh tako ugodno, prijazno lice. Kolika je samo bila razlika izmeu njega, svijetle puti i njih s crnim bradama, koji su ga sluali. Kako ga nisam elio uznemiravati krenuo sam svojim putem, rekavi, meutim, svom tajniku da se pridrui skupini i slua. Kasnije mi je tajnik rekao da nikada u djelima filozofa nije proitao nita to bi se moglo usporediti s uenjem Isusa, i da on ne zavodi ljude na krivi put, niti ih podjaruje na bunu. Zato smo odluili da ga zatitimo. Mogao je slobodno djelovati, govoriti, pozivati na okupljanje. Ova neograniena sloboda izazvala je idove, koji su postali ogoreni, to nije uznemiravalo siromane, ali je smetalo bogatima i monima. Napisao sam pismo Isusu, zamolivi ga za razgovor u Forumu. Doao je. Kada se Nazareanin pojavio bio sam u jutarnjoj etnji i gledajui ga, skamenio sam se. Moje noge kao da su bile sputane eljeznim okovima za mramorni pod; drhtao sam cijelim tijelom kao

to bi drhtao krivac, iako je on bio miran. Ne miui se, procjenjivao sam neko vrijeme tog izuzetnog ovjeka. Nije bilo nieg neugodnog u njegovoj pojavi ili karakteru. U njegovoj prisutnosti osjeao sam duboko potovanje prema njemu. Rekao sam mu da ima auru oko sebe i da njegova osobnost posjeduje zaraznu jednostavnost, koja ga stavlja iznad suvremenih filozofa i uitelja. Ostavio je dubok dojam na sve nas zahvaljujui prijatnom ponaanju, jednostavnosti, poniznosti i ljubavi. Ovo su, asni vladaru, djela koja se tiu Isusa iz Nazareta, pa odluih da vas o tom potanko izvijestim. Po mom miljenju, ovjek koji moe pretvoriti vodu u vino, koji iscjeljuje bolesne, koji uskrisuje mrtve i smiruje uzburkana mora nije kriv za neki zloinaki in. Kao to su drugi rekli, moramo priznati da je on stvarno sin Boji''. Va odani sluga Poncije Pilat Iz pisma se jasno vidi ocjena Isusove poniznosti te propovijedanja novog zakona kojemu nita prije nije slino. Kako su neprijatelji Isusa optuivali za pobunu protiv Rimljana Pilat jasno govori da je Isus govorio vie kao prijatelj Rimljana nego idova i zato je uzet pod zatitu te mu je omogueno da slobodno propovijeda i djeluje. Guverner dalje opisuje poznati fenomen ''paralize'', odnosno gubljenja vlasti nad sobom prilikom susreta sa Svetim ovjekom. Povijesno gledano, zabiljeeni su takvi brojni sluajevi duhovnog uticaja (himmet) a u skladu sa poznatom Muhammedovom a.s. predajom koja kae: ''Kada se neko boji Boga, On uini da se sve drugo njega boji. A kada se neko boji nekoga (ili neega) mimo Boga, On uini da se takav boji svega drugog''. Ova meuzavisnost je dobro poznata svakome ko je ikada susreo iole pobonijeg ovjeka, strahopotovanje je glavni i neizbjeni dojam vezano za duhovnjake na ta i Poncije Pilat ukazuje u svom pismu. On dalje ukazuje da Isus po njemu ne moe biti kriv ni za kakav zloinaki in, a i Novozavjetna Jevanelja ukazuju na injenicu da je guverner namjeravao osloboditi Isusa. No, podlegao je pohlepi, o emu 4 Novozajetna Jevanelja ne govore nita ve Isusovu osudu na smrt pripisuju pritiscima mase te Pilatovom strahu od pobune i njegovoj neodlunosti. Posve je jasno da ''ustanak'' protiv Rimske vlasti nije bio Isusov cilj. On je poslan (kao Boji Poslanik) Izraelskim plemenima (a ne cijelom ovjeanstvu, kao kasnije Muhammed) te se njegova misija nije ni odnosila na Rimljane. Uz to, poznato je njegovo strogo propovijedanje nenasilja (''Ko te udari po desnom obrazu, okreni mu i lijevi'', kae on ukazujui na svu

uzaludnost vanjskog otpora zlu). Isus je (po Islamskom uenju) bio mazahar, utjelovljenje samilosti a uz to Kraljevstvo nebesko (koje je on nauavao) bilo je daleko od bilo kakvih svjetovnih pretenzija i ovozemaljski shvaene vlasti. estoki otpor njegovom (obnovljenom) monoteizmu koji je zadirao u privilegije vladajueg sveenikog sloja imao je uzrok upravo u ''gubljenju oslonca'' od strane sveenika i pismoznanaca, Isusova misija bila je prijetnja ''starom ustroju stvari''. Svaki Boji Poslanik je bio progonjen upravo u svojoj sredini, od strane svog naroda i ''svog'' sveenstva koje po pravilu (kao formirana kasta) nije doputalo gubljenje vlastitih privilegija. Fizika blizina bez duhovne topline uvijek rezultira prijezirom i mrnjom, u najmanju ruku velikom otuenou, i tako esto je ono najblie ujedno i najdalje i obrnuto. I to je sudbina svakog Bojeg ovjeka u svakom vremenu.

