corry

Michael Crichton

PIRATSKE IRINE
Pirate Latitudes 2009

I. DIO PORT ROYAL 1

Sir James Almont, kojeg je Njegovo Velianstvo kralj Karlo II. imenovao guvernerom Jamajke, imao je naviku rano ustajati. Bila je to dijelom sklonost udovca u godinama, dijelom posljedica nemirnog sna zbog kostobolje, a dijelom plod prilagoavanja klimi u koloniji Jamajka, podneblju u kojem nakon izlaska sunca atmosfera postaje uarena i vlana. Ujutro sedmoga rujna 1665. izveo je uobiajeni ritual, ustao iz postelje na drugome katu Guvernerove palae, pa odmah otiao do prozora, da vidi kakvo je vrijeme i kakav ga dan oekuje. Palaa je bila dojmljivo zdanje od opeke i s krovom od crvenog crijepa. Usto se radilo i o jedinoj troetanoj zgradi u Port Royalu, tako da je odande imao izvrstan pogled na grad. Na ulicama je vidio naigae koji su ili od svjetiljke do svjetiljke i gasili ulinu rasvjetu.

U ulici Ridge jutarnja vojna ophodnja skupljala je pijance i leeve iz blata. Tono ispod njegova prozora ulicom su kloparala prva zaprena kola s vodom, dovozei bave sa svjeom vodom iz Cobre, udaljene nekoliko kilometara. Port Royalom je inae vladao mir. Bilo je to ono kratkotrajno razdoblje izmeu trenutaka kada i posljednji noni pijanci tonu u obamrlost i poetka uurbane dnevne aktivnosti u pristanitu. Svrnuvi pogled s tijesnih ulica prema luci, ugledao je uzbibani gusti jarbola, stotine plovila svih moguih veliina usidrenih u luci i vezanih u pristanitu. U moru iza njih ugledao je engleski trgovaki brig usidren iza spruda, u blizini Rackhamova grebena, podalje od obale. Nema sumnje daje doplovio noas, te daje kapetan mudro priekao dan da uplovi u Port Royal. Jo dok je gledao, brod je razvio konjae pod sve jaim jutarnjim svjetlom, a dva velika amca krenula su s obale kraj Fort Charlesa da pomognu u teglenju trgovakog broda. Guverner Almont, kojeg su mjetani zvali "James X.", jer je uvijek ustrajno zahtijevao da se desetina gusarskog plijena usmjeri u njegove vlastite depove, okrenuo se od prozora i, oslanjajui se o bolnu nogu, odepao na suprotnu stranu sobe da se odjene i dotjera. Istog trenutka zaboravio je trgovaki brod, budui da ga je tog jutra oekivala neugodna dunost: mora nazoiti vjeanju. Tjedan ranije vojnici su uhvatili nekog francuskog lupea po imenu LeClerc, osuenog za piratski prepad na naselje Ocho Rios, na sjevernoj obali otoka. Na temelju iskaza nekolicine mjetana koji su preivjeli napad, LeClerc je osuen na vjeanje pred javnou u Glavnoj ulici. Guvernera Almonta nisu osobito zanimali ni taj Francuz ni to to bi ga trebalo snai, ali se po slubenoj dunosti morao pojaviti na vjeanju. A to je znailo da ga oekuje naporno, slubenim dunostima ispunjeno prijepodne. U tom trenutku u sobu je uao guvernerov sluga Richards. "Dobro jutro, Vaa Ekscelencijo. Donio sam vam crno vino." Pruio mu je au, a guverner je sve popio u jednom gutljaju. Richards mu je potom pripremio sve to mu je trebalo za jutarnju toaletu: lavor sa svjeom ruinom vodicom, posudu sa samljevenim bobicama mirte, te jo posudicu praha za zube, zajedno s krpicom. Guverner Almont poeo je izvoditi svakodnevni obred uz pitanje namirisanog mijeha kojim je Richards svako jutro zraio sobu. "Topao dan za vjeanje", ree Richards, a sir James samo neto proguna, tako pokazujui da se slae. Prorijeenu kosu prekrio je smjesom samljevenih bobica mirte. Guverneru Almontu bila je pedeset jedna godina, a elavio je ve itavo desetljee. Nije bio osobito tat mukarac - osim toga, na glavi je najee imao eir - pa ga elavost i nije toliko plaila. Ipak, na gubitak kose pokuavao je utjecati razliitim pripravcima. Ve godinama bio je najskloniji bobicama od mirte, tradicionalnome pripravku koji je preporuio jo Plinije. Utrljavao je i smjesu maslinova ulja, pepela i mljevenih glista da sprijei pojavu sijedih vlasi. No ta je mjeavina toliko zaudarala da ju je nanosio rjee nego to je smatrao daje zapravo potrebno. Guverner Almont isprao je kosu ruinom vodom, osuio je runikom, pa se pogledao u zrcalu. Jedna od povlastica njegova poloaja najvieg dunosnika u koloniji Jamajka bila je i injenica da je imao najbolje zrcalo na otoku. Bilo je kvadratino sa stranicama duljine gotovo trideset centimetara, ogledalo iznimne kvalitete, bez neravnina i nedostataka. Pristiglo je iz Londona, prethodne godine, za potrebe jednog trgovca u gradu, no Almont ga je zaplijenio uz neku izliku koje se vie nije ni sjeao. Takvo to nije mu bilo ispod asti, a smatrao je ak i da takvim bahatim ponaanjem stjee jo vee potovanje. Kao to ga je prethodni guverner, sir William Lytton, upozorio jo u Londonu, Jamajka "nije kraj optereen moralnim pretjerivanjima". Sir James tijekom sljedeih se godina esto prisjeao tih rijei tako fino pogoenog eufemizma. On sam nije bio osobito vjet na rijeima. Bio je krajnje otvoren i bez dlake na jeziku, te izrazito kolerine naravi, to je pripisivao gihtu. Dok je promatrao vlastiti odraz u zrcalu, primijetio je da mora otii do Endersa, brijaa, da mu podia bradu. Sir James nije bio zgodan mukarac, a bradu je nosio da prikrije lasije lice.

corry

Neto nezadovoljno progunavi prema vlastitome odrazu, usmjerio je pozornost na zube, pa ovlaeni prst uronio u kremu od mljevene zeje glave, kore nara i breskvina cvijeta. Stao je ustro trljati zube prstom, usput jedva ujno pjevuei. Richards je s prozora gledao brod koji je ulazio u luku. "Kau da je trgovaki brod Godspeed, gospodine." "Da?" Sir James ispere usta ruinom vodicom, ispljune je, pa obrie zube krpicom. Bila je to vrlo elegantna krpica za zube iz Nizozemske, od crvene svile s ipkastim obrubom. Imao je etiri takve krpice, a to je bila jo jedna od sitnih prednosti njegova poloaja unutar kolonijalne hijerarhije. No jednu mu je ve unitila neka tupa sluavka koja ju je prala onako kako to ine domoroci: mlatila ju je kamenjem i unitila profinjenu tkaninu. S poslugom je ovdje bilo teko. Sir William bio mu je spomenuo i to. Richards je bio iznimka. Richards je bio sluga kakav se samo poeljeti moe, kot, ali ist i uredan, odan i razmjerno pouzdan. Mogao je raunati i na to da e mu prenijeti ogovaranja i dogaanja u gradu, stvari koje inae nikako ne bi dospjele do guvernerovih uiju. "Godspeed, kae?" "Tako je, gospodine", odgovori Richards, pa mu na postelju poloi odjeu za taj dan. "Na njemu je i moj novi tajnik?" Prema prolomjesenim dopisima, Godspeedom je trebao doputovati i njegov novi tajnik, neki Robert Hacklett. Sir James za njega nikad nije ni uo, te se radovao susretu. Bez tajnika je bio ve osam mjeseci, otkako je Lewis umro od dizenterije. "ini mi se da jest, gospodine", odgovori Richards. Sir James potom je nanio minku. Prvo je nanio rumenilo - mjeavinu olovnog bjelila i octa - da postigne pomodno bljedilo lica i vrata. Potom je na obraze i usne nanio fukus, crvenu boju nastalu od morskih alga i okera. "elite moda odgoditi vjeanje?" upita Richards, pa guverneru prui ljekovito ulje. "Ne, mislim da ne", odgovori Almont, pa se lecne u trenutku kada je progutao punu licu ulja. Bilo je to ulje crvenodlakog psa, spravljeno u prodavaonici nekog Milaneza u Londonu, a bilo je na glasu kao uinkovit lijek za ublaavanje tegoba izazvanih gihtom. Sir James ga je savjesno uzimao iz dana u dan. Nakon toga se odjenuo. Richards je bio pomno i tono posloio guvernerovu najsveaniju odjeu. Sir James je tako prvo navukao bijelu tuniku od fine svile, a potom i blijedoplave pripijene hlae. Zatim je odjenuo kaputi od zelenog baruna, s debelom podstavom, tako da je u njemu bilo nesnosno vrue, ali taj je odjevni predmet bio nuan za slubene dunosti. Povrh svega doao je njegov najbolji eir s perjem. Sve to potrajalo je vei dio sata. Kroz otvorene prozore sir James je uo zvukove ranojutarnje vreve, te povike iz grada koji se pod njim budio. Zakoraio je unatrag, da ga Richards bolje pogleda. Richards mu je popravio poloaj ipkastog ovratnika, a zatim zadovoljno kimnuo. "Potpukovnik ve eka s koijom, Vaa Ekscelencijo", ree Richards. "Izvrsno", ree sir James. Nakon toga, polaganim korakom, osjeajui pri svakom pokretu prodoran bol u lijevom nonom palcu i ve se znojei pod debelim kratkim kaputom, tako da su mu se kozmetika sredstva ve poela slijevati niz lice i preko uiju, guverner Jamajke poeo se stubama svoje palae sputati prema koiji.

2
Za ovjeka koji pati od bolne upale zgloba, ak i kratko putovanje koijom kamenom poploanim ulicama predstavlja veliku muku. Zbog toga, ako ve ne zbog drugih stvari, sir James je mrzio obred vjeanja kojem je morao nazoiti. Drugi razlog zbog kojeg nije volio takve izlete bila je injenica da je zbog njih morao zalaziti u samo sredite svoga podruja, a njemu je neusporedivo drae bilo sve gledati s uzvienog poloaja, sa svog prozora.

Port Royal je 1665. doivljavao procvat. U deset godina nakon to je Cromwellova ekspedicija iz panjolskih ruku preotela Jamajku, Port Royal razvio se iz ojadnog, naputenog, boletinama pritisnutog mjestaca na pjeanom rtu u ojadni, prenapueni, nesmiljeni grad s osam tisua stanovnika. Port Royal je izvan svake sumnje bio imuan grad - neki su govorili i najbogatiji na svijetu - no to nije znailo i da je bio ugodan za ivot. Tek su rijetke ceste bile poploane kamenjem koje je iz Engleske onamo dospjelo u obliku brodskog balasta. Uske ulice veinom su bile proarane blatnjavim koloteinama, vonjale po otpadu i konjskom izmetu, prepune muha i komaraca. Zbijena zdanja bila su izgraena od drva ili opeke, nimalo skladna i profinjena, a takva im je bila i namjena: bili su to beskonani nizovi gostionica, prodavaonica groga, kockarnica i javnih kua. Ti su lokali opsluivali kojih tisuu mornara i drugih posjetitelja, koliko ih je u svakom trenutku najee bilo na obali. U gradu je poslovalo i nekoliko pravih, uglednih prodavaonica, kao i crkva na sjevernome kraju grada, crkva u koju se, kako se lijepo bio izrazio sir William Lytton, "rijetko zalazilo". Dakako, sir James i lanovi njegova domainstva odlazili su u crkvu svake nedjelje, uz jo ponekog pobonog graanina. No esto se dogaalo da propovijed prekine dolazak nekog pijanog pomorca koji bi slubu Boju remetio bogohulnim povicima i psovkama, jednom ak i pucnjima. Sir James je tog izgrednika dao zatvoriti na dva tjedna, no prilikom odreivanja kazne uvijek je morao biti oprezan. Autoritet guvernera Jamajke bio je - ponovno prema rijeima sira Williama - "tanak poput komadia pergamenta i jednako krhak". Sir James je nakon to mu je kralj dodijelio imenovanje proveo veer sa sirom Williamom. Ovaj je novome guverneru objasnio kako funkcionira kolonija na ijem se elu naao. Sir James je sluao i inilo mu se da sve shvaa, no ovjek zapravo ne moe shvatiti ivot u Novome svijetu dok se ne suoi sa stvarnim neugodnim iskustvima. Dok se u koiji vozio smrdljivim ulicama Port Royala, kimajui s prozora dok mu se puk klanjao, sir James se divio tolikom mnotvu stvari koje je s vremenom poeo prihvaati kao posve prirodne i uobiajene. Prihvatio je i vruinu i muhe i odurni smrad. Prihvatio je lopovluk i korumpiranost u poslovanju. Prihvatio je odvratno ponaanje pijanih gusara. U ivot je uveo stotine malenih prilagodbi, pa tako i sposobnost da spava unato pijanim povicima i pucnjima, koji su gotovo bez prekida obiljeavali sve luke noi. No i dalje je bilo stvari koje su mu smetale, a jedna od najiritantnijih sjedila mu je nasuprot. Potpukovnik Scott, zapovjednik uporita Fort Charles i samoproglaeni zatitnik dvorskih manira i bontona, uklonio je nevidljivu mrvicu s odore i rekao: "Iskreno se nadam da je Vaa Ekscelencija uivala u divnoj veeri, te je i sada izvrsno raspoloena za jutarnje aktivnosti." "Dobro sam spavao", odvrati sir James nimalo ljubaznim glasom. Ve valjda stoti put pomislio je koliko je ivot na Jamajci opasniji kad je zapovjednik garnizona kico i budala, a ne ozbiljan vojnik. "Koliko sam uspio doznati", ree potpukovnik, pa nosu prinese namirisani ipkasti rupi i oprezno udahne, "zatvorenik LeClerc posve je spreman i sve je pripremljeno za smaknue." "U redu", ree sir James, pa se namrti. "Skrenuli su mi pozornost i na injenicu da trgovaki brod Godspeed dolazi na sidrite upravo u ovom trenutku, a da je meu putnicima i gospodin Hacklett, va novi tajnik." "Nadajmo se samo da nije budala kao onaj proli", ree sir James. "Da, upravo tako", ree potpukovnik Scott, pa, na sreu, zauti. Koija je skrenula na Glavni trg, gdje se mnotvo ljudi ve bilo okupilo da svjedoi smaknuu. U trenutku kad su se sir James i zapovjednik Scott pojavili iz koije, zaulo se nekoliko povika u znak pozdrava. Sir James je kratko kimnuo, dok se zapovjednik duboko naklonio. "Rekao bih da se radi o lijepome skupu", ree zapovjednik. "Nazonost toliko djece i mladia uvijek mi razgali srce. Ovo e im biti prava lekcija, ne slaete li se sa mnom?" "Aha", ree sir James. Krenuo je prema elu okupljene mase i zastao u sjeni vjeala. Ona su u tom dijelu Glavne ulice stajala stalno, budui da se potreba za njihovim

corry

koritenjem ukazivala vrlo esto: radilo se o nisko uvrenoj gredi s vrstom omom koja je visjela tek neto vie od dva metra iznad tla. "Gdje je zatvorenik?" upita sir James razdraeno. Zatvoreniku nije bilo ni traga ni glasa. Guverner je ekao, oito nestrpljiv, sklapao ruke iza leda, pa ih ponovno irio. A onda su zauli potmulu grmljavinu bubnjeva koja je najavljivala dolazak kola. Ve nekoliko trenutaka kasnije iz gomile su se zauli povici i smijeh, a masa se razdvojila kad su se kola pojavila na vidiku. Zatvorenik LeClerc stajao je uspravno, ruku vezanih na leima. Bio je odjeven u tuniku od sive tkanine, umrljanu od smea kojim su ga, usput mu dobacujui pogrde, gaali promatrai. I unato tome glava mu je bila ponosno uzdignuta. Potpukovnik Scott nagne se prema guverneru. "Uistinu ostavlja dobar dojam, Vaa Ekscelencijo." Sir James samo neto promumlja. "Uistinu imam dobro miljenje o ovjeku koji umre s toliko profinjenosti." Sir James je samo utio. Kola su prila vjealima i okrenula se tako daje zatvorenik sad stajao okrenut prema masi. Krvnik, Henry Edmonds, priao je guverneru i duboko se naklonio. "Dobro vam jutro, Vaa Ekscelencijo, kao i vama, potpukovnie Scott. ast mi je predstaviti vam zatoenika, Francuza LeClerca, kojeg je Audencia1 nedavno osudila..." "Prijei na stvar, Henry", ree sir James. "Svakako, Vaa Ekscelencijo." Povrijeeni se krvnik ponovno nakloni, pa se vrati kolima. Priavi uz bok zatvoreniku, stavio mu je omu oko vrata. Potom je stao ispred kola, kraj mule. Svi su odjednom uutjeli, a taj trenutak potpune tiine nekako se predugo razvukao. Krvnik se na koncu naglo okrenuo na peti i dreknuo: "Teddy, bre, dobijesa!" Djeak - krvnikov sin - istog se trenutka oglasio tuem na dobou. Krvnik se ponovno okrenuo prema gledateljima. Visoko uzdignuvi bi, samo je jednom kratko udario mulu. Kola su uz tropot krenula dalje, a zatvorenik je ostao visjeti u zraku, ljuljajui se i mlatarajui nogama. Sir James ga je gledao kako se bori i otima. Sluao je kako promuklo sike i grglja i gledao kako LeClercovo lice prekriva ljubiasta boja. Francuz je poeo snano udarati nogama, ljuljajui se na samo pedesetak centimetara od blatnjavog tla. Oi su mu izgledale kao da bi svakog trenutka mogle iskoiti iz duplja. Jezik mu je virio iz usta. Ispod ome, tijelo mu je poelo drhtati, griti se i izvijati. "U redu", ree sir James na koncu, pa kimne prema gomili. Istog trenutka iz nje su istupila dvojica korpulentnih mukaraca, osuenikovih prijatelja. Uhvatili su ga za noge koje su se i dalje otimale i povukli ih nadolje, pokuavajui mu slomiti vrat to bre i milosrdnije. No nisu bili osobito spretni, a pirat je bio snaan, tako da ih je tim energinim udaranjem nogu poeo povlaiti po blatu. Samrtne su se muke tako nastavile jo nekoliko trenutaka, a tijelo je onda na koncu, naglo, ostalo beivotno visjeti. Ona su se dvojica vratila u gomilu. Mokraa je niz LeClercove nogavice curila u blato. Tijelo se beivotno klatilo naprijed-natrag. "Uistinu izvrsno izvedeno", ree potpukovnik Scott, nasmijeen od uha do uha. Pritom je krvniku dobacio zlatnik. Sir James se okrenuo i vratio u koiju, razmiljajui o tome kako je neizdrivo gladan. Da jo malo pojaa tek, ali i da odagna gradski smrad, priutio si je prstohvat burmuta. Upravo na prijedlog potpukovnika Scotta svratili su u luku, da utvrde je li se novi tajnik ve iskrcao. Koija je dola u pristanite, koliko je mogla blie molu. Koija je znao da guverner ne voli hodati kada to nije krajnje nuno. Otvorio mu je vrata i sir James je iziao, bolno se lecnuvi, i uronio u smrdljivi jutarnji zrak. Tako se naao oi u oi s mladiem koji je tek bio prevalio trideset i koju, a takoer se, ba kao i guverner, preznojavao u debelom kaputu. Mladi se nakloni i ree: "Vaa Ekscelencijo..." "S kime imam ast...?" upita Almont i jedva se primjetno nakloni. Vie se nije uspijevao dublje nakloniti zbog boli u nozi, a ionako nije volio pompu i formalnosti.

"Charles Morton, gospodine, kapetan trgovakog broda God- speed, iz Bristola." Uz te rijei uruio mu je slubene dokumente. Almont ih nije ni pogledao. "Kakav vam je teret?" "Najkvalitetnije vunene tkanine s jugozapada zemlje, Vaa Ekscelencijo, staklo iz Stourbridgea te eljezna roba. Vaa Ekscelencija u ruci dri deklaraciju." "Imate i putnike?" Otvorio je deklaraciju i tek tada uvidio da je zaboravio naoale, tako da je tek mutno razabirao nizove slova na popisu tereta. Pogledao ga je tek kratko i nestrpljivo, pa ponovno sklopio dokument. "Sa mnom su doputovali gospodin Robert Hacklett, novi tajnik Vae Ekscelencije, i njegova supruga", odgovori Morton. "U Koloniju dovodim i osmoricu slobodnih pripadnika puka, kao trgovce. Kao i trideset sedam prijestupnica koje lord Ambritton iz Londona alje da postanu doseljenikim suprugama." "Kako lijepo od lorda Ambrittona", primijeti Almont ironino. S vremena na vrijeme dunosnik iz kakvoga veeg engleskog grada dogovorio bi transport kanjenica na Jamajku. Bio je to jeftin trik, zahvaljujui kojem bi njegov autor izbjegao trokove njihova dranja u zatvoru. Sir James nije imao nikakvih iluzija u vezi sa sastavom najnovije skupine. "A gdje je gospodin Hacklett?" "Na brodu, skuplja stvari u drutvu gospode Hacklett, Vaa Ekscelencijo." Kapetan Morton s nelagodom premjesti teite na drugu nogu. "Gospoi Hacklett putovanje je palo vrlo teko, Vaa Ekscelencijo." "U to uope ne sumnjam", ree Almont. Smetalo mu je to ga novi tajnik nije doao pozdraviti na mol. "Donosi li mi gospodin Hacklett kakvu poruku?" "Vrlo lako mogue, gospodine", odgovori Morton. "Budite dobri, pa ga zamolite da mi se to prije pridrui u Vladinoj zgradi." "Svakako, Vaa Ekscelencijo." "Priekajte dolazak rizniara i gospodina Gowera, carinskog inspektora, koji e vam potvrditi deklaraciju i nadgledati iskrcaj tereta. Trebate prijaviti smrt?" "Samo dva sluaja, Vaa Ekscelencijo, u oba sluaja radi se o obinim mornarima. Jedan je zavrio u moru, a drugi umro od edema. Da je bilo drukije, ne bih ni doao u luku." Almont neodluno zastane. "Kako to mislite: ne biste ni doli u luku?" "Mislim, daje netko umro od kuge, Vaa Ekscelencijo." Almont se namrti pod nelagodom jutarnje vruine. "Kuge?" "Vaa Ekscelencija zna za bolest koja u posljednje vrijeme hara Londonom i pojedinim udaljenijim gradovima u zemlji?" "Ne znam ba nita", odgovori Almont. "Londonom se iri kuga?" "Tako je gospodine, ve nekoliko mjeseci hara i za sobom ostavlja smrt i kaos. Kau da je prenijeta iz Amsterdama." Almont uzdahne. Zato, znai, posljednjih tjedana nema brodova iz Engleske, kao ni poruka s dvora. Prisjetio se epidemije koja je London zahvatila deset godina ranije, a nadao se da su mu sestra i neakinja bile dovoljno razumne da se barem privremeno presele u ladanjsku kuu. No, vijest ga nije osobito uznemirila. Guverner Almont i najvee je nedae prihvaao staloeno. On sam svakodnevno je ivio u sjeni dizenterije i groznice, koje su svakog tjedna odnosile po nekoliko graana Port Royala. "Volio bih o tome doznati vie pojedinosti", ree. "Molim vas da mi se danas pridruite uz veeru." "Bit e mi neizmjerno zadovoljstvo", ree Morton, pa se jo jednom nakloni. "Vaa Ekscelencija iskazala mi je veliku poast." "Samo polako s hvalom. Prvo morate vidjeti to se nudi na stolu u ovoj ojadnoj koloniji", ree Almont. "Jo samo jedno, kapetane", doda tada. "Trebam sluavke za palau. Posljednja skupina crnkinja bila je boleljiva i sve su pomrle. Bio bih vam vrlo zahvalan kad biste mogli nekako dogovoriti da mi osuenice poalju im prije. A ja u se pobrinuti za to da ih kasnije raspodijelimo." "Vaa Ekscelencijo..." Almont jo jednom, zavrno, kratko kimne, pa se bolno uspne u koiju. S olakanjem uzdahnuvi, utonuo je duboko u sjedalo i vratio se u palau. "Kakav otuan i ogavan dan",

corry

primijeti potpukovnik Scott. I doista, jo dugo nakon toga stravian smrad grada zadrao se u guvernerovim nosnicama, a rasprio se tek kad je ponovno uzeo malo burmuta.

3
Sada u prozranijoj odjei, guverner Almont dorukovao je sam, u blagovaonici palae. Po obiaju, doruak je bio lagan: poirana riba i malo vina, a zatim jo jedna od manjih prednosti i uitaka njegova poloaja: alica aromatine crne kave. Tijekom guvernerskog mandata poeo je iskazivati sve izraeniju sklonost kavi, te je uivao u injenici da na raspolaganju ima gotovo neograniene koliine te poslastice, koja je u domovini prava rijetkost. Dok je dovravao kavu, u prostoriju je uao njegov pomonik, John Cruikshank. John je bio puritanac, te je zbog toga bio prisiljen u urbi napustiti Cambridge kada se na prijestolje vratio Karlo II. Bio je to ozbiljan i naporan ovjek boleljivo ukastog lica, ali i predan dunosti. "Dole su osuenice, Vaa Ekscelencijo." Almont se lecne i obrie usta. "Uvedi ih. Jesu li iste, Johne?" "Razmjerno, gospodine." "U tom ih sluaju uvedi." ene su buno ule u blagovaonicu. avrljale su i piljile i pokazivale as ovaj, as onaj predmet. Bila je to skupina ena prilino razuzdana ponaanja, odreda u istoj sivoj odjei od grubog sukna i bosih nogu. Njegov pomonik poredao ih je uz jedan zid, a Almont je nakon toga ustao od stola. ene su utihnule im im se pribliio. U cijeloj prostoriji sada se zapravo zaulo tek povlaenje guvernerove bolne lijeve noge po podu dok je koraao ispred ena i redom ih mjerkao. Jo nije bio vidio skupinu toliko runih i neurednih prostakua. Zastao je pred jednom od njih, enom koja je bila via od njega, odbojnim stvorenjem koziava lica i bez zuba. "Kako se zove?" "Charlotte Bixby, milorde." Nespretno se pokuala nakloniti i spustiti u koljenu. "to si zgrijeila?" "Samo vjera, gospodine, nisam poinila nikakav zloin, na lea su mi samo natovarili lai i..." "Ubojstvo supruga, Johna Bixbyja", ree guvernerov pomonik, itajui s popisa. ena je odmah uutjela. Almont krene dalje. Iao je od ene do ene, a lica su postajala sve runijima. Zaustavio se pred nekom enom sa zapetljanom kosom i utim oiljkom koji joj se sputao po jednoj strani vrata. Drala se mrzovoljno. "Kako se zove?" "Laura Peale." "Zloin?" "Rekli su da sam nekom gospodinu ukrala kesu s novcem." "Uguila vlastitu djecu, u dobi od etiri i sedam godina", ree John bezlinim glasom, ne odvajajui pogled od papira. Almont je namrteno pogleda. Te e se ene u Port Royalu osjeati kao kod kue. Nesmiljene su i estoke poput najokorjelijih gusara. Ali kao supruge...? Nee postati niijim suprugama. Nastavio je smotru, a onda se zaustavio pred jednom neobino mladom enom. Djevojci nije moglo biti vie od etrnaest-petnaest godina. Imala je svijetlu kosu i prirodno blijedu put, plave i bistre oi, obiljeene nekakvom neobinom, nedunom srdanou. inilo se da nikako ne spada u tu izopaenu i neotesanu skupinu. Obratio joj se blagim glasom. "A kako se ti zove, dijete?" "Anne Sharpe, milorde." Odgovorila je tiho, gotovo aptom, i stidljivo spustila pogled. "to si uinila?" "Ukrala sam, gospodine."

Almont pogleda Johna, a ovaj kimne. "Kraa u stanu jednoga gospodina, u Londonu, Gardiner's Lane." "Tako, znai", ree Almont, pa se ponovno okrene prema djevojci. Ali ni unato trudu, nije joj se uspio obratiti strogim glasom. I dalje je gledala u pod. "Treba mi sluavka u ovoj kui, gospoice Sharpe. Angairat u vas za slubu u rezidenciji." "Vaa Ekscelencijo", prekine ga John, pa se nagne prema njemu. "Molio bih vas samo trenutak..." Malko su se udaljili od ena. Njegov se pomonik doimao uznemireno dok je pokazivao rijei koje su na popisu stajale uz njezino ime. "Vaa Ekscelencijo," proape, "ovdje stoji da je na suenju optuena kao vjetica." Almont se dobronamjerno zasmijulji. "Uope ne sumnjam, uope ne sumnjam." Zgodne mlade ene esto su proglaavali vjeticama. "Vaa Ekscelencijo," ree John, glasa uzdrhtala od puritanskoga duha, "ovdje pie da nosi vraju stigmu." Almont pogleda stidljivu plavokosu djevojku. Nikako nije bio sklon povjerovati tvrdnji da je vjetica. Sir James je znao poneto o magiji i vjeticama. Vjetice imaju oi neobine boje. Uvijek ih okruuje hladno strujanje zraka. Koa im je hladna kao u kakva gmaza, a imaju i treu dojku. Bio je uvjeren da ta mlada ena nije vjetica. "Pobrini se za to da se okupa i odjene", ree. "Vaa Ekscelencijo, smijem li vas samo podsjetiti da takvi znakovi..." "Kasnije u ih osobno potraiti." John se nakloni. "Kako god kaete, Vaa Ekscelencijo." Anne Sharpe prvi je put podignula pogled i pogledala guvernera Almonta, te se nasmijeila, toliko suzdrano da je osmijeh bio gotovo nevidljiv.

4
Uza sve duno potovanje, sir James, moram priznati da me nita nije moglo pripremiti za ok koji sam doivio dolaskom u ovu luku." Gospodin Robert Hacklett, taj mravi i nervozni mladi mukarac, govorio je u hodu, koraajui amo-tamo. Njegova supruga, tanahna i tamna ena koja je izgledala kao strankinja, ukoeno je sjedila u naslonjau i nepomino gledala Almonta. Sir James je sjedio za radnim stolom, bolesnog stopala poloenog na jastuk, ne bi li tako lake podnio bolno pulsiranje. Sir James je nastojao iskazati strpljivost. "U prijestolnici kolonije Njegova Velianstva Jamajke, u Novome svijetu", nastavi Hacklett, "posve sam prirodno oekivao kakav-takav privid kranskoga reda i zakona. U najmanju ruku svojevrsne dokaze o ogranienjima postavljenima pred propalice i neotesance koji se posvuda i neskriveno ponaaju kako god im se prohtije. Dok smo se u otvorenoj koiji vozili ulicama Port Royala - ako ih uope moemo nazvati ulicama - jedan je pijanac moju suprugu zasuo vulgarnim rijeima i silno je uzrujao." "Doista", ree Almond i uzdahne. Emily Hacklett bez rijei kimne. Na svoj je nain bila zgodna, od onakvih ena kakve su se sviale kralju Karlu. Sir James je vrlo lako mogao pretpostaviti kako je gospodin Hacklett postao tolikim miljenikom dvora da mu je dodijeljen potencijalno unosan poloaj tajnika guvernera Jamajke. Nema sumnje da je Emily Hacklett na svome tijelu vie puta osjetila pritisak kraljevskog trbuha. Sir James uzdahne. "Osim toga", nastavi Hacklett, "kamo god krenemo, nailazimo na polunage opscene ene koje se deru na ulicama ili prozorima, pijance koji povraaju na ulicama, kradljivce i pirate koji se tuku i izazivaju nered na svakom uglu, kao i..." "Pirate?" prekine ga otro Almont. "Upravo tako, pirate, posve je prirodno tako nazvati te nemilosrdne mornare."

corry

"U Port Royalu nema pirata", ree Almont. U njegovu glasu nije bilo ni traka popustljivosti. Bijesno je piljio u novog tajnika, proklinjui strast uspaljenog monarha koja mu je u slubu dovela tu umiljenu budalu. Hacklett mu oito nee biti ni od kakve pomoi. "U ovoj koloniji nema pirata", ponovi Almont. "A doete li do dokaza koji bi govorili da je netko ovdje pirat, sudit e mu se kako treba i zavrit e na vjealima. Tako nalae zakon Krune, a ovdje ga strogo provodimo." Hacklett ga pogleda s nevjericom u oima. "Sir James," ree, "tu se nateete oko nevane stilske figure, a prava se istina tako oito vidi na svakom koraku i u svakoj nastambi u gradu." "Prava se istina vidi na vjealima u Glavnoj ulici", ree Almont, "gdje ete i u ovom trenutku vidjeti pirata koji se ljulja na povjetarcu. Da ste se ranije iskrcali, mogli ste osobno nazoiti i samome inu." Ponovno je uzdahnuo. "Sjednite", ree, "i utite prije nego to mi nepovratno dokaete da ste jo vei glupan nego to mi se sada ini." Gospodin Hacklett istog je trena problijedio. Bilo je oito da nije bio naviknut na tako izravno obraanje. Brzo je sjeo u naslonja kraj supruge. Ona ga je pokuala umiriti dodirom: bila je to iskrena gesta jedne od brojnih kraljevih ljubavnica. Sir James Almont sada je ustao, izobliivi lice kada je osjetio bol koji mu je sijevnuo u stopalu. Nagnuo se preko stola. "Gospodine Hacklett," ree, "Kruna me zaduila da irim koloniju Jamajku i da se brinem za njezinu dobrobit. Dopustite da vam objasnim odreene bitne injenice u vezi s ispunjavanjem te dunosti. Kao prvo, maleno smo i slabo englesko uporite usred panjolskog podruja. Svjestan sam", nastavi umorno, "da se dvor voli pretvarati kako Njegovo Velianstvo ima vrsto uporite u Novome svijetu. No prava je istina podosta drukija. Tri minijaturne kolonije - Sveti Kristofor, Barbados i Jamajka - svi su posjedi Krune. Sve ostalo pripada Filipu. Ovo je jo uvijek panjolski svijet. U ovim vodama nema engleskog ratnog brodovlja, na obalama nema engleskih garnizona. S druge strane panjolci ovdje imaju vie od deset linijskih brodova prve klase, te vie tisua vojnika stacioniranih u vie od petnaest velikih naselja. Kralj Karlo u svojoj velikoj mudrosti eli zadrati kolonije, ali ne eli podmirivati trokove njihove obrane od napada." Hacklett ga je nepomino promatrao, i dalje posve blijed. "Ja sam zaduen za zatitu ove kolonije. Kako provesti tu zadau? Jasno je da moram doi do boraca. Dostupni su mi jedino pustolovi i gusari, a ja dobro pazim da ovdje u svakom trenutku budu dobrodoli. Vama je sve to moda odvratno, no Jamajka bi bez njih bila ogoljena i ranjiva." "Sir James..." "Tiina", ree Almont. "Imam jo jednu dunost, a to je iriti koloniju. Na dvoru je zgodno i pomodno predlagati nam da potiemo osnivanje farma i druge poljodjelske pokuaje. Ipak, dvije godine nisu nam poslali nikoga od farmera. Zemlja je slana i neplodna. Domoroci neprijateljski nastrojeni. Kako u onda iriti koloniju i poveavati broj stanovnika i bogatstvo? Trgovinom i poslovnim pothvatima. Zlato i robu za uspjeno poslovanje osiguravaju nam gusarski prepadi na panjolsko brodovlje i naselja. U konanici to obogauje kraljevu riznicu, to Njegovu Velianstvu ba i ne pada teko, barem koliko sam uspio doznati." "Sir James..." "I na koncu," ree Almont, "na koncu jo imam i preutnu dunost: dvoru Filipa IV. uskratiti to vie bogatstva. Njegovo Velianstvo - privatno, dakako - to takoer smatra vrlo vrijednim i dostojnim ciljem. Osobito s obzirom na to da velika koliina zlata koja ne doe do Cadiza na koncu zavri u Londonu. Stoga se gusarstvo otvoreno potie. Ali ne i piratstvo, gospodine Hacklett. A to nije tek nevana stilska figura." "Ali, sir James..." "Neoborive injenice u vezi s ovom kolonijom ne ostavljaju mjesta nikakvoj raspravi", ree Almont, pa ponovno sjedne za stol i poloi nogu na jastui. "Tek u slobodno vrijeme moete u miru razmiljati o svemu to ste uli od mene, svjesni toga - a uvjeren sam da e vam to biti jasno - da se moja mudrost temelji na iskustvu u tim pitanjima. Budite ljubazni pa mi se danas pridruite na veeri u drutvu kapetana Mortona. U meuvremenu, uvjeren sam da jo imate mnogo posla u vezi sa smjetajem."

Bilo je oito da se razgovor primakao zavretku. Hacklett i njegova supruga istog su trenutka ustali. Hacklett se nakloni, ukoeno i kratko. "Sir James." "Gospodine Hacklett... Gospoo Hacklett..." Njih su dvoje izili iz ureda. Guvernerov pomonik zatvorio je vrata. Almont protrlja oi. "Boe presveti", ree, odmahujui glavom. "elite li se sada odmoriti, Vaa Ekscelencijo?" upita John. "Da", odgovori Almont. "Volio bih se odmoriti." Ustavi od stola, hodnikom se uputio prema svojim odajama. Dok je prolazio kraj jedne od soba, zauo je pljuskanje vode u metalnoj kadi, te ensko smijuljenje. Pogledao je Johna. "Kupaju onu sluavku", ree John. Almont neto proguna. "Kasnije ete je pregledati?" "Da, kasnije", odgovori Almont. Pogledao je Johna i na trenutak se zabavljeno nasmijeio. Bilo je oito da Johna i dalje plai ona optuba povezana s magijom i vjeticama. Strahovi obinog puka, pomisli sada, nevjerojatno su snani i nevjerojatno glupi.

5
Anne Sharpe oputala se u toploj kadi i sluala blebetanje divovske crnkinje koja je uurbano radila u sobi. Anne nije razumjela gotovo nita, iako se inilo da ova govori engleski. Taj pjevni ritam i neobian nain izgovaranja pojedinih glasova bili su joj posve strani. Crnkinja je govorila neto o tome kako je guverner Almont dobrostiva osoba. Anne Sharpe nije ni najmanje zanimala dobrota guvernera Almonta. Jo je u vrlo ranoj dobi nauila kako treba postupati s mukarcima. Sklopila je oi, a pjevne reenice one crnkinje u njezinim je mislima zamijenila zvonjava crkvenih zvona. U Londonu je ve bila zamrzila taj monotoni zvuk koji se otezao u beskonanost. Anne je bila najmlaa od troje djece, ki umirovljenog mornara koji se u Wappingu poeo baviti izradom jedara. Kada je oko Boia izbila epidemija kuge, njezina su dvojica brae postali uvarima. Zadaa im je bila da stoje pred vratima zaraenih kua i dobro paze da ukuani nipoto ne izlaze. Anna je pak pomagala u brizi o bolesnicima u nekoliko imunih obitelji. Kako su tjedni odmicali, uasi koje je viala polagano su joj se stapali u sjeanju. Crkvena su zvona odzvanjala i danju i nou. Sva groblja postajala su pretijesnima. Ubrzo vie nije bilo pojedinanih grobova, nego su se deseci tijela bacali u duboke jarke, te urno prekrivali vapnom i zemljom. Kola s hrpama leeva stalno su prolazila ulicama. Grobari su zastajali pred svakom kuom i pozivali: "Iznesite mrtve." Zadah smrti obavijao je sve. Kao i strah. Sada se prisjetila kako je vidjela nekog mukarca koji se sruio i umro na ulici, a uz njega je ostala leati puna kesa novca. Mase ljudi prolazile su kraj lea, no nitko se nije usudio uzeti kesu. Kasnije su tijelo odvezli na kolima, no kesa je i dalje ostala netaknuta na tlu. Na svim trnicama prodavai i mesari kraj robe su drali zdjelice s octom. Kupci su novie stavljali u ocat. Niti jedan novi nije izravno preao iz ruke u ruku. Svi su se trudili dati toan iznos. Najtraenije su bile amajlije, privjesci, napitci i ari. I Anne je kupila sklopivi privjesak u kojem su se nalazile neke trave odvratna mirisa, ali koje su navodno uvale od bolesti. U svakom trenutku imala ga je oko vrata. No ljudi su i dalje umirali. Obolio joj je najstariji brat. Jednog ga je dana ugledala na ulici, oteena vrata punog kvrga, dok su mu desni krvarile. Nakon toga vie ga nije vidjela. Drugog brata snala je sudbina uobiajena za uvare. Dok je jedne noi uvao neku kuu, zatoene ukuane posve je izludila demencija izazvana boleu. Provalili su iz kue i u bijegu joj, zrnom iz pitolja, ubili brata. Za to je samo ula. Ni njega vie nije vidjela.

corry

Na koncu je i Anne ostala zatoena u kui obitelji nekog gospodina Sewella. Njegovala je ostarjelu gospodu Sewell - kuevlasnikovu majku - kad su se otekline pojavile kod gospodina Sewella. Kua je stavljena u karantenu. Anne se za bolesnike brinula koliko je mogla bolje. lanovi obitelji umirali su jedan za drugim. Tijela su izruivali grobarima. Na koncu je ostala sama u kui, nekim udom i dalje zdrava. I upravo je tada ukrala nekoliko predmeta od zlata i par novia koje je uspjela pronai te pobjegla kroz prozor na katu, nou se iskravi preko londonskih krovova. Sutradan ujutro uhvatio ju je neki pozornik, traei da mu objasni odakle mladoj djevojci toliko zlata. Oduzeo joj je zlato i zatoio je u zatvor Bridewell. Ondje je nekoliko tjedana iz dana u dan kopnjela, a onda je u jednom trenutku, dok je obilazio zatvor, zapela za oko lordu Ambrittonu, tom nesebinom ovjeku. Anne je ve otprije znala da je privlana mukarcima. Ni lord Ambritton u tome nije bio iznimka. Dogovorio je da mu je dovedu u koiju, a nakon malo igranja po njegovu ukusu, obeao joj je da e je poslati u Novi svijet. Ubrzo se tako nala u Plymouthu, a potom i na Godspeedu. Tijekom putovanja svidjela se kapetanu Mortonu, mladome mukarcu u punoj snazi, a budui da joj je u osami svoje kabine davao svjee meso i druge delicije, bilo joj je drago viati se s njim, to je i inila gotovo svake noi. A sada je ovdje, u novoj sredini, gdje joj je sve nepoznato i strano. Ali ne boji se jer je uvjerena da se svidjela guverneru, pa e se i on pobrinuti za nju, kao i sva gospoda kojima se dosada svidjela. Nakon kupanja, odjenuli su je u obojenu vunenu haljinu i pamunu bluzu. Tako finu odjeu nije nosila ve tri mjeseca, pa je jo nekoliko trenutaka uivala u dodiru tkanine na koi. Ona crnkinja otvorila je vrata i pokazala joj da poe za njom. "Kamo idemo?" "Guverneru." Povela ju je visokim i irokim hodnikom. Pod je bio drven, ali neravan. Uinilo joj se neobinim da tako vana osoba kao to je guverner ivi u tako neuglednoj kui. Mnogi Londonci iz redova obine gospode imaju bolje kue. Ona je crnkinja pokucala na jedna vrata, a otvorio ih je neki Skot lascivna pogleda. Anne je uvidjela da se radi o spavaoj sobi. Guverner je, u nonoj koulji, stajao kraj postelje i zijevao. kot joj glavom pokae da ue. "Ah", ree guverner. "Gospoice Sharpe. Moram primijetiti da nakon katarze izgledate mnogo bolje." Nije ba tono shvatila o emu govori, no ako je on zadovoljan, onda je i njoj drago. Naklonila se, spustivi se u koljenu, onako kako je nauila od majke. "Richardse, sada moe ii." kot kimne, pa izie i zatvori vrata. Nala se nasamo s guvernerom. Pomno je promatrala njegove oi. "Ne boj se, draga moja", ree on ljubazno. "Nema razloga za strah. Doi ovamo, do prozora, Anne, gdje ima vie svjetla." Posluala ga je. Jo nekoliko trenutaka promatrao ju je u potpunoj tiini. Na koncu ree: "Zna da su te na suenju optuili da si vjetica." "Znam, gospodine. Ali to nije istina, gospodine." "U to sam posve uvjeren, Anne. No kau da ima znak saveza sklopljenog s avlom." "Zaklinjem se, gospodine", ree ona, prvi put uzrujana. "Nemam nikakve veze sa Sotonom, gospodine." "Vjerujem ti, Anne", ree on, pa joj se nasmijei. "No dunost mi je potvrditi da nema nikakvog znaka." "Kunem vam se, gospodine." "Vjerujem ti", ree on. "Ali mora se svui." "Sada, gospodine?" "Da, sada." Sumnjiavo je pogledala uokolo.

11

"Odjeu moe odloiti na postelju, Anne." "Razumijem, gospodine." Gledao je kako se svlai. Ona je uoila promjenu u njegovim oima. Vie se nije bojala. Zrak je bio topao, bilo joj je ugodno bez odjee. "Prelijepo si dijete, Anne." "Hvala vam, gospodine." Nepomino je stajala, posve naga, a on joj je priao. Zastao je i stavio naoale, a onda joj promotrio ramena. "Polagano se okreni." Okrenula se. Pomno joj je gledao kou. "Uzdigni ruke iznad glave." Podignula je ruke. Pregladao joj je pazuha. "Stigma se obino nalazi pod rukama ili na grudima", ree. "Ili na vulvi." Nasmijeio joj se. "Ne zna o emu govorim, zar ne?" Odmahnula je glavom. "Lezi na postelju, Anne." Ispruila se kako joj je i rekao. "Sada emo dovriti pregled", ree on ozbiljno. Ve trenutak kasnije prsti su mu se nali meu njezinim dlakama, a kou joj je promatrao tako da mu se nos nalazio tek koji centimetar od njezina otvora, i premda se pribojavala da bi ga mogla uvrijediti, to joj je bilo smijeno - golicalo je - pa se poela smijati. Naas ju je oinuo ljutitim pogledom, a potom se i sam nasmijao i poeo svlaiti nonu koulju. Uzeo ju je s nataknutim naoalama. Osjeala je iani okvir koji joj je pritiskao uho. Dopustila mu je da sve radi kako je elio. Nije trajalo dugo, a nakon toga izgledao je zadovoljno, pa je i ona bila zadovoljna. Dok su leali u postelji, raspitivao se o njezinu ivotu i iskustvima u Londonu, kao i o putovanju do Jamajke. Opisivala mu je kako se veina ena zabavljala meu sobom, ili s lanovima posade, ali ona to, rekla je, nije inila - to ba i nije bilo tono, no bila je jedino s kapetanom Mortonom, pa je bilo gotovo tono. A onda mu je prepriala oluju u kojoj su se nali, upravo kada su ugledali prvo kopno na podruju Kariba. I kako ih je oluja tukla puna dva dana. Bilo joj je jasno da guverner Almont ne obraa previe pozornosti na njezinu priu. Ponovno je imao onaj neobini pogled. No nastavila je priati. Priala mu je kako je dan nakon oluje bio vedar, kako su ugledali kopno, luku i utvrdu, a u luci veliki panjolski brod. I kako je kapetan Morton bio silno zabrinut zbog mogueg napada panjolskog ratnog broda, s kojeg su nesumnjivo vidjeli trgovaki brod. Ali panjolski brod nije iziao iz luke. "Molim?" upita zapanjeno guverner Almont, gotovo krijetei. Odmah je iskoio iz postelje. "to se dogodilo?" "panjolski vas je brod vidio i nije vas napao?" "Nije, gospodine", odgovori ona. "Svima je silno laknulo, gospodine." "Laknulo?" usklikne Almont. Nije mogao vjerovati vlastitim uima. "Osjetili ste olakanje? Boe presveti, koliko je otada proteklo vremena?" Ona slegne ramenima. "Bilo je to prije tri-etiri dana." "I u luci je, kae, bila utvrda?" "Da." "Na kojoj strani?" Ostala je zbunjena, te je samo odmahnula glavom. "Ne znam." "No, da," ree Almont, pa u urbi navue odjeu, "kad si gledala otok i luku, je li utvrda bila desno od luke ili lijevo?" "S ove strane", ree ona, pokazujui desnom rukom. "A otok je imao i jedan visoki vrh? Vrlo zelen otok, izrazito malen?" "Da, to je ba taj, gospodine." "Krvi mu Isusove", ree Almont. "Richards! Richards! Odmah idi po Huntera!" Guverner izjuri iz sobe, ostavljajui je nagu na postelji. Uvjerena da ga je nekako razoarala, Anne je zaplakala.

corry

6
Netko je pokucao na vrata. Hunter se u postelji okrene na bok. Ugledao je otvoreni prozor i sunevo svjetlo koje je nadiralo u sobu. "Odlazi", promumlja. Djevojka koja je leala do njega nemirno se pomaknula, ali se nije probudila. Ponovno se zaulo kucanje. "Odlazi, proklet bio." Vrata su se uto otvorila, a na njima se pojavila glava gospoe Denby. "Ispriavam se, kapetane Hunter, ali doao je guvernerov glasnik. Guverner trai da nazoite veeri, kapetane Hunter. to da mu kaem?" Hunter protrlja oi. Pospano je treptao prema dnevnome svjetlu. "Koliko je sati?" "Pet, kapetane." "Recite guverneru da u doi." "U redu, kapetane Hunter. Kapetane...?" "to je?" "Dolje je onaj Francuz s oiljkom. Trai vas." Hunter neto promumlja. "U redu, gospoo Denby." Vrata su se zatvorila. Hunter ustane. Djevojka je spavala i glasno hrkala. Pogledom je obuhvatio sobu, malenu i skuenu - u njoj su se nalazili tek krevet, mornarska krinja s njegovim stvarima u jednome kutu, nona posuda pod krevetom, a u blizini lavor s vodom. Zakaljao je, poeo se odijevati, te zastao kako bi se pomokrio kroz prozor, na to do njega s ulice dopre glasna psovka. Hunter se nasmijeio, pa je iz krinje izvadio jedini sveani kaput, te preostale hlae na kojima je bilo tek nekoliko malih oteenja. Na koncu je stavio i zlatni pojas s kratkim bodeom, a potom je, kao da se toga sjetio tek naknadno, uzeo pitolj, nabio ga, stavio zrno i meki ep koji e ga pridravati u cijevi, pa ga zataknuo za pojas. Bila je to uobiajena toaleta kapetana Charlesa Huntera, koju je obavljao svake veeri kad bi ustajao u suton. Sve je trajalo tek koju minutu, jer Hunter nije bio od sitniavih ljudi. A nije, razmiljao je, bio osobito sklon ni puritanskim stavovima. Ponovno je pogledao djevojku u krevetu, a zatim zatvorio vrata i spustio se uskim i kripavim drvenim stubama, te se tako naao u glavnoj prostoriji svratita gospoe Denby. Bio je to irok prostor niska stropa sa zemljanim podom i nekoliko masivnih drvenih stolova u dugakim redovima. Hunter zastane. Kao to je gospoa Denby i bila rekla, Levasseur je ekao. Sjedio je u jednom kutu, nadvijen nad vrem groga. Hunter prie vratima. "Hunteru!" zakrijeti Levasseur, grleno i pijano. Hunter se okrene, glumei iznenaenost. "Ah, Levasseuru! Nisam te vidio." "Hunteru, sine engleske kuke mjeanke." "Levasseuru," ree on, pa se skloni sa svjetla, "sine francuskog seljaka i njemu najdrae ovce, to te donosi ovamo?" Levasseur ustane. Bio je odabrao mrano mjesto. Hunter ga nije najbolje vidio. No njih je dvojicu razdvajalo moda i deset metara - predaleko za zrno iz pitolja. "Hunteru, doao sam po svoj novac." "Ne dugujem ti nita", ree Hunter. I to je bila istina. Meu gusarima u Port Royalu dugovi su se plaali u cijelosti i odmah. ovjekov ugled nita nije moglo naruiti kao podatak da nije otplatio dug ili da nije pravedno i ravnopravno podijelio plijen. Za gusarskih pohoda, tko god bi pokuao sakriti dio zajednikog plijena taj bi pokuaj platio smru. Hunter je osobno ustrijelio vie takvih lopova u srce, a tijelo bez razmiljanja bacio u more. "Prevario si me na kartama", ree Levasseur. "Bio si odvie pijan da zna to se dogaalo." "Prevario si me. Uzeo si pedeset funta. Sada traim da ih vrati." Hunter pogleda uokolo. Nije bilo svjedoka, a to nije bilo dobro. Ne eli ga ubiti bez svjedoka. Ve ima previe neprijatelja. "Kako sam te prevario na kartama?" upita. Dok je izgovarao te rijei, jedva mu se primjetno pribliio.

