Masanobu Fukuoka - Revolucija Jedne Slamke

BIBLIOTEKA
ORGANICA
Urednik DARKO PETANJEK
Masanobu Fukuoka
Revolucija jedne slamke
Uvodu prirodno poljodjelstvo
SADRAJ 1. Predgovor 2. Pogledaj ovo ito 3. Ama ba nita 4. Povratak na selo 5. Prema "ne-djelatnom" poljodjelstvu 6. Povratak izvornom 7. Jedan od razloga zbog kojih se prirodno poljodjelstvo nije rairilo 8. ovjeanstvo ne poznaje prirodu 9. etiri naela prirodnog poljodjelstva 10. Poljodjelstvo medu korovom 11. Poljodjelstvo sa slamom 12. Uzgoj rie u suhom polju 13. Voke 14. Zemlja u vonjacima 15. Uzgoj povra kao divljeg bilja 16. Uvjeti za naputanje kemikalija 17. Ogranienja znanstvene metode 18. Jedan poljodjelac progovara 19. Lako rjeenje tekog problema 20. Plodovi tekih vremena
v _
7 17 20 26 29 32
34 36 40 47 52 58 62 65 68 72 76 79 82 85 88 91 94
21. Marketing prirodne h r a n e 22. Komercijalna agrikultura e propasti 23. Istraivanje - za ije dobro?
Uz susretljivost i svesrdnu pomo dr. Mate Jurkovia, dr. Zeljka L e i n e r a , dipl. ing. B o g o m i r a Miloevia, dr. Zvonimira Ostojia, mr. Pavla Bakaria, prof. dr. Vladimira Devidea i dr. Antuna Vitturija, strunu korekturu priveo je kraju Darko Petanjek.
Predgovor
24. to j e ljudska hrana? 25. Milosrdna smrt za jeam 26. Jednostavno sluite prirodu i sve je u redu 27. Razliite kole prirodnog poljodjelstva 28. Zbrka oko hrane 29. Mandala prirodne hrane 30. Kultura hrane 31. ivot o kruhu 32. Zakljuno o ishrani 33. Hrana i poljodjelstvo 34. Glupost se pravi da je pametna 35. Tko j e budala? 36. Roen sam da bih iao u vrti 37. Putujui oblaci i iluzija znanosti 38. Teorija relativnosti 39. Selo bez rata i mira 40. Revolucija jedne slamke
96
1 0 1
PREDGOVOR
Nikad velika ne moemo znati duhovna pitanja. odgovore na
105 109
1 1 3
117 123
1 2 8
Rodili smo se i ivimo na Zemlji da bismo se neposredno suoili s realnou ivljenja. Masanobu Fukuoka
1 3
1 3 5
136
1 4 0
143 147
1 5 1
"Revolucija jedne slamke" istinska je poema o preobrazbi i zrenju jednog ovjeka, o njegovim predanim istraivanjima prirode i fenomena ivota u cjelini. Ona je jasna i jezgrovita, vrlo praktina i revolucionarna, posebno kada govori o prirod nom poljodjelstvu, koje je autor svjesno izabrao kao svoj ivot ni put. Htio je biti to blie prirodi, ivjeti u prirodi, uiti od prirode. Biti u skladu s izvorom. Osim o prirodnom pristupu poljodjelstvu, u knjizi se govori o p r e h r a n i , zdravlju, kulturnim vrijednostima, o granicama ljudskog znanja i neprestano, ali nenametljivo, o Velikom Putu, koji je crvena nit to sve povezuje, koji je stvarni kontekst knjige. Knjiga je pisana aforistiki precizno, vrlo poetino i duboko, pa e itatelju dati to vie zadovoljstva i poticaja to je bude itao paljivije i bez predrasuda.
153 158
Gdje
rasle opasnost, raste i ono spasonosno. Holderlin
Fukuoka je roen 1913. godine u malenom selu na otoku Shikoku, u junom J a p a n u . Studirao je mikrobiologiju i specijalizirao biljnu patologiju. Kao dvadesetpetogodinjak radio je u Carinskom uredu u Yokohami, u odsjeku inspekcije bilja.
7
Predgovor
Bio je "vrlo zaposlen i vrlo sretan mladi", kako sam kae, "koji je dane provodio divei se svijetu prirode, to mu se otkrivao kroz okular mikroskopa, zaprepaten slinou tog siunog svijeta s velikim svijetom beskrajnog svemira." Ali nije bio samo radin i ozbiljan, nego se znao zabavljati i uivati u dokolici. "Luki grad Yokohama bio je savreno mjesto za ludiranje i zabavu." Oito, bio je darovit i osjetljiv mladi, a osjetljivost moe prijei u preosjetljivost i ranjivost. Vodei p o m a l o , k a k o sam k a e , " b e s c i l j a n ivot, z d r u e n s iscrpljenou od pretjerana rada", postao je neotporan i "zaradio je akutnu upalu plua". Zbog toga je dospio u bolnicu, gdje je bio slabo njegovan, pa se "iznenada naao uronjen u svijet samoe i usamljenosti". Naao se licem u lice sa strahom od smrti. Na kraju je prizdravio i bio otputen iz bolnice, ali se nije uspijevao izvui iz depresije. Pojavila se agonija sumnje u prirodu ivota i smrti. Nije mogao spavati niti se mogao prilagoditi poslu. Nou je esto lutao i tako je jednom doekao svitanje. Dok je gledao izlazak sunca... odjednom ... Ne, nije bitno to se dogaalo izvan njega, nita nije kriva nona aplja, koja se oglasila otrim krikom i odletjela u dal jinu... u tom trenu... U njemu se neto odazvalo i pokrenulo, obasjao ga je unutranji bljesak: "U trenu su sve moje sumnje nestale, sva magla moje smuenosti rasprila se. Sve u to sam vrsto vjerovao, sve na to sam se oslanjao, odnio je vjetar..." Spoznao je svu ogranienost i nitavnost ljudskog znanja. Duh mu je postao lagan i jasan, bio je ekslatian... Prirodu oko sebe i ivot osjetio je kao "istinski raj na Zemlji." Sve su se iluzije rasprile, razotkrila mu se "istinska Priroda." Mistino iskustvo toga jutra promijenilo mu je sav ivot. Na sreu, nije se sve zavrilo na tome. Fukuoka se nije 8
bespovratno povukao iz ivota. Iako je odmah sutradan dao otkaz na poslu, na ope zaprepatenje svih koji su ga poznavali kao darovitog istraivaa pred kojim je bila lijepa karijera, i mada se osjeao u sebi sretno i zadovoljno, Fukuoka je nailazio na nove potekoe. Doivljeno iskustvo toliko ga je nadilazilo da je i ono malo to je pokuavao i uspijevao rei znancima i prijateljima, samo stvaralo jo veu zabunu. Ljudi su se zabrinuli uvi ga to govori. Mislili su daje poludio. Predlagali su mu da se odmori. On je to i posluao. Dane je provodio etajui, putujui, razgovarajui s ljudima. Ali prava je komunikacija izostala. Lutao je uokolo s namjerom irenja svog uvida po cijeloj zemlji. No, gdje se god pojavio, ignorirali su ga kao udaka. Zato se vratio u svoje selo, na oev posjed. Tu je u malenoj kolibi, sred prirode, poeo ivjeti vrlo jednostavnim, primitivnim ivotom. S uvjerenjem da svemu treba dopustiti da slijedi svoj prirodni put - upropastio je itav oev vonjak. Otac je bio okiran. Predloio mu je da si nade kakav posao, a da se vrati kad se sredi. Kako je to bilo u vrijeme poetka II. svjetskog rala i ne elei sluili vojni rok, Fukuoka se zaposlio u ispitnoj stanici u oblasti Kochi. Postao je nadgled nik u odsjeku znanstvene agrikulture. Tu je radio oko osam narednih godina. Cijelo to vrijeme prouavao je odnos izmeu znanstvene i prirodne agrikulture. Stalno se pitao: "Moe li se prirodno poljodjelstvo suprotstaviti modernoj znanosti ?" Z n a o je i vidio to moe i ne moe kemijska agrikultura. Ubrzo poto je rat zavrio, vratio se na selo da se iznova posveti poljodjelstvu. Trideset godina ivio je na svom posjedu, gotovo izoliran od svijeta, pokuavajui razviti "ne-djelatnu" metodu agrikul ture. Kao istinski istraiva i inovator, imao je hrabrosti poeti od poetka: od neznanja. I a k o z n a n s t v e n i k p o o b r a z o v a n j u i viegodinji laboratorijski istraiva, Fukuoka je posumnjao u znanost, u
Predgovor
ono to se tako najee naziva. Vidio je svu ogranienost i apslraktnosl znanstvenog pristupa, njegovo pogreno i jed nostrano usmjerenje s konanim vrlo tetnim posljedicama po ljudsko zdravlje i naruavanje skladnih odnosa u samoj prirodi. O n o to ga je najvie plailo u suvremenoj primijenjenoj znanosti jest njeno preziranje Misterija, njena volja da ivot svede na ono to ona o ivotu zna (a to je vrlo malo i nepot puno) i, to je jo opasnije, da djeluje na temelju pretpostavke da se ono to ne zna (a to je ogroman dio), moe ignorirali! Fukuokin pristup poljodjelstvu i ivotu odreuje, prije svega, njegovo nepokolebljivo i duboko potovanje i pov jerenje u Prirodu, te njegov uvid da je u ivotu sve povezano i da ne moemo jedan njegov aspekt odvojiti od svih ostalih, kao to to ine suvremene specijalizacije koje mrve znanje, gubei cjelinu iz vida. Konano, nije znanje ono to nam daje osjeaj cjeline, nego radost otkria, do koje moemo doi jedino ljubavlju i ne-zahvaanjem. Ljudski zahvat najee oslabljuje ono to zahvaa. Fukuoka, meutim, nije nepraktian i ne prezire znanje. On je vrlo postojan i uporan promatra i eksperimentator. Za vrijeme dugogodinjeg predanog rada, kako sam kae, poinio je m n o g o greaka i iskusio je svakovrsne neuspjehe. "Vjerojatno vie od ikoga u Japanu znam to sve moe krenuti loe u uzgoju usjeva." Jo neto karakterizira Fukuoku: eksperimentirajui s razliitim nainima uzgoja usjeva uvijek je polazio od ideje razvijanja metode koja je bliska prirodi. Tako je postupno otkrio ugodan i prirodan nain poljodjelstva unutar prirodnog okolia i u suradnji s njime, umjesto modernog nastojanja, gdje se primjenjuju sve sloenije tehnike preureivanja prirode. Te, pak, tehnike sve vie naruavaju prirodnu ravnoteu i tako dolazi do zaaranog kruga, koji prijeti svjetskom katastrofom. Temeljna etiri naela prirodnog poljodjelstva, koje je otkrio Fukuoka, u skladu su s prirodnim redom i vode do obnavljanja prirodnog bogatstva. Evo tih naela: Ne kultivirali. Ne upotrebljavati kemijska 10
gnojiva ili pripravljeni kompost. Ne unitavati korove oranjem i herbicidima i, konano, ne ovisili o kemikalijama. Pogreno bi, meutim, bilo oekivati da "prirodno ne djelatno poljodjelstvo" znai kako e priroda obraivati polje dok ovjek samo sjedi i gleda. Takvom eventualnom pridolici Fukuoka odmah kae da postoji mnogo toga to mora znati i initi. Naime, uzgoj je bilja u ljudskoj povijesti kulturna in ovacija, koja zahtijeva znanje i konstantan napor. Fukuoka je otkrio metodu poljodjelstva u kojoj je htio izbjei svaki nepotreban rad. Njegovi argumenti nisu protiv rada kao tak vog. Fukuoka nije bez korijena, on dobro poznaje tradicional no japansko poljodjelstvo i u mnogo emu mu odaje priznanje, ali smatra da ono zahtijeva mnogo nepotrebnog rada. Svoju metodu naziva "ne-djelatnim" poljodjelstvom i kae da ona omoguuje ak i "nedjeljnim farmerima" da uzgoje dovoljno hrane za cijelu obitelj - ali ne bez ikakvog napora. Posjedom se, prije svega, upravlja pomou pravilnog rasporeda poljskih radova. Sve to se ini, mora bili uinjeno ispravno i s osjeajem. Temeljna ideja Fukuoki je sinula jednog dana dok je hodao po nekom starom polju koje se godinama nije oralo ni koristilo. Tamo je ugledao zdrave izdanke rie koji su nicali iz busenja trave i korova. Sloga je prestao natapati polja s riom, prestao je sijati riu u proljee, a poeo ju je sijati u jesen, stavljajui sjeme na samu povrinu polja, onako kako bi to uinila priroda. Korov vie nije unitavao preoravanjem, nauio gaje kontrolirali vie-manje stalnim pokrovom od bijele djeteline i steljom od riine i jemene slame. Kada je uvidio da takvi uvjeti pomau rast ljetine, sve je manje intervenirao u ivotinjsku i biljnu zajednicu na svojim poljima. Fukuoka dobiva oko 1900 do 2400 kg rie po jednom jutru. Taj je prinos otprilike jednak kao i onaj dobiven kemijskom ili t r a d i c i o n a l n o m m e t o d o m uzgoja na tom II
Predgovor
podruju. Slino je i s prinosima ozimog ita s njegovih polja. Iz ovoga proizlazi da sve tri metode - prirodna, tradicional na i kemijska - daju podjednake prinose, ali se uinci na tlo bitno razlikuju. Tlo Fukuokinih polja iz sezone je u sezonu kvalitetnije! Tijekom proteklih vie od 30 godina, otkako je prestao orati, njegova su polja poboljala plodnost, strukturu i sposobnost zadravanja vode. To je nevjerojatno, prava revolucija ! U tradicionalnoj metodi stanje tla godinama ostaje otprilike jednako: prinos je upravo proporcionalan koliini upotrijebljenog gnojiva i komposta. Tlo na poljima "kemijskih" farmera postaje beivotno i lieno svoje prirodne plodnosti u vrlo kratkom roku. Nemogue je iznijeti sve prednosti prirodnog poljod jelstva jer bi trebalo prepriati pola knjige. Dovoljno je jo spomenuti da ono moe na mnogim mjestima sasvim ukloniti potrebu za navodnjavanjem upotrebom stelje, koja zadrava vodu. Tako bi se ria i druge visokoprinosne kulture mogle uzgajali u podrujima koja su ranije smatrana neprikladnima. Strmine i druga rubna podruja mogu postati plodna bez opas nosti od erozije tla. I, to je barem isto toliko vano, tla koja su ve oteena nepaljivom agrikullurnom praksom ili kemikalijama mogu se uspjeno rehabilitirati sredstvima prirodnog poljodjelstva. O svojoj metodi Fukuoka je godinama pisao u knjigama i asopisima, davao je intervjue za radio i TV, ali bilo je malo onih koji su slijedili njegov primjer. On je uporno i godinama na svojem seoskom imanju na otoku Shikoku, u Junom Japanu primao uenike iz cijelog svijeta.
2
Fukuoka ih je namjerno drao lamo u poluprimitivnom okruenju, u kakvom je i sam ivio mnogo godina, jer je vjerovao da takav nain razvija osjetljivost, neophodnu za poljodjelstvo po njegovoj prirodnoj metodi. * "Prirodno" pol jodjelstvo, koje se temelji, kao to smo ve rekli, na dubokom potovanju ivota, nije usmjereno "vioj produktivnosti i uin kovitosti", poput kemijske agrikulture, mada daje visoke prinose. Krajnji cilj poljodjelstva nije proizvodnja ljetine, nego razvijanje ljudskih bia. Za Fukuoku poljodjelstvo je put: "Biti ovdje, brinuli se za maleno polje, raspolagali slobodom i obiljem svakoga dana - to je morao biti izvorni put agrikulture." To je proces koji hrani itavu osobu - kako tijelo, tako i duu. Danas je prepoznavanje dugoronih opasnosti kemijske poljoprivrede openito obnovilo zanimanje za alternativne metode agrikulture. Fukuoka je postao priznali zagovornik agrikulturne revolucije u Japanu i irom svijeta. Za prirodno poljodjelstvo raste zanimanje poto su drugi istraivai i poljodjelci, potaknuti Fukuokinim primjerom, i sluei se njegovom metodom, poeli uzgajati riu i druge itarice, kao i ostale kulture, u svojim lokalnim uvjetima. Brzih rezultata nema i svatko tko se na to odlui, mora znati da e mu trebati i vie sezona, kako zbog stanja zemlje, tako i zbog slanja svog duha, da prijee na prirodno poljodjelstvo. Prijelaz na prirodno poljodjelstvo moe jo neko vrijeme zahtijevati plijevljenje, kompostiranje i obrezivanje - s postupnim sman jivanjem iz godine u godinu. To je veliki izazov, koji zahtijeva hrabrost, odgovornost i ustrajnost, a moe se odvijati samo kao proces zrenja i obnove i poljodjelca i zemlje o kojoj se on brine.
Njegov se posjed sastojao od oko 5000 m riinih polja i pet hektara vonjaka mandarina i narani. U vonjaku, na padinama brda iznad zaljeva Matsuyama uenici su ivjeli u kolibama sa zidovima od blata, bez modernih udobnosti. 12
Ova relativno malena knjiga pravi je rudnik razliitih bogatstava.