VRELA MUDROSTI Rije ''tap'' se u Ku'ranu spominje etrnaest puta to sukladira sa 14 Bezgrijenih (Muhammed, Fatima i 12 Imama). ''tap'' simboliki predstavlja vlast, ovdje je to duhovna, odnosno kosmika vlast Kue iste. U trinaest ajeta ''tap'' se vezuje za Musa a a.s. a u jednom ajetu za Sulejmana a.s., to predstavlja iznutarnje zbilje hermenautike simbolike, afirmaciju dominantnog principa svakog ponaosob. Sada razmotrimo ove ajete koji (batinski) naznaavaju duhovnu vlast nad kreacijom od strane Ehli Bejta (Kue iste), onu vlast koja ne podlijee nikakvom vanjskom utjecaju niti promjeni. Prvi put se ''tap'' spominje u ajetu 60 sure ''Krava'' (sura 2, 286 ajeta). Ajete emo razmatrati po njihovom iznutarnjem (a ne vanjskom) redosljedu. Ajet 60: ''I kada Musa zatrai vode narodu svome, naredismo Mi: ''Udari tapom svojim po stijeni! Iz stijene dvanaest vrela provrije, svako bratstvo znalo je pojite svoje'' Ajetu sukladira duhovna vlast Imama Alija a.s. U svim ajetima (vezano za ''tap'') ''Musa'' simbolizira erijat (zakon za fiziko) a ''tap'' duhovne zbilje hakkikatskih istina, iznutarnji smisao kosmike vlasti Ehli Bejta a.s. ''Narod'' njegov koji trai vodu spoznaje predstavlja mnogostrukost sustavnih dijelova ljudskog duha koji se obznanjuje u svojoj trostrukosti (kroz erijat, marifet i hakkikat). ''Dvanaest vrela'' predstavlja 12 Svetih Imama, njihovu dimenziju duhovne vlasti nad svakom spoznajom. ''Bratstva'' predstavljaju skupine dua koje se grupiu (spoznajno) oko svakog od Dvanaestorice na specifian (svojstven) nain. Kada se tapom duhovne vlasti (koja u rukama ve ''dri'' erijat kao savladanu stepenicu) udari po ''stijeni'' (teini) Vilajeta Svetih Imama iz cjeline pleroma ''provrije'' (pokae se) 12 pravaca znanja od kojih svaki sukladira po jednom od Svetih Imama. Takoer, to je sukladno sa 12 tarikatskih redova a znamo da je rodoelnik

svih (tih redova) Imam Ali. Vezano za ''stijenu'' valja podsjetiti kako je Isus iskazujui steeno povjerenje u Petra, njega nazvao stijenom. ''Ugaoni kamen'' (ili stub) u svim religijama simbolizira velikog duhovnjaka, obino nasljednika Poslanika, prvog u ezoterijskoj hijerahiji. Sura ''Zidine'' (sura 7, 206 ajeta). Ajet 107: ''I Musa svoj tap baci kad tap oita zmija bi''. Ajetu sukladira duhovna vlast Imama Hasana a.s. i Husejna a.s. ''tap'' se u ovom ajetu spominje dva puta a znamo da su Hasan i Husejn bili (i) fiziki braa. Nakon to je svjetlost Alija (kao Vjenog Imama) ''provrela'' kroz 12 vrela (svih Svetih Imama) te ih odredila kao izvore (svake) spoznaje sada duhovna vlast Svetih Imama (na izvanjski nain) biva suprostavljena neprijateljskim nastojanjima (ega je ''zmija'' odvie jasan simbol). Poznato je da je (izvanjska, zemaljska) vlast oduzeta od dvojice Imama, Hasana a.s. a zatim i Husejna a.s. Tanije, Imam Hasan je sam prepustio vlast ''halifi'' Muaviji da bi se izbjeglo prolijevanje krvi muslimana dok je Imam Husejn kao to znamo ubijen u bici na Kerbeli. U iznutarnjem smislu vlast Svetih Imama je kosmika i kao takva (od strane ljudi) ne moe biti ni data niti oduzeta, i taj vlasti su podloni svi atomi kreacije. Sura ''Zidine'' (sura 7, 206 ajeta). Ajet 117: ''I Musau Mi naredismo: ''Baci tap svoj!'' On tada proguta sve ono to oni s lai priredie''. Ajetu sukladira duhovna vlast ImamaSedada a.s. Ovdje tap duhovne vlasti ''guta'' svu aroliju izvanjskih priina, raznih oblika idolatrije (u dananjem vremenu to je sve ono to potada pod scijentizam i ospoljenu ''mo'' materijalizacije kao samog smisla ivljenja). Ovo ''gutanje'' je jasan simbol batina a znamo da upravo sa etvrtim Imamom poinje ''silazna'' linija Imameta (otac sin; sve do Imama Mehdija a.s.). Ne sluajno, ajet je rednog broja 117, to predstavlja 100 Lijepih Bojih Imena i broj godina vlasti imama Mehdija, sa kojim se zavrava ''silazna'' linija Imameta (100+17=117). Ukoliko od ukupnog broja ajeta sure ''Bedemi'' (206) oduzmemo ajet 117 dobit emo broj 98 (206-117=98) koji u zbiru cifara takoer ukazuje na vlast Imama Mehdija a.s. (9+8=17). Sura ''Zidine'' (sura 7, 206 ajeta). Ajet 160: ''A Mi smo njih u dvanaest plemena na zajednice razdijelili. I Musau smo, kad mu narod njegov vode zatrai, objavili: ''tapom svojim po stijeni udari''! i iz stijene dvanaest vrela potee. I nad njih smo hladovinu od oblaka nadnijeli i manu im i prepelice podarili. Jedite od ljepota kojim smo vas opskrbili''! Oni Nama nikakva nasilja nisu uinili, nego su oni prema sebi nasilje uinili''.

Ajetu sukladira duhovna vlast Imama Bakira a.s. U ajetu 60 (sure ''Krava'') koji sukladira duhovnoj vlast Imama Alija, ''Musa'' (zakon za fiziko) trai vodu narodu svome dok u ajetu 160 (sure ''Zidine'') ''narod Musaov'' trai vode, dakle (oni) sastavni dijelovi ljudskog duha ija se raznolikost (''na zajednice razdijelili'') oituje kao trostruko svjedoanstvo vjere (Samo je Allah Bog, Muhammed je Boji Poslanik, Ali je Prijatelj Boji). U ajetu 60 (sure ''Krava'') vrela (12 Svetih Imama) su provrela (iz zbilje Alija kao Vjenog Imama) dok su u ajetu 160 (sure ''Zidine'') vrela potekla to predstavlja tok (tajne) Vilajeta Svetih Imama, sveti duh (RUH UL KUDUS) koji smru jednog prelazi u drugog Imama. ''Hladovina od oblaka'' predstavlja bremenitost te tajne koja natkriljuje i nadvisuje duhovnog putnika inei mu putovanje ugodnim. ''Mana'' predstavlja duhovna stanja (hal) jer je poznato da se halovi sputaju na srce duhovnjaka iznenada i nenajavljeno ba kao to se Izraelianima hrana (mana) sputala bez njihovog uea (truda). Sama rije ''mana'' ukazuje na duhovna nadahnua (manevijate), na spiritualnu bremenitost koja treba biti obznanjena. ''Prepelice'' su ''vijesnici due'', glasnici Duha koji predstavljaju stepene duhovnog putnika (mekam), odnosno postaje (menzile) koje ''slijeu'' na srce sa duhovnih nebesa. ''Nasilje'' spomenuto u ajetu jeste mnogobotvo jer u suri ''Lukman'' Bog Uzvieni kae kako je ''mnogobotvo najvee nasilje'' i ono stoji naspram duhovne trudnoe. Sura TA HA (sura 20, 135 ajeta) Ajet 18: ''Ovo je tap moj!'' odgovori on oslanjam se na njega ja, ovcama svojim lie skidam njime, a i u druge koristi mi svrhe''. Ajetu sukladira duhovna vlast Imama Sadika a.s. Poznato je da je u dobu Imama Sadika od zbilja duhovnih istina i na izvanjski nain formiran cjelovit zakon za fiziko (osnovan Daerijski mezheb) i nauavanje po pravilima te kole predstavlja ''skidanje lia ovcama'' jer je poznato da je Boji Poslanik a.s. rekao: ''Svako od vas je pastir u svojem stadu, imam u damiji, glava porodice u porodici, i svako je odgovoran za svoje stado''. Svako, dakle, shodno svom stepenu i ulozi spram drugih ''skida lie'' (vjerskih istina) sa drveta znanja. ''Druge svrhe'' jesu ''grane'' tog drveta, sva raznolikost fikskih propisa u njihovom punom bogatstvu, te prenoenje znanja na druge, pouavanje u najirem smislu te rijei. Sura TA HA (sura 20, 135 ajeta). Ajet 66: ''Ree on: ''Bacajte vi!'' Pa mu se od vradbine njihove uini da gmiu konopi njihovi i tapovi njihovi''.

