You are on page 1of 461

Naslov izvornika : Fingerprints of the Gods 1995 Graham Hancock je bio istonoafriki dopisnik The Economista, te je putovao diljem

svijeta. Autor je knjiga Znak i peat (The Sign and the Seal) i Gospodari siromatva (Lords of Poverty).

SADRAJ
DIO I Uvod: Tajanstveni zemljovidi I II III Karta skrivenih mjesta Rijeke junog kontinenta Otisci izgubljene znanosti DIO II Morska pjena: Peru i Bolivija IV V VI VII VIII IX X XI XII Kondorov let Tragom Inka u prolost Doao je u doba kaosa Jesu li divovi zaista postojali? Jezero na kraju svijeta Nekadanji i budui kralj Grad na Vratima Sunca Pitanje starosti Kraj Viracocha DIO III Pernata zmija: Srednja Amerika XIII XIV Krvavo doba i kraj svijeta Ljudi zmije 5 5 15 26

33 33 39 43 49 57 61 65 70 79

84 84 90

XV XVI XVII XVIII XIX XX XXI XXII XXIII

Meksiki Babel Zmijsko svetite Zagonetka Olmeka Stranci Pustolovine u podzemlju, zvjezdana putovanja Djeca Prvih ljudi Naprava za proraunavanje kraja svijeta Grad bogova Sunce, Mjesec, Put mrtvih DIO IV Tajna mitova: I. Vrsta bez sjeanja

097 105 110 119 125 132 138 145 153

161 161 173 179 183

XXIV XXV XXVI XXVII

Jeka naih snova Mnoga lica apokalipse Vrsta roena u dugoj zemaljskoj zimi Lice Zemlje se zamrailo i poela je padati crna kia DIO V Tajna mitova: II Precesijska ifra

194 195 205 213 222 233

XXVIII XXIX XXX XXXI XXXII

Nebeska mainerija Deifriranje drevnog koda Kozmiko stablo i mlin bogova Ozirisovi brojevi Obraanje neroenima DIO VI Poziv u Gizu: Egipat I

237 237 243 251 263

XXXIII XXXIV XXXV XXXVI

Kljune toke Palaa vjenosti Grobovi i samo grobovi Nepravilnosti

XXXVII XXXVIII XXXIX

Boje djelo Interaktivna trodimenzionalna igra Mjesto poetka DIO VII Gospodar vjenosti: Egipat II

270 279 289

298 298 304 310 322 329 336 349 354 364 375

XL XLI XLII XLIII XLIV XLV XLVI XLVII XLVIII XLIX

Jesu li otkrivene sve tajne Egipta? Grad Sunca, Odaja akala Anakronizmi i zagonetke U potrazi za Prvim dobom Bogovi Prvoga doba Djela ljudi i bogova Jedanaesto tisuljee pr. Kr. Sfinga Mjeritelji Zemlje Snaga DIO VIII Zakljuak: Gdje je tijelo?

390 390 399 414

L LI LII

Ne traimo iglu u plastu sijena eki i klatno Kao lopov u noi

I. dio - Uvod - Tajanstveni zemljovidi

I. poglavlje

Karta skrivenih mjesta

8. TEHNIKO-IZVIDNIKI ESKADRON (SAC) ZRAKOPLOVNE SNAGE SJEDNINJENIH AMERIKIH DRAVA Zrakoplovna baza Westover Massachusetts 6. srpnja, 1960. PREDMET: Zemljovid admirala Pirija Reisa Profesoru Charlesu H. Hapgoodu, Keene College, Keene, New Hampshire. Dragi profesore Hapgood, Razmotrili smo Va zahtjev za procjenom nekih neobinih oso bina zemljovida iz 1513. godine Pirija Reisa. Prihvatljiva je tvrdnja kako donji dio zemljovida prikazuje Obalu kraljevne Marthe u Zemlji kraljice Maud na Antarktiku, te poluotok Palmer. Drimo kako je to najloginije i po svemu najtonije tuma enje zemljovida. Zemljopisna pojedinost prikazana na donjem dijelu zemljovida posve se podudara s rezultatima seizmikog profila polarne kape, definiranog tijekom vedsko-britanske ekspedicije na Antarktik 1949. godine.

Ovaj podatak pokazuje na to da je obala bila ucrtana na zemljovid prije nego to ju je prekrio ledeni pokriva. Debljina ledenog pokrivaa na ovome podruju iznosi oko 1 600 metara. Meutim, ne moemo objasniti kako je taj podatak mogao biti poznat 1513. godine, u uvjetima nedovoljne razvijenosti zemljopisne znanosti. HAROLD Z. OHLMEYER Potpukovnik Amerikih zrakoplovnih snaga Zapovjednik Unato suhoparnom jeziku, Ohlmeyerovo pismo prava je mala bomba. Ako je Zemlja kraljice Maud bila ucrtana na zemljovid prije nego to ju je prekrio led, tada je izvorna kartografija morala nastati u pradavno doba. Kada? Prema opeprihvaenom stajalitu, antarktiki ledeni pokriva u sada njem obliku i veliini postoji ve vie milijuna godina. Meutim, ispitamo li podrobnije tu teoriju, otkrit emo kako je ona posve netona, te da nema mjesta pretpostavci da zemljovid admirala Pirija Reisa prikazuje Zemlju kra ljice Maud u obliku u kojemu je postojala prije vie milijuna godina. Najno viji dokazi upuuju na to da su Zemlja kraljice Maud i njoj susjedna podru ja prikazana na zemljovidu, prolazila kroz dugo razdoblje bez leda, koje je zavrilo prije otprilike 6 ooo godina. Dokazi koje emo ponovno razmo triti u sljedeem poglavlju oslobaaju nas mukotrpne potrage za odgovo rom na pitanje tko je (ili to), dva milijuna god. pr. Kr. i davno prije pojave nae vrste, raspolagao tehnologijom koja je omoguila precizno istra ivanje Antarktika. Budui da je kartografija sloena i civilizirana djelatnost, jednako je teko objasniti kako je taj zadatak bilo mogue izvriti i prije est tisua godina, u doba kada se, prema miljenju povjesniara, jo nisu razvile prve civilizacije.

Drevni izvori Prije negoli se upustimo u objanjavanje, prisjetimo se osnovnih povije snih i zemljopisnih injenica: 1. Zemljovid Pirija Reisa, koji nije krivotvorina, nego izvoran dokument, nastao je u Konstantinopolu 1513. godine.

2. Usredotoen je na zapadnu obalu Afrike, istonu obalu June Amerike i sjevernu obalu Antarktika. 3. Podatke o posljednjem navedenom podruju Piri Reis nije mogao priba viti od svojih suvremenika, jer je Antarktik otkriven tek 1818., dakle, vie od 300 godina nakon to je Piri Reis izradio svoj zemljovid. 4. Obala kraljice Maud bez ledenog pokrivaa, kakva je prikazana na zemljovidu, velika je zagonetka jer je, prema geolokim dokazima, u takvom obliku mogla biti istraena i ucrtana na zemljovid najka snije 4 000. god. pr. Kr. 5. Nemogue je tono odrediti najstariji datum kada je takav zadatak mogao biti izvren, ali ini se da je obala Zemlje kraljice Maud mogla ostati nezaleena barem 9 000 godina prije nego to ju je u cijelosti pro gutao ledeni pokriva koji se sve vie irio. 6. Povijest ne poznaje nijednu civilizaciju koja je izmeu 13 000. i 4 000. god. pr. Kr. posjedovala tehnologiju koja bi joj omoguila provesti tako sloeno istraivanje. Drugim rijeima, zagonteka zemljovida iz 1513. nije u kontinentu koji je na njemu prikazan, koji je slubeno otkriven tek 1818. godine, nego u tome to prikazuje dio obale toga kontinenta u klimatskim uvjetima bez leda, u razdoblju koje je zavrilo prije 6 000 godina i vie se nikada nije pono vilo. Kako se to moe objasniti? Piri Reis nam susretljivo nudi odgovor u biljekama koje je vlastitom rukom ispisao na zemljovidu. Naime, on pri znaje kako nije osobno sudjelovao u izvornom istraivanju i kartografiji, nego je zemljovid izradio na temelju prikupljanja i preslikavanja velikog broja drugih, starijih zemljovida. Neke su od njih izradili istraivai njegova doba (ukljuujui Kristofora Kolumba), koji su tada ve otkrili Junu Ame riku i Karibe, dok su ostali dokumenti potjecali iz etvrtog stoljea pr. Kr. ili iz jo starijeg razdoblja. Piri Reis ne navodi imena kartografa koji su izradili starije zemljovide. Meutim, 1963. godine profesor Hapgood predloio je neobino i veoma zanimljivo rjeenje toga problema. On dri kako se neki zemljovidi kojima se admiral sluio, posebice oni za koje se navodi da potjeu iz 4. st. pr. Kr., temelje na jo starijim izvorima, a oni su utemeljeni na izvorima koji potjeu iz jo davnije prolosti. Nadalje, tvrdi on, postoji nepobitan dokaz da je nepoznata civilizacija, koja je dostigla visok stupanj tehnolokog napre tka, izradila preciznu kartu svijeta prije 4 000. god. pr. Kr:

Piri Reisova karta "ini se [zakljuuje Hapgood] da se meu narodima prenosila doslje dna predaja. Po svemu sudei, neki je nepoznati narod izradio zemljovide koje su od njega preuzeli najvjerojatnije Minojci i Feni ani, koji su vie od 1000 godina slovili za najvee pomorce dre vnoga svijeta. Raspolaemo dokazima da su se ti zemljovidi uvali u glasovitoj Aleksandrijskoj knjinici [u Egiptu], te da su ih ondje prouavali geografi koji su sastavili i kartografske zbirke."

crte Piri Reisove karte koji prikazuje pojedinosti

Prema Hapgoodovu tumaenju, preslike tih zbirki kao i preslike nekih izvor nih zemljovida prenesene su u druga sredita uenja, primjerice u Konstantinopol. Konano, kada su Mleani tijekom IV. kriarskog rata, 1204. godine osvojili Konstantinopol, zemljovidi su dospjeli u ruke europskih pomoraca i pustolova: "Veina tih zemljovida prikazuje Sredozemlje i Crno more. No, sau vani su i zemljovidi drugih podruja. Meu njima su zemljovidi obje

Zemljovid Zrakoplovnih snaga SAD-a pokazuje moguu projekciju kojom su se vodili tvorci drevnoga Piri Reisova zemljovida.

Amerike te Arktikog i Antarktikog oceana, iz ega proizlazi da su drevni putnici putovali s jednog pola na drugi. Moda se to ini nevjerojatnim, ali materijali kojima raspolaemo upuuju na to da je neki drevni narod istraivao Antarktik u doba kada njegove obale jo nisu bile zaleene. Taj je narod oito posjedovao navigacijski instru ment koji mu je omoguavao precizno odrediti geografske duine, te je bio mnogo precizniji od onih kojima su se sluili narodi antike,

srednjega vijeka ili modernoga doba, sve do druge polovice osamna estog stoljea. Dokaz o izgubljenoj tehnologiji potkrijepit e mnoge hipoteze o dre vnoj i iezloj civilizaciji. Taj su dokaz znanstvenici uglavnom odba civali kao mit, no, sada posjedujemo neto to se nikako ne smije zanemariti. Sve to nam je do sada bilo poznato mora se ponovno i nepristrano preispitivati." Unato svesrdnoj potpori Alberta Einsteina (vidi dolje), a potom i Johna Wrighta, predsjednika Amerikog geografskog drutva, koji je svoje odobra vanje izrazio rijeima: "Hapgood je postavio hipotezu koja namee potrebu za daljnjim ispitivanjem." Ti zbunjujui drevni zemljovidi nikada nisu postali predmet ozbiljnog znanstvenog istraivanja. Osim toga, umjesto priznanja za doprinos u rasvjetljavanju pitanja daleke povijesti ovjeanstva, Hapgood je naiao na hladnokrvno odbijanje veine svojih cijenjenih kolega, koji su o njegovu radu raspravljali na nain koji je vjerno opisan kao "ukoen i neu temeljen sarkazam, koji u trivijalnostima nalazi osnovu za osudu, izbjegava jui tako bitna pitanja".

ovjek ispred svoga vremena Pokojni Charles Hapgood predavao je povijest znanosti na Keene Collegeu u New Hampshireu, SAD. On nije bio geolog ni strunjak za staro doba. Meutim, budui e ga narataji pamtiti kao ovjeka koji je svojim djelom uzdrmao temelje povijesne znanosti, ali i geologije. Koliko je znaajno bilo njegovo djelo, meu prvima je shvatio Albert Einstein, koji je 1953. napisao predgovor Hapgoodovoj knjizi, objavljenoj nekoliko godina prije nego to je Hapgood zapoeo s istraivanjem vezanim za Reisov zemljovid: "esto mi se javljaju ljudi koji od mene trae miljenje o svojim neo bjavljenim idejama [pie Einstein]. Veoma su rijetke ideje koje imaju znanstvenu vrijednost. Meutim, kada mi se gospodin Hapgood prvi put obratio, bio sam oduevljen. Njegova je koncepcija originalna, jednostavna i - ako se uspije dokazati - od golemog znaenja za sve to se odnosi na povijest zemljine povrine." "Koncepcija" koja je iznesena u Hapgoodovoj knjizi iz 1953. globalna je geoloka teorija, koja elegantno objanjava kako su i zato veliki dijelovi

Antarktika ostali nezaleeni sve do 4 000. god. pr. Kr., kao i mnoge druge zagonetke i protuslovlja o znanosti o Zemlji. Ukratko, radi se o sljedeem: 1. Antarktik nije uvijek bio pokriven ledom, a u odreenom je razdoblju bio mnogo topliji nego danas. 2. Topliji je bio zato to se u tom razdoblju nije nalazio na junom polu. Tonije, nalazio se oko 3 000 km sjevernije, to znai "izvan antarkti kog kruga, u uvjetima umjerene ili umjereno hladne klime". 3. Dananji poloaj kontinenta, unutar antarktikog kruga, posljedica je pojave poznate kao "pomicanje zemljine kore". Ta pojava, koji se nikako ne smije zamijeniti s tektonskim poremeajima ili "kidanjem kopna", djeluje tako da se litosfera, itava vanjska zemljina kora, "s vremena na vrijeme pomie, kreui se preko mekane unutranjosti, poput olabavljene naranine kore koja se okree oko svoga mekog ploda." 4. Kao posljedica takvog kretanja Antarktika prema jugu, uslijed pomica nja zemljine kore, kontinent je postupno postajao hladniji, pa se stvorio ledeni pokriva, koji se nemilosrdno irio tisuama godina sve dok nije poprimio dananje dimenzije." O Hapgoodovim se radikalnim postavkama ire raspravlja u VIII. dijelu ove knjige. Ortodoksni geolozi, meutim, i dalje tvrdoglavo odbijaju prihva titi njegovu teoriju (iako je nitko nije uspio opovrgnuti), koja namee mnoga pitanja. Meu njima je daleko najznaajnije sljedee: kakav bi mehanizam bio u stanju uiniti dovoljno snaan pritisak na litosferu da izazove pojavu tolikih razmjera kao to je pomicanje zemljine kore? Hapgoodova je otkria najbolje saeo Einstein: "U polarnom podruju neprestano se stvara ledeni pokriva koji nije ravnomjerno rasporeen. Na taj neravnomjerno rasporeen ledeni pokriva utjee zemljina rotacija, proizvodei centrifugalnu silu koja se prenosi na krutu zemljinu koru. Konstantno rastua centrifugalna sila koja nastaje na taj nain, u odreenom e trenutku potaknuti kre tanje ostatka zemljine kore..." Zemljovid Pirija Reisa sadri dokaze za teoriju o zaleivanju dijelova Antar ktika, koje se zbilo u mlaem geolokom razdoblju, a bilo je posljedica izne nadnog pomicanja zemljine kore prema jugu. Budui da je ovaj zemljovid mogao nastati samo prije 4000. god. pr. Kr., on je neizmjerno znaajan za razumijevanje povijesti ljudske civilizacije. Prema prihvaenome miljenju, prije 4 000. god. pr. Kr. civilizacije uope nisu postojale. Jednostavno reeno, akademska se zajednica slae u sljedeem:

Prve su civilizacije nastale na podruju Plodnog polumjeseca, na Sre dnjem istoku. Njihov razvitak moemo pratiti od 4 000. god. pr. Kr., a taj je razvitak vrhunac dosegnuo pojavom prvih pravih civilizacija (Sumera i Egipta) oko 3 000. god. pr. Kr., a ubrzo zatim i pojavu civilizacija u Kini i dolini Nila. Otprilike 1500 godina poslije, spontano i neovisno razvijaju se civiliza cije na podrujima Sjeverne i June Amerike. Od 3 000. god. pr. Kr. civilizacija je u Starom svijetu (a oko 1500. god. pr. Kr. i u Novom svijetu) neprestano "evoluirala" u jo savrenije, slo enije i produktivnije oblike. Kao posljedica takve logike, a osobito u usporedbi sa suvremenim svi jetom, sve drevne civilizacije (kao i sva njihova dostignua) smatraju se primitivnima (sumeranski su astronomi promatrali nebo s neznanstve nim strahopotovanjem, a egipatske su piramide proizvodi "tehnolokih primitivaca"). Zemljovid Pirija Reisa otro se suprotstavlja takvim tvrdnjama.

Piri Reis i njegovi izvori Piri Reis je svojedobno bio glasovita linost, a ivot mu je dobro doku mentiran. Kao admiral u mornarici Otomanskog Carstva sudjelovao je i esto pobjeivao u brojnim pomorskim bitkama sredinom esnaestog sto ljea. Osim toga, bio je poznat strunjak za Sredozemlje, a napisao je i slavnu knjigu o pomorstvu, Kitabi Bahriye, u kojoj je iznio temeljite opise obala, luka, morskih struja, pliaka, pristanita, zaljeva i tjesnaca Egejskog i Sredozemnog mora. Unato blistavoj karijeri, zamjerio se svojim gospoda rima koji su mu, 1554. ili 1555., odsjekli glavu. Zemljovidi kojima se Piri Reis sluio pri izradi svoga zemljovida iz 1513. najvjerojatnije su se uvali u Carskoj knjinici u Konstantinopolu, u kojoj je, kako je poznato, admiral uivao povlaten pristup svim djelima. Ti zemljovidi (koji su vjerojatno bili preneseni ili preslikani iz starijih akadem skih sredita) vie ne postoje, ili nisu pronaeni. Meutim, zemljovid Pirija Reisa, naslikan na gazelinoj koi, otkriven je upravo na pranjavoj polici knjinice stare Carske palae u Konstantinopolu 1929. godine.

Naslijee izgubljene civilizacije? Zemljovid Pirija Reisa, kako priznaje zbunjeni Ohlemyer u svom pismu Hapgoodu iz 1960. godine, prikazuje podruje ispod leda, pravi profil Zemlje kraljice Maud na Antarktiku. Taj se profil nije mogao uoiti u razdo blju izmeu 4 000. god. pr. Kr. (kada ga je prekrio ledeni pokriva, koji se sve vie irio) i 1949. godine (kada je ponovno otkriven tijekom ose bujne seizmoloke ekspedicije, koju je poduzeo britansko-vedski znanstveno-istraivaka ekipa.) Da je Piri Reis bio jedini kartograf koji je imao pristup tom nadasve zbunjujuem podatku, tada se njegovu zemljovidu ne bi trebalo pridavati suvie veliko znaenje. U tom bismo sluaju mogli rei: "Moda je znaa jan, a moda je posrijedi samo sluajnost." Meutim, turski admiral nikako nije bio jedini koji je raspolagao iznimnim i zapanjujuim geografskim zna njem. Uzaludno je nagaati o Hapgoodovoj teoriji podzemne struje, nepreki nutoj predaji putem koje se to znanje stoljeima prenosilo s jedne kulture na drugu. Bez obzira na mehanizme koji su omoguili uvanje i prenoenje toga znanja, injenica jest da su u iste tajne bili upueni i mnogi drugi kartografi. Je li mogue da su svi oni, moda ak i nesvjesno, uzeli svoj dio od prebogatog znanstvenog naslijea iezle civilizacije?

II. poglavlje

Rijeke junog kontinenta

Tijekom boinih blagdana 1959. - 1960. Charles Hapgood je u washingtonskoj Kongresnoj knjinici tragao za Antarktikom. Proveo je ondje nekoliko tjedana, posve izgubljen u svome radu, doslovno zatrpan srednjo vjekovnim zemljovidima i pomorskim kartama. "Otkrio sam [izvijestio je] mnoge nevjerojatne pojave za koje nisam vjerovao da u ih pronai, te mnotvo pomorskih karti koje prika zuju juni kontinent. Osim toga, otkrio sam neto to me ostavilo bez daha. Prouavajui zemljovid june zemljine polutke, koji je Orontej Finej nacrtao 1531., shvatio sam kako sam upravo otkrio autentian zemljovid stvarnoga Antarktika. Kontinent je na prvi pogled svojim oblikom odgovarao onome koji prikazuju suvremeni zemljovidi. Toan je bio i poloaj junoga pola, koji se na zemljovidu nalazio gotovo u sreditu kontinenta. Pla ninski lanac koji se prostire du njegove obale, upuivao je na podru ja na Antarktiku koja su tek nedavno otkrivena. Bilo je oito da se zemljovid nije temeljio na pukim fantazijama njegova tvorca. Pla nine su jasno razdvojene, a neke od njih smjetene su tik uz obalu. Veina prikazanih planinskih rijeka utjee u more, slijedei veoma uvjerljivo prikazana prirodna korita, to, naravno, upuuje na to da u doba izrade zemljovida obale Antarktika nisu bile zaleene. Meu tim, leda je moglo biti duboko u unutranjosti, jer na tom podruju nije bilo ni rijeka ni planina."

Hapgood i dr. Richard Strachan s Tehnolokog instituta u Massachusettsu podvrgnuli su zemljovid Oronteja Fineja jo podrobnijoj analizi, te su zaklju ili sljedee: 1. Zemljovid je bio preslikan, a temeljio se na nekoliko starijih zemljovida, kao rezultata razliitih projekcija. 2. Zemljovid zaista prikazuje obalna podruja Antarktika u nezaleenom obliku, poput, Zemlje kraljice Maud, Zemlje Enderby, Wilkesove zemlje, Viktorijine zemlje (istona obala Rossova mora) te Zemlje Marie Byrd. 3. Kao i u sluaju Reisova zemljovida, profil terena, te njegove vanjske karakteristike, posve se podudaraju sa zemljovidima subglacijalnih podruja Antarktika (podruja pod ledom, op. prev.), kao rezultatima seizmolokih istraivanja. Zemljovid Oronteja Fineja, zakljuuje Hapgood, upuuje na "zapanju juu injenicu daje Antarktik bio otkriven, a moda ak i naseljen, u doba kada vei dio kontinenta nije bio pod ledenim pokrivaem, to, naravno, podrazumijeva daleku prolost. Doista, zemljovid Oronteja Fineja smjeta civilizaciju izvornih sastavljaa zemljovida u razdoblje koje odgovara kraju posljednjeg ledenog doba na sjevernoj zemljinoj polutki."

Zemljovid Oronteja Fineja prikazuje Antarktik s nezaleenim obalama, planinama i rijekama.

Rossovo more Sljedei dokaz za Hapgoodovo gledite prua prikaz Rossova mora. Na podrujima na kojima danas ledenjaci poput Beardmorea i Scotta uranjaju u more, na zemljovidu iz 1531. nalaze se ua, iroke uvale i rijena korita. Na temelju tih obiljeja moemo zakljuiti kako u doba izrade zemljovida kojima se sluio Orontej Finej, Rossovo more i njegove obale nisu bili zale eni: "Ondje se, takoer, morao nalaziti nezaleeni priobalni pojas, koji je rijeke opskrbljivao vodom. Te obale i priobalna podruja danas su skriveni pod ledenim pokrivaem debelim 1600 m, dok samim Rossovim morem pluta ledeni greben debeo vie stotina metara." Taj dokaz dodatno potkrepljuje teoriju da je zemljovid Antarktika naj vjerojatnije bio proizvod nepoznate civilizacije, razvijene u razdoblju bez leda, koje je zavrilo oko 4000. god. pr. Kr. Veoma su znaajni i rezultati istraivanja provedeni 1949. u Zemlji Byrd na Antarktiku, tijekom kojih su pomou posebnih cijevi izvaeni uzorci taloga s dna Rossova mora. Na talozima su uoeni brojni, jasno odvojeni slojevi koji su upuivali na razliite klimatske uvjete u razliitim epohama: "grubi sloj "/'srednji sloj", "fini sloj" itd. Meutim, istraivae je najvie iznenadilo da su "slojevi uglavnom bili sastavljeni od finog, razgraenog taloga, poput onoga koji u more dospijeva putem rijeka iz umjerenih (odnosno, nezaleenih) podruja." Metodom ionskog datiranja, koju je razvio dr. W. D. Urry (i koja uklju uje tri radioaktivna elementa otkrivena u morskoj vodi), istraivai Insti tuta Carnegie u Washingtonu uspjeli su nedvojbeno ustanoviti, da su velike rijeke, koje su sadravale fine, razgraene taloge, doista tekle Antarktikom prije otprilike 6000 godina, upravo kao to to prikazuje zemljovid Oronteja Fineja. Tek poslije toga razdoblja, oko 4000. god. pr. Kr., "ledeni se talog poeo skupljati na dnu Rossova mora. Jezgre upuuju na dugo razdoblje tople klime, koja je prije toga prevladavala."

Mercator i Buache Zemljovidi Pirija Reisa i Oronteja Fineja pruaju nam, dakle, pogled na Antarktik u kojemu nije mogao uivati ni jedan kartografu povijesti. Nara vno, sami za sebe ti dokazi nisu dostatni da nas uvjere kako moda proma tramo otiske izgubljene civilizacije. Mogu li se, meutim, tri, etiri ili est takvih zemljovida odbaciti iz istoga razloga?

Primjerice, je li razumno i dalje zanemarivati povijesne naznake u zemljovidima znamenitoga kartografa esnaestog stoljea, Gerarda Kremera, poznatijega pod imenom Mercator? Mercator je bio zagonetna linost (1563. iz neobjanjivih je razloga posjetio Veliku piramidu u Egiptu), a njegovim se zemljovidom (Merkatorova projekcija) kartografi slue jo danas. Slovio je za "neumorna tragaa za drevnim znanjem", koji je mnogo godina mar ljivo sastavljao golemu i eklektinu zbirku drevnih zemljovida." U svoj Atlas iz 1569. Mercator je ukljuio i zemljovid Oronteja Fineja, a Antarktik je ucrtao i na nekoliko vlastitih zemljovida koji su nastali iste godine. Na tim su zemljovidima prepoznatljivi dijelovi tada jo neotkrive noga junoga kontinenta, konkretno, rtovi Dart i Herlacher u Zemlji Marie Byrd, Amundsenovo more, otok Thurston u Zemlji Ellsworth, otoje Fletc her u Bellingshausenovu moru, otok Aleksandra I., Antarktiki (Palmerov) poluotok, Weddellovo more, Rt Norvegia, podruje Regula (kao otoci) u Zemlji kraljice Maud, planina Muhlig-Hoffman (kao otoci), Obala princa Haralda, ledenjak Shirase kao ue na Obali princa Haralda, otok Padda u zaljevu Liitzow-Holm te Obala princa Olafa u Zemlji Enderby. "U nekim se sluajevima ta podruja razabira jasnije nego na zemljovidu Oronteja Fineja", primijetio je Hapgood, "te je oito da su se Mercatorovi izvori razli kovali od onih Oronteja Fineja." Meutim, nije samo Mercator raspolagao drugaijim izvorima.

Mercatorov zemljovid prikazuje antarktike planine i rijeke prekrivene ledom.

Buacheov zemljovid prikazuje kopnena podruja u obliku u kojemu su ona doista mogla postojati u doba kada Antarktik jo nije bio prekriven ledom.

Francuski geograf iz osamnaestog stoljea, Philippe Buache, takoer je objavio zemljovid Antarktika davno prije negoli je juni kontinent bio slu beno "otkriven". Osobitost je Buacheova zemljovida u tome to se on teme lji na izvorima moda i vie tisua godina starijima od onih kojima su se sluili Orontej Finej i Mercator. Buache nam daje preciznu sliku Antarktika u doba kada na njemu uope nije bilo leda. Njegov zemljovid razotkriva subglacijalnu topografiju itavoga kontinenta, koja nam je bila nepoznata sve do 1958., Meunarodne godine geofizike, kada su na Antarktiku poduzeta sveobuhvatna seizmoloka istraivanja. Ta su istraivanja samo potvrdila ono to je Buache ve najavio 1737. svojim zemljovidom Antarktika. Francuski je akademik, temeljei svoju kar tografiju na nama nedostupnim drevnim izvorima, ucrtao vodeni put koji je presijecao juni kontinent, dijelei ga na dva osnovna kopnena podruja smjetena istono i zapadno od vodene linije, koju danas obiljeavaju Transantarktike planine. Taj vodeni put, koji povezuje Rossovo, Weddellovo i Bellinghausenovo more, zaista je mogao postojati u doba kada Antarktik nije bio zaleen. Istra ivanja iz 1958., Meunarodne godine geofizike, pokazala su da se kontinent (koji suvremeni zemljovidi prikazuju kao jedinstvenu kopnenu masu) sastoji

od arhipelaga velikih otoka odvojenih ledenim povrinama debelim do 1 600 metara, koje se uzdiu nad morem.

Doba kartografa Kao to nam je poznato, mnogi ortodoksni geolozi vjeruju kako je vodeni put u tim zaleenim bazenima mogao postojati samo prije vie mili juna godina. Meutim, sa znanstvenoga bi stajalita jednako ortodoksno zvuala tvrdnja kako se u to pradavno doba jo nije razvila ljudska vrsta, a kamoli civilizacija sposobna proizvesti precizne zemljovide Antarktika. Buacheovi zemljovidi i istraivanja iz 1958. nuno vode do zakljuka da su ta kopnena podruja zaista ucrtana na zemljovid u doba kada se nisu nala zila pod ledenim pokrivaem. Znanstvenici su, dakle, suoeni s dvije posve razliite teorije. Koja je od njih tona? Ako se sloimo s ortodoksnim geolozima i prihvatimo tvrdnju kako se Antarktik poeo zaleivati prije vie milijuna godina, tada bi teorija evolu cije koja se, od Darwina do danas, vie ili manje uspjeno odupirala iskue njima vremena, bila posve netona. No, to se ini malo vjerojatnim: fosilni ostaci jasno pokazuju da su prije vie milijuna godina postojali samo nera zvijeni ovjekovi preci - praljudi sratenih obrva i ruku do zemlje, nesposo bni za sloene intelektualne pothvate poput izrade zemljovida. Moramo li zato pretpostaviti da su precizne zemljovide nezaleenoga Antarktika proizveli kartografi-izvanzemarjci, koji su na Zemlju stigli u sve mirskim letjelicama? Nije li razboritije ponovno razmotriti Hapgoodovu teo riju o pomicanju zemljine kore, koja pretpostavlja nezaleeno stanje junoga kontinenta prije samo 15 000 godina, kao to je na svom zemljovidu prika zao Buache? Je li mogue daje do 13 000. god. pr. Kr. postojala civilizacija dovoljno napredna da izradi zemljovid Antarktika i poslije toga iezne? Ako jest, kada je nestala? Zemljovidi Pirija Reisa, Oronteja Fineja, Mercatora i Buachea osta vljaju snaan, ali i duboko uznemirujui dojam da su se na Antarktiku, u razdoblju od nekoliko tisua godina, neprestano provodila istraivanja, te da se u tom razdoblju ledeni pokriva postupno irio iz unutranjosti prema obali, da bi se, konano, 4000. god. pr. Kr. itavo obalno podruje junoga kontinenta nalo pod ledom. Drevni izvori koji su posluili kao temelji za zemljovide Pirija Reisa i Mercatora morali su, dakle, nastati prije zavretka toga razdoblja, kada je samo antarktika obala bila nezaleena. S druge

strane, ini se da izvorni zemljovid, kojim se sluio Orontej Finej, potjee iz starijega razdoblja, kada je led pokrivao samo duboku unutranjost konti nenta. Meutim, Buacheov se zemljovid najvjerojatnije temelji na jo stari jem izvoru (oko 13 000. god. pr. Kr.), iz doba kada na Antarktiku nije bilo leda.

Gore lijevo i desno: Skice Mercatorova i Finejeva zemljovida pokazuju progresivno zaleivanje Antarktika. Dolje lijevo: Skica Buacheova zem ljovida. Dolje desno: Subglacijalna topografija Antarktika, prema suvre menim seizmolokim studijama.

Ruski zemljovid s poetka 19. stoljea pokazuje da je u to doba Antarktik bio nepoznat. Kontinent je "otkriven" 1818. No, jesu li ga, tisuama godina prije, ucrtali kartografi jo uvijek nepoznate i napredne pretpov ijesne civilizacije? Juna Amerika Jesu li tijekom istoga razdoblja, izmeu 13 000. i 4000. god. pr. Kr., bili istraeni i precizno kartirani i drugi dijelovi svijeta? Odgovor na to pitanje pokuat emo pronai u zemljovidu Pirija Reisa, ija zagonetka nije samo Antarktik: Zemljovid Pirija Reisa, sastavljen 1513., upuuje na podrobnu istraenost June Amerike, ne samo njezinih istonih obala nego i Anda na zapadu kontinenta, gorja koje je tada jo bilo nepoznato. Na njemu je

tono prikazana i rijeka Amazona, koja izvire u tom gorju i tee prema istoku. Zemljovid koji se temelji na vie od dvadeset razliitih drevnih dokume nata, prikazuje Amazonu ak dva puta (vjerojatno zbog pogreke tur skoga admirala, koji se sluio dvama razliitim izvorima). Na jednome je mjestu Amazona prikazana kako tee prema svome uu, rijeci Pari (Para), meutim, nije prikazan i znaajan otok Marajo. Hapgood obja njava da je izvoran dokument kojim se sluio Piri Reis morao nastati prije otprilike 15 000 godina, u doba kada je rijeka Para bila glavno, ako ne i jedino ue Amazone, dok je otok Marajo bio dio kopna na sjevernoj strani rijeke. Meutim, na drugom se prikazu Amazone vidi otok Marajo (uz mnoge dodatne pojedinosti), unato injenici da je taj otok otkriven tek 1543. Ponovno se namee pitanje je li postojala neka nepoznata civilizacija, koja je tijekom vie tisua godina podu zimala istraivake i kartografske ekspedicije na zemlji koja je mije njala izgled, civilizacije koja je za sobom ostavila zemljovide kojima se sluio Piri Reis. Na Reisovu zemljovidu nije prikazana rijeka Orinoko i njezina dana nja delta. Umjesto nje, dokazao je Hapgood, "prikazana su dva estuarija na podruju dananje rijeke, koja se ire duboko u unutranjost (160 km). Zemljopisna duina odgovara rijeci Orinoko, a prilino je tona i zemljopisna irina. Je li mogue da su estuariji prodirali tako duboko u unutranjost, te da se od doba sastavljanja izvornih zemljovida proirila i delta?" Iako su otkriveni tek 1592., Falklandski su otoci na zemljovidu iz 1513. smjeteni na tonoj zemljopisnoj irini. Starost izvora na kojima se temelji zemljovid Pirija Reisa moe objasniti injenicu da je na njemu prikazan golem otok u Atlantskom oceanu isto no od junoamerike obale, na podruju na kojemu danas ne postoji ni jedan takav otok. Je li sluajnost da se taj "izmiljen" otok nalazi upravo iznad suboceanskog srednjoatlantskoga grebena, smjetenog sjeverno od ekvatora i 1120 km istono od brazilske obale, gdje danas iznad valova stre siuni stjenoviti otoci Sv. Petar i Pavao? Moda je izvo ran zemljovid nastao u posljednjem ledenom dobu, kada je razina mora bila znatno nia nego danas, pa se ondje zaista mogao nalaziti veliki otok?

Razine mora i ledena doba Moe se rei da su i ostali zemljovidi iz esnaestoga stoljea nastali na temelju preciznih istraivanja i kartiranja poduzetih tijekom posljednjega ledenog doba. Jedan je takav zemljovid 1559. sastavio turski kartograf Hadji Ahmed, koji je, tvrdi Hapgood, zasigurno imao pristup "izvanrednim" dre vnim zemljovidima. Najneobinija i najdojmljivija znaajka Ahmedova zemljovida jest prikaz uskoga podruja, dugakog gotovo 1600 km, koje povezuje Aljasku i Sibir. Taj kopneni most, kako ga nazivaju geolozi, nekada je zaista postojao (na podruju dananjega Beringova prolaza), no potopljen je krajem poslje dnjeg ledenog doba, jer je porasla razine mora. Porast razine mora prouzroio je otapanje ledenoga pokrivaa, koji se oko 10 000. god. pr. Kr. poeo ubrzano povlaiti na itavoj sjevernoj polu tki. Zanimljivo je istaknuti da barem jedan drevni zemljovid prikazuje junu vedsku prekrivenu ostacima ledenjaka, koji su tada zasigurno pre vladavali na tim zemljopisnim irinama. Ostaci ledenjaka prikazani su na glasovitom zemljovidu Sjevera Klaudija Ptolemeja. To iznimno djelo poslje dnjega velikoga geografa antikoga doba, nastalo u 2. st. pr. Kr., stotinama se godina smatralo izgubljenim, da bi u 15. stoljeu ponovno ugledalo svjetlost dana. Ptolemej je bio kustos Aleksandrijske knjinice u kojoj se nalazila naj vea zbirka drevnih rukopisa, i upravo je ondje pronaao izvorne doku mente na temelju kojih je sastavio svoj zemljovid. Prihvatimo li mogunost da je barem jedan izvoran zemljovid, kojim se Ptolemej sluio bio sastavljen oko 10 000. god. pr. Kr., moi emo objasniti zato su na njegovu zemljovidu prikazani ledenjaci karakteristini upravo za to razdoblje, kao i "jezera ... koja upuuju na oblik dananjih jezera, te rijeke koje upuuju na glacijalne tokove ... koji se s ledenjaka slijevaju u jezera." Nije potrebno posebno isticati da u rimsko doba, kada je nastao Pto lemejev zemljovid, nitko nije mogao niti zamisliti da je sjeverna Europa nekada bila pokrivena ledom. Taj podatak nije bio dostupan ni u petnaestom stoljeu (kada je zemljovid otkriven). Zaista, teko je zamisliti da je ijedna poznata drevna civilizacija mogla kartirati, zamisliti ili pak izmisliti ostatke ledenjaka i ostala obiljeja prikazana na Ptolemejevu zemljovidu. Jednako je zagonetan i zemljovid "Portolano" Jehudija Ibn Ben Zara, sastavljen 1487. godine. Ta pomorska karta Europe i Sjeverne Afrike moda je utemeljena na izvoru jo starijem od Ptolemejeva, jer prikazuje ledenjake koji su se nalazili mnogo junije od vedske (otprilike na istoj zemljopisnoj irini kao i Engleska), te Sredozemno, Jadransko i Egejsko

more kakva su najvjerojatnije bila prije otapanja europskoga ledenog pokri vaa. Razina mora tada je, naravno, bila mnogo nia nego danas. Stoga je o dijelu zemljovida koji se odnosi na Egejsko more zanimljivo napomenuti da je prikazano mnogo vie otoka nego to ih ima danas. Na prvi se pogled to ini nevjerojatnim. Meutim, ako je od nastanka izvornoga zemljovida kojim se sluio Ibn Ben Zara zaista proteklo deset ili dvanaest tisua godina, tada se to protuslovlje moe objasniti na sljedei nain: neki su otoci krajem posljednjega ledenog doba potonuli jer je porasla razina mora. ini se da ponovno nailazimo na tragove izgubljene civilizacije koja je bila sposobna stvoriti iznimno precizne zemljovide veoma udaljenih krajeva svijeta. Koji je stupanj znanosti, tehnologije i kulture ta civilizacija morala dosegnuti da bi izvrila tako zahtjevan zadatak?

III. poglavlje

Otisci izgubljene znanosti

Vidjeli smo da Mercatorov zemljovid iz 1569. precizno prikazuje antar ktike obale onako kako su izgledale prije vie tisua godina kada nisu bile zaleene. Zanimljivo je da isti zemljovid, za razliku od starijega Mercatorova zemljovida (iz 1538.), prikazuje i zapadnu obalu June Amerike, iako manje precizno. Razlog je tome vjerojatno u injenici da je geograf iz 16. stoljea prvi zemljovid temeljio na drevnim izvorima koji su mu, kao to nam je poznato, bili dostupni, dok se pri sastavljanju drugoga zemljovida oslanjao na proma tranja i mjerenja prvih panjolskih istraivaa zapadne obale June Amerike. Budui da su ti istraivai u Europu donijeli "najnovije" podatke, Mercatoru se ne moe zamjeriti to se tih podataka i pridravao. Upravo je zato njegov zemljovid neprecizan: godine 1569. nisu postojali instrumenti za odreiva nje zemljopisnih duina, ali ini se da su takva pomagala koritena pri sasta vljanju drevnih izvornih dokumenata, kojima se Mercator sluio 1538.

Tajna zemljopisnih duina Razmislimo malo o zemljopisnoj duini, koju definiramo kao u stu pnjevima izraenu udaljenost istono ili zapadno od nultog meridijana. Prema meunarodnoj konvenciji, nulti je meridijan zamiljena krivulja koja se prua od sjevernoga do junoga pola, prolazei kroz Kraljevski opserva torij u Greenwichu, predgrau Londona. Dakle, Greenwich se nalazi na 0 zemljopisne duine, dok, primjerice, New York lei na otprilike 74 zapadne, a Canberra na otprilike 150 istone zemljopisne duine.

O zemljopisnoj duini i nainima njezina preciznog odreivanja mogli bismo pisati nadugako i nairoko. Meutim, ovdje nas toliko ne zanimaju tehnike pojedinosti, koliko prihvaene povijesne injenice o poznavanju tajni zemljopisne duine. Od tih injenica najvanija je sljedea: sve do klju noga otkria u 18. stoljeu, kartografi i pomorci nisu uspijevali precizno odrediti zemljopisnu duinu. Mogli su samo nagaati, a budui da jo nije bila razvijena tehnologija koja bi omoguila precizna mjerenja, te su pro cjene obino odstupale za nekoliko stotina kilometara. Odrediti zemljopisnu irinu sjeverno ili juno od ekvatora nije bio takav problem: ona se odreivala kutnim mjerenjima Sunca i zvijezda pomou jednostavnih instrumenata. Meutim, za odreivanje zemljopisne duine bila su potrebna posve drugaija i mnogo savrenija pomagala, kojima bi se isto dobno mjerio i poloaj i vrijeme. Tijekom itave povijesti znanstvenici nisu uspjeli izumiti takvu napravu. Za prvi je korak trebalo priekati 18. stoljee, kada je napredak znanosti stvorio ozraje nestrpljenja i potrebe za neim novim. Prema rijeima jednoga pisca: "Potraga za zemljopisnom duinom bila je vanija od ivota pomoraca, sigurnosti brodova i njihova tereta. Pre cizno mjerenje doimalo se nemoguim snom, a "otkriti zemljopisnu duinu" bilo je jednako izvjesno kao i pojava da 'svinje mogu letjeti' ". Iznad svega je bilo nuno izumiti instrument kojim e se vrijeme (u mjestu odlaska) moi savreno precizno mjeriti tijekom dugih pomorskih putovanja, bez obzira na kretanje broda i razliite klimatske uvjete. "Takav sat", izjavio je 1714. Isaac Newton pred lanovima Britanskoga odbora za zemljopisnu duinu, "jo nije izumljen". Doista, u 17. i poetkom 18. stoljea satovi su jo uvijek bili prilino grube izrade, te su dnevna odstupanja tih naprava obino dosezala i itavih petnaest minuta. Takva su odstupanja u sluaju djelotvorna pomorskoga kronometra doputena samo u razdoblju od nekoliko godina. Dvadesetih godina 18. stoljea talentirani engleski urar John Harrison zapoeo je s radom na prvom u nizu nacrta na temelju kojih je proizveden takav kronometar. Harrison je elio osvojiti nagradu od 20 000 funta, koju je Odbor za zemljopisnu duinu nudio "izumitelju koji e uspjeno odrediti zemljopisnu duinu broda unutar 30 nautikih milja na kraju estotjednog putovanja". Prihvatljivo odstupanje kronometra moglo je biti samo tri sekunde na dan. Harrisonu je bilo potrebno gotovo etrdeset godina rada i nekoliko testiranih prototipova prije negoli je uspio zadovoljiti postavljene standarde. Konano, 1761. njegov je "kronometar br. 4" otplovio iz Britanije za Jamajku na brodu Deptford, u Slubi Njegova Velianstva i u pratnji Harrisonova sina Williama. Poslije devetodnevnog putovanja William je, izmjerivi kronometrom zemljopisnu duinu, izvijestio kapetana kako bi sljede-

zemljopisna duina

zemljopisna irina

ega jutra morali ugledati otoje Madeiru. Okladio se s kapetanom, koji je tvrdio da je u krivu, ali je pristao drati isti kurs. William je dobio okladu. Dva mjeseca poslije, kada su stigli na Jamajku, pokazalo se kako je instru ment kasnio samo pet sekundi. Ispunivi uvjete koje je postavio Odbor za zemljopisnu duinu, Har rison je nadmaio sva oekivanja. Meutim, zbog sporosti birokracije, on je nagradu od 20 000 funta dobio tek tri godine prije svoje smrti 1776. Naravno, tajnu svoga izuma razotkrio je tek po primitku novca. Upravo stoga kapetan James Cook nije imao ast raspolagati kronometrom kada je 1768. otplovio na svoje prvo putovanje. Meutim, tijekom treega puto vanja (1778.-1779.) uspio je veoma precizno kartirati Tihi ocean, utvrdivi ne samo tone zemljopisne irine nego i tone zemljopisne duine svakoga otoka i itave obale. Od sada nadalje, "zahvaljujui Cookovoj briljivosti i Harrisonovu kronometru... nijedan pomorac vie nee moi tvrditi kako nije uspio pronai otok u Tihom oceanu ili kako se nasukao na obali, koja se pojavila niotkuda." Zaista, zbog tono odreenih zemljopisnih duina, Cookovi zemljovidi Tihoga oceana predstavljaju prve primjere precizne kartografije suvreme-

nog doba. Nadalje, oni nas podsjeaju da je za izradu kvalitetnih zemljovida potrebno ispuniti najmanje tri kljuna uvjeta: istraivako putovanje, prvo razredne matematike i kartografske vjetine te sofisticirani kronometri. Trei je uvjet ispunjen tek 70-ih godina 18. stoljea, kada je Harrisonov kronometar konano postao dostupan javnosti. Taj je briljantan izum omo guio kartografima precizno utvrivanje zemljopisnih duina, to Sumeranima, drevnim Egipanima, Grcima, Rimljanima i ostalim poznatim civili zacijama prije 18. stoljea navodno nije uspijevalo. Upravo zato iznenauje i uznemiruje injenica da postoji golem broj drevnih zemljovida, na kojima su zemljopisne irine i duine odreene sa suvremenom preciznou.

Precizni instrumenti Te neobjanjivo precizne zemljopisne irine i duine sadrane su u dokumentima koji upuuju na napredno geografsko znanje. Primjerice, na zemljovidu Pirija Reisa iz 1513. Juna Amerika i Afrika smjetene su na tonim relativnim zemljopisnim duinama, to je, uzmemo li u obzir dosegnuti stupanj znanosti toga doba, teoretski bio nemogu pot hvat. No, Piri Reis je otvoreno priznao kako je svoj zemljovid temeljio na drevnim izvorima. Je li iz tih izvora saznao tone zemljopisne duine? Jednako je zanimljiv i takozvani zemljovid Dulcert Portolano iz 1339., koji prikazuje Europu i Sjevernu Afriku. Na njemu je savreno tono odre ena zemljopisna irina veoma udaljenih podruja, a ukupna zemljopisna duina Sredozemnog i Crnog mora odstupa samo za pola stupnja. Profesor Hapgood tvrdi da je sastavlja izvora na temelju kojeg je nastao zemljovid Dulcert Portolano "postigao visoku znanstvenu preciznost u pro nalaenju omjera izmeu zemljopisne irine i duine. To je mogao uiniti samo ako je raspolagao tonim podacima o relativnim zemljopisnim dui nama mnogih toaka na podruju izmeu Galwaya u Irskoj i istone obale Dona u Rusiji." Zemljovid Zeno iz 1380. predstavlja jo jednu zagonetku. Na njemu je prikazano golemo sjeverno podruje koje se prostire sve do Grenlanda, s "nevjerojatno precizno" utvrenim zemljopisnim irinama i duinama ratr kanih i meusobno veoma udaljenih toaka. "Nevjerojatno je", tvrdi Hap good, "da je u 14. stoljeu itko mogao utvrditi tone zemljopisne irine ovih mjesta, a kamoli tone zemljopisne duine." U tom smislu pozornost privlai i zemljovid svijeta Oronteja Fineja: na njemu su tono utvrene zemljopisne irine i relativne zemljopisne duine antarktikih obala, a i sam je kontinent precizno pozicioniran. Sve to upuuje

na stupanj geografske znanosti koji je izjednaen s onim dosegnutim u dva desetom stoljeu. Zemljovid Portolano, Jehudija Ibn Ben Zara takoer se istie precizno u u odreivanju zemljopisnih irina i duina. Ukupna zemljopisna duina izmeu Gibraltara i Azovskog mora na tom zemljovidu odstupa samo za pola stupnja, dok su prosjena odstupanja ostalih zemljopisnih duina manja od jednog stupnja. Navedeni primjeri samo su mali dio dugake i nadasve izazovne liste dokaza koje navodi Hapgood. Njegova mukotrpna i temeljita analiza kazuje kako je pogreno misliti da su precizni instrumenti za mjerenje zemljopisne duine izumljeni tek u 18. stoljeu. Reisov i ostali zemljovidi navode na zakljuak da su takvi instrumenti bili samo ponovno otkriveni, da su postojali davno prije 18. stoljea, te da se njima sluila neka nepoznata civilizacija koja je istraila i kartirala itav planet. Osim toga, ini se da je ta civiliza cija, osim sposobnosti osmiljavanja i izrade preciznih i tehniki naprednih mehanizama, razvila i matematiku znanost do iznimno visokog stupnja.

Izgubljeni matematiari U pokuaju pronalaenja odgovora, potrebno je podsjetiti na injenicu da je Zemlja okrugla, pa je najbolje predstaviti je kao globus, jer se na taj nain najtonije iskazuju njezini omjeri. Prilikom premjetanja kartografskih podataka s globusa na papir neizbjene su neke nepravilnosti, koje se mogu izbjei pomou sloenog matematikog postupka koji se naziva projekci jom. Postoji vie vrsta projekcija. Vjerojatno je najpoznatija Mercatorova, koja se primjenjuje i danas pri izradi atlasa. Ostale su projekcije azimutalna, stereografska, gnomonika, ekvidistantna azimutalna itd., no o njima nije potrebno ire govoriti. Ono to je znaajno jest da su za uspjenu projekciju potrebne usavrene matematike tehnike koje, navodno, nisu bile poznate u drevno doba (osobito ne prije 4 000. god. pr. Kr., kada prema opepri hvaenom miljenju uope nije bilo civilizacija, a kamoli onih sposobnih da razviju i koriste naprednu matematiku i geometriju). Svoju zbirku drevnih zemljovida Charles Hapgood je donio na procjenu profesoru Richardu Strachanu iz Tehnolokog instituta u Massachusettsu. Zanimalo ga je koji je stupanj matematikoga znanja bio potreban da se sastave izvorni dokumenti. Strachan je 18. travnja 1965. odgovorio da je takav zadatak zahtijevao veoma napredno matematiko znanje. Na primjer, neki od zemljovida upuuju na Merkatorov tip projekcije, iako su nastali

davno prije njegova doba. Relativna sloenost te projekcije (koja ukljuuje irenje zemljopisnih irina) pokazuje kako je koritena metoda mijenjanja trigonometrijskih koordinata. Ostali razlozi na temelju kojih je zakljueno da su drevni kartografi bili vjeti matematiari: 1. Utvrivanje poloaja pojedinih mjesta na kontinentu zahtijeva poznava nje metoda geometrijske triangulacije. Kada su posrijedi velike udalje nosti (od 1600 km nadalje), zbog zaobljenosti Zemlje potrebno je uiniti ispravke, a za to je potrebno poznavati sfernu trigonometriju. 2. Da se odredi poloaj kontinenata, zapravo njihov meusobni odnos, potrebno je znati da je Zemlja okrugla. Nuno je i znanje o sfernoj trigo nometriji. 3. Kulture koje bi posjedovale takvo znanje i precizne mjerne instrumente pomou kojih se utvruje poloaj nekog mjesta, svojom bi se matema tikom tehnologijom zasigurno posluile pri sastavljanju zemljovida i pomorskih karti." Strachanov dojam da zemljovidi, sauvani i preneseni putem njihovih prepisivaa, predstavljaju djelo drevne, tajanstvene i tehnoloki napredne civilizacije, dijelili su i strunjaci Zrakoplovnih snaga SAD-a, kojima je Hapgood predao svoj dokaz. Lorenzo Burroughs, ef Kartografskog odjela 8. izvidniko-tehnikog eskadrona zrakoplovne baze Westover, veoma je podrobno prouio zemljovid Oronteja Fineja. Zakljuio je da su neki izvori, na kojima je utemeljen najvjerojatnije sastavljeni pomou projekcije sline suvremenoj Cordiform-projekciji. Sve to, kae Burroughs: upuuje na naprednu matematiku. Nadalje, oblik antarktikog kon tinenta upuuje na mogunost, a moda i vjerojatnost da su izvorni zemljovidi sastavljeni na temelju projekcije veoma sline stereografskoj ili gnomonikoj, te na temelju sferne trigonometrije. Uvjereni smo da su vaa, kao i otkria vaih suradnika, veoma vrije dna, te istiu da je nuno pronai odgovor na iznimno znaajna pita nja o geologiji i drevnoj povijesti." Hapgood je ubrzo doao do jo jednog znaajnog otkria: kineski zemljovid na kamenom stupu koji potjee iz 1137. preslika je starijega izvornika. Taj se zemljovid takoer odlikuje visokom preciznou u odreivanju zemljo pisnih duina. Slina je takoer mrea meridijana i paralela, a sastavljen je pomou sferne trigonometrije. Zaista, pomnijim promatranjem uoavaju se

mnoge slinosti s europskim i srednjoistonim zemljovidima, to se moe objasniti samo na jedan nain: svi oni potjeu od istoga izvora. Ponovno smo suoeni sa sauvanim djeliem znanosti izgubljene civi lizacije. Dapae, ini se da je ta civilizacija bila barem u neemu napredna kao naa, te da su njezini kartografi "istraili i kartirali itav svijet, pri emu su osnovni stupanj tehnologije, metode, matematiko znanje i instrumenti najvjerojatnije bili slini naima". Kineski zemljovid takoer upuuje na injenicu da nam je preneseno neprocjenjivo vrijedno i univerzalno naslijee, koje sadri mnogo vie od sloenog zemljopisnog znanja. Jesu li djeli toga naslijea u pretpovijesni Peru donijeli takozvani "Viracoche", tajanstveni bradati stranci za koje se govorilo da su "u doba tame" stigli preko mora kako bi obnovili civilizaciju unitenu u velikoj geo lokoj katastrofi? Odluio sam otii u Peru kako bih saznao neto vie.

II. dio - Morska pjena - Peru i Bolivija

IV. poglavlje

Kondorov let

Nalazimo se u junom Peruu i letimo iznad zaravni zvane Nazca. Poda mnom se, poslije kita i majmuna pojavio kolibri, lepravih rai renih krila i njenoga kljuna ispruenog prema nekom zamiljenom cvijetu. Zrakoplov sada naglo skree desno i praen vlastitom siunom sjenom nadlijee pustu panameriku autocestu, slijedei putanju koja vodi do zna menitog dugovratog "Alcatraza": aplje dugake 2750 metara, remek-djela drevnoga geometra. Ponovno kruimo i drugi put nadlijeemo autocestu, prolazei iznad prekrasnih prikaza riba, trokuta i pelikana, potom skreemo lijevo, a ispod nas se pojavljuje crte divovskoga kondora rairenih krila spremnih za let. Odjednom se pokraj nas pojavio pravi kondor, ponosan poput palog anela, koji se, noen ognjenim krilima, vraao u nebesa. Moj ga je pilot pokuao slijediti. Za trenutak sam uhvatio njegov bistar, spokojan pogled, kojim je odmjerio nedostojne pratitelje. Odjednom je, poput ukazanja iz nekog drevnog mita, to nebesko stvorenje zamahnulo krilima i vinulo se prema suncu, ostavljajui nau Cessnu, koja se u niskom letu borila s vje trom. Sada letimo iznad dvije paralelne crte dugake gotovo 3 km, koje zavr avaju u nekoj udaljenoj toki. Neto dalje zdesna pruaju se nebrojeni apstraktni, ali vrlo jasni oblici, koji se uope ne doimaju kao djelo ovjeka. Prema predaji tamonjega stanovnitva, crtei nisu djela smrtnika, nego polubogova - Viracocha, koji su prije mnogo tisua godina ostavili svoje otiske na podruju Anda.

Zagonetne crte Zaravan Nazca u junom Peruu je pusto, suho, neplodno, beivotno i negostoljubivo podruje. Ondje se ljudi nikada nisu naseljavali, niti e to uiniti u budunosti: u usporedbi s Nazcom, ak se i povrina Mjeseca doima pitomom. Meutim, ako ste umjetnik, a uz to i megaloman, te visoke i jezive zara vni mogu vam posluiti kao golemo platno veliine 500 km2, te moete biti sigurni da vae remek-djelo nee unititi pustinjski vjetar ili prekriti pijesak. Istina je da ondje puu jaki vjetrovi, ali zahvaljujui zakonima fizike, njihova se snaga ne osjea na zemlji: pampe su prepune ljunka koji upija i zadrava toplinu sunca, stvarajui tako zatitno polje toploga zraka. Uz to, zemlja sadri dovoljno sadre, za koju se lijepi malo kamenje koje tako ostaje pod zemljom, a tu ljepljivu tvar redovito obnavlja jutarnja rosa. Dakle, kada se ondje neto narie, ondje i ostaje. Kie rijetko padaju; zaista, svakih deset godina padne tek nekoliko bijednih kapi, to Nazcu ini jednim od najsuih podruja na svijetu. Zato, ako ste umjetnik, elite li izraziti neto velianstveno i znaajno, te ako svome djelu elite osigurati besmrtnost, te udesne i usamljene zaravni predstavljat e ispunjenje vaih snova. Strunjaci su govorili o starosti Nazce, temeljei stajalita na fragmen tima grnarije naenima pokraj crtea, te na rezultatima datiranja radioa ktivnim ugljikom, provedenima na raznim iskopanim organskim ostacima. Pretpostavlja se kako potjeu iz razdoblja izmeu 350. god. pr. Kr. i 600. god. po. Kr. Meutim, ti nam rezultati ne govore nita o starosti samih crta, koju, kao ni starost zbog njih uklonjenog kamenja nije mogue odrediti. Sa sigurnou moemo ustvrdtiti samo da su najmlai crtei stari barem 1 400 godina, iako bi, teoretski gledano, mogli biti i mnogo stariji - jednostavno zato to su kasniji narodi mogli u Nazcu donijeti predmete iz toga razdoblja. Veina prikaza nalazi se na podruju junoga Perua, koje na sjeveru gra nii s rijekom imena Ingenio, a na jugu s rijekom Nazca. To podruje, koje izgleda poput smee pjeane prostirke, udaljeno je etrdeset est kilome tara od panamerike autoceste, a prua se od njezina sredita do zavretka. Ondje je naizgled nasumce razbacano na stotine razliitih crtea. Neki od njih prikazuju ivotinje i ptice (ukupno osamnaest razliitih ptica). Meutim, mnogo je vie geometrijskih oblika, poput trapezoida, pravokutnika, trokuta i ravnih crta. Potonje, promatrane s visine, dananjem bi ovjeku nalikovale na sloenu mreu zrakoplovnih uzletita, na proizvode bujne mate nekog megalomanskog inenjera.

Osnovni likovi u Nazci.

Ljudi su navodno tek u dvadesetom stoljeu poeli letjeti, pa ne iznena uje da mnogi promatrai smatraju kako crtei u Nazci predstavljaju piste za slijetanje izvanzemaljskih svemirskih brodova. To je veoma primamljiva tvr dnja, ali Nazca moda nije najbolje mjesto na kojemu valja traiti dokaze. Na primjer, teko je shvatiti zato bi izvanzemaljci, koji su dovoljno napre dni da poduzimaju meuzvjezdana putovanja i s lakoom prelaze udaljenosti od stotina svjetlosnih godina, uope trebali piste za slijetanje. Takva bi stvo renja zasigurno ovladala tehnikom pravilnog prizemljivanja svojih leteih tanjura? Crtei u Nazci nikada nisu mogli posluiti kao piste za slijetanje - sve mirskih brodova ili nekih drugih letjelica - iako neki od njih s visine doista tako izgledaju. Kada ih promatamo sa zemlje, ti crtei kao da su nastali stru-

ganjem tisua tona crnog vulkanskog ljunka s blijede pustinjske podloge od utoga pijeska i gline. Oiene su povrine duboke tek nekoliko centimetara te su previe mekane da bi na njih moglo neto sletjeti. Njemaka matematiarka Maria Reiche, koja je pola stoljea posvetila prouavanju crtea, prije nekoliko godina opovrgnula je teoriju o izvanzemaljcima jednom veoma loginom i jezgrovitom reenicom: "Bojim se da bi svemirci ovdje zapeli." Dakle, to bi crtei u Nazci mogli predstavljati, ako ne piste za koije izvanzemaljskih bogova? To je jo uvijek nepoznanica, kao uostalom i nji hova starost. Rije je o zaista velikoj tajni prolosti. I to se vie njome bavimo, ona nas to vie zbunjuje. Na primjer, jasno je da su likovi ptica i ostalih ivotinja stariji od geome trijskih likova, jer veina trapezoida, pravokutnika i ravnih crta presijecaju (a time djelomice i briu) sloenije likove. Iz toga se lako moe zakljuiti da je dananji izgled pustinje morao nastajati u dvije faze. Iako se to nai zgled protivi zakonima tehnikoga razvitka, moramo priznati da je starija od dviju faza mnogo naprednija. Zoomorfni likovi zahtijevaju mnogo vii stupanj vjetine i tehnologije od onoga potrebnog za urezivanje ravnih crta. Ali, kojim vremenskim razdobljima pripadaju ta umjetnika djela? Znanstvenici to pitanje zanemaruju. Umjesto toga, oni sva djela pripi suju pripadnicima primitivne kulture "Nazca", koja je na neobjanjiv nain razvila sofisticirane tehnike umjetnikog izraavanja, te je stotinama godina prije pojave njihovih poznatijih nasljednika - Inka - iezla iz Perua. Koliko su napredni bili ti "primitivci" iz Nazce? Kakvim su to znanjem raspolagali da su mogli ostaviti svoj divovski potpis na zaravni? Kao prvo, bili su dobri astronomi, tako barem tvrdi dr. Phillis Pitluga, astronom iz zvje zdarnice Adler u Chicagu. Izradivi opirnu kompjutorsku studiju zvjezdane konstelacije u Nazci, ona je zakljuila kako slavna figura pauka predstavlja zemaljski dijagram divovskoga zvijea Orion, a ravne crte vezane za taj lik pokazuju promjene gibanja triju zvijezda Orionova pojasa u razliitim razdo bljima. Pravo znaenje otkria dr. Pitluga pokazat emo dalje u knjizi. Ista knimo u meuvremenu da lik pauka u Nazci prikazuje pripadnika poznate vrste Ricinulei. Ta vrsta pauka jedna je od najrjeih na svijetu, a pronaena je samo u udaljenim i nepristupanim podrujima amazonske praume. Jesu li primitivni umjetnici Nazcae odlazili na daleka putovanja preko Anda kako bi nabavili primjerak ovoga pauka? Kako su uspjeli tako vjerno prikazati anatomiju pauka Ricinulei, osobito njegov spolni organ smjeten na kraju desne noice, koji je vidljiv samo mikroskopom? Nazca skriva mnoge zagonetke takve vrste. Ni jedan crte, osim moda prikaza kondora, ne moe se povezati s tim podrujem. Kit i majmun,

ba kao ni amazonski pauk, nikako ne pripadaju tom pustinjskom okoliu. udnovat crte ovjeka ispruene desne ruke, kao u znak pozdrava, s tekim izmama na nogama i okruglim oima nalik sovinim, ne moe se povezati s nekim poznatim razdobljem ili kulturom. Jednako su neobine i ostale ovjekolike figure: s glavama okruenima svijetlim kolutovima doista se doimaju poput posjetitelja s drugih planeta. Veliina tih likova takoer zapanjuje. Kolibri je dugaak oko 50 metara, pauk oko 45 metara, duina kondora od kljuna do vrha repa iznosi gotovo 122 metra (kao i pelikana), a guter, iji rep presijeca panameriku autocestu, dugaak je gotovo 190 metara. Svi su likovi divovskih razmjera, a svaki je pojedini lik pomno oblikovan jednom neprekinutom crtom. Jednakom se pozornou valja osvrnuti i na pojedinosti gometrijskih likova. Neki su od njih ravne crte due od osam kilometara, te nalikuju rim skim cestama. One presijecaju pustinju, ulaze u isuena rijena korita, svla davaju razbacano kamenje i nijednom ne skreu s puta. Ovakvu je preciznost teko, ali ne i nemogue, objasniti zdravim razu mom. Mnogo vie zbunjuju likovi ivotinja. Kako su njihovi tvorci mogli postii tako savrenu preciznost ako nisu mogli provjeriti svoja djela iz zraka? Nijedan crte nije dovoljno malen da ga se moe prouiti sa zemlje. Promatrani sa zemlje, crtei nalikuju tek nizovima bezoblinih brazdi u pije sku. Njihov pravi oblik vidljiv je tek s visine od nekoliko desetaka metara. No, u blizini se ne nalazi uzvisina pogodna za takvo razmatranje.

Tvorci crtea, tvorci zemljovida Letim iznad crtea pokuavajui shvatiti njihov smisao. Moj pilot je Rodolfo Arias, bivi pilot Zrakoplovnih snaga Perua. Budui da je nekada upravljao bojnim zrakoplovima, malena mu je Cessna suvie spora i nezanimljiva, te se ponaa kao da vozi taksi s krilima. Jednom smo se ve vratili na pistu u Nazci kako bismo sa zrakoplova skinuli prozor. Moja je partnerica Santha eljela namjestiti svoje kamere kako bi postigla to bolju snimku crtea. Mijenjamo visinu i usporeujemo poglede. S visine od nekoliko desetaka metara amazonski pauk Ricinulei izgleda kao da e nas svakoga trenutka zgrabiti i progutati. S visine od oko 150 metara vidimo nekoliko likova odjednom: psa, drvo, udan par ruku, kondora te nekoliko trokuta i trapezoida. S visine od gotovo 457 metara ivotinjski likovi, koji su do sada prevladavali krajolikom, izgledaju poput malenih ratrkanih jedi nica, okruenih mnotvom divovskih geometrijskih oblika. Ti oblici vie

nisu nalikovali pistama, nego stazama koje su usjekli divovi - stazama koje presijecaju pustinju stvarajui zbunjujue mnotvo oblika, kutova i veliina. Meutim, promatrajui crtee iz orlove perspektive, zapitao sam se sli jede li kljunasti urezi i brazgotine ispod neki red. Sjetio sam se Marije Reich, matematiarke koja je od 1946. ivjela u Nazci i prouavala zagone tne crtee. Ona smatra: "Geometrijski crtei nalikuju ifriranom pismu, u kojemu su iste rijei ponekad napisane velikim slovima, a katkada sitnim znako vima. Crte su poredane tako da veina crta razliitih veliina pri pada skupini veoma slinih oblika. Svi crtei sastoje se od odreenog broja osnovnih elemenata." I dok se Cessna s mukom uzdizala u nebesa, sjetio sam se takoer kako nije sluajno da su crte u Nazci otkrivene u dvadesetom stoljeu, kada je zapo elo doba zranih putovanja. Krajem 16. stoljea visoki dunosnik Luis de Monzon bio je prvi panjolski putnik koji je izvijestio o tajanstvenim "zna kovima u pustinji" i koji je prikupio lokalne predaje koje ih povezuju s Viracochama. Meutim, do 1930. kada je uvedena redovita zrakoplovna linija izmeu Lime i Arequipe, nitko nije ni slutio da se u junom Peruu nalazi naj vee umjetniko djelo na svijetu. Tek su s razvitkom aeronautike ljudi stekli boansku sposobnost leta koja im je omoguila da otkrivaju donedavno skri vene zadivljujue i zagonetne pojave. Rodolfo je paljivo kruio iznad golemog lika majmuna, upletenoga u mreu zagonetnih geometrijskih oblika. Nemogue je opisati zastraujue i hipnotiko djelovanje toga crtea: njegova je neobjanjiva snaga bila gotovo zloslutna. Tijelo majmuna bilo je ocrtano jednom neprekinutom crtom. Ta je crta oblikovala stube, piramide, nizove cik-cak crta, spiralni labirint (rep) i otre zavoje. Za izradu tako sloenog crtea na listu papira bila bi potrebna iznimna crtaka i umjetnika vjetina, no ovo je pustinja Nazca (gdje je sve monumentalno) i majmun je dugaak 122, a irok 92 metra. Jesu li tvorci crtea bili i tvorci zemljovida? I zato su ih nazivali Viracoche?

V. poglavlje

Tragom Inka u prolost

Ni jedan predmet, spomenik, grad ili hram nije sauvan u prepoznatlji vom obliku due od najdublje ukorijenjenih religioznih predaja. Tekstovi iz piramida drevnog Egipta, Stari zavjet ili Vede, sve su te predaje neprolazna djela ljudskoga stvaralatva: one su kotai na kojima znanje putuje kroz vri jeme. Posljednji uvari drevnog religijskog naslijea u Peruu bile su Inke, ija su vjerovanja i idolopoklonstvo iskorijenjeni, a njihova blaga opljakana u razdoblju od trideset godina poslije panjolskoga osvajanja 1532. Sreom, neki su se panjolski putnici potrudili zapisati predaje Inka prije negoli su pale u zaborav. Iako im se u to doba nije posveivalo suvie pozornosti, neke od tih predaja pripovijedale su o velikoj civilizaciji koja je nekoliko tisua godina prije panjolskog osvajanja cvjetala u Peruu. Sauvane su ive uspomene na tu civilizaciju, koju su navodno osnovali Viracoche, isti tajanstveni ljudi kojima se pripisuju crtei u Nazci.

"Morska Pjena" U doba kada su na to podruje stigli panjolski konkvistadori, carstvo Inka protezalo se od obale Tihog oceana i planina Anda u Junoj Americi, preko sjeverne granice dananjega Ekvadora te itavoga Perua i dalje na jug, do rijeke Maule u sredinjem ileu. Udaljeni krajevi toga carstva bili su povezani golemim i sloenim sustavom cesta: na primjer, dvije paralelne ceste u smjeru sjever-jug, od kojih je jedna dugaka 3 600 kilometara i pro lazi uz obalu, a druga, gotovo jednake duine, prolazi preko Anda. Obje su

ceste poploene i meusobno povezane na vie mjesta. Osim toga, na njima se nalaze i veoma zanimljive graevine, poput viseih mostova i tunela koji prolaze kroz masivne stijene. Nedvojbeno je da su to djela naprednog, disci pliniranog i ambicioznog drutva. Meutim, ironino je to su upravo te gra evine odigrale kljunu ulogu u njegovoj propasti: panjolske snage na elu s Franciscom Pizarrom posluile su se njima u svom nemilosrdnom prodoru u samo srce domovine Inka. Glavno sredite carstva Inka bio je grad Cuzco, iji naziv na lokalnom narjeju Quechua znai "pupak svijeta". Njega su, prema legendi, osnovala djeca Sunca - Manco Capac i Mama Occlo. Iako su Inke tovale boga Sunca Intija (Inti), u tome se gradu tovalo drugo, najsvetije od sviju boanstava. Bio je to Viracocha, "Morska Pjena", a legende kazuju da su crtee u Nazci stvorili njegovi imenjaci. Zanimljivo je istaknuti da je grka boica Afrodita, koja je roena u moru, ime dobila upravo prema "pjeni [aphros] iz koje je nastala". Osim toga, Viracochu su narodi Anda oduvijek opisivali kao mukarca. Barem se toliko moe pouzdano rei o njemu. Meutim, ni jedan povjesniar ne moe rei koliko je zapravo bio star kult toga boanstva. ini se da je taj kult odu vijek bio prisutan; zaista, dokazi upuuju na to da su, davno prije nego to su ga Inke ukljuile u svoju kozmogoniju i sagradile mu velianstven hram u Cuzcu, Viracochu tovale sve civilizacije koje su postojale u dugoj povijesti Perua.

Viracochina utvrda Nekoliko dana poslije odlaska iz Nazce, Santha i ja stigli smo u Cuzco i krenuli prema Coricanchi, velikom hramu iz doba prije Kolumba, posvee nom Viracochi. Naravno, Coricancha je odavno nestala. Tonije reeno, bila je zakopana ispod slojeva kasnijih graevina. panjolci su sauvali njezine iznimno vrste temelje iz vremena Inka, te nie dijelove nevjerojatno sna nih zidova na kojima su podigli svoje velianstvene kolonijalne katedrale. Pribliavajui se glavnom ulazu u katedralu, sjetio sam se da je hram Inka, koji je neko ovdje stajao bio obloen s vie od 700 zlatnih listova (od kojih je svaki teio oko 2 kg) te da su u njegovu prostranom dvoritu bila zasaena "polja" kukuruza, takoer od zlata. To me podsjetilo na legendu o Salomonovu hramu u dalekom Jeruzalemu, koji je takoer bio ureen zla tnim listovima i udesnim zlatnim vonjakom. U potresima 1650. i 1950. panjolska katedrala Santo Domingo, koja je stajala na mjestu Viracochina hrama, pretrpjela je znatna oteenja te

je oba puta morala biti iznova graena. Temelji iz razdoblja Inka, kao i nii zidovi, ostali su gotovo netaknuti zahvaljujui njihovu karakteristinom obliku postignutom pomou elegantnog sustava meusobno spojenih poligonalnih blokova. Ti blokovi, kao i opi raspored jedini su ostaci izvorne graevine, izuzevi osmerokutnu platformu od sivoga kamena, smjetenu u sreditu golemog pravokutnog dvorita, koje je nekada bilo prekriveno sa 55 kilograma istoga zlata. Na obje strane dvorita nalazila su se veoma profi njena predsoblja, takoer iz hrama Inka, sa zidovima koji su se suavali pri vrhu i s prekrasno izrezbarenim granitnim niama. Proetali smo uskim, poploanim ulicama Cuzca. Uoio sam kako nije samo katedrala odavala panjolsko nametanje prvotnoj kulturi; itav je grad bio pomalo divlji. Posvuda su se uzdizale palae i prostrane kolonijalne kue pastelnih boja s balkonima, ali gotovo su sve bile podignute na temeljima graevina Inka ili su se nastavljale na prekrasnu poligonalnu arhitekturu Coricanche. Zastao sam u uliici zvanoj Hatunrumiyoc kako bih prouio zid izgraen od bezbroj savreno poredanih kamenih blokova razliitih veliina i oblika, meusobno povezanih sloenim sustavom kutova, bez ikakva veziva. Svi su blokovi bili izrezbareni i poredani na nain koji je odavao iznimnu vjetinu i viestoljetno graditeljsko iskustvo. Na jednom kamenom bloku izbrojao sam dvanaest kutova i stranica smjetenih na samo jednoj ravnini, a s okruujuim je blokovima bio toliko vrsto povezan da meu njih nisam uspio uvui niti list papira.

Bradati stranac ini se da je poetkom 16. stoljea, prije nego to su panjolci posve unitili peruansku kulturu, kip Viracoche stajao u Svetinji nad Svetinjama u Coricanchi. U suvremenom tekstu, "Relation anonyma de los costumbres antiquos de los naturales del Piru", taj mramorni kip boga opisan je ovako: "kosa, put, crte lica, odjea i sandale prikazani su na nain na koji slikari prikazuju apostola sv. Bartolomeja". Na drugim se mjestima spominje da Viracocha nalikuje sv. Tomi. Prouio sam mnogo ilustriranih crkvenih rukopisa u kojima se prikazuju ta dva sveca; oba su redovito prikazivana kao postariji, pogrbljeni, bradati bijeli mukarci odjeveni u duge leprave halje i obuveni u sandale. Kako emo poslije vidjeti, zapisi potvruju da su Viracochu njegovi tovatelji upravo tako opisivali. Dakle, tko god on bio, nije mogao biti ameriki Indijanac, jer su oni uglavnom tamne puti i uglavnom bez dlaka na licu. Po gustoj bradi i svijetloj puti Viracocha je gotovo kav kaski tip.

Na temelju svojih legendi i vjerskih uvjerenja Inke 16. stoljea zaklju ile su da su bradati panjolci koji su stigli na njihove obale bili upravo Viracocha i njegovi polubogovi. Prema legendi, Viracocha je obeao da e se vratiti. Bila je to sretna okolnost koja je Pizzarovim konkvistadorima omo guila odluujuu strateku i psiholoku prednost nunu za uspjeno svlada vanje brojano nadmonijih Inka u bitkama koje su slijedile. Tko su bili Viracoche?

VI. poglavlje

Doao je u doba kaosa

Sve drevne legende naroda Anda govore o tajanstvenom visokom, bra datom ovjeku svijetle puti. Iako su ga nazivali razliitim imenima, taj je lik uvijek bio prepoznatljiv: Viracocha, Morska Pjena, gospodar znanosti i magije, koji je rukovao stranim orujem i koji je doao u doba kaosa kako bi u svijetu uspostavio red. Ista pria ispriana u razliitim varijantama zajednika je svim narodima Anda. Ona zapoinje dramatinim opisom stranoga doba kada je zemlju zadesio veliki potop, nakon kojeg je nestalo sunce i zemlja je uronila u tamu. U drutvu su zavladali nered i oaj. Poslije nekog vremena: "s juga je stigao visok bijeli ovjek ija je pojava izazivala strahopo tovanje. Taj je ovjek imao mo pretvoriti brda u doline, a doline u velika brda, te je uinio da iz kamenja poteku rijeke..." panjolski ljetopisac tu je predaju uo od Indijanaca koje je upoznao tijekom svojih putovanja po Andama: "A oni su je uli od svojih oeva, koji su za nju doznali iz pjesama davnina. Kau da je taj ovjek putovao planinskim putovima, kre ui se prema sjeveru i inei uda, te da ga od tada vie nikada nisu vidjeli. Kau i to da je ljude savjetovao kako bi trebali ivjeti, govo rei im s velikom ljubavlju i dobrotom i upozoravajui ih da jedni drugima ne ine zla nego da se ljube i budu milosrdni prema svima. Najee su ga nazivali Ticci Viracocha."

Istu su osobu nazivali jo i Huaracocha, Con, Con Ticci ili Kon Tiki, Thunupa, Taapac, Tupaca i Illa. On je bio znanstvenik i nenadmaiv arhitekt, kipar i graditelj: "Mogao je izgraditi terase i polja na strminama i podii zidove koji su ih podravali. Izgradio je i kanale za navodnjavanje, i odlazio je na mnoga mjesta uvodei red." Viracocha je bio i uitelj i iscjelitelj, koji je pomagao ljudima u nevolji. Govorilo se: "Kuda god da je poao izlijeio je bolesne i slijepima vratio vid." Meutim, taj njean, civiliziran, nadovjean Samarijanac, imao je i drugo lice. Kada mu je ivot bio u opasnosti, a ini se da je nekoliko puta to doista i bilo, posluio se nebeskom vatrom: "inei velika uda svojim rijeima stigao je na podruje Canasa, a ondje, u blizini sela zvanog Cacha ljudi su ustali protiv njega i zapri jetili mu da e ga kamenovati. Vidjeli su ga kako pada na koljena i podie ruke prema nebu kao da zaziva pomo u opasnosti koja ga je zadesila. Indijanci tvrde da se tada na nebu pojavila vatra, koja kao da ih je posve okruila. Puni straha prili su onome kojega su kanili ubiti i zamolili ga za oprost. Na njegovu je zapovijed vatra nestala, ali golemo kamenje koje je zahvatila bilo je lagano poput pluta, te ga se moglo s lakoom podii. Nadalje pripovijedaju kako se, odlazei s mjesta toga dogaaja, uputio prema valovima te ga vie nitko nikada nije vidio. A kada je otiao, nazvali su ga Viracocha, tj. Morska Pjena". Sve se legende slau o Viracochinu izgledu. Na primjer, Juan de Betanzos, panjolski ljetopisac iz 16. stoljea u svome djelu Suma y Narracion de los Incas tvrdi kako je za Indijance on bio "visok i bradat ovjek odjeven u bijelu halju koja mu je sezala do stopala dok je oko struka nosio pojas." Mnogi meusobno veoma udaljeni i razliiti narodi Anda takoer spo minju istu zagonetnu osobu. Prema jednoj predaji on je bio: "Bradat ovjek srednje visine, odjeven u dugaku halju. Bio je to postariji, pogrbljen ovjek sijede brade. Hodao je oslanjajui se na tap, a uroenicima se obraao s ljubavlju, nazivajui ih svojim sino vima i kerima. Putovao je itavom zemljom i inio uda. Dodirom je lijeio bolesne. Govorio je sve jezike bolje od uroenika. Zvali su ga Thunupa ili Tarpaca, Viracocha-Rapacha ili Pachaccan."

Prema jednoj legendi, Thunupa-Viracocha bio je "visok bijeli ovjek, koji je svojom pojavom izazivao potovanje i divljenje". Druga ga legenda opisuje kao bijelog bradatog ovjeka uzviena dranja i plavih oiju, koji je hodao gologlav i odjeven u cusmu (cusma), koulju bez rukava koja see do koljena. Nadalje, u legendi koja se, kako se ini, odnosi na kasnije razdoblje njegova ivota, on je opisan kao: "mudar savjetnik u dravnim pitanjima, bradat starac duge kose odjeven u dugaku tuniku."

Prosvjetiteljska misija Legende pamte Viracochu prvenstveno kao uitelja. Prije njegova dola ska "vladao je nered, ljudi su hodali goli poput divljaka; nisu imali kua ni drugih nastamba, osim pilja, odakle su odlazili u udaljene krajeve u potrazi za hranom." Viracocha je sve to promijenio i utemeljio je novo zlatno doba. Nadalje, sve se legende slau da se u svojoj prosvjetiteljskoj misiji sluio silom samo u krajnjoj nudi: paljivim naputcima i osobnim primjerom uvodio je ljude u tehnike i znanja potrebna za kulturan i produktivan ivot. Na primjer, njemu se pripisuje donoenje vjetina poput medicine, metalurgije, poljodjelstva, stoarstva, pisma (Inke kau da ih je pismu poduio Viracocha, iako je zabo ravljeno), te naprednih graditeljskih tehnika. Ve sam se upoznao s izvanrednom arhitekturom Cuzca. Meutim, istra ujui drevni grad, ustanovio sam da se sva klesarska djela Inka mogu s arhe olokom sigurnou pripisati Inkama. Istina je da su oni posve sigurno bili iznimno vjeti u obradi kamena i mnogi spomenici na podruju Cuzca bili su nedvojbeno njihovo djelo. Meutim, ini se da su neke sloenije graevine, koje su se s vremenom pripisivale Inkama podigle starije civilizacije; postoje dokazi da su Inke te graevine ee restaurirali nego li su ih gradili. Isto vrijedi i za visoko razvijen sustav cesta, koje povezuju jako uda ljene dijelove carstva Inka. itatelj e se prisjetiti kako je rije o paralelnim cestama koje se proteu prema sjeveru i jugu, od kojih jedna prolazi uz obalu, a druga preko Anda. Osim toga, vie od 24 000 km utabanih staza bilo je u redovitoj uporabi prije panjolskog osvajanja, pa sam pretpostavio kako su i one djelo Inka. Sada sam, meutim, otkrio kako su Inke najvjerojatnije naslijedile taj sustav cesta. Postojei sustav Inke su obnavljali, odravali i ujedinili. Meutim, nijedan strunjak ne moe sa sigurnou odrediti starost ovih izvanrednih cesta, niti tko su bili njihovi graditelji.

Lokalne predaje samo produbljuju taj misterij navodei kako su ceste i sloene graevine "bile drevne jo u doba Inka", te da su to bila "djela bije loga mukarca zlatnosmee kose" koji je ivio tisuama godina prije Inka. Prema jednoj legendi Viracochu su pratile dvije vrste glasnika - odani vojnici (huaminca) i sjajni (hayhuaypanti). Njihov je zadatak bio da "diljem svijeta"prenose poruku svoga gospodara. Ostale legende sadre reenice poput: "Kon Tiki se vratio s brojnom pra tnjom"; "Kon Tiki je zatim pozvao svoje sljedbenike zvane viracoche"; "Kon Tiki je zapovijedio svima, osim dvojici viracocha, neka pou na istok..."; "S jezera je stigao gospodar zvan Kon Tiki Viracocha, vodei sa sobom odreen broj ljudi..."; "Tako su viracoche otili tamo kamo ih je Viracocha uputio...".

Djelo vragova? Sjeverno od Cuzca nalazi se drevna utvrda Sacsayhuaman. Uputili smo se ondje jednoga poslijepodneva, kada su nebo zastrli oblaci boje potamnjelog srebra. Tundrom je puhao hladan povjetarac dok sam se uspinjao stu bama preko nadsvoenih kamenih vrata, izgraenih za divove i hodao uz redove golemih vijugavih zidova. Zastao sam kako bih promotrio velik granitni kamen ispod kojeg sam upravo proao. Taj kamen, visok oko tri i pol metra, irok oko dva metra i tei od 100 tona bio je djelo ovjeka. Isklesan zadivljujuom lakoom i skla dnih proporcija (kao da je nainjen od voska ili kita), stajao je unutar zida od golemih poligonalnih kamenih blokova poredanih u savrenoj ravnotei. Budui da je jedan od tih iznimno vjeto isklesanih kamenih blokova visok 8,5 m i teak 361 t (to otprilike odgovara teini od pet stotina obitelj skih automobila), neizbjeno se nameu pitanja koja zahtijevaju odgovore. Kako su Inke ili njihovi preci mogli izgraditi takva golema kamena zdanja? Na koji su nain precizno klesali i oblikovali te kamene gromade? Na koji su ih nain prenosili iz kamenoloma udaljenih vie desetaka kilome tara? Kako su od njih izgradili zidine? to im je omoguavalo da lako pre mjetaju kamenje i podiu ga na velike visine? Ti ljudi navodno nisu pozna vali ni kota, a kamoli strojeve kojima bi mogli podizati na desetke nepravil nih kamenih blokova, tekih stotinu tona i graditi od njih trodimenzionalne slagalice. Znao sam da su ljetopisci iz ranog kolonijalnog razdoblja bili zbunjeni kao i ja. Na primjer, cijenjeni Garcilaso de la Vega, koji je ovamo stigao u 16. stoljeu, sa strahopotovanjem je govorio o tvravi Sacsayhuaman:

"Tko je nikada nije vidio, ne moe niti zamisliti koliko je golema; kada je se pozorno promotri iz blizine, njezine nevjerojatne dimen zije navode na pomisao da je nastala arolijom; to je zasigurno djelo vragova a ne ljudi. Izgraena je od kamenja, tako golemog i brojnog da se morate zapitati kako su ga Indijanci uope iskopavali, kako su ga prenosili i kako su ga klesali i slagali s tolikom preciznou. Naime, oni nisu raspolagali ni eljezom ni elikom kojima bi lomili kamen, rezali ga i obraivali; nisu imali kola ni volove kojima bi ga prevozili, iako ni to ne bi pomoglo jer je kamenje suvie golemo, a planinski putovi veoma surovi." Garcilaso je izvijestio o jo jednoj zanimljivosti. U svom djelu Royal Com mentaries of the Inca (Kraljevski komentari o Inkama) napisao je kako je u davnoj prolosti kralj Inka pokuao nadmaiti svoje pretke koji su sagra dili Sacsayhuaman. Taj je pokuaj zavrio donoenjem samo jedne kamene gromade s udaljenosti od nekoliko kilometara, koju je trebalo dodati postojeima: "Kameni je blok preko planine i strmih breuljaka vuklo vie od 20 000 Indijanaca. U jednom se trenutku otkotrljao niz liticu i zgnjeio vie od 3 000 mukaraca." Od svih povijesnih dokumenata koje sam prou io samo sam u ovome pronaao podatak o tome da su Inke neto gradile, ili pokuavale izgraditi pomou golemih kamenih blokova poput onih tvr ave Sacsayhuaman. Iz njega je oito da za takav pothvat Inke nisu bile opre mljene ni tehnologijom ni iskustvom, pa je njihov pokuaj neslavno zavrio. Unato injenici da se Garcilasova pria nije mogla uzeti kao dokaz, ona je naglasila misao koja mi se nametnula dok sam promatrao goleme zidine koje su se uzdizale oko mene. Pomislio sam kako ih je zaista mogla sagraditi civilizacija mnogo starija i tehnoloki naprednija od Inka. Znao sam da arheolozi imaju potekoa s utvrivanjem starosti cesta i kamenih zidina bez vezivnog materijala, koji ne sadre organske tvari. U takvim sluajevima metode datiranja radioaktivnim ugljikom ili termoluminiscencijom nemaju nikakva uinka. A s novim obeavajuim metodama, poput datiranja radioaktivnim klorom (Cl-36) tek se poelo eksperimentirati, stoga jo nisu u primjeni. Dakle, u oekivanju daljnjeg napretka na tom polju znanosti "struna" kronologija jo se uvijek temelji na nagaanjima i subje ktivnim procjenama. Budui da je poznato da su se Inke sluili utvrdom Sac sayhuaman, razumno je pretpostaviti da su je oni i izgradili. No, postoji i druga jednako prihvatljiva mogunost. Inke su se mogle useliti u ove grae vine. Ako je doista bilo tako, tko su bili izvorni graditelji?

Drevne legende kau: Viracoche, bradati bijeli stranci, sjajni, odani ratnici. Tijekom putovanja nastavio sam prouavati zapise panjolskih pusto lova i etnografa iz 16. i 17. stoljea, koji su vjerno prenijeli drevne, pretkolonijalne predaje peruanskih Indijanaca. Tim predajama zajedniko je pove zivanje dolaska Viracocha sa stranim potopom, koji je zadesio zemlju i uni tio vei dio ovjeanstva.

VII. poglavlje

Jesu li divovi zaista postojali?

Oko est sati ujutro maleni je vlak zapoeo svoj polagan uspon uz strme obronke doline Cuzco. Vukli smo se uz prvi red tranica, a zatim smo skre nuli vozei se niz kosinu. Ponovno smo skrenuli vozei se uz kosinu, da bismo se konano, poslije nebrojenih zaustavljanja, popeli visoko iznad dre vnoga grada. Zidovi Inka i kolonijalne palae, uske ulice i katedrala sv. Dominika uali su nad ruevinama Viracochina hrama, sablasni i nestvarni pri biserno sivom jutarnjem svjetlu. arene uline svjetiljke jo su bile upa ljene, dok se na tlo sputala magla, a dim se irio iz dimnjaka na crijepom pokrivenim krovovima. Vlak je ubrzo skrenuo i neko smo se vrijeme vozili prema sjeverozapa dnom odreditu, zvanom Machu Picchu, izgubljenom gradu Inka, 130 kilo metara udaljenom od Cuzca. Kanio sam skratiti vrijeme itanjem, no ubrzo sam zaspao uljuljkan njenim zibanjem vlaka. Kada sam se poslije pedeset minuta probudio i pogledao kroz prozor, prizor se doimao poput slike: zelene livade obasjane suncem i posute krpicama smrznutoga tla prostirale su se s obje strane rjeice itavom dolinom. Ravno preda mnom prualo se dugako polje naikano grmljem, na kojem su pasle crno-bijele krave. Ispred ratrkanih kua stajali su niski, tamnoputi Quechua Indijanci, odjeveni u pona, balaklave i arene vunene eire. Neto dalje prostirali su se obronci na kojima su rasle omorike i egzo tini eukaliptusi. Pogledom sam obuhvatio dva zelena vrhunca koje je nadvi sivao trei, smjeten izmeu njih, i daleko obzorje u kojemu su se nazirali snijegom pokriveni planinski vrhovi.

Svrgavanje divova Obuzet prizorom, nerado sam se latio tiva. elio sam poblie istraiti povezanost izmeu iznenadnog Viracochina dolaska i potopa opisanog u legendama Inka i drugih naroda Anda. Bio sam uvjeren da je ta veza posto jala. Pred sobom sam drao knjigu Natural and Moral History of the Indies (Prirodna i moralna povijest Indijanaca) fratra Josea de Acoste, u kojoj ueni sveenik iznosi "kazivanja Indijanaca o njihovim poecima": "Oni esto spominju potop koji je unitio njihovu zemlju. Indijanci govore kako su u potopu stradali svi ljudi te kako je iz jezera zvanog Titicaca stigao neki Viracocha i ostao u Tiahuanacu u kojemu se i danas mogu vidjeti ruevine drevnih i veoma neobinih graevina. Odande se uputio u Cuzco, poslije ega se ovjeanstvo poelo mno iti." U elji da otkrijem neto vie o jezeru Titicaci i tajanstvenom Tiahuanacu, proitao sam sljedee poglavlje, u kojemu se prepriava legenda iz Cuzca: "Zbog nekog neutvrenog zloina koji su poinili, stvoritelj je drevne stanovnike kaznio potopom... Poslije potopa stvoritelj se pojavio iz jezera Titicace u ljudskom obliju. Potom je stvorio sunce, mjesec i zvijezde, te je naposljetku obnovio ljudsku vrstu." Drugi mit iznosi sljedee: "Veliki Stvoritelj Bog, Viracocha, odluio je stvoriti svijet kako bi u njemu ivjeli ljudi. Najprije je stvorio zemlju i nebo. Potom je stvo rio ljude, isklesavi divovske kamene kipove kojima je dao ivot. Isprva je sve bilo dobro, no poslije nekog vremena divovi su poeli meusobno ratovati i odbijali su raditi. Viracocha ih je odluio uni titi. Neke od njih ponovno je pretvorio u kamen, ostale je unitio stranim potopom." Slinu priu sadre i drugi, prilino nepovezani izvori, poput idovskoga Starog zavjeta. Na primjer, u estom poglavlju Knjige Postanka, koje opisuje nezadovoljstvo hebrejskoga Boga onime to je stvorio, i zbog ega je sve odluio unititi, moju je pozornost zaokupljao jedan od malobrojnih opisa zaboravljenog razdoblja prije potopa. Zagonetna reenica glasi: "U ona su

vremena na zemlji bili Nefili (divovi, op.prev.)." Jesu li "divovi" zakopani u pijesku Srednjega istoka bili povezani s "divovima" amerikih uroenikih legendi iz predtkolumbovskog razdoblja? Jo vei misterij jest injenica da se idovski i peruanski izvori podudaraju u opisima ljutitog boanstva koje je pokvaren i neposluan svijet kaznilo katastrofalnim potopom. Sljedei iz zbirke dokumenata koje sam prikupio sadravao je opis potopa, koji su ocu Molini prenijele Inke, a ovaj ga je zapisao u svom djelu Relation de las fabulas y ritos de los Yngas: "U priama o ivotu Manca Capaca (Manco Capac), prvoga Inke koji je svome narodu dao ponosno ime "Djeca Sunca" te koji je utemeljio kult Sunca, Inke su sauvale brojne predaje o potopu. One kazuju kako su u tom potopu izginuli svi ljudi i sva stvorenja jer su vode dosegnule najvie planinske vrhunce. Od svih ivih bia preivjeli su samo jedan mukarac i jedna ena, koji su se sakrili u koveg. Kada se voda povukla, vjetar ih je odnio...u Tiahuanaco [gdje je] stvoritelj poeo stvarati ljude i narode." S Garcilasom de la Vegom, sinom panjolskoga plemia i ene iz kraljevske obitelji Inka, ve sam se susreo itajui njegovo djelo Royal Commentaries of the Incas (Kraljevski komentari Inka). Njega su smatrali jednim od najpo uzdanijih tumaa predaja naroda kojemu je pripadala njegova majka. Svoje je djelo dovrio ubrzo nakon osvajanja, kada te predaje jo nisu bile zamu ene stranim utjecajima. De la Vega je takoer potvrdio ono u to su oito svi duboko vjerovali: "Nakon to su se vode povukle, u zemlji Tiahuanaco pojavio se jedan ovjek." Taj je ovjek bio Viracocha. Zaogrnut platom, snane i "dostojanstvene pojave", kretao se samouvjereno i sigurno najopasnijim pustinjama. Imao je iscjeliteljske moi i mogao je prizvati vatru s neba. Indijanci su vjerovali da se stvorio niotkuda.

Drevne predaje Ve vie od dva sata putujemo prema Machu Picchuu, te se za to vri jeme promijenio i krajolik. Nad nama su se uzdizale goleme crne planine, na kojima nije bilo snijega koji bi odraavao sunevu svjetlost, te nam se inilo da prolazimo preko jeziva mranog klanca. Zrak je, kao i moje noge, bio hladan. Drui sam nastavio itati.

U mnotvu legendi koje sam prouio i koje su se meusobno nadopu njavale, ali i nerijetko suprotstavljale, jedno je bilo oito. Svi su znanstve nici sloni u zakljuku da su Inke usvojile i dalje prenosile predaje mnogih naroda kojima su stoljeima vladali irei svoje golemo carstvo. Dakle, bez obzira na povijesne rasprave o starosti Inka, nitko ne moe ozbiljno opovr gnuti tvrdnje o njihovoj ulozi prenositelja religioznih predaja svih velikih drevnih kultura - kako onih s obalnog podruja, tako i onih iz unutranjosti, poznatih i nepoznatih - koje su im prethodile. Tko bi mogao znati koje su civilizacije postojale u Peruu u nepoznatoj prolosti? Svake godine arheolozi dolaze do novih otkria koja im otvaraju poglede u sve dalju prolost. Jednoga bismo dana mogli dokazati da su u dalekoj prolosti preko mora na podruje Anda stigli prosvjetitelji koji su, obavivi svoj zadatak, nestali bez traga. Upravo su o tome govorile legende koje su pobono njegovale uspomenu na Viracochu, ovjeka-boga koji je koraao putovima visokih Anda i posvuda inio uda: "Viracocha i njegova dva pomonika putovali su na sjever. Sam je Viracocha putovao gorjem, dok je jedan njegov pomonik putovao uz obalu, a drugi uz rub istonih uma. Stvoritelj je doao do Urcosa, mjesta pokraj Cuzca, gdje su na njegovu zapovijed iz planine izniknuli budui ljudi. Posjetio je Cuzco, a zatim nastavio prema sjeveru do Ekvadora. Ondje je, u priobalnoj pokrajini Manti (Manta) napu stio svoj narod i hodajui po valovima, ieznuo u oceanu." Svaka predaja o izvanrednom strancu ije je ime znailo "Morska Pjena" zavrava dirljivim opisom oprotaja: "Viracocha je nastavio svojim putem, stvarajui mnoge narode. Kada je stigao u Puerto Viejo, pridruili su mu se njegovi sljedbenici s kojima je kroio na puinu. Kau da su on i njegovi ljudi hodali po vodi kao da hodaju zemljom." Uvijek taj dojmljiv oprotaj...i navjetaj znanosti ili arolije.

Vremenski stroj Kroz prozor vlaka pruao se velianstven pogled. Slijeva se protezala duboka tamna Urubamba, pritoka Amazone i sveta rijeka Inka. Temperatura zraka znatno je porasla: naime, spustili smo se neto nie u dolinu tropske

mikroklime. Planinski obronci koji su se uzdizali s obje strane pruge bili su pokriveni gustim zelenim umama. Shvatio sam da je itavo podruje pre puno golemih i nepremostivih prepreka. Tko god se usudio doi u ovaj uda ljen i nepristupaan kraj kako bi sagradio Machu Picchu, morao je za to imati veoma dobar razlog. Bez obzira na razlog, odabir tako udaljenog podruja imao je barem jednu prednost: tijekom svoga unitavajueg pohoda konkvistadori i redo vnici nikada nisu pronali Machu Picchu. Zaista, tek je 1911., kada je poraslo zanimanje za velianstveno naslijee starih civilizacija, mladi ameriki istra iva Hiram Bingham svijetu otkrio Machu Picchu. Odmah je postalo jasno kako je to nevjerojatno mjesto jedinstven dokaz o pretkolumbovskoj civili zaciji; osim toga, ruevine su bile zatiene od pljakaa i lovaca na suvenire i sauvan je velik dio zagonetne povijesti koji e nastavljati oduevljavati i budue narataje. Proavi pokraj otrcanih restorana i jeftinih barova gradia Agua Calienta (Vrua Voda) u devet sati i deset minuta konano smo uli u postaju Machu Picchu Puentas Ruinas. Ondje smo se ukrcali na autobus, kojim smo se pola sata vozili pranjavom vijugavom cestom, uspinjui se strmom, zastraujuom planinom do samoga Machu Picchua, ruevina i loega hotela, u kojemu smo platili nevjerojatnu cijenu za ne ba istu sobu. Bili smo jedini gosti. Iako je prolo vie godina od kada je lokalni gerilski pokret poslje dnji put bombardirao eljezniku prugu u Machu Picchuu nisu esto dolazili strani posjetitelji.

Bajkoviti Machu Picchu Bilo je dva sata poslijepopodne. Stajao sam na najvioj toki june strane Machu Picchua. Sjeverno, na liajem prekrivenim terasama, prostirale su se ruevine. Nad planinom su se nadvijali gusti oblaci iz kojih je povre meno izranjalo sunce. Machu Picchu je obavijala sveta rijeka koja je tekla dolinom u njegovu podnoju, poput jarka koji okruuje golem zamak. Njezina je povrina odra avala boju praume, a povremeno su se vidjele i bljetave bijele krpice razi grane svjetlosti. Pogledom sam prelazio preko ruevina sve do dojmljivog vrhunca zvanog Huana Picchu. Slika tog vrhunca svima je dobro poznata s plakata putnikih agencija. Iznenadio sam se ustvrdivi kako su terase, koje su se prostirale otprilike stotinu metara ispod njega, obraene i pomno obliko-

vane: gotovo okomite pretvorene su tako u ljupke visee vrtove, koji su u drevno doba zacijelo bili puni raznobojnoga cvijea. itavo se mjesto doimalo kao velianstveno kiparsko djelo oblikovano od planina, stijena, drvea, kamenja i vode. Mjesto je to koje oduzima dah i sigurno jedno od najljepih koje sam ikada vidio. Meutim, unato velianstvenosti prizora, inilo mi se da promatram grad duhova ili sablasnu olupinu broda "Marie Celeste". Du terasa nanizale su se malene kue sa samo jednom prostorijom koja je gledala na usku ulicu. Bile su graene vrsto i funkcionalno, te posve jednostavno i bez ukrasa. No, za razliku od kua, arhitektura obrednih lokacija bila je neizmjerno slo ena jer su se na njima nalazila golema kamena zdanja, slina onima koje sam vidio u Sacsayhuamanu. Na primjer, ondje se uzdizao vjeto isklesan i gladak monolit visok oko tri i pol metra, irok otprilike metar i pol i teak oko 200 tona. Kako su ga drevni graditelji uspjeli ondje donijeti? Bilo je jo desetak slinih monolita meusobno povezanih zamrenim sustavom kutova koji se doimao poput goleme kamene slagalice. Na samo jednom kamenom bloku izbrojao sam trideset i tri kuta, od kojih se svaki savreno uklapao u kut susjednog kamenog bloka. Osim masivnoga poligonalnog kamenja, vidio sam i savreno isklesano etverokutno kamenje veoma otrih rubova. U cjelokupni izgled mjesta uklapale su se i prirodne kamene gromade razbacane posvuda. Bilo je ondje i neobinih naprava, poput intihuatane (intihuatana), "mjesta gdje se vjea sunce". Taj nevjero jatan predmet sastojao se od komada sivoga kristala oblikovanog u sloen geometrijski sustav vijuga i kutova, udubina i izboina iz ijeg je sredita izbijao okrnjen iljak.

Slagalica Koliko je star Machu Picchu? Znanstvenici openito smatraju da grad nije mogao nastati prije 15. stoljea po. Kr. Meutim, brojni cijenjeni ali i hrabriji znanstvenici, povremeno izraavaju drugaija stajalita. Tako je 30-ih godina 20. stoljea Ron Muller, profesor astronomije na Sveuilitu u Potsdamu, dokazao da poredak najznaajnijih graevina u Machu Picchuu ima vano astronomsko znaenje. Na temelju detaljnih matematikih izra una poloaja zvijezda u prolom tisuljeu (koji se postupno mijenja kao posljedica precesije ekvinocija, Muller je zakljuio da je to mjesto svoj izvo ran izgled dobilo u razdoblju od 4 000. do 2 000. god. pr. Kr. Sa stajalita ortodoksne povijesti Mullerova je tvrdnja znaila nevjero jatno drsku herezu. Ako je Muller imao pravo, Machu Picchu nije star 500

Machu Picchu

nego ak 6 000 godina, to ga ini mnogo starijim od Velike piramide u Egiptu (naravno, pod pretpostavkom da je ona izgraena oko 2 500. god. pr. Kr., kako se openito prihvaa). I drugi su znanstvenici iznosili teorije o starosti Machu Picchua i svi su oni, poput Mullera, bili uvjereni kako su pojedini njegovi dijelovi nekoliko tisua godina stariji od prihvaenog datiranja ortodoksnih povjesniara. Poput zidova od golemih kamenih blokova i ta se teorija uklapala u slagalicu, no, ovaj put ta slagalica vie nije imala smisla. I Viracocha je

bio njezin dio. U svim se legendama kao njegovo sjedite spominje Tiahuanaco. Ruevine tog velianstvenog drevnoga grada su u Boliviji, u podruju zvanom Collao, oko 19 kilometara juno od jezera Titicaca. Pretpostavio sam da ondje moemo stii za nekoliko dana, putujui preko Lime i La Paza.

VIII. poglavlje

Jezero na krovu svijeta

La Paz, glavni grad Bolivije, lei u breuljkastoj kotlini na vie od tri kilometra nadmorske visine. Duboka nekoliko stotina metara, kotlina je nastala u pradavno doba u naletu velikih voda, koje su za sobom nosile bujicu stijenja i kamenja. Stvoren u apokalipsi, La Paz posjeduje jedinstven, iako otrcan arm. S uskim ulicama, kuama potamnjelih zidova, impozantnim katedralama, kinima i snack-barovima koji rade do kasno u no, on je neobino privlaan i zabavan. Meutim, ako nemate iznimno snana plua, teko ete njime pjeaiti jer je itavo gradsko sredite sagraeno na strmim visokim breulj cima. Gradska zrakoplovna luka smjetena je na 1 500 m iznad samoga grada, na rubu Altiplana - hladne, strme visoravni koja dominira topografskim izgledom toga podruja. Santa i ja stigli smo iz Lime tek poslije ponoi jer je na zrakoplov kasnio. Na ulasku u prohladan hodnik zrakoplovne luke ponu dili su nam aj od koke u malim plastinim aama, kao sredstvo za spre avanje visinske bolesti. Poslije mnogo odugovlaenja i provjera na carini, preuzeli smo svoju prtljagu, pozvali prastari ameriki taksi i otklepetali u smjeru zamagljenih utih svjetala grada koji se pruao daleko pod nama.

Prie o kataklizmi Sljedeega dana oko pet sati poslijepodne krenuli smo u unajmljenom dipu prema jezeru Titicaci, probijajui se kroz nepojmljivu prometnu guvu, prolazei pokraj nebodera i sirotinjskih etvrti, da bismo konano izali na isto i prostrano obzorje Altiplana.

Jezero Titicaca

Cesta je isprva vodila kroz tmurna predgraa i ratrkana sirotinjska naselja u kojima su se nizale mehaniarske radionice i dvorita za otpad. Meutim, to smo se vie udaljavali od La Paza bilo je sve manje naselja, te su ubrzo ieznule sve naseobine. Prazne valovite savane, bez zelenila i drvea, koje su se u daljini spajale sa snijegom prekrivenim vrhovima Cor dillera Reala, tvorile su nezaboravan prizor prirodne ljepote i snage. Mjesto se doimalo poput zaaranog kraljevstva koje pluta meu oblacima. Iako je na cilj bio Tiahuanaco, te smo noi krenuli u grad imena Copacabana smjeten na krajnjem junom rubu jezera Titicace. Najprije smo morali prijei tjesnac improviziranim trajektom, ije je polazite bio ribarski gradi Tiquinea. Pristali smo u suton i potom se uputili uskom i kvrgavom autocestom prepunom otrih zavoja sve do podnoja planine.

S tog se mjesta pruala neobina panorama: tamne vode jezera koje je lealo pod nama doimale su se kao beskrajni mrani ocean, dok su iljasti vrhovi snijegom pokrivenih planina u daljini jo uvijek bili obasjani blista vom svjetlou sunca. Kada sam prvi put ugledao jezero Titicacu, doivio sam ga kao veoma posebno mjesto. Znao sam da se nalazi otprilike na 3 810 m iznad razine mora, da njime prolazi granica izmeu Perua i Bolivije, da mu je povrina 8 320 km, te da je dugako 220 km i iroko oko 112 km. Znao sam i da je duboko gotovo 300 m te da mu je geoloka povijest veoma zagonetna. Evo nekih zagonetki i za njih predloenih objanjenja: 1. Iako se sada nalazi na gotovo 4 km iznad morske razine, podruje oko jezera Titicace preplavljeno je milijunima fosiliziranih ostataka mor skih koljki. Iz toga se moe zakljuiti da je itava visoravan Altiplano nastala uzdizanjem morskog dna, moda kao dio globalnog procesa podizanja kopna, koji je konano utjecao na izgled June Amerike. Tije kom toga procesa golema koliina vode iz oceana, te bezbroj morskih ivotinja i biljaka nakupljalo se na podruju Anda. Smatra se kako se to dogodilo otprilike prije 100 000 000 godina. 2. Paradoksalno je da je jezero Titicaca, unato golemom vremenskom razdoblju koje je od tada proteklo, danas bogato morskom faunom, drugim rijeima, iako su stotinama kilometara udaljene od najbliega mora, ribe, rakovi i koljke nalikuju morskim (a ne slatkovodnim) vrstama. U ribarske mree esto zalutaju mnogi zanimljivi primjerci, poput pripadnika vrste Hippocampus (morski konjic). Jedan je stru njak za to podruje istaknuo: "Razliiti pripadnici vrste Allorquestes (Hyalella inermis, i dr.) te drugi primjerci pomorske faune jasno poka zuju da je ovo jezero neko bilo slanije nego danas, tonije, kada je razina kontinenta porasla, morska je voda, kao nekim prokletstvom, ostala zarobljena u Andama." 3. Toliko o moguem pristanku jezera Titicace. Osim procesa oblikovanja, to golemo unutranje more, kao i sama visoravan Altiplano, proli su jo nekoliko dramatinih promjena. Najznaajnija je promijenila irinu jezera, to se moe zakljuiti na temelju drevne obalne linije koja se i danas primjeuje na velikom podruju oko jezera. Ono to zauuje jest da ta linija nije ravna nego se sputa od sjevera prema jugu. Izmje reno je da je njena najsjevernija toka otprilike 90 metara via od jezera Titicace; otprilike 600 km junije, ona je 83 metra nia od sadanje razine jezera. Na temelju tih, kao i mnogih drugih dokaza, geolozi su zakljuili kako Altiplano i dalje raste iako neuravnoteeno, budui da je njegov sjeverni dio vii od junoga. Smatra se kako proces koji se

ovdje odvija nema toliko veze s promjenama razine samog jezera Titicaca (iako je bilo i takvih promjena) koliko s promjenama razine ita voga podruja na kojemu je jezero smjeteno. 4. S obzirom na veoma duga vremenska razdoblja koja su potrebna za takve geoloke promjene, mnogo je tee objasniti nepobitan dokaz da je grad Tiahuanaco nekada bio luka sa irokim pristanitima na jezeru Titicaci. Problem je u tome to se ruevine Tiahuanaca nalaze otprilike devetnaest kilometara juno od jezera i na visini veoj od 30 metara od sadanje obalne linije. Dakle, od doba nastanka grada morale su se dogoditi dvije stvari: ili se razina jezera spustila ili se podruje na kojemu se nalazi Tiahuanaco znatno podiglo. 5. U svakom sluaju oito je da su se ondje zbile velike i traumatine fizi ke promjene. Neke od njih, poput uzdizanja visoravni Altiplano, dogo dile su se veoma davno u geolokoj povijesti, prije pojave ljudskih civi lizacija. Druge su se, promjene zbile u neto novijoj povijesti, tonije, poslije nastanka Tiahuanaca. Neizbjeno pitanje glasi: Kada je sagra en Tiahuanaco? Ortodoksni povjesniari smatraju da ruevine nikako ne mogu biti starije od 500. god. po Kr. Meutim, alternativna je kronologija, koju ne prihvaa veina znanstvenika, ponudila datiranje koje je mnogo vie u skladu s opsegom geolokih promjena na tom podruju. Prema alter nativnim stajalitima koja se temelje na matematiko-astronomskim proraunima profesora Arthura Posnanskyja sa Sveuilita u La Pazu, te profesora Rolfa Mullera (koji je predloio i drugo datiranje nastanka Machu Picchua) Tiahuanaco je izgraen 15 000. god. pr. Kr. Na temelju toga moe se zakljuiti da je poslije, oko 11. tisuljea pr. Kr., grad bio razoren u stranoj prirodnoj katastrofi i tada je poelo njegovo odvajanje od obale jezera. U 11. poglavlju ponovno emo se osvrnuti na otkria profesora Posnan skyja i Mullera o Tiahuanacu, slavnom gradu u Andama, koji je cvjetao tije kom posljednjega ledenog doba, u dubokoj tami pretpovijesti.

IX. poglavlje

Nekadanji i budui kralj

Dok sam putovao Andama, vie sam puta preitavao raznolike predaje o Viracochi. Jedna od njih, koja je potjecala iz podruja zvanog Collao u oko lici jezera Titicace, pripovijeda o boanskom junaku-prosvjetitelju zvanom Thunupa: "U drevna vremena na Altiplanu se pojavio Thunupa, koji je doao sa sjevera u pratnji petorice uenika. Bio je svijetle puti, plavih oiju i bradat, uzviena dranja, razborit i edan, a propovijedao je protiv pijanstva, mnogoenstva i rata." Proputovavi itave Ande, u Altiplanu je osnovao miroljubivo kraljevstvo i podario ljudima blagodati civilizacije. Skupina ljubomornih urotnika napala gaje i teko ranila: "Njegovo su blagoslovljeno tijelo poloili u amac od totora trstike i pustili ga da pluta Titicacom ... Otplovio je tolikom brzinom da su oni koji su ga pokuali okrutno ubiti ostali zaprepateni i uplaeni, jer na tom jezeru nema struja ... amac je stigao do obale Cochamarce, gdje se danas nalazi rijeka Desguardero. Indijanska legenda kae da je amac udario o kopno takvom snagom da je u tom trenutku nastala rijeka Desguardero, koja do tada nije postojala. Sveto je tijelo plutalo novostvorenom rijekom sve do Arice na obali mora..."

amci, voda i spasenje Navedena predaja ima mnogo slinosti s priom o Ozirisu, drevnom egi patskom bogu smrti i uskrsnua. Najpotpuniji oblik izvornoga mita o tom tajanstvenom boanstvu dao je Plutarh. Oziris je, pripovijeda on, svome narodu donio blagodati civilizacije, nauio ih svim korisnim vjetinama, ukinuo kanibalizam i ljudske rtve te im dao i prvi zakonik. Potom je napu stio Egipat kako bi putovao svijetom i prosvjetljivao druge narode. Barbare s kojima se susretao nikada nije prisiljavao da prihvate njegove zakone, nego je s njima raspravljao i pozivao ih na razboritost. Zapisano je i to da je svoja uenja prenosio putem himni i pjesama popraenih glazbenim instrumen tima. Meutim, za njegova izbivanja, sedamdeset dva lana Ozirisova suda pod vodstvom njegova urjaka Seta, skovali su urotu protiv Ozirisa. Kada se konano vratio, urotnici su ga pozvali na gozbu na kojoj je ponuen raskoan drveni koveg kao nagrada uzvaniku koji e se u njemu ispruiti. Oziris nije niti slutio da je koveg izraen upravo po njegovim tjelesnim proporcijama. Poslije neuspjenih pokuaja okupljenih uzvanika, doao je red na Ozirisa. Naravno, on se u kovegu udobno ispruio. Prije nego li je uspio izai, sko ili su urotnici, vrsto zabili avle u koveg i zapeatili pukotine lijevanim olovom kako u njega ne bi ulazio zrak. Potom su koveg bacili u Nil. Uro tnici su se nadali da e koveg potonuti, no on je brzo plutao u daljinu sve dok se nije zaustavio na obali mora. Na scenu je stupila Ozirisova supruga, boica Izida. Koristei se svojim monim arolijama, pronala je koveg i sakrila ga na tajno mjesto. Meu tim, njezin zao brat Set pronaao je koveg dok je lovio u movarama, otvo rio ga te u naletu ludila i bijesa raskomadao kraljevsko tijelo na etrnaest dijelova, koje je zatim razbacao po itavoj zemlji. Izida je ponovno krenula u potragu za svojim suprugom. Nainila je mali amac od papirusove trske, premazala ga smolom i u njemu plovila Nilom u potrazi za ostacima tijela. Kada ih je pronala, monim ih je zazi vima ponovno ujedinila. Oziris je, tako, proao postupak ponovnog zvjezda nog roenja te postao bog smrti i kralj podzemlja - odakle se, kako kazuje legenda, povremeno vraao na zemlju u obliju smrtnika. Iako se te predaje u mnogome razlikuju, egipatski Oziris i junoameriki Thunupa - Viracocha imaju mnogo zajednikih obiljeja: bili su veliki prosvjetitelji bili su rtve urote bili su napadnuti bili su smjeteni u zapeaen koveg odnosno plovilo

baeni su u vodu plutali su rijekom i konano stigli do mora. Mogu li se te slinosti smatrati sluajnostima? Ili meu njima zaista postoji povezanost?

Suriquijski amci od trske Zrak je bio ledeno hladan, a ja sam sjedio u motornom amcu, koji je brzinom od otprilike dvadeset vorova sjekao zaleene vode jezera Titicace. Na nebu se odraavala svijetloplava i tirkizna boja priobalja, dok se golemo jezero, koje je bljetalo u bakrenim i srebrnim tonovima doimalo beskraj nim. Valjalo je provjeriti dijelove legende koji su se odnosili na lae od trske, jer je poznato da su "amci od totorine trske" bili tradicionalno prijevozno sredstvo jezerom Titicacom. Meutim, posljednjih je godina vjetina izrade tih amaca poela izumirati. Nae je odredite bilo Suriqui, jedino mjesto gdje su ih jo uvijek izraivali na drevni nain. U malom selu na otoku Suriqui, smjetenom blizu obale jezera, ugledao sam dva postarija Indijanca kako grade amac od svenjeva totorine trske. Gotovo dovrena elegantna laa bila je dugaka oko etiri i pol metra. Trup joj je bio irok, a zavravala je uzdignutim zakrivljenim pramcem i krmom. Na trenutak sam sjeo i promatrao ih. Stariji graditelj, koji je preko neo bine iljaste vunene kape nataknuo smei filcani eir, neprestano se svojim bosim lijevim stopalom odupirao o bok amca, kako bi to snanije povlaito i stezao konopce kojima su bili spojeni svenjevi trske. Uoio sam kako je preko znojnog ela povremeno prelazio krajem konopca, na taj ga nain vlaei kako mu ne bi klizio iz ruke. amac je stajao usred otpadaka trske u dvoritu trone seoske kuice, okruen kokoima, a povremeno je oko njega znatieljno obilazila i plaha mlada ena. U sljedeih nekoliko sati uspio sam prouiti nekoliko takvih amaca i iako je krajolik nesumnjivo pripadao Andama, neprestano me obu zimao osjeaj deya vu, koji je pripadao nekom drugom mjestu i vremenu. Naime, nainom izrade i konanim izgledom suriquijski amci od totore bili su posve jednaki prekrasnim amcima od papirusove trstike u kojima su prije nekoliko tisua godina Nilom plovili faraoni. Za svoga boravka u Egiptu, na zidovima drevnih grobnica vidio sam brojne prikaze takvih amaca. Iako su me moja istraivanja na to donekle i pripremila, nisam mogao sakriti

uzbuenje zbog spoznaje da oni jo uvijek postoje na nekom zaboravljenom otoku u jezeru Titicaci. Znao sam da do sada nije prueno ni jedno zado voljavajue objanjenje za injenicu da su se na ovim, meusobno veoma udaljenim mjestima, gradili posve jednaki amci. Jedan strunjak za drevno pomorstvo, o toj zagonetki kae: "Ovdje primjeujemo isti kompaktan oblik amca uzdignutih i ilja stih krajeva, povezanih komadom ueta koji obavija palubu i dno broda. Svaka je slamka precizno umetnuta kako bi se postigla savr ena simetrija i aerodinamina elegancija, dok su svenjevi privezani tako vrsto da se doimlju poput vjeto izrezbarenih debala iji su kra jevi izvijeni poput cokula." amci od trske s drevnog Nila, kao i oni s Titicace (koje su, kako tvrde lokalni Indijanci, nauili graditi od Viracocha) imali su i drugih slinosti. Tako su jedra stajala na neobinim dvokrakim jarbolima. Nadalje, prevozili su teki graevinski materijal na velike udaljenosti: poput obeliska i golemih kamenih blokova namijenjenih za izgradnju hramova u Gizi, Luksoru i Abidosu te tajanstvenih zdanja u Tiahuanacu. U to pradavno doba, prije nego to se dubina jezera Titicace smanjila za vie od 30 metara, Tiahuanaco je stajao na njegovu rubu u velianstvenom i svetom krajoliku. Velika luka i nekadanja prijestolnica samoga Viracoche, lei usamljena usred erodirajuih brda i pustih vjetrovitih ravnica. Put za Tiahuanaco Po povratku iz Suriquija odvezli smo se unajmljenim dipom preko ravnica praeni oblakom praine. Cesta je vodila uz gradie Puccarani i Laha, naseljene ravnodunim Aymara Indijancima, koji su polako etali uskim kamenim ulicama i mirno sjedili na malim osunanim trgovima. Jesu li ti ljudi bili potomci graditelja Tiahuanaca, kako tvrde znanstve nici? Jesu li legende bile istinite? Je li drevni grad bio djelo stranaca boan skih moi, koji su se ondje naselili u veoma dalekoj prolosti?