* Zakoraivi u dcvclo destljee ivota, Fukuoka se povukao iz. javnog ivota i njegov je posjed sada zatvoren za posjetioee.
13
Predgovor
U njoj ete nai savjete o uzgoju voa i uzgoju povra kao divljeg bilja, saznat ete to je zeleno gnojivo i kako ga u p o t r e b l j a v a t i , koji su p r e t h o d n i uvjeti za naputanje kemikalija, ime se sluiti umjesto herbicida radi kontrole korova. Doznat ete sve o izravnom sijanju i klijanju, o tome kako ne treba spravljati kompost, sve o poljodjelstvu sa slamom - koja je temelj metode uzgoja rie i ozimog ita a u vezi je s plodnou tla, s nicanjem, korovom, tjeranjem vrabaca i vodom. Saznat ete o vanosti ispravne agrikulturne politike, 0 problemima zagaenosti hrane, o potroaima poljoprivred nih usjeva kao sudionicima u agrikulturnom zagaivanju, o predvidljivoj propasti komercijalne agrikulture ... ild. U itavoj knjizi F u k u o k a n e p r e s t a n o iznosi i svoju filozofiju ivota iako sam nije filozof u zapadnjakom smislu rijei. On nije mislilac koji spekulira, nego ovjek sposoban da vidi stvari. Polo se vratio prvobitnoj bezazlenosti i neznanju, postao je sposoban za istu, neposrednu percepciju. Njegovi su uvidi duboki, svjei, imaju ar neposredno iskazanih iskustava, a nisu puko prepriavanje istonjakih filozofskih i religioznih uenja, iako ih autor nesumnjivo poz naje, kao to poznaje i zapadnjaku filozofiju i suvremeni znanstveni razvoj. I ba stoga on vrlo kritiki govori o stanju nae tzv. materijalistike civilizacije, koja nas je odvojila od prirode i koja nas, ako se ne prenemo i ne krenemo u pravcu duhovne kulture, sigurno vodi u propast. Znanstvena istina, taj mit naeg stoljea, pokazala se nepotpunom i nedovoljnom da bi sama mogla voditi ovjeanstvo prema harmoninom ivotu. Visoka tehnologija i progres, kao njene izravne posljedice, nisu nas doveli do zdravlja i sree, nego do sve vee robotizacije, degeneracije i propadanja. Opa zagaenost zemlje, voda, zraka, hrane, planetarna ugroenost, a da o ljudskoj patologiji 1 konfuziji ne govorimo posebno, dovoljni su i uvjerljivi pokazatelji stanja ovjekovog duha danas. Treba se vraati prirodi i suraivali s njom, jer priroda ostaje nedokuivi Misterij, a ovjek velika neznalica. "Tragedija je u tome to u 14
svojoj neutemeljenoj aroganciji ljudi nastoje podvrgnuti prirodu svojoj volji." Tko eli upoznati prirodu, mora napustiti fragmentarno umsko "razumijevanje" i oslobaali se svoga ega, to jest iluzije da moemo postojati odvojeno od Cjeline. Jedino ako ovjek slijedi prirodu i ako je slui s punim povjerenjem, on se vraa u pravi poredak stvari, vraa se sebi i vraa se izvoru, vraa se izgubljenom raju. To je Veliki Put. To je Fukuokina poruka. "Revolucija jedne slamke" uvod je u Fukuokino djelo. Svoja iskustva, otkria i ideje on je dalje razradio i razvio u drugim knjigama, od kojih istiemo njegovo temeljno djelo "The Natural Way of Farming", 1985. (Prirodno poljodjelstvo, teorija i praksa zelene filozofije). Takoer je vana i njegova knjiga "The Road back to Nature", 1987. (Povratak prirodi), u kojoj, kao ve svjetski priznat lider prirodnog poljodjelstva, govori o svojim putovanjima po Americi, Europi i Africi, kao i o drugim zanimljivim temama: o prirodnom poljodjelstvu danas, o agrikulturi za sutra, o Prirodi, Bogu i ovjeku itd. Nadamo se da e i ta djela u dogledno vrijeme bili p r e v e d e n a u nas kako bismo cjelovitije mogli sagledati Fukuokin epohalni doprinos. I, na kraju, komu je namijenjena ova knjiga? Po mome sudu, ona je namijenjena svim ljudima dobre volje, koji respektiraju i vole ivot te vide u njemu neiscrpnu, svakodnevnu inspiraciju. Ona e biti zanimljiva svakome tko iskreno traga za istinom s jedne strane potiui ga na vraanje prirodi putem izravnoga kontakta s njom, a s druge sirane pomaui mu osvjetavanje povezanosti raznih vidova ivota medu sobom. Bit e dobrodola svima kojima je na srcu prirodni nain ivota i ouvanje prirode od zagaivanja. Posebno e biti poticajna i neophodna svima koji se ele upustiti u prirodno poljodjelstvo i uzgoj zdrave i prirodne hrane, bez suvine intervencije kemikalijama i sloenom 15
Masanobu Fukuoka
mehanizacijom. Ne mogu a da se jo ne upitam, istodobno i s tugom i s nadom: hoe li ova knjiga doi u ruke nekom stvarnom poljod jelcu i n e k o m e od onih dunosnika koji su odgovorni za kreiranje agrikulturne politike ove zemlje?
POGLEDAJ
OVO
ITO
Dr. Antun Vilturi
Vjerujem da revolucija moe poeti iz ovog struka slame. Povrno gledana, ova slamka rie moe izgledati lagana i beznaajna. Teko da bi itko mogao povjerovati da bi ona mogla zapoeti revoluciju. Ali ja sam shvatio teinu i mo te slamke. Za mene je ta revolucija vrlo stvarna. Pogledajte ova polja rai i jema. ito koje dozrijeva dal e prinos od oko 2400 kg po jutru. Vjerujem da je to ravno najviem prinosu u oblasti Ehime. A ako je ravno najboljem rezultatu oblasti Ehime, lako se moe izjednaiti s najboljom etvom u cijeloj zemlji, jer je to jedno od primarnih agrikulturnih podruja u Japanu. A ova polja nisu bila taknuta plugom punih 25 godina. Da bih uzgojio ra i jeam, naprosto razbacujem sjeme po razdvojenim poljima u jesen, dok ria jo stoji. Nekoliko tjedana nakon toga anjem riu i rasprostirem njenu slamu po poljima. J e d n a k o t a k o ijem i riu. O v o ozimo ito bit e ponjeveno oko 20. svibnja. Otprilike dva tjedna prije nego to e usjevi sasvim sazreti, bacam riino sjeme preko rai i jema. Po zavretku etve i mlaenja ozimog ita sterem po polju raenu i jemenu slamu. Pretpostavljam d a j e upotreba iste metode za uzgoj rie i ozimog ita jedinstvena za ovaj nain poljodjelstva. Ali postoji i laki nain. Dok hodamo prema sljedeem polju, dopustite mi da upozorim da se ria tamo sijala prole jeseni istodobno s ozimim itom. Cjelogodinji uzgoj u tom polju bio je dovren oko Nove godine. Takoer moete primijetiti da na tim poljima raste korov i bijela djetelina. Sjeme djeteline bilo je posijano medu riom poetkom listopada, malo prije rai i jema. Nisam se osobito brinuo oko sijanja korova - oni se sasvim dobro snalaze i sa
16
Masanobu Fukuoka
Redoslijed uzgoja u tom polju jest dakle, ovakav: poetkom listopada djetelina se sije medu riom; zatim, sredinom mjeseca, slijedi ozimo ito.
gnojiva, ni kemikalije, mogue je postii etvu ravnu onoj ili veu od o n e koju ubire prosjena japanska farma. Dokaz doz rijeva pred vaim oima.
Ova polja nisu bila orana 25 godina
Poetkom studenoga anje se ria, a zatim se sije riino sjeme za iduu godinu i slere slama po polju. Ra i jeam koje vidite ispred sebe uzgojeni su na taj nain. Brinui se za polje povrine 1000 m , jedan ili dva ovjeka mogu obaviti cjelokupni posao oko uzgoja rie i ozimog ita za nekoliko dana. Ne ini mi se vjerojatnim da bi mogao postojati jednostavniji nain uzgoja itarica.
2
Ova je metoda suta suprotnost modernim tehnikama agrikulture. Ona suvremenu znanost i "znamo-kako" tradicionalne poljoprivrede baca ravno kroz prozor. Ovim nainom poljodjelstva, koje ne koristi strojeve, ni pripravljena 18
19
Masanobu Fukuoka
AMA
BA
NITA
Nedavno su me zapitali zato sam prije toliko godina zapoeo ovakav nain poljodjelstva. Sve dosad nisam o tome raspravljao ni s kim. Moglo bi se rei da nije bilo naina da se 0 tome govori. To je bio naprosto - kako biste to vi rekli - ok, bljesak, jedno malo iskustvo koje je bilo poetna toka. T a spoznaja sasvim je promijenila moj ivot. To nije nita 0 emu bi se uistinu moglo govoriti, ali moe se pokuali rei otprilike ovako: "ovjeanstvo ne zna ama ba nita. Nijedna slvar nema istinsku unutarnju vrijednost i svaka je akcija uzaludan, besmislen napor." Ovo moe zvuati protuprirodno, protivno zdravom razumu, ali ako svoju spoznaju hou izrei rijeima, to je jedini nain da je opiem. Ta se "misao" razvila iznenada u mojoj glavi kad sam bio jo prilino mlad. Nisam z n a o je li uvid da su ljudsko razumijevanje i napor bezvrijedni valjan ili ne, ali ispitujui te misli i nastojei ih odagnati, nisam mogao u sebi pronai nita to bih im suprotstavio. Samo vrsto uvjerenje da je to tako, zakopano u meni. Openito se smatra da nema nieg sjajnijeg od ljudske inteligencije, da su ljudska bia stvorenja od posebna znaaja, a njihove kreacije i postignua, koja se odraavaju u kulturi i povijesti, uda vrijedna divljenja. To je, uostalom, uobiajeno vjerovanje. Budui da je moja "misao" bila poricanje takva slava, nisam bio u slanju razmijeniti svoje gledite ni s kim. Naposlijetku sam odluio svojim mislima dati oblik, iskuati ih u praksi 1 tako odrediti je li moje shvaanje ispravno ili pogreno. Provesti ivot u poljodjelstvu, uzgajajui riu i ozimo ito - to je bio put koji sam odabrao. A koje je to iskustvo promijenilo moj ivot?
Prije 40 godina, kao dvadesetpetogodinjak, radio sam u Carinskom uredu u Yokohami, u Odsjeku inspekcije bilja. Moj glavni posao bila je provjera uvezenih i izvezenih biljaka, zbog kukaca - prenosnika bolesti. Posreilo mi se da sam imao mnogo slobodnog vremena, koje sam provodio u istraivakom laboratoriju, bavei se svojom specijalizacijom - biljnom patologijom. Laboratorij je bio blizu parka Yamale, na litici, s pogledom na luku. Tono preko puta zgrade bila je katolika crkva, a istono od nje djevojaka kola. Tiho i mirno mjesto sve u svemu, savreno okruje za nastavak istraivanja. L a b o r a t o r i j s k i i s t r a i v a p a t o l o g i j e bio j e Eiichi Kurosawa. Studirao sam biljnu patologiju pod strunim vodstvom Makoto Okera, uitelja na Agronomskoj koli Gifu, i primao upute od Suehiko Igata u Poljoprivrednom ispitnom centru oblasti Okayama. Imao sam sreu to sam bio student profesora Kurosawe, koji je ostao uglavnom nepoznat u akademskom svijetu, no znaajno je da je to ovjek koji je izolirao i uzgojio kulturu gljivice koja uzrokuje bakanac, bolest rie. On je bio prvi koji je ekstrahirao biljni hormon rasta, gibberellin, iz gljivine kul ture. Ako mlada ria apsorbira malu koliinu tog hormona, on izaziva neobian efekt - biljka naraste abnormalno visoka. Ako joj se, pak, dade pretjerana koliina, reakcija je suprotna - rast se usporava. Nitko u Japanu nije tom otkriu posvetio veliku panju, ali je u prekomorskim zemljama ono postalo pred metom aktivnih istraivanja. Ubrzo potom jedan je Amerikanac upotrijebio gibberellin za proizvodnju groa bez sjemena. Potovao sam Kurosawu-sana* kao vlastita oca. Pod njegovim vodstvom izradio sam disekcioni mikroskop i pos vetio se istraivanju smolastih bolesti koje uzrokuju truljenje u stablu, granama i plodovima amerikih i japanskih citrusa.
* sanje formalni izraz potovanja u japanskom jeziku, koji se upuuje i
mukarcima i enama.
20
21
Masanobu Fukuoka
Gledajui kroz mikroskop, zamijetio sam gljivine kulture i krianjem razliitih gljivica stvorio nove uzronike bolesti. Bio sam fasciniran svojim radom. Kako je posao zahtijevao duboku, suzdranu koncentraciju, povremeno sam stvarno padao u nesvijest radei u laboratoriju. Budui d a j e to takoer bilo i vrijeme moga mladenakog optimizma, nisam ba sve vrijeme proveo zatvoren u sobi za istraivanje. Luki grad Yokohama bio je savreno mjesto za ludiranje i zabavu. U to doba zbila se i ova epizoda: napet, s kamerom u ruci, skitao sam se po pristanitu i uhvatio pogled prekrasne ene. Pomislivi kako bi ona mogla biti izvrsna tema za fotografa, zamolio sam je da mi pozira. Pomogao sam joj da se popne na palubu nekog usidrenog stranog broda, zamolio je da mi pozira i nainio nekoliko snimaka. Zamolila me da joj poaljem fotografije kada budu gotove. Kad sam upitao kamo da ih poaljem, rekla je samo: "U Ofunu", i otila ne rekavi mi svoje ime. Poto sam razvio film, pokazao sam fotografije prijatelju i upitao ga prepoznaje li je. D a h n u o je i izustio: "To je Mieko Takamine, slavna filmska zvijezda!" Odmah sam joj poslao deset uveanih fotografija u Ofunu. Nedugo zatim fotografije su se vratile potom, potpisane, ali jedna je nedostajala. Shvatio sam da je to bio jedan profil, snimljen izbliza; krupni plan vjerojatno je pokazao neke bore na njezinu licu. Bio sam oduevljen: jer sam osjetio da sam na trenutak zavirio u ensku psihu. U drugim prilikama, nespretan i trapav kakav sam ve bio, obiavao sam zalaziti u plesnu dvoranu Nankingai. Jednom sam tamo uhvatio pogled popularne pjevaice Noriko Awaya i zamolio je za ples. Nikad neu zaboraviti taj ples - bio sam tako preplavljen njenim ogromnim tijelom da je nisam mogao ni rukom obuhvatiti oko struka. Dakle, bio sam vrlo zaposlen i vrlo sretan mladi, koji je dane provodio divei se svijetu prirode, to mu se otkrivao kroz
okular mikroskopa, zaprepaten slinou log siunog svijeta s velikim svijetom beskrajnog svemira. Uveer, u ljubavi ili bez nje, zabavljao sam se i uivao. Vjerujem da me taj besciljni ivot, zdruen s iscrpljenou od pretjerana rada, napokon doveo do nesvjestica u sobi za istraivanje. Posljedica svega toga bila je da sam zaradio akutnu upalu plua i zavrio u sobi za pneumolorakalni tretman na najviem katu Policijske bol nice. Bila je zima. Kroz razbijeni prozor vjetar je upuhavao vrtloge snijega. Ispod pokrivaa bilo je toplo, ali je moje lice bilo poput leda. Bolniarka bi mi izmjerila temperaturu i smjes ta nestala. Kao d a j e to bila privatna soba - ljudi jedva da su zavirivali u nju. Osjeao sam se kao da sam baen van, na estoku zimu, iznenada uronjen u svijet samoe i usamljenosti. Naao sam se licem u lice sa strahom od smrti. Kad sada mislim o tome, ini mi se da je to bio bezrazloan strah, ali tada sam ga shvaao ozbiljno. N a p o k o n sam bio o t p u t e n iz bolnice, ali se nisam uspijevao izvui iz depresije. U to sam dotad vjerovao? Bio sam bezbrian i zadovoljan, ali kakva je bila prava priroda te samodopadnosti? Pojavila se agonija sumnje u prirodu ivota i smrti. Nisam mogao spavati, nisam se mogao prilagoditi poslu. U nonim lutanjima po litici i du luke nisam nalazio olakanja. Jedne noi, dok sam tako lutao, pao sam od umora na brdu iznad luke i napokon zadrijemao oslonjen na stablo velikog drvela. Leao sam tamo, ni u javi ni u snu, sve do zore. Jo se sjeam, bilo je jutro, 15. svibnja. Omamljen, motrio sam kako se luka rasvjetljava. Gledao sam izlazak sunca, a opet, nekako ga nisam vidio. Povjetarac je puhao odozdo, ispod litice, i jutarnja magla odjednom je ieznula. U tom trenutku pojavila se nona aplja, oglasila se otrim krikom i odletjela u daljinu. uo sam lepet krila. U trenu su sve moje sumnje nestale, sva magla moje smuenosti rasprila se. Sve u to sam vrsto vjerovao, sve na to sam se obino oslanjao, odnio je vjetar. 23
22
Masanobu Fukuoka
Osjetio sam da sam neto spoznao i, iako nisam mislio o njima, rijei su potekle iz mojih usta: "Na ovom svijetu nema ama ba niega..." Osjetio sam da sam spoznao prazninu."* Uvidio sam da su svi koncepti za koje sam prianjao, pa i sam pojam postojanja, isprazne izmiljotine. Moj je duh postao lagan i jasan. Divlje sam plesao od sree. uo sam kako ptiice cvrkuu u kronjama, vidio kako daleki valovi svjetlucaju pod izlazeim suncem. Listovi su plesali, zeleni i iskriavi. Osjetio sam da je to istinski raj na zemlji. Sve to me opsjedalo, sve agonije, sve je nestalo kao san, kao iluzija, a neto to bi se moglo nazvati "istinskom prirodom" pojavilo se, razotkriveno. Mislim da bi se slobodno moglo rei daje iskustvo tog jutra promijenilo sav moj ivot.
Usprkos promjeni, u korijenu sam ostao prosjeni, budalasti ovjek i u tom se smislu nisam promijenio do dana dananjeg. Gledano izvana, i mene melje svakodnevni rvanj, i u mojem nainu ivota nema nieg neobinog. Ali uvjerenje da ja znam O N O , nije se odonda nimalo izmijenilo. Proivio sam trideset, etrdeset godina iskuavajui jesam li se prevario, ali nisam naao nijedan dokaz koji bi pobio moje uvjerenje. to spoznaja sama po sebi ima veliku vrijednost, ne znai da neka posebna vrijednost pripada meni. Ostao sam jednos tavan ovjek - obina stara vrana. Sluajnom promatrau mogu izgledati skromno ili arogantno. Uvijek iznova ponavljam mladim ljudima t a m o g o r e , u svom vonjaku da me ne pokuavaju imitirati. Uistinu me ljuti ako netko ne prihvati taj savjet svim srcem. Umjesto toga traim od njih da naprosto ive u prirodi i da se prilagode svakodnevnim obvezama. Ne, u meni nema nieg osobitog, nego je to to sam natuknuo od ogromne vanosti.
* Spoznati prazninu u ovom smislu znai shvatiti nedovoljnost intelek tualnog znanja.
24
25
Masanobu Fukuoka
POVRATAK
NA
SELO
Dan nakon opisanog iskustva, 16. svibnja javio sam se na posao i rekao da dajem otkaz. Moji nadreeni i prijatelji bili su zaprepateni, nisu znali to bi sa mnom. Priredili su mi oprotajnu zabavu u restoranu iznad pristanita, ali je atmos fera bila udna. Taj mladi ovjek, koji se do juer znao zbliili sa svakim i nije se inilo daje nezadovoljan svojim poslom, nego se, naprotiv, svim srcem posvetio istraivanjima, odjednom je objavio da odustaje. A ja sam se smijao, sretan. Svima sam govorit): "Na ovoj je strani pristanite. Na drugoj je strani Pier 4. Ako mislite da je na ovoj strani ivot, onda je na drugoj strani smrt. Ako se elite rijeiti ideje smrti, morate se rijeiti poimanja da je ivot na ovoj strani. ivot i smrt su jedno." uvi me, svi su se zabrinuli: "Sto on to govori? Sigurno je poludio!" Ispratili su me alosnih lica, a ja sam iziao veselo, u dobru raspoloenju. Posebno je zabrinut bio moj sustanar. Predloio mije da se odmorim na nekom mirnom mjestu, moda na poluotoku Boso. Pristao sam. U to doba otiao bih kamo god bi me netko poslao. Sjeo sam u autobus i proputovao mnogo kilometara zurei u kockaste uzorke polja i malenih sela du autoputa. Na jednoj postaji spazio sam mali znak na kojem je pisalo "Utopija". Siao sam i krenuo u potragu. Na obali je bio malen hotel. Penjui se na liticu, pronaao sam mjesto odakle se pruao prekrasan pogled. Dane sam provodio zurei u visoku travu nad morem. Proboravio sam tu nekoliko dana, moda tjedan, ili mjesec. Kako su dani prolazili, moje je uzbuenje splanjavalo i poeo sam razmiljati to se zapravo dogodilo. Moglo bi se rei da sam ponovno poeo dolaziti sebi. Otiao sam u Tokyo i ostao tamo neko vrijeme, eui 26
parkovima, zaustavljajui ljude na cesti i razgovarajui s njima, spavajui kojegdje. Moj zabrinuti prijatelj doao me posjetiti. "Ne ivi li ti u nekom svijetu sna, iluzije?" pitao me. "Ne", odgovorio sam, "ti si taj koji sanja." Obojica smo mislili: "Ja sam u pravu, a li sanja." Kad se na odlasku okrenuo da mi kae zbogom, odgovorio sam mu neto poput: "Ne reci zbogom. Rastati se znai naprosto rastati se." inilo se da je izgubio svaku nadu. Napustio sam Tokyo, proputovao kroz podruje Kansai* i krenuo prema jugu sve do Kyushua. Uivao sam, selei se s mjesta na mjesto noen povjetarcem. Mnoge sam izazvao svojim uvjerenjem daje sve besmisleno i bezvrijedno, da se sve vraa u prazninu. No to je bilo previe, ili premalo, za svakodnevni svijet. Komunikacija je izostala. Jedino sam mogao misliti o tom konceptu ne-korisnosti kao neem vrlo vrijednom za svijet, osobito za sadanji svijet, koji lako brzo srlja u suprotnom pravcu. Zapravo sam lutao uokolo s namjerom irenja te objave po cijeloj zemlji. No kamo god doao, ignorirali su me kao ekscentrika. Z a t o sam se vratio u svoje selo, na oev posjed. Moj je otac u to doba uzgajao mandarine. Preselio sam se u kolibu na planini i poeo ivjeti vrlo jednostavnim, primitiv nim ivotom. Mislio sam da bi svijet ako bih ja ovdje kao uzgajiva citrusa i ita mogao uistinu demonstrirali svoju spoz naju, prepoznao njenu istinitost. Umjesto nuenja stotinu objanjenja, ne bi li prakticiranje te filozofije bilo najbolji nain? Moja metoda "ne-djelatnog"** poljodjelstva poela je s tom milju. Bilo je to u trinaestoj godini vladavine tadanjeg cara, 1938.
* Osaka, Kobe, Kyoto * *Ovim izrazom Fukuoka skree panju na lakou svoje metode u usporedbi s ostalima. Taj nain poljodjelstva zahtijeva naporan rad, osobito oko etve, ali mnogo manji nego kod drugih metoda.
27
Masanobu Fukuoka
Smjestio sam se na planini i sve je ilo dobro dok mi otac nije povjerio plodonosna stabla u vonjaku. On ih je ve obrezao u "oblik posude za sake", tako da se voe moglo lako brati. Kad sam ih ostavio u takvom stanju, grane su se ispreplele, kukci napali stabla i itav je vonjak ubrzo propao. Moje mi je uvjerenje govorilo da bilje raste samo i da se ne bi smjelo uzgajati. Djelovao sam u uvjerenju da svemu treba dopustili da slijedi svoj prirodni put, ali sam shvatio da, ako takav nain razmiljanja primijeni naglo, stvari ubrzo vie nee dobro stajali. To je naputanje, a ne "prirodno poljodjelstvo". Otac je bio okiran. Rekao mi je da se moram ponovno disciplinirati, moda negdje pronai kakav posao i vratiti se kad se sredim. U to je vrijeme moj otac bio poglavar sela. Drugim je lanovima zajednice bilo teko uspostaviti odnose s njegovim ekscentrinim sinom, koji se, oito, nije snaao u svijetu, ivotarei tako na planini. Osim toga, nije mi se dopadala ni mogunost sluenja vojnoga roka, pa kako je rat postajao sve agresivniji, odluio sam pokoriti se oevim eljama i potraili posao. Tehniki specijalisti tada su bili rijetkost. U ispitnoj stanici u oblasti Kochi uli su za mene i ponudili mi ured glavnog istraivaa bolesti bilja i kontrole kukaca. Ta mi je ljubazna ponuda osigurala osam narednih godina. Tamo sam postao nadglednik u odsjeku znanstvene agrikulture i posvetio svoja istraivanja poveanju produktivnosti hrane u ratno doba. Ali zapravo sam lijekom tih osam godina prouavao odnos izmeu znanstvene i prirodne agrikulture. Kemijska agrikultura, koja koristi produkte ljudske inteligencije, slovila je kao supe riornija. Sve je to vrijeme u meni lealo pitanje: moe li se prirodno poljodjelstvo suprotstaviti modernoj znanosti? Kad je rat zavrio, osjetio sam svjei daak slobode i s uzdahom olakanja vratio sam se u rodno selo da se iznova posvetim poljodjelstvu.
PREMA
"NE-DJELATNOM"
POLJODJELSTVU
Trideset godina ivio sam na svome posjedu i vrlo se malo susretao s ljudima izvan svoje zajednice. Sve te godine uloio sam u razvijanje "ne-djelatne" metode agrikulture. Uobiajeno pitanje koje se postavlja kad se razvija neka metoda jest: "Kako bi bilo da pokuamo raditi ovako ili onako?" Zatim se nabrajaju razliite tehnike. To je nain moderne agrikulture, a rezultat je d a j e farmer sve zaposleniji. Moj je put bio suprotan. Nastojao sam stvoriti ugodan i prirodan nain poljodjelstva* koji e rad uiniti lakim umjesto da ga oteava. Moj je nain razmiljanja bio: "Kako bi bilo da ne radimo ovo ili ono?" Napokon sam doao do zakljuka d a j e oranje nepotreb no, da ne treba dodavati gnojiva, praviti kompost, koristiti insekticide. Kad se stvar dobro proui, ispada da postoji svega nekoliko agrikulturnih praksi koje su uistinu neophodne. Razlog zbog kojeg se usavrene ljudske tehnike ine neophodnima lei u t o m e to je prirodna ravnotea tako naruena tim istim tehnikama da je zemlja postala ovisna o njima. Isto vrijedi i za druge aspekte ljudskog drutva. Doktori medicine postaju neophodni kada ljudi stvore bolesnu okolinu. Formalno obrazovanje nema nikakvu unutarnju vrijednost, ali postaje neophodno kada drutvo stvori uvjete u kojima netko mora biti "educiran" da bi se mogao probiti. Kada sam prije zavretka rata otiao u vonjak citrusa da bih prakticirao ono to sam tada smatrao prirodnim poljod* Najjednostavnije mogue poljodjelstvo unutar prirodnog okolia i u suradnji s njim, umjesto modernog nastojanja da se primjenjuju sve sloenije tehnike preureivanja prirode iskljuivo za dobrobit ljudskih bia.
28
29
Revoluciju jedne slamke
Masanobu Fukuoka
jelstvom, nisam obrezivao voke, nego sam ih pustio da se same brinu o sebi. Grane su se zamrsile, stabla su napali kukci i skoro je dva jutra mandarina uginulo. Od tada mi je stalno bilo u pameti pitanje: "to je prirodni uzorak?" U procesu traenja odgovora unitio sam jo etiri stotine stabala. Napokon sam osjetio da mogu sa sigurnou rei: "Ovo je prirodni uzorak."
sklonost prema glazbi degenerira. Ako ga pustimo da nastavi tim putem, dijete e poslati nesposobno uti zov plie ili zvuk vjetra kao pjesmu. Zato se smatra d a j e glazbeno obrazovanje korisno za razvoj djetela. Dijete koje je odgojeno tako da mu sluh ostane ist i jasan, moda nee znati svirati popularne melodije na violini ili pijaninu, ali mislim da to nema nikakve veze sa sposobnou da se uje istinska glazba ili da se pjeva. Kada mu je srce ispunjeno pjesmom, moe se rei da je dijele glazbeno nadareno. Gotovo svatko misli da je "priroda" dobra stvar, ali malo tko moe razumjeti razliku izmeu prirodnog i neprirodnog. Odreemo li karama s voke jedan jedini pupoljak, to moe stvoriti nepopravljivi nered. Kad rastu u skladu s prirod nim oblikom, grane se naizmjenino ire i listovi ravnomjerno primaju sunevu svjetlost. Ako se taj poredak narui, grane se ponu sukobljavati, nalijeu jedna na drugu i zapliu se, a listovi venu na mjestima do kojih se sunce ne moe probiti. teta od kukaca raste. Ako se slabio ne obree, naredne godine pojavit e se jo vie uvelih grana. Ljudska bia svojim uplitanjem uine neto pogreno, ne poprave tetu i kad se nepoeljni rezultati nakupe, ponu initi sve to mogu da ih isprave. Kad se korektivno djelovanje pokae uspjenim, ponu ga smatrati sjajnim postignuem. Tada ponove postupak. Slini su budali koja, topui po svome krovu, polomi crepove, pa se, kad pone kia i truljenje poda, bre-bolje popne da popravi tetu, veselei se pronalasku tako udesnog rjeenja. Jednako je i sa znanstvenikom. On lebdi nad knjigom nou i danju, muei svoje oi i postajui kratkovidan, a ako se zapitate na emu on to, zaboga, sve to vrijeme radi otkrit ete da se sprema poslati pronalazaem naoala koje e ispravljati kratkovidnost.
Trideset godina ivo sam samo za svoj posjed
Posljedica gubljenja prirodnog oblika stabala jest nunost obrezivanja i istrebljivanja kukaca. Nunost obrazovanja posljedica je loga stoje ljudsko drutvo napustilo ivot u skladu s prirodom. U prirodi formalno obrazovanje nema nikakvu
funkciju.
U odgoju djece mnogi roditelji ine jednaku greku kakvu sam ja poinio u vonjaku. Na primjer, glazbeno obrazovati djecu jednako je tako nepotrebno kao i obrezivati voke. Djeje uho lovi glazbu. ubor potoka, kreketanje aba na rijenoj obali, utanje lia u umi, svi su ti prirodni zvukovi glazba - istinska glazba. Ali kada mnotvo uznemiravajuih umova ude u uho i zbuni dijete, njegova ista i neposredna 30
31
Masanobu Fukuoka
POVRA
TAK
IZVORNOM
priznaje suvremenu znanost, sada stoji na elu modernog agrikulturnog razvitka. "Izravno sijanje bez kultiviranja ozimog ita i rie u slijedu" predstavio sam u poljoprivrednim asopisima prije 20 godina. Od tada sam to esto ponavljao u tisku, na radiju i televiziji, ali nitko na to nije obraao pozornost. Sada stvari stoje drukije. Moglo bi se rei da je prirodno poljodjelstvo postalo pomama. Novinari, profesori i tehniki istraivai jatimice obilaze moja polja i kolibe na planini. Ljudi na to razliito gledaju, svatko tumai na svoj nain. Nekima je primitivno, nekima zaostalo, neki to smatraju vrhun cem agrikulturnih postignua, a neki pozdravljaju kao prodor u budunost. Openito se pitaju je li taj nain korak naprijed, u budunost ili natrag, u prolost. Svega nekolicina razumije da prirodno poljodjelstvo izrasta iz nepokretnog i nepromjenjivog sredita agrikulturnog razvoja. Posljedica odvajanja ljudi od prirode jest njihovo udal javanje od sredita. Istodobno se javlja i centripetalni efekt i budi se enja za povratkom prirodi. Ali ako su ljudi uhvaeni u mreu reakcija, pa se, ovisno o uvjetima, miu lijevo ili desno, rezultat je samo - jo vie aktivnosti. Nepokretna toka izvora, koja lei onkraj carstva relativnosti, prelazi se nezapaena. Smatram da se ak ni aktivnosti poput "povratka prirodi" i borbe protiv zagaenja, ne kreu prema istinskom rjeenju ako s e p r o v o d e iskljuivo k a o reakcija n a p r e r a z v i j e n o s t dananjice. Priroda se ne mijenja, makar se naini gledanja na prirodu neprestano mijenjaju iz razdoblja u razdoblje. Bez obzira na razdoblje, prirodno je poljodjelstvo vjeni izvor agrikulture.
U predahu, naslonjen na dugu drku kose, stojim u svojem vonjaku i zurim u planine i sela podno njih. Pitam se kako je dolo do toga da se ljudske filozofije mijenjaju bre od godinjih doba. Put koji sam slijedio, ovaj prirodni nain poljodjelstva, koji veina ljudi doivljava kao udan, isprva su tumaili kao reak ciju protiv nepromiljenog razvoja znanosti. Meutim, sve to sam inio, radei tako u svom selu, jest da sam pokuavao pokazati da ljudi ne znaju nita. Budui da se svijet s tako bijesnom energijom kree u suprotnom smjeru, moe se initi da ja zaostajem za vremenom. Ipak, vrsto vjerujem da je put koji sam izabrao najrazumniji. Tijekom proteklih godina broj ljudi zainteresiranih za prirodno poljodjelstvo znaajno se poveao. ini se da se dolo do granica znanstvenoga razvoja da su se pojavile zle slutnje i da je dolo vrijeme ponovne procjene. Sto se smatralo primitiv nim i zaostalim, neoekivano je ispalo mnogo naprednije od suvremene znanosti. Isprva se to moe inili udnim, ali mene nije ni najmanje zaudilo. Nedavno sam o lome raspravljao s profesorom Iinumom sa Sveuilita u Kyotu. Prije tisuu godina agrikultura u Japanu nije koristila plug, a tek u razdoblju Tokugawa, prije 300-400 godina, uvedena je plitka kultivacija. Duboko oranje stiglo je u Japan sa zapadnjakom poljoprivredom. Rekao sam da e se sljedee generacije, suoene s problemima budunosti, vratiti metodama ne-kulliviranja. Uzgajati bilje na n e p r e o r a n u polju moe u poetku izgledati kao regresija prema primitivnoj agrikulturi, ali tijekom godina ta se m e t o d a , iskuana u sveuilinim laboratorijima i agronomskim ispitnim stanicama, pokazala kao najjednostavnija, najjeftinija i najsuvremenija. Iako ona ne 32
33
Masanobu Fukuoka
JEDAN
OD RAZLOGA ZBOG KOJIH SE PRIROD NO POLJODJELSTVO NIJE RAIRILO
Tijekom proteklih 20-30 godina ova metoda uzgoja rie i ozimog ita provjeravala se u irokom rasponu prirodnih i klimatskih uvjeta. Skoro svaka japanska oblast izvrila je tes tiranje u kojem se prinos "izravnog sijanja bez kultiviranja tla" usporeivao s prinosima muljevitog uzgoja rie i uobiajenog uzgoja rai i jema drljanjem i brazdanjem tla. Ti testovi nisu stvorili nijedan dokaz koji bi osporio univerzalnu primjenjivost prirodnog poljodjelstva. Z a t o bismo se mogli zapitati zato se ta istina nije proirila. Mislim da je jedan od razloga taj to je svijet postao tako specijaliziran da je ljudima postalo nemogue bilo to shvatiti u svojoj sveukupnosti. Na primjer, jedan strunjak za preven ciju tete od kukaca iz ispitne stanice u oblasti Kochi doao je ispitati zato na mojim poljima ima tako malo nametnika makar ne koristim insekticide. Po istraivanju stanita, ravnotee izmeu kukaca i njihovih prirodnih neprijatelja, brzine razmnoavanja paukova i tako dalje, ustanovljeno je da su skakavci na mojim poljima jednako rijetki kao i u Centralnim poljima, koja se n e b r o j e n o puta zaprauju smrtonosnim kemikalijama. Profesor se takoer iznenadio otkrivi da su na mojim poljima, gdje tetnih kukaca ima vrlo malo, njihovi prirodni neprijatelji daleko mnogobrojniji nego na zapraenim poljima. Tada mu je sinulo da sam polja odrao u tom stanju sredstvima prirodne ravnotee, uspostavljene izmeu razliitih zajednica kukaca. Shvatio je da bi, kad bi moja metoda bila openito prihvaena, problem tete od skakavaca mogao biti rijeen. Sjeo je u automobil i vratio se u Kochi. Ali, ako se pitate jesu li strunjaci iz ispitne stanice za plodnost tla i urod doli ovamo, odgovaram vam: ne, nisu.