13

"Kako? Koga jo dovraga zanima kako? Krvi mu Isusove, prevario si me." Levasseur prinese vr ustima. Hunter u tom trenutku nasrne na njega.. Dlanom je gurnuo donju stranu vra, tako da mu je svom silinom udario u lice, dok mu se glava sudarila sa zidom iza njega. Levasseur je stao grgljati, a dok je tako onemoalo sjedio, iz usta mu je poela kapati krv. Hunter epa vr i njime svom silinom Levasseura raspali po glavi. Francuz je ve trenutak kasnije leao u nesvijesti. Hunter otrese vino s prstiju, okrene se i izie iz svratita gospoe Denby. Na ulici se naao u blatu do glenja, ali se na to nije obazirao. Razmiljao je o Levasseurovu pijanstvu. Kako se samo neodgovorno ponio kada je tako pijan nekoga ekao. Vrijeme je za novi pohod, pomisli Hunter. Svi su se ve pomalo opustili. I on sam ve se previe drui s aicom, a i s lukim enama. Moraju ponovno isploviti. Hunter je koraao kroz blato, smijeei se i domahujui kurvama koje su mu dovikivale s prozora. Tako je doao i do Guvernerove palae. "Svi su spomenuli komet, koji se iznad Londona pojavio uoi epidemije", rekao je kapetan Morton i otpio gutljaj vina. "Komet se ukazao i prije epidemije koja je izbila pedeset este godine." "To je tono", ree Almont. "Ali to to znai? Komet se vidio i pedeset devete, pa, koliko se sjeam, nije bilo epidemije." "U Irskoj su izbile boginje", ree gospodin Hacklett, "upravo te godine." "U Irskoj neprestano izbijaju boginje", ree Almont. "Svake godine." Hunter je samo utio. Tako je zapravo bilo i tijekom gotovo cijele veere, po njegovu miljenju jednako sumorne poput svih prethodnih kojima je nazoio u Guvernerovoj palai. Neko vrijeme zaokupljala su ga nova lica - Morton, kapetan Godspeeda, i Hacklett, novi tajnik, praznoglavi i umiljeni formalist. I gospoa Hacklett, koja je, onako vitka i tamna, izgledala kao da ima francuske krvi i zraila odreenim lascivnim ivotinjskim arom. Hunteru je tijekom cijele veere najzanimljiviji bio dolazak nove sluavke, prelijepog plavog djeteta blijede puti koje je povremeno ulazilo u blagovaonicu i izlazilo iz nje. Uporno joj je pokuavao uhvatiti pogled. Hacklett je to primijetio, te ga je prijekorno prostrijelio pogledom. I to nije bilo prvi put da ga je tako pogledao. Kad je djevojka dola ponovno napuniti ae, Hacklett je upitao: "Protee li se va ukus i na poslugu, gospodine Hunter?" "Kad su sluavke zgodne", odgovori Hunter nehajno. "A kakav je va ukus?" "Ovetina je izvrsna", ree Hacklett, nepomino zagledan u tanjur, dok mu je lice poprimalo zagasitocrvenu boju. Almont neto proguna, pa skrene razgovor na prelazak Atlantika koji su upravo izveli njegovi gosti. Morton je, uzbueno i pretjerano detaljno, opisao tropsku oluju. Drao se kao da nitko do njega, nikad u povijesti, nije osjetio malo uspjenjenog mora. Hacklett je dodao nekoliko stravinih pojedinosti, dok je gospoa Hacklett priznala da joj je bilo zlo. Hunter se sve vie dosaivao. Iskapio je vino. "I tako", nastavio je Morton, "nakon dva dana te stravine oluje, trei je dan osvanuo posve vedar, bilo je to velianstveno jutro bez oblaka. Vidjelo se kilometrima uokolo, a vjetar je dopirao izravno sa sjevera. Ali nismo znali koji nam je poloaj, budui da nas je oluja nosila punih etrdeset osam sati. Ugledali smo kopno na lijevome boku i krenuli prema njemu." Kakva pogreka, pomisli Hunter. Bilo je oito da je Morton krajnje neiskusan. Englesko plovilo u panjolskim vodama nikad ne ide prema kopnu ako tono ne zna tko ga dri. Takva su mjesta najee u vlasti panjolaca. "Zaobili smo otok i silno se iznenadili kad smo u luci ugledali usidren ratni brod. Otok je malen, no u njegovoj je luci bio panjolski ratni brod, u to nije bilo ni najmanje sumnje. Bili smo uvjereni da e pojuriti za nama." "I to se dogodilo?" upita Hunter, iako nije bio osobito zainteresiran za nastavak prie. "Ostao je u luci", odgovori Morton i nasmije se. "ao mi je to nemam uzbudljiviji nastavak prie, ali zapravo nije poao za nama. Ratni brod ostao je u luci." "Ali panjolci su vas svakako vidjeli?" upita Hunter, sada ve pomalo zaintrigiran.

corry

"Pa, to je sigurno. Sva su nam jedra bila razvijena." "Koliko ste im bili blizu?" "Najvie dvije-tri milje od obale. Znate, otok nije bio ucrtan u naim zemljovidima. Vjerojatno je odvie malen. Imao je samo jednu luku, s utvrdom sa strane. Moram priznati kako nam se svima inilo da smo se izvukli za dlaku." Hunter se polagano okrene i pogleda Almonta. Almont ga je promatrao uz jedva primjetan osmijeh. "Cijela vas epizoda zabavlja, kapetane Hunter?" Hunter se ponovno okrene prema Mortonu. "Kaete da se kraj luke nalazi utvrda?" "Tako je, uinila mi se podosta velikom." "Na sjevernoj ili junoj obali luke?" "Dopustite da se prisjetim... na sjevernoj. Zato?" "Koliko je vremena prolo otkako ste vidjeli taj brod?" upita Hunter. "Tri ili etiri dana. Recimo tri. im smo se uspjeli orijentirati, pojurili smo prema Port Royalu." Hunter je prstima lupkao po stolu. Namrteno je pogledao praznu au. Nakratko je zavladala potpuna tiina. Almont se nakalje. "Kapetane Hunter, ini mi se da vas je ova pria nekako zaokupila." "Zaintrigirala", ree Hunter. "Uvjeren sam da se i guverner jednako zaintrigirao." "ini mi se", ree Almont, "kako se moe rei da je pobuen interes Krune." Hacklett se ukoeno uspravi. "Sir James," ree, "biste li nas ostale prosvijetlili u vezi s vanou svega ovoga?" "Samo trenutak", ree Almont, pa nestrpljivo odmahne rukom. Netremice je promatrao Huntera. "to predlaete?" "Kao prvo, ravnopravnu podjelu", odgovori Hunter. "Dragi moj Hunteru, ravnopravna podjela Kruni nije nikako privlana." "Dragi moj guverneru, sve ispod toga bilo bi krajnje neprivlano mornarima." Almont se nasmijei. "Jasno vam je, dakako, da je plijen silno velik." "Apsolutno. Jasno mi je i da je otok neosvojiv. Lani ste onamo poslali Edmundsa i tri stotine ljudi. Vratio se samo jedan." "I sami ste izrazili miljenje da Edmunds nije bio osobito snalaljiv i domiljat." "Ali Cazalla je nedvojbeno snalaljiv." "Apsolutno. No meni se ipak ini da biste trebali upoznati Cazallu." "Jedino uz ravnopravnu podjelu." "Ali", ree sir James, pa se blagonaklono nasmijei, "oekujete li da Kruna opremi ekspediciju, ti se trokovi moraju podmiriti prije podjele plijena. Poteno?" "Dakle, doista..." usklikne Hacklett. "Sir James, vi se s tim ovjekom pogaate?" "Ni sluajno. Samo pokuavamo postii dentlmenski sporazum." "A cilj bi mu bio...?" "Cilj je organiziranje gusarskog pohoda na panjolsko uporite Matanceros." "Matanceros?" upita Morton. "Tako se zove otok kraj kojeg ste proli, kapetane Morton. Matanceros. panjolci su ondje prije dvije godine podigli utvrdu, koja je pod zapovjednitvom vrlo neugodnog gospodina po imenu Cazalla. Moda ste uli za nj... Niste? Pa, ovjek je podosta poznat na podruju Kariba. Kau da ga oputaju samrtni krikovi rtava." Almont redom pogleda lica gostiju. Gospoa Hacklett ve je bila posve problijedjela. "Cazalla zapovijeda utvrdom na Matancerosu, izgraenom sa samo jednim razlogom: da bude krajnje istono uporite panjolskog podruja na putu kojim se panjolska flota s blagom vraa kui." Svi su sada utjeli. Gostima je oito bilo nelagodno. "Uviam da ne shvaate gospodarske odnose u ovoj regiji", ree Almont. "Svake godine Filip ovamo iz Cdiza alje flotu galijuna za prijevoz blaga. Brodovi dolaze do panjolskih podruja, prvo kopno vide na jugu, ispred obale Nove panjolske. Flota se ondje razdvaja i odlazi po blago u vie luka - Cartagenu, Vera Cruz, Portobello. Brodovlje se ponovno okuplja u Havani, pa se vraa u panjolsku. Zajedno putuju radi lake obrane od gusara. Jasno?" Svi su kimnuli.

15

"Armada", nastavi Almont, "plovi koncem ljeta, a tada poinje razdoblje uragana. Povremeno se dogodi da se dio brodova jo u ranoj fazi putovanja odvoji od konvoja. panjolci su stoga htjeli stvoriti snanu luku koja e zatititi takve brodove. Matanceros je nastao iskljuivo iz tog razloga." "To ne moe biti dovoljan razlog", ree Hacklett. "Ne mogu ni zamisliti..." "To je vie nego dovoljno jak razlog", prekine ga Almont. "Nego... Igrom sluaja prije nekoliko tjedana dvije nave s blagom izgubile su se u oluji. To znamo jer su ih vidjeli s jednog gusarskog broda koji ih je bezuspjeno napao. Posljednji put viene su kako plove na jug, prema Matancerosu. Jedna je bila teko oteena. Ono to ste vi, kapetane Morton, prozvali panjolskim ratnim brodom oito je bio jedan od tih galijuna s blagom. Da se doista radilo o ratnome brodu, nema sumnje da bi krenuo za vama, budui da ste bili tako blizu, te bi vas zarobio, a sada biste vritali punim pluima i tako zabavljali Cazallu. Brod nije pojurio za vama jer se nije usudio izii iz tog utoita." "Koliko e se ondje zadrati?" upita Morton. "Mogao bi isploviti bilo kada. Ili e moda ekati polazak sljedee flote, dogodine. Ili moda eka dolazak nekog panjolskog ratnog broda koji e ga otpratiti kui." "Je li ga mogue zauzeti?" upita Morton. "Nadamo se. Brod s blagom po svoj prilici sadri imovinu ukupne vrijednosti oko petsto tisua funta." Svi su zaprepateno zanijemjeli. "Nekako sam imao dojam", ree Almont zabavljeno, "da bi taj podatak mogao zanimati kapetana Huntera." "elite rei da je ovaj ovjek obian gusar?" upita Hacklett. "Ni najmanje obian", ree Almont, smijuljei se. "Kapetane Hunter?" "Nisam ba obian, ini mi se." "Ovakva je neozbiljnost skandalozna!" "Malo pripazite na bonton", ree Almont. "Kapetan Hunter drugi je sin bojnika Edwarda Huntera iz kolonije Massachusetts Bay. Zapravo se rodio u Novome svijetu i kolovao u onoj ustanovi, kako se ono zove..." "Harvard", odgovori Hunter. "Mmmm, da, Harvard. Kapetan Hunter s nama je ve etiri godine, a kao gusar uiva poprilian ugled u naoj zajednici. Bi li to bila pravedna ocjena, kapetane Hunter?" "Posve pravedna", ree Hunter, cerei se. "Pa taj je ovjek obian razbojnik", ree Hacklett, no njegova supruga s novim je zanimanjem poela pogledavati Huntera. "Najobiniji lopov." "Pripazite to govorite", ree Almont smireno. "Dvoboji su na ovom otoku protuzakoniti, ali do njih ipak dolazi, toliko redovito da je to ve dosadno. ao mi je to ne mogu uiniti vie da to sprijeim." "uo sam za tog ovjeka", ree Hacklett, sada jo uzrujaniji. "Uope nije sin bojnika Edwarda Huntera, barem ne zakoniti sin." Hunter se poee po bradi. "Doista?" "Tako sam uo", ree Hacklett. "Osim toga, uo sam i da je ubojica, pokvarenjak, svodnik i pirat." Na rije "pirat", Hunterova je ruka poletjela preko stola brzinom munje. epavi Hackletta za kosu, zario mu je lice u napola pojedenu ovetinu. Tako ga je drao jo nekoliko dugih trenutaka. "O, Boe moj", ree Almont. "A upozoravao sam ga. Znate, gospodine Hacklett, gusarstvo je astan poziv. S druge strane pirati su izvan zakona. Doista elite rei da je kapetan Hunter izvan zakona?" Hacklett neto prigueno promumlja, budui da su mu usta i dalje bila u tanjuru. "Nisam vas uo, gospodine Hacklett", ree Almont. "Rekao sam: 'Ne'", odgovori Hacklett. "Ne biste li u tom sluaju rekli da biste se kao pravi gospodin trebali ispriati kapetanu Hunteru?" "Ispriavam se, kapetane Hunteru. Nisam vas htio uvrijediti."

corry

Hunter ga pusti. Hacklett se uspravi i ubrusom s lica obrie umak. "Eto, tako", ree Almont. "Izbjegli smo vee neugodnosti. Jesmo li za desert?" Hunter pogleda uokolo. Hacklett je jo brisao lice. Morton ga je promatrao s neskrivenom zapanjenou. A gospoa Hacklett gledala je Huntera. Kada je uhvatio njezin pogled, obliznula je usnu. Nakon veere Hunter i Almont ostali su sjediti sami u knjinici, uz vinjak. Hunter je guverneru izrazio aljenje u vezi s imenovanjem novog tajnika. "Nee mi nimalo olakati ivot," sloio se Almont, "a pribojavam se da bi tako moglo biti i tebi." "Mislite da e u London slati nepovoljne izvjetaje?" "Mislim da bi mogao pokuati uiniti takvo to." "Kralj zasigurno zna to se dogaa u njegovoj koloniji." "To je stvar stava", ree Almont, pa neodreeno zamahne rukom. "Ali jedno je sigurno: daljnja potpora gusarima bit e osigurana bude li kralj od toga imao konkretne koristi." "Minimum je ravnopravna podjela", ubaci se brzo Hunter. "Kaem vam, ne moe drukije." "Ali ako ti Kruna opremi brodovlje, naorua mornare..." "Ne", ree Hunter. "Nee biti potrebno." "Nee biti potrebno? Dragi moj Hunteru, poznaje Matanceros. Ondje je smjeten kompletan panjolski garnizon." Hunter odmahne glavom. "Frontalni napad nema izgleda za uspjeh. To znamo zahvaljujui Edmundsovu pohodu." "Ali, koja je druga mogunost? Utvrda na Matancerosu u potpunosti nadzire ulaz u luku. Brod s blagom ne moe preoteti ako prvo ne zauzme utvrdu." "Upravo tako." "I kako onda?" "Predlaem manji napad s kopnene strane utvrde." "Napad na cijeli garnizon? Na utvrdu s najmanje tri stotine vojnika? Uspjeh je nemogu." "Naprotiv", ree Hunter. "Ne uspijemo li, Cazalla e topove usmjeriti prema galijunu s blagom i potopiti ga na sidritu u luci." "To mi nije palo na pamet", ree Almont i otpije gutljaj vinjaka. "Da ujem pojedinosti plana."

7
Kasnije, kad je odlazio iz Guvernerove palae, gospoa Hacklett pojavila se u predvorju i prila mu. "Kapetane Hunter." "Izvolite, gospoo Hacklett." "Htjela bih se ispriati za niim opravdano suprugovo ponaanje." "Nema potrebe za isprikom." "Naprotiv, kapetane. Smatram da je isprika nuna. Ponio se poput neotesanog seljaka." "Gospoo, va se suprug poput pravog gospodina ispriao za svoje postupke i pria je time zakljuena." On joj kimne. "elim vam ugodnu veer." "Kapetane Hunter..." Zastao je na vratima i okrenuo se. "Izvolite, gospoo..." "Iznimno ste privlaan mukarac, kapetane." "Gospoo, vrlo ste ljubazni. Radujem se naem ponovnom susretu." "I ja, kapetane." Hunter je iziao, razmiljajui o tome kako bi bilo najbolje da se gospodin Hacklett malo posveti supruzi. Hunter je ve viao takve sluajeve - ena iz dobre obitelji, odrasla u okruenju ruralne aristokracije, koja je pronalazila odreena uzbuenja na dvoru - to je nesumnjivo bio sluaj s gospoom Hacklett - samo ako njezin suprug nije gledao to je nedvojbeno bio sluaj s gospodinom Hacklettom. Ipak, naavi se na Karibima, daleko od

17

doma, daleko od ogranienja koja nameu klasa i obiaji... Hunter je ve viao takve sluajeve. Poeo se udaljavati od rezidencije, koraajui kamenom poploanom ulicom. Proao je kraj kuhinje, i dalje osvijetljene, budui da je posluga u njoj jo radila. Sve kue u Port Royalu imale su odvojena zdanja za kuhanje - u tom uarenom podneblju to je jednostavno bilo nuno. Kroz otvorene prozore ugledao je onu plavokosu djevojku koja je posluivala veeru. Domahnuo joj je. Uzvratila je pozdrav i ponovno se posvetila poslu. Ispred svratita gospoe Denby draili su medvjeda. Hunter je gledao kako djeca bespomonu ivotinju gaaju kamenjem. Djeca su se smijala i krijetala, dok je medvjed reao i potezao debeli lanac. Dvije kurve mlatile su ga tapovima. Hunter je proao kraj njih i uao u gostionicu. Trencher je sjedio u jednom kutu i pio, sluei se zdravom rukom. Hunter ga zazove i odvue u stranu. "to se dogaa, kapetane?" upita Trencher eljno. "Pronai e mi nekolicinu ljudi." "Samo recite koga, kapetane." "Lazue, gospodina Endersa, Sansona. I onog Maura." Trencher se nasmijei. "Da dou ovamo?" "Ne. Otkrij gdje su, pa u ih ja potraiti. Gdje je Tihi?" "U Blue Goatu", odgovori Trencher. "U stranjoj prostoriji." "A Crnooki je u ulici Farrow?" "ini mi se. Trebate i idova, zar ne?" "Pouzdajem se u tebe i tvoj jezik", ree Hunter. "Sada neka miruje." "Hoete li me povesti, kapetane?" "Uini li sve kako sam traio." "Tako mi rana Isusovih, kapetane." "U tom sluaju, pojuri", ree Hunter, pa izie i vrati se na blatnjavu ulicu. Noni je zrak bio topao i nepomian, ba kao i danju. Zauo je tihi zvuk gitare, a negdje i pijani smijeh, nakon ega je zauo i pucanj. Ulicom Ridge krenuo je prema Blue Goatu. Grad Port Royal bio je ugrubo podijeljen na etvrti razmjetene oko same luke. U neposrednoj blizini pristanita tako su se bile smjestile gostionice, bordeli i kockarnice. Iza njih, podalje od bune luke, ulice su bile mirnije. Ondje su radili prodavai ivenih namirnica i pekari, izraivai pokustva i brodski svjeari, kovai i zlatari. Jo dalje od njih, na junoj strani zaljeva, nalazila se aica pristojnih svratita i gostionica, te privatnih kua. Blue Goat bio je ugledno svratite. Hunter ue i kimne gospodi koja su pila za stolovima. Meu njima je prepoznao i najboljeg kopnenog lijenika, gospodina Perkinsa, jednog od gradskih vijenika, gospodina Pickeringa, zatim upravitelja zatvora Bridewell, te jo nekolicinu uglednih ljudi. Obian gusar inae ne bi bio dobrodoao u takvu lokalu, no Huntera su srdano prihvaali. Time su mu odavali priznanje za injenicu da je poslovanje luke ovisilo o redovitoj uspjenosti gusarskih prepada. Hunter je bio umjean i smion kapetan, pa tako i vaan lan zajednice. Prethodne je godine trima pohodima u Port Royal donio vie od dvije stotine tisua pistola i dublona. Velik dio tog novca naao se u depovima upravo te gospode, pa su ga u skladu s time i pozdravili. Gazdarica Wickham, vlasnica Blue Goata, nije bila tako srdana. Kao udovica, nekoliko godina ranije bila se spetljala s Tihim, pa je, im je na vratima ugledala Huntera, znala da se doao vidjeti s njim. Samo je palcem pokazala prema stranjoj sobi. "Iza, kapetane." "Hvala, gazdarice Wickham." Odmah je otiao do vrata, pokucao i otvorio ih prije nego to je zauo da se netko odazvao. Znao je da se nitko nee javiti. Prostorija je bila mrana, a osvjetljavala ju je tek jedna svijea. Hunter ubrzano zatrepe, dok su mu se oi privikavale na polutamu. Zauo je ritminu kripu i tek nakon nekoliko trenutaka uspio razabrati Tihog, koji je sjedio u kutu i ljuljao se u drvenoj stolici. U ruci je drao nabijeni pitolj, usmjeren prema Hunterovu trbuhu. "Dobra veer, Tihi."

corry

Ovaj je odgovorio priguenim, promuklim psikom. "Dobra veer, kapetane Hunter. Sami ste?" "Da." "U tom sluaju uite", psikne ovaj. "Malo ruma?" Tihi pokae bavu kraj koje je sjedio, a koja je sluila kao stol. Na njoj su se nalazile aice i maleni vr s rumom. "Zahvaljujem, Tihi." Hunter je gledao kako ovaj u dvije aice toi tamnosmeu tekuinu. Sad kad su mu se oi privikle na tamu, bolje je vidio sugovornika. Tihi je - nitko nije znao kako mu je doista ime - bio visok i vrlo krupan mukarac divovskih, blijedih aka. Neko je i sam bio gusarski kapetan. A onda je s Edmundsom krenuo na Matanceros. Tihi je jedini preivio, nakon to gaje Cazalla uhvatio, prerezao mu grkljan i ostavio meu mrtvima. On je nekako preivio, ali je ostao bez glasa. To i veliki bijeli oiljak u obliku luka pod bradom bili su oiti dokazi o njegovoj prolosti. Otkako se vratio u Port Royal, Tihi se skrivao u toj prostoriji. Bio je to snaan i energian mukarac, ali sada posve plah, bez tragova nekadanje odvanosti i odlunosti. Bio je u strahu, nikada bez oruja u ruci i jo nekog pomagala u neposrednoj blizini. Dok se on i dalje tako ljuljao, Hunter je na podu naas ugledao odsjaj kratke mornarske sablje koja mu je bila nadohvat ruci. "to vas dovodi amo, kapetane? Matanceros?" Hunter oito nije uspio prikriti zateenost. Tihi se nasmije. Bio je to stravian zvuk, prodorno pitanje nalik na zvuk pare koja izlazi iz ajnika. Pritom je zabacio glavu unatrag, tako da mu se oiljak jasno vidio. "Iznenadio sam vas, kapetane? udite se to znam?" "Tihi", ree Hunter. "Znaju i drugi?" "Neki", prosike Tihi. "Ili slute. Ali ne razumiju. uo sam priu o Mortonovu putovanju." "Ah..." "Idete, kapetane?" "Priaj mi o Matancerosu, Tihi." "elite zemljovid?" "Da." "Petnaest ilinga?" "Dogovoreno", ree Hunter. Unaprijed je znao da e mu isplatiti dvadeset ilinga, da osigura njegovo prijateljstvo i uvanje tajne u razgovoru s novim posjetiteljima. Tihi e pak znati odrati obavezu koju e mu nametnuti dodatnih pet ilinga. I znat e da bi ga Hunter ubio progovori li jo nekome o Matancerosu. Tihi izvadi komad votanog platna i komadi ugljena. Poloivi tkaninu u krilo, stao je uurbano crtati. "Otok Matanceros, to na panjolskome znai pokolj", proape. "Ima oblik slova U, ovako... Izlaz iz luke gleda prema istoku, prema otvorenome moru. Ovaj rt" - kucnuo je po lijevoj strani slova U - "to je Punta Matanceros. Na tom je mjestu Cazalla izgradio utvrdu. Teren je ovdje nizak. Utvrda se nalazi na najvie pedeset koraka iznad razine mora." Hunter kimne, pa prieka da Tihi otpije gutljaj jakog ruma. "Utvrda je osmerokutna, zidovi izraeni od kamena, visoki devet metara. U njoj je smjeten garnizon panjolske milicije." "Kolika mu je snaga?" "Neki kau da ima dvije stotine ljudi. Neki kau tri stotine. uo sam prie i o etiri stotine, ali u to ne vjerujem." Hunter kimne. Raunat e na tri stotine vojnika. "A topovi?" "Samo na dvjema stranama utvrde", izusti promuklo Tihi. "Jedna baterija okrenuta prema moru, tono na istok. Druga gleda na ulaz u luku, tono na jug." "Kakvi topovi?" Tihi se ponovno sablasno nasmije. "Krajnje zanimljivi, kapetane Hunter. Culebrinas, ispaljuju kugle od dvadeset etiri funte, lijevana bronca." "Koliko?" "Deset, najvie dvanaest."

19

Doista zanimljivo, pomisli Hunter. Culebrinas - rani topovi koje Englezi nazivaju kulverinima - ne spadaju u red najmonijeg oruja i vie se esto ne postavljaju na brodove. Umjesto toga, kratki je top postao standardnim dijelom naoruanja na ratnim brodovima svih zemalja. Kulverin je stariji oblik topa. Tei vie od dvije tone, a cijev mu je duga ak i do pet metara. Zbog te duljine vrlo su precizni na velikim udaljenostima. Ispaljuju teke kugle i brzo se pune. Vjeta posada iz njih moe pucati ak i jednom u minuti. "Znai, sve je dobro pripremljeno", ree Hunter, kimajui. "Tko zapovijeda topnitvom?" "Bosquet." "uo sam za nj", ree Hunter. "On je potopio Renown?" "To je taj", prosike Tihi. Znai da su topovske posade dobro uvjebane. Hunter se namrti. "Tihi," ree, "zna li jesu li kulverini fiksirani?" Tihi se jo nekoliko dugih trenutaka samo ljuljao. "Ludi ste, kapetane Hunter." "Kako to?" "Planirate kopneni napad." Hunter kimne. "Nema izgleda za uspjeh", ree Tihi. Kucnuo je po prikazu koji je drao u krilu. "I Edmunds se tome dosjetio, ali odustao je im je ugledao otok. Pogledajte... Iskrcate li se na zapadu" - pokazao je zaobljeni dio slova U - "ondje imate malu luku. Ali, da biste kopnom doli do glavne luke na Matancerosu, morate prijei greben Leres, doi na njegovu suprotnu stranu." Hunter samo nestrpljivo odmahne. "Teko je prijei taj greben?" "Nemogue", odgovori Tihi. "Obian ovjek to ne moe izvesti. Odavde, iz uvale na zapadu, teren se blago die kojih stotinu pedeset ili neto vie metara. Ali, radi se o uarenoj i gustoj dungli prepunoj movara. Pitke vode nema. panjolci imaju ophodnje. Ne otkriju li vas i ne umrete li od groznice, nai ete se u podnoju grebena. Zapadnu stranu Leresa ini okomita litica visoka stotinu metara. Onamo ne moe doi ni ptica. Ondje bez prestanka pue gotovo olujni vjetar." "A kad bih se uspeo..." ree Hunter. "to dalje?" "Istona je strana blaga i ondje nema potekoa", odgovori Tihi. "Ali, budite uvjereni da nikako ne moete doi do istone strane." "Kad bih uspio," nastavi Hunter, "kakvo je stanje s baterijama na Matancerosu?" Tihi jedva primjetno slegne ramenima. "Okrenute su prema moru, kapetane Hunter. Cazalla nije glup. Zna da ga nitko ne moe napasti s kopna." "Uvijek postoji neki nain." Tihi se jo dugo u tiini ljuljao. "Ne uvijek", ree na koncu. "Ipak ne uvijek." Don Diego de Ramano, poznat i po nadimku Crnooki, ili jednostavno kao idov, sjedio je nadvijen nad radni stol u radionici u ulici Farrow. Kratkovidno je treptao zagledan u biser koji je drao izmeu palca i kaiprsta lijeve ruke. Bili su mu to jedini preostali prsti na toj aci. "Kvaliteta je iznimna", ree, pa biser vrati Hunteru. "Savjetujem da ga zadri." Crnooki ubrzano zatrepe. Oi su mu bile slabe i ruiaste, kao u zeca. Gotovo su bez prestanka suzile, a on je tek s vremena na vrijeme otirao te suze. Na desnom oku imao je veliku crnu toku u blizini zjenice - po njoj je i dobio nadimak. "Nisi me trebao da ti to kaem, Hunteru." "Nisam, Don Diego." idov kimne i ustane. Preavi na suprotnu stranu uske radionice, zatvorio je ulazna vrata. Potom je navukao prozorske kapke pa se okrenuo prema Hunteru. "Onda?" "Kako vas slui zdravlje, Don Diego?" "Moje zdravlje, moje zdravlje", ree Don Diego, pa uvue ruke duboko u depove irokog ogrtaa. Bio je osjetljiv na invalidnu lijevu ruku. "Moje je zdravlje nepromijenjeno, kao i uvijek. Ali nisi me trebao ni zbog toga." "Radionica uspjeno posluje?" upita Hunter, gledajui oko sebe. Na grubo izraenim stolovima bio je izloen zlatni nakit. idov je u toj radionici prodavao robu ve gotovo pune dvije godine.

corry

Don Diego sjedne. Pogledavi Huntera, pogladio je bradu i obrisao suze. "Hunteru," ree, "ve mi ide na ivce. Reci to ti je na srcu." "Zanimalo bi me", ree Hunter, "radite li jo s prahom." "Prahom? Prahom?" idov ga je gledao namrteno, kao da ne zna to znai ta rije. "Ne", odgovori. "Ne radim s barutom. Jo od ovoga" - pokazao je crnu toku na oku - "i od ovoga." Pokazao mu je lijevu aku bez prstiju. "Vie ne radim s prahom." "Je li vas mogue navesti da se predomislite?" "Nikada." "To je mnogo vremena." "Doista mislim nikad, Hunteru." "ak ni za napad na Cazallu?" idov neto proguna. "Cazalla", ponovi i teko uzdahne. "Cazalla je na Matancerosu i nije ga mogue napasti." "Ja u ga napasti", ree Hunter tiho. "Napao ga je i kapetan Edmunds, lani." Don Diego naini grimasu, sjetivi se tog neugodnog dogaaja. Djelomino je podupirao tu ekspediciju. Izgubio je uloeno - pedeset funta. "Matanceros je nedodirljiv, Hunteru. Nemoj dopustiti da ti tatina pomrai razum. Tu utvrdu nije mogue osvojiti." Obrisao je suze s obraza. "Osim toga, ondje nema niega." "U utvrdi nema", ree Hunter. "Ali u luci...?" "U luci? U luci?" Crnooki se ponovno zagleda u prazno. "to je u luci? Ah... Zacijelo neke nave s blagom koje su se izgubile u kolovokoj oluji. Je li tako?" "Jedna." "A kako to zna?" "Znam." "Jedna nava?" idov zatrepe jo bre. Kaiprstom osakaene lijeve ruke poeao se po nosu - bio je to pouzdan znak da se posve izgubio u mislima. "Vjerojatno je prepuna duhana i cimeta", ree sumorno. "Vjerojatno je prepuna zlata i biserja", ree Hunter. "Jer bi inae odmah pojurila prema panjolskoj i izloila se opasnosti od zarobljavanja. Na Matancerosu se nala iskljuivo zbog toga to je blago toliko vrijedno da se nisu mogli izloiti takvoj opasnosti." "Mogue, mogue..." Hunter je pomno motrio idova. Crnooki je bio veliki glumac. "Vjerojatno si u pravu", ree na koncu. "Ali mene to ne zanima. Nava u luci na Matancerosu sigurna je jednako kao na vezu u Cadizu. titi je utvrda, a nju nije mogue zauzeti." "Istina", ree Hunter. "Ali topovske baterije koje tite luku mogue je unititi... u sluaju da vas slui zdravlje i da se elite ponovno pozabaviti barutom." "Laska mi." "Nipoto." "Kakve veze s time ima moje zdravlje?" "Moj je plan", odgovori Hunter, "podosta zahtjevan." Don Diego se namrti. "eli rei da moram poi s tobom?" "Svakako. A to ste mislili?" "Mislio sam da trai novac. eli da poem u pohod?" "To je presudno vano, Don Diego." idov naglo ustane. "Napad na Cazallu", ree, odjednom uzbuen. Poeo je koraati amo-tamo. "Ve deset godina, Hunteru moj, svake noi sanjam njegovu smrt. Sanjam..." Zastavi, pogledao je Huntera. "No, i ti ima svoje razloge." "Imam", ree Hunter i kimne. "Ali je li to mogue izvesti? Onako, zapravo?" "Uistinu jest, Don Diego." "U tom sluaju elim posluati plan", ree idov, sada ve vidno uzbuen. "I zanima me kakav ti treba barut." "Treba mi izum", ree Hunter. "Morate stvoriti neto to ne postoji." idov obrie suze. "Priaj", ree. "Sve mi ispriaj."

21

Gospodin Enders, brija-lijenik i umjetnik mora, oprezno je poloio pijavicu na pacijentov vrat. Mukarac zavaljen u naslonja, lica prekrivena runikom, zastenjao je kad mu se stvorenje nalik na pua nalo na koi. Gotovo istog trenutka pijavica se poela nadimati od isisane krvi. Gospodin Enders pjevuio je ispod glasa. "Tako", ree. "Ve za koji trenutak osjeat ete se mnogo bolje. Pazite to vam govorim, lake ete disati, a i damama ete moi poneto pokazati." Potapao je obraz pod runikom. "Idem samo naas udahnuti malo svjeeg zraka, pa se odmah vraam." Na te rijei gospodin Enders iziao je iz lokala, jer je ve bio uoio Huntera koji ga je pokretom ruke pozvao van. Gospodin Enders bio je nizak mukarac brzih i profinjenih pokreta, tako da je ostavljao dojam da plee, a ne hoda. U luci je poslovao razmjerno uspjeno, jer su, za razliku od pacijenata njegovih kolega, mnogi njegovi pacijenti uspijevali preivjeti tretman. No, zapravo je najuspjeniji bio u podruju koje mu je ujedno bilo i najvea ljubav: upravljanju plovilom pod jedrima. Enders, taj istinski umjetnik mora, bio je jedan od onih rijetkih bia, savren kormilar, ovjek koji kao da se uspijevao stopiti s plovilom kojim bi upravljao. "Treba vas obrijati, kapetane?" upita sada Huntera. "Treba mi posada." "U tom ste sluaju pronali brodskog lijenika", ree Enders. "A o kakvom je putovanju rije?" "O ruenju drvea i prikupljanju drvene grae", odgovori Hunter i naceri se. "Uvijek volim takve poslove", ree Enders. "A ije bi to bilo drvee?" "Cazallino." Enders se istog trenutka uozbiljio. "Cazallino? Idete na Matanceros?" "Tiho", ree Hunter, pa pogleda i lijevo i desno. "Kapetane, kapetane, samoubojstvo je grijeh protiv Boga." "Znate da mi trebate", ree Hunter. "Ali, ivot je tako dragocjen, kapetane." "Zlato takoer", ree Hunter. Enders se bez rijei mrtio. Znao je, jednako kao i idov, kao i svi u Port Royalu, da u utvrdi na Matancerosu nema zlata. "A da mi moda malo objasnite stvar?" "Bolje ne." "Kada isplovljavate?" "Za dva dana." "A razloge emo doznati u Bull Bayu?" "Dajem vam rije." Enders je bez rijei pruio ruku, a Hunter ju je stisnuo. Pacijent se u brijanici poeo vrpoljiti i neto gunati. "O, Boe, jadan ovjek", ree Enders, pa se trkom vrati do njega. Pijavica je bila posve nabubrila od krvi, pa su crvene kaplje ve padale na drveni pod. Enders je odvoji od pacijentove koe, a ovaj krikne. "No, no, samo mirno, Vaa Ekscelencijo." "Ti si obian pirat i razbojnik", ree sir James Almont, pa strgne runik s lica i njime obrie ranu na vratu. Lazue se nalazio u bordelu u Lime Roadu, okruen enama koje su se hihotale. Lazue je bio Francuz, a taj nadimak bio je iskrivljeni oblik nadimka Les Yeux, budui da je taj mornar imao velike, blistave, legendarne oi. Lazue je u nonoj tami vidio bolje od ikoga. Mnogo puta Hunter je brodom uspio proi kroz grebene i pliine upravo zahvaljujui Lazueu koji je motrio s katela. Osim toga, taj krhki, makoliki ovjek bio je izvanredan strijelac. "Hunteru", ree Lazue hrapavim glasom. U zagrljaju je drao neku bujnu djevojku. "Hunteru, pridrui nam se." Djevojke su se zahihotale i poele poigravati kosom. "Trebao bih te nasamo, Lazue." "Ah, tako si zamoran", ree Lazue, pa poljubi sve djevojke redom. "Vratit u se, drage moje", ree, pa s Hunterom poe u najudaljeniji kut prostorije. Jedna djevojka donijela im je vr ruma i dvije ae. Hunter promotri Lazueovu zapetljanu kosu koja mu se sputala do ramena, te lice bez brade. "Pijan si, Lazue?"

corry

"Ne odvie, kapetane", odgovori Lazue, pa se buno nasmije. "Reci to te mui." "Isplovljavam za dva dana." "Da?" Lazue kao da se odjednom otrijeznio. Krupne, oprezne oi koncentrirale su se na Huntera. "Koje je odredite?" "Matanceros." Lazue se nasmije. Bila je to promukla grmljavina koja je dopirala negdje iz dubine njegova grla. Neobian zvuk za tako krhko tijelo. "Matanceros znai pokolj, a koliko ujem, naziv je vie nego prikladan." "I unato tome..." ree Hunter. "Zacijelo ima dobre razloge." "Imam." Lazue kimne, ne oekujui da e doznati mnogo vie. Lukavi kapetan ne otkriva mnogo o pohodu prije nego to brod isplovi. "Razlozi su jednako dobri kao to je opasnost velika?" "Da." Lazue se zagleda u Hunterovo lice. "eli enu na ovom putovanju?" "Zato sam ovdje." Lazue se ponovno nasmije. Odsutno se poeala po malenim grudima. Iako se odijevala, drala i borila poput mukarca, Lazue je bila ena. Njezinu priu znali su rijetki, a Hunter je bio jedan od njih. Lazue je bila ki supruge jednog bretonskog pomorca. Suprug je bio na moru kad je ona shvatila da je trudna, te je kasnije rodila sina. No suprug se nije vratio s mora - tovie, o njemu nitko vie nikad nita nije uo - a ena je nakon nekoliko mjeseci shvatila da je ponovno trudna. Pribojavajui se skandala, preselila se u neko drugo selo i ondje rodila ker, Lazue. Godinu kasnije umro joj je sin. Majka je u meuvremenu ostala bez sredstava za ivot, pa se morala vratiti u rodno selo, roditeljima. Ne bi li izbjegla sramotu, ker je odjenula kao sina, a varka je bila toliko uspjena da nitko u selu, pa ni njezini roditelji, nikad nisu ni u to posumnjali. Lazue je tako odrasla kao djeak, a u dobi od trinaest godina postala je koijaem nekog mjesnog plemia. Kasnije je stupila u francusku vojsku i nekoliko godina ivjela meu vojnicima, a da je nitko nije otkrio. Na koncu - barem prema njezinoj prii zaljubila se u mladog konjikog asnika i otkrila mu tajnu. Razvila se strastvena veza, no nisu se vjenali, a kada je veza zavrila, odluila je poi na Karibe, gdje se ponovno poela predstavljati kao mukarac. U gradu kakav je bio Port Royal takvo to nije moglo dugo ostati u tajnosti, pa su sada tako svi znali da je Lazue ena. Bilo kako bilo, za gusarskih je pohoda esto otkrivala prsa i zbunjivala ili uasavala protivnike. No u luci su se prema njoj svi odnosili kao prema mukarcu i nitko oko tog pitanja nije podizao osobitu prainu. Lazue se sada nasmije. "Lud si, Hunteru, kada kani napasti Matanceros." "Ide s nama?" Ona se ponovno nasmije. "Samo zato to nemam pametnijeg posla." Nakon toga vratila se ushihotalim kurvama na suprotnoj strani lokala. Hunter je Maura pronaao u ranim jutarnjim satima: kartao je s dvojicom nizozemskih korsara u kockarnici uti razbojnik. Maur, kojeg su zvali Bassa, bio je krupan mukarac divovske glave, plosnatih miia na ramenima i prsima, debelih ruku i krupnih aka, sada obavijenih oko karata tako da su izgledale minijaturno. Nazivali su ga Maurom iz ve odavno zaboravljenih razloga. ak i da je bio pripravan progovoriti o svome podrijetlu, to ne bi bilo mogue, jer mu je neki panjolac, vlasnik plantae na Hispanioli odrezao jezik. Openito se smatralo da Maur zapravo nema veze s Maurima, nego da je potekao iz dijela Afrike koji nazivaju Nubijom, pustinjskog podruja uz Nil, u kojem ive tamnoputi divovi. Ime Bassa dobio je prema luci na gvinejskoj obali, kamo su ponekad svraali brodovi s robljem, no svi su se slagali da Maur nikako nije mogao potei odande, budui da su tamonji stanovnici bili slabaniji i bljee puti.

23

Zbog nijemosti i potrebe da komunicira gestama, Maur je ostavljao jo snaniji dojam o silnoj tjelesnoj snazi. Ponekad bi neki doljak u luci zakljuio da je Bassa i glup, a ne samo nijem, a Hunter je, gledajui kako se razvija partija, ve posumnjao da je to i sada sluaj. Uzevi vr vina, sjeo je za jedan susjedni stol i udobno se smjestio u iekivanju spektakla. Nizozemci su bili kicoi, skladno odjeveni u fine pripijene hlae i izvezene svilene tunike. Mnogo su pili. Maur uope nije pio. tovie, nikad nije uivao u alkoholu. Prema jednoj prii, nije podnosio alkohol, a kada se jednom napio, golim je rukama ubio petoricu prije nego to je doao k sebi. Bila to istina ili ne, nedvojbeno je bilo tono da je Maur ubio vlasnika plantae koji mu je odrezao jezik, a potom jo i njegovu suprugu i pola domainstva, da bi potom pobjegao u smjeru piratskih luka na zapadu Hispaniole, a odande u Port Royal. Hunter je promatrao Nizozemce. Kockali su posve nepromiljeno, alili se i smijali. Maur je sjedio posve bezizraajna lica, a ispred njega nalazila se hrpica zlatnika. Igrali su brzu igru koja nije doputala nehajan odnos igraa. Dok je Hunter promatrao igrae, Maur je izvukao tri sline karte, pokazao ih i pokupio novac Nizozemcima. Oni su ga jo nekoliko trenutaka promatrali bez rijei, a onda su obojica povikala: "Varalica!" na vie jezika. Maur je smireno odmahnuo divovskom glavom i spremio njihov novac. Nizozemci su ustrajno traili da odigraju jo jednu partiju, no Maur je samo pokazao kako vie nemaju novca za ulaganje. Nizozemci su tada postali svadljivi, poeli su vikati i pokazivati prema njemu. Bassa je i dalje bio posve miran, gotovo nezainteresiran, no djeak koji je posluivao u lokalu u tom mu je trenutku priao, a on mu je dao jedan zlatnik. Nizozemci oito nisu shvatili da Maur plaa, unaprijed, naknadu za tetu koju e eventualno poiniti. Djeak je uzeo novi i brzo pobjegao na sigurno. Nizozemci su sada ve bili na nogama. Psovali su Maura, koji je i dalje sjedio za stolom. Lice mu je bilo posve bezizraajno, ali su mu oi munjevito prelazile s jednoga na drugoga. Nizozemci su postajali sve svadljivijima, te su ispruenih ruku zahtijevali povrat novca. Maur je samo odmahnuo glavom. A onda je jedan Nizozemac iz pojasa izvukao bode, te njime stao zamahivati prema Mauru, tek koji centimetar od njegova nosa. Maur se i dalje drao kao da ga se nita od toga ne tie. Sjedio je posve mirno, ruku prekrienih na prsima i poloenih na stol. Drugi je Nizozemac ve posegnuo za pitoljem koji mu je bio za pojasom, a upravo nakon toga Maur se dao u akciju. Krupna crna aka odjednom je poletjela uvis, epala bode u Nizozemevoj ruci, te ga naglo gurnula nadolje, tako da se otrica zarila duboko u stol. Potom je opalio drugog Nizozemca u trbuh. Ovaj je ispustio pitolj i presavio se, nezaustavljivo kaljui. Maur ga je potom nogom raspalio po licu, tako da se uas naao na podu. Zatim se okrenuo prema onom prvom Nizozemcu, koji ga je sada gledao oiju razrogaenih od uasa. Maur ga je cijelog podignuo, visoko iznad glave, priao vratima i bacio ga na ulicu, tako da je poletio i pao licem u blato. Maur se vratio u lokal, izvukao bode iz drvenog stola, zataknuo ga za pojas, pa doao na suprotnu stranu prostorije i sjeo kraj Huntera. Tek tada dopustio si je osmijeh. "Novi ljudi", ree Hunter. Maur se naceri i kimne. Zatim se namrtio i pokazao prema Hunteru s upitnim izrazom na licu. "Doao sam se vidjeti s tobom." Maur slegne ramenima. "Isplovljavamo za dva dana." Maur napui usne, bez glasa oblikujui samo jednu rije: Ou? "Na Matanceros", odgovori Hunter. Na Maurovu licu pojavilo se gaenje. "Ne zanima te?" Maur se prijezirno nasmijei, pa kaiprstom prijee preko grkljana. "Kaem ti da je mogue", ree Hunter. "Boji se visine?" Maur poloi dlan na nadlanicu druge ruke i odmahne glavom.

corry

"Ne mislim na jarbole i oputu", ree Hunter. "Mislim na liticu. Visoku liticu - stotinjak metara." Maur se poee po elu. Pogledao je prema stropu, oito zamiljajui visinu litice. Na koncu je kimnuo. "Moe?" Ponovno kimanje. "ak i pri jakom vjetru? Izvrsno. U tom sluaju ide s nama." Hunter je ve ustao, no Maur ga je istog trenutka vratio na klupu. Zveckajui novcem u depu, upitno ga je pogledao. "Bez brige", ree Hunter. "Isplatit e se." Maur se nasmijei. Hunter je odmah nakon toga iziao. Sansona je zatekao u sobi na prvome katu Queen's Armsa. Zakucao je na vrata i priekao. uo je hihotanje, pa uzdah, a onda ponovno pokucao. Neoekivano visok glas doviknuo je: "Proklet bio, nosi se odavde." Hunter je jo nekoliko trenutaka oklijevao, a onda je ponovno pokucao. "Krvi mu Isusove, pa tko je to sada?" zauo se glas iz sobe. "Hunter." "Dobijesa. Ui, Hunteru." Hunter okrene ruicu i posve rastvori vrata, ali ne ue. Ve trenutak kasnije, kroz otvorena su vrata proletjeli nona posuda i sve to se dotada u njoj nalazilo. Hunter je iz sobe zauo priguen smijeh. "Hunter... oprezan kao i uvijek. Sve e nas nadivjeti. Ui." Hunter ue. Pri svjetlu samo jedne svijee ugledao je Sansona, koji je sada sjedio u postelji, kraj neke plavokose djevojke. "Prekinuo si nas, sinko", ree Sanson. "Nadajmo se samo da za to ima valjan razlog." "Imam", ree Hunter. Uslijedio je trenutak nelagodne tiine, a njih dvojica nijemo su se promatrali. Sanson se poee po gustoj crnoj bradi. "Trebam pogaati zato si doao?" "Ne", ree Hunter, pa pogleda djevojku. "Ah", ree Sanson. Zatim se okrene prema djevojci. "Breskvice moja premila..." Poljubio joj je vrke prstiju i rukom pokazao na suprotnu stranu prostorije. Djevojka je istog trenutka, posve naga, izletjela iz postelje, urno skupila odjeu, te izjurila iz sobe. "Takvo divno stvorenje", ree Sanson. Hunter zatvori vrata. "Francuskinja, zna", ree Sanson. "A Francuskinje su najbolje ljubavnice, nije li tako?" "Bez sumnje su najbolje kurve." Sansn se nasmije. Bio je to visok i vrlo krupan mukarac koji je ostavljao dojam da je neprestano mrano zamiljen - tamna kosa, tamne obrve koje su se spajale iznad nosa, tamna brada, tamna koa. No, glas mu je bio neoekivano visok, osobito kada se smijao. "Ne mogu te navesti da se sloi da su Francuskinje nadmone Engleskinjama?" "Jedino po proirenosti boletina." Sansn se od srca nasmije. "Hunteru, ima vrlo neobian smisao za humor. Hoemo li popiti po au vina?" "S uitkom." Sansn natoi vino iz boce koja mu je stajala na nonom ormariu. Hunter uzme au i uzdigne je. "U tvoje zdravlje." "I tvoje", ree Sansn. Dok su pili, nisu odvajali pogled jedan od drugoga. Hunter jednostavno nije vjerovao Sansonu. Zapravo ga i nije htio povesti u pohod, no Francuz je bio nuan za uspjeh pothvata. Sansn je naime unato silnoj tatini, oholosti i razmetanju, bio najnemilosrdniji ubojica na podruju Kariba. tovie, potekao je iz obitelji francuskih krvnika. A i samo njegovo ime - Sansn, to na francuskome znai "bez zvuka" - na ironian je nain opisivalo njegove skrovite metode djelovanja. Svi su ga znali i svi su od njega strahovali. Prialo se da je njegov otac, Charles Sansn, bio kraljev krvnik u Dieppeu.

