Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Save to My Library
Look up keyword
Like this
6Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Quo vadis - Sienkiewicz,Henryk

Quo vadis - Sienkiewicz,Henryk

Ratings: (0)|Views: 366 |Likes:
Published by anchy74

More info:

Published by: anchy74 on Aug 02, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

02/06/2013

pdf

text

original

 
HENRYK SIENKIEWICZQUO VADIS
KS-ROMANI »ZRNO« Kolo I., knjiga 1.IzdavačKRŠĆANSKA SADAŠNJOST Marulićev trg 14ZAGREBZa izdavačaVjekoslav BajsićZagreb, Kaptol 31Kolo uredila Ljiljana Matković-VlašićKorekturaBonita Kovačić Nives KuharOprema Alfred Pal TisakNIŠRO »VJESNIK« ZagrebHENRYK SIENKIEWICZQUO VADIŠPreveo Antun ŠimčikKRŠĆANSKA SADAŠNJOST ZAGREB1979oS i—iiPetronije se probudio tek oko podne, i to kao obično veoma umoran. Sinoć je biokod Ne-rona na gozbi, koja se otegnula do kasno u noć. Od nekoga vremenapočelo mu se kvariti zdravlje. Sam je govorio da se jutrom budi kao ukočen te nemože sabrati misli. No pošto su mu uvježbani robovi pomnjivo protrli tijelo nakon jutarnjeg kupanja, ubrzalo je to pomalo optok njegove lijene krvi, razbuđivalo ga,osvješćivalo, vraćalo mu snagu, tako da je iz oleotekija, iz stražnje klijeti ukupelji, izlazio kao da je iznova oživio, očiju sjajnih od svježine i veselja,pomlađen, pun života, gizdav, tako nedostižan, da se nije mogao s njimeusporediti ni sam Oton, pravi, kako ga nazivahu, »arbiter elegantia-rum«.U javne kupelji rijetko je odlazio, osim kad bi se tu našao kakav retor koji bipobudio udivljenje u gradu, ili kad je u efebijama bilo kakvo osobito zanimljivorvanje. Imao je, uostalom, u svojoj »insuli«kupelj, koju mu je slavni Severov drug Celer bio proširio, pregradio i uredio s takoizvrsnim ukusom da joj je sam Neron priznavao prednosti pred carskom, iako sucarske kupelji bile prostranije i kudikamo raskošnije uređene.Dakle, poslije te gozbe, na kojoj se od dosade naslušao Vatinijevih budalaština igdje je zajedno s Neronom, Lukanom i Senekom raspravljao o pitanju: ima li ženadušu — ustao je kasno i pošao u kupelj. Baš su ga dva golema balneatorapoložila na sto od čempresovine, pokriven bijelom kao snijeg misirskomtkaninom, i nakvasivši dlanove mirisnim maslinovim uljem stadoše trti njegovoskladno tijelo, a on sklopi oči čekajući da prijeđe na nj toplina laconicuma itoplina njihovih ruku, te da tako razbije njegovu izmorenost. No za nekolikočasova progovori i rasklopivši oči stade raspitivati kakvo je vrijeme, pa onda za
 