A ako biste na nekoj konferenciji ili skupu pokuali predloiti da ta metoda, ili, bolje reeno, ne-metoda, bude iskuana u irokoj skali, slutim da bi oblast ili istraivaka stanica odgovorila: "Naalost, prerano je za neto takvo. Moramo provesti istraivanja sa svih moguih aspekata prije nego iz damo konano odobrenje." Donoenje zakljuka trajalo bi godinama. Takvi se sluajevi neprestano dogaaju. Specijalisti i tehniari iz cijelog Japana doli su na ovaj posjed. Sagledavajui moja polja iz perspektive svojih specijalnosti, svaki od tih istraivaa utvrdio je da su ona u najmanju ruku zadovol javajua, ako ne i zadivljujua. Ali u proteklih 5-6 godina, otkako je profesor iz ispitne stanice doao u posjet, jedva da se neto promijenilo u oblasti Kochi. Ove je godine agronomski odjel Sveuilita Kinki for mirao timski projekt prirodnog poljodjelstva u kojem e studenti s nekoliko razliitih odjela doi ovamo provesti istraivanja. To bi moglo znaiti da smo se primakli korak blie, ali slutim da e nas sljedei potez odvesti dva koraka dalje. Samozvani strunjaci esto ovako komentiraju: "Temeljna je ideja u redu, ali ne bi li bilo udobnije obavljati etvu strojevima?" ili: "Ne bi li prinos bio jo vei kad bi se u odreenim sluajevima ili u odreeno vrijeme koristili fertilizatori ili pesticidi?" Uvijek ima onih koji pokuavaju mijeati prirodno i znanstveno poljodjelstvo. Takav nain razmiljanja p o t p u n o p r o m a u j e bit. Poljodjelci koji se o d l u e za kompromis ne mogu vie kritizirali same temelje znanosti. Prirodno je poljodjelstvo blago i lako i naznauje povratak izvoru poljodjelstva. Jedan jedini pomak od izvora moe nas odvesti samo u zastranjenje.
34
35
Masanobu Fukuoka
OVJEANSTVO
NE
POZNAJE
PRIRODU
Nedavno sam razmiljao o tome da bi bit morala biti dosegnuta kada bi se znastvenici, politiari, umjetnici, filozofi, teolozi i svi oni koji rade u poljima okupili ovdje, zagledali u ova polja i zajedno porazgovarali o svemu. Mislim da bi se neto takvo moralo dogoditi ako ljudi ele nadii svoje specijalizacije. Znanstvenici misle da mogu razumjeti prirodu, pa im je stoga povjereno daje istrauju i stavljaju u upotrebu. Ja mislim da razumijevanje prirode lei izvan dometa ljudske inteligen cije. Mladim ljudima, koji dolaze ovamo da mi pomognu i da naue prirodno poljodjelstvo,esto govorim da svatko moe vidjeti drvee na planini. Moe se vidjeti zelenilo listova, mogu se vidjeti dine stabljike. Ljudi misle da znaju stoje zeleno. U dodiru s jutrom i ponekad nou misle da poznaju prirodu. Ali kada misle da su poeli razumijevati prirodu, mogu biti sigurni da su na pogrenom putu. Zato je nemogue razumjeti prirodu? Ono to se smatra prirodom samo je ideja prirode koja nie u osobnome umu. Jedino djeca vide istinsku prirodu. Ona vide bez razmiljanja, isto i neposredno. im znamo imena bilja, prirodu ne gledamo u njenom istinskom obliku. Objekt vien kao izdvojen iz cjeline nije realan. Kad specijalisti za razliita znanstvena podruja zajedno promatraju stabljiku rie, specijalisti za bolesti uzrokovane kukcima vide samo tetu koju su nainili kukci, specijalisti za prehranu bilja vide samo njegovu vitalnost. U postojeem poretku stvari to mora biti tako. Tako sam gospodinu iz ispitne stanice, koji je istraivao odnos izmeu riinih skakavaca i paukova u mojim poljima, rekao: "Profesore, budui da istraujete paukove, vas zanima
samo jedan od mnogih prirodnih neprijatelja skakavaca. Ove godine pauci su se pojavili u velikom broju, ali prole su godine to bile krastae, a prije toga dominirale su abe. Varijacije su bezbrojne." Specijalizirano istraivanje ne moe shvatiti ulogu jednog grabeljivca u odreeno vrijeme unutar zamrenih odnosa koje m e u s o b n o uspostavljaju kukci. U nekim je sezonama populacija skakavaca niska jer ima mnogo paukova. Ponekad padne mnogo kie, pa abe unite paukove, ili padne malo kie, pa se ni abe ni skakavci uope ne pojave. M e t o d e k o n t r o l e k u k a c a koje ignoriraju njihove meusobne odnose uistinu su beskorisne. Istraivanje paukova i skakavaca mora takoer uzeti u obzir i odnos izmeu aba i paukova. Kad stvari dosegnu tu toku, zatrebat e nam i ablji profesor. Eksperti za paukove i skakavce, pa oni za riu i oni za vodoprivredu morat e se pridruiti skupu. Nadalje, postoji etiri ili pet vrsta paukova na ovim pol jima. Sjeam se kako je prije nekoliko godina netko utrao u kuu rano ujutro pitajui me jesam li prekrio svoja polja svilenom mreom ili neim slinim. Nisam shvaao o emu je rije, pa sam pourio vidjeti. Upravo smo bili zavrili etvu rie. Preko noi su se strnita i niska trava potpuno prekrili pauinom, nalik na svilu. Njihala se i svjetlucala u jutarnjoj magli. Bio je to velianstven prizor. udesno je da onda kad se to dogodi, a dogaa se vrlo rijetko, samo dan ili dva traje. Ako gledate izbliza, na svakom ete kvadratnom cen timetru nai nekoliko paukova. Tako su gusto poslagani po polju da medu njima jedva da ima slobodnog prostora. Tko zna koliko ih tisua, koliko milijuna ima na jednom jutru! Nakon dva ili tri dana ove nekoliko metara duge niti pauine pokidaju se i lepraju uokolo noene vjetrom, s pet-est paukova na svakoj. Izgledaju kao maslaak kad se rasprsne ili kao kada 37
36
Masanobu Fukuoka
borove sjemenke raznese vjetar. Mladi pauci priljube se uz niti i odjedre u nebo. Taj je spektakl udesna prirodna drama. Kad to vidite, shvatite da bi se pjesnici i ostali umjetnici takoer morali pridruiti skupu. Stave li se na polje kemikalije, sve se to uniti za tren oka. Prije sam mislio da nema nieg loeg u tome da se pepeo s ognjita po*ne po polju.* Rezultat je bio zaprepaujui. Dva do tri dana kasnije na polju vie uope nije bilo paukova. Pepeo je razorio niti pauine. Kolike su tisue paukova pale kao rtve jedne pregrti naizgled bezazlenog pepela? Posipanje insekticidima nije samo uklanjanje skakavaca zajedno s njihovim prirodnim neprijateljima. Mnoge druge esencijalne prirodne drame zbog toga trpe. Fenomen tih velikih rojeva paukova, koji se ujesen pojave u riinim poljima i iezavaju preko noi, kao arlisl-bjegunac, jo nije shvaen. Nitko ne zna odakle oni dolaze, kako preivljavaju zimu, ni kamo odu kada nestanu. Dakle, upotreba kemikalija nije pitanje kojim bi se trebao baviti samo entomolog. Filozofi, teolozi i umjetnici takoer su duni pomoi u donoenju odluke je li upotreba kemikalija u poljodjelstvu dopustiva ili ne, i kakve mogu biti posljedice koritenja ak i organskih pospjeivaa plodnosti. Sa svakog jutra ponjet emo oko 2400 kg rie i 2400 kg ozimog ila. Ako urod dosegne 3200 kg, kako se to ponekad dogodi, ne ete pronai bolju etvu u cijeloj zemlji. Budui da napredna tehnologija nema nita s ovim uzgojem, naa je etva u suprotnosti s pretpostavkama suvremene znanosti. Svatko tko pogleda ova polja i prihvati njihovo svjedoanstvo, osjetit e duboku sumnju nad pitanjem poznaje li ovjeanstvo
* Fukuoka pravi kompost od pepela drvela i drugih organskih otpadaka iz domainstva koji stavlja u mali kuhinjski vrt.
prirodu i moe li upoe priroda biti spoznata unutar granica ljudskog razumijevanja. Ironija je u tome da je znanost posluila samo tome da se pokae kako je maleno ljudsko znanje.
38
39
Masanobu Fukuoka
ETIRI
NAELA
PRIRODNOG
POLJODJELSTVA
Paljivo proeite ovim poljima. Moljci i vilini konjici uznemireno uzlijeu. Pele zuje s cvijeta na cvijet. Razmaknite listove i vidjet ete kukce, paukove, abe, gutere i mnoge druge sitne ivotinje kako vrve u sjenovitom hladu. Krtice i gliste ruju ispod povrine. To je uravnoteeni ekosustav riinog polja. Kukci i biljne zajednice odravaju ovdje stabilan odnos. Nije neuobiajeno da od biljne bolesti koja napadne ovo podruje moja polja ne pretrpe nikakvu tetu. A pogledajte na trenutak susjedovo polje. Sav je korov odstranjen herbicidima i kultivacijom. Zemne ivotinje i kukci istrijebljeni su otrovima. Mikroorganizmi i organske tvari spreni su kemijskim gnojivima. Ljeti moete vidjeti farmere kako r a d e u polju pod plinskim maskama i s gumenim rukavicama. Ta riina polja, koja su bila kontinuirano uzgajana preko 1.500 godina, iscrpljena su eksploatatorskom praksom unutar jedne generacije.
Ljudi se upliu u prirodu i ma koliko pokuavali, ne mogu zalijeiti rane koje joj zadaju. Njihova nemarna poljoprivredna praksa liava tlo bitnih hranjivih tvari i rezultat je iz godine u godinu sve vea jalovost zemlje. Preputena sama sebi, zemlja prirodno odrava svoju plodnost, u skladu s urednim biljnim i ivotinjskim ciklusom ivota. Tree je naelo NE UNITAVATI K O R O V ORAN J E M I H E R B I C I D I M A . Korov ima svoju ulogu u stvaranju plodnog tla. On uspostavlja ravnoteu u biolokoj zajednici. Temeljno je naelo da korov treba kontrolirati, a ne eliminirati. Stelja od slame i pokrov od bijele djeteline, pomijean sa sjetvom, i p o v r e m e n o n a t a p a n j e osiguravaju uinkovitu kontrolu korova na mojim poljima. etvrto je naelo NE OVISITI O KEMIKALIJAMA.* Otkako su se slabe biljke razvile kao rezultat neprirodne prakse kao to je oranje i upotreba gnojiva, bolesti i nerav notea kukaca poslali su velik problem agrikujture. Priroda ostavljena na miru u savrenoj je ravnotei. tetni kukci i bolesti bilja uvijek su prisutni, ali se u prirodi ne pojavljuju u mjeri koja bi zahtijevala upotrebu otrovnih kemikalija. Razum nim nainom kontroliranja bolesti i kukaca uzgajamo snano bilje u zdravoj okolini.
etiri naela
Prvo je naelo NE KULTIVIRATI, to jest nema oranja ni prekapanja tla. Stoljeima su poljodjelci pretpostavljali daje plug bitan za uzgajanje bilja. No, nekultiviranje je temelj prirodnog poljodjelstva. Zemlja sama sebe kultivira prirodnim sredstvima - penetracijom korijenja biljaka i aktivnou mik roorganizama, sitnih ivotinja i glista. Drugo je naelo N E M A KEMIJSKIH G N O J I V A ILI PRIPREMLJENOG KOMPOSTA.*
* Za gnojivo Fukuoka uzgaja mahunasti pokrov od bijele djeteline, vraa omlaenu slamu u polja i dodaje malo gnojiva od peradi.
Kultivacija
Kad se tlo kultivira, prirodna se okolina mijenja u nespoz natljivoj mjeri. Posljedice takva djelovanja uzrok su nonih mora bezbrojnih generacija poljodjelaca. Ako se, na primjer, prirodno podruje pone orati, zna se dogoditi da vrlo snaan
* Fukuoka uzgaja svoje usjeve bez ikakvih kemikalija. Na nekim vokama povremeno koristi emulzije strojnog ulja da bi kontrolirao kukee. Ne koristi trajne otrove irokog spektra i nema "program" pestieida.
40
41
Masanobu Fukuoka
korov, poput krvasle svraice i lavelja, nadvlada svu ostalu vegetaciju. Kad se taj korov ustali poljodjelci su svake godine suoeni s gotovo nemoguim zadatkom plijevljenja. Vrlo esto zemlja se naputa.
Gnojivo
Poznat sam po lome to, kad avrljam sa strunjacima za plodnost tla, obino pitam: "Ako se polje pusti na miru, hoe li plodnost tla porasti ili e ono postati jalovo?" Oni obino zastanu, pa onda odgovore neto poput: "Pa, da vidimo...postat e jalovo. Ne, etva se ustali na oko 980 kg. po jutru ako se ria dugo uzgaja na istom polju bez gnojiva. Zemlja se ne bi ni poboljala ni ojalovila." Ti specijalisti govore o kultiviranom, poplavljenom polju. Ako prirodu prepustimo samu sebi, plodnost raste. Organski ostaci biljaka i ivotinja nakupljaju se na povrini i rastvaraju djelovanjem bakterija i gljivica. S kretanjem kinice tvari ulaze duboko u tlo, gdje postaju hrana za mikroorganizme, gliste i druge sitne ivotinje. Korijenje bilja dosee do dubljih slojeva tla i vraa hranjive tvari na povrinu. Ako elite spoznali prirodnu plodnost zemlje, proeite katkad po divljoj planini i pogledajte divovsko drvee kako raste bez gnojenja i bez kultivacije. Plodnost prirode, takva kakva jest, nadilazi matu. Posijecite prirodni umski pokrov, posadite nekoliko generacija za redom japanski crveni bor ili cedar, pa ete vidjeti kako e tlo postati jalovo i podlono eroziji. Zatim na goloj planini sa siromanim tlom od crvene gline posadite bor ili cedar s pokrovom od djeteline i alfalfe. Kako zeleno gnojivo* obogauje i omekava tlo, korov i grmlje niu izmeu drvea i bogati ciklus regeneracije poinje. Postoje mjesta na kojima je gornjih deset centimetara tla postalo obogaeno za manje od deset godina. Jednako bi se tako mogli i u uzgoju agrikulturnih usjeva prestati upotrebljavati prireeni pospjeivai plodnosti. Za
* Pokrov od bilja, poput djeteline, grahoriee i alfalfe, koji poboljava i hrani tlo.
Kad se sukobimo s takvim problemima, jedini je razuman izlaz da se prekine neprirodna praksa koja ih je stvorila. Poljodjelac snosi odgovornost za popravak tete koju je prouz roio. S kultivacijom bi se moralo prestati. Ako bi se koristila blaga sredstva, poput razasliranja slame i sijanja djeteline, umjesto da se vodi unitavajui rat pomou kemije i strojeva, okolina bi se vratila svojoj prirodnoj ravnotei, pa bi se ak i problematian korov mogao kontrolirali.
42
43
Masanobu Fukuoka
vei bi dio bio dovoljan permanentni pokrov od zelenog gnojiva, uz vraanje sve slame i pljeve u zemlju. Da bih o s i g u r a o ivotinjsko gnojivo koje p o m a e razgradnji slame, obiavao sam putati patke da slobodno eu po poljima. Deset pataka snabdjet e jutro zemljita svim potrebnim gnojivom i usto e pripomoi u kontroli korova. T a k o sam radio m n o g o godina, sve dok izgradnja nacionalnog autoputa nije onemoguila patkama da prijeu cestu i vrate se u svoju nastambu. Sada za razgradnju slame koristim male koliine kokojeg gnojiva. U ostalim podrujima patke i drugi sitni biljojedi jo su uvijek praktina mogunost. Prevelika koliina gnojiva moe stvoriti probleme. Jednom sam, neposredno nakon presaivanja rie, unaj mio na jednu godinu oko 5000 m svjee zasaenih riinih polja. Ispraznio sam svu vodu iz polja i nastavio bez kemijskih fertilizatora, stavljajui samo malo kokojeg gnojiva. etiri polja razvijala su se normalno. Ali na petom, to god da sam inio, klasovi rie nicali su pregusto i napala ih je bolest rasprskavanja. Kad sam pitao vlasnika o emu se radi, rekao je daje to polje preko zime koristio kao jamu za kokoje gnojivo.
2
smanjuje. I vrsti korova u tom e se polju promijeniti. Ako je sjeme posijano dok prethodni usjev jo dozrijeva, niknut e prije korova. Zimski korov nie poto je ria ve ponjevena, ali do tada je ozimo ito ve uznapredovalo. Ljetni korov nie odmah nakon etve jema i rai, ali ria je ve izrasla i ojaala. Ako vrijeme sijanja uskladimo tako da nema intervala u slijedu usjeva, itu emo dati veliku prednost pred korovima. Ako se neposredno nakon etve cijelo polje prekrije slamom, nicanje korova nakratko se zaustavlja. Sijanje bijele djeteline zajedno sa itom takoer pomae da se korov dri pod kontrolom. Uobiajeni nain da se rijei problem korova jest kultiviranje zemlje. Ali kada kultivirate, sjeme koje lei duboko u tlu i koje inae nikad ne bi niknulo, izbacuje se na povrinu i daje mu se prilika da se razvije. Usto, vrstama koje brzo niu i rastu, takvi uvjeti daju veliku prednost, pa bi se moglo rei da poljodjelac koji pokuava kontrolirati korov kultiviranjem tla doslovce sije sjeme vlastite nesree.
Kontrola
"napasnika"
Upotrebom slame, zelenog gnojiva i malo gnojiva od peradi mogu se dobiti visoki prinosi bez koritenja komposta ili kupovnoga gnojiva. N e k o l i k o desetljea proveo sam prouavajui kultivaciju i fertilizaciju na nain prirode. I dok sam promatrao, dobivao sam gomile povra, citrusa, rie i ozimog ita na dar, takorei od prirodne plodnosti zemlje.
Recimo da jo uvijek ima ljudi koji misle kako e im vonjaci i polja na oigled uginuti ako ne koriste kemikalije. injenica je da upravo koritenjem tih kemikalija nerazumno stvaraju uvjete u kojima bi se taj bezrazloni strah mogao ostvariti. Nedavno su japanski crveni borovi pretrpjeli ozbiljna oteenja od navale iaka koji napadaju koru drvea. umari sada zapraivanjem iz helikoptera pokuavaju zaustaviti tetu. Ne poriem da to daje kratkoroni uinak, ali znam da mora postojati i drugi nain. Svijet iaka, p r e m a posljednjim istraivanjima, ne napada izravno, nego tomu prethodi djelovanje posrednikih nematoda. Nematode se razvijaju u deblu, blokiraju transport 45
Bitka s korovima
Ovo su neke kljune toke koje treba zapamtili u vezi s korovima. im se prekine kultiviranje, koliina korova naglo se 44
Masanobu Fukuoka
vode i hranjivih tvari i naposlijetku uzrokuju uvenue i smrt bora. Krajnji uzrok, naravno, jo nije jasno shvaen. Nematode se hrane gljivicama u deblu. Kako su se te gljivice uvrijeile u drvetu? Jesu li se poele mnoiti poto su se nematode ve pojavile? Ili su se nematode pojavile jer su gljivice ve bile prisutne? Sve se svodi na pitanje to je bilo prije: gljivice ili nematode. Nadalje, tu je jo jedna vrst mikroba, o kojoj se vrlo malo zna, a koja se uvijek pojavljuje uz gljivice, kao i virus koji je za gljivice toksian. Jedino to se moe sa sigurnou rei jest da borovi venu u neogranienu broju. Ljudi ne mogu znati istinski uzrok borove snijeti, niti mogu znati krajnje posljedice njihova "lijeenja". Ako se u situaciju unese zbrka dodatnih nepoznanica, to samo moe biti sijanje sjemena novih velikih katastrofa. Ne, ja se ne mogu radovati znajui da je trenutna teta od iaka smanjena kemijskim zapraivanjem. Upotreba agrikulturnih kemikalija krajnje je neprikladan nain rjeavanja takvih problema, koji e u budunosti stvoriti jo vee probleme. Ova etiri naina prirodnog poljodjelstva (ne kultivirati, ne upotrebljavati kemijske fertilizatore ili pripravljeni kompost, ne unitavati korove oranjem ili herbicidima i ne ovisiti o kemikalijama) u skladu su s prirodnim redom i vode do ob navljanja prirodnoga bogatstva. Sva moja eprtljanja slijedila su taj tok misli. To je samo srce moje metode uzgajanja povra, ita i citrusa.
POLJODJELSTVO
MEDU KOROVOM
Mnogo razliitih vrsti korova raste uz ito i djetelinu na mojim poljima. Riina slama, rasprostrta po poljima prole jeseni, ve se raspala u bogati humus. etva e donijeli oko 2400 kg po jutru. Juer, kad su profesor Kawase, vodei autoritet za travu za pau, i profesor Hiroe, koji istrauje iskonsko bilje, vidjeli fini pokrov od jema i zelenog gnojiva u mojim poljima, nazvali su to prekrasnim umjetnikim djelom. Lokalni poljodjelac koji je oekivao da e vidjeti moja polja potpuno zarasla u korov, bio je iznenaen vidjevi da jeam tako vitalno raste meu mnogim drugim biljkama. Tehniki eksperti takoer su doli ovamo, vidjeli korov, vidjeli salatu-potoarku i djetelinu kako raste svuda uokolo i otili, kimajui u udu glavama. Prije 20 godina, kada sam p o t i c a o u p o t r e b u trajnog pokrova u vonjacima, nije se mogla vidjeti ni vlat trave u poljima i vonjacima irom zemlje. Vidjevi vonjake poput mojega, ljudi su shvatili da voke mogu sasvim dobro rasti medu korovima i travama. Danas su diljem Japana uobiajeni vonjaci prekriveni travom, a oni bez travnatog pokrivaa pos tali su rijetki. Jednako je i sa itnim poljima. Ria, jeam i ra mogu se uspjeno uzgajati u poljima koja su preko cijele godine prek rivena djetelinom i korovom. D o p u s t i t e mi da se detaljnije pozabavim godinjim rasporedom sjetve i etve u ovim poljima. Poetkom listopada, prije etve, bijela djetelina i sjeme brzorastuih sorti ozimog ita siju se medu klasjem rie koje dozrijeva.*
* Bijele djeteline sije se eea 45 dkg na 1000 m , a ozimog ita 3-6 kg po 1000 nr. Za neiskusnog poljodjelca, ili u poljima ije je tlo tvrdo i siromano, sigurnije je da se u poetku stavi vie sjemena. Kako se tlo postupno poboljava djelovanjem raspadajue slame i zelenog gnojiva, i kakose poljodjelac vie upoznaje s metodom izravnog sijanja bez kultivacije, koliina sjemena moe se smanjiti.
2
46
47
Masanobu Fukuoka
Djetelina i ra ili jeam niknu i narastu 2-5 cm u vrijeme kad je ria spremna za etvu. Dok se ria anje, izdanci bivaju pogaeni stopalima etelaca, ali se vrlo brzo oporave. Po zavretku vridbe, riina se slama rasprostre po polju.Ako se
za sjetvu na nekoliko jutara.
U jednom danu moe se nainili dovoljno kouljica za sjeme koliko je dostalno za sjetvu na nekoliko jutara zemlje.
ria posije u jesen i ostavi nepokrivena, mievi i ptice esto pojedu sjeme, ili ono katkad istrune na tlu, pa ga zato prije sijanja oblaem glinom. Sjeme se rasprostre po plosnatoj posudi ili koari i trese naprijed-nazad, krunim pokretima. Fino usitnjena glina pada po njemu. Povremeno se lagano prska vodom. To stvara tanku koru promjera oko jednog cen timetra. Postoji jo jedna metoda stvaranja omotaa. Najprije se neoljutena ria ostavi nekoliko sati u vodi. Sjeme se odvoji i izmijea s vlanom glinom gnjeenjem rukama ili nogama. Zatim se glina protisne kroz ianu mreu za kokoinjce da se dobiju grudice, koje se sue dan ili dva, tako da se dlanovima mogu oblikovati. U idealnom sluaju imamo po jedno sjeme u svakom omotau. U jednom danu moe ih se nainiti dovoljno
U listopadu, nakon etve rie i sijanja sjemena za iduu godinu, slama se razbacuje po polju.
Ovisno o uvjetima ponekad zatvaram u omotae i sjeme drugih itarica i povra prije sjetve. Omotae koji sadre riino sjeme dobro je sijati izmeu mladica jema i rai od sredine studenoga do sredine prosinca, ali se isto tako mogu sijati i u proljee.* Tanki sloj kokojeg gnoja prostre se po polju da pomogne razgradnju slame i godinja je sjetva gotova. U svibnju se anje ozimo ito. Nakon mlaenja, sva se
* Ria se sije u koliini od 2-4 kg na 1.000 m . Krajem travnja Fukuoka provjerava klijanje baenog sjemena i, ako je potrebno, dodaje jo sjemena u omotau.
2
4S
49
Masanobu Fukuoka
slama razbacuje po polju. Voda se alim zadrava u polju tjedan do deset dana. To oslabi korov i djetelinu i omogui rii da nikne kroz slamu. Tijekom lipnja i srpnja biljkama je dovoljna sama kinica a u kolovozu se svjea voda puta po poljima otprilike jednom tjedno, bez zadravanja. Jesenska etva sada je na dohvat ruke. Tako izgleda godinji ciklus kultiviranja rie i ozimog ila prirodnom metodom. Sjetva i etva lako su bliske prirodnom uzorku da ih moemo smatrali prirodnim procesima prije nego agrikulturnom tehnikom. Jedan ili dva sata dovoljno je da jedan poljodjelac zasije 1000 m i rasprostre slamu. Osim u vrijeme etve, ozimo ito moe uzgajati jedan jedini ovjek, a samo dvoje ili troje ljudi dovoljno je da se obavi sav rad prijeko potreban za uzgoj polja rie uz koritenje iskljuivo tradicionalnoga japanskog orua. Vjerojatno ne postoji laka i jednostavnija metoda uzgoja ita. Ona zahtijeva tek neto vie od sijanja sjemena i rasprostiranja slame, ali trebalo mi je vie od 30 godina da postignem tu jednostavnost.
Ovaj se nain poljodjelstva razvio u skladu s prirodnim uvjetima koji vladaju na japanskim otocima, ali osjeam da bi se p r i r o d n o poljodjelstvo moglo primijeniti i u drugim podrujima za uzgajanje razliitih lokalnih sorti. U podrujima u kojima voda nije tako lako dostupna, mogla bi se uzgajati, na primjer, brdska ria, heljda, sorghum ili proso. Umjesto bijele djeteline mogle bi se koristiti druge vrsti djeteline, alfalfa, grahorica ili lupine koje bi stvorile prik ladniji pokrov. Prirodno poljodjelstvo poprima razliite oblike u skladu s jedinstvenim uvjetima koji vladaju u podruju u kojem je primijenjeno. Prijelaz na takav nain poljodjelstva moe u poetku jo n e k o vrijeme z a h t i j e v a t i , plijevljenje, k o m p o s t i r a n j e i obrezivanje, ali bi se takve mjere morale iz godine u godinu sve manje primjenjivati. Napokon, nije najvanija tehnika uzgoja, nego stanje svijesti poljodjelca.
U prosincu ozimo ilo nie kroz slamu, a riino sjeme miruje do proljea
Ozimo ito se anje u svibnju. Izdanci rie bivaju pogaeni stopalima etelaca, ali se brzo oporave.
50
51
Revoluciju jedne slamke
Masanobu Fukuoka
POLJODJELSTVO
SA
SLAMOM
Steranje slame moe se smatrati nevanim, ali ono je temelj moje metode uzgoja rie i ozimog ita. Ono je u vezi sa svim - s plodnou, s nicanjem, s korovom, s tjeranjem vrabaca, s vodom. U aktualnoj praksi i u teoriji upotreba slame u pol jodjelstvu kljuna je toka. To je neto to ljudima ne uspijevam tako lako objasniti.
ila najbolja je za riu. elim da se to dobro shvati. Postoji nekoliko bolesti rie koje e napasti usjeve ako se na polja stavi svjea riina slama. Te bolesti rie nee zaraziti ozimo ito, a ako se riina slama r a s p r o s t r e u jesen, bit e p o t p u n o razgradena u proljee, kada ria nie. Svjea riina slama ne ugroava ostale itarice kao ni heljdina slama, a slama drugih itarica moe se koristiti za riu i heljdu. Openito, svjea slama ozimog ita, poput penice, rai i jema, ne bi se smjela koristiti kao stelja za druge ozime itarice jer moe prouzroiti bolesti. Sva slama i sva pljeva koja ostane nakon mlaenja prethodne etve, morala bi biti vraena u polje.
Steranje neusitnjene
slame Slama obogauje zemlju
Ispitna stanica Okayama sada iskuava uzgoj rie izravnim sijanjem na 80 posto svojih eksperimentalnih polja. Kada sam im sugerirao da razbacaju neusitnjenu slamu, oito su smatrali da nisam u pravu i proveli su e k s p e r i m e n t sa slamom usitnjenom u mehanikim rezaima. Posjetivi ih prije nekoliko godina, zatekao sam polja na kojima je bila upotrijebljena usitnjena slama, polja na kojima je bila neusitnjena i polja bez slame. Tono to sam i ja dugo radio i sada koristim neusitnjenu slamu jer se ona pokazala najboljom. Gospodin Fujii, uitelj u Agronomskoj koli Yasuki u oblasti Snimane, poelio je iskuati izravno sijanje i doao je posjetiti moj p o s j e d . S a v j e t o v a o sam mu da r a z a s t r e neusitnjenu slamu po svojem polju. Sljedee me godine izvijes tio daje test propao. Sasluavi paljivo njegov izvjetaj, shvatio sam d a j e poloio slamu ravno i uredno, nainivi stelju poput one u japanskim vrtovima. Uinite li tako, sjeme nee dobro niknuti. To vrijedi i za raenu i za jemenu slamu. Ako je razastrta previe uredno, riine e se mladice teko probiti. Najbolje ju je porazbacati bilo kako, onako kako bi prirodno pala. Riina je slama izvrsna stelja za ozimo ito, a slama ozimog
Posipanje slamom odrava strukturu tla i obogauje zemlju, tako da prireeni f'erlilizatori postaju nepotrebni. To je, naravno, u vezi s ne-kultivacijom. Moja su polja moda jedina polja u Japanu koja nisu orana vie od 20 godina* i kvaliteta tla raste sa svakom sezonom. Prema mojoj procjeni, povrinski sloj bogat humusom narastao je vie od 10 cm tijekom tih godina, zahvaljujui vraanju u tlo svega to je na njemu raslo, osim samoga ita.
Ne treba spravljati kompost
Nema potrebe za pripremanjem komposta. Neu rei da vam ne treba kompost, nego samo da ne trebate naporno raditi pravei ga. Ako se slama u jesen ili u proljee ostavi leati na povrini polja prekrivena tankim slojem kokojeg ili pajeg gnoja, za est mjeseci bit e potpuno razgradena. Da bi napravio kompost po uobiajenoj metodi, poljod* Knjiga jc objavljena u Japanu 1975. godine.
52
53
Masanobu Fukuoka
jelac radi kao lud na jakom suncu, silnei slamu, dodajui vodu i vapno, premeui hrpu i teglei je do polja. Svom se lom naporu izlae zato to misli da je to "bolji nain". Radije bih gledao ljude kako naprosto razbacuju slamu ili pljevu ili iverje po svojim poljima. P u t u j u i d u linije T o k a i d o u z a p a d n o m J a p a n u , primijetio sam da se slama ree grublje nego kada sam poeo govorili o tome daje treba prostirali neusitnjenu. Moram odati priznanje poljodjelcima. Ali suvremeni strunjaci jo uvijek govore da je najbolje upotrijebiti toliko i toliko stotina kilograma slame po jutru. Zalo ne kau da svu slamu treba vratiti u polje? Gledajui kroz prozor vlaka, moete vidjeti poljodjelce koji su porezali i porazbacali polovinu svoje slame, a ostatak ostavili sa strane da trune na kii. Kad bi se svi poljodjelci u Japanu sloili i poeli vraati svu slamu na svoja polja, golema koliina komposta bila bi vraena zemlji.
taj problem. Uobiajena metoda sijanja ozimog ita jest da se sjeme posije pa se onda pokrije zemljom. Ako je preduboko u tlu, istrunul e. Obiavao sam ubacivati sjeme u rupice ili u brazde,
Klijanje Stotinama godina poljodjelci su ulagali velik trud u pripremanje klijalita za uzgoj jakih, zdravih riinih izdanaka. Mala klijalita bila su ukraavana kao da su obiteljski oltari. Zemlja se kultivirala, pijesak i pepeo spaljenih ljuski rie raz bacivao uokolo i ljudi su se molili da im sjeme nikne. Sloga je shvatljivo da su moji suseljani mislili da sam poludio vidjevi me kako ijem riu dok ozimo ito jo raste u polju punom korova i raspadajue slame. Naravno da sjeme dobro klija kad se posije u obraeno polje, ali ako padne kia i polja se pretvore u blato, po njima se ne moe hodati i sjetva se mora odgodili. Metoda ne-kultiviranja glede toga je sigurnija, ali s druge strane postoji opasnost od silnih ivotinja, poput moljaca, cvraka, mieva i pueva, koje vole jesti sjeme. Omota od gline, koji titi sjeme, rjeava
Vridba pomou posebnog bubnja na pedale (Kyoto). Zrnevlje se sprema i skladkti, a slama se vraa u polja.
54
55
Masanobu Fukuoka
ali bez zatrpavanja, no iskusio sam mnoge manjkavosti i jednog i drugog naina. Kasnije sam se ulijenio, pa sam, umjesto da pravim brazde ili buim rupice u tlu, zamotao sjeme u glinene kouljice i razbacao ga po polju. Klijanje je najbolje na povrini gdje je sjeme u dodiru s kisikom. Ustanovio sam da lamo gdje su kouljice prekrivene slamom, sjeme izvrsno klija i ne trune ak ni u vrlo kiovitim godinama.
ikoga u Japanu znam to sve moe krenuti loe u uzgoju usjeva. Kada sam prvi put uspio uzgojiti riu i ozimo ito metodom ne-kultiviranja, osjetio sam radost kakvu je morao osjetiti Kolumbo kad je otkrio Ameriku.
Slama nam pomae da se nosimo s korovom i vrapcima
U idealnom sluaju 1000 m dat ce oko 450 kg jemene slame. Ako se sva slama vrati u polje, povrina e biti potpuno pokrivena. ak i najgori korov, poput krvasle svraice, koji je najvei problem u metodi izravnog sijanja bez kultiviranja, moe se drati pod kontrolom. Vrapci su mi zadali mnogo glavobolje. Izravno sijanje ne moe uspjeti ako nema pouzdanog naina da odstranimo ptice, pa se esto ono sporo prihvaa upravo s tog razloga. itatelji koji su ve imali problema s vrapcima, znat e o emu govorim. Znalo se dogaati da me ptice slijede u stopu i da pojedu sve sjeme koje sam posijao prije nego sam dospio do druge strane polja. Pokuao sam sa strailima, mreama i s nanizanim kon zervama koje su tropotale, ali nita od toga nije radilo kako treba. A, ako bi se i dogodilo da neka od tih metoda uspije, njena uinkovitost nije trajala dulje od godinu ili dvije. Osobno mi je iskustvo pokazalo da se problem vrabaca najuinkovitije rjeava sijanjem sjemena dok je prethodni usjev jo u zemlji, tako da se sjeme sakrije u travi i djetelini, te rasprostiranjem stelje od riine, raene i jemene slame odmah nakon etve. E k s p e r i m e n t i r a j u i g o d i n a m a , poinio sam mnogo greaka i iskusio svakovrsne neuspjehe. Vjerojatno vie od 56 57