25

Govorkalo se i da je sam Sansn jedno krae vrijeme bio sveenik u Ligeu, no onda je zbog ne osobito diskretnih odnosa s redovnicama iz oblinjeg samostana postalo poeljnim da napusti zemlju. No ljudi u Port Royalu nisu pridavali veliku pozornost prolim ivotima drugih. Ovdje su Sansona znali po vjetini baratanja sabljom, maem, pitoljem te njegovim omiljenim orujem, samostrelom. Sansn se ponovno nasmije. "No, dobro, sinko moj. Reci mi to te mui." "Isplovljavam za dva dana. Za Matanceros." Sansn se nije nasmijao. "eli da s tobom poem na Matanceros?" "Tako je." Sansn natoi jo vina. "Ne elim ii onamo", ree. "Nitko tko je pri sebi ne eli ii onamo. Zato ti eli poi na Matanceros?" Hunter nije odgovorio. Sansn se namrteno zagleda u vlastita stopala u podnoju kreveta. Migoljio je prstima, i dalje namrten. "Stvar mora biti u galijunima", ree na koncu. "Galijunima koji su se izgubili u oluji i tako doli do Matancerosa. Je li tako?" Hunter slegne ramenima. "Oprezan, oprezan", ree Sansn. "No, dobro, kakve uvjete nudi za tu luaku ekspediciju?" "Nudim ti etiri udjela." "etiri udjela? krt si, kapetane Hunter. Povrijedio si mi ponos, smatra da vrijedim tek etiri udjela..." "Pet", ree Hunter, drei se kao da poputa. "Pet? Recimo osam, pa da zakljuimo priu." "Recimo pet, pa da zakljuimo priu." "Hunteru. Kasno je, a ja nisam strpljiv ovjek. Moe sedam?" "est." "Krvi mu Isusove, kako si krt." "est", ponovi Hunter. "Sedam. Popij jo au vina." Hunter ga pogleda i zakljui kako je prijepor posve nebitan. Lake e nadzirati Sansona bude li ovaj imao dojam da je sklopio dobru pogodbu. Bude li smatrao da je sporazum prema njemu nepravedan, bit e neraspoloen i nemogu. "U redu, onda neka bude sedam", ree Hunter. "Prijatelju moj, izvrsno prosuuje." Sansn isprui ruku. "A sada mi reci kako kani izvesti napad." Sansn je bez rijei sluao pojedinosti plana, a kada je Hunter zavrio, pljesnuo se po bedru. "Istina je to kau", ree, "o panjolskoj lijenosti, francuskoj eleganciji - i engleskome lukavstvu." "Drim da e plan upaliti", ree Hunter. "Ni na trenutak ne sumnjam", ree Sansn. Kada je Hunter iziao iz skuene sobe, nad ulicama Port Royala ve je svitalo.

8
Ekspedicija, dakako, nije mogla dugo ostati u tajnosti. Previe pomoraca trailo je mjesto u gusarskome pohodu, a previe trgovaca i farmera trebalo je da se opremi Hunterova alupa Cassandra. Ujutro je ve cijeli Port Royal brujao o Hunterovu pohodu. Govorkalo se da e Hunter napasti Campeche. Drugi su irili glas da e poharati Maricaibo. Prialo se ak da se drznuo krenuti u napad na Panamu, poput Drakea sedamdesetak godina ranije. No, tako dugotrajno putovanje morem iziskivalo je i popunjavanje zaliha posve drukijih razmjera, a Hunter je uzimao tako malo toga da je

corry

veina ljudi bila uvjerena kako je cilj napada sama Havana. Gusari jo nikad nisu napali Havanu. Sama pomisao na to veini se ljudi doimala suludom. Na svjetlo dana isplivale su i druge informacije koje su unosile pomutnju. Crnooki, onaj idov, od djece i mladia koji su se povlaili po pristanitu otkupljivao je takore. Nitko od pomoraca nije mogao ni zamisliti za to bi mu mogli zatrebati. Znalo se i da je Crnooki kupio svinjsku utrobu - koju je netko mogao upotrijebiti za proricanje, ali ne on. idov je u meuvremenu zakljuao i daskama zatvorio zlatarnicu. idov je otiao nekamo u gorje. Otiao je prije svitanja, s podosta sumpora, salitre i ugljena. Opskrba Cassandre bila je podjednako neobina. Naruena je samo manja koliina usoljene svinjetine, ali i mnogo vode - dio i u vie manjih baava koje je bavar, gospodin Longley, izradio posebno po narudbi. Prodavaonica uadi gospodina Whitstalla primila je narudbu za vie od tri stotine metara vrstog i debelog konopca, odvie debelog da poslui kao dio opute na alupi. Jedrar, gospodin Nedley, dobio je nalog da izradi nekoliko velikih platnenih vrea s prstenima za vezivanje na vrhu. Kova Carver pak radio je kuke i hvataljke neobina oblika - sklopivih zubaca, tako da su se kuke mogle sklopiti i postati plosnatima. Mnogi su opazili i znak: ribari su ujutro ulovili divovskog morskog psa mlata, te ga izvukli na obalu u blizini Chocolata Holea, gdje su se nalazili tragovi kornjaa. Morski je pas bio dulji od tri i pol metra, te silno odbojan s tom irokom njukom i oima na svakom od dvaju plosnatih ispupenih dijelova. Ribari i prolaznici gaali su ga iz pitolja, koliko se moglo vidjeti bez uinka. ivotinja je poskakivala i migoljila se na daskama mola gotovo do podneva. Potom su joj rasporili trbuh i izvadili sluzavu utrobu. Tako se ukazao i bljesak metala, a kada su rasporili i crijeva, pokazalo se da se radi o cjelovitom oklopu panjolskog vojnika grudobranu, nazubljenoj kacigi, titnicima za koljena. Na temelju toga zakljueno je da je morski pas progutao cijelog vojnika, da je probavio meso, ali zadrao oklop, koji nije uspio proi kroz probavni sustav. Neki su to smatrali najavom neminovnog panjolskog napada na Port Royal, a neki znakom da e Hunter napasti panjolce. Sir James Almont nije imao vremena za praenje navodnih znakova. Tog je prijepodneva bio zauzet ispitivanjem francuskog lupea po imenu L'Olonnais, koji je tog jutra u luku uplovio s plijenom - panjolskim brigom. L'Olonnais nije imao vjerodajnice, a osim toga Engleska i panjolska barem formalno nisu bile zaraene. Od toga je jo gora bila injenica da se na brigu, u trenutku ulaska u luku, nije nalazilo nita osobito vrijedno. U tivi su zatekli tek neto koa i duhana. Iako je bio na glasu kao veliki korsar, L'Olonnais je bio glup i okrutan ovjek. Dakako, pirat na svojim dunostima i nije trebao osobito mnogo inteligencije. Trebalo je samo ekati, na odgovarajuoj zemljopisnoj irini, da naie neko plovilo, te ga napasti. Dok je sa eirom u rukama stajao u guvernerovu uredu, L'Olonnais je sada s djeakom nedunou recitirao nevjerojatnu priu. Sluajno je naiao na zauzeti brod, rekao je, i uvidio da na njemu nema nikoga. Nije bilo putnika i brod je samo tako besciljno plutao. "Snali su ga sudba, ili kakva epidemija, ili moda neka druga poast", ree L'Olonnais. "Ali, bio je to dobar brod, gosparu, pa sam smatrao da mi dunost prema Kruni nalae da ga vratim u luku, gosparu." "Nije bilo ba niti jednog putnika?" "Ne, ni ivog stvora." "Ni mrtvih na brodu?" "Ne, gosparu." "Nikakvih tragova koji bi ukazivali na to to se dogodilo?" "Ba nita, gosparu." "A teret..." "Kao to su vidjeli i vai inspektori, gosparu... Nismo nit' ni taknuli, gosparu. To dobro znate." Sir James upitao se koliko je nedunih ljudi L'Olonnais pobio da raisti palubu tog trgovakog broda. Pitao se i gdje je pirat pristao i sakrio dragocjeni teret. U Karipskome moru postoje na tisue otoka i malenih sprudova koji su mu mogli posluiti u te svrhe.

27

Sir James prstima zabubnja po stolu. Bilo je oito da mu taj ovjek lae, no za to mu treba i dokaz. ak i u nesmiljenim uvjetima koji su vladali u Port Royalu uglavnom su vladali engleski zakoni. "U redu", ree na koncu. "Formalno u vas izvijestiti da Kruni nije nimalo drago zbog tog zarobljavanja. Kralj e stoga uzeti petinu..." "Petinu!" Kralj bi inae najee uzimao desetinu ili ak petnaestinu. "Tako je", ree sir James posve smireno. "Njegovo Velianstvo uzet e petinu, a ja u vam jo slubeno priopiti da ete, u sluaju da do mene dou dokazi o podlom ponaanju, biti izvedeni pred sud i objeeni kao pirat i ubojica." "Gosparu, kunem vam se da je..." "Dosta je", ree sir James i podigne ruku. "Zasada moete slobodno ii, ali vodite rauna o mojim rijeima." L'Olonnais se teatralno nakloni i izie iz ureda, povlaei se unatrag. Almont zvoncem pozove pomonika. "Johne," ree, "pronai nekolicinu L'Olonnaisovih mornara i pobrini se da im vinom poteno podmae jezik. Zanima me kako je doao do tog broda i trebam vrste dokaze protiv njega." "Svakako, Vaa Ekscelencijo." "Jo neto, Johne... odvoji desetinu za kralja, a desetinu za guvernera." "Svakako, Vaa Ekscelencijo." "To bi bilo sve." John se nakloni. "Vaa Ekscelencijo, kapetan Hunter doao je po dokumente." "Uvedi ga." Hunter je odlunim korakom uao ve trenutak kasnije. Almont ustane i stisne mu ruku. "ini mi se da ste dobro raspoloeni, kapetane." "I jesam, sir James." "Pripreme teku po planu?" "Upravo tako, sir James." "Cijena?" "Pet stotina dublona, sir James." Almont je oekivao upravo toliki iznos. Iz ladice u stolu izvadio je kesu s novcem. "Ovo e biti dovoljno." Hunter se nakloni i uzme novac. "Nego..." ree sir James. "Dao sam izraditi vjerodajnice za prikupljanje kampehova drva na svim lokacijama koje budete smatrali prikladnima." U tom trenutku uruio mu je dokument. Godine 1665. Englezi su sjeu kampehova drva smatrali legitimnom poslovnom aktivnou, iako su panjolci prisvajali monopol na tom podruju. Drvo tog stabla, latinskog naziva Hematoxylum campechianum, sluilo je za dobivanje crvene boje, kao i za pripravu odreenih lijekova. Ta je tvar bila vrijedna koliko i duhan. "Moram vam rei", ree sir James polagano, "da ne moemo poduprijeti nikakav napad na neko panjolsko naselje, osim u sluaju provokacije." "Razumijem", ree Hunter. "Smatrate li da e biti provokacija?" "Sumnjam, sir James." "U tom sluaju, dakako, va napad na Matanceros smatrat e se piratstvom." "Sir James, naa sirota alupa, Cassandra, s lakim naoruanjem i uz vae slubeno doputenje za trgovaku aktivnost, moe se nai na meti topova s Matancerosa. Ne bismo li u tom sluaju trebali uzvratiti? Ne moemo podrati ni neopravdano granatiranje nedunog plovila." "Apsolutno se slaem", ree sir James. "Uvjeren sam da mogu imati povjerenja u vas i biti siguran da ete se ponijeti kao pravi vojnik i dentlmen." "Neu iznevjeriti vae povjerenje." Hunter se okrene prema vratima. "Jo samo jedno", ree sir James. "Cazalla je Filipov miljenik. Cazallina ki u braku je s Filipovim potkancelarom. Eventualna poruka u kojoj bi

corry

Cazalla dogaaje na Matancerosu opisao drukije od vas bila bi velika sramota za Njegovo Velianstvo, kralja Karla." "Sumnjam", ree Hunter, "da e biti Cazallinih poruka." "Vrlo je vano da ih ne bude." "Poruke se ne alju s morskoga dna." "Upravo tako", ree sir James. Njih dvojica potom su se rukovali. Dok je Hunter odlazio iz Guvernerove palae, neka crnkinja uruila mu je pismo, a potom se bez rijei okrenula i udaljila. Hunter se spustio stubama i otvorio pismo ispisano enskim rukopisom. Dragi moj kapetane, nedavno sam doznala da se u sredinjem dijelu otoka Jamajke, u tzv. Crawfordovoj dolini, nalazi prelijep izvor. Kako bih se to bolje upoznala s arima svog novog boravita, kasnije poslije podne otii u do tog mjesta, u nadi da je uistinu toliko arobno koliko me uvjeravaju. S naklonou, Emily Hacklett Hunter urno spremi pismo u dep. U uobiajenim okolnostima ne bi se obazirao na poziv implicitno sadran u poruci gospode Hacklett. Dan uoi isplovljavanja Cassandre imao je mnogo posla. No ionako je trebao poi u unutranjost otoka, posjetiti Crnookog. Bude li vremena... Slegnuo je ramenima i poao u staju po konja.

9
idov se bio smjestio u Sutter's Bayu, istono od luke. ak i s povee udaljenosti, Hunter je jasno uoio gdje se nalazi po jetkome dimu koji se dizao nad zelenim raslinjem, te povremenim praskovima eksplozivnog punjenja. Dojahavi na malenu istinu, ugledao je idova usred bizarnog prizora: posvuda su leale mrtve ivotinje svih moguih vrsta, smrdljive pod uarenim podnevnim suncem. Tri drvene bave, sa salitrom, ugljenom i sumporom, stajale su sjedne strane. Komadii razbijenog stakla svjetlucali su meu visokom travom. idov je grozniavo radio, odjee i lica umrljanih krvlju i prainom zaostalom od eksplozija baruta. Hunter sjae i pogleda oko sebe. "to to, za ime svijeta, radite?" "Ono to si traio", odgovori Crnooki, pa se nasmijei. "Nee se razoarati. Doi, pokazat u ti. Prvo si mi dao zadau da izradim dug i sporogorei fitilj, je li tako?" Hunter kimne. "Obini fitilji ne bi bili dobri", ree idov mudro. "Mogao bi se napraviti barutni trag, ali on brzo gori. S druge strane mogao bi se upotrijebiti fitilj." Radilo se o komadu konopca ili sukna natopljenog u salitri. "Ali on gori uistinu sporo, a plamen je poesto preslab da zapali eksplozivno punjenje. Shvaa to ti elim rei?" "Da." "U redu. Srednji plamen i brzinu gorenja dobivamo poveanjem udjela sumpora u barutu. No takva je mjeavina poznata kao nepouzdana. Jer nikako ne bi bilo dobro da plamen pone prtati i da se na koncu ugasi." "Ne." "Iskuao sam mnoge natopljene page, stjenjeve i tkanine, ali sve je bilo uzalud. Ni na to od toga ne moe se osloniti. Stoga sam potraio neto u emu e se nai punjenje. I pronaao ovo." Pridignuo je neku tanku, bijelu i nitastu tvar. "takorska utroba", ree i sretno se nasmijei. "Blago suena nad toplim ugljenom, kako bi se uklonili sokovi i tjelesne tekuine, a zadrala elastinost. Kada se u crijevo stavi odreena koliina baruta, dolazimo do vrlo korisnog fitilja. Dopusti da ti pokaem.Uzeo je komad crijeva, dugaak oko tri metra, onako blijed, s jedva primjetnim tamnim barutnim punjenjem. Poloio ga je na tlo i zapalio na jednome kraju. Fitilj je gorio gotovo neujno, uz vrlo malo prtanja, te polagano - u minuti ne vie od trietiri centimetra.

29

idov se smijeio od uha do uha. "Vidi?" "Imate se ime ponositi", ree Hunter. "Taj fitilj moete i transportirati?" "Na vrlo siguran nain", odgovori idov. "Jedini je problem vrijeme. Ako se crijevo previe osui, postaje krhko i moe puknuti. Do toga bi moglo doi nakon dan-dva." "U tom sluaju sa sobom moramo povesti i neto takora." "I ja tako mislim", ree idov. "Imam jo jedno iznenaenje, neto to nisi traio. Moda ti nee zatrebati, iako mi se ini da je naprava vrijedna divljenja." Naas je zastao. "uo si za francusko oruje koje nazivaju granatom?" "Nisam", ree Hunter i odmahne glavom. "To je neko otrovano voe?" Francuska rije grenadoe oznaavala je nar, a trovanje je u posljednje vrijeme bilo vrlo popularno na Lujevu dvoru. "U odreenom smislu", ree idov i slabano se nasmijei. "Tako je nazivaju zbog sjemenaka u naru. uo sam da takvo to postoji, ali i da je proizvodnja vrlo opasna. Ipak, uspio sam. Tajna se krije u udjelu salitre. Dopusti da ti pokaem." idov mu pokae praznu staklenu bocu niskoga grla. Dok je Hunter gledao, idov je u nju stavio aku sitne same i nekoliko metalnih komadia. Dok je radio, idov ree: "Ne bih volio da o meni stekne lo dojam. Zna za Complicidad Grande?" "Tek usputno." "Krenulo je od mojeg sina", ree idov, pa naini grimasu, i dalje pripremajui granatu. "U kolovozu 1639. moj se sin ve odavno bio odrekao idovske vjere. ivio je u Limi, u Peruu, u Novoj panjolskoj. Obitelj mu je bila vrlo uspjena. Imao je mnogo neprijatelja. Uhitili su ga jedanaestog kolovoza" - idov u staklenku stavi jo same - "i optuili da potajno pripada idovskoj vjeri. Govorkalo se da ne eli prodavati subotom, te da za doruak ne jede slaninu. Obiljeili su ga kao promicatelja judaizma. Muili ga. Bose noge stavili su mu u uarene eljezne cipele i tako mu spalili meso na njima. Priznao je." idov je u bocu natisnuo baruta koliko je god mogao, a otvor zatvorio vruim voskom. "Zatoili su ga na est mjeseci", nastavi. "Godine 1640., u sijenju, jedanaestorica mukaraca spaljena su na lomai. Sedmorica su jo bila iva. Jedan od njih bio je i moj sin. Cazalla je zapovijedao garnizonom i nadgledao provoenje auto defa. Zaplijenili su imovinu moga sina. Supruga i djeca... jednostavno su nestali." idov naas pogleda Huntera i obrie suze. "Ne tugujem", ree. "Ali e moda razumjeti emu ovo." Podignuo je granatu i u vosak uvukao kratak fitilj. "Bit e ti najbolje da se skloni iza onog grmlja", ree idov. Hunter je iz zaklona gledao kako idov stavlja bocu na jedan kamen, pali fitilj i zatim sumanuto tri do njega. Obojica su sada promatrala bocu. "to se treba dogoditi?" upita Hunter. "Gledaj", ree idov i prvi se put nasmijei. Ve trenutak kasnije boca je eksplodirala. Komadii stakla i metala razletjeli su se na sve strane. Hunter i idov priljubili su se uz tlo i sluali kako geleri kidaju lie iznad njih. Kada je Hunter ponovno pridignuo glavu, lice mu je bilo blijedo. "Boe presveti", ree. "Nije ba dentlmenska naprava", ree idov. "teta na povrinama malo tvrima od mesa gotovo je zanemariva." Hunter zaueno pogleda idova. "panjolci su zasluili takav odnos", ree idov. "to kae na granatu?" Hunter zastane. Svi njegovi instinkti protivili su se toliko nehumanom oruju. Ipak, uskoro e sa ezdesetoricom ljudi krenuti u osvajanje galijuna s blagom u neprijateljskome uporitu: ta mala skupina namjerit e se na utvrdu u kojoj je tri stotine vojnika, uz brodsku posadu na obali, a to znai da se radi o jo dvije do tri stotine ljudi. "Izradite desetak komada", ree. "Pohranite ih na sigurno, za putovanje, i nikome nemojte nita spomenuti. Bit e to naa tajna." idov se nasmijei. "Osvetit ete se, Don Diego", ree Hunter. Potom je uzjahao i krenuo dalje.

corry

10
Crawfordova dolina nalazila se na ugodnih pola sata jahanja prema sjeveru, kroz raskono zelenilo u podnoju Blue Mountainsa. Hunter je doao do grebena s kojeg se pruao pogled na dolinu i ondje ugledao konje gospoe Hacklett i dviju ropkinja, vezane uz potok koji je uborio, a istjecao je iz stjenovitog jezerca na istonome rubu doline. Ugledao je i prostirku i na njoj postavljene namirnice za piknik. Dojahao je do konja i uz njih vezao svoju ivotinju. Trebao mu je tek jo koji trenutak da podmiti ropkinje: samo je prinio prst usnama i dobacio im iling. Tiho se smijuljei, dvije su se ene povukle. Ni jednoj ni drugoj nije bilo prvi put da primaju mito u zamjenu za utnju o tajnome susretu, pa Huntera nije brinula mogunost da bi nekome mogle rei to su vidjele. Jednako tako, znao je da e uskoro poeti viriti kroz grmlje, promatrati dvoje bijelaca i prigueno se smijuljiti. Tiho je krenuo uz kamenje na rubu jezerca, u podnoju malenog slapa. Gospoa Hacklett kupala se u potoku. Do tog trenutka nije bila primijetila Huntera. "Sarah," ree gospoa Hacklett, obraajui se ropkinji, budui da je smatrala da je jo uvijek negdje u blizini, "zna li kapetana Huntera, u luci?" "A-haaa", ree Hunter piskavim glasom, pa sjedne uz njezinu odjeu. "Robert kae da se radi o obinome razbojniku i piratu", nastavi ona. "Ali Robert se gotovo uope ne zanima za mene. Bila sam kraljeva miljenica - to je jedan vedar i veseo ovjek, bez iznimke. Ali taj kapetan Hunter... tako je zgodan. Zna li je li u milosti mnogih ena u gradu?" Hunter ne odgovori. I dalje je gledao kako se gospoa Hacklett praaka. "Vjerojatno jest. U oku ima iskru koja e raznjeiti i najtvre srce. A oito je snaan i hrabar, to ne moe promai niti jednoj eni. Prsti i nos takoer su mu popriline duljine, to govori i u prilog njegovoj mukosti. Ima li u gradu miljenicu, Sarah?" Hunter i dalje nije odgovarao. "I Njegovo Velianstvo ima duge prste i udesno je zadovoljavajui u lonici." Na te se rijei zasmijuljila. "O tome nipoto ne bih smjela priati, Sarah." Hunter je i dalje utio. "Sarah?" ponovi ona, pa se okrene. I tada ugleda Huntera koji je sjedio i smijeio joj se od uha do uha. "Ne znate da kupanje nije zdravo?" ree Hunter. Ona stane ljutito pljuskati rukama po povrini vode. "Sve to se pria o vama uistinu je tono", potui se. "Podli ste i neodgojeni, krajnje drski i bez traka gospodskih manira." "A danas ste oekivali nekog gospodina?" Ona stane jo uzrujanije pljuskati. "Svakako sam oekivala neto vie od obinog uhode i lopova. Odmah se udaljite, da se mogu odjenuti." "Meni je ovdje ba ugodno", ree Hunter. "Odbijate udaljiti se?" Bila je jako ljutita. U bistroj vodi Hunter je jasno vidio da je ak i malko premrava za njegov ukus, da ima malene grudi, da se radi o koatoj eni uska lica. No uzbudio ga je njezin bijes. "Da, naalost odbijam." "U tom sluaju, gospodine, moram rei da sam pogreno sudila o vama. Smatrala sam da ete biti ljubazni i pokazati dobar odgoj prema eni koja se nala u nevolji." "A u kakvoj ste to nevolji?" upita Hunter. "Oito sam posve naga, gospodine." "To vidim." "A potok je hladan." "Doista?" "Doista." "To ste tek sada shvatili?" "Gospodine, jo vas jednom molim da prestanete biti toliko drski i dopustite mi da na trenutak ostanem sama, da se obriem i odjenem."

31

Umjesto odgovora, Hunter je priao potoku, uhvatio je za ruku i izvukao na stijenu, gdje je ostala stajati. Dok se s nje cijedila voda, drhtala je unato sunevoj toplini. Bijesno ga je gledala. "Umrijet ete mi od hladnoe", ree on, smijeei se zbog njezine nelagode. "U tom sluaju barem budimo ravnopravni", ree ona, pa ga neoekivano, onako odjevenog, gurne u vodu. Pao je uz velik pljusak, okiran hladnoom koju je osjetio, toliko da je naas ostao bez zraka. Stao je mlatarati rukama i nogama, dok je ona stajala na kamenu i smijala mu se. "Gospo," ree on, i dalje se silno muei. "Gospo, preklinjem vas." Ona se i dalje smijala. "Gospo", ponovi on, "ne znam plivati. Molim vas da mi pomognete..." Glava mu se naas izgubila pod vodom. "Mornar koji ne zna plivati?" Poela se jo glasnije smijati. "Gospo..." uspio je tek izustiti kada mu je glava isplivala na povrinu, da bi odmah zatim potonula. Trenutak kasnije s mukom se ponovno pridignuo, mlatarajui na sve strane bez imalo usklaenosti pokreta, a ona ga je zabrinuto pogledala. Ispruila je ruku, a on joj je pokuao prii, uz pljuskanje i pljuvanje. Uhvatio ju je za ruku i snano povukao, tako da ju je odbacio preko sebe. Glasno je kriknula i pala tono na lea, uz bolan pljusak. Kriknula je jo i trenutak prije nego to je potonula. Kada je izronila, on se ve grohotom smijao. Pomogao joj je da se uspne na toplu stijenu. "Ba ste nitko i nita," izustila je, izbacujui ostatke vode iz usta, "nitko doli obini gad, pokvarenjak, nemilosrdni, izopaeni, razvratni nitkov." "Vama na usluzi", ree Hunter, pa je poljubi. Ona se naglo odmakne. "I jo tako drski." "I drzak", sloi se on, pa je ponovno poljubi. "Pretpostavljam da me kanite silovati poput obine uliarke." "Sumnjam", ree Hunter, pa stane svlaiti mokru odjeu, "da e takvo to biti potrebno." I nije bilo potrebno. "Usred bijela dana?" upita ona uasnuto. Bile su to njezine posljednje razgovijetne rijei.

11
Usred bijela dana gospodin Robert Hacklett suoio se sa sirom Jamesom Almontom, donosei novosti koje su ga uznemirile. "Gradom krue glasine", ree, "da kapetan Hunter, isti onaj ovjek s kojim smo juer veerali, sada organizira piratski pohod na neki panjolski posjed, moda ak samu Havanu." "A vi tim priama pridajete teinu?" upita ga smireno Almont. "Vaa Ekscelencijo," ree Hacklett, "posve je razvidno da je kapetan Hunter naruio opremanje i dostavu zaliha na alupu Cassandra." "Mogue", ree Almont. "Koji to zloin dokazuje?" "Vaa Ekscelencijo," nastavi Hacklett, "uz najvee potovanje moram vas izvijestiti da ste, prema priama koje krue, odobrili taj pohod, te ga moda ak i novano poduprli." "elite rei da financiram njegovu ekspediciju?" ree Almont pomalo razdraeno. "Ne tim rijeima, ali tako nekako, sir James." Sir James uzdahne. "Gospodine Hacklett," ree, "kada ovdje provedete malo vie vremena - recimo tjedan dana - spoznat ete da se uvijek govorka da podupirem nekakav pohod i da ga financiram." "Glasine, znai, nemaju temelja?" "U ovoj mjeri: kapetanu Hunteru dao sam slubene dokumente kojima mu odobravam sjeu kampehova drva na mjestima koja im se uine prikladnima. Eto, to su razmjeri mojeg zanimanja za to pitanje." "A gdje e sjei to drvo?" "Nemam pojma", odgovori Almont. "Vjerojatno na Obali komaraca u Hondurasu. To je uobiajena lokacija..."

corry

"Vaa Ekscelencijo," ustrajao je Hacklett, "smijem li vas s velikim potovanjem podsjetiti da u ovo doba primirja izmeu nae zemlje i panjolske sjea drva moe biti shvaena kao provokacija, te da je takvo to vrlo jednostavno izbjei?" "Smijete me podsjeati koliko elite," ree Almont, "ali po mojem sudu nemate pravo. panjolska u ovome dijelu svijeta svojata mnoga podruja, a ondje ipak nema naselja - ni gradove, ni naseljenike, ni graane. U nedostatku takvih dokaza o vlasti, smatram da se sjei drvea ne moe prigovoriti." "Vaa Ekscelencijo," ree Hacklett, "ne slaete li se da se neto to zapone kao ekspedicija s ciljem dobave drva, ak i uz mudre rijei koje ste izrekli, lako moe pretvoriti u piratski pohod?" "Lako? Nipoto lako, gospodine Hacklett."

NJEGOVU PRESVETOM VELIANSTVU KARLU, BOJOM MILOU KRALJU VELIKE BRITANIJE I IRSKE, VLADARU, BRANITELJU VJERE ITD. PONIZAN PODNESAK ZAMJENIKA GUVERNERA PLANTAA I PODRUJA NJEGOVA VELIANSTVA NA JAMAJCI, NA KARIBIMA Ovime ponizno pokazujem da je mene, najodanijeg podanika Vaeg Velianstva, Vae Velianstvo zaduilo da provodim stavove i tenje Krune u vezi s piratskim djelima na podruju Kariba. Nakon to sam i u pisanome i u usmenome obliku te iste tenje i stavove prenio siru Jamesu Almontu, guverneru ve spomenute Jamajke, moram izvijestiti da se prekidu i guenju piratstva u ovim krajevima pridaje vrlo malo pozornosti. tovie, s velikim aljenjem moram iskreno ustvrditi da se i sam sir James udruuje s raznim razbojnicima i nitkovima, da rijeju, djelom i novcem potie podmukle i krvave napade na panjolska podruja, da doputa da Port Royal slui kao uobiajeno sastajalite tih kriminalaca i varalica, te kao mjesto troenja nezakonito steene zarade, da ne pokazuje grizoduje zbog tih aktivnosti i nikakve dokaze o tome da bi u budunosti mogli prestati, da je to ovjek nipoto dorastao visokoj dunosti koju obavlja, zbog bolesti i stavova upitna morala, da u ime Njegova Velianstva trpi razne oblike pokvarenosti, korumpiranosti i opaina. Zbog svih navedenih razloga i dokaza, ponizno molim i zaklinjem Vae Velianstvo da ga ukloni s tog poloaja, te da, velikom mudrou Njegova Velianstva, odabere prikladnijeg nasljednika koji iz dana u dan nee sramotiti i ismijavati Krunu. Najponiznije molim kraljevski pristanak Njegova Velianstva uz ovaj jednostavni podnesak, te ivim u nadi i molitvi. U tom sam smislu va najvjerniji, najodaniji i najposluniji sluga. Robert Hacklett BOE, UVAJ KRALJA Hacklett jo jednom proita pismo, zakljui da je zadovoljan tekstom, pa zvonom pozove poslugu. Na vratima se uskoro pojavila Anne Sharpe. "Dijete," ree on, "htio bih da se pobrine da ovo pismo sljedeim brodom krene u Englesku." Uz pismo joj je dao i novi. "Milorde", ree ona i kratko se nakloni. "Dobro pazi na pismo", ree Hacklett i namrti se. Ona pospremi novi u bluzu. "eli li milord jo neto?" "Molim?" ree on, pomalo zateeno. Drska je djevojka oblizivala usne i smijeila mu se. "Ne", ree on osorno. "Sada idi." Ona je izila. On je uzdahnuo.

33

12
Pri svjetlu baklje Hunter je dugo u no nadgledao ukrcaj tereta. Luke su pristojbe u Port Royalu bile skupe. Obian trgovaki brod nije si mogao priutiti vie od nekoliko sati pristajanja za utovar ili istovar tereta, no Hunterova mala alupa Cassandra bila je vezana uz mol punih dvanaest sati, a Hunteru za to nije naplaen ni simbolian iznos. tovie, Cyrus Pitkin, vlasnik pristanita, s oduevljenjem mu je ustupio prostor, te mu jo, da dodatno potakne kapetana da prihvati velikodunu ponudu, darovao pet baava vode. Hunter je uljudno prihvatio darove. Znao je da Pitkin ne iskazuje iskrenu velikodunost. Po Cassandrinu povratku oekivat e odreeni dar, te e ga i dobiti. Na slian nain prihvatio je i bavu usoljene svinjetine od gospodina Oatesa, mjesnog farmera. Kao i bavicu baruta od gospodina Renfrewa, oruara. Sve transakcije obavljale su se u neizmjerno ljubaznoj atmosferi, ali i uz mnogo pozornosti pridane darovanoj i oekivanoj vrijednosti. Izmeu tih profinjenih razmjena Hunter je ispitivao sve lanove posade, a gospodina Endersa zaduio da ih ispita u vezi s bolestima, da se uvjeri da su zdravi prije nego to ih pusti na brod. Hunter je provjerio i sve zalihe, redom otvorio sve bave sa svinjetinom i vodom, omirisao sadraj, pa uvukao ruku do dna, da se uvjeri da su posve napunjene. Kuao je sve manje bave s vodom i uvjerio se da su zalihe mornarskog dvopeka svjee i bez iaka. Za dugotrajne plovidbe oceanom kapetan nije bio u mogunosti osobno obaviti tako temeljite preglede. Prekooceansko putovanje iziskivalo je ukrcaj doslovce tona i tona hrane i vode za putnike, a velik dio mesa prevozio se u ivome obliku, tako da je jo gakalo i mukalo. No gusari su putovali drukije. Maleni brodovi bili su pretrpani ljudstvom, dok su zalihe bile oskudne. Gusari na pohodu nisu oekivali raskonu i izdanu hranu. tovie, ponekad uope nisu nosili namirnice, na putovanje kreui u oekivanju da e do zaliha doi napadom na neko drugo plovilo ili naselje. Gusari k tome nisu bili ni osobito naoruani. Cassandra, ta alupa duljine dvadeset jedan metar, imala je etiri sokola, okretna topa postavljena na pramcu i krmi. Bilo je to jedino naoruanje broda, nedovoljno ak i za sukob s ratnim brodom pete ili este klase. Gusari su se, meutim, oslanjali na brzinu i manevarske sposobnosti - te plitak gaz - i tako bjeali opasnijim protivnicima. Mogli su ploviti vie u vjetar nego vei ratni brodovi, a mogli su ulaziti i u plitke luke, pliine i kanale, na mjesta na koja ih vei brod nije mogao slijediti. U Karipskome moru, gdje gotovo nikad nisu bili izvan vidokruga nekog otoka, sa zatitnim prstenom pliina i koraljnih grebena, ionako su se osjeali dovoljno sigurnima. Hunter je radio na ukrcaju gotovo do svitanja. S vremena na vrijeme, kad god bi se okupili znatieljni promatrai, dobro je pazio da ih otpravi dalje. Port Royal bio je prepun uhoda. panjolska naselja dobro su plaala svaku unaprijed dostavljenu informaciju o planu napada. Osim toga, Hunter nije elio da ljudi vide neobine zalihe koje ukrcava na brod - sve te konopce, kuke i udne boce koje je idov bio smjestio u sanduke. Njegovi su se sanduci zapravo nalazili u jednoj vrei od vodonepropusne tkanine, te bili spremljeni u potpalublje, daleko od pogleda i samih mornara. Bila je to, kako je Hunter objasnio Donu Diegu, "naa mala tajna". Kada je poelo svitati, gospodin Enders, i dalje pun energije, te ivahna, ritmina koraka, priao mu je i rekao: "Ispriavam se, kapetane, ali neki jednonogi prosjak vei je dio noi proveo u blizini skladita." Hunter pogleda u smjeru te zgrade, i dalje tamne pod ranojutarnjim svjetlom. Pristanite inae nije bilo povoljno mjesto za prosjaenje. "Znate ga?" "Ne, kapetane." Hunter se namrti. S obzirom na okolnosti, mogao je poslati nekoga guverneru i zatraiti da prosjaka na par tjedana strpaju u zatvor Marshallsea. No, bilo je kasno. Guverner je jo spavao i ne bi mu bilo drago da ga ometaju. "Bassa."

corry

Kraj njega se uas stvorio divovski Maur. "Vidi onog prosjaka s drvenom nogom?" Bassa kimne. "Ubij ga." Bassa se odmah udaljio. Hunter se okrene prema Endersu, a ovaj uzdahne. "I ja mislim da je tako najbolje, kapetane." Zatim je ponovio drevnu izreku. "Bolje da putovanje pone u krvi nego da zavri u krvi." "Nekako se pribojavam da bi mnogo krvi moglo biti i na poetku i na zavretku", ree Hunter, pa se ponovno posveti poslu. Kada je Cassandra pola sata kasnije isplovila, s Lazue na pramcu radi pliina uz rt Pelican koje se nisu najbolje vidjele pri oskudnom jutarnjem svjetlu, Hunter se osvrnuo prema pristanitu. Grad je spokojno spavao. Naigai su gasili svjetiljke uz molove. Rijetki pojedinci koji su im doli poeljeti sreu sada su naputali luku, nakon to su se oprostili s mornarima. A onda je u vodi ugledao tijelo onog jednonogog prosjaka, okrenuto licem nadolje. Ljuljalo se naprijed-natrag na blagim valovima, dok je drvena noga tiho udarala o jedan drveni stup. To je ili dobar ili lo znak, pomislio je. Nije znao tono odrediti to je izglednije.

13
Udruuje s raznim razbojnicima i nitkovima'", povie nekontrolirano sir James. '"Potie podmukle i krvave napade na panjolska podruja...' Boe presveti... 'podmukle i krvave'... pa taj je ovjek lud... 'doputa da Port Royal slui kao uobiajeno sastajalite tih kriminalaca i varalica... nipoto dorastao visokoj dunosti koju obavlja... pokvarenost, korumpiranost i opaine...' Proklet bio!" Sir James Almont, i dalje u kunome ogrtau, mahao je pismom. "Nek ide kvragu s tim priama o razbojnicima i nitkovima", ree. "Kada ti je to dao?" "Juer, Vaa Ekscelencijo", ree Anne Sharpe. "Uinilo mi se da bi vas moglo zanimati, Vaa Ekscelencijo." "I zanima me", ree Almont, pa je nagradi noviem. "A bude li bilo jo takvih pisama, dobit e jo novca za nagradu, Anne." Pomislio je kako djevojka sve vie pokazuje koliko je pronicaiva. "Je li ti se pokuavao nametnuti?" "Nije, Vaa Ekscelencijo." "Tako sam i mislio", ree Almont. "No, dobro, smislit emo nain da jednom zauvijek okonamo igrice i spletke gospodina Hackletta." Priao je prozoru spavae sobe i pogledao van. Pod svjetlom ranoga jutra Cassandra, koja je upravo zamicala za rt Lime Caya, podizala je glavnu deblenjau i skretala na istok, sve vie ubrzavajui. Poput svih gusarskih plovila, Cassandra se prvo uputila u Bull Bay, maleni rukavac na samo nekoliko kilometara od Port Royala. Ondje je gospodin Enders brod okrenuo izravno u vjetar, a kapetan Hunter odrao je govor uz lepranje jedara na blagome povjetarcu dok je brod tako stajao na mjestu. Svi na brodu dobro su poznavali te formalnosti. Hunter je prvo zatraio lanove posade da glasaju o njemu i pokau iskazuju li mu povjerenje na dunosti kapetana broda. Prijedlog je doekan klicanjem svih nazonih. Potom je iznio pravila pohoda - nema pia, nema razvratnosti i nema pljake i unitavanja bez njegove zapovijedi. Krenje pravila povlai smrtnu kaznu. Bile su to uobiajene odredbe, a njihovo izglasavanje puka formalnost. Nakon toga objasnio je nain podjele plijena. Kao kapetan, Hunter e uzeti trinaest udjela. Sanson e dobiti sedam - taj podatak popratilo je nekoliko nezadovoljnih glasova - a gospodin Enders dobit e jedan i pol udjel. Lazue jedan i etvrtinu, Crnooki takoer jedan i etvrtinu. Ostatak ce se ravnopravno podijeliti na ostale lanove posade. Jedan lan posade nakon objave je ustao. "Kapetane, vodite nas na Matanceros? To je opasno."

35

"Istina je," ree Hunter, "opasno je, ali plijen je velik. Svi e dobiti vie nego dovoljno. Tko god smatra da je opasnost prevelika ovdje e se iskrcati, u ovom zaljevu. I tim bolje za nas, rekao bih. Ali mora se iskrcati prije nego vam kaem koje nas blago ondje oekuje." ekao je. Nitko se nije ni pomaknuo. "U redu", ree Hunter. "U luci na Matancerosu nalazi se panjolska nava s blagom. Zauzet emo taj brod." Sa svih strana zagluilo ga je klicanje. Proteklo je jo nekoliko minuta do trenutka kada ih je uspio smiriti. A kada su ga ponovno pogledali, u njihovim je oima ugledao novi sjaj, odraz zamiljenog zlata. "Idete sa mnom?" povie Hunter. Odgovorili su gromoglasno. "Idemo, na Matanceros."

II. dio CRNI BROD

14
Cassandra je iz daljine izgledala vie nego dojmljivo, jedara zategnutih na jutarnjem povjetarcu, nagnuta za nekoliko stupnjeva, te je tako, umei, hitro sjekla providno plavo more. No na samome brodu nije bilo ni ugodno ni lagodno. ezdesetorica lanova posade, odrpanih i smrdljivih mornara, natiskivala se na skuenome prostoru, traila kutak u kojem e sjesti, kartati ili drijemati na suncu. Nudu su obavljali u more, bez velike pompe, a kapetana je poesto doekivao prizor u kojem se barem pet-est nagih stranjica nadvijalo nad zavjetrinski bok. Na brodu se nisu dijelili ni hrana ni voda. Prvi dan ba nita, no posada je to i oekivala, te se najela i napila tijekom posljednje noi na kopnu. Jednako tako Hunter se prve veeri nije usidrio. Gusari su obiavali stati u nekoj zatienoj uvali i omoguiti posadi da prespava na obali. No Hunter je plovio cijelu prvu no. A za to je imao dva dobra razloga. Kao prvo, pribojavao se pijuna koji bi mogli doi do Matancerosa i upozoriti obranu uporita. A kao drugo, nije htio jo vie ekati, budui da je nava s blagom iz luke na Matancerosu mogla isploviti svakog trenutka. U smiraj drugoga dana plovili su na sjeveroistok, opasnim prolazom izmeu Hispaniole i Kube. Njegova je posada dobro poznavala to podruje, budui da su se nalazili na samo dan plovidbe od Tortuge, starog piratskog uporita. Nastavio je ploviti i trei dan, a potom pristao uz obalu radi noenja, da odmori premorenu posadu. Znao je da e sutradan zapoeti dugotrajna plovidba kraj Inague, pa do samog Matancerosa. Vie nee biti sigurnih mjesta za pristajanje. Kada jednom prijeu 20. stupanj geografske irine nai e se u opasnim panjolskim vodama. Posada je bila dobro raspoloena, svi su se smijali i alili oko logorskih vatri. Tijekom protekla tri dana samo su jednog ovjeka obuzela privienja s vragovima do kojih je ponekad dolazilo kad nije bilo ruma. Taj se ovjek u meuvremenu smirio, pa se sada vie nije tresao i drhturio. Hunter je sjedio zadovoljno zagledan u plamen. U jednom trenutku priao mu je Sanson i sjeo do njega. "O emu razmilja?" "Ni o emu osobitom." "Razmilja o Cazalli?" "Ne." Hunter odmahne glavom.

corry

"Znam da ti je ubio brata", ree Sanson. "Da, prouzroio je njegovu smrt." "I tebe to ne ljuti?" Hunter uzdahne. "Vie ne." Sanson ga pogleda pri treperavom svjetlu plamena. "Kako je tono umro?" "To nije vano", ree Hunter bezbojnim glasom. Sanson je jo nekoliko trenutaka sjedio bez rijei. "uo sam", ree, "da ga je Cazalla uhvatio na nekom trgovakom brodu. uo sam da ga je objesio za ruke, odrezao mu testise, pa mu ih gurao u usta dok se od njih nije uguio." Hunter jo nekoliko trenutaka nije rekao nita. "Tako glasi ta pria", ree na koncu. "I ti u nju vjeruje?" "Da." Sanson mu se zagleda u lice. "Prepredeni Englezi. Gdje skriva gnjev, Hunteru?" "Gnjev je u meni", ree Hunter. Sanson kimne, pa ustane. "Kada doe do Cazalle, ubij ga brzo. Ne dopusti da ti ta mrnja zamagli razum." "Razum mi nije zamagljen." "Nije, vidim da nije." Sansn se udaljio. Hunter je jo dugo sjedio nepomino, zagledan u vatru. Ujutro su uli u opasni Privjetrinski prolaz, prostor izmeu Kube i Hispaniole. Vjetar je ondje bio izrazito nepredvidiv, a more uzburkano, no Cassandra je i dalje izvrsno napredovala. Negdje tijekom noi proli su kraj mranog rta Le Mole - najzapadnije toke Hispaniole - s desne strane. A ve pred svitanje pred sjevernom su obalom ugledali otok Tortugu. Nastavili su dalje. Cijeli peti dan proveli su na otvorenome moru, no vremenski su uvjeti bili povoljni, a more tek umjereno valovito. Negdje predveer s lijeve su strane ugledali otok Inaguu, a ubrzo potom Lazue je na obzoru ugledala uzvisinu koja je mogla biti samo Les Caiques, tono ispred njih. To je bilo vano jer se neposredno juno od te toke u duljini od nekoliko kilometara protezala opasna pliina. Hunter je zapovjedio skretanje na istok, prema jo uvijek nevidljivom otoju Turk. Vrijeme je i dalje bilo dobro. lanovi posade pjevali su ili drijemali na suncu. Sunce se ve sputalo kad je Lazue sve razbudila povikom: "Jedro na vidiku!" Hunter je istog trenutka poskoio na noge. mirkajui je gledao prema obzoru, ali nije vidio nita. Enders, taj umjetnik mora, ve je brod traio durbinom, okreui ga u irokome luku. "Dobijesa", ree, pa preda durbin Hunteru. "Tono na boku, kapetane." Hunter usmjeri durbin prema brodu. Kroz lukove duginih boja razabrao je bijeli pravokutnik koji se nalazio nisko na obzoru. Dok je gledao, bijeli je pravokutnik dobio jo jedan kut, tako da je sada vidio dva jedra koja se preklapaju. "to kaete?" upita Enders. Hunter odmahne glavom. "Znate koliko i ja." S te udaljenosti jednostavno nije bilo mogue utvrditi pripadnost broda koji se pribliavao, no nalazili su se u neprijeporno panjolskim vodama. Pogledom je obuhvatio obzor. Inagua je ostala daleko iza njih, na barem pet sati plovidbe, a taj otok ionako ne nudi osobitu zatitu. Na sjeveru su ga privlaili Les Caiques, no vjetar je puhao sa sjeveroistoka, tako da bi morali odvie ploviti, te tako ne bi uspjeli razviti veu brzinu. Na istoku se jo nije vidio otok Turk - a usto se nalazio u smjeru iz kojeg su se pojavila ona jedra. Mora donijeti odluku. Niti jedna alternativa nije privlana. "Promijenite smjer", ree na koncu. "Idemo prema Les Caiques." Enders se ugrize za usnu i kimne. "Pripremi okret!" povie, a lanovi posade stanu se penjati po oputi. Cassandra se okrenula kroz vjetar i usmjerila prema sjeveru. "Zatei", ree Hunter, zagledan u jedra. "Poveaj brzinu." "Razumijem, kapetane", ree Enders. Umjetnik mora nezadovoljno se mrtio, i to s pravom, jer su se jedra na obzoru sada jasno vidjela i golim okom. Drugi ih je brod sustizao.

37

Sljemenjae su se sada ve uzdignule iznad crte obzora, a upravo se poela ukazivati i prednja deblenjaa. Gledajui kroz durbin, Hunter je ugledao tri kuta sljemenjaa. Trojarbolni brod gotovo je posve sigurno ratni brod neke zemlje. "Dobijesa!" Dok je tako gledao, tri su se jedra stopila u jedan pravokutnik, a potom se ponovno razdvojila. "Okrenuli su se", ree Hunter. "I sada idu izravno na nas." Enders je nervozno premjestio teite i snanije uhvatio kormilo. "Neemo im pobjei dok smo na ovom smjeru, kapetane." "Kao ni na bilo kojem drugom smjeru", ree Hunter neraspoloeno. "Molimo se za bezvjetrinu." Drugi je brod od njih bio udaljen manje od pet milja. Uz postojan vjetar, neizbjeno e sustii Cassandru. Sada su se mogli nadati jedino da e vjetar oslabjeti. Cassandra bi u tom sluaju, zahvaljujui manjoj teini, mogla malo odmai. Ponekad bi vjetar utihnuo u vrijeme zalaska sunca, no jednako esto dogaalo se i da se tada pojaa. Ve koju minutu kasnije Hunter je na obrazima osjetio snanije strujanje zraka. "Danas nam srea nije naklonjena", ree Enders. Sada su ve vidjeli sve deblenjae drugog broda, ruiaste u sutonu i posve napuhane na sve jaem vjetru. Les Caiques su jo bili daleko, sigurno utoite na jo nemoguoj udaljenosti, izvan njihova dosega. "Da se okrenemo i pojurimo dalje, kapetane?" upita Enders. Hunter odmahne glavom. Cassandra bi moda bolje plovila s vjetrom u krmu, no time bi samo odgodili neizbjeno. Posve nemoan, Hunter je zdvojno stisnuo ake, zagledan u jedra drugog broda koja su se iz minute u minutu poveavala. Sada se ve vidio rub trupa. "Linijski brod, vie nema sumnje", ree Enders. "Ne mogu razabrati provu." Prema obliku pramca najlake se mogla odrediti nacionalna pripadnost. panjolski ratni brodovi najee su imali zaobljeniji pramac od engleskih i nizozemskih brodova. Sansn je doao do kormila. "Upustit e se u borbu?" upita. Umjesto odgovora, Hunter je samo pokazao prema brodu. Trup se sada jasno vidio na obzoru. Brod je na vodenoj liniji bio dulji od etrdeset metara i imao dvije topovske palube. Topovski su poklopci bili otvoreni, a iz njih su virile tupe topovske njuke. Hunter se nije ni trudio brojiti koliko ih ima. Najmanje dvadeset, moda i trideset, na desnome boku, koliko je uspio vidjeti. "Meni izgleda panjolski", ree Sansn. "Da, panjolac", sloi se Hunter. "Borit emo se?" "Protiv takvog broda?" upita Hunter. Jo dok je izgovarao te rijei, ratni se brod okrenuo bokom i ispalio uvodnu kuglu prema Cassandri. Topovi su i dalje bili predaleko i kugla je bezopasno pljusnula u more ispred lijevog boka, no upozorenje je bilo vie nego jasno. Jo tisuu metara i nai e se u dometu ratnoga broda. Hunter uzdahne. "Uite u vjetar", ree tiho. "Kako, molim, kapetane?" upita Enders. "Rekao sam: uite u vjetar i otpustite sve podigae." "Razumijem, kapetane", ree Enders. Sansn bijesno pogleda Huntera i ljutito poe prema pramcu. Hunter se nije obazirao. Gledao je kako njegova malena alupa pramcem ulazi u vjetar, a konopci se otputaju. Jedra su stala buno treperiti na vjetru. Brod se zaustavio. Hunterova posada poredala se uz ogradu na lijevome boku i gledala primicanje ratnoga broda. Trup mu je bio u cijelosti obojen u crno, sa zlatnim obrubom, a Filipov grb - uspravljeni lavovi - blistao je na povienome dijelu krme. Vie nije bilo sumnje: brod pripada panjolskoj. "Mogli bismo se poteno oduprijeti", ree Enders, "kada nam priu. Samo izdajte zapovijed, kapetane."

corry

"Ne", ree Hunter. Na brodu takve veliine zacijelo je barem dvjesto mornara i jo barem toliko naoruanih vojnika. ezdesetorica s otvorene alupe protiv etiri stotine boraca na veem brodu? I na najmanji znak otpora, ratni brod jednostavno bi se malko udaljio i salvama zasipao Cassandru dok ne potone. "Bolje umrijeti s maem u ruci, nego s papinskim uetom oko vrata ili na prokletoj panjolskoj vatri koja ti pri none prste", ree Enders. "Priekat emo", ree Hunter. "to priekati?" Hunter na to nije imao odgovora. Gledao je kako im ratni brod prilazi toliko blizu da se sjena Cassandrine glavne deblenjae ukazala na njegovu boku. Pri sve oskudnijem svjetlu uo se staccato zapovijedi na panjolskome. Pogledom je obuhvatio vlastiti brod. Sanson je urno nabijao pitolje i stavljao ih za pojas. Hunter mu prie. "Ja u se boriti", ree Sanson. "Vi se svi moete predati poput plahih baba, ali ja u se boriti." Hunteru je neto odjednom sinulo. "U tom sluaju postupi ovako", ree pa mu neto doapne. Ve trenutak kasnije Francuz se nekamo iskrao. I dalje su se uli povici panjolaca koji su bacali konopce prema Cassandri. Visoko iznad njih, na glavnoj palubi ratnoga broda, zgusnuto su se poredali vojnici s muketama koji su ciljali prema malenoj alupi. Prvi panjolski vojnik spustio se na Cassandru. Jednog po jednog, Huntera i njegovu posadu, muketama su gurali i tjerali da se ljestvama od konopca uspnu na neprijateljski brod.