X. poglavlje

Grad na Vratima Sunca

Prvi panjolski putnici koji su u doba osvajanja posjetili ruevine boli vijskoga grada Tiahuanaca bili su oduevljeni veliinom njegovih graevina i tajanstvenim ozrajem koje ih je obavijalo. "Pitao sam uroenike jesu li te graevine nastale u doba Inka", pisao je kroniar Pedro Cieza de Leon, "Smi jali su se mojem pitanju i odgovorili su kako su izgraene davno prije vlada vine Inka, a njihovi preci su im priali da je sve to se moe vidjeti stvoreno ujednoj noi." Drugi panjolski putnik iz istoga razdoblja zapisao je predaju o tome kako se kamenje nekim udom podignulo sa zemlje: "Odletjelo je u zrak na zvuk trube." Ubrzo nakon osvajanja povjesniar Garcilaso de la Vega detaljno je opisao grad. Budui da tada jo nije bilo pljakaa blaga i graevinskog materijala, to je velianstveno mjesto, iako nagrizeno vremenom, jo uvijek oduzimalo dah promatraima: "Sada emo rei neto o golemim i nevjerojatnim graevinama Tia huanaca. Ondje se nalazi veliko umjetno brdo, koje poiva na kame nim temeljima koji sprjeavaju klizanje tla. Golemi likovi isklesani u kamenu veoma su izlizani, to upuuje na njihovu veliku starost. Zidovi su izgraeni od golemog kamenja pa je teko zamisliti da ih je ondje postavio ovjek. Zadivljujui kameni portali isklesani su od stijene dugake oko devet metara, iroke otprilike etiri i pol metra i gotovo dva metra debele. Kojim su se vjetinama i alatom sluili graditelji tih golemih djela, pitanje je na koje ne moemo odgovoriti. Ne moemo niti zamisliti na koji je nain to divovsko kamenje ondje postavljeno."

Bilo je to u 16. stoljeu. Nakon vie od 400 godina, na kraju 20. stoljea i sam sam dijelio Garcilasovu zbunjenost. Prkosei pljakaima koji su poslje dnjih godina harali Tiahuanacom, stajali su golemi i nezgrapni, iako iznimno vjeto izrezbareni monoliti, koji su se doimali kao djelo natprirodnih bia.

Potonuli hram Poput uenika koji sjedi do nogu svoga uitelja, sjedio sam na podu potonuloga hrama i promatrao zagonetno lice, za koje svi strunjaci vjeruju da predstavlja Viracochu. Prije nebrojeno mnogo stoljea nepoznate su ruke uklesale taj lik u visoki stup od crvenog kamena. Iako je ve bio dosta izli zan, odavao je neobinu smirenost. Bio je to lik monog ovjeka. Imao je visoko elo i velike, okrugle oi. Nos mu je bio ravan i uzak i irokih nosnica, a usne su mu bile pune. Meutim, najdojmljivija je bila nje gova elegantna i velianstvena brada, zbog koje mu je donji dio lica izgledao iri od gornjeg. Kada sam paljivije promotrio, uoio sam da je kipar prika zao lice obrijano oko usana, tako da su brkovi poinjali visoko na obrazima, gotovo u ravnini s vrhom nosa. Odatle su se ekstravagantno uvijali uz rubove

Kalasasaya Vrata Sunca

Prvotna obalna linija jezera Titicaca Podzemni hram

Piramida Akapana

Puma Pumku

Tiahuanaco

usana, tvorei dojmljivu "kozju" bradicu, a potom se penjali uz eljust sve do uiju. Iznad i ispod uiju lika bili su izrezbareni neobini prikazi ivotinja. Moda bi bilo bolje opisati te rezbarije kao prikaze neobinih ivotinja, jer su nalikovale velikim, nespretnim, pretpovijesnim sisavcima debelih repova i stopala poput stupova. Bilo je i drugih zanimljivosti. Na primjer, kameni lik Viracoche prekri io je ruke preko duge, leprave halje. Sa strana su provirivale dvije zmije, izvijajui se do visine ramena. Dok sam promatrao taj savreno oblikovan lik (koji je u izvornom obliku zasigurno bio ukraen kienom tkaninom) zami ljao sam Viracochu kao arobnjaka ili vraa, bradata ovjeka nalik Merlinu i odjevena u neobinu odoru, kako zaziva vatru s neba. "Hram" u kojemu se nalazio Viracochin stup nije imao krova i sastojao se od velike pravokutne jame duboke oko dva metra, koja se doima poput bazena. Pod hrama dugaak je oko 12 metara i otprilike 10 metara irok, a napravljen je od tvrdog, plosnatog ljunka. vrsti okomiti zidovi izgraeni su od precizno umetnutih kvadratnih kamenih blokova razliitih veliina, koji savreno pripijaju jedan uz drugi bez ikakva veziva a protkani su viim, grubo isklesanim stelama. S junoga zida pruale su se stube, kojima sam se spustio kada sam uao u graevinu. Nekoliko sam puta obiao Viracochin kip dodirujui topao kameni stup, pokuavajui proniknuti njegovu tajnu. Bio je visok otprilike dva metra i licem okrenut prema suncu, a leima prema staroj obalnoj liniji jezera Titicace (koja je bila udaljena manje od dvjesto metara). Iza toga sredinjeg obeliska nalazila su se jo dva manja, koja su vjerojatno predstavljala Viracochine legendarne pratitelje. Sva tri lika bacala su otru sjenu, budui da je sunce prolo zenit. Ponovno sam sjeo na zemlju i promatrao hram, kojim je dominirao kip Viracoche. Meutim, neto je drugo bilo mnogo zanimljivije: u zidove je uklesano na desetke kamenih ljudskih glava, koje su iz njih strale u trodi menzionalnom obliku. Postoji nekoliko razliitih (i proturjenih) znanstve nih stajalita o njihovoj ulozi.

Piramida S poda potonuloga hrama promatrao sam golem monolitni zid u kojemu je izrezbaren portal okrenut prema zapadu. Na njemu se pri svjetlosti jutar njega sunca ocrtavao lik diva. Znao sam da je taj zid nekada zatvarao iroko podruje zvano Kalasasaya (to na lokalnom jeziku Aymara znai "Mjesto

uspravljenog kamenja"). A div je bio jedan od golemih, vremenom nagrize nih kipova o kojima je pisao Garcilaso de la Vega. Moju je pozornost za trenutak zaokupilo umjetno brdo visoko oko 15 metara, koje sam ugledao dok sam se penjao stubama prema izlazu iz poto nuloga hrama. To brdo, koje je Garcilaso takoer spominjao, nazivalo se "Piramida Akapana", uzdie se na junoj strani lokaliteta. Kao i piramide u Gizi u Egiptu i ova je precizno orijenitrana prema kardinalnim tokama. Meutim, za razliku od egipatskih, baza ove piramide bila je nepravilna. Stranice su joj dugake otprilike 200 metara, te predstavlja glomazno zdanje koje dominira Tiahuanacom. Neko sam se vrijeme etao oko graevine i njome se uspinjao. Izvorno je imala oblik krnje piramide, a izgraena je od golemih andezitnih kamenih blokova [(andezit - vrsta eruptivnog kamena (tamnosme, lako se mrvi; ime po gorju Andama), op.prev.]. Meutim, stoljeima poslije osvajanja, gradite lji koji su dolazili ak iz La Paza koristili su ga kao kamenolom, pa je sau vano tek deset posto od tih iznimnih kamenih blokova. Koje su odgovore i dokaze ti bezimeni lopovi odnijeli sa sobom? Dok sam se uspinjao na ruevno kameno brdo i probijao kroz visoku travu na vrhu Akapane, shvatio sam kako prava svrha te piramide vjerojatno nikada nee biti otkrivena. Sigurno je bilo samo to da njezina funkcija nije bila ni ukrasna ni ceremonijalna. Upravo suprotno, doimala se poput tajanstvene "naprave" ili stroja. Arheolozi su duboko u njezinoj unutranjosti otkrili slo enu mreu vijugavih kamenih kanala, izgraenih od pravilnih kamenih blo kova besprijekorno oblikovanih i meusobno spojenih (uz odstupanje od 0,05 cm). Njima je nekada tekla voda koja se slijevala iz velikoga spremnika smjetenog na vrhu graevine, preko niza silaznih kanala u jarak koji je okruivao itavo mjesto. Sudei po strpljenju, ustrajnosti, panji i vremenu uloenom u njezinu izgradnju, Akapana je imala smisla samo ako je sluila nekom posebno vri jednom cilju. Mnogi su arheolozi nagaali o povezanosti piramide s kultom kie ili rijeke te primitivnim tovanjem moi i obiljeja tekuih voda. Teorija prema kojoj je nepoznata "tehnologija" piramide moda imala smrtonosnu svrhu temelji se na znaenju rijei hake i apana iz drevnog jezika Aymara koji se ponegdje jo rabi: "hake znai "narod" odnosno "ljudi"; apana znai "nastradati" (vjerojatno od vode). Tako je Akapana mjesto gdje ljudi stradavaju." Meutim, jedan je komentator, nakon paljive procjene svih osobina hidraulikog sustava predloio drugaije rjeenje prema kojemu su brane vjerojatno bile dio "tehnike obrade - tekua je voda moda sluila za pranje kovina?"

Vrata Sunca Napustivi zapadnu stranu zagonetne piramide, krenuo sam prema jugo zapadnom kraju ograenog prostora zvanog Kalasasaya. Bilo mi je jasno zato su ga zvali "Mjestom uspravljenog kamenja". U zid od debelih trapezoidnih kamenih blokova ugraeni su golemi monoliti u obliku bodea, vii od tri metra i ukopani u crveno tlo Altiplana. Povrina te divovske palisade iznosi gotovo 4650 m2, te je gotovo dva puta via od potonuloga hrama. Je li Kalasasaya izvorno bila utvrda? Oito nije. Znanstvenici danas openito prihvaaju da je sluila kao sofisticirani opservatorij. Umjesto da titi od neprijatelja, svrha joj je bila da utvruje ekvinocije i solsticije te da matematikom preciznou predvia smjenu godinjih doba. ini se da neke strukture unutar zidova (ali i sami zidovi) slijede poredak zvijezda te su izgraene kako bi olakavale mjerenja sunevih amplituda ljeti, zimi, u jesen i u proljee. Osim toga, slavna Vrata Sunca, koja su stajala na sjeverozapa dnom kraju lokaliteta nisu bila samo velianstveno umjetniko djelo. Mnogi smatraju da ona predstavljaju sloen i precizan kalendar uklesan u kamenu: "Promatrate li due to djelo, postat ete svjesni da neobian izgled i slikovitost kalendara ne moe biti tek proizvod neobjanjivog hira umjetnika, nego da su njegovi hijeroglifi veoma jasni i rjeiti zapisi utemeljeni na promatranjima i mjerenjima znanstvenika. Upravo je to bio njegov smisao i svrha." Vrata Sunca, ali i itava Kalasasaya zanimali su me zbog mojih prijanjih istraivanja. Naime, na temelju poloaja zvijezda, planeta i Sunca koje emo razmotriti u sljedeem poglavlju, mogue je tono odrediti razdoblje u kojemu je nastala Kalasasaya. Prema proraunima koji se temelje na astro nomskim konstelacijama, Kalasasaya je izgraena 15 000. god. pr. Kr., dakle prije sedamnaest tisua godina!

XI. poglavlje

Pitanje starosti

Pokojni profesor Arthur Posnansky (briljantan njemako-bolivijski znan stvenik koji je gotovo pedeset godina istraivao ruevine) u svom opsenom djelu Tiahuanaco: the Cradle of American Man (Tiahuanaco: koljevka ame rikog ovjeka) objanjava arheoloko-astronomske proraune na kojima je utemeljio svoje kontroverzno stajalite o nastanku Tiahuanaca. On kae da se ti prorauni zasnivaju: "iskljuivo na razlici izmeu nagnutosti suneve ekliptike u doba nastanka Kalasasaye te sadanje nagnutosti suneve ekliptike." to je tono "nagnutost suneve ekliptike"? U rjeniku se ona opisuje kao "kut izmeu ravnine zemljine orbite i nebeskog ekvatora, koji sada iznosi oko 2327'". Kako bi nam taj opskuran astronomski pojam bio jasniji, pokuajmo zamisliti zemlju kao brod, koji plovi beskrajnim nebeskim oceanom. Poput svih plovila (bilo planeta ili jedrenjaka) i ona se lagano ljulja pod valovima. Zamislite sebe kako stojite na palubi toga broda koji se ljulja i promatrate more. Kako se uzidu valovi, tako se vae obzorje iri; kada se valovi spu taju, ono se suava. Taj se proces ponavlja matematikom preciznou poput zvuka golema metronoma: neprekidno, gotovo nezamjetno zibanje, koje neprestano mijenja kut izmeu vas i obzora. Sada zamislite Zemlju. Kao to svaki osnovnokolac zna, na prekra san plavi planet pluta svemirom, a os njegove dnevne rotacije, u orbiti oko Sunca, nije posve vertikalna. Iz toga slijedi da zemaljski ekvator, a time i "nebeski ekvator" (koji je tek zamiljen produetak zemaljskog ekvatora u nebeskoj sferi) tvore kut orbitalne ravnine. Upravo taj kut uvijek ozna ava nagnutost ekliptike. Ali, budui da je zemlja brod koji se ljulja, njezina nagnutost se cikliki mijenja za vrijeme u dugim razdobljima. Tijekom

ciklusa dugog 41 000 godina, nagnutost se s preciznou i predvidljivou vicarskoga sata mijenja otprilike za 22.1 do 24.5. Promjene u nagnutosti ekliptike (u bilo kojem razdoblju povijesti) mogu se izraunati pomou nekoliko jednostavnih jednadbi. Neke su od njih iskazane u obliku grafikih krivulja (koje su prvi put predloene u Parizu 1911. na Meunarodnoj kon ferenciji o efemeridama) putem kojih je mogue veoma precizno i sigurno utvrditi odgovarajue kutove i povijesne datume. Posnansky je uspio odrediti starost Kalasasaye jer se zbog ciklusa nagnutosti svako stoljee postupno mijenja azimutalni poloaj izlaska i zala ska sunca. Ustanovivi solarni poredak odreenih struktura, koji se sada nije doimao tonim, uvjerljivo je pokazao da je kut nagnutosti ekliptike u doba izgradnje Kalasasaye iznosio 23 8' 48". Kada je taj kut bio ucrtan na grafi konu predstavljenom na Meunarodnoj konferenciji o efemeridama, ustano vljeno je da odgovara 15 000. god. pr. Kr. Naravno, ni jedan ortodoksni povjesniar ili arheolog nije bio spreman prihvatiti takvo datiranje nastanka Tiahuanaca. Umjesto toga, ostali su pri tvrdoglavu stajalitu koje je njegovu izgradnju smjetalo u 500. god. po Kr. Meutim, u razdoblju izmeu 1927. i 1930. godine nekoliko je znanstvenika s drugih podruja znanosti pomno razmotrilo Posnanskyjeva "astronomskoarheoloka istraivanja". Bili su to lanovi mone ekipe, koji su prouavali i mnoge druge arheoloke lokalitete u Andama, poput dr. Hansa Ludendorffa (tadanjeg direktora Astronomskog opservatorija u Potsdamu), dr. Friedricha Beckera iz Speculae Vaticanicae te jo dvojice astronoma - prof. dr. Arnolda Kohlschuttera sa Sveuilita u Bonnu i dr. Rolfa Mullera iz Astrofizikog instituta u Potsdamu. Na kraju trogodinjega rada znanstvenici su zakljuili kako je Posnan sky u osnovi imao pravo. Nisu se zamarali utjecajem njihovih otkria na prevladavajuu povijesnu paradigmu; jednostavno su istaknuli oite inje nice o astronomskom poretku razliitih struktura u Tiahuanacu. Najvanija od tih injenica jest da je Kalasasaya izgraena radi promatranja neba davno prije 500. god. po Kr. Posnanskyjevo datiranje Kalasasaye prihvatili su kao veoma mogue i razumno. Ako je Tiahuanaco doista cvjetao u pretpovijesno doba, koji ga je narod izgradio i emu je sluio?

Ribolika bia Unutar Kalasasaye nalazila su se dva golema kipa. Jedan od njih nosi nadimak El Fraile (Fratar) i stajao je u jugozapadnom uglu; drugi je kip div

Asirski reljef koji prikazuje lik odjeven u "riblje odijelo" kojeg sam promatrao iz potonuloga hrama, a nalazi se u blizini sredita isto noga dijela Kalasasaye. El Fraile je isklesan od crvenog pjeenjaka te je veoma izlizan i neizre civo star. Visok je oko dva metra i predstavlja ovjekoliko, androgino bie

golemih oiju i usta. U desnoj ruci dri neto nalik nou valovite otrice, poput indonezijskoga krisa. U lijevoj ruci dri predmet koji nalikuje knjizi tvrdih korica. Meutim, iz te "knjige" proviruje neka neobjanjiva naprava. Kip je, od struka nanie, bio odjeven u odoru od riblje ljuske, a svaka je ljuska oblikovana poput male, veoma stilizirane riblje glave. Posnansky je taj znak uporno tumaio kao ribu openito. Dakle, El Fraile predstavlja imaginarnog ili simbolinog "ribljeg ovjeka". Nalikuje isklesan i pojas s prikazima nekoliko velikih koljkaa, pa se ta tvrdnja ini jo vjerojatnijom. to je kipar elio iskazati? uo sam za lokalnu predaju koja je mogla rasvijetliti tu zagonetku, a govorila je o "bogovima jezera ribljih repova, zvanim Chullua i Umantua". Ta predaja, kao i ribolika bia neodoljivo su me podsjeali na neobi ne i opirne mezopotamske mitove o biima iz vode "obdarene razumom", koji su u pradavnoj povijesti posjetili zemlju Sumer. Voa tih bia zvao se Oannes (ili Uan). Kaldejski pisac Berossus napisao je: "[Oannesovo] je tijelo bilo poput ribljeg; ispod riblje glave imao je jo jednu glavu, a stopala, koja su nalikovala ljudskim, bila su spo jena s ribljim repom. Njegov glas i jezik bili su razumljivi i ljudski; prikaz njegova oblija sauvan je do danas ... Svakoga dana u suton to bi bie ponovno uranjalo u more i itavu no provelo u dubinama; jer Oannes je bio vodeno bie." Prema Berossusovoj predaji, Oannes je prvenstveno bio prosvjetitelj: "Tijekom dana obiavao je razgovarati s ljudima; ali za to vrijeme nije uzimao hranu; poduio ih je pisanju i uputio u znanosti i sve vrste umjetnosti. Poduio ih je gradnji kua, hramova i sastavljanju zakona, te im objasnio osnove geometrije. Nauio ih je kako razli kovati sjemenje i pokazao im kako da skupljaju plodove; ukratko, poduio ih je svim stvarima koje ovjeanstvo ine ovjenijim. Nje gove su upute bile toliko sveobuhvatne da im od tada do danas nita novo nije dodano ...'" Prikazi Oannesa koje sam vidio na babilonskim i asirskim reljefima jasno su opisivali ribolike ljude. Najdojmljiviji motiv na njihovoj odjei, kao i na onoj El Frailea, bile su riblje ljuske. Osim toga, i babilonski su likovi poput El Frailea, u rukama drali neobine predmete, koji nisu bili jednaki onima koje je nosio El Fraile. No, bili su dovoljno slini da ih je vrijedilo spome nuti.

Drugi veliki idol u Kalasasayi nalazio se na istonom rubu platforme, licem okrenut prema glavnom ulazu. Bio je to velianstven i veoma debeo monolit od sivog andezita, visok gotovo tri metra. Izmeu glomaznih ramena uzdizala se iroka glava, a bezizraajno plosnato lice zurilo je u daljinu. Nosio je krunu ili vrstu poveza za glavu, a duga kosa mu se sputala u nizo vima urednih uvojaka koji su se najjasnije vidjeli na zatiljku. Tijelo lika bilo je prekriveno zamrenim rezbarijama koje su se doimale poput tetovaa. Kao i El Fraile, i ovaj je lik od struka nanie bio odjeven u odijelo od ribljih ljusaka. I on je u rukama nosio neobine predmete. Predmet u lijevoj ruci nalikovao je knjizi tvrdih korica iz koje je provirivala ravasta ipka. Predmet u desnoj ruci bio je cilindrina oblika, drka je bila uska a irio se prema dnu. inilo se da se sastoji od nekoliko razliitih dijelova koji su se meusobno isprepletali, no nije bilo mogue ustanoviti to oni predsta vljaju.

Prikazi izumrlih vrsta Napustivi ribolika bia, stigao sam do Vrata Sunca, smjetenih na sje verozapadnom dijelu Kalasasaye. Taj je samostojei monolit od sivozelenog andezita irok 3 m i 80 cm, visok 3 metra, debeo 45 centimetra i teak oko 10 tona. Moda bismo ga najbolje opisali kao umanjeni Slavoluk pobjede, jer je u tom okruju izgle dao poput vrata koja povezuju dvije nevidljive dimenzije - vrata izmeu nigdje i niega. Iznimno je vjeto i kvalitetno izgraen te ga strunjaci sma traju "jednim od arheolokih uda obaju Amerika". Njihovo najzagonetnije obiljeje bio je takozvani "kalendarski friz", uklesan na istonoj fasadi pri vrhu portala. U sreditu friza isticao se uspravan lik za koji znanstvenici tvrde da predstavlja Viracochu, a koji ovdje jo vie nalikuje zastraujuem bogukralju, koji ima mo dozivati vatru s neba. Meutim, ovdje je istaknuta nje gova njena, oinska strana: niz obraze su mu tekle suze milosrdne. Ali, nje govo je lice bilo strogo i ukoeno. Nosio je dojmljivu kraljevsku tijaru a u svakoj je ruci vrsto drao munju. Joseph Campbell, jedan od najboljih suvremenih poznavatelja mitova ovako je opisao ta vrata: "Ona govore da je milost koja se slijeva u svemir kroz suneva vrata jednaka snazi groma koji unitava dok je sam neunitiv." Paljivo sam promotrio ostale dijelove friza. Bilo je to umjetniko djelo iznimne ljepote i sklada s tri reda od po osam likova poredanih oko sredi njeg prikaza. esto se bezuspjeno pokuavala objasniti navodna kalendar-

Detalj s Vrata Sunca u Tiahuanacu prikazuje rilaa s kljovama koji nalikuje na slona.

Neidentificirana ivotinja, vjerojatno toksodont, uklesana pokraj Viracochina lika u Podzemnome hramu.

Vjerojatno jo jedan prikaz toksodonta iz Tiahuanaca. Uzdignute nosnice ukazuju na polu-vodenu ivotinju, nalik na dananjega voden-konja.

ska funkcija tih likova. Sa sigurnou se moglo rei samo to da su posve beivotni, gotovo poput karikatura te da disciplinirano, poput vojnika mar iraju prema Viracochi. Neki od likova nose maske u obliku ptijih glava, drugi imaju iljaste noseve, a svi su u rukama drali predmete sline onima koje je nosio i sam vrhovni bog. Dno friza ukraen je uzorkom koji se naziva "Meander" ("Meandar") nizom terasastih piramida poredanih u neprekinutoj crti odozgo prema dolje i obrnuto, za koji se takoer vjeruje da predstavlja kalendar. U treem redu zdesna (kao i u treem redu slijeva, iako neto slabije) jasno su vidljive rezbarije koje prikazuju slonovu glavu, ui, kljove i surlu. To je veoma neo bino jer u Novom svijetu uope nije bilo slonova. Meutim, kako sam poslije ustvrdio, bilo ih je u pretpovijesno doba. U podruju junih Anda, otprilike sve do 10 000. god. pr. Kr., kada su iznenada ieznuli, ivjeli su brojni pripadnici vrste Cuvieronius, rilai s kljovama i surlama, koji su sablasno podsjeali na slonove prikazane na Vratima Sunca. Pribliio sam se kako bih bolje promotrio ta stvorenja. Pokazalo se da su likove slonova tvorile spojene kondorske glave s krestama (kreste su pred stavljale ui, a gornji dio vratova kljove). Unato tome, ta su mi stvorenja i dalje nalikovala na slonove, moda zbog optikih varki kojima su se kipari Tiahuanaca esto koristili u svojoj profinjenoj i nezemaljskoj umjetnosti, pri kazujui jednu stvar drugom, posve razliitom stvari. Tako bi, na primjer, ono to izgleda kao ljudsko uho na ljudskoj glavi, zapravo moglo biti krilo ptice. Jednako tako, kiena bi kruna mogla biti prikazana pomou ribljih i kondorovih glava, ptiji vrat i glava prikazivali bi obrvu, ivotinjska glava vrh papue itd. Dakle, ni lanovi slonovske obitelji sastavljeni od kondoro vih glava ne moraju nuno biti optike varke; upravo suprotno, tako mato viti prikazi bili bi savreno u skladu sa cjelokupnim umjetnikim karakterom friza. Meu mnotvom stiliziranih ivotinjskih likova izrezbarenih u Vratima Sunca, nalazile su se i brojne druge izumrle vrste. Znao sam da je nekoliko promatraa meu njima prepoznalo i toksodonta - troprstog vodozemnog sisavca dugakog oko tri metra, visokog 1,5 metar te slinog niskom, zdepa stom mjeancu nosoroga i vodenkonja. I toksodont je, kao i Cuvieronius, ivio krajem pliocena (prije 1 600 000 godina), a izumro je pred kraj pleistocena (otprilike prije 12 000 godina). Smatrao sam to nedvojbenim astronomsko-arheolokim dokazom koji ortodoksna povjesna kronologija uporno nastoji potkopati, a koji nastanak Tiahuanaca smjeta na kraj pleistocena, jer su prikazi toksodonta mogli nastati samo na temelju ivoga primjerka. Zato je veoma vana bila inje nica da je na frizu Vrata Sunca bilo uklesano, ni vie ni manje nego etrde-

Rekonstrukcijski crte Cuverioniusa, junoamerikoga rilaa koji je obitavao u podruju Tiahuanaca, ali je izumro oko 10 000. god. pr. Kr.

Crte toksodonta, junoamerike vrste koja je izumrla u 11. tisulijeu pr. Kr.

set est toksodontskih glava. Osim toga, lik toga runoga stvorenja nije se nalazio samo na Vratima. Naprotiv, njegov se prikaz nalazi i na grnariji iz Tiahuanaca, a nekoliko kipova prikazuje ga u trodimenzionalnom obliku. Otkriveni su i prikazi drugih izumrlih vrsta, npr.: Shelidoterium, diurnalni etveronoac te Macrauchenia, ivotinja koja je bila neto via od dana njega konja i koja je imala specifina stopala s tri prsta. Tiahuanaco je sa svojim slikama bio svojevrsna slikovnica prolosti, besmrtan zapis u kamenu o neobinim, davno izumrlim ivotinjama. Ali, jednoga se dana to biljeenje prekinulo i zavladala je tama. I to je bilo zapisano u kamenu -Vrata Sunca, to izvanredno i nenadmano umjetni ko djelo ostalo je nedovreno. Na temelju nekih nedovrenih dijelova friza, moe se zakljuiti kako se vjerojatno dogodilo neto neoekivano i strano zbog egaje kipar, kako je opisao Posnansky: "morao zauvijek ostaviti svoje dlijeto", u trenutku kada je:"dovravao svoje djelo."

XII. poglavlje

Kraj Viracocha

U 10. poglavlju iznijeli smo kako je Tiahuanaco u poetku bio luka na obalama jezera Titicace, i to u doba kada je to jezero bilo mnogo ire i vie od trideset metara dublje nego danas. Na to nesumnjivo upozoravaju i goleme luke graevine, pristanita i nasipi (pa ak i odbaen brodski teret, poput iskopanog kamenja na pojedinim mjestima ispod stare vodene linije). Pro fesor Posnansky hrabro procjenjuje da je 15 000. god. pr. Kr. Tiahuanaco doista sluio kao luka. To je razdoblje naveo i kao mogue vrijeme izgradnje Kalasasaye, a prema njegovom miljenju, Tiahuanaco je funkcionirao kao luka jo pet tisua godina, tijekom kojih je njegov poloaj s obzirom na obalu jezera Titicace ostao gotovo nepromijenjen. U tom razdoblju glavna gradska luka nalazila se nekoliko stotina metara jugozapadno od Kalasasaye na mjestu zvanom Puma Punku (to doslovno znai "pumina vrata"). Na tom je mjestu Posnansky otkrio dva umjetna nasipa smjetena uz: "velianstveni mol ili pristanite ... uz koje je istodobno moglo pristati na stotine brodova kako bi ukrcali ili iskrcali svoj teret." Ondje jo uvijek lei kameni blok teak oko 440 tona. Ostali su kameni blokovi uglavnom teili izmeu 100 i 150 tona. Osim toga, mnogi najvei monoliti bili su meusobno povezani metalnim ipkama u obliku slova I. Znao sam da je u itavoj Junoj Americi takva graditeljska tehnika prisutna samo u Tiahuanacu. Te karakteristine ljebaste udubine posljednji sam put vidio na ruevinama na otoku Elefantini, smjetenom na Nilu u Gornjem Egiptu. Jednako zanimljiv bio je i simbol kria uklesan u mnoge drevne kamene blokove. Taj je simbol bio najprisutniji na sjevernoj strani Puma Punkua i to u obliku dvostrukoga kria istih i jasnih linija, uklesan duboko u vrsti sivi kamen. ak i ortodoksna povijesna kronologija tvrdi da su krievi stari

Prvotna razina jezera Titicaca

Tiahuanaco

Prije 12 000 godina, kada je jezero Titicaca bilo 30 m dublje nego danas, Tiahuanaco je vjerojatno bio otok, kao to je prikazano na slici.

otprilike 1500 godina. Drugim rijeima, uklesali su ih ljudi koji nisu znali za kranstvo, i to itavo tisulijee prije dolaska prvih panjolskih misionara na Altiplano. Odakle potjee kranski simbol kria? Drim da on ne predstavlja samo raspelo Isusa Krista, te da je njegovo podrijetlo mnogo starije. Nisu li drevni Egipani rabili hijeroglif veoma slian kriu (ankh, odnosno crux ansata), koji je simbolizirao ivot, dah ivota, vjeni ivot? Je li taj simbol potjecao iz Egipta ili se prije toga pojavio negdje drugdje? Uronjen u misli polako sam obilazio oko Puma Punkua. Podnoje niskoga brda nalik piramidi, obrasloga gustom, visokom travom, imalo je oblik pravokutnika dugakog nekoliko desetaka metara. Sa svih strana lealo je razasuto na desetke golemih kamenih blokova odbaenih poput ibica, u stranoj prirodnoj katastrofi koja je zadesila Tiahuanaco u 11. tisuljeu pr. Kr. Posnansky je uoio: "Tu katastrofu prouzroila su seizmika pomicanja uslijed kojih je porasla razina jezera Titicace i nastale su vulkanske erupcije. Mogue je da je razina jezera privremeno porasla i zbog pucanja nasipa na nekim jezerima koja se nalaze sjevernije i na vioj nadmorskoj visini,

to je pokrenulo neobuzdanu i snanu bujicu koja se slijevala u Titicacu." Posnanskyjev dokaz da je Tiahuanaco uniten u potopu temeljio se i na: "Otkriima jezerskih biljaka, kao to su Paludestrina culminea te Paludestrina andecola, Ancylus titicacensis, Planorbis titicacensis i dr. pomijeanih s kosturima ljudi stradalih u kataklizmi. Taj se dokaz temeljio i na otkriu brojnih kostura Orestiasa, ribe iz poro dice dananjega bogasa u istoj toj naplavini koja je sadrala ljudske ostatke." Osim toga, pronaeni su i dijelovi ljudskih i ivotinjskih kostiju: "... razbacanih meu obraenim kamenjem, posuem, alatom i broj nim drugim predmetima. Sve je to bilo slomljeno, razbijeno i pomi jeano u zbrkanoj gomili. Tko bi ovdje iskopao jamu duboku dva metra, ustvrdio bi da su razorna snaga vode i silovito pomicanje zemlje skupili te razliite kosti i pomijeali ih s grnarijom, naki tom, alatima i posuem ... Slojevi vodenoga nanosa prekrivaju itavo polje ruevina, a jezerski pijesak pomijean sa koljkama iz jezera Titicace, raspadnutim glinencom i vulkanskim pepelom nakupili su se na mjestima koja okruuju zidovi." Tiahuanaco je zadesila zaista strana katastrofa. A ako je Posnansky imao pravo, ona se dogodila prije vie od 12 000 godina. No, iako su se vode povukle, "kultura Altiplana vie se nije razvijala, nego je konano pala u dekadenciju."

Borba i naputanje Potresi, usred kojih je Tiahuanaco preplavljen vodama iz Titicace, bili su tek prvi u nizu preokreta na tom podruju. Sve je to konano potaknulo bujanje jezera i preplavljivanje njegovih obala, ali i posve suprotan proces - naime, povrina i dubina jezera postupno su se smanjivale. S godinama jezero se isuivalo, nemilosrdno odvajajui slavni grad od voda koje su do tada bile veoma znaajne za njegov gospodarski ivot. Osim toga, postoje dokazi da je klima u podruju Tiahuanaca postajala sve hladnijom i mnogo nepogodnijom za rast usjeva. Ni danas osnovni

proizvodi, poput kukuruza, ne mogu dovoljno sazrijeti, a ak je i krumpir krljav. Iako je veoma teko sastaviti razliite elemente sloenoga lanca doga aja koji su se tada zbili, ini se da je: "po zavretku seizmikih previranja", zbog kojih je Tiahuanaco neko vrijeme bio poplavljen, "nastupilo mirno razdoblje". Meutim, polako ali sigurno, "klima se pogoravala i postala sve nepovoljnijom za ivot. Ta je promjena konano potaknula masovne seobe naroda Anda na podruja na kojima borba za opstanak nije bila tako mukotrpna." Meutim, ini se da civilizirani stanovnici Tiahuanaca, koje legende nazivaju "narod Viracoche", nisu otili bez borbe. Na itavom podruju Altiplana pronaeni su zbunjujui dokazi o naprednim i domiljatim znanstve nim poljoprivrednim pothvatima poduzetim da bi se iskoristili nepovoljni klimatski uvjeti. Na primjer, nedavna su istraivanja pokazala kako je netko na tom podruju veoma davno provodio nevjerojatno sloene analize kemij skoga sastava mnogih otrovnih biljaka i gomolja koji rastu na velikim visi nama. Osim toga, ustanovljena je i uporaba detoksifikacijskih tehnika kojima su te, inae otrovne biljke, pretvarane u bezopasne i jestive. Profesor antro pologije na Sveuilitu u Washingtonu, David Browman, priznao je kako do sada: "nije dano zadovoljavajue objanjenje za razvitak tih detoksifikacij skih postupaka". Nadalje, netko znanstvenicima jo uvijek nepoznat, u to se drevno doba potrudio da na podrujima koja su donedavno bila poplavljena, zasadi polja karakteristinog valovitog oblika. Izvorna funkcija tih valovitih zemljanih platformi i plitkih kanala otkrivena je tek ezdesetih godina 20. stoljea. Vidljivi su i danas, a lokalni ih Indijanci nazivaju waru-waaru. Ustanovljeno je da su bili dio sloene poljoprivredne metode usavrene u pretpovijesno doba, koja je bila "savrenija od suvremenih poljoprivrednih tehnika". Proteklih su godina arheolozi i agronomi rekonstruirali neka od tih polja. Na tim pokusnim zemljitima rodilo je tri puta vie krumpira nego na najproduktivnijim konvencionalnim poljima. Osim toga, za osobito hladna vremena mraz je "malo tetio tim pokusnim poljima". Sljedee su godine usjevi zasaeni na uzdignutim platformama preivjeli suu, poslije koje su poplave potopile okolna zemljita, no usjevi su uspjeno preivjeli nepo godu. Zaista, ta jednostavna ali djelotvorna poljoprivredna tehnika, proizvod drevne kulture kojoj danas nitko ne pamti ime, pokazala se veoma uspje nom u ruralnoj Boliviji te je privukla pozornost vladinih i meunarodnih agencija za razvoj, koji provode istraivanja i u drugim dijelovima svijeta.

Umjetni jezik Tiahuanaco i Viracoche ostavili su i naslijee u obliku jezika koji govore lokalni Aymara Indijanci, a koji neki strunjaci smatraju najstarijim na svi jetu. Osamdesetih godina 20. st. bolivijski raunarski strunjak Ivan Guzman de Rojas sluajno je otkrio da jezik Aymara nije samo veoma star, nego da njegova struktura pokazuje da je bio namjerno i vjeto oblikovan, odnosno izmiljen. Osobito su zanimljive naizgled umjetne sintakse, koje su veoma krute i nedvosmislene, te posve nezamislive u ivom govoru. Ta sintetika i visokoorganizirana jezina struktura omoguila je pretvaranje Aymara jezika u kompjutorski algoritam, ime je posluio za prevoenje jednoga jezika na drugi: "Jezik Aymara rabi se kao most. Jezik izvornoga dokumenta preveden je na aymarski a potom na mnoge druge jezike." Je li samo sluajnost da se jedan oito umjetan jezik, koji je prilagoen kompjutorskoj sintaksi, danas rabi u okolici Tiahuanaca? Je li mogue da je jezik Aymara naslijee visoke civilizacije koju legenda pripisuje Viracochama? Ako je tako, gdje je skriven ostatak drevne i zaboravljene mudro sti koja je pridonijela bogatstvu i raznolikosti mnogih kultura koje su se razvijale na tom podruju 10 000 godina prije osvajanja? Moda su preci Inka, zahvaljujui tom znanju, nacrtali simbole u Nazci i izgradili nemogue zidine Machu Picchua i Sacsayhuamana?

Meksiko Nikako nisam mogao zaboraviti prizor Viracochinih ljudi kako hodaju po vodi. Kamo su ti pomorci ili? Koji je bio njihov cilj? I zato su se toliko trudili ostati u Tiahuanacu sve dok nisu priznali poraz i otili? to su ondje eljeli postii? Poslije nekoliko tjedana istraivanja na podruju Altiplana, od La Paza do Tiahuanaca i natrag, shvatio sam kako mi ni spektakularne drevne rue vine ni knjinice glavnoga grada nee pruiti odgovore na moja pitanja. Zaista, ve sam u Boliviji izgubio svaki trag. Ponovno sam ga pronaao tek 3200 kilometara sjevernije, u Meksiku.

III. dio - Pernata zmija: Srednja Amerika


XIII.

poglavlje

Krvavo doba i kraj svijeta

Chichen Itza, sjeverni Jukatan, Meksiko Iza mene uzdizao se hram Kukulkana, savren zigurat visok gotovo 30 metara. Na njemu se nalaze etiri stubita, od kojih svako ima 91 stubu, a zajedno s gornjom platformom ukupan broj stuba iznosi 365, to odgovara broju dana solarne godine. Osim toga, izgled i poloaj te drevne graevine planirani su i ostvareni s iznimnom preciznou kako bi se postigla dramati na i ezoterijska svrha: na sjevernom stubitu za ljetnog i jesenskog ekvinocija, trokutasto svjetlo i sjena tvore lik goleme zmije. Svaki je put taj privid trajao tono 3 sata i 22 minute. Krenuo sam istono od hrama Kukulkana. Ispred mene, prkosei tvr dnjama kako narodi Srednje Amerike nikada nisu gradili stupove arhitekton ski znaajne, nalazila se uma stupova od bijeloga kamena, koji su nekada vjerojatno podupirali golem krov. Kroz vedro plavo nebo probijalo se arko sunce, te je ovo podruje vabilo svojim dubokim sjenama. Probio sam se do podnoja strmoga stubita koje je vodilo do Hrama ratnika. Kako sam se pribliavao vrhu, preda mnom je poeo izranjati divovski lik. Bio je to kip idola Chacmoola. Kao da neto oekuje, sjedio je napeto, savijenih koljena, debelih listova koji su dodirivali bedra, glenjeva koji su se opirali o stranjicu, laktova uprtih o zemlju, ruku savijenih preko trbuha u kojima je drao prazan tanjur dok su mu lea stajala pod udnim kutom, kao da pokuava ustati. Da zaista ustane, bio bi visok oko 2,5 metra. ak i tako sklupan isijavao je neustraivom i nemilosrdnom energijom. Imao je etvr tasto lice na kojemu su se ocrtavale tanke, ozbiljne usne, vrste i ravnodune poput kamena iz kojega su isklesane, a oi su mu gledale prema zapadu, koji je tradicionalno bio povezan s tamom, smru i crnom bojom.

Skupina od tisuu stupova Hram ratnika

Hram Kukulkana

Chichen Itza

Prilino potiten, nastavio sam se penjati stubama Hrama ratnika. Razmiljao sam o tome kako su se ovdje u pretkolumbovsko doba esto pri nosile ljudske rtve. Prazan tanjur koji je drao Chacmool nekada je sluio kao posuda za svjee iupana srca. "Ako je rtvi trebalo iupati srce", izvi jestio je jedan panjolski komentator 16. stoljea: "izloili su je na velianstven nain ... i poloili na rtveni kamen. etiri mukarca pridravala su ispruene ruke i noge rtve. Zatim je doao krvnik nosei u ruci no od kremena, kojim je veoma vjeto nainio rez izmeu rebara ispod lijeve bradavice; potom je zario ruke u tijelo rtve i poput prodrljivoga tigra iupao iz njega ivo srce, koje je poloio na tanjur." Kakva je kultura mogla prakticirati i slaviti takve zloine? U Chichen Itzi, meu ruevinama starijim od 1200 godina, iz elemenata kulture Maya i Tolteca razvilo se hibridno drutvo, koje se nikako nije izdvajalo svojom ovisnou o okrutnim i barbarskim obredima. Upravo suprotno, sve slavne meksike civilizacije prakticirale su obredno klanje ljudi.

Klaonice Villahermosa, pokrajina Tabasco Stajao sam pred rtvenikom dojenadi. Pripadao je Olmecima, takozva noj "matinoj kulturi" Srednje Amerike staroj vie od 3000 godina. Izgraen je od bloka istoga granita debelog oko 1,2 metra, a na svakoj stranici izre zbareni su reljefi s prikazima etiri mukarca, koji na glavama nose neobina pokrivala. Svaki od njih u rukama dri zdravo, debeljukasto dijete koje im se opire, u oajnom strahu. Stranji dio oltara nije bio ukraen; na prednjoj strani bio je prikazan jo jedan lik, koji je u rukama ispruenima kao da pri nosi rtvu nosio tromo tijelo mrtvoga djeteta. Olmeci su najstarija poznata razvijena civilizacija drevnoga Meksika, koja je dugo prakticirala rtvovanja ljudi. Dvije i pol tisue godina poslije njih, u doba panjolskoga osvajanja, Asteci su bili posljednji (ali nikako i jedini) narod toga podruja koji je nastavio tu iznimno drevnu i duboko uko rijenjenu tradiciju. I inili su to s fanatinim oduevljenjem. Na primjer, zapisano je kako je Ahuitzotl, osmi i najmoniji vladar asteke kraljevske dinastije "posveenje hrama Huitzilopochtli u Tenochitlanu slavio tako da je etiri reda zarobljenika mariralo iza skupine sveenika, koji su ih etiri dana pripremali za obred. Tijekom samo jednoga obreda pogubljeno je ak 80 000 zarobljenika." Asteci su odijevali oderanu kou obrednih rtava. Ubrzo nakon osvaja nja, jednom takvom obredu prisustvovao je panjolski misionar Bernardino de Sahagun: "Slavljenici su im [zarobljenicima, op. prev] oderali kou i raskoma dali ih; zatim su mau premazali svoja gola tijela i odjenuli koe ... Jezivo odjeveni mukarci trali su gradom i straili ljude, a za njima se vukao trag krvi i masti ... Sljedeega dana, obitelj svakog ratnika takoer je sudjelovala u kanibalskoj gozbi." panjolski kroniar Diego de Duran takoer je bio svjedok masovnog rtvo vanja. Ovaj put bilo je toliko mnogo rtava da su rijeke krvi potekle niz stube hrama "sve do podnoja gdje su se zaustavile, a krv se zgruala stvarajui zastraujui prizor." Ukratko, procijenjeno je kako je u astekom carstvu do poetka 16. stoljea svake godine bilo rtvovano oko 250 000 ljudi. Koji je bio cilj toga bezumnog unitavanja ljudskih ivota? Sami su Asteci tvrdil da su to inili kako bi odgodili svretak svijeta.

Djeca Petoga sunca Poput mnogih drugih starijih naroda i kultura na podruju Meksika Asteci su vjerovali da se ivot odvija u velikim ciklusima. Sveenici su tvr dili da je od postanka ljudi prolo etiri ciklusa odnosno, "sunca". panjolsko osvajanje zbilo se u Petom suncu, a taj ciklus jo traje. Sljedei podatak pre uzet je iz rijetke kolekcije astekih dokumenata, poznate pod imenom Vaticano-Latin Codex: "Prvo sunce, Matlactli Atl: trajanje 4008 godina. Oni koji su tada ivjeli, jeli su vodeni kukuruz zvan atzitzintli. U to doba ivjeli su divovi. Prvo sunce unitila je voda u znaku Matlactli Atl (deset voda). Bio je to Apachiohualiztli (poplava, opi potop), umijee zazi vanja trajne kie. Ljudi su pretvoreni u ribe. Neki kau da je prei vio samo jedan par, koji je spasilo staro drvo, koje je raslo uz vodu. Drugi kau da se sedam parova sakrilo u pilju sve dok poplava nije prestala i vode se povukle. Oni su ponovno napuili zemlju i njihovi narodi su ih oboavali kao bogove... Drugo sunce, Ehecoatl: trajanje 4010 godina. Oni koji su tada ivjeli, jeli su divlje voe zvano acotzintli. To sunce unitio je Ehe coatl (Zmija Vjetra) i ljudi su pretvoreni u majmune. Od unitenja spasili su se jedan mukarac i jedna ena, koji su stajali na stijeni... Tree sunce, Tleyquiyahuillo: trajanje 4 081 godinu. Ljudi, potomci para koji se spasio od Drugoga sunca, jeli su voe zvano tzincoacoc. Tree sunce unitila je vatra... etvrto sunce, Thontlilic: trajanje 5 026 godina. Ljudi su umrli od gladi poslije bujice krvi i vatre." Jo jedan "kulturni dokument" Asteka, koji je preivio pustoenja u doba osvajanja bio je Sunev Kamen Axayacatla, estoga vladara kraljevske dina stije. Taj golemi bazaltni monolit podignut je 1479. god. po Kr. Teak je 24,5 t, a na njemu su uklesani koncentrini krugovi unutar kojih su urezane zago netne simboline izjave. Kao i u kodeksu, u tim se izjavama istie kako je svijet ve proao kroz etiri doba ili sunca. Prvo i najstarije od njih prikazano je u obliju Ocelotonatiuha, boga jaguara: "U tom suncu ivjeli su divovi koje su stvorili bogovi, ali su ih napali i prodrli jaguari." Drugo sunce prika zano je u obliku zmijske glave Ehecoatla, boga zraka: "Tijekom toga razdo blja ljudsku su rasu unitili jaki vjetrovi i uragani i ljudi su pretvoreni u maj mune." Simbol Treega sunca je glava kine i nebeske vatre: "U to doba sve je unitila kia nebeske vatre i uarena lava. Sve kue su spaljene. Ljudi

su pretvoreni u ptice kako bi preivjeli unitenje." etvrto sunce simboli zira glava boice vode Chalchiuhtlicue: "Sve su unitile neprestane kie i poplave. Planine su nestale i ljudi su pretvoreni u ribe." Simbol Petoga sunca, koji jo traje, lice je samoga boga Sunca Tonatiuha. Njegov jezik je isplaen u neutaivoj gladi za ljudskom krvi i srcima, a ima oblik noa od opsidijana. Lice mu je naborano, ime se istie njegova duboka starost, a nalazi se unutar simbola pokreta, Ollina. Zato je Peto sunce "Sunce Pokreta"? Zato to "stari govore da e: u njemu doi do pokretanja zemlje i tada emo svi biti uniteni." A kada e nastupiti ta katastrofa? Uskoro, tvrde asteki sveenici. Oni su vjerovali da je Peto sunce bilo veoma staro te da se pribliava kraju svoga ciklusa (zbog toga je lice Tonatiuha naborano). Prema drevnim srednjoamerikim predajama, to je doba nastupilo veoma davno, prema kranskom kalendaru oko etvrtog tisuljea pr. Kr. Meutim, u doba Asteka metoda preraunavanja njegova zavretka bila je zaboravljena. Vjerojatno su se upravo zbog nepoznavanja toga kljunog podatka prakticirala obredna rtvo vanja ljudi, u nadi da e se time odgoditi prijetea katastrofa. Zaista, Asteci su se smatrali odabranim narodom; bili su uvjereni da im je dodijeljena boanska misija da vode ratove i nude krv svojih zarobljenika kao hranu Tonatiuhu, na taj nain odravajui ivot Petoga sunca. Stuart Fiedel, strunjak za pretpovijesne Amerike, jednostavno je obja snio: "Asteci su vjerovali da e sprijeiti unitenje svemira koje se dogodilo ve etiri puta, ako bogove redovito opskrbljuju ljudskim srcima i krvlju." Sve velike civilizacije Srednje Amerike vjerovale su isto, uz neke varijacije. Meutim, za razliku od Asteka, neki stariji narodi tono su izraunali kada e nastupiti veliko pomicanje zemlje i tako zavriti Peto sunce.

Donositelj svjetlosti Ne postoje nikakvi dokumenti iz razdoblja Olmeca, samo mrani i zlo kobni kipovi. Meutim, Maye koje se opravdano smatraju najveom dre vnom civilizacijom Novoga svijeta, za sobom su ostavile mnotvo kalendar skih zapisa. Ovi zagonetni natpisi, preneseni u okvire suvremenog naina datiranja, kriju uznemirujuu poruku: ini se da e Peto sunce zavriti 23. prosinca 2012. U intelektualnom ozraju kraja 20. stoljea, proroanstva o sudnjem danu nije moderno shvaati ozbiljno. Openito se smatra da su ona proizvod praznovjernih umova te se kao takva mogu slobodno odbaciti. Meutim, dok sam putovao Meksikom, s vremena na vrijeme muio me osjeaj da glasovi

drevnih mudraca moda ipak zasluuju da ih se uje. Naime, pretpostavimo da oni nisu bili tek praznovjerni divljaci kakvima smo ih oduvijek smatrali. Pretpostavimo da su znali neto to mi ne znamo. to je jo vanije, pretpo stavimo da je njihov proraun o kraju Petoga sunca zaista toan. Drugim rije ima, pretpostavimo da se duboko u utrobi zemlje ve dogaa neka strana geoloka katastrofa koju su mudraci Maya predvidjeli? U Peruu i Boliviji shvatio sam da su Inke i njihovi pretee bili opsjednuti vremenskim proraunima. U Meksiku sam otkrio da su i Maye, koje su vje rovale da su izraunale datum propasti svijeta, dijelile njihovu opsjednutost. Zaista, Maye su gotovo sve, od protjeka godina do predvianja dogaaja, sveli na brojeve. Vjerovali su da e razumijevanje brojeva koji lee iza odre enih zbivanja omoguiti uspjeno predvianje buduih dogaaja. Nisam elio zanemariti oite implikacije o unitenjima ovjeanstva, tako uvjerljivo opisane u predajama o Srednjoj Americi. Te predaje pripovijedaju o divo vima i poplavama, i jezivo su se podudarale s predajama iz dalekih Anda. U meuvremenu sam nastojao istraiti neto to je s time bilo povezano. Moja se istraga odnosila na svijetloputo bradato boanstvo zvano Quetzalcoatl. Za njega se vjerovalo da je u dalekoj prolosti stigao u Meksiko preko mora. Quetzalcoatlu se pripisuje otkrie naprednih matematikih i kalen darskih formula kojima su se poslije sluile Maye u svojim proraunima sudnjega dana. Osim toga, on je neodoljivo podsjeao na Viracochu, svijetloputog andskoga boga koji je stigao u Tiahuanaco "u vrijeme tame", dono sei svjetlost i civilizaciju.

XIV. poglavlje

Ljudi zmije

Uronivi u predaje o Viracochi, bradatom bogu iz dalekih Anda, s odu evljenjem sam ustanovio kako je Quetzalcoatl, glavno boanstvo drevnog meksikog Panteona, bio opisivan na meni veoma poznat nain. Na primjer, u jednom pretkolumbovskom mitu, koji je u 16. stoljeu u Meksiku zapisao panjolski ljetopisac Juan de Torquemada, Quetzalcoatl je opisan kao "mukarac svijetle puti, rumenih obraza i duge brade. Druga pre daja o njemu govori: "Era hombre bianco [bijeli ovjek, op. prev.]; visok, iroka ela, velikih oiju, duge kose, guste i zaobljene brade - la barba grandey redonda" Ostale ga predaje ovako opisuju: "Tajanstveni... bijeli ovjek snane grae, iroka ela, velikih oiju i duge brade. Bio je odjeven u dugu, bijelu halju koja mu je sezala do stopala. Osuivao je rtvovanja, osim ona u obliku voa i cvijea i zvali su ga bogom mira. Govorilo se kako bi, kada bi ga zapitali o ratu, prstima zaklopio ui." Prema jednoj osobito zanimljivoj predaji iz Srednje Amerike, taj je "mudri uitelj": "stigao s mora u amcu koji je plovio sam, bez vesala. Bio je visok i bradat, te je poduio ljude kako da se slue vatrom. Izgradio je kue i pokazao parovima kako da zajedno ive kao mu i ena; a kako su se ljudi u to doba esto svaali, poduio ih je ivotu u miru."

Viracochin meksiki brat blizanac itatelj e se prisjetiti kako se Viracocha na svojim putovanjima Andama sluio razliitim imenima. To je inio i Quetzalcoatl. U nekim dijelovima Srednje Amerike (osobito meu Quiche Mayama) zvali su ga Gucumatz. Drugdje, na primjer u Chichen Itzi, zvao se Kukulkan. Obje rijei prevedene na engleski znae isto: Pernata Zmija. To je bilo i znaenje imena Quetzal coatl. Bilo je i drugih boanstava, osobito meu Mayama, koji su imali mnogo slinosti s Quetzalcoatlom. Jedan od njih bio je Votan, veliki prosvjetitelj koji je takoer opisivan kao svijetloput i bradat mukarac odjeven u duga ku halju. Znanstvenici nisu uspjeli prevesti njegovo ime, ali njegov osnovni simbol takoer je bila zmija. Osim njega, spominje se i Izamana, mayanski bog lijenitva. I on je bio bradat mukarac odjeven u halju; njegov je simbol bila egrtua. Vodei autoriteti slau se kako su meksike legende, koje su prikupili i sauvali panjolski ljetopisci iz doba osvajanja esto bile nedosljedan i proturjean rezultat iznimno opirnih usmenih predaja. Meutim, u njima se zasigurno krije barem djeli povijesne stvarnosti. Sylvanus Griswold Morley, doajen studija o Mayama tvrdi: "Veliki bog Kukulkan ili Pernata Zmija, bio je mayanska replika astekoga Quetzalcoatla, meksikoga boga svjetlosti, uenosti i kul ture. U mayanskom Panteonu on je bio veliki organizator, osniva gradova, utemeljitelj zakona i tvorac kalendara. Njegove osobine i ivotopis toliko su ljudski da nije nemogue da je on zaista bio povi jesna linost, slavni zakonodavac i organizator ija su dobroinstva ostala u sjeanju dugo poslije njegove smrti i koji je s vremenom konano deificiran." Sve legende jednoglasno tvrde da je Quetzalcoatl/Kukulkan/Gucumatz/ Votan/Izamana stigao u Srednju Ameriku izdaleka (preko "Istonoga mora") te da je, na veliku alost, ponovno otplovio u smjeru iz kojega je nekada doao. Spominje se i to da je sveano prisegnuo kako e se jednoga dana vratiti - ba kao to je prisegnuo i Viracocha, to se ne moe pripisati sluaj nosti. Osim toga, Viracochin odlazak preko valova Tihoga oceana u andskim je predajama opisivan kao udesan dogaaj. I Quetzalcoatlov odlazak iz Meksika obavijen je tajnom: govori se da je otplovio "na splavi od zmija". Kako bilo, smatrao sam da je Morley imao pravo kada je u mitovima Maya i Meksika traio stvarne povijesne injenice. Predaje su zapravo upu-

ivale na to da bradati, svijetloputi stranac zvan Quetzalcoatl (ili Kukulkan, ili nekako drugaije) nije bio jedna, nego vie osoba koje su dole iz istoga mjesta i koje su pripadale istom, neindijanskom etnikom tipu (bradati, svi jetloputi itd.). To ne proizlazi samo iz injenice postojanja "obitelji" oito povezanih ali u nekim pogledima i meusobno razliitih bogova, za koje se vezivao simbol zmije. Mnoge meksike i mayanske predaje kazuju da su Quetzalcoatla/Kukulkana/Izamanu pratili sljedbenici, odnosno pomonici. U nekim mitovima koji se spominju u drevnim religijskim tekstovima Maya, poput Chilama Balama (Chilam Balam, op. prev.), tvrdi se da su "prvi stanovnici Jukatana bili 'ljudi zmije'. Oni su stigli s istoka u amcima, a pre dvodio ih je Itzaman, Zmija Istoka, iscjelitelj koji je lijeio dodirom i oi vljavao mrtve." "Kukulkan" je, kazuje predaja, "stigao sa svojih devetnaest drugova od kojih su dvojica bili bogovi riba, dvojica bogovi poljoprivrede, bog groma ... na Jukatanu su ostali deset godina. Kukulkan je donio mudre zakone, a potom je otplovio i ieznuo u smjeru izlazeeg sunca..." panjolski kroniar Las Casas pripovijeda: "Uroenici su potvrdili kako je u drevno doba u Meksiko stiglo dvadeset mukaraca iji se voa zvao Kukulkan ... Nosili su dugake halje i sandale, imali su duge brade i bili su gologlavi... Kukulkan je pouio ljude kako da ive u miru, te je dao izgraditi mnoge znaajne graevine." Juan de Torquemada istodobno je zabiljeio veoma znaajnu predaju iz razdoblja prije osvajanja, koja spominje dostojanstvene strance koji su doli u Meksiko s Quetzalcoatlom: "Bili su to ljudi uzviena dranja odjeveni u lijepe dugake halje od crnoga platna bez ogrtaa, koje su sprijeda bile otvorene, pli tkoga izreza oko vrata i kratkih rukava ... Ti sljedbenici Quetzalcoatla raspolagali su golemim znanjem i bili su spretni umjetnici u svim vjetinama." Poput davno izgubljenog Viracochina brata blizanca, svijetloputo i bradato andsko boanstvo Quetzalcoatl je, kazuju predaje, donio u Meksiko sve vje tine i znanosti nune za civiliziran ivot i ulazak u zlatno doba. Na primjer, vjeruje se da je on u Srednju Ameriku donio pismo i da je izumio kalendar, te da je bio vjet graditelj koji je uputio ljude u tajne zidarstva i arhitekture. Bio je otac matematike, metalurgije i astronomije, a navodno je "izmjerio zemlju". Utemeljio je djelotvornu i unosnu zemljoradnju, a tvrdi se da je otkrio i uveo sadnju kukuruza, koji u ovim podrujima doslovno predstavlja temelj ivota. Bio je veliki lijenik te pokrovitelj iscjelitelja i vraeva, "koji

je ljudima otkrio tajne o svojstvima bilja". Osim toga, tovali su ga kao zako nodavca, zatitnika obrtnika i pokrovitelja svih umjetnosti. Kako i dolikuje tako prosvijetljenoj i kultiviranoj osobi, tijekom svoje vladavine u Meksiku Quetzalcoatl je zabranio jezive obrede rtvovanja ljudi, no oni su ponovno uvedeni poslije njegova odlaska. Pa ipak, ak su se i Asteci, najokrutniji i najgorljiviji pristae krvavih obreda u dugoj povijesti Srednje Amerike, s nostalgijom prisjeali doba Quetzalcoatla. Jedna legenda kae: "On je bio uitelj koji je propovijedao da se niti jedno ivo bie ne smije povrijediti, te da se smiju rtvovati samo ptice i leptiri, a nikako ljudi."

Kozmika bitka Zato je Quetzalcoatl otiao? to je polo po zlu? Meksike legende pruaju odgovor na ta pitanja. U njima se govori da je prosvjetiteljsku i dobroiniteljsku vladavinu Pernate Zmije perkinuo Tezcatilpoca, zao bog ije je ime znailo "zrcalo koje se dimi" i iji je kult zahtije vao rtvovanja ljudi. ini se da se u drevnom Meksiku dogodila kozmika bitka izmeu sila svjetlosti i sila mraka, koje su konano i pobijedile. Vjeruje se da su se ti dogaaji zbili na podruju koje se danas zove Tula, a za koje se smatra da nije veoma stara - barem ne vie od 1000 godina iako je legende smjetaju u mnogo dalju prolost. U to pretpovijesno doba bila je poznata pod imenom Tollan. Sve predaje jednoglasno tvrde kako je upravo u Tollanu Tezcatilpoca pobijedio Quetzalcoatla i prisilio ga da napu sti Meksiko.

Vatrene zmije Tula, pokrajina Hidalgo Sjedio sam na plosnatom vrhu piramide nematovita imena Piramida B. Iz vedroga plavog neba provirivalo je kasno poslijepodnevno sunce, a ja sam, licem okrenut prema jugu, promatrao okolinu. Na sjevernoj i istonoj strani podnoja piramide nalaze se freske s pri kazima jaguara i orlova kako se hrane ljudskim srcima. Iza mene su se uzdi zala etiri stupa i etiri zastraujua granitna kipa visoka oko 3 metra. Sli jeva ispred mene nalazila se djelomice iskopana Piramida C, koja se doi-

Piramida B Piramida C

Igralite

Igralite

Tula

mala poput humka visokog oko 12 metara i prekrivenog kaktusima, a neto dalje od nje nalazili su se humci koje arheolozi jo nisu istraili. S desne strane nalazilo se loptalite (odnosno igralite ili arena za igru zvanu pelot, op. prev). U toj dugakoj pravokutnoj areni u drevno su se doba odigravale stravine gladijatorske igre. Ekipe, ili ponekad samo dva ovjeka, meuso bno su se natjecali za gumenu loptu; gubitnicima su se odrubljivale glave. Kipovi koji su stajali iza mene izazivali su strahopotovanje. Stao sam kako bih ih bolje promotrio. Kipar im je isklesao ozbiljna lica, kukaste noseve i bezizraajne oi te su se doimali hladnima i nemilosrdnima. Meu tim, nije me toliko zanimao njihov okrutan izgled koliko predmeti koje su drali u rukama. Arheolozi priznaju da namjena tih predmeta jo nije poznata, no unato tome nazvali su ih "bacaima koplja". Openito se pri hvaa da je svaki kip u desnoj ruci drao taj baca koplja zvan atl-atl, a u lije voj "koplja ili strelice i vreice s mirisima". ini se da su arheolozi pritom posve zanemarili injenicu da ti predmeti uope ne nalikuju atl-atlovima, kopljima, strelicama ili vreicama s mirisima.

Fotografije Santhe Faiije pomoi e itatelju da sam prosudi o pravoj namjeni tih neobinih predmeta. Osobno smatram da su te naprave izvorno bile nainjene od metala. Naprava u desnoj ruci imala je oblik romba sa zakrivljenim donjim dijelom. Naprava u lijevoj ruci mogla je biti nekakav alat ili oruje. Prisjetio sam se drevnih meksikih legendi o bogovima naoruanima xiuhcoatlima (xiuhcoatl), vatrenim zmijama. Iz njih su navodno isijavale vatrene zrake kojima su se buila i komadala ljudska tijela. Jesu li idoli u Tuli u rukama drali tzv. vatrene zmije? I to su uope bile vatrene zmije? to god one bile, obje naprave izgledaju kao proizvodi tehnologije. I obje na neki nain nalikuju tajanstvenim predmetima u rukama idola u Kalasasayi u Tiahuanacu.

Zmijsko Svetite Santha i ja posjetili smo Tulu/Tollan zbog povezanosti toga mjesta s Quetzalcoatlom i njegovim zakletim neprijateljem Tezcatilpocom, "Zrcalom Koje Se Dimi". Uvijek mladolik, svemoan, sveprisutan i sveznajui Tezcatilpoca u legendama se povezivao s noi, tamom i svetim jaguarom. Bio je "nevidljiv i beutan, a ljudima se prikazivao katkad u obliku sjene, katkad kao strano udovite." esto su ga prikazivali kao bljetavu lubanju a govorilo se da je posjedovao tajanstveni predmet, zrcalo koje se dimi, po kojemu je poslije bio i nazvan, a kojim se sluio kako bi iz daljine proma trao to rade ljudi i bogovi. Znanstvenici pretpostavljaju da je to bio opsidi jan, obredni kamen: "Opsidijan je za Meksikance bio osobito svet kamen od kojeg su radili obredne noeve za sveenike. Bernal Diaz [panjolski ljetopisac] tvrdi kako su taj kamen zvali tezcat. Od njega su se izraivala i zrcala, koja su sluila vraevima kao boanski medij." Legende navode da je Tezcatilpoca, koji je predstavljao sile tame i gra beljiva zla bio u neprekidnom i dugotrajnom sukobu s Quetzalcoatlom. Omjer pobjeda i poraza dugo je bio izjednaen. Kozmika bitka je zavrila kada je zlo konano nadvladalo dobro i Quetzalcoatl je bio prisiljen napustiti Tollan. Pod utjecajem Tezcatilpocova stranog kulta, u itavoj je Srednjoj Americi ponovno uvedeno rtvovanje ljudi. Kako smo vidjeli, legende biljee da je Quetzalcoatl otplovio na splavi od zmija. Jedna legenda pripovijeda: "Spalio je svoje kue izgraene od srebra i koljki, zakopao svoje blago i otplovio prema Istonom moru slije dei svoje pratitelje, pretvorene u arene ptice."

Taj dojmljiv trenutak navodno se zbio u mjestu zvanom Coatzacoalos, to znai "zmijsko svetite". Prije odlaska, Quetzalcoatlje svojim sljedbe nicima obeao da e se jednoga dana vratiti kako bi unitio kult Tezcatilpoce i uveo doba u kojemu e bogovi ponovno "prihvaati cvjetne rtve" i prestati zahtijevati ljudsku krv.

XV. poglavlje

Meksiki Babel

Napustili smo Tulu i krenuli u smjeru jugoistoka, zaobilazei Mexico City. Stare autoceste prolazile su uz jeziva predgraa zastraujue oneie noga glavnoga grada. Cesta se potom uspinjala uz planinu prekrivenu boro vima, prolazei preko snjenoga vrhunca imenom Popocatepetl, da bi se ponovno spustila u polja. Kasno poslijepodne stigli smo u Cholulu, uspavani gradi sa 11 000 stanovnika i prostranim glavnim trgom. Skrenuli smo istono, provezli se uskim ulicama, preko eljeznike pruge i zaustavili se u sjeni tlahchiualtepetla, "planine koju je izgradio ovjek". Na tom golemom zdanju, koje je za miroljubiv kult Quetzalcoatla bilo osobito sveto, danas stoji raskona katolika crkva. Smatra se da je ta grae vina jedno od najveih i najvelianstvenijih graditeljskih pothvata drevnoga svijeta. Zaista, prostire se na 45 jutara zemlje, a izvorno je bila visoka 64 metra, to ju je inilo ak tri puta masivnijom od Velike piramide u Egiptu. Iako se zbog starosti i guste trave kojom je obrasla danas ne moe razabrati njezin izvoran oblik, oito je da je nekada bila velianstven zigurat na etiri razine, odnosno etiri "stube" koje su vodile do neba. Svaka stranica njegova podnoja dugaka je gotovo pola kilometra, a unato vremenu koje ga je djelomice naruilo, njegova je ljepota jo uvijek velianstvena. Iako je esto nejasna i protuslovna, prolost je rijetko nijema. Ona pone kad govori veoma strastveno. Tako je i zigurat bio rjeito svjedoanstvo da je panjolski konkvistador Hernan Cortez materijalno i duhovno omalovaa vao meksike uroenike. Cortez je onako usput, "smaknuo jednu civilizaciju kao to prolaznik otkida laticu suncokreta". U Choluli, velikom hodoasni kom sreditu koje je u doba osvajanja imalo oko 100 000 stanovnika, to iskorjenjivanje drevnih predaja i obiaja moralo se provesti na osobito poni-

avajui nain, oskvrnuem samoga srca kulture - "planine" Quetzalcoatla. Hram, koji je nekada stajao na vrhu zigurata, bio je sruen i oskvrnut, a na njegovu je mjestu podignuta crkva. Cortez i njegovi ljudi bili su malobrojni u usporedbi s Cholulanima. Meutim, kada su umarirali u grad, panjolcima je u prilog ila jedna klju na injenica: bradati, svijetloputi i odjeveni u blistave oklope doimali su se kao ispunjenje proroanstva - nije li Quetzalcoatl, Pernata Zmija, obeao da e sa svojim sljedbenicima ponovno doi "preko Istonoga mora"? Vjerujui kako je doao taj dan, naivni Cholulani dopustili su konkvistadorima da se popnu stubama zigurata i uu u veliko dvorite hrama. Doe kale su ih skupine razigranih i nakienih plesaica, dok su sluge trkarali okolo s pladnjevima punim kruha i raznih ukusnih jela. panjolski ljetopisac, koji je sudjelovao u tim zbivanjima, izvijestio je kako su se oduevljeni graani svih stalea: "nenaoruani i sreom obasjanih lica okupili da uju to e rei bijeli ljudi". Iznenaeni doekom, panjolci su ubrzo shvatili da uroenici nisu sumnjali u njihove prave nakane, pa su zatvorili sve ulaze i na njih postavili strae, a potom izvukli svoje elino oruje i poubijali domaine. U tom stravinom pokolju, koji je po divljanju bio izjednaen s najkrvavijim astekim obredima, ubijeno je est tisua ljudi: "Cholulani su uhvaeni nespremni. panjolce su doekali bez strelica i ti tova. Zaklani su bez ikakva upozorenja. Ubijeni su na prijevaru." Ironino je da su se i u Peruu i u Meksiku konkvistadori okoristili lokal nim legendama, koje su proricale povratak svijetloputog, bradatog boga. Ako je taj bog zaista bio ovjek uzdignut na status boanstva, to se ini vjerojatnim, on je morao biti veoma civilizirana i uzorna osoba. A jo je vjerojatnije da su to bila dva razliita ovjeka istoga podrijetla, od kojih je jedan djelovao u Meksiku, gdje je postao poznat kao Quetzalcoatl, a drugi u Peruu u kojemu je znan kao Viracocha. Povrna slinost panjolaca s prvim svijetloputim strancima otvorila je mnoga vrata koja bi inae sigurno ostala zatvorena. Meutim, za razliku od njihovih mudrih i dobronamjernih pre tea, Pizarro u Andama i Cortez u Srednjoj Americi bili su podivljali vukovi. Prodirali su sve ega su se dograbili, zemlje, narode i kulture. Unitili su gotovo sve...

Suze za prolou Kada su panjolci stigli u Meksiko, njihove su oi odavale neznanje, fanatizam i pohlepu; izbrisali su dragocjeno naslijee ovjeanstva i na taj su

nain liili budue narataje dubljega znanja o velianstvenim i izvanrednim drevnim civilizacijama Srednje Amerike. Na primjer, koja je prava povijest svijetleega idola koji poiva u sveti tu prijestolnice Miksteka, Achiotlana? Podatke o tom neobinom predmetu doznajemo iz spisa oca Burgoa, koji je djelovao u 16. stoljeu: "Materijal od kojeg je nainjen iznimno je dragocjen, naime, to je smaragd veliine komuke papra [capsicum], na kojemu su veoma vjeto urezane malena ptica i malena zmija u poloaju za napad. Kamen je toliko proziran da iznutra sjaji poput svijee. Taj je dragi kamen veoma star i nisu sauvane predaje o podrijetlu i poecima njegova tovanja." to danas moemo saznati prouavajui taj "veoma star" dragi kamen? Kolika je zapravo njegova starosti To nikada neemo saznati, budui da ga je Indijancima oteo otac Benito, prvi misionar u Achiotlanu. "Dao ga je samljeti, iako su panjolci za njega nudili tri tisue dukata, promijeao je prah s vodom, prosuo ga na zemlju i po njemu gazio." Primjer takvog razuzdanog rasipanja duhovnog blaga iz meksike pro losti prua sudbina darova koje je Cortezu uruio asteki vladar Monte zuma. Bili su to okrugli kalendari veliine kotaa zaprenih kola, od kojih je jedan bio izraen od istoga srebra a drugi od istoga zlata. Oba su kalendara bila izrezbarena istim prekrasnim hijeroglifima, koji su vjerojatno skrivali poruku od kljunoga znaenja. Cortez ih je smjesta dao pretopiti u zlatne i srebrne poluge. Diljem Srednje Amerike gorljivi su fratri marljivo sakupljali, gomilali i palili goleme riznice iz drevnoga znanja. Na primjer, u srpnju 1562. na gla vnom trgu Manija (Mani) (koji se nalazio juno od dananje Meride u pokra jini Jukatan), fratar Diego de Landa spalio je na tisue mayanskih zakonika, slika i hijeroglifa zabiljeenih na svicima od jelenje koe. Unitio je takoer bezbroj idola i oltara koje je opisivao kao "djela samoga vraga koji je zava rao Indijance i odgovarao ih od kranstva." Na drugome mjestu komentira ovako: "Pronali smo velik broj knjiga [napisanih indijanskim znakovima], ali budui da su sadrale samo praznovjerja i lai poteknue od vraga sve smo ih spalili, to je za uroenike bilo veoma bolno i tragi no."

Tu bol nisu osjetili samo "uroenici", nego i svatko - onda i sada - tko je elio saznati istinu o prolosti. Mnogi "Boji ljudi" od kojih su neki bili jo okrutniji od Diega de Lande sudjelovali su u panjolskoj sotonskoj misiji brisanja sjeanja na prolost Srednje Amerike. Najistaknutiji meu njima bio je meksiki biskup Juan de Zumarraga, koji se hvalio kako je unitio 20 000 idola i 500 indijanskih hra mova. U studenom 1530. spalio je pokrtenog astekog plemia pod optu bom da je ponovno poeo tovati boga kie, poslije ega je na trgu u Texococu na golemoj lomai spalio astronomske dokumente, slike, rukopise i hijeroglifske tekstove koje su konkvistadori tijekom posljednjih jedanaest godina nasilno oduzeli Astecima. Dok se ta neizmjerno dragocjena i jedin stvena riznica znanja i povijesti pretvarala u pepeo, ovjeanstvo je zauvijek izgubilo priliku da shvati ono o emu ne postoje ni sjeanja. to nam je ostalo od zapisa drevnih naroda Srednje Amerike? Odgovor je, zahvaljujui panjolcima, manje od dvadeset izvornih zakonika i svitaka. Pria se kako su mnogi od dokumenata koje su sveenici pretvorili u prah sadrali "zapise o prolim vremenima". O emu su priali ti izgubljeni zapisi? Kakve su tajne skrivali?

D i v o v i iskrivljenih tijela Iako se orgija spaljivanja knjiga nastavila, neki su panjolci poeli shva ati kako je "u doba prije Asteka u Meksiku postojala visoka civilizacija". Najvie zauuje da je jedan od prvih koji je doao do te spoznaje bio upravo Diego de Landa. ini se da je on poslije svoje autodafeje u Maniju doivio svojevrsno "prosvjetljenje na putu za Damask". Posljednje je godine ivota posvetio gorljivom spaavanju drevne mudrosti koju je nekada fanatino unitavao, postavi tako marljiv skuplja predaja i usmene povijesti naroda Jukatana. Veliku zahvalnost dugujemo franjevakom ljetopiscu Bernardinu de Sahagunu. Taj veliki lingvist "traio je najuenije i najstarije uroenike koji su za potrebe njegove knjige o Astecima naslikali sve ega su se mogli sjetiti o astekoj povijesti, religiji i legendama." Na taj je nain Sahagun priku pio neprocjenjivo vrijedne podatke o antropologiji, mitologiji i drutvenoj povijesti drevnog Meksika, koje je poslije zabiljeio u svom znanstvenom djelu u dvanaest knjiga. Iako su panjolske vlasti zabranile to djelo, jedan je nepotpun primjerak ipak sauvan.

Savjestan i gorljiv skuplja uroenikih tradicija bio je i franjevac Diego de Duran, koji se neumorno borio za ouvanje drevnoga znanja. On je posje tio Cholulu 1585. u doba naglih i dramatinih promjena. Ondje je razgovarao s cijenjenim starcem za kojega se govorilo da ima vie od stotinu godina, koji mu je ispripovijedio priu o izgradnji velikoga zigurata: "U poetku, prije negoli su svjetlost i sunce bili stvoreni, ovo mjesto, Cholula, bilo je obavijeno maglom i tamom; sve je bila dolina, bez brda i uzvisina, okruena vodom, bez drvea i ivih bia. Ubrzo nakon to su se na istoku uzdigli svjetlost i sunce, pojavili su se divovi iskrivljenih tijela, koji su zaposjeli zemlju. Oarani svjetlou i ljepotom sunca odluili su sagraditi toranj koji e se uzdizati sve do neba. Kada su prikupili potrebna sredstva, pronali su ljepljivu ilo vau i paklinu pomou kojih su zapoeli ubrzano graditi toranj. Kada je toranj dosegnuo nebo, bijesni Gospodar Nebesa rekao je stanovni cima neba: "Jeste li vidjeli kako su oni sa zemlje, oarani svjetlou i suncem sagradili visok i ponosit toranj? Idite i posramite ih, jer se oni koji ive u koi ne smiju s nama mijeati." Stanovnici neba odjurili su poput munja; unitili su graevinu a njihove graditelje raskoma dali i razbacali po itavoj zemlji." U Cholulu sam doao upravo zbog te prie, koja je veoma slina biblijskoj prii o babilonskoj kuli (koja je, pak, utemeljena na mnogo starijoj mezopotamskoj predaji). Oito je da su prie iz Srednje Amerike i Srednjega istoka meusobno veoma bliske, iako se njihove razliitosti nikako ne smiju zanemariti. Nara vno, slinosti se mogu pripisati u povijesti nezabiljeenim kontaktima izmeu kultura Srednjega istoka i Novoga svijeta u razdoblju prije Kolumba. No, razmotrimo teoriju koja bi mogla objasniti ne samo slinosti, nego i razlike izmeu drevnih predaja. Pretpostavimo da su u razdoblju od nekoliko tisua godina neovisno jedna o dragoj nastale dvije verzije legende, koje su potekle iz istoga drevnog izvora?

Ostaci U Knjizi Postanka ovako se govori o "tornju koji je sezao do neba": "Sva je zemlja imala jedan jezik i rijei iste. Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiu na jednu dolinu u zemlji inearu, i tu se nastane. Jedan

drugome ree: "Hajdemo praviti opeke te ih pei da otvrdnu!" Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im sluila za buku. Onda rekoe: "Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne rasprimo po svoj zemlji!" Jahve [hebrejski bog] se spusti da vidi grad i toranj to su ga gra dili sinovi ovjeji. Jahve ree: "Zbilja su jedan narod, s jednim jezi kom za sve! Ovo je tek poetak njihovih nastojanja. Sad im nita nee biti neostvarivo to god naume izvesti. Hajde da siemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije." Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidae grada. Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve rasprio po svoj zemlji." Stih koji me se osobito dojmio veoma jasno govori kako su drevni graditelji babilonske kule kanili izgraditi trajni spomenik kako im ime ne bi bilo zabo ravljeno - iako su zaborvaljeni njihova civilizacija i jezik. Je li mogue da se isto dogodilo i u Choluli? Arheolozi smatraju kako je samo mali broj spomenika u Meksiku stariji od 2 000 godina. Cholula je svakako jedan od njih. No, nitko ne moe sa sigurnou ustvrditi kada je zaista poela izgradnja njezinih bedema. ini se da se tisuama godina prije 300. god. pr. Kr., kada se Cholula poela razvi jati, na mjestu velikog zigurata Quetzalcoatla nalazila neka druga, starija graevina. Za zanimljivu mogunost da se u Srednjoj Americi jo uvijek nalaze ostaci drevne civilizacije, koji ekaju da budu otkriveni postoji i potvrda. Na primjer, juno od sveuilinih zgrada Mexico Cityja, izvan glavne ceste koja ga povezuje s Cuernavacom, nalazi se golema okrugla terasasta piramida (s etiri galerije i sredinjim stubitem). Dvadesetih godina prologa stoljea bila je djelomice otkopana iz slojeva lave. Na lokalitet su pozvani geolozi kako bi odredili starost lave i proveli temeljita ispitivanja. Na ope iznena enje zakljuili su kako se vulkanska erupcija, poslije koje su strane te pira mide bile posve zatrpane (kao i otprilike 155 km2 okolnoga podruja), dogo dila prije najmanje sedam tisua godina. Povjesniari i arheolozi zanemarivali su taj geoloki dokaz jer ne vjeruju da je u to doba u Meksiku mogla postojati civilizacija dovoljno napredna da izgradi piramidu. Nikakvo znaenje nema ni injenica da je Byron Cummings, ameriki arheolog koji je za National Geographic Society provodio iskopavanja na tom lokalitetu, na temelju jasno razgranienih slojeva iznad i ispod piramide (koji su nastali prije i poslije vulkanske erupcije) zakljuio kako je rije o "najstarijem hramu na amerikom kontinentu, koji je jo

uvijek neotkriven". Osim toga, odluno je izjavio da je taj hram "pretvoren u ruevine prije 8 500 godina".

Piramide na piramidama Kada ulazite u piramidu u Choluli, zaista se osjeate kao da ulazite u planinu koju je izgradio ovjek. Tuneli (koji su dui od devet kilometara nisu tako stari: probile su ih skupine arheologa koji su ondje marljivo kopali od 1931. do 1966. kada im je ponestalo sredstava za daljnji rad. Ti uski, niski hodnici doimaju se jednako drevnima kao i sama golema graevina koja ih zaokruuje. Vlani su i hladni i plijene svojom tajanstvenom tamom. Osvjetljujui put bakljom, ulazili smo sve dublje u piramidu. Arheolo ka iskopavanja razotkrila su da ona nije izgraena u doba jedne dinastije (kako se vjerovalo za egipatske piramide u Gizi), nego tijekom dugog vre menskog razdoblja - otprilike dvije tisue godina. Drugim rijeima, bio je to zajedniki projekt vie narataja iz razliitih kultura - Olmeka, Teotihuacana, Tolteka, Zapoteka, Miksteka, Cholulana i Asteka, koji su se od samih poetaka civilizacije u Meksiku izmjenjivali u Choluli. Iako nije poznato koja je kultura zapoela izgradnju, ustanovljeno je da je na tome lokalitetu bila najstarija srednja visoka stoasta graevina, na ijem se vrhu nalazio hram. Mnogo poslije na njezino je mjesto postavljena druga, slina stoasta graevina, ime je platforma s hramom podignuta na vie od 60 metara iznad doline. Tijekom sljedeih tisuu i petsto godina etiri ili pet kultura pridonijelo je konanom izgledu spomenika, uvelike proirivi njegovu povrinu, dok je visina ostala ista. Planina koju je izgradio ovjek zadrala je karakteristian oblik zigurata s etiri razine. Danas su sve stra nice njegova podnoja dugake gotovo 460 m - otprilike dva puta due od stranica Velike piramide u Gizi - a procjenjuje se kako njezin obujam iznosi nevjerojatnih tri milijuna kubinih metara. Stoga je ona, kako je saeto ustvrdio jedan strunjak, "najvea graevina koja je ikada podignuta na svi jetu." Zato? emu ti silni napori? Koje su ime narodi Srednje Amerike eljeli zasluiti? Dok sam etao mreom hodnika udiui hladan zrak koji je mirisao na ilovau osjeao sam da se golema piramida svom teinom obruava na mene. Bila je to najvea graevina na svijetu i podignuta u ast boanstva o kojemu se gotovo nita ne zna.

Konkvistadori i Katolika crkva ostavili su nas u potpunom neznanju o povijesti Quetzalcoatla i njegovih sljedbenika. Unitenjem i oskvrnuem ovog drevnoga hrama u Choluli, unitenjem kipova, svetita i kalendara, spaljivanjem drevnih zakonika, slika i svitaka s hijeroglifima, zauvijek su utihnuli glasovi prolosti. Ali, preivjele legende ipak su uspjele sauvati sje anje na "divove iskrivljenih tijela", za koje se tvrdi da su bili izvorni gradi telji.

XVI. poglavlje

Zmijsko svetite

Od Cholule smo krenuli na istok prema Veracruzu i Meksikom zaljevu, prolazei kroz bogate gradove Pueblu, Orizabu i Cordobu. Preli smo maglo vite vrhove Sierra Madre Orientala, na kojima je zrak bio rijedak i hladan, a zatim smo se spustili u tropske doline prekrivene bujnim plantaama palmi i banana. Nae odredite bilo je samo sredite najstarije i najzagonetnije meksike civilizacije, one takozvanih Olmeka, ili "ljudi od gume". Olmeci su se pojavili u 2. tisuljeu pr. Kr., a nestali su tisuu i petsto godina prije uspona astekoga carstva. Asteci su, meutim, sauvali njihove predaje i svojim preteama nadijenuli ime prema podruju uz obalu Meksi kog zaljeva na kojemu se proizvodi kauuk, a na kojemu su navodno obi tavali Olmeci. To podruje prostire se izmeu dananjega Veracruza na zapadu i Ciudad del Carmena na istoku. U njemu su Asteci pronali drevne olmeke obredne predmete koje su iz nepoznatih razloga postavili na ista knuta mjesta u svojim hramovima. Na mom se zemljovidu ocrtavala plava linija rijeke Coatzecoalcos, koja prolazi sreditem legendarne domovine Olmeka i ulazi u Meksiki zaljev. Nekada su na tom podruju rasle guste ume kauukovca, a danas ga je razvijena naftna industrija pretvorila u posljednji krug Danteova Pakla. Poslije otkria nafte 1973., do tada siromaan gradi Coatzecoalcos izrastao je u industrijsko sredite s klimatiziranim hotelima i gotovo pola milijuna stanovnika. Grad se nalazi u blizini crnoga sredita goleme industrijske zone u kojoj su ljudska pohlepa i bezobzirnost unitile gotovo sve arheoloke vre dnote koje su izmaknule panjolskim pljakaima u doba osvajanja. Stoga vie nije mogue pronai uvjerljive dokaze koji bi potvrdili ili opovrgnuli veoma zanimljivu pretpostavku koja je proizlazila iz legendi: u pradavno doba ondje se zbilo neto veoma znaajno.

Chichen Itza Meksiki zaljev Tula Teotihuacan Tres Zapotes San Lorenzo La Venta Palenque Uaxactun Tikal Uxmal

Tihi ocean

Olmeki lokaliteti Tres Zapotes, San Lorenzo i La Venta smjeteni uz Meksiki zaljev, te druga srednjoamerika arheoloka nalazita.

Bilo mi je poznato da Coatzecoalcos znai "zmijsko svetite". Navodno su u dalekoj prolosti upravo ondje pristali Quetzalcoatl i njegovi sljedbe nici kada su prvi put stigli u Meksiko, doavi s mora u brodovima "koji su sjali poput zmijske koe". Takoer se vjeruje kako je upravo odatle Quet zalcoatl otplovio (na svojoj splavi od zmija) kada je naputao Srednju Ame riku. Dapae, Zmijsko Svetite zvualo je kao ime domovine Olmeca, koja nije ukljuivala samo Coatzecoalcos nego i nekoliko drugih mjesta na podru jima koja nemilosrdni razvoj nije uspio posve unititi. Zapadno od Coatzecoalcosa u Tres Zapotesu, te juno i istono u San Lorenzu i La Venti, iskopani su brojni primjerci olmekoga kiparstva. To su monoliti izraeni od bazalta i njemu slinih izdrljivih materijala. Neki od njih imaju oblik divovskih glava koje tee i do trideset tona. Ostali su goleme stele s uklesanim prikazima susreta dviju razliitih ljudskih rasa od kojih nijedna nije ameriko-indijanska. Bez obzira na to tko je stvorio ta divljenja vrijedna djela, posve je sigurno pripadao profinjenoj, dobro organiziranoj, bogatoj i tehnoloki napre dnoj civilizaciji. Problem je u tome to od nje nije ostalo nita, osim umje tnikih djela koja ne pruaju objanjenja o obiljejima i podrijetlu te civi lizacije. Poznato je samo da su se Olmeci (arheolozi su spremno prihvatili asteki naziv) pojavili u Srednjoj Americi oko 1500. god. pr. Kr. s posve razvijenom i naprednom kulturom.

Santiago Tuxtla No smo proveli u ribarskoj luci Alvaradu, a sljedeega smo dana nasta vili putovati na istok. Vozili smo cestom koja je vijugala uz plodna brda i doline, a prije nego to smo skrenuli u unutranjost mjestimice smo mogli vidjeti i Meksiki zaljev. Prolazili smo uz zelene livade pune drvea, crvenih i utih cvjetova te uz malena sela ugnijeena u travnatim kotlinama. Tu i tamo vidjeli su se privatni vrtovi, na kojima su se meu odbaenim starudi jama hranile svinje. Nakon toga popeli smo se na rub brda, odakle se pruao pogled na polja i ume obavijene jutarnjom maglom, koji su se prostirali do nejasnih obrisa udaljenih planina. Nekoliko kilometara dalje uli smo u duboku kotlinu u kojoj je leao stari kolonijalni grad Santiago Tuxtla sa svojim jarkim bojama, ivopisnim trgovinama, crvenim krovovima, utim slamnatim eirima, kokosovim pal mama, stablima banana, i razigranom djecom u arenoj odjei. Iz nekih je duana i kafia dopirala raspojasana glazba. Na glavnom trgu Zocalu, na kojemu je zrak bio vlaan i gust uo se cvrkut svjetlookih tropskih ptica lepr avih krila. Na sreditu trga nalazi se zeleni park a usred njega, poput nekog monog talismana, stoji golem sivi kamen, visok gotovo tri metra, isklesan u obliku afrike glave sa ljemom. To lice punih usana i snanoga nosa, oiju spokojno sklopljenih i s donjom eljusti koja poiva na tlu, odaje ozbiljnost i strpljenje. To je, dakle, bila prva tajna Olmeca s kojom sam se susreo: velianstven kip star vie od 2000 godina, koji je prikazivao osobu nedvojbeno negroidnih crta lica. Naravno, u Novome svijetu prije 2000 godina nije bilo afri kih crnaca. Oni su ovamo stigli kao robovi, mnogo godina poslije osvaja nja. Meutim, postoji uvjerljiv paleoantropoloki dokaz da je tijekom poslje dnjega ledenog doba bilo vie seoba obje Amerike, te da su u jednoj od njih zaista sudjelovali i narodi negroidnog podrijetla. Ta se seoba dogodila oko 15 000. god. pr. Kr. Golemi monolit u Zocalu, nazvan Cobatina glava, prema imanju na kojem je pronaen, najvei je od esnaest slinih olmekih kipova iskopanih u Meksiku. Smatra se da je isklesan neto prije Kristova doba, a teak je vie od trideset tona.

Tres Zapotes Provezli smo se divljim i bujnim krajolikom i stigli do Tres Zapotesa, smjetenog dvadeset pet kilometara jugozapadno od Santiago Tuxtle. Tres Zapotes je mlae olmeko sredite koje je, kako se openito smatra, najvei procvat doivjelo izmeu 500. i 100. god. pr. Kr. Na tom je nalazitu od 1939. do 1940. iskopavanja obavljao ameriki arheolog Matthew Stirling, pa su ondje vidljivi brojni humci ratrkani po poljima kukuruza. Ortodoksni povjesniari toga razdoblja bili su uvjereni da je najstarija civilizacija Srednje Amerike bila civilizacija Maya. Tu tvrdnju podupirali su injenicom da se pomou mayanskoga kalendarskog sustava toaka i crta (koji je nedavno deifriran) moe tono odrediti starost velikoga broja obre dnih natpisa. Najstariji datum koji je pronaen na mayanskom nalazitu bio je 228. god. po. Kr. Stoga je Stirling zadao teak udarac akademskoj tvrdoj liniji kada je u Tres Zapotesu iskopao stelu na kojoj je karakteristinom may anskom metodom toaka i crta urezan mnogo stariji datum: 3. rujna, 32. god. pr. Kr. Najvie je iznenadilo to to se Tres Zapotes nije smatrao mayanskim lokalitetom, nego iskljuivo i nedvojbeno olmekim nalazitem. Na temelju toga stvoren je zakljuak da kalendar vjerojatno nisu izumile Maye nego Olmeci, te kako se upravo Olmecima treba dodijeliti naslov "matine kul ture" Srednje Amerike. Unato tvrdoglavom suprotstavljanju mayanskih zagovaratelja, istina koju je Stirling otkopao u Tres Zapotesu poela je izla ziti na vidjelo. Olmeci su bili mnogo, mnogo stariji od Maya. Oni su bili domiljata, civilizirana, tehnoloki napredna kultura koja je, ini se, doista izumila kalendarski sustav toaka i crta. Njihov kalendar poinje zagonetnim datumom-13. kolovoza 3114. pr. Kr. - te predvia kraj svijeta koji bi, prema njima, trebao nastupiti 2012. god. po Kr. U blizini mjesta na kojemu je otkrio kalendarsku stelu, Stirling je pro naao i golemu glavu pokraj koje sam upravo sjedio. Potjee otprilike iz 100. god. pr. Kr., visoka je oko dva metra, obujam joj je oko 5,5 metara, a teka je vie od 10 tona. Poput stele u Santiago Tuxtli, i ona ima oblik glave afri koga ovjeka koji nosi uzak ljem s dugim remenima koji se veu na bradi. Na usnim resicama vise mu klinovi; duboke brazde uz nosnice i debele, spu tene usne, jo vie naglaavaju njegove negroidne crte lica. Bademaste su mu oi irom otvorene i hladne. Ispod neobinog ljema stre debele obrve koje itavom licu daju ljutit i ozbiljan izgled. Oduevljen tim otkriem Stirling je napisao:

"Glava je isklesana iz golemog komada bazalta, a stoji na pripre mljenom temelju od neobraenih kamenih ploa ... Kada sam uklo nio zemlju kojom je bila prekrivena, ostao sam zapanjen. Unato veliini, veoma je precizno i vjeto oblikovana, a proporcije su joj besprijekorne. Od svih uroenikih amerikih kipova ona se istie jedinstvenim realizmom. Crte lica neodoljivo podsjeaju na negroidne i veoma su istaknute..." Ubrzo nakon toga ameriki su arheolozi u Tres Zapotesu naili na drugo zbunjujue otkrie: djeje igrake u obliku psia na kotaima. Ti draesni pre dmeti suprotstavljaju se prevladavajuem arheolokom stajalitu po kojemu je u Srednjoj Americi kota otkriven tek u doba osvajanja. Ta "vozila-psi" u najmanju ruku dokazuju da su Olmeci, najstarija srednjoamerika civili zacija znali za princip kotaa. A kako su domiljati Olmeci znali za kota, posve je nevjerojatno da su ga koristili samo za izradu djejih igraaka.

XVII.

poglavlje

Zagonetka Olmeka

Nae sljedee odredite bio je San Lorenzo, olmeko nalazite smjeteno jugozapadno od Coatzecoalcosa, u sreditu Zmijskog svetita, o kojemu govore legende o Quetzalcoatlu. Upravo su u San Lorenzu, metodom datira nja radioaktivnim ugljikom, arheolozi pronali najstarije olmeko nalazite (iz otprilike 1500. god. pr. Kr.). Meutim, olmeka kultura je u to doba bila ve posve razvijena, a ne postoje nikakvi dokazi da se ona razvijala u blizini San Lorenza. Upravo je u tome tajna. Olmeci su stvorili civilizaciju koja je proizvela velianstvene graevine i koja je do savrenstva razvila vjetinu klesanja i obrade divovskih kame nih blokova (nekoliko golemih monolitnih glava tekih dvadeset i vie tona bilo je kopnenim putem premjeteno iz kamenoloma u planinama Tuxtle na mjesto koje je odatle udaljeno 96 kilometara). Isljuimo li San Lorenzo, preostaje nam da drugdje potraimo mjesto na kojemu se isprobavala i razvijala olmeka tehnoloka strunost i organizacija. Unato naporima arheologa, nigdje u Meksiku (uostalom, ni u itavom Novome svijetu) nije pronaen ni jedan znak koji bi upuivao na neku razvojnu fazu olmekoga drutva. ini se da se taj narod pojavio niotkuda, donijevi sa sobom karakteristinu umjetnost i arhitekturu.

San Lorenzo U San Lorenzo stigli smo kasno poslijepodne. U osvit srednjoamerike povijesti Olmeci su ondje izgradili umjetan nasip vii od 30 m, kao dio goleme graevine dugake oko 1220 metara i iroke 600 metara. Popeli smo

se na nasip prekriven gustom tropskom vegetacijom, s ijeg se vrha pruao pogled na okolna podruja. Odatle smo vidjeli i mnotvo manjih nasipa te nekoliko dubokih rovova, koje je 1966. iskopao arheolog Michael Coe. Coe je sa svojom ekipom na ovome mjestu otkrio mnoga nalazita, meu kojima i dvadeset umjetnih spremnika povezanih sofisticiranom mreom korita obloenih bazaltom. Jedan dio toga sustava bio je uklesan u stijenu; kada je otkriven, iz njega je, kao i prije vie od 3000 godina u doba velikih kia, jo uvijek tekla voda. Glavni odvod pruao se s istoka na zapad, uklju ujui tri dopunska kanala povezana pregibima. Nakon temeljite analize lokaliteta, arheolozi su priznali da im je svrha toga sloenog sustava brana i kanala jo uvijek nepoznata. I druga je zagonetka ostala bez odgovora. Rije je, naime, o golemim kipovima negroidnih crta, takozvanim olmekim glavama. Ti su kipovi oito bili obredno zakopani, a u grobovima je otkriveno vie od ezdeset dragocje nih predmeta i rukotvorina, meu kojima i iznimno lijepi predmeti od ada te vrhunski izrezbareni kipii. Neki su kipii prije zakopavanja bili sustavno sakaeni. Zbog naina na koji su zakopani kipii iz San Lorenza, veoma je teko odrediti njihovu starost, iako su na istom sloju pronaeni komadi ugljena. Za razliku od kipia, komadi ugljena mogu se datirati pomou radioaktivnog ugljika. Ustanovljeno je da potjeu otprilike iz 1200. god. pr. Kr. To, nara vno, ne znai da su i kipii nastali 1200. god. pr. Kr. Moda su mlai, a moda i stotinama ili tisuama godina stariji. Nije nemogue da su ta izvan redna umjetnika djela, koja zrae svojom unutarnjom ljepotom i gotovo boanskom snagom, sauvale i tovale mnoge kulture prije nego to su ih zakopale u San Lorenzu. Otkriveni komadi ugljena potvruju samo to da kipii potjeu barem iz 1200. god. pr. Kr.; oni ne postavljaju nikakvu granicu njihove starosti.

La Venta U sumrak smo napustili San Lorenzo i krenuli istono prema Villahermosi, gradu u pokrajini Tabasco. Skrenuli smo na glavnu cestu koja je vodila od Acayucana do Villahermose, zaobilazei luku Coatzecoalcos u zoni naf tnih rafinerija, dalekovoda i supermodernih viseih brodova. Prijelaz iz uspa vanog seoskog krajolika San Lorenza u divlje industrijsko podruje u oko lini Coatzecoalcosa bio je gotovo okantan. Jedini razlog zbog kojeg se vre menom unitene granice olmekoga nalazita jo uvijek mogu vidjeti u San Lorenzu jest taj to ondje nafta jo nije pronaena.

Rekonstrukcija La Vente. Lokalitetom dominira neobina stoasta graevina

Meutim, na nenadoknadivu tetu za arheologiju, pronaena je u La Venti... Prolazili smo pokraj La Vente. Sa sporedne, sjeverne ceste, pruao se pogled na natrijem oneien grad koji je svjetlio u mraku poput prizora nuklearne katastrofe. Od 1940. grad se neprestano "razvija": mjesto na kojemu su se nekada uzdizale pira mide danas je prazno, a nebo na kojemu su olmeki zvjezdoznanci proma trali planete zastire dim iz golemih dimnjaka. Na alost, buldoeri su unitili gotovo sve to je moglo biti znaajno za arheologiju jer prije njih nisu bila poduzeta iskopavanja. Tako su mnoge drevne graevine ostale neistraene. Nikada neemo saznati tko ih je izgradio i koja im je bila svrha. Matthew Sterling, osim u Tres Zapotesu, poduzeo je arheoloka isko pavanja na nalazitima u La Venti prije nego to su ih unitili napredak i pohlepa za novcem. Datiranja radioaktivnim ugljikom pokazala su da su Olmeci stigli na to podruje, tonije na otok u movarama koje se prostiru istono od rijeke zvane Tonala, u razdoblju izmeu 1500. i 1100. god. pr. Kr. ini se da su ondje ostali sve otprilike do 400. god. pr. Kr. Poslije toga izgradnja je naglo prekinuta, a sve su postojee zgrade obredno nagrene ili unitene. Nekoliko golemih kamenih glava i drugih manjih kipova obredno je zakopano u grobovima nalik onima u San Lorenzu. Grobovi u La Venti bili su pomno pripremljeni, obloeni tisuama siunih plavih ploica i slo jevima raznobojne ilovae. Na jednom mjestu iskopano je otprilike 420 m3 zemlje kako bi se nainila duboka jama; dno te jame bilo je prekriveno

Profil olmeke glave iz La Vente, Meksiko.

Olmeka glava, pogled sprijeda.

blokovima serpentina (uti, prljavozeleni ili smei mineral (kamen) koji se uglavnom koristi za gradnju, a ime je dobio po zmijolikim vijugama kojima je proet; op.prev.), koji su ponovno zasuti zemljom. Pronaena su i tri mozaina asfalta, namjerno zakopana ispod nekoliko slojeva ilovae i nepeene opeke.

Profil glave Velike Sfinge. Giza, Egipat.

Glava Sfinge, pogled spri jeda.

Glavna piramida u La Venti nalazi se na junom kraju nalazita. Ima oblik stoca valovite baze i zaobljenh stranica sastavljenih od deset okomitih humaka izmeu kojih su uklesani kanali. Piramida je visoka 30 m, promjer joj je gotovo 60 m, a ukupan volumen 8400 m3. Nalazite se protee gotovo

Kip dvostruke pume, Uxmal, Meksiko.

Olmeki kip nalik Sfingi. San Lorenzo, Meksiko. Je li mogue da su mnoge kulture pretkolumbovske June Amerike i drevnoga Egipta potekle iz jo neidentificirane "tree" civilizacije, koja je u dalekoj prolosti izvrila utjecaj na meusobno veoma udaljena podruja.

pola kilometra uz os koja od zemljopisnog sjevera odstupa za 8 zapadno od sjevera. Na toj osi nalazi se nekoliko manjih piramida i trgova, platformi i 2 nasipa savreno precizno poredanih, a pokrivaju povrinu od 7 km . La Venta se doima neobino otuenom, a njezin pravi smisao i dalje ostaje skriven. Arheolozi je nazivaju "obrednim sreditem", to je najvjero-

Simbol dvostrukoga lava iz drevnoga Egipta opisuje Akeru, lavovske bogove koji predstavljaju juer i danas (Akeru se oznaavao hijeroglifom). Religije obaju podruja imaju mnogo slinih simbola i ideja. Takoer valja istaknuti injenicu da p'achi, junoamerika rije za "ljudsku rtvu", doslovno znai "otvoriti usta", to neodoljivo podsjea na neobian egipat ski pogrebni obred poznat kao "otvaranje usta". Oba su podruja pozna vala ideju o duama umrlih kraljeva koje se ponovno raaju kao zvijezde.

jatnije i bila. Meutim, elimo li biti iskreni, moramo priznati da je mogla imati i nekoliko drugih funkcija. injenica jest da se o drutvenoj organiza ciji, obredima i religioznom sustavu Olmeka ne zna nita. Ne znamo kojim su jezikom govorili i koje su predaje prenosili svojoj djeci. Ne znamo ak ni kojoj su etnikoj skupini pripadali. Zbog iznimno vlane klime na podruju Meksikoga zaljeva, nije pronaen nijedan kostur Olmeka. Naime, unato imenu koje smo mu nadjenuli i teorijama koje smo o njemu stvorili, taj narod nam je posve nepoznat. Mogue je da zagonetni kipovi koje su za sobom ostavili, a za koje pretpostavljamo da ih predstavljaju, uope nisu "njihova" djela nego ih je izradio mnogo stariji i zaboravljen narod. Po tko zna koji put zapitao sam se nisu li se divovske glave i drugi izvanredni predmeti, koje pripisujemo

Olmecima, prenosili poput naslijea koje su tisuljeima uvale kasnije kul ture koje su sagradile nasipe i piramide u San Lorenzu i La Venti. Ako je to istina, tko su onda bili Olmeci? Graditelji nasipa? Ili moni i impozantni ljudi negroidnih crta lica, prema kojima su isklesane monolitne glave? Sreom, pedesetak "olmekih" monumentalnih kipova, te tri divovske glave iz La Vente, spasio je Carlos Pellicer Camara, tamonji pjesnik i povje sniar koji je odluno prosvjedovao kada je otkrio da naftne buotine tvrtke PEMEX unitavaju ruevine. Lobiranjem kod politiara iz Tabasca ishodio je da se znaajna otkria premjeste u park koji se nalazi izvan pokrajinskoga glavnoga grada Villahermose. Navedena otkria predstavljaju dragocjene i nenadomjestive zapise - ili, bolje reeno, itavu knjinicu zapisa koje su za sobom ostavile iezle civi lizacije. Ali, nitko ne razumije jezik na kojemu su napisani.

D e u s ex machina Villahermosa, pokrajina Tabasco Promatrao sam "ovjeka u zmiji", reljef kojemu su ime dali arheolozi koji su ga otkrili u La Venti. Strunjaci tvrde da on prikazuje: "Olmeka s kienom kapom koji nosi vreu s mirisima i oko kojega je omotana pernata zmija". Reljef je uklesan u granitnu plou, iroku oko 1,2 m i visoku 1,5 m, a prikazuje ovjeka koji sjedi, dok su mu stopala ispruena kao da su polo ena na papuice vozila. U desnoj ruci dri mali predmet u obliku kantice, a lijevom rukom podie neto nalik poluzi. Na glavi nosi kapu koja je, po mom miljenju, bila prije funkcionalan nego obredan ukras, iako ne mogu zamisliti kakvoj je svrsi sluila. Na njemu, tonije, na konzoli ispred njega, nalazila su se dva Andrijina kria. Moju je pozornost zaokupio detalj pernata zmija, drevnoga simbola Quatzalcoatla, kojeg su tovali (ili barem priznavali) Olmeci. Znanstvenici se u tome posve slau. Openito je prihvaeno stajalite da kult Quetzalcoatla potjee iz pretpovijesnoga doba, te da su ga nastavile tovati i kasnije srednjoamerike civilizacije. Meutim, pernata zmija prikazana na tom kipu razlikovala se od ostalih. ini se da nije bila samo religiozni simbol; zaista, svojim strogim oblikom doimala se gotovo poput stroja.

aputanja o drevnim tajnama Neto kasnije istoga dana stajao sam u golemoj sjeni jedne od olmekih glava iz La Vente, koju je spasio Carlos Pellicer Camara. Bila je to glava starca, iroka plosnata nosa i debelih, blago otvorenih usana izmeu kojih su provirivali vrsti, ravni zubi. Lice mu je odavalo neizmjernu mudrost i strpljenje, a oi su mu hrabro gledale u vjenost, poput oiju velike Sfinge u Gizi, u Donjem Egiptu. Smatrao sam da drevni kipar nije mogao izmisliti autentina rasna obi ljeja toga lika, te da je to portret stvarne osobe iz daleke prolosti. Nekoliko sam puta proetao oko divovske glave. Opseg joj je 6,7 m, teka je 19,8 t i visoka gotovo 2,5 m. Isklesana je iz istoga bazalta i jasno prikazuje "autentina rasna obiljeja". Zaista, ta glava, poput onih koje sam vidio u Santiago Tuxtli i Tres Zapotesu nedvojbeno prikazuje crnca. Na temelju fotografija iz ove knjige, itatelji mogu sami donijeti zaklju ke. Osobno drim da olmeke glave prikazuju stvarne osobe negroidnog podrijetla - karizmatine i mone Afrikance, iju prisutnost u Srednjoj Ame rici prije 3000 godina znanstvenici jo nisu objasnili. Nije sigurno ni to da su glave nastale u tom razdoblju. Datiranje radioaktivnim ugljikom utvrdilo je samo starost komadia ugljena pronaenih u istoj jami u kojoj su otkrivene glave. Odreivanje starosti samih glava mnogo je sloeniji postupak. Obuzet takvim mislima, nastavio sam etati uz neobine spomenike La Vente. aputali su o drevnim tajnama - o tajni ovjeka u stroju, o tajni crna kih glava i konano, o tajni legende koja je oivjela. Naime, kada sam usta novio da neki od kipova iz La Vente nalikuju visokim Kavkaanima sitnih crta lica i dugih noseva, ravne kose i gustih brada, odjevenih u dugake halje, uinilo mi se kao da je mitski Quetzalcoatl na trenutak oivio.

XVIII.

poglavlje

Stranci

Ameriki arheolog Matthew Sterling, koji je 40-ih godina 20. stoljea provodio iskopavanja u La Venti, naiao je ondje na spektakularna otkria. Najvee od njih bila je stela bradatog ovjeka. Kao to sam ve spomenuo, drevno olmeko nalazite lei uz os koja se prua na 8 zapadno od zemljopisnog sjevera. Na junom kraju te osi uzdie se piramida visoka 30 m i valovite baze. Uz nju je neto nalik ogradi viso koj oko 30 cm, koja zatvara prostrano pravokutno podruje ija povrina odgovara 1/4 prosjene gradske etvrti. Kada su arheolozi poeli otkopavati tu ogradu, s iznenaenjem su ustanovili da je sastavljena od gornjih dijelova kolonade. Daljnjim je iskopavanjima ustanovljeno da su stupovi visoki 3 m. Postoji vie od 600 usko povezanih stupova, koji tvore gotovo neprobojnu kolonadu. Isklesani su iz istoga bazalta, a svaki je teak gotovo 2 tone. U La Ventu su preneseni iz kamenoloma udaljenih vie od 90 km. Zato? emu je sluila ta kolonada? Prije nego su iskopavanja poela, primijeeno je da iz zemlje u sreditu zatvorenog prostora proviruje vrh golema kamenog bloka, koji je nadvisivao "ogradu" za gotovo 1,2 m. Bio je prekriven rezbarijama koje se, dodue, nisu vidjele jer su bile skrivene ispod sloja zemlje dubokog oko 3 metra. Stirling i njegova ekipa dva su dana uklanjali zemlju s velikog kamena. Kada su ga konano oslobodili, ustanovili su da je kameni blok dio impozan tne stele visoke 4,2 m, iroke 2,1 m i gotovo 1 iroke. Rezbarije su prikazi vale susret dvojice visokih mukarca odjevenih u iroke halje i obuvenih u elegantne cipele izvinutih vrhova. Jedan od likova bio je nagren zbog ero zije ili je, pak, namjerno unakaen (to je uobiajeno na olmekim spome nicima). Drugi lik bio je gotovo netaknut i jasno je prikazivao kavkaskog

mukarca kukasta nosa i duge brade, kojega su zbunjeni arheolozi nazvali Ujak Sam. Obilazio sam golemu stelu, koja je vie od 3000 godina leala pod zemljom. Od Stirlingova je otkria prolo tek pola stoljea. Razmiljao sam o njezinoj sudbini. Hoe li i sljedeih 30 stoljea taj velianstveni spomenik budui narataji promatrati sa strahopotovanjem i divljenjem? Ili e spletom nesretnih okolnosti ponovno biti zakopana i skrivena od ljudskih oiju? Sjetio sam se drevnog srednjoamerikog kalendara koji su izmislili Olmeci. Kao i njihovi slavniji nasljednici Maye, Olmeci su smatrali da ovjeanstvo vie nema mnogo vremena, pogotovo ne tri tisuljea. Peto sunce ve je bilo na zalasku, a straan e potres zadesiti ovjeanstvo dva dana prije Boia 2012. god. po Kr. Ponovno sam skrenuo pozornost na stelu. Dvije stvari bile su naizgled jasne: prikazan susret na neki je nain morao imati veliko znaenje za Olmeke, budui da su i sama stela i kolonada koja ju je okruivala bile sagra ene na velianstven nain. Drugo, bilo je jasno da je lice bradatoga Kavkaanina, kao i crnca, isklesano po uzoru na stvarnu osobu. Umjetnik jednosta vno nije mogao izmisliti karakteristina rasna obiljeja. Isto je vrijedilo i za dva Kavkaana, koje sam otkrio meu sauvanim spomenicima u La Venti. Jedan od njih bio je uklesan u niskom reljefu na tekoj kamenoj ploi promjera oko 1 m. Na nogama je nosio neto nalik uskim dokoljenicama, a crte lica odavale su anglosaksonski tip. Nosio je kozju bradicu, a na glavi neobinu i prilino nezgrapnu kapu. U lijevoj je ruci drao zastavu ili, moda, neko oruje. Desna ruka, koju je savio na prsima, bila je naizgled prazna. Oko njegova uskog struka bila je omotana kiena traka. Drugi Kavkaanin nosio je slinu bradu i odjeu, a bio je ukle san na uskom stupu. Tko su bili ti stranci? to su radili u Srednjoj Americi? Kada su doli? I to ih je povezivalo s ostalim strancima koji su se naselili u sparnoj i gustoj umi kauukovca - sa strancima prema kojima su nainjene velike glave nalik crnakim? Radikalni istraivai koji su odbacivali uobiajeno stajalite o izolaciji Novoga svijeta prije 1492., predloili su prilino uvjerljivo objanjenje toga problema: bradati ljudi sitnih crta lica mogli su biti Feniani, koji su u 2. tisu ljeu pr. Kr., plovei izmeu Heraklovih stupova i preko Atlantskog oceana, stigli sa Sredozemlja. Zagovaratelji te teorije tvrdili su ak i da su crnci pri kazani na istim nalazitima bili "robovi", koje su Feniani ukrcali na zapadnoafrikoj obali prije negoli su preli Atlantik. to sam due razmiljao o neobinim kiparima iz La Vente, to sam bio manje uvjeren u navedene ideje. Feniani i drugi narodi Staroga svijeta vje-

rojatno su davno prije Kolumba zaista preli Atlantik. Za to postoji i uvjerljiv dokaz, iako on prelazi temu ove knjige. Problem je u tome to su Feniani ostavili svoje karakteristine rukotvorine diljem drevnoga svijeta, ali ne i na olmekim nalazitima u Srednjoj Americi. Crnake glave i reljefi koji prika zuju bradate Kavkaane ne odaju feniki stil. Zaista, ta dojmljiva umjetni ka djela svojim stilom nimalo ne podsjeaju na tvorevine poznatih kultura ili tradicija. ini se da ne potjeu ni iz Novoga ni iz Staroga svijeta. Kao da uope nemaju podrijetlo, to je, naravno, nemogue, jer sva umjetnika djela imaju podrijetlo.

Hipotetska trea stranka Pomislio sam da bi se mogue objanjenje moglo pronai u razliitim teorijama o "hipotetskoj treoj stranci", koje su predloili vodei egiptolozi, kao objanjenje za jednu od najveih zagonetaka egipatske povijesti i krono logije. Arheoloki dokaz upuuje na to da su se olmeka i egipatska civilizacija pojavile iznenada i posve razvijene. Nije nam poznat njihov razvojni put koji je u ostalih civilizacija bio spor i muan. Zaista, ini se da je razdoblje pre laska iz primitivnog u napredno drutvo bilo veoma kratko, to se sa povije snoga stajalita nikako ne moe objasniti. Tehnoloka dostignua, za iji bi razvitak bile potrebne stotine, ak i tisue godina, Olmeci i Egipani razvili su gotovo preko noi - i bez ikakvih uzora. Na primjer, meu nalazima iz preddinastikog razdoblja (oko 3500. god. pr. Kr.) nema pisanih ostataka. Poslije 3500. god. pr. Kr., na ruevinama drevnoga Egipta odjednom su se poeli pojavljivati posve oblikovani hijeroglifi. Taj sloen pisani jezik nije sadravao samo crtee predmeta ili sliko vne opise dogaaja, nego i zvukove i veoma detaljan numeriki sustav. ak su i najstariji hijeroglifi bili stilizirani i konvencionalizirani, a oito je da je napredno slikovno pismo bilo u uporabi ve u osvit Prve dinastije. Nevjerojatna je injenica da ne znamo nita o tome kako se razvijala egipatska matematika, medicina, astronomija, arhitektura te iznimno bogat i zamren religiozni sustav i mitologija (ak je i osnovni sadraj profinjenih djela, poput Knjige mrtvih, postojao od samih poetaka dinastikoga razdo blja). Veina egiptologa ne eli prihvatiti mogunost da je Egipat veoma rano dosegnuo visok civilizacijski stupanj. Hrabriji meu njima smatraju da su

implikacije te teorije zapanjujue. John Anthony West, strunjak za razdo blje prvih dinastija, postavlja pitanje: "Kako nastaje posve razvijena, napredna civilizacija? Usporedimo li automobil iz 1905. sa suvremenim automobilom, nedvojbeno emo uoiti "razvojni" proces. No, u Egiptu nema usporedbi. Ondje je sve postojalo od samoga poetka. Naravno, odgovor na tu zagonetku je jasan, ali budui da se on suprotstavlja prevladavajuem stajalitu, rijetko se uzima u obzir. Egipatska civilizacija nije bila rezultat razvoja, nego naslijea." West je mnogo godina zadavao muke ortodoksnim egiptolozima. Ali, mnogi od njih takoer su izraavali zbunjenost iznenadnim pojavljivanjem egipat ske civilizacije. Walter Emery, pokojni profesor egiptologije na Sveuilitu u Londonu, napisao je sljedee: "Otprilike 3400. god. pr. Kr. u Egiptu se dogodila velika promjena. Zemlja se iz neolitske kulture sa sloenim plemenskim sustavom iznenada transformirala u dobro organiziranu monarhiju. Gotovo istodobno pojavilo se i pismo, velianstvene graevine te nevjerojatno profinjena umjetnost i obrt. Svi dokazi upuuju na postojanje bogate i napredne civilizacije. Sve je to postignuto u izvanredno kratkom vremenskom razdoblju, prije kojeg gotovo da i nisu postojali temelji za razvitak pisma i arhitekture." Mogue je i to da je iznenadan i kljuan kulturni napredak u Egiptu nastu pio pod utjecajem druge poznate civilizacije drevnoga svijeta. To je najvje rojatnije bila sumerska civilizacija s podruja donjeg Eufrata u Mezopota miji. Unato mnogim razlikama, te dvije kulture povezuju sline graditeljske tehnike i stilovi. Meutim, to nikako nije dovoljno da se uspostavi izravna veza izmeu dva drutva. Upravo suprotno, tvrdi profesor Emery: "Sve upuuje na neizravnu vezu, a moda i na postojanje tree stranke, koja je svoj utjecaj proirila i na podruje Eufrata i na podru je Nila. Suvremeni znanstvenici esto su zanemarivali mogunost naseljavanja na oba prostora iz nekog hipotetskog i jo neotkrivenog podruja. [Meutim] zajednika obiljeja i osnovne razlike izmeu tih dviju civilizacija najbolje objanjava teorija o treoj stranci koja je svoja kulturna dostignua prenijela na Egipat i Mezopotamiju."

Ta teorija, izmeu ostalog, rasvjetljava tajanstvenu injenicu da su Egipani i Sumerani tovali gotovo ista lunama boanstva, koja su u njihovu pante onu bila meu najstarijima (Thot u Egipana, a Sin u Sumerana). Ugledan egiptolog sir E. A. Wallis Budge tvrdi: "Slinost dvaju boanstava prevelika je da bi bila sluajna. Pogreno bi bilo tvrditi da su Egipani posuivali od Sumerana, ili obrnuto, ali moe se pretpostaviti da su egipatski i sumeranski uenjaci svoj teoloki sustav utemeljili na nekom zajednikom, ali mnogo starijem izvoru." Dakle, nameu se sljedea pitanja: Koji je to "zajedniki, ali mnogo sta riji izvor", koje je to "hipotetsko i jo neotkriveno podruje", te koja je to napredna "trea stranka" o kojoj piu Budge i Emery? Ako je ona Egiptu i Mezopotamiji ostavila u naslijee Visoku kulturu, moda je to uinila i u Srednjoj Americi? Neutemeljeno je tvrditi da se civilizacija u Meksiku razvila mnogo kasnije nego ona na Srednjem istoku. Mogue je da se na oba podruja poja vila istodobno, iako je njihov daljnji razvitak iao posve drugaijim smje rom. Slijedei takav scenarij, moemo pretpostaviti da su u Egiptu i Sumeru prosvjetitelji uinili golem posao, utemeljivi postojane i autentine kulture. Meutim, u Meksiku (a ini se i u Peruu) to nije bio sluaj - tamonje su civilizacije ubrzo nakon dostizanja vrhunca poele naglo propadati. Meu tim, civilizacija ondje nije nikada posve ieznula. Oko 1500. god. pr. Kr., u razdoblju tzv. olmekog obzorja, golemi su kipovi ve bili veoma stari, a drevne su relikvije imale golemu duhovnu mo. Njihovo je podrijetlo ostalo zabiljeeno u mitovima o divovima i bradatim prosvjetiteljima. Ako su dogaaji zaista tekli tim redoslijedom, tada su crnci bademastih oiju i Kavkaanin Ujak Sam mnogo stariji nego to mislimo. Nije nemo gue da ta iznimna umjetnika djela prikazuju narode koji su pripadali nestaloj civilizaciji, sastavljenoj od nekoliko razliitih etnikih skupina. Tako bismo mogli saeti teoriju o "hipotetskoj treoj stranci" u Srednjoj Americi: u drevnom Meksiku civilizacija nije nastala bez vanjskoga utjecaja, meutim, taj utjecaj nije proizlazio iz Staroga svijeta. Naprotiv, u dalekoj prolosti kulture Staroga i Novoga svijeta dole su pod utjecaj ideja i dosti gnua tree stranke.

