Hvalov zbornik Hvalov zbornik je vjerski zbornik krstjanina Hvala sainjen za hercega Hrvoja Vukia Hrvatinia.

Hvalov zbornik je reprezentativno djelo srednjovjekovne bosanske knjievnosti. Pisano je za bosanskog velmou Hrvoja Vukia Hrvatinia 1404. Priredio ga je krstjanin Hval u doba 'dida Radomira', poglavara Crkve bosanske.

Hvalov zbornik predstavlja najkompletniji rukopis srednjovjekovne bosanske knjievnosti. Ima najvei obim, najljepe iluminacije i najbolje je ouvan. Zbornik se sastoji od 359 bogato ukraenih listova pergamenta. Pisan je u jednom stupcu. Malog je formata 11x17 cm. Obiluje mnotvom inicijala, iluminacija, minijatura i zastavica. Zbornik sadri biblijske tekstove, tj. itav Novi zavjet (etiri evanelja, Apokalipsa, Djela apostolska i Poslanice), dijelove Starog zavjeta (Psaltir, biblijske pjesme, Dekalog), te etiri nebiblijska apokrifna teksta. Zbornik je pisan starom bosanskom irilicom, bosanicom.

Hvalov zbornik danas se nalazi u Italiji u Bolonji. Otvoreno je pitanje na koji nain i u koje je vrijeme Hvalov zbornik iz Bosne prenesen u Italiju. Po jednima prenijele su ga izbjeglice iz Bosne pred naletom Osmanlija, a po drugima to su uinili predstavnici inkvizicije. Poetkom 18. vijeka Hvalov zbornik pripadao je italijanskom latinisti akomu Faolatiju (Giacomo Facciolati 1682-1769). On ga je poklonio papi Benediktu XIV. Papa Bendekit XIV ga je predao Univerzitetskoj biblioteci u Bolonji gdje se i danas nalazi. Hvalov zbornik objavljen je u fototipskom izdanju sa transkriptom 1986.

O JEZIKU I PISMU HVALOVOG ZBORNIKA Herta Kuna pokuala je odrediti okvirno glavne jezike karakteristike Hvalovog zbornika. Pisan je bosanskom irilicom, u paleografskom smislu vrlo slinom irilici srpskih spomenika, ali sa nekim posebnostima koje su vrlo karakteristine za bosanske rukopise XV vijeka. Pismo je poluustav, poneto kvadratian, a u odnosu na srpsko pismo istog doba pokazuje neto arhainiji razvojni stupanj, naroito pojedina slova, karakteristina inae za bosanske rukopise. U prvom redu emo izdvojiti oblik: - slova (), iji su kraci simetrini tako da obrazuju aicu na zadebljanom stubiu; - slovo , kao i kod veine bosanskih tekstova, ima znaajno smanjen gornji dio; - je neproporcionalno, donji dio ide od donje linije kao tanko iscrtani repi koji je zaokruen na desnu stranu; - - slovo ima obje petlje iste veliine i oblika, a preka kod slova je neznatno iskoena i nalazi se neznatno iznad sredine slova, dok kod iskoene unutranje linije ne idu od vrha stabala. Svi ovi oblici su, manje-vie, karakteristini i za ostale bosanske kodekse a neki kao , , povezuju ih sa makedonskim spomenicima. Meutim, to se tie grafije i ortografije, razlike prema srpskoj irilici su daleko izrazitije i ukazuju na vrlo staru pisarsku kolu, koja bosanske kodekse, pa i Hvalov zbornik dovodi u vezu sa Miroslavljevim evaneljem, te jo dalje sa najstarijim staroslavenskim glagoljskim rukopisima. Tako u inicijalnom i