Ajetu sukladira duhovna vlast Imama Kjazima a.s. Ve smo ukazivali na vradbinu materijalizacije (koja je posvemanja upravo u ovom dobu) i vjere u svemo injenica. Za razliku od konopa (duhovnosti) ''koji gmiu'' to ukazuje na nezrelost i degradirajuu svijest, ue Ehli Bejta je veza izmeu neba i zemlje, ono ue za koje Ku'ran kae: ''Svi se vrsto Allahova ueta drite i nikako se ne razjedinjujte''. Imam Sadik a.s. je potvrdio da je ovo ue Kua ista. Sura ''Pjesnici'' (sura 26, 227 ajeta). Ajet 32: ''Pa Musa tap svoj baci, kad on zmija oita''. Ajetu sukladira duhovna vlast Imama Reze a.s. Imam Reza a.s. je osmi Imam a broj 8 je prvi broj geometrijskog tijela, te oznaava Svjetlosni Hram (nebeski prauzor Kjabe) odnosno Savrenog ovjeka koji je stjecite Boanskih Imena spram kojega je svako nesavrenstvo (''neprijateljstvo'') oito u smislu oprimjeravanja (''kad on zmija oita''). Sura ''Pjesnici'' (sura 26, 227 ajeta). Ajet 44: ''I oni uad svoju i tapove svoje bacie i rekoe: ''Tako nam velianstva faraonova, mi emo pobjednici biti doista!'' Ajetu sukladira duhovna vlast Imama Devada a.s. Ajeti duhovne vlasti osmog i devetog Imama nalaze se, vidimo, u suri ''Pjesnici''. Razlika brojeva dva ajeta ukazuje na cjelinu od 12 Svetih Imama (44-32=12). Poznato je da je halifa Memun udao svoju ki za Imama Devada a.s. (koja ga je i otrovala u cvijetu mladosti) i to je ''velianstvo faraonovo'' iz ajeta 44 jer sve (formalne) Islamske ''halife'' su bili faraoni tadanjih vremena i njihovo tlaenje ljudi bilo je tiransko (ovo se posebno odnosi na pristalice uenja Kue iste). Ve smo spomenuli simbolizam ''uadi'' i ''tapova'' te se na ovu temu neemo vraati. Sura ''Pjesnici'' (sura 26, 227 ajeta). Ajet 45: ''A Musa svoj tap baci tad on najednom proguta ono to su oni smislili''. Ajetu sukladira duhovna vlast Imama Hadija a.s. Smrt Imama Hadija (broj godina njegova ivaota) je sukladna sa brojem ajeta, ajet je 45 a Imam je umro u etrdeset petoj godini svoga ivota. I on i njegov sin, Imam Askeri a.s. su ivjeli u veoma tekim uslovima i vei dio ivota su proveli zatoeni u logoru Samara (na teritoriji dananjeg Iraka). Sura ''Pjesnici'' (sura 26, 227 ajeta). Ajet 63: ''I Musau objavismo Mi: ''tapom svojim po moru udari!'' I ono se rastupi i svaka strana kao veliko brdo bi''.