15
Nakon dana provedenih na skuenoj Cassandri, ratni se brod doimao neizmjerno velikim. Glavna je paluba bila toliko prostrana da je izgledala poput prave ravnice koja se prostire pred njima. Hunterova posada, koju su vojnici doveli do glavnog jarbola - ista ona posada koja je ispunjavala svaku slobodnu stopu na alupi - ovdje se doimala beznaajnom. Hunter je promatrao lica svojih ljudi. Svi su skretali pogled, izbjegavali ga. Bilo je oito koliko su bijesni, frustrirani i razoarani. Visoko iznad njih divovska su jedra leprala na vjetru, buei toliko da je tamnokosi panjolski asnik koji im se obraao morao vikati da ga uju. "Ti kapetan?" povie. Hunter kimne. "Kako se zvati?" "Hunter", odvrati on jednako glasno. "Englez?" "Da." "Ii do na kapetan", ree asnik, a dvojica naoruanih vojnika odmah su ga povela u potpalublje. Vodili su ga, kako se inilo, do kapetana ratnog broda. Hunter se osvrne i jo jednom pogleda potitenu i naputenu posadu okupljenu oko glavnog jarbola. Vojnici su im ve vezivali ruke na leima. panjolska je posada oito bila vrlo uinkovita. Posrui uskim stubama spustio se do topovske palube. Naas je ugledao dugaak niz topova, uz koje su stajale spremne posade, a onda su ga grubo gurnuli prema krmi. Dok je prolazio kraj otvorenih topovskih okana, vidio je i svoju malenu alupu, vezanu uz veliki ratni brod. panjolski vojnici ve su se bili razmiljeli po cijeloj alupi, a panjolski mornari koji e je preuzeti na putu do luke ve su provjeravali opremu i oputu, pripremajui se za plovidbu. Nisu mu dopustili da se zadrava. Muketa koja ga je svako malo udarala u lea tjerala ga je dalje. Tako su doli i do vrata koja su uvala dvojica do zuba naoruanih mukaraca prijeteeg izgleda. Hunter je primijetio da nemaju odore i da se dre neobino nadmono. Pogledali su ga saalno i s prijezirom. Jedan od njih pokucao je na vrata i brzo izgovorio

39

nekoliko rijei na panjolskome. Iznutra se zaulo nekakvo gunanje, pa su otvorili vrata i Huntera gurnuli u prostoriju. Jedan od uvara takoer je uao i za sobom zatvorio vrata. Kapetanova je kabina bila vrlo velika i raskono ureena. I sve pojedinosti odisale su prostranou i bogatstvom. Na blagovaonikome stolu nalazio se fini platneni stolnjak, kao i pozlaeni tanjuri postavljeni za veeru uz svijee. U jednome kutu nalazilo se raskono izraeno ulje na platnu s prikazom Krista na kriu. Ispod slike stajao je top, cijevi usmjerene kroz otvor u trupu. Iz drugoga kuta svjetiljka je toplim zlaanim sjajem obasjavala sobu. U stranjem dijelu kabine nalazio se jo jedan stol, prepun zemljovida i drugih prikaza. Za njim je, u raskonom naslonjau presvuenom crvenim barunom, sjedio kapetan. Bio je leima okrenut Hunteru i upravo je toio vino iz boce od bruenog stakla. Hunter je uspio utvrditi jedino da se radi o vrlo krupnome mukarcu, lea irokih kao u bika. "No, da," ree kapetan, koji se oito vrlo dobro sluio engleskim jezikom, "mogu li vas privoljeti da mi se pridruite uz au ovog izvrsnog crnog vina?" Prije nego to je Hunter uspio odgovoriti, kapetan se okrenuo, pa se tako naao pred bijesnim oima na mesnatome licu sa snano izraenim nosom i bradom crnom poput ugljena. S usana mu se posve nesvjesno otela samo jedna rije: "Cazalla!" panjolac se od srca nasmijao. "Oekivali ste kralja Karla?" Hunter je ostao bez rijei. Nejasno je bio svjestan injenice da mu se usne miu, no iz usta mu nije iziao glas. Istodobno su mu se u glavi rojile stotine pitanja. Zato je Cazalla ovdje, a ne na Matancerosu? Znai li to da je onaj galijun ve otplovio? Ili je zapovjednitvo nad utvrdom prepustio nekome od sposobnih zamjenika? Ili moda provodi zapovijed s nekog vieg mjesta - ovaj ratni brod moda plovi za Havanu. Jo dok su mu ta pitanja zaokupljala um, obuzeo ga je ledeni strah. Jedva je kontrolirao drhtanje cijelog tijela dok je stajao zagledan u Cazallu. "Englezu," ree Cazalla, "tvoja mi nelagoda laska. Neugodno mi je to ja tebe ne prepoznajem. Sjedni i opusti se." Hunter se nije ni pomaknuo. Onaj vojnik grubo ga je spustio u naslonja nasuprot Cazalli. "Tako je ve bolje", ree Cazalla. "Hoe li sada prihvatiti vino?" Dodao mu je punu au. Krajnjim naporom snage volje Hunter je uspio sprijeiti drhtanje ruke kojom je prihvatio ponuenu au. Ali nije otpio ni gutljaj. au je odmah odloio na stol. Cazalla se nasmijeio. "U tvoje zdravlje, Englezu", ree i otpije nekoliko gutljaja. "Moram piti u tvoje zdravlje dok je to jo mogue. Nee mi se pridruiti? Ne? No, hajde, Englezu. ak i Njegova Ekscelencija zapovjednik havanskog garnizona nema ovako dobro crno vino. Vino je francusko, zovu ga hautbrion. Pij." Naas je zastao. "Pij." Hunter uzme au i otpije malen gutljaj. inilo mu se da je hipnotiziran, gotovo kao u kakvom transu. No okus crnog vina rasprio je koprenu koja mu je bila zastrla misli. Ve zahvaljujui tom tako obinom pokretu, pridizanju ae do usana i gutanju vina posve je doao k sebi. Oporavio se od oka i poeo uoavati tisue siunih pojedinosti. uo je disanje vojnika koji je stajao iza njega. Vjerojatno na udaljenosti od dva koraka, pomislio je. Uoio je nepravilnosti u Cazallinoj bradi i zakljuio da je kapetan ve vie dana na moru. U njegovu dahu osjetio je miris enjaka kada se ovaj nagnuo naprijed i rekao: "A sada mi, Englezu, lijepo reci kako se zove." "Charles Hunter", odgovori on, snanijim i odlunijim glasom nego to se i sam bio nadao. "Da? Onda sam uo za vas. Isti onaj Hunter koji je prole sezone zauzeo Conception?" "Tako je", ree Hunter. "Isti onaj Hunter koji je predvodio i prepad na Monte Cristo na Hispanioli i zatraio otkupninu za plantaera Ramonu?" "Taj sam."

corry

"Prava svinja, taj Ramona, nije li tako?" nasmije se Cazalla. "I isti onaj Hunter koji je zauzeo de Ruytersov brod s robljem dok je bio usidren u Guadeloupeu, te ga odveo zajedno s cjelokupnim teretom?" "Tako je." "U tom mije sluaju gotovo drago to sam te upoznao, Englezu. Zna li koliko vrijedi? Ne? Pa, vrijednost ti iz godine u godinu raste, a mogue je da je ponovno porasla. Prema mojim posljednjim informacijama, kralj Filip za tebe nudi dvije stotine zlatnih dublona, te jo osamsto za tvoju posadu. Svakome tko dovede do vaeg uhienja. Moda je nagrada sada i vea. Ukazi se mijenjaju, mnogo je tu pojedinosti. Neko smo pirate vraali u Sevillu. Inkvizicija te ondje mogla navesti da se uas pokaje i odrekne grijeha i hereze. Ali, to je tako zamorno. Sada aljemo samo glave, a tovarni prostor uvamo za unosniju robu." Hunter na to nije rekao nita. "Moda misli", nastavi Cazalla, "da je dvije stotine dublona skroman iznos. Kao to moe i zamisliti, u ovom se trenutku s tobom u potpunosti slaem. Ali ti uiva ast da zna kako si najcjenjeniji pirat u ovim vodama. Je li ti zbog toga drago?" "To prihvaam", odgovori Hunter, "u duhu u kojem je bilo namijenjeno." Cazalla se nasmijei. "Vidim da si pravi gospodin", ree. "I htio bih te uvjeriti da emo te objesiti kako dolikuje pravom gospodinu. Dajem ti rije." Hunter se jedva primjetno nakloni. Gledao je kako Cazalla prua ruku prema malenoj staklenoj posudici s poklopcem. Unutra su se nalazili iroki zeleni listii. Cazalla uzme jedan list i stane ga zamiljeno vakati. "Izgleda mi zbunjeno, Englezu. Ovo ti nije poznata navika? Indijanci u Novoj panjolskoj tu biljku nazivaju kokom. Raste u visokim predjelima. vakanjem stjee energiju i snagu. U ena izaziva veliku gorljivost", doda jo pa se zasmijulji. "eli kuati? Ne? Nerado prihvaa moju gostoljubivost, Englezu." Jo je nekoliko trenutaka vakao u tiini, zagledan u Huntera. Na koncu upita: "Nismo li se ve negdje sreli?" "Nismo." "Tvoje mi je lice nekako neobino poznato. Moda davno, kada si bio mlai?" Hunter osjeti kako mu srce nezadrivo udara. "Ne bih rekao." "U pravu si, nema sumnje", ree Cazalla. Zamiljeno je gledao sliku na suprotnome zidu. "Meni su svi Englezi slini. Ne razlikujem vas." Tada ponovno pogleda Huntera. "A ti si mene ipak prepoznao. Kako je to mogue?" "Va izgled i dranje dobro su poznati irom engleskih kolonija." Cazalla je s liem vakao i komadi limete. Nasmijeio se, pa se tiho zasmijuljio. "Nesumnjivo," ree, "nesumnjivo." Naglo se okrenuo u naslonjau i dlanom pljesnuo po stolu. "Dosta je sada, moramo se pozabaviti poslom. Kako se zove tvoj brod?" "Cassandra", odgovori Hunter. "A tko je vlasnik?" "Ja sam i vlasnik i zapovjednik." "Odakle ste isplovili?" "Iz Port Royala." "A razlog?" Hunter je jo nekoliko trenutaka utio. Da je uspio smisliti uvjerljiv razlog, odmah bi ga i izrekao. No nipoto nije bilo jednostavno objasniti nazonost njegova broda u tim vodama. Na koncu je rekao: "Reeno nam je da bi se u ovim vodama mogao nai gvinejski brod s robljem." Cazalla cokne jezikom i odmahne glavom. "Englezu, Englezu." Hunter je dao sve od sebe da odglumi neodlunost, te je rekao: "Plovili smo prema Augustineu." Bio je to najnaseljeniji grad panjolske kolonije Floride. Iako u njemu nije bilo osobito zanimljivog blaga, moglo se barem pretpostaviti da bi mogao postati metom gusarskog napada. "Odabrao si neobian smjer. I vrlo spor." Cazalla je prstima bubnjao po povrini stola. "Zato nisi poao na zapad, zaobiao Kubu i uao u Bahamski prolaz?"

41

Hunter slegne ramenima. "Smatrali smo da u tom prolazu ima panjolskih ratnih brodova." "A ovdje ne?" "Rizik nam se ovdje inio manjim." Cazalla je jo dugo razmiljao o tim rijeima. Glasno je vakao i pijuckao vino. "U Augustineu su samo movare i zmije", ree. "I nema razloga izlagati se opasnosti od prolaska kroz Zavjetrinski prolaz. I to ovako blizu..." Samo je slegnuo ramenima. "Nema naselja koje nema jaku obranu, prejaku za tvoj mali brod i slabanu posadu." Tada se namrtio. "Englezu, to radi ovdje?" "Rekao sam istinu", odgovori Hunter. "Plovili smo prema Augustineu." "Ta mi istina nije dovoljna", ree Cazalla. U tom trenutku na vratima se zaulo kucanje, a neki mornar provirio je u kabinu. Obratio se kapetanu, ubrzano govorei panjolski. Hunter nije znao panjolski, ali je znao poneto francuskoga, te je na temelju toga uspio zakljuiti kako mornar Cazalli govori da je posada na alupi spremna za pokret. Cazalla je ustao i kimnuo. "Sada kreemo", ree. "Poi sa mnom na palubu. Moda meu lanovima tvoje posade ima i onih koji nisu toliko krti na rijeima."

16
Gusari su bili rasporeeni u dvije nepravilne vrste, vezanih ruku. Cazalla je pred njima koraao amo-tamo. U jednoj ruci drao je no, a plosnatim dijelom njegove iroke otrice lupkao je po dlanu druge ruke. Jo nekoliko trenutaka palubom je vladala potpuna tiina, tako da se ulo tek ritmino udaranje elika po njegovim prstima. Hunter je skrenuo pogled na oputu ratnoga broda. Plovili su na istok - vjerojatno u sigurnost sidrita Hawk's Nest, juno od otoja Turks. U sumraku je nazirao Cassandru koja ih je slijedila na istome smjeru, poneto iza veeg broda. Misli mu je prekinuo Cazalla. "Va kapetan", rekao je glasno, "ne eli mi rei koje vam je odredite. Kae da ste plovili u Augustine", ree sarkastino. "Augustine... i dijete bi uvjerljivije slagalo. Ali, kaem vam: doznat u va cilj. Koji e od vas istupiti iz vrste i rei mi?" Cazalla je pogledao lanove posade u dva reda. Svi su ga promatrali bezizraajnih lica. "Moram vas potaknuti, ha?" Cazalla prie jednome mornaru. "Ti. Hoe mi rei?" Mornar se nije ni pomaknuo, nije progovorio, nije ak ni trepnuo. Trenutak kasnije Cazalla je nastavio koraati amo-tamo. "utnja ne znai nita", ree. "Svi ste heretici i banditi i svi ete prije ili kasnije visjeti o konopcu. A dotada ovjek moe ivjeti u ugodi ili neugodi. Tko god progovori ivjet e u miru do dana koji mu je suen i za to ima moju asnu rije." Nitko se nije ni pomaknuo. Cazalla se zaustavio. "Svi ste najobinije budale. Pogreno ste shvatili moju odlunost." Stajao je ispred Trenchera, oito najmlaeg pripadnika gusarske posade. Trencher je zadrhtao, ali je ipak visoko podignuo glavu. "Ti, mome", ree Cazalla blaim glasom. "Ti ne spada u ovo opako drutvo. Reci mi koji je cilj vaeg putovanja." Trencher ve otvori usta, pa ih ponovno zatvori. Usne su mu zadrhtale. "Reci", ree Cazalla tiho. "Reci, reci..." No ve je bilo prekasno. Trencherove su usne ponovno bile vrsto stisnute. Cazalla ga je jo nekoliko trenutaka promatrao, a potom mu je samo jednim munjevitim pokretom, prerezao grkljan noem koji je drao u ruci. Sve se zbilo tako brzo da Hunter nije najbolje ni vidio to se tono dogodilo. Krv se u irokoj crvenoj rijeci slila niz mladievu koulju. Oi su mu bile razrogaene od uasa i polagano je, u nevjerici, odmahivao glavom. Trencher se spustio na koljena i jo se trenutak zadrao u tom poloaju, pognute glave,

corry

zagledan u vlastitu krv koja je kapala na drvenu palubu i na vrke Cazallinih izama. panjolac je opsovao i povukao se za korak. inilo se da Trencher klei cijelu vjenost. A onda je podignuo pogled i jo nekoliko munih trenutaka gledao Huntera u oi. Gledao ga je moleivo, smeteno i prestraeno. Potom je zakolutao oima, a tijelo mu je tresnulo na palubu i estoko zadrhtalo. Svi mornari gledali su Trencherovu smrt, no ipak se nitko nije ni pomaknuo. Tijelo mu se grilo, cipele strugale po drvenoj palubi. Krv mu se u velikoj lokvi skupljala oko lica. A onda se na koncu posve umirio. Cazalla je te samrtne muke gledao posve opinjeno. Sada je zakoraio prema tijelu, poloio nogu na mladiev vrat te pritisnuo svom snagom. ulo se pucanje kostiju. Zatim je pogledao prema mornarima. "Doznat u istinu", ree. "Zaklinjem vam se da u doi do istine." Naglo se okrenuo prema svom prvom asniku. "Vodite ih dolje i zatoite ih", ree. Glavom je pokazao prema Hunteru. "Vodite i njega." Nakon toga dugakim je korakom otiao na krmenu palubu. Huntera su vezali i zajedno s ostalima poveli u potpalublje. panjolski ratni brod imao je pet paluba. Na dvjema najviima nalazili su se topovi. Na njima je spavao i dio posade, ije su lealjke bile razvuene izmeu topova. Ispod je bio prostor u kojem su bili smjeteni vojnici. Na etvrtoj palubi drali su topovske kugle, hranu, koloture, dijelove opute, zalihe i stoku. Za petu, najniu palubu, gotovo se i nije moglo rei da je paluba: razmak izmeu poda i stropa iznosio je tek kakvih metar i dvadeset, a budui da se paluba nalazila ispod vodene linije, ondje nije bilo mogunosti prozraivanja. Zaguljivi je zrak zaudarao po izmetu i vodi iz santine. Posadu Cassandre uveli su upravo onamo. Naveli su ih da sjednu na pod od grubog drva, malo podalje jedne od drugih. Dvadeset vojnika rasporeeno je u kutove prostora da ih uvaju. S vremena na vrijeme netko od njih obiao bi zatoenike s fenjerom u ruci i provjeravao jesu li dobro vezani. Razgovor nije bio doputen, kao ni spavanje, a tko god bi pokuao neto od toga, dobio bi nesmiljen udarac vojnikom izmom. Zatoenici se nisu smjeli micati, a ako bi netko od njih trebao obaviti nudu, to bi inio na mjestu na kojem se nalazio. Uz ezdesetero zatoenika i dvadesetoricu uvara u skuenome je prostoru ubrzo postalo uasno vrue, smrdljivo i zaguljivo. ak su se i straari kupali u znoju. Ni po emu se nije moglo odrediti koliko je vremena proteklo. uo se jedino topot stoke na palubi iznad njih, te beskonano, monotono strujanje mora uz bokove broda. Hunter je sjedio u kutu i pokuavao se koncentrirati na zvuk vode, ekati da utihne. Trudio se zanemariti injenicu da se naao u istinski bezizlaznoj situaciji - posada mu je duboko u utrobi monog ratnog broda, okruena stotinama neprijateljskih vojnika, preputena na njihovu milost i nemilost. Osim ako se Cazalla usidri preko noi, jednostavno im nema spasa. Jedina mogunost ukazat e mu se ako se brod nou zaustavi. Vrijeme je protjecalo. On je ekao. U jednom trenutku shvatio je da se zvuk vode promijenio, te da oputa kripi drukije. Pridignuo se u sjedei poloaj i stao pomno oslukivati. Nije bilo sumnje: brod je usporavao. To su primijetili i vojnici, koji su tiho razgovarali u zbijenim skupinama. Ve trenutak kasnije voda je posve utihla, a Hunter je zauo zveket sidrenog lanca. Sidro je uz velik pljusak utonulo u more, a on je negdje u svijesti zabiljeio da se nalazi u blizini pramca. Zvuk inae ne bi bio tako jak i jasan. Minute su prolazile. Usidreni se ratni brod blago ljuljao. Bit e da su u nekoj zatienoj uvali kad je more tako mirno. Ipak, brod je imao dubok gaz i Cazalla ga ne bi nou uvodio u neku luku osim ako je dobro poznaje. Pitao se gdje su i nadao da je uvala u kojoj se nalaze negdje blizu otoja Turks. Ondje se nalazilo vie zavjetrinskih uvala dovoljno dubokih za takav brod. Ljuljanje usidrenog ratnog broda umirilo ga je toliko da je vie puta zadrijemao. Vojnici su pronali zanimaciju u udaranju mornara, kako bi ih odrali u budnome stanju. U sumornoj polutami najdonje palube esto je odjekivalo stenjanje lanova posade koji bi dobili udarac nogom. Hunter je razmiljao o svome planu. to se dogaa?

43

Neto kasnije jedan se panjolski vojnik spustio do njih i dreknuo: "Svi na noge! Cazallin nalog! Svi na noge!" Potaknuti izmama panjolskih vojnika, mornari su ustajali, sagnuti u skuenome prostoru. Bio je to bolan, neopisivo neudoban poloaj. Minute su pretjecale. Promijenila se straa. Novi su vojnici ulazili zaepljena nosa, zbijajui ale na raun smrada. Hunter ih je zaueno gledao - ve odavno je prestao osjeati smrad. Novi su straari bili mlai i nemarniji u ispunjavanju dunosti. panjolci su, kako se inilo, bili uvjereni da im pirati nee stvarati nikakve probleme. Novi straari ubrzo su se posvetili kartanju. Hunter je odvratio pogled od njih i stao gledati kapljice vlastitog znoja koje su padale na pod. Sjetio se jadnog Trenchera, ali nije uspio osjetiti pravi bijes, ak ni ogorenost, pa ni strah. Bio je posve otupio. U tom trenutku do njih je doao jedan novi vojnik. Bio je to nekakav asnik i inilo se da je nezadovoljan oputenim dranjem panjolskih mladia. Nakon nekoliko njegovih otrih rijei ovi su urno spremili karte. Novi je asnik obiao prostoriju, zagledavajui se u gusarska lica. Na koncu je iz skupine izdvojio jednoga od njih, te ga poveo sa sobom. Ovome su noge otkazale im ih je bio prisiljen pokrenuti, te je pao. Vojnici su ga podignuli i odvukli. Vrata su se zatvorila. uvari su jo nekoliko minuta pokazivali odreenu koncentriranost, no potom su se ponovno opustili. No vie nisu kartali. Nakon nekog vremena dvojica su se upustila u nadmetanje. Cilj je bio urinirati to dalje, a meta jedan mornar u kutu. uvari su to smatrali zgodnom zabavom, te su se smijali i pretvarali da se na ishod klade velikim iznosima. Hunter je tek nejasno bio svjestan tih dogaanja. Bio je uasno umoran. Od preoptereenosti je osjeao bolno arenje i u nogama i u leima. Poeo se pitati zato je Cazalli uope odbio otkriti cilj putovanja. inilo mu se da je to bilo besmisleno. U tom trenutku Hunterove je misli prekinuo dolazak jednog drugog asnika, koji je dreknuo: "Kapetan Hunter!" Huntera su izveli iz prostorije. Dok su ga gurali palubama na kojima su se u lealjkama ljuljali usnuli mornari, posve je pouzdano zauo neki neobian, otuan zvuk. Iz nekog dijela broda dopirao je enski pla.

17
Hunter nije stigao promisliti o znaenju tog neobinog zvuka, budui da su ga u urbi izgurali na glavnu palubu. Ondje je, pod zvijezdama i skraenim jedrima, primijetio da je mjesec nisko - a to je znailo da je do svitanja preostao tek pokoji sat. Osjetio je kako ga obuzima bolno beznae. "Englezu, doi ovamo!" Hunter se osvrnuo i ugledao Cazallu u blizini glavnog jarbola, gdje je stajao okruen bakljama. Pod njegovim nogama leao je onaj mornar kojeg su maloas bili odveli. Leao je na leima, rairenih ruku i nogu, vrsto vezan za palubu. Oko njih je stajalo vie panjolskih vojnika, a svi su se cerili od uha do uha. I sam Cazalla doimao se vrlo uzbuenim. Disao je ubrzano i isprekidano. Hunter uoi da ponovno vae lie koke. "Englezu, Englezu", ree ovaj ubrzano. "Doao si tono na vrijeme da vidi nau malu razbibrigu. Zna da smo ti pretraili brod? Ne zna? E pa, jesmo. I pronali smo mnogo zanimljivih stvari." O, Boe, pomisli Hunter. Ne... "Ima mnogo konopaca, Englezu, i nekakve neobine eljezne kuke koje se sklapaju, kao i razne druge udne stvari od platna koje ne shvaamo. No najvie od svega, Englezu, ne shvaamo ovo." Hunter osjeti kako mu srce nezadrivo udara: pronau li granate, sve e biti gotovo.

corry

Ali Cazalla mu je pokazao sanduk s etiri takora. ivotinje su jurcale amo-tamo i nervozno skviale. "Moe li uope zamisliti, Englezu, koliko smo se iznenadili kad smo shvatili da prevozite takore? Pitamo se: zato? Zato Englez prevozi takore u Augustine? Augustine ima i svoje takore, floridske, vrlo kvalitetne. Da? I zato se pitam kako to objanjava..." Hunter je gledao kako vojnik neto radi na licu mornara vezanog za palubu. U prvi mah nije dobro vidio, inilo mu se da ovome trlja ili gladi lice. A onda je shvatio: lice mu premazuje sirom. "I tako", ree Cazalla, zamahujui kavezom u zraku, "sam shvatio da niste milostivi prema svojim prijateljima, takorima. Gladni su, Englezu. Trae hranu. Vidi kako su samo uzbueni? Nanjuili su hranu. Zato su uzbueni. Drim da bismo ih trebali nahraniti, da?" Cazalla poloi kavez na nekoliko centimetara od mornareva lica. takori su se poeli bacati na reetke, nastojei se domoi sira. "Shvaa to mislim, Englezu? takori su ti uasno gladni. Ne smatra li da bi ih trebalo nahraniti?" Hunter je piljio u takore i u strah u oima nepominog mornara. "Pitam se hoe li ovaj tvoj prijatelj progovoriti", ree Cazalla. Mornar nije odvajao pogled od takora. "Ili bi ti moda mogao progovoriti umjesto njega?" "Ne", ree Hunter umorno. Cazalla se nagne nad mornara i kucne mu prstom po prsima. "A ti, hoe li ti progovoriti?" Cazalla je drugom rukom dodirnuo zasun na vratima kaveza. Mornar se usredotoio na vrata i gledao kako Cazalla polagano podie ipku, centimetar po centimetar. Na koncu ju je posve izvukao, pridravajui vrata tek jednim prstom. "Posljednja prilika, prijatelju moj..." "Non!" krikne mornar. "Je parle! Je parle!" "Izvrsno", ree Cazalla, pa odmah prijee na francuski. "Matanceros", ree mornar. Cazalla je pozelenio od bijesa. "Matanceros! Idiote jedan, misli da u ti povjerovati? Da ste kanili napasti Matanceros?!" Bez razmiljanja je oslobodio vrata kaveza. Mornar je stravino kriknuo, a takori su mu se istog trenutka nali na licu. Trzao je glavu lijevo-desno, a etiri krznom pokrivena tijela prianjala su mu za meso na obrazima, tjemenu i bradi. takori su skviali i ciali. Jedan je u naguravanju odbaen, ali se odmah vratio preko mornarevih prsa koja su se grozniavo podizala, te ga ugrizao za vrat. Mornar je u beskraj uasnuto vritao. Bio je to jednolian zvuk koji se neprestano ponavljao. Na koncu se onesvijestio od oka, te je nepomino leao dok su mu se takori, neprestano skviei, i dalje hranili na licu. Cazalla ustane. "Zato me svi smatrate toliko glupim?" upita. "Englezu, zaklinjem se da u doi do istine o vaem putovanju." Zatim se obratio uvarima. "Vodite ga dolje." Huntera su urno odveli s palube. Dok su ga gurali niz uske stube, naas je preko ograde ugledao Cassandru, usidrenu na nekoliko desetaka metara od ratnog broda.

18
alupa Cassandra u biti je bila otvoreno plovilo sa samo jednom, glavnom, palubom izloenom silama prirode, te manjim skladinim prostorima na pramcu i krmi. Vojnici i posada koja je preuzela brod pretraili su sve zakutke jo poslijepodne. Posada je pronala sve zalihe i posebnu opremu koja je toliko zbunila Cazallu. Vojnici su Cassandru pretraili vrlo temeljito. Zavirili su ak i u pramano i krmeno grotlo, sve do pasma. Zahvaljujui svjetiljkama, vidjeli su kako se voda u santini die gotovo do palube, pa su sarkastino primjeivali koliko su pirati lijeni kad ne prazne santinu.

45

Kada je Cassandra ula u zatienu uvalu i usidrila se u sjeni ratnog broda, deseterolana posada koja ju je preuzela jo je nekoliko sati pila i zabavljala se uz svjetlo baklja. Kada su napokon zaspali, u ranim jutarnjim satima, leei na leima, na dekama, okrueni blagim nonim zrakom, spavali su vrsto, omamljeni rumom. Iako im je bilo nareeno da postave strau, tu su zapovijed jednostavno zanemarili. Oblinji ratni brod bio im je dovoljna zatita. Tako nitko od posade usnule na palubi nije primijetio prigueno uborenje koje je dopiralo iz santine i nitko nije vidio mukarca s trstikom u ustima koji je ustao iz masne smrdljive vode. Drhtei od hladnoe, Sanson je satima leao glave poloene na vodonepropusnu vreu u kojoj su se nalazile dragocjene granate. Nitko nije primijetio ni njega ni vreu. Sada je uspio tek pridignuti bradu iz vode u santini kada je tjemenom udario u donju stranu palube. Kako se nalazio u potpunoj tami, nije se mogao samo tako orijentirati. Sluei se rukama i nogama, leima se oslanjao na zaobljenu unutarnju stranu trupa. Tako je zakljuio da se nalazi na lijevoj strani broda, te se polagano i tiho poeo premjetati prema sredini. A onda je, beskonano polagano, krenuo prema krmi, sve dok glavom nije lagano udario o pravokutni okvir stranjeg grotla. Podignuvi pogled, ugledao je uske trake svjetla koje su dopirale od reetke na otvoru. Iznad nje i zvijezde. Jedini zvukovi dopirali su od mornara koji su hrkali. Duboko je udahnuo i podignuo glavu. Poklopac se pridignuo za nekoliko centimetara. Ugledao je palubu. Gledao je izravno u lice usnulog mornara od kojeg ga je dijelilo tek tridesetak centimetara. Mukarac je glasno hrkao. Sanson ponovno spusti poklopac i kroz santinu krene prema pramcu. Trebalo mu je gotovo etvrt sata: leao je na leima i odgurivao se rukama, te je tako preao petnaestak metara od stranjeg do prednjeg grotla na Cassandri. Pridignuo je i pramani poklopac i ponovno pogledao oko sebe. Ni u krugu od tri metra ovdje nije bilo usnulih mornara. Polagano i oprezno uklonio je poklopac i poloio ga na palubu. Pridignuo se iz vode i uspravio, udiui svje noni zrak. Povjetarac mu je sledio natopljeno tijelo, no na to se nije obazirao. Misli su mu bile posve koncentrirane na usnulu posadu na palubi. Izbrojio je desetoricu panjolaca. To su vjerojatno svi, zakljuio je. U krajnjoj nudi, i trojica mornara mogu upravljati Cassandrom. Petorica bez ikakvih potekoa, dok su desetorica vie nego dovoljna. Promotrio je raspored mornara i pokuavao odrediti kojim bi ih redoslijedom trebao ubijati. Ubiti ovjeka bez mnogo buke nije teko, ali ubiti ga u apsolutnoj tiini ba i nije tako jednostavno. Od njih desetorice, bit e presudna prva etvorica-petorica, jer ispusti li neki od njih nekakav zvuk, svi e se uzbuniti. Sanson skine tanki konopac koji mu je sluio kao pojas. Omotavi krajeve oko aka, vrsto ga je zategnuo. Uvjerivi se da je dovoljno vrst, uzeo je vrsti drveni osigura za konopce i krenuo. Prvi vojnik nije hrkao. Sanson ga pridigne u sjedei ploaj, a ovaj stane sneno gunati zbog smetanja. Ipak, bilo je to samo na trenutak, prije nego to ga je svom snagom drvenim klinom raspalio po glavi. Udarac je bio estok, ali je klin u dodiru s tjemenom samo muklo odjeknuo. Sanson je mornara ponovno polegnuo na palubu. U tami mu je dlanom preao povrinom lubanje. Na tjemenu je naiao na duboku udubinu. Udarcem ga je vjerojatno ubio, no ipak nije htio nita prepustiti sluaju. Obavio je konopac oko vojnikova vrata i vrsto ga stegnuo. Istodobno je drugi dlan poloio na njegova prsa, da osjeti otkucaje srca. Nekoliko trenutaka kasnije vie ih nije osjetio. Sanson je otiao do sljedeeg vojnika, poput sjene klizei palubom. Ponovio je postupak. Za deset minuta poubijao je sve lanove posade i ostavio ih da lee na palubi kao da su duboko usnuli. Posljednji je umro straar, pognut na krmi, naslonjen na kormilo od omamljenosti alkoholom. Sanson mu je prerezao grkljan i bacio ga u more. Tijelo je palo uz priguen pljusak, ali je zvuk zauo straar na palubi ratnog broda. Nagnuvi se preko ograde, zagledao se prema alupi. "Questa sta bene?" dovikne.

corry

Zauzevi straarev poloaj na krmi, Sanson mu je domahnuo. Iako je bio posve mokar i bez odore, znao je da je odvie mrano da ga straar bolje vidi. "Sta bene" ree pospano. "Bassera", ree straar, pa se udalji od ograde. Sanson je priekao jo trenutak, a zatim je svu pozornost usmjerio na ratni brod. Bio je udaljen stotinjak metara - dovoljno daleko da veliki brod, okrene li se oko sidra zbog vjetra ili struja, ne udari Cassandru. Sanson je zadovoljno primijetio da panjolci nisu zatvorili topovske otvore. Ue li na brod kroz otvor na donjoj topovskoj palubi, izbjei e straare na glavnoj palubi. Spustivi se preko boka u more, brzo je zaplivao prema ratnome brodu, nadajui se da panjolci tijekom noi u uvalu nisu bacili smee. Smee bi privuklo morske pse, a morski je pas bio jedno od rijetkih stvorenja koje je kod Sansona izazivalo strah. No do panjolskog je broda doao bez potekoa, te se ubrzo ljuljao na valovima uz bok velikog ratnog broda. Najnii topovski otvori nalazili su se oko etiri metra iznad njega. uo je glasove straara koji su se alili na palubi. Ljestve od konopca i dalje su bile prebaene preko boka, ali ih se nije usudio upotrijebiti. im bi ih opteretio, stale bi se pomicati i kripati, a straari bi to mogli uti. Stoga je otplivao prema pramcu, do sidra, te se uetom uspeo do prstenova. Oni su u odnosu na trup provirivali tek deset centimetara, ali je ipak uspio uhvatiti uporite, te se pridii do opute prednjeg jarbola. Odande je bez potekoa zavirio u jedan od pramanih topovskih otvora. Pomno je oslukivao i ubrzo zauo ustrajne, odmjerene korake straara. Po zvuku je zakljuio da se radi tek o jednom straaru koji u beskraj hoda ukrug, rubom palube. Sanson je priekao da straar proe kraj njega, a zatim se uvukao u topovski otvor i kliznuo u sjenu topa, hvatajui zrak od napora i uzbuenja. ak je i Sansonovo srce zakucalo bre kada se posve sam naao meu etiri stotine neprijateljskih vojnika - od kojih se polovica blago ljuljala u lealjkama. ekao je i planirao sljedei potez. Hunter je ekao u smrdljivoj i zaguljivoj brodskoj tivi, pognut u skuenome prostoru. Bio je na rubu snaga. Ne pojavi li se uskoro Sanson, njegovi e ljudi biti odvie iscrpljeni za bijeg. Straari koji su sada zijevali i ponovno kartali, nisu se uope obazirali na zatoenike, a to je istodobno i mamilo i ljutilo. Kad bi barem mogao nekako osloboditi svoje ljude dok brod jo spava, moda bi jo i imali kakve-takve izglede. No, kad se straa promijeni - a do toga bi moglo doi svaki as - ili kada posada ujutro ustane, takvih prilika vie nee biti. U trenutku kada je u prostor uao neki panjolski vojnik uinilo mu se da je poraz potpun i nepovratan. Smjena strae. Gotovo je. Ve trenutak kasnije spoznao je da je pogrijeio: uao je tek jedan ovjek, i nije asnik, a uvari su ga pozdravili tek usputno. Taj novi ovjek drao se jako vano, te je, epirei se, stao obilaziti zatoenike i provjeravati jesu li dobro vezani. Hunter je u jednom trenutku osjetio kako prsti provjeravaju i njegovo ue - a onda je osjetio i neto hladno - otricu noa - i konopac je spao. Onaj mukarac iza njega je proaptao: "Ovo e te stajati jo dva udjela." Bio je to Sanson. "Obeaj", prosike jo Sanson. Hunter kimne, istodobno osjeajui i bijes i ushit. No nije rekao nita. Bez rijei je gledao kako Sanson ide od ovjeka do ovjeka, da bi na koncu zaprijeio vrata. Okrenuvi se prema mornarima, Sanson im se, vrlo tiho, obratio na engleskome: "Sredite ih, tiho, najtie." panjolski uvari zapanjeno su pogledali gusare koji su ih zaskoili. Napadai su bili triput brojniji. Sve je potrajalo tek nekoliko trenutaka. Mornari su odmah poeli svlaiti panjolce i odijevati njihove odore. Sanson prie Hunteru. "Nisam uo da si se zarekao..." Hunter kimne, usput trljajui rune zglobove. "Obeavam. Dva udjela tebi." "Izvrsno", ree Sanson. Otvorivi vrata, prinio je prst usnama i izveo mornare iz tovarnog prostora.

47

Cazalla je, mrano zagledan u lice Krista na samrti, pio vino i razmiljao o patnjama i tjelesnim mukama. Jo od najranije mladosti Cazalla je gledao prikaze tih muka, muenja, ovjeenih miia i praznog pogleda, krv koja klizi iz rane na boku, krv koja kapa s klinova na dlanovima i stopalima. Sliku koja se nalazila u njegovoj kabini darovao mu je osobno Filip. Bilo je to djelo najdraeg dvorskog slikara Njegova Velianstva, nekog Velazqueza, koji je u meuvremenu preminuo. Taj je dar bio odraz velikog potovanja i Cazallu je dirnuo. Na svakom putovanju slika je bila u njegovoj blizini, njegova najvea dragocjenost. Taj slikar, Velazquez, Kristu nije stavio aureolu. A i tijelo je bilo smrtne sivobijele boje. Slika je, ukupno uzevi, bila realistina, no Cazalla je esto razmiljao o tome kako bi vie volio da Isus ima aureolu. Iznenadila ga je injenica da kralj poboan poput Filipa nije traio da se slici doda i aureola. Moda mu se slika nije svidjela, pa ju je upravo stoga poslao jednome od vojnih zapovjednika u Novoj panjolskoj. U mranim trenucima Cazalli je na pamet padalo jo neto. Bio je itekako svjestan jaza koji dijeli lagodu ivota na Filipovu dvoru od mukotrpnog ivota onih koji mu iz kolonija alju zlato i srebro potrebno za odravanje takve raskoi. Jednog e se dana ponovno nai na dvoru, kao bogat ovjek u godinama. Ponekad mu se inilo da bi mu se dvorani mogli rugati. Ponekad ih je, u snovima, ubijao redom, u krvavim, estokim dvobojima. Cazallino snatrenje prekinulo je ljuljanje broda. Bit e da se povlai plima, pomislio je. A to znai da je blizu i svitanje. Ubrzo e krenuti. Doi e vrijeme da ubije jo jednog engleskog pirata. Cazalla ih je kanio ubijati jednog po jednog, sve dok mu netko ne ispria istinu do koje je toliko elio doi. Brod se i dalje kretao, no neto u vezi s tim kretanjem nije bilo kako treba. Cazalla je to naslutio instinktivno. Brod se nije okretao oko sidra na pramcu, nego postranino. Neto posve sigurno nije kako treba. A onda je, u tom kretanju, zauo prigueno gnjeenje. Brod je zadrhtao i posve se zaustavio. Opsovavi, Cazalla je pojurio na glavnu palubu. Ondje se naao pred palminim liem, na samo koji centimetar od nosa. Nekoliko palma, poredanih uz obalu otoka. Brod mu je nasukan. Nakon to je bijesno kriknuo, oko njega se okupila uspaniena posada. Do njega je dotrao prvi asnik, sav uzdrhtao. "Kapetane, prerezali su sidreno ue." "Tko?!?" povie Cazalla. Kada bi se razbjesnio, glas mu je postajao visok i piskutav, kao u ene. Otrao je do ograde na suprotnoj strani i ugledao Cassandru, nagnutu pod vjetrom srednje snage. Udaljavala se prema otvorenome moru. "Tko?" "Pirati su pobjegli", odgovori blijedi asnik. "Pobjegli! Kako su mogli pobjei?" "Ne znam, kapetane. Svi su uvari mrtvi." Cazalla ga raspali posred lica, tako da se istog trenutka ispruio na palubi. Bio je toliko bijesan da je jedva uspijevao razmiljati. Ponovno se zagledao u alupu koja se udaljavala. "Kako su mogli pobjei?" ponovi. "Tako mi svega, kako su prokletnici mogli pobjei?" Tada mu je priao zapovjednik pjeatva. "Gospodine, gadno smo nasukani. Da iskrcam dio ljudstva da nas pokuaju pogurati?" "Oseka je", ree Cazalla. "Da, kapetane." "Pa, budalo jedna, to znai da ne moemo zaploviti dok se ne vrati plima." Cazalla glasno opsuje. Dotada e dvanaest puta trebati okrenuti pjeani sat. est sati do trenutka kada e moi pokuati odsukavati veliki brod. ak ni tada, ako su doista jako nasukani, to moda nee biti izvedivo. Mjesec je bio u posljednjoj etvrti i plime su postajale sve slabijima. Ne oslobode li se pri sljedeoj plimi - ili plimi nakon nje - ostat e nasukani moda i tri ili vie tjedana. "Budale!" povie on kretavim glasom. Cassandra je u daljini elegantno skrenula prema jugu i nestala iza rta. Jug?

corry

"Idu na Matanceros", ree Cazalla. Stao se tresti od nezadrivog bijesa. Hunter je sjedio na Cassandrinoj krmi i proraunavao smjer. Iznenadio se uvidjevi da vie uope ne osjea umor, iako nije spavao puna dva dana. lanovi posade oko njega leali su kao pokoeni. Gotovo su svi spavali. "Dobri su to ljudi", ree Sansn, zagledan u posadu. "Istina", ree Hunter. "Je li tko progovorio?" "Jedan." "I Cazalla mu je povjerovao?" "Tada nije," odgovori Hunter, "ali nije iskljueno da e promijeniti miljenje." "Imamo prednost od najmanje est sati", ree Sansn. "Osamnaest, bude li sree." Hunter kimne. Od Matancerosa ih je dijelilo dva dana plovidbe u vjetar. Uz takvu prednost moda uspiju doi do utvrde prije ratnog broda. "Plovit emo i nou, bez zaustavljanja", ree Hunter. Sansn kimne. "Zategni kotu preke", povie Enders. "Bre!" Jedro se zategnulo, pa je Cassandra, noena jaim istonjakom, stala jo bre sjei morsku povrinu pod prvim jutarnjim svjetlom.

III. dio MATANCEROS

20
Poslije podneva na nebu su se pojavile skupine oblaka koje su s nestajanjem sunca postajale sve sivije i tamnije. Zrak je bio pun vlage i prijeteeg naboja. I upravo je tada Lazue ugledala prve komade drva. Cassandra je ubrzo plovila meu desecima slomljenih komada drvene grae, ostataka nekog broda. lanovi posade poeli su konopcima izvlaiti dio ostataka. "Meni izgleda engleski", ree Sanson, kada se jedan komad visoke grede, obojene crvenom i plavom bojom, naao na palubi. Hunter kimne. Potopljen je neki povei brod. "Stradao je nedavno", ree. Pogledom je na obzoru traio tragove o eventualno preivjelim pomorcima, no nije ugledao nita. "Nai su prijatelji panjolci u lovu." Komadi drva muklo su udarali o trup jo petnaestak minuta. Posadu je obuzela nelagoda: mornari nikada ne vole naii na dokaze o takvu razaranju. Na palubi se nala i spona nekog potpornja, a Enders je na temelju tog komada zakljuio da se radilo o trgovakome brodu, vjerojatno brigu ili fregati, dugom tridesetak metara. Ni u jednom trenutku nisu ugledali trag koji bi ukazivao na sudbinu posade. Sa sputanjem noi zrak je postajao sve sparniji i ubrzo ih je zahvatila morska oluja. Gotovo vrua kia u tami je ibala drvenu palubu Cassandre. Svi su no proveli natopljeni do koe i bijedno raspoloeni. Ipak, novi je dan osvanuo vedar i sunan, tako da su ve nakon svitanja tono naprijed, na crti obzora, ugledali odredite. Gledana iz daljine, zapadna strana otoka Matanceros iznimno je negostoljubiva. Vulkanski su obrisi otri i nazubljeni, a osim niskog raslinja uz obalu, otok se doima sunim, smeim i neplodnim, s podrujima ogoljenog crvenosivog stijenja. Na otoku je kia vrlo oskudna, a budui da je toliko na istoku Kariba, vjetar s Atlantika neprestance iba jedini vrh na otoku.