Masanobu Fukuoka
UZGOJ
RIE
U SUHOM POUU
Poetkom kolovoza ria u poljima mojih susjeda ve je visoka do pojasa, dok u mojim poljima dosee tek pola te visine. Ljudi koji me dodu posjetiti krajem srpnja uvijek su skeptini i pitaju: "Fukuoka-san, hoe li ova ria uspjeti?" "Naravno", odgovaram im, "no trebate brinuti." Ja ne pokuavam uzgojili visoke, brzoraslue biljke s velikim listovima, nego nastojim da budu to kompaktnije. Neka klas bude malen, biljku ne prehranjujte i pustite je da poprimi prirodni oblik. Ria visoka 1,2-1,5 m obino stvara raskone listove, to naoko obeava mnogo zrnja, ali zapravo samo lisnate stabljike rastu snano. Produkcija kroba jest visoka, ali je uinkovitost niska jer se toliko energije potroi na vegetativni rast da za zrnje ne preoslaje puno. Ako, na primjer, visoke i prevelike biljke daju 1000 kg slame, prinos rie bit e oko 500-600 kg. Malene biljke, kakve rastu u mojim poljima, na 1000 kg slame daju 1000 kg rie. Ako je etva dobra, prinos rie dosei e 1200 kg, to jest 20 posto vie od teine slame. Ria uzgojena u suhom polju ne naraste visoko. Suneva svjetlost ravnomjerno dopire i do donjih listova i do baze biljke. Jedan kvadratni centimetar lista dovoljan je da proizvede jedno zrno rie. Tri ili etiri malena lista vie su nego dovoljna da stvore klas sa stotinu zrna. Ja ijem neto gue i dobivam oko 250-300 zrnatih stabljika (20-25 biljaka) na oko 1 m . Ako imate mnogo izdanaka i ne pokuavate uzgojiti velike biljke, moete dobiti velike etve bez potekoa. Jednako vrijedi i za penicu, ra, heljdu, zob, proso i druge itarice.
2
relativno su snane kada se uzgajaju u poplavljenom polju, ali takav uzgoj nije dobar za biljku. Ria najbolje raste kad je koliina vode u tlu izmeu 60 i 80 posto mogueg kapaciteta. Kad polje nije poplavljeno, biljke razvijaju snano korijenje i postaju iznimno otporne na napade kukaca i bolesti. Glavni razlog zbog kojeg se ria uzgaja u poplavljenim poljima jest kontroliranje korova stvaranjem okoline u kojoj samo neke vrsti korova mogu preivjeti. Ali onaj korov koji preivi, mora se upati rukom ili iskorjenjivati runim alatima. Po tradicionalnoj metodi, taj posao, koji oduzima mnogo vremena i lomi leda, m o r a e ponavljati nekoliko puta u svakoj sezoni rasta. U lipnju, u vrijeme monsunskih kia, ja zadravam vodu u poljima otprilike tjedan dana. Malo koji korov na suhom polju moe preivjeli ak i tako kratak period bez kisika, a i djetelina svene i pouti. Namjera nije da se djetelina uniti, nego da oslabi i da se tako omogui riinim izdancima da se uvrste. Kad se voda isui (to prije), djetelina se oporavlja i ponovno se iri po povrini polja ispod izniklih stabljika rie. Nakon toga jedva da se jo bavim pitanjem vode. U prvoj polovici sezone uope ne navodnjavam. ak i u godinama s malo kie tlo ostaje vlano ispod sloja slame i zelenoga gnojiva. U kolovozu povremeno dovodim malo vode, ali nikad je ne putam da ostane u polju. Pokaete li poljodjelcu riu s mojih polja, odmah e znali da ona izgleda onako kako bi ria morala izgledali, da je njen oblik idealan. Znati e d a j e sjeme prirodno niknulo i da nije bilo presaivano, da takva biljka nije mogla rasti u vodi i da kemijski iertilizatori nisu bili dodavani. Svaki e poljodjelac to prepoznati kao neto samorazumljivo, promatrajui cjelokupni oblik biljke, oblik korijenja i razmak lanaka na osnovnoj stabljici. Ako spoznate idealan oblik, ostaje samo pitanje kako ga uzgojiti u jedinstvenim uvjetima vaega polja. Ne slaem se s idejom profesora Matsushime da je naj bolje kada je etvrti list od vrha biljke najdulji. Ponekad postiete najbolje rezultate kada je drugi ili trei list najdulji. 59
Uobiajena je metoda da se u sezoni rasta polja dre pod v o d o m v i s o k o m n e k o l i k o c e n t i m e t a r a . Poljodjelci s u stoljeima uzgajali riu u vodi, pa veina ljudi misli da se ona i ne moe drukije uzgajati. Kultivirane sorte rie "mokrih polja" 58
Masanobu Fukuoka Revolucija jedne slamke
Ako je rasi zaprijeen dok je biljka mlada, najvii list, ili drugi list, eslo postaju najdulji, a opet se postie dobra etva.
Sumnjiavo oko tehniara moe moju metodu uzgoja r.ze shvatiti kao neto to daje kratkoroan ili provizoran rezultat. " M o eksperiment bude dulje trajao, svakako ce skrsnut, nek oroblem' rei e takvi. Ali ja uzgajam riu na taj nacmv.se od Prinosi su sve vei, a tlo je iz godme u godtnu sve plodnije.
U lipnju se voda zadrava u polju da oslabi korove i djetelinu i omogui rii da se probije kroz povrinski pokrov.
Teorija p r o f e s o r a M a l s u s h i m e proizila je iz eksperimenata u kojima su se koristile krhke biljke, uzgojene p o m o u f e r t i l i z a t o r a u umjetnim klijalilima i kasnije presaene. Moja je ria uzgajana u skladu s prirodnim ivotnim ciklusom biljke, ba kao da je divlja. Ja strpljivo ekam da se biljka razvije i sazre na svojem vlastitom mjestu. Posljednjih godina iskuavao sam jednu staru sortu ljepljive rie s juga. Svako sjeme posijano u jesen daje u pros jeku 12 stabljika s oko 250 zrna po klasu. Mislim da u s ovom sortom jednoga dana postii etvu blisku najveoj koju teoretski moe stvoriti suneva energija koja dopire do polja. Na nekim dijelovima mojih polja etva od oko 3000 kg po jutru ve je dosegnula s ovom sortom. 61 (0
Masanobu Fukuoka
VOKE
Na breuljcima pokraj mojeg doma takoer uzgajam nekoliko vrsti citrusa. Nakon rata, kada sam se poeo baviti poljodjelstvom i voarstvom, imao sam 7000 m citrusovih vonjaka i 1500 m riinih polja, a sada samo vonjaci pokrivaju 49000 m . Do te sam zemlje doao preuzimajui okolne naputene breuljke. Raistio sam ih rukama.
2
jednak oblik i veliinu. Sorte Hassaku i Shaddock vrlo su visoke, zimske Unshu mandarine su niske i zdepaste, rane sorte Satsuma mandarina malene su u zrelosti, ali sve imaju jedno sredinje deblo.
Ne ubijajte prirodne grabeljivce
Borovi, koji su rasli na nekoliko tih padina, bili su posjeeni nekoliko godina ranije, i sve to sam uinio bilo je iskopavanje rupa po obrisnoj liniji i sadenje sadnica citrusa. Mladice su ve niknule iz prosjeenih panjeva i kako je vrijeme prolazilo, japanska pampas-trava, cogon trava (Imperata) i paprat poeli su bujati. Sadnice citrusa izgubile su se u prepletu vegetacije. Posjekao sam veinu borovih mladica, ali neke sam pustio da rastu kao vjetrobran. Zatim sam posjekao bujno raslinje i travnati pokrov i posijao djetelinu. Nakon est ili sedam godina citrusi su napokon rodili. Otkopao sam zemlju iza drvea da oblikujem terase, pa se sada moj vonjak ne razlikuje mnogo od drugih. Naravno da sam se drao naela ne-kultiviranja, neu p o t r e b e kemijskih fertilizatora, insekticida i herbicida. Zanimljivo je da isprva, dok su sadnice rasle ispod umskih mladica, nije bilo ni traga tetnim kukcima kao t o su uobiajene azijske citrusne ui. Kad su raslinje i drvee koje je pustilo mladice bili posjeeni, zemlja je postala pitomija i slinija vonjaku. Tek su se tada kukci pojavili. Najbolje je pustiti drvee da od poetka slijedi svoj prirod ni oblik. Drvee e raati plodove svake godine i ne treba ga obrezivati. Drvo citrusa slijedi isti uzorak rasta kao i cedar ili bor, to jest jedno sredinje deblo raste ravno i iz njega se naizmjence ire grane. Naravno da sve sorte citrusa nemaju 62
Mislim da svatko zna da ne treba koristili insekticide da bi se najee "napasti" u vonjacima, kao to su titaste ui, drale pod kontrolom jer one imaju prirodne neprijatelje. Jedno se vrijeme u Japanu koristio insekticid Fusol. Prirodni grabeljivci bili su potpuno istrijebljeni, a problemi koji su iz toga proistekli jo se uvijek osjeaju u mnogim oblastima. Mislim da su na temelju tog iskustva mnogi poljodjelci poeli shvaali da nije poeljno eliminirati grabeljivce jer e to na dui rok prouzroili jo vee tete od kukaca. Problem grinja i tilastih uiju rjeil e se sam od sebe ako se otopina strojnog ulja - kemikalije koja je relativno bezopas na za grabeljivce - razrijedi 200 do 400 puta i lagano raspri sredinom ljeta, pa se nakon toga pusti da zajednice kukaca uspostave svoju prirodnu ravnoteu. To nee uspjeti ako su u lipnju i srpnju bili koriteni organski peslicidi na bazi fosfora jer ta kemikalija ubija i grabeljivce. Ne kaem da zagovaram upotrebu tzv. bezopasnih "or ganskih" sprejeva poput rastopine soli i enjaka ili emulzije strojnog ulja, ili da odobravam unoenje stranih grabeljivih vrsta u vonjake radi kontrole tetnih kukaca. Razlog zbog kojeg drvee oslabi i trpi od napada kukaca je devijacija prirod nog oblika. Ako se drvee koje raste po neprirodnom uzorku zanemari u tom stanju, grane se ispreplctu i kukci ga otete. Ve sam spomenuo da sam lako unilio nekoliko jutara vonjaka. Ali ako se takvo drvee postupno korigira, ono e poprimiti oblik barem priblino slian prirodnome. Voke 63
Revolucija jedne slamke Masanobu Fukuoka
jaaju i mjere kontrole kukaca postaju nepotrebne. Ako je stablo paljivo zasaeno i ako mu je od poetka doputeno da slijedi svoj prirodni oblik, nema potrebe za obrezivanjem ni za bilo kakvim prskanjem. Veina sadnica bila je obrezana i korijenje im je bilo oteeno ve u rasadniku, to obrezivanje ini prijeko potrebnim od samog poetka. U nastojanju da poboljam kvalitetu tla u vonjacima, sadio sam razliite vrsti drvea. Medu njima bila je i akacija Morishima. To drvo raste itave godine i u svim godinjim d o b i m a p u t a p u p o l j k e . L i s n e ui, koje se h r a n e tim pupoljcima, poele su se mnoiti u velikom broju. Boje ovice hrane se uima, pa se i njihov broj uskoro poveao. Poto su boje ovice potamanile sve ui, prele su na citruse i poele se hraniti drugim kukcima - grinjama, azijskim citrusnim uima i naraninim crvcima {Iceria purehasi). U z g o j voa b e z obrezivanja, gnojenja i kemijskog zapraivanja mogu je samo u prirodnom okoliu.
ZEMLJA
VONJACIMA
Nepotrebno je govoriti da je poboljanje kvalitete tla temeljno pitanje voarstva. Ako se koriste kemijska gnojiva, drvee naraste vee, ali iz godine u godinu tlo je sve jalovije. Kemijski pospjeivai oduzimaju zemlji njenu vitalnost. Ako se koriste samo jednu generaciju, tlo ve primjetno trpi. Nema pametnijeg naina uzgoja od puta koji poboljava cjelokupnu kvalitetu tla. Prije 20 godina lice ove planine bila je gola crvena glina, tako tvrda da se u nju nije mogla zabosti lopata. I vei dio okolne zemlje bio je takav. Ljudi su uzgajali krumpir dok nisu iscrpili tlo, a onda su napustili polja. Umjesto da se kae da sam ovdje uzgojio citruse i povre, prije bi se moglo rei da sam pomogao u obnavljanju plodnosti tla. Popriajmo malo o tome kako sam poeo obnavljati te gole padine. Nakon rata zagovarala se tehnika duboke kul tivacije cilrusovih vonjaka i kopanja rupa za dodavanje or ganskih tvari. Kad sam se vratio iz svoje ispitne stanice, pokuao sam to u svojem vonjaku. Nakon nekoliko godina zakljuio sam d a j e ta metoda ne samo fiziki iscrpljujua, nego i naprosto uzaludna u nastojanju da se pobolja kvaliteta tla. U poetku sam zakopao slamu i paprat koju sam donosio s planine. Noenje tereta od 40 kilograma i vie bio je i te kakav posao, a nakon dvije do tri godine jedva da je na zemlji bio pregrt humusa. Usjeci koje sam prokopao da pohranim or ganske tvari, uruili su se i pretvorili u otvorene jame. Zatim sam pokuao sa zakapanjem drva. ini se da je slama najbolji dodatak za poboljanje tla, ali, s obzirom na koliinu, drvo je bolje. O n o m e tko nema drvea u blizini, pametnije je zasaditi drvee u vonjaku nego ga tegliti iz dal jine.
64 65
godina visoka je kao telefonski stup. O n o opskrbljuje tlo duikom, tako da je dovoljno posaditi est do deset stabala na 1000 m da bi se poboljali dubinski slojevi tla, pa nije potrebno lomiti leda teglei klade s planine.
2
Da poboljam povrinski sloj, posijao sam mjeavinu djeteline i alfalfe na golo tlo. Trebalo im je nekoliko godina da se prime, ali napokon su prekrile padine vonjaka. Takoer sam posijao japansku rotkvu (daikon). Korijenje tog vrstog povra prodire duboko u zemlju, hrani je organskim tvarima i otvara kanale za cirkulaciju vode i zraka. Lako se samo razmnoava, pa ve n a k o n prvog sijanja moete gotovo zaboraviti na njega. Kad se tlo poboljalo, korov se poeo vraati. Nakon sedam do osam godina djetelina je gotovo nestala u korovu, pa sam je krajem ljeta, poto sam posjekao korov,* posijao malo vie. Djelovanje log gustog pokrova tijekom proteklih 25 godina rezultiralo je time d a j e povrinski sloj vonjaka, koji je bio tvrda crvena glina, sada mekan, taman te bogat glistama i organskom materijom.
Prije 20 godina lice ove planine bila je gola crvena glina, tako tvrda da se u nju nije mogla zabosti lopata.
U mom vonjaku medu stablima citrusa rastu borovi i cedrovi, n e k o l i k o kruaka, draguna, japanska mumula, japanske trenje i mnoge druge lokalne sorte. Jedna od naj zanimljivijih vrsti, makar nije lokalna, jest Morishima akacija. Tu sam biljku ve prije spomenuo, u svezi s bojim ovicama i zatitom prirodnih grabeljivaca. Drvo je tvrdo, cvjetovi priv lae pele, a lie je dobro za krmu. Biljka pomae u spreavan ju t e t e od kukaca, djeluje kao vjetrobran, a bakterija rhizobium, koja ivi na korijenju, oplouje tlo. To je drvee u Japan uvezeno iz Australije prije nekoliko godina. Raste bre od ijednog drveta koje sam ikad vidio. Za samo nekoliki) mjeseci puta dubok korijen, a za est ili sedam 66
Uz zeleno gnojivo koje oplouje gornje slojeve, i korijenje Morishima akacije, koje poboljava tlo u dubini, nije potrebno gnojili i kultivirati tlo medu vokama. S visokim drveem koje titi od vjetra, citrusima u sredini i zelenim gnojivom ispod, naao sam nain da olakam rad i pustim vonjak da se sam brine o sebi.
* Ljeti Fukuoka srpom sijee korov, trnje i mladice koje raste ispod voaka.
67
Masanobu Fukuoka
UZGOJ POVRA KAO
DIVLJEG
BILJA
A sada recimo neto o uzgoju povra. Ono se moe uz gajati u vrtu, za potrebe domainstva, ili na otvorenom, neis koritenom tlu. to se vrta tie, dovoljno je rei da treba uzgajati pravo povre u pravo vrijeme, na tlu obogaenom organskim kompostom i gnojivom. Metoda uzgoja povra za kuhinjski stol u starom Japanu dobro se stopila s prirodnim uzorkom ivota. Djeca se igraju ispod voaka u dvoritu. Svinje jedu otpatke iz kuhinje i ruju uokolo po tlu. Psi laju i igraju se, a seljak sije sjeme u bogatu zemlju. Crvi i kukci rastu zajedno s povrem, kokoi ih kljucaju i nesu jaja, koja djeca jedu. Tipina seoska obitelj u Japanu uzgajala je povre na taj nain do prije dvadesetak godina. Prevencija od biljnih bolesti provodila se uzgojem tradicionalnih usjeva u pravo vrijeme, odravanjem zdravoga tla, vraajui u njega sve organske otpatke, te plodoredom. tetni kukci odstranjivali su se rukom ili bi ih pojele kokoi. U junom Shikoku postajala je vrst kokoi koja bi skinula crva ili kukca s povra a pritom ne bi izgrebla korijenje ni otetila biljku. Neki e ljudi moda biti skeptini glede koritenja ivotinjskog i ljudskog izmeta za gnojenje, smatrajui to primitivnim ili prljavim. Danas ljudi ele "isto" povre, pa ga poljodjelci uzgajaju u staklenicima, uope ne koristei tlo. Kulture uzgojene na ljunku, pijesku ili u vodi postaju sve popularnije. Povre se hrani kemijskim tvarima i svjetlom proputenim kroz filter prekrivaa od vinila. udno je kako su ljudi nadoli na to da misle da je kemijski uzgojeno povre "isto" i sigurno. Hrana uzgojena u tlu koje je uravnoteeno djelovanjem crva, m i k r o o r g a n i z a m a i raspadajueg ivotinjskog gnojiva najistija je i najcjelovitija. 68
U uzgoju povra na "poludivlji" nain, ime bi se iskoristile naputene povrine, rijene obale ili otvorene pustopoljine, moja je ideja da se sjeme naprosto razbaca i povre pusti rasti zajedno s korovom. Ja uzgajam povre na padini planine, izmeu citrusovih stabala. Vano je znati pravo vrijeme za sjetvu. Za proljetno povre pravo je vrijeme kad zimski korov umire, a ljetni jo nije niknuo.* U jesen se sjeme treba razbacati kad ljetni korov vene, a zimski se jo nije pojavio. Najbolje je priekati kiu koja obino traje nekoliko dana. Nainite otkos u korovu i ubacite sjeme povra. Ne trebate ga pokrivati zemljom; samo ga prekrijete korovom, koji ste pokosili da djeluje kao stelja i da sjeme sakrije od ptica i kokoi dok ne proklija. Obino se korov mora rezati dva ili tri puta da bi izdanci povra krenuli, ali ponekad je i samo jednom dovoljno. Gdje korov i djetelina nisu tako gusti, moete jednostavno razbacati sjeme. Jedan e dio pojesti kokoi, ali velik e dio proklijati. Ako ijete u redu ili u brazdi, vea je vjerojatnost da e kornjai i drugi kukci pojesti mnogo sjemena. Oni se kreu u ravnoj liniji. Kokoi isto spaze oieno mjesto i dodu eprkati. Moje je iskustvo da je najbolje razbacivati sjeme amo-lamo. Povre uzgojeno na taj nain snanije je nego to veina ljudi misli. A k o n i k n e prije korova, on ga kasnije nee nadjaati. Neko povre, poput pinata i mrkve, ne klija lako. Namakanje sjemena na dan ili dva i zatvaranje u glineni omota
* Tu metodu uzgoja povra Fukuoka je razvio eksperimentirajui, pokuavajui u skladu s lokalnim uvjetima. Gdje on ivi, proljetne su kie pouzdane, a klima je dovoljno topla za uzgoj povra u svim godinjim dobima. Godinama se lime bavei, doznao je koje povre moe rasti medu kojim korovom i kakva mu vrst brige treba. Svaki poljodjelae koji misli uzgajati povre tim poludivljim nainom morao bi razviti tehniku u skladu s tlom i prirodnom vegetacijom.
69
Masanobu Fukuoka
moralo bi rijeiti problem. Ako se posiju neto obilnije, japanska rotkva, repa i razliito lisnato jesensko povre bit e dovoljno snani da se uspjeno bore sa zimskim i ranoproljetnim korovom. Poneka biljka uvijek ostane neubrana, pa se povre iz godine u godinu razmnoava samo. Takvo povre ima jedinstven okus i ini jelo zanimljivim. Vidjeti mnotvo raznorodnog povra kako raste svuda po planini uistinu je udesan prizor. Japanska rotkva i repa rastu napola ukopane u zemlju, napola vani. Mrkve i ici esto su zdepasti i debeli, s mnogo korjenia, i vjerujem da je njihov opor, gorkast okus, okus njihovih divljih predaka. enjak, japanski biserni luk i kineski poriluk, j e d n o m posijani, pojavljivat e se sami od sebe iz godine u godinu. Mahunarke je najbolje sijati u proljee. Crnooki grah (Vigna unguiculata) i niski bubreasti grah lako se uzgajaju i daju bogat urod. U uzgoju graka, crvenog azuki graha, soje, pinto graha i bubreastog graha rano je klijanje presudno. Bez dovoljno kie klijanje e biti oteano, a morat ele paziti i na ptice i kukce. Rajice i patlidani nisu dovoljno jaki da se bore s korovom dok su mladi, pa treba uzgojiti presadnice u starteru i kasnije ih presaditi. Umjesto da ih osovljujete uvis, pustite ih da se ire po tlu. Korijenje e izrasti iz ogranaka glavne stabljike i dati biljci snagu da rodi vie plodova. to se tie krastavaca, najbolje su puzajue sorte. Dok su mladi, povremeno morate rezati korov, ali e nakon toga biljke biti jake. Rasprostrite bambus ili granje, pa e se krastavci oplesti oko njih. Grane dre plodove dovoljno iznad zemlje da ne istrule. Ovakva metoda uzgoja krastavaca vrijedi i za lubenice i tikve. Krumpir i taro (Colocasia esculenta)* vrlo su snane
* Taro je vrst kosmatog krumpira tropskog i suptropskog podrijetla.
biljke. Jednom posaeni, pojavljivat e se na tom mjestu svake godine i korov ih nikad nee nadjaati. Nakon berbe jednos tavno ostavile nekoliko komada u zemlji. Ako je tlo Ivrdo, najprije uzgojite japansku rotkvu. Njeno korijenje omekava i kultivira zemlju, pa nakon nekoliko sezona na tom mjestu moete uzgajali krumpir. Otkrio sam da je bijela djetelina korisna u suzbijanju korova. Kako raste gusto, moe svladati ak i jake korove, poput divljeg pelina i krvaste svraice. Ako se njeno sjeme pomijea sa sjemenom povra, djetelina e djelovati kao iva stelja, obogaivat e tlo i odravati ga vlanim i prozranim. Kao i kod povra, vano je izabrati pravo vrijeme za sjetvu djeteline. Kasno ljeto ili jesen najbolje je doba; korijenje se razvija tijekom hladnih mjeseci, to djetelini daje prednost nad proljetnim travama. Dobro ju je sijati i u rano proljee. Raz bacivanje i sijanje u redovima razmaknutim otprilike 30 cm jednako je dobro. Jednom kad se djetelina primi, ne trebate je vie sijati sljedeih pet do est godina. Glavni cilj ovakva poludivljeg uzgoja povra jest da se ono uzgoji na to prirodniji nain na zemlji koja bi inae ostala neiskoritena. Ako pokuate koristiti savreniju tehniku ili ako idete za veim prinosima, to e zavriti neuspjehom. U veini sluajeva uzrok neuspjeha bit e kukci ili bolesti. Ako razliito bilje i povre pomijeamo i pustimo da raste medu prirodnom vegetacijom, teta od kukaca i bolesti bit e minimalna i nee biti potrebno koristili sprejeve ili sakupljati kukce rukom. Povre moete uzgajati na bilo kojem mjestu gdje raste raznovrstan i vitalan korov. Vano je dobro upoznati godinji ciklus i uzorak rasta korova i trava. Promatrajui raznovrsnost i veliinu korova u nekom podruju, moete prepoznati vrstu tla, i ustanoviti je li ono iscrpljeno. U svojem vonjaku na laj poludivlji nain uzgajam iak, kupus, rajicu, mrkvu, goruicu, grah, repu i mnoge druge vrsti povra i trava.
71
70
Masanobu Fukuoka
UVJETI
ZA
NAPUTANJE
KEMIKALIJA
se posao moe prepustiti njima. Mora se voditi rauna da su pauci osjetljivi i na najmanje ljudsko uplitanje. Veina ljudi misli da bi odustajanje od kemijskih gnojiva i insekticida dovelo do opadanja agrikulturnih prinosa na djeli sadanjeg stanja. Eksperti za tetu od kukaca procjenjuju da bi gubici u prvoj godini nakon prestanka koritenja insekticida iznosili oko pet posto. Gubitak od narednih pet posto zbog odustajanja od kemijskih gnojiva vjerojatno nije suvie pogrena procjena. To znai, ako bi upotreba vode u riinim poljima bila obustavljena, i ako bi se odustalo od kemijskih gnojiva i pesticida koje propagira Poljoprivredna udruga, prosjeni gubici u prvoj godini vjerojatno bi dosegli nekih 10 posto. Obnavljajua mo prirode d a l e k o nadmauje zamislivo, pa vjerujem da bi nakon toga poetnog gubitka etva porasla, a na posljetku i prerasla sadanju razinu. Dok sam bio u ispitnoj stanici Kochi, provodio sam eksperimente u vezi sa zatitom od buaa stabljike. Ti kukci udu u stabljiku rie hranei se njome, od ega ona pobijeli i uvene. Metoda procjene tete jednostavna je: prebrojte bijele stabljike. Od sto biljaka 10 ili 20 posto moe imati bijelu stabljiku. U ozbiljnim sluajevima, kad se ini d a j e cjelokupni usjev uniten, stvarna je teta oko 30 posto. U pokuaju da se izbjegne taj gubitak jedno je polje zapraeno insekticidima, a drugo je ostavljeno nelretirano. Kad su se usporedili rezultati, ispalo je d a j e nelretirano polje s mnogo bijelih stabljika dalo vei prinos. Isprva nisam u to mogao povjerovali, nego sam mislio da se radi o greci u eksperimentu. Ali podaci su se pokazali preciznima, pa sam nastavio istraivanje. io se, zapravo, dogodilo? Napadajui slabije biljke, buai su proizveli uinak razrjedivanja. Ugibanje nekih biljaka dalo je vie prostora ostalima. Preivjele biljke izrasle su jae, pustile vie zrnonosnih stabljika i po klasu dale vie zrna no to 73
Danas uzgoj rie u Japanu stoji na vanoj raskrsnici. Poljodjelci i specijalisti dvoume se kojim putem da krenu - da nastave saenje u mulju ili da se prebace na izravno sijanje - s kultiviranjem ili bez njega. Posljednjih 20 godina govorim da e se izravno sijanje bez kultivacije napokon dokazali kao najbolji nain. Znakovita je brzina kojom se izravno sijanje iri u oblasti Okayama. Ipak, postoje i oni koji tvrde daje prijelaz na ne-kemijsku agrikulturu, koja bi zadovoljila potrebe nacije, nezamisliv. Kau da je kemijski t r e t m a n prijeko potreban da bi se kontrolirale tri velike bolesti rie - truljenje stabljike, bolest rasprskavanja i propadanje lia uzrokovano bakterijama. Ali ako bi poljodjelci prestali upotrebljavati slabe, "poboljane" sorte sjemena, prestali dodavati tlu previe duinog gnojiva i smanjili koliinu vode za navodnjavanje tako da biljka moe razviti snano korijenje, sve bi te bolesti nestale i kemijski bi sprejevi postali nepotrebni. U poetku je crveno glineno tlo u mojim poljima bilo slabo i neprikladno za uzgoj rie. Bolest smeih mrlja redovito se pojavljivala. Ali kako je plodnost tla rasla, tako se ta bolest pojavljivala sve rjee. U posljednje vrijeme vie uope ne izbija. Jednako je i sa tetom koju stvaraju kukci. Najvanije je ne ubijati prirodne grabeljivce. Kontinuirano dranje polja pod vodom ili navodnjavanje stajaom ili zagaenom vodom takoer e stvoriti problem kukaca. Najgore napasti, ljetni i jesenski skakavci, mogu se kontrolirati tako da se voda ne puta u polja. Zeleni riini skakavci, koji prezimljavaju u korovu, mogu postati nosioci virusa. Ako se to dogodi, esto je posljedica gubitak 10-20 posto zbog bolesti rasprskavanja. No ako se ne upotrijebe kemijski sprejevi, u polju e biti mnogo paukova, pa 72
Masanobu Fukuoka
bi dale bez razrjedivanja. Kad je gustoa stabljika prevelika, a kukci ne pojedu viak, biljke mogu izgledati zdravo, ali u puno sluajeva urod je zapravo slabiji. Ako pregledate izvjea istraivakih ispitnih slanica, pronai ete rezultate koritenja praktiki svakog kemijskog spreja na popisu. Ali openito se ne zna da smo o tim rezul tatima obavjeteni samo polovino. Naravno, ne radi se o namjeri da se neto sakrije, ali kad kemijske kompanije objave te rezultate u oglasima, to je jednako kao da su proturjeni podaci zatajeni. Rezultati koji pokazuju nii prinos, kao u e k s p e r i m e n t u s b u a i m a s t a b l j i k a , p r o g l a a v a j u se eksperimentalnim protuslovljem i izostavljaju. Naravno da postoje sluajevi u kojima je istrebljivanje kukaca urodilo viim prinosom, ali ima i suprotnih sluajeva, kad je prinos bio sman jen. Izvjea o potonjima rijetko se pojavljuju u tisku.
morali svake sezone miljama hodali kroz poplavljena polja, zabadajui orue medu redove rie i upajui korov rukom. Lako je shvatljivo zato su te kemikalije bile prihvaene kao boji dar. U koritenju slame i djeteline, uz privremeno potapanje polja, pronaao sam jednostavan nain kontrole korova bez tekog rada na vruini i bez upotrebe kemikalija.
Koliba sa zidovima od blata u vonjaku
Poljodjelce je vjerojatno najtee nagovoriti da odustanu od herbicida. Od iskona su oni suoeni s neim to bi se moglo nazvati "bitkom protiv korova". Oranje, kultiviranje izmeu redova, i sam ritual presaivanja rie uglavnom su usmjereni na eliminiranje korova. Prije razvoja herbicida poljodjelci su 74 75
Masanobu Fukuoka
se: "Ne, primjenu ostavljam vama. Ja se drim istraivanja." OGRANIENJA ZNANSTVENE METODE Dakle, tako je to. Prouava funkciju biljnog metabolizma i njegovu sposobnost da apsorbira hranjive tvari iz tla, napie knjigu i stekne doktorat agrikulturnih znanosti. Pritom se ne pita hoe li tvoja teorija asimilacije biti relevantna za prinos. Ako i moe objasniti kako metabolizam utjee na produktiv nost najgornjeg lista uz prosjenu temperaturu od 25 C, ne vodi rauna da postoje i mjesta na kojima temperatura nije 25 C. Pa, ako temperatura u oblasti Ehime ove godine i iznosi 25 C, sljedee e godine moda biti samo 20 C. Pogreno je rei da e jednostavno ubrzanje metabolizma povisili stvaranjekroba i proizvesti veliki urod. U obzir se mora uzeti geografija i topografija zemljita, stanje tla, njegova struktura, tekstura i d r e n a a , izloenost s u n c u , odnosi kukaca, raznovrsnost upotrijebljenog sjemena, metoda kultivacije - uistinu be skonani raspon faktora. Znanstvena metoda testiranja koja bi uraunala sve relevantne faktore neostvariva je. Ovih se dana mnogo pria o prednostima "Pokreta za dobru riu" i "Zelene revolucije". Kako se te metode oslanjaju na slabe, "poboljane" sorte, poljodjelac je prisiljen dodavati kemikalije i insekticide osam do deset puta tijekom sezone rasta. Ubrzo su mikroorganizmi spreni kao i organske tvari. Unitenje ivot tla i usjevi postaju ovisni o izvanjskim hranjivim tvarima u obliku kemijskih gnojiva. ini se da stvari kreu nabolje kada poljodjelac primijeni "znanstvene" tehnike, ali to ne znai da znanost mora priskakati u pomo zato to prirodna plodnost sama po sebi ne bi bila dovoljna. To znai daje spaavanje potrebno zato stoje prirod na plodnost unitena. Steranjem slame, uzgojem djeteline i vraanjem svih or ganskih otpadaka u tlo zemlja dobiva sve hranjive tvari potrebne za uzgoj rie i ozimog ita u istom polju, iz godine u godinu. Prirodnim se poljodjelstvom polja koja su ve pretrpjela tetu od 77
Prije nego istraivai postanu istraivai, morali bi postati filozofi. M o r a l i bi r a z m o t r i t i t o je ljudski cilj, t o to ovjeanstvo treba stvoriti. Lijenici bi najprije morali odrediti na najtemeljnijoj razini o emu to ovisi ivot ljudskih bia. U primjeni svojih teorija na poljodjelstvo, eksperimen tirao sam s razliitim nainima uzgoja usjeva, uvijek s idejom razvijanja metode koja je bliska prirodi. To sam postigao od bacujui sve nepotrebno iz agrikulturne prakse. Suvremena znanstvena agrikultura, s druge strane, nema takvu viziju. Istraivanja besciljno lutaju, svaki istraiva vidi samo djeli beskrajnog spektra prirodnih faktora koji utjeu na etvene prinose. Nadalje, ti se faktori mijenjaju od mjesta do mjesta i iz godine u godinu. ak ako se radi o istoj etvrtini jutra, poljodjelac mora uzgajali svoje usjeve svake godine razliito, u skladu s varijacijama vremenskih prilika, s populacijama kukaca, sa stanjem tla i s mnogim drugim prirodnim faktorima. Priroda je posvuda u stalnom pokretu; uvjeti nikad nisu potpuno jednaki. M o d e r n o istraivanje cjepka prirodu na komadie i provodi testove koji se ne podudaraju ni s prirodnim zakonom ni s praktinim iskustvom. Rezultati se prilagodavaju uvjeren jima istraivaa, a ne potrebama poljodjelaca. Velika je greka misliti da se takvi rezultati mogu primijeniti na poljima poljod jelaca s nepromjenjivim uspjehom. Nedavno je profesor Tsuno sa Sveuilita Ehime napisao podulju knjigu o odnosu biljnog metabolizma i etve rie. Taj profesor esto dolazi u moje polje, iskopa zemlju do dubine od nekoliko stopa da provjeri njezinu kvalitetu, vodi studente uokolo da izmjere kutove sunca i sjene i uzme primjerke biljki za laboratorijsku analizu. esto ga pitam: "Kad se vratite, hoete li iskuali sijanje bez kultivacije?" A on odgovara smij ui 76
kultiviranja ili upotrebe kemikalija uspjesno mogu rehabilitirati.