Od Villahermose do Oaxace Prije negoli sam napustio Villarhemosu posjetio sam CICOM, Centar za istraivanje kultura Olmeka i Maya. elio sam od tamonjih znanstvenika

saznati postoje li na tom podruju jo neka znaajna olmeka nalazita. Bio sam veoma iznenaen kada su me izvijestili da su u Monte Albanu, koji se nalazi stotinama kilometara jugozapadno u pokrajini zvanoj Oaxaca, arheo lozi pronali rukotvorine olmekoga podrijetla, te mnotvo reljefa za koje se pretpostavlja da prikazuju same Olmeke. Santa i ja nastojali smo posjetiti poluotok Jukatan, koji se nalazi sjeve roistono od Villahermose. Iako se Monte Alban nije nalazio na tom putu, odluili smo ga posjetiti, u nadi da emo ondje saznati neto vie o Olmecima. Osim toga, rekli su nam da emo uivati u vonji prekrasnim plani nama, do srca doline u kojoj se nalazi Oaxaca. Gotovo sve vrijeme putovali smo na zapad, prolazei pokraj izgublje noga nalazita La Vente, potom uz Coatzecoalcos te preko Sayule i Loma Bonite do Tuxtepeca, gradia na sjecitu putova. Za nama je ostao krajolik zagaen naftnom industrijom, a mi smo nastavili putovati preko polja i bre uljaka pokrivenih gustom, zelenom travom. U Tuxtepecu, gdje poinju planine, skrenuli smo na jug i vozili se auto cestom 175 do Oaxace, a koja se na autokarti doimala kratkom. Meutim, ubrzo smo ustanovili da je puna uskih i opasnih krivina, poput stuba koje vode visoko u nebesa. Pokraj nas se izmjenjivala razliita vegetacija i klima, dok konano nismo stigli na visoku zaravan gdje su rasle poznate, ali divov ske vrste bilja, tvorei gotovo nadrealistian krajolik. Od Villahermose do Oaxace putovali smo dvanaest sati 700 km dugom cestom. Kada smo kona no stigli, ruke su mi bile pune uljeva od grevita stezanja volana. Pogled mi je bio zamagljen, a pred sobom sam vidio samo strmoglave ponore i divovsko bilje. Oaxaca je grad poznat po uzgoju opojnih gljiva i marihuane te po D. H. Lawrenceu (koji je 20-ih godina ondje napisao dio svoga romana Pernata zmija (The Plumed Serpent). Grad jo uvijek odie boemtinom i poetinim uzbuenjem. Posvuda se uje amor, u barovima i kafiima, na poploenim ulicama, u starim graevinama i na prostranim trgovima. U hotelu Las Golondrinas uzeli smo sobu s pogledom na tri otvorena dvorita. Krevet je bio udoban. Na nebu su se skupljali jezivi oblaci. No, bio sam suvie umoran da bih spavao. Neprestano sam razmiljao o prosvjetiteljima, o bradatim bogovima i njihovim sljedbenicima. ini se da su i u Meksiku doivjeli neuspjeh poput onoga u Peruu. O tome su kazivale legende. Ali, ne samo legende, kako sam otkrio sljedeega jutra u Monte Albanu.

XIX. poglavlje

Pustolovine u podzemlju, zvjezdana putovanja

Teorija o "hipotetskoj treoj stranci" objanjava slinosti i osnovne razlike izmeu drevnoga Egipta i Mezopotamije pretpostavljajui da su obje zemlje naslijedile civilizaciju od istog drevnog pretka. Do sada nije predlo ena nijedna ozbiljna teorija o tome gdje je ta civilizacija mogla biti smje tena i kada je postojala. Dakle, ona je posve nepoznata, no sudei prema njezinim utjecajima na civilizacije Sumera i Egipta, moemo zakljuiti da je zaista postojala. Je li mogue da je isti tajanstveni predak, isti nevidljiv izvor ostavio svoj trag i u Meksiku? Ako jest, tada bismo oekivali odreene kulturne slinosti izmeu drevnih civilizacija Meksika, Sumera i Egipta, ali i goleme razlike koje proistjeu iz dugog razdoblja razvitka, koji je na svakom od tih podruja tekao drugaije. Naravno, razlike izmeu Sumera i Egipta su manje, jer su dvije drave tijekom povijesti esto dolazile u kontakt. Nadalje, izmeu tih dviju kultura te kultura Srednje Amerike oekivali bismo vee razlike, jer su prije Kolumbova otkria 1492. veze izmeu tih civilizacija bile tek sluajne i povremene.

Prodiratelji mrtvih, zemaljska udovita, zvjezdani kraljevi i patuljci Drevni su Egipani, iz nama nepoznatih razloga, osobito tovali patuljke. Tu su praksu u Srednju Ameriku uveli Olmeci, a prihvatili su ih i drugi civilizirani narodi toga podruja. U oba sluaja vjerovalo se da su patuljci izravno povezani s bogovima, a na umjetnikim djelima prikazivani su kao plesai.

U ranom dinastikom razdoblju Egipta, prije vie od 4500 godina, sve enici iz Heliopolisa tovali su "eneadu", ili devet svemoguih boanstava. Kljunu ulogu u religioznom sustavu Asteka i Maya u Srednjoj Americi imalo je takoer devet boanstava. Popol Vuh, sveta knjiga drevnih Quiche Maya iz Meksika i Guatemale, sadri nekoliko odlomaka koji govore o "ponovnom zvjezdanom roenju", odnosno o reinkarnaciji mrtvih u obliku zvijezda. Tako se spominju junaci-blizanci Hunahpu i Xbalanque, koji su, pretrpjevi muku smrt, "ustali iz mrtvih i praeni svjetlou odletjeli u nebo. Poslije toga nebeski svod i zemlja bili su obasjani svjetlou, a blizanci su ostali u svom nebeskom pre bivalitu." Istodobno, 400 njihovih sljedbenika, koji su takoer bili ubijeni, ustali su iz mrtvih, "i pridruili se Hunahpuu i Xbalanqueu, postavi zvije zdama." Veina predaja o bogu-kralju Quetzalcoatlu opisuje ga kao prosvjetitelja koji je inio mnoga dobra djela. Meutim, njegovi su sljedbenici u drevnom Meksiku vjerovali da je umro i da se ponovno rodio kao zvijezda. Doista je neobino da je u doba izgradnje piramida, prije vie od 4000 godina, u Egiptu vladalo uvjerenje da se mrtvi faraoni ponovno raaju kao zvijezde. Kako bi se ubrzalo ponovno roenje umrloga vladara, pjevali su se obredni zazivi: "O, kralju, ti si ta Velika Zvijezda, Orionov Pratitelj koji s njime prelazi nebo ... uzdie se na istonom nebu i obnavlja se i pomla uje kada ti za to doe vrijeme." Sa zvijeem Oriona susreli smo se na zaravni Nazca, no, o tome emo ire govoriti poslije u tekstu. U meuvremenu, razmotrimo drevnu egipatsku Knjigu mrtvih. Neki njezini dijelovi potjeu iz samih poetaka egipatske povijesti, a sama je knjiga svojevrstan vodi kroz seobu due. Sadri naputke za prevladavanje opasnosti s kojima se umrli susree poslije smrti, omoguavajui mu da pre uzme oblike mitskih stvorenja. Osim toga, knjiga sadri lozinke koje olaka vaju prijelaz na odreene razine podzemnoga svijeta. Narodi Srednje Amerike sauvali su sline ideje o opasnostima ivota poslije smrti. Vjerovali su da podzemnim svijetom, koji se sastoji od devet razina, umrli putuju etiri godine, prevladavajui brojne prepreke i opasno sti. Te su razine nazivali "mjestom gdje se sudaraju planine", "mjestom gdje se odapinju strijele", "planinom noeva" itd. U drevnoj Srednjoj Americi, kao i u drevnom Egiptu, vjerovalo se da umrli putuje podzemnim svijetom u amcu, te da ga na svakoj postaji puta prate "bogovi veslai". U grobu Dvo struke Krijeste, mayanskoga vladara grada Tikala iz osmog stoljea, prona en je prikaz takvoga putovanja. Slini prikazi otkriveni su diljem Doline kraljeva u Gornjem Egiptu, primjerice u grobu Tutmozisa III., faraona iz XVIII. dinastije. Je li sluajno da se meu putnicima u barci umrloga fara-

ona, te meu suputnicima Dvostruke Krijeste, koji se na posljednje putova nje otisnuo u kanuu, nalazi pas ili boanstvo s glavom psa, ptica ili boanstvo s glavom ptice te majmun ili boanstvo s glavom majmuna? Sedma razina meksikog podzemnog svijeta nazivala se Teocoyolcualloya: "mjesto gdje zvijeri prodiru srca". Je li sluajno da su u Dvorani suda, jednoj od postaja staroegipatskog podzemnog svijeta, prisutni gotovo isti simboli? Na toj odluujuoj toki puta vae se srce (dua, op. prev.) umrloga, koje se stavlja na jednu stranu vage, dok se na drugu stavlja pero. Ako je srce (dua) optereeno grijesima, tada ono pretee na vagi. Bog Thoth potom zapisuje presudu na svojoj plo ici i predaje srce umrloga Prodiratelju Mrtvih, stranoj zvijeri, mjeavini krokodila, vodenkonja i lava. Vratimo se Egiptu u doba izgradnje Velike piramide, kada su se faraoni mogli ponovno roditi kao zvijezde i bez suenja u podzemnom svijetu. Dio toga procesa sastojao se u izgovaranju obrednih zaziva, a jednako znaajan bio je i tajanstveni obred "otvaranja usta", koji se izvodio poslije faraonove smrti, a za koji arheolozi tvrde da potjee iz preddinastikog razdoblja. U tom su obredu sudjelovali Veliki Sveenik i njegova etiri pomonika koji su rukovali peshenkefom, obrednim noem. Njime su se "otvarala usta" umr loga boga-kralja kako bi se osiguralo njegovo uskrsnue u nebesima. Na sauvanim reljefima i vinjetama na kojima je prikazan taj obred, jasno se vidi da je mumificirano tijelo bilo snano udareno peshenkefom. Nedavno je dokazano da se taj obred izvodio u jednoj od prostorija Velike piramide u Gizi. Isti su se obredi, iako u iskrivljenom obliku, izvodili u drevnom Meksiku. Ve smo govorili o rtvovanjima ljudi u razdoblju prije osvajanja. Je li sluajno da je mjesto rtvovanja bila piramida, da su obred izvodili Veliki Sveenik i njegova etiri pomonika, da se tijelo rtve udaralo obre dnim noem, te da su drevni Meksikanci vjerovali kako dua rtve odlazi izravno u nebo, izbjegavajui opasnosti podzemnoga svijeta? S obzirom na mnoge sluajne podudarnosti, razumno je zapitati se postoji li meu njima povezanost. To vie uzmemo li u obzir i injenicu da izraz "rtvovanje" na jezicima drevne Srednje Amerike glasi p'achi, to znai "otvoriti usta". Nije li mogue da su narodi tih zemljopisno veoma udaljenih podruja u svojim obredima sauvali sjeanje na zajedniko podrijetlo? Meutim, egipatski obredi otvaranja usta nisu izravno utjecali na meksike obrede iz istoga razdoblja (et vice versa), na to upuuju osnovne razlike izmeu njih. No, mogue je da su njihove slinosti dio naslijea zajednikoga pretka.

Narodi Srednje Amerike tim su naslijeem raspolagali na drugaiji nain, no, obje su kulture sauvale gotovo identian simbolizam i nomenklaturu. U ovoj knjizi nema mjesta za raspravu o moguoj povezanosti Egipta i Srednje Amerike. Meutim, prije negoli to nastavimo, moramo imati na umu da ista "povezanost" postoji izmeu religijskih sustava pretkolumbovskog Meksika i Sumera u Mezopotamiji. I ondje se namee dokaz o drevnom zajednikom pretku, a ne o meusobnom izravnom utjecaju. Uzmimo Oannesa kao primjer. "Oannes" je grki naziv za sumerskoga Uana, vodeno bie koje je u Mezopotamiju donijelo umjetnost i razne vjetine. Legende stare gotovo 5000 godina kazuju da je Uan ivio u moru, te da je svako jutro izlazio iz voda Perzijskoga zaljeva kako bi i poduavao ovjeanstvo. Je li sluajno da uaana na jeziku Maya znai "onaj koji prebiva u vodi"? Razmotrimo i Tiamat, sumersku boicu oceana i sila primordijalnog kaosa, koja je prikazivana kao prodrljivo udovite. Mezopotamska predaja kazuje da se Tiamat suprotstavila ostalim boanstvima oslobodivi ruilake sile, no konano ju je unitio nebeski junak Marduk: "Tiamat je otvorila svoja usta kako bi ga progutala. On ju je zapuhnuo stranim vjetrom kako ne bi mogla zatvoriti svoja usta. Strani su vjetrovi napunili njezin trbuh. Srce joj je bilo opkoljeno, usta su joj bila irom otvorena, odapeo je strijelu ravno u njezin trbuh, rasporio joj je utrobu i srce, uinio ju je bespomonom i unitio joj ivot, sruio ju je na tlo i stao na njezino tijelo. Stojei nad udovinim truplom svoje protivnice, Marduk je "zamislio umjetnika djela" i u svojoj glavi poeo oblikovati veliki plan o stvaranju svijeta. Najprije je razbio Tiamatinu lubanju i prerezao joj ile. Zatim je pre polovio njezino truplo, "poput suene ribe". Od jedne je polovice nainio nebeski svod, a od druge nainio povrinu zemlje. Njezine je grudi pretvorio u planine, od njezine pljuvake nainio je oblake, a iz oiju su joj potekle rijeke Tigris i Eufrat. Neobina i veoma brutalna drevna legenda. Drevne civilizacije Srednje Amerike priaju istu priu na drugaiji nain. Umjesto Marduka javlja se Quetzalcoatl, kao utjelovljenje boanskog stvoritelja, a ulogu boice Tiamat preuzima Veliko Zemaljsko udovite, Cipactli. Quetzalcoatl je zgrabio udove tog udovita, "dok je plivalo pri-

mordijalnim vodama, i prepolovio je njegovo tijelo. Od jedne je polovice nainio nebo a od druge zemlju." Od kose i koe udovita stvorio je travu, cvijee i bilje; "od oiju izvore, a od ramena planine." Jesu li slinosti izmeu sumerskih i meksikih mitova sluajne, ili je posrijedi kulturno naslijee izgubljene civilizacije? Lica junaka te drevne kulture moda su zaista bila uklesana u kamenu i tisuama su godina preno ena poput obiteljske batine, ponekad vidljiva a ponekad skrivena, sve dok ih u suvremeno doba arheolozi nisu posljednji put iskopali i dali im imena poput Olmeka glava i Ujak Sam. ini se da ozbiljna lica tih junaka svjedoe o tunoj istini.

Monte Alban: propast velianstvenih ljudi Nalazite Monte Alban, za koje se smatra da je staro oko 3000 godina, lei iznad Oaxace, na umjetnoj zaravni na vrhu brda. To je golemo podruje pravokutna oblika koje se naziva Grand Plaza, a okrueno je piramidama i drugim graevinama poredanim geometrijskom preciznou. itavo mjesto odie skladom kao posljedicom veoma dobro zamiljenog i iznimno preci zno provedenog plana. Prema savjetu znanstvenika iz CICOM-a, s kojima sam razgovarao prije odlaska iz Villahermose, najprije sam posjetio jugozapadni dio lokaliteta Monte Alban. Ondje, uz zid niske piramide, stajalo je na desetke stela s izre zbarenim likovima crnaca i Kavkaana, ravnopravnih u ivotu, ravnopravnih u smrti. Ako je zaista postojala nepoznata civilizacija i ako ti kipovi svjedoe o njoj, tada se u ovoj prii krije poruka o rasnoj jednakosti. Tko je uoio ponos i karizmu velikih crnakih glava iz La Vente, ne moe tvrditi da su osobe prikazane na tim vrhunskim umjetnikim djelima bile robovi. Ni bra dati mukarci uskoga lica ne izgledaju kao neiji podanici. Njihovo dranje odaje aristokratski ponos. Meutim, na kipovima iz Monte Albana, koji se po vjetini izrade razli kuju od kipova iz La Vente, nalazi se zapis o propasti tih velianstvenih ljudi. Iako manje vjeti od onih iz La Vente, umjetnici iz Monte Albana takoer su pokuali prikazati crnce i bradate Kavkaane. Kipovi iz La Vente zrae ivotnom snagom i moi, dok se u Monte Albanu doimaju poput mrtvaca. Svi su nagi, veina ih je ukopljena, neki su sklupani poput fetusa, kao da se brane od udaraca, dok ostali ukoeno lee. Arheolozi tvrde da kipovi prikazuju "trupla ratnih zarobljenika". Kojih zarobljenika? Odakle?

juna platforma

opservatorij sjeverna platforma

Monte Alban

Naime, rije je o Srednjoj Americi, o Novome svijetu tisuama godina prije Kolumba. Nije li neobino da se meu prikazanim ratnim rtvama ne nalazi nijedan Indijanac, nego samo pripadnici rasa Staroga svijeta? Ortodoksni akademici to ne smatraju nimalo neobinim iako su, po nji hovu miljenju, rezbarije veoma stare (izmeu 1000. i 600. god. pr. K r . ) . Kao i na drugim nalazitima, i u Monte Albanu su se datiranja temeljila na testovima provedenima na organskim tvarima, umjesto na samim rezbari jama na granitnim stelama, zbog ega njihovo datiranje nije precizno.

Naslijee Na steli koja prikazuje crnce i Kavkaane, otkriveno je, ali ne i odgone tnuto, veoma sloeno slikovno pismo. Strunjaci se slau da je rije o "do sada najstarijem meksikom pismu". ini se da su stanovnici toga podruja bili vjeti graditelji, a njihovo je zanimanje za astronomiju graniilo s opsjednutou. Ondje se nalazi opservatorij, neobina iljasta graevina smje tena pod kutom od 45 u odnosu na glavnu os (koja je namjerno pomaknuta za nekoliko stupnjeva od smjera sjever-jug). U opservatoriju sam, ustano vio da se sastoji od kratkih, uskih tunela i strmih stuba, tj. razina s kojih su se mogli promatrati razliiti dijelovi neba.

Stanovnici Monte Albana, poput stanovnika Tres Zapotesa, ostavili su dokaze o svom matematikom znanju u obliku matematikoga sustava toaka i crtica. Sluili su se i nevjerojatno preciznim kalendarom, koji su uveli Olmeci i koji je bio veoma slian kalendaru Maya. Prema kalendaru iz Monte Albana, kraj svijeta nastupit e 23. prosinca 2012. Ako su kalendar i opsjednutost vremenom bili dio naslijea drevne i zaboravljene civilizacije, tada su Maye bile njezini najvjerniji i najnadahnutiji nasljednici. Godine 1950. arheolog Eric Thompson izjavio je sljedee: "Najvei misterij mayanske religije bilo je vrijeme, i njime su Maye bile zao kupljene u toj mjeri da njihovoj opsjednutosti nije bilo pandana u povijesti ovjeanstva." Nastavljajui putovanje Srednjom Amerikom, sve sam dublje ulazio u labirint, u nadi da u otkriti klju velike i strane tajne.

XX. poglavlje

Djeca Prvih ljudi

Palenque, pokrajina Chiapas Polako se primicala veer. Sjedio sam u sjeveroistonom kutu mayanskoga Hrama natpisa i promatrao mranu dunglu na sjeveru, iza koje su se pruale kiom natopljene ravnice Usumacinte. Hram se sastoji od triju prostorija, a stoji na vrhu deveterokatne pira mide, visoke gotovo 30 metara. Iako skladnog i profinjenog oblika, Hram odaje vrstou, snagu i postojanost - to je djelo iste geometrije i vrhun skoga graditeljskog umijea. Meni zdesna nalazila se Palaa, prostran pravokutni kompleks obliko van poput piramide, nad kojim se uzdizao uzak, etverokatni toranj, za koji se smatra da je mayanskim sveenicima nekada sluio kao opservatorij. Oko mene, meu drveem prepunim arenih papiga i makaa, stajale su brojne druge velianstvene graevine. Meu njima su se isticali tako zvani Hram lisnatoga kria, Hram Sunca, Hram broja te Hram lava. Velik dio znanja o mayanskim vjerovanjima, obiajima i predajama nepovratno je izgubljen. Iako smo odavno nauili itati njihove datume jo nismo uspjeli posve deifrirati njihove zamrene hijeroglife. Popeo sam se stubama u sredinju prostoriju Hrama. Na stranjem su zidu stajale dvije velike sive kamene ploe na kojima je bilo urezano 620 mayanskih hijeroglifa, poredanih u pravilne nizove. Prikazivali su lica udo vita i ljudi, te zastraujua mitska stvorenja. Nitko sa sigurnou ne zna o emu ti hijeroglifi govore jer mayansko pismo, koje je mjeavina piktograma i fonetskih simbola, nije posve odgone tnuto. Meutim, jasno je da mnogi od njih govore o veoma dalekoj prolosti, te o ljudima i bogovima koji su sudjelovali u pretpovijesnim zbivanjima.

Palaa Hram lisnatoga kria

Hram Sunca Hram lava Hram broja Palenque

Pacalova grobnica Lijevo od hijeroglifa, iz poploanoga poda Hrama natpisa sputaju se strme stube koje vode duboko u utrobu piramide, u prostoriju u kojoj se nalazi grobnica gospodara Pacala. Stube, izgraene od veoma fino obrae nog vapnenca, bile su skliske i vlane. Upalio sam baklju i spustio se u tamu, oslanjajui se rukom o juni zid. Vlano stubite kojim sam se sputao prvi je put bilo zatvoreno 683. god. po Kr., a ponovno ga je otkrio meksiki arheolog Alberto Ruz u lipnju 1952., podignuvi kamene blokove s poda Hrama. Iako je 1994. u Palenqueu otkrivena slina grobnica, Ruz je bio prvi istraiva koji je otkrio gro bnicu unutar piramide iz Novoga svijeta. Graditelji piramide namjerno su kamenjem zatrpali stubite, a arheolozima je bilo potrebno etiri godine da ga posve oiste i prodru u utrobu graevine. Kada su u tome uspjeli, uli su u usku nadsvoenu prostoriju. Na podu ispred sebe ugledali su pet ili est ratrkanih kostura obrednih rtava. Na dnu prostorije nalazila se velika kamena ploa u obliku trokuta. Kada ju je poma knuo, iznenaeni je Ruz ugledao grobnicu. Opisao ju je kao "golemu sobu koja kao da je izgraena od leda, poput pilje iji su zidovi i krov savreno

pravilni, ili, poput naputene kapelice s kupolom ukraenom stalaktitima, s ijeg su poda nicali debeli stalagmiti nalik rastopljenim svijeama." Grobnica je dugaka 9 m, visoka 7 m i takoer je nadsvoena. Na zido vima su reljefi koji prikazuju gospodare noi - devet boanstava koji su vladali u razdoblju tame. Usred prostorije nalazi se golem monolitni sarko fag s bogato izrezbarenom kamenom ploom, tekom pet tona. U sarkofagu lei kostur visokog ovjeka odjevenog u sveanu odoru ukraenu adom. Na glavi kostura privrena je mrtvaka maska ureena sa 200 komadia ada. Pretpostavlja se da su to ostaci Pacala, vladara Palenque iz 7. st. po Kr. Na temelju natpisa zakljuujemo da je taj vladar ivio osamdeset godina, iako arheolozi smatraju da kostur u sarkofagu pripada dvostruko mlaem mukarcu. Spustio sam se gotovo 25 m ispod poda Hrama u prostoriju u kojoj su leale obredne rtve, a koja je vodila u Pacalovu grobnicu. Zrak je bio vlaan i hladan, bremenit mirisom plijesni i trulei. Sarkofag koji se nalazio u podu grobnice ima neobian oblik- dno mu je proireno kao i kod drevnih egipat skih sarkofaga. Egipatski su sarkofazi bili nainjeni od drveta, a budui da su stajali okomito, dno im je bilo proireno. Meutim, Pacalov je lijes bio od kamena i leao je vodoravno. Zato su, dakle, mayanski obrtnici izradili sar kofag proirena dna, ako nije imao i neku drugu svrhu? Je li posrijedi replika drevnoga sarkofaga koji je nekada sluio drugoj svrsi, a koja je u njihovo doba bila odavno zaboravljena? Predstavlja li Pacalov sarkofag zajedniko naslijee, koje povezuje drevni Egipat i drevne kulture Srednje Amerike? Teak kameni poklopac sarkofaga pravokutna je oblika, te je debeo 25 cm, irok 90 cm i dugaak 3,8 m. I on nalikuje velianstvenim izrezbarenim kamenim poklopcima starih egiptatskih sarkofaga. Zaista, veoma bi se dobro uklopio pogrebni inventar iz Doline kraljeva. Meutim, izmeu njih postoji jedna znaajna razlika. Na poklopcu sarkofaga izrezbaren je prikaz koji se ne moe pronai nigdje u Egiptu. Rije je, naime, o portretu svjee obrija noga mukarca odjevenog u pripijeno odijelo s kitnjastim orukavljem i nogavicama. Mukarac, napeto zuri ispred sebe, napola leei u dubokom sjedalu koje mu pridrava donji dio lea i bedra, dok mu je glava udobno naslonjena na vrh sjedala. Ruke su mu u pokretu kao da upravlja polugama, a bose noge blago savijene. Je li to mayanski kralj Pacal? Ako jest, zato je prikazan kao da upravlja nekakvim strojem? Maye navodno nisu imale strojeve. Navodno nisu poznavale ni kota. Sjedalo u kojem se nalazio Pacal svojim je vijcima, ploicama, cijevima, konano ita vom strukturom, vie nalikovalo tehnolokoj napravi nego "prijelazu ive due u kraljevstvo mrtvih", ili "padanju u ralje zemaljskoga udovita".

Sjetio sam se "ovjeka u zmiji", olmekog reljefa opisanog u 17. pogla vlju, koji je takoer prikazivao pojednostavljenu tehnoloku napravu. Osim toga, "ovjek u zmiji" otkrivenje u La Venti, a povezuje se s bradatim liko vima, navodno Kavkaanima. Blago iz La Vente najmanje je tisuu godina starije od Pacalove grobnice. Meutim, pokraj kostura u sarkofagu prona en je kipi, za koji se ustanovilo da je mnogo stariji od ostalih predmeta iz grobnice. Prikazuje starijeg Kavkaanina s kozjom bradicoma, odjevenog u dugaku halju.

Piramida arobnjaka Uxmal, Jukatan Olujnog sam se poslijepodneva uspinjao stubama druge piramide, koja se nalazi 700 km sjeverno od Palenquea. To je strma graevina ovalna oblika, dugaka 73 m te iroka i visoka 36 m. To se zdanje, koje nalikuje zamku kakva arobnjaka, od pamtivijeka naziva Piramida arobnjaka ili, Kua patuljka. Imena su proizala iz mayanske legende koja kazuje da je itavu graevinu u samo jednoj noi izgradio patuljak nadnaravnih moi. Kako sam se uspinjao, stube su postajale sve ue. Naginjao sam se prema naprijed, opirui se rukama o zid piramide u strahu da ne padnem. Pogledao sam u zatraujue, oblacima zastrto nebo. Jato ptica kruilo je nada mnom kao da trai sklonite od prijetee nesree, a niski, tmasti oblaci koji su prije nekoliko sati zaklonili sunce sada su se kidali pod naletima snanoga vjetra kao da e svakoga trenutka eksplodirati. Piramida arobnjaka nije jedinstven primjer povezivanja graevina s natprirodnim moima patuljaka o kojima pripovijedaju legende diljem Sre dnje Amerike. Jedna mayanska legenda kae: "Morali su (patuljci, op. prev.) samo zazvidati i teke stijene bi se same pomaknule." itatelj e se prisjetiti sline predaje o tome kako je golemo kamenje tajanstvenoga Tiahuanaca "na zvuk trube odletjelo u zrak". Dakle, u legendama Srednje Amerike i dalekih Anda, s udesnim lebdenjem golemoga kamenja povezuju se neobini zvukovi. to sam iz toga mogao zakljuiti? injenica da ta meusobno veoma udaljena podruja posjeduju gotovo jednake predaje, moe se pripisati slu ajnosti. No, to je malo vjerojatno. Vrijedi razmotriti mogunost da su u takvim priama sauvana jednaka sjeanja na drevnu tehnologiju koja je

Piramida arobnjaka Dvorite samostana Velika piramida

Uxmal

omoguavala podizati golemo kamenje "udesnom" lakoom. Valja imati na umu da se u predajama drevnoga Egipta spominju gotovo jednaka uda? Jedna takva predaja kazuje da je arobnjak podignuo u zrak "golem kameni svod dug 200 lakata i irok 50 lakata"? Stube kojima sam se uspinjao bile su ukraene "izrezbarenim mozai kom", kako ih je opisao John Lloyd Stephens, ameriki istraiva iz 19. sto ljea. Iako je Piramida arobnjaka bila izgraena mnogo stoljea prije osva janja, najei simbol na tom mozaiku nalikuje kranskom kriu. Zaista, uoio sam dvije vrste "kranskih" krieva: apasti croix-patte, koji su kao svoj simbol prihvatili vitezovi templari i drugi kriarski redovi u 12. i 13. stoljeu, te kri sv. Andrije. Tekom sam mukom stigao do vrha arobnjakove piramide na kojemu se nalazio hram. Sastojao se od nadsvoene prostorije na ijem se stropu skupilo mnotvo imia, vidljivo uznemirenih dolazeom olujom. Nemirno su se vrpoljili, rastvarajui i sklapajui svoja konata krila. Odmorio sam se na visokoj platformi koja je okruivala prostoriju i s koje se pruao pogled na krieve. Nalazili su se posvuda, doslovce prepla vljujui drevnu graevinu. Sjetio sam se Tiahuanaca i njegovih krieva iskle sanih u pretkolumbovsko doba na golemim kamenim blokovima ratrkanim oko graevine Puma Punku. "ovjek u zmiji", olmeki kip iz La Vente, te dva Andrijina kria, takoer su bili isklesani mnogo prije Isusova roenja.

Sada, u Piramidi arobnjaka na mayanskom nalazitu Uxmalu, ponovno sam naiao na krieve. Bradate ljude... Zmije... Krieve... Kolika je vjerojatnost da se tako karakteristini simboli pojave u meu sobno veoma udaljenim kulturama i u razliitim vremenskim razdobljima? Zato su se upravo njima ukraavala profinjena umjetnika i graditeljska djela?

Znanost o proricanju Kao i mnogo puta do tada, imao sam osjeaj da promatram simbole koje su, kao svjetlo civilizacije koje e sjati u dugom razdoblju tame u Srednjoj Americi (a moda i drugdje u svijetu), za sobom ostavili pripadnici nekog kulta ili tajnog drutva. Smatrao sam znaajnom injenicu da su se motivi bradatoga ovjeka, Pernate Zmije i kria pojavljivali svugdje gdje su posto jale naznake da je tehnoloki napredna i nepoznata civilizacija dola u vezu s uroenikim kulturama. Drao sam da se taj kontakt zbio u drevno, gotovo zaboravljeno doba. Razmiljao sam o iznenadnom izranjanju Olmeka iz dubina mrane pretpovijesti, sredinom 2. tisuljea pr. Kr. Arheoloki dokazi upuuju na to da su od samih poetaka tovali goleme kamene glave i stele bradatih ljudi. Bio sam opsjednut milju o tome da su neki od dojmljivih olmekih kipova moda bili dio prastaroga naslijea, koje je tisuama godina prije drugog tisuljea pr. Kr. povjereno na uvanje narodima Srednje Amerike kao tajni kult mudrosti, vjerojatno kult Quetzalcoatla. Naalost, to je naslijee velikim dijelom izgubljeno. Meutim, narodi toga podruja - osobito Maye, graditelji Palenque i Uxmala - sauvali su neto mnogo zagonetnije i velianstvenije od monolita, neto to se s pravom moe smatrati naslijeem starije i naprednije civilizacije. Kao to emo vidjeti u sljedeem poglavlju, rije je o tajanstvenom umijeu promatranja zvijezda, o drevnoj znanosti o vremenu, mjerenju i proricanju, koju su Maye u potpunosti sauvale. U sklopu te znanosti Maye su sauvale i sjeanja na straan potop koji je unitio zemlju te empirijsko znanje viega reda, to je veoma zagonetno, jer je to znanje naa civilizacija tek nedavno poela pono vno otkrivati.

XXI. poglavlje

Naprava za proraunavanje kraja svijeta

Maye su znale odakle potjee njihovo napredno znanje. Predaja govori da su ga naslijedili od prvih ljudi, Quetzalcoatlovih stvorenja zvanih BalamQuitze (Jaguar Lijepog Osmijeha), Balam-Acab (Jaguar Noi), Mahucutah (Uvaeno Ime) te Iqui-Balam (Mjeseev Jaguar). U knjizi Popol Vuh pie da su ti mayanski preci: "bili obdareni mudrou; vidjeli su na daljinu; saznali su sve o svi jetu. Vidjeli su stvari skrivene u daljini. Njihova je mudrost bila golema; njihov je pogled sezao do uma, stijena, jezera, mora, pla nina i dolina. Zaista, bili su ljudi dostojni divljenja. Znali su sve i istraili su sva etiri kuta, etiri toke nebeskoga svoda i okruglo lice Zemlje." Postignua te rase izazvala su zavist nekoliko najmonijih boanstava. "Nije dobro da naa stvorenja znaju sve. Moraju li biti jednaki nama, njihovim stvoriteljima, koji vidimo na daljinu, koji sve znamo i sve vidimo? Moraju li i oni biti bogovi?", prosvjedovala su boanstva. Naravno, nisu dopustili da se takvo stanje nastavi. Nakon pomnog razmatranja donijeli su sljedeu odluku: "Dopustimo im da vide samo ono to im je blizu; neka vide samo mali dio Zemljina lica. Nebesko Srce potom je zamaglilo njihove oi, kao to se zrcalo zamagli dahom. Oi su im zastrte i mogli su vidjeti samo ono to je blizu, samo im je to bilo poznato. Tako su uniteni mudrost i znanje Prvih Ljudi."

Ako ste upoznati sa Starim zavjetom, tada znate da su iz istoga razloga Adam i Eva istjerani iz Edenskoga vrta. Kada je prvi ovjek kuao plod drveta znanja: "Ree Bog: 'Evo, ovjek postade kao jedan od nas - znajui dobro i zlo! Da ne bi sada pruio ruku, ubrao sa stabla ivota pa pojeo i ivio navijeke!' Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga ... " Knjigu Popol Vuh znanstvenici prihvaaju kao dragocjen izvor autentinih predaja iz pretkolumbovskoga doba. Zanimljivo je da u njima nalazimo mnoge slinosti s Knjigom Postanka. Meutim, slinost dviju predaja ne upuuje na izravne utjecaje jednoga podruja na drugo, nego na dva razliita tumaenja istih dogaaja. Na primjer: Rajski vrt je metafora za "boansko" znanje kojim su raspolagali prvi ljudi iz Popol Vuha. To je znanje ukljuivalo sposobnost "svevienja" i "sveznanja". Nisu li upravo to postigli Adam i Eva, nakon to su kuali zabranjene plodove koji su rasli na granama drveta ivota? Konano, kao to su Adam i Eva istjerani iz Rajskoga vrta, tako su i Prvi Ljudi iz Popol Vuha lieni mogunosti da "vide na daljinu". "Oi su im zastrte i mogli su vidjeti samo ono to je blizu." Dakle, i Popol Vuh i Knjiga Postanka govore o ovjeanstvu lienom boanske milosti. U oba sluaja ta je milost vrsto povezana sa znanjem, koje je posjedovatelje obdarivalo boanskim moima. Svojim karakteristino tmurnim i nerazumljivim jezikom, Biblija ga naziva "znanjem o dobru i zlu". Popol Vuh prua mnogo vie podataka. Ta predaja kazuje da se znanje Prvih Ljudi sastojalo u mogunosti da vide "stvari skrivene u daljini". Nadalje, tvrdi Popol Vuh, Prvi Ljudi su bili zvjezdoznanci koji su "istraili etiri kuta, etiri toke nebeskoga svoda", i geo grafi koji su izmjerili "okruglo lice Zemlje". Zemljopisna znanost vrsto je povezana s kartografijom. U I. dijelu ove knjige spominjemo dokaz koji upuuje na to da su kartografi drevne i jo uvijek nepoznate civilizacije izradili precizan zemljovid svijeta. Je li mogue da pripovijedajui o Prvim ljudima i tajanstvenom zemljopisnom znanju kojim su raspolagali, Popol Vuh zapravo govori o toj civilizaciji?

Zemljopis je znanost o zemljovidima, a astronomija znanost o zvije zdama. esto su se te znanosti meusobno nadopunjavale jer su zvijezde bile nune za navigaciju brodova koji su plovili u daleke krajeve u potrazi za novim otkriima. Je li sluajno da su Prvi Ljudi iz Popol Vuha ostali u sjeanju ne samo kao istraivai "okrugloga lica Zemlje", nego i kao promatrai "nebeskoga svoda"? Je li sluajnost da su pripadnici plemena Maya, izmeu ostaloga, bili strunjaci za opservacijsku astronomiju na temelju koje je izraen veoma precizan kalendar?

Neprimjereno znanje Vodei strunjak za arheologiju Srednje Amerike, J. Eric Thompson, bio je iskreno iznenaen i zbunjen mnotvom izrazitih oprenosti izmeu manje znaajnih postignua Maya te naprednog stupnja njihova astronomsko-kalendarskog znanja. Godine 1954. Thompson se upitao: "Kakvim su se to trikovima posluili mayanski znanstvenici koji su izradili kartu neba, a nisu znali za kota; doarali su vjenost kao nijedan poznati polubarbarski narod, a nisu razlikovali svod s istakom od pravoga svoda; brojali su u mili junima a nisu znali izmjeriti vreu kukuruza?" Odgovor na ta pitanja moda je mnogo jednostavniji nego to je mislio Thompson. Mayanska astronomija, predodba vremena i matematiko pro raunavanje buduih dogaaja moda nisu bili "trikovi", nego dijelovi kohe rentnog i veoma specifinog znanja, vie-manje netaknutog, koje su Maye naslijedile od starije i razvijenije civilizacije. Takvo bi naslijee objasnilo suprotnosti koje je uoio Thompson, iako ovdje neemo dublje razraivati to pitanje. Znamo da su Maye naslijedile kalendar od Olmeka (Olmeci su kori stili identian sustav tisuu godina prije njih). Dakle, pitanje bi trebalo gla siti: "Od koga su Olmeci dobili kalendar?": "Kakav je stupanj tehnolokog i znanstvenog razvitka bio potreban da bi se izradio tako precizan kalendar?" Uzmimo kao primjer solarnu godinu. Suvremeno zapadno drutvo jo uvijek se koristi solarnim kalendarom, koji je u Europu stigao 1582. i koji se temelji na vrhunskim znanstvenim postignuima toga doba - to je slavni gregorijanski kalendar. Prema julijanskom kalendaru, koji je zamjenjen gre gorijanskim, okretanje Zemlje oko Sunca traje 365,25 dana. Reformom pape Grgura XIII. taj je proraun zamijenjen mnogo preciznijim: 365,2425 dana. Zahvaljujui napretku znanosti, danas nam je poznato da solarna godina traje tono 365,2422 dana. Odstupanje gregorijanskoga kalendara od toga prora-

una gotovo je neznatno - samo 0,0003 dana - to je veoma dojmljiva pre ciznost za 16. stoljee. Iako je mnogo stariji od kalendara iz 16. stoljea, mayanski je kalendar precizniji. Po njemu solarna godina traje 365,2420 dana, dakle, odstupa za samo 0,0002 dana. Osim toga, Maye su znale koliko je vremena potrebno Mjesecu da obie Zemlju. - 29,528395 dana, to je veoma blizu suvremenom prora unu (29,530588 dana). Mayanski su sveenici raspolagali i veoma preci znim tablicama za proraunavanje pomrina Sunca i Mjeseca, te su znali da se one dogaaju samo u razdoblju od otprilike osamnaest dana od kria nja Mjeseeva i vidljivoga Suneva puta. Konano, Maye su bile iznimno dobri matematiari. Razvili su naprednu metodu metrikog proraunavanja pomou naprave sline ahovskoj ploi, koja je ponovno otkrivena u 19. sto ljeu. Poznavali su i rabili apstraktan pojam nule, kao i redne brojeve. Sve to pripada ezoteriji. Thompson je zakljuio: "Broj (nula) i redni brojevi dio su naega kulturnog naslijea, a nuni su do te mjere da je neshvatljivo zato smo toliko dugo ekali da budu otkriveni. Slavni grki matematiari i stari Rimljani nisu imali nikakvu predodbu o nuli ili rednim brojevima. Da bismo rimskom metodom napisali broj 1848, potrebno je napisati jedanaest slova: MDCCCXLVIII. No, u doba kada su se Rimljani sluili svojom nespretnom metodom, Maye su raspolagale sustavom koji je umno gome nalikovao dananjem." Nije li neobino da je inae nezanimljivo i ni po emu izvanredno pleme iz Srednje Amerike veoma davno nailo na otkrie koje je povjesniar znanosti Otto Neugebauer opisao kao: "jedno od najplodnijih izuma ovjeanstva".

Tua znanost? Razmotrimo planet Veneru, koji je za drevne narode Srednje Amerike imao simboliko znaenje i povezivao se s Quetzalcoatlom (Gucumatzom ili Kukulkanom, kako se na mayanskim narjejima nazivala Pernata Zmija). Za razliku od drevnih Grka, Maye su, poput drevnih Egipana, znale da je Venera i jutarnja i veernja zvijezda. Znale su i mnogo vie. Sinodika revolucija planeta jest razdoblje koje je potrebno da se planet, promatran sa Zemlje, vrati na odreenu toku na nebu. Venera se okree oko Sunca svaka 224,7 dana, tijekom kojih Zemlja slijedi svoju neto iru orbitu. Rezultat tih

dvaju kretanja jest da se Venera pojavljuje na istome mjestu otprilike svakih 584 dana. Civilizacija koja je izumila napredan kalendarski sustav koji su naslije dile Maye, znala je za ta kretanja. Dapae, otkrila je i domiljate naine da ih povee s ostalim astronomskim ciklusima. Osim toga, na temelju mate matike koja je omoguila razumijevanje tih ciklusa, drevni su uenjaci shva tili da je razdoblje od 584 dana aproksimacija, te da kretanja Venere nisu pravilna. Stoga su izraunali prosjenu sinodiku revoluciju Venere u veoma dugom vremenskom razdoblju. Taj je broj (583,92 dana) veoma blizu onome koji je izraunat suvremenim znanstvenim metodama, a njime je proeto zamreno tkanje mayanskoga kalendara. Na primjer, kako bi se taj broj uskladio s takozvanom "svetom godinom" (tzolkin, koja traje 260 dana, a podijeljena je na 13 mjeseci, od kojih svaki ima 20 dana), svaku 61 Venerinu godinu valjalo je "ispraviti" za etiri dana. Osim toga, tijekom svakog petog ciklusa, na kraju 57. okretaja, ispravljeno je osam dana. Tzolkin i sinodika revolucija Venere postali su tako vrsto isprepleteni da je pogreka pri rau nanju bila neznatna - jedan dan u razdoblju od 6000 godina. Osim toga, nevjerojatno je i to to daljnja precizna prilagoavanja nisu odravala samo Venerin ciklus i tzolkin u meusobnom skladu, nego su ih povezivala i sa sunevom godinom. To je postignuto na nain koji je osigurao da kalendar slui svojoj svrsi, u naelu bez pogreaka, tijekom dugog vremenskog razdo blja. Zato je "polubarbarskim" Mayama uope bila potrebna takva preci znost? Odgovor bi mogao glasiti: Maye su naslijedile kalendar koji je odgo varao potrebama mnogo starije i naprednije civilizacije? Razmotrimo krunsko dostignue mayanskoga kalendarskog sustava, takozvani dugaki broj. Taj sustav izraunavanja datuma takoer se temelji na vjerovanju u prole dogaaje - prvenstveno na vjerovanju u velike vre menske cikluse, koji svjedoe o povratku stvorenja i unitenju svijeta. Maye tvrde da je sadanji veliki ciklus poeo u doba tame, na datum 4 Ahau 8 Chumku, koji odgovara 13. kolovozu 3114. godine pr. Kr. Taj e ciklus zavriti globalnim unitenjem na dan 4 Ahau 3 Kankin, odnosno 23. prosinca 2012. Svrha dugakog broja jest biljeiti protjek vremena od poetka sada njega velikog ciklusa, te doslovno odbrojavanje svake od 5125 godina tre nutnog ciklusa. Dugaki broj mogli bismo predstaviti kao svojevrsno raunalo koje na "nebeskoj ljestvici" neprestano odmjerava visinu naega ukupnoga duga prema svemiru. Taj e dug biti podmiren kada se na ljestvici oita broj 5125. Tako su barem tvrdile Maye.

Naravno, na dugakom broju nije se raunalo pomou brojeva kojima se danas sluimo. Maye su koristile oznake koje su preuzele od Olmeka, koji su ih preuzeli od ... nitko ne zna koga. Te su oznake bile kombinacije toaka (koje su predstavljale jedinice ili umnoke broja dvadeset), crtica (koje su predstavljale broj pet ili pet pomnoen s dvadeset) te hijeroglif koljke koji je predstavljao nulu. Vremenski razmaci raunali su se u danima (kin), razdo bljima od dvadeset dana (uinal), "godinama" od 360 dana (tun), razdobljima od 20 tuna (zvanim katun) te razdobljima od 20 katuna (zvanim bactun). Razdobljima od 8000 tuna (pictun) i 160 000 tuna (calabtun) raunala su se jo dua vremenska razdoblja. Iako su Maye vjerovale da ive u velikom ciklusu, koji e zavriti kata strofom, znali su da su tajanstveni vremenski ciklusi neprekidni i vjeni. U svojoj opirnoj studiji Thompson je to objasnio na sljedei nain: "Maye su imale predodbu o prolosti toliko dalekoj da ju je gotovo nemogue pojmiti. Pa ipak, Maye su hrabro krenule u potragu za poetkom vremena. Na svakoj postaji toga puta otvarala su im se nova obzorja daleke prolosti. Kako su ti neumorni istraivai prodi rali sve dublje u tamu prolosti, stoljea su se pretvarala u tisuljea, a tisuljea u desetke tisua godina. Na steli u Quirigi u Guatemali upisan je datum koji se odnosi na razdoblje od prije 90 milijuna godina, a na drugoj steli datum koji je od prvoga stariji 300 milijuna godina. To su toni prorauni dana i mjeseca, te odgovaraju prorau nima suvremenoga kalendara, a prema njima bi Uskrs padao na isti dan kao u odreenom razdoblju u prolosti. Um zaista posre pred takvim astronomskim brojkama..." Ne predstavlja li sve to suvie radikalan napredak za civilizaciju koja inae ni po emu nije bila posebna? Istina je da je mayanska arhitektura bila izni mna. No, ne postoje dokazi na temelju kojih bismo mogli zakljuiti da su ti Indijanci, koji su obitavali u praumama, mogli (ili imali potrebu) predoiti veoma duga vremenska razdoblja. Trebalo je proi vie od dva stoljea da zapadni intelektualci napuste stajalite biskupa Ushera o postanku svijeta, i prihvate injenicu da je mnogo stariji od 4004. god. pr. Kr. Drevne su Maye shvaale neizmjernost geo lokog vremena i duboku starost naega planeta, za razliku od suvremenih Europljana ili Amerikanaca, koji su do te spoznaje doli tek kada je Darwin postavio teoriju evolucije. Zato su se Maye bavile neizmjerno dugim vremenskim razdobljima, kao to su stotine ili milijuni godina? Je li to bio samo hir napredne civili-

zacije? Jesu li Maye raspolagale kalendarima i napravama za matematike proraune koji su im omoguili da steknu i razviju to napredno znanje? Ako je zaista rije o naslijeu, tada je opravdano zapitati se koje su bile nakane izvornih tvoraca okrugloga kalendara? Koja je bila svrha toga nevjerojatno sloenog i preciznog kalendara? Je li on predstavljao samo "intelektualni izazov, svojevrsan anagram golemih razmjera", ili je njegova svrha bila mnogo praktinija i znaajnija? Kao i ostale drevne kulture Srednje Amerike, Maye su bile opsjednute proraunavanjem - i moguim odgaanjem - kraja svijeta. Je li tajanstveni kalendar sluio za predvianje neke strane svemirske ili geoloke kata strofe?

XXII.

poglavlje

Grad bogova

Brojne legende Srednje Amerike kazuju da je etvrto doba zavrilo tra gino. Nakon katastrofalnog potopa nestalo je sunce s neba i svijet je obavila tama. To razdoblje trajalo je veoma dugo, a zatim se dogodilo sljedee: "Zabrinuti su se bogovi okupili u Teotihuacanu ["Mjestu Bogova"] kako bi raspravili koje e Sunce biti sljedee. U tami se vidjela samo sveta vatra [koja je simboliki predstavljala Huehueteotla, boga koji je podario ivot], koja je nakon kaosa jo uvijek harala svijetom. Uskliknuli su: "Netko e se morati rtvovati i skoiti u vatru kako bi ponovno nastalo Sunce.'" Slijedila su tragina zbivanja. Dva boanstva (Nanahuatzin i Tecciztecatl) rtvovala su se za opu dobrobit. Jedan je bog ubrzo izgorio u sreditu svete vatre; drugi se polako prio na njezinu rubu. "Bogovi su dugo ekali dok nebo nije konano poelo poprimati crvenu boju osvita. Na istoku se pojavila velika uarena suneva kugla koja je omoguila nastanak ivota..." Upravo se u tom trenutku ponovnog kozmikog roenja pojavio Quet zalcoatl. Njegova je misija bila prosvjetliti ovjeanstvo Petoga doba. Stoga je Quetzalcoatl, ba kao i Viracocha, uzeo oblije ovjeka - bradatoga bijelca. Viracochino glavno sjedite u Andama bio je Tiahuanaco. Mjesto roe nja Petoga sunca u Srednjoj Americi bio je Teotihuacan, grad bogova.

Utvrda, Hram i karta neba Teotihuacan, 50 km sjeveroistono od Mexico Cityja Okruen zidinama koje zatvaraju prostrano podruje nekadanje Utvrde promatrao sam piramide Sunca i Mjeseca koje su izranjale iz jutarnje magle. Smjeteni na sjeveru, u sivozelenom krajoliku i okrueni planinama, ti su golemi spomenici dio ruevina koje se niu uz os takozvane "Ulice mrtvih". Utvrda se nalazi otprilike u sreditu te prostrane avenije due od 4 km. Na sjevernom kraju avenije stoji Piramida Mjeseca, a na istonom Piramida Sunca. itavo je podruje obiljeeno geometrizmom koji obino ukljuuje i orijentaciju graevina u smjeru sjever-jug ili istok-zapad. Zato je pomalo neobino da su graditelji Teotihuacana orijentirali Ulicu mrtvih u smjeru koji od zemljopisnog sjevera odstupa 15 30' istono. Postoji mnogo teorija o moguim razlozima koji su graditelje Teotihuacana potaknuli da svoje gra evine orijentiraju upravo na takav nain, no niti jedno od ponuenih rjee nja nije ba uvjerljivo. Meutim, sve vie znanstvenika razmatra mogunost da su graevine na neki nain povezane s poloajima zvijezda. Tako, jedan znanstvenik pretpostavlja da je poloaj Ulice mrtvih: "odgovarao poloaju Plejada u doba njezine izgradnje". Profesor Gerald Hawkins je pretpostavio da je njezin poloaj bio povezan s "osi Plejade Sirijus". A Stansbury Hagar (tajnik Odjela za etnologiju pri Brooklynskom institutu znanosti i umjetno sti) pretpostavlja da je ulica moda predstavljala Mlijeni put. Naravno, Hagar je otiao jo dalje. Kada je na piramidama, humcima i drugim graevinama, koje su oko osi Ulice mrtvih lebdjele poput satelita, vidio prikaze planeta i zvijezda, zakljuio je da je Teotihuacan predstavljao svojevrsnu "kartu neba": "Bio je to plan nebeskoga svijeta vienoga sa Zemlje, prikaz prebivalita boanstava i dua mrtvih." Tijekom 60-ih i 70-ih godina Hagarove je pretpostavke ozbiljno razmo trio Hugh Harleston ml., ameriki inenjer koji radi u Meksiku. Harleston je proveo sveobuhvatna matematika mjerenja u Teotihuacanu, a svoja je otkria predoio u listopadu 1974. na Meunarodnom kongresu amerikani sta. Njegov rad, pun smionih i inovativnih zamisli, sadravao je i veoma neobian podatak o Utvrdi i Hramu Quetzalcoatla, smjetenom na istonom kraju toga golemog kompleksa. Znanstvenici istiu da je taj hram jedan od najbolje ouvanih arheolo kih spomenika u Srednjoj Americi. Razlog tome jest da je izvorna, pretpo vijesna graevina djelomice zakopana ispod drugog, mnogo mlaeg humka,

Piramida Mjeseca

Piramida Sunca

Hram Quetzalcoatla

Utvrda Teotihuacan

koji se nalazi ispred nje na zapadu. Tijekom iskopavanja na tom humku otkrivena je elegantna esterokatna piramida. Visoka je 22 m, a osnovica joj 2 pokriva povrinu od otprilike 7 618 m . Hram je doista izniman i neobian, a na njemu su jo uvijek vidljivi tra govi boja kojima je bio oslikan u drevno doba. Na njemu dominira motiv velikih trodimenzionalnih zmijskih glava koje proviruju iz kamenih blokova, a poredane su uz golemo sredinje stubite. Iz duguljastih eljusti tih neobi nih ovjekolikih reptila stre veliki onjaci, a s gornjih im usana visi neto nalik sputenim brkovima. Sve zmije imaju tanke vratove oko kojih je omo tano kitnjasto perje - nedvojbeno simbol Quetzalcoatla. Harlestonova su istraivanja pokazala da su osnovne graevine u Ulici mrtvih (ali i izvan nje) bile matematiki povezane. Ta je povezanost prven stveno upuivala na injenicu da je Teotihuacan bio sagraen prema uzoru na Sunev sustav. U svakom sluaju, ako bismo uzeli sredinju crtu Hrama Quetzalcoatla kao oznaku za poloaj Sunca, tada bi oznake na neiskopanim humcima smjetenima neto sjevernije, takoer na osi Ulice mrtvih, upui vale na tone orbitalne udaljenosti unutarnjih planeta, pojasa asteroida, Jupi-

tera, Saturna (koji predstavlja takozvana Piramida Sunca), Urana (Piramida Mjeseca), Neptuna i Plutona. Ako ti odnosi nisu sluajni, tada moemo pretpostaviti da je u Teotihuacanu postojala napredna opservacijska astronomija, koju je suvremena zna nost dostigla prilino kasno. Astronomi su otkrili Uran tek 1787., Neptun 1846., a Pluton 1930. godine. ak i najkonzervativnije procjene starosti Teotihuacana pokazuju da osnovne graevine (ukljuujui Utvrdu, Ulicu mrtvih i piramide Sunca i Mjeseca) potjeu najkasnije iz razdoblja Isusa Krista. Navodno nijedna poznata civilizacija toga razdoblja, iz Staroga i Novoga svijeta nije posjedovala tone podatke o udaljenostima izmeu planeta te o njihovoj udaljenosti od Sunca.

Egipat i M e k s i k o - jo sluajnosti? Kada je zavrio svoje istraivanje piramida i avenija Teotihuacana, Stansbury Hagar je zakljuio: "Jo nismo uspjeli proniknuti u smisao i savr enstvo astronomskog kulta koji je bio rasprostranjen drevnom Amerikom, ije je obiljeje bio nebeski plan, a Teotihuacan jedno od njegovih osnovnih sredita." No, je li to bio samo astronomski "kult"? Ili je posrijedi neto mnogo blie onome to bismo mogli nazvati znanou? Je li realno pretpostaviti da je taj kult, ili znanost, bio "rasprostranjen" samo u Sjevernoj i Junoj Ame rici, uzmemo li u obzir dokaze koji ga povezuju s ostalim dijelovima dre vnoga svijeta? Na primjer, arheolozi-astronomi koji se slue najnovijim kompujutorskim programima za izraivanje zvjezdanih karti, nedavno su dokazali da tri znamenite piramide u Gizi (Egipat) tvore toan zemaljski dijagram tri zvije zde iz Orionova pojasa. No, drevni egipatski sveenici nisu izradili samo nebesku kartu na pjeanoj obali Nila. Kako emo vidjeti u VI. i VII. dijelu knjige, njihovo je shvaanje ukljuivalo i predodbu o Nilu kao o prirodnoj znaajki koja se nalazila upravo ondje gdje se morala nalaziti ako je predsta vljala Mlijeni put. Ukljuenje "nebeskoga plana" u najznaajnija mjesta Egipta i Meksika nikako nije znailo da ti lokaliteti nisu imali religijske funkcije. Naprotiv, bez obzira na to koja je bila njihova druga svrha, sigurno je da su spomenici u Teotihuacanu i Gizi imali religioznu vanost u ivotu svojih stvaratelja. Srednjoamerike predaje koje je u 16. st. zapisao otac Bernardino de Sahagun rjeito doaravaju rasprostranjeno vjerovanje da je Teotihuacan u drevno doba imao barem jednu znaajnu vjersku ulogu. Te predaje govore da

je Teotihuacan nazvan Gradom Bogova zato to: "Gospodari, koji su ondje pokopani, nisu nestali nego su poslije smrti pretvoreni u bogove." Drugim rijeima, bilo je to "mjesto gdje su ljudi postali bogovi". Osim toga, nazi valo se i "mjestom onih koji su hodali putevima bogova" te "mjestom gdje su stvoreni bogovi". Je li sluajno, pitao sam se, da je upavo to bila religiozna svrha triju piramida u Gizi? Drevni hijeroglifi iz Tekstova iz piramide, koji su najsta riji pisani korpus na svijetu, upuuju na to da je prvenstvena zadaa obreda koji su se obavljali unutar tih velianstvenih graevina bila preobraaj umr loga faraona - "otvaranje vrata nebeskoga svoda i stvaranje puta", kako bi se faraon mogao "uzdignuti meu bogove". Smatrao sam da je shvaanje piramida kao naprava (vjerojatno u metaforikom znaenju) koje "pretvaraju ljude u bogove" suvie specifino daje moglo nastati i postojati neovisno i u drevnom Egiptu i u Meksiku. Specifi na je bila i ideja o ukljuivanju osnovnih znaajki svetih mjesta u nebeski plan. Osim toga, postoje i druge oite slinosti koje zasluuju podrobnije razmatranje. U Teotihuacanu su, kao i u Gizi, izgraene tri sredinje piramide: Pira mida/Hram Quetzalcoatla, Piramida Sunca i Piramida Mjeseca. Kao i u Gizi, prostorni plan nije simetrian nego ukljuuje dvije graevine koje stoje na istoj ravnini, dok je trea, po svemu sudei namjerno izbaena u stranu. Konano, vrhovi Velike i Kefrenove piramide su ravni, iako je prva piramida via od druge. Isto tako, vrhovi piramida Sunca i Mjeseca takoer su ravni, iako je prva piramida via od druge. Razlog tome isti je u oba sluaja: Velika piramida poiva na nioj razini od Kefrenove, a Piramida Sunca poiva na nioj razini od Piramide Mjeseca. Je li to sluajno? Nije li loginije zakljuiti da je izmeu drevnoga Meksika i Egipta postojala veza? U 18. i 19. poglavlju dvojio sam da je ta veza bila izravna i namjerna, drugim rijeima, da nije bila uspostavljena u povijesno doba. Meutim, kao u sluaju mayanskoga kalendara i zemljovida Antarktika, ne trebamo li dopustiti da se ovdje radi o naslijeu: da egipatske piramide i ruevine Teotihuacana moda predstavljaju tehnologiju, zemljopisno znanje, opservacijsku astronomiju (a moda i religiju) zaboravljene drevne civilizacije koja je neko, kako pripovijeda Popol Vuh: "prouila etiri kuta, etiri toke nebe skoga svoda i okruglo lice zemlje"? Akademici se uglavnom slau o starosti piramida u Gizi, prihvaajui stajalite da su stare otprilike 4500 godina. Meutim, ne slau se i o starosti Teotihuacana. Ulica mrtvih, Hram Quetzalcoatla i piramide Sunca i Mjeseca

nisu konano datirane. Veina znanstvenika pretpostavlja da je grad cvje tao izmeu 100. god. pr. Kr. i 600. god. po Kr., dok su neki uvjereni da je svoj vrhunac dosegnuo mnogo prije, izmeu 1500. i 1000. god. pr. Kr. Ostali svoje tvrdnje temelje na geolokim dokazima prema kojima je grad nastao prije erupcije oblinjega vulkana Xitlija, odnosno 4000. god. pr. Kr. S obzirom na neslaganja o starosti Teotihuacana, nisam bio iznenaen saznanjem da nitko od njih nije znao tko je izgradio najveu i najvelianstveniju metropolu drevnoga Novoga svijeta. Sa sigurnou se moglo rei samo sljedee: Kada su Asteci na svome osvajakom pohodu u 12. stoljeu pr. Kr. prvi put otkrili tajanstveni grad, njegova velianstvena zdanja i avenije ve su bile veoma stare i obrasle tako gustim raslinjem da su vie nalikovale prirodnim humcima negoli djelu ljudi. Meutim, s njima su se povezivale lokalne legende, koje su se prenosile naratajima i pripovijedale su o tome kako su ih sagradili divovi i kako su sluile za pretvaranje ljudi u bogove.

Navjetaji o zaboravljenoj mudrosti Napustio sam Hram Quetzalcoatla i ponovno se zaputio prema Utvrdi. Ne postoje arheoloki dokazi koji bi nas uvjerili da je to golemo zdanje doista sluilo kao utvrda, niti da je imalo vojnu ili obrambenu funkciju. Poput mnogih drugih graevina Teotihuacana i ova je bila pomno planirana, a u njezinu su izgradnju bili uloeni golemi napori. No, suvremeni znanstve nici ne znaju koja je bila njezina prava svrha. ak niti Asteci, od kojih potjeu imena piramida Sunca i Mjeseca (iako nitko ne zna kako su ih nazi vali njihovi prvotni graditelji) nisu imali svoj naziv za tu graevinu. Tek su je panjolci nazvali Utvrdom - to je razumljivo jer je sredinje dvorite La Ciudadele, koje obuhvaa 36 jutara, bilo okrueno golemim nasipom viim od 7 m i opsega 1828 m. Stigao sam do zapadnoga kraja dvorita i popeo se strmim stubama koje su vodile do vrha nasipa. Potom sam skrenuo na sjever, prema Ulici mrtvih. Pomislio sam da Teotihuacanci (ma tko oni bili) sigurno nisu tako nazivali tu dugaku i dojmljivu ulicu. panjolsko je ime Calle de los Muertos bilo astekoga podrijetla i vjerojatno se temeljilo na pretpostavki da su brojni humci predani uz tu ulicu bili grobovi (no, pokazalo se da nisu). Ve smo razmotrili mogunost da je Put mrtvih bio zemaljska preslika Mlijenoga puta. U svezi s time vrijedno je spomenuti djelo Alfreda E. Schlemmera, Amerikanca koji je, poput Hugha Harlestona ml., takoer bio inenjer. Schlemmer je bio strunjak za tehnoloka predvianja, osobito za

Rekonstrukcija Teotihuacana. Pogled na Put Mrtvih iz pozadine Piramide Mjeseca. Piramida Sunca smjetena je na lijevoj strani Puta mrtvih. U daljini se nazire hram-piramida Quetzalcoatla, unutar velikog kompleksa utvrde.

predskazanja potresa, o emu je govorio na XI. Nacionalnoj konvenciji kemijskih inenjera (u Mexico Cityju u listopadu 1971.). Schlemmer je tvrdio da Ulica mrtvih vjerojatno nikada nije bila ulica, te da je moda izvorno zamiljena kao niz povezanih reflektirajuih bazena napunjenih vodom, koja je tekla mreom brana i kanala izgraenih u sklopu Piramide Mjeseca, smjetene na sjevernom kraju Ulice mrtvih, sve do Utvrde na jugu. Dok sam se polako pribliavao Piramidi Mjeseca na sjeveru, inilo mi se da je ta teorija prilino uvjerljiva. Naime, "Ulica" je na nekoliko mjesta bila zatvorena visokim pregradnim zidovima na ijim su se podnojima jo

uvijek jasno nazirali ostaci brana. Osim toga, razina tla olakavala bi protok vode u smjeru sjever-jug, jer je baza Piramide Mjeseca smjetena otprilike na 30 m vioj razini od podruja ispred Utvrde. Dijelovi pregradnih zidova na taj bi se nain ispunili vodom i zaista posluili kao reflektirajui bazeni, stvarajui prizor mnogo dojmljiviji od Taj Mahala ili bajkovitih Vrtova Shalimara. Konano, Projekt kartiranja Teotihuacana (koji financira Nacionalna znanstvena zaklada iz Washingtona, na elu s prof. Rene Millon sa Sveu ilita u Rochesteru), uvjerljivo je dokazao da se u drevnom gradu nalazi "mnotvo pomno planiranih i vjeto izgraenih kanala i sustava razgranatih vodenih putova u ispravljenim dijelovima rijeke, koji su tvorili mreu koja se pruala od Teotihuacana sve do [jezera Texococa], koje je neko vjerojatno bilo blie, a danas je udaljeno 16 km." Mnogo se raspravljalo o svrsi toga golemog hidraulikog sustava. Schlemmer je uporno tvrdio kako je vodeni put koji je otkrio, imao praktinu uporabu, kao "dalekoseni seizmiki monitor" - kao dio "drevne znanosti o kojoj se vie nita ne zna". Istaknuo je da potresi u udaljenim podrujima "mogu izazvati stalne valove koji bi stvorili vodene povrine diljem planeta", te je pretpostavio da su pomno nivelirani i pravilno razmaknuti reflektira jui bazeni Ulice mrtvih vjerojatno izgraeni kako bi "omoguili Teotihuacancima da na temelju stalnih valova koji ondje nastaju, oitavaju poloaj i jainu potresa na itavom planetu te bi se na taj nain pretkazali potresi na svom podruju." Naravno, Schlemmerova teorija nije dokazana. Meutim, s obzirom na opsjednutost potresima i potopima koja proima meksiku mitologiju te opsjednutost budunou, na koju upuuje mayanski kalendar, nevoljko sam odbacio nategnute zakljuke amerikoga inenjera. Ako je Schlemmer imao pravo, ako su drevni Teotihuacanosi zaista razumjeli naela rezonan tnih vibracija te ih primijenili u praksi za predvianje potresa, tada se moe pretpostaviti da su posjedovali naprednu znanost. A ako su i ljudi poput Hagara i Harlestona imali pravo - ako je, primjerice, model Suneva sustava takoer bio dio osnovnog geometrijskog plana Teotihuacana - tada i na temelju toga moemo pretpostaviti daje grad osnovala veoma razvijena i jo uvijek nepoznata civilizacija. etao sam Ulicom mrtvih i skrenuo na istok prema Piramidi Sunca. Meutim, putem sam zastao kako bih promotrio ruevno dvorite kojim je dominirao drevni "hram", ispod ijeg se kamenoga poda skrivala zbunjujua zagonetka.

XXI. poglavlje

Sunce, Mjesec, Put mrtvih

Neka se arheoloka otkria objavljuju uz veliku pompu, dok druga iz razliitih razloga ostaju tajna. Meu potonje moemo svrstati i otkrie debe log sloja tinjca (silikatni mineral koji se rabi kao izolator, op. prev.) izmeu dva gornja sloja Piramide Sunca u Teotihuacanu, u doba planiranja njezine restauracije 1906. Opa nezainteresiranost za to otkrie kao i nedostatak popratnih istraivanja koja se odnose na utvrivanje njegove mogue svrhe razumljiva je, budui da je tinjac, koji ima veliku komercijalnu vrijednost, prodan ubrzo nakon iskopavanja. Za to je vjerojatno kriv bio Leopoldo Bartres, kojeg je meksika vlada ovlastila da restaurira drevnu piramidu. Tinjac je jo nekoliko puta otkriven u Teotihuacanu (u Hramu tinjca), no, ni ta otkria nisu bila zapaena. Meutim, u tim sluajevima razlog nije bio tako jednostavan, a nalazita nisu bila opljakana. Hram tinjca, kao jedna od graevina, smjeten je u unutarnjem dvoritu otprilike 300 m juno od zapadne strane Piramide Sunca. Potpomognuti novcem zaklade Viking, arheolozi su pod tekim kamenjem poploanoga poda otkrili dva golema lista tinjca. Ondje su ih vrlo davno postavili ljudi oito vjeti u obradi toga materijala. Listovi su dugaki 27 m, a poloeni su tako da tvore dva sloja, jedan na drugom. Tinjac nije homogen materijal. Sastavljen je od elemenata razliitih metala, ovisno o vrsti stijene u kojoj je pronaen. Veinom su to kalij i alu minij, no u njemu se mogu nai i metali koji sadre eljezo, poput magnezija, litija, mangana i titana. Tragovi metala pronaenog na listovima u Hramu tinjca u Teotihuacanu upuuju na vrstu tinjca koji se moe pronai samo u Brazilu, udaljenom oko 3200 km. Dakle, graditeljima tog hrama bio je potreban upravo takav tinjac, te su zbog njega bili spremni otii ak u Brazil,

iako su mogli iskoristiti druge vrste materijala koje su im stajale na raspola ganju u njihovoj blizini, to bi bilo mnogo jeftinije i jednostavnije rjeenje. Tinjac se obino ne rabi za poploavanje. Veoma je neobino da su njime poploani slojevi ispod poda, koji se uope ne vide, osobito uzmemo li u obzir injenicu da nita slino nije pronaeno u ostalim graevinama u obje Amerike, niti drugdje u svijetu. Frustrirajua je injenica da moda nikada neemo saznati toan poloaj i svrhu velikih listova koje je Bartres iskopao i odstranio iz Piramide Sunca 1906. Meutim, dva netaknuta sloja iz Hrama tinjca, koji se nalaze na mjestu koje iskljuuje njihovu ukrasnu funkciju, doimaju se kao da su imali posebnu namjenu. Valja istaknuti da tinjac posjeduje osobine koje ga ine tehnoloki primjenjivim. U suvremenoj se industriji upotrebljava u proizvodnji kapacitrona, a slui kao termalni i elektrini izolator. Osim toga, sprjeava prolaz brzih neutrona te se koristi i kao moderator pri nuklearnim reakcijama.

Brisanje poruka iz prolosti Piramida Sunca, Teotihuacan

Popevi se kamenim stubama na visinu od 60 m, konano sam stigao na vrh. Bilo je poslijepodne 19. svibnja i sunce se nalazilo tono iznad mene, gdje e biti i 25. srpnja. Naime, tih dana zapadna strana piramide okrenuta je prema zalazeem suncu. Mnogo zanimljivija pojava uoljiva je tijekom ekvinocija, 20. oujka i 22. rujna. Naime, tada suneve zrake na svom putu od juga prema sjeveru tvore savreno ravnu podnevnu sjenu, koja se prua uz nie razine zapadne strane piramide. itav proces, od savrene sjene do savrene svjetlosti, traje tono 66,6 sekundi. Isti se proces ponavlja ve tisuama godina, a nastavit e se sve dok se to golemo zdanje ne pretvori u prainu. To, naravno, znai da je piramida, izmeu ostaloga, sluila i kao vjeni sat, koji precizno oznaava vrijeme ekvinocija i na taj nain olakava even tualno ispravljanje kalendara, to je bilo od presudnoga znaenja za Maye, koje su oito bile opsjednute protokom i mjerenjem vremena. Osim toga, moe se pretpostaviti i to da su graditeljski metri Teotihuacana baratali veli kim brojem astronomskih i geodetskih podataka na temelju kojih su odlu ili izgraditi Piramidu Sunca na mjestu koje je jamilo eljene ekvinocijske uinke.

Bila je to pomno planirana graevina. Preivjela je tisuljea i sveo buhvatne rekonstrukcije velikoga dijela vanjske konstrukcije, koje je poe tkom 20. stoljea proveo samozvani restaurator Leopoldo Bartres. Osim to je ukrao dragocjen dokaz koji bi nam pomogao u razumijevanju svrhe te zagonetne graevine, taj je odbojni sluga korumpiranog meksikog diktatora Porfirija Diaza odstranio vanjski sloj kamena, buke i krea iz itavog sje vernog, istonog i junog zida piramide, prodrijevi vie od 6 m u dubinu. Posljedice tog ina bile su katastrofalne: nepromoiva podzemna povrina od nepeene cigle za jakih se kia poela topiti, pretvarajui se u tekuu masu koja je prijetila unitenjem itavoga zdanja. Iako je hitnim mjerama zaustavljeno proklizavanje, nita nije moglo promijeniti injenicu da je Pira mida Sunca liena gotovo svih izvornih obiljeja. Sa stajalita suvremene arheologije to je bilo neoprostivo oskvrnue. Zbog njega nikada neemo proniknuti u smisao mnogih kipova, natpisa, reljefa i predmeta koji su se gotovo sigurno nalazili meu odstranjenim slo jevima vanjske ljuske. No, to nije jedina i najtraginija posljedica Bartresova grotesknog vandalizma. Dokaz upuuje na to da su nepoznati graditelji Pira mide Sunca namjerno ukljuili znanstvene podatke u mnoge kljune propor cije velike graevine. Taj je zakljuak izveden na temelju netaknute zapadne strane te piramide (na kojoj su vidljive ekvinocijske pojave). No, zahvalju jui Bartresu, koji ih je svojevoljno izmijenio, na sline zakljuke ne upuuju i ostale tri strane piramide. Zaista, opsenim promjenama izvornoga oblika i veliine piramide, meksiki je "restaurator" budue narataje liio znaajnih saznanja kojima ih je Teotihuacan imao poduiti.

Vjeni brojevi Transcendentan broj (pi) ima temeljno znaenje u vioj matematici. Njegova je vrijednost otprilike 3,14 i predstavlja omjer promjera i opsega kruga. Drugim rijeima, ako promjer kruga iznosi 30,48 cm, njegov e opseg iznositi 30,48 cm x 3,14 = 95,7 cm. Osim toga, budui da je promjer kruga jednak polumjeru puta dva, broj omoguava da se izrauna opseg bilo kojega kruga pomou njegova polumjera. U tom sluaju, formula ukljuuje duljinu polumjera pomnoenu sa 2. Na taj nain polumjer kruga, iji je promjer 30,48 cm, iznosit e 15,24 cm. Formula za izraunavanje njegova opsega jest: 15,24cmx2x3, 14 = 95,7 cm. Slino tome, ako je polumjer kruga 25,4 cm, njegov e opseg iznositi 159,5 cm (25,4 cm x 2 x 3,14), a opseg kruga iji je polumjer 17,78 cm biti e 111,6 cm (17,78 x2 x3,14).

Formule u kojima se vrijednost broja koristi za izraunavanje opsega iz promjera i polumjera vrijede za sve krugove, bez obzira na njihovu veli inu i, naravno, vrijede za sve kugle i krunice. Na prvi pogled one se ine jednostavnima. Meutim, smatra se da se to revolucionarno otkrie zbilo prilino kasno u povijesti ovjeanstva. Ortodoksni znanstvenici istiu da je upravo Arhimed u 3. st. pr. Kr. izraunao vrijednost broja kao 3,14. Oni ne prihvaaju mogunost da su matematiari Novoga svijeta poznavali taj broj prije dolaska Europljana u 16. stoljeu. Upravo zato zbunjuje injenica da Velika piramida u Gizi (koja je izgraena vie od 2000 godina prije Arhimedova roenja) i Piramida Sunca u Teotihuacanu (koja potjee iz prolosti mnogo dalje od panjolskoga osvajanja) sadre upravo vrijednost broja Dapae, u obje je piramide broj ukljuen na jednak nain, to navodi na zakljuak da su njihovi drevni graditelji nedvojbeno veoma dobro poznavali taj transcendentan broj. Osnovni imbenici u geometriji odnosnih piramida su sljedei: (1) visina od baze do vrha te (2) opseg baze graevine. Omjer izmeu izvorne visine Velike piramide u Gizi (koja iznosi 146,72 m) i opsega njezine baze (koji iznosi 921,45 m) jednak je omjeru polumjera i opsega kruga, odno sno 2 Dakle, pomnoimo li visinu piramide sa 2 (kao to bismo uinili s polumjerom kruga kako bismo izraunali njegov opseg), rezultat e biti opseg njezine baze (146,72916 m x 2 x 3,14 = 921,45916 m). Isto tako, zaponemo li jednadbu obrnutim putem, rezultat e biti visina piramide (921,45916 m podijeljeno sa 2, podijeljeno sa 3.14 = 146,72916 m). Budui da nije pojmljivo da je tako precizna matematika korelacija nastala posve sluajno, namee se zakljuak da su graditelji Velike piramide doista znali za broj te da su ga namjerno ukljuili u dimenzije svoga spo menika. Razmotrimo sada Piramidu Sunca u Teotihuacanu. Kut njezinih stranica iznosi 43,5 (za razliku od Velike piramide, ije su stranice pod kutem od 52). Kutovi meksikoga spomenika neto su blai, jer opseg njegove baze, koji iznosi 893,91744 m, nije mnogo manji od one egipatskoga spomenika, dok je njegov vrh znatno nii (prije Bartresove "restauracije" iznosio je otpri like 71,17 m ) . Formula 2 primijenjena na Velikoj piramidi ne pristaje tim prorau nima. Meutim, s njima se podudara formula 4 . Dakle, ako visinu Piramide Sunca (71,17 m) pomnoimo sa 4 rezultat e ponovno biti opseg: 71,1708 m x 4 x 3,14 = 893,90524 m (s odstupanjem samo 0,0122 m od tone brojke od 893,91744 m). To posve sigurno nije sluajno, jednako kao to broj nije sluajno prisutan u dimenzijama egipatskoga spomenika. Osim toga, injenica da su

Visina Piramide Sunca x pi = perimetar baze. Visina Velike Piramide u Gizi x pi = perimetar baze.

obje graevine povezane s brojem (dok ostale piramide s obje strane Atlan tika to nisu) snano podupire ne samo postojanje napredne matematike nego i zajedniku svrhu koja ih povezuje. Kako smo uoili, stranice Velike piramide morale su stajati pod kutom od 52 kako bi se postigao eljeni omjer izmeu njezine visine i opsega baze (2pi). Stranice Piramide Sunca takoer su postavljene pod neobinim kutom od 43,5, kako bi se postigao eljeni omjer njezine visine i opsega baze (4pi). Drevnim egipatskim i meksikim graditeljima bilo bi mnogo jednostavnije da su se odluili na kut od 45 (koji bi postigli veoma lako, podjelom pravoga kuta), osim ako nisu bili voeni nekim skrivenim motivima. Zbog kojeg bi zajednikoga cilja graditelji tih dviju piramida nastojali postii preciznu vrijednost broja i ukljuiti je u svoje velianstvene spome nike? Budui da u doba izgradnje piramida nije bilo izravnih dodira izmeu meksike i egipatske civilizacije, nije li razumno zakljuiti da su u veoma drevno doba naslijedile neke ideje od zajednikog izvora?

Je li mogue da ideja izraena u obliku Velike piramide i Piramide Sunca ima veze s kuglama (naime, krugovi su dvodimenzionalni)? Napore da se vrijednost ukljui u meksiku i egipatsku piramidu mogao bi obja sniti samo pokuaj da se trodimenzionalnim spomenicima ravnih povrina simboliziraju kugle. Nadalje, mogue je da graditelji tih spomenika nisu kanili na taj nain prikazati sve kugle, nego samo jednu - planet Zemlju. Dugo e vremena proi dok ortodoksni arheolozi ne budu spremni pri hvatiti injenicu da su neki drevni narodi bili dovoljno znanstveno napredni da dou do podataka o obliku i veliini Zemlje. Meutim, ameriki profesor povijesti znanosti i priznati strunjak na podruju drevnih mjerenja, Livio Catullo Stecchini, tvrdi da postoje nepobitni dokazi o postojanju takvoga znanja u drevno doba. Stecchinijevi zakljuci, koji se uglavnom odnose na Egipat, osobito su dojmljivi jer se temelje na matematikim i astronomskim podacima koji su, prema miljenju veine znanstvenika, neosporni. Potpu nije objanjenje tih zakljuaka i podataka na kojima se oni temelje nalaze se u VII. dijelu ove knjige. Meutim, ovdje emo se osvrnuti na nekoliko Stecchinijevih reenica, koje bi nam mogle pruiti dodatan uvid u zagonetku: "U biti, Velika piramida je prikaz sjeverne Zemljine polutke projici rane na ravnim povrinama, kao na zemljovidima. Velika piramida je projekcija na etiri povrine u obliku trokuta. Vrh predstavlja pol, a opseg ekvator. Upravo stoga odnos izmeu opsega baze i visine iznosi 2 . Velika piramida predstavlja sjevernu Zemljinu polutku u omjeru 1:43 200." U VII. dijelu knjige objasnit emo zato je odabran upravo taj omjer.

Matematiki grad Dok sam koraao sjevernim krajem Ulice mrtvih, preda mnom se uzdi zala Piramida Mjeseca, u izvornom obliku etverokatnog zigurata. I Pira mida Sunca se izvorno sastojala od etiri kata, no, hiroviti je Bartres izmeu njezine tree i etvrte razine izgradio i petu. Postoji, meutim, izvorna znaajka Piramide Sunca koju Bartres nije uspio unititi: podzemni prolaz koji vodi iz pilje ispod zapadne strane te piramide. Prolaz, visok 2,1 m, otkriven je posve sluajno 1971., nakon ega je pomno istraen. Ustanovljeno je da se protee vie od 90 m na istok, do toke u blizini geometrijskog sredita piramide. Iz te toke prolaz vodi u drugu, veoma prostranu pilju, koja je umjetnim putom proirena tako da

nalikuje djetelini s etiri lista. "Listovi" su zapravo prostorije, a opseg baze svake od njih iznosi otprilike 18 m i u svakoj se nalaze razni predmeti, pri mjerice, prekrasno izrezbarene ploe od kriljevca te ulatena zrcala. Ondje je i sloen sustav za odvod vode sastavljen od meusobno isprepletenih i u kamenu uklesanih cijevi. Potonje je osobito zanimljivo jer u unutranjosti piramide nije otkriven izvor vode. Meutim, brane upuuju na to da je u drevno doba ondje zaista pretjecala voda i to vjerojatno u velikim koliinama. Osim toga, to bi mogao biti dokaz za pretpostavku da je Ulicom mrtvih neko tekla voda niz brane i uz pregradne zidove koje sam vidio sjeverno od Utvrde, te za Schlemmerovu teoriju o reflektirajuim bazenima i predvianju potresa. Zaista, to sam o tome vie razmiljao, to sam bivao uvjereniji da je osnovni motiv Teotihuacana bila upravo voda. Hram Quetzalcoatla nije ukra en samo slikama Pernate Zmije nego i simbolima vode, meu kojima se osobito istie uzorak koji podsjea na valove te mnotvo lijepih rezbarija morskih koljki. Razmiljajui o tim slikama, stigao sam do prostranoga trga smjetenog u podnoju Piramide Mjeseca. Zamislio sam ga u njegovu izvor nom obliku - ispunjenog vodom, dubokom otprilike 3 m. Zacijelo je bio velianstven: dostojanstven, moan i spokojan. Piramida Akapana u dalekom Tiahuanacu takoer je bila okruena vodom, zbog koje je, kako sam upravo ustanovio i za Teotihuacan, to mjesto i nastalo. Poeo sam se uspinjati Piramidom Mjeseca. Procijenjuje se da je ta pira mida, koja je gotovo upola nia od Piramide Sunca, nainjena otprilike od milijun tona kamena i zemlje, za razliku od Piramide Sunca u koju je utro eno 2,5 milijuna tona kamena i zemlje. Drugim rijeima, dva spomenika zajedno tee 3,5 milijuna tona. Nevjerojatno je da je toliku koliinu materi jala moglo nanijeti tek 15 000 ljudi, a procjenjuje se da bi rad na tako gole mim graevinama mogao potrajati najmanje trideset godina. U blizini Teotihuacana, dodue, vjerojatno nije nedostajalo radne snage: Projekt kartiranja Teotihuacana ustanovio je da je u doba svog najveeg pro cvata grad mogao imati 200 000 stanovnika, zbog ega je bio vei i od car skoga Rima. Ustanovljeno je i da su osnovne graevine koje se danas ondje mogu vidjeti zauzimale tek mali dio cjelokupnog podruja drevnog Teotihu acana. Na vrhuncu razvoja grad se irio na podruje vee od 31 km2 i sadr avao je otprilike 50 000 stanova smjetenih u 2 000 stambenih naselja, 600 sporednih piramida i hramova te 500 "tvornikih" podruja u kojima se obra ivao kamen, bazalt, kriljevac, izraivali su se predmeti od keramike, ukra sne skulpture i pogrebno kamenje.

Zaustavio sam se na vrhu Piramide Mjeseca i promatrao krajolik oko sebe. U dolini preda mnom prostirao se Teotihuacan - geometrijski grad koji su u pretpovijesno doba projektirali i izgradili nepoznati graditelji. Na istoku se, uz Ulicu mrtvih nazirala Piramida Sunca, taj vjeni graditeljski ispis drevne matematike poruke kojom se nastoji podsjetiti na oblik Zemlje. ini se da je civilizacija koja je izgradila te vjene spomenike Teotihuacana u njih matematikim jezikom upisala sloen podatak. Zato matematikim jezikom? Moda zato to e, bez obzira na mogue promjene koje e zahvatiti ljudsku vrstu, polumjer kruga pomnoen sa 2 (ili pola polumjera pomno enog sa 4 ) uvijek odgovarati iznosu opsega toga kruga. Drugim rijeima, matematiki je jezik moda odabran iz posebnih razloga: za razliku od usme noga govora takav je kod, ak i nakon vie tisua godina, uvijek mogue deifrirati. Kao i bezbroj puta do sada, ponovno sam suoen s mogunou da itavo poglavlje ljudske povijesti moe biti potpuno zaboravljeno. Zaista, dok s vrha Piramide Mjeseca promatram matematiki grad bogova, ini mi se da je naa vrsta moda pala u potpun zaborav te da mrano doba, koje toliko bezbrino i oputeno nazivamo "pretpovijeu", moe skrivati neza mislive istine o vlastitoj prolosti. Konano, to je pretpovijest nego zaboravljeno vrijeme - vrijeme o kojemu nemamo nikakve podatke. to je pretpovijest nego doba neprobojne tame kojom su koraali nai preci, a o kojoj naa svijest ne pamti nita? Upravo iz toga mranoga doba stigao je zagonetni Teotihuacan, obavijen matematikim kodom i oblikovan astronomskim i geodetskim linijama. A iz toga istoga mranoga doba stigli su i olmeki kipovi, neobjanjivo precizan kalendar koji su Maye naslijedile od svojih prethodnika, nedokuivi crtei u Nazci, tajanstveni grad u Andama, Tiahuanaco ... te jo mnotvo drugih uda kojima ne znamo podrijetlo. Kao da smo se probudili iz dugoga, nemirnoga sna i uli u svjetlost povijesti, ali jo uvijek progonjeni nejasnom, i zagluujuom jekom naih snova...

IV. dio - Tajna mitova - I. Vrsta bez sjeanja


XXIV. poglavlje

Jeka naih snova

Neki od najsnanijih i najstarijih mitova koje smo naslijedili iz dre vnoga doba, predstavljaju nejasno ali stvarno sjeanje ljudi na stranu svjet sku katastrofu. Odakle ti mitovi potjeu? Zato sve prie nalikuju jedna drugoj, iako potjeu iz razliitih kultura? Zato sadre istu simboliku? I zato se u njima esto spominju isti likovi i dogaaji? Ako su ti mitovi zaista sjeanja, zato ne postoje povijesni zapisi o planetarnoj katastrofi? Je li mogue da sami mitovi predstavljaju povijesne zapise? Je li mogue da su te dojmljive i besmrtne prie, koje su sastavili nepoznati geniji bile medij preko kojega se sjeanje na poast prenosilo jo od pretpovijesnoga doba?

I arka nestade p o d vodama U drevnom Sumeru ivio je kralj, koji je udio za vjenim ivotom. Zvao se Gilgame. O njegovim pothvatima doznajemo iz sauvanih mezopotamskih mitova i predaja ispisanih klinastim pismom na ploicama od peene gline. Tisue ploica, od kojih neke potjeu s poetka 3. tisuljea pr. Kr., iskopano je u Iraku. One prenose jedinstvenu sliku iezle kulture i podsjeaju nas da su se ak i u to uzvieno drevno doba ljudi sjeali jo drevnijega doba - doba od kojega ih je razdvojio velik i straan potop: "Objaviti u svijetu djela Gilgamea. Sve je vidio on, gospodar zemlje. Upoznao je svakoga i svaije znanje i djelo, sve je razumio.

Vidio je ivot i rad ljudi. Iznio je na svjetlost tajne i skrivene stvari. Mudrost, kao ponor duboka, bila mu je jasna. Donio je vijesti iz vre mena prije velikoga potopa. Dugim putem iao je u daljinu. Muno je bilo dugo putovanje i teka vonja. Svu muku dao je patnik uklesati u kamenu. U tvrdome kamenu uklesana su sva djela i sve patnje." Priu je Gilgameu ispripovijedio Utnapitim, kralj koji je vladao tisuu godina prije Gilgamea i koji je preivio potop. Budui da je sauvao sjeme ovjeanstva i svih ivih stvorenja, bio je nagraen darom besmrtnosti. Veoma davno, kazuje Utnapitim, na Zemlji su obitavali bogovi: Anu, gospodar nebeskoga svoda, Enlil, provoditelj boanskih odluka, Itar, boica rata i tjelesne ljubavi i Ea, gospodar voda, ovjekov prirodni prijatelj i zati tnik. "U to doba svijet je bio napuen, ljudi su se mnoili, svijet je rikao poput divljega bika i velikoga je boga smetala buka. Enlil je uo buku i rekao bogovima na vijeu: "Buka ljudi je nepodnoljiva i zbog amora vie ne mogu spavati." Tako su bogovi odluili unititi ovje anstvo." Meutim, Ea se smilovao nad Utnapitimom. Obratio mu se preko tranoga zida kraljeve kue i obavijestio ga o predstojeoj katastrofi te ga uputio da sagradi brod u kojemu e on i njegova obitelj preivjeti potop: "Sagradi drvenu kuu, podigni je u brodu! Ostavi bogatstvo, trai ivot, prezri ljudska dobra i spasi svoju duu ... Odmah sagradi brod. Neka mu duina odgovara irini. Stavi u brod sjeme svih ivih stvo renja." Utnapitim ga je posluao i pravodobno je sagradio brod. "Ispunio sam ga svime to sam imao", rekao je, "ispunio sam ga sjemenom svih ivih stvorenja": "Ukrcao sam na brod svu svoju rodbinu, stoku, divlje zvijeri i zana tlije svih vjetina ... Konano doe to vrijeme. Kad je svanulo jutro, crni oblak se pojavio na nebu; grmjelo je s mjesta na kojemu je jahao Adad, gospodar oluje. Bog oluje pretvorio je svjetlost u tamu ... Prvoga je dana oluja bijesnila i nastupio je potop ... Brat brata nije vie prepoznavao. I sami se bogovi uplaie potopa. Pobjegli su popevi se na nebo Anuovo. Savijeni kao psi gurahu se meu sobom

dok je Itar glasno zavijala: ... "Jesam li zato rodila svoje ljude da sada kao riblje leglo ispunjavaju more?"" U meuvremenu, nastavlja Utnapitim: "est dana i est noi vjetar je puhao, bujica, oluja i potop zasuli su svijet, oluja i potop divljali su poput ratnika. Sedmoga dana popusti potop. Oluja sa juga se stiala, more se smirilo, voda se povukla. Pogledao sam svijet i bila je tiina .... Svi su se ljudi pretvorili u blato ... Otvorio sam okno i svjetlost mi je obasjala lice. Pao sam na koljena, sjeo sam i plakao, plakao sam i suze su mi tekle niz lice. Pogledao sam na daleku vodenu pustinju ... etrnaest morskih milja dalje pojavila se planina i na njoj se brod zaustavio; na planini Nisir brod je vrsto ostao i nije se zaljuljao ... Sedmoga dana uzeo sam goluba i pustio ga da odleti. Golub odleti i opet se vrati. Zatim sam pustio lastavicu - , no i ona se vratila. Oslobodio sam gavrana. Gavran je odletio, vidio je kako se voda povukla, jeo je, letio uokolo i vie se nije vratio." Utnapitim je znao da se moe sigurno iskrcati: "Na vrhu planine prolio sam vino u slavu bogova ... Spalio sam drvo, trstiku, cedar i mirtu ... Kada su bogovi osjetili slatki miris okupili su se nad rtvom poput muha..." Spomenuti tekstovi nikako nisu jedini sauvani zapisi iz drevnoga Sumera. Na ostalim se ploicama, od kojih su neke stare gotovo 5000 godina, a druge oko 3000 godina, lik koji utjelovljuje Utnapitim naziva razliito: Zisudra, Xisuthros ili Atrahasis. Meutim, on je uvijek patrijarha lan lik, kojega upozorava isti milosrdan bog i koji preivljava isti sveopi potop u istoj arci u kojoj je prebrodio oluju, te iji su potomci ponovno napu ili svijet. Mnogo je oitih slinosti izmeu mezopotamskoga mita o potopu i glasovite biblijske prie o Noi. (vidi biljeku). Meutim, najznaajnija od svega jest injenica da je u oba mita sauvana ista velianstvena predaja o globalnoj katastrofi i unitenju ovjeanstva.

Srednja Amerika Ista je poruka sauvana na drugome kraju svijeta, u Meksikoj dolini, daleko od planina Ararat i Nisir. Ondje su se, kulturno i zemljopisno izoli rane od idovsko-kranskih utjecaja, davno prije dolaska panjolaca pripo vijedale prie o velikome potopu. Kao to smo ve spomenuli, tamonje je stanovnitvo vjerovalo da je potop kojim je nestalo etvrto sunce unitio itavu zemlju: "Sve su unitile neprestane kie i nezaustavljive bujice. Pla nine su nestale i ljudi su pretvoreni u ribe..." Prema astekoj mitologiji preivjela su samo dva ovjeka: mukarac, Coxcoxtli i njegova ena, Xochiquetzal, koju je bog upozorio na kataklizmu. Oni su pobjegli na velikom brodu koji su sagradili prema boanskim napu cima, a iskrcali su se na vrhu visoke planine. Poslije toga imali su mnogo djece, koja su bila nijema sve dok im golubica s vrha drveta nije podarila dar govora i jezika. Ti su se jezici toliko razlikovali da se djeca meusobno nisu mogla razumijeti. Slina srednjoamerika predaja, koja potjee od Mechoacaneseka, jo se vie podudara s priom iz Knjige Postanka i mezopotamskim izvorima. Prema toj predaji, bog Tezcatilpoca odluio je unititi ovjeanstvo poto pom, i potedjeti samo Tezpija, koji se sa svojom enom, djecom i mnotvom ivotinja i ptica, te zalihama zrna i sjemenja, nunih za opstanak ljudske vrste, ukrcao na velik brod. Brod se zaustavio na planinskom vrhu nakon to je Tezcatilpoca zapovjedio vodama da se povuku. Kako bi provjerio moe li se sigurno iskrcati, Tezpi je poslao leinara koji se nije vratio, jer je ostao hraniti se strvinama kojima je bila prekrivena zemlja poslije potopa. Poslije toga ovjek je poslao ostale ptice od kojih se vratio samo kolibri, nosei u kljunu prolistalu granu. To je bio znak da se zemlja poela obnavljati, te je Tezpi sa svojom obitelji napustio arku, razmnoio se i napuio svijet. Sjeanja na straan potop koji su prouzroili nezadovoljni bogovi sau vana su i u knjizi Popol Vuh. Prema tom drevnom zapisu, Veliki Bog odluio je stvoriti ovjeanstvo na samom poetku vremena. Bio je to pokus koji je zapoeo "likovima nainjenima od drveta koji su nalikovali ljudima i koji su govorili kao ljudi". Ta stvorenja vie nisu uivala Boju naklonost jer su "zaboravila svoga Stvoritelja": "Tako je iz Srca Nebeskoga poslan potop; velik potop koji je unitio vodena stvorenja. S neba je pala gusta smola, zamrailo se lice zemlje a crna kia padala je danju i nou. Drvena stvorenja bila su unitena, slomljena i ubijena."

Meutim, nisu svi poginuli. Maye iz Jukatana vjerovale su, poput Asteka i Mechoacaneseka da su njihov "Noa" i njegova ena, "Veliki Otac i Velika Majka", preivjeli potop i ponovno napuili zemlju, te na taj nain postali precima svih sljedeih narataja ovjeanstva.

Juna Amerika U Junoj Americi, tonije u srednjoj Kolumbiji, susreemo se s naro dom Chibka. Prema njihovim mitovima, oni su isprva ivjeli kao divljaci, bez zakona, poljoprivrede i religije. Meu njima se jednoga dana pojavio starac druge rase. Imao je dugu, gustu bradu i zvao se Bochica. Poduio je Chibke izgradnji koliba i zajednikom ivotu. Njegova ena bila je veoma lijepa i zvala se Chia. Pojavila se poslije njega, no bila je zla i uivala je sprijeavati mueve altruistike napore. Budui da se nije mogla izravno suprotstaviti njegovim moima, posluila se arolijama i izazvala straan potop u kojemu je poginula veina stanovnika. Bochica se razljutio i protjerao Chiu na nebo. Ona je postala mjesec koji osvjetljava noi. Bochica je povukao vode i doveo nekoliko preivjelih koji su u planinama pronali utoite. Dao im je zakone, poduio ih zemljoradnji i uveo tovanje Sunca uz obvezne periodine sveanosti, rtvovanja i hodoa a. Zatim je odredio dvojicu poglavica koji su trebali dijeliti vlast a ostatak svoga ivota na zemlji proveo je kao asket, u tihom razmiljanju. Kada je uzaao na nebo, postao je bog. Junije u Ekvadoru, indijansko pleme Kanarijanaca dijeli drevnu priu o potopu u kojemu su preivjela dva brata popevi se na vrh visoke planine. Kako je voda rasla, planina je postajala sve via, tako da su braa izbjegla katastrofu. Kada su prvi put otkriveni, pripadnici indijanskoga plemena Tupinamba iz Brazila tovali su niz junaka-prosvjetitelja ili stvaratelja. Prvi od njih bio je Monan (drevan, star), za kojega se vjeruje da je stvorio ovjeanstvo, ali koji je poslije unitio svijet potopom i vatrom... Peru je, kako smo vidjeli u II. dijelu, osobito bogat legendama o potopu. Tipina pria kazuje o Indijancu kojega je ljama upozorila na potop. ovjek i ljama pobjegli su na planinu zvanu Vilca-Coto: "Kada su stigli na vrh planine, ustanovili su da su sve vrste ptica i ivotinja ondje ve pronale utoite. More je poelo rasti i prekrilo je sve ravnice i planine, osim vrha Vilca-Cota. No, ak su i ondje valovi udarali toliko visoko da su se ivotinje skupile na uskom

podruju. Nakon pet dana voda je padala i more se vratilo u svoj leaj. Ali, svi su se ljudi utopili, osim jednoga, i od njega potjeu svi narodi na Zemlji." Pleme Araucnaian iz pretkolumbovskog ilea sauvalo je predaju o potopu, u kojemu je preivjelo veoma malo Indijanaca. Preivjeli su se sklonili na visokoj planini zvanoj Thegtheg ("grmljavina" ili "svjetlucanje") koja je imala tri vrhunca i koja je mogla plutati na vodi. Na jugu kontinenta, u Tierra del Fuegu legenda plemena Yamana kazuje: "ena-mjesec uzrokovala je potop. Bilo je to u doba velikog preokreta. Mjesec je bio prepun mrnje prema ljudima. U to doba utopili su se svi, osim nekolicine koji su uspjeli pobjei na pet planinskih vrhova, koje voda nije prekrila." Drugo pleme iz Tierra del Fuega, Pehuenche, povezuje potop s produ ljenim razdobljem tame: "Sunce i Mjesec pali su s neba i svijet je ostao bez svjetlosti sve dok konano dva divovska kondora nisu odnijela i Sunce i Mjesec natrag na nebo."

Sjeverna Amerika U meuvremenu, na drugom kraju obiju Amerika, meu aljakim ple menom zvanom Inuit, sauvana je predaja o stranom potopu i potresu, koji su tolikom brzinom zahvatili zemlju da je samo nekoliko ljudi skamenjenih od straha uspjelo pobjei u kanue ili pronai utoite na vrhovima najviih planina,. Pleme Luiseno iz Donje Kalifornije ima legendu o potopu koji je prekrio planine i unitio veinu ovjeanstva. Spasilo se samo nekoliko ljudi, koji su pobjegli na najvie vrhove do kojih vode nisu stigle dok je ostatak svijeta bio potopljen. Preivjeli su ondje ostali sve dok se vode nisu povukle. Sjever nije, meu Huronima sauvani su slini mitovi o potopu. Legende, pak, ple mena Montagnais iz skupine Algonquina, kazuju o tome kako je Michabo, odnosno Veliki Zec, nakon potopa ponovno stvorio svijet uz pomo gavrana, vidre i takora. U Lyndovu autoritativnom djelu iz 19. stoljea, Povijest plemena Dakota (History of the Dakotas) sauvane su mnoge uroenike predaje kojima je prijetio zaborav. U toj se povijesti spominje i irokeki mit o tome kako su "more i vode neko povrijedile zemlju te su svi ljudski ivoti bili uniteni". Legenda plemena Chickasaw kazuje da je svijet unitila voda, ali "jedna obi-

telj i po dvije ivotinje svake vrste bili su spaeni". I Siuksi govore o razdo blju kada nije bilo suhe zemlje i kada su nestali svi ljudi.

Posvuda voda Koliko se daleko u mitovima ovjeanstva prostiru valovi sjeanja na veliki potop? Zaista veoma daleko. U svijetu je poznato vie od 500 legenda o potopu, a strunjak-istraiva dr. Richard Andree je na temelju istraivanja provede nog na njih 86 (20 azijskih, 3 europske, 7 afrikih, 46 amerikih i 10 austral skih te legendi s podruja Tihoga oceana) zakljuio da su 62 legende potpuno neovisne o mezopotamskim i hebrejskim utjecajima. Primjerice, najraniji jezuitski uenjaci, koji su bili meu prvim Euro pljanima koji su stigli u Kinu, imali su mogunost da u Carskoj knjinici prouavaju golemo djelo sastavljeno od 4 320 knjiga za koje se vjerovalo da potjeu iz drevnoga doba i da sadre "svekoliko znanje". U tim su knjigama bile zapisane brojne predaje o tome to se dogaalo kada se ovjeanstvo pobunilo protiv vrhovnih bogova i kada je naruen poredak svemira: "Planeti su promijenili svoju putanju. Nebo se spustilo prema sjeveru. Sunce, Mjesec i zvijezde promijenile su svoj hod. Zemlja se raspala na dijelove a iz njenih su njedra snano nasrnule vode i preplavile zemlju." Pripadnici naroda Chewong iz malezijskih tropskih uma vjeruju da se njihov svijet, koji nazivaju Zemljom Sedam, iznova preokree i tada se sve potopi i uniti. Meutim, posredstvom boga-stvoritelja Tohana nova ravna povrina, koja je neko predstavljala donju stranu Zemlje Sedam, obliko vana je u planine, doline i ravnice. Zasaena su nova stabla i roeni su novi ljudi. Mitovi iz Laosa i sjevernoga Tajlanda kazuju kako su veoma davno u gornjem kraljevstvu ivjela bia Then, dok su donjim svijetom vladala tro jica velikih ljudi, Pu Leng Seung, Khun K'an i Khun K'et. Jednoga su dana Theni objavili zapovijed ljudima da prije no to ponu jesti njima moraju dati dio svoje hrane u znak potovanja. Ljudi su odbili zapovijed, a bijesni su Theni stvorili poplavu koja je unitila itav svijet. Tri velika ovjeka sagra dila su splav na ijemu su vrhu nainili malu kuu, te na nju ukrcali ene i djecu. Na taj su nain oni i njihovi potomci preivjeli potop. Pripadnici naroda Karen iz Burme imaju slinu predaju o svjetskom potopu koji su preivjela dva brata na splavi. Isti potop spominje se i u mitovima Vijetnama, koji kazuju kako su brat i sestra preivjeli u velikom

drvenom kovegu u kojemu su se takoer nalazila dva para ivotinja svake vrste. Nekoliko uroenikih naroda Australije, osobito onih koji potjeu iz krajeva uz tropsku sjevernu obalu, svoje podrijetlo smjetaju u doba velikog potopa koji je unitio prvobitni krajolik i drutvo. U meuvremenu, u mito vima brojnih drugih plemena spominje se kozmika zmija Yurlunggur (koja se povezuje s dugom), koja je odgovorna za potop. Neke japanske predaje kazuju da su otoci u Oceaniji nastali povlae njem voda nakon velikoga potopa. U samoj Oceaniji, pak, havajski uroe nici sauvali su mit o tome kako je svijet bio uniten nakon potopa, te ga je ponovno stvorio bog Tangaloa. Samoanci vjeruju da je neko gotovo itavo ovjeanstvo bilo uniteno u potopu. Preivjela su samo dva ovjeka koja su otplovila brodom i stigla konano u samoanski arhipelag.

Grka, Indija i Egipat Na drugoj strani svijeta, grka mitologija takoer obiluje sjeanjima na potop. Meutim, u Grkoj (kao i u Srednjoj Americi) potop se ne shvaa kao dogaaj koji se zbio jedanput nego je to jedan od niza unitenja i ponovnih stvaranja svijeta. Asteci i Maye govorili su o uzastopnim "suncima" ili epo hama (od kojih se naa smatra Petim i zadnjim suncem ili epohom). Usmene predaje drevne Grke, koje je u 8. stoljeu pr. Kr. skupio i zapisao Hesiod, na slian nain govore o etiri rase ljudi koje su postojale prije sadanjega svijeta. Svaka sljedea rasa bila je naprednija od prethodne. I svaku je od njih, kada je za to dolo vrijeme, "progutala" geoloka kataklizma. U prvom i najstarijem svijetu ivjela je "zlatna vrsta" ljudi, koji su "ivjeli poput bogova, bez briga, bez nevolja i jada. Bezvremenskim su se udovima naslaivali na svojim gozbama. Kada su umrli, bilo je to kao da je ovjeka nadvladao san." Kako je prolazilo vrijeme, na Zeusovu zapovijed ta je zlatna rasa konano "potonula u dubine zemlje". Naslijedila ju je sre brna rasa, koju je, pak, istisnula bronana rasa, koju su zamijenili junaci, a nakon njih stigla je eljezna rasa - dananja rasa ljudi - koja ivi u petom i najmlaem svijetu. Za nas je osobito zanimljiva sudbina bronane rase. U mitovima se njezinim pripadnicima pripisuje "snaga divova i snane ruke na snanim udovima". Zeus, kralj bogova, istrijebio je te impresivne ljude kao kaznu za zlodjela buntovnikoga titana Prometeja, koji je ovjeanstvu podario dar vatre. Osvetniko se boanstvo u svom unitenju svijeta poslu io stranim potopom.

U najrairenijoj verziji te prie, Prometej je oplodio enu, koja mu je rodila sina Deukaliona, a on je vladao zemljom zvanom Ftija u Tesaliji, te koji je oenio Piru "crveno-plave kose", ki Epimeteja i Pandore. Kada je Zeus odluio unititi bronanu rasu, Prometej je na to upozorio Deukaliona, koji je nainio drvenu kutiju u koju se smjestio s Pirom te je u nju stavio "sve to je potrebno". Kralj bogova poslao je jake kie s neba, koje su potopile veinu zemlje. U tom potopu poginuli su svi ljudi, osim nekoliko njih, koji su pobjegli na najvie planine. "Tada su se prepolovile i planine Tesalije i itava zemlja do Istmusa i Peloponeza pretvorila se u vodenu povrinu." Deukalion i Pira devet su dana i noi plutali tim morem u svojoj kutiji sve dok nisu stigli do planine Parnasa. Ondje su se, kada su se vode povukle, iskrcali i dali rtve bogovima. Zeus je na to Deukalionu poslao Hermesa s doputenjem da zatrai sve to poeli. Deukalion je poelio ljude. Nakon toga mu je Zeus zapovjedio da uzme kamenje i baci ga preko ramena. Nakon to je to Deukalion i uinio, kamenje se pretvorilo u mukarce, a ono koje je bacila Pira pretvorilo se u ene. to je idovima Noa, to je drevnim Grcima Deukalion - predak njihove nacije i osniva brojnih gradova i hramova. Slian lik spominje se i u vedskoj Indiji prije vie od 3 000 godina. Jednoga dana (kazuje pria): "kada se mudrac zvan Manu umivao, pronaao je na svome dlanu siunu ribu, koja ga je preklinjala da je ne ubije. Saalivi se nad njom stavio ju je u vr. Meutim, sljedeega dana riba je toliko nara sla da ju je morao odnijeti do jezera. Uskoro je jezero postalo pre malo. "Baci me u more", ree riba [koja zapravo predstavlja boga Vinua, "i bit e mi mnogo udobnije." Nakon toga je upozorila Manua na prijetei potop. Poslala mu je velik brod te ga uputila da u njega stavi po dva primjerka svih ivih bia te sjemenje svih biljaka, te da se zatim i sam na njega ukrca." Tek to je Manu to i uinio, ocean je narastao i sve poplavio i nita se nije vidjelo, osim Vinua u obliju ribe - velikoga stvorenja s jednim rogom i zlatnim ljuskama. Manu je privezao svoju arku za riblji rog i Vinu ju je teglio preko dubokih voda sve dok nije zastao na istaknutom vrhu "Planine Sjevera": "Riba ree: 'Spasila sam te; privrsti brod o stablo tako da ga voda ne odnese dok bude na planini; a kada se vode povuku, ti e se

spustiti.' Manu je to i uinio. Potop je odnio za sobom sva stvorenja i Manu je ostao sam." S njime i sa ivotinjama i biljkama koje je spasio od unitenja zapoelo je novo doba svijeta. Nakon godinu dana iz voda se pojavila ena koja se pred stavila kao "Manuova ki". Par se vjenao i izrodio djecu. Na taj su nain postali preci dananje ljudske rase. Konano, posljednje, ali ne i najmanje znaajno, u drevnim egipatskim predajama takoer se spominje veliki potop. Pogrebni tekstovi otkriveni u grobnici faraona Setija I. primjerice, spominju potop koji je unitio grijeno ovjeanstvo. Razlozi te katastrofe objanjavaju se u Poglavlju CLXXV Knjige mrtvih, u kojoj se iznosi sljedei govor boga Mjeseca Thota: "Vodili su bitke, poticali su borbe, inili su zlodjela, stvarali su neprija teljstva, inili su krvoprolia, uzrokovali su muke i nevolje ... [Zbog toga] izbrisat u sve to sam stvorio. Ova e zemlja ui u vodeni ponor putem pobjenjeloga potopa i postat e kakva je bila u prastaro doba.

Na tragu tajne Thotovim rijeima zatvorili smo krug sumerskih i biblijskih potopa. "Zemlja se bila iskvarila", reeno je u Knjizi Postanka: "I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - ta svako se bie na zemlji izopailo - ree Bog Noi: 'Odluio sam da bude kraj svim biima jer se zemlja napunila opainom; i, evo, unitit u ih zajedno sa zemljom." Poput potopa u doba Deukaliona i Manua, te potopa koji je unitio asteko etvrto sunce, biblijski potop oznaio je kraj svjetskoga doba. Naslijedilo ga je novo doba: nae doba u kojemu ive Noini potomci. Meutim, od samoga poetka znalo se da e se i to doba jednom katastrofalno zavriti. Kako glasi stara pjesma: "Bog se objavio Noi u obliku duge; sljedei put nee biti vode nego vatra." Biblijski izvor tog proroanstva o unitenju svijeta pronalazimo u Drugoj Petrovoj poslanici: "Ovo prije svega znajte: na koncu vremena pojavit e se izrugivai, koji e ivjeti prema vlastitim poudama i pitati: "Gdje je njegov obeavani dolazak? Otkada su umrli nai oevi, i dalje sve ostaje

kako je bilo od poetka stvorenja." Oni hotimino zaboravljaju da su davno postala nebesa skupa sa zemljom, koja je iz vode i meu vodama iskrsla na rije Boju. Njima je ondanji svijet, potopljen vodom, uniten. A sadanja nebesa i sadanju zemlju ista je rije pohranila za oganj i uva ih za dan Suda i propasti bezbonika ... Ali e doi dan Gospodnji kao lopov; u taj e dan nebesa ieznuti s velikom lomljavom, poela e se u ognju rastopiti, a zemlja se sa svojim ostvarenjima nee vie nai." Biblija, dakle, pretpostavlja postojanje dvaju svjetskih doba, od kojih je nae drugo i posljednje. Druge, pak, kulture zabiljeile su vie svjetova i unite nja. Na primjer, u Kini se nestala doba nazivaju kis, a smatra se da je od poetka vremena do Konfucijeva razdoblja proteklo deset takvih razdoblja. Na kraju svakoga kisa, "u sveopem trzanju prirode more izlazi iz svoga leaja, planine izbijaju iz zemlje, rijeke mijenjaju svoj tok, ljudi i sve ivo je uniteno, a drevni tragovi bivaju izbrisani..." Budistiki tekstovi govore o "sedam sunca", od kojih svako zavrava vodom, vatrom ili vjetrom. Na kraju Sedmoga sunca, sadanjeg "svjetskog ciklusa", oekuje se da e "zemlja prodrijeti u plamenu". Uroenike pre daje plemena Sarawak i Sabah kazuju da je nebo neko bilo "nisko" te "[da je] nestalo est sunca ... svijet sada obasjava Sedmo sunce". Na slian nain, Sibilinske knjige govore o "devet sunca koja predstavljaju devet doba" i proriu dva doba koja e tek nastupiti - doba Osmoga i Devetoga sunca. Na drugoj strani Atlantskoga oceana, u Arizoni, pripadnici indijanskoga plemena Hopi (koji su u dalekome srodstvu s Astecima) biljee postojanje triju sunca, koja su zavrila velikim unitenjem nakon kojega se postupno ponovno stvaralo ovjeanstvo. Prema astekoj kozmologiji, naravno, prije naega postojala su etiri sunca. Male razlike u tonom broju unitenja i stvaranja o kojima govore razliiti mitovi ne smiju nam skrenuti pozornost s oito nevjerojatne slinosti i podudarnosti drevnih predaja. Diljem svijeta te predaje nose sjeanje na nizove katastrofa. U veini sluajeva, svaka kata klizma opisana je poetskim jezikom te je zaodjenuta metaforama i simboli zmom. Takoer se veoma esto navodi da su barem dvije razliite katastrofe nastupile istodobno (najee su to poplave i potresi, no katkada i vatra i zastraujua tama). Sve nam to prua zbunjujuu i maglovitu sliku. Meutim, mitovi Hopija istiu se izravnou i jednostavnou: "Prvi je svijet bio uniten u znaku kazne za ljudske prekraje sveproimajuom vatrom, koja je stizala odozgo i odozdo. Drugi je

svijet zavrio kada je zemaljska kugla iskoila iz svoje osi i sve je prekrio led. Trei svijet zavrio je sveopim potopom. Sadanji je svijet etvrti. Njegova sudbina ovisit e o tome kako se njegovi sta novnici ponaaju u skladu s planovima Stvoritelja." Na tragu smo tajne. A budui da se ne moemo nadati da emo ikada doku iti Stvoriteljeve planove, mogli bismo pronai odgovor na zagonetku naih mitova o globalnom unitenju. Preko tih mitova izravno nam se obraaju glasovi iz davnina. to nam pokuavaju rei?

XXV. poglavlje

Mnoga lica apokalipse

Poput sjevernoamerikih Hopi Indijanaca, Arijci Aveste predislamskoga Irana vjerovali su da su prije naega postojala tri doba. U prvome dobu ljudi su bili isti, bezgreni, visoki i dugo su ivjeli. No, potkraj toga doba Zli je objavio rat svetome bogu Ahuri Mazdi (Ahura Mazda, op. prev.) i uslijedila je velika kataklizma. Tijekom drugoga doba Zli nije imao uspjeha. U treem su dobu dobro i zlo bili izjednaeni. Na poetku etvrtoga (odnosno sada njega) doba pobijedilo je zlo, i ono od tada vlada. Pretkazuje se da e etvrto doba uskoro zavriti, no ovdje nas zanima kataklizma koja je nastupila krajem prvoga doba. To nije bio potop, no budui da se na mnoge naine podudara s brojnim predajama o katastrofal nom potopu, neizbjeno uoavamo povezanost. Tekstovi Aveste vode nas u drevno doba raja na zemlji, kada su daleki preci drevnih Iranaca ivjeli u izmiljenome Airyana Vaejou, prvom dobrom i sretnom svijetu Ahura Mazde, koje je procvat doivjelo u prvom dobu svi jeta: mitskom rodnome mjestu i izvornom domu arijske rase. U to doba Airyana Vaejo uivalo je blagu i plodonosnu klimu, sa sedam ljetnih i pet zimskih mjeseci. Bio je bogat ivotinjskim i biljnim vrstama, plodnim etvama i livadama kojima su tekle rijeke. No, zli Angra Mainyu pretvorio je taj raj na zemlji u pusto s deset zimskih i samo dva ljetna mje seca: "Prva od dobrih zemalja koju sam ja, Ahura Mazda, stvorio, bila je Airyana Vaejo ... Zatim je Angra Mainyu, koji je prepun smrti, stvo rio njihovu suprotnost, monu zmiju i snijeg. Ondje je sada deset mjeseci zime i dva mjeseca ljeta, a studen obuzima vodu, zemlju i

drvee Posvuda pada obilan snijeg; to je najstranija od sviju poa sti" Oito je u Airyana Vaeju nastupila iznenadna i dramatina promjena klime. Tekstovi Aveste o tome jasno pripovijedaju. Oni ponajprije opisuju sastanak nebeskih boanstava, koji je organizirao Ahura Mazda i kojemu je nazoio "estit Yima, dobri pastir velika ugleda u Airyana Vaeju" u pratnji ponajbo ljih meu smrtnicima. Upravo se u tome dijelu poinju uoavati zapanjujue slinosti s preda jama o biblijskome potopu. Naime, Ahura Mazda iskoristio je sastanak kako bi upozorio Yimu na posljedice moi Zloga: "Ahura Mazda se obratio Yimi govorei: "Yima, estiti, na tvarni svijet obruit e se kobna zima, koja e donijeti estok i razoran mraz. Tjelesni e svijet zadesiti zlo zime i padat e obilni snijegovi. I sve tri vrste zvijeri e ieznuti, one koje ive u divljini, one koje ive na vrhovima planina i one koje ive zatiene u stajama u dubokim dolinama. Zbog toga sagradi var [hipogej, kripta, podzemna graevina, op. prev.] dugaak i irok poput jahake staze. U njega smjesti primjerke svih vrsta zvijeri, velikih i malih, stoke, tovarnih ivotinja, ljudi, pasa, ptica i crvenih zvijeri to bljuju vatru. "Ondje e uiniti da potee voda. Stavit e ptice na stabla uz rub vode, u vjeno zelenilo. Ondje stavi vrste svih biljaka, najljepih i najmirisnijih i najsonijih voaka. Dok se nalaze u varu, te stvari i stvorenja nee biti uniteni. No, ne unosi u var izobliena stvorenja, ni neplodna, ni luda, ni zla, ni prijetvorna , ni pakosna, ni zavidna; niti ovjeka nepravilnih zuba, ni gubavca ... " Izmeu Yiminog boanski nadahnutoga vara i Noine boanski nadahnute arke, osim veliine pothvata, postoji jo samo jedna znaajna razlika: arka je bila sredstvo za bijeg od stranog i razornog potopa, u kojemu je itav svijet nestao u vodama, a sva iva stvorenja bila su unitena; var je bio sklonite od strane i razarajue zime, koja je okovala zemlju ledom i unitila sva stvore nja. Bundahish, drugi zoroasterski tekst (za koji se pretpostavlja da ukljuuje drevne izgubljene dijelove izvorne Aveste), navodi sljedee podatke o lede noj kataklizmi koja je zadesila Airyanu Vaejo. Kada je Angra Mainyu poslao "stranu i razornu hladnou" time je "napao i nebo, naruivi njegov ustroj".

Bandahish kazuje da je tim napadom Zli zavladao "treinom neba, prekrivi ga tamom", dok je smrtonosni ledeni pokriva sve vie stezao svoj obru.

N e o p i s i v a hladnoa, vatra, potresi i naruen ustroj neba Iranski Arijci Aveste, koji su iz neke druge, daleke domovine doselili u zapadnu Aziju, nisu jedini narod ije se drevne predaje poklapaju s preda jama o velikom potopu. Zaista, iako se one najee povezuju s potopom, sline teme o boanskom upozorenju i spaavanju ostatka ovjeanstva od sveopega unitenja, koje su povezane iznenadnim poetkom hladne klime, pronalazimo na razliitim dijelovima svijeta. U Junoj Americi, na primjer, Toba Indijanci iz podruja Gran Chacoa, koje se prostire uz dananju granicu Paragvaja, Argentine i ilea, jo uvijek njeguju drevni mit o dolasku "velike hladnoe". U ulozi spasitelja ovdje se pojavljuje poluboanski junak zvan Asin: "Asin je rekao ovjeku neka skupi drva koliko moe i prekrije svoju kolibu debelim slojem slame, jer e nastupiti doba velike hladnoe. Kada je koliba bila zavrena, Asin i ovjek zatvorili su se u nju i ekali. Kada je nastupila velika hladnoa, promrzli su ih ljudi prekli njali da im daju ugarke. Asin je bio strog i davao je ar samo prijate ljima. Ljudi su se smrzavali i plakali itavu no. U pono su svi bili mrtvi, mladi i stari, mukarci i ene, to razdoblje leda i snijega dugo je trajalo i sve su se vatre ugasile. Ledeni je pokrov bio debeo poput ivotinjske koe." Poput predaja Aveste i u indijanskom je mitu velika hladnoa povezana s posvemanjom tamom. Poglavica plemena Tobe kazuje da se ta nesrea dogodila: "[zato to se] zemlja koja je puna ljudi mora promijeniti. Stano vnitvo se mora prorijediti kako bi se spasio svijet... Kada je nastupilo dugo razdoblje tame, sunce je nestalo i ljudi su umrli od gladi. Kada su ostali bez hrane, poeli su jesti svoju djecu. Konano su svi poumirali. " U mayanskoj knjizi Popol Vuh potop se povezuje s "velikom tuom, crnom kiom, maglom i neopisivom hladnoom". U njoj se spominje i to da je nastupilo razdoblje "[kada su se] nad itav svijet nadvili oblaci i suton. Sunevo i Mjeseevo lice bili su zastrti." Drugi mayanski izvori potvruju da su ovjeanstvo u drevno doba zaista zadesile te "neobine i strane pojave." Zemlja je utonula u tamu. Sunce je jo bilo jarko i isto. Zatim se

u podne zamrailo. Suneva se svjetlost pojavila tek dvadeset est godina poslije potopa." itatelj e se prisjetiti da mnogi mitovi o potopu i katastrofi ne pripo vijedaju samo o velikoj tami nego takoer o drugim promjenama na nebu. Na primjer, u predaji Tierre del Fuegoa spominje se da su Sunce i Mjesec "pali s n e b a " , dok kineska predaja govori o planetima koje su "promijenili svoje putanje", te da su "Sunce, Mjesec i zvijezde promijenili svoja kretanja. Inke su vjerovale da su se "u drevno doba, kada je nebo vodilo rat na zemlji, rascijepile Ande". Pripadnici plemena Tarahumara iz sjevernoga Meksika sauvali su legende o unitenju svijeta, koje su se temeljile na promjenama Suneve putanje. Afriki mit iz Donjeg Konga kazuje da se "veoma davno Sunce susrelo s Mjesecom i na njega bacilo blato, zbog ega je Mjesec sla bije sjao. U trenutku toga susreta nastupio je veliki potop." Indijanci Cahto iz Kalifornije kau jednostavno: "Nebo je palo". I drevni grko-rimski mitovi istiu da su poslije potopa (mit o Deukalionu i Piri, op. prev.) ubrzo nastupili strani nebeski dogaaji. Ti su dogaaji slikovito opisani u mitu o Faetontu, Helijevu sinu, koji je upregnuo oevu koiju, ali nije znao njome upravljati: "Ubrzo su plameni konji osjetili da uzde ne dre vjete ruke. Propinjali su se i krivudali skrenuvi s uobiajenog puta; itava je zemlja zaueno gledala kako velianstveno Sunce, umjesto svoga dosto janstvenog i blagotvornog kretanja, krivuda nebom jurei u visine i naglo padajui poput meteora." Ovdje neemo nagaati o razlozima dramatinih poremeaja nebeskoga poretka o kojima pripovijedaju legende o kataklizmi. Dovoljno je samo ista knuti da te predaje opisuju isti "poremeaj nebeskoga ustroja" koji je prou zroio neopisivu hladnou i smrtonosan ledeni pokriva, kako opisuje iran ska Avesta. No, spominju se i drugi popratni dogaaji. Na primjer, prije ili poslije potopa esto nastupa vatra. U prii o Faetontu: "trava je uvenula; usjevi su izgorjeli; stabla se zapalie u plamenu; tada se zemlja pod njima raspuknula i smrvila, a pocrnjele su se stijene pod vruinom rasprsnule." S poplavama se esto povezuju i vulkanske erupcije i potresi, osobito u Sjevernoj i Junoj Americi. Pripadnici plemena Auracanian iz ilea tvrde da su: "poslije vulkanskih erupcija i silovitih potresa uslijedile poplave." Pleme Mam Maya iz Santiaga Chimaltenanga u zapadnom gorju Guatemale zadralo je sjeanje na "uarenu smolu koja je tekla poput vode" i unitila svijet. Mataco Indijanci iz Gran Chacoa u Argentini govore o: "crnom oblaku koji je u doba potopa stigao s juga i prekrio itavo nebo. Sijevnula je

munja i zatutnjala grmljavina. No, kapljice koje su pale nisu nalikovale na kiu. Bile su poput vatre."

udovite je progonilo Sunce Jedna je drevna kultura sauvala predaje koje bismo mogli svrstati meu najivopisnije. To je kultura tzv. teutonskih plemena Njemake i Skandina vije, kultura o kojoj se najvie zna preko saga i pjesama norvekih skalda. Dogaaji opisani u tim pjesmama zbili su se u prolosti mnogo starijoj nego to znanstvenici to pretpostavljaju. U njima se sjeanje na stravinu katakli zmu ispreplie s poznatim slikama i neobinom simbolikom: "U dalekim umama Istoka ostarjela je gigantica na svijet donijela itavo leglo mladih vukova, iji je otac bio Fenrir. Jedno od tih udo vita progonilo je Sunce kako bi ga osvojilo. Potjera je dugo bila bezuspjena, ali vuk je svake godine postajao snaniji i konano je dostigao Sunce. Njegove svijetle zrake postupno su se gasile. Sunce je poprimilo krvavocrvenu boju, a zatim je posve ieznulo. Poslije toga svijet je obavila strana zima. Snjene oluje obruavale su se sa svih strana. itava je zemlja ratovala. Brat se okrenuo protiv brata, djeca vie nisu potovala krvne veze. Bilo je to doba u kojemu se ljudi nisu razlikovali od vukova, udjeli su za meuso bnim unitenjem. Svijet je ubrzo potonuo u ponor nitavila. U meuvremenu se vuk Fenrir, kojeg su bogovi odavno bacili u lance, oslobodio i pobjegao. Protresao se i svijet je zadrhtao. Jasenovo se stablo Yggdrasil [koje predstavlja zemljinu os] protreslo od korijena do najviih grana. Planine su se rascijepile od vrha do podnoja, a patuljci koji su pod njima obitavali oajno su i uzaludno traili poznate im izlaze koji su sada nestali. Ljudi, koje su bogovi napustili, otjerani su sa svojih ognjita i ljudska je rasa nestala s lica zemlje. Sama zemlja poela je gubiti svoj oblik. S neba su zvijezde padale u prazan ponor. Doimale su se poput lastavica koje su poslije duga putovanja iscrpljeno padale i uranjale u valove. Div Surt je spalio itavu zemlju; svemir je nalikovao golemoj tali onici. Iz pukotina stijena izbijali su plamenovi; posvuda je siktala para. Osuila su se sva iva bia i sve bilje. Ostalo je samo golo tlo, ali poput neba i zemlja je bila puna pukotina.