dragulje što mu ih je draguljar Idomen obećao danas poslati da ih razgleda ...Rekoše mu da je vrijeme lijepo i da piri tih lahor s Albanskih brda, a dragulji danisu stigli. Petronije iznova zaklopi oči i zapovjedi da ga prenesu u tepi-darium,kadli se uto iza zastora pomoli nomenkla-tor najavljujući da ga je mladi MarkoVinicije, koji se nedavno vratio iz Male Azije, došao pohoditi.Petronije zapovjedi da uvedu gosta u tepidarij, kamo su i njega prenijeli. Vinicije je bio sin njegove starije sestre koja se nekoć udala za Marka Vinicija, bivšegakonzula iz vremena cara Tiberija. Mladić je sada služio pod Korbulonom protivPar-ta, i pošto je rat bio dovršen, vratio se sad u Rim. Petronije je prema njemugajio neku posebnu sklonost i odanost, jer je Marko bio lijep mladić atletskogastasa, a ujedno je znao čuvati neku estetsku mjeru u raspuštenosti, a to jePetronije cijenio više od svega. — Zdravo, Petronije, — pozdravi mladić ulazeći elastičnim korakom u tepidarij. — Neka te svi bogovi nadare srećom i napretkom, a osobito Askle-pije i Kiprida, jerpod njihovim dvostrukim okriljem neće te zadesiti nikakvo zlo. — Dobro došao u Rim i prijao ti počinak poslije rata! — prihvati Petronijepružajući ruku iz obilnih nabora lanene tkanine, kojom se bio ogrnuo. — Što imanovo u Armeniji, i nije li te za boravka u Aziji put nanosio u Bitiniju?Petronije je nekoć bio carski namjesnik u Bitiniji, te je upravljao tom pokrajinomvješto i pravedno. To je bilo čudnovato s obzirom na značaj toga čovjeka, koji jebio na glasu sa svoje mekoputnosti i ljubavi k nasladama, pa je stoga radospominjao ona vremena, jer su dokazivala što bi on mogao i znao da bude kad bimu se htjelo. — Bio sam i u Herakleji — odvrati Vinicije. — Poslao me je onamo Korbulon snalogom da prikupim pojačanja. — Ah, Herakleja! Znao sam ondje jednu djevojku iz Kolhide, za koju bih dao sveovdašnje pušte-nice, ne izuzevši ni Popeju. Ali to su stare dogodovštine. Pričaj miradije što se čuje iz Partske zemlje. Doduše, upravo su mi dosadni ti svi Vologesi, Ti-ridati, Tigrani i svi ti barbari koji, kako tvrdi mladi Arulan, kod kuće još idučetveronoške a samo se pred nama grade ljudima. No sada se mnogo govori onjima u Rimu, ako ni za što, a ono zato što je opasno goyoriti o čemu drugome. — Taj rat ide rđavo, i da nije Korbulona, mogao bi se pretvoriti u poraz. — Korbulon! Tako mi Baka, to je pravi bog rata, živi Mart: velik vojvoda, a ujednožestok, pošten i glup. Drag mi je već i zato što ga se Neron pribojava. — Korbulon nije glup. — Moguće da imaš pravo. Uostalom, to je svejedno. Glupost, kako kaže Piron, nipo čemu nije gora od mudrosti i ničim se od nje ne razlikuje.Nato Vinicije stane pričati o ratu, no kad je Petronije opet sklopio vjeđe, opazimladić njegovo sumorno i nešto omršavjelo lice te promijeni predmet razgovora istane ga zabrinuto pitati za zdravlje.Petronije iznova otvori oči.Zdravlje! Ne. On se nije osjećao zdrav. Nije, doduše, još došao do čega je dospiomladi Sisena koji je tako izgubio svako osjećanje da je jutrom, kad su ga nosili u kupelj, pitao: »Dali sjedim?« No Pe-tronije nije zdrav. Vinicije ga je maloprije izručio okriljuAsklepija i Kipride. Međutim, Petronije ne vjeruje u Asklepija. Ta ne zna se ni čiji je upravo sin taj Asklepije, da li Arsinoin ili Koronidin. A kad je mati takoneizvjesna što da se tek kaže za oca? Tko danas može jamčiti i za svoga rođenogaoca! Tu se Petronije naruga i produži: — Poslao sam, doduše, ima tome dvije godine, u Epidaur tri tuceta živihdrozdova bravenjaka i vrč zlata, a evo zašto. Rekao sam sam sebi: pomoglo, ne
 