Masanobu Fukuoka
JEDAN
POLJODJELAC
PROGOVARA
J a p a n je ovih d a n a zabrinut, i to opravdano, zbog p o g o r a n j a k v a l i t e t e okolia i z a t r o v a n o s t i h r a n e kao posljedice toga. Graani protestiraju zbog ravnodunosti politikih i industrijskih elnika. Ali sva e ta aktivnost, ako se nastavi u sadanjem duhu, biti samo uzaludan napor. Priati 0 uklanjanju posljedica specifinih sluajeva zagaivanja jed nako je kao i uklanjati simptome bolesti dok njihov uzrok nastavlja trovati tijelo. Prije dvije godine, na primjer, Istraivaki centar za upravljanje poljoprivredom, zajedno s Vijeem za organsku poljoprivredu i Nada kooperacijom, organizirali su konferen ciju radi diskusije o zagaenju. Predsjedavaj ui je bio gospodin Teruo Ichiraku, voda japanskog Udruenja organskih poljod jelaca i jedna od najmonijih figura u vladinoj Agrikulturnoj kooperaciji. Preporuke te agencije - koje usjeve i koje sorte treba uzgajati, koliko umjetnih gnojiva treba upotrijebiti i koje kemikalije treba dodavati - slua gotovo svaki poljodjelac u Japanu. Budui da je sudjelovalo toliko raznih utjecajnih ljudi, ponadao sam se da e biti donesene odluke o dalekosenoj akciji i da e ona bili pokrenuta. Sa stanovita publiciranja problema zagaenosti hrane, ta bi se konferencija mogla nazvali uspjenom. Ali, kao i drugi sastanci, diskusija je degenerirala u seriju visokostrunih tehnikih izvjea specijaliziranih istraivaa i osobnih izvjea o uasima kontaminacije hrane. inilo se da nitko nije voljan bavili se problemom na temeljnoj razini. U raspravi o trovanju tune ivom, na primjer, predstavnik Ureda za ribarstvo najprije je govorio o tome u kojoj je mjeri taj problem postao uistinu zastraujui. U to vrijeme o zagaenju ivom svakodnevno se diskutiralo na radiju i u 79
novinama, pa su svi paljivo sluali io e rei. Govornik je rekao d a j e koliina ive u tijelima luna, ak i onih ulovljenih u Antarktikom oceanu i u blizini Sjevernog pola, ekstremno visoka. No, kad je jedan laboratorijski primjerak, izvaen iz mora prije nekoliko stotina godina, bio seciran i analiziran, i ta je riba - suprotno oekivanjima - sadravala ivu. Njegov je zakljuak bio daje konzumiranje ive prijeko potrebno da riba preivi. Auditorij se pogledao s nevjericom. Svrha sastanka trebala je bili da se odredi kako se nositi sa zagaenjem koje je ve zalrovalo okoli i koje mjere poduzeti da se ono sprijei. Umjesto toga, tu se naao taj predstavnik Ureda za ribarstvo, koji je ustvrdio da je iva nuna za opstanak luna. Na to mislim kad kaem da ljudi ne shvaaju korijenski uzrok zagaenja, nego ga gledaju iz uske i povrne perspektive. Ustao sam i predloio da pokrenemo zajedniku akciju, ovdje i sada, konkretni plan za borbu protiv zagaenja. Ne bi li bilo bolje govoriti izravno o prestanku koritenja kemikalija koje uzrokuju zagaenje? Ria se, na primjer, moe vrlo dobro uzgajati bez kemikalija, kao i citrus, a nije teko na taj nain uzgajati ni povre. Rekao sam da se to moe uiniti i da ja to na svom posjedu inim godinama, ali sve dok vlada nastavlja zagovarati upotrebu kemikalija, nitko drugi nee dali priliku istom poljodjelstvu. Na sastanku su bili nazoni lanovi Ureda za ribarstvo, kao i ljudi iz Ministarstva poljoprivrede i umarstva i iz Agrikult u r n e k o o p e r a c i j e . Da je predsjedavajui konferencije, gospodin Ichirahu, uistinu htio da se neto poduzme i da je rekao da bi poljodjelci diljem zemlje trebali iskuati uzgoj rie bez kemikalija, mogle su se dogoditi znaajne promjene. No postojao je jedan velik problem. Ako bi se usjevi uzgajali bez agrikulturnih kemikalija, gnojiva i mehanizacije, gigantske kemijske kompanije postale bi nepotrebne i vladina bi Agencija za agrikulturnu kooperaciju propala. Da stavim stvari na pravo mjesto, rekao sam da lanovi kooperacije i 80
tvorci moderne agrikulturne politike ovise o velikim inves ticijama kapitala u gnojiva i mehanizaciju, koje su temelj njihove moi. Odustajanje od mehanizacije i od kemikalija dovelo bi do potpune promjene u ekonomskoj i socijalnoj strukturi. I zato, rekao sam, ne vidim naina kako bi gospodin Ichiraku, ljudi iz kooperacije ili vladini slubenici mogli govoriti u prilog mjerama spreavanja zagaenja. Kad sam tako progovorio, predsjedavajui je rekao: "Gospodine Fukuoka, uznemiravate konferenciju svojim prim jedbama", zatvarajui mi usta. Eto, to se dogodilo.
81
Masanobu Fukuoka
LAKO RJEENJE TEKOG PROBLEMA Iz ovoga, dakle, proizlazi da vladine agencije nemaju nam jeru zaustaviti zagaenje. Druga je potekoa u tome to svi aspekti problema zagaenosti hrane moraju biti zajedno sagledani i istodobno rijeeni. Problem ne mogu rijeiti ljudi koji se bave samo jednim njegovim dijelom. D o k svijest svih ne b u d e iz temelja promijenjena, zagaenje ne e prestati. Na primjer, poljodjelac misli da Unutranje more* nije njegova briga. On smatra da je zadaa slubenika Ureda za ribarstvo da se brinu za ribu, a Vijea za okoli da se pobrine za zagaeni ocean. U takvom nainu razmiljanja lei problem. Najee koritena kemijska gnojiva - amonijum-sult'at, urea, superfosfati i slina - upotrebljavaju se u ogromnim koliinama, a samo dio apsorbiraju biljke u poljima. Ostatak se slijeva u potoke i rijeke i na posljetku otpluta do Unutranjeg mora. Ti duini spojevi postaju hrana za alge i planktone, koji se mnoe u velikom broju, uzrokujui pojavu crvene plime. Naravno, industrijski otpad, koji sadri ivu i druge otrove, takoer pridonosi zagaenju, ali japanske vode najvie zagauju pol joprivredne kemikalije. T a k o je poljodjelac taj koji na svojim pleima mora ponijeli najvei dio odgovornosti za crvenu plimu. Ako poljod jelci koji na svoja polja stavljaju otrovne kemikalije, kor poracije koje ih proizvode, seoski slubenici koji vjeruju u njih i u skladu s tim nude tehniku pomo ne shvate svu dubinu problema, zagaenje vode ne e biti mogue rijeiti. Kako stvari sada stoje, samo oni koji su najizravnije ugroeni pokuavaju se aktivno sukobiti s problemom zagaenja, kao u sluaju kada su lokalni ribari krenuli u borbu protiv velikih naftnih kompanija nakon izlijevanja nafte pokraj Mizushime. Ili, pak, neki profesor predloi da se problem rijei
* Mali) more izmeu otoka I Ionshu, Kyushu i Shikoku.
otvaranjem kanala kroz pojas otoka Shikoku, kojim bi se relativno isla voda Pacifika dovela u Unutranje more. Takve se stvari s vremena na vrijeme istrauju i pokuavaju provesti u djelo, ali se lim nainom nikako ne moe doi do istinskog rjeenja. injenica je da je situacija, ma to mi radili, sve gora. to su protumjere razradenije, to problem postaje sloeniji. Pretpostavimo da je cijev bila poloena preko otoka Shikoku i da se voda ispumpavala iz Pacifika i ulijevala u Unutranje more. Recimo da bi se Unutranje more moglo lako oistiti. Ali otkud bi dolazila elektrina energija koja bi pokretala tvornicu u kojoj bi se proizvodile eline cijevi i otkud energija koja bi pokretala pumpe? Nuklearna energija postala bi prijeko potrebna. Da bi se konstruirao takav sustav, morao bi se upotrijebiti beton i razni drugi materijali, te izgraditi procesni centar za uran. Kad rjeenja krenu tim smjerom, ona samo siju sjeme za drugu i treu generaciju problema zagaenja, koji e biti tei i iri od prethodnih. To je poput onog to se dogaa pohlepnom poljodjelcu koji previe otvori branu i pusti bujicu u svoje riino polje. Pojavi se pukotina i brana se srui. Tada propravak postaje nuan. Zidovi se ojaaju, kanal za navodnjavanje povea. Poveana zapremina vode poveava potencijalnu opasnost, i sljedei put kad brana oslabi, u rekonstrukciju e trebati uloiti jo vei napor. Kad se donese odluka da se suoimo sa simptomom problema, openito se smatra da e korektivne mjere rijeiti itav problem. To se rijetko kad dogodi. Inenjeri si to ne mogu utuviti u glavu. Te protumjere utemljene su na preuskoj definiciji onoga to ne valja. Ljudske mjere i protumjere proiz laze iz ograniene znanstvene istine i suda. Tako se nikad ne moe dospjeti do pravog rjeenja.*
* Govorei o "ogranienoj znanstvenoj istini i prosudbi," Fukuoka govori o svijetu kakav opaa i konstruira ljudski intelekt. On smatra da je takva percepcija svedena na okvir vlastitih pretpostavki.
82
83
Moja skromna rjeenja, poput steranja slame i uzgoja djeteline, ne stvaraju zagaenje. Djelotvorna su jer uklanjaju izvor problema. Sve dok se ne nadvlada suvremena vjera u velika tehnoloka rjeenja, zagaenje e biti sve gore.
PLODOVI
TEKIH
VREMENA
Potroai openito pretpostavljaju da oni nemaju nita s uzrocima agrikulturnog zagaenja. Mnogi od njih trae hranu koja nije bila kemijski tretirana, ali ipak hoe velik, blistav, nenagrden proizvod pravilna oblika. Da se udovolji potonjim zahtjevima, kemikalije koje se nisu koristile prije pet do est godina naglo su ule u upotrebu. Kako smo zapali u tu nepriliku? Ljudi kau da im je svejedno jesu li krastavci ravni ili grbavi i da nije nuno da voe bude izvana lijepo. Ali pogledajte koji put trnice u Tokyu ako elite vidjeti u kakvoj su vezi cijene sa zahtjevima potroaa. Kad voe samo malo bolje izgleda, dobivate premiju od pet do deset centa po funti.* Ako je razvrstano u "malo", "srednje", i "veliko", cijena po funti moe narasti dvostruko ili trostruko sa svakom prom jenom veliine. Spremnost potroaa da plate viu cijenu za izvansezonsku hranu takoer je pridonijela veoj upotrebi umjetnih metoda uzgoja i kemikalija. Prole godine, mandarine sorte unshu, koje su bile uzgojene u staklenicima za ljetnu poiljku robe, dostigle su cijenu 10 do 20 puta viu od cijene sezonskih mandarina.** Umjesto uobiajene cijene od 10 do 15 centi po funti, plaala se enormna cijena od 0,80 dolara, dolar, ak do 1,75 dolara po funti. Ako, dakle, uloite nekoliko tisua dolara u instaliranje opreme, kupite potrebno gorivo i radite prekov remeno, moete ostvariti profit. Izvansezonski uzgoj postaje sve popularniji. Gradske ljude, ini se, toliko usrei to dobiju mandarine samo mjesec dana ranije da su spremni platiti farmeru sva posebna ulaganja u rad i opremu. Ali ako se zapitate koliko je vano da to voe
* 1 funta = 0,45 kg. * *T voe prirodno sazrijeva u jesen.
84
85
Masanobu Fukuoka
ljudi dobiju mjesec dana ranije, shvatit ete da to uope nije vano i da se taj uitak ne plaa samo novcem. Nadalje, agens za boju, koji se nije koristio do prije nekoliko godina, sada se koristi. Pomou te kemikalije voe dobiva punu boju tjedan dana ranije. Ovisno o tome je li voe prodano ijedan dana prije ili poslije 10. listopada, cijena se ili udvostruuje ili pada na polovinu, pa poljodjelci dodaju ak celeratore boje, a nakon berbe stavljaju voe u komore za sazrijevanje, gdje ga tretiraju plinom. Ali ako se voe poalje ranije, ono ne e biti dovoljno slatko, pa se koriste umjetni zasladivai. Openito se misli da su kemijski zasladivai zabranjeni, ali rasprivanje takvih zasladivaa po s t a b l i m a citrusa nije specificirano k a o nezakonito. Pitanje je spadaju li oni ili ne u kategoriju "agrikulturnih kemikalija". U svakom sluaju, gotovo ih svi koriste. Voe se zatim otprema u kooperacijski centar za sor tiranje. Da bi se razvrstalo po veliini, svaki se plod kotrlja po pokretnoj vrpci dugoj nekoliko stotina metara. Nagnjeenja su uobiajena. Sto je sortirni centar vei, to se voe dulje prebacuje i tumba. N a k o n ispiranja vodom mandarine se prskaju zatitnim sredstvima i na njih se nanosi agens za boju. N a p o k o n , k a o zavrni p o t e z , prevlae se parafinskom otopinom i glaaju do visokog sjaja. Dananje je voe uistinu "protjerano kroz mlin". Dakle, od trenutka neposredno prije berbe do trenutka kad je poslano na police, voe se tretira s pet ili est kemikalija, ne ubrajajui u to kemijska gnojiva i sprejeve koji su se upotrebljavali dok je raslo u vonjaku. A sve to zbog toga to potroa eli kupiti voe koje je tek malo atraktivnije. Taj mali pomak sklonosti dovodi poljodjelce u veliku nepriliku. Ne dogaa se to zato to poljodjelci vole raditi na laj nain ili zato to slubenici Ministarstva poljoprivrede uivaju u tom da natovare poljodjelcu sav taj dodatni posao. Situacija se ne e popravili dok se god ne izmijeni opi osjeaj za vrednovanje. 86
Kad sam prije 40 godina radio u Carinskom uredu u Yokohami, tako se baratalo limunima i naranama iz Sunkista. Iako sam se estoko protivio uvoenju tog sustava u Japan, moje rijei nisu mogle sprijeili njegovo usvajanje. Ako seosko domainstvo ili kooperant prihvati novi proces, kao to je glaanje narani voskom, zbog vee brige i panje profit je vii. Ostali kooperanti to primijete, pa uskoro i oni prihvate novi proces. Voe koje nije tretirano voskom vie nije na cijeni. U dvije ili tri godine premazivanje voskom prih vaeno je u cijeloj zemlji. Natjecanje obara cijene, a poljodjelcu jedino ostaje teret naporna rada i troak za materijal i opremu. Sada mora dodavati vosak. Naravno da i potroai trpe posljedice. Hrana koja nije svjea moe se prodati zato to izgleda kao daje svjea. Bioloki govorei, voe koje je malo smeurano, zadrava svoje disanje i konzumiranje energije na najnioj moguoj razini. O n o je poput ovjeka u meditaciji - njegov metabolizam, disanje i troenje kalorija dosiu iznimno nisku razinu. ak ako i gladuje, energija e se sauvali. I kad se sasvim zrele mandarine smeuraju i zelenilo povene, o n e su u stanju vrlo dugo sauvati svoju hranjivu vrijednost. Pogreno je pokuavati odrati puki izgled svjeine, na primjer neprestanim prskanjem vodom. Makar povre tako zadrava svje izgled, njegov okus i hranjiva vrijednost brzo se g u b e . Meutim, svi su poljoprivredni kooperanti i sve kolektivne sortirne stanice integrirane i proirene da bi se nastavile takve nepotrebne aktivnosti. To se zove "modernizacija". Proizvodi se pakiraju i preko velikih distribucijskih sustava otpremaju do potroaa. Ukratko, dokle god postoji izokrenut smisao za vred novanje, koji vie mari za veliinu i izgled nego za kvalitetu, problem zagaivanja hrane ne e se moi rijeiti.
87
Masanobu Fukuoka
MARKETING
PRIRODNE
HRANE
Posljednjih nekoliko godina slao sam 2500 kg rie u trgovine prirodne hrane u raznim dijelovima zemlje. Takoer sam poslao 400 kutija po 15 kg mandarina u desettonskim kamionima do u d r u e n j a k o o p e r a n a t a u tokijski k o t a r S u g i n a m i . P r e d s j e d n i k k o o p e r a c i j e elio j e p r o d a v a t i nezagaene proizvode, pa se na ugovor na tome temeljio. Prva je godina bila prilino uspjena, ali bilo je i nekih pritubi: veliina plodova previe je varirala, i izvana su bili prljavi, kora je ponekad bila smeurana i tako dalje. Voe sam slao u neobiljeenim kutijama, pa su tako neki ljudi posumnjali da se radi o "drugorazrednom" asortimanu. Sada pakiram u kutije s oznakom "prirodne mandarine". Budui da proizvodnja prirodne hrane trai najmanje trokova i napora, smatram da bi se prirodna hrana morala prodavati po najnioj cijeni. Prole godine u podruju Tokya moje se voe prodavalo po najnioj cijeni. Mnogi prodavai kau da mu je okus bio najslasniji. Naravno da bi bilo najbolje da se voe moglo prodati na bliskim lokacijama, ime bi se skratilo vrijeme i uklonili trokovi prijevoza, ali je i ovako cijena bila primjerena, voe nije bilo kemijski tretirano i imalo je dobar okus. Ove sam godine zamoljen da poaljem dva do tri puta veu koliinu nego prije. $ Ovdje iskrsava pitanje koliko se moe proiriti izravna prodaja prirodne hrane. Mislim da ima nade. U posljednje vrijeme kemijski uzgajivai voa dovedeni su u iznimno teak ekonomski poloaj, pa im proizvodnja prirodne hrane postaje sve privlanija. Bez obzira na uloeni napor u upotrebljavanju kemikalija, bojenju voa i premazivanju voskom, prosjean voar moe prodati svoje voe po cijeni koja jedva da e pokriti trokove. Ove godine ak ni plantaa s iznimno lijepim voem ne moe oekivati zaradu veu od pet centi po funti. Voar koji proizvede voe neto nie kvalitete ostat e na nuli.
Budui da su cijene posljednjih godina pale, agrikullurne kooperacije i sortirne stanice postale su vrlo stroge, odabirui samo voe najvie kvalitete. Manje kvalitetno voe ne moe biti prodano sortirnoj stanici. Nakon cjelodnevne berbe man darina, pakiranja u kutije i otpreme u sortirno spremite, voar mora raditi do 11-12 sati u noi, prebirui svoje voe komad po komad, zadravajui samo ono koje ima idealnu veliinu i oblik.* Prosjek dobrih plodova ponekad iznosi svega 25-50 posto cjelokupnog uroda, a ak i neke od njih kooperacija odbije. Ako preostali profit iznosi i samo dva do tri centa po funti, to se smatra prilino dobrim. T a k o se danas jadni uzgajiva citrusa gotovo i nema kad odmoriti. Uzgajanje voa b e z dodavanja kemikalija, u p o t r e b e gnojiva i kultivacije tla zahtijeva manje trokova, pa je uzgajivaev neto-profit vii. Voe koje ja aljem praktiki je nesortirano; ja ga naprosto spremim u kutije, poaljem na trnicu i rano odem u postelju. Seljaci u mom susjedstvu shvaaju da rade vrlo naporno, a na koncu ostaju praznih depova. Sve je manje udan uzgoj p r i r o d n e h r a n e i p r o i z v o a i su ga spremni prihvatili. Meutim, sve dok se prirodna hrana ne bude mogla prodavati na lokalnoj razini, prosjeni e poljodjelac biti zabrinut zbog nepostojanja trila na kojem bi mogao prodati svoje proiz vode. Kod potroaa je, pak, uvrijeeno vjerovanje da prirodna hrana mora biti skupa. A k o nije skupa, ljudi sumnjaju da to nije prirodna hrana. Jedan me trgovac na malo upozorio da nitko ne e kupiti prirodni proizvod ako mu cijena nije visoka. Ja ipak osjeam da bi prirodna hrana morala biti jeftinija od i koje druge. Prije nekoliko godina bio sam zamoljen da poaljem med skupljen u citrusovom vonjaku i jaja koja su
* Odbaeno voe prodaje se u pola cijene privatnoj kompaniji i od njega se rade sokovi.
89
snijele kokoi na planini u jednu trgovinu prirodne hrane u Tokyu. Kada sam otkrio da te proizvode trgovac prodaje po ekstravagantnoj cijeni, razbijcsnio sam se. Z n a o sam da bi trgovac, koji na takav nain iskoritava muterije, isto tako pomijeao moju riu s nekom drugom da dobije na teini, i ponudio je kupcu po nepotenoj cijeni. Smjesta sam toj trgovini obustavio sve isporuke. Ako se za prirodnu h r a n u plaa visoka cijena, znai da trgovac ostvaruje izniman profit. Ako je prirodna hrana skupa, pret vara se u luksuznu robu, dostupnu samo bogatim ljudima. elimo li da prirodna hrana postane iroko popularna, ona mora svakome biti dostupna. Kad bi potroai samo shvatili da niske cijene ne znae da hrana nije prirodna, svi bi poeli pozitivno razmiljati.
KOMERCIJALNA
AGRIKULTURA
PROPASTI
Kad se prvi put pojavio, suprotstavio sam se konceptu komercijalne agrikulture jer ona u Japanu za poljodjelca nije profitabilna. Trgovako je pravilo da se poetna cijena artikla koji se puta u promet mijenja u novu, prodajnu cijenu. No u japanskoj poljoprivredi to nije tako. Gnojivo, stona hrana, oprema i kemikalije nabavljaju se po cijenama stranog trita, te nitko ne moe rei koja e biti stvarna cijena kad se ti uvezeni proizvodi stave u upotrebu. To potpuno ovisi o trgovcima. Uz isto tako utvrene prodajne cijene, seljakov je prihod stavljen na milost i nemilost sila koje su izvan njegove kontrole. Openito, komercijalna poljoprivreda nestabilan je poth vat. Seljak bi proao mnogo bolje kad bi uzgajao hranu koja mu treba, ne mislei pritom na zaradu. Stavite zrno rie u zemlju i ono e dati vie od tisuu zrna. Jedan red repe dat e vam dovoljno kisele repe za cijelu zimu. Slijedile li ovakav tijek misli imat ete dovoljno hrane, i previe, bez naprezanja. Ali ako se umjesto toga odluite za pravljenje novca, ukrcali ste se na vlak profita, koji vas vozi sve dalje i dalje. U posljednje vrijeme razmiljao sam o bijelim leghornima. Kako oplemenjena pasmina bijelih leghorna nese jaja vie od 200 dana godinje, uzgoj radi profita smatra se unosnim biz nisom. Kad se uzgajaju komercijalno, ove su kokoi zatvorene u dugim redovima malih kaveza, nalik zatvorskim elijama i doivotno im je zabranjeno dotaknuti nogama zemlju. Bolest je uobiajena pojava, pa su kokoi napumpane antibiolicima i hranjene propisanom dijetom od vitamina i hormona. Reeno je da lokalne kokoi koje su ljudi drali od iskona, smei i crni shamo i ehabo, imaju upola manji kapacitet nesenja jaja. Rezultat je ove tvrdnje da su te ptice gotovo iezle iz Japana. Ja sam pustio dvije takve kokoi i jednog pijevca da slobodno tre po planini, i nakon jedne godine bilo ih je dvadeset i etiri. Dok se inilo da je sneseno svega nekoliko
90 91
Masanobu
Fukuoka
jaja, lokalna perad bila je zaposlena oko podizanja svojih pilia. Istina je d a j e prve godine leghorn djelotvornija u nesenju jaja od domaih kokoi, ali se nakon jedne godine iscrpi, dok se shamo pretvorila u deset zdravih pilia koji trkaraju uokolo ispod voaka.
zna rukovati raunaljkom. Takvog ovjeka drugi smatraju budalom, a sav njegov profit posisaju politiari i trgovci. U stara vremena postojali su ratnici, seljaci, obrtnici i trgovci. Za poljodjelstvo se govorilo da je blie izvoru stvari nego trgovina ili obrt, i seljaka su nazivali "peharnik bogova". On se uvijek znao nekako snai i uvijek je imao dovoljno hrane. Meutim, sada je u prvom planu stjecanje novca. Uzgajaju se ullrapomodni proizvodi, poput groa, rajica i lubenica. Cvijee i voe proizvodi se izvansezonski u staklenicima. Riba se hrani i stoka se uzgaja, jer je profit visok. Ovaj uzorak jasno pokazuje to se dogaa kad se poljodjelac ukrca na brod ekonomije. Tokovi cijena su divlji. Postoji profit, ali i gubici. Nuspojava je neizbjena. Japanska poljoprivreda izgubila je smjer i postala nestabilna. Zastranila je u temeljnim naelima poljodjelstva i postala biznis.
Pripreme za dnevni posao
Nadalje, bijeli leghorni dobro nesu zato to su uzgojeni na umjetno obogaenoj hrani, uvezenoj iz stranih zemalja, koja se mora kupili. Domaa perad eprka uokolo i sama se hrani ovdanjim sjemenjem i kukcima te nese izvrsna prirodna jaja. Ako mislite da komercijalno povre pripada prirodi, eka vas veliko iznenaenje. To je povre vodenasta kemijska smjesa nitrogena, fosfata i potae kojoj je sjeme neto malo pomoglo. Ba mu je takav i okus. Ni komercijalna kokoja jaja (moete ih nazvati jajima ako ba hoete) nisu nita drugo nego mjeavina sintetike hrane, kemikalija i hormona. To nije proizvod prirode, nego ljudskom rukom stvorena sinletika u obliku jajeta. Poljodjelca, koji proizvodi takvo povre i jaja, ja nazivam rukotvorcem. Ako, dakle, smjerate rukotvorstvu, morat ele nainiti vrlo matovit proraun elite li stei profit. Budui da komer cijalni farmer nita ne zarauje, on je poput prodavaa koji ne
)2
93
Masanobu Fukuoka
ISTRAIVANJE
ZA
IJE DOBRO?
zrake nisu se mogle probili kroz vinilni i stakleni prekriva ispod kojeg su rasle biljke. Preusmjerio je svoja istraivanja na sustav rasvjete u stak lenicima. Temeljno je pitanje trebaju li ljudi zimi uope jesti patlidane i krastavce. Jedini razlog zato se uzgajaju zimi jest skupa prodaja. Netko pronae nain da ih uzgoji, a kad se nakon nekog vremena uspostavi da to povre nema nikakvu hranjivu vrijednost, tehniar trai nain da sprijei taj gubitak. Kako se smatra da je problem u sustavu rasvjete, on poinje istraivati zrake svjetlosti. Misli da e sve biti u redu ako u stakleniku proizvede patlidan koji sadri vitamine. Reeno mi je da su neki tehniari sav svoj ivot posvetili takvoj vrsti istraivanja. Naravno, kako su u proizvodnju tog patlidana uloena velika sredstva i napori, i kako je utvreno da on ima veliku hranjivu vrijednost, cijena mu rasle, i on se dobro prodaje. "Ako je profitabilno, i moe to prodati, ne ini nita loe". Proizvodi uzgojeni neprirodnim nainom zadovoljavaju prolaznu udnju, ali slabe ljudsko tijelo i mijenjaju njegovu kemiju, tako da ono postaje ovisno o takvoj hrani. Kad se to dogodi, vitaminski dodaci i medicina postaju neophodni. Takva situacija samo stvara tekoe poljodjelcima i patnju potroaima.
Kad sam zapoeo neposredno sijanje rie i ozimog ita, planirao sam obaviti etvu srpom, pa sam mislio da bi bilo prikladnije stavljati sjeme u pravilne redove. Nakon mnogih pokuaja, prtljajui kao amater, nainio sam runo izraeni alat za sjetvu. Pomislivi da bi takvo orue moglo biti od praktine koristi i drugim poljodjelcima, odnio sam ga jednom ovjeku iz ispitne stanice. Rekao mi je da se, budui da ivimo u doba velike mehanizacije, ne moe zamarati mojom "novotarijom". Zatim sam otiao do proizvoaa poljoprivredne opreme. Reeno mi je da se takva jednostavna naprava, bez obzira koliko je truda u nju uloeno, ne moe prodavati po cijeni veoj od 3,50 dolara po k o m a d u . "Kad bismo nainili takvu napravicu, poljodjelci bi mogli poeti misliti da im ne trebaju traktori koje prodajemo za tisue dolara." Rekao mi je da je ideja dananjice da se strojevi za sjetvu rie izume brzo, prodaju navrat-nanos u najkraem moguem roku, a onda se dode s neim novim. Umjesto malih traktora, oni su htjeli uvesti vee modele, pa su moj izum doivjeli kao korak natrag. Da bi se ispunili zahtjevi vremena, sredstva se ulau u daljnja uzaludna istraivanja, a moj patent i dan-danas lei na polici. Isto je s gnojivima i kemikalijama. Umjesto da se prije svega misli na poljodjelca, naglasak je na razvijanju neeg novog, bilo ega, samo da bi se stvorio novac. Poto napuste svoja radna mjesta u ispitnim stanicama, tehniari odlaze radili ravno u veliku kemijsku kompaniju. Nedavno mi je gospodin Asada, tehniki slubenik u Min istarstvu poljoprivrede i umarstva, ispriao zanimljivu priu. Povre uzgojeno u staklenicima iznimno je bezukusno. Doznavi da patlidani koji se zimi otpremaju nemaju vitamina, a krastavci okusa, istraio je stvar i pronaao razlog: suneve 94
95
Masanobu Fukuoka
TO JE LJUDSKA
HRANA ?
biti upotrijebljeno kao lijek. Kad sakupite i pojedete sedam proljetnih trava,* va duh postaje plemenit.A kad pojedete izdanke paprati, pujanika i rusomae, postat e t e smireni. N e m a niega boljeg od rusomae za stiavanje uznemirenih osjeaja. Kau da e se djeca ako jedu rusomau, vrbine pupoljke ili kukce koji ive u drveu izlijeiti od napadaja bijesa vritanja. Daikon (japanska rotkva) potjee od biljke zvane nauma (rusomaa), a rije nazuna u vezi je s rijeju nagomu, koja znai "biti smekan". Daikon je "biljka koja omekava raspoloenje". Medu divljom hranom kukci se esto previde. Tijekom rata, dok sam radio u istraivakom centru, dodijeljeno mi je da odredim koji se kukci Jugoistone Azije mogu jesti. Istraujui tu materiju, iznenadio sam se kad sam otkrio da su skoro svi jestivi. Na primjer, nitko ne bi pomislio da ui i buhe mogu biti od ikakve koristi, ali ui samljevene i pojedene s ozimim itom lijee epilepsiju, a buhe su lijek protiv ozeblina. Sve larve kukaca prilino su jestive, ali moraju biti ive. Listajui stare tekstove, naao sam prie o "delikatesama" spravljenim od crva s okunice, a za okus dobro poznatog svilca reeno je da je neusporedivo izvrstan. ak i leptiri, kad im stresete prah s krila, vrlo su ukusni. Dakle, bilo sa stanovita okusa ili sa stanovita zdravlja, mnoge stvari koje ljudi smatraju odvratnima zapravo su prilino ukusne i zdrave za ljudsko tijelo. Povre koje je bioloki najblie svojim divljim precima najboljeg je okusa i najvie hranjive vrijednosti. Na primjer, u porodici ljiljana (koja ukljuuje biljku nira, enjak, kineski poriluk, zeleni luk, biserni luk i glavati\uk)nira i kineski poriluk najhranjiviji su, dobri za biljnu medicinu i prikladni za spravljanje tonika koji poboljava ope zdravstveno stanje. Za
* Poloarka, rusomaa, divlja repa, pamuna trava {Erioj'omm laiifolim), mi.jakinja, divlja rotkvica i pelinja kopriva.
Neki je dan k meni svratio TV- novinar i zamolio me da kaem neto o okusu prirodne hrane. Razgovarali smo, a onda sam zatraio da usporedi jaja koja su snijcle kokoi tamo dolje u kokoinjcu s onima koje su snijele kokoi koje slobodno tre po vonjaku. Otkrio je da su umanjci u jajima s tipine peradarske larme mekani i vodenasti, a boja im je blijedouta. umanjci u jajima kokoi koje su ivjele na planini bili su, kako je primijetio, vrsti i gipki, jarkonaranasle boje. Kad je starac koji vodi sushi-restoran u gradu kuao jedno od tih prirodnih jaja, rekao je da je to "pravo jaje", kao u dobra stara vremena, i razveselio se kao da je to neko dragocjeno blago. Spomenuti je reporter primijetio da gore, u vonjaku mandarina, medu korovom i djetelinom raste mnogo raznog povra. Repa, iak, krastavci i tikve, kikiriki, mrkva, jestive krizanteme, krumpir, luk, lisnata goruica, kupus, nekoliko vrsta graha i mnoge druge trave i povre rastu zajedno. Pitao me ima li to povre, uzgajano na poludivlji nain, bolji okus od onog koje je raslo u kunom vrtu ili, uz dodatak kemijskih gnojiva, na poljima. Kada smo usporedili, okus je bio sasvim drukiji i sloili smo se d a j e okus "divljeg" povra bogatiji. Rekao sam mu da se povru uzgajanom na pripremljenom polju i uz upotrebu kemijskih gnojiva, dodaje nitrogen, fosfati i kalijev karbonat. A, kada raste zajedno s prirodnim biljnim pokrivaem na tlu koje je p r i r o d n o bogato organskom materijom, hranjive tvari u njemu postaju uravnoteenije. Velika raznovrsnost korova i trava znai da su povru dostupne razliite bitne hranjive tvari i mikrotvari. Bilje koje raste u takvom uravnoteenom tlu ima mnogo suptilniji okus. Jestive trave i divlje povre, planinsko i livadsko bilje imaju visoku hranjivu vrijednost, a koriste se i u medicini. Hrana i medicina nisu dva razliita pojma; o n e su lice i nalije jednog tijela. Kemijski uzgojeno povre moe se jesti kao hrana, ali ne moe 96
97
vedmu Ijud, meduum, sorte koje su udomaenije, kao zeleni i glavat, uk imaju najbolji okus. Iz nekog razloga s u v ^ n ljudi vole okus povra koje se udaljilo od svojeg divljeg st'nj
po zdravlje. Rei da je izbor hrane naprosto stvar ukusa, zavaravanje je jer neprirodna ili egzotina prehrana stvara tekoe i poljod jelcima i ribarima. ini mi se da, oni moraju to su neije elje vee, vie raditi da ih zadovolje. Neke ribe,poput popularne tune ili gola, moraju se loviti u dalekim vodama, a sardina, arbun, iverak i dru^e male ribe mogu se obilno naloviti u Unutranjem moru. Sto se hranjivosli lie, stvorenja koja ive u rijekama sa svjeom vodom i u potocima, poput arana, jezerskih pueva, slatkovodnih rakova i slino, zdravija su od onih iz slane vode. Po kvaliteti slijedi morska riba iz plitkih voda, a najnezdravija je riba iz dubokih i dalekih mora. Hrana koja se nalazi u blizini najbolja je za ovjeka, a ona za koju se mora muiti d a j e dosegne, najmanje je korisna. To e rei da sve ide dobro ako prihvatimo ono to je nadohvat ruke. Kad bi seljaci koji ive u ovom selu jeli samo onu hranu koja se moe uzgojiti ili sakupiti ovdje, ne bi bilo greke. Na posljetku bi se shvatilo, kao to je to shvatila grupa mladih ljudi koji ive u kolibama gore u vonjaku, daje najjed nostavnije jesti smeu riu i neoljuteni jeam, proso i heljdu, sa sezonskim biljkama i poludivljim povrem. Tako bi se na kraju dolo do najbolje hrane, koja ima okus i dobra je za tijelo.
Na ovom dijelu tla rasle goruica i divlja repa
Slino je i sa sklonou prema okusu ivotinjske hrane. Divlje su ptice mnogo zdravije za jelo od domae peradi, pilia i pataka, a ipak se smatra da perad koja se uzgaja u okolini potpuno drukijoj od svojih prirodnih stanita, ima dobar okus i prodaje se po visokim cijenama. Kozje je mlijeko hranjivije od kravljeg, ali za kravljim je potranja vea. Hrana koja je daleko od svojega divljeg stanja, kao i ona koja se uzgaja kemijski ili u p o t p u n o umjetnoj okolini, naruava kemijsku ravnoteu tijela. Stoje neije tijelo neuravnoteenije, to vie udi za neprirodnom hranom. Takva je situacija opasna 98
Ako se s polja od 1000 m , poput ovog ovdje, moe dobiti 600 kg rie i 600 kg ozimog ila, takvo e polje prehraniti pet do deset ljudi, a svaki e od njih uloiti u prosjeku manje od jednog sata rada dnevno. Od 1000 m moe ivjeti samo jedna osoba ako se polje pretvori u panjak, ili ako se itom hrani stoka. Meso postaje luksuzna hrana kad njegova proizvodnja zahtijeva zemlju koja moe osigurati hranu za neposrednu ljudsku konzumaciju.*
2
* Makar se veina mesa u Sjevernoj Americi i Europi proizvodi preh ranom stoke uzgojenim biljem, kao to je penica, jeam, kukuruz i soja, postoje i velika podruja koja se najbolje koriste kao panjaci i sjenokoe. U Japanu nema takve zemlje i skoro se sve meso uvozi.
99
To jc jasno i definitivno prikazano. Svatko bi morao oz biljno razmisliti o tome koliko tekoa uzrokuje kad sebi priuti hranu ija je proizvodnja tako skupa. Meso i ostala uvezena hrana jest luksuz zato to zahtijeva vie energije i sredstava od tradicionalnog povra i ita koje se proizvodi lokalno. Iz toga slijedi da ljudi koji se ogranie na jednostavnu domau ishranu trebaju manje rada i koriste manje zemlje od onih koji ele "raskonu" ishranu. Ako ljudi nastave jesti meso i uvoznu hranu, u roku od 10 godina Japan e sigurno zapasti u prehrambenu krizu. Za trideset godina pojavit e se velike nestaice. Odnekud je iskrsnula apsurdna ideja da prelazak s rie na kruh ukazuje na poboljanje svakodnevnog standarda Japanaca. Zapravo nije tako. Smea ria i povre moe se initi grubom hranom ali, to se tie hranjivosti, to je najfinija ishrana, koja ljudima omoguuje jednostavan i prirodan ivot. Ako nam se dogodi prehrambena kriza, njen uzrok ne e biti n e d o s t a t n o s t p r o d u k t i v n e moi p r i r o d e , n e g o ekstravagantnost ljudskih elja.
MILOSRDNA
SMRT ZA
JEAM
Prije 40 godina, kao rezultat pojaanog politikog neprijateljstva izmeu SAD-a i J a p a n a , uvoz penice iz Amerike bio je onemoguen. Kroz cijelu zemlju rairio se pokret domaeg uzgoja penice. Amerike sorte koje su bile u upotrebi zahtijevaju dugu sezonu rasta, pa zrno konano sazre usred sezone kia. I poto se seljak toliko namuio s uzgojem, esto se dogaalo da urod istrune tijekom etve. Ispostavilo se da su te sorte vrlo nepouzdane i osjetljive na bolest, pa seljaci nisu vie htjeli uzgajali penicu. Kad se ta penica mljela i prila na tradicionalni nain, imala je tako straan okus da se nije mogla jesti. Tradicionalne sorte japanske rai i jema mogu se eti u svibnju, prije kine sezone, pa su te kulture, u usporedbi s penicom, sigurnije. No vlada je ipak silila seljake da uzgajaju penicu. Svi su se smijali i govorili da nema niega goreg od uzgajanja penice, ali su se ipak strpljivo priklonili vladinoj politici. Nakon rata amerika se penica ponovno poela uvoziti u velikim koliinama, uzrokujui pad cijena penice uzgojene u Japanu. To je bio jo jedan od mnogih dobrih razloga da se prestane s uzgojem. "Okanite se penice, okanite se penice!" - bio je slogan koji su diljem zemlje propagirali vladini pol joprivredni voe, i seljaci su je se spremno okanili. Istodobno, zbog niske cijene uvezene penice, vlada je nagovarala seljake da prestanu uzgajati i tradicionalne ozime usjeve rai i jema. Ta se politika nastavila i japanska su polja ostajala zimi neobraena. Prije nekih desetak godina bio sam izabran za predstav nika oblasti Ehime u televizijskom natjeaju za "Izuzetnog poljodjelca godine". Tada me jedan od lanova komisije zapitao: "Gospodine Fukuoka, zato se ne okanite uzgoja rai i jema?" Odgovorio sam: "Ra i jeam lako se uzgajaju, a kad
100
101
se uzgoje u plodorcdu s riom, moemo proizvesti najvei broj kalorija na japanskim poljima. Zato ih se ne u okaniti." Jasno mije stavljeno na znanje da nitko tko se tvrdoglavo protivi volji Ministarstva poljoprivrede ne moe biti proglaen izuzetnim poljodjelcem, pa sam rekao: "Ako je to razlog koji nekog spreava da mi urui nagradu, onda je bolje da odem bez nje." Jedan od lanova komisije kasnije mi je rekao: "Kad bih napustio sveuilite i poeo se baviti poljodjelstvom, vjerojatno bih radio kao i vi. Uzgajao bih riu ljeti, a jeam i ra zimi, svake godine, kao prije rata." Nedugo poslije te epizode pojavio sam se u TV-programu kao sudionik u diskusiji s raznim sveuilinim profesorima, i tada su me opet upitali: "Zalo ne odustanete od uzgoja rai i jema?" Jo sam jednom ustvrdio, vrlo jasno, da postoji naj manje tucet razloga, a svaki je od njih sam po sebi dovoljan da ne odustanem. U l o j e vrijeme slogan koji je pozivao na odus tajanje od ozimog ita zagovarao "milosrdnu smrt". To jest, praksa uzgoja ozimog ita i rie trebala bi tiho izumrijeti. Ali "milosrdna smrt" preblag je termin: Ministarstvo poljoprivrede zapravo je htjelo da ta praksa zavri u grabi. Kad mije poslalo jasno daje glavna svrha tog programa promoviranje brzog kraja uzgoja ozimog ita, koje bi, da tako kaem, ostalo leati mrtvo pokraj puta, eksplodirao sam od bijesa. Prije 40 godina zvali su nas da uzgajamo penicu, da uzgajamo strano ito, da uzgajamo beskorisni i nemogui urod. Zatim nam je bilo reeno da japanske sorte nemaju tako visoku prehrambenu vrijednost kao ameriko ilo, pa su seljaci sa aljenjem odustali od uzgoja tradicionalnih itarica. Kako je ivotni standard naglo porastao, reeno je da treba jesti meso, jaja, piti mlijeko i da umjesto rie treba jesti kruh. Kukuruz, soja i penica poeli su se uvozili u sve veim koliinama. Amerika penica bila je jeftina, pa je uzgoj domae rie i jema naputen. Japanska poljoprivreda uvela je mjere koje su prisilile seljake da prihvate honorarna zaposlenja u gradu da bi mogli kupovali urod za koji im je reeno da ga ne uzgajaju.
A sada se ponovno pojavila zabrinutost zbog nestaice hrane. Ponovno se zagovara samodostatnost uzgoja rai i jema. Kau ak da e biti i novane potpore. Ali nije dovoljno nekoliko godina uzgajali tradicionalno ozimo ito pa ga onda opet napustiti. Mora se uspostaviti vrsta poljoprivredna politika. Budui da Ministarstvo poljoprivrede ponajprije nema jasnu ideju o tome to bi se trebalo uzgajati i budui da ne razumije vezu izmeu onog to raste u poljima i ljudske ishrane, dosljedna agrikulturna politika ostaje neostvariva. Kad bi osoblje Ministarstva otilo na planine i livade, kad bi sakupili sedam proljetnih trava i sedam jesenskih* i kuali ih, nauili bi to je izvor ljudske prehrane. Kad bi nastavili istraivanja, uvidjeli bi da se sasvim dobro moe ivjeti od tradicionalnih domaih usjeva, poput rie, jema, rai, heljde i povra, i mogli bi jednostavno odluiti da je to sve to japanska poljoprivreda treba uzgajati. Kad bi to bilo sve to bi poljodjelci trebali uzgajati, poljodjelstvo bi postalo vrlo lako. Sve do sada su suvremeni ekonomisti razmiljali kako je samodostatno poljodjelstvo malih razmjera pogreno, kako je
* Kineski zvoni, kudzu (Pueraria lobaia), konopljua {Eupatorhun perj'olialum), valerianacea, Lespedezajaponica, karanfil (Diantlms) i japanska pampas irava (Cortuderia).
103 102
to primitivna vrst poljoprivrede, koju bi trebalo to prije eliminirati. Reeno je da se svako polje mora proiriti radi prelaska na poljoprivredu velikih razmjera u amerikom stilu. Taj nain razmiljanja ne tie se samo poljoprivrede - razvoj u svim podrujima kree se u tom pravcu. Cilj je da svega nekoliko ljudi ostane u poljodjelstvu. Poljoprivredni autoriteti kau da manji broj ljudi, koristei veliku modernu mehanizaciju, moe postii vee prinose na istoj povrini. To se smatra napretkom poljoprivede. Nakon rata 70-80 posto Japanaca bili su seljaci. Taj je broj brzo spao na 50 posto, pa na 30 posto, 20 posto, i sada iznosi oko 14 posto. Namjera je Ministarstva dosegnuti razinu Europe i Amerike da manje od 10 posto ljudi ostane na zemlji, a ostali da se odgovore od zemljoradnje. Po mom miljenju, bilo bi idealno da se 100 posto ljudi bavi poljodjelstvom. U Japanu imamo samo 1000 m obradive zemlje po osobi. Ako bi se svakoj osobi dalo 1000 m , to jest pola hektara po peterolanoj obitelji, bilo bi to vie nego dovoljno da se obitelj prehrani preko cijele godine. Ako bi se prakticiralo p r i r o d n o poljodjelstvo, poljodjelac bi imao dovoljno vremena za odmor i drutvene aktivnosti u seoskoj zajednici. Mislim da je to najizravniji put prema tomu da ova drava postane sretna, ugodna zemlja.
2
JEDNOSTAVNO
SLUITE PRIRODU REDU
SVE JE