Sve rijeke i sva mora porasli su i preplavili svijet. Valovi su se sudarali. Zemlja je potonula pod vodama... No, nisu svi ljudi bili uniteni u velikoj poasti. Zatvoreni u kori jasena Yggdrasila - koju prodirui plamenovi sveopeg poara nisu uspjeli razoriti - preci budue rase izbjegli su smrt. U tom im je uto itu jedina hrana bila jutarnja rosa. Tako je od ostataka drevnoga svijeta nastao novi svijet. Zemlja je postupno izronila iz valova. Planine su se ponovno uzdignule, a iz njih su potekle uboree vode." Taj novi svijet o kojemu kazuje teutonski mit je na svijet. Nije potre bno posebno isticati da je i on, poput astekoga i mayanskoga Petoga sunca, nastao veoma davno te da vie nije nov. Je li sluajno da se u mnogim srednjoamerikim mitovima o "etvrtom dobu, 4 Atlu" preivjeli par ljudi nije sklonio u arku nego u veliko drvo, poput Yggdrasila? "4 Atl zavrio je poto pom. Planine su nestale. Preivjele su dvije osobe kojima je jedan od bogova naredio da u deblu velikoga stabla naine rupu u koju e upuzati kada se nebesa srue. Par je uao u rupu i preivio. Njihovi su potomci ponovno napuili svijet." Nije li neobino da drevne predaje iz udaljenih krajeva svijeta govore istim simbolinim jezikom? Kako se to moe objasniti? Je li posrijedi pods vjesni val meukulturne telepatije ili su elemente tih univerzalnih mitova u pradavno doba uveli mudraci voeni nekom osobitom svrhom? Koja je od tih nevjerojatnih pretpostavki blia istini? Postoje li druga mogua objanje nja te velike tajne? Jo jednom emo se osvrnuti na ta pitanja. U meuvremenu, to moemo zakljuiti o apokaliptinim vizijama vatre i leda, potopa, vulkanskih erupcija i potresa o kojima kazuju mitovi? Odraavaju li oni jezivu i poznatu stvar nost, nau prolost koje se jasno ne sjeamo, ali je ne moemo posve zabo raviti?

XXVI. poglavlje

Vrsta roena u dugoj zemaljskoj zimi

U onome to nazivamo povijeu - sve ono ega se o sebi kao vrsti jasno sjeamo - ovjeanstvo se nikada nije pribliilo potpunome unitenju. Razli ita su podruja bivala zahvaena stranim prirodnim katastrofama. No, niti jednom u 5000 godina ovjeanstvo nije posve ieznulo. Je li oduvijek bilo tako? Ili je mogue da emo, pogledamo li dovoljno daleko u prolost, otkriti doba u kojemu su nai preci bili gotovo posve uni teni? Upravo o tome dobu govore mitovi o kataklizmi. Naravno, znanstve nici te mitove pripisuju mati drevnih pjesnika. No, to ako znanstvenici nemaju pravo? to ako je niz stranih prirodnih katastrofa zaista sveo nae pretpovijesne pretke na aicu ljudi ili pojedinaca, ratrkanih po udaljenim dijelovima svijeta i bez meusobnih dodira? U potrazi smo za razdobljem koje e se podudarati s onim o kojemu govore mitovi. Meutim, u toj potrazi ne moemo istraivati razdoblja prije pojavljivanja ovjeka u sadanjem obliku. Ovdje nas ne zanima Homo habilis ili Homo errectus, pa ak niti Homo sapiens neanderthalensis. Zanima nas iskljuivo Homo sapiens sapiens, naa vrsta, koja je relativno mlada. Strunjaci za podrijetlo prvoga ovjeka ne slau se o duljini naega postojanja na Zemlji. Neki od njih, kako emo ustanoviti, tvrde da bismo djelomine ljudske ostatke, starije od 100 000 godina, mogli nazvati "posve suvremenima". Drugi, pak, tvrde da su neto mlai te da potjeu iz razdo blja od prije 35 - 40 000 godina, dok ostali predlau kompromisno rjeenje - 50 000 godina. No, to nitko sa sigurnou ne moe znati. "Podrijetlo suvre menoga ovjeka, koji pripada podvrsti homo sapiens sapiens, ostaje jedna od najveih zagonetki paleoantropologije", priznaje ugledni strunjak. Otprilike 3,5 milijuna godina vie-manje znaajne evolucije zabiljeeno je na fosilnim ostacima. Taj zapis iz praktinih razloga poinje malim, dvo-

nonim hominidom (nadimka Lucy), iji su ostaci otkriveni 1974. na etiop skom dijelu velike Istonoafrike doline. S kapacitetom mozga od 400cc (to je manje od treine mozga suvremenoga ovjeka), Lucy sigurno nije bila ovjek. No, nije bila ni majmun jer je imala nekoliko izrazito "ovjekolikih" znaajki - uspravno dranje, oblik zdjelice te stranjih zubi. Zbog tih i drugih razloga, njezinu vrstu - koja se naziva Australopithecus afarensis vei dio paleoantropologa smatra naim najmlaim izravnim precima. Prije otprilike dva milijuna godina predstavnici vrste Homo habilis, osnivaa linije Homo kojoj i sami pripadamo, za sobom su ostavili svoje fosilizirane lubanje i kosture. Kako je prolazilo vrijeme, ta je vrsta poela pokazivati jasne znakove razvitka prema profinjenijim oblicima i veem mozgu. Homo errectus, koji je paralelno postojao a zatim naslijedio Homo habilis, pojavio se otprilike prije 1,6 milijuna godina s kapacitetom mozga od 900cc (za razliku od 700cc mozga za Homo habilis)? U razdoblju od otprilike milijun do 400 000 godina koje je tome slijedilo, nisu se zbile zna ajnije evolutivne promjene - barem o tome ne svjedoe fosilni ostaci. Zatim je Homo errectus izumro a poslije njega polako je poela izranjati "mudra vrsta" (lat. sapientia, ae. f.-mudrost, op. prev.), kako je nazivaju paleoantropolozi: "Teko je utvrditi kada je tono poeo prijelaz u inteligentniji oblik. Neki pretpostavljaju da je taj prijelaz, koji je oznaio i poveanje obujma mozga i jaanje kostiju lubanje, poeo prije 400 000 godina. Naalost, nema dovoljno fosilnih ostataka iz toga znaajnoga razdo blja da bismo mogli sa sigurnou ustvrditi to se dogodilo." Sigurno je da se prije 400 000 godina nije pojavila vrsta koja je stvarala prie i mitove kao naa podvrsta Homo sapiens sapiens. Znanstvenici se slau da su se "inteligentni ljudi" razvili iz Homo errectus"? a istina je da je brojno "drevno inteligentno" stanovnitvo zaista izronilo prije 400 000 - 100 000 godina. Naalost, ne moemo ustanoviti nau povezanost s tim prijelaznim vrstama. Kao to smo ve spomenuli, neki znanstvenici smjetaju prve pred stavnike Homo sapiens sapiens u kasnije razdoblje. No, pronaeni su ostaci umnogome fragmentarni, a njihova se identifikacija ne moe prihvatiti u cijelosti. Najstariji ostatak, dio lubanje, navodno pripada primjerku suvre menoga ovjeka i potjee otprilike iz 113 000. god. pr. Kr. U tome se razdo blju najprije pojavio Homo sapiens neanderthalensis, veoma osobita podvr sta koju poznajemo pod imenom neandertalac. Visok, izrazito miiav, istaknuta ela i kostiju lica, neandertalac je pro sjeno imao vei mozak od suvremenoga ovjeka (1 400cc za razliku od

naih 1360cc). Tako velik mozak nesumnjivo je bila prednost za ta "inte ligentna, osjeajna i snalaljiva stvorenja", a na temelju fosilnih ostataka zakljuuje se da su u razdoblju od otprilike 100 000 - 40 000 godina bili dominantna vrsta na Zemlji. Tijekom toga dugog i nama gotovo posve nepo znatog razdoblja razvio se Homo sapiens sapiens koji je za sobom ostavio fosilne ostatke stare oko 40 000 godina a koji nesumnjivo pripadaju suvre menim ljudima, i koji je otprilike prije 35 000 godina posve istisnuo nean dertalce. Ukratko, ljudi poput nas, koje svakog dana susreemo na ulicama, postoje ve 115 000 godina, odnosno, barem 50 000 godina. Dakle, ako se mitovi o kojima smo govorili odnose na doba dramatinih geolokih pro mjena, te su se promjene morale dogodili prije 115 000, odnosno prije 50 000 godina.

Pepeljugina cipelica Neobina je geoloka i paleoantropoloka sluajnost da se poetak i tijek posljednjega ledenoga doba te pojava i mnoenje suvremenoga ovjeka vie-manje poklapaju. Neobina je i injenica da se o svemu tome veoma malo zna. Posljednje ledeno doba Sjeverne Amerike naziva se glacijacija Wisconsina (prema primjercima stijena koji su ispitivani u Wisconsinu) a geolozi smjetaju najstariju fazu toga razdoblja u 115 000 god. pr. Kr. Poslije toga razdoblja ledeni pokriva se irio i povlaio nekoliko puta, a najvie je napredovao u razdoblju prije 60 000 i 17 000 godina. Taj je proces kulminirao u razdoblju Tazewell, otprilike 15 000. god. pr. Kr." Meutim, do 13 000. god. pr. Kr. iz jo uvijek nedovoljno obja njenih razloga, vie milijuna kvadratnih kilometara ledenoga pokrivaa se rastopilo, te je do 8 000. god. pr. Kr. Wisconsin bio posve bez leda. Ledeno je doba bilo globalna pojava jer je zahvatilo i sjevernu i junu Zemljinu polutku. Dakle, slini klimatski i geoloki uvjeti prevladavali su i u mnogim drugim dijelovima svijeta (osobito u istonoj Aziji, Australiji, Novome Zelandu i Junoj Americi). Veina Europe takoer je bila pod lede nim pokrivaem, koji se irio sa Skandinavskoga poluotoka i iz kotske prekrivajui vei dio Velike Britanije, Danske, Poljske, Rusije, Njemake, itavu vicarsku te vei dio Austrije, Italije i Francuske. (To europsko ledeno doba, nazvano wtirmska glacijacija, zapoelo je otprilike prije 70 000 godina, neto kasnije od amerikoga, no kulminiralo je u isto vrijeme, prije

17 000 godina, nakon ega se, takoer u isto vrijeme, led ubrzano poeo povlaiti). Prema tome, najznaajnija razdoblja ledenoga doba bila su sljedea: 1. razdoblje prije 60 000 godina, kada su winsconsinska, wurmska i ostale glacijacije znatno napredovale 2. razdoblje prije 17 000 godina, kada je ledeni pokriva bio najraspro stranjeniji i u Starome i u Novome svijetu; 3. razdoblje sljedeih 7 000 godina glacijacije. Dakle, pojavljivanje vrste Homo sapiens sapiens podudara se s dugim razdobljem geolokih i klimatskih promjena, koji je napose obiljeen otrom zimom i poplavama. Tisuljea tijekom kojih se ledeni pokriva irio i napredovao zasigurno su bila jeziva i nemilosrdna. No, posljednjih 7 tisu ljea odleivanja, osobito u razdoblju ubrzanog sveopeg otapanja, vjeroja tno su bila jo gora. Ne urimo sa zakljucima o drutvenom, religijskom, znanstvenom ili intelektualnom napretku ljudi koji su ivjeli tijekom toga procesa nepresta nog propadanja. Opeprihvaeni stereotipi o primitivnim piljskim ljudima mogu biti pogreni, O njima se zna veoma malo, a sa sigurnou se moe rei samo to da su ti mukarci i ene bili fizioloki i psiholoki posve nalik nama. Mogue je da su se tijekom geolokih i klimatskih preokreta nai preci nekoliko puta nali veoma blizu potpunome unitenju; mogue je i to da slavni mitovi o kataklizmi, kojima znanstvenici ne pridaju povijesno zna enje, sadre tone podatke i svjedoenja o stvarnim dogaajima. Kao to emo vidjeti u sljedeem poglavlju, tragamo li za razdobljem koje e, poput Pepeljugine cipelice, posve odgovarati mitovima, ustanovit emo da je to razdoblje upravo ledeno doba.

XXVII. poglavlje

Lice Zemlje se zamrailo i poela je padati crna kia

Tijekom posljednjega ledenoga doba na sva su se iva stvorenja obru ile strane sile. Na koji se nain to odrazilo na ovjeanstvo moemo zaklju iti na temelju vrstih dokaza o tome to se dogodilo s veinom drugih vrsta. esto su ti dokazi zbunjujui. Charles Darwin je, primjerice, tijekom boravka u Junoj Americi primijetio: "Vjerujem da se nitko nije vie od mene udio izumiranju vrsta. Kada sam u La Plati [Argentina] otkrio konjski zub koji je leao uz ostatke mastodonta, Megatheriuma, toksodonta i drugih izumrlih udovita, koja su ivjela u veoma kasnom geolokom razdoblju, jako sam se iznenadio; naime, kada sam shvatio da je konj trao ovim divljinama i mnoio se do velikih razmjera od kada su ga panjolci pripitomili, zapitao sam se to se to nedavno moglo dogoditi da je, u navodno veoma pogodnim ivotnim uvjetima, prvi konj mogao izu mrijeti?" Odgovor je, naravno, ledeno doba. Prvi ameriki konji kao i brojni drugi prvotni sisavci izumrli su u ledenome dobu. No, ta istrebljenja nisu se dogo dila samo u Novome svijetu. Upravo suprotno, u razliitim dijelovima svi jeta (iz razliitih razloga i u razliito doba) u dugim ledenim razdobljima u nekoliko je navrata istrijebljen velik broj vrsta. U itavome svijetu veina je unitenih vrsta nestala u posljednjih 7 000 godina, u razdoblju od otprilike 15 000. do 8 000. god.pr. Kr. Sada emo pokuati utvrditi klimatske, seizmike i geoloke dogaaje povezane s napredovanjem i povlaenjem ledenoga pokrivaa, koji je unitio ivotinje. Razumno je pretpostaviti da su u tome znatan utjecaj imali i plimni

valovi, potresi, divovske oluje te iznenadan poetak i zavretak glacijamih klimatskih uvjeta. No, bez obzira na to to se tijekom navedenih uvjeta zbi valo, najznaajnija je injenica da su uslijed promjena koje su nastupile u posljednjem ledenome dobu ivotinje zaista masovno istrijebljene. To previranje, kako je Darwin zakljuio u svome Dnevniku, zasigurno je poremetilo "cjelokupan poredak Zemljine kugle". Na primjer, u Novome svijetu je izmeu 15 000. i 8 000. god. pr. Kr. izumrlo vie od sedamdeset vrsta velikih sisavaca, ukljuujui pripadnike sedam obitelji te itavi red sjevernoamerikih rilaa. Taj golemi gubitak vie od etrdeset milijuna ivo tinja, koje su nasilno nestale sa Zemlje, dogodio se vie puta u razliitim razdobljima ledenoga doba. Naime, velika veina ivotinja istrijebljena je u razdoblju od samo dvije tisue godina, izmeu 11 000. i 9 000. god. pr. Kr. Usporedbe radi, u prethodnih 300 000 godina nestalo je samo dvadeset vrsta. Taj proces masovnoga istrebljenja zahvatio je i itavu Europu i Aziju, pa ak i daleku Australiju, u kojoj je u relativno kratkom razdoblju nestalo otprilike devetnaest vrsta velikih kraljenjaka, no ne i svih sisavaca.

Aljaska i Sibir: iznenadno zamrzavanje Sjeverna podruja Aljaske i Sibira bila su najvie pogoena smrtono snim promjenama koje su se dogodile prije 13 000 i 11 000 godina. U smrto nosnome pojasu uz rub Arktikoga kruga otkriveno je bezbroj ostataka veli kih ivotinja - meu kojima su i mnoge jo neraspadnute strvine te zapa njujua koliina savreno ouvanih kljova sisavaca. Zaista, stanovnici obaju podruja otapaju strvine sisavaca kojima hrane pse za vuu saonica, a odre sci od mamuta posluuju se ak u restoranima u Fairbanksu. Jedan strunjak je prokomentirao: "Stotine tisua ivotinja zacijelo se smrznulo ubrzo nakon smrti, jer bi u suprotnome meso i slonova kost istrunuli. Katastrofu je prou zroila neka sveopa snana sila." Dr. Dale Guthrie s Instituta za arktiku biologiju na zanimljiv nain govori o raznolikosti ivotinjskoga svijeta, koji je postojao na Aljasci prije jedanaestoga tisulijea pr. Kr.: "Kada otkrijete egzotinu mjeavinu maaka velikih onjaka, deva, konja, nosoroga, magaraca, jelena divovskih rogova, lavova, lasica i sajga, ne moete se ne zapitati u kakvome su svijetu te ivotinje ivjele. Ta raznolikost vrsta, koje se potpuno razlikuju od dananjih,

namee jednostavno pitanje: nije li mogue da je i okolina u kojoj su ivjele bila potpuno razliita od dananje?" Blato na Aljasci kojim su prekriveni ostaci ivotinja nalik je na fini, tamnosivi pijesak. Pod tim slojem, ustvrdio je prof. Hibben sa Sveuilita u New Mexicu: "lee [zamrznuti] iskrivljeni dijelovi ivotinja i stabala pomijeanih s komadiima leda te slojevima treseta i mahovine. Bizoni, konji, vukovi, medvjedi, lavovi ... itava krda ivotinja oito su izginula istodobno, pokoena jednakom snagom. Takve hrpe ivotinjskih i ljudskih tijela ne nastaju nikakvim poznatim prirodnim nainima." Na razliitim slojevima zemlje otkriveni su kameni predmeti, "koji su se u trenutku smrznuli na velikim dubinama, a povezuje ih se s faunom ledenoga doba, to potvruje injenicu da su u isto doba na Aljasci ivjeli i ljudi". Posvuda po aljakome blatu pronalazimo: "dokaze o iznimno nasilnim atmosferskim promjenama. Mamute i bizone kao da je rastrgala kozmika ruka bijesnoga Boga. Na istome mjestu moemo pronai prednju nogu i rame mamuta s komadima mesa, noktima i dlakom koji vise na pocrnjelim kostima. Pokraj njih lee vrat i lubanja bizona s kojega vise netaknuti kraljeci, tetive, ligamenti i rogovi. Ne postoje nikakvi tragovi noeva ili otrih pre dmeta [koji bi upuivali, primjerice, na prisutnost lovaca na tome podruju]. ivotinje, od kojih su neke teile i nekoliko tona, rastr gane su i njihovi dijelovi posvuda su razbacani kao da su nainjeni od slame. S hrpama kostiju pomijeana su i stabla, takoer iskri vljena, iupana i razbacana; a itavo mjesto prekriveno je sipkim blatom koje je tada bilo potpuno zamrznuto." Slian se prizor pojavljuje i u Sibiru, gdje su katastrofalne klimatske i geo loke promjene nastupile otprilike u isto vrijeme. U zamrznutim grobljima mamuta, koja se zbog bjelokosti u Sibiru "iskopavaju" jo od rimskoga doba, do poetka 20. stoljea otkriveno je otprilike 20 000 kljova. Izgleda kako je i ondje pod utjecajem nekih tajanstvenih imbenika dolo do masovnoga istrebljenja. Openito se smatra da su mamuti s krzne nim kaputima i debelom koom, bili veoma dobro prilagoeni hladnoj klimi, te nas ne iznenauje to u Sibiru nailazimo na njihove ostatke. Tee je obja-

sniti injenicu da su s njima izginuli i ljudi te mnoge druge ivotinje koje se ni na koji nain nisu mogle prilagoditi hladnoj klimi: "U ravnicama sjevernoga Sibira obitavao je velik broj nosoroga, anti lopa, konja, bizona i drugih biljodera nad kojima su vrebali razno vrsni mesoderi, poput maaka velikih onjaka. Kao i mamuti i te su se ivotinje rasprostirale sve do sjevernoga Sibira, obala Arktikoga oceana pa ak i sjevernije do Ljahovskih i Novosibirskih otoka, koji se nalaze u blizini Sjevernoga pola." Istraivai su potvrdili da je od trideset etiri vrste ivotinja, koje su ivjele u Sibiru prije katastrofe u jedanaestome tisuljeu pr. Kr. - ukljuujui Ossipova mamuta, divovskoga jelena, piljsku hijenu i piljske lavove - tek njih dvadeset osam bilo prilagoeno iskljuivo umjerenim klimatskim uvjetima. Zbog toga najvie zauuje injenica da, idui prema sjeveru nailazimo sve vei broj ostataka mamuta i drugih vrsta, a to nikako ne odgovara dana njim stajalitima o pogodnosti zemljopisnih i klimatskih uvjeta. Zaista, prvi istraivai Novosibirskih otoka, koji su smjeteni unutar Arktikoga kruga otkrili su iznimno velik broj mamutovih kostiju i kljova. Jedini logi an zakljuak bio bi, rijeima francuskoga zoologa Georgesa Cuviera, slje dei: "Na podrujima u kojima su pronaene smrznute ivotinje isprva nije postojao taj vjeni led, jer one ne bi preivjele takve temperature. U trenu tku kada su ta stvorenja liena ivota, zamrznula se i zemlja koju su nastanji vali." Mnogi drugi dokazi potvruju da je u jedanaestome tisuljeu pr. Kr. u Sibiru dolo do iznenadnoga zamrzavanja. Arktiki istraiva barun Eduard von Toll na Novosibirskim je otocima pronaao ostatke "tigra velikih onjaka i vono stablo dugako 27 metara. Zaleeno korijenje i sjeme stabla bilo je dobro ouvano. S njegovih je grana jo uvijek visilo zeleno lie i zreli voni plodovi. Danas se na otocima moe pronai samo vrba, koja naraste do 2,5 m." Jednako je zanimljiva i hrana koju su izumrle ivotinje u Sibiru jele prije kataklizme: "Mamuti su uginuli odjednom i u velikome broju uslijed strane hladnoe. Smrt je nastupila trenutno tako da progutano bilje jo nije bilo ni probavljeno. U njihovim ustima i elucima pronaeni su jo uvijek prepo znatljivi ostaci trave, zvonia, zlatica, mekoga aa i divljih bobica." Nije potrebno rei da to bilje danas ne raste nigdje u Sibiru. No, budui da je ondje postojalo u jedanaestome tisuljeu pr. Kr., prisiljeni smo ustvr diti da je u Sibiru tada vladala ugodna, plodna, umjerena, pa ak i topla klima. Zbog ega je zavretak posljednjega ledenoga doba u drugim dije-

lovima svijeta oznaio poetak kobne zime u tome bivem raju na zemlji pitanje je koje emo postaviti u VIII. dijelu knjige. Meutim, sigurno je da je u odreenome trenutku prije 12 000 - 13 000 godina Sibir iznenada prekrio snijeg i led, koji su se ondje zadrali do danas. Jezive predaje Aveste kazuju o tome kako je zemlja, koja je neko uivala blagodati sedam ljetnih mjeseci gotovo preko noi pretvorena u zemlju leda i snijega sa sedam mjeseci otre i hladne zime.

Tisue Krakataua odjednom Mnogi mitovi o kataklizmi govore o razdoblju velikih hladnoa, mra nome nebu i crnoj kii uarene smole. Stoljeima su takve okolnosti vla dale golemim pojasom smrti koji obuhvaa Sibir, Yukon i Aljasku. Ondje: "Razasuti u blatnim dubinama a ponegdje i na samim hrpama kostiju i kljova, nalaze se slojevi vulkanskoga pepela. Nema sumnje da su [istrebljenja] povezana s velikim vulkanskim erupcijama." Postoje brojni dokazi o estim erupcijama u razdoblju povlaenja lede noga pokrivaa s Wisconsina. Na jugu, daleko od zamrznutoga aljaskoga blata, u slavnim katranskim jamama La Brea u Los Angelesu nalazi se na tisue pretpovijesnih ivotinja i biljaka. Meu njima su pronaeni ostaci bizona, konja, deva, ljenivaca, mamuta, mastodonta i barem sedamsto tigrova velikih onjaka. Meu kostima izumrle vrste leinara pronaen je i kostur prepovijesnoga ovjeka potpuno prekriven katranom. Openito, ostaci iz La Brea ("rastrgani, izgnjeeni, savijeni i izmjeani u heterogenu m a s u " ) jasno govore o iznenadnoj i stranoj vulkanskoj kataklizmi. Iz pakline na drugim lokacijama u Kaliforniji (Carpinteria i McKittrick) iskopane su sline karakteristine vrste ptica i sisavaca iz posljednjega lede noga doba. U dolini San Pedro, pod debelim slojem vulkanskoga pepela i pijeska otkriveni su kosturi mastodonata, koji su se jo uvijek nalazili u uspravnome stanju. Iz glacijamog jezera Floristan u Koloradu i bazena John Day u Oregonu takoer su iz vulkanskoga pepela iskopani fosili. Iako su velike erupcije uslijed kojih su nastale te masovne grobnice bile najjae posljednjih dana ledenoga razdoblja Wisconsina, ini se da su se pojavljivale tijekom itavoga ledenoga doba, ne samo u Sjevernoj nego i u Junoj i Srednjoj Americi, na sjeveru Atlantskoga oceana, u kontinentalnoj Aziji i u Japanu. Nemogue je zamisliti na koji su nain te masovne vulkanske erupcije utjecale na ljude koji su ivjeli u to neobino i strano doba. No, oni koji se prisjeaju velikih okruglih oblaka praine, dima i pepela koji su nastali

erupcijom planine sv. Helene 1980., shvaaju da velik broj slinih eksplozija (koje se uzastopno javljaju u razliitim dijelovima svijeta) ne bi samo opu stoio razliita podruja zemlje nego bi utjecao i na pogoranje klimatskih uvjeta. Planina sv. Helena izbacila je u okolinu otprilike jedan kubini kilome tar kamenja, to nije nita u usporedbi sa snagom tipinih vulkanskih eru pcija ledenoga doba. S njima bi se najbolje mogla usporediti erupcija indo nezijskoga vulkana Krakataua 1883. godine, uslijed ije je eksplozije, koja se osjetila na udaljenosti od 4 800 km, poginulo vie od 36 000 ljudi. Javanskim morem i Indijskim oceanom, iz epicentra u Sunda Straitu divljali su 30 m visoki tsunamiji, koji su odnosili parobrode kilometrima duboko u unu tranjost kopna i uzrokovali poplave koje su pogodile ak Istonu Afriku i zapadne obale obiju Amerika. U atmosferu je izbaeno osamnaest kubinih kilometara kamenja i goleme koliine pepela i praine; nebo je nad itavim svijetom vie od godinu dana bilo vidljivo tamnije a zalasci sunca znatno crveniji. Prosjena temperatura na svijetu znatno se spustila zbog refleksije sunevih zraka na esticama vulkanske praine. Kada razmiljamo o estim vulkanskim erupcijama u ledenome dobu, moemo zamisliti snagu ne jednoga nego mnogo Krakataua. U poetku je zacijelo nastupila intenzivna glacijacija, jer suneva svjetlost nije mogla pro drijeti kroz kipue oblake praine te su se otprije niske temperature jo vie spustile. Vulkani u atmosferu isputaju i goleme koliine ugljinoga dio ksida, a kako je on takozvani "plin staklenika" razumno je pretpostaviti da je odreeno vrijeme nakon to se praina stiala, nastupilo razdoblje global noga zatopljenja. Mnogi strunjaci smatraju da je navedeno meudjelovanje vulkanskih erupcija i klime uzrokovalo uestalo napredovanje i povlaenje golemoga ledenoga pokrivaa.

Sveopi potopi Geolozi se slau da se do 8 000. god. pr. Kr. veliki wisconsinski i wurrnski ledeni pokriva povukao. Meutim, sedam tisua godina prije toga nastu pile su nezamislive klimatske i geoloke promjene. Teturajui izmeu kata klizme, nesree i zle kobi, nekoliko je preivjelih ratrkanih plemena ivjelo u neprestanome strahu i pomutnji: zacijelo je bilo mirnih razdoblja nade da je ono najgore prolo. Meutim, kako su se divovski ledenjaci nastavili ota pati, ta mirna razdoblja neprestano su bila prekidana razornim poplavama. Osim toga, dijelovi Zemljine kore, koje su do tada u astenosferu pritiskivali bilijuni tona leda, zatopljenjem su se poeli oslobaati i, ponekad veoma

ubrzano, ponovno dizati izazivajui razorne potrese iji je zastraujui zvuk tutnjao zrakom. Neka su razdoblja bila mnogo gora od drugih. Najvie ivotinja istrije bljeno je izmeu 11 000. i 9 000. god. pr. Kr. u razdoblju burnih i neobja njivih kolebanja klime. (Rijeima geologa Johna Imbriea: "klimatska se revolucija dogodila otprilike prije 11 000 godina"). Tada je dolo i do velike sedimentacije a na povrini Atlantskoga oceana temperatura je naglo pora sla za 6-10 C. Drugi veliki poremeaj, takoer popraen masovnim istrebljenjem dogo dio se izmeu 15 000. i 13 000. god. pr. Kr. U prethodnome smo poglavlju vidjeli da je ledeni pokriva bio najvei u razdoblju Tazewell, otprilike prije 17 000 godina, nakon ega je naglo nastupilo dugo razdoblje zatopljenja, u kojemu su za manje od dvije tisue godina potpuno otopljeni milijuni kva dratnih kilometara Sjeverne Amerike i Europe. Bilo je i nekih nepravilnosti: itava zapadna Aljaska, podruje Yukona u Kanadi, vei dio Sibira, ukljuujui Novosibirske otoke (koji danas predsta vljaju jedno od najhladnijih podruja na svijetu), ostala su suha sve do kraja ledenoga doba. Klimatski uvjeti koji danas prevladavaju na tome podruju nastali su prije samo 12 000 godina, i to vjerojatno veoma naglo, kada su se zaledili mamuti i ostali veliki sisavci. U ostalim dijelovima svijeta bilo je drugaije. Veina Europe bila je pokrivena 3 km debelim ledenim pokrivaem. Slino je bilo i u Sjevernoj Americi, gdje se led rasprostirao od sredita u blizini Hudsonova zaljeva preko itave istone Kanade, Nove Engleske i veine srednjozapadne Ame rike pa sve do 37. paralele - daleko do juga Cincinnatija u dolini Mississippija te vie od pola puta do ekvatora. Utvreno je da je opseg itavoga ledenoga pokrivaa, koji je prekrivao sjevernu Zemljinu polutku na svome vrhuncu prije 17 000 godina iznosio est milijuna kubinih milja, a osim toga, kako smo ve utvrdili, pod ledom je bio i velik dio june polutke. Veina tekue vode koja je oblikovala te brojne ledene pokrivae dolazila je iz mora i oceana, koji su tada bili otpri like 122 m nii nego danas. Upravo se u tome trenutku klima naprasito promijenila. Iznimno naglo i na velikim podrujima poeo je proces velikoga otapanja, koje se opisuje "udnovatim". Geolozi ga nazivaju "boiling fazom tople klime u Europi" ili "meufazom Brady u Sjevernoj Americi". Na oba kontinenta dogodilo se sljedee: "Vei dio ledenoga pokrivaa, kojemu je trebalo gotovo 40 000 godina da se razvije nestao je za tijekom 2 000 godina. Naglaava

se da se to nije moglo dogoditi pod utjecajem postupnih klimatskih promjena, kojima se obino objanjava ledeno doba. Brzina kojom se ledeni pokriva otapao pokazuje da je na klimu utjecao poseban im benik. Pretpostavlja se da se taj imbenik prvi put osjetio otprilike prije 16 500 godina, da je nakon 2 000 godina unitio veinu, odno sno moda tri etvrtine ledenjaka te da je [najvei zamah tih drama tinih dogaaja nastupio] u razdoblju od otprilike tisuu godina." U takvim je uvjetima najprije strmoglavo porasla razina mora, ak 107 m. Nestali su otoci i kopnene granice i potopljen je velik dio morske obale. Povremeno su se dizali i veliki plimni valovi, koji su progutali i via kopnena podruja. Iako su valovi s vremenom padali, za sobom su ostavili tragove svoje prisutnosti. U Sjedinjenim Amerikim Dravama: "uz zaljevsku obalu istono od rijeke Mississsipija, a na nekim podrujima, ak na visini od 60 m, prona lazimo morske vrste karakteristine za ledeno doba." U movarama Michigana koje prekrivaju ledene naslage otkriveni su kosturi dvaju kitova. U Georgiji se morski talog pojavljuje na visini od 48 m, a u sjevernoj Floridi na visini od ak 73 m. U Teksasu, mnogo junije od najudaljenijega podruja zahvaenoga wisconsinskim ledenim pokrivaem, u morskim su talozima pronaeni ostaci kopnenih sisavaca iz ledenoga doba. Morska obala sjeve roistonih drava te arktika obala Kanade prekriveni su morskim talogom punim moreva, tuljana i barem pet vrsta kitova. U mnogim podrujima uz obalu Tihoga oceana i Sjeverne Amerike morske naslage iz ledenoga doba prostiru se "vie od 320 km u unutranjost". Sjeverno od jezera Ontarija, otprilike na 134 m nadmorske visine, pronaene su kitove kosti, a kostur kita otkrivenje u Vermontu, otprilike 152 m iznad morske razine te na podruju Montreala u Quebecu na gotovo 183 m nadmorske visine. Svjetski mitovi o potopu na karakteristian nain opisuju sjeanja na doba kada su ljudi i ivotinje bjeali od dolazee plime traei utoite u planinskim vrhovima. Fosilni ostaci potvruju da se to zaista dogodilo tije kom otapanja ledenoga pokrivaa te da planine nisu uvijek bile dovoljno visoke da zatite bjegunce od katastrofe. Na primjer, pukotine u stijenama na vrhovima osamljenih brda u sredinjoj Francuskoj prepune su takozvanoga "kotanoga ljunka", koji se sastoji od raspuknutih kostiju mamuta, krznatih nosoroga i drugih ivotinja. Vrh planine Genay u Burgundiji, visok 436 m, "prekriven je ljunkom koji sadri ostatke mamuta, soba, konja i drugih ivo tinja". Mnogo junije nalazi se Gibraltarska stijena, gdje je "meu ivo tinjskim kostima otkriven ljudski kutnjak i nekoliko kremenova iz razdoblja paleolitika koje je oblikovao ovjek".

U Engleskoj, blizu Plymoutha otkriveni su ostaci vodenkonja, mamuta, nosoroga, konja, medvjeda, bizona, vuka i lava. Na breuljcima u okolici Palerma na Siciliji otkriven je "iznimno velik broj kostiju vodenog konja ratrkanih u masovnoj grobnici". Na temelju toga i ostalih dokaza Joseph Prestwich, bivi profesor geologije na Sveuilitu u Oxfordu, zakljuio je da su sredinja Europa, Engleska i sredozemni otoci, Korzika, Sardinija i Sici lija bili nekoliko puta tijekom ubrzanog procesa otapanja ledenoga pokrivaa potpuno potopljeni: "Kako su vode sve vie napredovale, ivotinje su se nagonski povla ile dublje u brda, gdje su konano ostale zarobljene. Gomilale su se u velikim koliinama, natrpavajui se u pristupanije pilje, sve dok ih voda nije sustigla i unitila. Vodena struja za sobom je nosila krho tine kamenja i goleme komade stijena pod kojima su se smrskale i gnijeile kosti ivotinja. Prvobitne ljudske zajednice zacijelo su pre trpjele veliku katastrofu." Mogue je da su se u isto vrijeme sline razorne poplave dogodile i u Kini. U piljama blizu Pekinga otkrivene su kosti mamuta i bizona, zajedno s osta cima ljudskih kostura. Mnogi strunjaci smatraju da su skupine nasilno izmjeanih strvina mamuta i rascijepanih i rastrganih stabala u Sibiru poslje dica "velikoga plimnoga vala koji je u blatnoj bujici opustoio ume i zako pao izmijeanu gomilu leeva. U polarnome su se podruju te gomile na mjestu zamrznule i na taj nain postale u ledu ovjekovjeen dokaz." Diljem June Amerike takoer su otkriveni fosili iz ledenoga doba: "potpuno razliiti tipovi ivotinja (mesoderi i biljoderi) izmijeani su s ljudskim kostima. Zanimljiva je i injenica da su na istome prostoru bez ikakva reda izmijeana i zakopana fosilizirana kopnena i morska stvorenja koja su obitavala na velikome podruju." Velik dio Sjeverne Amerike takoer je bio potopljen. Tijekom otapanja wisconsinskoga ledenoga pokrivaa nastala su velika jezera koja su se izni mno brzo punila i potapala sve pred sobom, a zatim su se u sljedeih neko liko stotina godina isuila. Na primjer, najvee glacijalno jezero Novoga svi 2 jeta, jezero Agassiz, neko se rasprostiralo na podruju od 286 000 km , pre krivajui velik dio dananje Manitobe, Ontarija i Saskatchewan u Kanadi te sjeverne Dakote i Minnesote u SAD-u. Zauuje da je to jezero opstalo gotovo tisuu godina, tijekom kojih je iznenada nastupilo niz katastrofalnih otapanja i poplavljivanja nakon kojih je slijedilo mirno razdoblje.

Znak dobre volje Znanstvenici su dugo bili uvjereni kako su ljudi u Novi svijet stigli tek prije 11 000 godina, no nedavna otkria uporno pomiu tu granicu dalje u prolost. Kanadski istraivai su u bazenu zvanom Old Crow na podruju Yukona u Aljasci pronali kameni alat koji potjee iz 25 000. god. pr. Kr. U Junoj Americi (sve do Perua i Tierra del Fuegoa na jugu) otkriveni su ljudski ostaci i predmeti za koje se smatra da potjeu iz 12 000. god. pr. Kr., te drugi koji potjeu iz razdoblja izmeu 19 000. i 23 000. god. pr. Kr. Na temelju navedenih i drugih dokaza namee se "veoma razuman zakljuak da je naseljavanje obiju Amerika poelo prije najmanje 35 000 godina, no val naseljavanja vjerojatno se nastavio i poslije." Ti novopridoli Amerikanci ledenoga doba, koji su prije 17 000 ili 10 000 godina putovali iz Sibira preko zaleenog Beringova prolaza zaci jelo su bili suoeni s veoma nepovoljnim klimatskim prilikama. Upravo su se pod utjecajem tih zastraujuih klimatskih i geolokih promjena wisconsinski ledenjaci iznenada poeli otapati, pa je razina svjetskih mora narasla za 107 m. U razdoblju od sedam tisua godina potresi, vulkanske erupcije i strane poplave izmjenjivali su se s jezovitim mirnim razdobljima, to je bila svakodnevica ljudi Novoga svijeta. Moda upravo zbog toga mnogi mitovi toliko uvjerljivo govore o vatri i potopima, razdoblju tame te stvaranju i uni tenju Sunca. Dapae, mitovi Novoga svijeta, kako smo vidjeli, u tome se nimalo ne razlikuju od mitova Staroga svijeta. Svi ti mitovi na jednak nain govore o "velikome potopu", "velikoj hladnoi" i "razdoblju velikih preokreta". No, ne radi se samo o neprestanome ponavljanju istih iskustava i dogaaja, to je razumljivo, jer je ledeno doba bilo globalna pojava. Mnogo je zanimljivije da se u njima pojavljuju isti simbolini motivi: jedan dobar ovjek i njegova obitelj, Boje upozorenje, spas sjemena svih biljaka i ivotinja, spasilaki brod, zatvoren smjetaj za obranu od hladnoe, deblo stabla u kojemu su se sakrili preci buduih ljudi, ptice i druga stvorenja koja su nakon potopa putena kako bi pronala kopno ... i tako dalje. Nije li neobino i to da se u mnogim mitovima opisuju likovi nalik na Quetzalcoatla i Viracochu, za koje se tvrdi da su stigli nakon potopa, u doba tame kako bi poduili ratrkana i razorena plemena preivjelih ljudi gradi teljstvu, astronomiji, znanosti i zakonima. Tko su bili ti junaci-prosvjetitelji? Jesu li oni tek proizvod primitivne mate? Ili su bili bogovi? Ili, pak, ljudi? Ako su bili ljudi, jesu li na neki nain mogli utjecati na stvaranje mitova kao sredstva za ouvanje i prijenos znanja u budunost?

Navedene pretpostavke jako zbunjuju. No, kako emo vidjeti u V. dijelu knjige, u nekim se mitovima neprestano pojavljuju nevjerojatno precizni i znanstveni astronomski podaci, koji su, poput predaja o velikome potopu, takoer univerzalni i iznimno drevni. Odakle potjee taj znanstveni sadraj mitova?

V. dio - Tajna mitova - II. Precesijska ifra

Nebeska sfera

XXVIII. poglavlje

Nebeska mainerija

"Iako suvremeni itatelj ne oekuje da e zapis na nebeskoj meha nici moi itati poput uspavanke, on ve unaprijed, bez razmiljanja, tumai mitske "slike", zato to "znanstvenima" priznaje samo kratke aproksimacije. On ne razmilja o mogunosti da su drevni narodi svoje jednako toliko znaajno znanje opisivali svakodnevnim jezikom. Ta se mogu nost nimalo ne uzima u obzir, iako vidljiva dostignua drevnih kul tura - da spomenemo samo piramide ili metalurgiju - predstavljaju uvjerljiv dokaz da su u njihovome stvaranju sudjelovali itavi narodi inteligentnih ljudi, koji su morali upotrebljavati tehniki jezik." To je napisao Giorgi de Santillana, pokojni profesor povijesti znanosti pri Tehnolokome institutu u Massachusettsu. U sljedeim emo poglavljima saznati neto vie o njegovim revolucionarnim otkriima o drevnoj mitolo giji. Ukratko, njegova teorija glasi otprilike ovako: veoma davno inteligen tan narod izmislio je sustav za prikrivanje tehnikog nazivlja napredne astro nomije velom svakodnevnoga jezika mitova. Je li Santillana imao pravo? Ako jest, tko je bio taj inteligentan narod ti astronomi, drevni znanstvenici - koji je djelovao u sjeni pretpovijesti? Zaponimo s temeljnim podacima.

Divlji nebeski ples


Zemlja se okrene oko svoje osi svaka dvadeset etiri sata, a njezin opseg iznosi 39 843,92 km. Iz toga, dakle, slijedi da se ovjek koji stoji na ekvatoru

pokree, odnosno okree se zajedno s planetom brzinom od 1 600 km/h.2 Promatramo li iz svemira, u smjeru Sjevernoga pola, uoiti emo da se Zemlja okree u smjeru suprotnome od smjera kazaljke na satu. Dnevno se okreui oko svoje osi, Zemlja se okree i oko Sunca (tako er u smjeru suprotnome od kazaljke na satu), ali njezina orbita nije potpuno kruna, nego elipsasta. Tom putanjom ona putuje iznimno velikom brzinom od 106 560 km/h, koju bi prosjean motorist postigao vozei se est godina. To, dakle, znai da mi sami jurimo svemirom brzinom 29,6 km u sekundi. U trenutku dok ste itali ovaj odlomak, proputovali ste ve otprilike 880 km. Osim injenice da je Zemlji potrebno godinu dana da opie puni krug oko Sunca, jedini dokaz za veliku orbitalnu utrku u kojoj sudjelujemo jest polagan prijelaz godinjih doba. Smjena godinjih doba udesan je i nepri stran mehanizam kojim se po itavoj zemaljskoj kugli, diljem sjeverne i june polutke ravnomjerno raspodjeljuje proljee, ljeto, jesen i zima, godinu za godinom, savrenim redoslijedom. Zemljina rotacijska os nakrivljena je u odnosu na njezinu putanju (pod kutom od otprilike 23,5). Zbog te nakrivljenosti, koja uzrokuje smjenu godi njih doba, est se mjeseci u godini Sjeverni pol i itava sjeverna Zemljina polutka "smjetaju" na poloaj daleko od Sunca (dok juna polutka uiva blagodati ljeta), a ostalih se est mjeseci Juni pol i juna polutka nalaze izvan dosega Sunca (dok sjeverna polutka uiva blagodati ljeta). Godinja su doba rezultat godinje promjene kuta pod kojim suneve zrake seu do odreene toke na povrini Zemlje te kao rezultat promjene odreenog broja sati, koliko Sunce obasjava to mjesto u razliito doba godine, koji broj se takoer godinje mijenja. Zemljina se nagnutost strunim jezikom naziva "oblikvitet", a ravnina njezine putanje, koja se protee prema van tvorei veliki krug na nebeskoj polutki, naziva se "ekliptika". Astronomi govore takoer o "nebeskome ekvatoru", koji je produetak Zemljina ekvatora na nebeskome svodu. Nebe ski ekvator danas se naginje prema ekliptici pod kutom od otprilike 23,5, zato to je Zemljina os nagnuta pod kutom od 23,5. Taj kut, koji se naziva "nagnutost ekliptike", nije uvijek jednak i nepromjenjiv. Upravo suprotno (kako smo vidjeli u 11. poglavlju u vezi s odreivanjem starosti grada Tiahuanaca), on se neprestano, iako veoma polako, mijenja. Te se oscilacije kreu u rasponu neto manje od 3, rastui do najvie okomice od 22,1 i sputajui se do 24,5. Da bi se zavrio taj ciklus nagnutosti od 24,5 - 22,1 i ponovno unatrag do 24,5, potrebno je otprilike 41 000 godina. Na taj se nain na krhki planet lebdei naginje i vrti na svome orbitalnome putu. Zemljina putanja oko Sunca traje godinu dana, okret traje jedan dan a nagnutost se ponavlja svakih 41 000 godina. Dok mi vjeno poska-

kujemo, klizimo i tonemo sa Zemljom, odigrava se divlji nebeski ples, i pri tome osjeamo neodoljive i suprotstavljene nagone: da padnemo u ruke Sunca ili da pobjegnemo u najdublju tamu.

Nejasni utjecaji Poznato je da se polje Suneve gravitacije u kojemu se nalazi Zemlja prostire vie od 24 milijardi kilometara daleko u svemir, odnosno gotovo na pola puta do najblie zvijezde. Zbog toga je njegov utjecaj na na planet neizmjerno velik. Na Zemlju utjee i gravitacija drugih planeta s kojima se nalazi u Sunevu sustavu. Sila privlaenja svakoga od tih planeta skree Zemlju s njezina redovnoga puta oko Sunca. Meutim, planeti se razlikuju u veliini i razliitim se brzinama okreu oko Sunca. Na taj se nain protjekom vremena gravitacijski utjecaj svih planeta na sloene ali predvidljive naine mijenja, te se uslijed toga neprestano mijenja i oblik putanje. Budui da Zemljina putanja ima oblik elipse, navedene promjene utjeu na njezin stu panj izduenosti, koji se struno naziva "ekscentrinost" putanje. Ona varira od nule (kada putanja poprima oblik gotovo savrenoga kruga) do otprilike est postotaka, kada je najizduenija i potpuno elipsasta oblika. Postoje i drugi oblici planetarnoga utjecaja. Tako je, poznata, iako jo uvijek nije objanjena pojava remeenja kratkovalnih radiofrekvencija kada se Jupiter, Saturn i Mars nalaze u konjunkciji. O tome je dokazano slje dee: "Neobina i neoekivana povezanost izmeu poloaja Jupitera, Saturna i Marsa u njihovoj putanji oko Sunca te injenice da u Zemljinoj atmosferi nastaju siloviti elektroniki poremeaji. Na temelju toga se zakljuuje da planeti i Sunce meusobno dijele kozmiko-elektroniki mehanizam uravnoteenja koji see iz sre dita naeg Sunevoga sustava bilijun kilometara daleko u svemir. Takva elektronika uravnoteenost nije objanjena postojeim astro fizikim teorijama." Spomenuti navod iz lista New York Times ne pokuava dalje razjasniti ovu teoriju. Njegovi autori vjerojatno nisu svjesni da zvue poput Berosusa, kaldejskoga povjesniara, astronoma i proroka iz 3. st. pr. Kr., koji je napisao opsenu studiju o znamenju za koje je vjerovao da e presuditi konanim unitenjem svijeta. Zakljuio je: "Ja, Berosus, tuma Bellusa, tvrdim da e svi zemaljski nasljednici biti izrueni vatri kada se u znaku Raka skupi pet

Varijacija u oblikvitetu pola

ravnina orbite (ekliptike)

Pol ekliptike

Nagnutost ekliptike varira izmeu 22,1 i 24,5 u ciklusu od 41 000 godina planeta koji e se poredati tako da bi se kroz njihove kugle mogla provui ravna crta." Oekivana konjunkcija pet planeta, uslijed koje bi trebale nastupiti pretkazane gravitacijske posljedice, dogodit e se 5. svibnja 2 000. Tada e se Mars, Neptun, Uran, Venera, Merkur i Mars nalaziti u konjunkciji sa Zemljom na drugoj strani Sunca i zapoeti svojevrsnu silovitu kozmiku borbu. Istaknimo i to da su suvremeni astrolozi, koji su na temelju mayanskog podatka o tonome datumu zavretka Petoga sunca izradili astroloku kartu, ustvrdili da e poredak planeta u to doba biti iznimno neobian. Naime, navedeni poredak "dogaa se samo jedanput u 45 200 godina. Na temelju tog neobinog obrasca moemo zaista oekivati neobinu poslje dicu." Nitko s imalo zdrava razuma nee odmah prihvatiti navedenu mogu nost. Meutim, ne moe se zanijekati da u naem Sunevu sustavu zaista djeluje bezbroj utjecaja, od kojih veinu ne razumijemo potpuno. Na taj

pol ekliptike

zemaljski pol

Venera

Merkur

Zemlja Mjesec Unutarnji planeti Suneva sustava

nain, veoma je jak utjecaj i naeg satelita, Mjeseca. Na primjer, potresi su ei u vrijeme punoga Mjeseca te kada se Zemlja nalazi izmeu Sunca i Mjeseca; u vrijeme mlaaka ili kada se Mjesec nalazi izmeu Sunca i Zemlje; kada Mjesec prelazi preko meridijana odreenoga podruja; te, konano, kada se Mjesec nalazi na toki svoje putanje koja je najblia Zemlji. Zaista, kada se Mjesec priblii Zemlji (to se struno naziva "perigej"), njegova se gravitacijska sila privlaenja povea otprilike 6%. To se dogaa jedanput svakih 27 dana i 8 sati. Plimni udar koji nastaje u tim trenu cima ne utjee samo na nae oceane nego i na spremita vrue magme unutar tanke Zemljine kore (koja se opisuje kao "papirnata vrea puna meda i sirupa koja se pri ekvatorskoj rotaciji njie brzinom veom od 1 600 km/h, a u orbiti brzinom veom od 105 600 km/h").

Teturanje izoblienoga planeta To kruno kretanje, naravno, proizvodi jake centrifugalne sile, zbog kojih je, kako je u 17. st. pokazao sir Isaac Newton, "papirnata vreica" ispupena na ekvatoru. Posljedica toga je spljotenost Zemlje na polovima. Zbog toga na planet nema oblik savrene kugle nego "plosnatoga sferoida".

Njezin je polumjer na ekvatoru (6378,4163 km) otprilike 22 km dulji od nje zina polarnoga polumjera (6356,7658 km). Bilijunima godina postojala je tajna matematika veza izmeu spljote nih polova i ispupenoga ekvatora te nejasnoga utjecaja gravitacije. "Budui da je Zemlja spljotena", objanjava jedan strunjak, "njezina je os nagnuta zbog Mjeseeve gravitacije tako da se ona nalazi okomito u odnosu na Mje seevu putanju, a isto se, u neto manjem stupnju, odnosi i na Sunce." Istodobno, ekvatorijska ispupenost - viak mase koja se rasprostire oko ekvatora - djeluje poput obrua iroskopa koji dri Zemlju vrsto na njezinoj osi. Upravo taj iroskopski uinak sprjeava da Sunce i Mjesec svojim trza jima potpuno promijene rotacijsku os Zemlje. Meutim, zajedniki trzaj tih dvaju tijela dovoljno je snaan da djeluje na "precesiju" osi, to znai da se ona polagano klima u smjeru kazaljke na satu, suprotnome od smjera Zemljine rotacije. Navedeno kretanje karakteristino je upravo za na planet. Svatko tko je u ivotu barem jedanput okrenuo zvrk, shvatiti e to kretanje; konano, zvrk i jest samo oblik iroskopa. Dok se potpuno i neprekidno okree, zvrk je uspravan; no, u trenutku kada njegova os skrene s okomice, ponaa se druga ije: polagano se i tvrdoglavo klima u suprotnome smjeru tvorei veliki krug. Tim klimanjem, koje predstavlja precesiju, mijenja se smjer koji pokazuje os, dok se novi kut koji nastaje ne mijenja. To se moe objasniti i drugaijom analogijom: 1. Zamislite Zemlju koja pluta svemirom nagnuta pod kutom od otpri like 23,5 i koja se svaka 24 sata vrti oko svoje osi. 2. Zamislite tu os kao iznimno snaan klip, ili osovinu, koja prolazi sreditem Zemlje i izlazi na Sjevernome i Junome polu te se pro tee prema van iz oba smjera. 3. Zamislite da ste div koji koraa Sunevim sustavom s uputama kako izvriti odreeni zadatak. 4. Zamislite da prilazite nakoenoj Zemlji (koja vam se, zbog vae veliine, ne ini veom od mlinskoga kotaa). 5. Zamislite da rukama hvatate dva kraja izduene osi. 6. Zamislite, konano, da te krajeve ponete polagano okretati, gura jui jedan i poteui drugi kraj. 7. Zemlja se ve okretala kada ste do nje stigli. 8. Dakle, dobili ste zapovijed da se ne mijeate u rotaciju Zemlje oko osi, nego da toj rotaciji dodate njezino drugo kretanje: ono polagano

Labud

"Deneb"

Cepheus

Lira "Vega" Zmaj

Polaris "Mali medvjed

sadanji poloaj nebeskog pola

Heraklo

Veliki medvjed

Zemlji je potrebno oko 26 000 godina da zavri jedan precesijski ciklus

Precesija teturanje ili klimanje u smjeru kazaljke na satu koje se naziva prece sija. 9. Da biste izvrili navedeni zadatak, morate gurati sjeverni vrh izdu ene osi oko velikoga kruga na sjevernoj nebeskoj polutki i istodo bno potezati juni vrh oko jednako tako velikoga kruga na junoj nebeskoj polutki. Zbog toga ete morati polagano pomicati svoje ruke i ramena. 10. Meutim, pazite se. Mlinski kota Zemlje tei je nego to se ini. Zapravo, teak je toliko da e vam trebati 25 776 godina da okre nete dva vrha njezine osi kako bi zavrila cijeli precesijski ciklus (pred kraj kojega e ti vrhovi pokazivati one iste toke na nebeskoj polutki koje su ti vrhovi pokazivali kada ste vi stigli).

Sjever

Ekvinociji i solsticiji

11. Osim toga, sada kada ste ve zapoeli svoj posao, moramo vas upo zoriti da nikako neete smjeti napustiti svoje mjesto. Kada se zavri jedan precesijski ciklus, poinje novi. I jo jedan ... i jo jedan ... i jo jedan ... i tako dalje, u beskonanost, zauvijek. 12. elite li, to moete shvatiti kao da se radi o jednome od osnovnih mehanizama Suneva sustava ili, pak, kao o jednoj od temeljnih zapovijedi boanske volje. Dok polagano nebom zamahujete izduenom osi, njeni e vrhovi redom pokazivati prema zvijezdama koje se nalaze na polarnim latitudama june nebeske polutke (a katkada e, naravno, pokazivati i prema praznome sve miru) te prema zvijezdama na polarnim latitudama sjeverne nebeske polutke. Upravo je precesija Zemljine osi ono to sve dri u pokretu - pokretu koji nastaje golemim gravitacijskim i iroskopskim silama, koji je redovit, pre dvidljiv i koji se moe prilino lako proizvesti pomou suvremene opreme.

Tako je Polarna zvijezda na dananjemu nebu Alpha Ursae Minoris (koju nazivamo i zvijezda Sjevernjaa). No, na temelju kompjutorskih prorauna znamo da se 3 000. god. pr. Kr. na sjevernoj polutki neba nalazila Beta Draconis; u doba drevnih Grka to je bila Beta Ursae Minoris; a za 14 000. god. to e biti Vega.

Velika tajna prolosti Ponovno emo se podsjetiti na neke od osnovnih podataka o kretanju Zemlje u svemiru: Zemlja je nagnuta otprilike 23,5, a tijekom 41 000 godina od toga kuta moe odstupati otprilike za 1,5. Precesijski krug zavrava se svakih 25 776 godina. Svaka dvadeset etiri sata Zemlja se okrene oko svoje osi. Njezina putanja oko Sunca traje 365 dana (tonije, 365,2422 dana). Kut pod kojim suneve zrake udaraju na razliite toke na njezinoj putanji najznaajniji je imbenik koji utjee na smjenu godinjih doba na Zemlji.

Istaknimo i to da postoje etiri krucijalna astronomska zbivanja u godini, koja obiljeavaju slubeni poetak razliitih godinjih doba. Ta zbivanja (ili kardinalne toke), koja su imala veliko znaenje za drevne narode jesu zimski i ljetni solsticij te proljetni i jesenski ekvinocij. Na sjevernoj Zemljinoj polutki zimski solsticij, odnosno najkrai dan, nastupa 21. prosinca, a ljetni solsticij ili najdui dan, jest 21. lipnja. Na junoj polutki, pak, sve je doslovno preokrenuto: zima poinje 21. lipnja, a ljeto 21. prosinca. Ekvinocij i su, s druge strane, razdoblja u godini kada na itavome pla netu no i dan jednako dugo traju. Meutim, kao i u sluaju solsticija, poe tak proljea na sjevernoj polutki (21. oujka) oznaava poetak jeseni na junoj polutki, a poetak jeseni na sjevernoj polutki (22. rujna) oznaava poetak proljea na junoj polutki. Poput blagih izmjena godinjih doba i to je posljedica dobro nam naklo njene nagnutosti planeta. Ljetni solsticij na sjevernoj Zemljinoj polutki nastupa u trenutku kada je Sjeverni pol okrenut izravno u smjeru Sunca; nakon est mjeseci zimski solsticij nastupa u trenutku kada se Sjeverni pol nalazi najdalje od Sunca. Razlog zbog kojega na itavoj Zemlji u vrijeme proljetnoga i jesenskoga ekvinocija dan i no jednako dugo traju jest, nara-

vno, injenica da oni predstavljaju trenutke kada se rotacijska os Zemlje nalazi na suprotnoj strani od Sunca. Razmotrimo sada neobinu i prekrasnu pojavu nebeskoga mehanizma. Ta pojava naziva se "precesija ekvinocija". Karakteriziraju je stroge i redovite matematike znaajke koje se mogu precizno analizirati i predvi djeti. Meutim, bez sofisticiranih instrumenata veoma ga je teko promatrati a jo tee precizno izmjeriti. U toj pojavi moda lei jedna od najveih tajni prolosti.

XXIX. poglavlje

Deifriranje drevnog koda

Ravnina Zemljine putanje koja tvori veliki krug na nebeskoj polutki naziva se ekliptika. Eliptiku obavija zvjezdani pojas koji se protee otpri like 7 prema sjeveru i jugu, a koji tvori dvanaest zvijea (zodijaka: Ovan, Bik, Blizanci, Rak, Lav, Djevica, Vaga, korpion, Strijelac, Jarac, Vodenjak i Ribe. Ta su zvijea meusobno razliite veliine, oblika i rasporeda zvi jezda. Bez obzira na to (a neki to pripisuju sluaju!), njihova prisutnost uz obru ekliptike dovoljna je ak da se uspostavi kozmiki poredak tijekom dnevnog izlaska i zalaska Sunca. Da biste lake razumjeli o emu se tu radi, uinite sljedee: 1.) nacrtajte toku na sredini lista papira; 2.) nacrtajte krug oko toke udaljen od nje oko 1 cm; 3.) zatvorite taj krug drugim, veim krugom. Toka predstavlja Sunce. Manji krug je Zemljina putanja. Vei krug je obru ekliptike. Dakle, sada biste oko opsega toga velikoga kruga trebali nacrtati dvanaest ravnomjerno postavljenih kuica, koje e predstavljati zvi jea zodijaka. Budui da krug ima 360, svako zvijee zauzima prostor od 30 uz obru ekliptike. Toka je Sunce. Unutranji krug je Zemljina putanja. Poznato je da Zemlja na svojoj putanji putuje u smjeru obrnutom od kazaljke na satu, od zapada prema istoku, te da se svaka dvadeset etiri sata potpuno okrene oko svoje osi (ponovno u smjeru zapad-istok). Iz tih dvaju kretanja proizlaze dvije iluzije: 1. Svakoga dana kada se planet okree od zapada prema istoku, ini se da se Sunce (koje se, naravno, ne pomie) "pomie" nebom od istoka prema zapadu. 2. Svakih trideset dana (otprilike), dok se Zemlja okree putujui svojom putanjom, samo Sunce kao da "prolazi" redom preko dvana-

est zvijea zodijaka (koji se takoer ne pomiu) te kao da se pono vno "pomie" u smjeru istok-zapad. Drugim rijeima, jasno je da e se bilo kojega dana u godini (koji na naem dijagramu odgovara bilo kojoj toki koju izaberemo unutar manjega kruga) Sunce nalaziti izmeu promatraa na Zemlji i jednog od dvanaest zvi jea zodijaka. Toga e dana promatra vidjeti, ako, naravno, ustane prije zore, Sunce kako izlazi na istoku na dijelu neba na kojemu se nalazi odre eno zvijee. Jednostavno je shvatiti kako su se pod istim i nezagaenim nebom dre vnoga svijeta ljudi osjeali zatieni redovnim nebeskim kretanjima poput ovoga. Jednako je tako shvatljivo zbog ega su etiri kardinalna trenutka u godini - proljetni i jesenski ekvinocij, zimski i ljetni solsticij - posvuda imala veliko znaenje. Jo vee znaenje pridavalo se konjunkciji tih kardi nalnih trenutaka i zvijea zodijaka. No, najznaajnije od svega bilo je zvi jee u trenutku kada se promatrao izlazak Sunca za vrijeme proljetnoga (ili vernalnoga) ekvinocija. Drevni su astronomi ustanovili da se zbog precesije Zemljine osi to zvijee ne nalazi sve vrijeme u istome poloaju nego da se ta ast "udomljivanja" ili "noenja" Sunca na dan proljetnoga ekvinocija prenosi - iznimno polako - na sva zvijea zodijaka. Rijeima Giorgia de Santillane: "Poloaj Sunca meu zvijeem u doba proljetnoga ekvinocija upuivao je na "sate" precesijskoga ciklusa - i to veoma duge sate, jer ekvi nocijsko Sunce zaokuplja svako zvijee zodijaka gotovo 2 200 godina." Zemljina os u svojoj sporoj precesiji kree se u smjeru obrnutome od smjera kazaljke na satu (dakle, istok-zapad), koji je suprotan od smjera Zemljine putanje oko Sunca. Zbog toga se, a u vezi sa zvijeem zodijaka, koji se uvijek nalazi na jednome mjestu, toka na kojoj se pojavljuje pro ljetni ekvinocij "tvrdoglavo pomie uz ekliptiku u smjeru obrnutome od godinjega smjera kretanja Sunca, odnosno, suprotno od "pravilnoga" pore tka zodijakih znakova (dakle, Bik > Ovan > Ribe > Vodenjak, umjesto Vodenjak > Ribe > Ovan > Bik)." To je, ukratko, "precesija ekvinocija". I upravo nju u sebi podrazumijeva pojam "svitanja doba Vodenjaka". Slavan stih iz mjuzikla "Kosa" odnosi se zapravo na injenicu da se svake godine, u posljednjih gotovo 2 000 godina, Sunce za proljetnoga ekvinocija nalazilo u znaku Riba. Meutim, doba Riba zavrava i proljetno e Sunce uskoro izai iz podruja Riba i nai e se u znaku Vodenjaka. Precesijski ciklus, koji traje 25 776 godina stroj je koji pokree tu veli anstvenu nebesku neman beskrajnom svemirskom cestom. No, vrijedno je

Sjeverni nebeski pol


Precesijski krug

Jesenski ekvinocij

Proljetni ekvinocij

Precesijski krug

Juni nebeski pol

Tijekom godine se zbog kretanja Zemlje njezinom putanjom svakoga mj eseca mijenja pozadina zvijezda u kojima izlazi Sunce: Vodenjak->Ribe>Ovan->Bik->Blizanci->Rak->Lav, itd. Sada, za proljetnoga ekvinocija, Sunce izlazi na istoku izmeu Riba i Vodenjaka. Precesija uzrokuje da se "proljetna toka" svake godine dosee neznatno ranije te se tako poste peno pomie kroz svih 12 kua zodijaka provodei 2160 godina "u" svakome znaku i zavravajui itav krug za 25 920 godina. Smjer toga "precesijskoga ciklusa", koji je suprotan godinjem "putu Sunca" jest sljedei: Lav->Rak->Blizanci->Bik->Ovan->Ribe->Vodenjak. Na primjer, "Doba Lava", odnosno 2160 godina tijekom kojih je Sunce za proljetnoga ekvinocija izlazilo u zvijeu Lava, trajalo je od 10 970. do 8810. god. pr. Kr. Danas ivimo na zavretku "Doba Riba", na pragu "Novoga Doba" Vodenjaka. U predajama se takvo prijelazno razdoblje iz jednoga doba u drugi smatra veoma loim.

objasniti i na koji nain precesija pokree toke ekvinocija od znaka Riba u znak Vodenjaka te dalje prema ostalim znakovima zodijaka. Poznato je, dakle, da ekvinocij nastupa samo dva puta na godinu, kada se Zemljina nagnuta os nalazi na suprotnoj strani od Sunca. To je sluaj kada Sunce na itavoj Zemlji izlazi ravno prema istoku a dan i no traju jednako dugo. Budui da se Zemljina os polako ali sigurno premjeta u suprotnome smjeru od svoje putanje, toke na orbiti na kojima se nalazi suprotno od Sunca moraju se svake godine pojaviti malo ranije. Te godinje promjene toliko su neznatne da su gotovo neprimjetne (potrebno je otprilike 72 godine da bi se pomaknula samo za jedan stupanj na ekliptici - to odgovara irini vaeg malog prsta dignutoga na obzoru). Meutim, kako istie Santillana, takve promjene koje se dogaaju svake minute uzrokuju pomicanje za 30 preko itave zodijake kue svakih 2 200 godina, a itav precesijski krug (360) zavrava za 26 000 godina.

Kada su drevni narodi prvi put shvatili precesiju? U odgovoru na to pitanje nalazi se velika tajna prolosti. No, prije negoli saznamo tu tajnu, moramo se pregledati "slubeno priznate" podatke. Veoma dobar izvor povijesnih podataka jest Encyclopaedia Britannica i upravo se u njoj spominje Hiparh, koji je navodno otkrio precesiju: "Hiparh, koje se ime izgovara i HIPPARCHOS (ro. u Niceji, Bitinija; umro 127. god. pr. Kr. na Rodosu), grki astronom i matemati ar koji je otkrio precesiju ekvinocija. To znaajno otkrie rezultat je dugotrajnih napornih promatranja velikoga uma. Hiparh je pro matrao poloaj zvijezda te je podatke o tome usporedio s podacima Timokara iz Aleksandrije, koji je ivio 150 godina prije njega, te s jo starijim podacima iz Babilonije. Ustanovio je da se nebeske longi tude meusobno razlikuju te da ta razlika premauje razliku u pogre kama promatranja. Zbog toga je odluio uskladiti precesiju sa veli inom razlike dodijelivi godinjim promjenama vrijednost od 45' odnosno 46' (sekunde luka). Ta brojka pribliava se brojci od 50,274 sekunde luka, koja je danas prihvaena." Razjasnimo najprije problem nazivlja. Sekunde luka najmanje su jedinice stupnja luka. Jedna minuta luka ima 60 sekundi luka, jedan stupanj luka ima 60 minuta, a puni krug Zemljine putanje oko Sunca iznosi 360. Godi-

nja promjena od 50, 274 sekundi luka predstavlja udaljenost od otprilike 1/60 stupnja, tako da je potrebno otprilike 72 godine (itav ljudski vijek) da ekvioncijsko Sunce prijee samo jedan stupanj uz ekliptiku. Upravo je zbog potekoa u promatranju i otkrivanju te veoma male brzine promjene Hiparhovo otkrie u drugom stoljeu pr. Kr. u Enciklopediji opisano kao "znaajno otkrie". Da li bi to bilo toliko znaajno ako bi se ustanovilo da se radi o ponovnome otkriu? Da li bi se matematika i astronomska postignua drevnih Grka toliko slavila kada bismo uspjeli dokazati da je precesija izmjerena tisuama godina prije Hiparha? to ako je taj nebeski ciklus dug gotovo 26 000 godina bio precizno znanstveno istraen davno prije navodnoga poetka znanosti? U potrazi za odgovorima na ta pitanja nailazimo na mnogo znaajnih injenica, koje ni jedan sud ne bi prihvatio kao uvjerljive dokaze. No, ni mi ih neemo prihvatiti. Saznali smo da je Hiparh predloio vrijednost od 45 odnosno 46 sekundi luka za jednu godinu precesijskoga kretanja. Neemo, dakle, pokuati zbaciti grkoga astronoma s njegova prijestolja dok u mnogo starijim izvorima ne pronaemo precizniju vrijednost. Postoji, naravno, vie moguih izvora. Meutim, trenutano emo istra iti svjetske mitove. Jednu smo skupinu mitova ve detaljno pregledali (pre daje o potopu i kataklizmi navedene u IV. dijelu knjige) i u njima pronali neke veoma zanimljive znaajke: 1. Ti su mitovi nesumnjivo veoma stari. Primjerice, na ploama iz naj ranijih poetaka sumerske povijesti, otprilike 3 000. god. pr. Kr., pronalazimo nekoliko verzija mezopotamske prie o potopu. Te ploe dokazuju da je predaja o opem potopu nastala davno prije no to je na njima zapisana. No, ne znamo kada. injenica jest da ni jedan znanstvenik nije uspio ustanoviti kada je nastao odreeni mit, a pogotovo ne kada su nastale te tovane i rasprostranjene predaje. Kao da su bile meu nama oduvijek, poput vjene prtljage ljudske kulture. 2. Ne smije se odbaciti mogunost da ta pretpostavka o iznimno veli koj starosti nije tek iluzija. Upravo suprotno, vidjeli smo da mnogi veliki mitovi o kataklizmi raspolau preciznim podacima o stvarnim uvjetima u kojima su ivjeli ljudi u ledenom dobu. Dakle, teoretski, te su prie mogle nastati gotovo istodobno kada se pojavio Homo sapiens sapiens, prije 50 000 godina. Meutim, geoloki dokazi upuuju na mnogo mlae podrijetlo, na razdoblje izmeu 15 000.

i 8 000. god. pr. Kr. Tek tada su naglo nastupile najvee klimatske promjene koje su toliko rjeito opisane u mitovima. 3. Poetak i buran kraj ledenoga doba predstavljali su globalnu pojavu. Upravo zbog toga ne iznenauje to su kataklizmike predaje najrazliitijih naroda meusobno veoma sline. 4. Meutim, neobina je injenica da su u mitovima ta iskustva opisana istim simbolinim jezikom. Jednaki "knjievni motivi", jednake stil ske "figure", jedanki prepoznatljivi likovi i dogaaji u svima se od njih iznova ponavljaju. Profesor de Santillana tvrdi da takva uniformnost pretpostavlja jedin stven i zajedniki izvor. U djelu Hamlet's Mill, koje je napisao u suradnji s Herthom von Dechend (prof. povijesti znanosti na Frankfurtskom sveuili tu), de Santillana iznosi plodonosne i originalne teze o drevnim mitovima: "... kada se univerzalnost spoji s konstrukcijom, ona predstavlja svo jevrstan test. Kada se, primjerice, neto otkrije u Kini, to e se odje dnom pojaviti i u babilonskim astrolokim tekstovima, te se tada mora pretpostaviti da je to znaajno ako razotkriva mnotvo nepo znatih slika za koje nitko ne moe tvrditi da su ih stvorile razliite generacije neovisno jedna o drugoj. Uzmimo za primjer podrijetlo glazbe. Orfejeva muna smrt moda je djelo poetske mate koja se iznjedrila nekoliko puta na razliitim mjestima. No, kada likovi koji ne prebiru po liri, nego sviraju frule, umiru iz razliitih neshvatljivih razloga i kada se o njihovoj jednakoj smrti pripovijeda na nekoliko kontinenata, tada znamo da smo na tragu neega, zato to takve prie ne mogu nastati uzastopno. A kada se areni Svira pojavljuje i u njemakome mitu o Hamelinu i u drevnome Meksiku, te kada se u obje zemlje s njime povezuje atribut crvene boje, to nikako ne moe biti sluajnost. Takoer, kada se po nekoliko puta u Vedama, u hramo vima Angkora, u Babilonu, u Heraklitovim mranim promiljanjima i u nordijskoj Valhali javljaju brojevi poput 108 ili 9 x 13, to nikako nije sluajno." Je li mogue da se, povezujui velike svjetske mitove o kataklizmi, takve sluajnosti koje nisu sluajnosti, mogu objasniti sveopim utjecajem nekoga drevnog i jo nepoznatoga zajednikoga vodia? Moe li u tome sluaju biti mogue da je tijekom i nakon posljednjega ledenoga doba taj isti vodi izra dio one veoma precizne i tehniki napredne zemljovide o kojima smo raspra vljali u I. dijelu knjige? I nije li mogue da je taj isti vodi za sobom osta-

vio otiske i na drugim svjetskim mitovima - onima koji govore o umiranju i uskrsnuu bogova, o velikim stablima oko kojih se okreu Zemlja i nebesa, o vrtlozima, stapovima, svrdlima i drugim slinim napravama koje se okreu? Santillana i von Dechend tvrde da svi takvi mitovi govore o nebeskim zbivanjima i to dotjeranim tehnikim jezikom drevne ali "iznimno napre dne" astronomske i matematike znanosti: "Taj se jezik ne oslanja na lokalna vjerovanja i kultove. On je usredotoen na brojeve, kretanja, mjere nja, sveope obrasce i sheme - usredotoen je na ustrojstvo brojeva, na geomeriju." Odakle taj jezik potjee? Knjiga Hamlet's Mill odie briljantnom, ali namjerno izbjegavanom znanstvenom strunou, zbog ega ne daje izra van odgovor na to pitanje. Meutim, veoma se rijetko ponegdje u njoj mogu naslutiti neuvjerljive aluzije. Na primjer, u jednome trenutku autori istiu pretpostavku da znanstveni jezik ili "ifra" potjee iz "veoma drevnoga doba". No, na drugome ga mjestu preciznije smjetaju u razdoblje gotovo "6 000 godina prije Virgilija" - drugim rijeima, navodno je nastao prije 8 000 godina (ili vie). Koja je poznata civilizacija mogla razviti i upotrijebiti sofisticirani tehniki jezik prije vie od 8 000 godina? Iskren odgovor na to pitanje jest: Nijedna. A taj odgovor prati i iskreno prihvaanje pretpostavke da se radi o zaboravljenoj epizodi o tehnoloki visoko naprednoj kulturi pretpovije snoga doba. Santillana i von Dechend govore samo o naslijeu koje dugu jemo "nekoj gotovo nepojmljivoj drevnoj civilizaciji... [koja je] prva imala hrabrosti pomou brojeva i mjerenja shvatiti kako je nastao svijet." To naslijee ukljuuje znanstveno promiljanje i sloene matematike podatke. Meutim, budui da potjee iz veoma drevnoga doba, s vremenom se izgubilo: "Kada su Grci stupili na povijesnu pozornicu, na ostacima toga veli koga sveopega stvaralatva drevnoga svijeta ve se nakupila sto ljetna praina. No, neto se od njega ipak sauvalo u predajama, mitovima i bajkama koje vie nitko ne razumije. Oni predstavljaju izmuene dijelove izgubljene cjeline. Zbog njih, razmiljamo o onim "maglovitim krajolicima" koje stvaraju vjete ruke kineskih slikara, na kojima se ponegdje vidi kamen, na drugome mjestu hrid ili vrh stabla, a ostalo je preputeno mati promatraa. ak i kada se razotkriju tehnika za otkrivanje ifre, neemo smjeti oekivati da emo proniknuti u simbolima zaogrnute misli naih dalekih predaka zato to su stvaralaki umovi koji su zamislili te simbole zauvijek nestali."

Dakle, dva priznata profesora povijesti znanosti s najpoznatijih sveuilita na oba kraja Atlantika tvrde da su otkrili ostatke ifriranog znanstvenog jezika vie tisua godina starijeg od najstarije priznate ljudske civilizacije. Osim toga, Santillana i von Dechend tvrde, iako veoma oprezno, da su "odgonetnuli dio te ifre". Za dva ozbiljna akademika to je veoma neuobiajena izjava.

XXX. poglavlje

Kozmiko stablo i mlin bogova

Profesori de Santillana i von Dechend u svojoj su sjajnoj i opsenoj studiji Hamlet's Mill predstavili velik broj mitskih i ikonografskih dokaza o postojanju neobine pojave. ini se da su neki svjetski mitovi iz neobja njiva razloga i u nepoznato doba bili "kooptirani" (to se zaista ne moe opisati boljim izrazom) kako bi posluili kao kotai za pokretanje skupa slo enih tehnikih podataka o precesiji ekvinocija. Ova zadivljujua teza zna ajna je zato to je njome prvi put pruen dokaz za, kako je istaknuo izvje stan vodei strunjak za drevna mjerenja: "kopernikanski obrat u postojeim shvaanjima razvoja ljudske kulture". Knjiga Hamlet's Mill izdana je 1969., prije vie od trideset godina, tako da je obrat nastupio nakon dugo vremena. Meutim, tijekom toga razdoblja knjiga nije bila ba poznata javnosti niti su je znanstvenici iz daleke prolo sti razumjeli. To nije bila posljedica nekih postojeih znaajnijih problema ili potekoa u znanstvenome radu. Umjesto toga, rijeima Martina Bernala, prof. sa Sveuilita u Cornellu, promjena se dogodila iz sljedeih razloga: "nekoliko arheologa, egiptologa i drevnih povjesniara raspolae potrebnom koliinom vremena, napora i vjetine da raspravlja o de Santillaninim izra zito tehnikim argumentima." Ti argumenti prvenstveno se odnose na neprekidan i postojan prijenos "poruke o precesiji" preko mnogih drevnih mitova. Osim toga, veoma je neobino to se veina osnovnih prikaza i simbola koji se pojavljuju u tim mitovima - prvenstveno simbolian opis "poremeaja neba" - pronalaze i u drevnim predajama o svjetskoj kataklizmi, a o kojima smo govorili u 24. i 25. poglavlju. U nordijskome smo mitu, primjerice, vidjeli kako se vuk Fenrir kona no oslobodio lanaca kojima su ga okovali bogovi i pobjegao: "Protresao se

i svijet je zadrhtao. Jasenovo se stablo Yggdrasil protreslo od korijena do najviih grana. Planine su se rascijepale od vrha do dna... Zemlja je poela gubiti oblik. S neba su ve nailazile zvijezde..." Prema stajalitu de Santillane i von Dechendice navedeni je mit mje avina poznate teme o katastrofi i potpuno suprotne teme o precesiji. Tako s jedne strane imamo zemaljsku katastrofu tolikih razmjera da patuljcima izgleda poput Noina potopa, a s druge strane saznajemo o prijeteim promje nama koje se dogaaju na nebu s kojeg nailaze zvijezde, "padajui u prazan ponor". Takve nebeske slike, koje se, s neznatim razlikama, ponavljaju u mito vima razliitih dijelova svijeta, pripadaju skupini koja se u knjizi Hamlet's Mill kategorizira kao "ne puko pripovijedanje pria". Osim toga, nordijske predaje koje govore o udovinome vuku Fenriru i stablu zvanom Yggdra sil, nastavljaju izvijetavati o konanoj apokalipsi koju provode sile Vallhale koje se nalaze na strani "reda " kako bi sudjelovale u stranoj posljednjoj bitki bogova, koja e zavriti apokaliptinim unitenjem: "500 i 40 vrata nalazi se ondje, u Valhalinim zidovima. 800 boraca prolazi kroz ta vrata, Kada odlaze ratovati protiv Vuka." Navedeni stih naveo nas je da izbrojimo Valhaline borce, nakon ega smo se usredotoili na njihovu ukupnu brojku (540 x 800 = 432 000). Ta se brojka, kako emo vidjeti u 31. poglavlju, matematiki povezuje s pojavom precesije. Malo je vjerojatno da je ta brojka pukim sluajem nala mjesto u nordij skoj mitologiji, to vie ako je promatramo u kontekstu velikoga "nebeskoga poremeaja" uslijed kojega su padale zvijezde sa svojih nebeskih poloaja. Kako bismo razumjeli o emu se tu radi, trebamo najprije shvatiti osno vne slike drevne "poruke" za koju de Santillana i von Dechend tvrde da su je otkrili. Ta slika pretvara svjetlosnu kupolu nebeske polutke u beskrajan i zamren dio mainerije. I poput mlinskoga kotaa, stapa, vrtloga i rvnja, taj stroj se beskonano okree (a njegove pokrete sve vrijeme odmjerava Sunce, koje najprije izlazi u jednome, zatim u drugome zvijeu zodijaka i tako dalje itavu godinu). etiri kljuna trenutka u godini su proljetni i jesenski ekvinocij te zimski i ljetni solsticij. U svakome od tih trenutaka, naravno, Sunce izlazi u drugome zvijeu (na taj nain ako Sunce za proljetnoga ekvinocija izlazi u Ribama, kao to ini danas, za jesenskoga ekvinocija izai e u znaku Djevice, za zimskoga solsticija u znaku Blizanaca, a za ljetnoga solsticija

u znaku Strijelca). Sunce je upravo to i inilo tijekom posljednjih 2 000 godina. Meutim, kako smo vidjeli, precesija ekvinocija znai da e u bliskoj budunosti proljetni ekvinocij prijei iz znaka Riba u znak Vodenjaka. Kada se to dogodi, ostala e se tri zvijea, koja oznaavaju tri kljuna trenutka, takoer promijeniti (od Djevice, Blizanaca i Strijelca u Lava, Bika i korpi ona) - gotovo kao da golemi nebeski mehanizam nezgrapno promijeni smjer zupanika... De Santillana i von Dechend objanjavaju da na drevnome znanstve nome jeziku koji su otkrili, Yggdrasil oznaava "Zemljinu os": os koja se protee (kako bi to vidio promatra na sjevernoj Zemljinoj polutki) prema Sjevernome polu nebeske polutke: "To odmah podrazumijeva ravan i uspravan kolac. No, time bismo problem previe pojednostavnili. Najbolje je da se u kontekstu mitova ne razmilja o osi kao o analitikome pojmu, koji se razmatra postupno, nego da ga zajedno s okvirom s kojim je povezan shva timo kao cjelinu. Kao to na spomen polumjera odmah pomislimo na krug, tako bismo i na spomen osi trebali zamisliti dva velika odreujua kruga na povrini polutke, ekvinocijski i solsticijski." Ti su zamiljeni obrui koji se presijecaju na nebeskome Sjevernome polu povezujui dvije ekvinocijske toke na Zemljinoj putanji oko Sunca (odno sno toke na kojima se nalazi 20. oujka i 22. rujna) te dvije solsticijske toke (gdje se nalazi 21. lipnja i 21. prosinca). Dakle: "Rotacija polarne osi ne smije se razdvojiti od velikih krugova koji se za njom vuku nebom. Taj obrazac pretpostavlja da je sve jedno s osi." Autori knjige Hamlet's Mill uvjereni su da se ovdje ne radi o vjerovanju nego o alegoriji. Oni tvrde da se pojam o okruglome okviru sastavljenome od dva obrua koji se presijecaju visei s osi nikako ne smije shvatiti na nain kako su drevni znanstvenici zamiljali svemir. Umjesto toga, mora ga se tumaiti kao "alat za razmiljanje" kojim su dovoljno britki umovi mogli odgonetnuti ifru astronomskih injenica, poput precesije i ekvinocija. To sredstvo za razmiljanje pojavljuje se, obavijeno mnogim maskama, u svim mitovima drevnoga svijeta.

Na mlin s robovima U 16. stoljeu Diego de Landa je razmotrio jedan primjer iz Srednje Amerike (koji takoer opisuje neobine simbole koji se javljaju u gotovo svim mitovima o precesiji i katastrofi): "Meu mnotvom bogova koje taj narod [Maye] tuje, nalaze se etiri boanstva koja nazivaju imenom Bacah. Oni tvrde da su ti bogovi braa koju je Bog, nakon to je stvorio svijet, postavio na njegova etiri kuta kako bi pridravali nebesa da se ne srue. Tvrde i to da su ti Bacati pobjegli kada je potop unitio svijet." De Santillana i Hertha von Dechend smatraju da mayanski sveeniciastronomi ni na trenutak nisu pomislili da je Zemlja plosnata ploa s etiri kuta. Umjesto toga, tvrde oni, likovi etiri Bacaba slue kao tehnika ale gorija kojom se objanjava precesija ekvinocija. Ukratko, Bacabi predsta vljaju sustav koordinata astroloke godine. Oni su ekvinocijski i solsticijski obrui, koji povezuju etiri zvijea u kojima Sunce gotovo 2 200 godina izlazi u vrijeme proljetnoga i jesenskoga ekvinocija te zimskoga i ljetnoga solsticija. Jasno je, naravno, da e se, kada se promijene nebeski zupanici, sruiti staro i roditi novo doba. Sve je to, naime, uobiajen opis mitova o precesiji. Meutim, neizbjeno se namee jasna povezanost sa zemaljskom katastro fom, u ovome sluaju potopom, koju su Bacabi preivjeli. Jednako tako zna ajni mogli bi biti i reljefi u Chichen Itzi, na kojima su nesumnjivo prikazani Bacabi kao bradati Europejci. Kako bilo, Bacabin lik (koji se, esto pogreno protumaeno, povezuje s pojmovima "etiri nebeska kuta", "etverokutnom Zemljom") samo je jedan od mnogih koji je nainjen da slui kao alat za razmiljanje o precesiji. Meu njima se, naravno, nalazi i arhetipski "mlin" iz naziva Santillanine knjige Hamletov mlin. Izgleda da Shakespearov lik, "kojim je pjesnik opisao jednoga od nas, prvoga nesretnoga intelektualca" skriva svoju legendarnu prolost, Njegove su osobine unaprijed odreene i oblikovane u drevnome mitu. U svim svojim inkarnacijama ovaj Hamlet ostaje zaudo onakav kakav je bio - on sam. Prvotni Amlodhi (ili ponekad Amleth), kako se naziva u islandskoj legendi, "pokazuje jednake znaajke melankolinoga i veoma inteligentnoga ovjeka. I on je sin koji je odluan osvetiti se ocu, govornik koji progovara o zagonetnim ali neizbjenim istinama, neuhvatljiv nosa Sudbine, koji mora pokleknuti kad jednom zavri svoju misiju."

U okrutnim i ivopisnim nordijskim priama, Amlodhi se opisuje kao vlasnik izmiljenoga mlina, ili rvnja, koji je ponekad donosio zlato, mir i izobilje. Prema mnogim predajama, dvije su se gigantice (Fenja i Menja) obvezale okrenuti udesnu napravu, koju nijedan ovjek nije mogao poma knuti s mjesta. No, neto je polo po krivu i dvije su gigantice morale raditi dan i no bez prestanka: "Ispred mlina postavile su posudu, kako bi pokrenule sivi kamen; Nije im dao ni mira ni odmora, jer su paljivo oslukivale kripu mlina. Njihova je pjesma bila zavijanje, koje je prekidalo tiinu; "Ispraznite spremnik i olakajte kamenje!" No, ipak je uinio da melju jo vie." Bijesne i eljne osvete, Fenja i Menja su ekale da svi utonu u san, nakon ega su poele silovito okretati mlin sve dok se veliki potpornji, iako su bili prekaljeni od eljeza, nisu raspuknuli. Ubrzo nakon toga, zamrenim slije dom dogaaja, mlin je ukrao bog mora Mysinger, koji ga je, zajedno s giganticama, natovario na svoj brod. Zapovjedio im je neka nastave mljeti, no ovaj put iz mlina je izlazila sol. U pono su ga upitale nije li mu dosta soli; zapo vjedio im je neka melju i dalje. Mljele su jo kratko vrijeme nakon ega je brod poeo tonuti: "Spremnik je odletio pod udarom velikih potpornja, eljezne su se zakovice raspuknule, Rudo se razbilo u komade, spremnik se ispraznio." Stigavi na dno mora, mlin se nastavio okretati, no iz njega je izlazio kamen i pijesak stvarajui veliki vrtlog, Maelstrom. Opisani dogaaji, tvrde Santillana i Hertha von Dechend, simboliziraju precesiju ekvinocija. Osovina i "eljezni potpornji" mlina oznaavaju: "sustav koordinata na nebeskoj polutki i predstavljaju okvir starosti svijeta. Zapravo, okvir odreuje starost svijeta. Budui da polarna os i obrui tvore nevidljivu cjelinu, ako se jedan dio pomakne, itav je

okvir izbaen. Kada se to dogodi, nova Polarna zvijezda s vlastitim odgovarajuim obruima morat e zamijeniti zastarjelu napravu." Nadalje, veliki vrtlog: "pripada ve tradicionalnim motivima drevnih pria. Tako se poja vljuje i u Odiseji u obliku Haribde u Messinskome prolazu te meu kulturama Indijskoga i Tihoga oceana. Ondje se, to je veoma neobi no, povezuje s viseim stablom smokve o ije se grane junak, bio to Satyavrata u Indiji ili Kae u Tongu, moe primiti u trenutku kada brod tone. Neprestano ponavljanje te pojedinosti sprjeava slobodu mate. Takve su prie od davnina bile dio kozmografske knjievno sti." Nimalo ne treba iznenaditi to se u Homerovoj Odiseji (u kojoj su skupljeni grki mitovi stari vie od 3 000 godina) javlja vrtlog, jer se ondje spominje i Veliki mlin iz islandske legende (i to na slian nain). Posljednja je no prije odluujue borbe. Odisej, koji se zarekao na osvetu, stigao je do Itake. Zatien od prepoznavanja arima boice Atene, moli Zeusa da mu poalje znak ohrabrenja prije velikoga iskuenja: "Uto zagrmi Zeus iz blistava Olimpa ... a ljupkome Odiseju bi drago. Osim toga, ena koja je mljela na mlinu u kui pokraj mlinova pastira ljudi izrekla je proroanstvo. Na tim mlinovima dvanaest je ena obavljalo svoj posao, spravljajui jelo od jema i penice, sri mukaraca. Sada su sve ostale zaspale jer su samljele svoje ito, no samo je ona, najslabija od svih ostala jo uvijek budna. Zaustavila je svoj mlin i izgovorila rije ... 'Neka se [neprijatelji Odisejevi] od ovoga dana poslijednji puta goste u ovim prostorijama. Neka oni koji su odrijeili moja koljena da okrutnim radom meljem njihov obrok od jema posljednji puta veeraju!'" Santillana i Hertha von Dechend tvrde kako nije sluajno to se alegorija: "nebeska kugla koja se okree poput mlinskoga kotaa i nikada ne ini nita dobro", pojavljuje i u biblijskoj predaji o Samsonu: "slijep u Gazi na mlinu s robovima". Njegovi su ga nemilosrdni neprijatelji oslobodili kako bi ih zabavljao u Hramu; umjesto toga, posljednjom se snagom Samson podupro o dva srednja stupa toga golemoga zdanja i sruio ga te usmrtio sve koji su se u njemu nalazili. Poput Fenje i Menje i on se osvetio.

Ta se tema pojavljuje i u Japanu, Srednjoj Americi, meu Maorima Novoga Zelanda te u finskim mitovima. Ondje se lik Hamleta/Samsona zove Kullervo, a i mlin ima specifino ime - Sampo. Poput Fenjina i Menjina mlina i ovaj je konano ukraden i ukrcan na brod gdje se rastrgao na koma die. "Sampo" je rije koja potjee od sanskrtske rijei skambha, to znai "stup ili kolac". U Atharvavedi, jednom od najstarijih djela sjevernoindijske knjievnosti, pronalazimo himnu posveenu Skambhi: "U kojemu se nalaze Zemlja, zrak i nebo, gdje vrsto stoje vatra, Mjesec, Sunce i vjetar. Skambha podupire i nebo i Zemlju; Skambha podupire itavu atmosferu; Skambha podupire est velikih pravaca; u Skambhu je ulo sve to postoji." Prevoditelj navedenoga djela (Atharvaveda 10:7), Whitney, pomalo zbunjujue komentira: "Skambha, osvijetliti, potporanj, podupirati, na neobian su nain u ovoj himni upotrijebljeni kao obrazac svemira". No, uz mnotvo ideja kojima se povezuju svemirski mlinovi, vrtlozi, stabla i mnogo toga drugoga, drevno vedsko opisivanje nije nimalo neobino. I ovdje se, kao u sluaju mnogih drugih alegorija, istie pojam "obrazac starosti svijeta"onaj isti nebeski mehanizam koji se okree vie od 2 000 godina, dok Sunce uvijek izlazi na istim kardinalnim tokama i zatim se polako premjeta tim nebeskim koordinatama prelazei u etiri nova zvijea, u kojima e sudje lovati sljedeih nekoliko tisua godina. Upravo zbog toga mlin uvijek pukne i veliki potpornji svom snagom udare o spremnik, puknu eljezne zakovice i vratilo se razbije na komade. Precesija ekvinocija izaziva takve slikovite prikaze jer se u iznimno uda ljenim vremenima ona doista mijenja, ili slama, stabilizirajui koordinate itave nebeske polutke.

Otvarai puta U svemu tome neobina je injenica da se mlin (koji i dalje slui kao alegorija za svemirske procese) uporno pojavljuje u itavom svijetu, ak i ondje gdje se njegov smisao poremetio ili izgubio. Zaista, Santillana i Hertha von Dechend istiu kako nije nimalo znaajno to se njegov smisao izgubio. Oni tvrde: "Osobita zasluga mitskog nazivlja jest da ono moe sluiti kao posrednik za prijenos znanja neovisno o upuenosti onih koji pripovijedaju prie, bajke i dr." Drugim rijeima, znaajno je to da e neki osnovni opisi

opstati i nastaviti se prenositi neprestanim ponovnim pripovijedanjem, bez obzira na to koliko se razlikuju od izvorne prie. Primjer takve "struje" pronalazimo kod Cherokeeja, koji Mlijeni put (nau galaktiku) nazivaju "Ondje gdje je trao pas". Njihova predaja govori da su u drevno doba "ljudi na Jugu imali mlin za ito", iz kojega se nepre stano krala hrana. S vremenom su vlasnici otkrili lopova, psa, koji je "zavija jui potrao prema svome domu na Sjeveru ostavljajui za sobom bijeli trag hrane koja mu je ispadala iz usta ondje gdje se danas nalazi Mlijeni put, a Cherokee ga i danas nazivaju 'Ondje gdje je trao pas'". U Srednjoj Americi, u jednome od mnogih mitova o Quetzalcoatlu, govori se da je on imao presudnu ulogu u obnavljaju ovjeanstva nakon opega potopa kojim je zavrilo etvrto sunce. Sa svojim prijateljem Xolotlom, koji je imao pasju glavu, spustio se u podzemni svijet kako bi ponovno sastavio kosture u potopu poginulih ljudi. Nakon to je prevario boga smrti Miclantechuhtlija, to je i uinio odnijevi kosti na mjesto zvano Tamoanchan. Ondje ih je na brusnome kamenu poput ita samljeo u ukusan obrok. Na taj su zemaljski obrok bogovi zatim pustili krv, i stvorili tako meso dana njega ovjeka koji ivi u Petome suncu. Autori Hamletova mlina smatraju kako nije nimalo sluajno to se u obje navedene varijante mita o kozmikome mlinu pojavljuje lik psa. Oni istiu da je Kullervo, finski Hamlet, takoer bio u pratnji "crnoga psa Mustija ", Isto tako, nakon to se vratio u Itaku, Odiseja je najprije prepoznao njegov vjerni pas, a Samson se povezuje s lisicama (tonije s njih 300), koje pripadaju vrsti pasa. U danskoj verziji sage o Amlethu/Hamletu: "Amleth je hodao i usred gutare pas mu preprijei put". Konano, u jednoj od verzija finske prie o Kullervu, junak je (to je prilino neobino) "poslan u Estoniju da laje pod ogradom; lajao je godinu dana..." Santillana i Hertha von Dechend uvjereni su da su navedeni likovi psa umetnuti s razlogom: kao jo jedan od dijelova drevne neodgonetnute ifre, koji uporno mjestimice ostavlja tragove svoje poruke. Te i mnoge druge simbole psa oni svrstavaju u skupinu "morfolokih znakova", za koje sma traju da u drevnim mitovima vjerojatno oznaavaju prisutnost znanstvenog podatka koji se tie precesije ekvinocija. Te oznake moda imaju i vlastito znaenje ili se njima jednostavno nastoji upozoriti sluateljstvo da e se u prii uskoro pojaviti veliki podatak. Ponekad ak mogu sluiti kao "otva rai puta"- kao vodii koji omoguuju poetnicima da prate trag znanstvenih podataka koji se protee od mita do mita. Na taj nain, iako se ne spominju nikakvi mlinovi ili vrtlozi, trebali bismo pozorno pratiti priu o Orionu, velikom lovcu iz grkoga mita, koji je imao psa. Kada je Orion pokuao silovati boicu-djevicu Artemidu, ona je

sa Zemlje dozvala korpiona, koji je ubio i njega i njegova psa. Orion je pre mjeten na nebo gdje je postao zvijee; njegov je pas pretvoren u zvijezdu Sirijus, odnosno u Pasju zvijezdu. Sirijus na identian nain opisuju i drevni Egipani, koji zvijee Orion povezuju sa svojim bogom Ozirisom. Upravo je u drevnom egipatskome mitu lik vjernoga nebeskoga psa najdublje i najopirnije opisan u liku Upuauta, boanstva s glavom akala, ije ime znai "Otvara Puta". Ako bismo pratili tog Otvaraa Puta do Egipta, skrenuli pozornost na zvijee Orion i uli u snaan mit o Ozirisu, nali bismo se u zatvorenoj mrei pozna tih simbola. itatelj e se prisjetiti da je Oziris bio rtva urote. Urotnici su ga zatvo rili u koveg i bacili u Nil. Ne uoavamo li ovdje slinost sa Utnapishtimom, Noom i Coxcoxtlijem te sa svim drugim potopnim junacima koji plutaju u svojim brodovima (ili kutijama ili kovezima)? Drugi je poznati klasinan prikaz precesije u obliku svjetskoga stabla i/ili krovnatoga stupa (u ovome sluaju oba). Egipatski mit kazuje kako je Oziris u svome kovegu stigao do mora i nasukao se na obalama Biblosa. Zaustavio se meu granama drveta zvanog tamariska, koje je odjednom naraslo veoma visoko i zatvorilo je koveg u svoje deblo. Kralj zemlje, koji se divio stablu tamariska posijee dio u kojemu se nalazio Oziris i od njega napravi stup za krov svoje palae. Neto poslije Izida je izvadila tijelo svoga supruga iz stupa i odnijela ga natrag u Egipat kako bi proao postupak ponovnoga roenja. Mit o Ozirirsu ukljuuje i neke osnovne brojeve. Ti brojevi, sluajno ili namjerno, daju odgovor na "znanost" o precesiji, kako emo vidjeti u sljede emu poglavlju.

XXXI. poglavlje

Ozirisovi brojevi

Arheologinjna i astronomica Jane B. Sellers, koja je studirala egiptologiju na Orijentalnome institutu Sveuilita Chicago, provodi zime u Portlandu, drava Maine, a ljeta u Ripley Necku, na imanju u Novoj Engleskoj smjetenome na kamenitoj obali drave Maine. "Ondje", tvrdi ona, "nono nebo zna biti bistro poput pustinjskoga i nikome ne smeta ako galebovima na glas itate Tekstove iz piramide..." Jane B. Sellers jedna je od rijetkih ozbiljnih znanstvenika koja je ispro bala teoriju koju su iznijeli Santillana i Hertha von Dechend u knjizi Hamle t's Mill. Ona je isticala nunost koritenja astronomskih podataka, osobito onih o precesiji za pravilno prouavanje drevnoga Egipta i njegove religije. "Veina arheologa ne razumije precesiju, to utjee na njihove zakljuke o drevnim mitovima, drevnim bogovima i poredanosti drevnih hramova ... Za astronome je precesija veoma dobro poznata injenica; oni koji se bave podrujem drevnoga ovjeka imaju obvezu tu injenicu shvatiti.", tvrdi Jane B. Sellers. U svojoj posljednjoj knjizi The Death of Gods in Ancient Egypt (Smrt bogova u drevnome Egiptu), ona istie teoriju da je mit o Ozirisu moda namjerno ifriran pomou skupine kljunih brojeva, koji su suvini to se tie samoga pripovijedanja, no koji predstavljaju vjeni proraun iz kojega se mogu izvesti nevjerojatno tone brojke koje se odnose na sljedee: 1. Vrijeme koje je potrebno da se sporim precesijskim teturanjem Zemlje poloaj izlaska Sunca za proljetnoga ekvinocija pomakne uz ekliptiku (u odnosu na zvjezdanu pozadinu) za jedan stupanj; 2. Vrijeme koje je potrebno da Sunce prijee iz jednog punog segmenta zodijaka iznosi trideset stupnjeva;

3. Vrijeme koje je potrebno da Sunce prijee dva puna segmenta zodi jaka (ukupno ezdeset stupnjeva); 4. Vrijeme koje je potrebno za "veliki povratak", odnosno da Sunce prijee uz ekliptiku tristo ezdeset stupnjeva, i time zavri cijeli precesijski ciklus ili "veliku godinu".

Izraunavanje velikoga povratka Precesijski brojevi na koje upuuje Jane Sellers u Ozirisovu mitu jesu 360, 72, 30 i 12. Najvie ih se spominje u dijelu mita u kojemu se govori o pojedinostima iz ivotopisa razliitih likova. O njima je opirno izvijestio E. A. Wallis Budge, bivi upravitelj Odjela za egipatske starine u Britanskome muzeju: "Bog Geb je ljubio boicu Nut, suprugu boga sunca Ra. Kada je Ra to otkrio, bacio je kletvu na svoju suprugu objavivi da nijednoga mjeseca u godini nee moi roditi dijete. Tada se bog Thoth, koji je takoer ljubio Nut, igrao s Mjesecom i pobijedivi dobio je od njega punih pet dana. Te je dane spojio sa 360 dana, od kojih se godina tada sastojala [naglasak autora]. Prvoga od tih pet dana roen je Oziris; a u trenutku njegova roenja uo se glas koji je objavio da je roen Gospodar Svijeta." U drugim se mitovima spominje da u godini koja ima 360 dana postoji "12 mjeseci od kojih svaki ima 30 dana". A posvuda se, kako je primijetila Jane Sellers, "koriste izrazi kojima se istiu oiti i jednostavni prorauni te kojima se pozornost usmjerava na brojeve." Do sada smo razmotrili tri precesijska broja Jane Sellers: 360, 12 i 30. etvrti je broj, koji se pojavljuje poslije u tekstu, najznaajniji. Kako smo vidjeli u 9. poglavlju, zli bog Set predvodio je skupinu urotnika koji su ispla nirali ubiti Ozirisa. Ta se skupina sastojala od 72 urotnika. Jane Sellers tvrdi da pomou toga posljednjeg broja moemo konano pokrenuti drevni kompjutorski program: 12 = broj zvijea zodijaka; 30 = broj stupnjeva na ekliptici dodijeljenih svakome od zvijea zodijaka;

72 = broj godina potrebnih da ekvinocijsko Sunce prijee jedan stu panj u svome precesijskome obratu po ekliptici; 360 = ukupan broj stupnjeva na ekliptici; 72 x 30 = 2 160 (broj godina potrebnih da Sunce zavri obrat od 30 stupnjeva po ekliptici, odnosno da potpuno prijee kroz ijedno od 12 zvijea zodijaka); 2 160 x 12 (ili 360 x 72) = 25 920 (broj godina u itavome prece sijskome ciklusu, odnosno u "velikoj godini", koji je i ukupan broj godina potrebnih da zapone "veliki povratak"). Pojavljuju se takoer drugi brojevi i njihove kombinacije: 36, broj godina potrebnih da ekvinocijsko Sunce prijee pola stupnja u svome precesijskome obratu po ekliptici; 4 320, broj godina potrebnih da ekvinocijsko Sunce prijee 60 stu pnjeva u svome precesijskome obratu (odnosno, da prijee dva zvi jea zodijaka). Jane Sellers tvrdi da se u tome nalaze temeljni podaci za precesijsku ifru koja je uvijek iznova prisutna u drevnim mitovima i na svetim graevinama. Poput ezoterijske numerologije i u toj je ifri doputeno pomicati decimalni zarez lijevo ili desno, po elji, te koristiti sve mogue kombinacije, permutacije, mnoenja, dijeljenja i razlomake esencijalnih brojeva (od kojih svi potpuno odgovaraju omjeru precesije ekvnocija). Najznaajniji broj u ifri jest 72. Tome broju esto se dodaje broj 36, to daje konani zbroj 108, a doputeno je i pomnoiti 108 sa 100 kako bismo dobili 10 800, ili ga podijeliti sa 2 i tako dobiti 54, koji se, pak, moe pomnoiti sa 10, a to na kraju daje broj 540 (ili ak 54 000 ili 540 000 ili 5 400 000, i tako dalje). Veliko znaenje ima i broj 2 160 (broj godina potre bnih da ekvinocijska toka prijee jedno zvijee zodijaka, koji se ponekad mnoi brojem 10 i njegovim imbenicima (ime nastaje 216 000, 2 160 000 itd.), a ponekad brojem 2, to konano daje 4 320 ili 43 200, 4 320 000, i tako unedogled.

Bolje od Hiparha Ako je tona hipoteza Jane Sellers da je u mitu o Ozirisu namjerno, zbog prenoenja podatka o precesiji inicijantima, skriven zbroj koji je potreban da

bi se stiglo do navedenih brojeva, tada smo suoeni sa zanimljivom nepravilnou. Ako su ti brojevi zaista povezani s precesijom, tada su oni nastali ispred svoga vremena. Nijedna znanost drevne civilizacije nije mogla biti toliko napredna da je mogla iznai takve brojeve. Ne zaboravimo da se ti brojevi pojavljuju u mitu koji potjee iz samih poetaka pismenosti u Egiptu (zaista, dijelove prie o Ozirisu nalazimo i u Tekstovima iz piramide koji su nastali otprilike 2 450. god. pr. Kr., a na teme lju njih posredno se moe zakljuiti da je ta pria ve tada bila veoma stara). U drugome stoljeu pr. Kr. ivio je Hiparh, koji je navodno prvi otkrio precesiju. On je otkrio da jedna godina precesijskoga kretanja traje 45 ili 46 sekundi luka. Na temelju toga, za jedan stupanj kretanja po ekliptici potre bno je 80 godina (45 sekunda luka za jednu godinu), odnosno 78,26 godina (46 sekunda luka na godinu). Toan broj kojim raspolae znanost 20. st. jest 71,6 godina. Dakle, ako Jane Sellers ima pravo, Ozirisovi brojevi, koji rezultiraju brojkom od 72 godine mnogo su precizniji od Hiparhovih brojeva. Zaista, meu oitim granicama koje postavlja sama narativna struktura mita, teko je zamisliti kako se moglo doi do samoga broja 72, ak i da su drevni pisci znali za jo precizniju brojku. Teko bi se u priu moglo umetnuti 71,6 urotnika, ali 72 bi ve bila prihvatljiva. Na temelju tako zaokruene brojke, iz mita o Ozirisu proizlazi zbroj od 2 160 godina potrebnih da precesijska godina prijee kroz jednu kuu Zodijaka. Prema suvremenim proraunima taj broj iznosi 2 148 godina. Na temelju Hiparhovih brojeva radi se o brojci od 2 400, odnosno 2 347,8 godina. Konano, na temelju mita o Ozirisu moemo izraunati da je potre bno 25 920 godina da se potpuno zavri precesijski ciklus kroz 12 kua zodi jaka. Kod Hiparha je to 28 800, odnosno 28 173,6 godina. Prema suvreme nim proraunima radi se o 25 776 godina. Dakle, Hiparh u pogledu veli koga povratka grijei otprilike za 3 000 godina, a mit o Ozirisu za samo 144 godine, to je vjerojatno posljedica narativne nunosti zbog koje je osnovni broj, koji iznosi 71,6 zaokruen na mnogo prikladniji broj 72. Meutim, sve to upuuje na mogunost da je Jane Sellers ispravno pre tpostavila kako se brojevi 360, 72, 30 i 12 u Ozirisovu mitu ne spominju slu ajno nego su ih u njega namjerno umetnuli ljudi koji su precesiju razumjeli - i precizno izmjerili. Ima li Jane Sellers pravo?

Doba raspadanja Precesijska brojka ne nalazi se samo u mitu o Ozirisu. Znaajni se bro jevi pojavljuju u razliitim oblicima, zbrojevima i kombinacijama diljem drevnoga svijeta. Na primjer, u 30. poglavlju navodimo nordijski mit o 432 000 boraca, koji su juriali iz Valhale u borbu protiv "Vuka". U tome mitu nazire se neko liko permutacija "precesijskih brojeva". Jednako tako, u 24. poglavlju spominju se drevne kineske predaje o svjetskoj kataklizmi, koje su navodno bile zapisane i skupljene tono u 4 320 svezaka. Nije li neobino to je, tisuama kilometara dalje, babilonski povjesni ar Berossus (iz 3. st. pr. Kr.) tvrdio kako su prije potopa mitski kraljevi vla dali Sumerom 432 000 godina? Je li sluajno i to da je taj isti povjesniar zapisao kako je 2 160 000 godina trajalo razdoblje "izmeu svijeta i sveope katastrofe"? Da li se u mitovima drevnih indijanskih naroda, poput Maya, takoer nalaze brojevi 72, 2 160, 4 320, itd. To vjerojatno nikada neemo saznati jer su konkvistadori i revni fratri unitili tradicionalno naslijee Srednje Ame rike i ostavili nam veoma malo podataka. No, i dalje moemo uoiti da se iznimno mnogo znaajnih brojeva pojavljuje u mayanskome kalendaru Dugakoga broja, o kojemu smo detaljno raspravljali u 21. poglavlju. Ondje se brojevi potrebni za izraunavanje precesije pronalaze u sljedeim formu lama: 1 Katun = 1 200 dana; 1 Tun = 360 dana; 2 Tuna = 720 dana; 5 Baktuna = 720 000 dana; 5 Katuna = 36 000 dana; 6 Katuna = 43 200 dana; 6 Tuna = 13 2 160 dana; 15 Katuna = 2 160 000 dana. No, ifru Jane Sellers ne pronalazimo samo u mitologiji. Hramski kom pleks u Angkoru u dunglama Kambode izgleda poput namjerno nainjene metafore za precesiju. Primjerice, na njemu je pet vrata, do kojih vodi pet cesta, a one premouju jarak pun krokodila koji okruuje itavo mjesto. Uz svaku od tih cesta prua se red divovskih kamenih likova - 54 lika sa svake strane ceste na kojoj se nalazi 108 likova (dakle, sveukupno 540 kipova), a svi likovi u redu nose golemi kip zmije Nage. Osim toga, kako su Santillana i Hertha von Dechend istaknuli u Hamletovu mlinu, ti likovi ne "nose" nego "vuku" zmiju, na temelju ega se zakljuuje da tih 540 kipova "bukaju Mlijeni ocean". Tako itavi Angkor izgleda kao "divovski model koji je izgraen hinduskom matom i protuslovljem" kako bi izraavao ideju o precesiji. Isto bi se moglo rei i za slavni javanski hram Borobudur sa 72 stupe u obliku zvona, a vjerojatno i za megalite u Balbeku (Libanon), za koje se

Bukanje Mlijenoga oceana, jedan od nekoliko "sredstava za razmiljanje" koji se odnose na precesiju, a koje pronalazimo u drevnim mitovima.

smatra da su najvei izrezbareni kameni blokovi na svijetu. Davno prije no to su na tome mjestu nastale rimske i grke graevine, tri su spomenika koji ine takozvani Trilithion, visoki poput peterokatnice i svaki je tei od 600 tona. etvrti je megalit visok gotovo 24 m i teak je 1 100 tona. Neobino je to su ti golemi kameni blokovi iskopani, savreno oblikovani i na zagonetan nain preneseni u Balbek iz nekoliko kilometara udaljenoga kamenoloma. Osim toga, vjeto su umetnuti u sauvane zidove velianstvenoga hrama, i to prilino visoko iznad zemlje. Taj hram okruuju 54 golema i veoma teka stupa.

Na Indijskome potkontinentu (gdje se zvijee Orion naziva Kal-Purush, to znai Vremenski ovjek ), otkrivamo da se Ozirisovi brojevi Jane Sel lers nalaze na veoma razliitim mjestima, to se nikako ne moe pripisati sluaju. Primjerice, u indijskome se hramu vatre, Agnicayani, nalazi 10 800 opeka. Osim toga, Rigveda, najstariji vedski tekst koji je dragocjena riznica indijske mitologije, sastavljena je od 10 800 stanci. Svaka stanca ima 40 slo gova te je tako itavo djelo sastavljeno od, ni vie ni manje, nego 432 000 slogova. U Rigvedi 1:164 (jednoj od karakteristinih stanci) saznajemo o "kotau s dvanaest bica u kojemu se nalazi 720 sinova". U idovskoj Kabali spominju se 72 anela preko kojih se sefirotima (boanskim moima) mogu pribliiti ili ih zazvati oni koji im znaju imena i brojeve. Rosenkreuzerske predaje govore o ciklusima od 108 godina (72 plus 36) prema kojima tajno bratstvo ostavlja svoj utjecaj. Broj 72 i nje govi oblici i razdiobe imaju veliko znaenje i u Trijadama, kineskim tajnim drutvima. Prema drevnome obredu svaki kandidat za inicijaciju mora platiti lansku svotu od "360 novia za 'odjeu', 108 novia 'za vreicu s novcem', 72 novia za poduavanje i 36 novia za smaknue 'izdajnikoga poda nika'." Naravno, novii (starokineski bakreni novi s etvrtastom rupom u sredini) vie nisu u uporabi, ali su preivjeli brojevi kojima se barata u pra davnome obredu. Na taj nain, u dananjem Singapuru kandidati za lanstvo u Trijadama plaaju lansku pristupinicu, koja se odreuje prema njihovim financijskim mogunostima, no ta svota uvijek mora biti rezultat mnoenja sljedeih brojeva (svota): $ 1,80, $ 3,60, $ 7,20, $ 10,80 (dakle, $ 18, $ 36, $72, $ 108,00 ili $ 360, $ 720, $ 1 080 i tako dalje). Od svih tajnih drutava nedvojbeno je najtajanstveniji i najstariji Savez Hung, za koji znanstvenici vjeruju da predstavlja "riznicu stare kineske religije". Prema jednom od njegovih inicijacijskih obreda novak postavlja sljedea pitanja i odgovara: P: to si vidio dok si hodao? O: Vidio sam dvije posude s crvenim bambusom. P: Zna li koliko je u njima bilo biljaka? O: U jednoj ih je posudi bilo 36, a u drugoj 72, ukupno 108. P: Jesi li uzeo koju od njih kui? O: Jesam, uzeo sam 108 biljaka. P: Kako to moe dokazati? O: Mogu dokazati stihom.

P: Kako glasi taj stih? O: Crveni bambus iz Cantona rijedak je na svijetu. U umama raste njih 36 i 72. Tko na svijetu zna to to znai? Kada ponemo raditi, znat emo tajnu. Tajanstvenost kojom ovi odlomci odiu jo je vie istaknuta u prikri venome djelovanju samoga Saveza Hung, koji u mnogome veoma nalikuje srednjovjekovnome europskome Redu vitezova templara (i viim stupnje vima suvremenoga slobodnoga zidarstva). Zanimljivo je i to to kineski lik Hung, koji je nainjen od vode i mnotva simbolizira poplavu, odnosno Potop. Konano, vratimo se u Indiju i razmotrimo sadraj svetih tekstova Purana. Oni govore o etiri "doba Zemlje", koja se nazivaju Yugama i koja se proteu na 12 000 "boanskih godina". Svako od tih doba traje sljedei broj "boanskih godina": Krita Yuga = 4 800; Treta Yuga = 3 600; Davpara Yuga = 2 400; Kali Yuga = 1 200. U Puranama se navodi i to da "jedna godina smrtnika odgovara jednome danu bogova". Nadalje, ba kao i u Ozirisovu mitu, otkrivamo da je broj dana u godini bogova i smrtnika 360, tako da jedna boanska godina odgo vara broju od 360 godina smrtnika. Dakle, Kali Yuga traje 1 200 boanskih godina, odnosno 432 000 smrtnih godina. Veliko doba je Mahayuga, (koja se sastoji od 12 000 boanskih godina koje su rasporeene u etiri manje Yuge) odgovara brojci od 4 320 000 smrtnih godina. Tisuu Mahayuga (koja sadri Kalpu, ili Brahmin Dan) protee se na 4 320 000 000 obinih godina, to ponovno upuuje na osnovne brojeve za izraunavanje precesije. Postoje i Manvantare (razdoblja Manua), a iz tekstova saznajemo da "tijekom svake Manvantare proe otprilike 71 sustav etiriju Yuga". itatelj e se prisjetiti da je potrebno 71,6 godina za jedan stupanj precesijskoga kretanja po ekliptici, a ta se brojka u Indiji moe zaokruiti na "otprilike 71" ba kao to se zaokru ila i u drevnome Egiptu na brojku 72. Doba Kali Yuga, koje traje 432 000 smrtnih godina, predstavlja nae doba. Tekstovi kazuju: "U dobu Kali bujat e raspadanje sve dok se ljudska rasa ne priblii unitenju."

Psi, strievi i osveta Do toga doba raspadanja doveo nas je pas.

Stigli smo ovdje putem Sirijusa, Pasje zvijezde, koja se nalazi na peti divovskoga zvijea Oriona uzdiui se visoko na nebu iznad Egipta. U toj zemlji, kako smo vidjeli, Orion je Oziris, bog smrti i uskrsnua, iji su bro jevi, moda posve sluajno, 12, 30, 72 i 360. No, moe li sluajnost oprav dati injenicu da se ti i drugi cijeli brojevi precesije pojavljuju i u navodno nepovezanim mitovima diljem svijeta te u toliko ravnodunim ali dugovje nim povijesnim riznicama poput kalendarskih sustava i graevina? Santillana i Hertha von Dechend, Jane Sellers i mnogi drugi znanstve nici odbacuju sluajnost istiui da upravo zajednike pojedinosti upuuju na postojanje ruke vodilje. Ako nitko od njih nije u pravu, moramo pronai neki drugi odgovor na pitanje kako su se upravo takvi, meusobno povezani brojevi (koji se oito koriste samo za izraunavanje precesije) mogli sluajno nai u toliko razlii tim kulturama. No, to ako imaju pravo? to ako je u tome zaista djelovala neka ruka vodilja? Ponekad, kada uronite u Santillanin i Herthin svijet mitova i misterija, gotovo kao da moete osjetiti njen utjecaj. Uzmite priu o psu, ili akalu, vuku ili o lisici. Neobian je nain na koji se ti tajanstveni pasji likovi uljaju od mita do mita - izazivaju vas a zatim onemoguuju vae nakane te vas ponovno i neprestano vabe. Zaista, upravo smo tim tragom krenuli od Amlodhijeva Mlina do mita o Ozirisu. Usput smo se, na temelju opisa iz drevnih saga (ako su Jane Sel lers, Santillana i Hertha von Dechend imali pravo) konano ohrabrili stvoriti jasnu sliku o nebeskoj kugli. Nakon toga smo baratali mehaniziranim mode lom kako bismo vizualizirali velike periodine promjene u precesiji ekvinocija koje utjeu na sve koordinate kugle. Konano, nakon to smo dopustili psu Sirijusu da nam otvori put, dobili smo brojeve za vie-manje tono izra unavanje precesije. Sirijus, koji se nalazi na svojemu vjenome poloaju na Orionovoj peti nikako nije jedini pasji lik koji povezuju s Ozirisom. U 11. poglavlju saznali smo kako je Izida (koja je bila Ozirisovi supruga i sestra) traila mrtvo tijelo svojega supruga nakon to ga je ubio Set (koji je, da spomenemo i to, bio njezin ali i Ozirisov brat). U toj su joj potrazi, kako navodi drevna predaja, pomogli psi (zapravo, u drugoj verziji prie, akali). Osim toga, u mitolokim i vjerskim tekstovima iz svih razdoblja egipatske povijesti navodi se da je Anubis, bog-akal pomagao Ozirisu nakon njegove smrti te mu je sluio kao vodi kroz podzemni svijet. (Na sauvanim vinjetama Anubis iznimno nalikuje na Upuauta, Otvaraa Puta).

