VI. RAZRED
Brlić-Mažuranić, Ivana
Priče iz davnine
Cvenić, Josip
Čvrsto drži joy-stick!
Daudet, Alphonse
Pisma iz mog mlina
Dovjak-Matković, Blanka
Zagrebačka priča
Kozarac, Josip
Slavonska šuma
Majetić, Alojz
Omiški gusari
Nazor, Vladimir
Veli Jože
Sienkiewicz, Henryk
Kroz pustinju i prašumu
Swift, Jonathan
Gulliverova putovanja
Šenoa, August
Povjestice
Tomaš, Stjepan
Moj tata spava s anđelima (Mali ratni dnevnik) Dobar dan, tata
Twain, Mark
Kraljević i prosjak
Wilde, Oscar
Sretni kraljević
Brlić-Mažuranić, Ivana
Priče iz davnine
0 piscu
Ivana Brlić-Mažuranić rođena je u Ogulinu 18. travnja 1874. godine u poznatojobitelji Mažuranić. Bila je unuka Ivana Mažuranića, velikog pjesnika, političarai prvog hrvatskog bana pučanina. Njezin otac Vladimir bio je pravnik i pisac.Živjela je u Karlovcu i Zagrebu, a poslije udaje za odvjetnika i političaraVatroslava Brlića u Slavonskome Brodu.Školovala se uglavnom u vlastitom domu zahvaljujući privatnim učiteljima.Okružena bogatom bibliotekom, u ozračju posvećenosti duhovnimvrijednostima i sama osjećajući žeđ za znanjem, stekla je bogatu naobrazbu isvladala više jezika. Rano je osjetila želju za pisanjem, ali je svoje književneambicije podredila drugim ciljevima. Prije i iznad svega posvetila se majčinstvui odgoju svoje petero djece. No kako su djeca rasla, dogodio se sretan susretmajčinih literarnih ambicija s potrebama njene djece za kvalitetnim štivom:
Kad je počela dorašćivati četica moje djece i kad se u njih pojavila uobičajenau to doba želja za čitanjem - učinilo mi se ujedanput da sam našla točku, gdje se moja želja za pisanjem izmiruje s mojim shvaćanjem dužnosti.
Prva njezina knjiga bila je zbirka pripovijedaka i pjesama za djecu
Valjani inevaljani
koja se pojavila 1902. godine. Najviši književni domet Ivane Brlić-Mažuranić predstavljaju dvije knjige: roman
Čudnovate zgode šegrta Hlapića
(1913) i zbirka bajki
Priče iz davnine
(1916).
Priče iz davnine
donijele su joj svjetsku slavu pa je bila predložena i za Nobelovu nagradu, a
Hlapića
i dan-danas većina hrvatske djece navodi kaosvoju najdražu knjigu. Ivanu Brlić-Mažuranić s ponosom i pravom zovemo»hrvatskim Andersenom«.
Kako je Potjeh tražio istinuSadržaj
Na jednoj krčevini u staroj bukovoj gori živio starac Vješt sa svoja tri poodraslaunuka, Marunom, Ljutišom i Potjehom. Premda su stasom već pravi momci,neiskusni su, naivni, strašljivi i stidljivi, neznalice o svijetu, njegovim bićima i pojavama te nesposobni razlučiti dobro od zla, važno od nevažnoga.Jednog jutra prije svanuća idu braća šumom i u strahu od Bjesomara zazivajuSvarožića da izvede sunce. On im ne samo priušti blistavo svanuće, nego ih povede sa sobom u skutu svoga plašta i u lijetu im pokaže cijeli svijet: i zemljui nebo; i blaga i bogatstva; i vojske i vojskovođe i pljenove; i zvijezde i mjesec ioblake i vjetar. Po povratku dadne im još savjet:
Evo, što vam je raditi: ostanitena krčevini i ne ostavljajte djeda, dok on vas ne ostavi, i ne idite u svijet ni zadobrim ni za lošim poslom dok ne vratite ljubav djedu.