postvokalskom poloaju sekvenca /ja/ se obiljeava jatom, a sckvenca /je/ sa , mada se izuzetno javlja u Hvalovom zborniku i ligaturno , ali uglavnom u 3. l. sg. (), i to kao skraenica s titlom. Od prejotiranih vokala inae je u upotrebi samo , i to iza vokala. Vrlo je izrazita osobina i upotreba grafema , s ambivalentnom vrijednou, za /l/ i /n/, a podjednako i za // i //, kao i isto takva upotreba erva za // i //, za // ipak u ogranienom broju primjera. Uz to je interesantna i vrlo informativna upotreba jata iza palatala u vrijednosti /a/, to vue porijeklo jo izstaroslavenskih glagoljskih spomenika ( npr. , ), samo to je u nizu primjera iovakvo jat zamijenjeno sa , iako u tim pozicijama ono ne pokriva fonoloku vrijednostsrpskohrvatskog jata (y naspram y). Od grkih grafema u integralnom tekstu prisutna je ee samo omega, uglavnom u ligaturi koju pisarponekad ne razlikuje od /o/, npr.: , dok su ostala zadrana kao oznake brojnih vrijednosti. U pismu je zadrana jo jedna stara osobina bosanskih spomenika, a to je mehaniko sjeenje rijei na kraju retka, dok je neprekidnost pisanja donekle naruena, poto Hval ve pokazuje tendenciju odjeljivanja akcenatskih cjelina, mada ne najdosljednije. Takoer, odreeni krug leksema je najee skraen i titlovan, mada se i izvan toga kruga pojavljuju povremeno i druge skraenice, ali rjee. Takoer je jako organiena upotreba nadrednih znakova, ali se pojavljuju nadredna slova. Globalna ocjena o jeziku Hvalovog zbornika svodila bi se na konstataciju da je on dobar predstavnik jezika bosanske redakcije, naravno, s nekim svojim specifinostima, u prvom redu, neto izrazitijim zapadnotokavskim osobinama. Najizrazitija osobina je sasvim nedvojbena ikavska zamjena jata, to se u pismu odraava kao izjednaavanje fonoloke vrijednosti znakova , i , kao u primjerima: , y, , , ... Jo su izrazitiji primjeri s jatom na mjestu primarnog /i/, kao: , , , , oy...

Ekavska zamjena prisutna je samo u primjerima koji su, manje-vie, opesrpskohrvatski, kao: , oy, oy, y, ali ipak: . Dalja je karakteristina inovacijska osobina zamjena poluglasa sa /a/, i to: a) u jakom poloaju, npr. , , ... b) u prijedlozima i prefiksima, npr. , , , , ... , , ... c) u tipinim srpskohrvatskim pozicijama pod akcentom, npr. , , oy... d) od sekundarnog srpskohrvatskog poluglasa, npr. , , , , ali se pojavljuje i isto mehanika zamjena poluglasa sa /a/, kao: , , kao i obrnuto, tj. zamjena primarnog /a/ poluglasom , , i sl.). Poremeeno je ak i biljeenje poluglasa na kraju rijei, mada najee zbog enklitike ili nadrednog pisanja zavrnog konsonanta, ali je inae izostavljanje slabog poluglasa toliko frekventno da je suvino navoditi i primjere. Ipak, registrujemo neke jo u staroslavenskom zabiljeene primjere gubljenja poluglasa i u jakom poloaju (npr. , , , ) kao i relativno vrlo mali broj primjera sa staroslavenskim refleksima (npr. , , i sl.) Meutim, Hvalov zbornik relativno dobro uva staroslavensko , sa fonolokom vrijednou /t/, kao to pokazuju primjeri u kojima oznaava /t/ dobiveno izvan jotovanja (npr.: , [<]), mada je ipak poneto dvojbeno kako proitati primjere kao , s obzirom da se radi o glagolskoj imenici od postiti gdje bi moglo odgovarati i srpskohrvatskom //, kao i u primjeru ... S druge strane, uz staroslavenski refleks /d/ relativno je est srpskohrvatski refleks /j/, to upuuje na zapadniji jeziki teren (npr. oy, , , , , y, y, ...), mada je, najvjerovatnije, izoglosa ove pojave bila daleko ira nego to to pokazuju dananji dijalektoloki podaci.