Ajetu sukladira duhovna vlast Imama Mehdija a.s. Ajet je rednog broja 63 a to je broj godina Muhammedovog a.s. ivota (umro u ezdeset treoj eda, Imama Mehdija''. Ovdje tap duhovne vlasti Imama Mehdija pravi savrenu razdiobu mora znanja na ono izvanjsko (erijat) i ono iznutarnje (hakkikat) i to je razdvajanje mora znanja na 2 dijela, svaka strana (zahir i batin) biva poput velikog brda koje je simbol uenjaka, uenog ovjeka. ''Razdvajanje'', odnosno punoa znanja (podijeljenog na savrenstvo odvajanja vanjskog i unutarnjeg) bit e mogua tek u dobu Imama Mehdija a.s. Njegovo uenje e objediniti sve vjere kroz religiju ljubavi, a do tada svaki duhovni pregaoc moe razdvojiti ''svoje more znanja'' na 2 dijela. Sura ''Mravi'' (sura 27, 93 ajeta). Ajet 10: ''I tap svoj baci! Pa kad vidje da gmie kao da zmija je; okrenu lea i ne vrati se''. Ajetu sukladira duhovna vlast Fatime a.s. ''Okretanje lea'' (Ehli Bejtu) je karakteristino u dobu Fatime a.s. Njeno pravo je pogaeno a posjed koji joj je lino Poslanik darovao bespravno oduzeto. Fatima a.s. je dokazivala svoje pravo nad Fedekom (kako se zvao komad zemlje bogat palmama) i davala argumente u svoju korist dvojici halifa ali bezuspjeno. Oni nisu uvaili njeno Pravo iako je ona u prilog svoje tvrdnje (da se Boji Poslanici nasljeuju) citirala (i) sami Ku'ranski tekst ( ''I Sulejman naslijedi Davuda...''). injenica je da dvojici halifa Fatima nikad nije oprostila i da je umrla ljuta na njih (ovo potvruju svi relevantni izvori bez obzira na pravac obrednog ispovijedanja Islama). Sura ''Kazivanje'' (sura 28, 88 ajeta). Ajet 31: ''I baci svoj tap! Pa kad ga vidje da se kao zmija gmie, okrenu se i ne vrati se.'' ''O Musa! Prii i nemoj se bojati! Ti si od onih sigurnih''. Ajetu sukladira duhovna vlast Imama Askerija a.s. Naglasili smo kako ''Musa'' predstavlja erijat (zakon za fiziko) i taj zakon se ovdje usklauje sa zbiljama duhovnih istina (hakkikat) kojima se prilazi bez bojazni (u svjetlosti Imama Askerija a.s.). Imam Akseri je umro u dvadeset osmoj godini ivota to savreno sukladira rednom broju sure ''Kazivanje'' (28). Dio ajeta (''okrenu se i ne vrati se'') odnosi se na odlazak (okultaciju) njegova sina, Imama Mehdija koji je (jo) u zakrivanju sve do svog uzvienog Povratka. Sura ''Saba'' (sura 34, 54 ajeta). Ajet 14: ''A kada smo Mu odredili da umre, na njegovu smrt nije ukazao niko drugi do jedan iz zemlje crv, koji je rastoio tap njegov! Pa kad je on pao, dinni su shvatili, da su oni budunost znali ne bi u prezrenoj patnji ostali''. godini) to je u ovom kontekstu navjeenje Imama Mehdija jer je Poslanik rekao: ''Ja sam poslat kao navjestitelj mojega

Ajetu sukladira duhovna vlast Poslanika Muhammeda a.s. Ajet je rednog broja 14 a znamo da je Bezgrijenika (Muhammed, Fatima i 12 Imama) takoer etrnaest. Ovo je jedini ajet u kome se rije ''tap'' vezuje za Sulejmana a.s. (u svim drugim ajetima se ''tap'' vezuje za Musa a a.s.). To predstavlja obzir Sulejmanovske vlasti nad ljudima i dinima koju e obnaati Muhammedovo edo (Imam el Mehdi) kao etrnaesti (posljednji) bezgrijenik. Ezoterijski, ajet govori o mistinoj smrti, smrti u tjelesnoj dui na koju snano ukazuje Poslanikova poznata izreka meditirana vijekovima od strane duhovnjaka i sufija (''Umirite prije smrti'' kae asni Poslanik ukazujui na znaaj utrnua spram vanjskog svijeta i njegovih manifestacija). Ta smrt je za vanjski svijet nevidljiva i na nju ukazuje crv iz zemlje (koji je rastoio tap njegov). ''Rastakanje'' tapa duhovne vlasti jeste razdioba tog obzira na svih 14 Svetih osoba a ''crv'' predstavlja onaj lik izvanjske (parazitske) mrnje i neprijateljstva (prema Ehli Bejtu) koji upravo tim prezirom (na izokrenut nain) ukazuju na znaaj mistine smrti. Kada duhovnjak (koji ozbiljuje u sebi Sulejmansko Muhammedijski obzir duhovne vlasti) ''pada'', tj. ponitava sebe do kraja (fe'na) ''dinni'' (to ovdje ne predstavlja duhovna bia ve snagu suprostavljanja na duhovnom putu) shvataju da ne poznaju sami kraj duhovnog puta (u ajetu ''budunost''). Jer, ma koliko snaan bio, obzir suprostavljanja na putu je uvijek sekundaran. Ovim zavravamo priu o vrelima mudrosti (Bezgrijenika). Sama vrela i zahvatanje sa tih vrela su iskuenje i srea svakog vremena.