Ekstravagantnost elja temeljni je uzrok koji je doveo svijet u sadanju nepriliku. Radije brzo nego polako, radije vie nego manje - taj munjeviti "razvoj" n e p o s r e d n o je povezan s prijeteim drutvenim kolapsom. Jedino emu je on posluio jest od vajanje ovjeka od prirode. ovjeanstvo mora prestati eznuti za materijalnim posjedovanjem i uspjehom pojedinca, te se okrenuti duhovnoj spoznaji. Poljoprivreda mora zamijeniti glomazne mehanike operacije malim posjedima koji su usmjereni samo na ivot kao takav. Materijalnom ivotu i ishrani mora se dati jednostavno mjesto. Ako se to uini, rad postaje ugodan, a duhovni prostor za disanje postaje bogat. to poljodjelac vie poveava opseg svojih operacija, to njegovo tijelo i duh postaju sve rastreseniji i on se sve vie udaljuje od d u h o v n o zadovoljavajueg ivota. ivot na malenom posjedu moe se initi primitivnim, ali ivei takav ivot postajemo sposobni spoznati Veliki Put. Vjerujem da e se onome tko duboko potuje svoje susjedstvo i svakodnevni svijet u kojem ivi otkriti najvei od svih svjetova. Pri kraju godine poljodjelac iz davnih vremena koji nije imao vie od j e d n o g jutra zemlje, mogao jeolii u brda i tijekom sijenja, veljae i oujka loviti zeeve. Iako su ga zvali siromanim seljakom, ipak je sebi mogao priutiti tu slobodu. Novogodinji praznici trajali su oko tri mjeseca. Postupno su se smanjili na dva mjeseca, mjesec dana, i sada je Nova godina trodnevni blagdan. Skraivanje novogodinjih praznika pokazuje kako je pol jodjelac postao prezaposlen i kako je izgubio svoju psihofiziku lakou i udobnost postojanja. Uz modernu poljoprivredu pol-
104
105
jodjelac nema vremena napisati pjesmu ili skladati melodiju. Neki dan, dok sam istio mali seoski hram, iznenadio sam se primijetivi da na zidu vise nekakve ploice. Obrisavi prainu i zagledavi se u mutna, izblijedjela slova, uspio sam proitati na desetke haiku pjesama. ak i u tako malenom selu poput ovog, dvadeset ili trideset ljudi sastavilo je haiku pjesme i ponudilo ih kao zavjetni dar. To pokazuje koliko su ljudi nekada imali slobodnog vremena. Neki od tih stihova mora da su stari nekoliko stotina godina. Ljudi koji su ih lako davno napisali vjerojatno su bili siromani seljaci, ali su ipak imali dovoljno slobodnog vremena da se i lime bave. Danas nitko u selu nema vremena za pisanje poezije. Tijekom hladnih zimskih mjeseci svega nekoliko seljaka nade vremena da se iulja na dan ili dva u lov na zeeve. U eventual noj dokolici televizor je sredite pozornosti i izostaju jednos tavne razbibrige koje su obogaivale svakodnevni ivot seljaka. Na to mislim kada kaem da je poljodjelstvo poslalo duhovno bijedno i slabo, jer se brine samo za materijalni razvoj. Lao-Tzu, laoisliki mudrac, kae da se cjelovit i pristojan ivot moe proivjeti u malenu selu. Bodhidharma, utemeljitelj zena, proveo je devet godina ivei u peini. Briga oko stjecanja novca, te oko irenja, razvoja i uzgajanja profitabilnih usjeva, kao i njihova olpremanja nije put poljodjelca. Bili ovdje, brinuti se za malo polje, raspolagali slobodom i bogatstvom svakoga dana - to je morao bili izvorni put poljodjelstva. Raspoloviti iskustvo i nazvati jednu stranu fizikom, a drugu duhovnom uskogrudno je i zbunjujue. Ljudi ne ive ovisei o hrani. U krajnjem sluaju, mi i ne moemo znati to je hrana. Bilo bi bolje kada bi ljudi prestali uope misliti o hrani. U skladu s tim, bilo bi dobro kad bi se ljudi prestali zamarati otkrivanjem "istinskog smisla ivota". Nikad ne moemo znati odgovore na velika duhovna pitanja. Rodili smo se i ivimo na Zemlji da bismo se neposredno suoili s realnou ivljenja. ivljenje nije nita vie nego rezultat roenja. to god
106
ljudi jeli da bi ivjeli i to god mislili da moraju jesti da bi ivjeli, nije nita drugo nego neto to su umislili. Svijet je tako ureen da ljudi ne bi imali razloga oekivati glad ako bi se oslobodili svoje volje i pustili prirodu da ih vodi.
Poliodjelac koji se bavi modernom poljoprivredom nema vremena da napise pjesmu ili sklada melodiju
Jednostavno, ivjeti ovdje i sada - to je istinski temelj ljudskog ivota. Kad naivno scijentistiko znanje postane temelj ivota, ljudi poinju ivjeti kao da ovise iskljuivo o krobu, mastima i bjelanevinama, a biljke o duiku, fosfatima i potai. A znanstvenici, ma koliko istraivali prirodu, ma kako daleko ili u istraivanjima, na koncu mogu samo shvatiti kako je ona savrena i zapravo tajnovita. Iluzija je vjerovali da se istraivanjem i izumima moe stvoriti neto bolje od prirode. Mislim da je jedina posljedica ljudskih naprezanja na koncu ta da spoznaju ono to bi se moglo nazvati ogromnom neshvatljivou prirode. A to se poljodjelskog rada tie, vrijedi: sluite prirodu i sve e biti dobro. Poljodjelstvo je nekad bilo sveti posao. Kad se ovjeanstvo udaljilo od tog ideala, uzdignula se moderna 107
komercijalna poljoprivreda. Kad je seljak poeo uzgajati biljke da bi stekao novac, zaboravio je stvarna naela poljodjelstva. Naravno da i trgovac ima svoju ulogu u drutvu, ali glorifikacija trgovakih aktivnosti odvlai ljude od spoznaje istinskog izvora ivota. Poljodjelstvo, kao zanimanje koje je unutar prirode, lei blizu tog izvora. Mnogi su poljodjelci nesvjesni prirode ak i kad ive i rade u prirodnom okruenju, a poljodjelstvo upravo prua mnoge mogunosti za razvoj te svijesti. "Hoe li jesen donijeti vjetar ili kiu, ne mogu znati, ali danas u raditi na poljima." To su rijei jedne stare seoske pjesme. O n e izraavaju istinu poljodjelstva kao nain ivota. Bez obzira na to kakva e etva ispasti, hoe li ili ne e biti dovoljno hrane, u jednostavnom sijanju sjemena i njenoj brizi za biljku pod vodstvom prirode lei radost.
RAZLIITE
KOLE PRIRODNOG DJELSTVA
POLJO
Ne volim osobito rije "rad". Ljudska su bia jedine ivotinje koje moraju raditi, i mislim da je to najsmjenija pojava na svijetu. Ostale ivotinje ive ivei, ljudi rade kao ludi, mislei da lako moraju da bi preivjeli. Stoje posao tei, to je izazov vei, to ga smatraju udesnijim. Bilo bi dobro okaniti se takva naina razmiljanja i ivjeti laganim, udobnim ivotom, s obiljem slobodnog vremena. Mislim da mora bili divan nain ivota tropskih ivotinja, koje ujutro i uveer izlaze da vide ima li togod za jelo, a poslijepodne se dobro naspavaju. Za ljudska bia tako jednostavan ivot bio bi mogu ako bi ovjek radio za neposredno zadovoljenje svojih dnevnih potreba. U takvu ivotu rad nije rad na kakav ljudi openito pomiljaju, nego naprosto obavljanje onog to se obaviti mora. Moj je cilj pokrenuti stvari u tom pravcu. Takoer je to cilj sedmero-osmero mladih ljudi koji ive u komuni u kolibama na planini i pomau mi u obavljanju poljodjelskih dunosti. Ti mladi ljudi ele postati poljodjelci, uspostaviti nova sela i zajed nice, i dati ansu takvom nainu ivota. Na moj posjed dolaze nauiti praktine vjetine poljodjelstva, koje e im trebati da ostvare taj plan. U posljednje se vrijeme u Japanu razvilo nekoliko komuna. Moete ih nazvati okupljalitima hipija, no naziv nije bitan. Zbog zajednikog ivota i rada, zbog nalaenja puta koji vodi natrag prirodi, one su model za "novog poljodjelca". O n e razumiju da postati vrsto ukorijenjen znai ivjeti od prinosa s vlastite zemlje. Zajednica koja ne moe proizvoditi vlastitu hranu ne e dugo trajati. Mnogi od tih mladih ljudi putuju u Indiju ili u selo Gandhi u Francuskoj, provode neko vrijeme u kibutzu u Izraelu ili posjeuju k o m u n e u planinama i pustinjama amerikog
108
109
Masanobu Fukuoka
Z a p a d a . N e k i , poput g r u p e na otoku Suvvanose u junojapanskom o t o n o m lancu Tokara, iskuavaju nove oblike obiteljskog ivota i doivljavaju bliskost na plemenski nain. Mislim da pokret te aice ljudi vodi prema boljim vremenima. Medu njima se prirodno poljodjelstvo sada naglo iri i prihvaa. Osim njih, i razne vjerske grupe poele su se priklanjati prirodnom poljodjelstvu. U potrazi za bitnom prirodom ovjeka, bez obzira na koji se nain njome bavili, morate poeti s brigom za zdravlje. Put koji vodi do prave svjesnosti ukljuuje neposredno proivljavanje svakoga dana i cjelovitu, prirodnu hranu. Iz loga slijedi daje prirodno poljod jelstvo najbolji poetak za mnoge. Ja ne pripadam nijednoj vjerskoj sekti i slobodno u bilo S kime razmijeniti gledita. Ne marim mnogo za razlike izmeu kranstva, budizma, intoizma i drugih religija, ali kopka me to moj posjed privlai ljude dubokoga religioznog uvjerenja. Mislim da je tomu tako zato to je prirodno poljodjelstvo, za razliku od drugih tipova poljoprivrede, utemeljeno u Filozofiji koja nadilazi pitanja analize tla, pH-faktora i etvenih prinosa. Nedavno se slubenik Parikog centra za organsko vrtlarstvo popeo na planinu, pa smo proveli dan razgovarajui. Sluajui o dogaajima u Francuskoj, doznao sam da planiraju konferenciju o organskom poljodjelstvu na internacionalnoj razini. Pripremajui se za to, taj je Francuz obilazio organske i prirodne posjede irom svijeta. Pokazao sam mu vonjak, a onda smo sjeli, uz alicu aja od divljeg pelina, i prodiskutirali o nekim mojim opservacijama tijekom proteklih tridesetak godina. Najprije sam rekao da se naela organskog poljodjelstva koje je popularno na Z a p a d u , jedva razlikuju od naela tradicionalne orijentalne agrikulture kakva se stoljeima prak ticirala u Kini, Koreji i Japanu. Svi japanski seljaci jo su uvijek rabili taj tip poljodjelstva u razdobljima Meiji i Taisho,* sve do kraja II. svjetskog rala.
* 1868-1926
To je bio sustav koji je isticao temeljnu vanost komposta i recikliranja ljudskog i ivotinjskog izmeta. To je bio intenzivan nain gospodarenja, koji je ukljuivao prakticiranje plooreda, uzgoj srodnih kultura i upotrebu zelenoga gnojiva. Kako je prostor bio ogranien, polja nikad nisu ostajala neobraena, a sjetve i etve precizno su se redale. Sav organski otpad pret varao se u kompost i vraao u polja. Upotreba komposta slubeno se podravala, pa su poljoprivredna istraivanja bila uglavnom usmjerena na organsku materiju i tehniku komposliranja. Tako je agrikultura koja je povezivala ivotinje, urod i ljude u jedno tijelo egzistirala kao glavna struja japanskog poljodjelstva sve do modernih vremena. Moglo bi se rei da organsko poljodjelstvo koje se prakticira na Zapadu uzima za svoju polaznu toku ovu tradicionalnu agrikulturu Orijenta. Zatim sam rekao da se metode prirodnog poljodjelstva mogu podijeliti u dvije osnovne vrsti: iroko, transcendentalno prirodno poljodjelstvo i usko prirodno poljodjelstvo relativnog svijeta.* Ako bih bio prisiljen upotrijebiti budistike termine, ta bi se dva naina mogla nazvati Mahayana i Hinayana. iroko, Mahayana prirodno poljodjelstvo iskrsava samo od sebe kad postoji jedinstvo ovjeka i prirode. O n o se prilagodava prirodi takvoj kakva jest i umu takvom kakav jest. Ono proizlazi iz uvjerenja da e osobi koja se privremeno oslobodi ljudske volje i dopusti prirodi da je vodi, priroda odgovorili darujui sve. Da pribjegnem jednostavnoj analogiji: u transcendentalnom prirodnom poljodjelstvu odnos ovjeka i prirode moe se usporediti s muem i enom koji su sjedinjeni u savrenom braku. Takav brak nije ni dan, ni primljen; savren par uspostavlja se sam od sebe. Usko prirodno poljodjelstvo, pak, prati put prirode: ono
* Svijet pojmljen intelektom.
110
111
Masanobu Fukuoka
samosvjesno pokuava, organskim ili drugim metodama, slijediti prirodu. Poljodjelstvo se koristi da bi se dosegnuo zadani cilj. Makar se priroda iskreno voli i gorljivo joj se udvara, odnos ne ide dalje od pokuaja. Moderna industrijska pol joprivreda ezne za boanskom mudrou ne shvaajui njeno znaenje, a u isto vrijeme eli iskoristiti prirodu. Neumorno trai, a nije sposobna nai nikoga koga bi zaprosila. Uski vid prirodnog poljodjelstva kae da je za poljodjelca dobro da tlu dodaje organski materijal i uzgaja ivotinje, i daje to najbolji i najuinkovitiji nain da se priroda upotrijebi. Osobna mi prak sa govori da je to u redu, ali taj nain sam po sebi ne moe odrati na ivotu duh istinskog prirodnog poljodjelstva. Ta vrst uskog prirodnog poljodjelstva analogna je koli maevanja poznatoj kao "kola jednog udarca", koja tei pobjedi vjetom, ali sebesvjesnom primjenom tehnike. Moderna industrijska poljoprivreda slijedi kolu dvaju udaraca, koja vjeruje da se pobjeda moe poslii baraom tekih udaraca maem. Cisto prirodno poljodjelstvo, u kontrastu s tim nainima, kola je bez udarca. O n o nikamo ne ide i ne trai pobjedu. Prakticirati "ne-djelatnost" jest ono to bi se poljodjelac trebao truditi da postigne. Lao Tzu je govorio o ne-aktivnoj prirodi, i mislim da bi on, da je bio poljodjelac, zasigurno prakticirao prirodno poljodjelstvo. Vjerujem da je Gandhijev nain metoda bez m e t o d e , djelovanje iz ne-pobjeujueg, nesuprotstavljajueg stanja svijesti - srodan prirodnom poljod jelstvu. Kad bude shvaeno da radost i sreu gubi onaj tko ih pokuava posjedovati, bit prirodnog poljodjelstva bit e ostvarena. Krajnji cilj poljodjelstva nije uzgajanje uroda, nego kultiviranje i usavravanje ljudskih bia.*
ZBRKA
OKO
HRANE
Mladi koji je tri godine ivio u jednoj od koliba na planini rekao mi je jednoga dana: "Znate, kad ljudi kau 'prirodna hrana', vie ne znam na to misle". Uistinu, izraz "prirodna hrana" svakom je dobro poznat, ali nije jasno shvaeno to je zapravo prirodna hrana. Mnogi osjeaju da jesti hranu koja ne sadri umjetne kemikalije i aditive znai hraniti se prirodno, dok drugi pretpostavljaju da je prirodna ishrana kad jede hranu koju si naao u prirodi. Na pitanje je li upotreba vatre i soli u kuhanju prirodna ili neprirodna odgovor moe biti dvojak. Ako je ishrana primitiv nih ljudi, koji su jeli samo biljke i ivotinje u njihovom divljem stanju, "prirodna", onda ishranu koja koristi vatru i sol ne moemo nazvati prirodnom. Ali ako se ustvrdi da je znanje koritenja vatre i soli, steeno u iskonskim vremenima, bilo prirodna ljudska sudbina, onda je tako pripravljena hrana savreno prirodna. Je li hrana na koju su primijenjene ljudske tehnike spravljanja dobra ili bi se dobrom trebala smatrati samo hrana kakvu zateknemo u prirodi? Moe li se kultivirani urod nazvati prirodnim? Gdje emo povui granicu izmeu prirod nog i neprirodnog? Moe se rei da se pojam "prirodne ishrane" pojavio u Japanu s uenjem Sagena Ishizuke u razdoblju Meiji. Njegovu su teoriju kasnije profinili i razradili Sakurazawa* i Niki. Put Ishrane, na Zapadu poznat pod imenom makrobiotika, baziran je na teoriji ne-dualnosti i yin-yang konceptu I Chinga. Budui da to obino znai hranjenje smeom riom, "prirodna ishrana" openito se zamilja kao hranjenje integralnim zrnjem i povrem. Prirodna hrana, meutim, ne moe se jednostavno svesti na vegetarijanstvo smee rie. Dakle, to je ona?
* George Oshawa
* U ovom odlomku Fukuoka povlai razliku izmeu tehnika koje se poduzimaju u svjesnom nastojanju da se dosegne neki zadani cilj i tehnika koje iskrsavaju spontano, kao izraz ovjekova sklada s prirodom, dok obavlja svoje dnevne dunosti, slobodan od dominacije voljnog intelekta.
112
113
Masanobu Fukuoka
Razlog je za svu tu zbrku to postoje dva puta ljudskog znanja: razlikovni i ne-razlikovni.* Ljudi openito vjeruju d a j e nepogreiva spoznaja svijeta mogua putem samog razlikovanja. Z a t o rije "priroda", openito izgovorena, oznaava prirodu kakvu poima razlikovni intelekt. Ja poriem ispraznu sliku prirode kakvu stvara ljudski um i jasno je razdvajam od prirode same, kakvu je iskuava nediskriminirajue razumijevanje. Ako izbriemo lanu kon cepciju prirode, vjerujem da e korijen svjetskog nereda iez nuti. Na Zapadu se iz razlikujueg znanja razvila prirodna znanost, na Istoku se iz istog izvora razvila filozofija yina i yanga i I Chinga. Ali scijentistiko znanje nikad ne moe dosei apsolutnu istinu, a filozofije, napokon, nisu nita drugo do tumaenja svijeta. Priroda, kako je shvaa znanost, unitena je priroda; to je sablast koja ima kostur, ali nema duu. Priroda, k a k o je shvaa filozofija, teorija je stvorena ljudskom spekulacijom, to je umska sablast, ali bez strukture. Nema drugog naina da se realizira ne-razlikovno znanje osim neposredne intuicije, ali ljudi pokuavaju to znanje sabili u poznate okvire, nazivajui ga "instinktom". To je zapravo znanje koje dolazi iz neizrecivog izvora. Ostavite se razlikov nog uma i nadidite svijet relativnosti ako elite spoznati pravu pojavnost prirode. Od poetka nema istoka i zapada, ni etiriju godinjih doba, ni yina i yanga.
* O lom kontrastu govore mnogi orijentalni filozofi. Razlikovno je znanje derivat analitikog uma, koji nastoji organizirati iskustvo logikim okvirima. Fukuoka smatra da se tim procesom individua udaljuje od prirode. To je ve spomenuto "ogranieno znanstveno znanje i prosudba". Ne-razlikovno znanje javlja se bez svjesnog napora individue, kad se iskustvo prihvati takvo kako jest, bez inter pretacije intelekta. Razlikovno je znanje bitno za analizu praktinih problema u svijetu, ali Fukuoka smatra da u krajnjem sluaju ono stvara preusku perspektivu. Podnevni obrok od juhe i rie s ukuhanim povrem
Kad sam dospio dotle, mladi me upitao: "Znai, vi ne poriete samo prirodnu znanost, nego i istone filozofije bazirane na yinu i yangu i I Chingu?" "Kao privremena pomagala, ili kao pokazatelji smjera, one mogu biti shvaene kao vrijednosti", odgovorio sam mu, "ali ne bi se smjele smatrati najviim dostignuima. Znanstvene istine i filozofije pojmovi su relativnog svijeta, u kojem se o n e istinski dre i u kojem se prepoznaje njihova vrijednost. Na primjer, za suvremenog ovjeka koji ivi u relativnom svijetu, koji naruava prirodni red i koji prijeti kolapsom vlastitom tijelu i duhu, sustav yina i yanga moe posluiti kao prikladan i efikasan pokazatelj prema ponovnom uspostavljanju reda. Za takve se puteve moe rei da su korisne teorije koje pomau ljudima da ostvare saetu i jezgrovitu ishranu, dok ne dosegnu pravu prirodnu ishranu. Ali ako shvatite da je krajnji ljudski cilj nadii svijet relativnosti, da bi se igralo u carstvu slobode, tada bubanje teorije ne donosi sreu. Kad je individua sposobna ui u svijet u kojem se dva aspekta yina i yanga vraaju u svoje prvotno jedinstvo, misija je tih simbola zavrena." Mladi koji je odnedavno ovdje zapitao je: "Dakle, ako 115
114
postane prirodna osoba, moe jesti io god hoe''" Ako oekuje blistavo svjetlo na kraju tunela, njegova tama dulje traje. Kad vise ne eli jesti neto ukusno, moe osjetili pravi okus svega sto jede. Lako je staviti na stol jednostavna jela prirodne hrane, ali malobrojni su oni koji mogu istinski uivali u takvoj gozbi.
MANDALA
PRIRODNE
HRANE
Moja razmiljanja o prirodnoj hrani jednaka su kao i ona o prirodnom poljodjelstvu. Jednako kao to se prirodno pol jodjelstvo bavi prirodom onakvom kakva jest, to jest prirodom kakvu poima ne-razlikovna svijest, i prirodna je ishrana takav nain hranjenja u kojem se jela prikupljena u divljini ili uz gojena prirodnim poljodjelstvom i riba ulovljena prirodnim metodama stjeu bez namjerne akcije, kroz ne-razlikujuu svijest. M a k a r govorim o ne-namjernoj akciji i ne-metodi, mudrost steena vremenom u svakidanjem ivotu jest, narav no, stvar prepoznavanja. Upotreba soli i vatre u kuhanju moe se kritizirati kao prvi korak u razdvajanju ovjeka i prirode, ali to je naprosto prirodna mudrost koju su prihvatili primitivni ljudi, i moralo bi se o njoj suditi kao o mudrosti koju je darovalo nebo. Biljke koje su evoluirale tisuama i desecima tisua godina dijelei boravite s ljudskim biima, nisu proizvodi koje je rodila iskljuivo razlikovna svijest poljodjelaca, i ta se hrana moe smatrati prirodnom pojavom. Ali na brzinu promijenjene sorte koje se nisu razvijale u prirodnim okolnostma, nego ih je razvila agrikulturna znanost, koja se udaljila od prirode, kao i masovno proizvedene ribe, koljke i domae ivotinje, ne pripadaju toj kategoriji. Poljodjelstvo, ribarstvo, uzgoj ivotinja, svakodnevna stvarnost hrane, odjee, sklonita, duhovnog ivota - sve to postoji - mora se sjediniti s prirodom. Dijagrame koji slijede nacrtao sam da bih lake objasnio prirodnu ishranu koja nadilazi znanost i filozofiju. Prvi povezuje jela koja veina ljudi moe lako nabaviti, i ona su vie-manje razvrstana u grupe. Drugi dijagram prikazuje koja su jela dostupna u kojem mjesecu. Ti dijagrami tvore
116
117
mandalu* prirodne ishrane. Iz le mandale moe se vidjeti da su izvori hrane na licu zemlje gotovo neogranieni. Ako ljudi budu dolazili do hrane putem "ne-uma",** pa makar nita ne znali o yinu i yangu, moi e postii savrenu prirodnu ishranu. Ribari i poljodjelci na japanskom selu nisu osobito zainteresirani za logiku tih dijagrama. Oni slijede prirodni recept sabirui sezonsku hranu iz neposredne okoline. Od ranog proljea, kad sedam trava nikne iz zemlje, pol jodjelac moe kuali sedam okusa. Njima se pridruuju izvrsni okusi jezerskih pueva, morskih koljki i drugih ljuskara. Sezona zelenila poinje u oujku. Preslica, papral, divlji pelin, pujanik i druge planinske biljke i, naravno, mlado lie kakija i breskve, kao i izdanci planinskoga/m, sve se to moe jesti. Njihov lagan, delikatan okus ini ih izvrsnim ako se priprave pohane kao tempura, a mogu se koristili i kao zaini. Na morskoj obali morsko povre poput algi noti i izvrsno je i obilno tijekom proljetnih mjeseci. Kad bambus pusti svoje mladice, sivi bakalar, deverika i prugasta svinjolika riba imaju najbolji okus. Sezona cvjetanja irisa slavi se uz vitkog crnoiga i skuu pripravljenu kaosashimi. Zeleni graak, ozimi graak, lima grah i tava grah izvrsni su, bilo da se jedu iz mahune ili da se kuhaju s integralnim itom, poput smee rie, penice i jema. Prema kraju kine sezone*** japanske su ljive ve usol j e n e , a m a l i n e i k u p i n e mogu se sakupljati u obilnim koliinama. Prirodno je da u to vrijeme tijelo pone udjeti za hrskavim o k u s o m ljutike i za vodenastim voem p o p u t japanske mumule, marelice i breskve. Plod japanske mumule nije jedini jestivi dio biljke. Sjeme se moe samljeti u "kavu", a
* Kruni dijagram u istonoj umjetnosti i religiji koji simbolizira cjelovitost i sveukupnost svog subjekta. * *Budistiki termin koji opisuje slanje u kojem nema razlike izmeu individue i "vanjskog" svijeta. * **U veem dijelu Japana sezona kia traje od lipnja do polovice srpnja.
118
uvarak od lia jedan je od najboljih ljekovitih napitaka. Od zrelih listova breskve i kakija spravlja se tonik za dugovjenost. Pod sjajem arkoga ljetnog sunca jedenje lubenica i lizanje meda u hladu velikog stabla najbolja je razbibriga. Mnotvo ljetnog povra, poput mrkve, pinata, rotkve i kras tavaca, sazre za berbu. Tijelo treba povre ili sezamovo ulje da suzbije ljetnu lijenost. Ako vam se to ini misterioznim, onda i jest misteriozno ozimo ilo, ponjeveno u proljee, odgovara opadajuem ljet nom apetitu, pa se ljeti pripremaju jemeni valjuci raznih veliina i oblika. Heljda se anje ljeti. To je iskonska divlja biljka, koja prija u to godinje doba. Rana je jesen sretno doba, sa sojom i malim crvenim azuki-grahom, s mnogo voa, povra i raznoraznog utog ita koje sazrijeva istodobno. U kolaima od prosa uiva se dok jesenji mjesec promatra sveanosti. Kuhano zrnevlje soje slui se zajedno s laro-krumpirima. Kad zademo u dublju jesen, uivamo u kukuruzu, rii kuhanoj na pari zajedno s crvenim grahom, u gljivamama isu lake i kestenima. Najvanije od svega, ria koja je upila suneve zrake lijekom ljeta, sazrijeva u jesen. To znai da nam je glavna hrana, koja je bogata kalorijama i koja se moe sakupiti u velikim koliinama, osigurana za hladne zimske mjesece. S prvim mrazom ovjek se osjea kao da gleda u izlog ribarnice. U to se doba moe loviti plava riba iz dubokih voda, poput tune i gola. Zanimljivo je da japanska rotkva i lisnato povre, koje tada raste u izobilju, idu dobro uz tu ribu. Novogodinji jelovnik sastavljen je uglavnom od jela koja su bila ukiseljena i usoljena za tu osobitu priliku. Slani losos, kavijar od haringe, crvena deverika, jastog, alge i crni grah posluuju se ve stoljeima na toj gozbi. Iskopavanje rotkve i repe koja je bila ostavljena u zemlji pod snjenim pokrivaem veseo je zimski doivljaj. Razliite vrsti ita i graha koje su bile uzgajane tijekom godine, miso i 120
Masanobu Fukuoka
sos od soje temeljna su hrana koja je uvijek na dohvat ruke. Kupus, rotkva, tikva i slatki krumpir, koji su bili uskladiteni u jesen, omoguuju spravljanje raznovrsnih jela u mjesecima otre zime. Poriluk i divlja luica dobra su dopuna delikatnom okusu ostriga i morskih krastavaca, koji se u to doba mogu sakupljati. ekajui proljee, moemo primijetiti izdanke podbjela i jestive listove puzajue iglice (Geranium) kako vire iz snijega. S povratkom potoarke, rusomae, mijakinje i drugih divljih trava vrt prirodnog proljetnog povra moe se obirati ispod kuhinjskog prozora. Tako, hranei se skromno, sakupljajui jela koja su im u razliitim godinjim dobima pri ruci, kuajui njihove cjelovite i hranjive okuse, lokalni seljaci prihvaaju ono to im priroda prua. Seljaci poznaju izvrsni okus hrane, ali ne mogu kuati tajnoviti okus prirode. Ne, bolje je rei da ga mogu okusiti, ali ga ne mogu opisali rijeima. Prirodna ishrana lei pred nogama.
KULTURA
HRANE
Ako se postavi pitanje zato jedemo hranu, malo e tko misliti dalje od injenice da je hrana nuna za ivot i rast ljudskog tijela. Iza toga, meutim, lei dublje pitanje odnosa hrane i ljudskog duha. ivotinjama je dovoljno da jedu, igraju se i spavaju. Za ljude bi takoer bilo veliko postignue kad bi mogli uivati u hrani, u jednostavnom dnevnom krugu i snu koji odmara. Buddha je rekao: "Oblik je praznina i praznina je oblik." Budui da "oblik" u budistikoj terminologiji naznauje materiju ili stvar, on kae da su materija i um jedno te isto. Stvari imaju mnogo raznih boja, oblika i okusa, pa ljudski umovi lete amo-tamo privueni razliitim kvalitetama stvari. Ali materija i um uistinu jesu jedno.
Boja
U svijetu postoji sedam temeljnih boja. Ali ako se spoje, one postaju bjelina. Proputeno kroz prizmu, bijelo svjetlo dijeli se u sedam boja. Kad ovjek sagledava svijet "ne-umom", boja u boji iezava. To je ne-boja. Sedam boja pojavljuje se samo kad ih se gleda kroz sedmobojni razlikovni um. Voda trpi bezbrojne promjene, ali voda ostaje voda. Na jednak nain, makar se ini da svjesni um trpi promjene, izvorni nepokretni um ne mijenja se. Kad ovjeka zavede sedam boja, njegov se um lako poremeti. Boje listova, grana i plodova percipiraju se, dok temelj boje ostaje nezamijeen. To je takoer istina o hrani. U ovom svijetu postoji mnogo prirodnih supstancija koje su pogodne za ljudsku ishranu. Razum razlikuje ta jela i nalazi u njima dobre i loe osobine. 122 123
Ljudi tada svjesno biraju o n o to misle da moraju jesti. Taj proces odabira prijei uvid u temelj ljudske ishrane, u ono to nebo propisuje za to mjesto i to doba. Boje prirode, poput cvjetova hortenzije lako se mijenjaju. Tijelo prirode stalna je promjena. Iz istog razloga, iz kojeg ga se naziva beskrajnim pokretom, moe ga se smatrati i nepok retnim pokretom. Kad je razum usmjeren na odabir hrane, fiksira se razumijevanje prirode i ignoriraju se transformacije prirode, poput godinjih doba. Svrha prirodne ishrane nije stvoriti znalce koji mogu davati vrsta objanjenja i vjeto birati izmeu raznih jela, nego stvorili neznalice koji uzimaju hranu bez svjesnog pravljenja razlika. To nije protupirorodno. Realizacijom "ne-uma", ne gubei se u suptilnostima oblika, prihvaajui boju bezbojnoga kao boju, poinjemo pravu ish ranu.
Suvremeni su ljudi izgubili svoj jasan instinkt i tako postali nesposobni za sakupljanje sedam proljetnih trava i uivanje u njima. Oni lutaju u potrazi za raznovrsnim okusima. Ishrana im postaje neuredna, ponor izmeu onog to im se svia i onog to im se ne svia sve je iri, instinkt sve zbunjeniji. Tada svojim jelima poinju dodavati j a k e zaine i upotrebljavati komplicirane tehnike kuhanja, to jo vie produbljuje zbrku. Hrana i ljudski duh rastavljeni su. Danas veina ljudi vie ne osjea okus rie. Integralno se zrno rafinira i prolazi kroz postupke koji u njemu ostavljaju samo bezukusni krob. Poliranoj rii nedostaje onaj jedinstveni miomiris i okus cjelovite rie. Zato ona zahtijeva zaine, priloge i sosove. Ljudi pogreno misle da nije vano to je prehrambena vrijednost takve rie niska jer su tu vitaminski dodaci i druga jela, poput mesa i ribe, koja e nadoknaditi hranjivost. Ukusna jela nisu dokle ga god netko smatra da je govee i tjelesnih ili duhovnih odvratno. ukusna sama po sebi. Jelo nije ukusno takvim ne smatra. Makar veina ljudi pilee meso slasno, za osobu koja je iz razloga odluila da ga ne voli, ono je
Okus
Ljudi kau: "Ne zna kakvog je okusa hrana dok je ne kua." Ali ak i kad je kua, okus moe varirati, ovisno o vremenu, okolnostima i raspoloenju. Ako zapitale znanstvenika to je bit okusa, on e ga p o k u a t i d e f i n i r a t i izolirajui razliite k o m p o n e n t e i odreujui omjere slatkog, kiselog, gorkog, slanog i ljutog. Ali okus se ne moe definirali analizom, a ni vrhom jezika. Iako pet okusa primamo jezikom, um je taj koji sabire i tumai dojmove. Prirodna osoba moe postii pravilnu ishranu jer njen instinkt pravilno djeluje. Takav je ovjek zadovoljan jednostav nom hranom, koja je hranjiva, dobra okusa, korisna i ok repljujua. Hrana i ljudski duh sjedinjeni su.
Djeca su sretna jednostavno igrajui se ili ne radei nita. Nasuprot tome, odrastao ovjek, koji razlikuje, odluit e to ga ini sretnim i kad se ti uvjeti ispune, osjeat e se zadovoljno. Njemu jela nee prijali zato to imaju prirodni suptilni okus, ni zato to su hranjiva, nego zato to im je okus prilagoen ideji dobrog okusa. itne okruglice su izvrsne, ali kupovne instant okruglice vrlo su loeg okusa. Ali samo upotreba reklame, da se ukloni ideja loeg okusa, uinit e da e mnogim ljudima te bezukusne okruglice prijati. Postoji pria o ljudima koje je prevarila lisica navevi ih da jedu konjski gnoj. U tome nema niega smijenog. Ljudi danas jedu umom, a ne tijelom. Mnogi ljudi ne mare sadri li hrana koju jedu monosodium glutamat, nego je kuaju
124 125
samo vrhom jezika, pa ih je iako prevariti. U poetku su ljudi jeli jednostavno zato to su bili ivi i jer je hrana bila ukusna. Suvremeni ljudi misle da e objed bili bezukusan ako ne pripremaju hranu s pomno odabranim zainima. Ako ne pokuavate hranu uiniti ukusnom, otkrit ete da se priroda za to pobrinula. Prva bi briga trebala biti da se ivi takvim nainom koji hranu ini ukusnom, ali danas su svi napori usmjereni prema tome da se hrani doda okus. Ironija je u tome to su tako ukusna jela nestala. Ljudi su pokuali nainiti ukusan kruh, i ukusni je kruh ieznuo. U pokuaju da stvore bogatu, luksuznu hranu stvorili su nepotrebna jela i sad su njihovi apetiti nezadovoljeni. Najbolje m e t o d e spravljanja h r a n e uvaju delikatne okuse prirode. Svakodnevna mudrost davno je nauila ljude kako da na razliite naine uvaju povre - suenjem na suncu, soljenjem, stavljanjem u mekinje ili u miso, ime je prirodni okus povra bio sauvan. Umjetnost kuhanja poinje s morskom solju i pucketavom vatrom. Kad hranu spravlja netko tko ima osjeaj za temelje kuharstva, ona zadrava svoj prirodan okus. Ako kuhanjem hrana zadobiva neki udan i egzotian okus i ako je svrha te promjene samo u tome da se oduevi nepce, onda je to lano kuhanje. O kulturi se obino misli kao o neem stoje stvoreno, to se odrava i razvija iskljuivo ljudskim naporima. Ali kultura uvijek izvire iz partnerstva ovjeka i prirode. Kad je jedinstvo drutva i prirode ostvareno, kultura sama uzima svoj oblik. Kultura je oduvijek bila blisko povezana sa svakodnevnim ivotom, takva se predavala buduim generacijama i tako se sauvala do dana dananjeg. Neto roeno iz ljudske tatine i potrage za uitkom ne moe se smatrati pravom kulturom. Istinska kultura roena je 126
unutar prirode, jednostavna je, skromna i isla. Bez istinske kulture ovjeanstvo e izumrijeti. Kad su ljudi odbacili prirodnu hranu i umjesto nje prih vatili rafiniranu, drutvo je krenulo putem samounitenja zato to takva hrana nije proizvod istinske kulture. Hrana je ivot, a ivot se ne smije udaljiti od prirode.
Masanobu Fukuoka
IVOT
KRUHU
Nema nieg boljeg od ukusne hrane, ali za veinu ljudi jelo je samo nain da se ishrani tijelo, da se dobije energija za rad i da se doivi starost. Majke esto govore djeci da pojedu neko jelo - pa makar se djeci i ne sviao okus - jer je ono "dobro" za njih. Ali ishrana i osjetilo okusa ne mogu se razdvajati. Hranjiva jela, koja su dobra za ljudsko tijelo, potiu apetit i ukusna su sama po sebi. Pravilna ishrana neodvojiva je od dobrog okusa. Ne tako davno dnevni objed seljaka u ovom podruju sastojao se od rie i jema s misom i mariniranim povrem. Takva ishrana omoguavala je dugovjenost, snanu gradu i dobro zdravlje. Jednom mjeseno spravljala se gozba od pir janog povra i rie s crvenim grahom kuhanim na pari. Selj a k o v o z d r a v o , r o b u s n o tijelo d o b r o s e h r a n i l o tom jednostavnom riinom dijelom. Tradicionalna ishrana Istoka, bazirana na smeoj rii i povru, vrlo se razlikuje od ishrane veine zapadnih drutava. Zapadna nutricionistika znanost vjeruje da ishrana ne moe biti uravnoteena, ni zdravlje ouvano, ako se svakoga dana ne pojede odreena koliina kroba, masti, bjelanevina, minerala i vitamina. Takvo uvjerenje stvorilo je majku koja gura "hran jivo" jelo u usta svojeg djeteta. Netko bi mogao pomisliti da zapadna dijetetika, sa svojim razraenim teorijama i kalkulacijama, moe nesumnjivo odrediti pravilnu ishranu. Ali ona stvara vie problema nego to ih rjeava. Jedan od problema jest taj to zapadnjaka znanost ne poduzima nita da bi ishranu prilagodila prirodnom ciklusu. Rezultat je ishrana koja slui odvajanju ljudskih bia od prirode. Strah od prirode i opi osjeaj nesigurnosti este su nesretne posljedice. 128
Naredni je problem potpuno zaboravljanje duhovnih i emocionalnih vrijednosti, iako je hrana neposredno povezana s ljudskim duhom i emocijama. Ako se na ljudsko bie gleda kao na puki fizioloki objekt, nije mogue k o h e r e n t n o razumijevanje ishrane.
Kad se komadii informacija skupe i smijeaju u zbrku, rezultat je nesavrena ishrana, koja odvlai od prirode. "U jednoj su stvari sve stvari, ali ako se pomijeaju, ne moe nastati jedna stvar." Zapadna nesposobna shvatiti ovu pretpostavku istone ovjek moe analizirati i prouavati leptira koliko ali ga ne moe stvoriti. sve stvari je znanost filozofije. mu drago,
Kad bi se z a p a d n j a k a z n a n s t v e n a ishrana i r o k o primijenila, to mislite koji bi sve praktini problemi iskrsnuli? 129
Revolucija jedne slanike Masanobu Fukuoka
Visoko kvalitetna govedina, jaja, mlijeko, povre, kruh i druga jela morala bi biti dostupna cijele godine. Proizvodnja na veliko i dugotrajno skladitenje postali bi nuni. U Japanu je usvajanje takve ishrane ve natjeralo poljodjelce da ljetno povre, poput salate, krastavaca, patlidana i rajica, proizvode zimi. Jo malo pa e traiti od njih da beru kaki u proljee, a breskve u jesen. Nerazumno je oekivati da bi se cjelovita i uravnoteena ishrana mogla postii naprosto zbrajanjem raznovrsnih jela, neovisno o sezoni. U usporedbi s biljkama koje su prirodno sazrele, izvansezonsko voe i povre, koje mora rasti u neprirodnim uvjetima, jedva da sadri vitamine i minerale. Nije udo da ljetno povre koje je uzgojeno u jesen ili po zimi, nema nita od onoga okusa i mirisa povra uzgojenog organskim i prirodnim metodama pod suncem. Kemijske analize, nutritivni omjeri i druga takva raz matranja glavni su uzrok greke. Hrana kakvu propisuje suv remena znanost daleko je od tradicionalne orijentalne ishrane i podriva zdravlje japanskog naroda.
ZAKLJUNO
ISHRANI
U ovom svijetu moemo razlikovati etiri temeljne vrsti ishrane: 1)Nemarna ishrana, koja podilazi uobiajenim enjama i sklonostima ukusa. Ljudi koji se lako hrane njiu se amotamo na valovima hira i mode. Takva ishrana moe se nazvati samopopuslljivom, ispraznom ishranom. 2)Standardna nutricionistika ishrana veine ljudi, koja proiz lazi iz biolokih zakljuaka. Hranjiva jela jedu se da bi se odrao ivot tijela. To bi se moglo nazvati materijalistikom, scijentistikom ishranom. 3) Ishrana bazirana na duhovnim principima i idealistikoj filozofiji. Toj kategoriji pripada veina "prirodnih" dijeta, koje ograniavaju izbor jela i lee prema saimanju. To bi se moglo nazvati principijelnom ishranom. 4)Prirodna ishrana, koja slijedi volju neba. Ta ishrana, koja odbacuje sve ljudsko znanje, mogla bi se nazvati ne-razlikovnom ishranom. Ljudi se najprije odriu isprazne ishrane, koja je izvor nebrojenih bolesti. Zatim, razoarani znanstvenom ishranom, koja nastoji odrali puki bioloki ivot, mnogi prelaze na prin cipijelnu ishranu. Napokon, nadilazei i nju, dospijevaju do ne-razlikovne ishrane prirodne osobe.
Ne - razlikovna ishrana
Ljudski ivot ne odrava se svojom vlastitom snagom. Priroda raa ljudska bia i odrava ih na ivotu. To je odnos u kojem ljudi stoje spram prirode. Hrana je dar neba. Ljudi ne stvaraju jela iz prirode - nebo ih poklanja. Hrana je hrana, i hrana nije hrana. Ona je dio ovjeka, i 130 131
Masanobu Fukuoka
odijeljena je od ovjeka. Prirodna ishrana postaje mogua kad hrana, tijelo, srce i um poslanu savreno sjedinjeni s prirodom. Tijelo, takvo kakvo jest, koje slijedi svoj vlastiti instinkt, koje jede ono stoje dobrog okusa i odbacuje ono to nije, slobodno je. Nije mogue propisati pravila i proporcije prirodne ish rane.* Ona definira samu sebe u skladu s lokalnom okolinom, te razliitim potrebama i tjelesnim sklopom svake pojedine osobe.
Tipina ishrana bolesnika
Bolest se pojavljuje kad se ljudi odvoje od prirode. Oz biljnost bolesti linearno je proporcionalna stupnju odvojenosti. Ako se bolesnik vrati u zdravu okolinu, bolest esto nestaje. Kad otuenje od prirode postane ekstremno, broj bolesnih ljudi raste. Tada enja za povratkom prirodi postaje jaom. Ali u traenju povratka nema jasnog razumijevanja prirode, pa pokuaj ostaje uzaludan. ak i onom tko ivi primitivnim ivotom na planini moe se dogodili da ne uspije shvatiti istinski cilj. Ako pokuavate neto uinili, vai napori nikad nee dosei eljeni rezultat. Ljudi koji ive u gradovima suoavaju se s ogromnim potekoama u nastojanju da ostvare prirodnu ishranu. Prirod na hrana jednostavno nije dostupna jer su je poljodjelci prestali uzgajati. ak ako i mogu kupiti prirodnu hranu, ljudi moraju uiniti svoja tijela sposobnima d a j e probave. Ako u takvoj situaciji pokuavate jesti integralnu hranu ili poslii uravnoteenu yin-yang dijetu, trebat e vam gotovo natprirodna sredstva i moi prosuivanja. Daleko od toga da bi znaile povratak prirodi, komplicirane i udne "prirodne" dijete koje se pojavljuju, samo odvlae ovjeka sve dalje od prirode. Ako zavirite u prodavaonice "zdrave hrane", zatei ete zbunjujui asortiman svjee i pakirane hrane, vitamina i dodataka. U literaturi se mnogi tipovi ishrane predstavljaju kao "prirodni", hranjivi i zdravi. Neki kau d a j e zdravo kuhati jela zajedno, a neki da su jela koja se kuhaju zajedno put do bolesti. Neki naglaavaju vanost soli u prehrani, drugi kau da previe soli uzrokuje bolest. Neki tvrde da je voe yin i hrana za majmune, a drugi da je voe i povre najbolja hrana za dugovjenost i dobro raspoloenje. Svako od tih miljenja moe biti ispravno u neko vrijeme i pod razliitim okolnostima, i to je ono to zbunjuje ljude. Ili, 133
Principijelna
ishrana
Svatko bi morao znati d a j e priroda uvijek cjelovita, urav noteena, u savrenoj harmoniji sa samom sobom. Prirodna je hrana cjelina, a u toj su cjelini hranjivost i suptilni okusi. Izgleda kao da, primjenjujui sistem yina i yanga, ljudi mogu objasniti porijeklo svemira i transformacije prirode. Takoer se moe initi da harmonija ljudskog tijela moe biti odreena i svjesno odravana. Ali ako preduboko zademo u doktrine - s t o j e nuno u studiju istone medicine - zalazimo u polje znanosti i ne uspijevamo izvesti onaj bitni bijeg, bijeg od razlikovne percepcije. Ponesen suptilnostima ljudskog znanja, a bez prepoz navanja njegovih granica, praktiar principijelne ishrane bavi se samo razdvojenim objektima. Ali, pokuavajui obuhvatiti znaenje prirode irokom i dalekosenom vizijom, on ne primjeuje male stvari koje se dogaaju pred njegovim nogama.
* Nemogu je definitivni kod ili sustav po kojem bi se moglo odluivati 0 tim pitanjima. Priroda, ili samo tijelo, slui kao sposobni vodi. Ali, to suptilno voenje veina ljudi ne uje zbog buke koju stvara enja 1 zbog aktivnosti razlikovnog uma.