Posljednje, ali ne i najmanje znaajno, vjeruje se da je Oziris kada se vratio iz podzemlja, uzeo oblik vuka kako bi pomogao svome sinu Horusu u konanoj borbi protiv Seta. Dok istraujemo takve prie, esto imamo sablasan osjeaj da nama manipuliraju veliki drevni umovi koji su pronali nain kako da preko tisu ljetnoga mosta stignu do nas te koji su nam iz nekog razloga postavili zada tak da rijeimo zagonetku jezika mitova. Ako bi se radilo samo o psima, bilo bi jednostavno odagnati taj neobian osjeaj. Motiv psa bio bi najvjerojatnija sluajnost od iega drugoga. No, ne radi se samo o psima. Put izmeu dva veoma razliita mita o Ozirisu i Amlodhijevu mlinu (koji, bez obzira na to, sadravaju precizne znanstvene podatke o precesiji ekvinocija) otvara nam druga neobina zajednika pojedinost. Radi se o obi teljskim vezama. Amlodhi/Amleth/Hamlet u svakoj prii jest sin, koji se osveuje za smrt oca tako da namami i konano ubije oeva ubojicu. Ubojica je, nadalje, uvijek oev brat, odnosno Hamletov stric. Upravo takav scenarij ima i mit o Ozirisu. Oziris i Set su braa. Set ubija Ozirisa. Ozirisov sin Horus se, konano, osveuje svome stricu. Nadalje, Hamlet je esto u incestuoznoj vezi sa sestrom. U mitu o Kullervu, finskome Hamletu, dojmljiv je prizor kada junak, koji se nakon dugog izbivanja vraa kui, susree u umi djevicu, koja skuplja bobice. Vode ljubav. Meutim, tek poslije doznaju da su brat i sestra, na to se dje vica odmah utopi. Nakon toga je Kullervo lutao umom uz pratnju "crnoga psa Mustija" i konano je poinio samoubojstvo vlastitim maem. U egipatskome mitu o Ozirisu nema samoubojstava, no postoji incestuozna veza izmeu Ozirisa i sestre mu Izide. Iz njihove se ljubavi rodio osve tnik Horus. Jo jednom je, dakle, razumno zapitati se: O emu se tu radi? Zbog ega postoji toliko oitih slinosti i povezanosti? Zbog ega postoji toliko mitova o prividno razliitim likovima, od kojih svaki na svoj nain poja njava pojavu precesije ekvinocija? I zbog ega se u svim tim mitovima spo minju psi i likovi koji toliko naginju incestu, bratoubojstvo i osveti? Zaista ne moemo tvrditi da se toliko identinih knjievnih motiva moe pojaviti posve sluajno u toliko razliitim kontekstima. Meutim, ako se nisu pojavili sluajno, tko je onda odgovoran za stvara nje te zamrene i domiljate matrice? Tko su bili autori i tvorci te zagonetke i koji su ih motivi na to nagonili?

Znanstvenici koji imaju to rei Tko god da su oni bili, nedvojbeno su bili pametni - toliko pametni da su mogli promatrati beskrajno i sporo precesijsko kretanje po ekliptici i veoma ga precizno izraunati. Iz toga, dakle, slijedi da govorimo o visokociviliziranim ljudima. Zaista, govorimo o ljudima koji zasluuju da ih se nazove znanstvenicima. Osim toga, ti su ljudi zacijelo ivjeli veoma davno zato to moemo biti uvjereni da se nastanak i daljnje rasprostiranje zajednikoga naslijea u obliku mitova o precesiji nije dogodilo u razdoblju povijesti. Upravo suprotno, dokazi potvr uju da su ti mitovi ve "teturali od starosti" prije 5 000 godina, kada je poela takozvana povijest. Velika snaga drevnih pria lei u sljedeem: Osim to ne iziskuju autor ska prava, pa ih uvijek moemo upotrebljavati i prilagoavati, poput inte lektualnih kameleona, lukavih i dvosmislenih, one mogu promijeniti boju u odgovarajuemu okruenju. Drevne prie mogu se u razliito doba i na razliitim kontinentima prepriavati na mnogo naina, no uvijek e zadrati osnovni simbolizam i nastavit e prenositi kodirane podatke o precesiji zbog kojih su izvorno i programirane. No, do kada? Kako emo vidjeti u sljedeem poglavlju, dugi i spori precesijski ciklusi ne utjeu samo na promjenu izgleda neba. Ta nebeska pojava, koja je nastala teturanjem Zemljine osi, izravno utjee i na samu Zemlju. Naime, izgleda da je ta pojava jedan od osnovnih imbenika koji se povezuju s iznenadnim poetkom ledenoga doba i njegova isto tako iznenadnog katastrofalnog zavr etka.

XXXII. poglavlje

Obraanje neroenima

Ustanovljeno je da se u velikome broju drevnih mitova iz razliitih podruja svijeta potanko opisuju geoloke katastrofe. ovjeanstvo je pre ivjelo strahote posljednjega ledenoga doba, te su najvjerodostojniji dokaz sauvanih predaja o potopu i zaleivanju, velikim vulkanskim erupcijama i razornim potresima burne promjene u razdoblju velikoga otapanja, izmeu 15 000. i 8 000. god. pr. Kr. Konano povlaenje ledenoga pokrivaa, uslijed ega se razina svjetskih mora podignula za 90 - 120 m, nastupilo je samo tisuu godina prije poetka povijesti. Zbog toga ne iznenauje injenica da je naa civilizacija sauvala ivopisna sjeanja na veliku kataklizmu koja je zadesila nae pretke. Mnogo je tee objasniti neobian, ali karakteristian nain na koji su mitovi o kataklizmi povezani peatom zajednikoga tvorca. Zaista, te drevne prie toliko su sline da neizbjeno nameu sumnju da ih je "napisao" isti "autor". Je li taj autor bio prekrasno boanstvo ili nadovjek o kojemu pripovije daju svi ti mitovi, koji se pojavio ubrzo nakon stravine geoloke katastrofe donosei dobra civilizacije preplaenim i demoraliziranim preivjelim stano vnicima Zemlje? Svijetloputi i bradati Oziris egipatska je manifestacija toga univerzal noga lika i nikako ne moe biti sluajno da se u mitovima meu njegovim dobroinstvima najprije spominje ukidanje kanibalskih obiaja primitivnih stanovnika doline Nila. U Junoj Americi to je Viracocha, koji je ubrzo nakon velikoga potopa zapoeo svoju prosvjetiteljsku misiju; nakon razor noga potopa koji je okonalo etvrto sunce, Quetzalcoatl je u Meksiko donio poljoprivredu, matematiku, astronomiju i kulturu.

Je li mogue da navedeni mitovi izvjetavaju o susretima ratrkanih paleolitskih plemena, koja su preivjela posljednje ledeno doba i nepoznate visoke civilizacije? Predstavljaju li oni sredstva kojima se pokuava uspostaviti komunika cija?

Poruka u vremenskoj boci "Od svih drugih zapanjujuih otkria", primijetio je Galileo: "Kakav je to uzvien um mogao zamisliti nain na koji e prenositi svoje najdublje misli drugoj osobi, te koji moe razgovarati, iako je od njih vremenski i prostorno udaljen, s onima koji se nalaze u Indiji, s onima koji se jo nisu rodili niti e se roditi sljedeih tisuu ili deset tisua godina? I kako to moe initi pomou tek razliito poredanih dvadesetak malih znakova na papiru? Neka to bude peat svih veli anstvenih ljudskih otkria." Ako "precesijska poruka" koju su prepoznali znanstvenici poput Santillane, Herthe von Dechend i Jane Sellers zaista predstavlja namjeran pokuaj izgu bljene civilizacije da uspostavi komunikaciju, zbog ega ta poruka nije jednostavno zapisana na nain koji emo razumjeti? Ne bi li to bilo mnogo jednostavnije nego kodirati mitove? Moda. Bez obzira na to, pretpostavimo da je ono na emu je poruka bila zapi sana uniteno ili se istroilo nakon toliko tisua godina? Ili pretpostavimo da se potpuno zaboravio jezik na kojemu je bila napisana (poput zagonetnoga jezika iz doline Inda, koji se ve gotovo pola stoljea bezuspjeno pokuava deifrirati)? Jasno je da bi u tome sluaju zapisano naslijee buduih nara taja bilo potpuno beskorisno, jer ga nitko ne bi razumio. Dakle, ono to trebamo traiti jest univerzalni jezik, koji bi bio razumljiv svakome tehnoloki naprednome drutvu bilo kojega doba, ak i tisuu ili deset tisua daleko u budunosti. Takvih je jezika veoma malo, no jedan je od njih jezik matematike - a grad Teotihuacan lako bi mogao predstavljati pozivnicu izgubljene civilizacije napisanu na univerzalnome jeziku matematike. Geodetski podaci koji se odnose na toan poloaj zemljopisnih toaka i na oblik i veliinu Zemlje, takoer bi bili razumljivi nakon deset tisua godina i na najbolji bi nain mogli biti iskazani putem kartografije (ili, pak, izgradnjom golemih spomenika poput Velike piramide u Egiptu, kako emo vidjeti u sljedeim poglavljima).

Druga konstanta naega Suneva sustava jest jezik vremena: dugi ali redoviti vremenski intervali sporoga precesijskoga kretanja. Poruka u kojoj se navode brojevi poput 72, 2160, 4320 ili 25 920 bit e potpuno razu mljiva danas kao i nakon deset tisua godina svakoj civilizaciji koja raspo lae makar najskromnijim znanjem matematike te sposobnou da otkrije i izmjeri gotovo neprimjetno obrnuto teturanje Sunca po ekliptici s obzirom na stajae zvijezde (jedan stupanj za 71,6 godina, 30 stupnjeva za 2148 godina, i tako dalje). Taj nagovjetaj povezanosti pojaan je i jednom injenicom, koja je zna ajna, iako ne predstavlja tako vrst dokaz poput broja slogova u Rigvedi. Naime, mitovi o globalnoj kataklizmi i mitovi o precesiji prepuni su jednakih snanih stilskih izraza i simbola. Na taj nain obje kategorije predaja nose isti, prepoznatljiv otisak svjesnoga stvaranja. Zbog toga je, naravno, mogue zakljuiti da zaista postoji povezanost izmeu precesije ekvinocija i global nih katastrofa.

M l i n boli Iako se radi o nekoliko razliitih astronomskih i geolokih mehanizama, te iako svi od njih nisu potpuno objanjeni, injenica jest da je precesijski ciklus zaista povezan s poetkom i zavretkom ledenoga doba. Nekoliko se odlunih imbenika mora meusobno podudarati, to znai da nije relevantan svaki prijelaz iz jednog astronomskog doba u drugo. Bez obzira na to, poznato je da precesija utjee i na zaleivanje i na odleivanje. Naa znanost to je spoznala tek krajem 70-ih godina 20. stoljea. No, mitovi dokazuju da je nepoznata drevna civilizacija ledenoga doba takoer to znala. ini se da time nailazimo na dokaz da su strane vatrene, potopne i ledene kataklizme, koje su opisane u mitovima, na neki nain povezane s tromim kretanjem nebeskih koordinata preko velikog zodijakalnog ciklusa. Rijeima Santillane i Herthe von Dechend: "Drevni ljudi dobro su znali da mlinovi bogova melju sporo te da je posljedica toga najee bol." Dakle, sada znamo da su tri osnovna imbenika, s kojima smo se ve susreli, povezana s poetkom i zavretkom ledenoga doba (i, naravno, s kata klizmama koje su nastupile iznenadnim zaleivanjem i otapanjem). Svi ti imbenici imaju veze s razlikama u geometriji Zemljine putanje i to su: 1. Nagnutost ekliptike (odnosno, kut pod kojim se nalazi rotacijska os Zemlje, koji je ujedno kut izmeu nebeskoga ekvatora i ekliptike). Ona se, kako smo vidjeli, mijenja tijekom veoma dugog vremen-

skog razdoblja izmeu 22,1 stupnja (to je najblia okomita toka osi) i 24,5 stupnjeva (najudaljenija od okomice). 2. Ekscentrinost putanje (odnosno, duljina Zemljine putanje po ekliptici oko Sunca u danom razdoblju). 3. Precesija osi, zbog koje se etiri kljune toke na Zemljinoj putanji (dva ekvinocija te zimski i ljetni solsticij) veoma sporo vraaju natrag, oko orbitalnoga puta. Time ve ulazimo na podruje tehnike i specijalizirane znanstvene discipline, koja daleko prelazi okvire ove knjige. itatelji koji ele podro bnije podatke o tome upuuju se na znanstvene radove US National Science Foundation's CLIMAP Project te na osnovno djelo profesora J.D. Haysa i Johna Imbriea naslovljeno Variations in the Earth s Orbit: Pacemaker of the Ice Ages (Varijacije u Zemljinoj orbiti: Pacemaker ledenoga doba) . Ukratko, Heyes, Imbrie i drugi dokazali su da se poetak ledenoga doba moe predvidjeti ako se dogode sljedee zlokobne i nepovoljne konjunkcije nebeskih ciklusa: a) maksimalna ekscentrinost, uslijed koje se Zemlja udalji od afela vie milijuna kilometara (afel je najvea udaljenost planeta ili kometa od Sunca, a Zemlja prolazi kroz afel poetkom srpnja, op. prev.); b) minimalna nagnutost, to znai da su Zemljina os, a time i Sjeverni i Juni pol mnogo blie vertikali nego obino; c) precesija ekvinocija, zbog koje, kako se nastavlja veliki ciklus, konano nastupa zima na jednoj ili drugoj Zemljinoj polutki kada se Zemlja nalazi na najblioj udaljenosti od Sunca (to se naziva perihel); to ujedno znai da relativno hladno ljeto nastupa u afelu, pa se led koji je nastao zimi ne otapa tijekom sljedeega ljeta uslijed ega nemilosrdno nastupaju glacijalni klimatski uvjeti. Na taj bi nain globalna insolacija (razliita koliina i jaina sunevih zraka na razliitim latitudama u bilo kojoj epohi) pod utjecajem promjena u geometriji Zemljine putanje mogla biti znaajna u nastanku ledenoga doba. Je li mogue da su nas drevni tvorci mitova pokuali upozoriti na veliku opasnost kada su, opisujui na toliko zamren nain, usporedili teinu svjet ske kataklizme s usporenim nebeskim mlinom? Na to emo se pitanje jo vratiti. U meuvremenu je dovoljno ustvrditi da su drevni znanstvenici nepoznate civilizacije, otkrivi znaajne imbenike koji utjeu na klimu Zemlje i njezin opstanak, izgleda pronali nain da zao kupe nau pozornost, da premoste tisuljetni ponor i izravno nam se obrate. Naravno, samo o nama ovisi elimo li uti ono to nam pokuavaju rei.

VI. dio - Poziv u Gizu - Egipat I


XXXIII. poglavlje

Kljune toke

Giza, Egipat, 16. oujdk 1993., 3:30 ujutro Proli smo praznim hodnikom naega hotela i uli u bijeli Fiat koji nas je ekao na parkiralitu. Vozio ga je pogrbljeni nervozni Egipanin Ali, koji nam je trebao pomoi da izbjegnemo komplikacije sa straarima koji su uvali Veliku piramidu. Ako bi pri tome neto krenulo po zlu, Aliju je prijetio odlazak u zatvor na est mjeseci. Zbog toga je, naravno, bio veoma nervo zan. Naravno, nita nije trebalo poi po zlu. Upravo je zato Ali bio s nama. Dan prije platili smo mu 150 amerikih dolara, koje je promijenio u egi patske funte i razdijelio straarima. Oni su zauzvrat obeali da e sljedeih nekoliko sati zanemariti nau prisutnost. Automobilom smo se vozili otprilike 2 km, a nakon toga smo do Pira mide nastavili pjeice - hodajui uz strmi nasip s kojega se u daljini nazi ralo selo Nazlet-el-Samaan i s kojega je vodio put do sjeverne strane spome nika. U tiini smo koraali mekim pijeskom pribliavajui se nizu sigurno snih svjetala. Osjeali smo se istodobno i uzbueno i zabrinuto. Ali nije bio siguran je li njegovo podmiivanje straara zaista bilo uspjeno. Nekoliko smo trenutaka stajali u sjeni golemoga zdanja koje je zakla njalo pogled na jutarnje zvijezde. Ubrzo se na sjeveroistoku Piramide, oko pedeset metara ispred nas pribliavala patrola u kojoj su bila trojice muka raca naoruanih samaricama i zagrnutih dekama, koji su se zaustavili kako bi meusobno podijelili cigaretu. Ali nas je savjetovao da ostanemo na mjestu. Izaao je na svjetlo i krenuo prema straarima. Nekoliko je minuta s njima buno raspravljao. Konano nam je dao znak da mu se pridruimo.

"Postoji jedan problem", objasnio nam je. "Jedan od njih, odnosno zapovjednik [pokazao je prstom na niskoga, neobrijanoga mrzovoljnoga mukarca] zahtijeva da platimo jo trideset dolara ili nita od dogovora. to elite uiniti?" Izvadio sam novanik i dao Aliju trideset dolara. Smotao ih je i predao zapovjedniku. S ponosnim i zadovoljnim smijekom na licu zapo vjednik je stavio novac u dep svoje koulje. "O.K.", rekao je Ali nakon to smo se rukovali sa zapovjednikom. "Idemo".

Neobjanjiva preciznost Straari su nastavili patrolirati uz sjevernu stranu Velike piramide, a mi smo, skrenuvi iza sjeveroistonoga kuta, izali na njezinoj istonoj strani. Odavno sam nauio orijentirati se prema stranama Piramide. Sjeverna strana je bila gotovo savreno okrenuta prema sjeveru, istona prema istoku, juna prema jugu i zapadna prema zapadu. Odstupanje je prosjeno iznosilo otprilike samo tri minute (a na junoj strani manje od dvije minute). to je nevjerojatno precizno ak i za suvremene graevine - a taj je neobjanjiv i gotovo natprirodan pothvat poduzet u Egiptu prije navodno 4500 godina. Navedeno odstupanje od tri minute iznosi tek manje od 0,015 %. Grae vinski inenjeri s kojima sam razgovarao o Velikoj piramidi ne mogu shvatiti potrebu za takvom preciznou. S njihova stajalita, izgradnja takve grae vine zahtijevala bi velike trokove, mnogo vremena i teak rad, to bi kona no dovelo do nepotrebnoga rezultata. Naime, ak da je baza spomenika smjetena gotovo savreno, uz odstupanje od tek dva ili tri stupnja (dakle, otprilike 1 %), promatra tu razliku ne bi vidio golim okom. Dakle, drevni graditelji koji su na samome poetku ljudske civilizacije izgradili Veliku piramidu zacijelo su imali veoma dobar razlog da je savreno usklade sa stranama svijeta. Osim toga, budui da su taj cilj zaista postigli, zacijelo su bili veoma vjeti i sposobni i sigurno su raspolagali izvrsnom opremom za mjerenje i izvoenje takvih zadataka. To se moe zakljuiti i na temelju mnogih drugih znaajki spomenika. Primjerice, sve su stranice Piramide gotovo potpuno jednake duine, a takvu preciznost ne bi postigli ni suvremeni graditelji prosjeno velikoga poslovnoga sredita. No, ovo nije poslovno sredite nego Velika piramida, jedna od najveih i najstarijih gra evina koju je nainio ovjek. Njezina sjeverna strana dugaka je 242,77 m; zapadna je duga 253,37795 m; istona strana je duga 256,77799 m; juna strana dugaka je 232,9025 m.2 To znai da je razlika izmeu njezine naj-

Pogled na Gizu sa sjevera prema jugu. U prednjem planu je Velika piramida.

krae i najdue stranice samo dvadesetak centimetara, to je neznatno odstu panje od 1 % na prosjenu duinu stranice koja iznosi neto vie od 230 cm. Graevinski inenjeri ponovno su me uvjerili da sami brojevi ne oprav davaju nunost iznimne sloenosti posla. Znao sam da znanstvenici jo uvijek nisu na odgovarajui nain objasnili kako su graditelji Velike pira mide postigli toliku preciznost. Meutim, najvie me zanimalo zbog ega su uope postavili toliko visoke graditeljske standarde? Da su dopustili odstupanje od 1 - 2% umje sto 0,1%, postigli bi isti cilj na mnogo jednostavniji nain. Zato to nisu ui nili? Zato su ustrajali na zamrenosti? Ukratko, zato na spomeniku koji je prije vie od 4 500 godina izgradio navodno "primitivan" narod, uoavamo tu neobinu, opsesivnu privrenost sloenim graditeljskim zahtjevima?

Crna rupa povijesti Namjeravali smo se popeti na Veliku piramidu, to je bilo zabranjeno zakonom koji je egipatska vlada donijela 1983. godine nakon to je ondje poginulo nekoliko hrabrih turista. Shvatio sam da smo mi hrabri jednako kao

i oni (osobito zato to smo pokuali to uiniti nou), a osim toga nije mi bilo svejedno jer sam znao da emo prekriti zakon. Meutim, u tom sam trenu tku bio zaokupljen samo Piramidom i eljom da o njoj nauim sve to mogu nauiti. Nakon to smo se rastali od straara koji su ophodili sjeveroistonim kutem graevine, nastavili smo skrivajui se, hodati istonom stranom prema jugoistoku Piramide. Slomljeno i iskrivljeno kamenje za taracanje, koje je dijelilo Veliku pira midu od tri mnogo manje "sporedne" piramide, koje su se nalazile istono od nje, bacalo je gustu sjenu. Ondje su bile i tri duboke i uske jame izdubljene u kamenu, a nalikovale su na goleme grobove. Kada su ih arheolozi otkrili, bile su prazne, a oblikovane su tako da u njih stanu tri trupa veoma aerodinaminih amaca s visokim pramcima. Otprilike na pola puta uz istonu stranu Piramide naili smo na drugu ophodnju sastavljenu od dvojice straara, od kojih je jedan imao osamdeset godina. Njegov nas je kolega, maloljetnik bubuljiava lica, obavijestio da novac koji su primili od Alija nije bio dovoljan te da moramo platiti jo pede set dolara elimo li nastaviti dalje. U ruci sam ve imao pripremljen novac koji sam mu bez dvojbe predao. Vie nisam bio zabrinut milju koliko nas je ve sve ovo kotalo; elio sam se samo popesti uz Piramidu i otii otamo prije zore, te da po mogunosti ne zavrimo u zatvoru. Nastavili smo hodati sve dok konano, oko 4h i 15 min nismo stigli do jugoistonoga kuta. Veoma malo suvremenih zgrada i obiteljskih kua ima toliko savreno postavljene kutove od 90 stupnjeva; uobiajeno je odstupanje od pravoga kuta za nekoliko stupnjeva. No, to nema nikakva utjecaja na te graevine niti te pogreke itko primjeuje. Meutim, znao sam da su drevni graditelji Velike piramide pronali nain na koji e to odstupanje smanjiti gotovo na minimum. Tako kut na njezinoj jugoistonoj strani iznosi 89 56' i 27". Kut na sjeveroistonoj strani iznosi 90 3' i 2", na jugozapadnoj 90 0' 33", a kut na sjeverozapadnoj strani odstupa od pravoga kuta samo za dvije sekunde 8959'58". To je, naravno, nevjerojatno i, poput svega drugoga u vezi s Velikom piramidom, teko objanjivo. Precizne graditeljske tehnike, poput najboljih kojima se danas koristimo, nastale su tek nakon nekoliko tisua godina usa vravanja i eksperimenata. Ne postoji ni jedan dokaz o tome da se neto slino dogodilo u Egiptu. Velika piramida i njoj susjedne piramide u Gizi pojavile su se iznenada iz crne rupe iznimno daleke i duge graditeljske pro losti kojoj poetak i kraj nikada nije otkriven.

Brodovi u pustinji
Pod vodstvom jako nervoznoga Alija, koji nam jo uvijek nije objasnio zato je bilo nuno kruiti oko Piramide prije nego to se na nju popnemo, hodali smo u smjeru zapada uz junu stranu graevine. Ondje su bile jo dvije jame u obliku spremita za brodove, od kojih su jednu, iako je jo bila zatvorena, arheolozi pregledali pomou kamera s optikim vlaknima, nakon ega se ustanovilo da se u njoj nalazi brod s visokim pramcem dui od 30 m. Druga je jama otkopana 50-ih godina 20. stoljea. U njoj se nalazio jo vei brod, dug ak 43 m, a koji se uva u Muzeju brodova, runome modernome zdanju koje hvalisavo stri uz junu stranu Piramide. Prekrasan brod od cedrovine koji se nalazi u tom muzeju jo uvijek je dobro ouvan, iako je sagraen prije 4 500 godina. S deplasmanom od 40 tona taj brod, rijeima jednoga strunjaka, sadri: "svu karakteristinu opremu brodova za duge plovidbe, a s pramcem i krmom viima od onih kojima su opremljeni vikinki brodovi taj je brod mogao razbijati visoke valove i ploviti dubokim morima, ne zadovoljavajui se mrekanjem valova Nila." Drugi strunjak je primijetio da je taj neobian, paljivo i vjeto izgra en brod iz Piramide mogao biti: "mnogo podatnije plovilo od svih kojima je plovio Kolumbo." Osim toga, strunjaci se slau da su takvu vrstu broda: "[mogli nainiti] samo brodograditelji naroda koji je imao dugu tradiciju plovidbe na otvorenim morima." Tko su mogli biti ti brodograditelji koji su ivjeli na samome poetku tri tisuljea duge egipatske povijesti? "Dugu tradiciju plovidbe na otvorenim morima" sigurno nisu mogli stei obraujui polja uz dolinu Nila. Gdje su, dakle, i kada razvili svoju pomorsku vjetinu? Postoji jo jedna zagonetka. Znao sam da su drevni Egipani veoma vjeto izraivali modele, makete i kipove koji su imali simbolino znae nje. Teko mi je zato razumjeti zato bi najprije izgradili, pa potom zako pali toliko velike brodove ako je njihova jedina funkcija bila ta da, kako tvrde egiptolozi, simboliziraju lau kojom se prenosi dua umrloga kralja na nebo. Ta bi se svrha mogla postii i samo jednim, mnogo manjim brodom. Na temelju toga, razumno je pretpostaviti da su ti golemi brodovi imali posve drugu svrhu ili neko posve drugo i jo nepoznato simboliko znae nje. Stigli smo do sredine june strane Velike piramide gdje smo konano shvatili zato smo toliko dugo hodali - trebalo je, naime, ostaviti novac na svim kljunim straarskim tokama. U poetku, na sjevernoj strani ta je svota iznosila 30 amerikih dolara, a na istonoj 50 egipatskih funti. Sada

sam, pak, bio laki za jo 50 egipatskih funti koje sam upravo dao drugoj patroli kojoj je Ali navodno ve platio prethodni dan. "Ali", siknuo sam, "kada emo se popeti na Piramidu?" "Ubrzo, gospodine Graham", odgovorio je vodi. Samouvjereno je krenuo naprijed pokazujui prstom ispred sebe i zatim dodao: "Popet emo se na jugoistonome kutu."

XXXIV. poglavlje

Palaa vjenosti

Jeste li se ikada nou penjali na neku piramidu, ivaca potpuno unite nih od straha da ete zavriti u zatvoru? To je nevjerojatno teko uiniti, osobito kada se radi o Velikoj piramidi. Iako je njezin vrh ve dosta razruen, itava platforma je visoka gotovo 138m, a sastoji se od 203 razine, od kojih je svaka prosjeno visoka otprilike 70 cm. No, prosjeci ne govore sve, kako sam ustanovio ubrzo nakon to smo se poeli penjati. Pokazalo se da su stube razliite visine, tako da su neke jedva dosezale do koljena dok su druge dopirale ak do prsa i na taj nain tvorile prilino velike prepreke. Istodobno, poprene grede izmeu stuba bile su veoma uske, esto neto ire od moga stopala, a mnogi od velikih vapnenakih blokova koji su sa zemlje izgledali veoma vrsti, bili su izmrvljeni i slomljeni. Poslije otprilike 30 stuba Santha i ja smo shvatili u to smo se upustili. Iako smo preli tek sedminu puta do vrha do kojega je vodilo jo vie od 170 stuba, boljeli su nas miii a koljena i prsti puni ogrebotina bili su gotovo potpuno ukoeni. Osim toga, razmiljali smo i o vrtoglavo dubokome ponoru ispod nas, koji je neprestano bivao sve dublji. Pogledom pratei raspuknute zidane naslage koje su orubljivale jugoistoni kut Piramide, osvrnuo sam se da vidim koliko smo daleko odmaknuli. Tada sam shvatio kako bismo se veoma lako mogli spotaknuti i oteturati preko velikih kamenih naslaga. Ali je predloio da se odmorimo nekoliko trenutaka, no ubrzo je dao znak da krenemo dalje i nestao je u tami pred nama. Santha i ja smo ga pratili, iako ne toliko samouvjereno.

Vrijeme i kretanje Veoma smo teko prevladali trideset peti red zidnih naslaga, koji je bio sastavljen od golemih kamenih blokova, mnogo veih od onih s kojima smo se do tada susreli (osobito onih koji su se nalazili u podnoju) i od kojih je svaki teio izmeu 10 i 15 tona. Naime, to smo vie odmicali prema vrhu, kameni blokovi su bivali vei i tei, to se potpuno suprotstavljalo graditelj skoj logici i zdravome razumu. Veliina zidanih naslaga od 1. do 18. reda varirala je od 140 cm do samo 58 cm u 17. redu. Zatim su, iznenada, u 19. redu kameni blokovi ponovno bili visoki gotovo 90 cm. Istodobno su ve bili i ostali blokovi te je njihova prvotna teina od 2 do 6 t narasla do ak nevjerojatnih 10 do 15 tona. Radilo se, dakle, o zaista velikim monolitima isklesanima iz istoga vapnenca, koji su bili podignuti vie od 300 metara u zrak prije nego to su besprijekorno postavljeni na svoja mjesta. Graditelji Piramide morali su biti doista hrabri, snani poput lavova i spretni poput planinskih koza. Dok mi je u uima i po oima zapuhivao hladan jutarnji vjetar prijetei da e me otpuhati u zrak, pokuavao sam zamisliti kako je bilo tim graditeljima koji su odravali ravnoteu na tolikim (i jo veim) visinama, spretno podiui i postavljajui beskonane nizove golemih monolita od vapnenca, od kojih je najmanji teio kao dva obiteljska automobila. Koliko dugo je trajao rad na Piramidi? Koliko je ljudi na njoj radilo? Egiptolozi se slau da je Piramida bila zavrena za dvadesetak godina i da je u radovima sudjelovalo 100 000 ljudi. Takoer se slau i da su ti radovi svake godine bili odgoeni na tri mjeseca (s obzirom na raspoloivost radne snage) tijekom sezonskoga poplavljivanja Nila. Penjui se uz Piramidu razmiljao sam o svemu tome. Najvei problem graditeljima nisu stvarali deseci tisua kamenih blokova teki 15 ili vie tona. Svake godine trebalo je ondje dovesti milijune drugih, prosjeno veli kih kamenih blokova, tekih oko 2,5 t. Procjenjuje se da je Piramida sagra ena od ukupno 2,3 milijuna kamenih blokova. Pod pretpostavkom da su dovrili Piramidu u roku dvadeset godina, zidari su morali raditi deset sati na dan, 365 dana u godini, to znai da su na odreeno mjesto svakoga sata postavili 31 kameni blok (otprilike 1 blok svakih dvadeset minuta). Pretpo stavimo da je taj rad bio svake godine prekinut na tri mjeseca, problemi su se jo vie gomilali: tada je otprilike svake etiri minute u 24 sata trebalo dovesti etiri kamena bloka. Takav bi scenarij, naravno, bio nona mora za svakoga dostavljaa gra evinskoga materijala. Zamislite, dakle, kolika je koordinacija morala posto jati izmeu zidara i kamenolomaca kako bi se osigurao potreban omjer

izmeu prevezenih i postavljenih kamenih blokova. Zamislite i to kakav bi kaos nastao kada bi samo jedan kameni blok teak 2,5 t pao, primjerice, iz 17. reda. Fiziki i upraviteljski zahtjevi sami su po sebi ve predstavljali velike prepreke, no najvea je od njih bila geometrijska savrenost same Piramide, iji se vrh morao nalaziti tono iznad sredita njezine baze. ak i najmanja pogreka u nagibu bilo koje strane piramide stvorila bi neke nepravilnosti u poretku krajeva na vrhu. Zbog toga je postavljanje svakog reda velikih i tekih kamenih blokova, koji su se nalazili stotinama metara iznad zemlje, zahtijevalo nevjerojatnu preciznost.

Ludi pothvat Na koji je nain izgraena Velika piramida? Postoji vie od trideset razliitih i meusobno suprotstavljenih teorija kojima se pokuava odgovoriti na to pitanje. Veina egiptologa tvrdi da su se radnici pri gradnji zacijelo koristili nekakvim rampama. To je, primje rice, i stajalite prof. I. E. S. Edwardsa, bivega ravnatelja Odjela za egipat ske starine pri Britanskome muzeju, koji odluno tvrdi: "Drevni su Egipani mogli podizati teke terete samo na jedan nain, i to pomou rampi koje su bile sastavljene od opeke i zemljanih nasipa koji su se podizali na eljenoj visini." Profesor egiptologije na Sveuilitu u Oxfordu, John Baines, slae se s Edwardsovom analizom koju dopunjuje sljedeom tvrdnjom: "Kako je pira mida rasla, duina i irina rampe poveavale su se kako bi se neprestano odr avala strmina (u omjeru oko 1:10) i sprijeilo njezino uruavanje. Na razli itim stranama pristupa Piramidi vjerojatno se nalazilo po nekoliko rampi." Takve su rampe morale biti dugake 1 464 m, i gotovo tri puta tee od same Piramide (uz obujam od priblino 8 milijuna kubinih metara, za razliku od obujma Piramide, koji iznosi 2,6 kubinih metara). Ni na kakav drugi nain ne bi se mogao odvui teak teret uz strmiju padinu od ove. Za manje strmu padinu rampa bi morala biti apsurdno i neproporcionalno vea od opisane. No, problem je u tome to kilometrima duge rampe, visoke i do 150 m nisu mogle biti nainjene od "opeka i zemlje", kako pretpostavljaju Edwards i drugi egiptolozi. Upravo suprotno, suvremeni su graditelji i arhitekti doka zali da bi se takve rampe ukopale pod vlastitom teinom da su bile nainjene od bilo kojeg drugog jeftinijeg i manje stabilnoga materijala od vapnenakih tesanaca od kojih je izgraena i sama Piramida.

Budui da sve to nije imalo nikakva smisla (osim toga, kamo je odne seno 8 milijuna kubinih metara vika kamenih blokova nakon to je dovr ena Piramida?), drugi su egiptolozi pretpostavili da su koritene spiralne rampe nainjene od opeka od blata privrenih za stranice Piramide. To bi zasigurno zahtijevalo mnogo manje materijala, no ni njima se ne bi moglo stii do vrha. U pokuaju da odvuku goleme kamene blokove preko nje zinih otrih zavoja, skupine radnika naile bi na veoma opasne i nepremo stive prepreke. Osim toga, viekratnim ponavljanjem kameni bi se blokovi slomili. Najvei bi nedostatak takvih rampi bio to bi se njima prekrila itava piramida tako da graditelji tijekom izgradnje ne bi uspjeli provjeravati preci znost postavljanja blokova. No, graditelji piramide doista su provjerili preciznost postavljanja kame nih blokova i to veoma dobro, zato to se vrh piramide nalazi tono iznad sredita njezine baze, njezine su stranice pod pravim kutom, svaki kameni blok nalazi se na tonome mjestu i svaki red blokova je pravilno poloen gotovo u savrenoj simetriji s kardinalnim tokama. No, tada su se, kao da im taj vjet pothvat nije bio dovoljno velik izazov, drevni graditelji upustili u veoma inteligentne matematike igre s dimenzijama spomenika, koje su rezultirale, kako smo vidjeli u 23. poglavlju, preciznim korporiranjem transcendentnoga broja u omjer njezine visine i opsega. Isto tako, iz nekoga su razloga smjestili Veliku piramidu gotovo tono na 30. paralelu, na zemljo pisnu irinu od 29, 58' i 51". To predstavlja, kako je primijetio bivi kotski kraljevski astronom, "prihvatljivo odstupanje od 30", no ne nuno i pogre ku: "Naime ako je izvorni graditelj elio da ljudi iz podnoja Velike pira mide na altitudi od 30 gledaju nebeski pol svojim tjelesnim a ne duhovnim oima, tada je morao uzeti u obzir refrakciju atmosfere; zato graevina ne bi trebala stajati na 30 zemljopisne irine, nego na 29 58" 22'." U usporedbi s pravim poloajem Piramide na 29, 58', 51" zemljopisne irine, ta razlika iznosi manje od pola minute, to ponovno pokazuje da su drevni graditelji bili iznimno vjeti u geodetskim mjerenjima. Pomalo preplaeni nastavili smo se penjati divovskom zagonetnom gra evinom, prolazei 44. i 45. red kamenih blokova. Kada smo stigli do 46. reda, s podnoja se zauo ljutit glas koji nam se obraao na arapskome. Pogledali smo dolje i ugledali siunog ovjeka s turbanom na glavi, odjeve noga u dugaki kaftan. Unato udaljenosti, naciljao je svoju puku na nas.

uvar i vizija Bio je to, naravno, uvar sa zapadne strane Piramide, koji je ophodio etvrtom kardinalnom straarskom tokom i koji, za razliku od svojih kolega na sjevernoj, istonoj i junoj strani, nije primio dodatni novac. Prema Alijevu izraza lica uoio sam da bismo se uskoro mogli nai u prilino opasnoj situaciji. Straar je zapovijedio da odmah siemo. "Ovo emo vjerojatno moi izbjei ako mu damo jo novaca", objasnio je Ali. Zastenjao sam: "Ponudi mu 100 egipatskih funti." "To je previe", upozorio me Ali, "jer emo se time zamjeriti ostalima. Ponudit u mu 50." Bilo je 4:30 ujutro, a Ali i straar su nekoliko minuta razgovarali eui se du jugoistonoga kuta Piramide. U jednome trenutku zauo se zvuk zvi daljke. Odjednom su se pojavili straari s june strane, a straaru sa zapadne strane pridruila su se jo dva lana njegove ophodnje. Upravo kada smo pomislili da Alijevo dosadanje uvjeravanje nee dati rezultat, nasmijao se i uzdahnuo s olakanjem. "Platit ete jo 50 funti kada se vratimo na podnoje", objasnio nam je. "Rekli su da e nas pustiti da se nastavimo penjati, no ako se pojavi koji od glavnih zapovjednika, nee nam moi pomoi." Desetak smo se minuta penjali u tiini dok nismo stigli do 100. reda, a to je bilo otprilike pola puta, jer smo se nalazili na visini od oko 80 metara. Okrenuli smo se u smjeru jugozapada i ugledali prekrasan i neponovljiv prizor. Iza breuljaka od oblaka nisko na nebu pomolio se polumjesec, koji je obasjao itavu sjevernu i istonu stranu susjedne Druge piramide, koju je navodno dao izgraditi Kefren, faraon iz etvrte dinastije. Taj je velianstven spomenik, koji je samo veliinom zaostajao za Velikom piramidom (baza mu je bila tek nekoliko centimetara nia i 15 m ua) u tome je trenutku izgledao kao da iz njega izbija blijeda i nezemaljska vatra. Iza njega u daljini, usred tamnih pustinjskih sjena, nazirala se Smenkareova piramida (gr. Mycerinus), koja je bila visoka otprilike 65 m, a svaka joj stranica bila duga 108 m. Na trenutak sam, usred svjetlucajue pozadine tamnoplavoga neba, osje tio da se pokreemo stojei na krmi velikoga nebeskoga broda i promatramo dva susjedna broda, koja nas slijede spremna za skoru borbu. Kamo je odlazio taj konvoj, taj eskadron piramida? I jesu li sve te veli anstvene graevine bile djelo megalomanskih faraona, kako vjeruju egiptolozi? Ili su, pak, bile djelo tajanstvenih ruku koje su ih izgradile kao plovila za vjeno putovanje u vremenu i prostoru prema nekom nepoznatome odre ditu?

Iako je juno nebo djelomice zakrivala golema masa Kefrenove pira mide, preda mnom se od nebeskoga sjevernoga pola prema dalekome obruu rotirajuega planeta rasprostiralo zapadno nebo. Polarna zvijezda ili zvijezda Sjevernjaa, koja je sjala s moje desne strane, nalazila se u zvijeu Maloga medvjeda. Nisko na obzoru, otprilike deset stupnjeva prema sjeveru, na zala zak se spremao Regul, apasta zvijezda iz carskoga zvijea Lava.

Pod egipatskim n e b o m Negdje iznad 150. reda kamenih blokova Ali nas je tiho upozorio da spustimo glave. Na sjeverozapadnome kutu Piramide pojavio se policijski automobil koji je nastavio voziti uz zapadnu stranu spomenika svjetlucajui plavim svjetlima. Nepomino smo stajali u sjeni sve dok automobil nije odmakao. Nakon toga smo se poeli ponovno, ali mnogo bre, uspinjati prema vrhu, koji se nazirao iznad oblaia ranojutarnje magle. Penjali smo se bez prestanka otprilike pet minuta. Meutim, kada sam pogledao iznad sebe, vrh Piramide jo je uvijek bio jednako udaljen. Pono vno smo se penjali znojei se i teko diui no vrh je, kao u nekoj vvalekoj legendi, odmicao sve dalje. No, odjednom, kada smo se ve mislili prepustiti beskrajnome nizu razoaranja, nali smo se na vrhu Piramide, pod neopisivo prekrasnim zvjezdanim baldahinom, vie od 137 m iznad platoa koji okru uje najvelianstveniji vidikovac na svijetu. Sjeverno i istono od nas iro kom breuljkastom dolinom Nila rasprostirao se grad Kairo, naikan nebo derima i plosnatim tradicionalnim krovovima uz koje prolaze mrani klanci uskih ulica, na kojima se uzdiu visoki minareti tisuu i jedne damije. Grad je bio obasjan ulinim svjetiljkama, koje su zaklanjale poglede Kairaca prema udesnim zvijezdama, no koje su istodobno stvarale ugoaj zemlje iz bajke, obavijene spektrom zelenih, crvenih, plavih i arkoutih boja. Osjeao sam se povlatenim to mogu biti svjedokom te neobine, elek trine fatamorgane i istodobno stajati na vrtoglavo visokome vrhu platforme posljednjega preivjeloga uda drevnoga svijeta, kao da lebdim na nebu iznad Kaira poput Aladina na njegovom arobnom tepihu. No, 203. red kamenih blokova Velike piramide ne bi se ba mogao nazvati tepihom! Svaka mu je stranica bila neto kraa od 1 m (za razliku od stranice baze spomenika, dugake otprilike 230 m), a sastojao se od nekoliko stotina vapnenakih blokova, koji su sezali do struka i od kojih je svaki teio oko pet tona. Razina nije bila posve ravna: nekoliko je blo kova nedostajalo ili su bili slomljeni, a na junome su kraju bili ostaci jo jedne razine. Osim toga, na samome sreditu platforme netko je postavio tro-

kutastu drvenu skelu usred koje se uzdizao debeli kolac dug oko 1 m, koji je oznaavao izvornu visinu spomenika, od 146,72916 m. Pod njim su se nalazili narkani natpisi koje su turisti tijekom mnogih godina urezivali u vapnenaki kamen. Uspon do Piramide trajao je oko pola sata, a budui da je ve prolo 5 sati ujutro, bilo je vrijeme za molitvu. Odjednom se s balkona kairskih mina reta zauo gotovo jednoglasan zov tisuu i jednoga mujezina, koji su pozi vali vjernike na molitvu i vjenu potvrdu velikoga, jedinoga milosrdnoga i samilosnoga boga. Iza mene na jugozapadu, posljednja 22 reda Kefrenove piramide, koja sujo bila sastavljena od izvornih kamenih blokova, izgledala su kao ledeni brijeg koji pluta mjeseevim oceanom. Znajui da ne moemo dugo ostati na tome zaaranome mjestu, sjeo sam i promatrao nebo. Na zapadu iznad beskrajnoga pustinjskoga pijeska, Regul je zaao pod obzorom gdje e mu se uskoro pridruiti i drugi dijelovi lavljega tijela. Zvijee Djevice i Vage takoer se sputalo nebom a mnogo dalje na sjeveru razabirao sam zvijee Velikoga i Maloga medvjeda kako polako koraa na svome vjenome ciklusu oko nebeskoga pola. Pogledao sam prema sjeveroistoku preko doline Nila, nad kojom je polumjesec jo uvijek rasprostirao svoje spektralne zrake s obale Mlijenoga puta. Pratei put nebeske rijeke, pogledao sam prema jugu: ondje se, prote ui se preko nebeskoga meridijana, nalazilo blistavo zvijee korpiona, kojim je dominirala njegova najsjajnija zvijezda Antares - crveni div pro mjera 300 puta veeg od promjera Sunca. Sjeveroistono iznad Kaira, plovio je Labud, na ijemu se repu nalazila zvijezda Deneb (arap. rep, op. prev.), bijelo-plavi div kojega moemo vidjeti sa zemlje, iako je od nas udaljen vie od 1 800 meuzvjezdanih godina. Konano, na sjevernome se nebu meu cirkumpolarnim zvijezdama omotao Drakon (zvijee Zmaja, op. prev.). Zaista, prije 4 500 godina kada je navodno za vrijeme Keopsa, faraona etvrte dinastije, izgraena Velika piramida, jedna se zvijezda iz zvijea Zmaja nalazila uz nebeski sjeverni pol sluei tako kao zvijezda Sjevernjaa. To je bila Alfa Draconis, koja se naziva jo i Thuban. Meutim, kako su pro lazila tisuljea, postupno ju je pomicao nemilosrdan nebeski mlin precesije Zemljine osi, tako da je danas ulogu Sjeverne zvijezde preuzela Polarna zvi jezda u zvijeu Maloga medvjeda. Legnuo sam smjestivi glavu u dlanove i zurio ravno prema zenitu. Kroz glatko hladno kamenje pod sobom gotovo sam osjeao zapanjujuu gravita ciju i masu piramide.

Razmiljajui poput divova Velika piramida, koja prekriva 530,16 jutara, tea je otprilike est mili juna tona od svih zgrada na londonskome Square Mileu i sastoji se od, kako smo vidjeli, otprilike 2,3 milijuna kamenih blokova od vapnenca i granita. Na njima se prvotno nalazio i poput stakla gladak "prekriva" otprilike od 115 000 kamenih ploa, od kojih je svaki teio 10 tona, a koji su zauzimali dodatnu povrinu od 890 jutara. Nakon razornoga potresa 1301. god. veina je tog fasadnog kamenja izvaena i upotrebljena za rekonstrukciju Kaira. Meutim, moe ih se pro nai jo ponegdje oko podnoja piramide, jer ih je u 19. st. potanko prouio slavni arheolog W.M. Flinders Petrie. On je ustanovio da je to kamenje bilo meusobno toliko precizno i vrsto spojeno bukom da se meu njih ne moe provui niti najtanja otrica depnoga noa. "Samo postavljanje tih kamenih blokova tako da budu potpuno poravnati zahtjevan je posao," ustvr dio je. "No, uiniti to punjenjem utora bukom ini se gotovo nemoguim; to bi se moglo usporediti s najfinijim optikim radom u razmjeru nekoliko jutara." Naravno, punjenje oplatnog kamenja bukom nikako nije bila jedina "gotovo nemogua" znaajka Velike piramide. Njezina orijentacija u smjeru sjevera, juga, istoka i zapada takoer je "gotovo nemogua", a takvima se ine i gotovo savreni pravi kutovi, te nevjerojatna simetrinost etiri goleme stranice Piramide. Gotovo nemogu je i nain na koji su podignuti milijuni golemih kamenih blokova stotinama metara visoko. Tko god su, dakle, bili graditelji, inenjeri i klesari koji su stvorili ovaj zapanjujui i velianstven spomenik, zacijelo su "razmiljali poput ljudi visokih 3 metra", kako je jednom primijetio osniva suvremene egiptologije, Jean-Francois Champollion. On je spoznao ono pred ime su narataji nje govih nasljednika zatvarali oi: graditelji piramida mogli su biti samo ljudi divovske inteligencije. Za razliku od drevnih Egipana, dodao je: "Mi Euro pljani nalik smo Liliputancima".

XXXV. poglavlje

Grobovi i samo grobovi

Sputanje Velikom piramidom bilo je jo opasnije od uspinjanja. Vie se nismo borili protiv sila gravitacije, tako da je fiziki napor bio mnogo manji. No, mogunost pada s tolike visine inila nam se mnogo vjerojatnijom sada kada vie nismo bili usredotoeni na nebo nego iskljuivo na zemlju. Krenuli smo prema podnoju te goleme kamene planine veoma paljivo, posklizavajui se i posrui usred nesigurnih zidanih blokova i pri tome smo se osjeali siuni poput mrava. Kada smo se konano spustili, na nebu su se ve pojavile prve zrake sunca. Platili smo obeanih 50 egipatskih funti uvaru zapadne strane Pira mide i zatim smo s dubokim olakanjem i osjeajem trijumfa veselo krenuli u smjeru Kefrenove piramide, koja se nalazila nekoliko stotina metara na jugozapadu, Khufu, Khafre, Smenkare ... Keops, Kefren, Mycerinus. Bilo da se nazivaju egipatskim ili grkim imenima, pretpostavlja se da su ta tri faraona iz etvrte dinastije (2575. - 2467. god. pr. Kr.) bili graditelji piramida u Gizi. Naime, drevni Egipani su grkome povjesniaru Herodotu rekli daje Veliku piramidu dao izgraditi Keops. Herodot je taj podatak zapisao u najstarijem sauvanom pisanom opisu spomenika: "Rekli su da je Keops vladao pedeset godina te da je nakon njegove smrti kraljevstvo preuzeo njegov brat Kefren. I on je izgradio pira midu, koja je dvanaest metara nia od piramide njegova brata, no jednako tako velianstvena. Kefren je vladao etrdeset est godina, naslijedio ga je Keopsov sin Mycerinus. Taj je ovjek za sobom osta vio mnogo manju piramidu od oeve."

Velika sfinga

Smenkareova piramida

Put po nasipu Kefrenov hram

Hram Sfinge

Velika piramida

Kefrenova piramida Prostorni plan nekropole u Gizi.

Herodot je spomenike vidio u 5. st. pr. Kr., vie od 2 000 godina nakon to su izgraeni. Bez obzira na to, itava se kasnija povijest uvelike temelji na njegovim svjedoanstvima. Sve do danas svi su drugi komentatori potpuno nekritiki slijedili stope velikoga grkoga povjesniara. Na taj se nain ve stoljeima smatra nepobitnom injenica (iako to izvorno nije bilo nita do naklapanje) da je Veliku piramidu izgradio Keops, Drugu piramidu Kefren, a Treu piramidu Smenkare.

Trivijaliziranje tajne Nakon to smo se rastali od Alija, Santha i ja nastavili smo hodati pusti njom. Prolazei pokraj sjeverozapadne strane Druge piramide, pogled nam je privukao njezin vrh. Ondje smo takoer uoili netaknute fasadne kamene blokove, koji su prekrivali 22 najvia reda piramide. Osim toga, prvih neko liko redova, od kojih je svaki zauzimao oko 480 jutara prostora, bilo je sasta vljeno od iznimno velikih vapnenakih blokova od vapnenca dugih otprilike 6 metara i irokih 2 m, na koje gotovo da se i nije moglo popesti. Svaki od tih neobinih monolita, kako sam poslije doznao, bio je teak 200 tona i umetnut karakteristinim nainom zidanja, koji se moe raspoznati na jo nekoliko razliitih lokacija u sklopu nekropole u Gizi. Na sjevernoj i zapadnoj strani Druge piramide nalazila se ravna plat forma isklesana u stijeni, koja je na taj nain bila smjetena u irokome jarku, mjestimice dubokome i do 4,5 m. Krenuli smo prema mnogo manjoj Treoj piramidi na jugu putem koji je vodio uz strmu zapadnu stranu Druge pira mide i uz rub navedenoga jarka. Trea piramida se nalazila u pustinji, otpri like 400 m ispred nas. Keops ... Kefren ... Smenkare ... Svi ortodoksni egiptolozi tvrde da su te piramide zapravo grobovi - i to samo grobovi - navedenih faraona. No, takva tvrdnja sadri oite nepravilnosti. Na primjer, prostrana grobnica u Kefrenovoj piramidi bila je posve prazna kada ju je 1818. godine otvorio europski istraiva Giovanni Belzoni. Gladak granitni sarkofag, koji je leao na njezinu podu bio je takoer prazan, a poklopac mu je bio rascijepan na dva dijela, koji su bili ratrkani u blizini. Kako se to moe objasniti? Egiptolozi imaju jednostavan odgovor na to pitanje. Neko davno, vje rojatno ubrzo nakon Kefrenove smrti, u grobnicu su uli pljakai grobova i potpuno je ispraznili uzevi ak i mumificirano faraonovo tijelo. Slino se dogodilo i u neto manjoj Treoj piramidi, prema kojoj smo Santha i ja krenuli, a koju je navodno dao izgraditi Smenkare. Prvi Euro pljanin koji je uao u tu piramidu bio je britanski pukovnik Howard Vyse, koji je 1837. u njezinoj grobnici pronaao prazan bazaltni sarkofag, drveni poklopac za koveg oblikovan poput ovjeka i nekoliko kostiju. Logino je bilo pretpostaviti da se radi o Smenkareovim ostacima. Meutim, suvremena je znanost dokazala da kosti i poklopac kovega potjeu iz razdoblja ranog kranstva, odnosno, da je izgraen 2 500 godina nakon razdoblja piramida, te da pripadaju mnogo mlaem ovjeku, koji je ondje bio pokopan (to je bila prilino uobiajena praksa u drevnoj egipatskoj povijesti). Bazaltni je, pak, sarkofag vjerojatno pripadao Smenkareu. Meutim, nitko ga jo nije imao priliku pregledati zato to se izgubio u moru nakon to je brod kojim ga je

Vyse poslao u Englesku potonuo uz panjolsku obalu. Budui da se nepobi tnom smatra injenica da je sarkofag koji je Vyse otkrio bio prazan, ponovno se pretpostavilo da su faraonovo tijelo zacijelo ukrali pljakai grobova. Slino se pretpostavilo i za tijelo faraona Keopsa. Znanstveno je stajali te, ovdje izneseno rijeima Georgea Harta iz Britanskoga muzeja, sljedee: "Manje od 500 godina nakon Keopsove smrti u Veliku piramidu su provalili pljakai kako bi ukrali zakopano blago." Pretpostavlja se da se to dogo dilo prije ili oko 2000. god. pr. Kr., jer se pretpostavlja kako je Keops umro 2528. god. pr. Kr. Osim toga, vodei strunjak za to podruje, prof. I. E. S. Edwards pretpostavlja da se zakopano blago nalazilo u slavnome svetitu u piramidi zvanome Kraljeva odaja, a da se u praznome "granitnome sarko fagu", koji se nalazio na zapadnome kraju svetita "...neko nalazilo kra ljevo tijelo, koje je vjerojatno bilo zatvoreno u drvenom kovegu". Sve su te tvrdnje utemeljene na ortodoksnim uenjima suvremene povi jesti i kao takve se bespogovorno prihvaaju kao povijesne injenice i podu avaju se na svjetskim sveuilitima. No, pretpostavimo da to nisu povijesne injenice.

Ormar je bio prazan Tajna nestale mumije poinje s kalifom Al-Ma'munom, muslimanskim vladarom Kaira iz 9. stoljea. On je unajmio skupinu kamenolomaca da pro biju put do sjeverne strane Velike piramide uvjeravajui ih da e ondje pro nai blago. Nizom sretnih sluajnosti, Ma'munova jama, kako je danas nazi vaju arheolozi spojila se sa silaznim hodnikom, jednim od nekoliko unu tranjih prolaza, koji se sputa od izvornoga skrivenoga ulaza na sjevernoj strani Piramide (na mjestu koje je ve u Ma'munovo doba bilo zaboravljeno, iako se za njega znalo u klasino doba). Nizom sretnih sluajnosti, pod jai nom vibracija koje su nastale udarcima arapskih batova i svrdla, sa stropa silaznoga hodnika ispao je kameni blok od vapnenca. Kada su pregledali upljinu iz koje je pao, ustanovili su da je u njoj ulaz u drugi hodnik, ovaj put uzlazni, koji je vodio do utrobe Piramide. Meutim, postojao je problem. Prolaz je bio zakren golemim koma dima granitnoga kamenja, koje je stajalo ondje jo od doba izgradnje spo menika, a koje je samo sueni donji dio hodnika pridravao od rasipanja. Radnici nikako nisu uspjeli slomiti ili prerezati to kamenje. Zbog toga su probili oblinji zid od mnogo mekega vapnenca i nakon nekoliko tjedana napornoga rada spojili su se s viim dijelom uzlaznoga hodnika - i na taj su nain zaobili veliku kamenu prepreku koju nitko do tada nije uspio prijei.

Ulaz u Veliku piramidu i kameni blokovi kojima je zatrpan uzlazni hodnik.

Dakle, radnici su pretpostavili da je to podruje bilo potpuno netaknuto jer prije njih nijedan lovac za blagom nije nikada uao toliko duboko u Pira midu. Zacijelo su gorili od elje da otkriju goleme koliine zlata i dragulja. Iako vjerojatno iz drugih razloga, i Ma'mun je gorio od elje da bude prvi

Kraljeva odaja Velika galerija Kraljiina odaja Ulazni hodnik

Velika piramida: dijelovi hodnika, otvora i odaja.

koji e ui u prostorije na koje e naii. Povijesni zapisi tvrde da njegov prvotni cilj nije bio gomilati svoje ionako veliko bogatstva, nego elja da ue u riznicu drevne mudrosti i tehnologije, za koju je vjerovao da lei zakopana duboko u Piramidi. Prema drevnoj predaji, graditelji su u tu riznicu pohranili "predmete od eljeza i oruje koje ne hra, staklo koje se savija a ne lomi, te neobine arobne formule." No, Ma'mun i njegovi ljudi nisu pronali nita - nikakva ovozemaljska blaga, a osobito ne neku visoku tehnologiju, drevne plastine ili eljezne pre dmete, oruje koje ne hra ... pa ni neobine arolije. Ustanovilo se da je takozvana (pogrenim imenom nazvana) Kraljiina odaja (koja se nalazila na kraju dugoga vodoravnoga prolaza koji se granao iz uzlaznoga hodnika) bila potpuno prazna. Jo je vie razoarala Kraljeva odaja (u koju su Arapi uli popevi se dojmljivom Velikom galerijom). U njoj je bio samo granitni koveg, dovoljno velik da u njega stane ovjek. Ma'mun i njegovi radnici prili su sa strahom toj neureenoj kamenoj kutiji, za koju se poslije, iako ne na temelju vrstih dokaza, ustvrdilo da se radi o sarkofagu. Bio je bez poklopca i prazan poput svega ostaloga u Piramidi. Zato, kako i kada je ispranjena Velika piramida? Je li to bilo 500 godina nakon Keopsove smrti, kako tvrde egiptolozi? Ili su moda njezine prostorije oduvijek bile prazne, dakle od dana kada je spomenik bio prvi put

zauvijek zatvoren? Konano, nitko prije Ma'muna i njegovih ljudi nije stigao do gornjega dijela uzlaznoga hodnika, a sigurno je i to da nitko nije prokrio granitnim kamenjem zatrpan ulaz u taj hodnik. Dakle, razumno je pretpostaviti da prije toga nitko nije uao u Piramidu - osim ako nije postojao neki drugi ulaz.

Jama Drugi ulaz je doista postojao. U silaznome hodniku, otprilike 60 m dalje od mjesta na kojemu je otkri ven zatrpani kraj uzlaznoga hodnika, nalazi se skriveni ulaz u drugi tajni prolaz, smjeten duboko u temeljima platoa u Gizi. Da je Ma'mun otkrio taj prolaz, utedio bi mnogo vremena i muke, jer je on vodio putem oko zatrpanoga prolaza uzlaznoga hodnika. Ma' mun je, meutim, bio zaokupljen prokopavanjem puta uz zatrpani tunel, tako da se nije niti potrudio dublje istraiti silazni hodnik (njegov je pothvat na kraju zavrio natrpavanjem toga hodnika tonama kamenja, koje su radnici iskopali iz samoga sredita pira mide). Meutim, silazni je hodnik u klasino doba bio temeljito istraen. Grko-rimski zemljopisac Strabon veoma je dobro opisao veliku podzemnu prostoriju, u koju je prodirao taj hodnik (na dubini od gotovo 183 m ispod vrha Piramide). U njoj su otkriveni i crtei iz razdoblja grko-rimske oku pacije Egipta, na temelju kojih se zakljuuje da je u to doba bila esto posjeivana. No, budui da je bila toliko lukavo skrivena, njezin tajni ulaz, koji se nalazi otprilike na dvije treine puta ispod zapadnoga zida silaznoga hodnika, ostao je zatvoren i neotkriven sve do 19. stoljea. Taj ulaz vodi do uskoga rova, dugakoga oko 50 metara, koji je gotovo posve okomito prodirao kroz temelje Piramide, zatim kroz vie od dvadeset redova vapnenakih kamenih blokova smjetenih u njenoj utrobi, spajajui se konano s glavnim unutranjim sustavom hodnika na podnoju Velike galerije. Nikako se ne moe objasniti koja je bila svrha toga neobinoga arhi tektonskoga djela (iako su neki znanstvenici pruili nekoliko sumnjivih obja njenja). Zaista, jasno je samo to da je nastao u doba izgradnje Piramide te da ga nisu prokopali pljakai grobova. Meutim, ne zna se jesu li pljakai grobova moda zaista otkrili tajni ulaz u rov i upotrijebili ga kao kanal za sputanje blaga iz Kraljeve i Kraljiine odaje. Ta se mogunost ne moe zanemariti. Meutim, povijesni podaci govore drukije.

Na primjer, 1638. oxfordski astronom John Greaves uao je u gornji kraj rova iz Velike galerije. Uspio se spustiti na dubinu od oko 18 m. Godine 1765. jo je jedan Britanac, Nathaniel Davison, prodro na dubinu od oko 45 m, gdje mu je put zaprijeila neprobojna masa pijeska i kamenja. Neto poslije, 1830. to je uinio i talijanski pustolov, kapetan G. B. Caviglia, koji je naiao na istu prepreku. No, za razliku od svojih prethodnika unajmio je arapske radnike da prokopaju taj kr nadajui se da e iza njega otkriti neto zanimljivo. Nakon nekoliko dana kopanja otkrili su da se rov spaja sa sila znim hodnikom. Je li mogue da je taj tijesan zakreni rov mogao posluiti za prevoenje blaga, navodno najveega faraona iz velianstvene etvrte dinastije, Keopsa? ak ako je bio zatrpan krom i na svome niemu kraju zatvoren, njime se mogao prenijeti samo mali dio uobiajene koliine blaga iz kraljevske grobnice. Naime, promjer rova neto manji je od 1 m, a sam rov sastoji se od nekoliko zamrenih okomitih odjeljaka. Dakle, kada su oko 820. godine Ma'mun i njegovi ljudi prokopali put do Kraljeve odaje, oekivali su da e se ondje nalaziti vei i tei komadi izvornoga blaga iz grobnice - poput kipia i oltara kojih je u izobilju bilo u Tutankamonovoj grobnici, izgraenoj poslije i koja navodno nije bila toliko velika. No, u Keopsovoj piramidi nije pronaeno nita, iz ega se zaklju uje da su njezina, te navodna pljaka Kefrenove piramide jedine pljake grobova u povijesti Egipta, koje su bile toliko dobro prikrivene da za njima nije ostao nijedan trag - dijelovi poderane odjee, ili komadi slomljene posude, kipi koji nitko nije elio uzeti, komad nakita koji je netko previdio - samo prazni podovi i zidovi te razjapljena usta praznoga sarkofaga.

Razliit od svih drugih grobova Bilo je oko est sati ujutro i sunce je svojim pastelno ruiastim zrakama obasjavalo vrhove Keopsove i Kefrenove piramide. Smenkareova piramida, koja je bila otprilike 60 m nia od njih, jo je bila u sjeni kada smo Santha i ja prolazili uz njezin sjeverozapadni kut nastavljajui etnju sipkim pustinj skim dinama. Jo sam razmatrao teoriju o pljakanju grobova. Smatrao sam da je jedini pravi "dokaz" za nju upravo injenica kako nisu pronaeni nikakvi kipovi bogova ili mumije. Sve ostale injenice, osobito to se tie Velike piramide, jasno govore protiv te teorije. Ne radi se samo o tome da plja kai nisu mogli prenijeti blago kroz rov, jer je on za to bio suvie uzak. Jo

jedna znaajka Keopsove piramide jest da u itavoj golemoj mrei galerija, hodnika, prolaza i prostorija nema nikakvih natpisa niti ukrasa, a tako je i u Kefrenovoj i Smenkareovoj piramidi. Niti u jednome od tih velianstvenih spomenika ne pronalazimo pisanu rije u slavu faraona ija su tijela u njima navodno zakopana. To je, naime, iznimka. Sva su ostala mjesta za koje se zna da su gro bnice egipatskih vladara potpuno ukraena. Grobnice svih faraona u egipat skoj povijesti oduvijek su bile bogato ukraavane, njihovi su zidovi prekra sno oslikani (primjerice, grobnice u Dolini kraljeva u Luksoru) i ispisani obrednim arolijama i zazivanjima boanstava kojima se pomagalo umrlome na njegovu putu u vjeni ivot (kao u piramidama u Saqqari, 30-ak km juno od Gize, koje su izgraene tijekom Pete dinastije). Zato se Keopsova, Kefrenova i Smenkareova piramida toliko razlikuju od ostalih? Jesu li sluile iskljuivo kao grobnice, ili je mogue da je, kako se navodi u izvjesnim arapskim i ezoterijskim predajama, piramide u Gizi izgradila mnogo starija i naprednija civilizacija, koja je postojala davno prije etvrte dinastije? Razumljivo je da egiptolozi ne prihvaaju nijednu od tih hipoteza. Osim toga, nakon to su utvrdili da se u Drugoj i Treoj piramidi ne nalaze nikakvi natpisi, a ak nisu navedena niti imena Kefrena i Smenkarea, znanstvenici su se pozvali na "oznake iz kamenoloma" (hijeroglife otisnute na kamenim blo kovima prije no to su odvezeni iz kamenoloma) pronaene u Velikoj pira midi, a na kojima je, kako se inilo, bilo napisano Keopsovo ime.

Neto nejasno... Oznake iz kamenoloma otkrio je pukovnik Howard Vyse tijekom razor nih iskopavanja u Gizi 1837. godine. Kako bi proirio postojei veoma uski tunel, raskopao ga je na serije uskih upljina, takozvana odmorita, koja su se nalazila tono iznad Kraljeve odaje. Oznake iz kamenoloma pronaene su na zidovima i stropovima etiri najvie upljine i na njima je pisalo: ZANATLIJE, KAKO JE MONA BIJELA KRUNA KHNUM/ KHUFUA KHUFU KHNUM/KHUFU GODINA SEDAMNAESTA

Sve je to bilo veoma prikladno za Vysea. Potkraj veoma skupe i inae jalove sezone iskopavanja, upravo kada je trebalo opravdati trokove toga velikoga arheolokoga pothvata, Vyse je naiao na otkrie desetljea - prvi neosporan dokaz da je Keops (Khufu) zaista bio graditelj do tada nepoznate Velike piramide. Netko bi zacijelo pomislio kako je to otkrie bilo dovoljno da se potpuno prevladaju sve sumnje o vlasnitvu i svrsi toga zagonetnoga spomenika. No, sumnje su ostale, osobito zato to je od samoga poetka bilo "neto mutno" u vezi s Vyseovim dokazom: 1. Neobino je to je Keopsovo ime bilo napisano samo na "oznakama iz kamenoloma" koje su otkrivene unutar Velike piramide. 2. Neobino je to su one otkrivene na tako neobinome i nepristupa nome kutu te goleme graevine. 3. Neobino je to su uope otkrivene unutar spomenika u kojemu inae nema nikakvih drugih natpisa. 4. Veoma je neobino i to da su otkrivene u samo etiri od pet odmorita. Skeptici su se, naravno, odmah zapitali nisu li se "oznake iz kamenoloma" moda nalazile i u najnioj od ovih pet prostorija, koju, dodue, nije otkrio Vyse (nego Nathaniel Davison sedamdeset godina prije njega). 5. Konano, neobino je to su neki hijeroglifi na "oznakama iz kame noloma" bili naopako naslikani te su neki od njih bili gotovo nepre poznatljivi dok su drugi napisani pogreno i gramatiki netono. Je li Vyse bio krivotvoritelj? Postoji barem jedan uvjerljiv dokaz za to, no, budui da se to sa sigurnou nikada nee ustvrditi, smatram da su egiptolozi veoma neopre zni jer bespogovorno prihvaaju vjerodostojnost "oznaka iz kamenoloma". Osim toga, neki hijeroglifi mnogo vjerodostojnijega podrijetla, alternativan su dokaz da Keops nije mogao izgraditi Veliku piramidu. Neobino je to isti egiptolozi koji spremno veliaju znaenje Vyseovih oznaka iz kamenoloma umanjuju znaenje tih drugih hijeroglifa, koji su otkriveni na pravokutnoj steli od vapnenakoga kamena koja se danas nalazi u Kairskome muzeju. Tu stelu, koja je nazvana Stela s natpisima, otkrio je u Gizi u 19. stoljeu francuski arheolog Auguste Mariette. Bilo je to posve znaajno otkrie jer se s natpisa na steli jasno dalo zakljuiti da su Velika sfinga i Velika pira mida izgraene davno prije no to je Keops stupio na prijestolje. Na natpisu se, isto tako, boica Izida naziva "Gospodaricom Piramide", ime se naslu uje da je spomenik bio posveen toj boici magije a ne Keopsu. Konano,

postoji vrst dokaz da je Keopsova piramida vjerojatno bila jedna od tri spo redne graevine smjetene uz istonu stranu Velike piramide. Sve to govorilo je protiv ortodoksne kronologije drevnoga Egipta, ali i protiv opeprivaenoga stajalita da piramide u Gizi predstavljaju grobove i samo grobove. Meutim, umjesto da istrae drevne natpise na Steli s natpi sima, egiptolozi su ih radije odbacili kao nebitne. Rijeima utjecajnoga ame rikoga znanstvenika Jamesa Henryja Breasteda: "Ti bi natpisi imali neiz mjerno znaenje da je stela izgraena u Keopsovo doba, no ortografski dokaz koji potvruje da je izgraena poslije dovoljno je uvjerljiv." Ameriki je znanstvenik time elio rei da se hijeroglifsko pismo koje se nalazi na toj steli, razlikuje od onoga koje se upotrebljavalo u razdoblju etvrte dinastije, odnosno da je od njega mnogo mlae. S time se slau svi egiptolozi, koji zakljuuju da su natpisi nastali u razdoblju Dvadeset prve dinastije, otprilike 1 500 godina nakon Keopsove vladavine te da ih zbog toga treba smatrati povijesnom izmiljotinom. Na taj je nain itava akademska zajednica pronala razlog da zanemari opasan dokaz urezan na Steli s natpisima, te da ne potroi nimalo vremena na pomnija razmiljanja o mogunosti da bi se on zaista mogao temeljiti na izvornome natpisu iz razdoblja etvrte dinastije (ba kao to se i Nova engle ska Biblija, primjerice, temelji na mnogo starijemu izvorniku). Meutim, ti isti znanstvenici bez imalo oklijevanja prihvatili su vjerodostojnost veoma dvojbenih "oznaka iz kamenoloma", pravei se slijepima kada je rije o nji hovim ortografskim i drugim znaajkama. Zbog ega su to uinili? Je li mogue da "oznake iz kamenoloma" zaista sadre podatak koji potpuno potvruje ortodoksna stajalita da je Velika piramida sluila kao Keopsova grobnica, a podatak iz stele se tome stajalitu oito suprotstavlja?

Pregled U sedam sati ujutro Santha i ja smo ve zali duboko u pustinju i udobno se smjestili u zavjetrinu visoke dine, s koje se pruao prekrasan pogled na piramide koje su se nalazile na jugozapadu. Bio je 16. oujka, samo nekoliko dana prije proljetnoga ekvinocija, jednoga od dva trenutka u godini kada sunce izlazi tono na istoku. Otkuca vajui dane poput divovskoga metronometra, sunce je toga jutra prepolovilo jugoistoni obzor i popelo se dovoljno visoko da istisne maglu nad Nilom koja se poput oblaka nadvijala nad Kairom.

Khufu, Khafre, Smenkare ... Keops, Kefren, Mycerinus. Bilo da ih zovemo njihovim egipatskim ili grkim imenima, tim su faraonima etvrte dinastije nedvojbeno posveeni najvelianstveniji, najdostojanstveniji, naj ljepi i najvei spomenici na svijetu. Dapae, jasno je da su ti faraoni blisko povezani s tim spomenicima, to se ne zakljuuje samo na temelju predaja koje nam prenosi Herodot (a koje su zacijelo barem dijelom utemeljene na povijesnim injenicama) nego i na temelju natpisa na kojima se spomi nju imena Keopsa, Kefrena i Smenkarea, mali dio kojih je otkriven izvan tri glavne piramide na razliitim dijelovima nekropole u Gizi. Nekoliko je takvih natpisa tijekom vremena otkriveno unutar i uokolo est sporednih piramida, od koje se tri nalaze istono od Velike piramide, a ostale tri juno od Smenkareove piramide. Budui da je veina tih "dokaznih materijala" bila veoma dvojbeno vje rodostojna, bilo mi je teko razumjeti zato su egiptolozi i dalje smatrali da potvruju teoriju o "grobovima i samo grobovima". Problem je u tome to ti dokazi potvruju mnoge druge, posve supro tne teorije. Na primjer, teorija o "bliskoj povezanosti" tri velike piramide i tri faraona iz etvrte dinastije mogla bi zaista biti tona, jer su te piramide izgraene kao njihove grobnice. No, jednako tako, ta bi teorija bila odbaena da je tono da su se divovski spomenici nalazili u Gizi ve na poetku povi jesti civilizacije u Egiptu, u takozvanome Dinastikome razdoblju. U tome bi se sluaju moglo samo zakljuiti da su Keops, Kefren i Smenkare sagra dili samo tri sporedne graevine koje okruuju tri starije piramide - za to bi imali veoma dobar razlog jer bi na taj nain prisvojili izvorne spomenike kojima se ne zna podrijetlo (i time bi, naravno, uli u povijest kao pravi gra ditelji piramida). Postoje i druge mogunosti. Naime, dokaz o tome tko je, kada i zato izgradio koju od piramida nije dovoljno vrst da opravda dogmatizam orto doksne teorije o "grobovima i samo grobovima". Treba priznati da se ne zna tono tko je izgradio piramide. Nije poznato ni kada su one izgraene. I, konano, nije poznato ni koja je bila njihova svrha. Zbog svih tih razloga one su obavijene prekrasnim neprobojnim platom tajanstvenosti. Stajao sam, tako, na pustinjskoj dini i promatrao ta velian stvena zdanja, koja kao da su koraala ravno prema meni.

XXXVI. poglavlje

Nepravilnosti

Dok smo stajali na pustinjskoj dini jugozapadno od nekropole i proma trali tri velike piramide, djelovale su velianstveno ali i pomalo bizarno. Najblia je bila Smenkareova piramida, dok su se iza nje na sjeveroi stoku nazirale Kefrenova i Keopsova piramida. Ta dva spomenika stajala su gotovo u savrenoj dijagonali - ako bi se zamiljena ravna crta koja pove zuje jugozapadni i sjeveroistoni kut Kefrenove piramide protezala prema sjeveroistoku, prolazila bi i jugozapadnim i sjeveroistonim kutom Velike piramide. Pretpostavlja se da takav poloaj piramida nije sluajan. Meutim, s nae toke gledita lako se moglo uoiti da bi ta zamiljena crta, ako bi se protezala prema jugozapadu, posve promaila Treu piramidu, koja lei istono od osnovne dijagonale. Egiptolozi odbijaju priznati tu nepravilnost. Zbog ega? Oni smatraju da izgled nekropole u Gizi nije nastao na temelju prostornoga plana. Piramide su bile grobovi trojice faraona izgraeni u razdoblju od otprilike sedamdeset pet godina. Razumno je pretpostaviti da je svaki od tih faraona elio svojim spomenikom izraziti svoju osobnost i veliinu, pa je upravo zato Smenkare ova piramida "odstupala od osnovne dijagonale". Egiptolozi nemaju pravo. No, tada jo nisam znao da je u oujku 1993. izaao na vidjelo dokaz koji je nedvojbeno potvrdio da je nekropola zaista izgraena na temelju prostornoga plana, koji je zahtijevao da tri piramide budu smjetene u odreenome razmjeru jedna od druge, ali takoer i u odnosu na rijeku Nil, koja se nalazila nekoliko kilometara od platoa u Gizi. Taj golem i ambiciozan arhitektonski plan na zemlji bio je zastraujue vjeran prikaz nebeske pojave - zbog ega ga, vjerojatno, egiptolozi (koji se ponose time da "stoje vrsto na zemlji") nisu niti primijetili. U sljedeim emo poglavljima vidjeti da taj plan upuuje na zakljuak o velikoj opsje-

dnutosti drevnih Egipana orijentacijom i dimenzijama, to se uoava i na piramidama.

Prizor koji zaustavlja dah Giza, Egipat, 16. 03. 1993., 8 sati ujutro

Trea piramida, koja je visoka otprilike 60 m (a duina stranice njezine baze iznosi 108 m) gotovo je upola nia i mnogo laka od Velike piramide. Bez obzira na to, jednako je velianstvena na svoj nain. Kada smo stali pod njezinu golemu sjenu geometrijskoga oblika, prisjetio sam se to je o njoj u 12. stoljeu rekao iraki pisac Abdul Latif: "U usporedbi s druge dvije pira mide doima se malom; no kada je promatramo izbliza, neovisno o njima, zaustavlja nam se dah i prizor ostavlja neizbrisiv trag u naim osjetilima. Prvih esnaest redova Piramide jo uvijek je bilo obloeno izvornim cvenim granitom ("...toliko vrstim", tvrdi Abdul Latif, "da se eljezo s njime ne moe usporediti."). Neki su kameni blokovi bili veoma veliki i vrsto i vjeto spojeni u sloen zidani mozaik, koji je nalikovao na divovske zidane konstrukcije u Cuzcou, Maehu Pichuu te na drugim lokacijama u dalekome Peruu. Kako je i uobiajeno, ulaz u Treu piramidu nalazio se na njezinoj sje vernoj strani prilino visoko iznad zemlje. Iz njega se u dubinu, pod kutom od 26 i 2', sputao hodnik, koji se pruao tono u smjeru sjever-jug, a kako je bio pravokutnoga oblika i veoma uzak, morali smo njime gotovo puzati. Strop i zidovi bili su nainjeni od usko spojenih granitnih blokova, dijelova vanjskih zidanih konstrukcija piramide, a koji su se, to zauuje, nastavljali duboko pod zemljom. Otprilike 20 m od ulaza hodnik se izravnao i pretvorio u prolaz u kojemu smo mogli stajati. Taj prolaz vodio je u maleno predsoblje s izrezbarenim ploama i utorima na zidovima, kojima se vjerojatno pridravala reetka za sputanje vrata. Stigavi do kraja prostorije, nastavili smo hodati otprilike 12 m prema jugu dok nismo uli u prvu od tri glavne grobnice - ako su to, naravno, doista bile grobnice. Te sumorne i mrane prostorije bile su uklesane u samim temeljima piramide. Ona u kojoj smo stajali bila je pravokutnoga oblika i okrenuta u smjeru istok-zapad. Bila je duga 9 m, iroka i visoka 4,5 m, imala je ravan strop, a u njezinu zapadnom zidu nalazila se velika rupa nepravilna oblika, koja je vodila u mraan prostor nalik na pilju. U podu, otprilike na

sreditu prostorije nalazio se drugi otvor iz kojega se strmom padinom sila zilo u smjeru zapada prema drugim, jo dubljim katovima. Spustili smo se niz kosinu, koja je zavravala kratkim i uskim vodoravnim prolazom s desne strane, iz kojega se ulazilo u malu praznu prostoriju. U njezinim je zidovima bilo uklesano est elija nalik na spavaonice srednjovjekovnih monaha: etiri na istonoj i dvije na sjevernoj strani. Egiptolozi pretpostavljaju da su one sluile kao "spremita ... za predmete koje je preminuli kralj elio imati pokraj svoga tijela". Izlazei iz te prostorije, ponovno smo skrenuli desno prema vodora vnome prolazu na kraju kojega se nalazila jo jedna prazna prostorija, koja se razlikovala od svih drugih prostorija u egipatskim piramidama. Bila je duga otprilike 3,5 m i iroka 2,4 m, a pruala se u smjeru sjever-jug. Zidovi i gotovo potpuno slomljen i uniten pod bili su nainjeni od osobito gustoga granita okoladne boje, koji kao da je upijao svjetlost i zvukove. Strop pro storije sastojao se od osamnaest velikih granitnih ploa, po devet sa svake strane. Budui da im je dno bilo udubljeno, ti veliki monoliti tvorili su savr en bavasti svod, kakav se moe vidjeti samo u kriptama romanikih kate drala. Napustili smo nie prostorije i ponovno se uspeli strminom do velike, u kamenu isklesane prostorije s ravnim stropom. Prolazei kroz nepravilnu rupu u njezinome zapadnome zidu, nali smo se na mjestu s kojega smo mogli vidjeti gornje strane osamnaest ploa, od kojih je bio nainjen strop prostorije ispod nas. Iz ove smo perspektive mogli razabrati njihov pravi oblik iljastoga zabata. No, nije nam bilo jasno kako su uope ondje posta vljene i to osobito na tako savren nain. Svaka od njih zacijelo je teila nekoliko tona, zbog ega bi ih bilo veoma teko postaviti bilo gdje, a kamoli na ovakvome mjestu. Graditelji piramida kao da su namjerno eljeli oteati posao ne stvorivi prikladan radni prostor izmeu ploa i stijene iznad njih. (A moda im taj zadatak i nije bio toliko teak?) Dok sam puzao uplji nom, uoio sam da je veliina meuprostora varirala otprilike od 60 cm na junome kraju do tek nekoliko centimetara na sjevernome. Nikako ne bi bilo mogue postavljati monolite u tako ogranienome prostoru. Logino je, dakle, pretpostaviti da su ih graditelji podizali s poda prostorije, no na koji nain? Prostorija je bila toliko mala da je u njoj moglo raditi samo nekoliko ljudi, ija snaga nije bila dovoljna da podignu teke ploe. No, u doba pira mida navodno nisu postojali koloturi (a ak i da jesu, ne bi bilo dovoljno mjesta za postavljanje koloturnika). Jesu li se moda koristili nekim nepo znatim sustavom poluga? Ili su moda drevne egipatske legende u kojima se pripovijeda kako su sveenici ili arobnjaci podizali golemo kamenje izgo-

varajui "mone rijei" doista bile djelomice istinite (u to su znanstvenici, naravno, sumnjali)? Kao i mnogo puta do sada, kada se radilo o tajni izgradnje piramida, susreo sam se s nemoguim ali uspjenim graevinskim pothvatom. Osim toga, ako je vjerovati egiptolozima, taj je pothvat na samome poetku ljud ske civilizacije poduzeo narod koji navodno nije imao nimalo iskustva u izgradnji golemih graevina. To je, naravno, nevjerojatan kulturni paradoks, za koji ortodoksni aka demici nikada nisu predloili primjereno objanjenje.

Prst koji pie i potom iezava Napustili smo podzemne prostorije, koje kao da su vibirirale pod otku cajima divovskoga srca uspavanoga Levijatana, koji je leao u utrobi Tree piramide. Krenuli smo prema uskome ulaznome hodniku i konano izali van. Nae sljedee odredite bila je Druga piramida. Hodali smo uz njezinu zapadnu stranu (koja je dugaka otprilike 216 m), skrenuli desno i konano stigli do toke na sjevernoj strani, smjetenoj otprilike 12 m istono od glavne osi, koja se protee u smjeru sjever-jug, a gdje su se nalazili glavni ulazi u tu piramidu. Jedan od njih nalazio se tono u temeljima, otprilike 1 m ispred spomenika. Drugi je bio na sjevernoj strani Piramide, na visini od otprilike 1,5 m i iz njega se sputao hodnik pod kutom od 25 i 55'. Iz prvoga hodnika, kojim smo uli u Piramidu, duboko se pod zemlju sputao drugi hodnik, koji je ondje prelazio u kratak prolaz koji je vodio u podzemnu prostoriju, a zatim je ponovno postao strma uzbrdica, koja je konano zavr avala dugim vodoravnim prolazom, koji je vodio prema jugu (a iz kojega se takoer uzdizao gornji hodnik koji se sputao iz ulaza na sjevernoj strani te piramide). Vodoravan se prolaz nalazio gotovo na zemlji, odnosno tono ispod naj niega reda zidanih konstrukcija Piramide i bio je dovoljno visok da se u njemu moe stajati, a zidovi su mu bili obloeni glatkim vapnencem. Bio je veoma dugaak (oko 60 m) i vodio je prema "grobnici" smjetenoj u samome sreditu spomenika. Ve smo spomenuli da u toj prostoriji nikada nisu pronaene mumije ili natpisi na temelju kojih bi se ustanovilo tko je dao izgraditi takozvanu Kefrenovu piramidu. Meutim, na njezinim su zidovima zapisana imena suvreme nih pustolova - primjerice, ime biveg cirkuskoga snagatora Giovannija Battiste Belzonija (1778 - 1823.), koji je 1818. silom uao u Drugu piramidu.

Iznad: Odaja i sustav prolaza u Smenkareovoj piramidi. Ispod: Odaja i sustav prolaza u Kefrenovoj piramidi.

Njegov golemi neukusan potpis narkan crnom bojom visoko na junoj strani prostorije, podsjetnik je prave ljudske prirode: nae elje i nagona da ostavimo vjeni trag u povijesti. To je elio i Kefren, to se vidi i po natpi sima na kojima se spominje njegovo ime (uz laskave titule) a koji su otkri veni u grobnom kompleksu. Ako je navedena piramida doista bila Kefrenovo vjeno poivalite, tada nije shvatljivo zato se nigdje u njoj ne nalazi natpis s njegovim imenom. Ponovno sam razmiljao o tome zato egiptolozi

ne ele razmotriti mogunost da je grobni kompleks izgradio Kefren, a pira mide netko drugi. No, tko drugi? Upravo to u mnogome predstavlja vei problem od injenice da ne postoje natpisi s imenima graditelja. Prije vladavine Keopsa, Kefrena i Smenkarea nije postojao ni jedan faraon ije bismo ime mogli povezati s piramidama. Keopsov otac Snefru, prvi vladar etvrte dinastije, navodno je izgradio piramide u Dhashuru, otprilike 50 km juno od Gize - takozvanu Nagnutu i Crvenu piramidu - to je pomalo neobino da je jedan faraon za sebe dao izgraditi dvije grobnice (ako su piramide doista bile grobnice). Neki egiptolozi Snefruu pripisuju i izgradnju takozvane Uruene piramide u Meidumu (iako mnogi strunjaci tvrde da ona predstavlja grobnicu Hunija, posljednjega vladara Tree dinastije). Osim njih, jedini drugi graditelji iz drevnoga doba egipatske civilizacije bili su Zoser, drugi faraon iz Tree dinastije, kome se pripisuje izgradnja "Stepenaste piramide" u Saqqari, te njegov nasljednik Sekhemkhet, ija se piramida takoer nalazi u Saqqari. Dakle, iako ne postoje natpisi, pretpostavlja se da su tri piramide u Gizi zaci jelo dali izgraditi Keops, Kefren i Smenkare te da su zacijelo sluile kao nji hove grobnice. Ne trebamo iznova ponavljati nedostatke teorije o "grobovima i samo grobovima". Meutim, nedostaci te teorije mogli bi se primijeniti ne samo na piramide u Gizi nego i na sve ostale navedene piramide iz Tree i etvrte dinastije. Niti u jednome od tih spomenika nikada nije pronaeno tijelo nekoga faraona niti ikakav trag koji bi upuivao na kraljevski pokop. U nekima od njih nisu pronaeni ak ni sarkofazi, primjerice u Uruenoj pira midi u Meidumu. U Sekhemkhetovoj piramidi u Saqqari (u koju je 1954. godine prvi put ula Organizacija za egipatske starine) nalazio se sarkofag, koji je bio zatvoren i potpuno netaknut. Pljakai grobova nikada nisu pro nali put do njega, no kada su ga arheolozi konano otvorili, ustanovili su da je prazan. O emu se, dakle, radi? Zar je skupljeno dvadeset pet milijuna tona kamenja kako bi se izgradile piramide u Gizi, Dhashuru, Meidumu i Saq qari samo zato da se u njihove prazne prostorije postave sarkofazi? ak i da kojemu od faraona priznamo megalomansko pretjerivanje, inilo bi se nevje rojatnim da bi niz njihovih nasljednika inzistirao na takvoj rasipnosti.

Pandorina kutija Duboko ispod pet milijuna tona teke Druge piramide u Gizi, Santha i ja uli smo u prostranu prostoriju, koja je doista izgledala kao grobnica ali koja je isto tako mogla imati i posve drugaiju svrhu. Ta prazna i sterilna prosto rija, ji je strop je bio izgraen poput bavasta svoda, bila je duga 14 metara (od istoka prema zapadu), iroka 5 m (od sjevera prema jugu) i na najviemu dijelu visoka 7 m. Ploe stropa bile su golemi vapnenaki monoliti, od kojih je svaki teio 20 t, a bile su postavljene pod kutem od 53, 7', 28" (koji se posve podudarao s kutom stranica te piramide). Ovdje nije bilo prostorija za odmor (kao to ih je bilo iznad Kraljeve odaje u Velikoj piramidi). Umje sto njih, zabatni strop ve vie od 4000 godina (a moda i vie) nosi golemu teinu druge najvee kamene graevine na svijetu. Paljivo sam promatrao prostoriju, koja je isijavala svjetloutom svje tlou. Njezini zidovi, nainjeni iz samih temelja nisu bili lijepo obraeni, kako bi se oekivalo, nego grubi i nepravilni. I pod je bio neobian: na njemu se nalazila stuba duboka oko 30 cm, koja je razdvajala njegovu istonu i zapadnu stranu. Navodni Kefrenov sarkofag leao je na podu uz zapadni zid. Bio je dug neto vie od 180 cm i prilino plitak (stranice od glatkoga gra nita crvene boje sezale su do visine koljena) i uzak da bi u njega mogla stati zamotana i balzamirana mumija plemenitoga faraona. Dok sam ulazio u opisanu prostoriju, inilo mi se kao da prolazim kroz vrata koja vode u drugu dimenziju.

XXXVII.

poglavlje

Boje djelo

No prije popeo sam se na Veliku piramidu, no dok sam joj prilazio oba sjanoj poslijepodnevnim svjetlom, nisam se osjeao nimalo pobjedonosno. Zaustavio sam se na njezinome podnoju na sjevernoj strani i u tome se tre nutku osjetio siunim poput mrava, poput prolaznoga stvorenja od krvi i mesa suoenoga s velianstvenom snagom vjenosti. Kao to je u 1. st. pr. Kr. opisao grki povjesniar Diodor Sicilski, doimala se poput "djela nekog boga koji ga je poloio u pijesak". Je li piramida bilo djelo boanskoga kralja Keopsa, ije su ime Egipani oduvijek povezivali s tom piramidom? Drugi put u posljednjih dvanaest sati penjao sam se uz Veliku piramidu. Ravnoduna prema kronologijama ljudi i podlona samo erozivnim silama geolokoga vremena, uzdizala se iznad mene obasjana svjetlou dana poput prijetee i zastraujue litice. Sreom, do Ma'munove rupe, koja je danas sluila kao glavni ulaz, imao sam prijei jo samo est redova. Izvorni ulaz, koji je u 9. stoljeu otkrio Ma'mun prokopavajui tunel, nalazio se otprilike deset razina iznad sadanjega ulaza, na visini od oko 16 m, odnosno 7 m istono od glavne osi, koja se prua u smjeru sjever-jug. Zatien golemim ploama od vapnenca u njemu se nalazio ulaz u silazni hodnik, koji se sputao pod kutom od 26 31' 23". Neobino je to je taj hodnik, iako dugaak samo 104 cm i irok 119 cm, bio umetnut izmeu stropnih kamenih blokova debelih 2,6 m i irokih 3,6 m, te podnih ploa debelih 76 cm i irokih 10 m (koje arheolozi nazivaju "podrumskim pokrivaem") Velika piramida obiluje takvim skrivenim osobitostima, koje ukazuju i istodobno upozoravaju na na iznimnu sloenost gradnje, ali takoer na oitu besmislenost. Nitko ne zna na koji su nain tako veliki kameni blokovi ondje umetnuti, niti kako su ih graditelji uspjeli toliko savreno poredati s drugim blokovima pod veoma preciznim kutovima. (itatelj e se prisjetiti, padina

silaznoga hodnika, koja iznosi 26, dio je namjerno postavljenoga i uobia jenoga obrasca.) Nitko ne zna ni zato je to uope uinjeno.

Svjetionik Ulazak u piramidu kroz Ma'munovu jamu nalikovao je ulasku u planin sku pilju ili jamu; nedostajao je onaj osjeaj geometrijske svrhe i vanosti koji bi se postigao ulazom kroz izvorni silazni hodnik. Osim toga, mraan i zastraujui vodoravan tunel izgledao je neukusno i deformirano i na njemu su jo uvijek bili tragovi nasilja na mjestu gdje su arapski radnici zagrijavali i hladili kamenje jakom vatrom i hladnim octom prije no to bi ih napadali ekiima i dlijetima, ovnovima za probijanje bedema i svrdlima. Takav vandalizam doista je straan i neodgovoran in. No, s druge strane moramo razmotriti i sljedee: nije li mogue da unutranjost piramide svojim karakteristinim izgledom upravo poziva inteligentne i radoznale ljude da uu i otkriju njezine tajne? Konano, da ste vi faraon koji eli da mu tijelo ostane vjeno neoskvrnuto, to biste uinili: a) objavili svojim i buduim naratajima gdje vam se nalazi posljednje poivalite, ili b) odabrali skriveno i nepoznato mjesto gdje vas nitko nee pronai? Odgovor je jasan: odluili biste se za tajnovitost i osamu, kao to su uglavnom inili i egipatski faraoni. Ako je Velika piramida doista grobnica, zato je tako neobina? Zato se prostire na ak 520 jutara? Zato je visoka gotovo 152 m? Drugim rijeima, ako se u njoj doista trebalo uvati Keopsovo tijelo, zato je onda izgraena tako da svojim izgledom stoljeima i na sve mogue naine vabi znatieljne i matovite intelektualce i pustolove u potrazi za blagom? Jednostavno je neshvatljivo da vrhunski arhitekti, zidari, geometri i inenjeri koji su stvorili Veliku piramidu nisu bili svjesni osnovne ljudske psihologije? Transcendentalna i neprolazna ljepota, snaga i umjetniko savr enstvo njihova djela govori o nemjerljivoj vjetini i potpunome razumije vanju simbola i praiskonskih obrazaca kojima se mogu oblikovati ljudski umovi. Razumno je, dakle, zakljuiti da su drevni graditelji Keopsove pira mide veoma dobro znali kakav to svjetionik grade na vjetrovitoj visoravni na zapadnoj obali Nila. Ukratko, eljeli su da ta velianstvena graevina izaziva vjenu oparanost ljudi: da vabi razne uljeze, da znanstvenici na njoj provode precizna ispitivanja i mjerenja te da, konano, opsjeda matu ovjeanstva poput upornoga duha, zazivajui navjetaje duboke i davno zaboravljene tajne.

Psiholoke igre graditelja piramida Mjesto na kome se Ma'munova jama sijee sa silaznim hodnikom zatvo reno je suvremenim eljeznim vratima. Taj hodnik se od njega sputa do ploa koje se nalaze sjeverno, na izvornome ulazu u tu piramidu. Na jugu se, kako smo vidjeli, hodnik sputa jo 106 m duboko u temelje, gdje izlazi u veliku podzemnu prostoriju koja se nalazi na dubini od 183 m ispod vrha same piramide. Dimenzije toga hodnika nevjerojatno su precizne. Stranice prosjeno odstupaju od savrene ravnine za manje od 0,6 cm, a na stropu za 0,7 cm. Proavi kroz eljezna vrata nastavio sam hodati Ma'munovim tune lom udiui drevni zrak dok su mi se oi prilagoavale na svjetlost arulje. Sagnuo sam glavu kako bih se mogao popeti strmim i uskim dijelom tunela koji je vodio uzbrdo. Naime, arapski su kopai jedino na taj nain, proko pavi tunel, mogli zaobii niz granitnih ploa koje su blokirale nii dio uzlaznoga hodnika. Na vrhu tunela mogu se vidjeti dvije ploe koje stoje na svome izvornome mjestu, no zbog iskopavanja, jednim su dijelom izvaene iz zida. Egiptolozi pretpostavljaju da su te ploe ondje sputene niz uzlazni hodnik dug 40 m s poda Velike galerije. Meutim, arhitekti i graevinski inenjeri tvrde da je ploe bilo fiziki nemogue postaviti na taj nain. Budui da je veoma mali razmak izmeu njih i zidova, poda i stropa hodnika, ploe se ne bi mogle spustiti ni nekoliko centimetara, a kamoli 30 metara. Dakle, zbunjujua pretpostavka koja iz toga proizlazi jest da je uzlazni hodnik zacijelo bio zatrpan jo u doba izgradnje piramide. No, zbog ega bi itko elio zaprijeiti glavni ulaz u spomenik ve u toj poetnoj fazi njezine izgradnje (ak i kada bi se nastavilo poveavati i proirivati unutranje pro storije piramide)? Osim toga, ako se nastojalo sprijeiti prolaz uljezima, nije li bilo jednostavnije i mnogo djelotvornije zatrpati sjevernu stranu na mjestu gdje poinje silazni hodnik do toke na kojoj se on spaja s uzlaznim hodni kom? To bi bio najloginiji nain da se zatvori ulaz u Ppiramidu te zato ne bi bilo potrebno zatrpavati uzlazni hodnik. Jedno je sigurno: granitnim se ploama u povijesti nikada nije uspjelo sprijeiti uljeze; dakle, ta je prepreka u Velikoj piramidi samo privukla Ma'munovu pozornost i znatielju, te je on jednostavno bio prisiljen prokopati tunel uvjeren da e iza njega pronai neto iznimno vrijedno. Nisu li graditelji raunali na to da e prvi uljezi pomisliti isto to i Ma'mun? Bilo bi prerano odbaciti tu neobinu i zbunjujuu mogunost. U svakome sluaju, zahvaljujui Ma'munu (i predvidljivoj ljudskoj prirodi), uspio sam se uvui u prazan gornji dio izvornoga uzlaznoga hodnika. Vjeto isklesan otvor irok 104 cm i visok 120 cm (njegove su dimenzije jednake

onima silaznoga hodnika) uzdizao se pod kutom od 26 2' 30" (za razliku od silaznoga hodnika, koji se nalazi pod kutom od 26 31' 23"). Zato je kut od 26 bio tako zanimljiv i je li sluajno upola manji od kuta stranica piramide, koji iznosi 52? itatelj e se vjerojatno prisjetiti odgovora na to pitanje. On predstavlja osnovni dio napredne formule, na temelju koje je izgraena Velika piramida a koja posve odgovara dinamici sferne geometrije. Tako je omjer izvorne visine (146,72916 m) i opsega Velike piramide (921,45916m) jednak omjeru polumjera i opsega kruga. Kako bi postigli taj omjer, koji iznosi 2 (2 x 3,14) graditelji Piramide morali su postaviti njezine stranice pod veoma nezgo dnim i karakteristinim kutom od 52 (jer bi svaki manji ili vei nagib znaio i promjenu omjera veliina-opseg). U 23. poglavlju vidjeli smo da je takozvana Piramida Sunca u Teotihuanacu u Meksiku takoer povezana s transcendentalnim brojem . Ondje, pak, omjer izmeu visine piramide (71,1708 m) i njezina opsega (893,90524 m) iznosi 4 . Osnovni je, dakle, problem to su dva najvelianstvenija spomenika dre vnoga Egipta i drevnoga Meksika u sebi sadravala broj mnogo prije no to su taj transendentalan broj slubeno "otkrili" Grci. Osim toga, time se zakljuuje da su drevni graditelji brojem eljeli neto istaknuti - a u oba sluaja to neto zacijelo je bilo isto. Ponovno sam, kao i mnogo puta do sada, bio oduevljen to sam stupio u vezu s drevnom inteligencijom, koja moda nije nuno meksika ili egipat ska, ali koja je otkrila nain da premosti granice vremena i poput svjetio nika privue ljude koji ele otkriti njezine tajne. Nekoga bi od njih privuklo skriveno blago, drugi bi se moda (zapanjeni jednostavnou kojom su se graditelji posluili brojem da pokau svoju maginu sposobnost ovladava nja transcendentalnim brojevima), nadahnuli potragom za daljnjim matema tikim epifanijama. S takvim sam se mislima penjao uzlaznim hodnikom pod kutom od 26, koji kao da se poput trigonometrijske naprave probijao kroz golemu grae vinu teku est milijuna tona. Nakon to sam nekoliko puta lupio glavom o strop od vapnenca, zapitao sam se zato ga genijalci, koji su ga izgradili, nisu nainili barem metar viim. Budui da su uspjeli izgraditi toliko velik spomenik (a to jesu), tada su sigurno mogli napraviti i hodnike u kojima se moe stajati. No, tada sam se ponovno zapitao nije li i to imalo svoju svrhu i smisao: graditelji piramida nainili su takav uzlazni hodnik zato to su to htjeli (a ne zato to su to morali uiniti). Koji je bio cilj tih ludih drevnih psiholokih igara?

Nepoznate, mrane daljine Na vrhu uzlaznoga hodnika naiao sam na jo jednu neobinu znaajku piramide - Veliku galeriju, "najslavnije sauvano arhitektonsko djelo Staroga kraljevstva". Uzdiui se pod maestralnim kutom od 26 i gotovo posve nestajui u tami, njezin je prostrani svod s potpornjima bio upravo nevjero jatan. Uz Veliku galeriju namjeravao sam se popeti neto poslije. Iz njezine se june strane granao 1,14 m visok i 3,8 m dugaak vodoravan prolaz koji je vodio u Kraljiinu odaju. elio sam ponovno posjetiti tu prostoriju, koja je na mene ostavila snaan dojam svojom ljepotom jo kada sam prije neko liko godina prvi put uao u Veliku piramidu. Meutim, sada je ulaz u nju bio zatvoren, zbog ega sam bio prilino bijesan. Poslije sam saznao da je u njoj radio njemaki inenjer za robotiku Rudolf Gantenbrink, koji je pomou robota vrijednog 250 000 $ istraivao usku jamu na junoj strani Kraljiine odaje. Unajmila ga je Organizacija za egipatske starine da pobolja strujanje zraka u Velikoj piramidi. Ganten brink je pomou svoje visokospecijalizirane opreme ve oistio otpatke iz uske "june jame" u Kraljevoj odaji (za koju su egiptolozi smatrali da je od poetka sluila kao ventilacijska jama) i u nju postavio elektrini ventilator. Poetkom oujka 1993. poboljao je svoj Upuaut, minijaturnu robotiziranu kameru na daljinsko upravljanje, kako bi istraio i junu jamu Kraljiine odaje. Kada je 22. oujka Upuaut otpuzao otprilike 60 m niz strmu jamu (kosina joj je pod kutom od 39,5, visoka je samo 20 cm i 23 cm iroka) u dio koji od finoga vapnenca iz Ture, koji se obino koristi za porubljivanje zidova svetih mjesta, poput kapela i grobnica, pod i zidovi su se odjednom izravnali. To je ve samo po sebi bilo veoma zanimljivo, no na kraju toga hodnika, koji je oito vodio do prostorije zatvorene duboko u zidovima Pira mide, nalazila su se vrata od vrstoga vapnenca potpuno prekrivena metal nim armaturama. Poznato je da ni spomenuta jama na junome zidu ni ona na sjevernome zidu Odaje nisu imale izlaz. Osim toga, neobino je to nijedna od njih nije bila posve prokopana ak ni u doba izgradnje Piramide. Naime, graditelji su iz nepoznatih razloga ostavili 13 cm posljednjeg kamenog bloka svake jame netaknutima, i na taj su ih nain sakrili i onemoguili prilaz uljezima. Zato? Da bi bili sigurni da nikada nee biti otkrivene? Ili, pak, zato to su bili sigurni da e jednoga dana doista biti otkrivene. Konano, u Kraljevoj su odaji oduvijek postojale dvije "sumnjive" jame, koje prodiru na sjeverni i na juni zid. Graditeljima piramida zacijelo je bilo jasno da e prije ili poslije neki znatieljnik eljeti pretraiti i jame u Kralji-

Kraljeva odaja

Velika Galerija

Kraljiina odaja Velika Galerija i Kraljeva i Kraljiina odaja s njihovim sjevernim i junim otvorima.

inoj odaji. Spomenik je svijetu prvi otvorio kalif Ma'mun 820. god. Vie od tisuu godina nakon toga, 1872. godine jame je ponovno otkrio engleski inenjer i slobodni zidar Waynmah Dixon kada je kuckao po zidovima Kra ljiine odaje "jer je znajui da se jame nalaze u Kraljevoj odaji iznad nje posumnjao da ih ima i u Kraljiinoj odaji". Najprije je otvorio junu jamu, a zatim je naloio "svome tesaru i 'ovjeku za sve', Billu Grundyju, da pomou ekia i elinoga dlijeta na tome mjestu napravi rupu. Tako je vjeran drug krenuo na posao i uskoro poeo prodirati do mekoga kamena [vapnenca], i gle! Poslije nekoliko udaraca, bum! Udari dlijetom o neto drugo." "Neto drugo" o to je udarilo dlijeto Billa Grundyja bio je "pravokutan, vodoravan, cjevast kanal, irok 23 cm i visok 20 cm, koji je prodirao 2 m duboko u zid i zatim se uspinjao u nepoznate, mrane daljine." Upravo je u te "nepoznate, mrane daljine" poslije vie od stotinu godina Rudolf Gantenbrink poslao svoga robota - tehnologiju kojom smo konano uspjeli zadovoljiti na snaan nagon za istraivanjem, koji je 1872. vodio i Waynmana Dixona. Meu mnogim zanimljivostima koje je kamera na daljinsko upravljanje uspjela snimiti u jamama Kraljiine odaje bila je i

duga metalna motka za mjerenje iz 19. stoljea, koju su Waynmann Dixon i odani mu Bill Grundy potajice zabili u kanal. Budui da su graditelji Pira mide uloili toliko truda da jame najprije iskopaju a potom ih sakriju, Dixon i Grundy su pretpostavili da se u njima nalazi neto doista vrijedno. Prilino nevjerojatno zvui pomisao da su graditelji od samoga poetka namjeravali provesti slina istraivanja, kojima bi konaan rezultat bio taj da se ustanovi kako su jame prazne. Umjesto toga, kako smo vidjeli, otkrivena su vrata - klizna vrata s reetkom za sputanje i neobinom metalnom arma turom - i primamljiv otvor na njezinome podu u koji je ula Gantenbrinkova laserska kamera. Graditelji Piramide kao da su pozivali istraitelje da otkriju sve to je u njoj skriveno. Taj poziv je najprije prihvatio kalif Ma'mun i njegovi kopai, koji su se probili u sredinje prolaze i prostorije spomenika. Oni su, pak, ekali Waynmana Dixona da provjeri pretpostavku da li se u zidovima Kra ljiine odaje takoer nalaze skrivene jame. Jame je, konano, otkrio Rudolf Gantenbrink, koji je svojim visokospecijaliziranim robotom otkrio skrivena vrata i na taj nain otvorio put ka novim tajnama koje moda ekaju da budu otkrivene.

Kraljiina odaja U sljedeim emo se poglavljima ponovno osvrnuti na Rudolfa Gantenbrinka i njegov Upuaut. Meutim, 16. oujka 1993., kada o tome jo nita nisam znao, razoarano sam zurio kroz metalnu reetku koja je zatvarala ulaz u hodnik Kraljiine odaje. Znao sam da svi dijelovi hodnika nisu iste veliine (114 cm). Otprilike 33 m junije od mjesta na kojemu sam stajao i 4,5 m od ulaza u Odaju odje dnom se sputala stuba zbog koje je taj dio hodnika bio 173 cm vii. Tu neobinu znaajku jo nitko nije uspio objasniti. Sama Kraljiina odaja, koja je oito bila prazna jo u doba izgradnje, duga je 5,2 m (od sjevera prema jugu) i iroka 5,7 m (od istoka na zapad) Elegantan strop sa zabatima visok je 6,2 m i protee se tono uz istonozapadnu os graevine. Meutim, za razliku od elegantnoga stropa, pod je izgledao nedovren. Kroz izblijedjele zidove od grubo istesanoga vapnenca prodirao je slani zrak. Na jugoistonome zidu, na kojemu je jo uvijek bio urezan natpis OTVORENO 1872., nalazio se otvor pravokutnoga oblika, koji je otkrio Waynman Dixon i koji je vodio u mrane daljine tajanstvenih jama. Zapadni je zid bio prazan. Otprilike 60 cm junije od sredita istonoga zida nalazio

se svod s potpornjima, visok 4,67 m i irok 1,57 m. Na njegovoj stranjoj strani srednjovjekovni su arapski tragai blaga u potrazi za skrivenim oda jama nainili drugu rupu, koja je izvorno bila duboka 104 cm. Meutim, u njoj nisu pronali nita. Egiptolozi ne mogu objasniti koja je bila svrha toga svoda, a niti svrhu same Kraljiine odaje. Sve to zbunjuje, paradoksalno je i nadasve tajanstveno.

Naprava Velika galerija je vjerojatno najzagonetnija od svih prostorija u Velikoj piramidi. Pod joj je irok 2,06 m, a zidovi su visoki 2,29 m; iznad njih nalazi se jo sedam zidanih redova (od kojih svaki oko 8 cm izvuen od pretho dnog) koji nose svod visok 8,54 m i irok 1 m. Prisjetimo se da je Galerija izgraena tako da vjeno podupire gornje tri etvrtine najvee kamene graevine na svijetu teke nekoliko milijuna tona. Nije li nevjerojatno da je skupina navodno "tehnoloki primitivnih" ljudi prije vie od 4500 godina zamislila, dizajnirala i uspjeno izgradila takvo zdanje? Iznimno bi teko bilo izgraditi slinu prostoriju dugaku samo 6 m, koja bi, primjerice, leala na vodoravnoj povrini. No, drevni su graditelji odluili podignuti taj zapanjujui svod s potpornjima pod kutom od 26 i produiti ga do ak 46 m. Osim toga, izgradili su ga od savreno isklesanih vapnenakih megalita - velikih, glatkih kamenih blokova oblikovanih u paralelograme koji se postupno sputaju i koji su toliko vrsto i precizno spojeni da se utori meu njima gotovo i ne vide. Graditelji su u svoje djelo unijeli i zanimljive simetrije. Tako najvea irina Galerije na vrhu iznosi 104 cm, a na podu 206 cm. Stijenjen na podu izmeu plosnatih konstrukcija, od kojih je svaka iroka 50 cm, itavom se duljinom Galerije protee kanal dubok 61 cm i irok 104 cm. Koja je bila svrha te pukotine i zato su njezine dimenzije jednake dimenzijama stropa, koji je takoer izgledao poput "pukotine" stijenjene izmeu dva gornja reda zidanih konstrukcija? Stajao sam na podnoju Velike galerije obuzet neobinim osjeajem da se nalazim "unutar goleme nepoznate naprave". Mogu li tvrditi da to nije tono? Ne postoje nikakvi zapisi o njezinoj izvornoj funkciji. Meutim, u nekim se drevnoegipatskim liturgijskim tekstovima spominje u mistinom i simbolinom kontekstu. U njima se tvrdi da piramide slue kao naprave koje pretvaraju umrle u besmrtna bia. One slue "da se otvore vrata nebe-

skoga svoda i naini put", kako bi se umrli faraon mogao "uzdii u pratnji bogova". Mogu prihvatiti pretpostavku da su goleme piramide imale religijsku funkciju. Meutim, jo uvijek mi nije jasno zato se samo pomou fizike naprave teke vie od est milijuna tona i isprepletene kanalima, cijevima, hodnicima i odajama mogao postii mistian, duhovni i simboliki cilj. Velika galerija doista je izgledala poput goleme naprave. Iako nije bila ukraena religijskim predmetima i natpisima (primjerice, kipiima boan stava, reljefima s liturgijskim tekstovima i sl.) smatrao sam da ipak ima veliku estetsku vrijednost. Odisala je prvenstveno istim funkcionalizmom i svrhovitou. No, istodobno sam bio svjestan njezine stilske uzvienosti, kojom je zahtijevala da joj se posveti puna pozornost. Popeo sam se otprilike do sredine Galerije. Na zidovima u daljini poi gravali su se svjetlost i sjene. Zastao sam i pogledao gore prema nadsvedenome stropu koji je pridravao teku konstrukciju Velike piramide. Odjednom sam shvatio koliko je doista stara i koliko u tome trenutku moj ivot potpuno ovisi o umijeu njezinih drevnih graditelja. Teki kameni blokovi kojima je bio obloen strop primjer su toga umijea - svaki od njih leao je na kosini veoj od kosine Galerije. Slavni arheolog i geometar Flin ders Petrie ustvrdio je da je to uinjeno iz sljedeega razloga: "kako bi nii rub svakoga kamena uao savreno poput reze u utore na vrhu zidova; na taj nain gornji kameni blokovi ne pritiu one ispod, ime je izbjegnut kumulativni pritisak itavom duinom stropa; svaki kamen pose bno pridravaju nakoeni zidovi." Zar je to bilo djelo ljudi koji su tek izali iz skupljako-lovakoga doba neolitika? Ponovno sam se uspinjao Galerijom hodajui iznad kanala po drvenome mostu s ogradom koja je olakavala uspon. U drevno doba, meutim, pod je bio nainjen od glatkoga vapnenca, te je pod kutom od 26 uspon bio muko trpan. Kako su se, dakle, drevni graditelji uspinjali Velikom galerijom? Ispred mene, na samome njezinom kraju nazirao se mraan ulaz u Kraljevu odaju, pozivajui hodoasnike da uu u samo sredite misterija.

XXXVIII. poglavlje

Interaktivna trodimenzionalna igra

Kad sam stigao do vrha Velike galerije, popeo sam se debelom granit nom stubom visokom oko 90 cm. Sjetio sam se da ona, poput krova Kralji ine odaje, lei tono na istono-zapadnoj osi Velike piramide te na taj nain obiljeava toku na kojoj se smjenjuju sjeverna i juna polovica spomenika. Izgledala je pomalo poput oltara, a vodila je na vrstu vodoravnu platformu iz koje se ulazilo u nizak etverokutan tunel, odnosno u Kraljevu odaju. Zastao sam na trenutak i pogledao niz Galeriju u kojoj nije bilo nika kvih ukrasa, nikakvih vjerskih prikaza, slika ili drugih simbola drevne egi patske religije. Sve to se moglo primijetiti na ovoj 46 m dugakoj veli anstvenoj geometrijskoj upljini njezina je nezanimljiva pravilnost i kruta, gotovo mehanika jednostavnost. Pogledao sam iznad sebe i uoio ulaz u mranu rupu izdubljenu u vrhu istonoga zida. Nitko ne zna kada je i tko nainio ovu zloslutnu rupu, niti koliko je izvorno bila duboka. Vodila je do prve od pet prostorija za odmor smjetenih iznad Kraljeve odaje, a proirio ju je Howard Vyse 1837. kako bi kroz nju uao u preostale etiri prostorije. Ponovno sam promotrio Galeriju i uoio mjesto na njezinome zapadnome zidu, odakle se kroz utrobu graevine sputala gotovo okomita jama, koja se na dubini od 49 m spajala sa silaznim hodnikom. emu je sluio taj sloeni sustav cijevi i prolaza? Na prvi pogled on nema nikakvoga smisla. No, nita u vezi s Velikom Piramidom nema smisla, ali ako ste spremni izdvojiti mnogo vremena i pozornosti, moda ga doista otkrijete. Takav e pothvat, s vremena na vrijeme, uroditi plodom. Na primjer, ako ste osobito vjeti s brojkama, zaintrigirat e vas nain na koji je u omjer njezine visine i opsega uraunat broj elite li, pak, pro-

dubiti svoje istraivanje ova e vam piramida, kako emo vidjeti, pruiti jo vie sloenih i nerazumljivih matematikih podataka. itav projekt njezine izgradnje kao da je bio unaprijed zamiljen i pro gramiran zbog nekog posebnog cilja. Kao i mnogo puta do sada, bio sam spreman prihvatiti mogunost da su je njezini graditelji zamislili kao svoje vrstan divovski izazov ili stroj za uenje - ili, jo bolje, kao interaktivnu tro dimenzionalnu zagonetku u pustinjskome pijesku koju ljudi trebaju odgone tnuti.

Predsoblje Ulaz u Kraljevu odaju visok je samo 107 cm, pa nijedan ovjek prosje ne visine ne moe kroz njega proi ako se ne sagne. Kad sam se ipak uspio provui, uao sam u takozvano Predsoblje, gdje je strop iznenada narastao do 3,6 m. Istoni i zapadni zid bili su od crvenoga granita, u koji su usjeene etiri iroke paralelne pukotine, za koje egiptolozi pretpostavljaju da su se u njima nalazile debele pomine kamene reetke. Tri su se pukotine protezale do poda, a etvrta je (najsjevernija) sezala samo do razine krova na ulaznome prolazu (odnosno, 107 cm iznad poda) i u njoj se jo uvijek nalazila velika granitna ploa debela 23 cm i visoka 1,8 m. Izmeu te kamene reetke i sje vernoga zida ulaznoga prolaza iz kojega sam uao u prostoriju, bilo je samo 53 cm razmaka. Izmeu vrha reetke i stropa razmak je bio neto vei od 60 cm. Bez obzira na izvornu namjenu te neobine prostorije, teko je sloiti se s tvrdnjom egiptologa da je ona spreavala ulaz pljakaima grobnica. Iskreno zbunjen, sagnuo sam se pod nju i izaao na junome dijelu, koji je bio takoer visok 3,6 m i dugaak oko 3 m. Na istonome i zapadnome zidu jo su se mogli razabrati istroeni utori za ostale tri "reetke". Kamenih ploa, dodue, nije bilo, pa sam se zapitao kako se to nezgrapno kamenje moglo postaviti u tako ogranienome radnome prostoru. Sjetio sam se kako je Flinders Petrie, koji je krajem 19. st. stoljea detaljno istraio itavu nekropolu u Gizi, prokomentirao slinu zagonetku u Drugoj piramidi: "Granitna reetka u donjem prolazu ini se veoma teka, te bi trebalo 40 ili 60 ljudi da je podignu. No, ipak, pomaknuta je i postavljena na svoje mjesto u uskome prolazu u koji moe ui samo nekoliko ljudi." Na isti se nain mogu opisati i reetke u Velikoj piramidi, ako su, naime, to doista bile reetke - odnosno vrata koja se mogu podizati i sputati. Problem je u tome da bi, prema svim zakonima fizike, ta vrata bilo mogue podignuti i spustiti samo ako su nia od najvee visine Predsoblja, tako da bi se mogla uvui u prostor krova i na taj nain omoguiti ulazak i

Predsoblje. izlazak ljudi prije zatvaranja grobnice. To, naravno, znai da kada bi se donji rubovi ploa spustili do poda kako bi se zatvorio ulaz u Predsoblje do te razine, izmeu gornjih rubova ploa i stropa otvorio bi se prolaz kojim se bi svaki spretniji pljaka grobnica zacijelo mogao popeti. Predsoblje je nesumnjivo jo jedan od mnogih zanimljivih paradoksa Velike piramide - iznimno sloen dizajn s funkcijom koja oito nije imala smisla. Izlazni tunel, koji je jednake visine i irine kao i ulazni tunel te je poplo an crvenim granitom, vodio je iz junoga zida Predsoblja (takoer nainje noga od granita, ali na ijemu se vrhu nalazi 30 cm debeo sloj vapnenca). Otprilike 3 m dalje tunel prodire u Kraljevu odaju, veliku sumornu crvenu prostoriju potpuno nainjenu od granita, koja odie udovinom energijom i snagom.