49

Posada Cassandre gledala je kako se Matanceros pribliava bez traga gorljivosti u oima. Stojei za kormilom, Enders se mrtio. "Rujan je", ree. "Otok ne moe biti zeleniji i gostoljubiviji." "Da", ree Hunter. "Nije ugodno utoite. Ali na istonoj obali ima neto ume, kao i mnogo vode." "I mnogo panjolskih muketa." "I mnogo panjolskog zlata", ree Hunter. "Koliko do pristajanja?" "Vjetar je postojan. Najkasnije oko podneva, rekao bih." "Prema uvali", ree Hunter, pokazujui rukom u tom smjeru. Ve se vidjela jedna udubina na zapadnoj obali, uski rukavac pod nazivom Slijepeva uvala. Hunter je otiao pripremiti zalihe koje e ponijeti malobrojna skupina s kojom e se iskrcati. Don Diego, idov, ve je slagao opremu na palubi. idov ga pogleda bolesnim okom. "Ba uviavno od panjolaca", ree. "Pretraili su sve, ali nita nisu odnijeli." "Osim takora." "Za tu svrhu moe nam posluiti svako malo stvorenje, Hunteru, pa i oposum." "Tako e morati biti", ree Hunter. Sansn je stajao na pramcu, zagledan prema vrhu gore Leres. Iz daljine se doimao krajnje strmim, poput polukruga gole crvene stijene. "Nema naina da ga zaobiemo?" upita Sansn. Hunter ree: "Jedini putovi koji vode oko vrha zasigurno su uvani. Moramo ii preko vrha." Sansn se jedva primjetno nasmijei. Hunter se vrati na krmu, do Endersa. Izdao je zapovijed prema kojoj e, im se njegova skupina iskrca, Cassandra otploviti na jug, do prvog susjednog otoka, Ramonasa. Ondje e ui u malenu uvalu s izvorom pitke vode, te e alupa tako biti zatiena od napada. "Znate to mjesto?" "Da, kapetane", uzvrati Enders. "Znam. U toj uvali zaglavio sam na tjedan dana, ima tome ve dosta godina, s kapetanom Lewishamom i njegovim jednim okom. Nije loe mjesto. Koliko da ondje ekamo?" "etiri dana. Poslije podne etvrtog dana iziite iz uvale i usidrite se u dubljoj vodi. Isplovite u pono i doite do Matancerosa pred svitanje petoga dana." "A zatim?" "U svitanje uplovite izravno u luku, a ljudstvo neka zauzme galijun." "Kako emo proi kraj topova iz utvrde?" "Petog jutra nee vam smetati." "Nisam ovjek od molitve", ree Enders. "Ali, nadat u se." Hunter ga potape po ramenu. "Nemamo se ega bojati." Enders pogleda prema otoku. Nije se nasmijeio. U podne, za najvee ege, Hunter, Sanson, Lazue, Maur i Don Diego stajali su na uskome pojasu bijele pjeane obale i gledali kako se Cassandra udaljava. Pod nogama im je bilo vie od pedeset kilograma opreme - uadi, kuka, platnenih povoja, muketa i bavica s vodom. Jo nekoliko trenutaka stajali su bez rijei i duboko udisali uareni zrak. A onda se Hunter okrenuo od mora. "Poimo", ree. Od ruba mora krenuli su prema unutranjosti otoka. Na nekoliko koraka od obale, palme i isprepleteno nisko raslinje doimali su se neprobojnima poput kamenog zida. Gorko iskustvo govorilo im je da se ne mogu samo tako, uz pomo maeta i sablja, probiti kroz tu prepreku. Na taj nain, unato grozniavim tjelesnim naporima, na dan ne bi uspjeli prijei vie od nekoliko stotina metara. Stoga je bilo bolje okrenuti se uobiajenijoj metodi: u unutranjost ui na mjestu na kojem do obale dolazi kakav potok, te slijediti njegovo korito. Znali su da negdje mora postojati nekakav potok, jer je na to ukazivalo ve i samo postojanje te uvale. Uvale djelomino nastaju upravo zbog prekida u vanjskome prstenu grebena, a taj prekid znai da od kopna onamo struji slatka voda. Nastavili su hodati uz

corry

obalu, a nakon sat vremena doli su do mjesta na kojem je oskudan potoi probijao maleni put kroz blato i kroz zeleni gusti dolazio do obale. Korito je bilo toliko usko da su ga biljke posve nadvijale, tako stvarajui svojevrstan skueni, uareni tunel. Bilo je oito da kretanje tim smjerom nee biti nimalo jednostavno. "Da potraimo bolji ulaz?" upita Sanson. idov odmahne glavom. "Ovdje nema mnogo kie. Sumnjam da emo pronai bolje mjesto." Svi su se, kako se inilo, slagali s tom procjenom, te su krenuli uzvodno, udaljavajui se od mora. Gotovo istog trenutka vruina je postala nepodnoljiva, zrak uaren i zaguljiv. Kao to je rekla Lazue, ovjek je imao dojam da udie nekakvu tkaninu. Nakon prvih nekoliko minuta, ve su koraali posve bez rijei, ne gubei snagu na razgovor. Jedini zvukovi bili su udarci kratkih maeva po zelenilu, te cvrkut ptica i sitnih ivotinja u zelenome svodu nad njima. Napredovali su polagano. Potkraj dana, kada su se osvrnuli, plavo more pod njima obeshrabrilo ih je blizinom. Odluno su nastavili, zaustavljajui se samo kako bi ulovili neto za jelo. Sanson je bio majstor u rukovanju samostrelom i tim je orujem ustrijelio nekoliko ptica. Ohrabrio ih je izmet divlje svinje koji su ugledali u blizini potoka. Lazue je skupila neto jestivog bilja. No ih je zatekla oko polovice puta od mora do golih stijena uzvisine Leres. Iako je zrak u meuvremenu postao svjeiji, i dalje su bili pod gustim zelenim pokrovom, tako da im je bilo gotovo jednako vrue kao i ranije. Osim toga, i komarci su bili krenuli u lov. A komarci nisu bili bezazlen neprijatelj, budui da su nasrtali u velikim oblacima, gustim toliko da su bili gotovo opipljivi i da su ovjeku zaklanjali pogled na ostale lanove ekspedicije. Kukci su zujali oko njih, prianjali im uz tijelo, ulazili u ui, nos i usta. Zbog toga su se obilno premazivali blatom i vodom, no zapravo im nita nije pomagalo. Nisu se usudili zapaliti vatru, nego su ulovljenu divlja jeli sirovu, a no prespavali nemirno i isprekidano, naslonjeni na drvee, uz neprekidno zujanje komaraca u uima. Ujutro su se probudili, a sasueno blato otpadalo im je s ukoenih tijela. Nasmijali su se im su se prvi put pogledali. Svi su bili drukiji, lica crvenih i oteenih od silnih uboda komaraca. Hunter je provjerio stanje s vodom: ostali su bez etvrtine zaliha, pa je objavio da e morati manje troiti. Krenuli su dalje, u nadi da e ugledati kakvu divlju svinju, jer su svi bili gladni. Nisu je ugledali. Majmuni koji su blebetali visoko u zelenom pokrovu kao da su ih zadirkivali. uli su svinje, no Sansonu se ni u jednom trenutku nije pruila prilika da bez potekoa nacilja. Potkraj drugoga dana poeli su primjeivati zvuk vjetra. Isprva je bio jedva ujan, poput priguenog stenjanja u daljini. No kako su se pribliavali rubu dungle, gdje je drvee bilo prorjeenije i gdje su lake napredovali, vjetar je postao glasniji. Ubrzo su ga i osjetili, i premda je povjetarac bio dobrodoao, zabrinuto su se pogledali. Znali su da e se vjetar pojaati kad se priblie strmim liticama Leresa. Do stjenovitog podnoja litice na koncu su doli kasno poslije podne. Vjetar je sada ve zavijao poput demona, povlaio im i ibao odjeu, grubo nasrtao na lice i zvidao u uima. Morali su vikati da bi nadjaali vjetar i meusobno se uli. Hunter je podignuo pogled prema stjenovitome zidu pred kojim su se nali. Bio je jednako strm kao to je i izgledao iz daljine, te jo i neto vii nego to je oekivao - stotinu dvadeset metara golog kamena, ibanog vjetrom toliko snanim da su ih bez prestanka zasipali komadii kamena. Rukom je pozvao Maura, koji mu je odmah priao. "Bassa", povie Hunter, pa se nagne blie divovskome mukarcu. "Hoe li se vjetar nou stiati?" Bassa slegne ramenima, pa gotovo spoji palac i kaiprst: samo malo. "Je li se mogue penjati nou?" Spremno je odmahnuo glavom: nije. Zatim je od ruku oblikovao maleni jastuk, pa naslonio glavu. "eli se penjati ujutro?" Bassa kimne. "U pravu je", ree Sanson. "Trebali bismo priekati jutro, da se odmorimo."

51

"Ne znam moemo li ekati", ree Hunter. Gledao je prema sjeveru. Nekoliko milja dalje, preko mirne morske povrine, vidio je iroku sivu liniju, a iznad nje opasne crne oblake. Olujni sustav, irok nekoliko kilometara, polagano im se pribliavao. "Razlog vie", povie Sansn. "Trebamo pustiti da oluja mine." Hunter se okrene na suprotnu stranu. Nalazili su se u podnoju litice, stotinu pedeset metara iznad razine mora. S tog je mjesta na jugu vidio Ramonas, udaljen tridesetak milja. Cassandre nije bilo na vidiku: ve se odavno bila sklonila u uvalu. Hunter ponovno pogleda u smjeru oluje. Mogli bi prenoiti na tom mjestu i priekati da oluja prijee preko njih. No, ako je dovoljno velika, i spora, pa izgube ve i jedan dan, upropastit e vremenski raspored plana. A za tri dana Cassandra u uploviti u Matanceros i pedeset osoba odvesti u sigurnu smrt. "Penjemo se sada", ree Hunter. Okrenuo se prema Mauru. Ovaj je kimnuo i otiao po konopce. Kakav izniman osjeaj, pomislio je Hunter dok je drao konopac i povremeno osjeao potezanje, kako je Maur napredovao liticom. Konopac koji je drao bio je debeo gotovo etiri centimetra, no ipak je visoko gore izgledao tanko poput konca, dok je Maurovo divovsko tijelo bilo tek tokica koju je jedva razabirao pri sve oskudnijem svjetlu. Sansn mu je priao i povikao u uho: "Lud si. Svi emo poginuti." "Boji se?" uzvratio je Hunter. "Ne bojim se niega", odgovori Sansn, pa se akom udari po prsima. "Ali pogledaj ostale." Hunter se osvrne. Lazue je drhtala, a Don Diego bio posve blijed. "Nee uspjeti", povie Sansn. "to e bez njih?" "Uspjet e", ree Hunter. "Moraju." Pogledao je u smjeru oluje, koja se u meuvremenu bila pribliila. Sada se nalazila na samo dva-tri kilometra od njih. Osjeali su pojaanu vlagu u vjetru. U tom trenutku osjetio je iznenadan trzaj konopca, a potom jo jedan kratak trzaj. "Uspio je", ree Hunter. Podignuo je pogled, ali nije ugledao Maura. Ve trenutak kasnije na tlo je pao drugi konopac. "Brzo", ree Hunter. "Zalihe." Zalihe, ve spremljene u platnene vree, zavezali su za ue i dali znak potezanjem konopca. Vree su poele poskakivati i uspinjati se uz lagano udaranje o stijenu. Jednom ili dvaput, snaan ih je vjetar otpuhao i po dva-tri metra u stranu. "Krvi mu Isusove", ree Sanson kad je to vidio. Hunter pogleda Lazue. Na licu joj se odraavala napetost. Priao joj je i namjestio platnene uprte oko ramena i oko bokova. "Majko Boja, Majko Boja, Majko Boja", ponavljala je u beskonanost Lazue jednolinim tonom. "A sada me sluaj", povie Hunter kad se ue ponovno spustilo. "Uhvati se za ue i pusti da te Bassa povue. Lice neka ti bude uz stijenu i ne gledaj dolje." "Majko Boja, Majko Boja..." "Jesi me ula?" povie Hunter. "Ne gledaj dolje!" Kimnula je, iako je i dalje mumljala. Ve trenutak kasnije poela se uspinjati, visei u svojevrsnoj nosiljci. Jo nekoliko trenutaka nespretno se okretala i hvatala drugo ue. A onda se nekako snala, tako da je uspon protekao bez potekoa. Sljedei je na redu bio idov. Dok mu je Hunter davao upute, gledao ga je prazna pogleda: inilo se da ga ne uje. Bio je poput mjeseara koji stavlja uprte i puta da ga podiu. Oluja se primicala i pale su prve kapi kie. "Ti ide sljedei", povie Sanson. "Ne", ree Hunter. "Ja sam posljednji." Sada je ve padala ustrajna kia. I vjetar se pojaao. Kad se ue s nosiljkom ponovno spustilo, platno je ve bilo posve natopljeno. Sanson je namjestio uprte i kratko povukao ue, da pokae da je spreman za uspon. Kada se ve poeo penjati, doviknuo je Hunteru: "Ako pogine, uzet u tvoje udjele." A onda se nasmijao, tako da mu je smijeh jo nekoliko trenutaka odzvanjao noen vjetrom.

corry

Oluja je donijela sivu maglu koja se zadravala oko vrha litice. Sanson je ubrzo nestao iz vidokruga. Hunter je ekao. inilo se da je proteklo mnogo vremena, a onda je zauo vlaan pljesak platna na tlu. Priao je nosiljci i smjestio se. Kia noena vjetrom ibala mu je lice i tijelo kada je naas potegnuo ue i poeo se penjati. Taj uspon pamtit e do konca ivota. Uope nije imao osjeaj za poloaj u kojem se nalazio, jer ga je posve obavijao tamnosivi svijet. Vidio je tek stijenu udaljenu samo nekoliko centimetara. Vjetar ga je ibao svom snagom, esto ga ljuljao i udaljavao od stijene, da bi ga odmah zatim bacio na nju. I uad i kamen bili su vlani i skliski. Drao je ue za pridravanje i trudio se biti okrenut prema stijeni. esto je gubio uporite i vrtio se oko ueta, leima i ramenima udarajui o stijenu. inilo mu se da uspon traje cijelu vjenost. Nije imao pojma je li prevalio pola udaljenosti ili tek mali dio puta. Ili je ve moda nadomak cilja. Upinjao se ne bi li uo glasove drugih, na vrhu litice, no uo je samo manijakalno zavijanje vjetra i pljusak kie. Osjeao je kako ue kojim ga povlae vibrira. Bilo je to ustrajno, ritmino podrhtavanje. Podignuo bi se za nekoliko desetaka centimetara. Potom bi zastao. Pa se zatim ponovno malo podignuo. Uslijedila bi kratka stanka, pa bi ponovno nastavio prema gore. Odjednom je dolo do prekida u tom ritmu. Vie se nije penjao. I vibriranje je bilo drukije. Preko platna se prenosilo i na njegovo tijelo. U prvi je mah pomislio da ga nekako obmanjuju osjetila, no onda je shvatio - nakon pet prelazaka po otrome kamenu, konoplja se poela raspadati i sada se sve vie istezala. Zamiljao je kako konopac postaje sve tanjim i u tom trenutku snano se uhvatio za pomono ue. Istog trena glavno je ue, ono koje ga je dralo, puknulo, te mu se stutilo na glavu i ramena, onako teko i mokro. Popustio je stisak i pao za nekoliko desetaka centimetara - nije tono znao koliko. Nakon toga pokuao je procijeniti situaciju u kojoj se naao. Trbuhom je bio priljubljen uz liticu, a vlana platnena nosiljka obavijala mu je noge i s njega visjela poput utega, te mu optereivala ruke koje su ga ve i bez toga boljele. Stao je udarati nogama, pokuavajui se otresti platna, ali mu to nije polo za rukom. Situacija je bila uasna: uz tu je nosiljku u biti imao vezane noge. Nije mogao potraiti uporite. Znao je da e tako visjeti dok ga iscrpljenost ne prisili da pusti ue i padne u podnoje litice. U runim zglobovima i prstima ve je osjeao bolno arenje. Osjetio je lagano povlaenje pomonog ueta. Ali, nisu ga podizali. Ponovno je stao udarati nogama, ve obuzet beznaem, a onda ga je iznenadan zapuh vjetra udaljio od stijene. Prokleto platno funkcioniralo je poput jedra, pa ga je vjetar sada gotovo vukao. Gledao je kako stijena nestaje u magli, a on se od nje udaljava tri, etiri, pet, pa i vie metara. Ponovno je stao udarati nogama i odjednom osjetio kako je postao lakim - platno je napokon otpalo. Tijelo mu se u luku poelo vraati prema stijeni. Pripremio se za udar, koji nije morao dugo ekati. Od siline sraza ostao je bez zraka. Nehotice je kriknuo, a zatim ostao visjeti, hvatajui zrak. A onda se, posljednji put dajui sve od sebe, pridigao tako da su mu se ruke, kojima se oajniki drao za ue, nale u visini prsa. Na trenutak se stopalima snano uhvatio za ue i odmorio ruke. Ponovno je poeo disati. Uhvativi nogama oslonac na stijeni, poeo se uspinjati tako to se rukama hvatao za ue, podiui ih sve vie. Noge su mu se sklizale, koljenima je udarao o stijenu. Ali se uspio poneto pridignuti. Pa zatim jo. Pa jo. Pa jo. Um mu vie nije funkcionirao, dok je tijelo djelovalo automatski, samo od sebe. Svijet oko njega odjednom je posve utihnuo, nije se ula kia, ni zavijanje vjetra, apsolutno nita, ak ni njegovo dahtanje. Svijet je bio siv, a on se izgubio u tom sivilu. Nije bio svjestan ak ni kada su ga snane ruke uhvatile ispod pazuha, te ga povukle, i kad se naao potrbuke na ravnoj podlozi. Nije uo glasove. Nije nita vidio. Kasnije su mu rekli da mu je tijelo, ak i nakon to su ga poloili na tlo, nastavilo puzati naprijed, griti se i

53

pruati poput gujavice, krvava lica priljubljena uz kamen, sve dok ga nasilu nisu smirili. No u tom trenutku nije znao ba nita. Nije znao ak ni da je preivio. Probudio ga je tihi cvrkut ptica. Otvorio je oi i ugledao zeleno lie obasjano sunevim svjetlom. Leao je posve nepomino: micale su mu se jedino oi. Ugledao je kameni zid. Nalazio se u nekakvoj pilji, u blizini ulaza. Osjeao je miris hrane, neopisivo slastan miris, pa se pokuao pridii. Neizdrivi bljeskovi bola prostrujali su mu svim dijelovima tijela. Ostavi bez daha, ponovno se ispruio. "Samo polagano, prijatelju moj", zauo je neiji glas. Sanson, koji je dotada bio iza njega, sada je stao tako da ga je mogao vidjeti. "Samo polagano." Sagnuo se i pomogao mu da sjedne. Hunter je prvo ugledao vlastitu odjeu. Hlae su mu bile poderane gotovo do neprepoznatljivosti. Kroz rupe je uoio da mu ni koa nije u bitno boljem stanju. Jednako je bilo i na rukama i prsima. Promatrao je vlastito tijelo kao da se radi o nekom stranom, posve nepoznatom predmetu. "Ni lice ti nije najljepe", ree Sansn, pa se nasmije. "Misli da bi mogao jesti?" Hunter pokua odgovoriti. Lice mu je bilo posve ukoeno. Imao je dojam da nosi nekakvu masku. Dodirnuo je obraz i osjetio debelu koru sasuene krvi. Odmahnuo je glavom. "Nee jesti? Onda malo vode." Sansn je donio drvenu posudu i pomogao Hunteru da malo popije. S olakanjem je uvidio da guta bez bola, no usta su mu bila neosjetljiva na mjestu na kojem mu je posuda dodirnula usne. "Ne previe", ree Sansn. "Ne previe." Sada su im prili i ostali. idov se smijeio od uha do uha. "Trebao bi vidjeti prizor." Hunter osjeti kako ga obuzima ushit. Htio je vidjeti taj prizor. Bolnu ruku ispruio je prema Sansonu, a ovaj mu je pomogao da ustane. Prvi trenutak proveden na nogama bio je nepodnoljivo bolan. Osjetio je vrtoglavicu a snaan bol prostrujao mu je u nogama i leima. No, stanje se zatim poboljalo. Naslonivi se na Sansona, nainio je korak i lecnuo se. Iznenada se sjetio guvernera Almonta. Sjetio se one veeri kada je s Almontom pregovarao o pohodu na Matanceros. Tada je bio tako pun samopouzdanja, tako oputen, pravi neustraivi pustolov. Tuno se nasmijeio. I osmijeh mu je donio bol. A onda je ugledao velianstven prizor i istog trenutka zaboravio i Almonta i bol i izubijano tijelo. Stajali su na ulazu u malenu pilju visoko na istonome rubu Leresa. Pod njima su se prostirali zeleni obronci vulkana koji su se vie od tri stotine metara sputali u gustu tropsku praumu. U samome podnoju tekla je iroka rijeka, koja se ulijevala u luku, a ondje se nalazila i utvrda, Punta Matanceros. Sunevo svjetlo svjetlucalo je na mirnoj povrini mora u luci, blistavilom obavijajui galijun s blagom, usidren na samome rubu podruja pod zatitom utvrde. Sve mu je bilo posloeno kao na pladnju. Hunter pomisli kako na svijetu nema ljepeg prizora.

21
Sanson je Hunteru dao jo malo vode, a potom je Don Diego rekao: "Trebali biste pogledati jo neto, kapetane." Malena skupina blagom se kosinom uspinjala do ruba litice na koju su se uspeli prethodne noi. Kretali su se polagano, zbog Huntera, kojem je svaki korak bio bolan. Kad je podignuo pogled prema plavome nebu bez ijednog oblaka osjetio je drukiju bol. Znao je da je poinio veliku i zamalo kobnu pogreku forsirajui uspon za vrijeme oluje. Trebali su priekati i penjati se ujutro. Ponio se nepromiljeno i nestrpljivo, te se sada zbog toga korio. Kad su se pribliili samome rubu litice Don Diego je unuo i oprezno pogledao prema zapadu. Ostali su se poveli za njim, a Sanson je pomagao Hunteru. Hunteru nikako nije bilo jasno zato su toliko oprezni - sve dok nije pogledao preko ruba gotovo okomite litice, prema dungli i zaljevu.

corry

U zaljevu se nalazio Cazallin ratni brod. "Dovraga sve", proape. Sanson, koji je uao kraj njega, kimne. "Srea nas prati, prijatelju moj. Uplovio je u svitanje. Sve otada je na tom mjestu." Hunter je vidio amac koji je vojnike prevozio na obalu. Na obali je uoio desetke panjolskih vojnika u crvenim odorama koji su pretraivali podruje uz more. U utoj tunici, Cazalla se jasno isticao medu njima. estoko je gestikulirao i izdavao zapovijedi. "Pretrauju obalu", ree Sanson. "Zakljuili su kakav nam je plan." "Ali oluja..." ree Hunter. "Da, oluja je zacijelo izbrisala sve tragove nae prisutnosti." Hunter se u tom trenutku prisjetio platnene nosiljke koja mu je spala s nogu. Zasigurno i dalje lei u podnoju litice. No vojnici je po svoj prilici nikad nee pronai. Do litice se dolazilo nakon napornog cjelodnevnog probijanja kroz nisko raslinje. U takvo to nee se upustiti bez dokaza o tome da se neprijateljska skupina iskrcala na obali. Dok je Hunter promatrao zaljev, i drugi amac s vojnicima odvojio se od ratnog broda. "Cijelo jutro iskrcava ljude", ree Don Diego. "Na obali ih je ve najmanje stotinu." "To znai da ih kani ostaviti", ree Hunter. Don Diego kimne. "Tim bolje za nas", ree Hunter. Vojnici koje Cazalla ostavi na zapadnoj strani otoka nee se moi boriti u Matancerosu. "Nadajmo se da e ih ostaviti tisuu." Nakon to su se vratili do ulaza u pilju, Don Diego je Hunteru pripremio rijetku kau, a Sanson je ugasio malu vatru, dok je Lazue poela motriti situaciju durbinom. Opisivala je prizor Hunteru, koji je sjedio uz nju. Hunter je razabirao tek obrise zdanja uz obalu daleko ispod. Stoga se oslanjao na Lazuein izotreni vid. "Prvo mi reci", ree on, "to je s topovima. Topovima u utvrdi." Dok je gledala, Lazue je nijemo micala usne. "Dvanaest", ree na koncu. "Dvije baterije s po tri topa okrenute su na istok, prema otvorenome moru. est topova u jednoj bateriji puca preko ulaza u luku." "A jesu li kulverini?" "Imaju duge cijevi. Mislim da su kulverini." "to ti se ini u vezi s njihovom starou?" Jo je nekoliko trenutaka utjela. "Predaleko smo", odgovori zatim. "Moda kasnije, kada se malo spustimo, pa u bolje vidjeti." "A postolja?" "Pomina. ini mi se da su od drva, s po etiri kotaa." Hunter kimne. Uobiajena brodska postolja za topove, upotrijebljena u obalnim baterijama. Don Diego uto im je priao s kaom. "Drago mi je da su drvena", ree. "Pribojavao sam se da su postolja moda kamena. Bilo bi daleko tee." Hunter upita: "Raznijet emo postolja?" "Naravno", odgovori Don Diego. Kulverini su teili vie od dvije tone. U sluaju unitenja postolja postaju beskorisnima. Nije ih mogue usmjeriti, niti iz njih pucati. A ak i kad bi utvrda na Matancerosu imala rezervna postolja, deseci ljudi satima bi morali postavljati topove da ih osposobe. "Ali prvo emo im", ree Don Diego s osmijehom, "onemoguiti paljbu." Hunteru to ni u jednom trenutku nije palo na pamet, no odmah je uvidio prednosti tog plana. Kulverini su se, kao i svi ostali topovi, punili kroz otvor cijevi. Posada bi u cijev prvo ubacila vreu s barutom, a nakon toga topovsku kuglu. Potom bi se kroz maleni otvor pri donjem dijelu cijevi zailjenim perom probuila vrea s barutom, te bi se na to mjesto stavio zapaljeni fitilj. On bi zapalio barut i tako ispalio kuglu. Ta je metoda paljbe bila pouzdana, ali pod uvjetom da je otvor za fitilj malen. No, nakon vie ispaljivanja, fitilj i eksplozije baruta doveli bi do korozije otvora, irei ga toliko da bi poeo sluiti kao oduak za irenje plinova. Time se u velikoj mjeri smanjivao domet topa, a nakon nekog vremena kugla vie ne bi ni izletjela iz cijevi. Osim toga, takav top bio je opasan i za vlastitu posadu.

55

Upravo zbog tog neizbjenog propadanja, proizvoai topova isporuivali su i svojevrstan metalni ep, iri na jednoj, a ui na drugoj strani, a otvor za fitilj naao bi se u njegovoj sredini. ep se postavljao s unutarnje strane, pa bi ga plinovi prilikom eksplozije samo jo vre postavljali u rupu. Kad god bi rupa postala preiroka, metalni se ep uklanjao i jednostavno zamjenjivao novim. No ponekad bi i cijeli ep izletio prilikom eksplozije i ostavio veliku rupu pri podnoju topovske cijevi. Na taj nain top bi bio posve onesposobljen do postavljanja novog epa. A za takvo to neki je put bilo potrebno i vie sati. "Vjeruj mi," ree Don Diego, "kada zavrimo s tim topovima, moi e posluiti jo samo kao balast na trgovakome brodu." Hunter se ponovno obrati Lazue. "to vidi u samoj utvrdi?" "atore. Mnotvo atora." "To je zacijelo garnizon", ree Hunter. Tijekom veeg dijela godine vrijeme je u Novome svijetu toliko povoljno da vojsci ne treba stalnija zatita, a to je osobito vrijedilo za otok poput Leresa, na kojem je koliina kie minimalna. Ipak, Hunter je sada mogao zamisliti uasnutost vojnika koji su spavali u blatu nastalom u noanjoj oluji. "to je sa skladitem za barut?" "Na sjevernoj strani, unutar zidina, nalazi se neka drvena graevina. Moda je to..." "Izvrsno", ree Hunter. Nakon ulaska u utvrdu, nije htio troiti vrijeme na traenje skladita. "Ima li obrambenih toaka i izvan zidina?" Lazue je pomno motrila teren daleko ispod njih. "Ne vidim nita." "Izvrsno. A to je s tim brodom?" "Samo najnuniji lanovi posade..." ree ona. "Vidim petoricu-estoricu mornara u amcima vezanim za obalu, kod grada." Hunter je ve bio pogledao grad. Iznenadio ga je - radilo se o nizu grubo ureenih drvenih zdanja uz obalu, malo podalje od utvrde. Bilo je oito da su te nastambe podignute radi smjetaja posade galijuna, a to je znailo da se posada uistinu kanila jo neko vrijeme zadrati na Matancerosu, moda ak i do isplovljavanja flote s blagom sljedee godine. "U gradu ima vojnika?" "Vidim nekoliko crvenih odora." "Strae kod amaca?" "Ne." "Olakavaju nam stvar", ree Hunter. "Zasada", primijeti Sanson. Nakon to su skupili sve stvari, uklonili su i tragove boravka u pilji te krenuli na dugotrajno pjeaenje obroncima prema Matancerosu. Dok su se sputali, suoavali su se sa suprotnim potekoama u odnosu na one koje su ih muile prilikom uspona, dva dana ranije. Visoko na istonome obronku Leresa nije bilo mnogo zelenila, pa tako ni osobitog zaklona. Morali su juriti iz jednog podruja zgusnutog trnovitog raslinja do drugog, te su napredovali vrlo sporo. U podne ih je doekalo iznenaenje. Cazallin crni ratni brod pojavio se na ulazu u luku, te se, skrativi jedra, usidrio u blizini utvrde. Ubrzo se od njega odvojio i amac. Lazue je durbinom utvrdila da je na njegovoj krmi Cazalla. "To e nam sve pokvariti", ree Hunter, zagledan u brod. Stajao je usporedo s obalom, tako da bi svim topovima s jednog boka bez potekoa gaao kanal. "to ako se ne premjesti?" upita Sanson. Hunter je razmiljao upravo o tome, a na pamet mu je padao tek jedan odgovor. "Zapalit emo ga", ree. "Ostane li usidren, morat emo ga zapaliti." "Na obali zapaliti amac, pa ga pustiti da dopluta do broda?" Hunter kimne. "Nisu ba neki izgledi", ree Sanson. Lazue, koja je i dalje durbinom motrila situaciju, tada ree: "ena..." "Molim?" upita Hunter. "U amcu. S Cazallom je neka ena."

corry

"Da vidim." Hunter ustrim pokretom uzme durbin. No on je vidio tek nepravilan bijeli obris na krmi do Cazalle, osobu koja je stajala okrenuta prema utvrdi. Hunter nije uspijevao uoiti nikakve pojedinosti. Vratio je durbin Lazue. "Opii mi je." "Bijela haljina i suncobran... ili neki veliki eir ili pokrov za glavu. Tamno lice. Moda crnkinja." "To mu je ljubavnica?" Lazue odmahne glavom. amac su sada vezali kraj utvrde. "Izlazi. Ima problema..." "Moda ne uspijeva odrati ravnoteu." "Ne", ree odluno Lazue. "Otima se. Dre je trojica mukaraca. Prisiljavaju je da ue u utvrdu." "Kae da je tamnoputa?" ponovno upita Hunter. To ga je zbunilo. Cazalla je mogao uzeti neku enu u zarobljenitvo, no ena za koju je mogao oekivati otkupninu svakako bi bila bjelkinja. "Tamnoputa, da", ree Lazue. "Ali dalje vie ne vidim." "Priekat emo", ree Hunter. Zbunjeno su se nastavili sputati. Tri sata kasnije, za najvee poslijepodnevne ege, zastali su meu skupinom trnovitih grmova akare da popiju tono odreenu, strogo ogranienu koliinu vode. Lazue je primijetila da amac naputa utvrdu. U njemu je ovaj put bio mukarac kojeg je opisala kao "strogog, vrlo vitkog, vrlo dolinog i uspravnog". "Bosquet", ree Hunter. Bosquet je bio Cazallin zamjenik, odmetnuti Francuz poznat kao staloen i neumoljiv voa. "Cazalla je s njim?" "Nije", odgovori Lazue. amac je pristao uz ratni brod i Bosquet se ukrcao. Ve nekoliko trenutaka kasnije brodska je posada poela podizati amac. A to je moglo znaiti samo jedno. "Isplovljavaju", ree Sansn. "I dalje te prati srea, prijatelju moj." "Prerano je jo..." ree Hunter. "Da vidimo hoe li krenuti prema Ramonasu", gdje su se skrivali Cassandra i ostatak posade. Cassandra je bila u tako plitkome moru da je ratni brod ondje nije mogao napasti, no Bosquet je mogao blokirati piratsku alupu u toj uvali - a bez Cassandre nije imalo smisla napasti Matanceros. Trebali su im ljudi s Cassandre da prijeu na galijun i izvedu ga iz luke. Ratni brod napustio je luku s june strane, no to je bilo nuno kako bi doao do dubljeg mora. Iziavi iz kanala, ipak je nastavio prema jugu. "Dovraga", ree Sansn. "Ne, samo ubrzava", ree Hunter. "Priekaj malo." Jo dok je izgovarao te rijei, ratni brod okrenuo se u vjetar i zatim se desnim smjerom koenja uputio na sjever. Hunter s olakanjem odmahne glavom. "Sada ve osjeam zlato u rukama", ree Sansn. Sat vremena kasnije crni se brod izgubio iz vidokruga. U vrijeme sputanja tame nalazili su se na manje od pet stotina metara od panjolskog logora. Raslinje je ondje bilo gue. Odabrali su gusti stabala majaguane i ondje prenoili. Nisu palili vatru, a pojeli su tek nekoliko sirovih biljaka i zatim se ispruili na vlanoj zemlji. Svi su bili umorni, ali i uzbueni zbog injenice da su na tom mjestu uli priguene panjolske glasove, te osjeali miris panjolskih jela koja su se pripremala na vatrama. Dok su tako leali pod zvijezdama, ti zvukovi i mirisi podsjeali su ih na injenicu da je bitka koja neminovno mora uslijediti sada nadohvat ruci.

22
Hunter se probudio s jasno izraenom svijeu o tome da neto nije kako treba. uo je glasove na panjolskome, no ovaj put blizu - preblizu. I uo je korake, kao i utanje lia. Pridigao se, lecnuvi se od bola koji mu je pritom prostrujao tijelom. Ako je i bilo promjena, onda ga je tijelo boljelo jo i jae nego dan ranije.

57

Pogledao je oko sebe. Sanson je ve bio na nogama, te je kroz palmino lie virio u smjeru glasova. Maur je nijemo ustajao, napeta tijela, pomno kontroliranih pokreta. Don Diego se bio oslonio na lakat, razrogaenih oiju. Samo je Lazue jo leala na leima. I to posve nepomino. Hunter joj palcem pokae neka ustane. Ona jedva primjetno odmahne glavom. Nije se uope micala, a cijelo lice prekrivao joj je tanak sloj znoja. On krene prema njoj. "Samo oprezno!" proape ona napetim glasom. Zastao je i bolje je pogledao. Lazue je leala na leima, malko rairenih nogu. Udovi su joj bili neobino ukoeni. Tek tada ugledao je rep s crvenim, crnim i utim prugama koji joj je nestajao u jednoj nogavici. Koralna zmija, koju je privukla toplina njezina tijela. Ponovno joj je pogledao lice. Bilo je posve zategnuto, kao da trpi neopisiv bol. Hunter je uo kako oni glasovi iza njegovih lea i dalje jaaju. uo je kako se nekolicina mukaraca odluno probija kroz grmlje i pritom kao da neto trai u niskom raslinju. Pokazao je Lazue neka prieka pa priao Sansonu. "estorica", proape ovaj. Hunter je tada ugledao estoricu panjolskih vojnika, s potreptinama za spavanje i zalihama hrane, oboruanih muketama. Uspinjali su se prema njima. Svi su bili mladi i pohod su, oito, shvatili kao zabavu, jer su se neprestano alili i smijali. "Nije ophodnja", proape Sanson. "Pusti ih", ree Hunter. Sanson ga prostrijeli pogledom. Hunter mu pokae Lazue, koja je i dalje ukoeno leala na tlu. Sanson je odmah shvatio. Priekali su da panjolci prou kraj njih i uspnu se uz obronak. Potom su se vratili do nje. "Gdje je sada?" upita Hunter. "Koljeno", odgovori ona tiho. "Kree se prema gore?" "Da." Prvi se oglasio Don Diego. "Visoko drvee", ree, ve pogledavajui uokolo. "Moramo pronai visoka stabla. Ondje!" Kucnuo je po Maurovu ramenu. "Poi sa mnom." Njih dvojica uputili su se meu raslinje, u smjeru skupine stabala majaguane nekoliko metara dalje. Hunter je pogledao Lazue, pa prema panjolskim vojnicima. Jo su se jasno vidjeli, stotinjak metara dalje na uzvisini. Kad bi se samo jedan od njih sluajno okrenuo, odmah bi ih ugledao. "Sezona parenja je zavrila", ree Sanson. Namrtio se i pogledao Lazue. "Ali moda nam se posrei, pa pronaemo mladune." Okrenuo se prema Mauru, koji se penjao na jedno stablo, dok ga je Diego ekao na tlu. "Gdje je sada?" upita Hunter. "Iznad koljena." "Pokuaj se opustiti." Ona samo zakoluta oima. "Proklet bio i ti i tvoj pohod", ree. "Prokleti bili svi." Hunter pogleda nogavicu. Razabirao je jedva primjetno kretanje tkanine koje je zmija izazivala polaganim puzanjem. "Boe presveti", ree Lazue, pa sklopi oi. Sanson se aptom obrati Hunteru: "Ne pronau li mladune, moda emo je morati uspraviti i protresti." "Zmija e je ugristi." Obojica su dobro znala posljedice. Gusari su bili otporna i nesmiljena eljad, a otrovni ugriz crne udovice, korpiona ili vodene mokasine smatrali su tek usputnom smetnjom. tovie, ljudi su se dobro zabavljali ubacujui korpione u izme kolega. No, dva otrovna stvorenja kod svih su izazivala potovanje i uas. S kopljoglavkom nipoto nije bilo ale - dok je malena koralna zmija bila najgora od svega. Nitko nikad nije preivio njezin plahi ugriz. Hunter je lako mogao zamisliti uas koji je Lazue osjeala dok je ekala jedva primjetan ugriz koji bi oznaio kobni trenutak. Svi su znali to bi neizbjeno slijedilo: prvo znojenje, potom drhtanje, a zatim ukoenost koja bi se polagano irila cijelim tijelom. Umrla bi prije zalaska sunca.

corry

"Gdje je sada?" "Visoko, vrlo visoko." Glas joj je bio toliko tih da ju je jedva razumio. "Pogledao joj je hlae i ugledao blago mrekanje tkanine u podruju prepona. "O, Boe", zastenje Lazue. A onda je zauo prigueno cianje, gotovo cvrkut. Okrenuvi se, ugledao je Diega i Maura koji su im se pribliavali. Obojica su se zadovoljno smijeila. Maur je neto drao meu dlanovima. Hunter je odmah uvidio da se radi o mladunetu malene ptice. Ptiica je ciala dok je leprala mekim, pernatim tijelom. "Brzo, malo konopca", ree idov. Hunter mu je odmah dao komad uzice koji su ptici vezali oko nogu. Potom su je poloili kraj obruba Lazueine nogavice i vezali za tlo, pa je tako ostala ciati i otimati se, pokuavajui se osloboditi. Svi su ekali. "Osjea to?" upita Hunter. "Ne." Ponovno su pogledali ptiicu. Maleno se stvorenje trgalo i otimalo, u tom se beznau posve iscrpljujui. Hunter se ponovno okrene prema Lazue. "Nita", ree ona. U tom trenutku kapci su joj se naglo rairili. "Namotava se..." Spustili su pogled na njezine hlae. Uoavalo se nekakvo kretanje. Blago zaobljenje tkanine koje je ubrzo nestalo. "Sputa se", ree Lazue. ekali su. Sirota se ptiica odjednom silno uzbunila, krijetei glasnije nego dotada. Osjetila je miris koralne zmije. idov izvadi pitolj, istrese zrno i barut, pa ga epa za cijev, tako da mu je drak posluio kao kakva palica. I dalje su ekali. Jasno su vidjeli kako zmija napreduje, kako je prela koljeno, kako se sputa niz potkoljenicu, centimetar po centimetar. Imali su dojam da putuje ve itavu vjenost. A onda se odjednom, bez najave, glava pojavila na svjetlu, a iz nje je palucnuo jezik. Ptiica je ciala obuzeta krajnjim uasom. Koralna je zmija napredovala jo malo, a onda je Don Diego skoio na nju, drkom pitolja zario joj glavu u tlo. Lazue je istog trenutka poskoila na noge, te ustuknula uz krik. Don Diego i dalje je svom snagom udarao zmiju, komadajui joj tijelo na mekoj zemlji. Lazue se okrenula i stala nezadrivo povraati. No Hunter se na to nije ni najmanje obazirao - kad je kriknula, odmah je podignuo pogled uz obronak, prema panjolskim vojnicima. Sanson i Maur takoer su gledali u tom smjeru. "Jesu li uli?" upita Hunter. "Ne moemo se izloiti toj opasnosti", ree Sanson. Dugotrajnu tiinu prekidao je tek zvuk Lazueina povraanja. "Vidio si da su nosili zalihe i potreptine za spavanje." Hunter kimne. Znaenje te injenice bilo je vie nego jasno. Cazalla ih je uputio gore kao jedinicu za upozorenja, koja e traiti eventualne znakove o piratima na kopnu - i motriti obzor, ne bi li ugledala Cassandru. Samo jedan njihov pucanj izazvao bi uzbunu u utvrdi pod njima. A s tog mjesta Cassandru bi ugledali ve s velike udaljenosti. "Ja u to srediti", ree Sanson, pa se jedva primjetno nasmijei. "Povedi i Maura", ree Hunter. Njih su se dvojica uputila prema gore, slijedei panjolce. Hunter se ponovno okrene prema Lazue, koja je, onako blijeda, brisala usta. "Spremna sam za polazak", ree ona. Hunter, Don Diego i Lazue natovarili su opremu na lea i krenuli niz obronak. Slijedili su rijeku koja se ulijevala u luku. Kada su doli do nje, vidjeli su da se radi tek o potoiu koji ovjek bez potekoa moe preskoiti. No vrlo se brzo proirio, dok je praumsko raslinje na obalama postajalo sve gue. Na prvu organiziranu ophodnju naili su kasno poslije podne - osmorica panjolaca, odreda naoruanih, bez rijei su veslali uzvodno u amcu. Bili su ozbiljni i koncentrirani,

59

pravi borci pripravni za sukob. Sa sputanjem noi, visoka stabla uz rijeku poprimila su plaviastozelenkastu boju, dok je povrina rijeke postala crna i jednolina, osim to ju je povremeno parao pokoji krokodil. No ophodnje su se sada ve nalazile svugdje i ustrajno su se kretale i traile, sluei se bakljama. Jo tri amca prevezla su vojnike uzvodno, a njihove baklje vidjele su se kao izduene i treperave svijetle toke. "Cazalla nije glup", ree Sansn. "Oekuje nas." Nalazili su se na samo nekoliko stotina metara od utvrde Matanceros. Kameni zidovi nadvijali su se visoko iznad njih. Uurbana aktivnost vladala je i u utvrdi i izvan nje. Naoruane skupine od po dvadeset vojnika obilazile su podruje oko utvrde. "Oekivao nas ili ne," ree Hunter, "moramo se drati plana. Napadamo veeras."

23
Enders, taj lijenik-brija i umjetnik mora, stajao je za Cassandrinim kormilom, zagledan u blage valove koji su poprimali srebrnu boju, prelijevajui se preko grebena Barton's Caya, stotinjak metara na lijevome boku. Naprijed se vidio crni obris Leresa, sada ve sve vei na obzoru. Neki mukarac doao je do njega, na krmu. "Okrenuli smo sat", ree. Enders kimne. Petnaesti put od sputanja noi, a to je znailo da e uskoro biti dva ujutro. Vjetar je puhao s istoka, dosta jak, deset vorova. Napreduju brzo i snano i do otoka e doi za jedan sat. mirkajui je pogledao prema obrisima Leresa. Enders nije uspio razabrati luku Matanceros. Morat e zaobii juni vrak otoka i tek e tada ugledati utvrdu i galijun za koji se nadao da je i dalje usidren u luci. Tada e ve biti i na dometu topova s Matancerosa, osim ako ih Hunter i ostali u meuvremenu nisu uutkali. Enders pogleda posadu koja je stajala na Cassandrinoj otvorenoj palubi. Svi su utjeli. Svi su bez rijei gledali kako im otok raste pred oima. Svi su znali kakav je ulog i svi su znali kakve su opasnosti: ve za koji sat, svi e biti ili nezamislivo bogati ili gotovo posve sigurno mrtvi. Ve stoti put te noi Enders se upitao to je bilo s Hunterom i njegovom skupinom i gdje se tono nalaze. U sjeni kamenih zidina Matancerosa Sanson je zagrizao zlatnik i predao ga Lazue. Ona je takoer zagrizla, pa ga dala Mauru. Hunter je promatrao taj nijemi obred, za koji svi gusari smatraju da im donosi sreu. Zlatnik je na koncu doao i do njega. Zagrizao ga je i osjetio podatnost kovine. A onda, dok su ga svi gledali, bacio ga je preko desnog ramena. Bez rijei, njih petero krenuli su svatko u svojem smjeru. Hunter i Don Diego, s uadi i kukama prebaenima preko ramena, krenuli su na sjever, da dou na suprotnu stranu utvrde. Na putu su esto zastajali, da propuste panjolske ophodnje. Hunter je naas pogledao visoke kamene zidove Matancerosa. Gornji je dio zidina bio gladak, sa zaobljenim vrhom, kako bi se bilo to tee uhvatiti kukama. No panjolske zidarske sposobnosti ipak nisu bile dorasle toj zadai. Hunter je bio uvjeren da e njihove kuke ve pronai nekakvo uporite. Kada su doli do sjevernog zida utvrde, najudaljenijeg dijela od mora, prvo su zastali. Nakon deset minuta kraj njih je prola ophodnja ije su oruje i oklop zveckali u mirnome nonom zraku. Priekali su da se vojnici izgube iz vidokruga. Hunter je odmah potom potrao naprijed i zabacio kuku preko vrha zida. Zauo je priguen zveket metala koji je s unutarnje strane zida pao na kamen. Povukao je konopac, a eljezna je kuka tresnula na tlo kraj njegovih nogu. Opsovao je i stao ekati i oslukivati. Nije se ulo nita. Ni po emu se nije moglo zakljuiti da ga je netko uo. Ponovno je zabacio kuku i gledao kako leti visoko nad zidine. Ponovno je povukao. Morao se izmaknuti kako ga eljezo u padu ne bi pogodilo u glavu.

corry

Bacio ga je i trei put, a kuka se tom prilikom za neto uhvatila - ali gotovo istog trenutka zauo je nailazak nove ophodnje. Brzo se uspeo, hvatajui zrak i daui. Velikom brzinom dalje ga je tjerao sve jai zvuk vojnika u oklopima koji su se pribliavali. Doavi do vrha zida, spustio se na izboenje s druge strane i povukao ue. Don Diego se u meuvremenu bio povukao meu nisko raslinje. Ophodnja je prola ispod njega. Hunter spusti ue, a Don Diego se stane hitro penjati. Pritom je neto mumljao i psovao na panjolskome. Don Diego nije bio snaan, pa se inilo da se penje cijelu vjenost. Ipak, na koncu je doao do vrha, a Hunter ga je povukao na sigurno. Potom je povukao ue. uureni uz hladni kamen, njih su dvojica potom poela pogledavati oko sebe. Matancerosom su vladale tama i tiina. U nizovima atora spavale su stotine vojnika. Takva blizina neprijatelja kod dvojca je izazvala neobino uzbuenje. "Straari?" proape idov. "Ne vidim ih", ree Hunter, "osim ondje." Na suprotnoj strani utvrde dvije su pojave stajale uz topove. No to su bile pomorske strae, postavljene radi uoavanja brodova na obzoru. Don Diego kimne. "Straar je zasigurno kod magazina." "Po svoj prilici..." Nalazili su se gotovo tono iznad drvenog zdanja za koje je Lazue zakljuila da bi se moglo raditi o skladitu. S mjesta na kojem su uali nisu vidjeli ulaz. "Prvo moramo otii onamo", ree idov. Nisu bili ponijeli eksploziv, nego samo fitilje. Eksploziv su kanili uzeti iz samog skladita. Beumno i u tami Hunter se spustio na tlo, a Don Diego poao je za njim, ubrzano trepui pri oskudnome svjetlu. Tako su zaobili zdanje i doli do ulaza. Nigdje nisu ugledali straara. "Unutra?" proape idov. Hunter slegne ramenima, pa prie vratima, na trenutak osluhne, svue izme i polagano pogurne vrata. Osvrnuvi se, uvidio je da i Don Diego skida izme. Hunter je potom uao. Unutranja strana skladita bila je sa svih strana obloena tankim bakrom, a onih nekoliko pomno zatienih svijea prostoru je pridavalo topao crvenkasti sjaj. Sve je izgledalo neobino privlano, unato nizovima baava s barutom, te hrpama barutnog punjenja za topove u vreama. Sve je bilo oznaeno crvenim natpisima. Hunter se beumno kretao podom prekrivenim bakrom. Nigdje nije vidio nikoga, ali se negdje u skladitu ulo hrkanje. Kreui se meu bavama, potraio je tog mukarca i na koncu naiao na usnulog vojnika naslonjenog na jednu bavu s barutom. Hunter ga je svom snagom raspalio po glavi, a ovaj je jo jednom zahrkao i potom ostao nepomino leati. Uto je u prostor uao i idov, koji je pogledao uokolo i proaptao: "Izvrsno." Odmah su se dali na posao. Utvrda je moda bila usnula obavijena tiinom, no u naselju straara u kojima su se bili smjestili pripadnici posade galijuna bilo je itekako buno. Sanson, Maur i Lazue kretali su se gradiem, prolazili kraj prozora kroz koje su vidjeli vojnike kako piju i kockaju pri utome svjetlu fenjera. Jedan je pijani vojnik, posrui, iziao i sudario se sa Sansonom, pa se ispriao i poeo povraati kraj drvenog zida. Trojka je krenula dalje, prema amcu vezanom na molu uz rijeku. Iako mol danju nije bio uvan, trojica straara sada su se nalazila uz njega. Tiho su razgovarali i pili u tami. Sjedili su na njegovu zavretku, nogu prebaenih preko ruba, tako da su im visjele iznad vode, a njihovi prigueni glasovi stapali su se sa zvukom mora koje je tiho zapljuskivalo potporne stupove. Bili su leima okrenuti prema gusarima, no zbog dasaka na molu ovi im nisu mogli beumno prii. "Ja u to srediti", ree Lazue, pa svue bluzu. Naga do struka, s noem iza lea, stala je tiho zvidati i tako je izila na mol. Jedan od vojnika odmah se okrenuo. "Que pasa ca?" upita, pa pridigne feral. Zapanjeno je gledao u neto to mu je zacijelo izgledalo kao privienje - enu obnaenih grudi koja mu

61

nonalantno prilazi. "Madre de Dios", ree, a ena mu se nasmijei. Uzvratio je osmijehom trenutak prije nego to mu se bode izmeu rebara zario u srce. Ostali su vojnici nepomino gledali enu s bodeom. Bili su toliko zapanjeni da se praktiki nisu opirali dok ih je ubijala i dok je njihova krv ikljala na njezina obnaena prsa. Sanson i Maur potrali su prema njoj, preskaui tri tijela. Lazue je ponovno navukla tuniku. Sanson je uao u jedan amac i istog trenutka krenuo prema krmi galijuna. Maur je odrezao konopce na ostalim amcima, pa ih odgurnuo u luku, tako da su poeli slobodno plutati. Nakon toga uao je u jedan amac s Lazue i krenuo prema pramcu galijuna. Nitko nije izustio ni rije. Lazue se vre obavila tunikom. Krv trojice vojnika bila je natopila tkaninu i odjednom joj je postalo hladno. Stajala je u amcu i promatrala galijun koji im je bio sve blie, dok je Maur veslao ustro i snano. Galijun je bio velik, dugaak oko etrdeset metara, ali uglavnom obavijen tamom, izuzme li se svjetlo nekoliko baklji koje je ocrtavalo obrise broda. Lazue pogleda udesno i ugleda Sansona koji se svojim amcem udaljavao od njih, veslajui prema krmi galijuna. Sansonov obris ocrtavao se na pozadini svjetala bunoga naselja na obali. Potom se okrenula lijevo i ugledala sivu liniju zidina utvrde, pitajui se jesu li Hunter i idov ve unutra. Hunter je gledao idova koji je barutom oprezno punio crijeva oposuma. inilo se da sve traje pravu vjenost, no idov se nije dao pourivati. uao je nasred magazina, uz otvorenu vreu s barutom, te pjevuio ispod glasa. "Koliko jo?" upita Hunter. "Jo malo, jo malo", odgovori idov. Drao se krajnje nehajno. "Bit e tako lijepo", ree. "Samo se malo strpi. Bit e predivno.," Nakon to je napunio sva crijeva, odrezao ih je na razne duljine i spremio u dep. "U redu", ree. "A sada moemo poeti." Nekoliko trenutaka kasnije izili su iz skladita, pognuti pod teretom barutnog punjenja koje su nosili. Kriom su preli glavno dvorite utvrde, te zastali pod masivnim kamenim izboenjem na kojem su bili postavljeni topovi. Ondje su jo uvijek bila ona dvojica straara. Dok je idov ekao s barutom, Hunter se uspeo na izboenje i ubio straare. Jedan je umro posve beumno, dok je drugi samo prigueno zastenjao u trenutku kada je pao. "Diego!" prosike Hunter. idov se uspeo na izboenje i pogledao topove. Zatim je uvukao nabija u jednu cijev. "Kako je to divno", proape. "Ve su nabijeni i spremni. Pripremit emo posebnu poslasticu. Doi, pomozi mi." idov u cijev jednog topa stavi i drugu vreicu s barutom. "A sada kugla", ree. Hunter se namrti. "Ali, oni e prije ispaljivanja staviti jo jednu kuglu." "Naravno. Dva naboja i dvije kugle - topovi e im se raspasti pred oima." Brzo su ili od kulverina do kulverina. idov je dodavao drugo punjenje, a Hunter stavljao kugle. Svaka je kugla prigueno zagrmjela pri sputanju niz cijev, ali nitko nije nita uo. Nakon to su dovrili posao, idov je rekao: "A sada moram obaviti neke stvari. Ti e u sve cijevi staviti pijesak." Hunter se s izboenja spustio na tlo. akama je grabio pijesak iz dvorita utvrde i redom ga ubacivao u topovske cijevi. idov je bio vrlo lukav: ak i kad bi se kojim sluajem dogodilo da topovi opale, pijesak u cijevima onemoguit e ciljanje - i toliko otetiti unutarnju stranu cijevi da top vie nikad nee biti precizan. Kad je zavrio, ugledao je idova nadvijenog nad jedno topovsko postolje. Neto je radio ispod cijevi. Tada je ustao. "To je posljednji", ree. "to si uinio?" "Postavio sam upaljae na cijevi. Temperatura prilikom ispaljivanja zapalit e upaljae naboja na postoljima." Nasmijeio se u tami. "Bit e predivno." Vjetar je promijenio smjer, a krma galijuna poela se pribliavati Sansonu. On se vezao pod pozlaenom tranzomskom gredom i poeo se penjati stranjom stranom prema kapetanovoj kabini. Zauo je priguen zvuk neke pjesme. Netko je pjevao na panjolskome.

corry

Sluao je opscene stihove, ali nije uspijevao odrediti izvor pjesme. inilo se da zvuk lebdi u zraku, jedva ujan i neuhvatljiv. Kroz topovski otvor stupio je u kapetanovu kabinu. U njoj nije bilo nikoga. Iziao je na topovsku palubu, te se stubama spustio do spavaonice. Ni ondje nije ugledao nikoga. Pregledao je prazne lealjke, koje su se blago ljuljale u skladu s ljuljanjem broda. Deseci mrea za spavanje, a nigdje ni traga nekom lanu posade. Sansonu se to nije svidjelo - brod bez strae po svoj je prilici i brod bez blaga. Sada se bojao onoga ega su se svi pribojavali, ali nitko nije htio izraziti: da je blago moda s broda prenijeto nekamo, pohranjeno moda i u utvrdi. Ako je to tono, svi su njihovi planovi uzaludni. Sanson se stoga poeo nadati da e ipak naii na najnuniju posadu i straare. Uao je u krmenu kuhinju i ondje ve naiao na tragove koji su ga ohrabrili. Prostor je bio pust, no vidjelo se da je ondje netko neto nedavno pripremao - varivo od volovskog mesa u velikom loncu, zatim neto povra, pa prerezani limun koji se blago ljuljao naprijed-natrag na drvenoj radnoj plohi. Iziao je iz kuhinje i ponovno krenuo naprijed. Iz daljine je zauo povike straara na palubi koji je pozdravljao Lazue i Maura. Lazue i Maur vezali su se oko sredine boka, uz ljestve koje su vodile na galijun. Straar se s palube nagnuo i domahnuo im. "Questa faire?" upita ih. "Dovozimo rum", odgovori tiho Lazue. "alje ga kapetan." "Kapetan?" "Danas mu je roendan." "Bravo, bravo." Nasmijeivi se, straar se povukao za nekoliko koraka kad je Lazue izila na palubu. Pogledao ju je i u njegovim oima na trenutak se pojavio uas kad je ugledao krv na njezinoj tunici i kosi. A onda je zrakom poletio no i zario mu se u prsa. Straar je, zateen, uhvatio drak. inilo se da se sprema neto rei. A onda se nagnuo naprijed i strovalio na palubu. Uto je na palubu iziao i Maur, koji je krenuo prema pramcu, gdje su etvorica vojnika kartala. Lazue nije gledala to e ovaj uiniti, ve se spustila u potpalublje. Ondje je u prednjem odjeljku u snu zatekla desetoricu vojnika. Beumno je zatvorila vrata i navukla zasun. Jo petorica vojnika pili su i pjevali u susjednoj kabini. Zavirila je u prostoriju i uvidjela da imaju pitolje. I ona je imala pitolje, zataknute za pojas. Nee ispaliti ni metak, osim ako na to ne bude prisiljena. Stala je ekati ispred te prostorije. Ve nekoliko trenutaka kasnije do nje se douljao Maur. Ona je rukom pokazala prema sobi. On je odmahnuo glavom. Ostali su kraj vrata. Nakon nekog vremena jedan od vojnika rekao je da e mu se raspui mjehur, pa je iziao. im se naao vani, Maur ga je velikim drvenim osiguraem raspalio po glavi. Ovaj je pao uz mukao udarac, na samo nekoliko koraka od sobe. Vojnici koji su se nalazili unutra pogledali su prema izvoru tog zvuka. U svjetlu koje je dopiralo iz sobe, jasno su vidjeli kolegina stopala. "Juan?" Ovaj se nije ni pomaknuo. "Previe pia", rekao je netko, pa su odmah nastavili kartati. No jedan od njih ubrzo se poeo brinuti za Juana, pa je iziao da vidi to se dogaa. Lazue mu je prerezala grkljan, a Maur je uletio u sobu, u irokome luku zamahujui onom drvenom palicom. Vojnici su padali u potpunoj tiini. Blie krmi, Sanson je iziao iz kuhinje i brzo krenuo naprijed, te je izravno naletio na jednog panjolskog vojnika. Ovaj je bio pijan, a vr s rumom visio mu je iz jedne ruke. U tami se samo nasmijao. "Ba si me prestraio", ree vojnik na panjolskome. "Nisam nikoga oekivao." A onda je, s manje udaljenosti, ugledao Sansonovo nesmiljeno lice i nije ga prepoznao. Na njegovu licu na trenutak se pojavio zapanjen izraz, no Sansonovi prsti tada su mu ve bili obavili vrat.