U tom je pogledu i vrlo ilustrativna zamjena prednjeg nazala iza palatalnih suglasnika, koja je redovito /e/, a samo u ogranienom broju primjera /a/, kao: , y, , , od kojih se samo vee za razgovorni jezik. Kao karakteristinu osobinu ne samo Hvalovog zbornika nego i svih bosanskih kodeksa pomenut emo i gotovo redovnu zamjenu grkog ipsilona, koji ovdje ne postoji u grafemskom sistemu, sa /u/, kao npr.: oy, oy, oy, yoy, oyo, oy i sl. Takoe, grko /f/ po pravilu je zamijenjeno sa /p/, kao npr.: , , ... Kao to se vidi, fonetika Hvalovog zbornika je dosta inovirana, mada se u tragovima uvaju i neke vrlo izrazite staroslavenske osobitosti. U morfologiji, a naroito u leksici arhainost je jo mnogo jae izraena, mada se i tu moe nai inovacija, ali su one u veini sa uim krugom prostiranja. U sistemu oblika u Hvalovom zborniku mogu se sresti jo i sasvim arhaini oblici sloene pridjevske deklinacije, naroito u D. sg. m. n., kao npr.: yy, oyy... U G. sg. m. i n. sasvim je obian oblik na - o kao npr.: , , , ... Relativno je vrlo est i asigmatski aorist, kao npr.: 1. l. sg. , , ; 1. l. pl. , , , ; 3. l. pl. y, y, y... S druge strane, u Hvalovom zborniku nau se i takvi primjeri koji signiraju jak prodor narodnog jezika i na ovom planu, ali se mora naglasiti da se to, po pravilu, odnosi na takve izreke koje su frekventnije u upotrebi, a i smisaono providnije i za neobrazovanijeg itaoca, kao to je npr. tekst Oenaa. Tu se

pojavljuju prezentski oblici za 3. l. sg. i pl. Bez -, 2. 1. sg. na - i 1. pl. na -, ak ve i 1. l. sg. na - kod tematskih glagola, kao u primjerima: 1. l. sg. , , 2. l. sg. , ... Dalja karakteristina inovacija Hvalovog zbornika je frekventna upotreba tokavskih oblika relativne zamjenice , kao npr.: N. sg. f. , A. sg. f. , N. pl. m. , G. pl. i sl., a u srpskohrvatske oblike ide i pojava zamjenica , , , te tipine srpskohrvatske enklitike y /D. sg./, /A. sg./ i sl. Posebnu specifinost Hvalovog zbornika ini zamjena staroslavenskog nastavka u prezentu s , kao npr.:, , ... to se pak sintakse tie, njena tradiranost je sasvim oekivana, s ozbirom da se i ovdje, kao i inae u bosanskim kodeksima, sreemo, uglavnom, s biblijskim tekstom, koji je dosljedno potovan. Meutim, ipak se ponekad vri zamjena starog optativa sa da + prezent. Kao npr.: y y . Vanije je, meutim, spominjano udvajanje zamjenica, takoer kao osobina predloka u koji je dospjela iz kolokvijalnog jezika. Ve je spomenuto da leksika posebno uva arhaini staroslavenski fond leksema, prije svega, i takvih koje se izuzetno sreu i u najstarijim spomenicima, kao to je , , , emu treba pribrojati i vrlo visoku frekvenciju neprevedenih grecizama, kao npr.: , ...

Ova jezika problematika Hvalovog zbornika potvruje ranije iznesena miljenja da su predloci ovoga, kao i ostalih bosanskih srednjovjekovnih kodeksa bili vrlo stari, te da su karakteristine osobine najstarijeg jezikog sloja u njemu dobro sauvane. To se, prije svega, odnosi na leksiku i sintaksu, ali jasnih tragova starine ima i u morfologiji, pa i fonetici, mada je na ovim jezikim planovima, kao to je i razumljivo, jasno vidljiv i nezaobilazni uticaj narodnog jezika, koji ovaj spomenik dijalekatski vezuje za

jugozapadnije tokavsko podruje, za razliku od nekih drugih spomenika crkve bosanske", kao to je npr. Divoevo evanelje