Od tolikih novih dojmova svoj se trojici braće sve smuti u glavama, tako dase poslije nisu mogli sjetiti ni što su sve vidjeli, ni što im je božić Svarožićsavjetovao.Sve je to promatrao Bjesomar, vladar šumskih bjesova, koji je mrzio starcaVješta - ponajviše zbog svetog ognja, na koji je djed svakoga dana dolagao pocjepanicu da se ne utrne. Njemu nije odgovaralo da unuci ostanu živjeti sdjedom i pomagati mu. Zato Bjesomar zapovjedi trojici iz cijele male vojske
bjesova u rakiti da se svaki prihvati po jednog od braće i da smisle kako će pomoću pobunjenih unuka nauditi staromu Vještu.Kad su se braća vratila kući, djed ih pripita što su doživjeli. Ne mogavši seičega sjetiti, jer ne treba zaboraviti da im se sve bilo smutilo, Marun i Ljutiša počeše - što od neprilike, što od srama, što od straha - djedu lagati, onako kakosu im došaptavali oni bjesovi koji im se useliše u njedra. Jedino najmlađi,Potjeh, koji je ljubio istinu te nije htio poslušati šaptave bijesove riječi pa lagatidjedu, otrese bijesa nogom i prizna djedu da se ničega ne sjeća:
Ne znam, djede,ni što sam vidio, ni što sam čuo.
Bjesomar ispraši brezovačom onoga trećeg bijesa zato što nije uspio zaskočitiPotjeha i pošalje ga nazad da učini sve kako se Potjeh ne bi dosjetio istine.Pod utjecajima svojih bjesova, Marun trči za bogatstvom, a
Ijcdša.
zasnagom, oružjem, gospodarenju nad drugima. Zanemaruju djeda, sve manje borave u kući. Samo Potjeh ustrajava
m.
zajedničkom životu, ali ga muči što sene može prisjetiti istine. Xspokon više ne izdrži pa reče:
Zbogom, djede, odoh ja u goru i ne
vraćam
se, dok se ne dosjetim istini, pa makar trajalo deset godina.
Slino se rastuži sijedi stari Vješt jer je Potjeha najviše volio:
Sto li
a
^zeni, sinko, ta istina, kad ja, sijedi starac, mogu tri puta umrije-
a.
dok joj se ti nedosjetiš?
Ali Potjeh mu odgovora:
Idem, djede, jer
ŠET
: tako smislio da je pravedno.
Potjeha zaboli srce za djedom jer ga je jako volio. Malo je manjkali da se predomisli i ostane u kući s njim. Ipak odlučno krene učiniti «t>: što je držaoispravnim: dosjetiti se istini. Onaj bijes koji je bio jaćužen za njega, stalno ganastoji skrenuti s puta. Oblijeta oko Kp. priječi mu se na stazi, salijeće ga nakojekakve načine, sve ne k. li mu odvratio misli da se ne dosjeti istini. Napokonse Potjeh sdjesti na nekom kamenitom zaravanku na kojem je bio i zdenac.5"sim svojim snagama dade se na razmišljanje, no bijes ga ometa feječimečemu se domisli kao smetnji. Njihovo natezanje potraje: Potjeh pokušava misliti, a bijes mu •ćvlaći pozornost i tako mu ne dopušta da usredotočeno razmišlja. Kesu napokondozlogrdi. Jedne večeri natukne Potjehu da što će
TJI
sve
to, čuči ondje već skorogodinu dana, a djed mu je možda već
-
JTTT
O
.
Potjeha ovo gane i potakne na brigu za dragim djedom.Za to vrijeme Marun i Ljutiša toliko potpadnu pod utjecaj svojih bjesova daim djed postane smetnjom. Odluče ga se riješiti. Zatvore £& u kolibu, klinomčvrsto zatvore vrata, tako da se iznutra ne mogu otvoriti, zapale kolibu pauteknu daleko u goru da ne čuju djedovo zapomaganje. Potjehu u gori dolaziSvarožić i ponavlja mu savjet s početka priče: kako doći do istine ljubavlju, ane napuštanjem voljena djeda i jalovim traženjem mudrosti. Postiđen, Potjehodluči vrano, se djedu. Da bi se umio, nagne se nad zdenac, noga mu se poskhzne, on se prevrne u zdenac i utopi se. Njegov bijes slavi, jer mu je posao završen. No dođe mu do uma da još nikadnije imao lagodnija života nego s ovim pravednikom. To za grdno snuždi, takoda udari na sav glas plakati i revati od ljuta jada. U taj čas naiđu Marun i Ljutišakoji su se vraćali prema kolibi pogledati je li djed izgorio. Njihovi bjesovizačuju naricanje svogadruga, zgrabe ga i odvuku u rakitu, gdje su prebivali svi ostali bjesovi. Braća
Search History:
Result 00 of 00
00 results for result for
p.
Recommended
More From This User
Notes
Load more