63

Sanson se spustio i drugim stubama, ispod palube sa spavaonicama. Tako je doao i do krmenog tovarnog prostora, te je uvidio da su sve prostorije vrsto zakljuane i zatvorene zasunima. Na svim bravama nalazili su se i peati. U tami se sagnuo da ih bolje proui. Na utome vosku jasno je ugledao dobro poznati peat, krunu i sidro, kovnice iz Lime. Ovdje je, znai, ipak srebro iz Nove panjolske. Srce mu je stalo bre udarati. Vratio se na palubu, te je iziao na krmeni katel, u blizini kormila. Ponovno je zauo jedva ujnu pjesmu. Ni sada nije uspio locirati izvor zvuka. Zastao je i poeo oslukivati, a pjesma je tada prestala i zauo se neiji zabrinuti glas: "Que pasa? Que esta vous?" Sanson pogleda prema gore. Pa naravno! S visine, s promatranice iznad oblih greda glavnoga jarbola, gledao ga je neki mukarac. "Que esta vous?" upita ovaj odluno. Sanson je znao da ga ovaj ne moe najbolje vidjeti, pa se povukao u sjenu. "Que?" ree ovaj zbunjeno. Sanson je u tami izvukao samostrel, zategnuo elinu oprugu, postavio strijelu i pridignuo oruje. Pogledao je panjolca koji se poeo sputati uz razdraene psovke. Sanson nacilja i opali. Udar strijele odbacio ga je iz opute. Tijelo mu je padalo jo desetak metara u mrani prostor, a u vodu je pao uz priguen pljusak. Drugih zvukova nije bilo. Sanson je stao obilaziti praznu krmenu palubu, a kad se na koncu uvjerio da je sam, uhvatio je kormilo. Ve trenutak kasnije ugledao je Lazue i Maura koji su na palubu izili kraj samoga pramca. Pogledali su u njegovu smjeru i mahnuli mu. iroko su se osmjehivali. Brod je bio njihov. Hunter i Don Diego vratili su se u skladite i ve su pripremali dugaki fitilj za bave s barutom. Radili su uurbano, jer je, kad su napustili topove, nebo ve poelo poprimati svjetlije tonove. Don Diego bave je postavio u malene skupine koje je rasporedio irom prostorije. "Mora biti ovako", proaptao je, "jer e inae doi do samo jedne eksplozije, a to za nas ne bi bilo dobro." Razbio je dvije bave i crna zrna rasuo po podu. Kad se na koncu uvjerio da je sve kako treba, zapalio je fitilj. U tom trenutku iz dvorita utvrde zauo se povik, a zatim i jo jedan. "to je to?" upita Diego. Hunter se namrti. "Moda su pronali mrtve straare", ree. Ve trenutak kasnije u dvoritu se zaulo mnotvo povika, kao i zvuk uurbanih koraka. Jedna se rije isticala i ponavljala unedogled: "Pirata! Pirata!" "Brod je zacijelo u kanalu", ree Hunter. Spustio je pogled prema fitilju, koji je pucketao i prtao u kutu prostorije. "Da ga ugasim?" upita Diego. "Ne. Neka gori." "Ne moemo ostati ovdje." "Za koju minutu u dvoritu e zavladati panika. Tada emo pobjei." "Samo da ne bude vie od nekoliko minuta", ree Diego. Vika se u dvoritu pojaavala. uli su doslovce stotine ustralih nogu. U toku je bila puna mobilizacija garnizona. "Provjerit e stanje u magazinu", ree Diego nervozno. "Prije ili kasnije..." sloi se Hunter. U tom trenutku irom su se rastvorila vrata i u prostoriji se naao Cazalla, s maem u ruci. Odmah ih je ugledao. Hunter uzme jedan od desetaka maeva koji su visjeli na zidu. "Kreni, Diego", proape. Diego je izjurio u dvorite kada se Cazallin ma svom snagom sudario s Hunterovim maem. Hunter i Cazalla stali su kruiti jedan oko drugoga. Hunter je uzmicao. "Englezu", ree Cazalla i nasmije se. "Dijelovima tvog tijela nahranit u pse." Hunter nije odgovorio. Ispitivao je teinu maa, upoznavao se s nepoznatim komadom elika, iskuavao ravnoteu i otricu.

corry

"A moja ljubavnica", ree Cazalla, "poastit e se tvojim testisima." Oprezno su kruili. Hunter je izvodio Cazallu iz skladita, to dalje od fitilja koji je gorio, a koji je panjolcu promakao. "Boji se, Englezu?" Hunter je i dalje uzmicao, te je tako doao gotovo do samih vrata. Cazalla nasrne. Hunter uzvrati, ali nastavi uzmicati. Cazalla ponovno napadne. Tako se naao u dvoritu. "Kakva si ti smrdljiva kukavica, Englezu." Sad su se obojica nala u dvoritu. Hunter se svom snagom odupro Cazalli, a ovaj se nasmijao od uitka. Jo nekoliko trenutaka borili su se bez rijei, a Hunter se sve vie udaljavao od skladita. Posvuda oko njih vojnici su trali i vikali. Bilo koji od njih mogao je Huntera u asu ubiti s lea. Nalazio se u silno velikoj opasnosti, a Cazalla je odjednom spoznao i razlog. Zastao je, povukao se za korak, pa pogledao prema skladitu. "Sine engleske kurvinske svinje..." Cazalla je potrao prema magazinu upravo kada je zdanje obavio bijeli plamen i vrui val prve eksplozije. Posada Cassandre, koja je sada prolazila uskim kanalom, vidjela je eksploziju, te ju je popratila klicanjem. No Enders se za kormilom mrtio. Topovi Matancerosa jo su bili na mjestu. Vidio je duge cijevi koje vire kroz otvore u kamenom zidu. Pod crvenim svjetlom poara u skladitu jasno je vidio posade koje su pripremale topove za paljbu. "Boe, pomozi nam", ree Enders. Cassandra se sada nalazila tono pred obalnim baterijama. "Pozor sve jedinice", povie on. "Danas nam ne ginu panjolske kugle." Lazue i Maur, koji su stajali na pramcu galijuna, takoer su ugledali eksploziju. Vidjeli su i Cassandru koja je prolazila kanalom pokraj utvrde. "Majko Boja", ree Lazue. "Nisu sredili topove. Nisu sredili topove." Diego je bio izvan zidina utvrde i trao je prema vodi. Nije se zaustavio kada je magazin eksplodirao uz stravinu grmljavinu i nije se upitao je li Hunter jo unutra. Nije razmiljao ni o emu. Uz bol u pluima trao je prema vodi. Hunter je zaglavio u utvrdi. panjolske ophodnje izvana su nahrupile unutra kroz zapadni ulaz. Tim putem ne moe pobjei. Cazalli nije bilo ni traga ni glasa, ali je potrao na istok u odnosu na skladite, prema nekoj niskoj kamenoj zgradi, kanei se uspeti na njezin krov, pa s njega preskoiti zid. Kada je doao do tog zdanja, napala su ga etvorica vojnika. Maevima su ga potisnuli do vrata, a on je uao i zakljuao se. Vrata su bila izraena od masivnog drva, tako da su uzaludno udarali svim snagama. Okrenuo se i pogledao oko sebe. Nalazio se u Cazallinim raskono namjetenim odajama. U postelji je ugledao neku tamnokosu djevojku. Gledala ga je uasnuto, navukavi plahtu do brade kada je Hunter kroz sobu pojurio do stranjih prozora. Ve je bio napola iziao kroz prozor kad mu se obratila, na engleskome: "Tko ste vi?" Hunter zapanjeno zastane. Govorila je jasno naglaavajui rijei, s aristokratskim naglaskom. "A tko ste, dovraga, vi?" "Lady Sarah Almont, neko iz Londona", odgovori ona. "Ovdje su me zatoili." Hunter je pogleda razjapljenih usta. "Pa, odjenite se, gospo", ree. U tom trenutku razbio se jedan drugi prozor, a Cazalla se naao u sobi, s maem u ruci. Bio je siv i pocrnio od eksplozije baruta. Djevojka krikne. "Odjenite se, gospo", ree Hunter, pa se Cazalli suprotstavi maem. Vidio je kako djevojka uurbano navlai raskonu bijelu haljinu. Dok se borio, Cazalla je hvatao zrak. U njegovu oaju bilo je bijesa, ali i jo neega, moda straha. "Englezu", ree, ponovno ga draei. Hunter u tom trenutku baci ma svom snagom. Otrica je Cazalli probila grlo. Zakaljao je i pao unatrag, te sjeo u naslonja kraj raskono ureenog pisaeg stola. Nagnuo se naprijed, stao izvlaiti otricu, a po stavu u kojem se naao moglo se zakljuiti da prouava zemljovide na stolu. Krv je kapala na papir. Cazalla je stao grgljati. A onda se beivotno sruio.

65

"Hajdemo", ree ona ena. Hunter je izvede kroz prozor. Nije se ni osvrnuo prema Cazallinu tijelu. Sa enom je stajao na sjevernoj strani izboenja. Tlo se nalazilo devet metara nie, tvrda, ugaena zemlja s rijetkim i krljavim niskim raslinjem. Lady Sarah epa ga za nadlakticu. "Previsoko je", ree. "Nemamo izbora", ree on, pa je gurne. Pala je uz krik. On se osvrnuo i ugledao Cassandru kako ulazi u kanal, pod glavnu bateriju u utvrdi. Posade su bile spremne za paljbu. Hunter skoi na tlo. Djevojka je i dalje leala na istome mjestu i drala se za gleanj. "Ozlijedili ste se?" "ini mi se da nije strano." Pomogao joj je da ustane, te joj prebacio ruku oko svog vrata. Dok ju je tako pridravao, potrali su prema moru. uli su kako prvi topovi ve otvaraju vatru na Cassandru. Topovi Matancerosa pucali su u serijama, u razmaku od jedne sekunde. Svi su se tako i zaglavili u razmaku od jedne sekunde, rigajui uareni barut i komadie bronce u zrak, tako da su posade pojurile u zaklon. Jedan po jedan, veliki su se topovi uz trzaj vratili u stranji poloaj i ondje ostali nepomini. lanovi posada polagano su ustajali i zapanjeno prilazili topovima. Pregledavali su unitene rupe za potpalu i uzbueno razgovarali. A onda su se, jedan po jedan, zapalili i naboji na postoljima, tako da su komadii drva poletjeli na sve strane, a topovi pali na tlo. Posljednji top zakotrljao se izboenjem, a uasnuti vojnici poeli su bjeati glavom bez obzira. Na manje od pet stotina metara od obale, Cassandra je nesmetano uplovila u luku. Don Diego je plutao u mjestu i vikao iz petnih ila dok je Cassandra jurila tono na njega. U jednom trenutku uasa pomislio je da ga nitko nee ni vidjeti ni uti, no pramac alupe onda je skrenuo ulijevo, a snane ruke spustile su se s boka i povukle ga, onako mokrog, na palubu. U ruke su mu gurnuli ploku s rumom. Svi su ga svom snagom pljeskali po leima, a sa svih strana orio se smijeh. Diego pogleda oko sebe. "Gdje je Hunter?" upita. Pri oskudnom ranojutarnjem svjetlu Hunter je s djevojkom trao prema obali na istonome rtu Matancerosa. Nalazio se neposredno pod zidinama utvrde. Tono iznad njega vidjele su se cijevi nekoliko topova, koje su sada leale pod neobinim i nepravilnim kutovima. Zastali su kraj mora da dou do daha. "Znate plivati?" upita Hunter. Djevojka odmahne glavom. "Ba nimalo?" "Nimalo, kunem se." Pogledao je prema Cassandrinoj krmi koja se kanalom udaljavala u smjeru galijuna. "Hajdemo", ree on. Potrali su prema luci. Enders, taj umjetnik mora, doveo je Cassandru besprijekorno uz galijun. Vei dio posade odmah je preao na vei brod. I sam je Enders preao na galijun, a ondje je uz ogradu ugledao Lazue i Maura. Sanson je bio za kormilom. "Sa zadovoljstvom, gospodine", ree Sanson, pa uz naklon prepusti kormilo Endersu. "Nemam nita protiv", ree Enders. Istog trenutka pogledao je uvis, gdje su se mornari ve penjali oputom. "Razvijte prednju konjau. Dobro zategnite flok!" Mornari su razvili jedra, a veliki se brod poeo kretati. Malobrojna posada koja je ostala na Cassandri vezala je pramac za krmu galijuna i okrenula plovilo u vjetar. Enders se vie nije obazirao na manji brod. Svu pozornost bio je usmjerio na galijun. Kada se brod poeo kretati, a posada vitlom poela izvlaiti sidro, samo je odmahnuo glavom. "Kakvo trapavo stvorenje", ree. "Kree se poput krave." "Ali, plovit e", ree Sansn. "Ah, hoe, moglo bi se rei da hoe."

corry

Galijun se kretao na istok, prema ulazu u luku. Enders se sada okrene prema obali, pogledom traei Huntera. "Ondje je!" povie Lazue. I doista, Hunter je stajao na obali, u drutvu neke ene. "Moete se zaustaviti?" upita Lazue. Enders odmahne glavom. "Vie se ne bismo mogli pomaknuti", ree. "Bacite ue." Maur je ve bio bacio ue. Palo je na obalu. Hunter ga je epao zajedno s djevojkom, tako da ih je ono odmah povuklo u vodu. "Bit e najbolje da ih odmah izvuete, prije nego to se utope", ree Enders. Ipak, ve se smijeio. Djevojka se zamalo utopila i jo je satima kaljala. No Hunter je bio izvrsno raspoloen kada je preuzeo zapovjednitvo nad navom s blagom i kada je njome, u pratnji Cassandre, zaplovio prema otvorenome moru. U osam ujutro, ruevni Matanceros, iz kojeg se dizao dim, ostao je ve daleko za krmom. Opijajui se velikim koliinama alkohola, Hunter je sada razmiljao o tome kako se proslavio uspjenim okonanjem najiznimnijeg gusarskog pohoda u tom stoljeu jo otkako je Drake napao Panamu.

24
Jo su se uvijek nalazili u panjolskim vodama, a na jug su plovili brzo, pod svim jedrima koja su mogli razviti. Galijun je inae prevozio i do tisuu ljudi, uz posadu od dvjesto ili ak vie mornara. Hunter je imao sedamdesetoricu ljudi, ako je brojio i zarobljenike. No, meu zarobljenicima su uglavnom bili vojnici, a ne mornari. Osim to im nije mogao vjerovati, nisu bili osobito korisni ni jer im je neodstajalo znanja i vjetina. Hunterove posade imale su pune ruke posla s jedriljem i oputom. Hunter je zatvorenike ispitao na panjolskome, koliko god oskudno poznavao taj jezik. Ve oko podneva znao je daleko vie o brodu kojim je sada zapovijedao. Bila je to nava Nuestra Sehora de los Reves, San Fernando y San Francisco de Paula. Kapetan je bio Jos de Villar de Andrade, vlasnik Marqus de Canada, plovilo od devet stotina tona izgraeno u Genovi. Poput svih panjolskih galijuna - koji su odreda krteni nespretnim imenima - i ovaj je brod imao nadimak: El Trinidad, a podrijetlo tog naziva nije bilo poznato nikome. El Trinidad je projektiran za pedeset topova, no nakon slubenog odlaska iz Havane u kolovozu prethodne godine, brod se nekoliko puta zaustavljao uz kubansku obalu, pa je vei dio topova iskrcan kako bi ponio vie tereta. Trenutano su na njemu bila samo trideset dva topa s kuglama od dvanaest funta. Enders je temeljito pregledao brod i zakljuio da je u plovnome stanju, ali i prljav. Skupina zatvorenika ve je uklanjala dio otpada iz tovarnih prostora. "I proputa vodu", rekao je Enders. "Jako?" "Ne, ali brod je star i treba biti na oprezu. Nisu ga ba odravali kako treba." Endersovo mrtenje kao da je obuhvatilo viestoljetnu tradiciju nemara panjolskih pomoraca. "Kako plovi?" "Poput nosee krmae, ali izdrat e, uz povoljan vjetar i bez veih potekoa. No, istina je da nam nedostaje ljudi." Hunter kimne. Koraao je amo-tamo palubom i pogledavao jedrilje. El Trinidad je imao ak etrnaest jedara. ak i najjednostavnija zadaa - poput otputanja skraene konjae iziskivala je desetak snanih ljudi. "Uzburka li se more, morat emo ga izdrati bez jedrilja", ree Enders, odmahujui glavom. Hunter je znao da je to tono. U oluji nee imati izbora i morat e posve skratiti sva jedra i tako izdrati nepovoljne uvjete, no to je opasan potez kad je rije o tako velikom brodu.

67

Ipak, jo vie brinula ga je mogunost napada. Napadnutome brodu potrebne su velike manevarske sposobnosti, a Hunter nije imao dovoljno posade za skladno i uinkovito upravljanje El Trinidadom. Tu je jo bio i problem topova. Trideset dva topa za kugle od dvanaest funta bila su izraena u Danskoj, razmjerno nedavno, a vidjelo se i da su dobro odravani. Zajedno su nudili razmjerno dobru - iako ne i vrhunsku - zatitu. Zahvaljujui tim topovima, El Trinidad se mogao smatrati linijskim brodom treeg razreda, a moglo se oekivati i da e se dobro drati protiv veine neprijateljskih ratnih brodova, iskljuujui one najvee. Tako bi barem bilo kad bi Hunter imao ljudstvo za topove, to nije bio sluaj. Djelotvorna topovska posada, posada koja je u stanju napuniti i izvui top, naciljati i opaliti, i sve to unutar jedne minute usred bitke, ima petnaestoricu lanova, ako se ne rauna zapovjednik topa. Uraunaju li se i mogue ozljede, kao i umor za vrijeme bitke - ljudi se umore kad amo-tamo guraju dvije i pol tone uarene bronce - posadu najee treba initi sedamnaest do dvadeset lanova. Pod pretpostavkom da se istovremeno puca samo iz polovice topova, Hunteru je zapravo trebalo vie od 270 ljudi samo da opsluuju topove. A on nije imao ni jednog jedinog ovjeka vika. Ve je bio na krajnjem minimumu i glede jedrilja. Nesmiljene injenice s kojima se suoavao glasile su ovako: zapovijeda posadom deseterostruko malobrojnijom od posade potrebne za potenu pomorsku bitku, te tri puta malobrojnijom od posade potrebne za preivljavanje jake oluje. Zakljuak je bio jasan: mora bjeati od svakog sukoba i pronai sigurno utoite prije oluje. Razloge za zabrinutost jasno je izrazio Enders: "Volio bih kada bismo mogli razviti sva jedra", rekao je, pa je pogledao uvis. El Trinidad je trenutano plovio bez stranjih jedara, posrtnjaa i sljemenjaa. "Koliko uspijevamo razviti?" upita Hunter. "Ne vie od osam vorova. Trebali bismo ploviti dvostruko bre." "Nee biti lako umai nekom brodu", ree Hunter. "Kao ni oluji", ree Enders. "Razmiljate o potapanju alupe?" Hunter je va bio razmotrio to pitanje. Ona desetorica s Cassandre pomogla bi na veem brodu, ali ne bitno. El Trinidadu bi i dalje nedostajalo mnogo ljudi. Osim toga, alupa je ve i sama po sebi bila vrijedna. Zadri li svoj brod, panjolski galijun moe prodati na drabi trgovcima i kapetanima u Port Royalu, gdje bi brod postigao poveu cijenu. U protivnom bi zavrio u kraljevskoj desetini i u velikoj mjeri umanjio koliinu dragocjenog metala i drugog blaga koju bi dobio kralj Karlo. "Ne", ree na koncu. "elim zadrati svoj brod." "Mogli bismo olakati ovu krmau", ree Enders. "Na brodu je mnogo nepotrebnog balasta. Ne trebaju vam ni bronca ni svi amci." "Znam", ree Hunter. "Ali nikako ne bih volio ostati posve bez zatite." "Ali i ovako smo bespomoni", ree Enders. "Znam", ree Hunter. "Ali zasada emo riskirati i pouzdati se u providnost koja e nam omoguiti siguran povratak. Izgledi su na naoj strani, osobito kada se naemo u junim morima." Hunter se kanio spustiti do Malih Antila, a zatim zaploviti na zapad, u nepregledne prostore izmeu Venezuele i Santa Dominga. Na tako otvorenom prostoru teko e naii na panjolske ratne brodove. "Ja ba i nisam od onih koji se pouzdaju u providnost", ree Enders turobno. "Ali, neka bude..." Lady Sarah Almont nalazila se u krmenoj kabini. Hunter ju je zatekao u drutvu Lazue, koja je djevojci, drei se bezgranino neduno, pomagala da raelja kosu. Hunter je zamolio Lazue da izie. "Ali tako smo se lijepo druili!" pobuni se lady Sarah kada su se vrata zatvorila. "Gospoo, bojim se da Lazue u vezi s vama ima odreene planove." "ini mi se da se radi o tako dragome mukarcu", ree ova. "Vrlo njena dodira." "No, da", ree Hunter, pa sjedne, "stvari nisu uvijek onakve kakvima se doimaju."

corry

"Doista. To sam ve odavno otkrila", odgovori ona. "Plovila sam trgovakim brodom Entrepid, pod zapovjednitvom kapetana Timothyja Warnera, kojeg Njegovo Velianstvo kralj Karlo neizmjerno cijeni, kao borca. Zamislite samo koliko sam se iznenadila kada sam utvrdila da su se kapetanu Warneru koljena tresla vie nego meni kada smo naili na panjolski ratni brod. Ukratko, bio je kukavica." "to se dogodilo s brodom?" "Uniten je." "Cazalla?" "Glavom i bradom. Mene su odveli kao plijen. Na posadu i brod pucao je Cazalla, on ga je i potopio." "Svi su poginuli?" upita Hunter, uzdignutih obrva. To ga nije istinski iznenadilo, no taj incident posluit e kao provokacija koja je siru Jamesu toliko trebala da opravda napad na Matanceros. "Nisam vidjela svojim oima", odgovori lady Sarah. "Ali tako pretpostavljam. Bila sam zakljuana u kabini. Cazalla je potom zauzeo jo jedan engleski brod. to je bilo s njima doista ne znam." "ini mi se", ree Hunter i blago se nakloni, "da su uspjeli pobjei." "Mogue", ree ona, niim ne pokazujui da razumije to joj Hunter pokuava rei. "A sada? to e vai razbojnici uiniti sa mnom? Pretpostavljam da sam u piratskim kandama." "Charles Hunter, slobodni gusar, vama na usluzi. Plovimo za Port Royal." Ona uzdahne. "Ovaj je Novi svijet tako zamoran. Vie ne znam kome vjerovati. Oprostit ete mi to sam sumnjiava." "Svakako, gospo", ree Hunter, razdraen dranjem te naporne ene kojoj je spasio ivot. "Samo sam se doao raspitati kako je va gleanj..." "Daleko bolje, hvala." "... i pitati je li vam, inae, dobro." "Ah, da?" Iz njezinih oiju bljesnula je munja. "Ili ste mislili, ako je onaj panjolac sa mnom radio to je htio, da biste i vi mogli slobodno poi njegovim stopama?" "Gospoo, nisam ni..." "E pa, budite uvjereni da mi panjolac nije uzeo nita to ve nije nedostajalo." S gorinom se nasmijala. "Ali to je uinio na svoj nain." Iznenada se okrenula. Na sebi je imala haljinu panjolskoga kroja - koju je pronala na brodu - tako da je izrez na leima bio dubok. Hunter je na njezinim ramenima ugledao niz runih prugastih masnica. Zatim se naglo okrenula prema njemu. "Sada vam je moda jasnije", ree. "Iako vjerojatno nije. Imam i druge uspomene sa susreta s Filipovim dvorom u Novome svijetu." Tek za koji centimetar spustila je dekolte haljine i otkrila kruni crveni trag na jednoj dojci. To je uinila toliko brzo, toliko otvoreno da je ostao zateen. Hunter se nikada nije uspio naviknuti na ene visoka roda s dvora Veselog Monarha koje su se ponaale poput najobinijih ena. Kakva je samo u dananje vrijeme ta Engleska? Dodirnula je to mjesto. "To je opeklina", ree. "Imam ih jo. Bojim se da e mi ostati oiljci. Tko god mi postane suprugom, ubrzo e doznati istinu o mojoj prolosti." Prkosno ga je gledala. "Gospo," ree on, "i zbog vas mi je drago to sam ubio tog zlikovca." "Govorite ba kao svaki mukarac!" ree ona i zaplae. Jo je nekoliko trenutaka jecala, a Hunter je ustao, ne znajui tono to da uini. "Gospo..." ree. "Grudi su moj najprivlaniji dio", mrcala je kroz suze. "Zavidjele su mi sve ugledne Londonke. Zar ba nita ne shvaate?" "Gospo, molim vas..." Hunter je u urbi stao traiti rupi, no nije ga imao. Na sebi je i dalje imao ofucanu odjeu u kojoj je izveo napad. Pogledavi oko sebe, pronaao je nekakav ubrus, te joj ga dodao. Ona je glasno ispuhala nos.

69

"Obiljeena sam poput kakve kradljivice", ree, i dalje plaui. "Vie nikad neu moi nositi pomodnu odjeu. Upropatena sam." Hunteru je takvo ponaanje bilo neobjanjivo. iva je i na sigurnome, a sada se vraa stricu. Zato plae? Tako dobro nije joj bilo ve danima. Zakljuivi kako se radi o nezahvalnoj eni koja se ponaa neoprostivo, jo joj je samo natoio au vina iz boce od bruenog stakla. "Lady Sarah, molim vas da toliko ne muite samu sebe." Prihvatila je au i sve vino popila u samo jednom, dugom gutljaju. mrcnuvi, jo je uzdahnula. "Naposljetku", doda on, "moda se mijenja." Na te je rijei ponovno briznula u pla. "Mukarci, mukarci, mukarci", zapomagala je. "A sve zato to sam odluila nakratko posjetiti strica. Oh, kakva ukleta sudbina!" Na vratima se zaulo kucanje, a ve trenutak kasnije na njima se pojavila glava nekog mornara. "Isprika, kapetane, ali gospodin Enders kae da do kopna imamo manje od pola sata i da valja otvoriti krinje." "Odmah dolazim na palubu", ree Hunter, pa izie iz kabine. Lady Sarah ponovno je briznula u pla, a on je jecaje uo jo i kad je za sobom zatvorio vrata.

25
Te veeri, dok su usidreni stajali u zaljevu Constantina, u sjeni niskog otoka s oskudnim raslinjem, posada je odabrala estoricu svojih predstavnika koji e s Hunterom i Sansonom pregledati i popisati blago. Bio je to ozbiljan i vaan posao. Iako je ostatak posade iskoristio priliku da se oblije panjolskim rumom, njih osmorica ostali su trijezni sve do zavretka evidencije. Hunterov brod imao je dva spremita za blago. U prvom su naili na pet krinja. U prvoj krinji nalazilo se biserje, neujednaene kvalitete, ali ipak vrlo dragocjeno. Druga je krinja do vrha bila puna zlatnih kuda, koje su blistale mutnim sjajem pod svjetlom ferala. Sve su zlatnike pomno izbrojili, pa zatim jo jednom, da bi ih potom vratili u krinju. Zlato je u ono doba bilo vrlo rijetko i dragocjeno - nalo bi se tek na jednom od stotinu panjolskih brodova - tako da su gusari bili oduevljeni. Preostale tri krinje bile su pune srebrnih poluga iz Meksika. Hunter je procijenio da ukupna vrijednost pet krinja premauje deset tisua funta sterlinga. Neizmjerno uzbueni, lanovi posade zadueni za plijen otvorili su i drugi skladini prostor. Ondje su zatekli deset krinja, a gorljivost je rasla do trenutka kada su otvorili prvu od njih i ugledali blistave srebrne poluge s utisnutim igom, krunom i sidrom, iz Perua. No, povrina poluga bila je viebojna i neujednaena. "Ovo mi se nikako ne svia", ree Sanson. U urbi su otvorili i ostale krinje. U svima se nalazilo isto blago, viebojne srebrne poluge. Hunter ree: "Pozovite idova." Don Diego, koji je mirkao pri oskudnome svjetlu potpalublja i tucao od panjolskoga ruma, namrtio se kada je ugledao srebrne poluge. "Ovo nije dobro", ree polagano. Zatraio je vagu i posudu s vodom, te srebrnu polugu iz prvog skladinog prostora. Kad su mu donijeli sve potrebno, ostali su stali gledati kako idov na jednu stranu vage postavlja meksiku srebrnu polugu, a na drugu razne poluge peruanskoga srebra, sve dok nije pronaao polugu koja je po teini potpuno odgovarala meksikoj poluzi. "Ove e biti dobre", ree, pa poluge identine teine poloi na stranu. Zatim je pred sebe postavio otvorenu posudu s vodom i prvo potopio meksiku polugu. Razina vode u posudi odmah se povisila. idov je otricom bodea oznaio tu novu razinu. Izvadivi meksiku polugu, u vodu je ubacio peruansko srebro. Voda se podignula iznad njegove oznake. "to to znai, Don Diego? Je li to srebro?"

corry

"Dijelom", odgovori idov. "Ali ne u cijelosti. Dijelom je neisto, ima i neke druge kovine, tee od srebra, ali iste boje." "Plumbum?" "Mogue. Ali olovo je na povrini bez sjaja, a ovdje to nije sluaj. Mogao bih se okladiti da je srebro pomijeano s platinom." Svi su razoarano uzdahnuli. Platina je bila bezvrijedan metal. "Koliki je udio platine, Don Diego?" "To ne mogu odrediti. Tono bih mogao znati tek nakon preciznijeg mjerenja. Vjerojatno ak i do pedeset posto." "Prokleti panjolci", ree Sanson. "Ne samo to kradu od Indijanaca, nego kradu i jedni od drugih. Filip je nikakav kralj kad ga tako otvoreno varaju." "Sve kraljeve varaju", ree Hunter. "To je u prirodi kraljevskog poloaja. Ali ove poluge ipak neto vrijede - barem deset tisua funta. Domogli smo se velikog blaga." "Tako je", ree Sanson. "Ali pomislite samo to je sve moglo biti..." Bilo je tu jo stvari koje je trebalo popisati. U brodskim tivama nalazilo se mnotvo predmeta za kunu uporabu, tkanina, drva za ogrjev, duhana, te mirodija poput ilija i klinia. Sve to prodat e se na drabi u pristanitu Port Royala, a ukupna e vrijednost biti velika - moda i dvije tisue funta. Popisivanje je potrajalo dugo u no, a skupina koja je odradila taj posao potom se pridruila ostalima u pijanci i pjesmi. U tome nisu sudjelovali ni Hunter ni Sansn. Umjesto toga, njih su se dvojica povukla u Hunterovu kabinu. Sansn je odmah preao na stvar. "Kako je ena?" "Razdraljiva", odgovori Hunter. "I esto plae." "Ali nije ozlijeena?" "iva je." "Nju valja raunati kao dio kraljeve desetine", ree Sansn. "Ili guvernerove." "Sir James to nee dopustiti." "Ti ga svakako moe uvjeriti..." "Sumnjam." "Spasio si mu jedinu neakinju..." "Sir James ima vrlo izraen smisao za posao. Prsti mu se lijepe za zlato." "Drim da mora pokuati, u ime cjelokupne posade", ree Sansn, "pokazati mu na koji nain valja razmiljati." Hunter slegne ramenima. Zapravo je ve bio razmiljao o tome, te je guverneru kanio iznijeti upravo takvu argumentaciju. Ali nije elio nita obeati Sansonu. Francuz im natoi vino. "No, da", ree srdano. "Obavili smo veliku stvar, prijatelju moj. Kako planira povratak?" Hunter mu je ukratko objasnio namjeru da plovi na jug, te da se zatim dri otvorenog mora sve dok ne dosegnu toku kada e moi izravno zaploviti na sjever, prema Port Royalu. "Ne misli li", upita Sansn, "da bismo bili sigurniji kada bismo blago podijelili na dva broda, pa se razdvojili i vratili razliitim smjerovima?" "Drim da je bolje da ostanemo na okupu. Dva su broda podosta velika prepreka, barem kada ih ugleda iz daljine. Pojedinano bi nas mogli napasti." "Da", ree Sanson. "Ali ovim vodama patrolira desetak panjolskih linijskih brodova. Odvojimo li se, bilo bi krajnje nevjerojatno, da i jedni i drugi naiemo na ratne brodove." "Ne moramo se bojati panjolskih ratnih brodova. Ipak smo mi legitiman panjolski trgovaki brod. Mogu nas napasti jedino Francuzi ili Englezi." Sanson se nasmijei. "Ne vjeruje mi." "Naravno da ti ne vjerujem", ree Hunter, pa se takoer nasmijei. "elim te imati na oku i elim da mi blago bude pod nogama." "Neka ti bude", ree Sanson. No pogled mu je bio mraan, pa se Hunter zarekao da to nee zaboraviti.

71

etiri dana kasnije ugledali su udovite. Dotada su plovili bez veih uzbuenja, prolazei uz nisku Malih Antila. Vjetar je bio povoljan, a more mirno. Hunter je znao da se sada nalaze gotovo stotinu milja juno od Matancerosa, te je iz sata u sat disao sve oputenije. Posada je marljivo radila ne bi li galijun to bolje osposobila za brzu plovidbu. panjolska posada sramotno je loe odravala El Trinidad. Oputa je bila oronula, jedra na pojedinim mjestima stanjena, drugdje poderana. Palube su bile prljave, dok su tive zaudarale po smeu. Dok su plovili na jug, kraj Guadeloupea i San Marina, imali su pune ruke posla. U podne etvrtog dana Enders, koji je uvijek bio budan i na oprezu, uoio je promjenu u moru. Pokazao je desno od broda. "Pogledaj", rekao je Hunteru. Hunter se okrenuo. More je bilo mirno, a tek maleni valovi mrekali su povrinu ravnu poput stakla. Ali ni stotinu metara dalje, pod valovima je more bilo uskomeano - neto veliko kretalo se prema njima i to nevjerojatnom brzinom. "Kolikom brzinom plovimo?" upita. "Deset vorova", odgovori Enders. "Majko Boja..." "Ako mi razvijamo deset, onda to neto juri i dvadeset vorova", ree Hunter. "Najmanje dvadeset", ree Enders, pa pogleda uokolo. Nitko drugi nije nita primijetio. "Krenite prema obali", ree Hunter. "Dovedite nas u neku pliinu." "Krakeni ne vole plitko more", ree Enders. "Nadajmo se." Obris koji se vidio pod povrinom priao im je jo blie i proao kraj broda na udaljenosti od pedesetak metara. Hunter je naas ugledao mrtvaku sivobijelu boju, naznake nekakvih ticala, a nakon toga stvorenje se vie nije vidjelo. Bilo se udaljilo, pa se okrenulo i vratilo. Enders se pljusne po obrazu. "Bit e da sanjam", ree. "Ovo mora biti san. Recite mi da nije istina." "Istina je", ree Hunter. Iz koa na glavnome jarbolu, Lazue je zvidukom dozvala Huntera. I ona je vidjela to neto pod vodom. Hunter podigne pogled prema njoj, pa odmahne glavom, pokazujui joj da uti. "Hvala Bogu to nije sve uzbunila," ree Enders, "samo bi nam to jo trebalo, zar ne?" "Pliine", ree Hunter sumorno, "i to brzo." Gledao je kako im se ponovno pribliava uspjenjena voda. Stojei visoko na jarbolu, Lazue se nalazila daleko iznad bistrog plavog mora, te je vie nego jasno vidjela pribliavanje krakena. Srce joj je udaralo u grlu, jer radilo se o legendarnoj nemani, stvorenju iz mornarskih pjesama i pria za djecu pomoraca. No rijetki su ga doista i vidjeli, a Lazue nije bilo drago to joj se ukazala ta mogunost. inilo joj se da joj je srce stalo dok je gledala kako se neman ponovno pribliava, zastraujuom brzinom, kako para povrinu mora prilazei El Trinidadu. Kada se nala posve blizu, jasno je ugledala cijelu ivotinju. Koa joj je bila mrtvaki siva. Imala je iljatu njuku, gomoljasto tijelo dugako najmanje est metara, a za njim su se vukla dugaka i zamrena ticala, nalik na Meduzinu glavu. Neman je prola ispod broda, ne dodirnuvi trup, ali su valovi nastali njezinim kretanjem zaljuljali galijun. Lazue ju je potom vidjela kako izranja na suprotnoj strani i ponovno ponire u plave dubine. Od muke je obrisala oznojeno elo. Lady Sarah Almont izila je na palubu i zatekla Huntera kako gleda neto preko boka. "Dobar dan, kapetane", ree. On se okrenuo i blago naklonio. "Gospo..." "Kapetane, blijedi ste kao krpa. Je li sve u redu?" Hunter bez odgovora pojuri na suprotnu stranu krmene palube i ponovno se zagleda u more. Stojei za kormilom, Enders upita: "Vidite?" "to vidite?" upita lady Sarah.

corry

"Ne", odgovori Hunter. "Zaronio je." "Pod nama je nekakvih trideset seanja", ree Enders. "A to je za njega pliina." "Za koga?" upita lady Sarah, pa koketno napui usne. Hunter se vrati do nje. Enders ree: "Moda se vrati." "Da", ree Hunter. Pogledavala je as Huntera, as Endersa. I jednog i drugog oblijevao je hladan znoj. Obojica su bili posve blijedi. "Kapetane, nisam pomorac. to sve to znai?" Ve neizdrivo napet, Enders je sada eksplodirao: "Krvi mu Isusove, eno, upravo smo vidjeli..." "... znak", ree Hunter uglaenim glasom, pa pogledom prostrijeli Endersa. "Znak, gospo moja." "Znak? Zar ste praznovjerni, kapetane?" "Da, uasno je praznovjeran, tako je", ree Enders, pa pogleda prema obzoru. "Posve je razvidno", ree lady Sarah i nogom Ijutito udari po palubi, "da mi ne elite rei to nije u redu." "Tako je", ree Hunter i nasmijei se. I unato bljedilu, osmijeh mu je bio armantan. Ponekad uistinu uasno iritira, pomisli ona. "Znam da sam ena," zapone ona, "ali doista moram odluno zatraiti..." U tom trenutku Lazue je povikala: "Jedro na vidiku!" Pomno motrei kroz durbin, Hunter je ugledao etvrtasto jedro tono iza krme. Izranjalo je iza obzora. Okrenuo se prema Endersu, no umjetnik mora ve je izdavao zapovijedi da se razviju sva dostupna jedra na El Trinidadu. Razvukli su sljemenjae, podigli i prednju posrtnjau i galijun je odmah ubrzao. Hicem iz topa upozorili su Cassandru, koja se nalazila etvrt milje ispred njih. Ubrzo potom, malena je alupa takoer razvila sva jedra. Hunter ponovno podigne durbin. Jedra na obzoru u meuvremenu se nisu poveala - ali se nisu ni smanjila. "Krvi mu Isusove, od jednog udovita do drugog..." ree Enders. "Kako se drimo?" "Zasada dobro", odgovori Hunter. "Ubrzo moramo skrenuti s ovog kursa", ree Enders. Hunter kimne. El Trinidad plovio je pod istonjakom i taj smjer vodio ih je previe na zapad, prema nizu otoka s desne strane. More e ubrzo postati preplitko i morat e promijeniti kurs. Na svakom brodu promjena kursa znai barem privremeni gubitak brzine. Uz manjak posade, ovaj galijun bitno e usporiti plovidbu. Hunter upita: "Moemo okrenuti na drugi bok?" Enders odmahne glavom. "Ne bih se usudio preko krme, kapetane. Nedostaje nam ljudi za takvo to." Lady Sarah upita: "U emu je problem?" "Tiho", ree Hunter. "Spustite se u potpalublje." "Ne elim..." "Idite dolje!" prodere se on. Ustuknula je, ali se nije spustila u potpalublje. Stojei malo podalje, promatrala je neto to je smatrala neobinim prizorom. Onaj Lazue spustio se iz opute majim skladom, gotovo enstvenim pokretima. Lady Sarah tako je doivjela pravi ok kada je uoila kako je vjetar pripio bluzu uz Lazueino tijelo i jasno naglasio grudi. Taj blagi mukarac zapravo je, znai, ena! No nije imala vremena razmiljati o tome, jer je Hunter stajao s Lazue i Endersom i o neemu ustro raspravljao. Hunter joj je pokazao brod koji je bio za njima, a potom i niz otoka s desne strane. Pokazao je prema nebu bez oblaka i prema suncu, koje se ve poinjalo sputati kako je poslijepodne odmicalo. Lazue se mrtila. "Prema kojem ete otoku krenuti?" upita. "Cat", odgovori Enders, pa pokae prema jednom velikom otoku u nizu. "Monkey Bay?" upita ona. "Tako je", ree Enders. "Monkey Bay."

73

"Poznaje ga?" upita Hunter. "Da, ali bilo je to davno, a radi se o zavjetrinskoj luci. Kako stojimo s mjesecom?" "Posljednja etvrt", odgovori Hunter. "A nema oblaka", ree Lazue. "teta." Svi su na to kimnuli i sumorno odmahnuli glavom. Lazue potom upita: "Voli se kockati?" "Zna da volim", odgovori Hunter. "U tom sluaju promijeni kurs, pa emo vidjeti moemo li umai onom brodu. Uspijemo li, bit e to izvrsno. U protivnom, nekako emo se snai." "Pouzdajem se u tvoj vid", ree Hunter. "Svakako", ree Lazue, pa se brzo uspne na promatranicu. Lady Sarah nije uspjela razabrati ni rije od cijelog razgovora, iako je posve dobro uoila napetost i zabrinutost. Ostala je stajati uz ogradu, zagledana prema obzoru - gdje su se jedra onoga drugog broda sada jasno vidjela i golim okom - sve dok joj Hunter nije priao. Nakon to su donijeli odluku, doimao se oputenijim. "Nisam razabrala ni jednu jedinu rije", ree ona. "Stvar je vrlo jednostavna", ree Hunter. "Vidite brod koji nas slijedi?" "Vidim." "I vidite otok koji se nalazi niz vjetar, otok Cat?" "Vidim." "Ondje je luka, Monkey Bay. To nam je najblie utoite, uspijemo li ga se domoi." Pogledavala je as brod iza krme, as otok. "Ali, otok je blizu i siguro nee biti potekoa." "Vidite sunce?" "Da..." "Sunce zalazi na zapadu. Za nekih sat vremena odbljesak od povrine mora bit e toliko jak da e izazivati bol u oima. Neemo vidjeti eventualne hridi pod vodom kada se uputimo prema zaljevu. U ovim vodama brod ne moe ploviti prema suncu, osim ako se eli izloiti opasnosti od probijanja trupa na nekom koraljnom grebenu." "Ali Lazue je ve bila u toj luci." "Da, ali luka je privjetrinska. A one su izloene olujama i jakim strujama s otvorenog mora, te su podlone promjenama. Pjeani sprud moe se premjestiti ve za koji dan ili tjedan. Mogue je da Monkey Bay nije onakav kakvim ga Lazue pamti." "Ah..." Jo je nekoliko trenutaka utjela. "Zato onda idete u taj zaljev? Ve tri noi niste se zaustavljali. Nastavite ploviti i nou, pa onom brodu umaknite pod okriljem tame." Bila je oito vrlo zadovoljna rjeenjem do kojeg je dola. "Valja misliti i na mjeseinu", ree Hunter turobno. "Mjesec je u posljednjoj fazi, izii e tek oko ponoi. Ali i to e biti dovoljno da nas onaj brod slijedi - imat emo samo etiri sata potpune tame. Ne moemo ga se osloboditi u tako kratkome vremenu." "to ete onda?" Hunter uzme durbin i pogleda prema obzoru. Brod ih je polagano sustizao. "Krenut u prema Monkey Bayu. U smjeru sunca." "Pripremi okret!" povie Enders, a brod je skrenuo u vjetar, polagano i teko mijenjajui smjer. Tek nakon punih etvrt sata ponovno su zaplovili punom brzinom, a u tom razdoblju jedra broda koji ih je slijedio postala su mnogo vea. Dok je gledao kroz durbin, Hunteru se uinilo da je neto u vezi s tim jedrima toliko poznato da je osjetio obeshrabrenost. "Nije valjda..." "to, gospodine?" "Lazue!" povie Hunter, pa pokae prema obzoru. Visoko na jarbolu Lazue je prinijela durbin oku. "to ti se ini?" Nekoliko trenutaka kasnije povikala je: "Na dobri stari prijatelj!" Enders zastenje. "Cazallin ratni brod? Onaj crni brod?" "Upravo tako." "Tko mu je sada zapovjednik?" upita Enders.

corry

"Bosquet, onaj Francuz", ree Hunter, prisjeajui se onog vitkog i pribranog mukarca kojeg je vidio na brodu u Matancerosu. "Znam za njega", ree Enders. "Staloen i struan pomorac koji dobro poznaje zanat." Samo je uzdahnuo. "Prava je teta to za kormilom nije neki panjolac, tada bi nam se moda vie osmjehnula srea." panjolci su bili na glasu kao loi pomorci. "Koliko do kopna?" "Cijeli sat", odgovori Enders, "moda i vie. Ako je prolaz uzak, morat emo skratiti dio jedrilja." Na taj e nain jo vie usporiti, no tu nije bilo pomoi. ele li zadrati nadzor nad brodom u skuenome prostoru, morat e skratiti jedra. Hunter se osvrne prema panjolskome brodu. Mijenjao je smjer, nagnutih jedara dok je skretao na zavjetrinsku stranu. U tom je manevru na trenutak zastao, no ubrzo je nastavio ploviti punom brzinom. "Bit e to vrlo tijesno", ree. "Tako je", sloi se Enders. Lazue je na jarbolu ispruila lijevu ruku. Enders stane skretati. Pomno ju je motrio sve dok nije spustila ruku, a tada je ispravio kormilo. Ona je ubrzo ispruila desnu ruku, povijenu u laktu. Enders ponovno prilagodi smjer, malko skreui udesno.