132
bolje reeno, za zbunjenu osobu sve te teorije postaju materijal za stvaranje jo vee konfuzije. Priroda je u neprestanom pokretu i mijenja se iz trena u tren. Ljudi ne mogu shvatiti njenu istinsku pojavnost. Njeno je lice nespoznatljivo. Pokuaj da se nespoznatljivo zarobi u teorije i formalizirane doktrine, ravan je pokuaju da se uhvati vjetar mreom za leptire. Ako pogodite pogrenu metu, promaili ste. Covjeansto je poput slijepca koji ne zna kamo ide. Tapka uokolo s bijelim tapom znanstvenoga znanja, ovisan o yinu i yangu koji ga usmjeravaju. elim rei: ne jedite glavom, to jest rijeite se razlikovnog uma. Nadao sam se da mandala hrane, koju sam nacrtao, moe posluili kao kratki pregled odnosa medu raznim jelima, te medu jelima i ljudskim biima. Ali moete je baciti kad ste ju jednom vidjeti. Prvo i osnovno za to bi se ovjek morao pobrinuti jest razviti osjetljivost koja e omoguiti tijelu da samo izabere hranu. Misliti samo o jelima a ostavili duh po strani, isto je to i posjetiti hram, itati sulre, a Buddhu ostaviti vani. Umjesto da studiramo filozofsku teoriju da bismo dospjeli do razumijevanja hrane, bolje je da dospijemo do teorije polazei od svakod nevne ishrane. Lijenici se brinu za bolesne ljude; za zdrave se brine priroda. Umjesto da se ovjek razboli i onda prihvati prirodnu ishranu da bi ozdravio, trebao bi ivjeti u prirodnoj okolini, pa se bolest ne bi ni pojavila. Mladi ljudi koji dolaze da bi ivjeli primitivnim ivotom u kolibama na planini, jedui prirodnu hranu i prakticirajui prirodno poljodjelstvo, svjesni su ovjekove krajnje svrhe i pronali su najneposredniji nain da ive u skladu s njom.
HRANA
POLJODJELSTVO
Ova knjiga o prirodnom poljodjelstvu nuno ukljuuje i bavljenje prirodnom hranom. To je stoga to su hrana i poljod jelstvo lice i nalije jednoga tijela. Jasno je kao dan da bez prakticiranja prirodnog poljodjelstva prirodna hrana nee biti dostupna ljudima. Ali ako se ne uspostavi prirodna ishrana, poljodjelac nee znati to da uzgaja. Dok ljudi ne postanu prirodni, ne e biti ni prirodnog poljodjelstva ni prirodne hrane. U jednoj od planinskih koliba na ploici od borovine iznad ognjita napisao sam rijei: "PRAVA HRANA, PRAVO DJELOVANJE, PRAVA SVJES NOST.* To troje ne moe se dijeliti. Ako jedno nedostaje, nijedno se ne moe ostvariti. Ako se jedno ostvari, sve se ostvaruje. Ljudi s a m o d o p a d n o vide svijet kao mjesto na kojem "progres" izrasla iz zbrke i metea. Ali nesvrhovit i destruktivan razvoj izaziva z b r k u misli, izaziva n i t a m a n j e n e g o degeneraciju i kolaps ljudske vrste. Ako ne shvatimo jasno to je nepokretni izvor svih tih aktivnosti - stoje priroda -nee biti mogue popraviti nae zdravlje.
realizacije.
135 134
pomau u poljima, ja uivam sluajui to se dogaa u svijetu. GLUPOST SE PRA VI DA JE PAMETNA To dobro zvui, ali takav ivot zapravo nije njean i lagan. Ja zagovaram "ne-djelatno" poljodjelstvo, pa mnogi dolaze mislei da e zatei utopiju u kojoj moe ivjeti a da i ne ustajes iz kreveta Takve ljude eka veliko iznenaenje. Teglenje vode s izvora kroz maglu ranog jutra, cijepanje drva dok ti ruke ne pocrvene i ospu se uljevima, rad u blatu do gleanja... Mnogi vrlo brzo odustanu.
Jesenske su noi duge i hladne. Lijepo je provoditi vrijeme zurei u zaareni ugljen, grijui dlanove na toploj alici aja. Kau daje dobro o bilo emu razgovarati dok se sjedi oko vatre, pa sam, mislei da bi gunanja mojih prijatelja seljaka mogla biti zanimljiva, povremeno navraao do njih. Ali inilo se da e tu bili nekih problema. Evo me ovdje. Stalno govorim kako je sve besmisleno, kako ovjeanstvo nita ne zna, da nema niega emu treba teiti, a sve to je uinjeno bilo je uzaludno troenje vremena. Kako mogu rei tako neto i nastaviti avrljati? A ako se prisilim na pisanje, jedino to vrijedi zapisati jest da je pisanje beskorisno. To je vrlo zamreno. Ne marim za svoju prolost toliko da bih pisao o njoj, a nisam ni dovoljno mudar da predvidim budunost. akajui vatru dok uz ognjite vodim razgovore o svakodnevnim dogaajima, kako mogu traili od ikoga da se sloi s budalastim miljenjem starog poljodjelca? Na vrhu vonjaka, s pogledom na zaljev Matsuyama i iroku ravnicu Dogo, nekoliko je malih koliba sa zidovima od blata. Tu se sakupila aica ljudi da zajedno ive jednostavnim ivotom. Modernih udobnosti nema. Provodei mirne veeri pod svjetlou svijea i lampi, oni ive ivot jednostavnih nunosti: smea ria, povre, odjea i jedna posuda. Dodu odnekud, neko vrijeme budu tu, pa krenu dalje. Medu gostima ima poljoprivrednih istraivaa, studenata i znanstvenika, poljodjelaca, hipija, pjesnika i lutalica, mladih i starih mukaraca i ena raznih tipova i nacionalnosti. Meu onima koji ostaju dulje veinom su mladi ljudi kojima je potreban period introspekcije. Moja je uloga da budem domar togsvratila pokraj puta, da posluujem ajem putnike koji dolaze i odlaze. I dok oni 136
Pogled s planine na vonjak i kolibe
Danas, dok sam gledao grupu mladih ljudi kako rade na malenoj kolibi, doetala je mlada ena iz Funabash.ja. Kad sam je upitao zato je dola, rekla je: "Naprosto sam dola, to je sve. Vie nita ne znam." Pametna mlada dama, nonalantna, samosvjesna. Zapitao sam zatim: "Ako zna da si prosvijetljen nema se to rei, zar ne? U nastojanju da razumiju svijet kroz mpc razlikovanja, ljudi gube uvid u njegovo znaenje. Nije li zato svijet u takvom kripcu?" Blago je odgovorila: "Da, ako vi tako kaete."
137
Masanobu Fukuoka
" M o d a vi i n e m a l e j a s n u ideju o l o m e i o je prosvjelljenje. Kakve sle knjige itali prije nego io ste doli ovamo?" Zalresla je glavom, odbacujui itanje. Ljudi studiraju jer misle da ne razumiju, ali studiranje im nee pomoi da razumiju. Naprosto ue samo zato da bi na koncu shvatili da ljudi nita ne mogu znali, da razumijevanje lei izvan ljudskog dosega. Obino ljudi misle da rije "ne-razumijevanjc" znai da, na primjer, postoji devet stvari koje razumije i jedna koju ne razumije. Ali im namjerava razumjeti deset stvari, ve ne razumije niti jednu. Ako pozna stotinu cvjetova, ne "zna" ni jedan jedini. Ljudi se mue da bi razumjeli, uvjere sami sebe da su razumjeli i umiru ne znajui nita. Mladi ljudi ostavili su svoju stolariju da predahnu, sjeli na travu pokraj velikog drvela mandarine i zagledali se u upave oblake na jugu. Ljudi misle da skreui pogled sa zemlje prema nebu, vide Nebesa. Razdvoje naranasti plod od zelenog lia i kau da poznaju zelenilo lia i naranastu boju ploda. Ali u trenutku kad se uspostavi razlika izmeu zelenog i naranastog, istinske boje iezavaju. Ljudi misle da razumiju stvari jer su ih upoznali. To je povrno znanje. To je znanje astronoma koji zna imena zvijez da, botaniara koji zna klasificirati listove i cvjetove, umjetnika koji zna estetiku crvenog i zelenog. To ne znai znali prirodu samu - zemlju i nebo, zeleno i crveno. Astronom, botaniar i umjetnik nisu uinili nita drugo nego primili dojmove i protumaili ih, svaki pod svodom vlastita uma. to se vie upliu u aktivnosti intelekta, to se vie udaljuju i to im je tee ivjeti prirodno. Tragedija je u lome to u svojoj neutemeljenoj aroganciji ljudi nastoje podvrgnuli prirodu svojoj volji. Ljudska bia mogu unititi prirodne oblike, ali ih ne mogu stvoriti. 138
Razlikovanje, f r a g m e n t a r n o i n e p o t p u n o razumijevanje, uvijek ini polaznu toku ljudskog znanja. Nesposobni da znaju cjelinu prirode, ljudi ne mogu uinili nita bolje nego da konstruiraju njezin nepotpuni model, a onda se zavaravaju da su stvorili neto prirodno. Tko eli znati prirodu, sve to treba uiniti jest shvatiti da zapravo ne zna nita i da nije sposoban ita znati. Tada se moe oekivati da e izgubiti interes za razlikovno znanje. Kad napusti razlikovno znanje, ne-razlikovno e u njemu iskrsnuli samo po sebi. Ako ne pokuava misliti o znanju, ako ne brine o razumijevanju, doi e vrijeme kada e razumjeti. Nema drugog puta osim onog koji vodi kroz unitenje ega i od bacivanje miljenja da ljudi postoje mimo neba i zemlje. "To znai biti budalast, umjesto da bude pametan", otresao sam se na momka s mudrim izrazom samozadovoljstva na licu. "Kakav je to pogled u tvojim oima? Glupost se ispoljava izgledajui pametna. Zna li zasigurno jesi li pametan ili glup, ili pokuava postati budalasti pametnjakovi? Ne moe postati pametan, ne moe postati glup, dri se toga to jesi. Nije li to ono na emu si sada?" Naljutio sam se na samog sebe prije nego sam to primijetio zbog neprestanog ponavljanja uvijek istih rijei, rijei koje se nikad ne mogu mjeriti s mudrou utnje, rijei koje ni sam nisam mogao razumjeti. Jesenje sunce tonulo je prema horizontu. Boje sumraka obojile su podnoje starog stabla. Obasjani s leda svjetlou s Unutranjeg mora, utihnuli mladi ljudi polako su krenuli prema svojim kolibama na veeru. Slijedio sam ih tiho, u sjeni.
139
Masanobu Fukuoka
TKO
JE
BUDALA?
Kau da nema stvorenja tako mudrog kao to je ljudsko bie. Primjenjujui tu mudrost, ljudi su postali jedine ivotinje sposobne za atomski rat. Neki se dan ef skladita zdrave hrane ispred stanice Osaka popeo na planinu, vodei sa sobom sedam kompanjona, kao sedam bogova dobre sree. U podne, dok smo se gostili improviziranim varivom od smee rie, jedan od njih rekao je ovo: "Medu djecom uvijek ima jedan bezbrian, koji se sretno smije dok piki, drugi koji je uvijek konj kad se igraju jahanja, i trei koji je pametan kad treba prevariti ostale za popodnevnu uinu. Kad se ide birali predsjednika razreda, uitelj najprije odri ozbiljan govor o poeljnim kvalitetama dobrog vode i o vanosti donoenja mudre odluke. Na kraju svi glasuju za onog malog koji se sretno smije pokraj puta." Svi su se zabavljali, ali ja nisam mogao razumjeti emu se smiju. Ja sam mislio da je to naprosto prirodno. Ako se stvari gledaj u kroz termine dobitka i gubitka, dijete koje uvijek glumi konja bit e doivljeno kao gubitnik - ali veliina i osrednjost ne tiu se djece. Uitelj je smatrao da je pametno dijete najmarkantnije, ali druga djeca smatrala su da je to dijete pametno na pogrean nain, da bi vrilo pritisak na druge. Misliti d a j e onaj tko je pametan i tko zna paziti na sebe izuzetan, i d a j e bolje biti izuzetan, znai priklanjali se vrijed nostima "odraslih". Tko se bavi svojim poslom, dobro jede i spava i ni o emu se ne brine, bio bi za mene ovjek koji ivi najboljim moguim nainom ivota. Nitko nije tako velik kao onaj tko ne pokuava nita postii. U Ezopovoj basni abe su zatraile od boga da im poalje kralja, a on im je pokazao panj. a b e su se rugale nijemom panju i traile da im se poalje vei kralj, pa im je bog poslao drala. Kako pria kae, dral je iskljucao sve abe nasmrt. 140
Ako je onaj koji stoji na elu velik, oni koji ga slijede moraju se borili i naprezali. Ako na elo stavite nekog obinog, onima iza njega je lako. Ljudi smatraju d a j e netko tko je jak i pametan osobit, pa izaberu predsjednika koji vue dravu kao dizel-lokomotiva. "Kakvu bi osobu trebalo izabrati za predsjednika?" "Mutavi panj", odgovorio sam. "Najbolji bi bio darumasan*. On je tako oputen momak da bi mogao sjediti godinama u meditaciji, a da ne izgovori nijednu rije. Ako ga gurnete, on se kotrlja, ali upornost ne-otpora uvijek ga ponovno vrati u uspravan poloaj. Daruma-san ne sjedi tek tako, skrtenih nogu i ruku. Znajui da ih treba skrstiti, on tiho zuri u ljude koji ih ele ispruiti." "Kad se nita ne bi radilo, svijet bi slao. Kakav bi to bio svijet bez razvoja?" "Zalo bismo se razvijali? Ako se ekonomski rast popne s pel posto na deset posto, hoe li se srea udvostruiti? Sto ima loeg u stopi rasta od nula posto? Nije li to vrlo stabilna ekonomija? Ima li ieg boljeg od jednostavnog i spokojnog ivota?" Ljudi neto pronau, uoe kako to djeluje i iskoriste prirodu, mislei da e to biti dobro za ovjeanstvo. Rezultat je svega toga, dosad, da je planet postao zagaen, ljudi zbun jeni, i da smo uli u kaos modernih vremena. Na ovom posjedu prakticiramo "ne-djelatno" poljod jelstvo i jedemo izvrsno i cjelovito ito, povre i citruse. Smisao i temeljno zadovoljstvo proizlaze iz ivljenja bliskog izvoru stvari.
* Daruma-san je popularna japanska djeja igraka. To je veliki balon, s tekim dnom. Danima je japansko ime za Bodhidharmu, najveeg Buddhinog uenika koji je utemeljiozen u Kini. Igraka je napravljena u njegov spomen. U njoj Daruma sjedi u lotos poloaju, to je simbol meditacije. Kako god postavite igraku, ona se uvijek vraa u isti sjedei poloaj, 'tajna je u tome Sto je glava igrake prazna, a dno figure teko. "Prazna glava" tajna je meditativnog stanja.
141
Masanobu Fukuoka
ROEN SAM DA
BIH IAO
VRTI
Mladi s malom torbom preko ramena lagano je doetao do polja u kojima smo radili. "Odakle si?" upitao sam. "Odande." "Kako si doao ovamo?" "Hodao sam." "Zato si doao ovamo?" "Ne znam." Veina onih koji dolaze ovamo ne ure se da otkriju svoje ime i priu svoje prolosti. Ne objanjavaju mi svoju namjeru. Budui da mnogi od njih ne znaju zato dolaze, nego naprosto dolaze, l o j e prirodno. Od poetka ovjek ne zna odakle dolazi i kamo ide. Rei da si roen iz majine utrobe i da se vraa u prah bioloko je objanjenje, ali nitko uistinu ne zna to biva prije roenja i kakav nas svijet eka nakon smrti. Roeno bez znanja o razlogu, samo da bi zatvorilo oi i krenulo prema beskrajnoj nepoznanici - ljudsko je bie uistinu tragino stvorenje. Neki dan pronaao sam eir izvezen od aa koji je ostao za grupom hodoasnika koji su bili posjetili hramove Shikokua. Na njemu su bile napisane rijei "Izvorno nema istoka ni zapada / Deset beskrajnih smjerova." Sada, drei eir u ruci, upitao sam mladia odakle je doao, a on mi je rekao da je sin sveenika hrama u Kanazawi i, kako je shvatio da je itanje svetih tekstova po cijeli boji dan obina glupost, poelio je postati poljodjelac. Nema ni istoka ni zapada. Sunce izlazi na istoku, zalazi na 143
ivot je pjesma i poezija. Poljodjelci su postali prezapos leni kad su ljudi poeli istraivati svijet i odluivati da bi bilo "dobro" uiniti ovo ili ono. Sva moja istraivanja kretala su se u smjeru ne-injenja ovog ili onog. Ovih 30 godina nauilo me da bi poljodjelci bolje prolazili ne radei gotovo nita. to ljudi vie rade, to se drutvo vie razvija, to se vie problema pojavljuje. Sve vee pustoenje prirode, iscrpljenost izvora, nelagoda i dezintegracija ljudskog duha, sve su to posljedice ljudskih pokuaja da se neto postigne. Izvorno nije bilo razloga za progres i nita nije trebalo initi. Doli smo do toke u kojoj nam nema druge nego stvoriti "pokret" protiv stvaranja.
zapadu, ali to je puka astronomska opservacija. Znati da ne razumije ni istok ni zapad, blie je istini. injenica je da nitko ne zna odakle sunce dolazi. Medu desecima tisua zapisa ima jedan zbog kojeg moramo biti najzahvalniji, jedan u kojem su izreeni svi vani stavovi - Sutra Srca. Prema toj sutri, Gospod Buddha je rekao: "Oblik je praznina, praznina je oblik. Materija i duh jedno su, ali sve je praznina. ovjek nije iv, nije mrtav, neroen je i ne umire, bez starosti i bolesti, bez rasta i bez smanjivanja." Jednog drugog dana, dok smo eli riu, rekao sam mladim ljudima koji su se odmarali na velikoj gomili slame: "Palo mije na pamet da, kad posijemo riu u proljee, sjeme pusti ive izdanke, a sad, dok anjemo, ini se da ria umire. injenica da se taj ritual ponavlja iz godine u godinu znai da se ivot na tom polju nastavlja i da je godinja smrt zapravo godinje roenje. Moglo bi se rei da ria koju sada anjemo ivi neprestano." Ljudska bia obino vide ivot i smrt u vrlo suenoj perspektivi. Od kakva je znaenja proljetno roenje i jesenska smrt za ovu travu? Ljudi misle da je ivot radost, a smrt tuga, ali riino sjeme koje lei u zemlji i u proljee alje van svoje klice, i iji listovi i stabljike venu u jesen, u svom malenom srcu uva puninu ivotne radosti. Radost ivljenja ne nestaje u smrti. Smrt nije nita vie nego trenutani prelazak. Ne biste li se sloili s tim da ova ria, kojoj pripada puna radost ivota, ne poznaje tugu smrti? O n o to se dogaa rii i jemu, neprestano traje u ljudskom tijelu. Iz dana u dan kosa i nokti rastu, deseci tisua stanica umiru, deseci tisua se raaju, krv od prije mjesec dana nije ista kao krv danas. Imajui na umu da e vae osobine nastaviti trajati u tijelima vae djece i unuadi, moete rei da svakoga dana umirete i ponovno se raate i da ete ivjeti jo mnogo generacija nakon smrti. Ako se sudjelovanje u tom krugu moe iskusiti i okusiti svakoga dana, nije potrebno nita vie. Ali veina ljudi nije 144
sposobna uivati u ivotu koji prolazi i mijenja se izdana u dan. Oni prianjaju uz ivot kao da su ga ve iskusili. Ta navika donosi strah od smrti. Obraajui panju samo na prolost, koja je ve prola, ili budunost, koja tek treba doi, zaboravljaju da ive na Zemlji, sada i ovdje. Muei se u zbrci, promatraju kako im ivot promie poput sna. "Ako su ivot i smrt realnosti, nije li ljudska patnja neizbjena?" "Nema ivota i smrti." "Kako to moete rei?" Svijet sam po sebi jest jedinstvo materije unutar toka iskustva, ali ljudski umovi dijele fenomene na dualnosti, poput ivota i smrti, yina i yanga, bia i praznine. Um poinje vjerovati u apsolutnu valjanost onog to osjetila percipiraju i tada, po prvi put, materija kakva jest pretvara se u objekte kakve ljudska bia normalno percipiraju. Oblici materijalnog svijeta, pojmovi ivota i smrti, zdravlja i bolesti, radosti i tuge, sve to izvire iz ljudskog uma. Kad u sutri Buddha kae da je sve praznina, on nije samo porekao un utarnju realnost bilo emu stoje konstruirao ljudski intelekt, nego je takoer ustvrdio da su i ljudske emocije iluzija. "Mislite li, sve je iluzija? Sto onda ostaje, nita?" "Ostaje nita? Pojam "praznine" oito ostaje u tvom umu", rekao sam mladiu. "Ako ne zna odakle dolazi i kamo ide, kako onda moe biti siguran da si ovdje, preda mnom? Je li postojanje besmisleno?"
ii
Jednog jutra uo sam etverogodinju djevojicu kako pita svoju mamu: "Zato sam ja dola na svijet? Da idem u vrti?" ' Naravno da joj majka nije mogla poteno odgovoriti: "Da, lako j e , hajde, idi." A, opet, moglo bi se rei da dananji ljudi 145
jesu roeni zato da bi ili u vrti. Od vrtia pa do fakulteta ljudi marljivo studiraju da bi nauili zato su roeni. Znanstvenici i filozofi, ak i kad si upropaste ivot u pokuajima, kau da bi bili zadovoljni da shvate tu jednu jedinu stvar. Izvorno, ljudska bia nemaju svrhu. Sada, matajui o ovoj ili onoj svrsi, mue se pokuavajui nai smisao ivota. To je hrvanje sa samim sobom. Nema svrhe o kojoj bi trebalo misliti ili koju bi trebalo traiti. Dobro biste uinili kad biste zapitali djecu je li ivot bez svrhe besmislen. Od trenutka kad ovjek krene u vrti, poinje njegova tuga. ovjek je bio sretno stvorenje, ali je stvorio teki svijet i sad se bori da iz njega izie. U prirodi postoje ivot i smrt, i priroda je radosna. U ljudskom drutvu postoje ivot i smrt, i ljudi su tuni. PUTUJUI OBLACI I ILUZIJA ZNANOSTI
Jutros na rijeci perem sanduke za skladitenje citrusa. Kad se nagnem s plosnatog kamena, moje ruke osjete hladnou jesenje rijeke. Crveno lie ruja uz obalu istie se u jasnom plavetnilu jesenjeg d a n a . Z a p a n j e n sam neoekivanom velianslvenou grana naspram neba. U toj obinoj sceni sadran je sav iskustveni svijet. U vodi koja tee protjecanje vremena, lijeva i desna obala, sunce i sjena, crveno lie i plavo nebo - sve se pojavljuje u svetoj, tihoj knjizi prirode. A ovjek je tanahna mislea trska. Kad se jednom zapita to je priroda, mora se zapitati to je "to", i stoje taj ovjek koji se pita stoje to to. To jest, kree u svijet beskrajnog zapitkivanja. U nastojanju da stekne jasno razumijevanje loga to ga ispunjava uenjem, da shvati to je to to ga uzbuuje, on moe birati izmeu dvaju moguih puteva. Prvije da se zagleda duboko u sebe, u sebe koji postavlja pitanje: "Stoje priroda?" Drugi je da prouava prirodu odvojenu od ovjeka. Prvi put vodi u carstvo filozofije i religije. Kad se zuri u prazno, nije neprirodno vidjeti vodu koja tee odozgo prema dolje, ali nije proturjeno vidjeti ni kako voda miruje, a most protjee. Kad se slijedi drugi put, scena je razdijeljena u niz prirod nih fenomena - voda, brzina strujanja, valovi, vjetar i bijeli oblaci. Sve su to razdvojeni objekti istraivanja, to vodi do daljnjih pitanja, koja se beskrajno ire u svim smjerovima. To je put znanosti. Svijet je bio jednostavan. Naprosto ste primijetili u prolazu da ste se smoili oeavi se o kapi rose dok ste krivudali po livadi. Ali otkako su ljudi poeli traiti znanstveno objanjenje za tu kap rose, nali su se zarobljeni u beskrajnom
146 147
Masanobu Fukuoka
paklu intelekta. Molekule vode sainjene su od atoma vodika i kisika. Neko su ljudi mislili da su atomi najsitnije estice svijeta, ali tada su shvatili da unutar atoma postoji jezgra. Sada su otkrili da se jezgra sastoji od jo sitnijih estica. Tih nuklearnih estica ima na stotine i nitko ne zna gdje e zavriti istraivanja tog siunog svijeta. Reeno je da nain na koji elektroni krue ultravisokim brzinama unutar atoma potpuno odgovara letu kometa unutar galaksije. Za atomskog fiziara svijet elementarnih estica je jednako tako beskrajan kao i sam svemir. Istodobno je us tanovljeno da osim bezgranine galaksije u kojoj ivimo postoji bezbroj drugih galaksija. U oima kozmologa cijela naa galak sija tako postaje beskonano mala. injenica je da su ljudi koji misle da je kap vode jednos tavna i da je kamen nepokretan i inertan - sretne, neuke budale, a znanstvenici koji znaju da je kapljica vode velik svemir, a da je kamen aktivni svijet elementarnih estica koje jure uokolo poput raketa - pametne budale. Jednostavno gledano, ovaj je svijet realan i na dohvat ruke. Vien kompleksno, svijet postaje zastraujue apstraktan i dalek. Znanstvenici koji su se oduevili zbog kamenja donesenog s Mjeseca imaju manje od Mjeseca nego djeca koja pjevaju: "Koliko ste stari, gospodine Mjesece?" Basho* je mogao poj miti udo prirode promatrajui odraz p u n o g Mjeseca u smirenosti jezera. Sve to su znanstvenici uinili kad su poletjeli u svemir i zatoptali svojim svemirskim izmama po Mjesecu, jest da su ukaljali djeli njegova sjaja, koji obasjava milijune ljubavnika i djece na Zemlji. K a k o to da ljudi misle da je z n a n o s t d o b r o b i t za ovjeanstvo? Nekada se u ovom selu ito mljelo u kamenom mlinu koji se polako okretao rukom. Zatim je izgraen vodeni mlin, iji
* Slavni japanski haiku-pjesnik 1644.-1694.
je zamah neusporedivo vei od onog koji je imao stari kameni rvanj, da bi se iskoristila snaga rijenoga toka. Prije nekoliko godina konstruirana je brana da bi se proizvela hidroelektrina energija, pa je izgraen elektrini mlin. Sto mislite, kako ta napredna tehnologija radi za dobrobit ljudskih bia? Da bi se ria samljcla u brano, najprije se polira, to jest pretvara u bijelu riu. To znai da se zrno Ijuti, klice i mekinje, koje su temelj d o b r o g zdravlja, odstranjuju, a zadravaju se ostaci.* I tako je rezultat te tehnologije mrvljenje cjelovitog ita u nepotpune sporedne produkte. Ako prelako probavljiva bijela ria postane temelj dnevne ishrane, hranjive tvari koje nedos taju moraju se nadomjestiti dodacima. Vodenica i tvorniki mlin obavljaju posao eluca i crijeva, a posljedica je lijenost tih organa. Jednako je i s gorivom. Z e m n o ulje stvara se od slojeva drevnih biljaka koje su duboko pod zemljom izloene velikom tlaku i toplini. Ta se tvar crpe u pustinji, cjevovodima se alje do luka, zatim se transportira brodovima do Japana i tu, u velikim rafinerijama, prerauje u kerozin i naftu. to mislite, to je bre, toplije i prikladnije: loiti taj kerozin ili granje cedra i bora to stoje ispred kue? Nafta i kerozin samo su preli dui put dok nisu dospjeli ovamo. Sada govore da fosilna goriva nisu dovoljna i da moramo razviti atomsku energiju. Pronai rijetku uranovu rudu, pret voriti je u radioaktivno gorivo i sagorjeti ga u golemim nuklear nim peima, nije tako lako kao zapaliti suho lie ibicom. Osim loga, vatra ognjita stvara samo pepeo, a iza nuklearne vatre ostaje radioaktivni otpad, koji je opasan tisuama godina. Isto naelo vrijedi i u poljodjelstvu. Uzgojite meku, debelu riu u poplavljenu polju i dobit ete biljku koju bolesti i kukci
* U japanskom jeziku izraz za ostatke - izgovara se kasli - stvorenje od korijena koji znae "bijelo" i "ria"; izraz za mekinje - nuka - sainjen je od korijena koji znae "ria" i "zdravlje".
148
149
lako napadaju. Ako sc koriste "napredne" sorte, moramo se osloniti na pomo kemijskih insekticida i gnojiva. No ako uzgojile malu, ilavu biljku u zdravoj okolini, te su kemikalije nepotrebne. Kultivirate li poplavljeno polje rie plugom ili traktorom, tlo nee imati dovoljno kisika, njegova e struktura biti razorena, gliste i druge sitne ivotinje unitene, a zemlja e poslati tvrda i beivotna. Kad se to jednom dogodi, polje se mora orali svake godine. Ali ako se prihvati metoda u kojoj se zemlja sama kultivira prirodnim putem, nema potrebe za plugom i strojevima za kultiviranje. Kad se organska materija i mikroorganizmi u ivom tlu spale, upotreba brzodjelujuih gnojiva postaje nuna. Ako se koriste kemijska gnojiva, ria raste brzo i visoko, ali i korov. Tada se dodaju herbicidi, koji se smatraju korisnima. Ali ako se sa itom sije djetelina, a sva se slama i organski ostaci vrate na povrinu polja kao stelja, usjevi mogu rasti bez herbicida, kemijskih gnojiva i pripremljenog komposta. U poljodjelstvu je malo toga to ne moe biti odstranjeno. Pripremljena gnojiva, herbicidi, insekticidi, mehanizacija - sve je to nepotrebno. Ali ako se stvore uvjeti u kojima je sve to potrebno, onda se trai mo znanosti. Na svojim sam poljima demonstrirao da prirodno poljod jelstvo proizvodi urod usporediv s urodom moderne znanstvene agrikulture. Ako su rezultati ne-aktivne agrikul ture usporedivi s rezultatima znanosti, uz mnogo manja ulagan ja u rad i sredstva, kakva je onda korist od znanstvene tehnologije?
TEORIJA
RELATIVNOSTI
Gledajui okolna polja u jasnoj svjetlosti jesenjeg neba, bio sam zauen. U svakom polju, osim u mojem, kretali su se kombajni i strojevi za etvu. U posljednje tri godine ovo se selo promijenilo toliko da se vie ne moe prepoznali. Kao io se moglo i oekivati, mladi ljudi na planini nikome ne zavide zbog prelaska na mehanizaciju. Oni uivaju u tihoj i mirnoj etvi starinskim srpom.
Otrenje srpa s dugom drkom
Jedne noi, dok smo pili aj nakon veere, sjetio sam se kako je u davnim vremenima, kada su ljudi obraivali polja rukama, jedan ovjek poeo koristiti kravu. Bio je vrlo ponosan zbog lakoe i brzine kojom je obavio naporan posao oranja. Prije dvadeset godina, kada se pojavio prvi mehaniki kultivator, seljani su se sastali i ozbiljno raspravljali io je bolje: krava ili stroj. U dvije ili tri godine postalo je jasno d a j e oranje pomou stroja bre i, ne marei za drugo osim za brzinu i udobnost, seljaci su napustili ivotinje za vuu. Motiv je bio jednostavan - zavrili posao prije seljaka u susjednom polju. Poljodjelac ne shvaa da je jednoslavno postao faktor u 151
150
Masanobu Fukuoka
jednadbi poveane brzine i uinkovitosti moderne agrikul ture. On puta prodavaa poljoprivredne opreme da obavi sve proraune umjesto njega. Nekad su ljudi gledali u zvjezdano n o n o n e b o i osjeali s t r a h o p o t o v a n j e pred veliinom svemira. Sada su pitanja prostora i vremena preputena iskljuivo brizi znanstvenika. Kau da je Einsteinu dodijeljena Nobelova nagrada za fiziku iz potovanja prema neshvatljivosti njegove teorije relativnosti. D a j e njegova teorija shvatljivo objasnila fenomen relativnosti u svijetu i tako oslobodila ovjeanstvo ogranienja prostora i vremena, donosei ugodniji i mirniji svijet, bila bi hvalevrijedna. Njegovo je objanjenje, meutim, zbunjujue i uinilo je da ljudi pomisle kako je svijet tako kompleksan da ga je nemogue shvatiti. Trebala mu je biti dodijeljena nagrada za "remeenje mira ljudskoga duha". U prirodi svijet relativnosti ne postoji. Ideja relativnih fenomena struktura je koju iskustvu daje intelekt. Druge ivotinje ive u svijetu nepodijeljene realnosti. Posljedica ivljenja u relativnom svijetu intelekta jest da ovjek gubi uvid u vrijeme koje je onkraj vremena i prostor koji je onkraj prostora. "Moda ete se uditi toj mojoj navici da neprestano podbadam znanstvenike", rekao sam i nainio stanku da popiju gutljaj aja. Mladi su me ljudi pogledali s osmijehom na licima, koja su blistala i treperila pod svjetlou vatre. "To je zato to je uloga znanstvenika u drutvu analogna ulozi razlikovanja u vaim umovima."
SELO
BEZ RATA
I MIRA
Zmija grabi abu u ralje i gmie u travu. Djevojka vriti. Hrabri mladi pokazuje svoje gaenje i baca kamen na zmiju. Ostali se smiju. Okreem se prema njemu i pitam ga: "to misli da si time postigao?" Sokol lovi zmiju. Vuk napada sokola. ovjek ubija vuka i kasnije podlijee bacilima tuberkuloze. Bakterije bujaju u os tacima ovjeka, a druge ivotinje, trave i drvee uspijevaju na hranjivim tvarima koje su postale dostupne zbog aktivnosti bakterija. Kukci napadaju drvee, abe jedu kukce. ivotinje, biljke, mikroorganizmi - svi su oni dio ivotnoga kruga. Odravajui prikladnu ravnoteu, oni ive prirodno regulirano postojanje. Ljudi mogu birati hoe li vidjeti taj svijet kao model u kojem jai jede slabijega ili kao koegzistenciju i uzajamnu korist. I jedno i drugo proizvoljna su tumaenja koja stvaraju vjetar i valove, donose nered i zbrku. Odrasli smatraju da abu treba saalijevati i suosjeaju zbog njene smrti, prezirui zmiju. Taj osjeaj moe se initi prirodnim, sam po sebi jasan, ali je li to uistinu tako? Jedan je mladi rekao: "Ako se na ivot gleda kao na borbu u kojoj jai j e d e slabijega, lice Z e m l j e postaje p a k a o krvoprolia i unitenja. Ali neizbjeno je da slabi mora biti rtvovan da bi jaki mogao ivjeti. Zakon je prirode da jai pobjeuje i preivljava, a slabiji umire. Nakon milijuna godina stvorenja koja sada ive na Zemlji pobjednici su u borbi za ivot. Moe se rei da je opstanak najsposobnijih providnost prirode." Nato e drugi mladi: "Tako to izgleda pobjednicima, dakako. Ja vidim, da je ovo svijet koegzistencije i uzajamne dobrobiti. Ispod ita na ovom polju djetelina i toliko drugih trava i korova ive uzajamno korisnim ivotom. Brljan se omotava oko drvea; mahovina i liajevi ive priljubljeni uz
152
153
stabla i grane. Paprat se iri ispod umskog svoda. Ptice i abe, biljke, kukci, male ivotinje, bakterije, gljive - sva stvorenja igraju bitne uloge i imaju korist jedna od drugih." Trei ree: "Zemlja je svijet u kojem jai jede slabijega, ali takoer i svijet koegzistencije. Jaa bia ne uzimaju vie hrane nego to im treba; iako ona napadaju druga bia, sveukupna se ravnotea prirode odrava. Providnost prirode jest strogo pravilo koje uva mir i red na Zemlji." Troje ljudi i tri razliita gledita. Sva sam tri miljenja glatko porekao. Svijet se nikad ne pita je li utemeljen na naelu natjecanja ili suradnje. Kada se gleda iz relativne perspektive ljudskog intelekta, postoje oni koji su jaki i oni koji su slabi, postoji veliko i postoji malo. Nitko ne sumnja u postojanje tog relativnog izgleda, ali ako bi se pretpostavilo da je relativnost ljudske percepcije pogrena - da, na primjer, nema ni velikog ni malog, ni gornjeg ni donjeg - ako bi se reklo da uope nema takvog slava, ljudske bi se vrijednosti i sudovi sruili. "Nije li takav nain gledanja svijeta isprazan let mate? U stvarnosti postoje velike drave i male drave. Ako postoji siromatvo i obilje, jaki i slabi, svae su neizbjene, a kao posljedica pojavljuju se pobjednici i gubitnici. Ne biste li radije rekli da su ti relativni opaaji i emocije koje iz njih proizlaze ljudski i stoga prirodni, da su oni jedinstvena privilegija ljudskog bia?" Druge se ivotinje bore, ali ne ratuju. Ako kaete da je ratovanje, koje ovisi o idejama jakosti i slabosti, posebna "privilegija" ljudskosti, onda je ivot farsa. Ne znati daje ta farsa farsa - to je ljudska tragedija. U svijetu bez proturjeja i bez razlika spokojno ive djeca. Ona opaaju svjetlo i lamu, jako i slabo, ali ne stvaraju sudove. Makar zmija i aba postoje, dijete ne razaznaje jakog i slabog. 155 154
Izvorna je radost ivota tu, a strah od smrti tek se treba pojavili. Ljubav i mrnja koje iskrsavaju u oima odraslih izvorno nisu bile dvije razdvojene stvari. O n e su ista stvar, viena s lica i nalija. Ljubav daje tvarnost mrnji. Okrenete li novi ljubavi naopako, ona postaje mrnja. Jedino probojem u apsolutni svijet bez aspekata, mogue je izbjei gubljenje u dualnosti pojavnog svijeta. Ljudi prave razliku izmeu Sebe i Drugog. Dokle god postoji ego, dokle god postoji "drugi", ljudi nee biti osloboeni od ljubavi i mrnje. Srce koje voli zli ego, stvara omraenog neprijatelja. Prvi i najvei neprijatelj ovjeka jest Jastvo, koje mu je toliko drago. Ljudi biraju hoe li se braniti ili napadati. U borbi koja slijedi optuuju jedan drugog za izazivanje sukoba. To je kao kad bismo pljesnuli rukama i zatim se prepirali koja je proizvela zvuk, lijeva ili desna. U sukobima nema ni pravog ni krivog, ni dobrog ni loeg. Sve svjesne razlike iskrsavaju istodobno, i sve su pogrene. Gradili tvravu pogreno je od poetka. Makar gospodar daje izliku da je to zbog obrane grada, zamak je izraz njegove vladarske linosti, oitovanje prinudne sile nad okolnim podrujem. Govorei da se boji napada i da utvrenja slue za zatitu grada, tiranin skladiti oruje i stavlja klju u bravu. in obrane ve je napad. Oruje za samoobranu uvijek daje izgovor onima koji potiu rat. Nesrea rata proizlazi iz pojaavanja i preuveliavanja ispraznih razlika izmeu sebe i drugoga, jakog i slabog, napada i obrane. Nema drugog puta u mir nego da svi ljudi napuste zamak relativne percepcije, sidu na livadu i vrate se u srce ne-aktivne prirode. To jest, da naotre srp umjesto maa. Poljodjelci davnine bili su miroljubivi ljudi, a danas se svaaju s Australijom zbog mesa, s Rusijom oko ribe, a o Americi ovise zbog penice i soje. Osjeam da mi u Japanu ivimo u sjeni velikog stabla, a
nema opasnijeg mjesta kad naie oluja. I nema nieg to bi moglo biti gluplje od traenja sklonita ispod "atomskog kiobrana", koji e biti prva meta u sljedeem ratu. Sada obraujemo zemlju ispod toga tamnoga kiobrana. Osjeam da kriza nadolazi iznutra i izvana. Rijeite se aspekata vanjskog i unutarnjeg. Svugdje u svijetu poljodjelci su u korijenu jednaki poljodjelci. Recimo da klju mira lei blizu zemlje.
157 156
REVOLUCIJA
JEDNE
SLAMKE
Medu mladim ljudima koji dolaze u ove planinske kolibe ima i onih, siromanih tijelom i duhom, koji su ostavili svaku nadu. Ja sam samo stari poljodjelac koji ali to im ne moe priutiti niti par sandala, ali postoji jedna stvar koju im mogu dati. Jedna slamka. Podigao sam nekakvu slamicu s tla ispred kolibe i rekao: "Iz ove jedne slamke moe poeti revolucija." "Uz unitenje ovjeanstva, koje je tako blizu, vi se jo uvijek hvatate za slamku?" upitao je jedan mladi s prizvukom gorine u glasu. Ta slamka izgleda malena i lagana, i veina ljudi ne poz naje njenu stvarnu teinu. Kad bi ljudi spoznali pravu vrijed nost ove slamke, mogla bi se dogoditi revolucija dovoljno jaka da pokrene dravu i svijet. Kad sam bio dijete, znao sam jednog ovjeka koji je ivio kraj Prolaza Inuyose. Sav njegov posao svodio se, inilo se, na to da natovari konja ugljenom i vodi ga kakva tri kilometra po cesti od vrha planine do luke Gunchu. A ipak se obogatio. Ako se pitate kako, ljudi e vam rei da je na povratku kui sakupljao poispadalu slamu i konjsko gnojivo pokraj puta i stavljao ih na svoje polje. Njegov je moto bio: "Ponaaj se kao da je svaka slamka vana i nikad ne ini uzaludne korake." Tako je postao bogat. "ak ako i zapalite slamku, ne vjerujem da bi to bila iskra koja bi mogla zapoeti revoluciju." Njeni je povjetarac zaulao kroz voke, suneve zrake z a t r e p e r i l e medu z e l e n i m liem. P o e o sam priati o koritenju slame u uzgoju rie.
Ima tomu ve blizu 40 godina otkako sam shvatio kako vana moe biti slama u uzgoju rie i jema. U to doba, prolazei jednim starim poljem rie u oblasti Kochi, koje se godinama nije koristilo ni kultiviralo, spazio sam zdravu mladu riu kako nie kroz preplet od slame i korova koji se nataloio na povrini polja. Poto sam godinama radio na implikacijama te injenice, objavio sam potpuno novu metodu uzgoja rie i jema. Vjerujui d a j e to prirodan i revolucionaran nain poljod jelstva, pisao sam o njemu u knjigama i asopisima i govorio na radiju i televiziji desecima puta. ini se vrlo jednostavnim, ali su poljodjelci tako vrsti u svojem uvjerenju o tome kako bi trebalo koristili slamu da nije vjerojatno da e lako prihvatiti promjenu. Rasprostiranje svjee slame po polju moe biti riskantno, jer su rasprskavanje zrna i truljenje stabiljke bolesti koje su uvijek prisutne u riinoj slami. U prolosti su te bolesti uzrokovale velike tete, pa je to jedan od glavnih razloga zato su poljodjelci poeli pretvarati slamu u k o m p o s t prije steranja na polje. Nekad davno uobiajena mjera opreza protiv bolesti rasprskavanja bilo je paljivo rasprostiranje slame, a postojalo je i doba kad je u Hokaidu spaljivanje slame bilo zakonom zabranjeno. Buai stabljika takoer se zavlae u slamu da preive zimu. Da bi sprijeili zarazu tim kukcima, poljodjelci su obiavali paljivo kompostirati slamu cijelu zimu, kako bi bili sigurni da e se do proljea sasvim raspasti. Zato su japanski seljaci svoja polja uvijek drali lako urednima. Praktino znanje svakodnevnog ivota govorilo je da e seljaci ako ostave svoju slamu razbacanu, biti kanjeni zbog nemara. Nakon godina eksperimentiranja, sada su ak i tehniki strunjaci potvrdili moju teoriju da je rasprostiranje svjee slame po polju est mjeseci prije sijanja potpuno sigurno. To rui sve prethodne ideje o tom predmetu. Ali proi e mnogo 159
158
vremena prije nego poljodjelac prihvati koritenje slame na takav nain. Seljaci su stoljeima radili na tome da poveaju proiz vodnju komposla. Ministarstvo poljoprivrede obiavalo je davati novane nagrade da bi ohrabrilo proizvodnju komposta, a odravale su se i natjecateljske izlobe komposta. Seljaci su poeli vjerovati u kompost kao u zatitniko boanstvo tla. Sada se ponovno pojavio pokret za proizvodnju vie komposta, "boljeg" komposta, s glistama, i "kompost-startera". Nema raz loga oekivati Iako prihvaanje moje sugestije daje pripravljeni kompost nepotreban i da sve to treba uiniti jest - rasprostrti neusitnjenu slamu po polju. Putujui do Tokya, gledajui kroz prozor Takaido-vlaka, vidio sam transformaciju japanskog sela. Gledajui u zimska polja, iji se izgled potpuno promijenio u posljednjih deset godina, osjeam bijes koji se ne da izraziti. Prijanji pejza urednih polja zelenog jema, kineske mlijene grahorice i rascvjetanih repica nigdje se vie ne moe vidjeti. Umjesto toga, poluspaljena slama nabacana je u grube gomile i ostavljena na kii. Zanemarivanje te slame stvara nered u modernom poljod jelstvu. Jalovost tih polja otkriva jalovost seljakova duha. To zaziva odgovornost vladinih elnika i jasno ukazuje na odsut nost mudre poljoprivredne politike. Sto li sada, dok gleda ta prazna polja misli ovjek koji je prije nekoliko godina govorio o "milosrdnom kraju" uzgoja ozimog ita, o "smrti pokraj puta". Vidjevi gola polja Japana zimi, ja vie ne mogu bili strpljiv. Sovom slamkom u ruci ja, sam samcat, poet u revoluciju! Mladi ljudi, koji su dotad sluali u tiini, poeli su urlati od smijeha. "Revolucija jednog ovjeka! Hajdemo sutra uzeti veliku vreu jema, rie i sjemena djeteline i krenuli, nosei je na ramenima, kao Okuninushi-no-mikoto*, da razbacamo sjeme
* Legendarni japanski bog iscjeljenja, koji putuje uokolo rasipavajui dobru sreu iz velike vree koju nosi na ramenima.
po svim poljima Tokaida!" "To nije revolucija jednog ovjeka", nasmijao sam se, "nego revolucija jedne slamke!" Iskoraivi iz kolibe na sunevu svjetlost poslijepodneva, zastao sam na trenutak i zagledao se u okolne voke, otezale od dozrijevajueg voa, i u kokoi koje su eprkale po korovu i djetelini. Zatim sam se poeo sputati dobro poznatim putem prema poljima.
160