Kamene tajne Stajao sam u sreditu Kraljeve odaje, ija se duga os protee od istoka prema zapadu, dok se kraa os protee u smjeru sjever-jug. Soba je visoka

5,816 m i ima oblik pravokutnika, dugog 10,46 m i irokoga 5,23 m. Pod je nainjen od 15 velikih granitnih kamena za taracanje, od kojih svaki tei 70 i vie tona i koji su poredani u pet redova, dok je strop nadsveden s devet granitnih kamenih blokova, od kojih svaki tei oko 50 t. Dakle, itava pro storija odie osjeajem kompresije. Na zapadnome kraju Odaje bio je predmet zbog kojega je, kako tvrde egiptolozi, izgraena Velika piramida. Taj predmet, koji je isklesan od komada tamnosmeega granita u kojemu ima zrnaca tinjca i kremena, jest koveg bez poklopca, za koji se vjeruje da je Keopsov sarkofag. Unutra njost sarkofaga duboka je 87,4668 cm, iroka 68,1374 cm dugaka 199,764 cm. Vanjski dio sarkofaga dug je 227,7748 cm, dubok 104,9874 cm i irok 97,85 cm, odnosno 30-ak centimetara preirok, to je sluajnost jer se morao unositi kroz nii (sada zatrpan) ulaz uzlaznoga hodnika. Dimenzije samoga sarkofaga matematiki su precizno odreene. Na pri mjer, unutarnja zapremnina sarkofaga je 1166,4 1, a vanjska gotovo dvo struka, odnosno 2332,8 l, na temelju ega se zakljuuje da su stranice kov ega izradili veoma vjeti i iskusni majstori. Osim toga, kako je Flinders Petrie iznenaeno priznao, ti su majstori imali alat: "koji smo mi sami tek poeli ponovno otkrivati." Petrie je osobito temeljito pregledao sarkofag i zakljuio da je zacijelo bio isklesan iz okolnoga granita pomou ravnih pila "dugaih 2,4 i vie metara". Budui da je granit iznimno tvrd, mogao je samo pretpostaviti da je ta pila bila bronana (a bronca je, navodno, u to doba bila najtvri metal kojim su raspolagali) te da joj je otrica bila nainjena od jo tvrega dragoga kamena: "Nain na koji je sarkofag isklesan upuuje na to da je taj dragi kamen bio dijamant. Taj se zakljuak mogao pobiti jedino injenicom da je dijamant veoma rijedak kamen, te da ga u Egiptu uope nema." Jo je tajnovitiji nain na koji je sarkofag izdubljen, to je jo tei zada tak nego odvojiti sarkofag od kamenoga temelja. Petra je zakljuio: "[Egipani su zacijelo] prilagodili naelo rada pile, te su se umjesto ravnolinijskoga odluili za kruni nain piljenja, zakrivljujui u cje vasti oblik otricu, koja se tako mogla okretati i buenjem stvarati okrugle utore. Na taj su nain trganjem preostale kamene jezgre u tim utorima uspjeli izbuiti velike rupe uz mnogo manje rada. Ta cjevasta svrdla imala su promjer 0,635 cm do 12,7 cm, i bila su debela 0,08 do 0,5 cm." Naravno, kako je priznao Petrie, egiptolozi nisu pronali nikakve pile i svrdla od dragoga kamenja. Meutim, vidljiv dokaz o nainu buenja i piljenja

naveo ga je da zakljui kako su takvi alati zacijelo postojali. To ga je oso bito zainteresiralo te je istraivanje proirio, ne samo na sarkofag iz Kra ljeve odaje, nego i na mnoge druge predmete od granita i "izbuene gra nitne jezgre" koje je skupio u Gizi. Meutim, to je njegovo istraivanje vie napredovalo to je drevnoegipatska tehnologija rezanja kamenja bila sve zagonetnija: "Veoma je zanimljiv pritisak, koji je nastajao uslijed brzine kojom su svrdla i pile probijale vrsto kamenje; najvjerojatnije je na svrdla promjera 10 cm, kojima je buen granit, bio postavljen teret teak 1 ili 2 tone. Na granitnoj jezgri br. 7 spirala nastala buenjem duboka je 2,54 cm a opseg joj je 15,24 cm, to je upravo zapanjujue. Ti spi ralni utori pokazuju da su svrdla gurana u granit pod golemim priti skom." Nije li neobino da su na samome poetku ljudske civilizacije, prije vie od 4500 godina, drevni Egipani imali "builice" industrijskoga doba, kojima su mogli probijati predmete tee od l t i rezati teko kamenje lakoom kojom se vruim noem ree maslac? Petrie nije mogao objasniti tu zagonetku. Niti je mogao objasniti pomou kakvih su predmeta uklesivali hijeroglife u mnoge zdjele od diorita, na kojima su ispisani natpisi iz razdoblja etvrte dinastije, koje je pronaao u Gizi: "Hijeroglifi su urezani veoma otrim iljkom; nisu ostrugani niti izdrobljeni, nego su vsto utisnuti u diorit." To je jako zbunjivalo praktinoga i loginoga Petriea, koji je znao da se diorit ubraja meu najtvre kamenje na svijetu, te da je tvri ak od eljeza. Pa ipak, u drevnome je Egiptu isklesan s nevjerojatnom snagom i precizno u pomou nekog nepoznatoga klesarskoga alata: "Budui da su redovi hijeroglifa iroki samo 0,05 cm, otrica je zaci jelo bila mnogo vra od kremena; bila je takoer dovoljno ilava da se ne slomi kada se njome oblikovao veoma precizan rub, irok otprilike 0,0127 cm. Paralelni redovi udaljeni su od sredita samo 0,08 cm." Drugim rijeima, Petrie je smatrao da se radi o predmetu s veoma otrim iljkom, koji je bio iznimno vrst da moe s lakoom probiti i izorati diorit te izdrati golem pritisak za vrijeme klesanja. Kakav je to bio predmet? Na koji se nain postizao pritisak? Na koji nain se mogla postii tolika preciznost pri dubljenju paralelnih redova koji su razmaknuti samo 0,08 cm?

Moemo samo, poput Petriea, pretpostaviti da su se za dubljenje sarko faga iz Kraljeve odaje koristila kruna svrdla s otricama od dragulja. Meu tim, nisam mogao zamisliti predmet kojim su 2500. god. pr. Kr. u diorit ure zivani hijeroglifi a da ne pomislim na mnogo vei stupanj tehnologije od onoga koji su egiptolozi spremni prihvatiti. Meutim, ne radi se samo o nekoliko zdjela nainjenih od diorita. Tije kom boravka u Egiptu prouio sam mnogo kamenih posuda - od kojih neke potjeu ak iz preddinastikoga razdoblja - koje su na neobian nain izdu bljene iz raznovrsnih materijala, primjerice, iz diorita, bazalta, kvarca i kriljevca. Na primjer, u Saqqari, u odajama ispod Stepenaste piramide faraona Zosera iz Tree dinastije otriveno je 30 000 takvih posuda. To znai da potjeu barem iz razdoblja Zosera (oko 2650. god. pr. K r . ) . Teoretski, mogu biti i mnogo starije jer su iste posude pronaene u geolokim slojevima iz preddinastikoga razdoblja, to znai iz 4000. god. pr. Kr. (ili prije), te zato to je u Egiptu postojala drevna tradicija prenoenja uvanoga blaga kao naslijea. Bez obzira na to jesu li nainjene 2500. ili 4000. god. pr. Kr. (ili prije), kamene posude iz Stepenaste piramide nevjerojatne su zbog naina na koji su toliko vjeto izraene navodno nepoznatim alatom (ne moemo niti zami sliti kako je izgledao). Zbog ega ne moemo zamisliti kako je izgledao taj alat? Zato to su mnoge posude bile visoke i veoma iroke vaze s dugim, tankim, elegantnim vratovima i upljim drkama. Nijedan do tada poznati alat nije bio toliko tehnoloki precizan da bi se njime mogle izraditi sline vaze. Visoke vaze nikako nisu jedine neobine posude koje su iskopane iz Zoserove piramide i iz mnogih drugih drevnih nalazita. Postoje i monolitske urne s elegantnim ukrasnim drkama, koje su izradili klesari. Otkri vene su i iroke, zdepaste zdjele veoma uskih vratova. Zatim, tanjuri, male boice nalik na ampule, te neobini predmeti u obliku kotaa isklesani iz metamorfnoga kriljevca, iji su uvijeni rubovi bili toliko vjeto izglaeni da se gotovo i nisu vidjeli. Sve su te posude iznimno precizno izraene povrine i unutranjost posve su im glatke, te se na njima uope ne zamjeuju tragovi alata. Koliko je poznato drevni Egipani nisu raspolagali tehnologijom kojom bi mogli izraditi takve predmete. No, teko bi ih izradili i suvremeni klesari, ak i pomou najsuvremenijega alata od volframa i karbida. Na temelju toga moe se zakljuiti da su drevni Egipani doista poznavali nepoznatu i tajnu tehnologiju.

Obred sarkofaga Stajao sam u Kraljevoj odaji okrenut prema zapadu - koji je kod drevnih Egipana i Maya smjer smrti - naslonivi ruke na kvrgav granitni rub sar kofaga, za koji egiptolozi uvjereno tvrde da se u njemu nalazilo Keopsovo tijelo. Pogledao sam u njegovu mranu unutranjost, u kojoj su se kovitlale krpice praine tvorei zlatan oblai. Iako je to, naravno, bila samo igra svjetla i sjene, Kraljeva je odaja izazi vala mnogo slinih vizualnih varki. Sjetio sam se da je Napoleon Bonaparte tokom osvajanja Egipta krajem 18. st. proveo jednu no u Odaji. Sljedeeg jutra izaao je iz nje preplaeno drui, jer je navodno doivio neto to ga je duboko potreslo i o emu nikada nakon toga nije govorio. Je li Napoleon elio spavati u sarkofagu? U trenutku sam, ne razmiljajui, uao u granitni koveg i legnuo licem okrenutim prema gore, stopalima prema jugu a glavom prema sjeveru. Napoleon je bio nizak ovjek tako da je u njemu mogao udobno leati, ali i za mene je bilo dovoljno mjesta. No, je li i Keops leao u sarkofagu? Opustio sam se ne razmiljajui da moe naii netko od uvara i pronai me u tom neprilinome i vjerojatno nezakonitome poloaju. Nadajui se da me sljedeih nekoliko minuta nitko nee ometati, savio sam ruke preko prsa i pustio nizak ton glasa - to sam ve uinio nekoliko puta na drugim dije lovima Kraljeve odaje. U tim sam sluajevima stajao u sredini prostorije i sluao svoj glas kako se odbija o zidove i strop koji ga uvlae i pojaavaju te ga ponovno odbijaju prema meni, uslijed ega sam osjetio vibracije kako prolaze mojim stopalima, koom i lubanjom. U sarkofagu sam osjetio mnogo jae vibracije. Kao da sam se nalazio u glazbenoj kutiji nekog divovskog, rezonantnog instrumenta koji je nainjen tako da vjeno odailje samo jedan odjekujui ton. Zvuk je bio jak i prilino uznemirujui. Zamislio sam kako se die iz kovega i odbija o crvene grani tne zidove i strop Kraljeve odaje, izbija kroz sjeverni i juni "ventilacijski" otvor i iri se preko visoravni u Gizi poput golema zvunoga oblaka. Zatvorenih sam oiju zamiljao taj prizor osjeajui podrhtavanje sar kofaga uslijed zvuka vlastitoga glasa, koji mi je odjekivao u uima. Kada sam nakon nekoliko minuta otvorio oi, ugledao sam uznemirujui prizor: oko sarkofaga se okupilo est japanskih turista - dvoje je stajalo na istonoj, dvoje na zapadnoj te dvoje na sjevernoj i junoj strani. Svi su izgledali ... zapanjeni. I ja sam bio zapanjen to ih vidim. Zbog nedavnih napada islamskih ekstremista u Gizi gotovo da i nije bilo turista, pa sam se nadao da u biti sam u Kraljevoj odaji. to uiniti u takvoj situaciji?

Skupivi ono malo dostojanstva to mi je ostalo, smijeei sam se ustao i obrisao prainu sa sebe. Japanci su se odmaknuli kako bih mogao izai iz sarkofaga. Pravei se da sam zadubljen u posao, odetao sam do sjevernoga zida Odaje, gdje se nalazi ulaz u "sjeverni ventilacijski otvor", kako ga nazi vaju egiptolozi i nekoliko sam ga minuta "zadubljeno" prouavao. Otvor je bio irok oko 20 cm i visok 23 cm te dug vie od 60 m i vodio je prema van, do 103. razine piramide. Osim toga, to vjerojatno nije bilo sluajno, bio je okrenut prema cirkumpolarnim zvijezdama na sjevernome nebu pod kutem od 32, 30'. To znai daje u doba piramida, oko 2500. god. pr. Kr., bio usmjeren prema gornjoj kulminaciji Alphae Draconis, najsjajnije zvijezde u zvijeu Zmaja. Japanci su konano zavrili s razgledavanjem Kraljeve odaje i ne osvr ui se izali. Otiao sam na drugu stranu prostorije kako bih razgledao juni otvor. Izgledao je potpuno drugaije nego kada sam ga vidio prije nekoliko mjeseci. U njemu se nalazio golemi elektrini ureaj za klimatizaciju koji je postavio Rudolf Gantenbrink, koji se jo uvijek brinuo za zapostavljene otvore u Kraljiinoj odaji. Budui da su egiptolozi bili uvjereni kako su otvori u Kraljevoj odaji sluili za ventilaciju, nisu imali nita protiv koritenja suvremene tehnologije kako bi poboljali njihovu uporabnu funkciju. No, nije li bilo lake napra viti vodoravne otvore koji bi mnogo djelotvornije provodili zrak od silaznih otvora, koji su navodno za to sluili? Zbog toga je malo vjerojatno da je juni otvor Kraljeve odaje posve sluajno pokazivao prema junome nebu pod stupnjem od 45. U doba piramida na tome se stupnju nalazila toka pro laza zvijezde Zeta Orion kroz meridijan, najnie od triju zvijezda Orionova pojasa - zvijee koje e, kako emo poslije ustanoviti, imati veliko znae nje u istraivanju tajne piramida.

Majstor igre Sada kada je Odaja bila samo moja, odetao sam do zapadnoga zida i okrenuo se licem prema istoku. Golema prostorija odavala je nebrojene mogunosti za matematike igre. Na primjer, njezina visina (5,8204 m) odgovara polovici duine poda (11,6408 m). Osim toga, budui da Kraljeva odaja ima oblik savrenoga kvadrata, je li mogue da graditelji te piramide nisu bili svjesni kako su time istaknuli zlatni rez? Broj (fi), odnosno zlatni rez, takoer je iracionalan broj kao i koji se ne moe izraunati aritmetiki. Njegova vrijednost je ( 5+l):2, to odgovara

Na poetku dinastikoga razdoblja Egipani su od nepoznatih prethodnika naslijedili sustav mjerenja. Na temelju takvoga drevnoga naina mjerenja dimenzije Kraljeve odaje (10,4648 m x 5,2324 m) iznose tono 20 x 10 "kraljevskih laktova", dok visina zidova iznosi tono 11,18 kraljevskih laktova. Polovica dijagonale poda (A-B) takoer iznosi 11,18 kraljevskih laktova, a ta polovica "zamahnuta" prema toki C takoer odgovara visini prostorije. Fi se matematiki odreuje kao kvadratni korijen od 5 + 1 : 2, odnosno 1,618. Je li sluajno da udaljenost od C-D (odnosno, zbroj visine zida Kraljeve odaje i polovice irine njezina poda) iznosi 16,18 kraljevskih laktova i na taj nain u sebi sadri vrijednost fi?

broju 1.61803. To je "vrijednost odnosa izmeu brojeva u Fibonaccijevu nizu - 0, 1, 1, 2, 3, 5, 8, 13 - u kojemu svaki sljedei broj predstavlja zbroj dvaju prethodnih brojeva." Broj moe se izraunati i sistematiki, dijeljenjem duine A-B na toki C, tako da je itava duina A-B dua od prvoga dijela, A-C, u istom omjeru kao to je prvi dio A-C, dui od ostatka C-B. Taj omjer, koji se pokazao osobito skladnim i oku ugodnim, navodno su otkrili pitagorejci, koji su ga

inkorporirali u atenski Partenon. Nema dvojbe da je barem 2000 godina prije broj bio sadran u Kraljevoj odaji Velike piramide u Gizi. Da bismo razumjeli nain na koji je to uinjeno, trebamo zamisliti pra vokutan pod Odaje podijeljen na dva zamiljena kvadrata jednakih stranica. Ako svaki od tih kvadrata zatim podijelimo napola, tako da polovice pred stavljaju dva nova pravokutnika, te ako dijagonalu pravokutnika najblieg sreditu Kraljeve odaje povuemo do baze, toka u kojoj ona dodiruje bazu predstavljala bi , ili 1,618 u odnosu na duljinu stranice izvornoga kva drata. (Jo jedan nain izraunavanja vrijednosti takoer je sadran u dimenzijama Kraljeve odaje. Vidi sliku) Egiptolozi smatraju da je sve to puka sluajnost. Meutim, graditelji Piramide nita nisu uinili sluajno. Ma tko oni bili, teko je zamisliti sistematinije umove. No, bilo mi je dovoljno njihovih matematikih igara za jedan dan. Meutim, kada sam naputao Kraljevu odaju, nisam mogao zaboraviti da je paralelna sa 50. razinom Velike piramide, i smjetena gotovo 45 m iznad zemlje. To je znailo da je izgraena, kako je zadivljeno ustvrdio Flinders Petrie, "na razini na kojoj se nalazi prepolovljena okomica Piramide, gdje vodoravan presjek odgovara polovici baze, dok je irina stranice jednaka polovici dijagonale baze." Samouvjereno i vjeto se poigravajui s vie od est milijuna tona kamena, stvarajui, vie-manje namjerno, galerije, odaje, otvore i hodnike, postiui gotovo savrenu simetriju, gotovo savrene kutove, gotovo savr enu usklaenost s kardinalnim tokama, tajanstveni graditelji Velike pira mide imali su vremena za mnoge druge igre s dimenzijama toga golemoga spomenika. Zato su razmiljali na taj nain? to su pokuavali rei ili uiniti? I zato je spomenik nakon toliko tisua godina jo uvijek oaravao ljude? U blizini Piramide nalazila se Sfinga, stoga sam odluio ondje potraiti odgovore na neka pitanja.

XXXIX. poglavlje

Mjesto poetka

Giza, Egipat, 16.

03.

1993., 15:30 h

Kada sam napustio Veliku piramidu, bilo je ve kasno poslijepodne. Hodao sam prema istoku uz sjevernu stranu spomenika, prema jugu uz isto nu stranu, uspinjao se uz nasipe kra i drevnih grobova i izaao na pijeskom prekriven vapnenaki temelj visoravni u Gizi, koja se sputala prema jugu i istoku. Na podnoju te duge padine, otprilike pola kilometra od jugoistonoga kuta Velike piramide, jami izdubljenoj u kamenu uala je Sfinga. Visoka je 20 m i duga vie od 73 m, a glava joj je iroka 4,16 m. Sfinga je jedan od najveih i najpoznatijih kipova na svijetu: "Lavljega tijela i glave ovjeka, pogleda smjela i nemilosrdna poput sunca." Priao sam joj sa sjeverozapadne strane Piramide, prelazei preko drevnoga puta koji je vodio po nasipu i koji povezuje Drugu piramidu s takozvanim Kefrenovim hramom u dolini, jednom od najneobinijih graevina, koja je smjetena otprilike 15 m juno od Sfinge, na istonome rubu nekropole u Gizi. Pretpostavlja se da je taj hram nastao mnogo prije razdoblja vladavine Kefrenove. Zaista, znanstvenici 19. st. bili su uvjereni da je izgraen u pret povijesti te da se potpuno razlikuje od graevina dinastikoga Egipta. No, jedno je otkrie izmijenilo to stajalite. U samome hramu otkriveno je mno tvo ispisanih kipova s likom Kefrena. Veina tih kipova bila je veoma ote ena no jedan od njih, koji je iskopan iz duboke jame u predsoblju tog hrama

bio je gotovo potpuno netaknut. Vjeto isklesan iz crnoga diorita, taj kip pri kazuje faraona iz etvrte dinastije u prirodnoj veliini, kako sjedi na prije stolju te smireno i ravnoduno zuri u beskraj. Na temelju toga egiptolozi su pronicavo zakljuili da je taj hram izgra dio Kefren jer su u njemu pronaeni kipovi tog vladara. ak je, inae razu man Flinders Petrie, ustvrdio: "injenica da su kipovi Kefrena jedini ostaci koji su otkriveni u Hramu u dolini, a kojima se moe ustanoviti podrijetlo zakljuuje se da graevina potjee iz njegova razdoblja - budui da je veoma malena mogunost da je Kefren prisvojio stariju graevinu." No, zbog ega je ta mogunost nevjerojatna? Tijekom itava dinastikoga razdoblja Egipta faraoni su prisvajali gra evine svojih prethodnika, ponekad namjerno vadei kartue izvornih gradi telja koje su zamjenjivali svojima. Ne postoji ni jedan dobar razlog da se Kefren ne bi elio povezati s Hramom u dolini, osobito ako je on sam taj hram povezivao ne s nekim prijanjim vladarom nego s velikim "bogovima" koji su u takozvano Prvo doba, kako su drevni Egipani nazivali pradavno, mitsko doba, donijeli civilizaciju u dolinu Nila. Kefren je zacijelo smatrao da e mu to mjesto drevne i tajanstvene snage, u koje se, kako se ini, nije ni na koji drugi nain uplitao, donijeti blagodati vjenosti ako u njega postavi svoje prekrasne kipove. Osim toga, ako je Hram u dolini bio posveen bogu Ozirisu (kojemu se nakon smrti elio pridruiti svaki faraon), Kefrenova elja da svojim kipovima uspostavi snanu simbolinu vezu jo je vie razu mljiva.

Hram divova Nakon to sam preao preko nasipa, odluio sam se proetati do Hrama u dolini putem koji je vodio preko polja mastaba, podzemnih kamenih gro bnica u obliku klupa, s ravnim krovom i kosim stranama, u kojima su poko pani dostojanstvenici etvrte dinastije (mastaba je suvremena arapska rije koja znai "klupa"). Hodao sam uz juni zid Hrama u dolini znajui da je, poput Velike piramide, ta drevna graevina okrenuta u smjeru sjever-jug (uz odstupanje od samo 12 minuta). Hram je etverokutnog oblika, a svaka stranica mu je dugaka 44 m. Ugraen je u padinu visoravni koja je via na zapadu a nia na istoku. Tako je istoni zid graevine visok otprilike 6 m, a zapadni oko 13 m. Kada ga se promatra s juga, Kefrenov hram ima oblik klinaste, zdepaste i snane graevine koja vrsto poiva na temeljima. Pogled izbliza otkriva da ima nekoliko znaajki koje su neobine i neobjanjive suvremenome proma-

trau, a zacijelo su se takvima doimale i drevnim Egipanima. Na primjer, na njemu niti u njegovoj unutranjosti nema nikakvih natpisa ili drugih identifi kacijskih oznaka. Na taj ga nain moemo usporediti s nekoliko drugih spo menika i velikih piramida u Gizi (ali i s tajanstvenom graevinom u Abydosu zvanom Osireion, o kojoj emo detaljno govoriti u sljedeemu poglavlju), kojima ne moemo odrediti podrijetlo. No, s druge strane, potpuno se razli kuje od karakteristinih raskono ukraenih, oslikanih i ispisanih drevnih egipatskih umjetnikih i graditeljskih djela. Druga neobina znaajka Hrama u dolini jest da je njegova jezgra potpuno izgraena od divovskih vapnenakih megalita. Megaliti su veinom dugaki otprilike 5,5 m, iroki 3 m i visoki 2,4 m, a neki su dugi ak do 9 m, iroki 3,6 m i visoki 3 m. Svaki od njih teak je oko 200 t, dakle vie od suvremene lokomotive, a ima ih na stotine. Ima li u tome imalo tajanstvenosti? Egiptolozi ne misle tako; zaista, tek su neki spremni povrno raspravljati o njihovoj zapanjujuoj veliini ili o nainu na koji su uope ondje posta vljeni. Kako smo vidjeli, monoliti teki do 70 t (od kojih jedan tei kao 100 obiteljskih automobila) postavljeni su iznad Kraljeve odaje u Velikoj pira midi - to egiptolozi ne smatraju nimalo zapanjujuim, tako da ne izne nauje ni njihova nezainteresiranost za Hram u dolini. Bez obzira na to, kameni blokovi doista su nevjerojatno veliki i odaju dojam da ne pripadaju samo drugoj epohi nego i potpuno drugaijoj kulturi - kulturi koja je isti cala nama neshvatljive visoke estetske i graditeljske zahtjeve: Zato su, pri mjerice, koristili nezgrapne monolite teke 200 t kada su ih mogli jednosta vno prerezati na 10, 20, 40 ili 80-ak manjih komada kojima bi se lake upra vljalo? Zato su si nametali toliko sloene zadatke kada su uz mnogo manje truda mogli postii jednak vizualni dojam? Konano, na koji su nain graditelji Hrama u dolini podizali te velian stvene megalite na visinu od 12 m? Danas u svijetu postoje samo dvije vrste dizalica koje mogu podignuti toliko teak teret. Obje su golemi visokotehnologizirani strojevi kojima kran see i do 70 m u zrak, zbog ega ih, kako se ne bi prevrnule, na povrini treba pridravati teret od 160 t. Pripreme za podizanje jednoga tereta traju est tjedana i na njima rade skupine od 20 visokospecijaliziranih ljudi. Drugim rijeima, suvremeni graditelji, koji raspolau svim moguim visokotehnologiziranim strojevima, jedva da mogu podizati terete teke 200 t. Nije li, dakle, neobino to su graditelji u Gizi gotovo redovito podizali iznimno velike terete? Pribliio sam se junome zidu Hrama u dolini i uoio drugu zanimlji vost u vezi s golemim blokovima od vapnenca: osim to su bili zapanjujue

Hram u dolini

Hram Sfinge

Velika Sfinga

Sfinga i Hram Sfinge s Kefrenovim Hramom u dolini.

veliki, bili su uklopljeni u velike mozaike, sline onima na golemim peruan skim graevinama u Sacsayhuamanu i Machu Picchuu (v. II. dio). Uoio sam i to da se zidovi graevine sastoje od dva sloja. Prvi sloj, koji je veim dijelom ouvan (iako duboko nagrizen) sastoji se od vapnenakih blokova tekih 200 t. Obje strane tih blokova obloene su granitom, koji je (kako emo ustanoviti) veim dijelom otpao s vanjske strane za razliku od unutranjosti graevine. Pobliim promatranjem preostalog oblonog kame nja na vanjskoj strani graevine, na mjestu gdje su se otkinuli od jezgre, uoava se neto neobino. Stranje strane tih blokova oblikovane su tako da stanu unutar i uokolo dubokih i zaobljenih usjeklina na vapnenakoj jezgri koje su nastale pod utjecajem vremena. Te usjekline upuuju na zakljuak da su se vapnenaki kameni blokovi ondje sigurno nalazili davno prije no to su obloeni granitom te da su na taj nain bili izloeni vremenskim utjecajima.

Gospodar Rostaua Stigao sam do ulaza u Hram u dolini, koji je smjeten u blizini sjever noga kraja 13 m visokoga istonoga zida. Ondje sam uoio da je granitna

obloga jo uvijek veoma dobro ouvana i da se sastoji od velikih ploa od kojih je svaka teka 70 do 80 t, koje poput oklopa tite jezgru od vapnenca. Kroz impozantna vrata ulazi se u visok, mraan i uzak hodnik bez stropa koji isprva vodi od istoka prema zapadu i zatim pod pravim kutom skree prema jugu te konano izlazi u prostrano predsoblje. Upravo je ondje otkri ven Kefrenov kip od diorita, koji je bio zakopan vjerojatno prilikom obreda, glavom okrenutom prema dnu duboke jame. itava unutranjost predsoblja sastavljena je od golemoga sloenog mozaika glatkih i vjeto spojenih oblonih granitnih blokova (koji se nasta vljao itavom duljinom graevine), koji su nalikovali kamenim blokovima na nekima od veih i mnogo neobinijih spomenika u Peruu iz razdoblja prije Inka. Osobito je zanimljiv nain na koji su rubovi odreenih kamenih blokova uvijeni, te ulaze u uvuene kutove susjednih kamenih blokova. Iz predsoblja sam uao u otmjen hodnik koji je vodio zapadno, prema prostranoj dvorani u obliku slova T. Stao sam na sredinu dvorane i gledao prema zapadu uz impozantnu aleju monolitnih stupova. Bili su visoki gotovo 4,5 m i iroki oko 1 m, a pridravali su granitne grede koje su takoer bile iroke oko 1 m. Uz os dvorane, koja se protezala od sjevera prema jugu, nalazio se red od jo est stupova, koji su takoer pridravali grede; itava je dvorana odisala veliinom ali i profinjenom jednostavnou. emu je sluila ta graevina? Egiptolozi koji je pripisuju Kefrenu imaju jednostavan odgovor na to pitanje. Tvrde da je sluila kao mjesto na kojemu su se tijekom faraonova pogreba izvodili obredi proienja i ponovnoga roenja. Meutim, drevni Egipani nisu ostavili nikakve natpise koji bi potvrdili to stajalite. Upravo suprotno, jedini pisani dokaz kojim raspo laemo jest Stela s natpisima (koju spominjemo u 35. poglavlju), na teme lju ijih natpisa se zakljuuje da Hram u dolini nema nikakve veze s Kefrenom (barem nije imao u doba izgradnje), jednostavno zato to je izgraen prije njegove vladavine, te da su Velika piramida i Sfinga takoer izgraene mnogo prije no to se pretpostavlja. Natpis na Steli s natpisima govori da je Hram u dolini postojao jo za vladavine Kefrenova pretee Keopsa, te da se i tada smatrao drevnom grae vinom, dapae, da ga nije izgradio nijedan do tada poznati faraon. Umjesto toga, drevni Egipani su vjerovali da potjee iz Prvoga doba i da su ga izgra dili "bogovi" koji su se u tom pradavnom razdoblju naselili u dolini Nila. Nazivali su ga "Kua Ozirisa, gospodara Rostaua" (Rostau je drevni naziv za nekropolu u Gizi). U VII. dijelu knjige vidjet emo kako Oziris umnogome nalikuje na Viracochu i Quetzalcoatla, boanske prosvjetitelje iz Anda i Srednje Ame rike. Svi su oni imali jednaku misiju prosvjeenja, ali su meusobno pove-

zani i zajednikim simbolizmom. Upravo su zato "kuu" (ili svetite ili hram) tako mudroga uitelja i donositelja zakona izgraditi u Gizi pokraj Velike piramide i Velike sfinge.

D u b o k a starost Slijedei upute zapisane na Steli s natpisima - prema kojima se Sfinga nalazi "sjeverozapadno od Ozirisove kue" - krenuo sam prema sjever nome kraju zapadnoga zida koji je zatvarao dvoranu u obliku T u Hramu u dolini. Proao sam kroz monolitski ulaz i uao u dug hodnik od alabastera koji se sputao (takoer u smjeru sjeverozapada) i izlazio na donji kraj puta koji vodi uz nasip do Druge piramide. S toga se puta pruao neometan pogled na Sfingu, koja se nalazila sje verno od mene. Velika poput gradske etvrti i visoka poput esterokatnice, savreno je okrenuta prema istoku s kojega je obasjava izlazee sunce ekvinocija. Glava ovjeka i skvrenoga lavljega tijela kao da je konano spremna pokrenuti svoja usporena bedra nakon tisuljetnoga sna u kamenu. Iskle sana je iz jedne vapnenake stijene na mjestu koje je zacijelo bilo unaprijed pomno odabrano. To mjesto nije znaajno samo po tome to se s njega prua pogled na itavu dolinu Nila nego i zbog geolokih razloga. Ondje se nalazi humak od vrste stijene koji stri otprilike 1 m iznad glavnoga sloja vapnena ke stijene. Iz toga humka isklesani su glava i vrat Sfinge, dok je veliki pra vokutnik od vapnenca kojim je oblikovano njezino tijelo odvojen od okruujue stijene. Graditelji su, naime, oko nje iskopali jarak irok 5,5 m i dubok 7,6 m nainivii tako samostojei monolit. Sfinga je iznimno i nevjerojatno stara - ne potjee iz razdoblja etvrte dinastije, dakle nije izgraena prije nekoliko tisua godina. Drevni su Egi pani od samih poetaka svoje povijesti vjerovali da je ona uvala "Velian stveno Mjesto Poetka Vremena" te su je tovali kao sredite iz kojeg se "velika arobna mo rasprostire itavim podrujem". To je i osnovna poruka Stele s natpisima, ali i Stele Sfinge, koju je na istome mjestu oko 1400. god. pr. Kr. podignuo Tutmosis IV, faraon iz Osa mnaeste dinastije. Na toj granitnoj ploi, koja jo uvijek stoji izmeu apa Sfinge, zapisano je da je prije vladavine Tutmosisa spomenik bio prekriven pijeskom iz kojega je provirivala samo glava Sfinge. Tutmosis je zapovjedio da se oisti pijesak sa Sfinge te je u znak tog velikoga djela dao podignuti stelu. Posljednjih 5000 godina u Gizi se nisu dogodile nikakve znaajnije kli matske promjene. Iz toga,.dakle, slijedi da je tijekom toga razdoblja Sfinga

bila vie puta prekrivena pijeskom, ba kao i kada ju je oistio Tutmosis, te kao to je i danas. Povijesni zapisi potvruju da se to podruje moe veoma brzo napuniti pijeskom ako se povremeno ne oisti. Kapetan Caviglia oistio ju je od pijeska 1818. godine zbog potreba svojih iskopavanja, to je morao uiniti i Gaston Maspero, koji je 1886. ondje takoer vrio iskopavanja. Tri deset devet godina poslije, 1925., pijesak je ponovno zatrpao Sfingu te ju je oistila i restarurirala egipatska Sluba za starine (Service des Antiquites). Ne upuuje li to na pretpostavku da je klima u doba izgradnje Sfinge zacijelo bila mnogo drugaija? Koji bi smisao bio izgraditi tako golem kip ako je njegova sudbina trebala biti takva da ga neprestano zatrpava pijesak iz istone Sahare? Meutim, Sahara je geoloki mlada pustinja, a podruje oko Gize bilo je vlano i prilino plodno prije 11 000 - 15 000 godina. Nije li, dakle, mogue da je Sfinga isklesana u tom zelenom i plodnom tisuljeu kada je dananja pustinja vie nalikovala savanama suvremene Kenije i Tan zanije? U takvim bi klimatskim uvjetima bilo loginije izgraditi spomenik poput Sfinge koji se dijelom nalazi pod zemljom. Njezini graditelji ne bi morali predvidjeti polagano isuivanje i pustoenje visoravni koje bi uslijedilo nakon nekog vremena. No, je li mogue zamisliti daje Sfinga doista izgraena kada je Giza bila prekrivena zelenilom - u pradavno doba? Takva pomisao zgraa egiptologe, kako emo vidjeti. No, oni moraju priznati da (citiram dr. Marka Lehnera, direktora Projekta za kartiranje Gize) "ne postoji nain na koji bi se podrijetlo Sfinge moglo izravno ustanoviti jer je ona isklesana iz prirodne stijene." U nedostatku mnogo objektivnijih testova, Lehner je nadalje ustvrdio da su arheolozi "morali datirati iz kontek sta". A iz konteksta Sfinge, odnosno nekropole u Gizi - to je, kako je veoma dobro poznato, nalazite iz razdoblja etvrte dinastije - zakljuuje se da i Sfinga potjee iz razdoblja etvrte dinastije. No, takvo tumaenje nisu bespogovorno prihvaali i Lehnerovi poto vani prethodnici iz 19. stoljea, koji su ponekad ak bili uvjereni da je Sfinga izgraena mnogo prije razdoblja etvrte dinastije.

Tko je izgradio Sfingu? Priznati francuski egiptolog Gaston Maspero, koji je detaljno prouavao Stelu Sfinge koju je podignuo Tutmosis IV., u svome je djelu Passing of Empires (Tijek carstava) napisao:

"Na Steli Sfinge, usred pukotine na 13. razini nalazi se Kefrenova kartua. Iz nje se, uvjeren sam, moe zakljuiti da je u doba njegove vladavine poduzeto [obnavljanje i ienje] Sfinge, iz ega proizlazi vie-manje uvjerljiv dokaz da je u doba Kefrena i njegovih pretea Sfinga ve bila prekrivena pijeskom... " Jednako priznati egiptolog Auguste Mariette slae se s navedenim stajali tem - osobito zato to je upravo on otkrio Stelu natpisa (na temelju koje se, kako smo vidjeli, gotovo sigurno zakljuuje da je Sfinga stajala u Gizi davno prije Keopsa). Osim njega takvo stajalite podupiru i Brugsch (Egypt under the Pharaos, London, 1891. (Egipat u doba faraona)), Petrie, Sayce i mnogi drugi ugledni znanstvenici toga razdoblja. Putopisci poput Johna Warda potvrdili su da je "Velika sfinga nedvojbeno mnogo starija ak od piramida". Ugledni ravnatelj Odjela za egipatske starine, Wallis Budge 1904. nedvosmi sleno je ustvrdio: "Najstariji i najljepi kip lava s ljudskom glavom jest slavna Sfinga u Gizi. Taj udesan predmet postojao je u doba Kefrena, graditelja Druge piramide, a najvjerojatnije je bio veoma star ak i tada. Pre tpostavlja se da se Sfinga na neki nain povezivala sa strancima ili nekom stranom religijom, koja je potjecala iz preddinastikoga razdoblja." U razdoblju od poetka i kraja 20. stoljea, meutim, stajalita egiptologa o drevnome podrijetlu Sfinge potpuno su se promijenila. Nijedan ortodoksni egiptolog danas ne eli raspravljati, pa ak niti ozbiljno razmisliti o neko prihvatljivoj mogunosti da je Sfinga moda izgraena tisuama godina prije Kefrenove vladavine. Na primjer, dr. Zahi Hawass, direktor Organizacije za egipatske starine za podruje Gize i Saqqare tvrdi da su iznesene mnoge sline zamisli koje meutim, nisu prihvaene jer: "Mi, egiptolozi, posjedujemo vrst dokaz da Sfinga potjee iz razdoblja Kefrena". Isto tako, Carol Redmont, arheolog s Kalifornijskoga sveuilita "Ber kley" potpuno je odbila pretpostavku da je Sfinga moda tisuama godina starija od Kefrena: "To nikako ne moe biti istina. Narodi iz toga podruja nekoliko tisua godina prije Kefrenove vladavine nisu raspolagali tehnologi jom, organizacijskim institucijama, pa ak ni voljom da sagrade takvu gra evinu." Kada sam prvi put poeo prouavati tu zagonetku, pretpostavio sam, poput Hawassa, da se mora pronai nov nepobitan dokaz, koji e jedanput

zauvijek potvrditi tko su bili graditelji spomenika. No, to se nije dogodilo. Zaista, postoje samo tri "kontekstualna" razloga zato se izgradnja nepo znate, neispisane i zagonetne Sfinge pripisuje upravo Kefrenu: 1. Zbog Kefrenove kartue na 13. redu Stele Sfinge, koju je podignuo Tutmosis IV. Maspero je na potpuno razuman nain objasnio postojanje te kartue: Tutmosis je obnovio Sfingu slijedei primjer Kefrena, koji je u razdoblju etvrte dinastije takoer restaurirao spomenik. To objanjenje, u kojemu se krije oita pretpostavka da je Sfinga zacijelo ve u Kefrenovo doba bila veoma stara, suvremeni egiptolozi ne prihvaaju. Oni samouvjereno tvrde da je Tutmosis postavio kartuu na stelu kako bi objavio da je Kefren izvoran gra ditelj Sfinge (a ne tek njezin restaurator). Budui da je oduvijek postojala samo jedna kartua i budui da pokraj nje nije bilo natpisa kada je stela iskopana, nije li tako strog zakljuak malo preuranjen? Kakva to "znanost" doputa da se samo na temelju injenice da postoji kartua faraona iz etvrte dinastije (na steli koju je podignuo faraon iz Osamnaeste dinastije) odluuje o podrijetlu toga inae potpuno nepoznatoga spomenika? Osim toga, ak ako je kartua potpuno izlizana i ne moe se prouiti... 2. Zato to se Hram u dolini, koji se nalazi pokraj nje, pripisuje Kefrenu. Ta je pretpostavka (koja se temelji na kipovima koji su ondje moda ak i podmetnuti) najblae reeno klimava. Meutim, egiptolozi su je svesrdno prihvatili, pa su, osim toga, Kefrenu odlu ili pripisati i izgradnju Sfinge (budui da su Sfinga i Hram u dolini oito meusobno povezani). 3. Zato to lice Sfinge navodno nalikuje netaknutome kipu Kefrena, koji je otkriven u Hramu u dolini. To je, naravno, subjektivno sta jalite. Izmeu ta dva lica nisam uoio ni najmanju slinost. Nisu je uoili niti umjetnici-forenziari iz newyorke policije, koji su bili pozvani da naine identifikacijsku usporedbu izmeu Sfinge i kipa (kao to emo vidjeti u VII. dijelu). Dakle, dok sam stajao pred Sfingom kasno poslijepodne 16. oujka 1993., razmiljao sam o tome kako porota znanstvenika jo uvijek nije bila sigurna to odluiti o podrijetlu toga spomenika - da li ga pripisati Kefrenu ili nepoznatim graditeljima visoke civilizacije iz pretpovijesti. U svakome sluaju, injenica jest da obje mogunosti zvue uvjerljivo. Dakle, trebalo je pronai potpuno vrst i uvjerljiv dokaz koji e tu dvojbu jednom zauvijek rijeiti.

VII. dio - Gospodar vjenosti - Egipat II


XL. poglavlje

Jesu li otkrivene sve tajne Egipta?

Jedne veeri, 26. 11. 1922., britanski arheolog Howard Carter i njegov sponzor lord Carnarvon uli su u grobnicu mladoga egipatskoga fara ona iz XVIII. dinastije, koji je vladao od 1352.-1343. god. pr. Kr. Ime toga faraona, koje je odjeknulo diljem svijeta, bilo je Tutankamon. Dvije noi nakon toga, 28. 11. , otkrivena je riznica grobnice u kojoj se nalazio golem zlatni oltar, i koja je vodila u drugu odaju. Ta odaja, to je prilino neobino, iako je bila puna prekrasnih i dragocjenih predmeta, nije imala vrata: ulaz u nju uvao je lik Anubisa, boga podzemnoga svijeta. Imao je glavu akala uzdignutih uiju i leao je skvren poput psa s isprue nim prednjim apama na poklopcu pozlaenoga drvenoga kovega, dugoga otprilike 1,2 m, visokoga 90 cm i irokoga 60 cm. Egipatski muzej, Kairo, prosinac 1993. Dugo sam ga promatrao kako lei u svome kovegu zakljuan u pranja voj staklenoj vitrini Egipatskoga muzeja. Njegov lik izrezbaren je iz gipsa noga drveta posve prekrivenog crnom smolom te pomno obloenog zlatom, alabasterom, vapnencem, opsidijanom i srebrom - zbog ega su njegove oi bile osobito sjajne, odajui smirenost i mudrost. Njegova vjeto izrezbarena rebra i gipki miii odisali su ukroenom snagom, energijom i otmjenou. Uhvaen u polju kojim je isijavala ta okultna i snana pojava prisjetio sam se svjetskih mitova o precesiji koje sam prouavao proteklu godinu. U tim mitovima neprestano se ponavljao lik psa. Zapitao sam se nisu li ti sim bolini likovi pasa, vukova, akala itd. moda namjerno umetnuti u priu kako bi sluili kao vodii inicijantima kroz labirint odgonetaka koje e ih konano dovesti do tajnih riznica izgubljenoga znanja.

Pretpostavio sam da i mit o Ozirisu predstavlja takvu riznicu. U dre vnome Egiptu taj je mit svake godine bio postavljen na ivotnu pozornicu u obliku mistine predstave - knjievnoga djela koje se od pretpovijesnoga doba prenosilo poput sauvane predaje. U toj predaji, kako smo vidjeli u V. dijelu knjige, sadrani su kljuni brojevi precesijskoga kretanja, koji su toliko toni da se nikako ne mogu pripisati sluajnosti. Sluajan nije ni lik boga s glavom akala, koji u toj drami ima glavnu ulogu Ozirisova duhovnoga vodia na njegovome putovanju kroz podzemlje. Osim toga, ne moemo se ne zapitati ima li znaenje i injenica da su drevni egipatski sve enici Anubisa nazivali "uvarom tajnih i svetih rukopisa". Pod izbrazdanim rubom ukraenoga kovega na kojemu sada ui njegov lik, pie: "Uveden u tajne". Postoji vie moguih prijevoda toga natpisa, primjerice: "Onaj tko poznaje tajne.", "uvar tajni." No, jesu li otkrivene sve tajne Egipta? Skriva li pijesak te drevne zemlje jo uvijek, nakon itavoga stoljea arheolokih istraivanja, neka iznenaenja?

Bauvalove zvijezde i Westovo kamenje Godine 1993. otkrivena je zapanjujua injenica da postoji jo mnogo toga to se moe nauiti o drevnome Egiptu. Tu injenicu, meutim, nije usta novio neki astigmatian arheolog, nego potpuni laik - Robert Bauval, bel gijski graevinski inenjer, zaljubljenik u astronomiju, koji je za razliku od strunjaka koji su zaokupljeni tlom pod svojim nogama, uoio odreenu povezanost zvijezda na nebu. Bauval je uoio sljedee: kada tri zvijezde Orionova pojasa prelaze preko meridijana iznad Gize na junome nebu, ne nalaze se meusobno u potpunoj ravnini. Dvije nie zvijezde, Al Nitak i Al Nilam tvore savrenu dijagonalu, no trea zvijezda, Mintaka, kao da je pomaknuta prema lijevoj strani promatraa, odnosno prema istoku. Neobino je (kako smo vidjeli u 36. poglavlju) to su na taj nain pore dane i tri zagonetne piramide u Gizi. Bauval je shvatio da e pogled na Gizu iz zraka potvrditi da se Keopsova piramida nalazi tono iznad poloaja zvi jezde Al Nitak, Kefrenova piramida iznad poloaja zvijezde Al Nilam te da je Smenkareova piramida pomaknuta istono od dijagonale koju tvore dvije druge piramide - te da na taj nain predstavljaju svojevrstan veliki zvjezdani model na Zemlji. Predstavljaju li te zvijezde doista piramide u Gizi? Znam da je sljedee Bauvalovo istraivanje, koje su srdano poduprijeli astronomi i matemati-

5h40'

5h36'

5h32'

Tri piramide u Gizi koje su smjetene tako da odgovaraju poloaju triju zvijezda Orionova pojasa.

ari, potvrdio njegove nadahnute slutnje. Njegov je dokaz (o kojemu detaljno raspravljamo u 49. poglavlju) potvrdio da tri piramide predstavljaju nevjero jatno precizan zemaljski prikaz triju zvijezda Orionova pojasa, na kojemu su tono "ucrtani" kutovi izmeu svake zvijezde te koji ak (na temelju veli-

ine svake od piramida) prua i navjetaje o veliini svake od njih. Osim toga, taj se "zemljovid" protee i dalje, prema sjeveru i jugu obuhvaajui i nekoliko drugih graevina u Gizi - i to ponovno na besprijekorno precizan nain. Meutim, najvee iznenaenje koje su izazvala Bauvalova astronom ska mjerenja bilo je sljedee: unato injenici da su neke znaajke Velike piramide zaista astronomski povezane s razdobljem izgradnje piramida, spo menici u Gizi nisu poredani tako da odraavaju sliku neba (koje mijenja izgled tijekom godina uslijed precesije ekvinocija), tj. pokazuju kako je ono izgledalo u doba etvrte dinastije oko 2500. god. pr. Kr., a kakvo je bilo oko 10 450. god. pr.Kr. Doao sam u Egipat kako bih s Robertom Bauvalom posjetio Gizu i postavio mu neka pitanja o njegovoj teoriji o zvjezdanoj korelaciji. Osim toga, zanimalo me to on misli kakvo je drutvo prije toliko mnogo tisuljea raspolagalo tehnologijom za precizno mjerenje zvjezdanih altituda te koje je bilo sposobno zamisliti i provesti savren i zahtjevan matematiki plan poput izgradnje nekropole u Gizi. Osim toga, nadao sam se da u upoznati i drugoga istraivaa koji se usudio izazvati ortodoksne kroniare drevnoga Egipta veoma uvjerljivom tvrdnjom da je pronaao vrst dokaz o postojanju razvijene civilizacije u dolini Nila oko 10 000. god. pr. Kr. ili ak ranije. Poput Bauvalovih astro nomskih podataka, taj je dokaz oduvijek bio prisutan no nikada nije uspio privui pozornost egiptologa. Konano ga je u javnost iznio ameriki znan stvenik John Anthony West, koji tvrdi da, iako su ga doista pronali, stru njaci taj dokaz nisu uoili jer ga nisu uspjeli pravilno protumaiti. Westov dokaz odnosi se na osnovne graevine u Gizi, osobito na Veliku sfingu i Hram u dolini te na tajanstveni Osireion u Abydosu. On tvrdi da se na tim spomenicima u pustinji nedvojbeno uoavaju tragovi koje je ostavila voda, snaan erozivni imbenik kojemu su u veoj mjeri mogli biti izloeni samo tijekom vlanoga, kinog razdoblja krajem posljednjeg ledenoga doba, odnosno, u 11. tisuljeu pr. Kr. Na temelju tih neobinih i iznimno kara kteristinih tragova taloenja izazvanih vremenskim utjecajima, zakljuuje se da su Osireion, Sfinga i ostale graevine izgraene 10 000 godina pr. Kr." Britanski novinar-istraitelj prokomentirao je to rijeima: "West je doista najvea nonu mora za akademike. On, naime, dolazi iz suprotstavljenoga podruja znanosti s promiljenom, temeljito izloenom i posve objanjenom teorijom koju akademici nikako ne mogu opovrgnuti. I to oni ine? Posve je zanemaruju. Nadaju se da e nekim udom nestati... ali, nee."

Nova teorija nee nestati, unato protivljenju krda "kompetentnih egiptologa" zato to je dobila veliku potporu pripadnika druge znanstvene grane geologije. Profesor geologije pri Sveuilitu u Bostonu, dr. Robert Schoch, odigrao je znaajnu ulogu u potvrivanju Westovih pretpostavki o pravoj starosti Sfinge, a njegova stajalita poduprlo je i gotovo 300 njegovih kolega 1992. na godinjoj konvenciji Amerikoga geolokoga drutva. Od tada, najee skriveno od javnosti, uno raspravljaju geolozi i egiptolozi. Iako je malo ljudi bilo spremno rei ono to je rekao John West, spomenute su rasprave potaknule najvei preokret u opeprihvaenim staja litima o razvoju ljudske civilizacije. West tvrdi: "Uimo da ljudska civilizacija razvijala u odreenom smjeru - ovjek je napredovao od tupavoga stanovnika pilje do pametnog suvreme nog ovjeka s nuklearnim bombama i arenim pastama za zube. No, dokaz da je Sfinga mnogo tisua godina starija nego to to arheolozi misle, da je postojala ak tisuama godina prije dinastikoga razdo blja Egipta, znai da je u dalekoj povijesti sigurno postojala visoka i napredna civilizacija - ba kao to potvruju legende." Putujui i istraujui, tijekom posljednje etiri godine spoznao sam kako je vrlo vjerojatno da su te legende istinite i upravo zato sam se vratio u Egipat kako bih upoznao Westa i Bauvala. Zaprepastio me nain na koji su se nji hovi, do sada razliiti putovi istraivanja, presjekli u toki koja, kako se ini, predstavlja astronomski i geoloki otisak izgubljene civilizacije, koja moda i nije potekla iz doline Nila, ali je vjerojatno u njoj ostavila trag u 11. tisuljeu pr. Kr.

akalov put Anubis, boanstvo s glavom akala, uvar tajni, bog pogrebne odaje, vodi dua umrlih, Ozirisov sljedbenik... Bilo je oko pet sati poslije podne, neto prije zatvaranja Kairskoga muzeja. Santha je bila zadovoljna svojim fotografijama mranoga boga Anubisa. Ispod nas uvari su zvidali i pljeskali rukama upozoravajui posjetite lje da napuste dvorane, no na drugom katu stotinu godina stare zgrade, gdje je stajao drevni uvar Anubis, sve je bilo tiho i mirno. Napustili smo uspavani muzej i odetali do jo uvijek suncem okupa noga kairskoga trga Tahrir.

Prisjetio sam se da je svoje dunosti duhovnoga vodia i uvara svetih rukopisa Anubis dijelio s drugim bogom, iji je simbol takoer bio akal i koji se zvao Upuaut, to doslovno znai "Otvara Puteva". Oba su se boanstva od pamtivijeka povezivala s drevnim gradom Abydosom u gor njemu Egiptu, iji je bog Khenti-Amentiu (neobino ime koje bi znailo "Prvi Meu Zapadnjacima") takoer prikazivan poput psa koji obino lei naslonjen uz crni stup. Ima li kakvoga znaenja injenica da se i u Abydosu pojavljuju ti mitski i simbolini pasji likovi, koji obeavaju da e se uskoro razotkriti velike tajne? Vrijedilo je otii onamo i pokuati pronai neke odgovore, jer se meu tamonjim ruevinama nalazi i graevina Osireion, za koju je West, na teme lju svojih geolokih istraivanja, zakljuio da je mnogo starija nego to tvrde egiptoiozi. Osim toga, ve sam se dogovorio s Westom da emo se sastati za nekoliko dana u gradu Luksoru u Gornjem Egiptu, otprilike 200 km juno od Abidosa. Umjesto da zrakoplovom otputujem izravno iz Kaira u Luksor, odluio sam putovati automobilom kako bih usput mogao razgledati Abidos i mnoga druga nalazita. U podzemnoj garai nedaleko od trga Tahrir ekao nas je na voza Mohamed Walili. Visok i srdaan postariji mukarac, Walili je vozio pra stari Peugeot, koji obino stoji na taksi-stajalitu ispred hotela Mena-House u Gizi. Posljednjih smo se nekoliko godina tijekom estih putovanja u Kairo sprijateljili te smo suraivali svaki put kada bismo se nali u Egiptu. Neko liko smo minuta raspravljali o najprikladnijoj cijeni za dugo putovanje od Abidosa do Luksora. Valjalo je razmotriti i nekoliko drugih znaajnih inje nica, prvenstveno zato to su neka podruja kojima smo kanili proi nedavno napadali islamski militaristi. Konano smo dogovorili cijenu i odluili kre nuti sljedei dan, rano ujutro.

XLI. poglavlje

Grad Sunca, Odaja akala

Mohamed nas je pokupio ispred naega hotela u Heliopolisu u 6 sati ujutro. Popili smo alicu guste crne kave na prodajnome atoru i zatim se pra njavim i gotovo praznim ulicama odvezli prema zapadu do rijeke Nila. Zamolio sam Mohameda da nas vozi preko trga Maydan al-Massallah, na kojemu se nalazio jedan od najstarijih sauvanih egipatskih obeliska na svi jetu. Taj ruiasti granitni monolit teak je 350 t i visok 51,8 m, a podignuo ga je faraon Senuseret I. (1971.-1928. god. pr. Kr.). Izvorno je, osim njega, postojao jo jedan obelisk, a zajedno su stajali na ulazu u slavni Hram Sunca u Heliopolisu. Od tada je prolo gotovo 4000 godina, a taj je hram, kao i drugi obelisk potpuno nestao. Zaista, unitenje gotovo itav drevni dio Heliopolisa, jer su graani Kaira, stoljeima prisvajali njegovo prekrasno ukra eno kamenje i gotove graevinske materijale. Heliopolis (Grad Sunca) u Bibliji se naziva On, ali njegovo je izvorno egipatsko ime Innu, odnosno Innu Mehret - to znai "stup" ili "sjeverni stup". Neko je to bilo iznimno sveto mjesto, koje se povezivalo s neo binom skupinom od devet solarnih i devet stelarnih boanstava i bilo je veoma staro jo kada ga je Senuseret odabrao kao mjesto u kojemu e posta viti svoj obelisk. Egipani su vjerovali da je, uz Gizu (i Abidos, koji se nalazi daleko na jugu) grad Innu/Heliopolis pripadao prvoj zemlji koja je izronila iz pradavnoga doba u trenutku stvaranja, zemlji Prvoga doba u kojoj su bogovi poeli svoju vladavinu na Zemlji. Heliopolijanska teologija poivala je na mitu o stvaranju koji je kara kteristian po nekoliko jedinstvenih i neobinih osobitosti. Prema tome mitu svemir je u poetku bio obavijen tamnim, vodenastim nitavilom koje se naziva nun. Iz toga tromoga svemirskoga oceana (koji je opisivan kao "bez

oblika, crn poput najcrnje noi") iznikao je humak suhe zemlje na kojoj se Ra, bog Sunca, utjelovio u liku Atona (koji se ponekad prikazuje kao bradati mukarac naslonjen o tap): "Nebo nije bilo stvoreno, Zemlja nije bila stvorena, djeca Zemlje i gmazovi jo nisu bili oblikovani na tome mjestu. Ja, Aton, bio sam sam. Nitko nije radio sa mnom..." Svjesno samoe, to je blagoslovljeno i besmrtno bie stvorilo dva boanska potomka - ua, boga zraka i suhoe i Tefnut, boicu vlage: "Uronio sam falus u svoj zatvoreni dlan. Stavio sam svoje sjeme u dlan. Izlio sam ga u svoja usta. Ispraznio sam se u obliku ua, pustio sam vodu u obliku Tefnut." u i Tefnut (takozvani "blizanci", koji su esto prikazivani kao lavovi) sazreli su, meusobno se sparili i proizveli potomke: Geba, boga zemlje i Nut, boicu neba. Geb i Nut su se takoer sparili i stvorili Ozirisa i Izidu, Seta i Neftis te je tako nastao krug od devet bogova Heliopolisa. Od tih devet boanstava, Ra, u, Geb i Oziris vladali su Egiptom kao kraljevi, nakon njih je uslijedio Horus i, konano, Thoth, bog mudrosti s glavom ibisa, koji je vladao 3226 godina. Tko su bili ti ljudi - ili stvorenja, bia, bogovi? Jesu li bili proizvodi mate sveenika ili, pak, simboli ili ifre? Jesu li mitovi o njima utemeljeni na stvarnim dogaajima, koji su se dogodili prije mnogo tisua godina? Ili su, moda, dio ifrirane poruke drevnih ljudi koja se prenosila tisuljeima i koja se tek sada poinje odgonetati i razumijevati? Takve su pretpostavke pomalo hirovite. Bez obzira na to, nisam zabora vio da je iz te heliopolijanske predaje proizaao mit o Izidi i Ozirisu, koji na skriven nain prenosi poruku o precesijskome kretanju. Osim toga, sveenici iz Innua, koji su imali zadae sauvati i njegovati te predaje bili su poznati diljem Egipta po velikoj mudrosti i prorokim sposobnostima, poznavanju astronomije, matematike, graditeljstva i arobnjatva. Takoer su posjedo vali moan i svet predmet Benben. Egipani su Heliopolis nazivali Innu, to znai "stup", zato to se prema predaji u daleko preddinastiko doba ondje uvao Benben, koji je stajao na vrhu stupa od grubo isklesana kamena. Drevni Egipani su vjerovali da je Benben pao s neba. Naalost, predaja se o njemu izgubila veoma davno, pa se o njemu nita nije znalo ve 1971. god. pr. Kr. kada je Senuseret doao na prijestolje. U to doba (Dvanaeste dinastije) znalo se samo to da je Benben imao oblik piramide te da su po uzoru na njega (i stup na kojemu je stajao) nainjeni svi budui obelisci.

Piramidion, odnosno kamen koji je obino stajao na vrhu piramida takoer se esto nazivao imenom Benben. Na simbolian nain on se izravno pove zivao i s Ra-Atonom o kojemu drevni tekstovi govore sljedee: "Postao si visok na visini; uzdignuo si se poput kamena Benbena u Kui feniksa..." Kua feniksa je ime prvotnoga hrama u Heliopolisu u kojemu se uvao Benben. Na taj nain tajanstveni je predmet sluio i kao simbol mitskoga feniksa, boanstvene ptice Bennu ije se pojavljivanje i nestajanje pove zivalo s nasilnim kozmikim ciklusima, unitenjem i ponovnim roenjem svjetskih doba.

Slinosti i veze
Dok smo se vozili predgraima Heliopolisa oko 6:30 ujutro zatvorenih sam oiju pokuavao zamisliti krajolik kakav je mogao izgledati u mitsko Prvo doba nakon to je iz poplavljenih voda Nuna izniknuo Otok Stvara nja - praiskonski humak Ra-Atona. Nisam mogao ne pomisliti na slinost s andskim predajama o boanskome prosvjetitelju Viracochi, koji je izronio iz jezera Titicace nakon katastrofalnoga potopa. Osim toga, trebalo je razmo triti i lik Ozirisa, bradatoga poput Viracoche i Quetzalcoatla, koji je, kako se vjerovalo, Egipanima zabranio kanibalizam, nauio ih poljoprivredi, uzgoju ivotinja, umijeu pisanja, graditeljstva i glazbe. Teko je ne uoiti slinosti izmeu predaja Staroga i Novoga svijeta, no jo ih je tee protumaiti. Mogue je da se radi samo o nizu sluajnosti koje mogu zavarati. No, mogue je i to da su u njima ostavljeni otisci drevne i nepoznate svjetske civilizacije - otisci koje pronalazimo u mitovima Srednje Amerike, Anda i Egipta. Konano, sveenici iz Heliopolisa pouavali su o stvaranju, no tko je tome njih poduio? Odakle je poteklo njihovo znanje? Je li njihova doktrina puna sloenoga simbolizma bila rezultat dugoga opleme njivanja religioznih ideja? Gdje su se i kada te ideje razvile? Ustanovio sam da smo ve izali iz Heliopolisa i probijali se kroz bune i prepune ulice sredita Kaira. Preli smo preko mosta 6. listopada na zapa dnu obalu Nila, odakle smo uskoro uli u Gizu. Nakon petnaest minuta, pro avi pokraj Velike piramide, koja se nalazila s nae desne strane, skrenuli smo na jug i izali na cestu koja vodi do Gornjega Egipta uz meridijalni tok najdue rijeke na svijetu koja prolazi preko zelenih polja palmi obrubljenih crvenim beskrajem nemilosrdne pustinje. Stajalita sveenika iz Heliopolisa utjecala su na sve razine svjeto vnoga i vjerskoga ivota drevnoga Egipta. No, jesu li ta stajalita nastala na

jednome podruju ili su odnekud uvedena u dolinu Nila? Drevne egipatske predaje pruaju nedvosmislen odgovor na to pitanje. U njima se tvrdi da je sva mudrost koju su nauavali sveenici naslijee koje su ljudima prenijeli bogovi.

Dar bogova? Otprilike 16 km juno od Velike piramide skrenuli smo s glavne ceste kako bismo razgledali nekropolu u Saqqari. Tim mjestom, koje se uzdizalo na rubu pustinje, dominirao je esterokatni zigurat. Stepenasta piramida faraona Zosera iz Tridesete dinastije. Taj velianstven spomenik, visok gotovo 61 m, potjee otprilike iz 2650. god. pr. Kr. Stoji na odvojenome zemljitu okruenome elegantnim zidom i arheolozi smatraju da je to najsta rija velika kamena graevina koja je ikada nainjena. Predaja govori da ju je izgradio legendarni Imhotep, Veliki arobnjak, vrhovni sveenik u Heliopolisu, kojega su nazivali i Mudrac, arobnjak, Astronom i Lijenik. O Stepenastoj piramidi i njezinu tvorcu potanje emo govoriti u sljede em poglavlju. No, ovaj put nisam doao u Saqqaru zbog nje. Kanio sam pro vesti barem nekoliko trenutaka u grobnici susjedne piramide faraona Unasa iz V. dinastije, koji je vladao od 2356.-2323. god. pr. Kr. Zidovi te grobnice, koju sam posjetio ve nekoliko puta prije toga, potpuno su ispisani najstari jima od svih Tekstova iz piramide, koji toliko mnogo govore, za razliku od nijemih i neukraenih zidova piramida u Gizi iz etvrte dinastije. Tekstovi iz piramide, koji potjeu iz razdoblja V. i VI. dinastije (2465.-2152. god. pr. Kr.) sveti su rukopisi, a dijelom se pripisuju sveeni cima iz Heliopolisa. Smatra se da su napisani krajem 3. tisuljea pr. Kr. Drugi dio Tekstova sveenici su naslijedili iz preddinastikoga razdoblja i otada su ih dalje prenosili. Upravo su ti dijelovi tekstova, koji potjeu iz daleke i nedokuive prolosti, osobito zaokupili moju pozornost kada sam ih prije nekoliko mjeseci prvi put poeo prouavati. Osim toga, zainteresirao me neobian nain na koji su francuski arheolozi iz 19. stoljea gotovo sli jedei trag mitskoga "vodia", pronali skrivenu odaju s Tekstovima iz pira mide. U prilino dobro dokumentiranim izvjeima pie da je egipatski predradnik na iskopavanjima u Saqqari jednoga dana u zoru sjedio uz ruevine velianstvene graevine i promatrao pustinjskoga akala: "ivotinja se doimala izazivaki, kao da je pozivala zbunjenoga ovjeka da je ulovi. akal je polako odetao do sjeverne strane pira mide i na trenutak je zastao prije no to je nestao u jami. Zbunjeni

Zoserova Stepenasta piramida

Unasova piramida

Saqqara.

ga je Arapin odluio pratiti. Provukao se kroz usku rupu i upuzao u mranu utrobu graevine. Uskoro je izronio u odaji i podignuvi svoju baklju ugledao njezine zidove koji su od poda do stropa bili ispisani hijeroglifima. Hijeroglifi su bili iznimno vjeto uklesani u vapnenac te premazani tirkizom i zlatom." Danas se u Odaju s hijeroglifima, koja se nalazi ispod ruevne Unasove pira mide jo uvijek ulazi sa sjeverne strane kroz dugi silazni prolaz, koji je isko pala skupina francuskih arheologa ubrzo nakon zapanjujuega otkria njiho voga predradnika. Odaja se sastoji od dvije pravokutne prostorije, meuso bno odvojene zidom u kojima su niska vrata. Obje su prostorije nadsvoene stropom sa zabatima, koji je oslikan mnotvom zvijezda. Proavi kroz uzak prolaz, Santha i ja smo najprije uli u prvu od dvije prostorije iz koje smo zatim, kroz vrata na pregradnome zidu uli u drugu prostoriju. Bila je to doista prava grobnica, na ijemu se zapadnome kraju nalazio veliki crni gra nitni sarkofag faraona Unasa, te iji su zidovi bili potpuno ispisani Teksto vima iz piramide.

O emu su nam ti hijeroglifi tako izravno govorili (za razliku od jezika zagonetki i matematikih trikova kojima su govorili neukraeni i prazni zidovi Velike piramide)? Znao sam da odgovor na to pitanje ovisi donekle i o prijevodu koji se koristi, osobito zato to Tekstovi iz piramide obiluju arhaizmima i nepoznatim mitolokim aluzijama zbog kojih su znanstvenici, kako bi popunili praznine, trebali nagaati o njihovu smislu. Bez obzira na to, openito se smatra da je Tekstove najvjerodostojnije protumaio R.O.Faulkner, pokojni profesor drevnoga egipatskoga jezika pri Sveuilita u Londonu. Faulkner, iji sam prijevod postupno prouavao, tvrdi da Tekstovi "pred stavljaju najstariji postojei korpus egipatske religijske i pogrebne litera ture", te je dodao da su oni "jedna od najouvanijih takvih zbirki i imaju temeljno znaenje u prouavanju egipatske religije." Veina znanstvenika slae se da su Tekstovi iznimno znaajni jer predstavljaju posljednji posve otvoren prolaz, koji povezuje razmjerno kratko razdoblje poznate povijesti i mnogo due razdoblje nepoznate prolosti ovjeanstva: "Oni nam u daljini razotkrivaju izgubljen svijet misli i govora, posljednji od nebrojenih eona kojima je prolazio pretpovijesni ovjek prije nego to je konano... uao u povijest." Teko je ne prihvatiti takvo miljenje: Tekstovi doista razotkrivaju izgu bljeni svijet. No, najvie me zbunjivala pomisao da je taj svijet mogao biti nastanjen ne samo primitivnim divljacima, nego i prosvijeenim ljudima znanstvenih umova koji su razumjeli svemir. Cjelokupna slika koja iz toga proizlazi posve je protuslovna. Naime, tekstovi iz piramide doista su puni primitivnih elemenata, no uz njih se uoava i mnotvo uzvienijih ideja. Ipak, kada bih uronio u te "drevne arolije", kako ih nazivaju egiptolozi, ostajao bih zadivljen visokom inteligencijom njihovih tvoraca, koja je izla zila iz okvira neshvatljivosti, govorei o iskustvima kojima "ovjek pret povijesti" nikako nije mogao biti izloen i o stvarima koje on nikako nije mogao objasniti. Ukratko, dojam koji ostavljaju Tekstovi iz piramide jednak je dojmu koji ostavlja arhitektonska savrenost Velike piramide. U oba slu aja istaknut je anakronizam, koji upuuje na napredne tehnoloke postupke koji su koriteni ili opisivani u razdoblju ljudske povijesti u kojemu navodno nije postojala nikakva tehnologija.

XLII. poglavlje

Anakronizmi i zagonetke

Promatrao sam duge stupce hijeroglifa kojima su ispisani Tekstovi iz piramide na zidovima u Unasovoj odaji. Tekstovi su napisani mrtvim jezi- kom. Bez obzira na to, u njima se neprestano spominje upravo ivot - i to vjeni ivot - koji e faraon postii svojim ponovnim roenjem kao zvijezda u zvijeu Oriona. itatelj e se prisjetiti da se u 19. poglavlju (u kojemu usporeujemo drevna egipatska i meskika vjerovanja) spominju neki obre dni zazivi kojima se jasno istie ivot: "O, Kralju, ti si ta Velika Zvijezda, Orionov Pratitelj koji s njime pre lazi nebo, uzdie se na istonome nebu i obnavlja se i pomlauje kada ti za to doe vrijeme." Iako su te reenice nedvojbeno prekrasne, u njima nema nita neobino i nije nimalo nemogue pripisati ih ljudima koji su, kako ih je opisao fran cuski arheolog Gaston Maspero, "uvijek dijelom ostali divljaci". Nadalje, budui da je Maspero, koji se smatra velikim strunjakom za Tekstove iz piramide, bio prvi egiptolog koji je uao u Unasovu piramidu, nimalo ne iznenauje to je njegovo miljenje o Tekstovima prihvatila akademska zaje dnica, budui da je on 80-ih godina 19. stoljea poeo objavljivati njihove prijevode. Maspero je (uz pomo akala) Tekstove iz piramide predstavio svijetu. Od tada su njegove dominantne predrasude o prolosti djelovale kao filtar znanja, koji je spreavao prolaz drugim, mnogo manje jasnim i zbunjujuim interpretacijama i miljenjima. To je najblae reeno bilo loe, a zna ilo je da su znanstvenici, unato neobinim tehnolokim i znanstvenim zna ajkama spomenika poput Velike piramide u Gizi, posve zanemarivali neke od dojmljivih odlomaka Tekstova iz piramide.

Ti su odlomci na kraju zvuali kao sumnjivi pokuaji da se sloeni tehniki i znanstveni prikazi posve neprikladnim jezikom. Rezultat toga jest, moda sluajno, bio jednak dananjim pokuajima prevoenja Einsteinove teorije relativnosti chaucerovskim engleskim ili pokuajima da se nadzvuni zrakoplov opie srednjovjekovnim njemakim jezikom.

Unitene slike izgubljene tehnologije? Razmotrimo, na primjer, neobinu opremu i predmete koje je faraon trebao nositi sa sobom na vjeno poivalite meu zvijezdama: "Bogovi na nebu dolaze k tebi, bogovi na Zemlji okupljaju se u tvoje ime, oni stavljaju svoje ruke na tebe, oni ti pruaju ljestve kojima e se popeti do neba, otvorena su ti nebeska vrata, otvorena su ti vrata zvjezdanoga nebeskog svoda." Uzdiui faraon poistovjeivao se s Ozirisom, a esto su ga tako i nazivali. Samoga Ozirisa, kako smo vidjeli, esto se povezivalo sa zvijeem Orionom. Vjerovalo se da je Oziris-Orion bio prvi koji se popeo velikim ljestvama koje su nainili bogovi. U nekoliko obrednih zaziva jasno se kazuje da te ljestve nisu sezale od Zemlje prema nebu, nego upravo obrnuto, od neba prema Zemlji. Opisivane su kao ljestve od konopca i vjerovalo se da su bile objeene na "eljeznoj ploi" koja je visjela na nebu. Da li se ovdje radilo o bizarnoj mati poludivljakih sveenika ili za to postoji drugo objanjenje? Obredni zaziv 261 glasi: "Kralj je plamen, koji vjetar nosi na kraj neba i na kraj Zemlje. Kralj putuje zrakom i prelazi Zemljom, ondje e nai put put kojim e se uzdii u nebo." Obredni zaziv 310 ima oblik dijaloga: "O, ti, koji se javlja na njegovu licu i koji se javlja iza njegove glave, donesi mi je!" "Koja e ti skela biti donesena?" "Donesi mi: 'Leti-i-sputa se'." Utjean zaziv 332 navodno izgovara sam Kralj: "Ja sam taj koji je pobje gao od omotane zmije, uzdignuo sam se u eksploziji vatre preokrenuvi se. Dva neba vode k meni." U obrednome zazivu 669 postavlja se pitanje: "U emu e Kralj letjeti?"

Odgovor je: "Donijet e ti amac Hnw [rije istaknuta kurzivom neprevediva je] i ... [nedostaje dio teksta] od ptice hn [rije istaknuta kurzivom je neprevediva]. U tome e letjeti... Letjet e i spustiti se."" Smatram da i ostali odlomci zasluuju mnogo vie pozornosti nego to su im posvetili znanstvenici. Slijedi nekoliko primjera: "O, moj oe, veliki Kralju, nebeski prozor ti je otvoren." "Vrata neba na obzoru ti se otvaraju, bogovi su sretni to e te upoznati ... Moe sjediti na ovome eljeznome prijestolju tvojemu, kao Veliki koji je u Heliopolisu." "O, Kralju, moe se uzdignuti: Nebo tetura zbog tebe, zemlja podrhtava zbog tebe, neprolazne zvijezde tebe se boje. Doao sam k tebi, o, ti, ija su sjedita skrivena, kako bih te na nebu mogao zagr liti." "Zemlja govori, otvorena su vrata zemaljskoga boga, Gebova vrata su ti otvorena. Moe se premjestiti na nebo na svoje eljezno prijestolje." "O, moj oe Kralju, takav je tvoj odlazak kada odlazi kao bog, tvoje putovanje kao nebeskoga stvorenja, stoji u konklavama obzora i sjedi na ovome eljeznome prijestolju kojemu se bogovi ude. " Veoma je neobino to se neprestano spominje eljezo. Poznato je da je eljezo bilo rijedak metal u drevnome Egiptu, osobito u Doba piramida, kada je vjerojatno postojao samo u meteoritskom obliku. No, u Tekstovima iz piramide eljeza ima na pretek: eljezne ploe na nebu, eljezna prijestolja te eljezno ezlo (koje se spominje u obrednom zazivu 665C), pa ak i eljezne kosti za Kralja (zazivi 325, 684 i 723). Drevni egipatski naziv za eljezo jest bja, to doslovno znai "nebeski metal" ili "boanski metal". Zbog toga se eljezo smatralo jo jednim darom bogova.

Riznice izgubljene znanosti? Kakve su jo otiske mogli ti bogovi za sobom ostaviti u Tekstovima iz piramide?

itajui ih, pronaao sam, ponegdje meu najstarijim obrednim zazi vima, nekoliko metafora koje su se mogle odnositi na odlomak o precesijskom vremenu. Te su se metafore razlikovale od ostatka rukopisa zato to su bile izraene, za mene jednostavnim i poznatim nazivljem: bilo je to nazi vlje drevnoga znanstvenoga jezika koji su prepoznali Santillana i Hertha von Dechend u svome djelu Hamletov mlin. itatelj e se prisjetiti da je svemirski "dijagram" etiri nebeska potpor nja jedan od standardnih imaginativnih simbola koji je koriten u tom dre vnom jeziku. Pomou njega su se vizualno doaravale etiri zamiljene vrpce kojima se uokviruje, podupire i oznauje precesijsko doba svijeta. Upravo to astronomi nazivaju "ekvinocijski i solsticijski potpornji", koji vise na nebeskom sjevernom polu obiljeavajui etiri zvijea, u ijoj pozadini svakih 2160 godina Sunce izlazi u doba proljetnoga i jesenskoga ekvinocija te zimskoga i ljetnoga solsticija. ini se da je u Tekstovima iz piramide sadrano nekoliko verzija toga dijagrama. Osim toga, kao u veini pretpovijesnih mitova, koji obiluju astro nomskim podacima, precesijski je simbolizam vrsto isprepleten s nasilnim slikama o unitenju zemlje - kao da se njima eli istaknuti da "lomljenje nebeskoga mlina", odnosno prijelaz iz jednoga zodijakalnog doba u drugo, koji se dogaa svakih 2160 godina, moe ponekad prouzroiti katastrofe na Zemlji. Mit kazuje: "Ra-Aton, bog koji je stvorio sam sebe, isprva je bio kralj bogova i ljudi, no ovjeanstvo se pobunilo protiv njegove vlasti jer je posta jao star, njegove kosti su postale srebrne, njegovo tijelo zlatno a nje gova kosa [poput] lapis lazulija." Kada je shvatio to se dogaa, ostarjeli je bog Sunca (koji neodoljivo pod sjea na Tonatiuha, krvolono Peto sunce u Asteka) odluio kazniti pobu njenike tako to e unititi veinu ovjeanstva. Njegovu okrutnu osvetu ponekada simbolizira prodrljiva lavica, koja gazi u lokvama krvi, a pone kad Sekhmet, neustraiva boica s lavljom glavom, koja je "izbacila vatru iz sebe" i u divljakome zanosu krvolono poubijala itavo ovjeanstvo. Strano unitavanje nastavljalo se jo dugo nakon toga. Tada se, kona no, umijeao Ra kako bi spasio ivote "preostalih" predaka dananjih ljudi. On je stvorio veliki potop ijim se vodama edna lavica okrijepila i zaspala. Kada se probudila, vie nije htjela unitavati i nad razorenim je svijetom konano zavladao mir.

U meuvremenu je Ra odluio da "se povue" od svega to je stvorio: "Dok ivim moje srce je umorno od ovjeanstva. Poubijao sam [gotovo] sve ljude, tako da [beznaajan] ostatak nije moja briga." Bog Sunca se zatim uzdignuo u visinu na leima boice neba Nut, koja se (iz razloga koji imaju veze s precesijskom metaforom, koja e se uskoro uoiti) preobratila u kravu. Uskoro se - to se moe povezati s "vratilom" Amlodhijeva mlina koje se "razbilo na komade" - kravi "zavrtjelo u glavi jer je bila toliko visoko iznad zemlje i poela se tresti i podrhtavati ", Kada se na to poalila, Ra joj je zapovjedio: "Neka moj sin u stane ispod Nut kako bi me uvao na nebeskim potpornjima - koji postoje u sutonu. Postavi je iznad svoje glave i neka ondje bude." Kada je u stao ispod krave i tako uravnoteio njezino tijelo, "stvorila su se nebesa iznad i Zemlja ispod". Istodobno, "etiri kravlje noge", kako je prokomentirao egiptolog Wallis Budge u svojoj klasinoj studiji The Gods of the Egyptians (Egipatski bogovi): "postale su etiri nebeska potpornja koji se nalaze na etiri kardi nalne toke". Poput mnogih drugih znanstvenika, Budge je pretpostavio da se "kar dinalne toke" o kojima se govori u toj drevnoj egipatskoj predaji, odnose iskljuivo na Zemlju, a da "nebo" predstavlja tek nebo iznad nas. On je jednostavno zakljuio da se metafora o etiri kravlje noge odnosi na etiri strane svijeta - sjever, jug, istok i zapad. Osim toga, smatrao je, a s njime bi se sloilo ak i nekoliko suvremenih egiptologa, da su primitivni sveenici iz Heliopolisa zaista vjerovali kako nebo ima etiri kuta koja stoje na etiri noge, te da u, "taj prvorazredni nebeski nositelj", nepokretno poput stupa stoji na sreditu itavoga toga zdanja. Meutim, ako bismo ua i etiri noge nebeske krave protumaili kao Santillana i Hertha von Dechend, tada bi oni vie nalikovali na drevni znan stveni simbol kojim se opisuje okvir precesijskoga doba svijeta - polarna os (u) i potpornji (etiri noge, odnosno "potpornji" koji obiljeavaju ekvinocijske i solsticijske kardinalne toke na godinjem Sunevome putu). Osim toga, zanimljivo bi bilo nagaati o kojemu se dobu svijeta govori. Budui da se radi o kravi, to bi moglo biti doba Bika, iako su Egipani veoma dobro znali razliku izmeu bikova i krava. No, mnogo je vjerojatnije - barem u simbolinome smislu - da se radi o dobu Lava, koje je trajalo od otprilike 10 970.- 8810. god. pr. Kr. Naime, Sekhmet, koja je prema mitu unitila ovjeanstvo, prikazuje se u obliku lava. Postoji li bolji nain da se opie muno raanje novoga svjetskog doba nego simbolian prikaz podi vljaloga lava, osobito zato to se poetak doba Lava podudarao s velikim otapanjem krajem posljednjega ledenoga doba, kada su gotovo iznenada izu-

mrle mnoge ivotinjske vrste i uniten je vei dio ovjeanstva, koje su zadesile razarajue poplave, potresi i ubrzane klimatske promjene.

Sunana povorka i stanovnik Sirijusa Budui da u svojim mitovima raspoznaju i opisuju precesijska doba svi jeta, to upuuje na zakljuak da su drevni Egipani posjedovali mnogo vee znanje o opservacijskoj astronomiji i na mnogo napredniji nain razumije vali Sunev sustav od svih drugih drevnih naroda. Nema nimalo dvojbe da je tako dragocjeno i veliko znanje, ako je uope postojalo, bilo veoma cije njeno meu drevnim Egipanima, koji su ga zacijelo naratajima prenosili kao veliku tajnu. Zaista, smatrali su ga najviom tajnom, koja je povjerena na uvanje sveenikim dostojanstvenicima u Heliopolisu, koju su oni ugla vnom prenosili usmeno kao inicijacijsku predaju. Ako je to znanje nekim sluajem pronalo put do Tekstova iz piramide, nije li mogue da je ondje obavijeno metaforama i alegorijama? Polako sam etao pranjavim podom Unasove grobnice, koja je odisala spokojem, i promatrao izblijedjele plave i zlatne natpise. Neki odlomci na zidovima, napisani ifriranim jezikom nekoliko tisuljea prije Kopernika i Galileja, kao da govore o pravoj heliocentrinoj prirodi Suneva sustava. Tako se u jednome odlomku opisuje kako bog Sunca Ra sjedi na elje znome prijestolju okruen niim bogovima, koji se neprestano oko njega okreu jer se, kako pie, nalaze "u njegovoj povorci". U drugome odlomku, umrli faraon duan je "stajati na vrhu dviju nebeskih polovica i vagati rijei starijih bogova koji se okreu oko Raa." Ako se pojmovi "stariji bogovi" i "bogovi koji se okreu" oko boga Raa odnose na planete Suneva sustava, tada su autori Tekstova iz piramide sigurno bili upueni u nevjerojatno napredne astronomske podatke. Sigurno su znali da se Zemlja i planeti okreu oko Sunca, a ne obrnuto. Problem jest u tome to ni drevni Egipani, ni Grci, pa ak ni Europljani, sve do razdo blja renesanse, navodno nisu posjedovali takve kozmoloke podatke. Na koji se nain, dakle, moe objasniti spominjanje tih podataka u tekstovima koji potjeu iz samoga poetka egipatske civilizacije? Druga zagonetka se odnosi na zvijezdu Sirijus, koju su Egipani poisto vjeivali s Izidom, Ozirisovom sestrom i suprugom i Horusovom majkom. U odlomcima Tekstova iz piramide koji su posveeni Ozirisu tvrdi se: "Tvoja sestra Izida k tebi je dola obuzeta ljubavlju prema tebi. Stavio si je na se, tvoj izlaz uao je u nju i ona je zanijela poput zvi-

jezde Sept [Sirijus, pasja zvijezda]. Horus-Sept izaao je iz tebe u obliku Horusa, koji obitava u Septu." Taj odlomak mogue je, naravno, protumaiti na vie naina. Meutim, zaintrigirala me implikacija o Sirijusu kao o dvojnome biu, koji se na neki nain usporeuje sa enom "koja je zanijela dijete". Osim toga, nakon roe nja (ili izlaska) toga djeteta, u tekstu se jasno istie da je Horus ostao "obita vati u Septu", to vjerojatno znai da je ostao uz svoju majku. Sirijus je neobina zvijezda. Osobito je sjajna za zimskih mjeseci kada se istie nou na sjevernoj nebeskoj polutki, a predstavlja binarnu zvijezdu, odnosno Sirijus je, kako se zakljuuje iz Tekstova iz piramide, "dvojno bie". Sa Zemlje je golim okom vidljiva samo zvijezda Sirijus A. Sirijus B - patu ljasta zvijezda koja se okree oko Sirijusa A - oku je posve nevidljiva. Zapa dni je svijet za nju saznao tek 1862., kada ju je uoio ameriki astronom Alvin Clark pomou jednoga od tada najveih i najnaprednijih teleskopa. Kako su autori Tekstova iz piramide mogli znati da zvijezdu Sirijus zapravo tvore dvije zvijezde? U svojoj znaajnoj knjizi The Sirius Mystery (Tajna zvijezde Sirijus) koja je objavljena 1976., Amerikanac Robert Temple je predloio veoma zanimljive odgovore na to pitanje. Njegovo se istraivanje temelji na tra dicionalnim vjerovanjima zapadnoafrikoga plemena zvanog Dogon. U nji hovim se predajama jasno opisuje binarni karakter Sirijusa i precizno istie razdoblje od pedeset godina, koliko traje kruno putovanje Sirijusa B oko Sirijusa A. Temple uvjerljivo tvrdi da su plemenu Dogona taj visokoznanstveni podatak tijekom mijeanja i stapanja kultura prenijeli drevni Egipani, te da odgovor na tajnu Sirijusa moramo traiti upravo kod njih. Zakljuio je da su drevni Egipani taj podatak sigurno doznali od inteligentnih bia koja su stigla iz podruja Sirijusa. Poput Templea i sam sam postajao sve vie uvjeren da se napredniji elementi egipatske znanosti mogu objasniti jedino ako ih se shvati kao dio nekoga naslijea. No, za razliku od Templea nikako nisam elio to naslijee pripisati izvanzemaljcima. Smatrao sam mnogo razumnijim objanjenje da je znanje koje su posjedovali sveenici iz Heliopolisa dio naslijea izgu bljene civilizacije, koja je u pradavno doba uspjela postii visok tehnoloki razvoj. Nepoznati pretpovijesni istraivai i znanstvenici koji su nainili nevjerojatne zemljovide, o kojima raspravljamo u I. dijelu knjige, zacijelo su bili sposobni proizvesti i sredstvo kojim je bilo mogue otkriti zvijezdu Sirijus B. Isto tako, nepoznati su astronomi i geodeti mogli drevnim Mayama ostaviti u naslijee i sloeni kalendar o kretanjima nebeskih tijela, koji je mogao nastati samo kao rezultat tisuugodinjih promatranja i u kojemu

se barata iznimno velikim brojevima, koji su prikladniji potrebama visokotehnoloki naprednoga drutva nego potrebama "primitivnoga" kraljevstva Srednje Amerike.

Milijuni godina i kretanja zvijezda Iznimno veliki brojevi pojavljuju se i u Tekstovima iz piramide, pri mjerice u simbolinome "brodu od milijun godina", u kojim je bog Sunca plovio mranim meuzvjezdanim prostranstvima. Bog mudrosti, Thoth ("onaj koji rauna, brojitelj zvijezda, mjeritelj Zemlje") bio je posebno ovla ten da umrlom faraonu daruje ivot dug vie milijuna godina. Isto tako, opisuje se da je Oziris, "kralj vjenosti, gospodar beskrajnosti" preao mili june godina svoga ivota. Brojke poput "deseci milijuna godina" (kao i zastraujue brojke poput "milijun milijuna godina") toliko su este da se namee pretpostavka kako su barem neki dijelovi drevne egipatske kulture zasigurno rezultat potrebe ljudi koji su razmiljali poput znanstvenika, koji su uvidjeli i potpuno shvatili neizmjernost vremena. Takvim bi ljudima, naravno, prijeko potreban bio kalendar, koji bi im olakao sloena i precizna izraunavanja. Zbog toga ne iznenauje to su drevni Egipani, ba kao i Maye, posjedovali takav kalendar, ali su s vreme nom izgubili sposobnost da ga i razumiju. Sami drevni Egipani vjerovali su da su svoj kalendar u pradavno doba naslijedili od bogova. U sljedeim emo poglavljima potanje razmotriti tko su mogli biti ti bogovi koji su posvetili mnogo vremena promatranju zvijezda i na temelju toga skupili precizne znanstvene podatke, osobito o zvijezdi Sirijusu. To dokazuje i kalendar, koji su drevnim Egipanima navodno darovali bogovi: sotiki (ili sirijski) ciklus. Sotiki ciklus se temeljio na onome to se u znanosti naziva "periodiko vraanje helijakalnoga izlaska Sirijusa", odnosno na prvome pojavljivanju te zvijezde nakon njezina sezonskoga izbivanja. Sunce, naime, tada izlazi na istonome nebu poslije te zvijezde. Vremenski razmak izmeu svakog sljedeeg izlaska zvijezde Sirijusa iznosi tono 365,25 dana - odnosno, traje samo dvanaest minuta due od suneve godine. Neobino je da je od otprilike 2000 zvijezda koje su vidljive sa Zemlje, Sirijus jedina zvijezda koja helijakalno izlazi u tom preciznome vremenskome razdoblju od 365,25 dana - to je rezultat njezina specifinoga kre tanja (brzine vlastitoga kretanja svemirom) i uinaka precesije ekvinocija. Osim toga, poznato je da se raunanje dana helijakalnoga izlaska Sirijusa - odnosno poetak nove godine prema drevnom egipatskom kalendaru -

oduvijek obavljalo u Heliopolisu, gdje su sastavljeni Tekstovi iz piramide i odakle se to unaprijed objavljivalo svim drugim vanijim hramovima u Egiptu. U Tekstovima iz piramide Sirijus se naziva "svojim imenom nove godine". Na temelju ostalih znaajnih obrednih zaziva (npr., zaziv 6 6 9 ) zakljuuje se da je sotiki kalendar star barem koliko i sami Tekstovi, te da oba potjeu iz veoma daleke prolosti. Dakle, zagonetka glasi: Tko je u to drevno doba mogao promatrati i precizno uoiti da je helijakalan izla zak Sirijusa povezan s razdobljem od 365,25 dana - to je francuski mate matiar R.A. Schwaller de Lubicz opisao kao "iznimno neobinu nebesku pojavu"? "Moemo se samo diviti naprednoj znanosti, koja je omoguila otkri vanje te povezanosti. Odabrana je upravo dvostruka zvijezda Sirijus jer je to jedina zvijezda koja se kree na tono odreenoj udaljenosti i u odreenom smjeru u odnosu na druge zvijezde. Ta injenica, koja je bila poznata vie tisua godina prije nas i koja je bila zaboravljena sve do naega doba, moe se uoiti samo dugotrajnim i upornim pro matranjem neba." Upravo su tim naslijeem - koje je rezultat viestoljetnoga razvitka preci zne opservacijske astronomije i znanstvenoga rada - Egipani raspolagali od poetka povijesti i zapisali su ga u Tekstovima piramide. Ovdje, takoer, lei tajna...

Prijepisi ili prijevodi? Bivi je ravnatelj Odjela za egipatske starine pri Britanskome muzeju i autor veoma priznatoga rjenika hijeroglifa, Wallis Budge, iskreno napisao 1934. godine, kada je i umro, sljedee: "Tekstovi iz piramide prepuni su raznovrsnih potekoa. Nije poznato znaenje mnogih rijei. Sve pokuaje prevoenja neke reenice one moguuje upravo njena konstrukcija, a kada se u njoj nalazi mno tvo nepoznatih rijei, tada smo suoeni s gotovo nerjeivom zago netkom. Zbog toga moemo samo pretpostaviti da su se ti tekstovi esto koristili u pogrebne svrhe, no jasno je da je to trajalo vie od stotinu godina. Ne moemo objasniti zato su odjednom, potkraj

razdoblja Pete dinastije izali na vidjelo te su se ponovno prestali koristiti krajem este dinastije." Je li mogue da su to bili prijepisi starije literature koju su Unas, posljednji faraon Pete dinastije, i nekoliko njegovih nasljednika iz este dinastije poku ali ovjekovjeiti u kamenu grobnica svojih piramida? Tako je smatrao Budge, koji je vjerovao kako su barem neki dijelovi izvornih tekstova drevni: "Nekoliko odlomaka dokazuje da pisari koji su nainili prijepise na temelju kojih su klesari uklesavali natpise, nisu razumjeli o emu piu. Proizlazi da su sveenici nainili prijepise iz izvadaka nekoliko rukopisa drugaijega sadraja koji su potjecali iz razliitih razdo blja." Iz toga se zakljuuje da su izvorni dokumenti sigurno bili napisani arhai nim drevnoegipatskim jezikom. Meutim, postoji i druga mogunost, koju Budge nije uzeo u obzir. Pretpostavimo da sveenici nisu imali zadau pre pisati nego prevesti izvorne dokumente koji su bili na potpuno drugaijem jeziku? Ako je taj jezik ukljuivao tehniko nazivlje kojim su opisivani pre dmeti i ideje za koje nisu postojali ekvivalentni pojmovi u drevnome egipatskome jeziku, tada bi se mogao objasniti neobian sadraj nekih obrednih zaziva. Osim toga, ako su izvorni tekstovi bili prepisani i prevedeni do kraja este dinastije, mogue je shvatiti zato ne postoji vie Tekstova iz piramide. Naime, taj je projekt zavren kada je ispunjena njegova svrha - odnosno, stvaranje trajnog hijeroglifskoga zapisa svetih rukopisa koji su bili veoma stari ve kada je Unas sjeo na egipatsko prijestolje 2356. god. pr. Kr.

Posljednji zapisi o Prvome dobu? Budui da smo eljeli to prije doi u Abidos, Santha i ja smo nevoljko odluili da treba krenuti. Iako smo ondje namjeravali provesti samo neko liko minuta, sumorni drevni glasovi koji su odjekivali Unasovom grobnicom zadrali su nas u njoj gotovo dva sata. Izali smo iz grobnice i popeli se strmim hodnikom prema izlazu, gdje smo zastali na trenutak kako bi nam se oi priviknule na svjetlost poslijepodnevnoga sunca. Iskoristio sam taj tre nutak da promotrim samu piramidu, koja je bila toliko ruevna da se njezin prvotni oblik jedva razabirao. Osnovna zidana konstrukcija, koja sada nali kuje tek na neopisivu gomilu kra, bila je loe kvalitete, a ak ni kameni blo-

kovi kojima je obloena - od kojih su neki jo uvijek netaknuti - nisu bili izraeni profinjeno i vjeto kao oni na starijim piramidama u Gizi. Teko je to objasniti uobiajenim povijesnim pretpostavkama. Ako su se u Egiptu razvijale graditeljske vjetine i ideje, bilo bi logino upravo supro tno. Naime, Unasova bi se piramida izgledom, konstrukcijom i nainom izrade trebala isticati nad piramidama u Gizi, koje su, kako tvrde ortodoksni kronolozi, starije otprilike dva stoljea. Ta neugodna injenica (da je Giza kvalitetnija od Unasove piramide, a ne obrnuto) potaknula je egiptologe da postave pitanja na koja nikako ne mogu pronai zadovoljavajue odgovore. Ponovimo sredinji problem: tri prekrasne i velianstvene piramide - Keopsova, Kefrenova i Smenkareova piramida - izgraene su kao rezultat stotina, pa ak tisua godina skuplje noga graditeljskoga iskustva. Meutim, tu injenicu ne potvruju arheoloki dokazi iz kojih se nedvojbeno zakljuuje da su te piramide jedne od najstari jih u Egiptu - drugim rijeima, one nisu nastale u zreloj fazi izgradnje pira mida u Egiptu nego su, to je veoma nesuvislo, nastale na samim poecima te prakse. Jo jedna tajna trai odgovor. U razdoblju etvrte dinastije izgraene su tri velike piramide u Gizi - vjena, velianstvena i nenadmana remekdjela u kamenu, visoka nekoliko stotina metara i teka vie milijuna tona. U Egiptu vie nikada nisu izgraene sline piramide. No, neto poslije, ispod manjih i tronijih graevina Pete i este dinastije kao da je namjerno izgra ena svojevrsna dvorana zapisa: vjena izloba prijepisa ili prijevoda dre vnih dokumenata, koji istadobno predstavljaju velianstvena i nenadmana remek-djela pisane umjetnosti. Ukratko, ini se da su se Tekstovi iz piramide, poput piramida u Gizi pojavili iznenada, i da su zauzeli sredinje mjesto u egipatskoj povijesti sto tinjak godina prije "prestanka radova", koji vie nikada nisu bili nastavljeni. Pretpostavimo da su drevni kraljevi i mudraci, koji su na to utjecali, znali to ine. Tada su oni zacijelo eljeli da se istakne snana veza izmeu potpuno neispisanih (ali tehniki savrenih) piramida u Gizi te ispisanih i ukraenih (ali tehniki nesavrenih) piramida Pete i este dinastije. Smatrao sam da polje piramida u Dahshuru, koji je udaljen petnaestak minuta od Saqqare, vjrojatno sadri dio rjeenja toga problema. Ondje su se nalazile takozvana Nagnuta i Crvena piramida, veoma dobro ouvani spo menici, koja se pripisuju Keopsovu ocu Snefruu, a prije mnogo godina bili su zatvoreni za javnost. Oko njih je bila vojna baza, pa ih se ni pod kojim uvjetima nije moglo razgledati. Kada smo nastavili putovanje prema jugu toga prekrasnoga prosinakog dana, obuzeo me osjeaj da je dolina Nila bila pozornica na kojoj su se davno

prije zabiljeene povijesti odvijali dogaaji znaajni za ovjeanstvo. Svi drevni egipatski zapisi i predaje govore o tim dogaajima, koje povezuju s razdobljem u kojemu su na zemlji vladali bogovi, to je izmiljeno Prvo doba, koje nazivaju Zep Tepi. U sljedea dva poglavlja zaronit emo u te zapise.

XLIII.

poglavlje

U potrazi za Prvim dobom

Ovako su drevni Egipani opisali Prvo doba, Zep Tepi, kada su u njiho voj zemlji vladali bogovi - rekli su da je to bilo zlatno doba tijekom kojega su se povukle vode ponora, nestala je praiskonska tama, a ovjeanstvu koje je nastajalo darovane su blagodati civilizacije. Govorili su i o posrednicima izmeu bogova i ljudi - o niim boanstvima koje su nazivali urshu, to znai "uvari". Sauvali su i osobito ivopisna sjeanja na same bogove, mona i prekrasna bia koje su nazivali neteru, koji su ivjeli na Zemlji zaje dno s ljudima i koji su vladali iz Heliopolisa i drugih svetita uz gornji i donji tok Nila. Neki od neterua su bili mukarci a neki ene, no svi su imali natpri rodne moi, izmeu ostaloga i sposobnost da se pretvore u ljude ili ivotinje, ptice, gmazove, stabla ili biljke. ini se da su njihove rijei i djela utjecali na ljudske strasti i elje. Isto tako, iako su ih opisivali kao jaa i mnogo inteli gentnija bia od ljudi vjerovalo se da su pod odreenim okolnostima mogli obolijevati - pa ak i umirati i biti ubijeni.

Zapisi o pretpovijesti Arheolozi su uvjereni da je doba bogova, koje su drevni Egipani nazi vali Prvo doba samo mit. Meutim, tako nisu mislili drevni Egipani, koji su o svojoj povijesti vjerojatno znali mnogo vie od nas. Meu povijesnim zapi sima koje su uvali u svojim najsvetijim hramovima nalazili su se i popisi svih egipatskih kraljeva: popisi s imenima svih faraona iz svake dinastije poznate suvremenim znanstvenicima. Na nekima od tih popisa nalaze se imena faraona koji su vladali prije razdoblja Prve dinastije, u dalekoj i nepo znatoj pretpovijesti.

Dva popisa s imenima potonjih kraljeva preivjela su okrutnost vremena i danas se uvaju u europskim muzejima. O njima emo detaljnije govoriti malo poslije u tekstu. Slubena imena tih tekstova jesu Kamen iz Palerma (koji potjee iz razdoblja Pete dinastije - otprilike 25. st. pr. Kr.) i Torinski papirus, hramski dokument iz razdoblja XIX. dinastije, koji je napisan hijeratskim pismom i potjee iz 13. stoljea pr. Kr. Osim toga, raspolaemo i svjedoanstvom heliopolijanskoga sveenika Maneta. On je u 3 st. pr. Kr. sastavio sveobuhvatnu i vjerodostojnu povijest Egipta, iz koje se izdvaja i dugaak popis s imenima kraljeva iz svih dinasti kih razdoblja. Poput Torinskoga papirusa i Kamena iz Palerma, Manetova povijest takoer zadire mnogo dalje jer govori o dobu kada su dolinom Nila vladali bogovi. Jo ne raspolaemo itavim Manetovim rukopisom, iako su njegovi pri jepisi kolali ak u 9. st. pr. Kr. Sreom, dijelovi toga rukopisa sauvani su u spisima idovskoga ljetopisca Josipa (60. god. po Kr.) i kranskih pisaca poput Africanusa (300.god.), Euzebija (340.god.) i Sincellusa (800.god.). Navedeni dijelovi, rijeima pokojnoga prof. Michaela Hoffmana sa Sveui lita u Junoj Karolini, pruaju "okvir za suvremen pristup u prouavanju egipatske povijesti". To je zaista tono. Meutim, egiptolozi su Maneta spremni prihvatiti samo kao izvor prouavanja povijesnoga (dinastikoga) razdoblja, a odba cuju njegove neobine uvide u prepovijest koji se odnose na pradavno zlatno Prvo doba. Zbog ega se ne bismo pouzdali u Maneta? Zato od njega kao istinu prihvaamo trideset "povijesnih" dinastija, a odbacujemo sve ono to govori o prethodnim razdobljima? Osim toga, budui da znamo da su arhe olozi potvrdili njegovu kronologiju povijesnoga razdoblja, nije li prerano zakljuiti da je njegova preddinastika kronologija netona samo zato to se iskopavanjima jo uvijek nije pronaao za nju uvjerljiv dokaz?

Bogovi, polubogovi i due mrtvih Ako Manetu dopustimo da govori, tada se moramo okrenuti tekstovima u kojima su sauvani dijelovi njegova rada. Jedan od najznaajnijih je armen ska verzija Euzebijeve "Kronike". Na njenome poetku saznajemo da je izvedena "iz djela Egipatska povijest, Maneta koji je svoje zapise obuhvatio u tri knjige. U njima se govori o bogovima, polubogovima, duama mrtvih i kraljevima-smrtnicima koji su vladali Egiptom..." Navodei Maneta, Euzebije svoje djelo poinje popisom imena bogova, meu kojima se uglavnom nalazi poznata eneada iz Heliopolisa - Ra, Oziris, Izida, Horus, Set itd.:

"Oni su bili prvi koji su vladali Egiptom. Nakon njih kraljevstvo se dosljedno prenosilo meu nasljednicima 13 900 godina. Nakon Bogova su 1255 godina vladali polubogovi; zatim su ponovno, 1817 godina vladali kraljevi; nakon njih bilo je jo trideset kraljeva, koji su vladali 1790 godina; zatim je jo deset kraljeva vladalo 350 godina. Nakon njih uslijedila je vladavina dua mrtvih, 5813 godina." Iz toga slijedi da je itava "pretpovijesna" vladavina Egiptom trajala 24 925 godina, to nas vodi daleko izvan razdoblja biblijskoga Postanka svijeta (otprilike 5. tisulijee pr. K r . ) . Upravo zato to je to odstupalo od biblijske kronologije, gorljivi je kranski komentator Euzebije pronaao veoma doj mljiv nain da rijei taj nesklad: "Pretpostavljam da se radi o lunarnoj godini, koja se sastoji od 30 dana: ono to mi nazivamo mjesecom, Egipanima je predstavljalo godinu..." Naravno, to nije tono. Meutim, na tako suptilan nain Euzebije i nje govi nasljednici uspjeli su skratiti Manetovo dugo preddinastiko razdoblje od gotovo 25 000 godina u "zdravorazumsku" raunicu od otprilike 2000 godina, koja se uspjeno podudara sa 2242 godine, koliko je, prema ortodok snoj biblijskoj kronologiji trajalo razdoblje izmeu Adama i Potopa. Redovnik Sincellus (oko 800. god. pr. Kr.) posluio se drugaijim nai nom da prikrije uznemirujuu Manetovu kronologiju. Taj je komentator, koji se sluio iskljuivo uvredama, napisao: "Maneto, glavni sveenik prokletih egipatskih hramova, [govori nam] o bogovima koji nisu nikada postojali. Oni su, kako tvrdi, vladali 11 895 godina." U dijelu Manetovih spisa pojavljuju se druge neobine i kontradiktorne brojke. Osobito se neprestano istie da je on zapisao kako je itavo razdoblje egipatske civilizacije, od doba bogova pa sve do kraja 30. (i posljednje) dina stije kraljeva-smrtnika, trajalo nevjerojatnih 36 525 godina. U toj brojci je, naravno, sadrana i brojka od 365,25, odnosno broj dana sotike godine (razdoblje izmeu dva uzastopna helijakalna izlaska Sirijusa koje navodimo u prethodnome poglavlju). Ta brojka predstavlja i 25 ciklusa od 1460 sotikih godina te 25 ciklusa od 1461 kalendarskih godina (budui da se egipat ski svjetovni kalendar temeljio na "netonoj godini" od 365 dana). Ne moemo sa sigurnou rei to je to moglo znaiti. Meutim, izvan te zbrke brojeva i tumaenja dio je Manetove izvorne poruke ipak jasno razu mljiv. Bez obzira na sve to smo nauili o tijeku povijesti, Maneto nastoji rei da su u Egiptu iznimno dugo razdoblje prije nastanka Prve dinastije, oko 3100. god. pr. Kr., postojala prosvijeena bia (bogovi ili ljudi).

Diodor Sicilski i Herodot Upravo u tome Manetu potporu najvie daju klasini pisci. Na primjer, u 1. st. pr. Kr. grki je povjesniar Diodor Sicilski posjetio Egipat. Suvremeni prevoditelj njegovih djela, C.H. Oldfather opisao je Diodora na sljedei nain: "Nekritian skuplja koji se koristio dobrim izvorima koje je vjerno zapisao". Drugim rijeima, Diodor nije pokuavao nametnuti svoje predrasude i zakljuke o materijalu koji je skupio. Zbog toga je nje govo djelo veoma dragocjen izvor podataka, koje je saznao od egipatskih sveenika s kojima je razgovarao o tajanstvenoj prolosti njihove zemlje. Evo to su mu oni rekli: "Egiptom su najprije 18 000 godina vladali bogovi i junaci, a posljed nji bog koji je vladao bio je Horus, Izidin sin. Govori se da su smr tnici kraljevali zemljom otprilike 5000 godina." Razmotrimo "nekritiki" te brojke. Diodor je pisao u 1. st. pr. Kr. Navodni "kraljevi-smrtnici" vladali su otprilike 5100. god. pr. Kr. Doba "bogova i junaka" je, dakle, bilo oko 23 100. god. pr. Kr., kada je svijet jo uvijek pro lazio razdoblje posljednjega ledenog doba. Davno prije Diodora Egipat je posjetio jo jedan grki povjesniar: slavni Herodot, koji je ivio u 5. st. pr. Kr. ini se da je i on razgovarao sa sveenicima od kojih je saznao predaje o visokoj civilizaciji u dolini Nila, koja je postojala u neko nepoznato i pradavno doba. Navedene predaje o iznimno dugakome razdoblju pretpovijesne egipatske civilizacije Herodot je skupio u II. knjizi svoje Povijesti. U istome djelu iznosi i neobinan poda tak, koji je saznao od sveenika iz Heliopolisa: "Za vrijeme ovoga doba, rekli su, Sunce je etiri puta izalo izvan uobiajenoga mjesta - dva je puta izalo ondje gdje sada zalazi i dva je puta zalo ondje gdje sada izlazi." O emu se tu radi? Francuski matematiar Schwaller de Lubicz tvrdi da nam Herodot pre nosi (vjerojatno nesvjesno) skriven i iskrivljen podatak o vremenskome razdoblju - odnosno, o vremenu koje je potrebno da Sunce koje zalazi u vri jeme proljetnoga ekvinocija prijee 1,5 zodijakalni krug. Vidjeli smo da ekvinocijsko sunce provodi otprilike 2160 godina u sva kome od dvanaest zvijea zodijaka. Dakle, da bi se zavrio jedan krug precesije ekvinocija, potrebno je gotovo 26 000 godina (12 x 2160). Iz toga

slijedi da je potrebno otprilike 39 000 godina (18 x 2160) da se zavri 1,5 precesijski krug. U Herodotovo doba Sunce je za vrijeme proljetnoga ekvinocija izlazilo na istoku u zvijeu Ovna - a zvijee Vage se tada nalazilo "u opoziciji", na zapadu gdje je Sunce nakon dvanaest sati zalazilo. Meutim, ako bismo pomaknuli precesijski sat unatrag za pola kruga - est kua zodijaka, odno sno otprilike 13 000 godina - dogodilo bi se obrnuto: proljetno bi sunce izalo na istoku u zvijeu Vage dok bi se Ovan nalazio u opoziciji na zapadu. Ako bismo se pomaknuli jo 13 000 godina unatrag, proljetno bi sunce ponovno izlazilo u Ovnu, a Vaga bi se nalazila u opoziciji. Time dolazimo do razdoblja od 26 000 godina prije Herodota. Ako bismo otili unatrag jo 13 000 godina, dakle, jo pola precesijskoga kruga, odnosno 39 000 godina prije Herodota, proljetno sunce bi ponovno zalazilo u zvijeu Vage i Ovan bi se nalazio u opoziciji. Dakle, radi se o sljedeemu: u navedenome razdoblju od 39 000 godina Sunce "dva puta izlazi ondje gdje sada zalazi", odnosno, u Herodotovo doba, u zvijeu Vage (kao i 13 000 i 39 000 godina prije toga), te "dva puta zalazi ondje gdje sada izlazi", odnosno, u Herodotovo doba, u Ovnu (kao i 13 000 i 39 000 godina prije toga). Ako je Schwallerovo tumaenje tono - a u to nema dvojbe - tada su sveenici koji su bili izvor podataka grkih povjesni ara, zacijelo raspolagali zapisima o tonim precesijskim kretanjima Sunca u razdoblju od barem 39 000 godina prije razdoblja u kojem su ivjeli.

Torinski papirus i Kamen iz Palerma Razdoblje od 39 000 godina podudara se s podacima iz Torinskoga papi rusa (jednoga od dva sauvana popisa s imenima drevnih egipatskih kraljeva iz pretpovijesnoga doba prije Prve dinastije). Taj troan papirus star 3000 godina, koji je isprva bio u posjedu sardinijskoga kralja stigao je u neomotanoj kutiji, rastrgan na mnotvo komadia, na sadanju adresu u Torinskome muzeju. Znanstvenici su ga godinama poku avali sastaviti, to su uinili doista izvanredno dobro. Bez obzira na to, vie od polovice toga dragocjenoga zapisa bilo je nemogue rekonstruirati. to smo mogli saznati o Prvome dobu da je Torinski papirus ostao neta knut? Sauvani dijelovi Papirusa odaju nevjerojatne podatke. Na primjer, iz njih doznajemo imena deset neterua, koja su ispisana na kartuama (oval nim ploama) veoma slinim stilom koji se koristio u pisanju imena egipat skih kraljeva iz povijesnoga razdoblja. Zapisane su i godine vladanja sva-

koga neterua, no one se veinom ne mogu razabrati zbog oteenosti doku menta. Na drugome mjestu nalazi se popis kraljeva-smrtnika koji su vladali Gornjim i Donjim Egiptom nakon bogova, a prije navodnoga ujedinjenja kraljevstva 3100. god. pr. Kr. pod Menesom, prvim faraonom Prve dinastije. Iz sauvanih dijelova teksta mogue je ustanoviti da je do faraona Menesa Egiptom vladalo devet "dinastija" tih preddinastikih faraona, a meu njima se spominju "dostojanstvenici iz Memfisa", "dostojanstvenici Sjevera", te posljednji, Shemsu Hor (Horusovi pratitelji ili sljedbenici). Posljednja dva stupca Papirusa vrsta su saetka: "Dostojanstvenici Shemsu-Hor, 13 420 godina; Vladavine prije Shemsu-Hora, 23 200 godina; Ukupno 36 620 godina." Drugi popis kraljeva, koji dodue ne odlazi toliko daleko u pretpovijest kao Torinski papirus, jest Kamen iz Palerma. Njegovi najraniji sauvani podaci seu u razdoblje vladavine 120 kraljeva, koji su vladali Gornjim i Donjim Egiptom u kasno preddinastiko doba: odnosno nekoliko stoljea prije ujedinjenja 3100. god. pr. Kr. Meutim, ne znamo koliko je drugih podataka, koji su se moda odnosili na mnogo ranija razdoblja, moglo biti ispisano na tim zagonetnim ploama od crnoga bazalta, jer su i one dosta unitene. Najvea od tih ploa uva se u muzeju u Palermu (Sicilija) od 1887.; druga ploa se nalazi u Kairskome muzeju u Egiptu, a trea, mnogo manja ploa dio je Petrieve zbirke, koja se uva u Londonskome sveuili tu. Arheolozi smatraju da su te ploe otkinute iz sredita monolita, koji je izvorno bio dugaak oko 2 m (na kojoj je strani i stajao) i visok 60 cm. Osim toga, kako je jedan strunjak primijetio: "Mogue je - ak i veoma vjerojatno - da postoji jo mnogo dijelova toga neprocjenjivoga spomenika, samo ne znamo gdje da ih traimo. Suoeni smo s munom spoznajom da je postojao zapis s imenom svakoga kralja Drevnoga doba, godinama njegove vladavine i naj znaajnijim dogaajima koji su se u tome razdoblju dogodili. Zapisi o tim dogaajima skupljeni su u razdobju Pete dinastije, otprilike samo 700 godina nakon ujedinjenja, tako da bi odstupanja od istine bila zacijelo neznatna." Navedene su rijei pokojnoga profesora Waltera Emeryja, koji je s pravom bio zabrinut zbog nedostatka mnogo znaajnijih pojedinosti o Drevnome dobu (3200.-2900. god. pr. K r . ) , koje ga je kao strunjaka osobito zanimalo. Meutim, trebali bismo razmisliti i o tome to nam je netaknuti Kamen iz

Palerma mogao rei o jo starijim razdobljima, osobito o zlatnome dobu bogova - Zep Tepiju. to dublje prodiremo u mitove i sjeanja o dugoj prolosti Egipta i to se vie pribliavamo izmiljenome Prvomu dobu, krajolik oko nas postaje veoma neobian ... to emo vidjeti.

XLIV. poglavlje

Bogovi Prvoga doba

Prema heliopolijanskoj teologiji u Prvome Dobu se u Egiptu najprije pojavilo devet bogova - Ra, Su, Tefhut, Geb, Nut, Oziris, Izida, Nefis i Set. Potomci tih boanstava su, izmeu ostaloga, bili Horus i Anubis. Osim navedenih, postojali su i drugi bogovi. Primjerice, u Memfisu i Hermopolisu postojali su veoma znaajni i drevni kultovi posveeni bogovima Ptahu i Thothu. Sva ta boanstva Prvoga doba bila su na neki nain bogovi stvara nja, koji su svojom voljom oblikovali kaos. Iz toga su kaosa stvorili i napu ili svetu zemlju Egipat, gdje su tisuama godina vladali meu ljudima kao boanski faraoni. to je bio "kaos"? Sveenik iz Heliopolisa koji je razgovarao s grkim povjesniarom iz 1. st. pr. Kr., Diodorom Sicilskim, objasnio je da je "kaos" bio potop - koji je Diodor usporedio s katastrofalnim potopom u doba Deukaliona, grkoga Noe: "Oni openito govore da su u potopu, koji se dogodio u doba Deu kaliona, u kojemu su bila unitena gotovo sva iva bia, stanovnici junoga Egipta vjerojatno preivjeli. Zapravo, neki tvrde da su nakon unitenja svih ivih bia na zemlji ponovno stvorene nove ivotinje, a da su se upravo u toj zemlji pojavili prvi oblici ivih bia." Zbog ega upravo Egipat? Diodor navodi da je to zbog njegova zemljopi snoga poloaja, zato to su njegova juna podruja veoma izloena suncu te zbog jakih kia koje su, kako kazuje mit, lijevale nakon katastrofalnoga potopa: "Budui da se vlaga nastala obilnim kiama, koje su padale na ljude

pomijeala s jakom vruinom koja prevladava u samome Egiptu, klima je postala umjerena i veoma pogodna za prve narataje ivih bia." Neobino je to se Egipat ne nalazi na nekome posebno pogodnome zemljopisnome poloaju: kako je poznato, zemljopisna irina i zemljopisna duina koje se presijecaju upravo na mjestu pokraj Velike piramide (30 sje verno i 30 istono) prelaze veinom preko suhe zemlje. Neobino je i to to su potkraj posljednjega ledenoga doba Egiptom nekoliko tisua godina vla dali iznimno vlani i plodni klimatski uvjeti. A u to su se vrijeme u sjevernoj Europi otapali milijuni kvadratnih kilometara ledenoga pokrivaa, kada je porasla razina svjetskih mora, uslijed ega su poplavljivala obalna podruja i kada su se isparavanjem ledenih polja u atmosferu oslobaale goleme koli ine vlage. Zbog toga se lako moe shvatiti da je takva klima zaista zapam ena kao "umjerena i veoma pogodna za prve narataje ivih bia". Postavlja se, dakle, sljedee pitanje: Od koga potjeu podaci koje sazna jemo od Diodora i je li nedvojbeno toan opis pogodnih klimatskih uvjeta u Egiptu potkraj posljednjega ledenoga doba; naime, je li taj opis sluajan ili se radi o drevnoj predaji - moda i sjeanju na Prvo doba?

D a h boanske zmije Drevni Egipani su vjerovali da je prvi kralj Prvoga doba bio Ra, a drevni mitovi kazuju da je njegova vladavina bila miroljubiva sve dok je on zadrao svoju mladost i snagu. Meutim, i na njega su utjecale godine, tako da je potkraj svoje vladavine bio star, naboran i slab ovjek, kome je iz drhtavih usana neprestano izlazila slina. Nakon njega vladao je kralj u, no to su razdoblje obiljeile urote i sukobi. Iako je u pobijedio neprijatelje, na kraju ga je ivota slomila bolest pa su se protiv njega okrenuli ak i najodaniji sljedbenici: "Umoran od vla danja u se odrekao prijestolja u korist svoga sina Geba i pobjegao je na nebo nakon strane oluje koja je trajala devet dana." Geb, trei boanski faraon, naslijedio je prijestolje od ua. I njegova je vladavina bila neprestano ugroavana, a njezin opisi u nekim se mitovima podudaraju s opisima iz Tekstova iz piramide, koji su napisani neobinim jezikom, koji kao da se odupire sloenim tehnikim i znanstvenim opisima. Primjerice, u osobito zanimljivoj predaji spominje se zlatna kutija, u koju je Ra stavio odreene predmete - koji se opisuju kao njegov tap (ili trstika), uvojak njegove kose te njegov uraeus (uspravna kobra proirene glave nai njena od zlata, koja se nosila kao kraljevski ukras za glavu).

Ta kutija, koja je bila moan i opasan talisman, ostala je zatvorena u utvrdi na "istonoj granici" Egipta mnogo godina nakon to je Ra otiao na nebo. Kada je Geb doao na prijestolje, zapovjedio je neka mu se ta kutija donese i pred njim otvori. U trenutku kada su je otvorili iz nje je izletjela vatrena kugla (koja se opisuje kao "dah boanske zmije"), koja je usmrtila Gebove pratitelje te opasno sprila i samoga kralja. Veoma je primamljivo zapitati se ne radi li se tu o laikome opisu pogre noga rukovanja napravom koju je nainio ovjek: zbunjujue i zastrau jue sjeanje na udovian predmet koji su proizveli znanstvenici izgubljene civilizacije. Takve pretpostavke mogle bi se potvrditi i injenicom da to nije bila jedina zlatna kutija drevnoga svijeta koja je djelovala kao smrtono san i nepredvidiv stroj. Ta kutija neodoljivo podsjea na zagonetan biblijski Koveg Saveza (iz kojeg su takoer izlazile vatrene strijele koje su pogaale ljude, koji je takoer bio "obloen zlatom" i gdje se navodno nisu nalazile samo dvije ploe ispisane Bojim zapovijedima nego i "zlatan vr koji je imao tajanstvenu mo te Aronov tap"). Raspravljanje o tim neobinim i prekrasnim kutijama (kao i o drugim "tehnolokim" predmetima koji se spominju u drevnim mitovima) prelazi sadraj ove knjige. Dovoljno je samo istaknuti da su bogovi iz Heliopolisa bili obavijeni ozrajem opasnosti i gotovo tehnoloki naprednim arolijama. Na primjer, Izida (Ozirisova supruga i sestra, te Horusova majka) opi sana je u papirusu Chester Beatty, koji se uva u Britanskome muzeju, kao "pametna ena, mnogo inteligentnija od veine drugih bogova, a znala je sve o nebu i Zemlji." Izida je bila poznata po arobnjatvu i drevni su je Egipani smatrali "otrom na jeziku", to je znailo da je vladala monim rijeima "koje je teno izgovarala i kojima je zapovijedala". Ukratko, vje rovalo se da je Izida mogla pomou svoga glasa promijeniti stvarnost i pre vladati sve zakone fizike. Iste, pa ak i vee moi pripisivale su se bogu mudrosti Thothu, za kojega, iako nije bio lan heliopolske eneade, Torinski papirus i ostali drevni zapisi kazuju da je bio esti (a ponekad i sedmi) boanski egipatski faraon. Na hramovima i zidovima grobnica Thoth je prikazivan likom ibisa, ili ovjeka s glavom ibisa, a drevni su ga Egipani tovali kao upravljaku snagu koja je odgovorna za sve nebeske proraune i biljeenja, kao gospo dara i mnoitelja vremena, izumitelja abecede i pokrovitelja magije. Oso bito su ga povezivali s astronomijom, matematikom, geodezijom i geome trijom i opisivali ga kao "onog koji rauna, brojitelja zvijezda i mjeritelja Zemlje". Thoth je bio i boanstvo koje je razumjelo tajne "svega to je skri veno pod nebeskim svodom" i koje je moglo darovati mudrost odabranim pojedincima. Tvrdilo se da je svoje znanje zapisao u tajne knjige, koje je

sakrio negdje na Zemlji kako bi ih budui narataji mogli traiti, ali koje e pronai "samo oni koji e biti toga dostojni" - odnosno, koji e svoje otkrie upotrijebiti za dobrobit ovjeanstva. Osim to je bio drevni znanstvenik, Thoth je bio i dobroinitelj i pros vjetitelj. U tome pogledu on nalikuje na svoga preteu Ozirisa, vrhovnoga boga koji se spominje u Tekstovima iz piramide i etvrtoga boanskoga egi patskoga faraona, "koji je nazvan Sah [Orion], ija je noga dugaka, korak produen, koji je Vladar June Zemlje."