IV. DIO MONKEY BAY

27
Trinidad je plovio prema uvali Monkey Bay. Sanson je s Cassandre promatrao manevriranje veeg broda. "Krvi mu Lujeve, pa oni idu prema otoku", ree. "Tono u sunce!" "Pa to je suludo", zavapi kormilar. "Posluaj me sada", ree Sanson i naglo se okrene prema njemu. "Okreni se i skreni u brazdu te panjolske krmae, pa nastavi tono za njom. I mislim tono za njom, ni lijevo ni desno. Pramcem moramo rezati sredinu njihove brazde, jer u ja tebi inae prerezati grkljan." "Kako to uope mogu pokuati... tako u sunce?" bunio se kormilar. "Imaju Lazue koja sve motri", ree Sanson. "Moda bude dovoljno." Lazue je dobro pazila to i kako gleda. Usto je dobro pazila to radi s rukama, budui da je i najnehajnijom gestom mogla promijeniti smjer. Trenutano je gledala na zapad, a lijevi dlan drala ravno ispod nosa, te tako titila oi od odbljeska sunca s morske povrine neposredno ispred pramca. Gledala je samo prema kopnu - obrisima zelenih obronaka otoka Cat. Trenutno je to bio tek dvodimenzionalni obris, bez imalo dubine. Znala je da e se negdje naprijed, kada mu se nau blie, obris otoka poeti razdvajati, da e ugledati pojedinosti i ulaz u Monkey Bay. Do tada mora paziti da odrava najbri mogui kurs, izravno prema toki na kojoj oekuje uvalu. U prilog joj je ila visina koa na kojem se nalazila. S tog mjesta na glavnome jarbolu jasno je vidjela boju mora jo kilometrima ispred broda, taj sloeni mozaik plave i zelene boje razliitih intenziteta. U njezinu umu, taj se raspored preslikavao u raspored dubina. itala ih je kao da se radi o karti s ubiljeenim izmjerenim dubinama.

75

A to nipoto nije bila mala stvar. Obian mornar, koji poznaje bistrinu Karipskog mora, posve prirodno bi zakljuio da tamnoplava boja znai duboku vodu, a zelena jo dublju. Lazue je znala da nije tako: ako je dno pjeskovito, more moe biti svijetloplavo, iako je duboko petnaestak metara. Jednako tako, tamnozelena boja moe znaiti da je dno obraslo morskom travom na samo tri metra dubine. A promjene poloaja sunca u toku dana dovode do neobinih pojava: rano ujutro ili kasno poslije podne sve su boje intenzivnije i tamnije, pa je i to potrebno uraunati u procjenu. Meutim, dubina je zasada nije brinula. Promatrala je boje uz obalu, traila znak koji bi joj pokazao gdje je ulaz u zaljev. Sjeala se da se u Monkey Bay ulijeva malena rijeka, to je bio sluaj u veini upotrebljivih uvala. Mnoge druge karipske uvale nisu bile sigurne za velike brodove jer nisu imale prolaz u koraljnom grebenu pred obalom. Za takav prolaz bio je potreban dotok slatke vode, jer se koralj ne iri u slatkoj vodi. Dok je gledala more u blizini obale, Lazue je znala da taj prolaz ne mora biti u blizini samog ua rjeice, nego se moe nalaziti i etvrt milje sjevernije ili junije. Gdje se god nalazio, struje esto u moru stvaraju smekasti oblak mutne vode, pa tako i povrina izgleda poneto drukije. Pomno je motrila i na koncu ga ugledala, juno od sadanjeg smjera kojim se kretao brod. Rukama je Endersu pokazala kako treba korigirati kurs. Kada se El Trinidad pribliio, bilo joj je drago to umjetnik mora nema pojma to je pred njim: onesvijestio bi se kad bi znao koliko je prolaz u grebenu uistinu uzak. Nakupine koralja nalazile su se neposredno ispod povrine mora s obiju strana, a izmeu njih otvoreni prostor nije bio iri od desetak metara. Zadovoljna novim kursom, Lazue je na nekoliko minuta sklopila oi. Bila je svjesna ruiaste boje koju joj je sunevo svjetlo ostavljalo na kapcima. Nije primjeivala ni kretanje broda, ni vjetar u jedrima, ni miris mora. Bila se posve koncentrirala na oi, u elji da ih to bolje odmori. Nije joj bilo vano nita osim oiju. Disala je duboko i usporeno, pripremala se za predstojee napore, prikupljala energiju, otrila usredotoenost. Tono je znala kako e se sve zbiti. Znala je kako sve neizbjeno napreduje jednostavan poetak, a potom i prva bol u oima, sve jaa bol, pa onda suze, bockanje, peenje. Po isteku sata bit e, znala je, posve iscrpljena, a tijelo e joj biti onemoalo. Trebat e joj sna kao da je probdjela itav tjedan, i vjerojatno e se strovaliti im se spusti na palubu. Sada se pripremala upravo za taj veliki predstojei napor. Disala je dugo i polagano, zatvorenih oiju. Enders se za kormilom koncentrirao posve drukije. Oi su mu bile otvorene, no gotovo ga uope nije zanimalo to je vidio uokolo. Osjeao je kormilo u rukama, pritisak kormila na dlanove, nagib palube pod nogama, zvuk mora koje promie uz trup, vjetar na obrazima, vibriranje opute... itav kompleks sila i pritisaka koji utjeu na poloaj broda. tovie, u toj apsolutnoj koncentriranosti, Enders je postao dijelom broda, povezan s njime kao da se radi o nekoj fizikoj vezi. Bio je mozak tog velikog tijela i upuen u njegovo stanje do najsitnijih pojedinosti. Brzinu je znao u djeli vora, utio je svako pogreno zategnuto jedro, znao kada se teret premjestio u tivi, i kada i kamo, osjeao koliko je vode u santini, znao kada brod plovi neoptereeno, kada je na najboljem kursu i nagibu, znao kada je preao mogunosti, koliko se jo moe tako odrati i koliko ga moe opteretiti. Sve to mogao je izrecitirati i zatvorenih oiju. Nije znao odrediti kako sve to zna, znao je samo da zna. Sada, dok je tako tijesno suraivao s Lazue, obuzimala ga je briga, upravo zbog injenice da je prisiljen dio nadzora prepustiti nekome drugom. Lazueini znakovi nisu mu znaili nita bitno, jer ih nije mogao osjetiti izravno. Ipak, slijepo se povodio za njezinim uputama, znajui da joj mora vjerovati. Ali, zbog toga ga je obuzimala nervoza. Preznojavao se za kormilom, jo snanije osjeao vjetar na vlanim obrazima te provodio korekcije prema Lazueinim uputama. A ona je usmjeravala brod prema jugu. Bit e da je ugledala prolaz u grebenu, pomislio je, pa sada skree brod prema njemu. Ubrzo e proi kroz prolaz. Ve od same te pomisli poeo se obilnije znojiti.

corry

Hunterove su misli posve zaokupljale druge brige. Grozniavo je koraao amo-tamo, od pramca do krme, ne obazirui se ni na Lazue, ni na Endersa. panjolski ratni brod primicao im se iz minute u minutu, a gornji rub deblenjae sada je ve bio jasno vidljiv iznad obzora. I dalje je imao razvijena sva jedra, dok je El Trinidad, sada tek na milju od otoka, bio skupio najvei dio jedrilja. Cassandra je u meuvremenu zaostala za veim brodom, ostala na lijevoj strani, da Hunterovu brodu omogui da im pokae put do luke. Taj je manevar bio nuan, no Hunterovo jedrilje oduzimalo je vjetar Cassandri, pa manji brod nije osobito brzo napredovao. tovie, i nee ploviti bre dok se ne nae tono za krmom El Trinidada. A tada e biti vrlo izloen opasnosti koja prijeti od panjolskog ratnog broda, osim ako se bude drao u Hunterovoj blizini. Problemi e iskrsnuti kada ponu ulaziti u sam zaljev. Dva broda morat e proi istim prolazom u vrlo kratkome razmaku. Ne proe li El Trinidad bez potekoa, Cassandra bi mu se mogla zabiti u krmu, tako da bi oteenja pretrpjela oba broda. Dogodi li se to u samom prolazu, bila bi to prava nona mora, a oba broda potonula bi na grebenu. Bio je uvjeren da je Sanson svjestan opasnosti. Jednako tako, bio je uvjeren kako Sanson zna da ne smije previe zaostati. Bit e to vrlo osjetljiv manevar. Potrao je naprijed i kroz jarko svjetlo blistavog odsjaja zagledao se u suncem obasjano more u Monkey Bayu. Sada je jasno vidio zaobljeni pojas breuljkastog kopna koji se irio od otoka i tako formirao zatitni obrub zaljeva. Sam prolaz u grebenu nije vidio. Nalazio se negdje pod tim blistavim, svjetlucavim vodenim pokrovom koji se prostirao tono pred njim. Podignuo je pogled prema glavnom jarbolu i Lazue, te je vidio kako daje znak Endersu zamahnula je akom prema gore i udarila o dlan druge ruke. Enders je istog trenutka izdao zapovijedi za sputanje dijela jedara. Hunter je znao da to moe znaiti samo jedno: posve su blizu prolazu u grebenu. mirkajui je pogledao naprijed, ali i dalje nije vidio nita. "Mjerai! Desno i lijevo!" povie Enders, a ubrzo potom dvojica mornara poela su, svaki s jedne srane pramca, izvikivati izmjerenu dubinu. Ve i prva izmjerena dubina uznemirila je Huntera. "Punih pet!" Pet seanja - devet metara - to je ve pliina. El Trinidad je imao gaz od tri senja, tako da nije ostajalo mnogo slobodnog prostora. A u plitkome moru podvodni izbojci koralja bez potekoa se izdiu i vie od tri metra od dna i to u vrlo nepravilnim oblicima. Otri koralj razderao bi drveni trup kao da se radi o papiru. "Cinq et demi", glasio je sljedei povik. To je ve malo bolje. Hunter je ekao. "Punih est i vie!" Sada je ve malo lake disao. Bit e da su proli kroz vanjski obod grebena - veina otoka ima ih po dva, plitki unutarnji greben i dublji vanjski. Sada je pred njima malo sigurnog mora, dok ne dou do opasnog unutarnjeg grebena. "Moins six!" glasio je novi uzvik. Ve postaje sve plie. Hunter ponovno pogleda Lazue, visoko na glavnome jaroblu. Bila se cijelim tijelom nagnula naprijed, oputeno, gotovo nehajno. Nije vidio izraz njezina lica. Lazueino je tijelo uistinu bilo oputeno. Bilo je toliko beivotno da je postojala opasnost da padne s te visoke promatranice. Dok se tako naginjala, rukama se tek ovla drala za ogradu koa. Ramena su joj bila ovjeena, kao i svi miii. No lice joj je bilo zategnuto i stisnuto, usta nepomina u napetoj grimasi, a zubi stisnuti dok je mirkala prema odsjaju s povrine mora. Oi su joj bile gotovo posve zatvorene, a tako je bilo ve toliko dugo da su joj kapci treperili od napetosti. Nekom drugom to bi umanjivalo koncentraciju, no Lazue toga nije bila ak ni svjesna, jer je ve odavno bila utonula u svojevrstan trans. Njezin se svijet sastojao od dvaju crnih obrisa - otoka ispred i brodskog pramca neposredno pod njom. Razdvajao ih je ravni prostor svjetlucave, bolno svijetle vode obasjane suncem, koja je podrhtavala i iskrila se hipnotikom snagom. Na toj povrini nije razabirala gotovo nita od pojedinosti.

77

S vremena na vrijeme ugledala bi neki koraljni izbojak u razini povrine mora. Izgledali su poput crnih tokica usred zasljepljujueg bijelog sjaja. U nekim drugim trenucima, kada bi se irili zapusi vjetra, naas bi joj se ukazivali vrtlozi i struje, koji su se komeali u ujednaenim obrascima iskriavog svjetla. Voda je inae bila neprozirna, zasljepljujue srebrna. Vodila je brod tom svjetlucavom povrinom posve po sjeanju, jer je u mislima ve bila obiljeila poloaj pliina, koraljnih grebena i pjeanih sprudova, jo prije pola sata, dok je brod jo bio podalje od obale, a more pred njima bistro. Detaljnu mentalnu sliku stvorila je sluei se najistaknutijim tokama na obali i u samome moru. Sada, dok je gledala izravno dolje, u vodu koja je promicala kraj broda - a koja je bila prozirna - uspijevala je odrediti poloaj El Trinidada u odnosu na svoju mentalnu sliku. Daleko ispod vidjela je veliki okrugli polip koralja s vijugama, nalik divovskoj glavi cvjetae, koji je proao s lijeve strane trupa. Znala je kako to znai da e morati skrenuti prema sjeveru. Ispruila je desnu ruku i gledala kako se crni obris pramca polagano okree, te priekala da se nae u ravnini sa sasuenom palmom na obali. Tada je spustila ruku. Enders je odrao novi kurs. mirkajui je pogledala ispred broda. Ugledala je koralje neposredno pod povrinom mora, oznake stranica kanala. Plovili su izravno prema prolazu. Na temelju sjeanja znala je da prije nego to dou do prolaza moraju malko skrenuti udesno, da izbjegnu jo jedno izboenje koralja. Ispruila je desnu ruku. Enders je korigirao smjer. Pogledala je izravno dolje. Druga koraljna glava promaknula je kraj broda, opasno blizu trupu. Brod je zadrhtao, okrznuvi vrak koralja, no nakon toga nali su se u slobodnom prostoru. Ispruila je lijevu ruku, a Enders je ponovno promijenio smjer. Opet se usmjerila prema suhoj palmi i stala ekati. Endersa je zvuk koralja koji grebe po trupu naelektrizirao. Njegovi ivci, koji su se cijelo vrijeme upinjali da uju upravo taj uasni zvuk, bili su sada vrlo osjetljivi. Snano je dohvatio kormilo, no kako se struganje nastavilo, a vibriranje se premjestilo prema krmi, uvidio je da e samo okrznuti koralj, te je s velikim olakanjem odahnuo. Na krmi je osjeao kako mu se vibriranje pribliava cijelom duljinom broda. U posljednji tren pustio je kormilo, znajui da je njegov donji dio najosjetljiviji dio broda pod vodom. Usputni dodir koji s trupa samo skine neto malo lupara moe slomiti posve okrenuto kormilo, pa je stoga popustio stisak. Potom je ponovno uhvatio kormilo u ruke i stao pratiti Lazueine upute. "I zmiji bi slomila vrat", promumlja dok je El Trinidad nastavljao vijugati prema Monkey Bayu. "Manje od etiri!" povie mjera. Hunter je stajao na pramcu, izmeu dvojice mornara s olovom na uadi, zagledan u jarki sjaj pred sobom. Naprijed nije vidio ba nita. Sa strane je vidio koraljne formacije uasno blizu povrine, no El Trinidad ih je nekako uspijevao izbjei. "Trois et demi!" Zakrgutao je zubima. est metara vode. Mnogo manje od toga nee ii. Kao to je i mislio, brod je udario o jo jednu koraljnu formaciju, no ovaj put dolo je do samo jednog otrog sudara, a potom se vie nita nije ulo. Brod je slomio jednu koraljnu granu i nastavio ploviti. "Tri i jedan!" Jo stopa dubine manje. Brod je i dalje plovio u svjetlucavo more. "Merde!" povie drugi mjera, pa potri prema krmi. Hunteru je odmah postalo jasno to se dogodilo. Konopac mu se zapetljao za koralj i sada ga je pokuavao osloboditi. "Puna tri!" Hunter se namrti - sada su se ve trebali nasukati, barem prema onome to je doznao od panjolskih zatvorenika. Zaklinjali su se da El Trinidad ima gaz od tri senja. Bilo je oito da su se prevarili: brod je i dalje bez potekoa plovio prema otoku. U sebi je prokleo pomorsko umijee panjolaca.

corry

Ipak, znao je da podatak o gazu ne moe biti osobito pogrean. Brod ove veliine mora imati gaz od priblino tri senja. "Puna tri!" I dalje su plovili. A onda je, uasno neoekivano i iznenadno, ugledao prolaz u grebenu, nemogue uzak razmak izmeu koralja koji su s obiju strana dolazili do same povrine mora. El Trinidad se nalazio tono na sredini prolaza, a to je bila vraki sretna okolnost, jer je i s jedne i s druge strane imao jo samo oko metar i pol slobodnog prostora do koralja. Osvrnuo se prema Endersu, koji je ugledao koralje s obiju strana. Sada se kriao. "Punih pet!" povie mjera promuklim glasom, a posada stane oduevljeno klicati. Nali su se s unutarnje strane grebena, u dubljem moru, i plovili na sjever, u zatienu uvalu izmeu obale otoka i zaobljenog pojasa breuljkastog terena koji se protezao u more i opasavao morsku stranu zaljeva. Hunter je sada u cijelosti vidio Monkey Bay. Ve na prvi pogled bilo mu je jasno da se ne radi o idelanome sidritu. More je na poetku zaljeva bilo duboko, ali je u zatienijim dijelovima ubrzano postajalo sve pliim. Galijun e morati usidriti u moru izloenom valovima i strujama s otvorenog mora, a to mu se nije svialo iz vie razloga. Osvrnuvi se, ugledao je Cassandru koja je bez potekoa svladala prolaz, slijedei Hunterov brod na toliko malenom razmaku da je jasno vidio zabrinutost na licu mjeraa dubine na Cassandrinu pramcu. A iza Cassandre vidio se panjolski ratni brod, na udaljenosti od najvie dvije milje. No sunce se sputalo prema obzoru. Ratni brod nee uspjeti ui u zaljev za dana. A odlui li Bosquet ui u vrijeme svitanja, Hunter e ga spremno doekati. "Spusti sidro!" povie Enders. "Uvrsti!" El Trinidad se u sutonu zaustavio uz veliko podrhtavanje. Cassandra je kliznula uz vei brod, ulazei dublje u zaljev. Manji brod s manjim gazom mogao je ui dalje u plie vode. Ve trenutak kasnije, Sansonovo je sidro pljusnulo u more i oba su broda sada bila sigurno vezana. Barem zasada, nali su se na sigurnome.

28
Nakon napetosti koja je obiljeila prolazak kroz koraljni greben, posade obaju brodova od silne su radosti poele vikati, klicati i smijati se, u sumraku jedni drugima dovikujui estitke i aljive uvrede. Hunter se nije pridruio opem slavlju. Stajao je na stranjem katelu galijuna i gledao kako im ratni brod i dalje prilazi, unato sve guem mraku. panjolski ratni brod sada se naao na pola milje od zaljeva, neposredno ispred prolaza kroz koraljni greben. Bosquet je neizmjerno smion, pomislio je, kada je gotovo u potpunoj tami doao tako blizu. Usto se izloio velikom i nepotrebnom riziku, Enders, koji je takoer gledao to se dogaa, postavio je dotada neizgovoreno pitanje: "Zato?" Hunter odmahne glavom. Vidio je kako ratni brod sputa sidro, vidio vodu koja je iknula uvis. Neprijateljski im je brod bio tako blizu da je uo zapovijedi koje su panjolci izvikivali, a koje su do njih dolebdjele preko mora. Na krmi broda bilo je vrlo ivo. Odande su u more bacili i drugo sidro. "Nema smisla", ree Enders. "Ima nepregledan prostor dubokog mora na kojem moe prenoiti, ali on se sidri u etiri senja." Hunter je pomno motrio panjolski brod. Preko boka su bacili jo jedno krmeno sidro, a brojni mornari poeli su potezati ue. Krma ratnog broda okrenula se prema obali. "Prokletstvo", ree Enders. "Ne mislite valjda da..." "Mislim", ree Hunter. "Pripremaju plotun. Dii sidro." "Dii sidro!" povie Enders iznenaenoj posadi. "Pripremi kosnik! Bre s konopcima!" Ponovno se okrenuo prema Hunteru. "Svakako emo se nasukati, u to nema sumnje."

79

"Nemamo druge mogunosti", ree Hunter. Bosquetove su namjere bile posve jasne. Usidrio se na ulazu u zaljev, neposredno iza grebena, ali unutar dometa topova na bokovima. Namjeravao je ostati ondje i cijelu no zasipati galijun kuglama. Ne izie li Hunter izvan njihova dometa, ime e se izloiti nasukavanju u plitkome moru, brodovi e mu do jutra biti uniteni. I doista, sada su ve vidjeli kako se poklopci otvora na boku panjolskoga broda brzo podiu. Odmah su se pojavile i cijevi iz kojih su poletjele kugle, pogaajui oputu na El Trinidadu, te padajui u more oko njih. "Pokrenite ga, gospodine Enders", povie Hunter. Kao da mu odgovara, panjolski ratni brod ispalio je drugu salvu. Ova je bolje pogodila cilj. Nekoliko kugla pogodilo je El Trinidad, tako da su puknuli pojedini konopci i na nekoliko se mjesta raspuknulo drvo. "Prokletstvo!" ree Enders. Glas mu je bio bolan kao da je osobno ozlijeen. No Hunterov se brod sada kretao, te se izmaknuo iz dometa, tako da je sljedea salva bezopasno pala u vodu u pravilnome nizu pljuskova. Ve je i tako ravna linija ciljanja bila vie nego dojmljiva. "Uvjebana posada", ree Enders. "Ponekad", ree Hunter, "previe cijenite dobru posadu." Sada je ve bilo posve mrano. etvrti plotun ukazao se kao niz uarenih crvenih bljeskova na obrisu ratnog broda. uli su, ali ne i najbolje vidjeli, pljusak ispaljenih kugla u moru iza krme. A onda je niski breuljkasti obris izboene obale zakrio pogled na neprijateljski brod. "Baci sidro", povie Enders, no bilo je prekasno. Upravo u tom trenutku, uz tiho pucketanje, El Trinidad se nasukao na pjeano dno Monkey Baya. Te je veeri Hunter, sjedei sam u svojoj kabini, odvagivao situaciju u kojoj se naao. injenica da je nasukan nije ga ni najmanje brinula. Brod se naao na pijesku za oseke, te je vrlo lako mogue da e ve za koji sat zaploviti. Dva su broda zasada bila na sigurnome. Luka u koju su se sklonili nije bila idealna, ali e posluiti svrsi. Ima dovoljno vode i zaliha za vie od dva tjedna, a da pritom posadu ne izloi veim naporima. Uspiju li pronai hranu i vodu na obali - a to e po svoj prilici biti mogue - u Monkey Bayu mogu se zadrati i mjesecima. Ondje mogu ostati barem do neke oluje. Oluja bi mogla imati katastrofalne posljedice. Monkey Bay nalazi se na privjetrinskoj strani otoka, a more je u njemu plitko. Snana oluja za samo bi nekoliko sati njegove brodove pretvorila u iverje. A ve je poela sezona uragana, tako da nije mogao oekivati previe dana bez nailaska takvog snanog sustava, niti se u vrijeme njegova nailaska mogao zadravati u Monkey Bayu. Bosquet sve to najvjerojatnije zna. Ako je strpljiv, moe jednostavno blokirati zaljev, plutati u dubokome moru i ekati nailazak nevremena, zbog kojeg bi galijun bio prisiljen napustiti zaljev i nai se na meti njegovih topova. Ipak, inilo se da Bosquet nije strpljiv ovjek. Naprotiv: po svemu to je pokazao moglo se zakljuiti da je domiljat i smion, ovjek koji vie voli prijei u napad kad se za to ukae prilika. A imao je dobrih razloga da napadne prije nevremena. U svakoj pomorskoj bitki nevrijeme izjednauje suprotstavljene snage, to uvijek prieljkuje slabija strana, dok jaa to eli izbjei. Oluja pogaa oba broda, ali daleko vie umanjuje djelotvornost nadmonijeg plovila. Bosquet zacijelo zna da Hunterovim brodovima nedostaje posade i da nisu osobito dobro naoruani. Dok je tako sam sjedio u kabini, Hunter je pokuavao zamisliti nain razmiljanja ovjeka kojeg nikad nije upoznao, u nastojanju da odgonetne njegove misli. Bosquet e posve sigurno napasti ujutro, zakljuio je na koncu. Napast e ili s kopna ili s mora, ili moda ak s obiju strana. Ovisi o tome koliko panjolskih vojnika ima na brodu, te koliko oni vjeruju svome zapovjedniku. Hunter se prisjetio vojnika koji su ga uvali u tovarnom prostoru ratnoga broda. Bili su to mladi mukarci, neiskusni, nedisciplinirani. U njih se ovjek ne moe pouzdati.

corry

Ne, zakljuio je, Bosquet e prvo napasti s broda. Pokuat e ui u Monkey Bay, tako da mu galijun bude u vidokrugu. Vjerojatno pretpostavlja da su gusarski brodovi u pliini, zbog ega im je manevriranje oteano. Trenutano su neprijatelju okrenuti krmom, najranjivijim dijelom broda. Bosquet moe samo prijei prolaz i doi na poetak zaljeva, te ispaljivati salvu za salvom, dok ne potopi oba broda. I to moe uiniti bez teih posljedica, jer bi se blago iz galijuna u tom sluaju nalo u plitkome moru, odakle bi ga ronioci iz redova domorodaca mogli izvui iz pijeska. Hunter je pozvao Endersa, te mu naredio da na sigurno zatoi panjolske zarobljenike. Potom je naredio da sve sposobne gusare naorua muketama, te ih bez odlaganja prebaci na obalu. Zora je Monkey Bay obasjala blagim svjetlom. Vjetar je bio slabaan, a nebo su krasili pramenasti oblaci na kojima se odraavao ruiasti sjaj prvih sunevih zraka. Posade su na panjolskome ratnom brodu poele obavljati jutarnje dunosti, usporeno i lijeno. Sunce je ve bilo podosta iznad obzora kada su izdane zapovijedi za razvijanje jedara i podizanje sidara. U tom trenutku, s obale u cijeloj duljini, s obiju strana ulaza u zaljev, skriveni gusari otvorili su nesmiljenu vatru. Bit e da je ta paljba posve zapanjila panjolske mornare i vojnike. Ve u prvih nekoliko trenutaka poginuli su ljudi koji su vitlom podizali glavno sidro. Ubijeni su ili ranjeni i svi koji su izvlaili krmeno sidro, ustrijeljeni su i asnici koji su se ukazali na palubi, dok su napadai nevjerojatnom preciznou skidali lanove posade visoko u snasti. Ovi su uz krikove samo padali na palubu. A onda je, jednako neoekivano, paljba prestala. Osim jetke sivkaste izmaglice nastale izgaranjem baruta, koja je lebdjela iznad obale, nigdje nije bilo ni traga nekakvom kretanju, nije bilo utanja lia, nije bilo niega. Hunter, koji se bio nalazio na prema moru okrenutom uskom pojasu kopna, zadovoljno je promatrao brod durbinom. Zauo je pomutnju i zbunjene povike, te gledao napola razvijena jedra kako se vijore na vjetru. Proteklo je jo nekoliko minuta prije nego to su se drugi mornari poeli uspinjati u oputu i poeli okretati vitla na palubi. Isprva su radili bojaljivo, no kako nije bilo nove paljbe, postajali su sve odvanijima. Hunter je ekao. Znao je da je u izrazitoj prednosti. U doba kada ni mukete ni strijelci nisu bili osobito precizni, gusari su odreda bili vrhunski strijelci. Njegovi su ljudi bili u stanju pogoditi ovjeka na brodskoj palubi dok bi jurili za tim brodom po velikim valovima u otvorenome amcu. Ciljanje s obale njegovim je ljudima bila prava djeja igra. Nije bila ak ni osobita zabava. Hunter je ekao trenutak kada se sidreno ue ponovno pokrenulo i tada je ponovno dao znak za paljbu. Jo jedna salva zrna zasula je ratni brod, uz jednako razoran uinak. Ponovno je uslijedila tiina. Bosquet sada ve zasigurno zna da bi ulazak u prolaz u grebenu - pribliavanje obali bio iznimno skup. Vjerojatno bi uspio ui u zaljev, no pritom bi poginuli deseci, moda i stotine njegovih ljudi. Daleko je ozbiljnija bila opasnost od toga da mu napadai ustrijele kljune ljude u oputi, ili ak samog kormilara, to bi praktiki onemoguilo uspjeno manevriranje u opasnim vodama. Hunter je ekao. Zauo je povike i zapovijedi, a potom je ponovno uslijedila tiina. A onda je vidio kako je ue glavnog sidra palo u vodu. Prerezali su ga. Ve trenutak kasnije prerezali su i uad krmenih sidara i brod se malo-pomalo udaljio od grebena. im su se nali izvan dometa muketa, lanovi posade ponovno su se pojavili na palubi i u oputi. Rairili su jedra. Hunter je ekao da vidi hoe li se brod okrenuti i krenuti prema obali. Ratni se brod nije okrenuo. Umjesto toga, krenuo je na sjever, preplovio moda stotinjak metara, pa spustio novo sidro na novom poloaju. Posada je nabrala jedra. Brod je plutao usidren na novom poloaju, tono ispred breuljaka koji tite zaljev. "No, da", ree Enders. "To je onda to. panjolci ne mogu ui, a mi ne moemo izii." Oko podneva, Monkey Bayom je vladala nesnosna ega bez daka svjeeg zraka. Hunter je koraao amo-tamo uarenim palubama galijuna, osjeajui ljepljivu kau omekalog katrana pod nogama, svjestan ironije sudbine koja ga je snala. Izveo je

81

najsmioniji gusarski pothvat stoljea, i to s nezapamenim uspjehom - da bi na koncu postao zatoenikom, u zaguljivoj, nezdravoj uvali, jednog jedinog panjolskog linijskog broda. Bio je to za njega teak trenutak, jo tei za njegovu posadu. Gusari su nove planove i ideje oekivali od kapetana, a bilo je i vie nego oito da je Hunter iscrpio sve mogunosti. Netko je nasilu doao do ruma i posada se poela meu sobom svaati. Jedna je svaa prerasla i u dvoboj. Enders ga je sprijeio u posljednji trenutak. Hunter je dao razglasiti da e osobno ubiti svakoga tko ubije drugog lana posade. Kapetan je htio raspolagati cjelokupnom, netaknutom posadom, a osobne razmirice mogle su priekati pristanak u Port Royalu. "Ne znam hoe li to trpjeti", rekao je Enders, sumorniji nego ikada. "Hoe", uzvratio je Hunter. Stajao je na palubi, u sjeni glavnog jarbola, u drutvu lady Sarah, kada je negdje u potpalublju odjeknuo jo jedan hitac. "to je to?" upita uzbunjeno lady Sarah. "Dovraga", ree Hunter. Nekoliko trenutaka kasnije, div Bassa na palubu je izveo mornara koji se otimao. Za njima je iao i neutjeni Enders. Hunter pogleda mornara. Bio je to prosijedi dvadesetpetogodinji mukarac, neki Lockwood. Hunter ga je povrno poznavao. "Ovime je raspalio Perkinsa po uhu", ree Enders, pa Hunteru doda pitolj. lanovi posade malo-pomalo dolazili su na palubu, zlovoljni i neraspoloeni pod uarenim suncem. Hunter izvue svoj pitolj iz nosaa na pojasu i provjeri naboj. "to ete uiniti?" upita lady Sarah, koja je sve pomno promatrala. "To se vas ni najmanje ne tie", uzvrati Hunter. "Ali..." "Odvratite pogled", ree Hunter i uzdigne ruku u kojoj je drao pitolj. Maur Bassa oslobodio je onog mornara. Ovaj je samo tako stajao, pognute glave, pijan. "Naljutio me", ree mornar. Hunter ga je istog trenutka ustrijelio u glavu. Mozak mu se rasuo po ogradi broda. "O, Boe!" usklikne lady Sarah Almont. "Bacite ga u more", ree Hunter. Bassa podigne tijelo i stane ga vui, tako da su mu stopala buno strugala po palubi usred podnevne utihe na palubi. Ve trenutak kasnije zauo se pljusak. Tijelo je nestalo. Hunter pogleda lanove svoje posade. "elite birati novog kapetana?" povie. lanovi posade stali su neto mumljati i uglavnom su se okretali na drugu stranu. Nitko nije prozborio. Ubrzo potom paluba se ponovno raistila. Svi su se spustili u potpalublje, da izbjegnu nesmiljenu egu. Hunter pogleda lady Sarah. utjela je, ali je optuivala pogledom. "Ovo su nesmiljeni ljudi", ree Hunter, "i ive prema pravilima koja smo svi prihvatili." Ne rekavi ni rijei, okrenula se na peti i udaljila. Hunter pogleda Endersa. Enders slegne ramenima. Kasnije poslije podne Huntera su promatrai izvijestili da su na ratnome brodu uoili novu aktivnost. Svi amci sputeni su preko boka okrenutoga otvorenome moru, kako bi bili zaklonjeni od pogleda s kopna. inilo se da su vezani za brod, budui da se niti jedan od njih nije pojavio s druge strane. S palube ratnog broda dizao se gust dim. Gorjela je nekakva vatra, no svrha joj nije bila jasna. Takvo stanje stvari nastavilo se do sputanja mraka. No je donijela pravo olakanje. U svjeem veernjem zraku Hunter je koraao amotamo palubama El Trinidada i pogledavao dugake nizove topova koji su mu bili na raspolaganju. Hodao je od topa do topa, zastajao i dodirivao ih, prstima prelazio po bronci, koja je i dalje zadravala dnevnu toplinu. Pregledavao je opremu pomno sloenu kraj topova: nabija, vree s barutom, hrpe kugla, igle za potpalu te sporogoree fitilje u kantama vode s oznakama. Sve je bilo spremno za uporabu - tolika vatrena mo, toliko naoruanje. Imao je sve to mu je trebalo, osim ljudstva koje e pucati. A bez ljudstva, topovi kao da i nisu postojali.

corry

"Posve ste se izgubili u razmiljanju." Zateeno se okrenuo. Lady Sarah stajala je uz njega, u bijeloj nonoj koulji. U tami je tkanina izgledala kao da na sebi ima tek donje rublje. "Ne biste se smjeli tako odijevati dok su u blizini toliki mukarci." "Bilo mi je prevrue za spavanje", ree ona. "Osim toga, nemirna sam. To to sam danas vidjela..." Nije dovrila reenicu. "Uznemirilo vas je?" "Nikada nisam vidjela takvo divljatvo, ak ni u monarha. Ni sam Karlo nije tako svirep, ni hirovit." "Karla zaokupljaju druge stvari. Uici." "Hotimice izvrete znaenje mojih rijei." ak i u tami u oima joj je sijevalo neto nalik na gnjev. "Gospo", ree Hunter. "U ovom drutvu..." "Drutvu? Vi ovo" - irokim pokretom ruke obuhvatila je brod i lanove posade koji su spavali na palubi - "vi ovo nazivate drutvom?" "Apsolutno. Jer kad god je vie ljudi na okupu, postoje odreena pravila ponaanja. Ovi ljudi dre se drukijih pravila ponaanja nego kad je rije o Karlovu dvoru, ili Lujevu dvoru, ak i koloniji Massachusetts, gdje sam se ja rodio. Pa ipak, postoje pravila kojih se valja drati, kao i kazne za krenje tih pravila." "Pravi ste filozof." Glas iz tame bio je sarkastian. "Isto vrijedi i ovdje", ree Hunter. "Ovi su ljudi estoki i nagli. elim li ih nadzirati, moraju me sluati. A da bi me sluali, moraju me potovati. elim li da me potuju, moraju priznavati moj autoritet, koji je apsolutan i neporeciv." "Govorite poput kakvog kralja." "Kapetan je kralj, kralj posade." Prila mu je blie. "Vi se takoer odajete uicima, poput pravog kralja?" Preostao mu je jo samo trenutak da razmisli, a ona mu se tada ve bacila oko vrata, te ga svim arom poljubila u usta. Uzvratio je zagrljaj. Kada su se odvojili, ona je rekla: "Uasno se bojim. Ovdje je sve tako neobino." "Gospo," ree on, "dunost mi je sigurno vas odvesti vaem stricu i mojem prijatelju, guverneru, siru Jamesu Almontu." "Nema potrebe za takvom pompom. Puritanac ste?" "Samo po roenju", ree on, pa je ponovno poljubi. "Moda se vidimo kasnije", ree ona. "Mogue." Spustila se u potpalublje, ali ga je prije toga jo jednom pogledala u tami. Hunter se naslonio na jedan od topova, zagledan za njom. "estoka mala, ha?" Osvrnuo se i ugledao Endersa, koji se cerio. "Dovezi plemenitu ensku malo dalje na jug, pa e je odmah zasvrbjeti, ha?" "Tako nekako", ree Hunter. Enders pogleda red topova, pa jednog od njih pljesne dlanom. Cijev je uplje odzvonila. "Da ovjek poludi, zar ne?" ree. "Toliko topova, a ne moemo ih upotrijebiti jer nam nedostaje ljudi." "Bit e najbolje da poete spavati", ree Hunter, pa se udalji. No, bila je to istina, to to je Enders izrekao. Dok je i dalje nemirno koraao palubama, posve je zaboravio enu, a misli su mu se ponovno vratile topovima. Jedan nemirni dio njegova uma i dalje je grozniavo razmiljao o tom problemu, vraao mu se unedoged i s raznih strana pokuavao doi do rjeenja. Nekako je bio uvjeren da postoji nain da upotrijebe te topove. Neto to je zaboravio, neto to je znao neko davno. Ona ena oito ga smatra barbarom - ili, a to je bilo jo gore, puritancem. Na tu se pomisao u tami nasmijeio. Hunter je zapravo bio obrazovan. Pouavali su ga svim glavnim podrujima znanosti, onako kako su bile kategorizirane jo od srednjeg vijeka. Poznavao je klasinu povijest, latinski i grki, prirodnu filozofiju, religiju i glazbu. Tada ga nita od navedenog nije zaintrigiralo.

83

Jo kao mladi, daleko se vie zanimao za praktina, empirijska znanja nego za miljenja nekih odavno mrtvih mislilaca. Svaki kolarac zna da je svijet daleko vei nego to je Aristotel uope mogao sanjati. I sam se Hunter rodio na kontinentu o ijem postojanju Grci nisu imali pojma. Ipak, odreeni dijelovi njegova formalnog kolovanja sada su ga kopkali u mislima. Neprestano se vraao na Grku - neto u vezi s Grkom ili Grcima - ali nije znao tono to, ni zato. A onda se sjetio onog ulja na platnu u Cazallinoj kabini, na panjolskom ratnom brodu. Hunter je sliku tada jedva i primijetio. Ni sada je se nije jasno sjeao. Ali neto u vezi s tom slikom na brodu sada ga je intrigiralo. Po neemu je bila vana. Zato je vana? Nema pojma o slikarstvu. To ionako smatra nevanim darom, djelatnou prikladnom samo za ukraavanje, te zanimljivom tek tatim i imunim plemiima koji su voljni platiti izradu portreta uz poboljanja koja im idu u prilog. Sami su slikari, to je znao, sitne due koje poput Roma lutaju od zemlje do zemlje, u potrazi za pokroviteljem koji e podupirati njihova nastojanja. To su beskunici, neozbiljni ljudi bez korijena koji nisu emotivno vezani za domovinu. Unato injenici da su njegovi roditelji iz Engleske prebjegli u Massachusetts, Hunter je sebe smatrao punokrvnim Englezom i gorljivim protestantom. Ratovao je protiv neprijatelja panjolaca i katolika i nije mogao shvatiti nikoga tko nije iskazivao takvo domoljublje. Zanimati se samo slikanjem... to je uistinu bilo slabaan poziv. A ti slikari ipak su i dalje tumarali svijetom. U Londonu je bilo Francuza, u panjolskoj Grka, dok je Talijana bilo svugdje. ak i u ratno doba, slikari su dolazili i odlazili kako im se prohtjelo, a to se osobito odnosilo na Talijane. Talijana je bilo neobino mnogo. to to njemu znai? Koraao je mranim brodom, iao od topa do topa. U jednom je trenutku zastao i dodirnuo jednu cijev. Na njezinu stranjem dijelu bilo je utisnuto geslo: SEMPER VINCIT Te rijei kao da su mu se nekako rugale. Ali ne uvijek, pomislio je. Ne bez ljudi koji e puniti, ciljati i pucati. Dodirnuo je slova, prstima prelazei po tim udubinama na povrini metala, osjeao profinjene i skladne obline slova S, jasne linije slova E. SEMPER VINCIT Ta lapidarnost latinskoga zraila je odreenom snagom: tek dvije obine rijei, vojniki krute i nesmiljene. Talijani su sve to s vremenom izgubili. Talijani su meki, popustljivi i kieni, a i njihov se jezik promijenio tako da sve to odraava. Davno je to bilo kad je Cezar kratko i jasno rekao: Veni, vidi, vici. VINCIT Ta rije kao da mu je na neto ukazivala. Bolje se zagledao u jasne linije slova, a onda je u mislima ugledao jo mnotvo linija i kutova, pa se tako prisjetio Grka i euklidovske geometrije, koja ga je u djetinjstvu toliko izmuila. Nikad nije uspio shvatiti zato je vano da su dva kuta sukladna ili da se dvije linije sijeku u ovoj ili onoj toki. Kakve to ima veze? VINCIT Prisjetio se Cazalline slike, umjetnikog djela na ratnome brodu, posve neprimjerenog okruenju, bez prave svrhe. Upravo je to potekoa u vezi s umjetnou: nije praktina. Umjetnost nita ne osvaja. VINCIT Pobjeuje. Hunter se nasmijei ironiji gesla utisnutog u top koji nee nikoga pobijediti. To mu je oruje beskorisno kao i Cazallina slika. Bezvrijedno kao i Euklidovi teoremi. Protrljao je umorne oi. Sve njegovo razmiljanje nije ni najmanje vano. Vrti se ukrug bez smisla i cilja, bez odredita. Radi se tek o ustrajnoj opsjednutosti frustriranog ovjeka koji se naao u zamci i uzaludno trai izlaz. A onda je zauo povik kojeg se mornari boje vie nego ijednoga drugog: "Vatra!"

corry

29
Izjurio je na gornju palubu i odmah ugledao est zapaljenih amaca koji su se pribliavali galijunu. Bili su to amci sa panjolskog ratnog broda premazani debelim slojem katrana, a sada su gorjeli i jarko osvjetljavali mirne vode u zaljevu dok su tako plutali prema njima. Prokleo je samog sebe jer nije predvidio takav manevar. Dim na palubama ratnog broda jasno mu je trebao pokazati to se sprema, no Hunter taj znak nije shvatio. Ipak, sada nije gubio vrijeme na samooptuivanje. Mornari s El Trinidada ve su se masovno sputali u svoje amce, vezane za galijun. Prvi se ve odvojio, a njegova je posada grozniavo stala veslati u smjeru amaca u plamenu. Hunter se naglo okrene. "Gdje su promatrai?" upita Endersa. "Kako se ovo uspjelo dogoditi?" Enders odmahne glavom. "Ne znam, straa je postavljena na pjeanome rtu i dalje na obali." "Dovraga!" Ti su ljudi ili zaspali na dunosti, ili su panjolci u tami doplivati na obalu, iznenadili ih i ubili. Gledao je kako se posada prvog amca bori s plamenom na prvom panjolskom amcu. Pokuavali su odgurnuti amac veslima i zatim ga preokrenuti. Plamen je zahvatio jednog mornara i ovaj je kriknuo i bacio se u more. Hunter je potom i sam preao bok i spustio se u jedan od amaca. Dok su veslali, lanovi posade natapali su se morskom vodom prilazei zapaljenim amcima. Pogledao je u stranu i ugledao Sansona koji je zapovijedao jednim amcem s Cassandre, te se tako pridruio borbi protiv plamene stihije. "Sagnite se, momci!" povie Hunter, ulazei u pakao. ak i na udaljenosti od pedesetak metara, vruina koja je dopirala od zapaljenih amaca bila je teko podnoljiva. Plamen se na mahove dizao visoko prema nonome nebu, a zapaljeni grumeni katrana pucketali su i letjeli u svim moguim smjerovima, cvrei u dodiru s vodom. Sljedei sat bio je prava nona mora. Jedan po jedan, amci u plamenu nasukali su se, zahvaljujui naporima posade El Trinidada, ili su ih drali na vodi dok im trup ne bi izgorio, pa bi potonuli. Kad se napokon vratio na brod, prekriven adom i rastrgane odjee, Hunter je odmah utonuo u dubok san. Enders ga je sutradan ujutro probudio s vijeu da je Sanson u tivi El Trinidada. "Kae da je neto pronaao", ree Enders sumnjiavo. Hunter navue odjeu i spusti se niz etiri palube do tovarnog prostora El Trinidada. Na najnioj palubi, koja je zaudarala po izmetu stoke s palube iznad, zatekao je Sansona koji se cerio od uha do uha. "Puki sluaj", ree Sanson. "Ne mogu prisvajati zasluge. Doi i pogledaj." Sanson ga je poveo u odjeljak za balast. U tom uskom i niskom prolazu zrak je bio uaren i zaudarao je po vodi iz santine koja je pljuskala amo-tamo u ritmu blagog ljuljanja broda. Hunter je ondje ugledao kamenje postavljeno kao balast. A onda se namrtio - to nije bilo kamenje, jer mu je oblik bio odvie pravilan. Bile su to topovske kugle. Uzeo je jednu kuglu, malko je bacio u zrak, ispitujui joj teinu. Bila je izraena od eljeza, skliska od sluzi i prljave vode. "Oko pet funta", ree Sanson. "Na brodu nemamo nita iz ega bi bilo mogue ispaliti kuglu od pet funta." I dalje se cerei, poveo je Huntera prema krmi. Pri treperavom svjetlu ferala Hunter je u tivi ugledao neki drugi obris, napola potopljen. Odmah ga je prepoznao - sokol, maleni top kakav se vie uglavnom ne koristi na brodovima. Prestali su biti popularni tridesetak godina ranije, a zamijenili su ih ili mali okretni topovi ili vrlo veliki topovi. Nadvio se nad top i opipao ga pod vodom. "Moe pucati?" "Izraen je od bronce", ree Sanson. "idov kae da e funkcionirati."