Masanobu Fukuoka - Revolucija Jedne Slamke

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Masanobu Fukuoka - Revolucija Jedne Slamke

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

BIBLIOTEKA

Urednik DARKO PETANJEK

Revolucija jedne slamke

Uvodu prirodno poljodjelstvo

rasle opasnost, raste i ono spasonosno. Holderlin

Revolucija jedne slamke

Revolucija jedne slamke

Revolucija jedne slamke

Ova relativno malena knjiga pravi je rudnik razliitih bogatstava.

Revolucija jedne slamke

Revolucija jedne slamke

Dr. Antun Vilturi

Revolucija jedne slamke

Ova polja nisu bila orana 25 godina

Revolucija jedne slamke

Revolucija jedne slamke

Revolucija jedne slamke

Revolucija jedne slamke

Revolucija jedne slamke

Revoluciju jedne slamke

Trideset godina ivo sam samo za svoj posjed

Revolucija jedne slamke

Revolucija jedne slamke

OD RAZLOGA ZBOG KOJIH SE PRIROD NO POLJODJELSTVO NIJE RAIRILO

Revolucija jedne slamke

Revolucija jedne slamke

Revolucija jedne slamke

Revolucija jedne slamke

Revolucija jedne slamke

Revolucija jedne slamke

Revolucija jedne slamke

za sjetvu na nekoliko jutara.

Revolucija jedne slamke

Revoluciju jedne slamke

slame Slama obogauje zemlju

Ne treba spravljati kompost

Revolucija jedne slamke

Revolucija jedne slamke

Slama nam pomae da se nosimo s korovom i vrapcima

Revolucija jedne slamke