Oziris i Gospodari Vjenosti Ponegdje se u tekstovima Oziris naziva neb tem ili "Gospodar Svijeta", a opisuje se kao ovjek, ali i kao nadovjek, koji pati ali istodobno zapovijeda. Osim toga, svoju dvostruku prirodu on pokazuje time to upravlja nebom (kao zvijee Orion) i Zemljom, kao kralj medu ljudima. Poput Viracoche u Andama i Quetzalcoatla u Srednjoj Americi, i njegovi su putovi bili profi njeni i tajanstveni. Poput njih, i on je bio veoma visok i nosio je zaobljenu boansku bradu. Iako je raspolagao natprirodnim moima, izbjegavao je uporabiti silu. U 16. poglavlju smo vidjeli da je Quetzalcoatl, meksiki bog-kralj otiao iz Srednje Amerike morem, tj. otplovio je na splavi od zmija. U egipatskoj Knjizi mrtvih saznajemo da je Ozirisovo boravite takoer "poivalo na vodi" i da su mu zidovi bili od "ivih zmija". Gotovo identian simbolizam koji povezuje ta dva boanstva iz meusobno veoma udaljenih podruja svi jeta najblae je reeno zastraujui. Postoje i druge oite slinosti. Osnovne pojedinosti prie o Ozirisu naveli smo u prethodnim pogla vljima, pa ih ne treba ponavljati. itatelj e se prisjetiti da je taj bog - ba kao i Quetzalcoatl i Viracocha - bio veliki dobroinitelj i prosvjetitelj ovje anstva. Na primjer, vjerovalo se da je upravo on uveo zabranu kanibali zma i nauio Egipane poljoprivredi - osobito uzgajanju penice i jema - te umijeu izrade poljoprivrednoga alata. Budui da je uivao u dobrim vinima (mitovi ne govore gdje je razvio taj ukus), "nauio je ljude vinskoj kulturi i nainima berbe groa i skladitenja vina." Osim toga, Oziris je poticao podanike da se odue od "svojih bijednih i barbarskih obiaja" tako to im je dao zakone i u Egiptu uveo kult tovanja bogova. Kada je na taj nain uspostavio red, Oziris je upravljanje kraljevstvom prepustio Izidi, otiao iz Egipta i nekoliko godina putovao svijetom kako bi, navodi Diodor Sikulski:

"posjetio sve naseljene dijelove Svijeta i nauio ljude kako praviti vino te sijati penicu i jeam; pretpostavljao je, naime, da e primiti besmrtne poasti zbog svojih velikih dobroinstava ako natjera ljude da se odreknu divljakih obiaja i odaberu bolji nain ivota..." Oziris je najprije otputovao u Etiopiju, gdje je primitivne skupljako-lovake zajednice nauio ratarstvu i voenju gospodarstava. Ondje je poduzeo i velike graditeljske i hidraulike pothvate: "Izgradio je kanale s branama i regulatorima poplava, podigao je rijene nasipe i poduzeo mjere za obranu od poplavljivanja Nila." Nakon toga je otiao u Arabiju i Indiju, gdje je osnovao mnoge gradove. U Trakiji je ubio barbarskoga kralja jer nije prihva tio njegov sustav vladanja. No, to je bila iznimka; Ozirisa su Egipani ponaj vie pamtili zbog sljedeega: "Nikoga nije prisiljavao da slijedi njegove upute, nego je blagim uvjeravanjem i pozivanjem na zdrav razum uspio ljude nagovoriti da prihvate ono to je propovijedao. Mnogi su Ozirisovi mudri savjet nici njegovim sluateljima pjevali himne i pjesme uz pratnju gla zbala." Ponovno se ne mogu zanijekati slinosti izmeu Ozirisa i Quetzalcoatla i Viracoche. U razdoblju tame i kaosa - koje moemo povezati s potopom u Egiptu (ili Boliviji ili Meksiku) pojavljuje se bradati bog ili ovjek. On raspolae bogatstvom praktinih i znanstvenih vjetina, koje upuuju na vje tine zrele i veoma napredne civilizacije, a koje nesebino dijeli za dobrobit ovjeanstva. Uglavnom je njean i blag, ali kada je potrebno, moe biti veoma odluan i snaan. Njegovo je djelovanje potaknuto snanim osjea jem svrhovitosti, a nakon to je uspostavio svoje sjedite u Heliopolisu (ili u Tiahuanacu ili Teotihuacanu) odlazi u pratnji sljedbenika kako bi u svijetu ponovno uspostavio izgubljeni red i poredak. Ostavimo li za sada pretpostavke o tome radi li se tu o bogovima ili o ljudima, o proizvodima primitivne mate ili stvarnim biima, ostaje inje nica da mitovi uvijek govore o skupini prosvjetitelja: Viracocha, Quetzalcoatl i Oziris imaju "sljedbenike". Ponekad meu njima postoje sukobi i suprot nosti, pa ak i borbe za prevlast: primjerice, bitka izmeu Seta i Horusa te izmeu Tezcatilpoce i Quetzalcoatla. Osim toga, bez obzira na to zbivaju li se mitski dogaaji u Srednjoj Americi, Andama ili u Egiptu, konaan je ishod uvijek isti - protiv prosvjetitelja je skovana urota i on je ili protjeran ili ubijen.

Ameriki mitovi kazuju da se Quetzalcoatl i Viracocha vie nikada nisu vratili (iako se u doba panjolskih osvajanja oekivao njihov povratak). Meutim, Oziris se vratio. Iako ga je Set ubio ubrzo nakon to je zavrio svoju svjetsku misiju da natjera ljude "da se odreknu divljakih obiaja", on je zadobio vjeni ivot tako to je u zvijeu Orionu uskrsnuo kao svemo gui bog smrti. Od tada je sudei duama mrtvih i pruajui besmrtan pri mjer odgovornoga i dobronamjernoga kraljevanja, vladao religijom (i kultu rom) drevnoga Egipta tijekom itave njegove poznate povijesti.

Razdoblje mira i stabilnosti Tko moe znati to bi sve andske i meksike civilizacije postigle da se i u njihovim zemljama nastavilo takvo prosvjetiteljsko razdoblje. Upravo je po tome Egipat jedinstven. Zaista, iako Tekstovi iz piramide i ostali drevni izvori govore o razdoblju raskola, u kojemu je Set (i njegova sedamdeset dva "precesijska" urotnika) pokuao prisvojiti vlast, u njima se opisuje prilino neometan i neizbjean prijelaz vlasti s Horusa, Thotha te niz drugih boan skih faraona. Taj prijelaz su tisuama godina oponaali egipatski kraljevi-smrtnici. Oni su se od samoga poetka smatrali izravnim potomcima i predstavnicima Horusa, Ozirisova sina. Naratajima se vjerovalo da se umrli faraon pono vno raa na nebu kao "Oziris" te da svaki njegov sljedei nasljednik postaje "Horus". Takva stabilna shema kraljevanja uobiajila se poetkom Prve dinastije - oko 3100. god. pr. Kr. Znanstvenici to prihvaaju kao injenicu, a veina ih smatra da se radilo o visokorazvijenome i naprednome vjerskom sustavu.' Neobino je to veoma malo egiptologa i arheologa zanima gdje se i kada ta vjera oblikovala. Je li nelogino pretpostaviti da su se 3100. god. pr. Kr. iznenada poja vile potpuno oblikovane drutvene i metafizike ideje, poput onih iz Oziri sova kulta, ili je pak loginije pretpostaviti da su tako savren oblik mogle zadobiti u razdoblju od 300 godina, kako nevoljko prihvaaju egiptolozi? Za takav razvoj sigurno je bilo potrebno nekoliko tisua, a ne nekoliko sto tina godina. Osim toga, vidjeli smo da u svim sauvanim zapisima, u kojima govore o svojoj prolosti, drevni Egipani tvrde kako je njihova civilizacija naslijee "bogova", koji su "prvi vladali Egiptom". Zapisi nisu posve dosljedni: u nekima se istie da je egipatska civili zacija mnogo starija. Meutim, svi oni jasno govore o razdoblju iznimno

daleke prolosti - o razdoblju od 8000 do gotovo 40 000 godina prije osnutka Prve dinastije. Arheolozi tvrde kako nisu otkriveni nikakvi materijalni dokazi koji bi potvrdili da je u to drevno doba u Egiptu postojala razvijena civilizacija, no to nije potpuno tono. Kako smo vidjeli u VI. dijelu, postoji mnotvo pred meta i graevina iju starost znanstvenici jo uvijek nisu konano odredili. U drevnome gradu Abidosu skriva se jedna od najneobinijih zagonetki kojoj se ne moe ustanoviti starost.

XLV. poglavlje

Djela ljudi i bogova

Od bezbroj ruevnih hramova drevnoga Egipta jedan se izdvaja i izvr snom ouvanou (odnosno, izmeu ostaloga, netaknutim krovom, to je doista rijetkost) nego i veoma kvalitetno izraenim prekrasnim reljefima koji ukrauju njegove zidove. To je Hram Setija I., vladara slavne Devetnaeste dinastije, koji je vladao od 1306.-1290. god. pr. Kr., a nalazi se u Abidosu, 13 km zapadno od sadanjega toka Nila. Setije ponajprije poznat kao otac slavnoga sina, Ramzesa II. (1290.-1224. god. pr. Kr.), faraona koji se spominje u starozavjetnome Izlasku. On je sam, meutim, bio znaajan povijesni lik. Organizirao je velike ratne pohode izvan egipatskih granica, izgradio je nekoliko divnih graevina, a starije je veoma briljivo i dosljedno obnovio i uljepao. Njegov je hram u Abidosu, koji se naziva i evokativnim imenom Kua milijuna godina, bio posveen Ozirisu, Gospodaru Vjenosti, o kome Tekstovi iz piramide govore slje dee: "Otiao si ali e se vratiti, spavao si, ali e se probuditi, umro si ali e ivjeti. Poi prema vodenome putu, plovi uzvodno, putuj do Abidosa u obliku due koju su ti bogovi namijenili."

Kruna atef Bilo je osam sati ujutro kada sam uao u mraan Hram Setija I. Osim elektrinih arulja koje su s poda osvjetljavale zidove, jedini izvor svjetlosti bilo je nekoliko otvora izdubljenih na zidovima toga hrama, kroz koje su poput boanskoga isijanja prodirale zrake sunca. Gotovo kao da se osjealo

Hram Ramzesa II.

Osireion Hram Setija

Abidos.

kako Ozirisova dua lebdi meu oblacima praine omotanim oko velikih stu pova, koji su pridravali strop hipostila. Zaista, Oziris je bio i fiziki prisutan u simfoniji reljefa koji su ukraavali zidove, na kojima je nekadanji i budui kralj-prosvjetitelj prikazan kao bog mrtvih i koga je na to prijestolje ustoli ila njegova prekrasna i tajanstvena sestra Izida. Na tim reljefima Oziris nosi razliite i veoma bogato ukraene krune. Sline krune bile su i vaan dio odjee svih faraona drevnoga Egipta, barem se tako zakljuuje iz ostalih reljefa. Meutim, arheolozi nikada nisu pronali nijedan primjerak ili barem djeli kraljevske krune, a kamoli obredne ukrase za glavu, koji bi se povezali s bogovima Prvoga doba. Osobito je zanimljiva kruna atef. Na njoj se nalazi uraeus, simbol kra ljevske zmije (u Meksiku je to bila egrtua, a u Egiptu kobra u poloaju spremnome za napad), a itava ta neobina naprava ima oblik hedjeta, bije loga ratnikoga ljema u obliku unja, koji je karakteristian za podruje Gornjega Egipta (a koji je takoer poznat samo iz reljefa). Sa svake strane toga ljema uzdie se neto nalik na dvije tanke metalne ploe, a na prednjoj strani zataknuta je naprava koja se sastoji od dvije valovite otrice, za koje znanstvenici tvrde da predstavljaju ovnove rogove.

Na nekoliko reljefa iz Hrama Setija I. Oziris je prikazan s krunom atef, koja je visoka oko 60 cm. Prema drevnoj egipatskoj Knjizi mrtvih Ozirisu je tu krunu dao Ra: "No, prvoga dana kada ju je nosio, Oziris je trpio velike bolove u glavi, a kada se Ra naveer vratio, vidio je ljutitoga Ozirisa glave nateene od vruine kojom je isijavala kruna atef. Zatim mu je Ra ispustio gnoj i krv." Ne moemo ne zapitati se kakva je to kruna koja isijava vruinom i zbog koje krvari koa i nastaju bolne rane?

Sedamnaest stoljea kraljeva Prodirao sam sve dublje u tamu i konano pronaao put do Galerije kra ljeva, koji je vodio istonim rubom unutarnjega hipostila otprilike 60 m od ulaza u Hram Setija I. etnja Galerijom bila je poput etnje kroz vrijeme. Na zidu s moje lijeve strane nalazio se popis s imenima 120 bogova drevnoga Egipta i njihovih glavnih svetita. Na zidu s moje desne strane, na prostoru veliine oko 3 m x 2 m, nalazila su se imena 76 faraona, koji su prethodili Setiju I. Svako ime bilo je urezano hijeroglifima u ovalnoj kartui. Taj se popis naziva Abidoski popis kraljeva. Podijeljen je na pet okomi tih i tri vodoravna popisa na kojima se imena, premazana rastaljenim zlatom, itaju slijeva nadesno, a odnosi se na dugo razdoblje od gotovo 1700 godina, koje poinje oko 3000. god. pr. Kr. vladavinom Menesa, prvoga kralja Prve dinastije, a zavrava vladavinom Setija, oko 1300. god. pr. Kr. Sasvim lijevo od njega, na visokome reljefu izrezbarena su dva lika: Seti i njegov mladi sin, budui faraon Ramzes II.

Hipogej
Abidoski popis, koji se svrstava u skupinu povijesnih dokumenata kao i Torinski papirus i Kamen iz Palerma, dio je predaje koja se naratajima pre nosila drevnim Egiptom. Osnovni sadraj te predaje jest vjerovanje ili sjea nje na Prvo doba - iznimno drevno doba kada su Egiptom vladali bogovi. Najznaajniji od tih bogova bio je Oziris, zbog ega je razumljivo da se iz Galerije kraljeva ulazi u drugi hodnik, koji vodi u stranji dio Hrama Setija I. Tu je smjetena prekrasna graevina - koja se povezivala s Ozirisom jo od razdoblja prvih pisanih zapisa u Egiptu i koju je grki zemljopisac Stra-

bon (koji je posjetio Abidos u 1. st. pr. Kr.) opisao kao "izvanrednu kamenu graevinu ... [u kojoj se] na velikoj dubini nalazi vrelo, do kojega se silazi niz nadsvoene galerije s golemim i lijepo obraenim monolitima. Ondje je kanal koji vodi do mjesta na velikoj rijeci." Nekoliko stotina godina poslije Strabona, kada je novi kranski kult potisnuo drevnu egipatsku religiju, u Osireion su poeli nadirati rijeni mulj i pustinjski pijesak, stoljeima su ga polako zatrpavali sve dok njegovi uspra vni monoliti nisu ostali zakopani i zaboravljeni. Takvi bi ostali do danas da ih poetkom 20. st. nisu otkrili arheolozi Flinders Petrie i Margaret Murray. Kada su 1903. iskopavali u pustinji, otprilike 60 m jugozapadno od Hrama Setija I., otkrili su dijelove dvorane i prolaz, koji su bili izgraeni prepo znatljivim graditeljskim stilom Devetnaeste dinastije. Meutim, izmeu tih ostataka i stranjega dijela spomenutoga hrama uoili su oite znakove da se ondje nalazi "velika podzemna graevina". Margaret Murray je zapisala: "Profesor Petrie pretpostavlja da je taj hipogej mjesto o kojemu je govorio Strabon, a koje se obino naziva "Strabonovim vrelom"." Petrie i Murray su bili u pravu. Meutim, njihova teorija je, zbog nedostatka novca, iskuana tek u sljedeoj sezoni iskopavanja, od 1912./13. Tada je, pod vodstvom prof. Navillea iz Fonda za istraivanje Egipta otkrivena dugaka odaja na ijem su se sjeveroistonome kraju nalazila golema vrata, nainjena od velikih kame nih blokova od granita i pjeenjaka. Sljedee sezone iskopavanja, 1913./14., Navilleova ekipa se vratila sa 600 mjetana, koji su marljivo pomogli oistiti itavu golemu podzemnu graevinu: "Otkrili smo [napisao je Naville] divovsku graevinu dugaku otpri like 30 m i iroku 18,5 m, koja je izgraena od najveega kamenja koji je ikada postojalo u Egiptu. Na njena etiri zida nalazi se 17 elija visine ovjeka, na kojima nema nikakvih ukrasa. Sama gra evina podijeljena je na tri svoda, s time da je srednji svod iri od dva ostala; dijele ih dvije kolonade golemih granitnih monolita koji podupiru grede jednake veliine." Navillea je osobito zadivio kameni blok dui od 6 m, koji se nalazi u kutu sjevernoga svoda graevine. Jednako je iznenaujue bilo otkrie da elije u zidovima nemaju podove, nego se dubljim iskopavanjem ustanovilo da su ispunjene veoma vlanim pijeskom i zemljom: "elije su povezane gredom irokom tek 60 ili 90 cm; na suprotnoj strani svoda takoer je greda, ali nema poda, a nakon to smo kopali

Tlocrt Osireiona. na dubinu od 3,6 m doprli smo do vode. Poda nema ak ni ispod veli kih ulaznih vrata, a kada je ispred njih bila voda, do elija se zacijelo dolazilo malenim barkama."

Najstarija kamena graevina u Egiptu Voda, voda i posvuda voda. Tako je izgleda bilo u Osireionu, koji je leao na dnu duboke jame koju su 1914. otkopali Naville i njegovi pomo nici. Smjeten je otprilike 15 m ispod razine poda Hrama Setija I., gotovo preplavljen vodom, a do njega se dolazi suvremenim stubitem koje se zavo jito sputa prema jugoistoku. Siavi tim stubama, proao sam kroz golema ulazna vrata o kojima su pisali Naville (i Strabon), zatim preko uskoga drve noga, takoer suvremenoga, mostia i konano stao pokraj velikoga podno ja od pjeenjaka. To podnoje, dugako otprilike 24 m i iroko 12 m, sastavljeno je od golemih kamenih blokova i potpuno je okrueno vodom. Uz sredinju os toga podnoja urezana su dva bazena, jedan pravokutan a drugi etvrtast, a sa svake strane su stube koje silaze na dubinu od oko 4 m ispod razine vode. To podnoje takoer podupire dvije goleme kolonade o kojima govori Naville, od kojih se svaka sastoji od pet zdepastih ruiastih granitnih monolita povr ine 2,5 m2, visokih 3,6 m i tekih gotovo 100 t. Na vrhovima tih golemih stupova lee granitni nadvratnici, na temelju ega se zakljuuje da je nekada itava graevina bila nadsvedena nizom jo veih monolitnih ploa. Pokuao sam predoiti kako je Osireion prvotno izgledao. Budui da izvorno krovite vie nije postojalo, bilo mi je lake zamisliti tlocrt itava zdanja, a tome je potpomogla i injenica da su svi bazeni, elije i kanali bili napunjeni vodom, koja je sezala nekoliko centimetara ispod ruba sredinjega podnoja, to je vjerojatno i bila namjera izvornih graditelja. Na taj sam nain ustanovio da je podnoje tvorilo pravokutan otok, sa svih strana okruen oko 3 m irokim jarkom napunjenim vodom. Jarak je bio zatvoren golemim pravokutnim zidom, debelim ak 6 metara, koji je nainjen od velikih kamenih blokova od crvenoga pjeenjaka poslaganih u sloen mozaik. U tome debelome zidu nalazi se 17 elija, o kojima govori Naville u svome izvjetaju. est ih je smjeteno na istoku, est na zapadu, dvije na jugu i tri na sjeveru. Izvan sredita tri sjeverne elije nalazi se duga ka nadsvedena odaja sainjena od vapnenakih blokova. Slina odaja, tako er izgraena od vapnenca ali oteena krova, nalazi se juno od velikih ula znih vrata. Konano, itavo je zdanje izvana zatvoreno zidom od vapnenca kojim na taj nain zavrava niz unutarnjih pravokutnika - odnosno, pravo kutnih zidova, pravokutnoga jarka, pravokutnoga podnoja. Jo jedna neobina znaajka Osireiona jest to da nije smjeten u ravnini s kardinalnim tokama. Umjesto toga, poput Ulice mrtvih u Teotihuacanu u Meksiku, orijentiran je prema sjeveroistoku. Budui da je drevna egipat ska civilizacija bila dovoljno napredna da izgradi graevine tono okrenute

Rekonstrukcija Osireiona. prema stranama svijeta, ini se nevjerojatnim daje njegov poloaj bio slua jan. Osim toga, i Hram Setija L, iako vii za 15 m od Osireiona, takoer je smjeten na istoj osi - to ponovno nije sluajno. Pitanje glasi: Koja je od tih dviju graevina starija? Prati li os Osireiona os Hrama Setija I. ili obrnuto? Taj je problem neko izazivao mnoge kontroverze i rasprave. Ugledni arheo lozi su u svojim raspravama, koje su nalikovale raspravama o Sfingi i Hramu u dolini, prvotno zakljuili da je Osireion iznimno stara graevina. Isto sta jalite prof. Navillea izneseno je u londonskome listu Times, 17. oujka 1914.: "Navedeni spomenik potie znaajna pitanja. Budui da nalikuje Hramu Sfinge [kako se tada nazivao Hram u dolini] zakljuuje se da je nastao u doba kada su se graevine izgraivale od velikoga kame-

nja bez ikakvih ukrasa. To je karakteristika najstarije arhitekture drevnoga Egipta. Usudio bih se ustvrditi da ga s pravom moemo nazvati najstarijom kamenom graevinom u Egiptu." Naville je bio oduevljen "veliinom i strogom jednostavnou sredinje dvorane spomenika, u kojoj se nalaze izvanredni granitni monoliti", te "snagom tih drevnih ljudi, koji su uspjeli s velikih udaljenosti donijeti i pomicati tako divovsko kamenje". Osim toga, pretpostavio je da je izvorna funkcija Osireiona vjerojatno bila sljedea: "To golemo zdanje oito je slu ilo kao golem rezervoar u koji se spremala voda tijekom sezonskih poplava Nila. Neobino je da ono to smatramo poetkom arhitekture nije ni hram ni grobnica, nego divovski bazen, ili vodovod." To je zaista neobino i zahtijeva pomno istraivanje, a Naville se nadao da e ga poduzeti sljedee sezone iskopavanja. Naalost, poeo je Prvi svjet ski rat i u Egiptu se nekoliko godina nisu mogla poduzimati nikakva iskopa vanja. Tek je 1925. Fond za istraivanje Egipta ondje poslao drugu ekipu, koju je predvodio mladi egiptolog Henry Frankfort.

Frankfortove injenice Prije no to je postao veoma ugledan kao profesor pretklasine starine pri Sveuilitu u Londonu, Frankfort je od 1925. do 1930. vodio detaljna iskopavanja i ienja podruja Osireiona. Tijekom tih radova otkrio je neko liko dokaza koji su, po njegovu miljenju, odreivali datum izgradnje grae vine: 1. Granitno uljebljenje na vrhu sjeverne strane glavnoga ulaza u sre dinju dvoranu, na kojemu se nalazila kartua Setija I. 2. Slino uljebljenje na unutarnjoj strani istonoga zida sredinje dvo rane. 3. Astronomski prikazi i natpisi Setija I. urezani na reljefu na stropu sjeverne odaje. 4. Ostaci slinih prikaza u junoj odaji. 5. Ostrakon (komadi glinene ploice) pronaen na ulaznome hodniku, a na kojemu je napisano: "Seti slui Ozirisu". itatelj e se prisjetiti dogaaja koji su dramatino promijenili znan stveno stajalite o starosti Sfinge i Hrama u dolini (bilo je to otkrie dvaju kipova i jedne kartue, koje su znanstvenici iz odreenih razloga povezali

s Refrenom). Frankfortova otkria u Abidosu na jednak su nain utjecala na uvjerenja o starosti Osireiona. Godine 1914. znanstvenici su ga smatrali "najstarijom kamenom graevinom u Egiptu". No, do 1933. bili su uvjereni da potjee iz razdoblja vladavine Setija I. - oko 1300. god. pr. Kr. - te da predstavlja njegov kenotaf (simbolina grobnica podignuta kao uspomena na pokojnika ije se tijelo nalazi drugdje, op. prev.). Sljedeih deset godina od te "spoznaje" u uobiajenim se egiptolokim tekstovima Osireion pripisivao Setiju I., kao da se radi o injenici potvrenoj iskustvom ili istraivanjima. Meutim, to nije bila injenica nego Frankfortovo tumaenje njegova dokaza. Meutim, injenica jest da se neki natpisi i ukrasi, koji se odnose na Setija, pojavljuju u inae potpuno nepoznatoj graevini. Zbog toga se jedino moglo zakljuiti, to je uinio Frankfort, da je tu graevinu izgradio upravo Seti. Drugo mogue objanjenje jest da su oskudni ukrasi, kartue i natpisi koje je Frankfort otkrio, postavljeni u Osireion za vrijeme njegove obnove i restauracije koju je poduzeo Seti (ime se zakljuuje da je graevina ve tada bila veoma stara, kako je pretpostavio Naville i ostali). Koje su prednosti i nedostaci tih potpuno suprotnih pretpostavki prema kojima je Osireion: a) najstarija graevina u Egiptu, te b) graevina iz razdo blja Novoga kraljevstva? Egiptolozi kao jedinu istinu prihvaaju da je Osireion kenotaf Setija I. Meutim, pomnijim razmatranjem uoavamo da kartue i natpisi, koji potvr uju tu tvrdnju, ne dokazuju nita. Zaista, taj dokaz dijelom i pobija Frankfortovo miljenje. "Seti slui Ozirisu" natpis na ostrakonu ne zvui kao veli anje djela izvornoga graditelja nego kao velianje onoga tko je obnovio, a moda i nadogradio, drevnu graevinu koja se povezuje s Ozirisom, bogom Prvoga doba. Osim toga, previdjela se i sljedea znaajka. Juna i sjeverna odaja, u kojima se nalaze ukrasi i natpisi koji se odnose na Setija I., lee izvan est metara debeloga zida koji okruuje veliko, neukraeno megalitsko sredite graevine. To je navelo Navillea da pretpostavi (iako je Frankfort to miljenje zanemario) da dvije odaje "nisu izgraene u isto vrijeme kao i ostatak graevine" nego da su dodane mnogo poslije, u doba vladavine Setija I. "vjerojatno kada je izgraen njegov hram". Ukratko. Pretpostavka b) temelji se uglavnom na Frankfortovim tuma enjima dijelia neutemeljenih dokaza. Pretpostavka a) - da je osnovna graevina izgraena tisuljee prije Setija - temelji se na samoj arhitekturi Osireiona. Na temelju slinosti s Hramom u dolini Naville je pretpostavio da je Osireion "nastao u doba kada se gradilo od velikoga kamenja bez ikakvih ukrasa". Na isti nain, Margaret

Murray je do kraja ivota ostala pri stajalitu da Osireion nije kenotaf (oso bito ne Setija I.). Tvrdila je sljedee: "Izgraen je kako bi se u njemu slavili Ozirisovi misteriji te je zato jedinstvena meu svim sauvanim graevinama u Egiptu. Jasno je da je veoma stara jer veliki kameni blokovi upuuje na razdoblje Staroga kraljevstva; velika starost moe se uoiti i po jednostavnosti same graevine. Ukrase je dao postaviti Seti I., koji je na taj nain i poloio pravo na nju. Meutim, budui da su faraoni esto prisvajali graevine svojih pretea, ostavljajui u njima svoja imena, ta inje nica ne moe pruati nikakav dokaz. Starost egipatskih graevina ne utvruje se imenom kralja nego upravo stilom izgradnje, karakteri stinim zidanim konstrukcijama i nainom obrade kamena." Navedenome je upozorenju Frankfort mogao obratiti veu pozornost. Kona no, ipak je o svome kenotafu rekao sljedee: "Moramo priznati da u Egiptu ne postoji slina graevina iz razdoblja Devetnaeste dinastije." Meutim, ne radi se samo o Devetnaestoj dinastiji. Osim Hrama u dolini i ostalih divovskih graevina u Gizi, nijedna druga graevina iz bilo kojega doba egipatske duge povijesti ni priblino ne nalikuje Osireionu. Ta skupina graevina nainjenih od golemih megalita, koje navodno potjeu iz Staroga Kraljevstva, zaista pripada jedinstvenoj kategoriji. Ne nalikuju nijednom drugom poznatom graditeljskome stilu i nijednoj se ne moe precizno utvr diti podrijetlo. Ne bismo li upravo to i oekivali od graevina koje nisu izgradili povi jesni faraoni nego oni koji su vladali u pretpovijesno doba? Nije li neobino to se Sfinga, Hram u dolini te, konano, Osireion nejasno povezuju s ime nima nekih faraona (Kefrena i Setija I.), bez ikakvih uvjerljivih dokaza da su upravo oni tvorci tih graevina? Ne upuuju li te slabe povezanosti na obno vitelje eljne prisvojiti drevne i svete spomenike, a ne na njihove izvorne graditelje - tko god da su oni bili i u koje god doba da su ivjeli?

Plovidba morem pijeska i vremena elio sam prouiti jo jednu zagonetku prije no to smo napustili Abidos. Leala je u pustinji otprilike 1 km sjeverozapadno od Osireiona na pijesku zatrpanome humcima drevnih grobova. Izvan tih grobova, od kojih su neki potjecali iz ranoga dinastikoga i preddinastikoga razdoblja, nadmono su vladali bogovi-akali Anubis i

Upuaut. Vodii dua mrtvih imali su glavnu ulogu u Ozirisovim misterijima, koji su se svake godine odigravali u Abidosu - i to vjerojatno veoma dugo u drevnoj egipatskoj povijesti. ini se da ti misteriji jo uvijek imaju smisao. Konano, to je Osireion nego velika, neodgonetnuta tajna, misterij, koji je zasluivao mnogo vie pozornosti no to su mu je poklonili znanstvenici? to predstavlja dvanaest brodova visokih pramaca, koji su zakopani u pustinji? I oni su tajna koja uzvikuje i udi za rjeenjem! Prolazio sam poljem grobova iz doba bogova-akala jer sam elio vidjeti mjesto gdje su zakopani brodovi: "Guardian ", London, 21. prosinca 1991.: Trinaest kilometara od Nila otkrivena je zakopana flota kraljevskih brodova starih 5000 godina. Ameriki i egipatski arheolozi pronali su u Abidosu 12 velikih drve nih brodova. Strunjaci tvrde da su brodovi - koji su dugaki izmeu 15 m i 18 m - stari otprilike 5000 godina, po emu su najstariji kraljevski i inae najstariji brodovi ikada otkriveni na svijetu. Stru njaci tvrde da su brodovi, koji su otkriveni u rujnu, pokapani kako bi se njima prenosile due faraona. "Nikada nismo oekivali da emo otkriti takvu flotu brodova, osobito ne toliko daleko od Nila", rekao je David O'Connor, vodi ekspedicije i kustos Egipatskoga odjela na Sveuilinome muzeju pri Sveuilitu u Pennsvlvaniji." Ti su brodovi bili zakopani u sjeni divovskoga dvorita ograenoga opekama od blata, za koje se pretpostavljalo da predstavlja hram-mrtvanicu Khasekhemwija, faraona Druge dinastije, koji je vladao u 27. st. pr. Kr. Meutim, O'Conner je bio uvjeren da brodovi nisu bili izravno povezani s Khasekhemwijem nego s oblinjim (veoma ruevnim) "dvoritem za pogrebni kult koje je dao izgraditi faraon Djer poetkom Prve dinastije. Groblja brodova vjerojatno nisu nastala prije toga razdoblja te su moda zaista izgraena za vladavine Djera, no to tek treba utvrditi." Pustinjom je iznenada zapuhao jak vjetar. Nakratko sam se sklonio u zavjetrinu uz zidove Khasekhemwijeva dvorita, blizu mjesta na kojemu su arheolozi s Pennsylvanijskoga sveuilita, iz sigurnosnih razloga, ponovno zakopali dvanaest tajanstvenih brodova, koje su otkrili 1991. godine. Zbog nekih prepreka, morali su odgoditi njihovo ponovno otkopavanje 1992. i 1993. Za potrebe mojih istraivanja O'Conner mi je poslao slubeni izvjetaj o iskopavanjima 1991. te je spomenuo da su neki brodovi vjerojatno bili dugaki i 20 m. Dodao je da su grobovi u kojima su se nalazili brodovi

prvotno zacijelo ostavljali snaan dojam. Bili su nainjeni od opeka i imali su oblik brodova, a poetkom dinastikoga razdoblja sigurno su se nalazili iznad razine okolne pustinje: "Svaki grob izvorno je bio obloen debelim slojem blatnoga gipsa i krea za bijeljenje. Bio je to prekrasan prizor: dvanaest (ili vie) veli kih brodova usidrenih u pustinji, koji svjetlucaju obasjani jarkim egi patskim suncem. ini se da su ti brodovi zaista bili usidreni, budui da su uz krmu ili pramac nekoliko grobova-brodova pronaeni mali kameni blokovi nepravilna oblika. To kamenje ondje nije moglo biti postavljeno prirodnim putem, sluajno ili nasumce nego upravo namjerno. Moemo ih smatrati "sidrima" pomou kojih su brodovi "usidreni". Kao i kada je pokraj Velike piramide u Gizi otkriven 42 m dug prekooce anski brod (vidi 33. poglavlje), jedna je injenica o abidoskim brodovima bila odmah jasna - ti su brodovi mogli ploviti preko najveih valova i kroz najgore oluje na otvorenim morima. Prema stajalitu Cheryl Haldane, nauti ke arheologinje pri Sveuilitu A-and-M u Texasu, ti su brodovi pokazivali "visok stupanj tehnologije vjeto spojen s otmjenou". Dakle, kao i brod iz Piramide, flotu iz Abidosa (koja je bila starija najmanje 500 godina) izgradio je narod koji je postojao u Egiptu od samih poetaka njegove 3000 godina duge povijesti, tijekom koje je uspio stvoriti dugu pomorsku tradiciju. Osim toga, najstarije slikanje na zidovima u dolini Nila, koje potjeu iz razdoblja otprilike 1500 godina prije pokapanja flote iz Abidosa (oko 4500. god. pr. Kr.) prikazuju iste duge i elegantne brodove s visokim pramcem. Moemo li povezati drevne pomorce s uroenicima doline Nila u nekome neodreenome razdoblju prije slubenoga poetka povijesti oko 3000. god. pr. Kr.? Ne bi li time objasnili neobinu i paradoksalnu - ali i dugotrajnu - egipatsku opsesiju brodovima u pustinji (a time i spominjanja, kako se ini naprednih, brodova u Tekstovima iz piramide, u kojima se na jednome mjestu opisuje brod dui od 600 m)? Postavljajui ta pitanja, nisam nimalo dvojio da je u drevnome Egiptu postojao religijski simbolizam prema kojemu su, kako egiptolozi neprestano istiu, brodovi sredstva za prijenos faraonove due. Bez obzira na to, taj sim bolizam ne objanjava visoku tehnologiju kojom su izgraeni zakopani bro dovi; tako napredni oblici brodova mogu biti proizvod dugotrajnoga tehnolo kog razvitka. Nije li mogue makar i na trenutak pretpostaviti da su brodovi iz Gize i Abidosa bili dio kulturnoga naslijea naprednog pomorskog naroda,

dakle, ljudi, koji nisu bili poljoprivrednici poput drevnih Egipana koji su obitavali uz rijeku? Ti pomorci sigurno su bili i navigatori koji su se u plovidbi oceanima orijentirali po zvijezdama i koji su moda razvili vjetinu izrade preciznih zemljovida i pomorskih karata. Jesu li moda bili i graditelji i klesari, koji su se u radu osobito koristili poligonalnim, megalitskim kamenim blokovima, poput onih u Hramu u dolini i Osireionu? Jesu li, isto tako, moda bili povezani s legendarnim bogovima Prvoga doba, koji su u Egipat donijeli civilizaciju ali i astronomiju, graditeljstvo, matematiku, pismo i mnotvo drugih vjetina i darova od kojih je najznaaj niji bio dar poljoprivrede? Postoji dokaz o nevjerojatno ranom razvoju poljoprivrede u dolini Nila u razdoblju kada je sjevernu Zemljinu polutku zahvatio kraj posljednjega ledenoga doba. Taj karakteristian egipatski veliki napredak mogao se dogo diti samo pod utjecajem novih ideja iz jo nepoznatoga izvora.

XLVI. poglavlje

Jedanaesto tisuljee pr. Kr.

Da ne postoje dojmljivi mitovi o Ozirisu i da se taj boanski prosvjeti telj, znanstvenik i zakonodavac ne pamti u mitovima po tome to je u drevno i izmiljeno Prvo doba uveo poljoprivredu u dolinu Nila, tada vjerojatno ne bi bila zanimljiva ni injenica da je u Egiptu oko 13 000.-10 000. god. pr. Kr. vladalo razdoblje "prijevremenoga poljoprivrednoga razvoja" - vjerojatno najranija poljoprivredna revolucija u povijesti. Kako smo vidjeli u prethodnim poglavljima, izvori kao to su Kamen iz Palerma, Maneto i Torinski papirus sadre nekoliko razliitih i povremeno kontradiktornih kronologija. Svi se oni, dodue, da su tijekom Ozirisova Prvoga doba: Egiptom vladali bogovi. Osim toga, ti izvori osobitu pozornost posveuju 11. tisuljeu pr. Kr., precesijskome dobu Lava, kada je golemi ledeni pokriva na sjevernoj polutki konano poeo svoje posljednje i dra matino otapanje. Dokazi koje su od 70-ih godina 20. st. skupili geolozi, arheolozi i pretpovjesniari poput Michaela Hoffmana, Fekrija Hasana i prof. Freda Wendorffa potvrdili su da je 11. tisulijee zaista bilo veoma znaajno razdoblje egipatske pretpovijesti, jer je tada itava dolina Nila trpjela goleme razorne poplave. Prema stajalitu Fekrija Hassana, moda je veliki skok u razvitku poljoprivrednih metoda posljedica tog dugog niza prirodnih katastrofa, koje su vrhunac dostigle otprilike 10 500. god. pr. Kr. (a povremeno su se nasta vljale otprilike do 9000. god. pr. Kr.). U svakome sluaju, taj je poljoprivredni pokus doista bio zavren (ma iz kojih razloga) a, kako se ini, nije ponovno poduzet jo barem sljedeih 5000 godina.

Nagli poetak Egipatsku takozvanu "paleolitsku poljoprivrednu revoluciju" obavija neto veoma tajanstveno. Slijedi nekoliko osnovnih injenica, navedenih u standardnoj literaturi (Hoffmanovo djelo Egypt before The Pharaos (Egipat prije faraona) i djelo Wendorffa i Schilda Prehistory of the Nile Valley (Pre tpovijest doline Nila)) o velikome napretku koji se neobjanjivo dogodio krajem posljednjega ledenoga doba: 1. "Ubrzo nakon 13 000. god. pr. Kr. u kasnome se paleolitiku poja vljuje brusni kamen i srpovi s ulatenim i sjajnim otricama (zbog silikata koji je nastao rezanjem drki a koji se priljepio za otricu). Proizlazi da se brusni kamen koristio u pripremi biljne hrane." 2. "Istodobno se na mnogim podrujima uz rijeku lovila riba, koja je ubrzo postala sporedan izvor hrane, to se zakljuuje po neotkrive nim ostacima ribljih kostiju: "Ribolov je postao sve manje znaajna djelatnost jer su otkriveni novi izvori hrane, odnosno itarice. Pro naeni ostaci peluda upuuju na jeam, a velike koliine peluda iz trave, za koji je pokusom utvreno da pripada jemu, odjednom se u obliku peluda pojavio neposredno prije prvih naseobina u tome podruju..." 3. "Ba kao to su se prvi oblici poljoprivrede u dolini Nila krajem paleolitika naglo razvili, tako su naglo i propadali. Nitko ne zna to je tome bio uzrok, ali otprilike nakon 10 500. god. pr. Kr. srpovi i brusno kamenje su nestali, a ponovno su se pojavili u ita vome Egiptu poslije paleolitika kod lovakih, ribarskih i skupljakih naroda koji su upotrebljavali kameni alat." Bez obzira na oskudnost dokaza, jasno je da je u Egiptu oko 13 000. god. pr. Kr. poelo zlatno doba poljoprivrede, koje je naglo zavrilo sredinom 11. tisulijea pr. Kr. Taj je proces naglo poeo uvoenjem ve udomaenoga jema u dolinu Nila, to je uskoro bilo popraeno i stvaranjem poljoprivre dnih naseobina ljudi koji su iskoritavali taj novi izvor hrane. Te poljopri vredne zajednice raspolagale su jednostavnim ali veoma djelotvornim poljo privrednim alatom i ostalom opremom. Meutim, nakon 11. tisulijea pr. Kr. uslijedilo je dugo razdoblje ponovnoga povratka na primitivnije naine ivota. Naa mata moe slobodno lutati tim dalekim vremenskim razdobljima u potrazi za objanjenjem - no, sva ta objanjenja bila bi puka nagaanja. injenica jest da nijedan dokaz ne potvruje kako su poljoprivrednu revo-

luciju u paleolitskome Egiptu potaknule lokalne zajednice. Upravo supro tno, ini se da je ta revolucija u njih bila usaena. Meutim, ono to je izne nada usaeno, takoer moe u izmijenjenim uvjetima biti iznenada odba eno. Tako je, ini se, i poljoprivreda u Egiptu bila "odbaena" nakon velikih poplava Nila u 11. tisulijeu pr. Kr.

Promjena klime Kakva je u to doba bila klima? U prethodnim smo poglavljima spomenuli da je Sahara, koja je prili no mlada pustinja, u 10. tisulijeu pr. Kr. bila zelena savana. Ta savana, puna jezera i lovita, protezala se veim dijelom Gornjega Egipta. Sjever nije od nje, podruje oko Delte bilo je movarno, ali prepuno velikih i plo dnih otoka. Klima je openito bila mnogo hladnija, bilo je vie oblaka i kie nego danas. Zaista, dvije do tri tisue godina prije, te otprilike 1000 godina nakon 10 500. pr. Kr. neprestano je kiilo. Zatim su uslijedile poplave. Poslije njih nastupilo je iznimno suno razdoblje, koje je potrajalo otprilike do 7000. god. pr. Kr. Tada je nastupilo neolitsko subpluvijalno razdoblje, sa 1000 godina jakih kia te 3000 godina umjerenih kia - dakle, uvjeti idealni za poljoprivredu: "Pustinje su procvale i ljudi su se naseljavali na podrujima na kojima uskoro nije moglo opstati toliko mnogobrojno stanovnitvo." Meutim, poetkom dinastikoga razdoblja, oko 3000. god. pr. Kr., klima se ponovno promijenila i nastupilo je novo suno razdoblje - koje traje i danas. To je, ukratko, klimatska pozornica na kojoj su se odigravali misteriji egipatske civilizacije: kie i poplave izmeu 13 000. i 9500. god. pr. Kr.; suno razdoblje do 7000. god. pr. Kr.; ponovno kie (iako rjee) otprilike do 3000. god. pr. Kr.; te, konano, dugo suno razdoblje. Radi se o golemome vremenskome razdoblju, no ako u njemu nastojimo pronai zlatno Prvo doba bogova, moramo se okrenuti tajanstvenim prvim poecima poljoprivrede, dobu velikih kia i potopa izmeu 13 000. i 10 500. god. pr. Kr.

Nevidljiva povezanost? To razdoblje nije bilo znaajno samo za drevne Egipane, nego i za mnoge druge narode u ostalim dijelovima svijeta. Kako smo vidjeli u IV.

dijelu, ono je bilo obiljeeno dramatinim promjenama klime, naglim rastom razine mora, pomicanjima zemlje, potopima, vulkanskim erupcijama, kiama smole i zamraenim nebom, a u tim su uvjetima zacijelo nastali mnogi kataklizmiki mitovi. Je li to zaista bilo doba kada su, kako govore legende, meu ljudima obitavali "bogovi"? Viracoche su se nazivali ti bogovi u bolivijskome Altiplanu i povezivali su ih s velianstvenim megalitskim gradom Tiahuanacom, koji je vjerojatno postojao i prije velikih potopa u Andama u 11. tisuljeu pr. Kr. Nadalje, prof. Arthur Posnansky smatra da, iako su se vode nakon potopa povukle, "kultura iz Altiplana vie nije dostignula visok stupanj razvoja nego je zapala u potpunu i konanu dekadenciju." Naravno, Posnanskyjevi su zakljuci sporni i zahtijevaju procjenu. Bez obzira na to, zanimljivo je da su i na podruju Altiplana i u Egiptu u 11. tisulijeu pr. Kr. harali razorni potopi. Osim toga, na oba podruja otkriveni su znakovi prema kojima su se veoma rano provodili poljoprivredni pokusi - koji su se vjerojatno temeljili na novim poljoprivrednim metodama - ali koji su ubrzo bili i naputeni. Konano, na oba podruja postoje graevine kojima se ne moe utvrditi starost: primjerice, Puma Pumku i Kalasasaya u Tiahuanacu, za koje Posnansky tvrdi da su izgraeni 15 000. god. pr. Kr., te megalitske graevine u Egiptu poput Osireiona, Velike sfinge i Kefrenova hrama u dolini, za koje su John West i geolog Robert Schoch s Bostonskoga sveuilita na temelju geolokih nalaza utvrdili da potjeu iz 10 000. god. pr. Kr. Postoji li moda nevidljiva povezanost izmeu tih prekrasnih i zagone tnih spomenika, neobjanjivih poljoprivrednih pokusa provedenih izmeu 13 000. i 10 000. god. pr. Kr. i legendi o boanskim prosvjetiteljima poput Ozirisa i Viracoche?

"Gdje se nalazi ostatak te civilizacije?" Kada smo konano krenuli iz Abidosa u Luksor, gdje smo se namje ravali sastati s Johnom Westom, shvatio sam da bi navedena povezanost dobila smisao ako bi se konano odgonetnula starost drevnih spomenika. Drugim rijeima, ako je Westov geoloki dokaz potvrdio da je Sfinga starija od 12 000 godina, povijest ljudske civilizacije trebala bi se ponovno napisati. Tada bi svi drugi neobini, drevni otisci bogova koji se neprestano pojavljuju u svim podrujima svijeta, kao i osjeaj da postoji nevidljiva povezanost izmeu navodno nepovezanih civilizacija konano dobili smisao.

Kada je West 1992. iznio svoj dokaz na godinjoj sjednici Amerike udruge za napredak znanosti (American Association for the Advancement of Science - AAAS), egiptolog sa Sveuilita u Chicagu i direktor Projekta za kartiranje Gize, Mark Lehner, odrao je javnu raspravu i - na iznenaenje svih prisutnih - nije mogao pronai nijedan uvjerljiv protudokaz. "Kada tvr dite neto toliko sloeno, primjerice da Sfinga potjee iz 9000. ili 10 000. god. pr. Kr.", zakljuio je Lehner: "time, naravno, implicirate da je u tome razdoblju postojala visoka civilizacija sposobna izgraditi Sfingu. Dakle, arheolozi trebaju posta viti sljedee pitanje: Ako je Sfinga zaista nastala tada, gdje se onda nalazi ostatak te civilizacije, gdje je ostatak te kulture?" Lehner, naravno, nije shvatio smisao. Ako Sfinga doista potjee iz 9000. ili 10 000. god. pr. Kr., dokazati da je zaista postojala civilizacija koja ju je napravila ne moe West nego egiptolozi i arheolozi koji moraju odgovoriti na pitanje zato su toliko dugo grijeili. Moe li West dokazati starost Sfinge?

XLVII. poglavlje

Sfinga

"Egiptolozi su", tvrdi John West, "posljednji ljudi na svijetu koji bi pri znali da postoje nepravilnosti." U Egiptu, naravno, postoji mnogo nepravilnosti. Meutim, West je u tome trenutku mislio na nepravilnosti u vezi s piramidama etvrte dinastije: te su nepravilnosti neobine zbog dogaaja koji su se zbivali u razdoblju III., V. i VI. dinastije. Zoserova Stepenasta piramida u Saqqari (III. dinastija) velianstveno je zdanje, no izgraena je od prilino malih kamenih blokova koje je moglo nositi samo pet, est ljudi, a niti njezine unutranje odaje nisu graditeljski kvalitetne. Piramide Pete i este dinastije (iako su iznutra ukra ene Tekstovima iz piramide) takoer su bile veoma loe izgraene tako da su danas od njih ostale gotovo samo gomile kra. Meutim, piramide u Gizi, koje su izgraene u doba este dinastije izvanredno su vjeto sagraene i vie-manje netaknute. West je smatrao da su egiptolozi upravo tim injenicama trebali posve titi veu pozornost: "Protuslovan je sljedei scenarij: izgradnja bezvrijednih piramida koje su graditeljski nekvalitetne i iznenadna izgradnja nevjeroja tnih piramida koje su graditeljski gotovo potpuno savrene, te ponovno izne nadna izgradnja nekvalitetnih piramida. To jednostavno nema smisla. Slian scenarij mogao bi se odnositi na automobilsku industriju - kada bi se, pri mjerice, najprije izumio model T Fordova automobila te model Porscheova automobila iz 1993., te kada bi se zatim iznenada, zaboravljajui nain na koji su napravljeni navedeni automobili, ponovno izradio Fordov model T... Civilizacije ne djeluju na taj nain." "to elite time rei?", upitao sam ga, "Tvrdite li da piramide etvrte dinastije nisu tada nastale?"

"Smatram da nisu. Ne izgledaju poput nastamba koje se nalaze ispred njih. Ne nalikuju nijednoj drugoj graevini iz etvrte dinastije. Jednostavno se ondje ne uklapaju..." "Zar ni Sfinga?" "ak ni Sfinga. No, znaajno je da ne moramo nagaati to se Sfinge tie. Moemo dokazati da je izgraena mnogo prije razdoblja etvrte dina stije."

John West Od naega prvog posjeta Egiptu, Santha i ja smo postali oboavatelji Johna Anthonyja Westa. Sa sobom uvijek nosimo njegovu knjiicu The Tra veller's Key to Ancient Egypt (Vodi za putovanje drevnim Egiptom), koja je izniman i nuan uvod u tajne te tajanstvene zemlje. Osim toga, njegovi znan stveni radovi, osobito djelo Serpent in the Sky (Zmija na nebu), potaknuli su nas da razmislimo o revolucionarnoj mogunosti da se egipatska civiliza cija - sa svojim raznovrsnim navjetajima napredne znanosti - moda nije posve razvila u dolini Nila nego je bila dio naslijea neke drevnije, vee i jo nepoznate civilizacije "koja je postojala tisuama godina prije dinastikoga razdoblja Egipta i svih drugih poznatih civilizacija." West je visok mukarac snane grae, koji je upravo uao u esto dese tljee ivota. Kada smo se susreli s njime, lice mu je ukraavala uredno podrezana brada, bio je odjeven u safari-odijelo boje pijeska, a na glavi je nosio neobinu kacigu iz 19. stoljea. Odisao je mladenakom snagom, a oi su mu pomalo vragoljasto iskrile. Sjedili smo na palubi jahte koja plovi Nilom, a koja je bila usidrena samo nekoliko metara nizvodno od hotela Winter Palace. Preko rijeke, s nae desne strane, iza grebena u Dolini kraljeva zalazilo je arko crveno sunce. Na istoku su leale velianstvene ruevine hramova u Luksoru i Karnaku. Pod sobom smo osjeali snagu valova koji su zapljuskivali o trup broda koji je plovio prema dalekoj delti. Svoju teoriju o starosti Sfinge West je prvi put iznio u knjizi Serpent in the Sky, u kojoj je na sveobuhvatan nain objasnio djelo francuskoga mate matiara R.A. Schwallera de Lubicza. On je tijekom istraivanja u Hramu u Luksoru izmeu 1937. i 1952. otkrio matematiki dokaz da su egipatska zna nost i kultura bile mnogo naprednije nego to to smatraju suvremeni znan stvenici. Meutim, kako je West objasnio, taj dokaz je bio napisan "nerazu mljivim, sloenim i potpuno beskompromisnim jezikom ... Malo e itatelja

uspjeti protumaiti Schwallera. To bi pomalo nalikovalo pokuajima proboja u fiziku bez prethodne izobrazbe." Schwaller je objavio dvije temeljne knjige o toj temi, izvorno napisane na francuskome. To je Temple de l'Homme, knjiga u tri golema sveska u kojoj se usredotoava na Luksor. Mnogo openitija knjiga Roi de la theocratie Pharaonique, koja je na engleski prevedena kao Sacred Science (Sveta zna nost), a Schwaller u njoj ukratko opisuje razdoblje razornih potopa i kia u Egiptu u 11. tisulijeu pr. Kr. Na to je dodao: "Velika je civilizacija sigurno postojala prije velikih voda, koje su preplavile Egipat, to navodi da pretpostavimo kako je ve tada postojala i Sfinga, uklesana u kamenu zapadnoga grebena u Gizi. Sfinga je to ije lavlje tijelo, ali ne i glava, pokazuje nedvojbene zna kove erozije vodom." Dok je radio na svojoj knjizi Serpent in the sky, Westa je osobito zaintrigirala navedena Schwallerova napomena te ju je odluio i slijediti: "Shvatio sam da ako bih uspio iskustveno potvrditi Schwallerovu neobveznu tvrdnju, tada bih raspolagao uvjerljivim dokazom da je u iznimno drevno doba doista posto jala nepoznata civilizacija." "Na koji nain?" "Kad se ustanovi da je voda uzrokovala eroziju Sfinge, odgovor e se nametnuti sam po sebi. Taj odgovor bio bi jasan svakome tko ita National Enquirer ili News of the World. Dapae, gotovo je smijeno koliko bi bio jednostavan. Pretpostavlja se da je Sfingu dao izgraditi Kefren oko 2500. god. pr. Kr., no od poetka dinastikoga razdoblja, otprilike od 3000. god. pr. Kr., u Gizi jednostavno nije bilo dovoljno kie koja je mogla toliko ero dirati tijelo Sfinge. Zbog toga se moramo vratiti u razdoblje prije 10 000. god. pr. Kr. kada je klima u Egiptu bila dovoljno vlana da utjee na velike promjene na tijelu Sfinge. Iz toga slijedi da je Sfinga sigurno izgraena prije 10 000. god. pr. Kr., a budui da predstavlja iznimno napredno umjetniko djelo, zacijelo ju je stvorila visoka civilizacija." "Ali, John", upitala je Santha, "kako moete biti sigurni da je erozija doista bila uzrokovana kiom? Nisu li pustinjski vjetrovi mogli imati jednak uinak? Konano, ak i ortodoksni egiptolozi priznaju da Sfinga postoji ve gotovo 5000 godina. Nije li to dovoljno dugo razdoblje da vjetrovi ostave takve erozivne posljedice?" "Naravno, to je bila jedna od prvih mogunosti koju sam morao isklju iti. Kada bih mogao pokazati da vjetrovima nanesen abrazivan pijesak

nikako nije mogao dovesti Sfingu u dananje stanje, tada bi bilo nepotrebno dublje razmatrati pretpostavku o eroziji vodom."

Geologija Roberta Schocha: Odgonetanje Sfinge Pokazalo se da je kljuna tema razmatranja bio dubok jarak koji sa svih strana okruuje spomenik: "Budui da se Sfinga nalazi u udubini", objasnio je West, "u razdoblju od nekoliko desetaka godina ona bi bila potpuno zatr pana pijeskom. Tijekom povijesti esto je bila ostavljena u takvome stanju. Naime, na temelju nekih natpisa i povijesnih ekstrapolacija mogue je doka zati da je u posljednjih 4500 godina od kada ju je navodno izgradio Kefren, Sfinga bila gotovo 3300 godina do vrata zatrpana pijeskom. To znai da je njezino tijelo bilo pod utjecajima vjetra otprilike samo 1000 godina; u preostalome razdoblju od pustinjskih ju je vjetrova titio pjeani pokriva. Dakle, ako je Sfingu doista u Starome kraljevstvu izgradio Kefren, te ako su vjetrovi bili toliko jaki da su je mogli otetiti u tako kratkome razdoblju, tada bi i ostale okolne graevine iz Staroga Kraljevstva takoer morale biti erodirane. Meutim, nijedna od njih - ak niti grobovi s hijeroglifima i natpi sima koji nedvojbeno potjeu iz Staroga Kraljevstva - ne pokazuje jednake tragove vremenskih utjecaja." To je doista tono. Profesor Robert Schoch, geolog pri Sveuilitu u Bostonu i strunjak za eroziju stijena, koji je bio znaajan u potvrivanju Westova dokaza, priznavao je navedene razloge. Erozija Sfinge - kao i okruujuih zidova njenoga "prebivalita" - nije bila uzrokovana vjetrovima nego tisuljetnim jakim kiama koje su padale mnogo prije poetka Staroga Kraljevstva. Nakon to je na konvenciji Amerikoga geolokoga drutva 1992. svojim kolegama-strunjacima uvjerljivo objasnio svoja otkria, Schoch je iste godine to uinio pred mnogo veim i zahtjevnijim sluateljstvom (meu kojima su bili i egiptolozi) na godinjoj sjednici Amerike udruge za napre dak znanosti. Izlaganje je zapoeo istiui sljedee: "Tijelo Sfinge i okolni zidovi jarka u kojemu se nalazi duboko su erodirani i uniteni vremenskim imbenicima. Oteenja su mjestimice, osobito na zidovima, debela ak nekoliko metara. Smatram da su ti tragovi erozije veoma duboki i veoma stari te graevini daju valoviti profil." Takve valovite tragove stratigrafi i paleontolozi smatraju posljedicama "taloenja izazvanih vremenskim utjecajima". Sa Santhinih fotografija Sfinge i okruujuih zidova moe se uoiti da ti erozivni tragovi imaju oblik dubo kih uspravnih i valovitih vodoravnih pukotina i usjeklina. "kolski primjer",

ustvrdio je Schoch, "onoga to se dogaa s graevinom od vapnenca kada po njoj tisuama godina udara kia. Ti erozivni tragovi sigurno su nastali talo enjem poslije kie." Vjetar i pijesak svojim bi erozivnim utjecajem oblikovali posve dru kije, vodoravne kanale s otrim rubovima izdubljenim u mekim slojevima pogoene stijene. Njihovim utjecajem ni na koji nain ne bi mogle nastati uspravne pukotine vidljive na okolnome zidu Sfinge. Njih je mogla obliko vati samo "voda koja tee niz zidove", dakle, velike koliine kie koje su se slijevale padinama Gize duboko u jarak Sfinge. "Kia je odabrala slaba mjesta na stijeni", objasnio je Schoch, "na kojima je zatim oblikovala te pukotine - to je za mene, kao geologa, jasan dokaz da je eroziju izazvala upravo kia." Iako su na nekoliko mjesta skrivene kamenim blokovima koje su posta vljali tisuljetni obnovitelji Sfinge, valovite, zaobljene vodoravne usjekline takoer upuuju na istu pretpostavku. Njih su mogle izdubiti samo dugo trajne velike kie koje su udarale po gornjim dijelovima te goleme graevine (i slijevale se niz njezine strane). To potvruje i injenica da vapnenac od kojega je isklesana Sfinga nije jedinstven, nego se sastoji od nizova vrstih i mekih slojeva, a u veinu tih slojeva dublje prodiru izdrljivije stijene nego one manje otporne. Takav izgled nikako nije mogao nastati erozivnim utje cajem vjetra (pod kojim bi se izdubili meki slojevi stijene) nego je "potpuno nastao 'naglim taloenjem pod utjecajem vremenskih prilika, odnosno jakim udarcima kie koja se slijevala odozgo'. Vie stijene su mnogo izdrljivije, ali one prodiru dublje od manje izdrljivih stijena koje se nalaze na niim, zatienijim razinama." Konano, Schoch je na sjednici Amerike udruge za napredak znanosti zakljuio: "Poznato je da se Sfinga u pustinjskim uvjetima Sahare moe veoma brzo, odnosno ak za nekoliko desetaka godina napuniti pijeskom. Zbog toga se esto mora ponovno iskopati, to se i inilo od drevnih vremena. Meutim, na njoj su ipak duboki tragovi erozije. Zato pre tpostavljam da su ti tragovi, koji joj daju drugaiji izgled, te karakte ristike vidljive na njezinome tijelu i okolnome jarku, nastali veoma davno kada je u zraku bilo mnogo vie taloga i vlage te uope mnogo vie kie na itavome podruju Gize." Schoch je priznao da on nije jedini geolog koji je uoio "na tijelu Sfinge neobine posljedice nagloga taloenja pod utjecajem vremenskih prilika". Meutim, on je bio prvi koji je javno raspravljao o znaajnim povijesnim

implikacijama tih utjecaja, no uvijek je ostajao u znanstvenome polju geolo gije: "Neprestano sluam o tome kako narodi Egipta u preddinastiko doba nisu raspolagali ni tehnologijom ni drutvenom organizacijom na temelju kojih bi bili sposobni isklesati tijelo Sfinge. Meutim, kao geolog to ne smatram problemom. Ne elim pozivati na odgovor nost, ali smatram da egiptolozi i arheolozi konano trebaju utvrditi tko je to uinio. Ako se moja otkria suprotstavljaju njihovoj teoriji o poetku civilizacije, onda je moda dolo vrijeme da se ta teorija ponovno razmotri. Ne tvrdim da su Sfingu izgradili Atlantiani, ljudi s Marsa ili izvanzemaljci. Jednostavno slijedim put znanosti, koji me vodi do zakljuka da je Sfinga izgraena mnogo prije no to se to openito smatra."

Legendarne civilizacije Koliko davno? John West nam je rekao da je vodio "prijateljsku raspravu" sa Schochom o starosti Sfinge: "Schoch oprezno smjeta nastanak Sfinge u razdoblje izmeu najmanje 5000. i 7000. god. pr. Kr. [neolitsko subpluvijano razdo blje]. Budui da je on profesor geologije na velikome sveuilitu, gotovo da je obvezan zauzeti konzervativno stajalite - a istina je da su izmeu 7000. i 5000. god. pr. Kr. padale velike kie. Meutim, na temelju mnogih znanstve nih, pa i intuitivnih razloga smatram da se to dogodilo mnogo prije, te da su tragovi erozije na Sfingi nastali poetkom kinoga razdoblja, prije 10 000. god. pr. Kr. Iskreno, da je doista izgraena izmeu 7000. i 5000. god. pr. Kr. tada bismo sigurno pronali dokaze o civilizaciji koja ju je stvorila. U Egiptu jest otkriveno mnogo dokaza iz toga razdoblja. Iako su, priznajem, za njih vezane mnoge nepravilnosti, veina ih je prilino znaajna." "Tko je, dakle, izgradio Sfingu ako nisu Egipani iz preddinastikoga doba?" "Pretpostavljam da je itava zagonetka na neki nain povezana s legendarnim civilizacijama o kojima govore svjetski mitovi. Vjerojatno znate da je bilo velikih katastrofa, da je preivjelo malo ljudi koji su lutali svijetom, da su povremeno i ponegdje sauvani djelii znanja ... Slutim da je s time povezana i Sfinga. Ako bih se u to morao kladiti, rekao bih da je izgraena prije zavretka posljednjega ledenoga doba te da je vjerojatno

starija od 10 000. god. pr. Kr., pa ak i 15 000. god. pr. Kr. Vie sam nego uvjeren da je neizmjerno stara." Dijelio sam Westovo uvjerenje, kao i egiptolozi iz 19. stoljea. Bez obzira na to, izgled Sfinge govori protiv tih tvrdnji, jer njezina glava nedvoj beno nalikuje glavi faraona. "Ako je zaista tako stara kao to tvrdite", pitao sam Johna, "kako objanjavate injenicu da su kipari na njoj isklesali nemes, ukras za glavu, i uraeus, predmete karakteristine za dinastiko doba?" "To me nimalo ne zabrinjava. Dapae, kao to znate, egiptolozi se slau da lice Sfmge nalikuje Kefrenovu licu - to je jedan od razloga da mu i pri pisuju izgradnju spomenika. Schoch i ja smo ga pozorno promotrili i, uspo reujui proporcije glave s ostatkom tijela, zakljuili smo da je tijekom dina stikoga razdoblja bila nekoliko puta iznova klesana - i upravo zbog toga izgleda kao da je tada i nastala. No, mi ne mislimo da je ona ikada predsta vljala Kefrena. Zbog toga smo pozvali porunika Franka Dominga, forenziara iz newyorske policije da temeljito usporedi lice Sfinge s Kefrenovim kipom u Kairskome muzeju. On je zakljuio da Sfinga nikada nije predsta vljala Kefrena. No, ne radi se samo o drugaijem licu - vjerojatno se radi i o drugaijoj rasi. Dakle, Sfinga je veoma drevni spomenik koji je u kasnijem razdoblju bio ponovno isklesan. Moda prvotno uope nije imala ljudsko lice. Moda je uz lavlje tijelo imala i lice lava."

Magellan i prva kost dinosaura Nakon istraivanja u Gizi zanimalo me jesu li Westova otkria utjecala na sumnje o starosti i nekih drugih njezinih spomenika - osobito takozva noga Kefrenova Hrama u dolini. Rekao mi je: "Smatramo da su i neke druge graevine mnogo starije. Ne mislim samo na Hram u dolini nego i na Hram-grobnicu, zatim vjeroja tno postoji neto u Smenkareovu kompleksu, pa ak mislim i na Kefrenovu piramidu..." "to u Smenkareovu komplesku?" "Pa, Hram-grobnica. Osim toga, ovdje se koristim samo uobiajenim nazivima piramida." "O.K. Dakle, mislite li da je mogue da su i piramide stare poput Sfinge?" "To je teko rei. Mislim da je na mjestu gdje danas stoje piramide neko bilo neto drugo - zbog geometrije. Sfinga je bila dio velikoga plana, a Kefrenova piramida je na taj nain moda najznaajnija, jer se sastoji od dvije razine. Moda ste uoili da podnoje ima nekoliko redova divovskih

blokova koji stilom nalikuju na one koji sainjavaju osnovnu zidanu konstru kciju Hrama u dolini. Iznad podnoja ostatak piramide je izgraen od manjeg kamenja, koje nije toliko precizno postavljeno. No, kada je promatrate, a znate to traite, odmah uoavate da je izgraena od dva odvojena dijela. Jednostavno, moram rei da sam gotovo uvjeren kako su veliki kameni blo kovi na podnoju postavljeni prvi - u doba izgradnje Sfinge - a da je drugi dio dodan poslije, no da to nije nuno uinio Kefren. to vie razmiljate o tome sve postaje veoma zamreno. Na primjer, mogue da je postojala civilizacija-posrednik, kako pie u egipatskim tekstovima. U njima se govori o dva dugaka razdoblja. U prvome su Egiptom navodno vladali bogovi neteru - a u drugome su vladali "Horusovi sljedbenici", Shemsu Nor. Dakle, problem je sve zamreniji. Sreom, meutim, osnovna tvrdnja ostaje ista Sfingu nije izgradio Kefren. Geoloki dokazi potvruju da je pakleno mnogo starija." "Unato takvom razmiljanju, egiptolozi se s time ne slau. Jedan od njihovih dokaza protiv ove tvrdnje, koji je iznio Mark Lehner, glasi otpri like ovako: 'Ako je Sfinga izgraena prije 10 000. god. pr. Kr., zato nam ne moete pokazati ostatak civilizacije koja ju je izgradila?' Drugim rijeima, zato, osim nekoliko graevina u Gizi, nemate drugih dokaza da potvrdite postojanje legendarne izgubljene civilizacije? to kaete na to?" "Kao prvo, postoje graevine izvan Gize - na primjer, Osireion u Abidosu, odakle ste upravo stigli. Smatramo da to nevjerojatno zdanje moe imati neke veze s naim istraivanjem. Meutim, ak da Osireion ne postoji, ne bi me zabrinjavao nedostatak drugih dokaza. Naime, pretjerivati u tome da jo nisu otkriveni dovoljno vrsti dokazi te zbog toga zanemarivati dokaze o veoj starosti Sfinge, veoma je nerazumno. To bi bilo kao da su pitali Magellana: 'Gdje su ostali tipovi koji su oplovili Zemlju? Naravno, jo uvijek je ravna.' Ili da su 1838., kada je otkrivena kost dinosaura, rekli: 'Naravno da ne postoje izumrle divovske ivotinje. Gdje je ostatak kostura? Pronali su samo jednu kost.' No, kada je vie ljudi shvatilo da je ta kost mogla potjecati samo od izumrle ivotinje, muzeji u itavom svijetu su u razdoblju od dvadeset godina bili prepuni kostura dinosaura. Dakle, i ovdje se radi o tome. Nitko nije pomislio traiti na pravim mjestima. Potpuno sam siguran da e se drugi dokazi pronai kada ljudi ponu traiti na pravim mje stima - primjerice, uz obale drevnoga Nila, koje su kilometrima udaljene od dananjih obala, pa ak i na dnu Sredozemnoga mora, koje je tijekom posljednjega ledenoga doba bilo suho."

Problem prijenosa Pitao sam Johna Westa zato tvrdi da egiptolozi i arheolozi ne ele razmotriti mogunost da Sfinga moda odgovara na pitanje o zaboravlje nome razdoblju ljudske povijesti. "Smatram da su oni suvie zabavljeni svojom idejom o linearnome razvoju civilizacije. Teko im je zamisliti da su prije vie od 12 000 godina moda postojali ljudi koji su bili mnogo napredniji od nas. Sfinga i geoloki dokaz koji potvruje njezinu veliku starost te injenica da je izgraena tehnologijom koja je u mnogome bila gotovo naprednija od nae, suprotsta vljaju se uvjerenju da su se civilizacija i tehnologija razvijale po odreenom pravcu, linearno. ak pomou najnaprednijih suvremenih pomagala bilo bi nam teko izvesti neke od radova koji su bili potrebni za izgradnju Sfinge. Naime, izgradnja same Sfinge ne bi bila teka - odreen broj kipara mogao bi isklesati 1 km dug kip. Meutim, zahtjevna je bila tehnologija vaenja i lomljenja kamenja, oslobaanja Sfinge iz njezinih temelja i pomicanje toga kamenja, koji su se iskoristili za izgradnju Hrama u dolini, udaljenoga neko liko desetaka metara." To je bila novost: "elite li rei da su 200 teki kameni blokovi na Hramu u dolini iskopani iz prostora Sfinge?" "Da, u to nema dvojbe. Geoloki, oni pripadaju istoj skupini stijena. Otkopani su, odneseni do mjesta tog Hrama - sam Bog zna na koji nain - i od njih su, opet sam Bog zna kako, podignuti 12 m visoki zidovi. Govo rim o golemim vapnenakim blokovima u jezgri graevine, a ne o granitnoj fasadi. Pretpostavljam da je granit dodan poslije, a to je vjerojatno dao ui niti Kefren. No, ako promotrite vapnenake kamene blokove, vidjet ete da imaju iste erozivne tragove kao i Sfinga. Dakle, Sfingu i osnovnu kamenu strukturu Hrama u dolini izgradio je isti narod u isto vrijeme - tko god da je taj narod bio." "Mislite li da je taj narod imao neke veze s Egipanima iz kasnoga dina stikoga razdoblja? U knjizi Serpent in the Sky pretpostavili ste da se nasli jee prenosilo." "To je jo uvijek samo pretpostavka. Na temelju naih istraivanja Sfinge mogu sa sigurnou rei samo to da je u veoma drevnoj povijesti u Egiptu postojala iznimno napredna civilizacija koja je mogla poduzeti tako velike graditeljske pothvate. Zatim, sigurno je da su tada esto padale kie. Tisuu godina nakon toga na istome se mjestu, gotovo niotkuda iznenada pojavila potpuno razvijena faraonska civilizacija. No, ne moemo sigurno tvrditi da je znanje kojim su raspolagali drevni Egipani bilo jednako znanju naroda koji je izgradio Sfingu."

"to mislite o sljedeoj teoriji?", upitao sam. "Civilizacija koja je izgra dila Sfingu nije se, barem izvorno, nalazila na ovome mjestu, nije potjecala iz Egipta, ali je u njemu ostavila Sfingu kao oznaku ili simbol." "To je posve mogue. Sfinga je za tu civilizaciju mogla imati isto znae nje koje je, recimo, imao Abu Simbel [u Nubiji] za dinastiki Egipat." "Poslije toga ta je civilizacija nestala, unitila ju je neka strana kata strofa, te se od tada to veliko znanje prenosilo kao naslijee. Budui da su pripadnici te civilizacije u njemu ostavili Sfingu, znali su za Egipat, znali su gdje se ta zemlja nalazi, u njoj su imali vezu. Moda su ljudi preivjeli kraj te civilizacije. Moda su stigli ovamo ... to mislite o tome?" "Pa, mogue je. Konano, uzmimo u obzir svjetske mitove i legende jer mnoge od njih govore o katastrofama koje je preivjelo malo ljudi (primje rice, pria o Noi, koja se provlai kroz mitove brojnih civilizacija), koji su na neki nain zadrali i dalje prenosili znanje. Meutim, smatram da je pro blem nain prijenosa: na koji se nain to znanje uspjelo prenijeti tijekom vie tisua godina, od izgradnje Sfinge i procvata dinastikoga Egipta. Teo retski ste na neki nain ogranieni (zar ne?) golemim vremenskim razdo bljem u kojemu se to znanje prenosilo. Jednostavno ga ne moemo zanije kati. S druge strane, znamo da su se navedene legende usmeno prenosile kroz nebrojeno mnogo narataja. Osim toga, usmena je predaja umnogome sigurnija od prijenosa pismenim putem, zato to se jezik mijenja, a onaj tko pripovijeda, iznosi tonu priu bez obzira na to kojim jezikom. No, ona se nakon 5000 godina pojavljuje u izvornome obliku. Dakle, postoje naini primjerice, u tajnim drutvima i religijskim kultovima, te putem mitologije - na koji se znanje moglo sauvati i prenijeti prije no to je ponovno upo trijebljeno. Smatram da, to se tie tako znaajnih i sloenih problema, ne smijemo odbaciti nijednu mogunost prije no to je potpuno i temeljito ne istraimo, bez obzira na to koliko ona isprva zvui nevjerojatno..."

Drugo miljenje John West je bio u Luksoru, gdje je predavao o egipatskim svetim mje stima. Sljedei dan je sa svojim studentima otiao do Asuana i Abu Simbela, koji su se nalazili na jugu. Santha i ja smo ponovno otili na sjever. Vratili smo se Gizi te tajnama Sfinge i piramida. Ondje smo se trebali sastati s arheologom-astronomom Robertom Bauvalom. Njegove su zvjezdane kore lacije, kako emo vidjeti, potpuno neovisno potvrdili geoloki dokaz o izni mno velikoj starosti Sfinge.

XLVIII.

poglavlje

Mjeritelji Zemlje

Pozorno slijedite upute: Na listu papira nacrtajte dvije okomite paralelne crte dugake otprilike 18 cm, i odvojene neto manje od 7 cm. Tono izmeu njih nacrtajte treu, takoer okomitu, paralelnu crtu iste duine. Na vrhu toga dijagrama napiite slovo "J" ("Jug"), a na dnu napiite slovo "S" ("Sjever"). S lijeve strane napi ite slovo "I" ("Istok"), a s desne slovo "Z" ("Zapad"). Upravo ste izradili skicu geometrijske karte Egipta, na kojoj se perspe ktiva razlikuje od nae (gdje "gore" uvijek predstavlja "sjever"). Na toj karti "gore" je "jug", a takva je perspektiva, ini se odgovarala veoma drevnim kartografima koji su na znanstveni nain shvaali oblik i veliinu naega pla neta. Kako biste dovrili kartu na sreditu triju paralelnih linija otprilike 2,5 cm junije (prema "gore") od sjevernoga kraja dijagrama, nacrtajte toku. Zatim od te toke povucite jo dvije paralelne, dijagonalne crte u smjeru sjeveroistoka i sjeverozapada, koje seu do sjevernih krajeva dviju vanjskih paralelnih crta. Konano, na sjevernome i junome kraju dijagrama poveite te paralelne crte s vodoravnim crtama, koje vode od istoka prema zapadu. Time ste dobili oblik meridijalnoga pravokutnika (koji se prua u smjeru sjever-jug). Taj pravokutnik dugaak je 18 cm i irok neto manje od 7 cm, a na njegovome sjevernome (donjem) rubu oznaen je trokut. Trokut predsta vlja deltu Nila, a toka koja se nalazi na vrhu trokuta predstavlja vrh Delte - toku na zemlji koja se nalazi 30, 06' sjeverno te 31, 14' istono, veoma blizu poloaja Velike piramide.

Rijeka Nil

Poloaj Velike piramide

Delta Nila

Zemljovid prikazuje geometrijski izgled Egipta s Velikom piramidom smjetenom na vrhu delte Nila. Drevni su Egipani jug smjetali "gore".

Geodetska oznaka Matematiari i zemljopisci odavno znaju da Velika piramida predstavlja geodetsku oznaku (geodezija je grana znanosti koja odreuje tone poloaje zemljopisnih toaka te razmjere oblika i veliinu zemlje). To je spoznato najprije krajem 18. stoljea, kada je francuska vojska pod vodstvom Napoleona Bonapartea napala Egipat. Bonaparte, koji je s vremenom razvio veliko zanimanje za tajnu piramida, sa sobom je u Egipat poveo 175 znanstvenika, meu kojima je bilo i nekoliko sivobradih znanstvenika s razliitih sveuili ta, koji su bili veliki poznavatelji egipatskih starina, te, to je jo znaajnije, skupina matematiara, kartografa i geodeta. Jedan od zadataka koji su ti strunjaci trebali rijeiti nakon osvajanja, bilo je izraditi detaljne karte Egipta. Pri tome su ustanovili da se Velika pira mida nalazi u savrenom odnosu sa sjeverom - te, naravno, jugom, istokom i zapadom, kao to smo vidjeli u VI. dijelu knjige. To je znailo da tajanstvena graevina tvori izvrsnu triangulacijsku toku, te se odluilo da e se meridijalan prolaz kroz njezin vrh smatrati ishodinom crtom za sva ostala mjere nja i orijentacije. Na temelju toga, ekipa znanstvenika izradila je prve suvre mene precizne karte Egipta. Kada su zavrili posao na kartama, zaueno su ustanovili da meridijan Velike piramide presijeca podruje delte Nila na dvije jednake polovice. Ustanovili su i to da ako bi se dijagonale koje pro laze vrhom Piramide do njezina sjeveroistonoga i sjeverozapadnoga kuta protezale dalje (to bi na karti predstavljalo crte koje u smjeru sjever-istok i sjever-zapad seu do Sredozemnoga mora), trokut koji bi se na taj nain stvorio potpuno bi uokvirio itavo podruje Delte. Vratimo se naoj karti, na kojoj se takoer nalazi trokut koji predstavlja Deltu. Na njoj su i tri paralelna meridijana. Istoni meridijan nalazi se na 32, 38' istone zemljopisne duine - to je slubena istona granica drevnoga Egipta od poetka dinastikoga razdoblja. Zapadni meridijan se nalazi na 29, 50' istono, to je slubena zapadna granica drevnoga Egipta. Sredinji meridijan je na 31, 14' istono, odnosno tono izmeu dva druga meridijana (a od svakoga je od njih udaljen 1, 24'). Time smo dobili prikaz crte na povrini planeta Zemlje, koja je iroka tono 2 i 48'. Koliko je ta crta dugaka? "Slubenu" sjevernu i junu granicu drevnoga Egipta obiljeavaju vodoravne crte na vrhu i dnu karte i smjetene su na 31, 06' sjeverno te 24, 06' sjeverno. Sjeverna granica, koja se nalazi 31,06' sjeverno, spaja dva vanjska ruba ua Nila. Juna granica, smjetena na 24,06' sjeverno, obiljeava tonu zemljopisnu irinu otoka Elefantine u Asuanu (egipat. Sun), gdje se neko vrijeme u dugoj egipatskoj povijesti nalazio znaajan astronomski i solarni opservatorij. Izgleda da je ta drevna

i oduvijek sveta zemlja, koju su stvorili i nastanjivali bogovi, izvorno bila zamiljena kao geometrijska konstrukcija dugaka tono sedam stupnjeva. Unutar te konstrukcije smjetena je Velika piramida koja je sluila poput geodetske oznake vrha Delte, koji se nalazi na 30, 06' sjeverno i 31, 14' istono, kako je prikazano na naoj karti - koja toka je smjetena u sredi tu Nila, na sjevernoj granici suvremenoga Kaira. Istodobno, Piramida se nalazi na 30 sjeverne zemljopisne irine (uzimajui u obzir atmosferske refrakcije) i na 31, 09' istone zemljopisne duine, uz odstupanje od samo nekoliko minuta od pravoga juga i zapada. To odstupanje, meutim, najvje rojatnije nije posljedica nemara ili nesposobnosti graditelja. Upravo supro tno, na temelju topografije toga podruja pretpostavlja se da je to odstupanje uinjeno da se pronae prikladnoo mjesto za precizna astronomska proma tranja i mjerenja, te podruje koje je geoloki dovoljno stabilno da na njemu zauvijek stoji spomenik teak 6 milijuna tona i visok gotovo 150 m, koji zauzima 13 jutara zemlje. Visoravan Giza udovoljavala je svim zahtjevima: nalazi se u blizini vrha Delte, uzdie se iznad doline Nila i opremljena je velikom koliinom vapnenca.

Stupnjevanje Vozili smo se u Mohamedovu Peugeotu 504 prema Gizi - put je vodio sjevernom zemljopisnom duinom od 25, 42', dakle neto vie od 4 dalje od 30. paralele. Izmeu Asiuta i El Minyje, gdje su se prije nekoliko mje seci sukobili islamski ekstremisti i egipatska vojska, dodijeljena nam je nao ruana vojnika pratnja. Jedan od vojnika sjedio je pokraj Mohameda na suvozaevu mjestu i poigravao se automatskim pitoljem. Ostalih desetak vojnika, naoruanih pukama AK-47, bili su ravnomjerno rasporeeni u dva kamioneta koji su vozili ispred i iza naega automobila. "Ovdje ive opasni ljudi", povjerio nam je Mohamed tihim glasom kada smo na zaprijeenom dijelu ceste u Asiutu ekali nau pratnju. Meutim, sada je, iako nervozan, bio gotovo oduevljen to moe sudjelovati u tako dojmljivom konvoju vozila, koja su bljetala svjetlima i glasala se sirenama, zaobilazei guve na glavnoj cesti koja je vodila od Gornjega prema Donjem Egiptu. Kroz prozor automobila promatrao sam prekrasan Nil i njegove plodne, zelene obale i crvene odsjaje pustinje koja se prostirala nekoliko kilometara dalje na istoku i zapadu. To je bio Egipat, stvaran, organski Egipat koji postoji oduvijek i koji se stapa (ali i protee daleko dalje) s neobinim slu-

benim Egiptom, koji je stvoren u kartama i koji ima izmiljen oblik pravo kutnika dugakoga tono sedam stupnjeva. U 19. stoljeu slavni je egiptolog Ludwig Borchardt istaknuo tvrdnju, koju njegovi kolege jo uvijek zduno prihvaaju: "Moramo potpuno isklju iti mogunost da su drevni narodi raunali u stupnjevima." To stajalite jednostavno nije moglo izbjei osudu. Izvorni projektanti i graditelji nekro pole u Gizi sigurno su pripadali civilizaciji koja je, gotovo jednako dobro kao i mi, znala da je Zemlja okrugla, kolike su njezine dimenzije, te koji su je podijelili na 360 stupnjeva. Dokaz za to prua simbolina slubena "zemlja" dugaka tono sedam stupnjeva, koja se nalazi na veoma povoljnome geodetskome poloaju i koja je smjetena u korelaciji s osnovnim tokama Velike piramide. Osim toga, jednako je uvjerljiva injenica, o kojoj smo govorili u 23. poglavlju, da su opseg te piramide i njezina visina u omjeru 2 te da itav spomenik izgleda poput projekcije - u omjeru 1:43 200 - sjeverne Zemljine polutke: "Velika piramida je predstavljala projekciju izvedenu na etiri povr ine u obliku trokuta. Vrh je bio pol, a opseg ekvator. Upravo je zato omjer opsega i visine te piramide 2 ."

Omjer V e l i k e piramide i Zemlje U prethodnim smo poglavljima ve istaknuli vezu izmeu broja i Velike piramide, tako da o tome vie nema potrebe ponovno raspravljati. Osim toga, iako istiu da je ta veza sluajna, ortodoksni znanstvenici je ne opovrgavaju. No, moemo li prihvatiti pretpostavku da je spomenik prika zivao sjevernu Zemljinu polutku na ravnim povrinama u omjeru 1:43 200? Podsjetimo se znaajnih brojeva. Na temelju satelitskih promatranja ustanovljeno je da opseg Zemlje na ekvatoru iznosi 39 843,92 km, a njezin polarni radijus 6356,7658 km." Opseg Velike piramide je 921,45 m, a visoka je 146,72 m. Iako taj razmjer nije savren, veoma je blizu savrenstvu. Osim toga, budui da je ekvator ispupen (zbog ega Zemlja ima oblik spljotene a ne savrene kugle), rezul tati koje su postignuli drevni graditelji piramide jo se vie pribliavaju omjeru 1:43 200. Koliko blizu? Naime, umanjimo li (odnosno, podijelimo) opseg Zemlje na ekvatoru (39 843,92 km) za 43 200, rezultat e biti 0,9223129 km. Jedan kilometar ima 1000 m. Pomnoimo li 0,9223 sa 1000, rezultat e biti 922,3129 m.

Dakle, opseg Zemlje na ekvatoru umanjen 43 200 puta iznosi 922,3129 m. Usporedbe radi, opseg Velike piramide iznosi 921,45916 m. Odstupanje ili pogreka, dakle, iznosi otprilike samo 0,853 m. Meutim, budui da su gra ditelji Piramide bili veoma precizni, ta pogreka zacijelo nije nastala zbog nemara pri gradnji velikoga spomenika, nego zato to je pogreno procije njeno da je opseg Zemlje manji za samo otprilike 260 km, to je djelomice uinjeno i zato to se u obzir nije uzelo ispupenje ekvatora. Razmotrimo sada polumjer Zemlje na polovima, koji iznosi 6356,7658 km. Umanjimo li ga 43 200 puta, rezultat e biti 0,1471473 km-ili 147,1473 m. Dakle, polumjer Zemlje na polovima umanjen 43 200 puta iznosi 147,14 m. Velika piramida visoka je 146,72916 m, dakle, oko 1 cm manje od ideal noga lika. Prema tome, opseg Velike piramide zaista gotovo posve odgovara opsegu Zemlje oko ekvatora u omjeru 1:43 200. Isto tako, visina Velike piramide zaista gotovo potpuno odgovara promjeru Zemlje na polovima u omjeru 1:43 200. Drugim rijeima, tijekom svih proteklih stoljea, u kojima nije mogla otkriti kolike su dimenzije naega planeta, zapadna je civilizacija trebala samo izmjeriti visinu i opseg Velike piramide i zatim ih pomnoiti sa 43 200! Koliko se tu radi o sluajnosti? Razumno bi bilo rei "nimalo", jer bi gotovo svakome ovjeku trebalo biti jasno da se radi o pomno izvedenome planu. Meutim, egiptolozi nikada nisu bili suvie razumni. Zbog toga se trebamo zapitati postoji li jo neto ime bi se dokazalo da je omjer 1:43 200 rezultat svrhovite i inteligentne odluke, a ne brojana sluajnost. Naime, i navedeni omjer prua potvrdu iz posve jednostavnoga razloga. Naime, 43 200 nije sluajan broj (poput broja 45 000, 47 000, 50 500 ili 38 800), nego je jedan od niza brojeva ili jedan od brojeva koji nastaju umnogostruivanjem brojeva koji su povezani s precesijom ekvinocija, a koji su skriveni u drevnim mitovima diljem svijeta. itatelj e se prisjetiti V. dijela knjige, gdje kaemo da se u tim mitovima nepre stano pojavljuju osnovni brojevi povezani s omjerom Piramide i Zemlje, ponekada izravno kao brojevi 43 200, 432, 4320, 432 000, 4 320 000 itd. Gotovo da smo suoeni s dvije nevjerojatne teorije koje se meusobno podupiru. Zaista nevjerojatno zvui pretpostavka da je Velika piramida zapravo zemaljska projekcija sjeverne Zemljine polutke. No, jo je nevjerojatnija tvrdnja da se u omjeru te projekcije nalaze brojevi koji su izravno povezani s jednim od kljunih planetarnih zbivanja na Zemlji. Radi se o vje noj precesiji njezine rotacijske osi oko pola ekliptike, a ta pojava uzrokuje

da proljetna toka putuje oko zodijakalnoga pojasa pomiui se za jedan stu panj svake 72 godine i 30 stupnjeva (jedna potpuna zodijakalna konstelacija) svakih 2160 godina. Precesija kroz dvije zodijakalne konstelacije, odnosno 60 stupnjeva po ekliptici, traje 4320 godina. Meutim, neprestano spominjanje tih precesijskih brojeva u drevnim mitovima moda je sluajno. Pojavljivanje precesijskoga broja 43 200 u omjeru Piramide i Zemlje moglo bi takoer biti sluajno (iako je to malo vje rojatno). No, kada otkrivamo precesijske brojeve u oba navedena medija koji su potpuno razliiti, drevnim mitovima i drevnoj graevini, tada zaista ne moemo tvrditi da se radi o sluajnosti. Osim toga, ba kao to nas teutonski mitovi o zidovima Valhale vode do precesijskoga broja 432 000 pozivajui nas da izbrojimo ratnike "koji odlaze ratovati protiv Vuka" (500 +40 x 800, kako smo vidjeli u 30. poglavlju), tako nas i Velika piramida putem broja vodi do precesijskoga broja 43 200, pokazujui da je izgraena kao model dijela Zemlje nainjen u odreenom omjeru, a zatim nas poziva da taj omjer izraunamo.

Otisci koji se podudaraju? Iako nas je u El Minyi napustila pratnja vozila, s nama se u automobilu do Kaira i dalje vozio isti vojnik. Na putu smo zastali u bunome selu, gdje smo ruali kruh i felafele. Cijelim sam putem razmiljao o Velikoj piramidi. Sigurno nije sluajno to se tako velika i neobina graevina nalazi na kljunome zemljopisnome i geodetskom poloaju u dijelu svijeta za koji se, iz bizarnih razloga, sma tralo da ima geometrijski oblik pravokutne simboline konstrukcije duga ke tono sedam stupnjeva. No, mene je osobito zanimala druga funkcija te piramide kao trodimenzionalne projekcije sjeverne Zemljine polutke, koja se na neki nain podudarala s drevnim i preciznim zemljovidima svijeta, o kojima smo pisali u I. dijelu knjige. Profesor Charles Hapgood je tvrdio da ti zemljovidi, koji su nainjeni na temelju veoma preciznih projekcija upo rabom sferne trigonometrije, uvjerljivo i opipljivo dokazuje da je tijekom posljednjega ledenoga doba postojala veoma napredna civilizacija, koja je raspolagala velikim znanjem. Na taj nain i Velika piramida dokazuje svoju kartografsku funkciju kao projekcija sjeverne Zemljine polutke. Jedan stru njak je to objasnio na sljedei nain: "Svaka ravna povrina Piramide predstavlja jednu zaobljenu etvr tinu sjeverne Zemljine polutke, odnosno kvadrant od 90 stupnjeva.

Da bi se kvadrant pravilno projicirao na ravan trokut, tada luk, odno sno baza toga kvadranta mora biti jednake duine kao i baza trokuta, te oba moraju imati jednaku visinu. To se uoava samo na presjeku ili meridijalnoj polovici Velike piramide, iji kosi kut pokazuje vezu broja s visinom i bazom." Je li mogue da se sauvani prijepisi i zbirke drevnih zemljovida, poput zemljovida Pirija Reisa, na stanovit nain temelje na izvornim dokumentima, koje su nainili pripadnici kulture koja je to znanje veoma vjeto ukljuila u dimenzije Velike piramide (kao i u pomno geometrizirane dimenzije samoga drevnoga Egipta)? Ne mogu zaboraviti injenicu da je Charles Hapgood, sa svojom ekipom strunjaka, proveo mnogo mjeseci pokuavajui otkriti gdje se nalazi izvorna projekcija sa zemljovida Pirija Reisa. Konano su otkrili da se radi o Egiptu, tonije o Gornjem Egiptu, odnosno podruju Asuana (Sun) - gdje se, kako smo spomenuli, na 24,06' sjeverne zemljopisne irine, odnosno na slubenoj junoj granici, nalazio znaajan astronomski opservatorij. Nepotrebno je rei da su za izraunavanje opsega Zemlje i odreivanje poloaja zemljopisnih irina nuna precizna astronomska promatranja. No, koliko su dugo prije povijesnoga razdoblja drevni Egipani i njihovi preci provodili takva promatranja? Jesu li zaista tu vjetinu, kako otvoreno tvrde u svojim predajama, naslijedili od bogova koji su nekada meu njima ivjeli?

Navigatori u brodu milijuna godina Drevni Egipani su vjerovali da je bog Thoth njihove pretke nauio osnovama astronomije: "Onaj koji rauna na nebu, broja zvijezda i onoga to se na Zemlji nalazi i mjeritelj Zemlje." Thoth se obino prikazivao kao ovjek s maskom ibisa i bio je jedno od vodeih vrhovnih boanstava Prvoga doba, koji su dominirali vjerskim ivotom drevnoga Egipta od poetka do kraja njegove civilizacije. To su bili vrhovni bogovi neteru. Iako se vjerovalo da su sami sebe stvorili, povezivali su ih s jednom drugom zemljom - izmiljenom i dalekom zemljom koja se u drevnim tekstovima naziva Ta-Neteru, "Zemlja Bogova". U predajama se kazuje da je zemlja Ta-Neteru bila smjetena veoma daleko na jugu, izvan drevnoga Egipta - preko mora i oceana - ak dalje od mirisne zemlje Punt (koja se vjerojatno nalazila uz istonu egipatsku obalu u Somaliji). Meutim, Punt se ponekada nazivao i Boanskom Zemljom ili

Zemljom Bogova, iz koje je odisao miris tamjana i mirte u kojima su bogovi osobito uivali. S bogovima neteru povezivao se i drugi mitski raj - takozvano Boravi te Blagoslovljenih, gdje su katkada odvoeni najbolji od svih ljudi - a za koji se vjerovalo da se "nalazio daleko preko velikih vodenih prostranstava". U svojoj znaajnoj studiji Osiris and Egyptian Resurrection (Oziris i uskr snua Egipana) Wallis Budge je primijetio sljedee: "Egipani su vjerovali da se do te zemlje moglo stii samo brodovima ili pomou bogova koji su navodno ondje prevozili svoje miljenike." Sretnici koji bi ondje stigli, nali bi se u arobnome vrtu koji se sastojao od "otoka meusobno povezanih kanalima kroz koje je tekla voda zbog koje su postajali zeleni i zauvijek plodni". Na otocima u tome vrtu "rasla je penica visoka pet lakata, klas joj je bio dugaak dva a stabljika tri lakta, jeam je rastao do visine sedam lakata, klas mu je bio dug tri, a stabljika etiri lakta." Je li iz te zemlje, koja je bila vrhunski i znanstveno obraena i navodnjena, poetkom Prvoga doba u Egipat stigao Oziris, kojega su nazivali Vladarom Juga? Je li iz iste zemlje u koju se moglo stii samo brodovima, preko mora i oceana, doplovio Thoth kako bi primitivnim stanovnicima pre tpovijesne doline Nila donio neprocjenjive darove astronomije i vjetine mjerenja Zemlje? Bez obzira na vjerodostojnost predaja, drevni su Egipani Thotha pam tili i tovali kao izumitelja matematike, astronomije i graditeljstva. "Vje rovalo se", tvrdi Wallis Budge, "da se nebo i Zemlja odravaju u ravnotei njegovom voljom i snagom. Upravo je on svojom vjetinom nebeske mate matike utemeljio zakone na kojima poiva svemir." Drevni Egipani su vjerovali da ih je Thoth poduio i geometriji, geodeziji, medicini i botanici. Smatrali su ga izumiteljem "brojeva, slova i umijea pisanja i itanja". On je bio "Veliki Gospodar Magije", koji je mogao pomicati predmete snagom svoga glasa, "autor svih djela o svakoj grani boanskoga i ljuskoga znanja.". Upravo su znanju nauenome od Thotha - koje su ljubomorno uvali u svojim hramovima i za koje su tvrdili da se naratajima prenosilo u obliku etrdeset dvije knjige uputa - drevni Egipani pripisivali svoje poznavanje nebeskih zakona. O tome su znanju klasini ljetopisci koji su posjetili Egipat govorili s velikim oduevljenjem: Meu prvim putnicima bio je i Herodot, koji je zapisao: "Egipani su prvi otkrili solarnu godinu koju su podijelili na dvana est dijelova. Tu su podjelu uinili promatrajui kretanje zvijezda."

Platon (4. st. pr. Kr.) je izvijestio da su Egipani promatrali zvijezde "deset tisua godina". A Diodor Sicilski je u 1. st. pr. Kr. zapisao: "Egipani su oduvijek pomno promatrali poloaj i poredak zvijezda kao i njihovo kretanje. Od najdrevnijih vremena uvali su zapise o tom kretanju." Zato su drevni Egipani bili toliko opsjednuti stoljetnim promatranjima zvijezda i zato su sauvali zapise o njihovim kretanjima "u nevjerojatno dugome vremenskome razdoblju"? Tako temeljita promatranja nisu prove dena, kako tvrdi veina znanstvenika, zbog potrebe poljoprivrede (odnosno zbog potrebe da se predvide godinja doba, to su znali gotovo svi drevni narodi). To su zasigurno inili iz posve drugih razloga. Osim toga, kada su drevni Egipani uope nauili astronomiju? To oito nije bio hobi koji su izmislili stanovnici doline Nila, koji su se bavili poljo privredom. Moda bismo trebali ozbiljnije razmotriti njihovo objanjenje te zagonetke: tvrdili su da su njihove pretke bogovi nauili promatrati zvijezde. Trebali bismo uzeti u obzir i neke dijelove iz Tekstova iz piramide koji se odnose na pomorstvo, te religiozna umjetnika djela na kojima su prikazani bogovi koji plove u prekrasnim brodovima s visokim pramcem, koji nalikuju brodovima u Piramidi u Gizi i tajanstvenim brodovima usidrenima u pijesku pustinje u Abidosu. Zemljoradniki narodi ne postaju astronomi. Pripadnici pomorskih naroda postaju astronomi. Je li mogue da su pomorske prikaze na umjetni kim djelima drevnih Egipana, oblik njihovih brodova i opsjednutost pro matranjem zvijezda njihovi preci naslijedili od nepoznatih pomoraca i navi gatora iz daleke pretpovijesti? Zaista, samo su pripadnici drevne i zabora vljene pomorske civilizacije mogli za sobom ostaviti zemljovide koji preci zno prikazuju svijet kakav je izgledao prije zavretka posljednjega ledenoga doba. Samo je takva civilizacija mogla "deset tisua godina" promatrati kre tanje zvijezda i predvidjeti pojava precesije ekvinocija s velikom precizno u, koju potvruju drevni mitovi. Konano, samo takva civilizacija mogla je izmjeriti Zemlju i njezine dimenzije predstaviti Velikom piramidom u Gizi.

Potpis iz davnina U Gizu smo stigli u pono. Smjestili smo se u hotelu Siag iz kojega se pruao prekrasan pogled na piramide. Sjeli smo na balkon i promatrali tri zvijezde Orionova pojasa, koje su polako putovale junim nebom. Arheolog-astronom Robert Buval nedavno je potvrdio da su tri piramide u Gizi izgraene na temelju poloaja tih triju zvijezda. To je bilo nevjeroja tno otkrie iz kojega se zakljuuje da su drevni Egipani raspolagali mnogo viim stupnjem znanja o opservacijskoj astronomiji i geodeziji nego to im to pripisuju znanstvenici. Meutim, jo nevjerojatnija je Bauvalova tvrdnja da poloaj tih zvijezda prikazan na zemlji (u obliku petnaestak milijuna tona savreno obraenoga kamenja) potpuno odgovara njihovu poloaju na nebu 10 450. god. pr. Kr. To je bio povod da sam se sljedeega jutra sastao s Bauvalom. Ako Bauval ima pravo, tada su piramide izgraene na temelju promatra nja promjena poloaja zvijezda uzrokovanih precesijom, te kao takve pred stavljaju vjean graditeljski potpis iz jedanaestoga tisuljea pr. Kr.

XLIX.

poglavlje

Snaga

Velika piramida predstavlja model, projekciju sjeverne Zemljine polu tke u omjeru 1:43 200. injenica da taj omjer brojano odgovara omjeru precesije ekvinocija, jednoga od najznaajnijih mehanizama planeta Zemlje, potpuno iskljuuje mogunost da se radi o sluajnosti. Rije je o pomno isplaniranoj odluci, koju e prepoznati svaka kultura koja: a) posjeduje znanje o dimenzijama Zemlje i b) poznaje toan omjer precesijskoga kreta nja. Zahvaljujui djelu Roberta Bauvala konano smo sigurni da je Velika piramida nastala prema mudro izraenom planu (koji ispunjava i mnoge druge funkcije). Meutim, u taj su plan, koji su takoer zamislili drevni gra ditelji Velike piramide, ukljuene takoer Druga i Trea piramida. Ti su gra ditelji, izgleda, bili osobito zadivljeni precesijom - vjerojatno zbog njezine matematike regularnosti i predvidljivosti - kojom su se i ravnali u izvedbi svoga plana, koji mogu razumjeti samo znanstveno napredne kulture. Takva je i naa kultura, a Robert Bauval bio je prvi koji je shvatio osno vne parametre toga plana. To je otkrie dobilo veliko priznanje javnosti, a u izvjesnome e vremenu Bauval dobiti i znanstveno priznanje koje zasluuje. Visok, mrav i uredan etrdesetogodinji Belgijanac Bauval roenje i odra stao u Aleksandriji. Na licu mu se najvie istie snana donja eljust, koja odaje veliku upornost i znatieljan karakter; govori francusko-egipatskoengleskim akcentom, a u ophoenju s ljudima odaje orijentalca. Iznimno je inteligentan te neprestano analizira i procjenjuje zanimljive podatke, traei nove naine da objasni stare probleme. Na taj se nain, posve sluajno, pre tvorio u svojevrsnoga arobnjaka koji vjeto barata ezoterijskim znanjem.

Tajna Oriona Poeci Bauvalovih istraivanja u Gizi seu u daleke ezdesete godine 20. st., kada su egiptolog i arhitekt dr. Alexander Badaway i amerika astronomica Virginia Trimble ustanovili da je juni otvor Kraljeve odaje u Velikoj piramidi okrenut poput cijevi puke prema mjestu na nebu na kojemu se u doba piramida, oko 2600.-2400. god. pr. Kr., nalazio pojas zvijea Orion. Bauval je odluio istraiti juni otvor Kraljiine odaje, koju Badaway i Virginia Trimble nisu pregledali. Ustanovio je da je taj otvor okrenut prema poloaju zvijezde Sirijusa na kojemu se ona nalazila u doba piramida. Dokaz za to pribavio je njemaki inenjer Rudolf Gantenbrink nakon mjerenja pro vedenih pomou svoga robota "Upuauta" u oujku 1993. Upravo je taj robot otkrio pomina vrata koja su zatvarala ulaz u otvor udaljen otprilike 60 m od Kraljiine odaje. Taj maleni stroj, opremljen najsuvremenijim klinometrom, pruio je i prve tone podatke o nagnutosti kuta otvora: 39, 30'. Bauval je izvijestio sljedee: "Izraunao sam da je otvor okrenut prema meridijalnome putu zvije zde Sirijusa oko 2400. god. pr. Kr. U to nema nimalo dvojbe. Pono vno sam izraunao i usporedio podatke Badawaya i Virginije Trimble o poloaju Orionova pojasa s Gantenbrinkovim novim podacima o nagnutosti kuta junoga otvora Kraljeve odaje. On je izraunao da taj kut iznosi tono 45, dok su se Badaway i V. Trimble vodili manje preciznim podatkom Flindersa Petria, koji je izraunao da taj kut iznosi 44, 30'. Na temelju novih podataka stigao sam do preciznijega datuma poloaja zvijezde, koji su prvi ustanovili Badaway i Virgi n i a Trimble. Zakljuio sam da je otvor bio okrenut tono prema Al Nitaku, najnioj od tri zvijezde Orionova pojasa, koja je oko 2475. god. pr. Kr. prelazila meridijanom na visini od 45." Bauvalovi zakljuci su u to vrijeme bili ogranieni kronologijom na kojoj su inzistirali ortodoksni egiptolozi, koji su izgradnju Velike piramide smjetali u razdoblje oko 2520. god. pr. Kr. Osim toga, arheolog-astronom je ustvr dio da su otvori na Piramidi bili izgraeni ak neto kasnije, konvencionalno prihvaenih datuma. Meutim, Bauval je otkrio i neto mnogo zanimljivije. To se otkrie takoer odnosilo na zvijezde Orionova pojasa: "Nalaze se [navedene zvijezde] u meusobno dijagonalnome polo aju u smjeru jugozapada prema osi Mlijenoga puta, a piramide su u

meusobno dijagonalnome poloaju u smjeru jugozapada prema osi Nila. Promatrate li pozorno, na vedrome nebu uoit ete da je najma nja od tri zvijezde, nalazi se na vrhu, a Arapi je nazivaju Mintaka, blago pomaknuta prema istoku od osnovne dijagonale koju tvore druge dvije zvijezde. Taj poloaj preslikan je na zemlji - Smenkareova piramida je takoer blago pomaknuta prema istoku od osnovne dijagonale koju tvore Kefrenova piramida (koja predstavlja sredinju zvijezdu Al Nilam) i Velika piramida, koja predstavlja zvijezdu Al Nitak. Dakle, zaista je oito da su ti spomenici poredani na temelju jedinstveno preciznoga prostornoga plana izraenoga prema uzoru na navedene tri zvijezde. Namjera je bila izgraditi Orionov pojas u Gizi." No, to nije bilo sve. Pomou naprednoga kompjutorskoga programa, kojim se predviaju promjene u deklinacijama svih zvijezda vidljivih na nebu iznad svih dijelova svijeta i u bilo koje doba, a koje su uzrokovane procesi jom, Bauval je otkrio da je korelacija izmeu piramida i Orionova pojasa bila vidljiva u svim razdobljima, ali da je samo u jednome od njih bila karakteri stina: "Godine 10 450. pr. Kr., i samo tada, model piramida prikazan na Zemlji savreno se podudarao s modelom zvijezda na nebu. Radilo se o savrenoj podudarnosti, koja nikako nije mogla biti sluajna jer je cjelokupan poredak piramida prikazivao veoma neobine nebeske dogaaje koji su se zbili samo te godine. Kao prvo, Mlijeni put, vidljiv iz Gize 10 450. god. pr. Kr., sasvim je sluajno imao toan izgled meridijalnoga toka doline Nila. Drugo, tri su se zvijezde Orio nova pojasa, koje su se nalazile zapadno od Mlijenoga puta, tijekom svog precesijskoga kruenja nalazile na najnioj altitudi, s time da je zvijezda Al Nitak, koju predstavlja Velika piramida, prelazila preko meridijana na 11, 08'." itatelj je obavijeten o tome kako uslijed precesija Zemljine osi Sunce koje zalazi za proljetnoga ekvinocija putuje uz pojas zodijaka, a to putova nje zavrava otprilike nakon 26 000 godina. Ista pojava utjee na deklinaciju svih zvijezda vidljivih sa zemlje, uslijed ega se, u sluaju zvijea Oriona, postupno dogaaju znaajne promjene u njihovim altitudama. Na taj nain, zvijezdi Al Nitak je potrebno otprilike 13 000 godina da se sa svoje najvie toke na meridijanu (58, 11' iznad june polutke, koji je poloaj promatran iz Gize) spusti na niu toku, gdje se posljednji put nala-

Dananji poloaj Poloaj oko 2500. god. pr. Kr.

Poloaj oko 10 450. god. pr. Kr.

Precesija i zvijezde Orionova pojasa. zila 10 450. god. pr. Kr., to je i zabiljeeno u kamenu na visoravni u Gizi - dakle, 11, 08'. Nakon to proe jo 13 000 godina, zvijezde Orionova pojasa veoma polako ponovno izlaze, dok se Al Nitak vraa na 58, 11'; tijekom sljedeih 13 000 godina one ponovno padaju na visinu od 11, 08'. Taj ciklus traje vjeno: 13 000 godina gore, 13 000 godina dolje, 13 000 godina gore, 13 000 godina dolje, i tako zauvijek. "U Gizi vidimo konfiguraciju zvijezda kakva je bila 10 450. god. pr. Kr., kao da je u to doba stigao vrhunski graditelj i odluio na Zemlji izraditi golemu kartu kao svojevrsnu mjeavinu prirodnih i umjetnih znaajki. Meridijalnim tokom Nila prikazan je Mlijeni put kakav je u to doba izgledao. Izgradio je tri piramide koje su predstavljale tri zvijezde, kako su u to doba izgledale. Postavio je te tri piramide u poloaj u odnosu na dolinu Nila, koji je potpuno odgovarao polo aju triju zvijezda u odnosu na Mlijeni put. Bio je to veoma mudar, veoma ambiciozan i veoma precizan nain da se obiljei jedno doba - ili, moemo rei, nain da se odreeni datum vjeno zamrzne u graevini."

Prvo doba Smatrao sam da su implikacije o povezanosti Velike piramide s Orionovim pojasom veoma zamrene i zastraujue.

Piramide i zvijezde Orionova pojasa 10 450. god. pr. Kx, meridijalni pogled.

Naime, s jedne strane, juni otvori Velike piramide okrenuti su u "precesijskome smjeru" poloaja zvijezde Al Nitaka i zvijezde Sirijusa 2745.-2400. god. pr. Kr., a to se razdoblje podudara, kako tvrde egiptolozi, s vremenom izgradnje Piramide. S druge strane, dispozicija triju piramida u odnosu na dolinu Nila upu uje na mnogo starije razdoblje, odnosno na 10 450. god. pr. Kr. To odgo vara kontroverznim geolokim otkriima Johna Westa i Roberta Schocha u Gizi, na temelju kojih se moe pretpostaviti da je u 11. tisuljeu pr. Kr. u Egiptu postojala visoka civilizacija. Osim toga, takva dispozicija piramida nije nastala sluajno nego je namjerno i pomno odabrana da se njome obi ljei znaajan precesijski dogaaj: najnia toka, poetak, odnosno Prvo doba Orionova ciklusa "uspinjanja", koji traje 13 000 godina. Znao sam da je Bauval bio uvjeren kako se taj astronomski dogaaj na simbolian nain povezivao s mitskim Ozirisovim Prvim dobom - dobom bogova, koji su donijeli civilizaciju u dolinu Nila - te da je to zakljuio na temelju drevnih egipatskih mitova, koji Ozirisa izravno usporeuju sa zvije em Oriona (a Izidu sa zvijezdom Sirijus). Jesu li povijesni arhetipi Ozirisa i Izide doista nastali u Prvome dobu, prije 12,5 tisua godina? Istraujui mitove o ledenome dobu, uvjerio sam se da su neke ideje i sjeanja zaista mogli tisuljeima obitavati u umu ljudi, koji su ih naratajima prenosili usmenim predajom. Zato nisam nimalo sumnjao u mogunost da su i neobini simbolini mitovi o Ozirisu nastali 10 450. god. pr. Kr. Meutim, upravo je egipatska civilizacija u dinastikome razdoblju uzdignula Ozirisa na poloaj vrhovnoga boga uskrsnua. Malo je poznatih kultura koje su prethodile toj civilizaciji, a ni jedna od njih nije postojala u 11. tisuljeu pr. Kr. Ako su se, dakle, mitovi o Ozirisu zaista prenosili 8000 godina, odakle su potjecali? Je li kultura koja je stvorila te mitove takoer izgradila piramide kao simboline prikaze zvjezdanih konstelacija iz razdo blja 10 450. i 2450. god. pr. Kr.? Navedena sam pitanja namjeravao postaviti Robertu Bauvalu. Dogovo rili smo sastanak u zoru u Kefrenovu Hramu-grobnici, jer sam elio da svi troje promatramo izlazak sunca nad Sfingom.

Platforma Hram-piramida nalazi se uz istonu stranu Druge piramide. To veoma uniteno zdanje toga je jutra izgledalo doista sablasno. John West je s pravom ustvrdio da je ta graevina nedvojbeno izgraena onim istim jednostavnim

arhitektonskim stilom kao i dojmljiv ali neukraen Hram u dolini. Na njoj se takoer uoavaju kameni blokovi teki vie od 200 t, a sam taj hram odie iznimnom drevnou i nevjerojatnom inteligencijom, gotovo kao da je nainjen boanskom providnou. Ta nepoznata graevina, koju egiptolozi nazivaju Hram-grobnica, ak i danas, iako je gotovo razruena, oduzima dah svojom snagom koju kao da crpi iz pradavnina. Promatrao sam golemu istonu stranu Druge piramide obasjane biser nom jutarnjom svjetlou. John West je istaknuo kako postoje dokazi da je ta piramida izgraena u dvije faze. Nie razine su, do otprilike 12 m visine, veim dijelom nainjene od divovskih vapnenakih megalita, kakvi se mogu pronai unutar hramova. Meutim, ostatak piramide izgraen je od mnogo manjeg kamenja, od kojih svaki tei 2 do 3 t (kao i veina kamenih blokova u Velikoj piramidi). Je li mogue da je nekada davno na "breuljku u Gizi", zapadno od Sfmge, stajala megalitska platforma visoka 12 m, koja je zauzimala 12 jutara zemlje, okruena samo sa bezimenim trgom i pravokutnim graevinama poput Hrama u dolini i Hrama-grobnice? Drugim rijeima, je li mogue da su nie razine Druge piramide bile izgraene prve, prije drugih piramida moda ak mnogo prije njih, u veoma drevno doba?

Kult Kada je stigao Robert Bauval, jo uvijek sam pokuavao pronai sve mogue odgovore na to pitanje. Nakon to smo razmijenili nekoliko duho vitih rijei o vremenu, komentirajui hladan pustinjski vjetar koji je puhao preko visoravni, upitao sam ga: "Kako objanjavate svoju teoriju o vremenskome jazu od 8000 godina do kojih ste stigli svojim proraunima?" "Vremenskome jazu?" "Da; otvori su, izgleda, okrenuti u smjeru zvjezdane korelacije kakva je postojala 2450. god. pr. Kr., a prostorni plan na Zemlji odgovara poloaju zvijezda 10 450. god. pr. Kr." "Naime, za to postoje dva objanjenja", rekao je Bauval, "od kojih jedno moe biti smisleno. Kao prvo, piramide su moda izgraene kao svojevrstan "zvjezdani sat" kojim se oznaavaju dva razdoblja - 2450. i 10 450. god.pr. Kr. - a u tom sluaju ne moemo znati kada su tono izgraene. Drugo ..." "Zadrimo se na prvoj pretpostavci.", prekinuo sam ga. "to mislite rei pojmom "zvjezdani sat"? Zato ne moemo znati kada su tono izgraene?" "Pa, pretpostavimo na trenutak da su graditelji Piramide znali za precesiju. Pretpostavimo da su znali izraunati deklinaciju odreene skupine

zvijezda, ba kao to mi danas inimo pomou kompjutora. U tome su slu aju mogli izraditi model neba nad Gizom kakvo je ono izgledalo 10 450. ili 2450. god. pr. Kr. Drugim rijeima, ako su izgradili piramide 10 450. god. pr. Kr., tada su bez problema mogli izraunati i pod kojim kutom se trebaju nalaziti juni otvori da bi bili okrenuti prema poloaju zvijezda Al Nitaka i Sirijusa oko 2450. god. pr. Kr. Isto tako, ako su graditelji Piramide ivjeli 2450. god. pr. Kr., tada su bez problema mogli izraditi toan prostorni plan na Zemlji, koji bi odgovarao poloaju Orionova pojasa 10 450. god. pr. Kr. Slaete li se?" "Slaem se." "O.K. To je jedno od objanjenja. No, drugo objanjenje, koje smatram mnogo smislenijim, a koje mogu potvrditi i geoloki dokazi, jest to da je itava nekropola u Gizi graena iznimno dugo. Smatram da je osnovni izgled mjesta, kao geometrijskoga izgleda neba, nastao oko 10 450. god. pr. Kr., dok je itava nekropola, kao i otvori Velike piramide, dovrena oko 2450. god. pr. Kr." "Dakle, elite rei da je prostorni plan piramida nastao 10 450. god. pr. Kr.?" "Mislim da jest. Osim toga, smatram da se geometrijsko sredite toga plana nalazilo otprilike na mjestu na kojemu upravo stojimo, odnosno tono ispred Druge piramide." Pokazao sam prstom na velike kamene blokove, od kojih su izgraene nie razine golemoga zdanja: "Ona zaista izgleda kao da je izgraena u dvije faze, te kao da su je izgradile dvije posve razliite kulture." Bauval je slegnuo ramenima: "Moemo samo nagaati ... Moda se ne radi o dvije razliite kulture. Moda ju je izgradila ista kultura ili sljedbe nici nekoga kulta - primjerice, Ozirisova kulta. Moda je to bio drevan kult posveen Ozirisu, iji su sljedbenici djelovali na ovome mjestu 10 450. i 2450. god. pr. Kr. Moda su oni s vremenom promijenili nain izgradnje svojih spomenika, tako da su 10 450. pr. Kr. gradili pomou velikih, a 2450. god. pr. Kr. pomou manjih kamenih blokova. Smatram da postoji mnogo dokaza o postojanju "veoma drevnoga kulta", a koji se nikada nisu dovoljno istraili." "Na primjer?" "Pa, oit dokaz je astronomski izgled mjesta. Sam sam meu prvima poeo pomnije istraivati tu znaajku. Zatim, geoloki dokaz: rezultati istra ivanja Johna Westa i Roberta Schocha koji se odnose na Sfingu. Dakle, radi se o dvije znanosti, a obje se temelje na empirijski uvjerljivim dokazima. Te znanosti se nikada prije nisu koristile u objanjenju navedenih zagonetki. No, odnedavno upravo rezultati navedenih znanosti omoguuju potpuno dru-

gaije spoznaje o starosti nekropole. Meutim, iskreno smatram da smo tek na poetku, te da postoji jo mnogo toga to emo otkriti uz pomo geologije i astronomije. Osim toga, Tekstovi iz piramide do sada su prouavani samo s takozvanog antropolokog stajalita, na temelju kojega se zakljuilo da su sveenici iz Heliopolisa bili tek polucivilizirani vraevi, koji su eljeli ivjeti vjeno. Naime, oni doista jesu eljeli ivjeti vjeno, ali sigurno nisu bili vra evi. Bili su to veoma prosvjeeni i upueni znanstvenici, a takvima ih, na temelju njihovih dostignua moemo s pravom nazvati. Zato tvrdim da se Tekstovi iz piramide moraju itati kao znanstveni ili barem djelomice znan stveni dokumenti, a ne kao praznovjerna naklapanja. Poznato mi je da oni govore o precesijskoj astronomiji. U objanjenju tih tekstova pomogle bi i ostale grane znanosti: matematika i osobito geometrija ... Simbolizam ... Potreban je multidisciplinaran pristup da se objasne Tekstovi iz piramide, a i same piramide. Treba potaknuti astronome, matematiare, geologe, grae vinske inenjere, arhitekte, pa ak i filozofe da raspravljaju o simbolici - sva koga tko moe iznijeti svjee ideje i nove spoznaje o tim iznimno znaajnim problemima." "Zato smatrate da su ti problemi toliko znaajni?" "Zato to su veoma vani za razumijevanje prolosti ljudske vrste. Veoma precizan prostorni plan koji se ovdje nalazi vjerojatno od 10 450. god. pr. Kr. mogla je zamisliti i izgraditi samo visokorazvijena tehnoloka civilizacija." "Meutim, u to doba navodno nije postojala nijedna slina civilizacija." "Tono. Radi se o kamenome dobu. Tada su ljudi navodno bili na veoma niskome razvojnom stupnju; nai su se preci odijevali u ivotinjsku kou, obitavali su u piljama, bavili se lovom i skupljanjem hrane. Zato je veoma uznemiruje otkrie da je 10 450. god. pr. Kr. u Gizi postojao civiliziran narod, koji je iznimno dobro razumio precesijska zbivanja, koji je raspola gao tehnikim sredstvima pomou kojih je mogao ustanoviti najniu toku na Orionovu precesijskome ciklusu - koja je oznaavala i poetak njegova "uspravnoga" putovanja, koje e trajati 13 000 godina - i koji je odluio taj dogaaj ovjekovjeiti u kamenu. Odnosno, postavljajui Orionov pojas na povrinu Zemlje, znali su da e taj osobit trenutak zauvijek zamrznuti u vre menu." Tada mi je na um pala neobina pomisao: "Kako moemo biti sigurni da je taj trenutak upravo 10 450. god. pr. Kr.? Konano, Orionov pojas dolazi na isti poloaj na junome nebu, zapadno od Mlijenoga puta 11 iznad obzorja, svakih otprilike 26 000 godina. Dakle, mogue je da su ovje kovjeili 36 450. god. pr. Kr. ili ak precesijski ciklus koji je poeo 26 000 godina prije toga?"

Robert je oekivao to pitanje: "U odreenim drevnim zapisima spomi nje se da je egipatska civilizacija stara gotovo 40 000 godina; na primjer, Herodot izvjetava o prii prema kojoj Sunce izlazi ondje gdje inae zalazi, a zalazi ondje gdje inae izlazi." "to je takoer precesijska metafora..." "Da. Ponovno se spominje precesija. Ona se na neobine naine iznova pojavljuje. U svakome sluaju, u pravu ste kada kaete da je drevni narod svojim piramidama moda obiljeio poetak prethodnoga precesijskoga ciklusa." "Mislite li Vi tako?" "Ne. Mislim da se radi o 10 450. god. pr. Kr. To se mnogo vie podudara s onime to znamo o evoluciji vrste Homo sapiens. Osim toga, iako se egi patska civilizacija iznenada pojavila tek oko 3000. god. pr. Kr, ipak se ne radi o suvie dugome razdoblju." "Suvie dugome razdoblju za to?" "To je odgovor na vae pitanje o vremenskome jazu od 8000 godina, koji postoji izmeu razdoblja nastanka prostornoga plana piramida i razdo blja kada su izgraeni otvori. Osam tisua godina veoma je dugo razdoblje, ali ne i za odane pripadnike kulta koji su uvali, njegovali i prenosili veliki korpus znanja naroda koji je stvorio ovo mjesto 10 450. god. pr. Kr."