pomoglo, neće nauditi. Ako ljudi po svijetu još prinose žrtve bogovima, mislim dasvi umuju kao i ja. Svikolici! Izuzevši možda mazgare koji unajmljuju pod kirijuputnicima svoje mazge kod Kapenskih vrata. Osim Asklepija imao sam okapanja is Askle-pijadima, kad sam lani pobolijevao od mjehura. Činili su za meinkubaciju. Znao sam da su to sljepari ali sam ipak govorio sebi: što mi to škodi!Svijet je utemeljen na prijevari, a život je obmana. Treba ti samo imati tolikopameti da umiješ razlučiti ugodne obmane od neugodnih. U mome hipokaustulože cedrovinom koju mi posipaju ambrom, jer više volim mirise nego vonj. A štose tiče Kipride, kojoj si me također preporučio, okušao sam njenu zaštitu po tomešto me stalno probada u desnoj nozi. No to je ipak dobra božica! Sve bih rekao daćeš i ti, prije ili poslije, prinijeti bijele golubove na njen žrtvenik. — Istina je — reče Vinicije. — Ne dohvatiše me partske strijele, ali me pogodiAmorova strijela, i to iznenada. — A tako ti bijelih koljena Harita! To ćeš mi prvom zgodom u dokolici pričati! — klikne Petronije. — Upravo sam i došao da mi u tom daš savjeta — odgovori Marko.No u taj čas uđoše epilatori, koji se zabaviše oko Petronija, a Marko zbaci tuniku ispusti se u kadu punu mlake vode, jer mu je Petronije ponudio da se okupa.10 — Ah, i ne pitam, uzvraća li ti ljubav — doda Petronije gledajući mlado, kao odmramora klesano tijelo Vinicijevo. — Da te je vidio Lisip, sada bi, kao kip Heraklau mlađanom vijeku, resio vrata što vode na Palatin.Mladi se čovjek zadovoljno osmijehne i stane se zagnjurivati u kupelj prskajućipri tome obilno toplu vodu na mozaičan pod, koji je predočavao Heru u času kadmoli San da uspava Zeusa. Petronije ga je gledao zadovoljnim okom umjetnika.Kad se Marko okupao i kad se i on zatim predao epilatorima, uniđe lektor (smjedenom kutijom o pojasu i svicima papirusa u kutiji). — Jesi li voljan poslušati? — upita Petronije. — Ako je tvoja umotvorina, drage volje — odvrati Vinicije — ali ako nije, volimrazgovarati. Pjesnici hvataju danas ljude na svim ćoškovima. — Dabome. Ne možeš proći ni oko jedne bazilike, oko toplica, pored knjižnice iliknjižare, da ne opaziš pjesnika gdje se uzmahao rukama kao majmun. Kad jeonomadne Agripa došao s Istoka, mislio je da su to luđaci. Ali takva su ti sadavremena. Car piše stihove pa zato svi idu njegovim tragom. Samo nije slobodnopisati stihove bolje od carevih pa se zato ponešto bojim za Lukana. No ja pišemprozom kojom ne častim ni sebe ni druge. Čitač je trebao da čita »kodicile« onogakukavca Fabricija Vejenta. — Zašto kukavca? — Jer mu poručiše da se poigra Odiseja i da se ne vraća u postojbinu do novenaredbe. Ta odise-jada bit će mu toliko lakša nego Odiseju što njegova žena nijePenelopa. Ne treba da ti, uostalom, kazujem da su ludo radili. No ovdje nitko neuzima stvari drukčije nego površno. To je prilično rđava i dosadna knjižica kojustadoše lakomo čitati istom onda kad je pisac bio poslan u progonstvo. Sada vičusa svih strana: »Scandala! Scandala!« I može biti da je neke stvari Vejentoizmišljao, ali ja, koji poznajem grad i znam naše potrese i naše žene, uvjeravam teda je sve to bljeđe u knjizi nego u stvarnosti. Sad svatko traži u njoj sebe sastrahom, a11druge sa slašću. U Avirunovoj knjižari sto je pisara prepisivalo po diktatu i uspjeh joj je siguran. — Je li se i o tebe očešao?

Activity (6)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 hundred reads
1 thousand reads
anchy74 added this note
molim :)
opravdana added this note
Hvala!!!
JaJesam liked this
JaJesam liked this

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->