Stroj Kolikim su znanjem raspolagali ti pretpovijesni izumitelji? "Znali su za razdoblje", rekao je Bauval. "A pri raunanju su se koristili prirodnim satom zvijezda. Pri radu su se sluili jezikom precesijske astrono mije, a navedeni spomenici nastali su tim veoma razumljivim i nedvojbeno znanstvenim jezikom. Osim toga, bili su i vrhunski geolozi, zapravo ljudi koji su najprije zamislili prostorni plan, a zatim su na njemu odredili toan poloaj svake piramide. Oni su inzistirali na strogoj geometriji te su savr eno orijentirali platforme, ili to je god to prvotno bilo, u smjeru kardinalnih toaka." "Mislite li kako su bili svjesni da se Velika piramida nalazi na 30 sje verne zemljopisne irine?" Bauval se nasmijao: "Uvjeren sam da jesu. Mislim da su znali sve o obliku Zemlje. Poznavali su astronomiju, Sunev sustav i djelovanje nebe ske mehanike. Sve su radili veoma precizno. Openito, dakle, smatram da u Gizi nita nije nastalo sluajno - barem ne izmeu 10 450. i 2450. god. pr. Kr. Imam osjeaj da je ondje sve bilo pomno isplanirano. Gotovo kao

da su ostvarivali neki dugotrajan cilj - ili svrhu, koju su konano ispunili u treemu tisuljeu pr. Kr." "Mislite li da se ta svrha konano ispunila izgradnjom piramida, koje se nalaze u precesijskome poretku sa zvijezdama Al Nitakom i Sirijusom?" "Da, a mislim da je je ona ispunjena i u obliku Tekstova iz piramide. Pretpostavljam da su i oni dio te zagonetke." "Kao svojevrstan software za hardware piramida?" "Mogue. Zato ne? U svakome sluaju, sigurno postoji veza izmeu njih. Naime, elimo li deifrirati piramide moramo poi od Tekstova..." "to vi mislite koja je bila prvenstvena zadaa graditelja piramida?" "Sigurno ih nisu izgradili jer su eljeli imati vjeno poivalite", odgo vorio je Bauval odluno. "Uvjeren sam da nisu nimalo sumnjali u to da e vjeno ivjeti. Izgradivi piramide, prenijeli su snagu svojih ideja u neto to je u svakome pogledu vjeno. Uspjeli su stvoriti snagu koja ima vlastitu svrhu i smisao, pod uvjetom da je razumijete, i upravo nas ta snaga izaziva da postavljamo pitanja. Pretpostavljam da su graditelji piramida savreno znali kako djeluje ljudski um. Znali su kako nastaju obredi ... Zar ne? Govorim ozbiljno. Znali su to ine. Znali su da mogu inicirati ljude daleke budunosti da prihvate njihov nain razmiljanja. Znali su da to mogu uiniti pomou vjenoga stroja, koji ima funkciju poticati pitanja." Pretpostavljam da sam sluajui Bauvala, u tome trenutku zacijelo izgle dao posve zbunjen. "Piramide su stroj!", uskliknuo je. "Dapae, itava Giza je stroj. A pogledajte nas. to mi radimo? Postavljamo pitanja. Stojimo ovdje u zoru drui od hladnoe, ekajui izlazak sunca i postavljamo bezbroj pitanja, ba kao to smo i programirani da inimo. Nalazimo se u rukama arobnjaka, a pravi arobnjaci znaju da vas pomou odgovarajuih simbola i odgovara juih pitanja mogu navesti da sami sebe inicirate. Pod uvjetom, naravno, da postavljate pitanja. A im postavite prvo pitanje o piramidama, naletjet ete na niz odgovora, koji e vas odvesti do drugih pitanja, te ponovno do novih odgovora, sve dok se konano ne inicirate..." "Tko sije..." "Tako je. Oni su ti koji su posijali sjeme. Vjerujte mi, bili su arobnjaci i poznavali su snagu ideja. Znali su na koji nain posijati ideje koje e rasti u umu ljudi. Zaponete li od tih ideja i slijedite put zakljuivanja, kao to sam ja uinio, stii ete do Oriona i 10 450. god. pr. Kr. Ukratko, to je samovoljan postupak. Kada jednom ue u podsvijest, ne moe mu se odoljeti." "Vi kao da kaete da taj kult u Gizi, ako ga takvim moemo nazvati, koji je ukljuivao i precesiju, geometriju, piramide i Tekstove iz piramide, jo postoji."

"Na neki nain on doista jo postoji", odgovorio je Robert. "Iako voza vie ne upravlja upravljaem, nekropola u Gizi i dalje predstavlja stroj koji izaziva pitanja." Zastao je i prstom pokazao prema vrhu Velike piramide, na koji smo se Santha i ja popeli prije devet mjeseci. "Pogledajte njezinu snagu.", nastavio je. "Nakon pet tisua godina jo uvijek nas oarava. Obu zima nae misli. Tjera nas da razmiljamo, prisiljava nas da uimo. im postavite jedno pitanje ono se pretvara u pitanje o nainu njezine izgradnje, o geometriji, o astronomiji. Postupno shvaate koliko su njezini graditelji bili napredni, nevjerojatno pametni i vjeti. Ta spoznaja potie pitanja o ovje anstvu, o ljudskoj povijesti i, konano, o samome sebi. Vi elite otkriti. Upravo u tome jest njezina snaga."

Drugi potpis Toga hladnoga jutra u prosincu 1993. Robert, Santha i ja sjedili smo na visoravni u Gizi i promatrali zimsko sunce, koje se pribliavalo solsticiju, kako izlazi iznad desnoga ramena Sfinge, gotovo toliko juno od istoka kao to bi onuda prolazilo na svome godinjem putu prije no to ponovno skrene na sjever. Sfinga je oznaavala ekvinocij. Sunce u vrijeme proljetnoga ekvinocija zalazi na odreenoj toki i prema toj toki bio je usmjeren pogled Sfinge. Je li i to bio dio "velikoga plana" Gize? Znao sam da je u svakome povijesnom ili pretpovijesnom razdoblju, pogled Sfinge uvijek usmjeren prema toki ekvinocijskoga izlaska Sunca na istoku u vrijeme proljetnoga i jesenskoga ekvinocija. Meutim, kao to e se itatelji prisjetiti iz V. dijela, drevni su ljudi smatrali da astronomsko doba poinje upravo proljetnim ekvinocijem. Rijeima Santillane i Herthe von Dechend: "Zvijee koje je izlazilo na istoku netom prije Sunca obiljeavalo je "mjesto" na kojem Sunce stoji. Nazivali su ga Sunevim "nosa em", a proljetni ekvinocij smatrao se kljunom tokom "sustava" koja odreuje poetak godinjega Suneva ciklusa." Zato ekvinocij ska oznaka ima oblik golemoga lava? Danas, u 21. stoljeu, ta bi oznaka, ako bi je netko elio izgraditi, imala oblik ribe, zato to Sunce ve otprilike 2000 godina u vrijeme proljetnoga ekvinocija izlazi u zvijeu Ribe. Astronomsko doba Riba zapoelo je otpri-

like u doba Isusa Krista. Je li sluajno da prvotni kranski simbol Isusa nije bio kri nego riba, itatelji e trebati zakljuiti sami. U prethodnome razdoblju, koje je obuhvaalo otprilike 1. i 2. tisuljee pr. Kr., zvijee Ovna imalo je tu ast da bude nositelj Sunca u vrijeme pro ljetnoga ekvinocija. itatelji e ponovno sami morati nagaati je li sluajno dominantan motiv religijskih prikaza i slikarija toga doba bio upravo ovan. Je li sluajno, na primjer, da je Jahve, bog starozavjetnoga Izraela, Abrahamu koji je elio rtvovati svoga sina Izaka poslao u zamjenu ovna? (Znanstve nici pretpostavljaju da su Abraham i Izak ivjeli poetkom 2. tisuljea pr. K r . ) Je li isto tako sluajno da se ovnovi spominju, u razliitome kontekstu, u gotovo svim knjigama Staroga zavjeta (koji je sastavljen u doba Ovna), ali ne i u knjigama Novoga zavjeta? Zatim, je li sluajno da je poetak doba Ovna, poetkom 2. tisuljea pr. Kr., u drevnome Egiptu oznaen iznimno velikim tovanjem boga Amona, iji je simbol bio ovan svinutih rogova? Izgradnja vrhovnoga svetita boga Amona - Hram u Karnaku u Luksoru (Gornji Egipat) - poela je oko 2000. god. pr. K r . , a osnovni ukrasi na njemu jesu prikazi ovnova koji svojim rogovima uvaju ulaze u graevinu. Dobu Ovna prethodilo je doba Bika, koje je trajalo od 4380.-2200. god. pr. Kr. Tijekom toga precesijskoga razdoblja, kada je Sunce u vrijeme pro ljetnoga ekvinocija izlazilo u zvijeu Bika, na Kreti je cvjetala minojska kultura koja je tovala kult bika. Upravo u to doba iznenada se na povije snoj pozornici pojavila potpuno razvijena civilizacija dinastikoga Egipta, koja, kako se ini, nema nikakvih prethodnika. Egipani su na poetku dina stikoga razdoblja ve tovali bikove Apisa i Mnevisa. Vjerovalo se da se Oziris objavljivao u liku Apisa, a bog Ra u liku Mnevisa, drugoga bika, svete ivotinje Heliopolisa. Zato ekvinocijska oznaka ima oblik lava? Pogledao sam preko padine visoravni u Gizi prema velikome lavljemu tijelu Sfinge. U doba Bika Egiptom je vladao Kefren, faraon iz etvrte dinastije, za koga egiptolozi tvrde da je oko 2500. god. pr. Kr. dao isklesati spomenik. Otprilike 1800 godina prije njega, te vie od 300 godina nakon njega, Sunce je u vrijeme proljetnoga ekvinocija izlazilo u zvijeu Bika. Dakle, vladar koji bi u to doba elio nainiti ekvinocijsku oznaku u kamenu u Gizi zacijelo bi je dao isklesati u obliku bika, a nikako lava. Zaista, spomenik u obliku lava mogao je biti izgraen samo u jednome razdoblju, a to je, naravno, bilo doba Lava, koje je trajalo od 10 970. - 8810. god. pr. Kr. Zato je, dakle, ekvinocijska oznaka imala oblik lava? Zato to je izgra ena u doba Lava, kada je Sunce za proljetnoga ekvinocija izlazilo u zvije-

Pogled prema istoku u zoru za proljetnoga ekvinocija 10 450. god. pr. Kr. Sfinga i zvijee Lava.

u Lava i na taj nain oznailo koordinate precesijskog razdoblja koje e ponoviti svoj "veliki povratak" tek nakon 26 000 godina. Oko 10 450. god. pr. Kr. tri su zvijezde Orionova pojasa stigle do naj nie toke svoga precesijskoga ciklusa: zapadno od Mlijenoga puta, 11,08'

iznad junoga obzorja na meridijalnome prijelazu. Na Zemlji je, zapadno od Nila, taj dogaaj ovjekovjeen u kamenu, u obliku tri piramide u Gizi. Njihov meusoban poredak tvori nepogreiv potpis precesijskoga razdoblja. Oko 10 450. god. pr. Kr. Sunce je u vrijeme proljetnoga ekvinocija izla zilo u zvijeu Lava. Taj dogaaj je na Zemlji, ovjekovjeen u obliku Sfinge u Gizi, divovske ekvinocijske oznake lavljega tijela, koja se, poput drugoga potpisa na slubenome dokumentu, moe smatrati potvrdom vjerodostojno sti. Drugim rijeima, 11. tisulijee pr. Kr., koje je nastupilo ubrzo nakon to se slomio "Nebeski mlin" uslijed ega se zalazak Sunca tijekom pro ljetnoga ekvinocija premjestio iz Djevice u zvijee Lava, jedino je doba kada je mogla nastati Sfinga, ija je istona strana okrenuta prema nebu, na kojemu se nalazilo zvijee Lava pod ijim je okriljem u vrijeme proljetnoga ekvinocija izlazilo Sunce.

Izazvana pitanja "Tako savrena podudarnost neba i Zemlje oko 10 450. god. nikako nije mogla bitiu sluajna", rekao je Robert. "Zapravo, mislim da se vie ne treba postavljati pitanje sluajnosti. Najvanije je odgonetnuti zato? Zato je sve to izgraeno? Zato su drevni graditelji upravo na taj nain eljeli ovjekovje iti 11. tisuljee?" "Oito je to doba za njih bilo veoma znaajno", pretpostavila je Santha. "Sigurno je bilo iznimno znaajno. Naime, stvorit ete mnoge precesijske oznake poput ovih u Gizi, isklesati Sfingu, postaviti tri piramide teke gotovo 15 milijuna tona jedino ako za to imate veoma jak razlog. Pitanje, dakle, glasi: Koji je to bio razlog? Drevni graditelji su izazvali to pitanje stvorivi u kamenu vrste, uvjerljive tvrdnje o 10 450. god. pr. Kr. Zaista, izazvali su pitanje. Namjera im je bila da privuku nau pozornost na 10 450. god. pr. Kr., mi trebamo shvatiti zato." Sunce se uspinjalo sjeveroistonim nebom iznad Velike sfinge i mi smo ga u tiini promatrali.

VIII. dio - Zakljuak - Gdje je tijelo?


L. poglavlje

Ne traimo iglu u plastu sijena

Nakon samo pet mjeseci istraivanja, moj mi je pomonik poslao pismo na petnaest stranica, u kojem je objasnio zato daje ostavku. U toj fazi istrage jo nisam poeo slagati sve komadie mozaika, te sam se vie vodio slu tnjama a ne vrstim dokazima. Bio sam obuzet svim tajnama, nepravilno stima, anakronizmima i zagonetkama i elio sam o njima nauiti to vie mogu. Moja istraga je istodobno krenula potpuno krivim smjerom - slijedila je dugaak i polagan put kojim su se u povijesti pojavljivale poznate svjetske civilizacije. Taj put je, po miljenju moga pomonika, vodio i do nekih znaajnih gospodarskih, klimatskih, topografskih i zemljopisnih preduvjeta, koji su se dogodili prije nastanka i razvoja civilizacija: "Traite li, dakle, nepoznatu veliku civilizaciju koja se razvila potpuno sama i neovisno o svim drugim poznatim civilizacijama, tada ne traite iglu u plastu sijena, nego grad o kome postoje samo navjetaji. Traite golemo podruje koje obuhvaa barem nekoliko tisua kilometara kopna. To kopno veliko je poput Meksikoga zaljeva ili dva Madagaskara. Obuhvaalo je dugake planinske lance, goleme rijene sustave, vladala je sredozemna do suptropska klima, koja je povremeno naruavana kratkotrajnim nepovoljnim uincima atmosferskoga hlaenja. Takvi relativno jednoliki klimatski uvjeti u tome su se podruju morali zadrati barem deset tisua godina ... Nakon toga je nekoliko stotina tisua navodno naprednih ljudi odje dnom nestalo zajedno sa svojom domovinom, ostavljajui za sobom veoma malo fizikih tragova. Preivjelo je samo nekoliko ljudi, koji

su bili dovoljno otroumni da predvide kraj, dovoljno bogati i mudri da skupe sve to im je nuno da izbjegnu kataklizmu." Ostao sam, dakle, bez svog istraivaa. Moja poetna teorija pokazala se nemoguom. Nije postojala izgubljena napredna civilizacija zato to je kopnena masa na kojoj je je ona mogla preivjeti bila prevelika da bi jedno stavno nestala.

Geofizike nemogunosti To je bio doista velik problem i neprestano sam o njemu razmiljao na svojim istraivakim putovanjima. Upravo su geofizike nemogunosti bile problem i Platonove Atlantide, pa su znanstvenici odluno odbacivali mogu nost njezina postojanja. Jedan kritiar teorije o izgubljenome kontinentu napisao je: "Na Atlantskome oceanu, od kada se pojavio ovjek, nije postojao kopneni most; u njemu se ne nalazi potopljena kopnena masa: Atlant ski ocean u dananjem obliku postoji ve barem milijun godina. Zapravo, u njemu se iz geofizikih razloga nikako nije mogla nalaziti Platonova golema Atlantida.'" Nepopustljivost i samouvjerenost znanstvenika u svojim tvrdnjama bila je potpuno opravdana. Suvremeni oceanografi izradili su detaljnu kartu dna Atlantskoga oceana, koja je pokazala da se ondje sigurno ne nalazi nikakav izgubljeni kontinent. No, ako su dokazi koje sam skupio zaista bili otisci nestale civilizacije, tada je kontinent na kojemu se ona nalazila morao negdje postojati. No, gdje? Neko sam vrijeme, na temelju loginih pretpostavki, vjerovao da se nalazi pod nekim drugim oceanom. Iako je Tihi ocean veoma velik, osjeao sam da bi se moglo raditi o Indijskome oceanu, jer se on nalazi blizu takozvanog Plodnog polumjeseca Srednjega istoka, gdje su se oko 3000. god. pr. Kr. iznenada pojavile prve poznate civilizacije. Namjeravao sam otii do Maldiva i obale Somalije u istonoj Africi u nadi da u ondje saznati neto o izgubljenome drevnome raju, a razmiljao sam i o putovanju na Sejelske otoke. No, oceanografi su nainili i kartu dna Indijskoga oceana, ali i svih drugih oceana i mora, u kojima se takoer nisu nazirali tragovi izgubljenoga

kontinenta. Konano, bio sam uvjeren da velika kopnena masa na kojoj je cvala visoka civilizacija nije nestala pod vodom. Meutim, kako je moja istraga napredovala pojavljivalo se sve vie dokaza da je navedena civilizacija nekada doista postojala. Pretpostavio sam da se radilo o pomorskoj civilizaciji: narodu pomoraca. Ta teorija imala je uporite u nevjerojatnim drevnim zemljovidima, egipatskim brodovima iz Piramide, tragovima napredne astronomije u zapanjujuem kalendarskome sustavu Maya te u legendama o bogovima koji plove morem, poput Quetzalcoatla i Viracoche. Dakle, radilo se o narodu pomoraca, ali i graditelja: graditelja Tiahuanaca i Teotihuanaca, graditelja piramida i Sfinge, koji su s lakoom podizali 200 t teke vapnenake blokove i koji su iznimno precizno odredili poloaj golemih spomenika koji odgovara poloaju kljunih nebeskih toaka. Ti su graditelji ostavili svoje karakteristine otiske diljem svijeta na divovskim kamenim zdanjima, na astronomskim, matematikim i geodetskim zagone tkama, u mitovima o bogovima u ljudskome obliju. No, tako napredna civi lizacija, koja je bila dovoljno bogata i sposobna da istrauje svijet i naini zemljovide, te da izrauna dimenzije Zemlje jednostavno se nije mogla razviti na bilo kakvome podruju. Na tome podruju, kako je istaknuo moj istraiva, sigurno je prevladavala veoma povoljna klima, u kojoj su se mogli razviti idealni ivotni uvjeti: plodna poljoprivredna zemljita, guste ume, velike rijeke i planine, izvori minerala itd. Gdje se, dakle, nalazila ta velika zemlja?

Aneli iz knjinice Gdje se nalazila i kada je nestala? Konano, ako je doista nestala (dru goga objanjenja nema), kako, zato i pod kojim uvjetima se to dogodilo? Zaista, kako nestaje kontinent? Openito se smatra da se to dogodilo uslijed neke kataklizme, plane tarne katastrofe koja je izbrisala sve tragove o postojanju velike civilizacije. Meutim, ako je to tono, zato ne postoje zapisi o takvoj kataklizmi? No, moda i postoje. Kako je moja istraga napredovala, otkrio sam i prouio mnotvo dre vnih svjetskih mitova o potopima, vatri, potresima i ledu. U IV. dijelu knjige zakljuili smo da su u tim mitovima opisani stvarni geoloki i klimatski dogaaji, koji su na razliitim podrujima svijeta imali razliite posljedice. Otkrio sam da je u kratkoj povijesti ovjeanstva samo jedna poznata i dokumentirana katastrofa mogla imati navedeni uinak: dramatino otapa-

nje ledenoga pokrivaa krajem posljednjega ledenoga doba izmeu 15 000. i 8 000. god. pr. Kr. Osim toga, drevne graevine Teotihuanaca i Egipta te mnogi znaajni mitovi sluili su kao sredstva pomou kojih su kodirani znanstveni podaci, to ponovno upuuje na ono to sam nazvao "otiscima bogova". Ubrzo sam uoio da izmeu kaosa ledenoga doba i nestanka drevne civi lizacije, o kojoj govore tisuljetne legende, postoji snana povezanost. U trenutku kada sam to konano spoznao, stigli su aneli iz knjinice...

Karika koja nedostaje Kovanica "aneo iz knjinice" tvorevina je romanopisca Arthura Koestlera, kojega je osobito zanimala sinkronija. Njome je opisao nepoznatoga posrednika koji pomae istraivau da u pravome trenutku konano stigne do potrebnih podataka. Upravo to se dogodilo i meni. Pravi trenutak o kojemu govori Koestler nastupio je u ljeto 1993. Nakon vie mjeseci napornih putovanja bio sam duhom i tijelom potpuno iznemogao. Geofizika nemogunost nestanka golemoga kontinenta potkopala je vjerodostojnost mojih dokaza. Tada sam, jednoga dana, primio pismo koje je dolazilo iz grada Nanaima u Britanskoj Kolumbiji u Kanadi. Pismo se odnosilo na moju prethodnu knjigu Znak i peat, u kojoj sam ukratko izloio teoriju o Atlantidi te spomenuo predaje o junacima-prosvjetiteljima koji su se "spasili od vode": 19. srpanj, 1993. Dragi gospodine Hancock, Nakon to smo moja ena i ja 17 godina istraivali sudbinu Atlantide, konano smo dovrili rukopis naslovljen When the Sky Fell. Veoma smo razoarani to su se izdavai kojima smo poslali taj ruko pis, unato njihovim veoma pozitivnim komentarima, zbog samoga spomena Atlantide povukli od daljnjih pregovora. U knjizi Znak i peat piete o "predajama o tajnoj mudrosti ljudi preivjelih u potopu..." Mi smo istraivali mjesta koja su vjero jatno naselili preivjeli Atlantiani. Idealno podruje za naseljavanje nakon potopa bila su jezera na velikim nadmorskim visinama. Pri mjerice, pogodni su klimatski uvjeti vladali na podruju jezera Titicace i jezera Tane [u Etiopiji, o kojoj govori vei dio knjige "Znak i peat"]. Na njima su se nalazili prirodni resursi nuni za poetak poljoprivrede.

Bili smo toliko slobodni da pismu priloimo koncepciju rukopisa When the Sky Fell. Ako ste zainteresirani, rado emo poslati njegov prijepis. Uz najljepe elje, Rand Flem-Ath" Uzeo sam rukopis i ve u prvim odlomcima pronaao kariku koja je nedosta jala u mojoj istrazi. Savreno se poklapala s drevnim zemljovidima koje sam prouavao, a koji su precizan prikaz subglacijalne topografije Antarktika (v. I. dio). Ta karika je davala smisao svim svjetskim mitovima o planetarnoj kataklizmi i njenim klimatskim uincima. Odgonetnula je tajnu o zamrznu tim mamutima u sjevernome Sibiru i na Aljasci, te o 27 m visokim vokama zakopanima u ledu na podruju Arktikoga kruga, na dijelovima gdje danas ne uspijeva nikakvo bilje. Objasnila je iznenadno otapanje ledenoga pokri vaa na sjevernoj Zemljinoj polutki nakon 15 000. god. pr. Kr. te vulkanske erupcije tijekom toga otapanja. Odgovorila je na pitanje: "Kako nestaje kon tinent?". A velikim je dijelom svoj odgovor temeljila na Hapgoodovoj teoriji o "pomicanju Zemljine kore" - radikalnoj geolokoj hipotezi o kojoj sam ve bio obavijeten: "Antarktik je kontinent koji najmanje razumijemo [napisali su gosp. i ga Flem-Ath u svome prilogu]. Veina nas pretpostavlja da je taj golemi otok ve milijunima godina prekriven ledom. Meutim, nova otkria dokazuju da dijelovi Antarktika prije nekoliko tisua godina nisu bili zahvaeni ledom. Teorija o pomicanju Zemljine kore obja njava tajanstven porast i pad velikoga ledenoga pokrivaa na Atlan tiku." Kanadski istraivai komentiraju Hapgoodovu pretpostavku o tome da se do kraja posljednjega ledenoga doba, otprilike u 11. tisuljeu pr. Kr., Antarktik nalazio otprilike 3200 km sjevernije (na zemljopisnoj irini na kojoj je vla dala pogodnija i umjerena klima) te da je na dananji poloaj unutar Arkti koga kruga stigao nakon velikoga pomicanja Zemljine kore. To pomicanje, nastavili su suprunici: "ostavilo je za sobom i druge tragove na smrtonosnome pojasu koji okruuje Zemlju. Na svim kontinentima, na kojima su iznenada i masovno istrijebljene ivotinjske vrste (osobito u obje Amerike te na Sibiru) nastupile su velike promjene u zemljopisnim irinama.

Uinci pomicanja Zemljine kore su zastraujui. Zemljina kora se nabire i mreka, pa nastaju nevjerojatni potresi i potopi u itavom svijetu. Dok se kontinenti stiu i mijenjaju poloaj, nebo kao da e se obruiti ravno na njih. Duboko u oceanima potresi izazivaju divovske plimne valove, koji potapaju obale. Neke zemlje se pre mjetaju u podruja tople klime, dok su druge istjerane u polarna podruja i osuene na strane zime. Ledeni vrhovi koji se otapaju, podiu razinu oceana. Sva iva bia moraju se prilagoditi, odseliti se ili umrijeti. Ako bi se snano pomicanje Zemljine kore dogodilo suvreme nome svijetu, tisuljetna bi dostignua civilizacije nestala s planeta poput dahom otpuhane pauine. Ljudi koji ive u blizini planina moda bi mogli izbjei divovske plimne valove, no za sobom bi, u dolini, morali ostaviti plodove svoje civilizacije. Ostali bi samo malobrojni dokazi o trgovakim, pomorskim i vojnim dostignuima nae civilizacije. Zahrali trupovi brodova i podmornica nakon nekog bi vremena potpuno nestali, no preivjeli bi moda uspjeli spasiti zemljovide i pomorske karte koje bi uvali stotinama, ak i tisuama godina, sve dok ih jednom u budunosti ovjeanstvo ponovno ne iskoristi za plovidbu svjetskim oceanima u potrazi za izgubljenim zemljama." itajui navedene rijei, sjetio sam se izvjetaja Charlesa Hapgooda o tome kako se sloj Zemlje, koji geolozi nazivaju litosfera - tanka ali vrsta vanjska kora planeta, moe povremeno pomicati, "kreui se preko mekane unutra njosti, poput olabavljene naranine kore koja se okree oko svoga meka noga ploda". Do tada sam osjeao da se nalazim na poznatome tlu. Meutim, kanad ski su istraivai hipotetski povezali dva kljuna imbenika, koja sam ja pre vidio.

Utjecaj gravitacije Prva pretpostavka o povezanosti odnosi se na utjecaj gravitacije (kao i na promjene u geometriji Zemljine putanje, o emu smo raspravljali u V. dijelu), koja je u procesu pomicanja Zemljine kore moda znatno utjecala na poetak i zavretak ledenoga doba:

Presjek Zemlje. Teorija o pomicanju kore istie mogunost periodinih pomicanja itave Zemljine kore. Zemljina kora, koja je veinom debela oko 48 km, lei na klizavome sloju koji se zove astenosfera. "Kada je prirodoslovac i geolog Luis Agassiz 1837. iznio svoju teo riju o ledenome dobu, znanstvena ga je javnost doekala sumnjiavo. Meutim, kako se otkrivalo sve vie dokaza koji su potvrivali tu teoriju, skeptici su morali prihvatiti injenicu da su na svijetu nekada zaista vladale strane zime. Meutim, i dalje nije bilo jasno to je uzrokovalo nastanak ledenoga doba. Tek je 1976. predloen vrst dokaz prema kojem se moglo tono odrediti poetak ledenoga doba. Taj se dokaz temeljio na odreenim astronomskim znaajkama Zemljine putanje i nagnutosti njezine osi. Astronomski su imbenici oito bili znaajni u odreivanju poetka ledenoga doba. No, to je bio samo dio problema. Jednako znaajan je i zemljopisni dokaz. Na temelju njega teorija o pomicanju Zemljine kore prua odgovor na veliku tajnu.

Albert Einstein je razmatrao mogunost da je to pomicanje pota knula teina ledenoga pokrivaa, koji nije jednako rasprostranjen po polu. On je napisao: 'Okretanje Zemlje utjee na te neravnomjerno raspodijeljene ledene povrine te proizvodi centrifugalan uinak, koji se prenosi u vrstu vanjsku Zemljinu koru. Na taj nain proi zveden centrifugalan uinak neprestano se pojaava i kada stigne do odreene toke jakosti uzrokuje pomicanje Zemljine kore, a time se polarna podruja pomiu prema ekvatoru.' Kada je Einstein napisao navedenu teoriju [1953.], znanstvena javnost jo nije potpuno priznavala astronomske uzroke nastanka ledenoga doba. Kada se Zemljina putanja, koja ima oblik savre noga kruga, pomakne od toga savrenstva vie od 1%, pojaava se gravitacijski utjecaj Sunca na Zemlju i njezin golemi ledeni pokri va. Pod velikom teinom toga pokrivaa, kao i zbog injenice da se Zemljina os jo vie nagnula [to je takoer imbenik promjene geo metrije Zemljine putanje] pritie se Zemljina kora i na taj se nain pomie." Kako se navedeno povezuje s poetkom i zavretkom ledenoga doba? Naime, tijekom pomicanja dijelovi Zemljine kore koji se nalaze na Sje vernome i Junome polu (i koji su zbog toga potpuno zaleeni, kao to je danas sluaj s Antarktikom) odjednom se pomiu u toplije zemljopisne irine, gdje se poinju veoma brzo otapati. Isto tako, podruja Zemlje koja su se nalazila na toplijim zemljopisnim irinama takoer se odjednom pomiu u polarne zone, gdje nevjerojatnom brzinom nestaju pod ledenim pokrivaem koji se sve vie iri. Drugim rijeima, kada su u posljednjemu ledenome dobu veliki dijelovi sjeverne Europe i sjeverne Amerike bili prekriveni ledom, to se nije dogo dilo zbog nekog tajanstvenog klimatskog imbenika koji je djelovao polako, nego zato to su ta podruja u to doba bila mnogo blie Sjevernome polu nego to su danas. Isto tako, otapanje wisconsinskoga i wiirmskoga ledenoga pokrivaa, koje spominjemo u IV. dijelu, oko 15 000. god. pr. Kr., nije uzro kovano globalnim klimatskim promjenama, nego njihovim pomicanjem u toplija podruja. Drugim rijeima: u Arktikome krugu i na Antarktiku upravo se dogaa ledeno doba.

Izgubljeni kontinent Druga pretpostavka o povezanosti na logian nain proizlazi iz upravo navedene: ako se doista dogodio geoloki fenomen pomicanja Zemljine kore, te ako je uslijed posljednjega pomicanja golemo podruje dananjega Antarktika pomaknuto iz umjerene klime u podruje Antarktikoga kruga, mogue je da pod ledom Junoga pola debelim 3200 m lee ostaci izgu bljene drevne civilizacije. Odjednom sam shvatio da je golemo kopneno podruje, na kojemu je nekada, tisuama godina, obitavala velika i napredna civilizacija, doista moglo nestati bez traga. Kako su zakljuili gosp. i ga Flem-Ath: "Odgovore o korijenima civilizacije - koji su moda sauvani u zaleenim dubinama zaboravljenoga otoka-kontinenta - moramo traiti u ledenome Antarktiku." Iz hrpe dokumenata izvukao sam pismo svoga istraivaa u kojemu govori o razlozima svoje ostavke i preduvjetima za nastanak napredne civi lizacije. Govorio je o "dugakim planinskim lancima", "velikim rijenim sustavima", "golemome podruju koje je obuhvaalo barem nekoliko tisua kilometara kopna", te o umjerenim klimatskim uvjetima koji su trajali deset tisua godina. Samo se u takvim okolnostima mogla razviti napredna kul tura. Antarktik je nedvojbeno igla u plastu sijena. On je golem, mnogo vei od Meksikoga zaljeva, otprilike sedam puta vei od Madagaskara - velik je otprilike kao kontinentalno podruje Sjedinjenih Amerikih Drava. Osim toga, seizmika su ispitivanja pokazala da na Antarktiku doista postoje duga ki planinski lanci. Isto tako, nepoznati su pretpovijesni kartografi, koji su posjedovali znanje o zemljopisnim duinama i irinama, prikazali te planine na svojim zemljovidima prije no to su nestale pod ledenim pokrivaem. Na istim se drevnim zemljovidima vide i velike rijeke koje teku iz planina te natapaju prostrane doline i ravnice te istjeu u ocean. Te su rijeke ostavile tragove o svome postojanju u obliku taloga s dna oceana (to je sluaj s talo gom iz Rossova mora). Konano, uoio sam da se teorija o pomicanju Zemljine kore ne suprot stavlja preduvjetu o 10 000 godina umjerenih klimatskih uvjeta. Potkraj posljednjega ledenoga doba, prije navodnoga pomicanja kore, na Antarktiku je moda ak i dulje od 10 000 godina vladala umjerena klima. Ako je tono da se Antarktik nalazio otprilike 3200 km (30) sjevernije nego danas, nje gova su najsjevernija podruja tada bila veoma blizu 30 june zemljopisne irine i na taj su nain uivala sredozemnu do suptropsku klimu. Je li se Zemljina kora doista pomaknula? Lee li ostaci izgubljene civi lizacije doista pod ledom junoga kontinenta? U sljedeim emo poglavljima vidjeti da je to doista mogue...

LI. poglavlje

eki i klatno

Detaljno izloenu teoriju o pomicanju Zemljine kore moete pronai u knjizi Randa i Rose Flem-Ath, When the Sky Fell (objavljene u Kanadi 1995.) Navedenu geoloku teoriju oblikovao je prof. Charles Hapgood, a potvr dio ju je i Albert Einstein. Ukratko, ona govori o klizanju 50 km debeloga sloja litosfere preko gotovo 13 000 km debele sredinje kore naega planeta, uslijed ega se velik dio zapadne Zemljine polutke pomicao juno prema ekvatoru i Antarktikome krugu. To gibanje nije teklo uspravno u smjeru sjever-jug, dakle po meridijanu, nego krunim tokom oko sredinjih ravnica dananjih Sjedinjenih Amerikih Drava. Posljedica toga bila je da se sjeve roistono podruje Sjeverne Amerike (gdje se na mjestu dananjega zaljeva Hudson prvotno nalazio Sjeverni pol) povuklo juno od Arktikoga kruga u zemljopisne irine mnogo umjerenije klime. Istodobno su se sjeverozapadni dijelovi (Aljaska i Yukon) SAD-a kao i vei dio sjevernoga Sibira pomaknuli prema Arktikome krugu na sjeveru. Na junoj polutki golemi se Antarktik, kako ga danas nazivamo a koji se prvotno nalazio u podrujima umjerene pa ak i tople klime, potpuno pre mjestio unutar Antarktikoga kruga. Prema Hapgoodovoj teoriji navedeno se pokretanje dogodilo u podruju od 30 (otprilike 3200 km) uglavnom izmeu 14 500. i 12 500. god. pr. Kr. No, imalo je goleme planetarne posljedice koje su se nastavile do otprilike 9500. god. pr. Kr. Pretpostavimo da je prije pomicanja Zemljine kore na Antarktiku, koji je tada bio pokriven zelenilom, postojala velika civilizacija. Tu su civilizaciju, dakle, mogle unititi posljedice pomicanja: plimni valovi, orkanski vjetrovi i oluje, vulkanske erupcije i potresi koji su razarali itav planet, zamraeno nebo i nemilosrdno irenje ledenoga pokrivaa. Osim toga, kako su prola-

Prema teoriji o pomicanju Zemljine kore velika su podruja Antarktika prije 15 000. god. pr. Kr. bila smjetena izvan Antarktikoga kruga i na taj su nain bila nastanjena jer je na njima vladala klima pogodna za razvoj civilizacije. Nakon toga se katastrofalnim pomicanjem Zemljine kore kon tinent pomaknuo na dananji poloaj - unutar Antarktikoga kruga.

zila tisuljea, ruevine gradova, spomenika, velikih biblioteka, graditeljskih djela unitenih civilizacija zakopale su se jo dublje pod ledenim platom. Ako je teorija o pomicanju Zemljine kore tona, nisu li diljem svijeta ratrkani tragovi na koje danas nailazimo svojevrsni otisci bogova? Oni govore o neshvaenim uenjima i geometrijskim graevinama koje su za sobom ostavili pripadnici antarktike civilizacije, koji su uspjeli preivjeti otplovivi na svojim brodovima preko uzburkanih oceana i naselivi se u dalekim zemljama. Bila je to, na primjer, dolina Nila (ili, moda, najprije podruju jezera Tane, na gornjem toku Plavoga Nila), Meksika dolina, pokraj jezera Titicace u Andama te mnoga druga podruja.

Drugim rijeima, posvuda u svijetu nailazimo na vidljive otiske izgu bljene civilizacije. Meutim, njezino tijelo ne vidimo, ono je zakopano ispod antarktikoga leda debeloga 3000 m i, gotovo kao da se nalazi na tamnoj strani Mjeseca, potpuno je nedostupno arheolozima. injenica? Ili proizvod mate? Mogunost? Ili nemogunost? Je li geoloki mogue ili je geofiziki nemogue da se Antarktik, peti najvei kontinent na svijetu (koji zauzima povrinu od gotovo 15 000 000 km2): a) prvotno nalazio u podruju mnogo umjerenije klime i b) da se prije 20 000 godina pomaknuo s toga podruja u podruje Arktikoga kruga? Moe li se Antarktik pomicati?

Beivotna polarna pustinja "Pomicanje kontinenata" i/ili "pomicanje Zemljine ploe" kljuni su pojmovi kojima se opisuje znaajna geoloka teorija, koja je javnosti postala poznata nakon 50-ih godina. Ovdje je, meutim, nije potrebno objanjavati. Veina nas svjesna je da kontinenti na neki nain "plutaju" i premjetaju se po povrini Zemlje. Razum potvruje sljedee: pogledate li zemljovid zapadne obale Afrike i istone obale June Amerike, uoit ete da su te dvije kopnene povrine nekada bile spojene. Meutim, pomicanje kontine nata dugotrajan je proces: kontinenti plutaju premjetajui se prosjeno tek 3200 km svakih 200 milijuna godina: drugim rijeima, veoma polako! Teorija o pomicanju Zemljine ploe i Hapgoodova teorija o pomicanju Zemljine kore nisu nimalo kontradiktorne. Hapgood je tvrdio da su se dogo dila oba procesa: uslijed pomicanja Zemljine kore doista su se pomaknuli i kontinenti, kako tvrde geolozi - koji su se pomicali gotovo neprimjetno sto tinama milijuna godina. No, da je povremeno bilo i veoma ubrzanih pomica nja na jednome podruju Zemlje, to nije utjecalo na meusobnu povezanost pojedinih kopnenih povrina, ali uslijed kojih su se svi kontinenti (ili njihovi dijelovi) pomaknuli prema ili izvan dvije nepomine polarne zone (vjeno hladna i zaleena podruja koja okruuju Sjeverni i Juni pol Zemljine osi). Pomicanje kontinenata? Pomicanje Zemljine kore? Ili oboje? Moda se radilo o nekom drugom imbeniku?

Iskreno, ne znam. Bez obzira na to, jednostavne injenice o Antarktiku ne mogu se objasniti bez pozivanja na neku iznenadnu, katastrofalnu i geo loku promjenu. Prije negoli razmotrimo neke od navedenih injenica, ponoviti emo da govorimo o kopnenoj masi nad kojom, zbog zaobljenosti Zemlje, Sunce tije kom est zimskih mjeseci nikada ne izlazi, a tijekom ljetnih mjeseci nikada ne zalazi (nego, ako ga promatramo s pola, ostaje nisko na obzoru, gdje kao da tijekom dvadeset etiri sata neprestanoga dana, oponaa svoj kruni put po nebu). Antarktik je najhladniji kontinent svijeta, gdje se najnia temperatura na tzv. "polu hladnoe" moe sputati i do -89,2C. Iako su obalna podruja, na kojima velik broj morskih ptica gradi gnijezda, malo toplija (-60C) na njima nema sisavaca, a raste malena skupina biljaka, koje mogu preivjeti duga zimska razdoblja tame. Encyclopaedia Britannica nabraja navedene biljke: "liajevi, mahovina i puzavci, plijesan, biljke kvasca te druge gljive, alge i bakterije..." Drugim rijeima, iako je veoma davno bio prekrasno obitavalite i rasadite najraznovrsnijih biljaka i ivotinja, Antarktik je ve 5000 godina, koliko traje povijest ovjeanstva, samo hladna, nemilosrdna i gotovo bei votna polarna pustinja. Je li oduvijek bilo tako?

D o k a z br.l Discover The World Of Science Magazine, 2.mj. 1993., 17. str.: "Prije otprilike 260 milijuna godina, u permskome razdoblju, na Antarktiku je raslo bjelogorino drvee, koje je prilagoeno toploj klimi. Paleobotaniari su to zakljuili na temelju fosiliziranih panjeva otkrivenih na 2135 m visokoj planini zvanoj Achernar u Transantarktikome gorju. Mjesto na kojemu su otkriveni nalazi se na 84,22' june zemljopisne irine, otprilike 800 km sjeverno od Junoga pola. 'Navedeno otkrie zanimljivo je zato to se radi o jedinoj umi, fosiliziranoj ili ivoj, koja je otkrivena na 80 ili 85 zemljopisne irine', rekla je Edith Taylor, paleobotaniarka pri Sveuilitu drave Ohio, koja je pro uavala fosilizirana stabla. 'Paleobotaniari najprije pokuavaju ustanoviti postoji li u suvremenim dokumentima i izvjetajima neto to bi odgovaralo novome otkriu; meutim, na toj zemljopisnoj irini danas ne rastu ume. U tropskim podrujima moemo pronai stabla koja rastu u toplim klimatskim

uvjetima, ali ne moemo oekivati da e takva stabla rasti u antarktikim uvjetima, gdje 24 sata ljeti traje dan a zimi no.'"

Dokaz br.2 Geolozi nisu pronali nijedan dokaz da je na antarktikome kontinentu prije eocena (otprilike prije 60 milijuna godina) bilo leda. Meutim, na temelju debeloga vapnenakog kamenja koje se nalazi u morskome grebenu Archaeocyathidae ustanovljeno je da se u kambriju (otprilike prije 550 mili juna godina) preko gotovo itavoga Antarktika rasprostiralo toplo more: "Nakon nekoliko milijuna godina, kada su se iznad mora pojavile navedene formacije, na Antarktiku je zbog tople klime bujala vegetacija. Sir Ernest Shackleton je, primjerice, 320 km od Junoga pola otkrio leite ugljena, a tijekom ekspedicije admirala Byrda 1935. geolozi su pronali velike skupine fosila na planini Weaver, na 86 58' june zemljopisne irine, otprilike na istoj udaljenosti od Junoga pola te oko 3 km iznad morske razine. Meu otkrivenim fosilima nalazio se list, dio stabljike i fosilizirano drvo. Godine 1952. dr. Lyman H. Dougherty s Instituta Carnegie u Washingtonu, zavra vajui studiju o navedenim fosilima, prepoznao je dvije vrste paprati stabala zvane Glossopteris, koje su uobiajene za ostale june kontinente (Afriku, Junu Ameriku i Australiju), te divovsku paprat koja je pripadala drugoj vrsti."

D o k a z br.3 Admiral Byrd na sljedei je nain komentirao otkrie na planini Weaver: "Ovdje, na najjunijoj planini na svijetu, samo 320 km daleko od Junoga pola, otkriven je uvjerljiv dokaz da je na Antarktiku nekada vladala umje rena, ak suptropska klima."

D o k a z br.4 "Sovjetski su znanstvenici izvijestili da su u Zemlji Graham na Antar ktiku otkrili dokaz o postojanju tropske flore, s poetka tercijara (moda iz paleocena ili eocena). Drugi dokaz za to pruio je britanski geolog koji je na Antarktiku otkrio velike fosilne ume, koje pripadaju skupini uma koje

su prije 20 milijuna godina rasle na sjevernoamerikoj obali Tihoga oceana. Time se, naravno, potvruje da nakon prve poznate glacijacije Antarktika, koja je nastupila u eocenu [prije 60 milijuna godina], taj kontinent nije ostao zaleen nego su se na njemu poslije povremeno izmjenjivali topli klimatski uvjeti."

D o k a z br.5 "Geolozi Barrie McKelvey i David Hanvood 25. prosinca 1990. radili su na Antarktiku na 1830 m iznad razine mora i 400 km daleko od Junoga pola. Tada su otkrili fosile stare 2-3 milijuna godina bjelogorine ume, koja raste na jugu, uz morsku obalu."

Dokaz br.6 Godine 1986. otkriveni su fosili stabala i biljaka, na temelju kojih se zakljuilo da prije samo 2,5 milijuna godina Antarktik nije bio pokriven ledom. Ostala otkria potvrdila su da neka podruja na kontinentu nisu bila zaleena prije 100 000 godina.

D o k a z br.7 Za vrijeme ekspedicije u Zemlji Byrd s dna Rossova mora izvaeni su, kako smo vidjeli u I. dijelu knjige, uzorci taloga, na temelju kojih se potvrdilo da su u tome dijelu Antarktika otprilike 4000. god. pr. Kr. doista tekle "velike rijeke koje su sadravale fine, razgraene taloge". Dr. Jack Hough sa Sveuilita u Illinoisu, izvjestio je: "Jezgra N-5 sadri glacijalni pomorski talog star 6000 godina. Talog koji potjee prije razdoblja od 6000 do 15 000 godina fino je razgraen, a neka zrnca su starija od 12 000 godina. Na temelju toga zakljuuje se da u tome razdoblju nije bilo leda, osim moda pokojega zalutaloga ledenoga brijega u moru prije 12 000 godina."

D o k a z br.8 Zemljovid Oronteja Fineja, o kojemu raspravljamo u I. dijelu knjige, prikazuje nezaleeno Rossovo more te planinske lance uz obalu Antarktika, kojima teku rijeke na mjestu na kojemu se danas nalaze ledenjaci debeli oko l km. Charles Hapgood, The Path of The Pole, 1970., 111. str.: "Rijetko se dogaa da arheologija potvruje rezultate geolokih istraivanja. No, u ovome sluaju deglacijacija Rossova mora moe se potvrditi drevnim zemljovidom, koji se uspio sauvati tijekom vie tisua godina. Otkrio ga je i objavio 1531. francuski zemljopisac Oronce Fine [Orontej Finej], koji ga je ukljuio u svoj Zemljovid svijeta. Nakon nekoliko godina istraivanja potvrena je i vjerodostojnost dre vnoga zemljovida. Ustanovljeno je da je izraen uz uporabu sferne trigono metrije te da je na njemu vie od 50 lokacija na antarktikome kontinentu ucrtano s iznimnom preciznou, koju su suvremeni kartografi postigli tek u 19. stoljeu. Naravno, kada je taj zemljovid objavljen 1531., o Antarktiku se nije znalo nita. Kontinent je otkriven oko 1818., a kartiran je tek nakon 1920."

Dokaz br.9 Buacheov zemljovid, o kojemu takoer govorimo u I. dijelu knjige, pre cizno prikazuje subglacijalnu topografiju Antarktika. Je li to sluajno ili je kontinent zaista bio potpuno nezaleen u doba kada su drevni kartografi izgubljene civilizacije izradili njegov zemljovid?

Dokaz br.10 Ako je u zemljama koje se danas nalaze unutar Antarktikoga kruga nekada vladala umjerena ili tropska klima, kakva je klima vladala u zemljama unutar Arktikoga kruga? Jesu li se i ondje pod utjecajem istoga imbenika dogodile dramatine klimatske promjene? "Na otoku imena Spitzbergen (Svalbard) otkriveni su fosilizirani listovi palme dugi 3-4 m te fosilizirane vrste morskih rakova koji

mogu obitavati samo u tropskim vodama. Na temelju toga zaklju uje se da su u neko doba temperature Arktikoga oceana bile sline onima koje danas prevladavaju u Bengalskome zaljevu ili Karipskome moru. Spitzbergen se nalazi na pola puta izmeu sjevera Nor veke i Sjevernoga pola, na 80 sjeverne zemljopisne irine. Danas do Spitzbergena brodovi plove preko leda samo dva ili tri mjeseca na godinu." Navedenu tvrdnju vrsto dokazuju i movarni empresi, koji su rasli 800 km daleko od Sjevernoga pola u razdoblju miocena [prije 20 do 6 milijuna godina], te vodeni ljiljani koji su u istome razdoblju cvjetali na Spitzbergenu: "Biljke iz razdoblja miocena koje su otkri vene u Zemlji Grinnell, na Grenlandu i na Spitzbergenu, mogu rasti samo u umjerenoj i dovoljno vlanoj klimi. Vodeni ljiljani otkri veni na Spitzbergenu mogli su rasti samo ako je u blizini u veem dijelu godine bilo tekue vode. Osim toga, treba istaknuti da na Spit zbergenu est mjeseci traje polarna no. On se nalazi u Arktikome krugu, sjeverno od Labradora, na jednakoj udaljenosti od njega na kojoj je i Labrador udaljen od Bermuda." Neki otoci u Arktikome oceanu tijekom posljednjega ledenoga doba uope nisu bili prekriveni ledom. Na primjer, na otoku Baffinu, 1440 km udaljenome od Sjevernoga pola, u tresetu su pronaeni ostaci johe i breze, koji pokazuju da je prije manje od 30 000 godina ondje bilo mnogo toplije nego danas. Takvi klimatski uvjeti potrajali su do prije 17 000 godina: "Tijekom razdoblja wisconsinske glacijacije na sreditu Arktikoga oceana vladala je umjerena klima, to se zakljuuje na temelju biljnih i ivotinjskih vrsta koje nisu mogle postojati u Kanadi i Sjedinjenim Amerikim Dravama." Ruski su znanstvenici zakljuili da je Arktiki ocean tijekom poslje dnjega ledenoga doba bio mnogo topliji. Rezultati oceanografskih istraivanja akademika Saksa, Belova i Lapine pokazali su da je u razdoblju od prije 32 000 - 18 000 godina ondje prevladavala izni mno topla klima." Kako smo vidjeli u IV. dijelu knjige, velik broj razliitih vrsta toplokrvnih sisavaca odjednom se smrznuo, a njihova u ledu sau vana tijela lee u pojasu smrti koji se prostire od Yukona, preko Aljaske duboko na sjever Sibira. Veina tih ivotinja istrijebljena je tijekom 11. tisuljea pr. Kr., iako je velik dio uniten i prije toga, oko 13 500. god. pr. Kr. U 27. poglavlju smo naveli da je posljednje ledeno doba zavrilo izmeu 15 000. i 8 000. god. pr. Kr., ali da je otapanje ledenoga

pokrivaa bilo najee izmeu 14 500. i 12 500. god. pr. Kr., nakon ega su u 11. tisuljeu pr. Kr. nastupile velike klimatske i geoloke promjene. Tijekom toga geoloki kratkoga razdoblja, 3000 m debeo ledeni pokriva, koji je prekrivao nekoliko milijuna kvadratnih kilo metara, a koji je nastajao vie od 40 000 godina, odjednom se na neobjanjiv nain poeo otapati: "Treba istaknuti da se to nije moglo dogoditi potpunim djelovanjem klimatskih imbenika, kojima se objanjava nastanak ledenoga doba. Brzina otapanja pokazuje da je na klimu utjecao neki izvanredan imbenik."

Ledeni krvnik Na klimu je utjecao neki izvanredan imbenik... Je li ledeno doba na sjevernoj Zemljinoj polutki naprasno zavrilo zato to se litosfera pomaknula 30 (gurajui najzaleenija podruja juno od Sjevernoga pola)? Ako jest, zato se pod istim utjecajem nije iz umjerenih zemljopisnih irina u podruje iznad Junoga pola, pomaknula i zaleena povrina od 15 milijuna km2 smjetena na junoj Zemljinoj polutki. Znamo da se Antarktik doista pokree te, to je znaajnije, znamo da se pokretao i nekada, jednostavno zato to je ondje raslo drvee, koje nikako ne moe rasti na zemljopisnim irinama na kojima no traje est mjeseci u godini. Meutim, ne znamo (a moda nikada neemo saznati) da li se pomicao uslijed pomicanja Zemljine kore, pomicanja kontinenata ili, pak, nekog sasvim nepoznatoga imbenika? Razmotrimo na trenutak Antarktik. To je, kao to smo vidjeli iznimno velik kontinent. Zauzima povrinu od oko 14 milijuna km2, i prekriva ga otprilike 11 milijuna kubinih kilometara leda tekog oko 19 kvatrilijuna tona (19 sa 24 nule). Oni koji prihvaaju teoriju o pomicanju Zemljine kore zabrinuti su to taj golemi ledeni pokriva nemilosrdno poveava svoju povrinu i teinu "otprilike 468 kubinih kilo metara svake godine, to je gotovo dvostruka veliina jezera Ontarija." Kada se, naime, uzmu u obzir uinci precesije, oblikviteta, ekscentri nosti putanje, okretanje Zemlje te gravitacijski utjecaj Sunca, Mjeseca i pla neta, golemi, neprekidno rastui ledeni pokriva Antarktika mogao bi biti odluan imbenik pomicanja Zemljine kore: "Rastui ledeni pokriva Junoga pola [ivopisno je objasnio Hugh Auchincloss Brown 1967.] postao je pritajena, tiha i nemilosrdna

prirodna sila, koja je nastala uslijed vlastite ekscentrine rotacije. Ledeni pokriva je opasnost koja vreba, smrtonosna prijetnja i krvnik nae civilizacije." Je li taj "krvnik" uzrokovao kraj posljednjega ledenoga doba na sjevernoj polutki pomiui Zemljinu koru u razdoblju izmeu 15 000 i 8000. god. pr. Kr., a to je pomicanje vjerojatno bilo najbre i imalo je katastrofalne poslje dice izmeu 14 500. i 10 000. god. pr. Kr.? Ili su, pak, iznenadne i teke promjene, koje su tada nastupile na sjevernoj polutki Zemlje, uzrokovane nekim drugim imbenikom pod utjecajem kojega se istodobno otopilo vie milijuna kubinih kilometara leda i po itvom su svijetu uslijedile masovne vulkanske erupcije? Suvremeni se geolozi suprotstavljaju katastrofizmu priklanjajui se "uniformnoj" doktrini prema kojoj su "postojei procesi, kakvi djeluju i danas, sasvim dovoljni da potaknu sve geoloke promjene." Katastrofizam je, pak, teorija prema kojoj su "promjene koje su se dogodile na Zemljinoj kori iza zivale iznenadne prirodne sile." Meutim, je li mogue da je mehanizam koji je uzrokovao velike promjene na Zemlji potkraj posljednjega ledenoga doba bio istodobno i katastrofalan i uniforman geoloki dogaaj? Slavni je biolog sir Thomas Huxley u 19. st. primijetio: "Smatram da ne postoji nikakav teorijski antagonizam izmeu katastrofizma i uniformizma; upravo suprotno, veoma je vjerojatno da su katastrofe dijelom i uniformne. Dopustite mi da to objasnim slje deom analogijom. Sat radi na naelu uniformnosti. Ako pokazuje tono vrijeme to je rezultat uniformnog djelovanja. Meutim, odbija nje sata jest katastrofa. Pod udarcem ekia moe eksplodirati bava puna baruta ili nastaje potop, a u odreenim okolnostima, umjesto da obiljeava vrijeme, sat moe odbijati u razliitim vremenskim razmacima, razliitom jainom i koliinom udaraca. Bez obzira na to, sve te nepravilne katastrofe koje se dogaaju bez ikakvih zakona rezultat su apsolutne uniformnosti djelovanja, a tako mogu postojati i dvije kole teoretiara satova, od kojih jedni prouavaju eki a drugi klatno." Moe li pomicanje kontinenata biti klatno? Moe li pomicanje Zemljine kore biti eki?

Mars i Zemlja Smatra se da su se pomicanja kore dogodila i na drugim planetima. U asopisu Scientific American iz prosinca 1985., Peter H. Schultz je pisao o kraterima na povrini Marsa uzrokovanima udarcima meteorita. Krateri koji se nalaze u polarnim podrujima osobito su karakteristini jer su meteoriti sletjeli meu debele naslage praine i leda koje se skupljaju na tim podru jima. Izvan sadanjih polarnih krugova na Marsu Schultz je otkrio jo dva slina podruja: "Te su zone potpuno drugaije; nalaze se na suprotnim stranama planeta. Naslage upuuju na mnoge procese i znaajke dananjih polova, ali nalaze se blizu dananjega ekvatora." to je tome mogao biti uzrok? Na temelju dokaza Schultz je zakljuio da je dolo do "pomicanja itave litosfere, itave ploe vanjskoga dijela pla neta, [navedeno pomicanje vjerojatno se dogodilo] ubrzanim naletima nakon kojih su slijedila duga razdoblja prekida." Ako se pomicanje kore planeta moe dogoditi na Marsu, zato se ne bi moglo dogoditi i na Zemlji? Meutim, ako se ne dogaa na Zemlji, kako moemo objasniti neobinu injenicu da se nijedan ledeni pokriva na svi jetu, koji je nastao tijekom posljednjega ledenoga doba, nije pojavio ak ni u blizini sadanjih polova. Upravo suprotno, podruja na kojima se uoavaju znakovi davne glacijacije nalaze se u razliitim dijelovima svijeta. Ne moemo li pretpostaviti da se radilo o pomicanju Zemljine kore, tada moramo na drugi nain objasniti zato je ledeni pokriva stigao do morskih razina tropskih podruja triju kontinenata: Azije, Afrike i Australije. Charles Hapgood veoma je jednostavno i razumno objasnio taj pro blem: "Jedino ledeno doba koje smo objasnili ledeno je doba koje traje na Antarktiku. Njega smo objasnili na odreeni nain. To doba, nara vno, postoji zato to se Antarktik nalazi na polu, i ni zbog ega drugoga. Tome nije uzrok niti toplina sunca, niti svemirska praina, niti vulkanske erupcije, struje pod Zemljinom korom, dizanje tla ili morske struje. O ledenome dobu na nekome podruju moemo zakljuiti jer se to podruje nalazilo na polu. Na taj nain obja njavamo i ledene pokrivae u Indiji i Africi, iako su podruja na kojima su se oni rasprostirali danas tropi. Tako moemo objasniti i sve ledene pokrivae veliine kontinenta." Dakle, ili emo prihvatiti teoriju da je arktiki ledeni pokriva prvi ledeni pokriva veliine kontinenta koji se ikada nalazio na polu - to je gotovo

nemogue - ili emo pretpostaviti da se radilo o pomicanju Zemljine kore ili nekom slinom procesu.

Sjeanja na polarnu zoru? Nai su preci, kako se ini, u svojim najdrevnijim predajama sauvali sjeanja o pomicanju Zemljine kore. Neka od njih spomenuli smo u IV. dijelu: to su mitovi o kataklizmi, koji svjedoe o geolokim katastrofama potkraj posljednjega ledenoga doba na sjevernoj polutki. Mnogi mitovi vje rojatno potjeu iz toga razdoblja, izmeu 15 000. i 10 000. god. pr. Kr. Neki od njih govore o zemljama u kojima su ivjeli bogovi, a koje su se veinom nalazile na jugu (na primjer, zemlja Ta Neteru iz drevnog egipatskog mita), a u kojima su nekada vladali i polarni klimatski uvjeti. Slavni indijski ep Mahabharata govori o planini Meru, zemlji bogova: "Na Meruu se svakoga dana Sunce, Mjesec i sve zvijezde kreu sli jeva na desno. Planina se svojim sjajem odupire tami noi, te se no jedva moe razlikovati od dana. Za stanovnike toga mjesta dan i no su jednaki." Isto tako, itatelj e se prisjetiti 25. poglavlja, gdje se kae kako je mitski raj i prvotna domovina iranskih Arijaca Aveste, Airyana Vaejo, nakon iznenadne zime pretvorena u nenastanjivu pusto. Poslije se o njoj govori kao o mjestu u kojemu "zvijezde, Mjesec i Sunce izlaze i zalaze samo jedanput na godinu, a godina traje kao dan." U drevnome indijskome tekstu Suryji Siddhanti (Surya Siddhanta, op. prev.) pie: " Sunce na izlasku Bogovi su promatrali pola godine." U VII. Mandali Rigvede navode se himne o "zori". Jedna od njih (VII, 76) pjeva kako je zora podignula svoju velianstvenu zastavu na obzoru, a u 3. stihu se spominje da je od prvoga pojavljivanja zore i izlaska Sunca prolo nekoliko dana. U drugome se odlomku tvrdi: "mnogo je dana prolo izmeu prvih zraka zore i zalaska sunca". Jesu li to svjedoenja o polarnim klimatskim uvjetima? Iako to nikada neemo saznati, znaajna je injenica da indijske predaje kazuju da su se vedski tekstovi prenosili jo od doba bogova, te da govore o takozvanim pralayas (kataklizmama) koje su povremeno zadesile svijet, a tijekom kojih su iznova uniteni drevni rukopisi. Meutim, nakon svake kataklizme preivjeli su mudri ljudi ili rishis, koji su:

"na poetku novoga doba ponovno objavili znanje koje su primili kao sveto naslijee od svojih predaka iz prethodnoga doba. Na taj nain svaka manvantara, odnosno svako doba ima svoje Vede, koje se od pretpotopnih razlikuju samo po nainu na koji su napisane, ali ne i po smislu."

Doba previranja i tame Svaki zemljopisac zna da se pravi, zemljopisni sjever (Sjeverni pol) razlikuje od magnetskoga sjevera (koji pokazuje igla kompasa). Prema tome, magnetski sjever se danas nalazi u sjevernoj Kanadi, otprilike 11 dalje od pravoga Sjevernoga pola. Nedavna su istraivanja na podruju paleomagnetizma pokazala da su se magnetski polovi Zemlje pomicali vie od 170 puta tijekom proteklih 80 milijuna godina. to uzrokuje zakretanje magnetskih polova? Geolog S. K. Runcorn, koji je predavao na Sveuilitu u Cambridgeu, objavio je lanak u asopisu Scientific American, u kojemu predlae sljedee objanjenje: "Nedvojbeno je da je magnetsko polje Zemlje na odreeni nain povezano s njezinom rotacijom. Time dolazimo do znaajnih spo znaja o samoj rotaciji Zemlje. [Zakljuujemo da se] promijenila i sama rotacijska os Zemlje. Drugim rijeima, planet se kotrljao i okretao mijenjajui poloaj zemljopisnih polova." Runcorn na taj nain tvrdi da se polovi pomaknu 180 dok se Zemlja doslovno prevre - iako bi slini paleomagnetski uinci nastali i klizanjem Zemljine kore preko zemljopisnih polova. U svakome sluaju, ti bi uinci imali katastrofalne posljedice za itavu civilizaciju. Naravno, Runcorn moda grijei; magnetsko se polje moda moe okre nuti i bez utjecaja nekih drugih promjena. No, moda ima pravo. U asopisima Nature i New Scientist tvrdi se da se posljednje geomagnetsko zakretanje dogodilo prije samo 12 400 godina - u 11. tisuljeu pr. Kr Upravo je u tome tisuljeu navodno unitena drevna civilizacija iz Tiahuanaca. Isto tisuljee ovjekovjeeno je astronomskim izgledom velikih spomenika u Gizi i erozivnim oiljcima na Sfingi. U istome su tisuljeu iznenada zavreni i "napredni poljoprivredni pokusi" u Egiptu, a u itavome

je svijetu izumrlo mnogo sisavaca. To tisuljee prati i strelovito podizanje razine svjetskih mora, orkanski vjetrovi, elektrine oluje, vulkanske erupcije i tako unedogled. Znanstvenici predviaju da e se sljedee pomicanjne magnetskih polova Zemlje dogoditi oko 2030. god. Hoe li tada nastupiti planetarna katastrofa? Hoe li nakon klatna, nakon 12 500 godina konano udariti eki?

D o k a z br.11 Profesor na Fakultetu znanosti u Parizu, Yves Rocard pie: "Suvremeni su seizmografi osjetljivi na "buku" najmanjih gibanja na razliitim podru jima Zemlje, ak kada nema seizmikih valova. Na taj nain mogu raspoznati buku vibracija koje proizvodi ovjek (primjerice, vlaka udaljenoga etiri kilometra ili velikoga grada udaljenoga deset kilometara) ali i atmo sferske uinke (nastale promjenom pritiska vjetra na tlu), a ponekada biljee i utjecaje velikih oluja koje bjesne u daljini. Meutim, jedan je zvuk nepre stano prisutan - neprekidno hrskanje u dubini Zemlje, koje ne nastaje niti jednim od [navedenih] uinaka..."

D o k a z br.12 "Sjeverni pol se tijekom razdoblja od 1900. do 1960. pomaknuo 3 m u smjeru Grenlanda uz 45 zapadne zemljopisne duine, dakle, 6 cm (otprilike 2,5 ina) na godinu. [Meutim, izmeu 1900. i 1968.] Sjeverni pol se poma knuo otprilike 6 m. [Pol se, dakle] od 1960. do 1968. pomicao otprilike 10 cm (4 ina) na godinu. Ako su navedena promatranja tona, u to nemamo razloga sumnjati jer su ih provodili ugledni znanstvenici, moemo zakljuiti da se litosfera pomie [te da se] omjer navedenoga pomicanja dogaa geo metrijskom akceleracijom."

D o k a z br.13 USA Today, srijeda, 23. 11. 1994., str. 9D: "UIVO S ANTARKTIKA: Studenti se povezuju sa znanstvenicima na Junome polu

Izravan prijenos s Junoga pola, koji e voditi Elizabeth Felton, seda mnaestogodinja maturantica iz Chicaga, dogodit e se 10. sijenja. Ona e se koristiti slubenim geolokim podacima pri premjetanju bakrene oznake na Junome polu, u skladu s godinjim klizanjem ledenoga pokrivaa." Klizi li samo ledeni pokriva ili se pokree itava Zemljina kora? Je li se 10. sijenja 1995. dogaao samo "neobian obrazovni projekt" ili je Eli zabeth Felton nesvjesno sudjelovala u dokumentiranju neprekidnog geome trijskog ubrzanja omjera pomicanja Zemljine kore? Znanstvenici misle drugaije. Meutim, u posljednjem emo poglavlju vidjeti da e upravo dolazee stoljee biti doba previranja i tame o kome govore drevna proroanstva i predaje, u kojemu e nestati Peto sunce i zavr it e se etvrti svijet.

D o k a z br.14 Kobe, Japan, utorak, 17. sijenja 1995.: "Potres je doao iznenada, podmuklo i okrutno. U jednome smo trenutku mirno spavali, a u sljedeem se pod, zapravo itava zgrada, pretvorila u puding. Meutim, nije se radilo o njenome gibanju valova, nego o zastraujuem i nezamislivo jakome podr htavanju. Nalazite se u krevetu, najsigurnijem mjestu na svijetu. Va krevet je na podu, koji smatrate sigurnim i vrstim. Odjednom, bez upozorenja, svijet se pretvara u veliki vrtuljak s kojega oajniki elite sii. Zvuk je vjerojatno najstraniji od svega. Ne radi se o potmulome zvuku grmljavine nego o zagluujuoj tutnjavi koja dolazi odasvuda i niotkuda, i koja zvui kao kraj svijeta." (O tom potresu u Japanu izvijestio je Dennis Kessler u londonskome asopisu "Guardian" od 18. 01. 1995. Potres jakosti 7,2 po Richterovoj ljestvici trajao je 20 sekundi, i u njemu je poginulo vie od 5000 ljudi.)

LII. poglavlje

Kao lopov u noi

Postoje graevine, ideje i intelektualna blaga svijeta koja su doista tajan stvena. Sve sam vie uvjeren da je ovjeanstvo uinilo veliku pogreku to nije ozbiljnije razmotrilo o emu te tajne govore. Za razliku od ostalih ivotinja, ljudi imaju sposobnost uiti iz iskustava svojih predaka. Na primjer, nakon Hiroshime i Nagasakija dva su narataja djece odrasla sa svijeu o stranoj katastrofi koju je prouzroilo nuklearno oruje. Naa e djeca takoer odrasti s takvom svijeu, koju e prenositi na budue narataje. Dakle, teoretski gledano, znanje o atomskim bombama postalo je, na neki nain, vjeno naslijede ovjeanstva. Potpuno o nama ovisi to emo s njime uiniti. Bez obzira na to, znanje postoji u zapisima, filmskim arhivima, u alegorijskim slikama, ratnim spomenicima i svim drugim oblicima. Meutim, mnoga svjedoanstva iz prolosti nisu sauvana na jednak nain kao ona o Hiroshimi i Nagasakiju, Naime, znanje koje nazivamo povi jeu predstavlja, poput Biblije, tek kulturni artefakt kojemu mnogo toga nedostaje. Primjerice, nita nije poznato o razdoblju prije pojave pisma (prije otprilike 5000 godina), zato se mitovi smatraju tek proizvodima ljudske mate a ne svjedoanstvima o stvarnim iskustvima. Pretpostavimo da mitovi nisu izmiljeni. Pretpostavimo da se dogodi strana katastrofa koja e unititi itavu civilizaciju i sva njezina dostignua. Pretpostavimo, ako mi dopustite da parafraziram Platona, da bi zbog te katastrofe, ljudi morali "uiti iznova kao djeca, ne znajui nita o prolosti". Dakle, kakvim bi svjedoanstvima o dogaajima iz kolovoza 1945. u Hiroshimi i Nagasakiju nakon deset ili dva naest tisua godina (tijekom kojih bi bili uniteni svi pisani i filmski zapisi) raspolagali nai potomci?

Moemo zamisliti tajanstven i mistian jezik kojim bi u mitovima, poput sljedeega, opisivali bljetave i uarene eksplozije: "Izmijeani plamenovi iz ispaljenih projektila Brahmastra, okrueni vatrenim strelama prekrili su Zemlju, nebo i svemir i tako pojaali veliki poar poput vatre i Sunca na kraju svijeta ... Sva bia koja su Brahmastre spalile i koja su vidjela stranu vatru iz njihovih proje ktila znala su da svijet spaljuje vatra pralaye [kataklizme]." Kako bi opisivali zrakoplov Enola Gay, koji je nosio bombu na Hiroshimu, kao i druge neobine zrakoplove koji su poput rojeva pela letjeli nebom u 20. st.? Nije li mogue da bi se u njihovim predajama oni opisivali kao "nebeska kola", "nebeske koije" ili "veliki letei strojevi", pa ak i "zrani gradovi"? Moda bi o tim udima govorili na sljedei nain: "O, ti, Uparicara Vasu, veliki letei stroj e stii do tebe - i samo e ti, od svih smrtnika, sjediti na tome vozilu i izgledati poput boan stva." "Visvakarma, graditelj meu bogovima, izgradio je zrana vozila za bogove." "O, ti, koji si potomak Kurusa, taj zao ovjek stigao je automat skim leteim vozilom koje se zove Saubhapura i probio mi tijelo orujem." "Uao je u omiljenu boansku palau Indre gdje je vidio tisue lete ih vozila koja su ondje ekala bogove." "Bogovi su uli u svoja vozila kako bi promatrali borbu izmeu Kripacarye i Arjune. ak je i Indra, Gospodar Neba, stigao u posebnom leteem vozilu u koje su mogla sjesti 33 boanska bia."

Navedeni su izvodi iz epova Bhagavata Purane i Mahabharate, dvije kapi u oceanu drevnih mudrih tekstova Indijskoga potkontinenta. Sline slike nalazimo u mnogim drugim drevnim predajama. Na primjer, Tekstovi iz piramide (kako smo vidjeli u 42. poglavlju) vrve opisima letenja: "Kralj je plamen, kojeg vjetar nosi na kraj neba i na kraj Zemlje. Kralj putuje zrakom i prelazi Zemljom, ondje e nai put kojim e se uzdignuti u nebo."

Je li mogue da su opisi "zrakoplova" koji se neprestano pojavljuju u drevnoj literaturi vjerodostojna povijesna svjedoanstva o dostignuima zaboravlje noga i pradavnoga tehnolokoga doba? Ne pokuamo li pronai dokaz, to nikada neemo saznati. Do sada to nismo niti pokuavali uiniti, jer naa racionalna, znanstvena kultura ne smatra da su mitovi i predaje povijesni dokazi. Nesumnjivo jest da mnogi od njih nisu vjerodostojni, no istraivanjem, nakon kojega je nastala ova knjiga, postao sam uvjeren da mnogi od njih to jesu...

Za dobrobit buduih narataja ovjeanstva Slijedi mogui scenarij: Pretpostavimo da smo na temelju vrstih dokaza ustanovili da e nau civilizaciju uskoro zadestiti velika geoloka kataklizma - na primjer, Zemljina kora e se pomaknuti za 30, ili e nas pogoditi 16 km irok aste roid koji putuje kozmikom brzinom. Isprva bi naravno, ljude zahvatila panika i oaj. Bez obzira na to, ako bi bilo dovoljno vremena, poduzele bi se mjere potrebne da preivi odreeni broj ljudi i da se sauvaju najvrednija znanstvena dostignua nae civiliza cije. idovski povjesniar Josip (koji je pisao u 1. st. po Kr.) na isti nain opisuje ponaanje mudrih i uspjenih stanovnika pretpotopnoga svijeta, koji su prije Potopa ivjeli "u veoma sretnim uvjetima":" "Izumili su i onu neobinu mudrost o nebeskim tijelima i njihovu poretku. Kako njihovi izumi ne bi bili izgubljeni - zato to je Adam predvidio da e svijet jednom unititi strana vatra a drugi puta velika voda - izgradili su dva stupa, jedan od opeke i drugi od kamena: na oba su kamena zapisali svoja otkria, jer u sluaju da stup od opeke bude uniten u Potopu, tada bi ostao stup od kamena s kojega bi ovjeanstvo saznalo za njihova otkria; a iz njega bi saznali takoer da je postojao i drugi stup od opeke." Kada je oxfordski astronom John Greaves posjetio Egipat u 17. st., skupio je drevne lokalne predaje u kojima se kazuje da je tri piramide u Gizi izgradio mitski pretpotopni kralj:

"To je uinio zato to je u snu vidio preokrenutu Zemlju sa stanovni cima koji su leali na licima dok su s neba padale zvijezde koje su se meusobno udarale stvarajui stranu buku. Obuzeo ga je velik strah i okupio je vrhovne sveenike iz svih egipatskih pokrajina. Ispriao im je svoj san te su sveenici nakon promatranja zvijezda pretskazali veliki potop. Kralj je pitao: "Hoe li doi u nau zemlju?" Oni su odgovorili da hoe i da e je unititi. Nakon odreenog broja godina, kralj je zapovjedio da se na jednome mjestu izgrade piramide, na kojima je urezao sve rijei mudrih ljudi kao i sve velike znanosti astrologiju, aritmetiku, geometriju i fiziku. Sve to moe protumaiti onaj tko zna njihova slova i jezik." Poruke koje proizlaze iz navedenih mitova na prvi su pogled jasne: neke tajanstvene graevine na svijetu izgraene su kako bi uvale i prenosile znanje iznimno drevne napredne civilizacije koja je unitena u stranoj kata strofi. Je li to tono? to moemo rei o drugim neobinim predajama iz mrane pretpovijesti? Na primjer, knjiga Popol Vuh u kojoj se neobinim jezikom govori o velikoj tajni ljudske prolosti, tj. o davno zaboravljenome zlatnome dobu kada je sve bilo mogue, o arobnome razdoblju znanstvenoga napretka i prosvjeenja, kada su "prvi ljudi" (koji su bili "obdareni razumom") "izmje rili okruglo lice Zemlje" i "pregledali etiri kuta nebeskoga svoda". Bogovi su, itatelji e se prisjetiti, postali ljubomorni zbog velikoga napretka tih prvih ljudi koji su "uspjeli vidjeti i uspjeli saznati sve o svi jetu." Slijedila je boanska osveta: "Nebesko Srce zamaglilo je njihove oi. Na taj je nain unitena sva mudrost i znanje [kao i sjeanje] prvih ljudi o svojem podrijetlu i poetku." No, zapisi o Prvome dobu ipak su do dolaska panjolaca ostali sauvani u svetim tekstovima izvorne knjige Popol Vuh. No, zbog panjolskih razara nja taj je praiskonski dokument skriven, a mudraci upueni u najvie tajne morali su ga zamijeniti predajom prepravljenom po kranskim zakonima: "Ne postoji vie knjiga Popol Vuh, koju su imali kraljevi u drevna vremena. Nekada je postojala izvorna knjiga koja je napisana veoma davno - no sada je ona skrivena od onoga tko trai i od onoga tko razmilja." Na drugoj strani svijeta, meu mitovima i predajama Indijskoga potkon tinenta, pronalazimo jo skrivenih tajni. U Puranama, koje takoer pripovi jedaju o potopu, kazuje se da je prije njega bog Vishnu upozorio svoga tie nika na Zemlji da "sakrije Svete tekstove na sigurno mjesto" kako bi se od unitenja sauvalo znanje o pretpotopnoj rasi ljudi. Isto tako, u Mezopota-

miji je bog Ea uputio Utnapitima "neka uzme poetak, sredinu i zavretak svega to je zapisano te neka to zakopa u Gradu Sunca u Sippari." Kad su se povukle vode, preivjelima je reeno neka pronau put do Grada Sunca "kako bi pronali rukopise" u kojima je sadrano znanje koje e biti nuno buduim naratajima ljudi. Neobina je injenica da je i u Egiptu postojao Grad Sunca, Innu, koji su Grci nazivali Heliopolis - a koji se u dinastikome razdoblju smatrao sreditem velike mudrosti koju su smrtnici naslijedili od bogova izmilje noga Prvoga doba. Upravo su u Heliopolisu sastavljeni Tekstovi iz piramide, a sveenici toga grada - ili, bolje, pripadnici kulta u Heliopolisu - bili su uvari spomenika u Gizi.

"Kilroy je bio ovdje!" Vratimo se prvotnome scenariju: 1. Znamo da e naa postindustrijska civilizacija sigurno biti unitena u kozmikoj ili geolokoj kataklizmi. 2. Na temelju znanstvenih istraivanja znamo da e to unitenje biti gotovo sveope. 3. Mobilizirajui najvee umove i skupljajui tehnoloke resurse, poku at emo osigurati da katastrofu preivi barem mali broj ljudi, koji e sauvati osnovna znanstvena, medicinska, astronomska, zemljo pisna, graditeljska i matematika postignua. 4. Svjesni smo da u toj nakani moda neemo uspjeti; bez obzira na to, potrudit emo se sagraditi sigurne arke ili varove ili slina obitavalita u kojima e se smjestiti odabrani, te razmisliti o tome na koji nain emo prenijeti znanje koje smo skupljali 5000 godina. Najprije emo se pripremiti na najgore. Pretpostavit emo da e biti pre ivjelih, ali e nakon kataklizme oni biti vraeni u kameno doba. Svjesni da e trebati proi najmanje deset ili dvanaest tisua godina da se razvije napre dna civilizacija poput nae, najprije emo morati pronai nain da komuni ciramo s tom iz pepela izniknutom civilizacijom budunosti. Najmanje to emo eljeti bit e da im poruimo: KILROY JE BIO OVDJE! Naime, tre bamo pretpostaviti da e shvatiti poruku, bez obzira na to kojim jezikom govore ili kakve e biti etike, vjerske, ideoloke, metafizike ili filozofske postavke na kojima e poivati njihovo drutvo.

Siguran sam da emo im eljeti poruiti mnogo vie od toga: na primjer, kada smo ivjeli. Na koji emo nain to uiniti? Kakvim emo univerzalnim jezikom obi ljeiti, npr. 2012. godinu, a da taj jezik nakon dvanaest tisua godina razu mije civilizacija koja ne zna nita o razdoblju prije i nakon kranstva? Jedan od naina na koji to moemo uiniti jest da se posluimo pre krasnom, predvidljivom precesijom Zemljine osi, koja utjee na polagano i redovito mijenjanje poloaja zvijezda s obzirom na promatraa i koja na isti nain okree ekvinocijsku toku u odnosu na dvanaest zvijea zodijaka. Na temelju predvidljivosti toga kretanja moemo pronai nain da objavimo: IVJELI SMO U DOBA KADA SE SUNCE ZA PROLJETNOGA EKVINOCIJA NALAZILO U ZVIJEU RIBA, te tako odrediti razdoblje od 2160 godina, koje se dogaa jednom u 25 920 godina dugome precesijskome ciklusu. Meutim, moe se dogoditi da se civilizacija slina nama ne razvije za 12 000 pa ak ni za 20 000 godina, nego tek za, primjerice, 30 000 godina. U tome sluaju gornji natpis na spomeniku ili kalendarskoj napravi ne bi bio jasan. Ako bi ga, primjerice, otkrili pripadnici visoke kulture u doba Stri jelca, on bi znaio: "IVJELI SMO 4320 GODINA PRIJE VAS." A to bi znailo dva puna precesijska "mjeseca" prije doba Strijelca (2160-godinjih "mjeseci" doba Vodenjaka i Jarca). No, moglo bi znaiti i: "IVJELI SMO 30 240 GODINA PRIJE VAS." Dakle, dva takva "mjeseca" plus prethodan precesijski ciklus od 25 920 godina. Arheolozi doba Strijelca trebali bi se doista potruditi da otkriju smisao te poruke (tj. poruke: IVJELI SMO U DOBA KADA SE SUNCE ZA PROLJETNOGA EKVINOCIJA NALA ZILO U RIBAMA). Trebali bi otkriti i to na koje doba Riba se poruka odnosi; na doba koje je neposredno prethodilo njihovome dobu ili na razdo blje iz prethodnoga precesijskoga ciklusa, ili ak prije toga ciklusa. Pri tome bi sigurno znatno pomogla geologija.

Prosvjetitelji Ako bismo pronali nain da kaemo: IVJELI SMO U DOBA RIBA te da oznaimo poloaje najznaajnijih zvijezda naega doba (primjerice, zvi jezde Orionova pojasa), budui bi narataji znali tono razdoblje kada smo ivjeli. Mogli bismo uiniti ono to su navodno uinili graditelji piramida - izgraditi spomenike na Zemlji koji bi bili poredani po uzoru na poloaj zvijezda na nebu naega doba.

Postoji nekoliko razlitih naina i kombinacija kojima bismo se mogli posluiti, ovisno o razliitim okolnostima, o stupnju tehnologije kojom raspolaemo, o vremenu kojim bismo raspolagali, te o tome koje kronoloke podatke bismo eljeli prenijeti. Pretpostavimo da prije katastrofe neemo imati dovoljno vremena za pripremu. Pretpostavimo da stigne "dan Gospodnji kao lopov", kako govori sv. Petar? to bi se tada dogodilo s ovjeanstvom? Pretpostavimo da se nakon udara asteroida ili pomicanja Zemljine kore ili, pak, neke druge kozmike ili geoloke katastrofe dogodi sljedee: 1. masovno unitenja diljem svijeta 2. preivi malo ljudi od kojih veina ivi barbarskim ivotom; 3. meu preivjelima postoji nekoliko vizionara, koji su veoma dobro organizirani - graditelji, znanstvenici, inenjeri, kartografi, matema tiari, lijenici i dr. - i oni bi se posvetili spaavanju ostataka civili zacije i pronalaenju naina da prenesu znanje za dobrobit buduih narataja ovjeanstva, koji e ga nakon nekog vremena razumjeti. Nazovimo te hipotetske vizionare "prosvjetiteljima". Ti bi ljudi - koji su se isprva povezali zbog elje za opstankom, a poslije zbog uenja i razmjene ideja - konano stvorili svojevrstan vjerski sustav ili kult, svjesni da ih vee zajednika misija. Nesumnjivo bi svoje znaenje istaknuli dojmljivim sim bolima - mukarci bi, na primjer, nosili bradu ili brijali glavu, a kada bi putovali svijetom dijelei svjetlost znanja lanovi kulta bi sigurno sa sobom nosili i neke arhetipske simbole, poput kria, zmije ili psa. Bojim se, meutim, da u odreenim okolnostima prosvjetitelji ne bi bili ba uspjeni u svojoj misiji. No, pretpostavimo da skupina ljudi uspije stvo riti trajan spomenik u obliku glave na plai, na mjestu koje nije bilo previe pogoeno katastrofom. Pretpostavimo, zatim, da je nakon prve katastrofe uslijedio niz slabijih, povremenih katastrofa nakon kojih je navedeni spome nik gotovo potpuno uniten. to bi se moglo dogoditi nakon toga? to bi ostalo od tog kulta mudrosti koji se spasio od prvotne katastrofe?

Prijenos o s n o v n o g a znanja Mogue je da bi, u naklonjenim okolnostima, predani mukarci i ene sauvali osnovno znanje kulta. Isto tako, uz dobru motivaciju i odgovarajue tehnike indoktrinacije novih lanova, koji bi se unovaili iz lokalnih "ple-

mena", navedeno bi se znanje moglo sauvati i prenositi u gotovo nepreki dnom lancu. Meutim, to bi se moglo dogoditi samo ako su lanovi kulta (poput idova koji ekaju Mesiju) spremni ekati vie tisua godina da budu sigurni da je stiglo vrijeme Objave. Razvijena civilizacija budunosti, kojoj bi to znanje bilo preneseno, sigurno bi opisivala lanove kulta na slian nain na koji su drevni Egipani opisivali boga Thotha, koji je: "razumio tajne svega to je skriveno pod nebeskim svodom [koje je zatim] zapisao u svete knjige koje je skrio ovdje na Zemlji, kako bi ih budui narataji mogli traiti, ali koje e pronai samo oni koji e toga biti dostojni..." Koje tajne se nalaze u "svetim Thothovim knjigama"? Moramo li zakljuiti da se tajne uvijek prenose u knjigama? Moemo li se zapitati, na primjer, jesu li prof, de Santillana i Hertha von Dechend zasluili mjesto meu "dostojnima" kada su deifrirali znanstveni jezik skriven u svjetskim mitovima o precesiji? Nije li mogue da su time otkrili jednu od metaforikih Thothovih "knjiga" na ijim je stranicama zapi sana drevna znanost? Kako emo, dakle, protumaiti Posnanskyjeva otkria u Tiahuanacu i Hapgoodove zemljovide ili, pak, nova geoloka otkria o starosti Sfinge? to je s neodgovorenim pitanjima o divovskome kamenju od kojeg su izgraeni Hram u dolini i Hram-grobnica ili s tajnom o poloaju piramida i njihovih otvora? Ako je sve to zapisano u metaforikim Thothovim knjigama, tada broj "dostojnih" znanja sve vie raste. Vratimo se posljednji put naem scenariju: 1. Poetkom 21. st., na prijelazu iz doba Ribe u doba Vodenjaka, uni tena je naa civilizacija. 2. Meu preivjelima okupilo se nekoliko stotina ili tisua pojedinaca koji su odluili sauvati i dalje prenositi plodove znanosti i kulture. 3. Navedeni se prosvjetitelji odvajaju u manje skupine, koje odlaze u razliite dijelove svijeta. 4. Veina ih ne uspijeva u svojoj misiji i s vremenom nestaje; meu tim, neki su od njih u odreenim podrujima svijeta uspjeli ostaviti snaan utjecaj na kulturu.

5. Nakon nekoliko tisua godina - a vjerojatno i nakon nekoliko neu spjeha - razvija se kult mudrosti, koji ima odluan utjecaj na nasta nak potpuno razvijene civilizacije. Potonje se, naravno, moe odnositi na Egipat. Otiao bih, ak, toliko daleko da pretpostavim da se u dolini Nila, u 14. tisuljeu pr. Kr. ustano vio kult znanstvene mudrosti koji su sainjavali pripadnici velike, izgubljene pomorske civilizacije. Sjedita toga kulta vjerojatno su bila u Heliopolisu, Gizi i Abidosu, a moda ak i u drugim mjestima. Njegovi lanovi su u Egiptu zapoeli poljoprivrednu revoluciju. Meutim, zbog poplava i drugih promjena koje su se dogaale u11. tisulijeu pr. Kr., taj kult je morao pre stati djelovati dok ne zavri ledeno doba - ne znajui hoe li se njihova poruka sauvati tijekom toga razdoblja previranja i tame koje je nastupilo. Pod takvim okolnostima zakljuio bih da su pripadnici kulta, u elji da sauvaju svoje znanje, izgradili velike i vrste graevine. Drugim rije ima, ako su graevine koje prenose ifriranu poruku bile dovoljno velike i dovoljno vrste da opstanu tisuljeima, pripadnici kulta bili bi sigurni da e jednom ta poruka biti i deifrirana. Na temelju navedenih hipoteza moglo bi se zakljuiti sljedee o zagone tnim graevinama u Gizi: 1. Velika sfinga predstavlja, kako smo raspravili u prethodnim pogla vljima, ekvinocijsku oznaku doba Lava, odnosno, prema naoj kro nologiji, razdoblje izmeu 10 970. i 8810. god. pr. Kr. 2. U odnosu na dolinu Nila, tri su glavne piramide smjetene na polo ajima koji odgovaraju poloajima triju zvijezda Orionova pojasa, s obzirom na Mlijeni put 10 450. god. pr. Kr. Dakle, to je prilino uinkovit nain oznaavanja 11. tisuljea pr. Kr. pomou fenomena precesije, koji se opisuje kao "jedini toan sat na naemu planetu". Meutim, zbunjuje injenica da se na Velikoj piramidi nalaze otvori okrenuti prema poloaju zvijezda Orionova pojasa i zvijezde Sirijus 2450. god. pr. Kr. Na temelju naprijed navedenih hipoteza moe se zaklju iti da su otvore nainili pripadnici istoga kulta koji je izgradio izvorni plan piramida u Gizi 10 450. god. pr. Kr. Takoer, zakljuujemo da su pripadnici istoga kulta potkraj razdoblja od 8000 godina, koliko je proteklo izmeu izgradnje tih dviju "astronomskih" korelacija, odluno utjecali na iznenadan nastanak "potpuno oblikovane" povijesne civilizacije drevnoga Egipta. Na kraju ostaje pitanje koji su bili motivi graditelja piramida, koji su vjerojatno bili i tajanstveni kartografi koji su nainili zemljovide svijeta pot-

kraj posljednjega ledenoga doba. Ako je to tono, moemo se zapitati i zato su ti civilizirani i tehniki veoma vjeti graditelji, pomorci i navigatori bili opsjednuti izradom zemljovida Antarktika, zagonetnoga junoga kontinenta, na kome se od 14. tisuljea pr. Kr. - kada je prema Hapgoodovim prorau nima sastavljena izvorna karta Phillipea Buachea - do kraja 5. tisuljea pr. Kr. odvijao proces postupne glacijacije? Jesu li eljeli napraviti trajan kartografski zapis o postupnome unitava nju svoje domovine? Konano, je li njihova velika elja da prenesu poruku buduim narata jima preko mitova, zemljovida, graevina, kalendarskih sustava, matemati kih usklaenosti imala veze s kataklizmama i promjenama na Zemlji zbog kojih su izgubili domovinu?

urna misija ovjek se razlikuje od ivotinja, izmeu ostaloga, i po tome to posje duje povijest koja je nastala svjesno. Za razliku od, primjerice, takora, ovaca, krava ili fazana, povijest ljudi postoji neovisno o njima. Upravo zato, kako sam poslije istaknuo, imamo mogunost da uimo iz iskustva predaka. Meutim, bilo zbog toga to smo izopaeni, zavedeni ili jednostavno glupi, ta iskustva moemo prepoznati i prihvatiti samo ako nam dolaze u obliku "povijesnih zapisa". Jesmo li doista toliko oholi ili jednostavno iz pukoga neznanja uporno samovoljno pomiemo granicu izmeu "povijesti" i "pretpovijesti" u razdoblje prije 5000 godina - prihvaajui "povijesne" zapise vjerodostojnim svjedoanstvima a one "pretpovijesne" tek primiti vnim obmanama? U ovoj fazi istraivanja zakljuio sam da smo sami sebe doveli u opa snost zato to smo dugo vremena zanemarivali uznemirujue glasove pre daka koji nam dopiru iz mitova. No, iako je to tek intuitivna a ne racionalna spoznaja moga uma, ona nikako nije zanemariva. Istraujui, stekao sam sposobnost logikoga razmiljanja, razumijevanja sloenih znanstvenih pro blema i dubokih psiholokih spoznaja te golemo kozmografsko znanje o genijima drevnoga doba, koji su sastavili mitove i koji su, potpuno sam uvje ren, bili potomci izgubljene civilizacije zemljopisaca, graditelja piramida, navigatora, astronoma i geologa ije tragove pronalazimo na kontinentima i u oceanima svijeta. Budui da sam nauio cijeniti te davno zaboravljene i jo uvijek nepo znate Newtone, Shakespeare i Einsteine posljednjega ledenoga doba, sma tram da bi bilo nerazumno zanemariti ono to nam govore: odnosno, da su

ciklika, periodina i gotovo sveopa unitenja ovjeanstva dio ivota na naemu planetu, da su se dogodila ve mnogo puta i da e se sigurno dogoditi opet. Nije li, naime, nevjerojatan mayanski kalendar takoer sredstvo kojim se prenosi ista poruka? Nisu li to i predaje o etiri prethodna "Sunca" (ili "Svijeta") koje se od davnina prenose u Junoj i Sjevernoj Americi? Isto tako, koja je funkcija velikih mitova o precesiji, koji ne govore samo o kata strofama koje su se dogodile nego i o onima koje e tek uslijediti i koje povezuju (koristei se metaforom kozmikoga mlina) te svjetske katastrofe s "poremeajima na nebu"? Konano, to je navelo graditelje piramida da uz iznimnu preciznost izgrade te tajanstvene i velianstvene graevine u Gizi? Svi oni govore: KILROY JE BIO OVDJE. A pronali su genijalan nain da nam kau i kada. O tome nemam nikakvih dvojbi. Zadivljen sam upornou koja ih je vodila u njihovu nastojanju da nam prue uvjerljiv dokaz kako se radilo o znanstveno naprednoj civilizaciji, a jo vie sam zadivljen osjeajem iznimne urnosti - poduzimanja ivotno odluujue misije - kojom su djelovali. Ponovno zakljuujem intuitivno, a ne na temelju dokaza. Pretpostavljam da je njihova prvenstvena zadaa moda bila prenijeti upozorenje buduim civilizacijama i narodima, koje se odnosi na globalnu katastrofu ili, pak, na prijetnju iste kataklizme koja je unitila ovjeanstvo potkraj posljednjega ledenoga doba kada: "Noa je vidio da se Zemlja nagnula i da e uskoro biti unitena pa je s gorinom u glasu zavikao: 'Reci mi to se dogodilo na Zemlji da se toliko mui i trese...'" Navedene su rijei iz idovske Knjige Enokove, a iste opise nalazimo i u predajama Srednje Ame rike koje govore o unitenju sadanjega doba za koje, itatelj e se prisjetiti: "stari govore [u njemu e doi] do pokretanja Zemlje i tada emo svi biti uniteni." itatelj vjerojatno nije zaboravio ni proroanstvo Maya o danu kada e nastupiti kraj svijeta: "Bit e dan 4 Ahau 3 Kankin [koji odgovara 23. prosincu 2012.] a vladat e bog Sunca, deveti Gospodar Noi. Mjesec e biti star osam dana, a to e u nizu od est pojavljivanja biti prvo pojavljivanje Mje seca..." Prema mayanskoj predaji mi ivimo posljednje dane Zemlje. Tako smatraju i krani. Prema pennsyilvanijskome Watch Tower Bible and Tract Society: "Ovaj svijet e nestati kao to je nestao svijet prije Potopa.

Pretkazani su mnogi dogaaji koji e se nastupiti posljednjih dana, a koji su se ve dogodili. To znai da se blii kraj svijeta." Na slian je nain kranski vidovnjak Edgar Cayce 1934. predvidio za razdoblje oko 2000. godine: "Doi e do pomicanja polova. Na Arktiku i Antarktiku nastupit e promjene koje e uzrokovati vulkanske erupcije u tropskim podrujima ... Gornji dio Europe e se u jednome trenutku potpuno izmijeniti. Zemlja e se prepoloviti na zapadu Amerike. Velik dio Japana otii e u more." Zanimljivo je da se 2000. godina podudara i s posljednjim dobom (ili najviom tokom) velikoga ciklusa koji prolaze zvijezde Orionova pojasa, kao to se i 11. tisulijee podudaralo s Prvim dobom (ili najniom tokom) toga ciklusa. Osim toga, kako smo vidjeli u 28. poglavlju: "Konjunkcija pet planeta koja e imati velike gravitacijske poslje dice nastupit e 5. svibnja 2000., kada e se Neptun, Uran, Venera, Merkur i Mars poredati s Zemljom na drugoj strani Sunca i tako zapoeti svojevrsnu odlunu kozmiku borbu..." Moe li kombinirani utjecaj gravitacije, precesijskoga teturanja naega pla neta, torzijskih posljedica njegova okretanja oko osi te brzine kojom se iri i poveava svoju teinu ledeni pokriva Antarktika biti odluujui imbenik koji e konano potaknuti dramatino pomicanje Zemljine kore? To emo saznati samo ako se dogodi. Istodobno, smatram da je egipatski pisac Maneto bio dovoljno jasan kada je govorio o velikim i smrtonosnim snagama koje djeluju u svemiru: "Kao to se eljezo privlai snagom magneta, ali i esto skrene od njega u suprotnome smjeru, tako i mirno, redovito i razborito kreta nje svijeta u jednome trenutku privlai, smiruje i ublaava tu veliku snagu; no, kada se potonja oporavi, ona odbacuje prvu i potpuno je onemoguuje..." Ukratko, drevni su nam narodi preko metafora i alegorija pokuali rei kada e tono - i zato - ponovno udariti eki unitenja. Zato smatram da se, nakon 12 500 godina klatna, konano moramo posvetiti dubljem prouava nju znakova i poruka koje nam dolaze iz mranoga i zastraujuega razdoblja koje nazivamo pretpovijeu. Bilo bi poeljno ubrzati ne samo arheoloka istraivanja u Gizi, koja jo uvijek ljubomorno za sebe uvaju egiptolozi, nego i istraivanja razliitih

znanstvenika koji e pokuati na nov nain objasniti njezine najvee tajne. Na primjer, metoda datiranja radioaktivnim klorom (Cl-36) o kojoj govo rimo u VI. Poglavlju, veoma je obeavajua za uspjeno utvrivanje staro sti piramida i Sfinge. Isto tako, uz malo dobre volje mogli bismo otkriti i to lei iza zatvorenih vrata u Velikoj piramidi, koja se nalaze 60 m iznad junoga otvora Kraljiine odaje, te istraiti veliku, etverokutnu jamu smje tenu duboko ispod apa Sfinge, koju je, po svemu sudei, nainio ovjek, a koja je otkrivena za vrijeme seizmikih istraivanja na tome podruju 1993. Konano, mnogo toga bismo otkrili i detaljnijim istraivanjem subglacijalnih podruja na Antarktiku - gdje se najvjerojatnije nalaze ostaci izgu bljene civilizacije. Ustanovimo li uzroke unitenja te civilizacije, moda bismo mogli pronai nain da spasimo barem vei dio svoje civilizacije od sline sudbine. Svjestan sam da e mnogi podrugljivo komentirati moju potonju tvrdnju rijeima: "...i dalje sve ostaje kako je bilo od poetka stvaranja." No, isto tako sam svjestan da su ti "izrugivai na kraju vremena" oni koji se ogluuju o svjedoanstva naih zaboravljenih predaka. Kao to smo vidjeli, ta nam svjedoanstva govore o nesrei koja je zadesila ovjeanstvo vie puta do sada, koja je nastupila iznenada i nemilosrdno, bez upozorenja, kao lopov u noi, te da e sigurno doi ponovno, te nakon koje emo - ako se ne pri premimo - morati poeti iznova, poput siroadi koja ne znaju svoje pravo podrijetlo.

Na kraju vremena Rezervat Hopi Indijanaca, svibanj 1994.: U visokim ravnicama Arizone danima je neprekidno puhao jak vjetar. Dok smo se vozili prema malome selu Shungopovi, razmiljao sam o svemu to sam vidio i uinio u poslje dnjih pet godina svoga istraivanja: razmiljao sam o putovanjima, pogre kama i tekoama na koje sam nailazio u svojoj istrazi, velikim otkriima, trenucima kada sam bio toliko blizu odgovorima i trenucima kada su svi ti odgovori jednostavno pali u vodu. Dugo sam putovao da bih stigao do odgovora - mnogo due no to je trajao put 500 km dugom autocestom koja nas je iz glavnoga grada Phoenixa odvela do ove pustoi. No, nisam oekivao da u saznati neto posve novo. Bez obzira na to, krenuo sam na put jer sam znao da Hopi Indijanci jo uvijek snano vjeruju u proroanstva: tonije, Pueblo Indijanci, koji vuku daleko podrijetlo od meksikih Asteka, a danas ih postoji jo samo 10 000.

Poput drevnih Maya, iji su potomci na Yukatanu uvjereni da e kraj svijeta nastupiti 2000. godine y pico (i neto malo vie), Hopiji vjeruju da se nala zimo na kraju vremena i da nad nama vreba geoloki Damoklov ma. Nji hovi mitovi, kako smo vidjeli u 24. poglavlju, govore na sljedei nain: "Prvi je svijet bio uniten u znaku kazne za ljudske prekraje sveproimajuom vatrom, koja je stizala odozgo i odozdo. Drugi je svijet zavrio kada je zemaljska kugla iskoila iz svoje osi i sve je prekrio led. Trei je svijet zavrio sveopim potopom. Sadanji je svijet etvrti. Njegova sudbina ovisiti e o tome kako se njegovi stanovnici ponaaju u skladu sa Stvoriteljevim planovima." Doao sam u Arizonu kako bih saznao smatraju li Hopiji da se pona amo u skladu sa Stvoriteljevim planovima...

Kraj svijeta Visokim je ravnicama puhao jak vjetar pod ijim se udarcima tresla i tropotala prikolica u kojoj smo sjedili. Pokraj mene se, kao i uvijek do sada, nalazila Santha, koja je sa mnom dijelila sva uzbuenja i sve opasnosti nae pustolovine, sva moja razoaranja i oduevljenja. Preko puta nas sjedio je Ed Ponist, kirurki bolniar iz Lansinga u Michiganu. Ovdje smo stigli upravo zahvaljujui Edovim vezama koje je uspostavio radei prije nekoliko godina u rezervatu Hopija. S moje desne strane sjedio je Paul Sifki, devedesetestogodinji starjeina Hopi plemena Spider i glasnogovornik predaja svoga naroda. Pokraj njega je sjedila njegova unuka Melza Sifki, lijepa sredovjena ena koja se ponudila da e prevoditi na razgovor. "uo sam da Hopiji vjeruju kako se pribliava kraj svijeta. Je li to istina?", upitao sam ga. Paul Sifki je bio nizak ovjek smeurana lica boje oraha, odjeven u tra perice i platnenu koulju. Za vrijeme razgovora nijednom me nije izravno pogledao, nego je zurio daleko ispred sebe, kao da pokuava pronai poznato lice meu mnotvom ljudi. Melza mu je prevela moje pitanje i nakon nekoliko trenutaka prenijela je njegov odgovor: "On pita zato to elite znati?" Objasnio sam mu da postoji vie razloga, a najznaajniji jest to osje am da se neto zbiva: "Svojim istraivanjima sam otkrio da je nekada davno

postojala izgubljena civilizacija koju je unitila strana kataklizma. Bojim se da bi ista sudbina mogla zadesiti i nau civilizaciju." Nakon poduega prijevoda na jeziku Hopija uslijedio je odgovor: "Rekao je da je poetkom stoljea, kada je on bio dijete eksplodirala zvije zda, koja je bila na nebu dugo vremena ... Upitao je svoga djeda da mu obja sni taj znak. Djed mu je odgovorio da je to put kojim e krenuti na svijet, koji e zavriti - progutan vatrom ... Ako ljudi ne promijene svoj ivot, duh koji se brine za svijet e se naljutiti i kaznit e ga stranom vatrom, te e svijet skonati kao to je skonala i ta zvijezda. To mu je rekao djed - da e svijet eksplodirati kao to je eksplodirala zvijezda." "Dakle, svijet e nestati u vatri ... Ako promotri posljednjih devedeset godina svijeta, smatra li da se ovjeanstvo poboljalo ili pogoralo?" "Kae da se nije poboljalo. Ljudi su sve gori." "Dakle, on smatra da se svijet pribliava svome kraju?" "Kae da su vidljivi svi znakovi ... Kae da danas pue samo vjetar i da mi ne inimo nita drugo, osim to upiremo oruje jedni prema drugima. Na taj se nain vidi koliko smo se udaljili jedni od drugih i to osjeamo jedni za druge. Vie ne postoje nikakve vrijednosti i ljudi ive kako ele, bez morala i zakona. To su znakovi da se pribliava vrijeme." Melza je na trenutak zastala i zatim rekla to ona misli: "Ovaj straan vjetar. Sui sve pred sobom. Ne donosi vlagu. Mi smatramo da je dananja klima posljedica naina na koji ivimo - ne samo mi, nego i va narod." Uoio sam da su joj se oi napunile suzama. "Imam polje kukuruza", nastavila je, "koje je veoma suho. Pogledam u nebo i pomolim se za kiu, ali kia ne dolazi, nema ak ni oblaka ... Kada smo takvi, ne znamo ak niti tko smo." Uslijedila je duga tiina. Sputala se no a snaan je vjetar i dalje puhao ravnicom. Rekao sam tiho: "Molim vas, pitajte djeda misli li da se narod Hopija i ostalo ovjeanstvo moe spasiti?" Melza je prevela odgovor: "On jedino zna da Hopiji mogu pomoi sebi i drugima samo ako ne napuste svoje tradicije. Moraju i dalje vjerovati u ono u to su vjerovali u prolosti. Moraju sauvati svoja sjeanja. To je najvanije ... Ali, moj djed vam eli rei i to da je ova Zemlja djelo inteligentnoga bia, duha - mudroga duha koji je stvorio sve da bude onako kako jest. Moj djed kae da se nita ne dogaa i nita ne postoji sluajno - niti ono dobro niti loe - te da postoji razlog za sve to se dogaa."

"to b u d u mljele mlinom" Kada ljudi iz svih dijelova svijeta i razliitih kultura dijele snaan i sveproimajui osjeaj da se pribliava kataklizma, taj osjeaj jednostavno ne moemo zanemariti. Kada oslukujemo glasove dalekih predaka koji odjekuju iz mitova i svetih graevina, govorei o unitenju velike drevne civilizacije (i upozoravajui nas na opasnost koja vreba nau civilizaciju), moemo slobodno, ako elimo, pred njima zatvoriti ui. To su uinili i stanovnici pretpotopnoga svijeta, kako kazuje Biblija: "Kao to su ljudi jeli i pili, enili se i udavali u vrijeme to je prethodilo potopu, i to sve do dana kad Noa ue u lau, a da nita nisu nasluivali dok ne doe potop i sve ih odnese..." Na slian nain u Bibliji se prorie da e nas uskoro zadesiti velika nesrea: "Jer e dolazak Sina ovjejega biti slian munji to sijevne na istoku i rasvijetli sve do zapada ... sunce e se pomrati, mjesec nee sjati, s neba e zvijezde padati i nebeska zvijea e se uzdrmati ... Tada e se od dvojice, to budu na polju, jedan uzeti, a drugi ostaviti. A od dviju ena, to budu mljele mlinom, jedna e se uzeti, a druga ostaviti." Ono to se jednom dogodilo moe se dogoditi opet. to je jednom ui njeno moe biti uinjeno ponovno. A moda doista ne postoji nita novo pod Suncem...

1. Pauk iz Nazce, u junome Peruu. Nedavna istraivanja koja je provela dr. Phillis Pitluga, glavni astronom na Opservatoriju Adler u Chicagu, pokazala su da pauk, poput Velikih Piramida u Gizi u Egiptu predstavlja zemaljski prikaz zvijea Orion. Je li mogue da je "nebeski plan", koji obiljeava drevne i tajanstvene spomenike iz razliitih dijelova svijeta, a osobito njihova usredotoenost na tri zvijezde Orionova pojasa (koje su u Nazci predstavljene uskim paukovim tijelom), dio univerzalne znanosti koju je poput naslijea prenosila izgubljena civilizacija drevnoga doba

2. Majmun iz Nazce.

3. Kolibri. Svi likovi su nainjeni iz jedne neprekinute linije, koja se protee preko visoravni i toliko su veliki da su vidljivi samo iz zraka.

Iznad: 4. Pogled na Machu Picchu. Ovo drevno mjesto obiljeava zvjezdane konstelacije, koje upuuju na to da su je Inke izgradile tisuama godina prije no to znanstvenici pretpostavljaju. Je li mogue da ga Inke nisu izgradile, nego da su se njime jednostavno koristile mnogo kasnije? Ispod: 5. i 6. Karakteristian zidani "mozaik" iz podruja Cuzca i Machu Picchua. Navedeni graditeljski stil arheolozi takoer pripisuju Inkama, no usporedite slike 66, 67 i 68.

Iznad: 7. Intihuatana ("mjesto gdje udara Sunce") u Machu Picchuu. Ispod: 8 i 9 Autor knjige ispred divovskih kamenih blokova u Sacsayhuamanu, koji su u prosjeku teki gotovo kao 500 obiteljskih automobila. Postoje pretpostavke da te goleme utvrde, poput Machu Picchua, nisu izgradile Inke nego nepoznati graditelji tisuu godina prije. Usporedi sliku 9. sa slikom 65.

Iznad: 10. i 11. Tiahuanaco, Bolivia. Dva osnovna "idola" u Kalasasayi. Oba nose nepoznate predmete u rukama. Ispod: 12. Pogled sa sjevera na Kalasasayu. Astronomska mjerenja upuuju na to da je ta golema graevina izvorno bila izgraena kako bi odgovarala ekvinocijskome izlasku Sunca 15 000. god. pr. Kr.

Iznad: 13. Vrata Sunca u Tiahuanacu, pogled sa zapada. Isklesana su iz komada andezita i teka su vie od 10 t. Ispod: 14. Nekoliko istraivaa vjeruje da "Kalendarska freska" smjetena na istonoj strani Vrata Sunca, predstavlja napredan znanstveni podatak.

Gore lijevo: 15. Ovaj idol, koji prikazuje bradatoga mukarca, stoji u Potonulome hramu u Tiahuanacu i pretpostavlja se da predstavlja Viracochu, junaka-prosvjetitelja iz andske mitologije. Gore desno: 16. Stela u Tiahuanacu na kojoj su isklesane bradate glave (iznad desne ruke lika te sa strane, na njegovu pojasu). Fizike znaajke likova prikazanih na toj steli, kao i na Viracochinu stupu ne odgovaraju fizi kim znaajkama naroda iz podruja June Amerike. Lijevo: 17. Karakteri stine oznake na kamenim blokovima ukazuju na to da su meusobno spojeni pomou metalne ipke u obliku slova I. Navedena graditeljska tehnika, ko liko je poznato, nije koritena nigdje drugdje u Junoj Americi, ali se prije vie od 4000 godina koristila u drevnome Egiptu. Ispod: 18. Simbol kria u Tiahuanacu bio je prisutan tisuama godina prije kranstva.

Iznad: 19. Izgradnja tradicionalnih brodova od trstike na otoku Suriqui na jezeru Titicaci. Gotovo identini brodovi, iako mnogo vei, upotrebljavali su se u Egiptu u Doba Piramida vidi slike 53, 54 i 55. Ispod: 20. Plovidba jezerom Titicaca. Tiahuanaco je prvotno izgraen kao luka na obalama toga golemoga mora u unutranjosti. Od tada se, meutim, razina jezera spustila za vie od 30 m, a njegove su se obale pomaknule otprilike 20 m sjevernije ( geolozi, pak, procjenjuju da se navedeni proces mogao dovriti tek nakon 10 000 godina.

21. Hram ratnika u Chichen Itzi, Yucatan, Meksiko. Naprijed je kip idola Chacmoola koji gleda prema zapadu u smjeru koji se tradicionalno povezivao sa smru. U pozadini, iza kipa idola, vidi se rtveni oltar kojeg podupiru niski stupovi. U zdjelu koju idol dri u rukama preko trbuha stavljala su se tek izvaena srca rtava, koje su rtvovane zbog uvjerenja da e njihova smrt odgoditi dolazak kraja svijeta.

Iznad: 22. Hram Kukulkana Quetzalcoatla u Chichen Itzi. Pri izgradnji ovoga nevjerojatnoga zigurata koritena je napredna geodezija, budui da se tono u trenutku proljetnoga i jesenskoga ekvinocija na njemu pojavljuju neobini efekti svjetla i sjene. Tih dana navedeni efekti stvaraju iluzorni prikaz goleme zmije, koja se uvija na sjevernim stubama. Ispod: 23. i 24. Pogled sprijeda i sa strane na Oltar rtvovanja djece, koji je otkriven u La Venti i koji se povezuje s Olmecima ija se kultura smatra uroenikom kulturom Srednje Amerike, jer je najstarija koja je do sada otkrivena. Sljedea stranica: 25,26, 27, 28. Razliite Olmeke glave, od kojih svaka tei gotovo 60 t, a prikazuju rasne tipove ljudi koji ne pripadaju podruju Sjeverne i June Amerike.

29, 30, 31, 32. U istome arheolokome sloju gdje su otkrivene negroidne Olmeke glave, pronaeni su i ovi likovi iz La Vente i Monte Albana, koji, kako izgleda, prikazuju bradate Kavkaane. Srednjeameriko boanstvo Quetzalcoatl navodno je poput Viracoche u Andama bio visok mukarac svijetle puti, koji je nosio bradu.

Iznad: 33. ovjek u zmiji, kip iz olmekoga nalazita u La Venti. Obratite pozornost na simbole kria na ukrasu za glavu i usporedite ih s pretkranskim kriem i simbolima zmija koji se nalaze na drugim mjestima ( na primjer, u Tiahuanacu u Andama te u drevnome Egiptu). Takoer uoite neobinu napravu nalik na pernatu zmiju u kojoj sjedi prikazani lik ovjeka. Ispod: 34. Hram natpisa, elegantna stepenasta piramida koja se nalazi u Palenqueu, nalazitu iz klasinoga razdoblja kulture Maya.

Prethodna stranica, gore lijevo: 35. Grobnica u Hramu natpisa, mjesto na kojemu je navodno pokopan Gospodar Pacal, vladar Palenquea. Gore desno: 36. Slika na poklopcu sarkofaga takoer prikazuje neobinu napravu u kojoj, kako se ini, sjedi ovjek. Lijevo dolje: 37. Skupina kipova idol na podnoju piramide u Tuli, Meksiko. Dolje desno: 38. Detalj oruja koje jedan od idola dri u ruci. Legende Srednje Amerike govore o oruju, koje nazivaju xiuhcoatl, vatrene zmije, iz kojega su sijevale vatrene zrake sposobne da probodu i prepolove ljudska tijela. Ova stranica, iznad: 39. Piramida arobnjaka u Uxmalu. U mayanskim se predajama tvrdi da je patuljak, koji je raspolagao natprirodnim moima, u jednoj noi izgradio graevinu visoku 36 m.

Iznad: 40. Izletnici iz Mexico Cityja okupljeni pokraj vrha Piramide Mjeseca u Teotihuacanu promatraju takozvani Put Mrtvih, golemu ulicu koja je izgraena na taj nain da odgovara poretku zvijezda, a na istoku je nadvisuje Piramida Sunca. Nije poznato koja je kultura izvorno izgradila Teotihuacan. Ispod: 41. Pogled s Hrama Quetzalcoatla na Piramidu Sunca sprijeda i Piramidu Mjeseca.

Iznad: 42. Pogled s jugozapada na nekropolu u Gizi u Egiptu. U prednjem planu vidimo Smenkareovu piramidu (s ije se strane nalaze tri "satelitske" piramide), treu i najmanju od velikih piramida u Gizi. Iza nje se uzvisuje Kefrenova piramida na ijemu se vrhu jo uvijek nalazi nekoliko redova izvornih kamenih obloga. U pozadini te piramide nalazi se okrnjen vrh Keopsove Velike piramide, sedmoga uda drevnoga svijeta. Tri se piramide pripisuju trojici faraona etvrte dinastije, meutim to stajalite nije uvjerljivo potvreno niti jednim dokazom. Ispod: 43. Velika Sfinga u Gizi licem okrenuta prema ekvinocijskome izlasku Sunca. Novi geoloki i arheoloko-astronomski dokazi upuuju na to da je taj golemi monolitni kip vjerojatno vie tisua godina stariji nego to pretpostavljaju arheolozi.

Iznad: 44. Autor u Kraljevoj odaji smjetenoj u sreditu Velike piramide. Zidovi se sastoje od 100 odvojenih kamenih blokova od kojih je svaki teak oko 70t, a strop je nadsveden s jo devet kamenih blokova od kojih svaki tei 50t. Zapanjuje nain na koji su drevni graditelji izgradili takvu odaju na visini od 46 m iznad zemlje. Ispod: 45. Autor u sarkofagu u Kraljevoj odaji. Unutranjost toga sarkofaga isklesana je iz jednoga komada granita, a izdubljena je prije vie od 4500 godina pomou cijevastih svrdla koja do sada nigdje nisu pronaena, a koja su radila 500 puta bre od suvremenih snanih builica s dijamantnim vrhom. Sljedea: 46. Velika Galerija. Gledamo li prema dolje ili prema gore? Taj prekrasan svod koji je dug 46,6m i visok 8,5m nagnut je pod kutom od 26 i predstavlja gotovo nemogue izvedivo inenjersko i graditeljsko djelo.

Prethodna stranica gore lijevo: 47. Slika prikazuje nadsvedenu niu na istonome zidu Kraljiine odaje i ulaz u otvor na junome zidu odaje. Otprilike 60 m dalje od ulaza u taj strmi silazni otvor njemaki je robot-kamera Upuaut u 3.mj. 1993. otkrio skrivena klizna vrata. Gore desno: 48. Najnia od tri odaje u Smenkareovoj piramidi. Strop te odaje, koji je unakaen suvremenim natpisima, sastoji se od 18 golemih granitnih ploa poloenih u zabate izdubljene na dnu kako bi odavali dojam konkavnog bavastoga svoda. Ispod: 49. Autor znad navedene odaje stoji pogrbljen na vrhu granitnih ploa koje oblikuju njezin karakteristian strop. Nije poznat niti jedan mehanizam kojim bi se veliki kameni blokovi mogli poloiti u tako ogranienome prostoru. Ova stranica, gore: 50. Jedini sauvan kip Keopsa, navodnoga graditelja Velike piramide. Desno: 51. Prekrasan kip od diorita koji prikazuje Kefrena, navodnoga graditelja Druge piramide. Ispod: 52. Osnovna odaja u Kefrenovoj piramidi s Belzonijevim natpisima.

Prethodna stranica: 53. Aerodinamian brod star 4500 godina izgraen poput suvremenih brodova za prekooceanske polovidbe, a otkrivenje zakopan pokraj Velike piramide. Drugi slini brodovi za koje se pretpostavlja da su mnogo stariji, nedavno su otkriveni zakopani u pustinji u Abydosu u Gornjemu Egiptu. Ova stranica, gore: 54. Najstarije poznato umjetniko grafiko djelo iz preddinastikoga Egipta, koje se danas nalazi u Kairskome Muzeju grubo prikazuje sline brodove. Ispod: 55. Navedeni su se brodovi povezivali s bogovima Neter, koji su navodno u drevnome "Prvome dobu" donijeli dobra civilizacije u Egipat. Usporedi takoer i slike 19 i 20.

Gore: 56. Geometrijska savrenost Velike piramide u Egiptu visoke gotovo 152 m, koju je oko 2250. godine pr. Kr. navodno izgradio Keops, faraon etvrte dinastije. Velika piramida je, izmeu ostaloga, sluila i kao matematiki model sjeverne Zemljine polutke u omjeru 1: 43 200. Ispod: 57. Ruevine oblinje piramide Sahura, faraona iz Pete dinastije koji je vladao otprilike 2450.god. pr. Kr. Kako se moe objasniti takva graditeljska i inenjerska nestrunost i nesavrenost u razdoblju od samo jednoga stoljea?

Gore. 58. Kompleks Zoserovih piramida u Saqqari. Slavna stepenasta piramida, za koju arheolozi pretpostavljaju da predstavlja najstariju golemu kamenu graevinu na svijetu, visoka je 61 m i zgraena je u razdoblju Tree dinastije, otprilike 2650. god. pr Kr Ispod: 59. Grobnica ispisana hijeroglifima, koja se nalazi u piramidi Unasa, faraona Pete dinastije i Saqqari, osnovna je riznica tajanstvenih Tekstova iz piramide. Obratite pozornost na strop ukraen zvijezdama.

Prethodna stranica: 60. Detalj Tekstova iz piramide iz Unasove grobnice u Saqqari s ispisanim Unasovim imenom u ovalnoj kartui na sredini okvira. Tekstovi govore o umrlome faraonu koji se ponovno rodio u zvijeu Oriona, a spominju se i brojni neobini tehnoloki pojmovi. Gore: 61. Popis Kraljeva u Hramu Setija I. u Abydosu. Na lijevoj strani okvira prikazan je faraon Seti I. (1306.- 1290.) kako pokazuje svome sinu (buduemu faraonu Ramzesu II.) natpis s imenima 76 faraona koji su prije njega vladali Egiptom. Ispod: 62. Hram Setija I. Posveenje Ozirisu, "Gospodaru Vjenosti", koji je prikazan kako sjedi u sredini okvira i na glavi nosi krunu Atef te karakteristinu bradu koja ga povezuje s Viracochom u Andama i Quetzalcoatlom u Srednjoj Americi.

Gore: 63. Pogled na Osireion, divovsku podzemnu graevinu otkrivenu ispod pijeska iza hrama Setija I. u Abydosu. Egiptolozi smatraju da je izgraena u doba Setija I.(oko 13 tisuljea pr. Kr.). Geolozi ne dijele njihovo miljenje: Pod Osireiona nii je za 15 m. Od poda Setijeva hrama, to upuuje na to, da je graevina nastala gotovo 10.000 tisua godina prije, te da ju je postupno zatrpavala sedimentacija. Dolje: 64. Megalitski stil gradnje Osireiona razlikuje se od svih poznatih graevina iz doba Setija I. Meutim, veoma nalikuje strogoj, divovskoj arhitekturi Hramova Doline i Grobnice u Gizi, koji svjedoe o mnogo daljoj prolosti nego to to arheolozi pretpostavljaju.

Fotografija 65. Glavni ulaz u Osireion. Usporedi sa slikom 9, te s Hramom Doline.

Fotografije 66 i 67 (gore lijevo i desno): Pogled u unutranjost takozvana Kefrenova Hrama Doline u Gizi. Uoljivi su veoma erodirani megaliti od vapnenca, iznad i iza granitnih blokova. Jesu li vapnenaki megaliti postavljeni mnogo prije granitnih blokova? Fotografija 68 (dolje lijevo): Je li sluajnost da "mozaik" Hrama Doline neodoljivo podsjea na one peruanske? Usporedi sa slikama 6 i 7. Fotografija 69 (dolje desno): Velika Sfinga, pogled s juga. Tragovi erozije na tijelu Sfinge upuuju geologe na zakljuak da su prvi erozivni imbenici bile velike kie, koje su na tom podruju posljednji put pale u11. tisuljeu pr. Kr.

Fotografija 70 (gore): Divovski vanjski zidovi Hrama Doline nainjeni od erodiranih blokova od kojih je svaki teak poput dananjega diesel motora. Fotografija 71 (dolje): Na stranjem dijelu jame na kojemu je izrezbareno tijelo Sfinge vidljivi su tragovi erozije izazvane oborinama. Stranji dio Sfinge prekriven je kamenim blokovima koje su umetnuli moderni restauratori.

Fotografija 72 (gore): Druga piramida u zoru. Njezin vrh obasjavaju prve zrake izlazeeg sunca. Fotografija 73 (dolje): Zalazak sunca na zimski solsticij iznad Tree piramide. Nedavno su arheoloka istraivanja pokazala da su Tri Velike Piramide i Velika Sfinga dijelovi divovske karte neba, kakve je izgledalo 10 500. god. Pr. Kr.

You might also like