85

Hunter bolje opipa metal. Budui da je bio izraen od bronce, nije bilo vee korozije. Osvrnuo se prema Sansonu. "U tom sluaju panjolcima emo omoguiti da okuse malo umaka koji su sami pripremili", ree. Koliko god bio malen, taj se top ipak sastojao od dva metra pune bronce teke preko sedamsto kilograma. Izvlaenje topa na palubu El Trinidada potrajalo je vei dio prijepodneva. Nakon toga trebalo ga je spustiti u amac koji je ve stajao uz bok broda. Pod uarenim suncem sve je to bilo uasno naporno, osobito zato to je sve trebalo izvesti krajnje paljivo i precizno. Enders je izvikivao zapovijedi i psovke sve dok vie nije mogao govoriti od promuklosti, no maleni top na koncu se spustio u amac njeno kao da je rije o peru. amac je pod novim teretom utonuo tako duboko da su se svi zabrinuli, a gornji dio bokova iz vode je provirivao tek nekoliko centimetara. Ipak, amac je bio stabilan, pa su ga odvukli do suprotne obale. Hunter ga je namjeravao postaviti na vrh uzvisine koja se polukruno irila prema moru od Monkey Baya. Na taj nain panjolski brod naao bi mu se u domaaju, te bi mogao zapucati. Top bi tako bio na sigurnome, jer panjolci ne bi mogli dovoljno podignuti svoje topove da uzvrate, a Hunterovi ljudi mogli bi ih gaati sve dok im ne ponestane streljiva. Najvanije je pitanje glasilo: kada otvoriti vatru. Hunter nije imao iluzija u vezi sa snagom tog topa. Kugla teka pet funta teko se moe smatrati razornom. Morat e ih ispaliti mnogo ele li izazvati ozbiljniju tetu. No, otvori li vatru pod okriljem noi, panjolski ratni brod mogao bi usred pomutnje izvui sidro i pokuati pobjei izvan dometa. A usred noi u tim bi se pliinama lako mogao nasukati ili ak potonuti. Tome se sada nadao. Sokol je u uzbibanome amcu doao do obale, a tridesetorica mornara uz velike su ga muke prebacili na obalu. Ondje su ga postavili na klade, te korak po korak, uz velike napore, dogurali do ruba niskog raslinja. Odande ga je trebalo vui tridesetak metara do vrha breuljka, kroz gusti mangrova i palma. Bez vitla i kolotura koji bi olakali posao, zadaa je bila uasno naporna, no posada joj je ipak pristupila spremno i bez negodovanja. I drugi su ulagali vrlo velik trud u pripreme. idov je nadgledao peterolanu skupinu mornara koji su sa eljeznih kugli uklanjali hru, te punili vreice barutom. Maur je bio vrlo vjet stolar, te je izradio topovsko postolje s utorima za topovske prstene. U vrijeme zalaska sunca top je bio na eljenome mjestu, s kojeg se pruao pogled na ratni brod. Hunter je priekao trenutak kada ih je jo samo nekoliko minuta dijelilo od potpune tame, te je naredio paljbu. Prva je kugla preletjela brod i pala u more s njegove strane okrenute prema otvorenome moru. Druga je pogodila cilj, kao i trea. A onda je ve bilo toliko mrano da se vie nije vidjelo gotovo nita. Sljedeih sat vremena maleni je top kuglama zasipao panjolski ratni brod. U jednom trenutku vidjeli su kako se u tami ire bijela jedra. "Bjei!" povie Enders promuklo. Posada topa poela je klicati. Nastavili su pucati i kada je ratni brod poeo uzmicati i ubrzavati, zahvaljujui vjetru u jedrilju, udaljavajui se od mjesta na kojem je dotada bio usidren. Hunterovi ljudi i dalje su ustrajno pucali, a ak i kad se brod vie uope nije vidio u tami, naredio im je da nastave pucati. Pucnjevi iz malenog topa tako su se nastavili kroz no. Pri prvom jutarnjem svjetlu pokuali su to prije utvrditi rezultate tih nastojanja. Ratni je brod ponovno bio usidren, kojih etvrt milje dalje od obale, no sunce je izlazilo iza njega, tako da se vidio tek tamni obris. Nisu vidjeli tragove tete. Znali su da su izazvali odreena oteenja, no nije bilo mogue utvrditi njihove razmjere. Ve u vrijeme pojave prvih sunevih zraka, Hunter je bio potiten. Po nainu na koji je brod stajao usidren bilo mu je jasno da nije ozbiljnije oteen. Uz veliku sreu, uspio je izii iz zaljeva, a da se nije nasukao ni udario u greben. Jedna od oblih greda konjae bila je puknula i jedan joj je dio visio. Dio opute bio je rastrgan, a rub pramca i boka ogreben i raspucao. No to su bile tek nevane pojedinosti: Bosquetov je ratni brod bio na sigurnome i skladno je plutao na suncem obasjanome moru ispred obale. Hunter je osjeao neizreciv umor i neopisivu potitenost. Jo je nekoliko trenutaka promatrao ratni brod, pratei njegovo polagano kretanje.

corry

"Krvi mu Isusove", izusti jedva ujno. Stvar je primijetio i Enders, koji je stajao uz njega. "Podui valovi", ree. "Vjetar je povoljan", nadovee se Hunter. "Da, jo dan-dva." Hunter je piljio u dugake i usporene valove koji su blago ljuljali panjolski ratni brod. U jednom je trenutku opsovao. "Odakle dolazi?" "U ovo doba godine", ree Enders, "rekao bih izravno s juga." Potkraj ljeta svi su oekivali uragane. A kao vrhunski pomorci bili su u stanju predvidjeti nailazak tih stravinih oluja ak i dva dana unaprijed. Prva upozorenja uvijek bi se pojavila na povrini mora: valovi koje podiu vjetrovi od stotinu pedeset ili vie kilometara na sat mijenjaju se dok dou do udaljenih mjesta. Hunter pogleda nebo na kojem i dalje nije bilo oblaka. "to mislite, koliko jo?" Enders odmahne glavom. "Najkasnije sutra naveer." "Dovraga!" ree Hunter. Okrenuo se i pogledao galijun u Monkey Bayu. Plutao je usidren. Nailazila je plima i bila je abnormalno visoka. "Dovraga!" ponovi on, pa se vrati na brod. Bio je krajnje neraspoloen i koraao je amo-tamo brodskom palubom pod uarenim podnevnim suncem, hodao poput zatoenika u zatvorskoj eliji. Nije bio raspoloen za uljudne razgovore, tako da lady Sarah srea nipoto nije bila naklonjena kad mu se odluila upravo tada obratiti. Zatraila je amac i posadu koja e je odvesti na obalu. "S kojim ciljem?" upita on, nimalo ljubazno. Podsvjesno se udio da uope nije spomenula pitanje je li prethodne noi posjetio njezinu kabinu ili ne. "S kojim ciljem? Pa, da prikupim voe i povre za svoju prehranu. Na brodu nemate nita primjereno." "Va je zahtjev nemogue ispuniti", ree on, pa se okrene na drugu stranu. "Kapetane," ree ona i bijesno udari nogom o palubu, "primite na znanje da meni to nije nimalo nevano pitanje. Vegetarijanka sam i ne jedem meso." On se ponovno okrene prema njoj. "Gospo," ree, "ivo mi se fuka za va ekscentrine hirove, a nemam ni vremena ni strpljenja za njihovo ispunjavanje." "Ekscentrine hirove?" ponovi ona, pa se zacrveni. "Znajte da su i najvei umovi u povijesti bili vegetarijanci, od Ptolemeja do Leonarda da Vincija, a primite na znanje, gospodine, i da ste obian divljak i neuki prostak." Hunterov bijes nije bio nimalo blai od njezina gnjeva. "Gospo," ree, rukom pokazujui prema moru, "jeste li i vi u tom monumentalnom neznanju svjesni injenice da je dolo do promjene uvjeta na moru?" utjela je, posve zbunjena, budui da nije uspijevala povezati malene valove s Hunterovom oitom zabrinutou u vezi s morem. "Meni to izgleda beznaajno za tako veliki brod kao to je va." "I jest. Zasada." "A nebo je vedro." "Zasada." "Nisam pomorac, kapetane", ree ona. "Gospo," ree Hunter, "valovi su dugaki i duboki. A to moe znaiti samo jedno. Za manje od dva dana nai emo se usred uragana. Je li vam to jasno?" "Uragan je jaka oluja", ree ona, kao da recititra naueno gradivo. "Jaka oluja", ponovi on. "Budemo li jo u ovoj prokletoj luci kada naie uragan, od nas nee ostati ba nita. Je li vam to jasno?" Neizdrivo bijesan, pogledao ju je i ugledao istinu - injenicu da nije razumjela. Izraz njezina lica bio je neduan. Nikad nije doivjela uragan, te je mogla samo zamiljati da je nekako jai od drugih oluja na moru. Hunter je znao da je uragan u odnosu na jaku oluju priblino isto to i divlji vuk u odnosu na pudla mezimca. Prije nego to je uspjela uzvratiti na njegov izljev, on se ve okrenuo i naslonio na stranji osigura. Znao je da je bio pregrub. Njegove brige nikako nisu mogle biti i njezine brige, a i imao je razloga prema njoj postupati krajnje popustljivo. Bila je budna cijelu no i

87

pomagala je opeenim mornarima, to je bio krajnje neuobiajen in jedne ene plemenita roda. Ponovno se okrenuo prema njoj. "Ispriavam se", ree tiho. "Potraite Endersa, a on e vam dogovoriti odlazak na obalu, kako biste nastavili plemenitu tradiciju Ptolemeja i Leonarda." U tom je trenutku zastao kao ukopan. "Kapetane?" Samo je piljio u prazno. "Kapetane, je li vam dobro?" Posve neoekivano, uurbanim se korakom udaljio od nje. "Don Diego!" povie. "Pronaite mi Don Diega!" Don Diego je uao u Hunterovu kabinu i zatekao kapetana kako neto izbezumljeno iscrtava na komadiima papira. Radni stol bio je prepun nekakvih skica i nacrta. "Ne znam hoe li ovo poluiti uspjeh", ree Hunter. "Za to sam samo nauo. Prijedlog je prvi iznio onaj Firentinac, Leonardo, ali nitko ga nije sluao." "Vojnici ne sluaju umjetnike", ree Don Diego. Hunter ga ljutito pogleda. "Bilo to mudro ili ne", ree. Don Diego pogleda prikaze. Na svakome od njih bio je prikazan brodski trup, u tlocrtu, s linijama koje su se pruale u stranu u odnosu na bokove. Hunter nacrta jo jedan prikaz. "Ideja je vrlo jednostavna", ree. "Na brodovima svaki top obino ima svog zapovjednika, koji je odgovoran za paljbu tog topa." "Tako je..." "Nakon punjenja i izvlaenja topa, zapovjednik se sputa u uanj iza cijevi i cilja. Svojoj posadi, oboruanoj polugama i koloturima s uadi, govori kako da usmjere cijev, prema njegovu miljenju na najbolji nain. Potom im odreuje da postave klin i tako postignu elevaciju - ponovno, prema tome kako se njemu ini najbolje. I zatim ispaljuje kuglu. Takva je procedura za sve topove." "Da..." ree idov. Don Diego zapravo nikad nije vidio kako se ispaljuje kugla iz velikog topa, ali je poznavao opi nain djelovanja. Svakim se topom zasebno cilja, a dobar zapovjednik topa, ovjek koji je u stanju precizno odrediti odgovarajui kut i elevaciju topa, uivao je velik ugled. I bio rijetka pojava. "Nego..." ree Hunter, "uobiajena je paralelna paljba." Nacrtao je usporedne linije koje su vodile od bokova broda prikazanog na papiru. "Svi topovi ispaljuju kugle i svi zapovjednici topova mole se da kugla koju su ispalili pronae metu. No zapravo e velik dio topova promaivati, sve dok se dva broda ne nau dovoljno blizu da topovi gotovo, bez obzira na kut i elevaciju, pogaaju cilj. Recimo kada su brodovi udaljeni oko petsto metara. Dobro?" Don Diego polagano kimne. "Na je Firentinac iznio ovakav prijedlog..." ree Hunter i nacrta novi brod. "Rekao je: nemojte povjeriti zapovjednicima topova da ciljaju u svakoj salvi. Umjesto toga, postavite i naciljajte svim topovima uoi same bitke. Pogledaj to se tako postie." Od trupa broda iscrtao je vatrene linije koje su se sjekle, a sastajale su se u jednoj jedinoj toki na povrini mora. "Vidi? Vatra se koncentrira na jednu toku. Sve kugle pogaaju metu na istome mjestu i tako izazivaju veliko razaranje." "Da", ree Don Diego, "ili sve kugle promae cilj, pa padaju u more na istome mjestu. Ili sve kugle pogode kosnik ili neki drugi nevani dio broda. Moram priznati da ne uviam veliku vrijednost tvoga plana." "Vrijednost plana", ree Hunter, pa prstom kucne po prikazu, "lei u nainu paljbe. Promisli malo: ako se topovima nacilja unaprijed, mogu ispaliti plotun sa samo jednim ovjekom na svakom topu - moda ak i jednim koji e pokrivati po dva topa. A ako mi je cilj unutar dometa, znam da u svakim topom neto pogoditi." Svjestan malobrojnosti Hunterove posade, idov je pljesnuo rukama. "Pa naravno", ree. No onda se namrtio. "Ali to se dogaa nakon prvog plotuna?" "Topovi se povlae zbog trzaja. Sve ljude potom okupljam u samo jednu topovsku posadu, koja prelazi s topa na top, puni i izvlai do unaprijed odreenih oznaka. To je mogue ostvariti razmjerno brzo.

corry

Ako su dobro obueni, drugi plotun mogao bih ispaliti za manje od deset minuta." "Drugi brod dotada je ve promijenio poloaj." "Da", ree Hunter. "I naao se blie, unutar dosega moje toke. Vatra e stoga biti rasprenija, ali i dalje podosta koncentrirana. Shvaa?" "A nakon drugog plotuna?" Hunter uzdahne. "Sumnjam da emo imati vie od dvije prilike. Ne potopimo li ga ili ne onesposobimo dvjema salvama, svakako emo izgubiti bitku." "No da," ree idov na koncu, "bolje nego nita." Nije zvuao optimistino. U pomorskim bitkama dva suprotstavljena broda najee dolaze do pobjede tek nakon pedesetak ili vie plotuna. Dva podjednako opremljena broda s discipliniranim posadama ponekad se bore i vei dio dana, pritom razmjenjujui i vie od stotinu plotuna. inilo se da dvije salve ne mogu imati vei znaaj. "Tako je," ree Hunter, "osim ako ne uspijemo pogoditi krmeni katel, ili magazin i spremite za kugle." To su bile jedine istinski ranjive toke ratnog broda. Na stranjem katelu nalazili su se svi asnici, kormilar i kormilo. Dobar pogodak u taj dio onemoguio bi usmjeravanje i voenje broda. Zbog pogotka u magazin i spremite za kugle na pramcu, ratni bi brod vrlo brzo eksplodirao. Ni jednu ni drugu toku nije bilo jednostavno pogoditi. Ciljati previe naprijed ili straga znailo je veu mogunost da svi topovi promae metu. "Problem je u ciljanju", ree idov. "Kako e postaviti oznake i iskuati topove? Topnikom vjebom ovdje, u luci?" Hunter kimne. "Ali kako e ciljati kad se nae na moru?" "Upravo zato pozvao sam tebe. Moram imati nekakav instrument za usmjeravanje, da brod postavim u idealnu liniju prema neprijatelju. Radi se o geometriji, a ja se vie ne sjeam stvari koje sam uio." Lijevom rukom, na kojoj su mu nedostajali prsti, idov se poee po nosu. "Prvo moram razmisliti", ree i izie iz kabine. Enders, taj nedodirljivi umjetnik mora, proivljavao je jedan od rijetkih trenutaka uzrujanosti. "to tono elite?" upita sada. "elim postaviti sva trideset dva topa na lijevi bok", ponovi Hunter. "Nagnut e se ulijevo poput nosee krmae", ree Enders. Ve i sama pomisao na to kao da je vrijeala njegov osjeaj za prikladnost i pomorska pravila. "Uvjeren sam da e biti nespretno", ree Hunter. "Ali moete li i dalje upravljati takvim brodom?" "Na odreeni nain", ree Enders. "Na odreeni nain mogao bih upravljati i papinim lijesom uz pomo sveanog stolnjaka..." Samo je uzdahnuo. "Dakako," nastavi, "topove ete premjestiti kada se naemo na otvorenome moru." "Ne", ree Hunter. "Ovdje, u zaljevu." Enders ponovno uzdahne. "Znai, s tom noseom krmaom elite prijei greben." "Tako je." "To znai da teret mora biti na gornjoj palubi", ree Enders, zagledan u prazno. "One sanduke iz tive premjestit emo na palubu, uz ogradu na desnoj strani, te ih ondje vezati. Bit e malo bolje, ali tako emo imati optereenu gornju razinu i nagib broda nikako nee biti u redu. Ljuljat e se poput plutenog epa. Bit e vraki teko pucati iz tih topova." "Pitam samo moete li upravljati takvim brodom." Uslijedila je podua tiina. "Mogu", odgovori Enders na koncu. "Moemo ploviti koliko god lijepo elite. Ali brodu svakako morate vratiti ravnoteu prije nego to naie oluja. U oluji tako nee izdrati ni deset minuta." "To mi je jasno", ree Hunter. Njih su se dvojica pogledali. Dok su sjedili, negdje iznad zauli su grmljavinu od koje je zavibrirala cijela paluba. Prvi od topova s desnog boka posada je premjetala na lijevu stranu. "Bit e to vrlo riskantno", ree Enders.

89

"To mi je jedina mogunost", uzvrati Hunter. Vjeba je poela rano poslije podne. Komad bijele jedrenine postavljen je na udaljenost od pet stotina metara, na obali, a topovi su pucali jedan po jedan dok ne bi pogodili metu. Poloaje su na palubi oznaavali otricom noa. Bio je to dugotrajan, usporen i naporan postupak koji se protegao i u no, kada je bijelo jedro na obali zamijenila malena vatra. Do ponoi su postavili, nabili i izvukli sva trideset dva topa. Teret su dopremili na palubu i povezali ga za ogradu na desnoj strani, ime su djelomino kompenzirali nagnutost na lijevu stranu. Enders je zakljuio da je zadovoljan poloajem broda, iako mu se na licu vidjelo koliko je nesretan. Hunter je naredio da svi lanovi posade odspavaju nekoliko sati te objavio da e isploviti uz jutarnje povlaenje plime. Neposredno prije nego to je utonuo u san, upitao se to e Bosquet zakljuiti na temelju one topnike paljbe u zaljevu. Hoe li pogoditi koji im je bio cilj? I to e tada poduzeti? Hunter se nije predugo zamarao tim pitanjem. Ubrzo e doznati odgovor, pomislio je i sklopio oi.

30
U osvit je bio na palubi, koraao amo-tamo, gledao kako se posada priprema za bitku. Mornari su udvostruavali uad i spone, pa bi brod tako, u sluaju da pod paljbom izgubi dio tih veza, ipak mogao nastaviti ploviti. Leajeve i pokrivae, natopljene vodom, postavili su uz ograde i pregrade, kao zatitu od iverja i ostalih dijelova koji bi mogli doletjeti. Cijelu palubu prali su vie puta, dobro natapajui suho drvo kako bi se umanjila opasnost od poara. Usred svega toga na palubu je iziao Enders. "Upravo su se javili izviai, kapetane. Ratnog broda vie nema." Hunter je ostao posve zateen. "Nema ga?" "Tako je, kapetane. Udaljio se tijekom noi." "I uope ga nema na vidiku?" "Tako je, kapetane." "Nemogue je da su odustali", ree Hunter. Jo nekoliko trenutaka razmiljao je o mogunostima. Moda se ratni brod premjestio sjeverno ili juno od otoka i sada ih eka. Moda Bosquet ima neki drugi plan, ili je moda ona paljba iz malenog sokola dovela do veih oteenja nego to su gusari mislili. "U redu, nastavite", ree Hunter. Dobro je znao da je neposredna posljedica nestanka ratnog broda svakako pozitivna. To je znailo da e ovim nespretnim plovilom moi sigurno i nesmetano izii iz zaljeva. Onaj ga je prolaz cijelo vrijeme brinuo. Vidio je kako Sanson, na suprotnoj strani zaljeva, dovrava pripreme na Cassandri. alupa je danas bila dublje uronjena u more. Tijekom noi Hunter je pola blaga iz spremita prebacio u Cassandrinu tivu. Postojali su veliki izgledi da barem jedan od dvaju brodova zavri na dnu mora, pa je stoga htio da se ouva barem dio zaplijenjenog blaga. Sanson mu u tom trenutku domahne. Hunter uzvrati mahanjem, mislei kako nimalo ne zavidi Sansonu na danu koji je pred njim. Prema njegovim planovima, manji bi brod tijekom napada pobjegao u prvu sigurnu luku, dok bi se Hunter upustio u borbu sa panjolskim ratnim brodom. Takav plan nosio je i odreene opasnosti za Sansona, kojem e moda biti teko pobjei bez problema i oteenja. Odlui li panjolac prvo napasti Sansona, Hunterov ga brod nee moi napasti. Topovi na El Trinidadu bili su pripremljeni samo za dvije obrambene salve. No, ako se Sanson i pribojavao takve mogunosti, to niim nije pokazivao: mahao je vedro i veselo. Nekoliko minuta kasnije, dva su broda podigla sidro i, pod malim brojem razvijenih jedara, krenula prema otvorenome moru. More je bilo valovito. im su izili iz plitkog mora i nali se s vanjske strane koraljnog grebena, vjetar je dosegao etrdeset vorova, dok su valovi bili visoki i po etiri metra. Na

corry

takvom je moru Cassandra poskakivala, propinjala se i ponirala, dok se Hunterov galijun teko valjao i probijao poput ranjene ivotinje. Enders se ogoreno alio, a zatim je zamolio Huntera da na trenutak preuzme kormilo. Hunter je umjetnika mora gledao kako odlazi naprijed, tako da se naao na samome pramcu, ispred svih jedara. Ondje je ostao stajati leima okrenut vjetru, te rairenih ruku. Jo je nekoliko trenutaka tako stajao, a onda se malko okrenuo, i dalje rairenih ruku. Hunter je u tome prepoznao drevnu pomorsku metodu odreivanja poloaja sredita uragana. Stoji li ovjek rairenih ruku i leima okrenut vjetru, sredite oluje uvijek se nalazi dvije zrake naprijed u odnosu na smjer pruanja lijeve ruke. Enders se vratio za kormilo, pritom neto mumljajui i psujui. "Dolazi s jugajugozapada", ree, "i proklet bio ako snagu uragana ne osjetimo prije sputanja noi." I doista, nebo je nad njima ve poprimalo tamnosivu boju, a vjetar kao da je iz minute u minutu jaao. El Trinidad se neveselo naginjao iziavi iz okrilja otoka Cat, sada pod punim udarom uskomeanoga mora. "Dovraga", ree Enders. "Ne vjerujem tolikim topovima, kapetane. Ne moete li barem dva-tri prebaciti na desni bok?" "Ne", odgovori Hunter. "Lake bismo plovili", ree Enders. "Svidjelo bi vam se, kapetane." "I Bosquetu", ree Hunter. "Pokaite mi Bosqueta", ree Enders, "pa moete zadrati sve topove, a da ja vie ne kaem ni jednu jedinu rije." "Ondje je", ree Hunter, pa rukom pokae iza krme. Enders pogleda u tom smjeru i ugleda panjolski ratni brod kako zaobilazi sjevernu obalu otoka Cat, ve jurei za galijunom. "Tono nam je za upkom", ree Enders. "Boe presveti, kako se dobro dri." Ratni brod jurio je prema najranjivijem dijelu galijuna, krmenoj palubi. Svi su brodovi straga slabi - upravo zbog toga blago se uvijek pohranjuje naprijed, dok su najprostranije kabine uvijek straga. Zapovjednik broda moe imati veliku kabinu, no pretpostavlja se da u vrijeme bitke nee biti u njoj. Hunter straga nije imao niti jedan top: svi topovi bili su na lijevoj strani. A nimalo zgodna nagnutost broda Endersu je onemoguavala tradicionalnu obranu od napada s krme vijugavu, nepravilnu plovidbu, kako bi brod bilo to tee pogoditi. Enders se morao drati najboljeg mogueg kursa, kako brod ne bi gutao vodu, i zbog toga mu nije bilo nimalo drago. "Samo polako i postojano", ree Hunter, "i neka kopno bude na desnome boku." Otiao je prema naprijed, do ograde na strani, odakle je Don Diego neto promatrao neobinim instrumentom vlastite izrade. Bila je to drvena naprava dugaka oko jednog metra i uvrena za glavni jarbol. Na oba kraja imala je maleni kvadratni drveni okvir, s ukrianim linijama u obliku slova X. "Stvar je vrlo jednostavna", ree idov. "Gleda ovdje," ree i stane na jedan kraj, "a kada ti se dva niana poklope, tada si u odgovarajuem poloaju. Pogodit e onaj dio mete koji se nalazi na sjecitu linija." "A domet?" "Za to ti je potrebna Lazue." Hunter kimne. Lazue je, zahvaljujui otrini vida, bila u mogunosti nevjerojatno tono procjenjivati udaljenosti. "Domet nije problematian", ree idov. "Problem je kako odabrati trenutak u odnosu na valove. Pogledaj." Hunter stane na mjesto na kojem je do maloas stajao idov. Zatvorivi jedno oko, mirkajui je gledao i traio najbolji poloaj, sve dok se dva X-a nisu poklopila. I tek je tada shvatio koliko se brod zapravo ljulja i propinje. U jednom trenutku nian je bio na nebu, ve trenutak kasnije na uzburkanome moru. Zamiljao je kako ispaljuje topovsku kuglu. Znao je da e od trenutka kad izda zapovijed do trenutka kad topnici povuku ue za ispaljivanje kugle protei odreeno vrijeme. To mora

91

nekako procijeniti. A i same kugle kreu se sporo: protei e jo pola sekunde do udara u metu. Ukupno vie od sekunde od zapovijedi do udara. Tijekom te sekunde brod e se mahnito ljuljati i poskakivati na valovima. Sada ga je obuzeo val panike. Njegov oajniki plan bit e neizvediv na takvim valovima. Ni u snu nee uspjeti ispaliti dvije precizno naciljane salve. "Kada je odabir trenutka od presudne vanosti", ree idov, "primjer dvoboja mogao bi se pokazati korisnim." "U redu", ree Hunter. Bila je to korisna ideja. "Izvijesti topovske posade. Spremni na paljbu na jedan, dva, tri, pali. Dobro?" "Prenijet u im", ree idov. "Ali u zagluujuoj buci bitke..." Hunter kimne. idov je danas vrlo pronicav i razmilja daleko bolje nego on sam. Kada pone paljba, signali prenijeti glasom posve e se izgubiti ili e ih posade pogreno shvaati. "Ja u izvikivati zapovijedi. Ti e stajati uz mene i davati znakove rukama." idov kimne i poe izvijestiti posade. Hunter je dao pozvati Lazue, te joj je objasnio koliko je vano tono odrediti domet. Kugle su pripremljene za ispucavanje na udaljenosti od pet stotina metara. Morat e procjenjivati vrlo precizno. Rekla je da e biti precizna. Potom se vratio do Endersa, koji je nizao psovku za psovkom. "Ubrzo emo osjetiti tvrdoga gada", ree. "Ve gotovo osjeam bol u maru." U tom trenutku panjolci su zapucali iz pramanog topa. Malena kugla fijuknula je zrakom. "Uaren poput uspaljenog djearca", usklikne Enders i zamahne uzdignutom akom. Od druge kugle rasprsnulo se drvo na krmenom katelu, no teta nije bila osobito velika. "Samo polako naprijed", ree Hunter. "Neka nas sustigne." "Neka nas sustigne. A recite mi kako bih i mogao ploviti drukije?" "Samo smireno i prisebno", ree Hunter. "Ne radi se o mojim ivcima", ree Enders, "nego i o najdraoj rupi." Trea kugla bezopasno je preletjela brod oko sredine trupa, samo fijuknuvi iznad njih. Hunter je ekao upravo taj trenutak. "Dim!" povie Hunter, a unaprijed odreeni lanovi posade pojurili su da zapale posude s katranom i sumporom postavljene na palubi. Oblaci dima poeli su se dizati uvis i lebdjeti unatrag, iza krme. Hunter je znao da e stvoriti dojam da je brod tee oteen. Lako je mogao zamisliti kako El Trinidad panjolcima izgleda kao nagnuti brod u nevolji, brod iz kojeg se sada izvija i gust crni dim. "Skree na istok", ree Enders. "Dolazi zadati zavrni udarac." "Izvrsno", ree Hunter. "Izvrsno", ponovi Enders, odmahujui glavom. "O, Boe presveti, Isuse i Marijo, na kapetan kae izvrsno." Hunter je gledao kako panjolski ratni brod prelazi na poloaj lijevo od galijuna. Bosquet je sukob otvorio na klasian nain, a tako ga je i nastavljao. Udaljavao se od mete, dolazio na usporedni kurs, neposredno izvan dometa topova. im se poravna s galijunom, poet e se pribliavati. Tek to se nae unutar dometa negdje od priblino dvije tisue metara - Bosquet e otvoriti vatru i nastaviti pucati kako se bude pribliavao. Bit e to najtee razdoblje za Huntera i njegovu posadu. Morat e trpjeti te salve sve dok se panjolski brod ne nae u njihovu dometu. Hunter je gledao kako neprijateljski brod ulazi tono u usporedni kurs s El Trinidadom, neto manje od dva kilometra od lijevoga boka. "Samo polako naprijed", ree Hunter i poloi ruku na Endersovo rame. "Ispunit u vam svaku elju", potui se Enders, "kao i onom panjolskom buau." Hunter pode naprijed, do Lazue. "Na samo malo manje od dvije tisue metara", ree Lazue, koja je, mirkajui, motrila obris neprijateljskog broda. "Koliko se brzo pribliava?" "Brzo. Pokazuje veliku elju." "Tim bolje za nas", ree Hunter. "Tisuu osamsto metara", ree Lazue.

corry

"Pazi na kugle", ree Hunter. Ve nekoliko trenutaka kasnije s ratnog je broda poletjela prva salva, a kugle su pljusnule u more ispred lijevoga boka. idov je brojio. "Jedan Madona, dva Madona, tri Madona, etiri Madona..." "Manje od tisuu sedamsto", ree Lazue. idov je izbrojio do sedamdeset pet kad se zauo drugi plotun. eljezne kugle stale su fijukati posvuda oko njih, no niti jedna nije pogodila brod. idov je odmah poeo brojiti ispoetka. "Jedan Madona, dva Madona..." "Nisu ba brzi kao to bi mogli biti", ree Hunter. "Morali bi biti u stanju ponovno ispaliti za ezdeset sekunda." "Tisuu petsto metara", promumlja Lazue. Protekla je jo jedna minuta, a onda su panjolci ispalili jo jednu salvu. Ovaj put pogodili su cilj uz nevjerojatan uinak. Huntera je iznenada obavio potpuni kaos - ljudi su vritali, iverje i komadi grae letjeli su zrakom, grede i dijelovi snasti uz tresak padali na palubu. "Procjena tete!" povie. "Obavi procjenu tete!" Kroz dim je pogledao prema neprijateljskome brodu, koji im se i dalje primicao. Nije bio svjestan ak ni mornara koji mu je leao pod nogama, grio se i vritao od bola. Dlanovima je grevito pokrivao lice, dok mu i krv ikljala izmeu prstiju. idov je spustio pogled i uvidio da je veliki komad drva mornaru proao kroz obraz i zario mu se u nepce. Ve trenutak kasnije Lazue se posve smireno nagnula i iz pitolja ga ustrijelila u glavu. itka ruiasta kaa prekrila je velik dio drvene palube oko njih. Neobino pribrano i objektivno, idov je tada shvatio da se radi o mornarevu mozgu. Osvrnuo se prema Hunteru, koji je i dalje netremice gledao neprijateljski brod. "Izvjetaj o teti!" povie Hunter kada su ih zahvatile kugle ispaljene u novoj panjolskoj salvi. "Nemamo prednji kosnik." "Nemamo prednju deblenjau!" "Top broj dva izvan stroja." "Top broj est izvan stroja!" "Uniten ko na srednjem jarbolu!" "Pazi dolje!" zauo se povik, a grede koa na srednjem jarbolu stale su uz tresak padati na palubu, zasipajui je pravom kiom velikih komada drva i konopaca. Hunter se sagnuo, a grede su poele padati posvuda uokolo. Kad se s mukom pokuao pridii, prekrilo ga je platno. Neiji no zario se u platno, probio ga na samo koji centimetar od njegova lica. Ustuknuo je i ugledao danje svjetlo. Lazue ga je oslobodila. "Zamalo si mi odrezala nos", ree on. "Nee ti nedostajati", ree Lazue. Nad njima su fijuknule nove panjolske kugle. "Previsoko", povie Enders, suludo se radujui. "Tako mi svega, previsoko!" Hunter pogleda naprijed u trenutku kada je jedna kugla pogodila posadu topa broj pet. Bronani top poletio je u zrak, a teke drvene krhotine razletjele su se u svim moguim smjerovima. Jednome mornaru iver otar poput britvice probio je vrat. Uhvatio se za grlo i pao na palubu, grei se od bola. Nedaleko od njega, jednog je drugog mornara kugla pogodila izravno i presjekla mu tijelo na dva dijela, tako da su mu noge jednostavno otpale. Skraeni torzo jo se nekoliko trenutaka uz vriskove kotrljao po palubi, a onda je, zahvaljujui oku, nastupila smrt. "Izvjetaj o teti!" povie Hunter. Mukarca koji je stajao kraj njega u glavu je pogodio jedan kolotur. Razbio mu je lubanju, pa je odmah pao u lokvu crvene, ljepljive krvi. Uto je pala greda s prednjeg koa koja je dvojicu mornara prikovala za palubu, smrskavi im noge. Jo su dugo bespomono vritali i zavijali od bola. panjolci su u meuvremenu ispalili novu salvu. Stajati usred tolikih ranjavanja i razaranja i zadrati hladnu glavu bilo je praktiki nemogue, no Hunter je nastojao postii upravo to dok su mu nebrojene kugle, plotun za plotunom, pogaale brod. Ratni je brod prvi put otvorio vatru dvadeset minuta ranije. Paluba

93

je bila prepuna dijelova snasti, greda i odlomljenih komada drva. Krikovi ranjenika mijeali su se s pitanjem i fijukom topovskih kugla koje su letjele prema njima. Hunteru su se razaranje i kaos koji su ga okruivali ve odavno stopili u stalnu pozadinu, toliko nepromjenjivu da na nju vie uope nije obraao pozornost. Znao je da mu neprijatelj polagano i neumoljivo unitava brod, ali je i dalje bio posve koncentriran na neprijateljsko plovilo, koje im je iz trenutka u trenutak prilazilo sve blie. Pretrpio je teke gubitke. Sedmorica poginulih lanova posade i dvanaestorica ranjenih. Unitena dva topnika mjesta. Ostao je bez prednjeg kosnika i svih jedara. Ostao je bez srednjeg koa i opute deblenjae na zavjetrinskoj strani. Brod je pretrpio dva pogotka ispod vodne linije, tako da se El Trinidad sada sve bre punio vodom. Ve je osjeao da su dublje uronjeni, te da plove sporije. Brod je sada svakako napredovao tee i munije. Nije mogao ni pokuati popraviti oteenja. Malobrojna posada imala je pune ruke posla ve i s pukim odravanjem broda na koliko-toliko pravilnom kursu. Bilo je samo pitanje vremena kada e izgubiti nadzor nad brodom ili kada e jednostavno potonuti. Kroz dim i izmaglicu mirkao je prema panjolskome brodu. Bilo ga je sve tee vidjeti. Unato snanome vjetru, dva broda okruivali su oblaci jetkoga dima. panjolski se brod brzo pribliavao. "Sedam stotina metara", ree Lazue bezbojnim glasom. Ve je bila ozlijeena. Nazubljeni komad drva okrznuo joj je podlakticu prilikom petog plotuna. Brzo je stavila podvez u blizini ramena i sada je nastavila motriti udaljenost, ne obazirui se na krv koja joj je kapala na palubu pod nogama. Uz silan fijuk kugle su ponovno poletjele prema njima. Brod se zaljuljao od brojnih pogodaka. "est stotina metara." "Pripremi paljbu!" povie Hunter, pa se sagne da pogleda kroz napravu za nianjenje. Iz tog poloaja bili su spremni za gaanje sredine trupa neprijateljskog broda, no dok je gledao, panjolski se brod premjestio malko naprijed. Nian je sada bio na stranjem katelu. to bude bit e, pomisli on, procjenjujui ljuljanje El Trinidada s pomou niana, pokuavajui stei osjeaj za ljuljanje, poniranje i propinjanje, usmjerenost prema vedrome nebu, pa potom samo moru, a zatim ponovno prema neprijateljskome brodu. Potom ponovno vedrome nebu, budui da se El Trinidad nastavio penjati na valu. Brojio je u sebi, pa opet ispoetka, i tako unedogled, ustima oblikovao rijei, ne isputajui glas. "Pet stotina metara", ree Lazue. Hunter je gledao jo nekoliko trenutaka. A onda je poeo brojiti. "Jedan", povie kad se nian naao na nebu. Brod je poeo ponirati, brzo preavi preko obrisa ratnog broda. "Dva", povie kad se na nianu pojavilo uskomeano more. Brod kao da je na trenutak malko zastao. Hunter je ekao. "Tri!" povie kad se opet poeo penjati. "Pali!" Galijun se sumanuto zatresao, suludo poletio uvis kada je svih trideset topova istovremeno ispalilo kugle. Huntera je trzaj odbacio unatrag, na glavni jarbol, silinom od koje je ostao bez daha. Gotovo nije ni primijetio taj sudar s jarbolom. ekao je kada e brod ponovno poeti ponirati, da vidi to je bilo s neprijateljskim brodom. "Pogodio si ih", ree Lazue. To je doista bilo tono. Udar je pogurnuo panjolski brod u stranu, krmu zaokrenuvi prema van. Stranji katel sada je imao profil nazubljene linije, a cijeli stranji jarbol padao je neobino usporeno, zajedno s jedrima, u more. No istog trenutka Hunter je uvidio i da je brod pogodio previe naprijed da oteti kormilo i nedovoljno naprijed da pogodi kormilara. panjolci su i dalje imali ratni brod pod nadzorom. "Napuni i izvuci!" povie. panjolski brod zahvatila je velika pomutnja. Znao je da je malo dobio na vremenu. No nije znao tono odrediti je li dobio i deset minuta potrebnih da pripremi drugu salvu.

corry

Mornari su se razmiljeli po krmi ratnoga broda, rezali i odvajali srueni stranji jarbol, pokuavali ga se osloboditi. Jo nekoliko trenutaka inilo se da e ostaci i krhotine koji su se nali u vodi otetiti kormilo pod vodom, no do toga na koncu ipak nije dolo. Hunter je zauo grmljavinu pod svojom palubom: posada je punila i izvlaila topove, jedan za drugim, pripremala ih za paljbu. panjolski je ratni brod sada bio jo blie, na manje od etiri stotine metara od lijevoga boka, ali pod tako loim kutom da na njih nije mogao ispaliti plotun. Protekla je minuta, pa zatim jo jedna. panjolski brod opet je bio pod nadzorom: stranji jarbol i sva njegova jedra i oputa ve su plutali u brazdi iza broda. Pramac je skrenuo u vjetar. panjolci okreu vjetar na drugi bok i kreu prema Hunterovoj slaboj, desnoj strani. "Dovraga sve!" ree Enders. "Znao sam da je gad lukav!" panjolski brod okrenuo se tako da zapuca s desnog boka i ve trenutak kasnije ispalio je novi plotun. Na tako malom razmaku, kugle su bile stravino razorne. Grede i oputa s treskom su se stutile na palubu oko Huntera. "Vie od ovoga ne moemo podnijeti", ree Lazue tiho. Hunterovom su se glavom vrzmale sline misli. "Koliko je topova izvueno?" povie. Don Diego je odozdo provirio na palubu. "esnaest je spremno!" "Pucat emo iz esnaest", ree Hunter. Novi panjolski plotun pogodio ih je s katastrofalnim uinkom. Hunterov se brod raspadao. "Gospodine Enders!" povie Hunter punim pluima. "Pripremite se za okretanje vjetra!" Enders ga pogleda u nevjerici. Takav okret sada bi Hunterov brod doveo pred pramac panjolskog broda - i to mnogo blie. "Pripremite se za okret!" ponovi Hunter. "Pripremi okret!" povie Enders. Zapanjeni mornari potrali su na mjesta i stali grozniavo odvezivati konopce. Ratni im se brod pribliio. "Tristo pedeset metara", ree Lazue. Hunter je gotovo nije uo. Vie ga nije zanimao razmak. Kroz napravu za nianjenje gledao je dimom obavijeni obris ratnog broda. Oi su ga pekle, a suze mu mutile vid. Ubrzano trepui, koncentrirao je pogled na jednu zamiljenu toku na panjolskome brodu. Nisko, neposredno iza pramca. "Pripremi okret! Kormilo je okrenuto!" povie Enders. "Spremni za paljbu", povie Hunter. Enders nije mogao vjerovati. Hunter je to znao, te nije ni trebao pogledati izraz lica umjetnika mora. Pogled mu je bio prikovan za nian. Hunter e pucati u trenutku kad brod okree vjetar na drugu stranu. Takvo to bilo je neuveno, prava ludost. "Jedan!" povie Hunter. Kroz nian je vidio kako se njegov brod okree kroz vjetar, skree prema panjolcima... "Dva!" Njegov je brod sada usporio, a nian se polagano premjetao prema naprijed na zamagljenome obrisu panjolskoga ratnog broda. Preko prednjih topovskih otvora, na golo drvo... "Tri!" Nian je jo malo napredovao, ali je bio previsoko. ekao je da njegov brod pone malo ponirati, znajui da e se ratni brod istodobno malo uzdignuti i otkriti jo vei dio boka. ekao je, ne usuujui se ni disati, ne usuujui se ni nadati. Ratni se brod malko uzdignuo i onda... "Pali!" Njegov se brod ponovno zaljuljao od trzaja topova. Plotun nije bio usklaen. Hunter je uo i osjetio kako topovi pucaju u isprekidanome nizu, ali nije vie nita vidio. ekao je da se dim razie i da se brod ispravi, a onda je pogledao. "Majko Boja presveta", izusti Lazue. Na panjolskome brodu nisu se vidjele nikakve promjene. Hunter ga je posve promaio.

95

"Dovraga sve", ree Hunter, razmiljajui o tome kako je sada doista sve otilo k vragu. Svi su osueni na pakao. Sljedea panjolska salva posve e ih dokrajiti. Don Diego ree: "Bio je to dobar pokuaj. Plemenit i smion." Lazue odmahne glavom i poljubi ga u obraz. "Neka nas sve uvaju sveci", ree. Niz obraze su joj kliznule suze. Hunter osjeti kako ga obuzima neizdrivo beznae. Propustili su posljednju priliku. Sve ih je iznevjerio. Sada vie ne mogu nita, osim istaknuti bijelu zastavu i predati se. "Gospodine Enders", dovikne, "podignite bijelu..." Tada je zastao kao ukopan: Enders je za kormilom ve plesao, pljeskao se po bedru i smijao kao izbezumljen. A onda se s palube pod njima prolomilo klicanje. Topovske su posade neto slavile. Jesu li svi poludjeli? Lazue, koja je stajala kraj njega, odjednom je ushieno vrisnula, te se poela smijati poput Endersa. Hunter se naglo okrene i pogleda panjolski ratni brod. Vidio je kako se pramac die na valu - a onda i veliku rupu, barem dva-tri metra, neposredno ispod vodne linije. Ve trenutak kasnije pramac se obruio prema dolje i more je zakrilo oteenje. Jo nije stigao ni shvatiti pravo znaenje te nove spoznaje kada su se s prednjeg katela ratnoga broda poeli dizati gusti oblaci dima. Pojavili su se nevjerojatno naglo i neoekivano. Ve trenutak kasnije, od strane panjolskog broda odjeknula je eksplozija. Nakon nekoliko trenutaka ratni je brod nestao u divovskoj kugli plamena nastalog eksplozijom spremita za barut. Detonacija je bila toliko snana da se zatresao ak i El Trinidad. Uslijedila je jo jedna eksplozija popraena grmljavinom, a zatim i trea. Ratni se brod pred njihovim oima raspao za samo nekoliko sekunda. Hunter je vidio tek sitne dijelove raspada - pad jarbola, top koji su nevidljive ruke odbacile uvis, cijeli brod koji se uruava, dok mu se dijelovi potom od eksplozije rasprskavaju na sve strane. Neto je uto svom snagom udarilo u glavni jarbol iznad njegove glave, te mu palo na kosu. Skliznuvi mu na rame, u hipu se nalo i na palubi. Prvo je pomislio da se zacijelo radi o nekakvoj ptici, no kada je spustio pogled, uvidio je da se radi o ljudskoj aci, odrezanoj u zglobu. Na jednom prstu ugledao je i prsten. "Boe presveti", proape. Kada je ponovno pogledao prema ratnome brodu, doekao ga je jednako nevjerojatan prizor. Ratnog broda vie nije bilo. Doslovce je nestao: u jednom je trenutku bio na valovima, obavijen plamenom i oblacima dima, ali ipak ondje. Sada ga nije bilo. Zapaljeni ostaci i dijelovi, jedra i grede, plutali su na povrini mora. Meu njima plutala su tijela mornara, a uli su se i povici i krikovi preivjelih. Ipak, ratnog broda vie nije bilo. Posvuda oko njega, lanovi posade smijali su se i mahnito poskakivali, slavei veliki uspjeh. Hunter je uspijevao samo nepomino promatrati toku na moru na kojoj se do maloas nalazio panjolski ratni brod. Meu ostacima u plamenu, pogled mu se zaustavio na tijelu koje je plutalo na trbuhu. Bio je to neki panjolski asnik, Hunter je to znao prema plavoj odori. Hlae su bile poderane od eksplozije, tako da je naga stranjica bila izloena pogledima. Hunter je piljio u to ogoljeno meso, opinjen injenicom da lea nisu pretrpjela nikakve ozljede, iako je odjea ispod lea bila posve poderana i raznijeta. Nasuminost pretrpljenih ozljeda bila je nekako opscena. A onda, dok je tijelo i dalje poskakivalo na valovima, Hunter je uvidio da nema ni glavu. Nekoliko trenutaka kasnije, napola svjesno spoznao je da njegova posada vie ne slavi. Svi su zautjeli i okrenuli se prema njemu. Promotrio je njihova umorna i umrljana lica, krvave rane i oi ispijene i prazne od iscrpljenosti, a ipak tako neobino pune iekivanja. Svi su ga promatrali i ekali da neto poduzme. Jo nekoliko trenutaka nije mogao ni zamisliti to se od njega uope oekuje. A onda je postao svjestan neega to je osjetio na obrazima. Kia.

corry

31
Uragan ih je pogodio svom silinom. Ve nekoliko minuta kasnije vjetar je zvidao u oputi brzinom veom od etrdeset vorova, ibao ih bolnim kapljama kie. More se jo vie uzburkalo, valovi dosezali i pet metara - bile su to prave vodene planine koje su bezumno ljuljale brod. U jednom trenutku nali bi se visoko u zraku, na vrhu vala, a ve koji as kasnije ponirali su u dolinu tako da bi im se eludac uspeo u grlo, a voda se dizala visoko posvuda oko njih. I svi su znali da je to tek poetak. I vjetar i kia i more... sve e se to jo dodatno pogorati, a oluja e potrajati satima, moda i danima. Na posao su se bacili energijom koja nikako nije bila u skladu s umorom koji su svi osjeali. Raistili su palube i povezali poderana jedra. Morali su upotrijebiti sve raspoloive sile da jedro bace u more i zatvore rupe u trupu pod vodom. U tiini su grozniavo radili na skliskim palubama koje su im se estoko ljuljale pod nogama, a svatko od njih znao je da bi ve trenutak kasnije mogao zavriti u moru i da to nitko od kolega ne bi ni vidio. No prva - i ujedno najgora - zadaa bila je ispravljanje poloaja broda vraanjem topova na desnu stranu. To nije bilo nimalo jednostavno ni na mirnome moru i suhim palubama. Usred oluje, dok je voda ulazila u brod i preko bokova, a paluba se propinjala i pod kutovima od etrdeset pet stupnjeva, dok su sve povrine bile natopljene i skliske, takvo to bilo je praktiki nemogue, prava nona mora. Ipak, to je bilo nuno uiniti ako su eljeli preivjeti oluju. Hunter je upravljao cijelom operacijom, od topa do topa. Pritom je valjalo dobro predviati trenutke kada e se brod nagnuti na ovu ili onu stranu, omoguiti da nagib palube obavi najtei posao umjesto njih, dok su se mornari borili s nemanima teima od dvije tone. Prvi su top izgubili. Jedno je ue puknulo, a top je pojurio po nagnutoj palubi poput projektila, razmrskao ogradu trupa na suprotnoj strani i pljusnuo u more. Brzina kojom se sve dogodilo uasnula je posadu. Drugi top povezali su udvostruenom uadi, no i on se oslobodio poveza i pri otklizavanju zgnjeio jednog mornara. Sljedeih nekoliko sati borili su se s vjetrom i kiom da topove nekako dovedu na eljene poloaje i da ih sigurno poveu. Kada su dovrili taj posao, na El Trinidadu vie nije bilo ovjeka koji nije bio neizdrivo iscrpljen. Mornari su se poput ivotinja koje se utapaju drali za ograde i rukohvate, ulaui posljednje ostatke snage u nastojanja da se odre na palubi. Ipak, znao je dobro Hunter, oluja je tek hvatala zamah. Na uragane, najstraviniju prirodnu pojavu, prvi su naili prvi putnici u Novi svijet. Uobiajeni naziv, hurikan, rije je iz jezika naroda Arawak koja oznauje oluje kakvih u Europi nema. Hunterova je posada znala za neopisivu snagu tih divovskih ciklona, te je na uasnu fiziku stvarnost oluje reagirala najstarijim mornarskim praznovjerjem i obredima. Stojei za kormilom, Enders je gledao prave planine morske vode koje su se dizale posvuda uokolo, te mumljao sve mogue molitve nauene jo u djetinjstvu, dok je istodobno stiskao zub morskog psa koji mu je kao privjesak bio objeen oko vrata, alei to ne moe razviti vie jedrilja. El Trinidad se trenutano muio pod trima jedrima, a tri jedra donose nesreu. U potpalublju, Maur je bodeom samome sebi odrezao prst, a zatim na palubi vlastitom krvi iscrtao trokut. U sredinu trokuta poloio je pero, te ga ondje drao dok je sebi u bradu mumljao nekakvu molitvu. Kod pramca je Lazue u more bacila malenu bavu s usoljenom svinjetinom, te pridignula tri prsta. Njezino je praznovjerno vjerovanje najstarije od svih ostalih, iako je znala samo priu starih pomoraca o tome da hrana baena u more i tri uzdignuta prsta mogu spasiti brod kojem prijeti potonue. Tri prsta zapravo su simbolizirala Neptunov trozub, dok je hrana sluila kao rtva bogu mora. Iako je tvrdio da prezire takvo praznovjerje, Hunter je ipak otiao u svoju kabinu, zakljuao vrata, spustio se na koljena, te se pomolio.

97

Posvuda oko njega pokustvo je uz tresak udaralo as u jedan, as u suprotni zid, a brod se suludo ljuljao na valovima. Oluja je vani bjesnjela demonskim gnjevom, a brod pod njim kripao i stenjao bolno poput ranjenog diva. U prvi mah nije primjeivao nikakve druge zvukove, no onda je jasno zauo enski krik. Potom jo jedan. Iziao je iz kabine i ugledao petoricu mornara koji su lady Sarah Almont nosili naprijed, prema stubama. Vritala je i otimala im se. "Stanite", povie Hunter, te im prie. Zapljuskivali su ih valovi koji su svom silinom ibali palubu. Mornari ga nisu htjeli pogledati u oi. "to se to dogaa?" upita Hunter. Svi su samo utjeli. Na koncu je lady Sarah kriknula: "Bacit e me u more!" inilo se da skupinu predvodi Edwards, okorjeli mornar, veteran desetaka gusarskih pohoda. "Ova je ena vjetica", ree i prkosno pogleda Huntera. "O tome se radi, kapetane. Ni sluajno neemo preivjeti oluju dok je ona na brodu." "Ne budi smijean", ree Hunter. "Pazite to vam govorim", ree Edwards. "Neemo preivjeti dok je ona na brodu. Pazite to kaem, to je prava vjetica." "Kako to zna?" "Znao sam im sam je ugledao", ree Edwards. "Koji su dokazi?" ustrajao je Hunter. "Taj je ovjek lud", ree lady Sarah. "Potpuno lud." "Koji su dokazi?" upita Hunter, viui da nadglasa vjetar. Edwards je oklijevao. Na koncu je pustio djevojku i okrenuo se. "Nema smisla govoriti o tome", ree. "Ali pazite to sam rekao. Pazite to vam govorim." I nakon toga se udaljio. Jedan po jedan, povukli su se i ostali. Hunter je ostao sam s lady Sarah. "Poite u svoju kabinu", ree, "i zakljuajte vrata. Ne miite se odande. Ni u kojem sluaju ne izlazite i ni zbog kojeg razloga ne otvarajte vrata." Gledala gaje oima razrogaenima od straha. Kimnula je i pola u svoju sobu. Hunter je priekao da ona zatvori vrata, a onda je, nakon to je jo trenutak oklijevao, iziao na palubu, na udar nesmiljene oluje. U potpalublju se oluja doimala stranom, no na glavnoj je palubi nadilazila sva oekivanja i pripremljenost. Vjetar ga je zahvatio poput udara nevidljive sile, kao da su mu tisue snanih ruku stale potezati ruke i noge, vukui ga od uporita. Kia ga je zahvatila takvom silinom da je u prvi mah glasno kriknuo. Prvih nekoliko trenutaka nije vidio gotovo nita. Jedva je razabrao Endersa za kormilom, vrsto vezanog na tom poloaju. Hunter mu je priao, drei se za ue razvueno cijelom duljinom palube, te je tako na koncu doao do zaklona koji je pruao stranji katel. Uzevi slobodno ue, omotao ga je oko tijela, nagnuo se prema Endersu i povikao: "Kako ide?" "Ni bolje, ni gore", uzvrati Enders. "Drimo se i jo emo se neko vrijeme drati, ali radi se o satima. Osjeam kako se poinje raspadati." "Koliko sati?" Endersov odgovor izgubio se u planinama vode koja se nadvila nad njih i zatim se svom silinom obruila na palubu. Odgovor kao odgovor, pomisli Hunter, ionako nije vano. Nema tog broda koji moe toliko dugo trpjeti takve udare, osobito ako je ozbiljno oteen. Lady Sarah Almont u kabini je pregledavala oteenja nastala zbog oluje, te zbog mornara koji su upali u njezinu kabinu kada se ve bila poela pripremati. Polagano i oprezno, dok se brod ljuljao, ispravila je svijee na podu, te ih redom zapalila, tako da ih je na koncu gorjelo pet. A onda je na podu iscrtala peterokut i stala u njegovu sredinu. Neopisivo se bojala. Kad joj je ona Francuskinja, madame de Rochambeau, pokazala najnoviju modu na dvoru Luja XIV., to ju je zabavljalo, ak je bila pomalo sklona i poruzi. No

corry

u Francuskoj se govorkalo da ene ubijaju novorodenad ne bi li osigurale vjenu mladost. Ako je tome tako, moda bi i jedna mala arolija mogla njoj spasiti ivot... to bi u tome moglo biti loe? Sklopila je oi, oslukujui kako oluja zavija sa svih strana. "Greedigut", proape, osjeajui tu rije na usnama. Poela se milovati, te je kleknula na pod unutar peterokuta. "Greedigut. Greedigut, doi mi." Paluba se suludo propinjala, svijee su klizile as na jednu, as na drugu stranu. Morala je zastati i zaustaviti ih. Sve ju je to silno dekoncentriralo. Kako je teko biti vjeticom! Madame de Rochambeau nije joj spominjala izvoenje arolija na brodu. Moda ondje ne djeluju. Moda su sve to obine francuske besmislice. "Greedigut..." stenjala je, i dalje se milujui. A onda joj se uinilo da se oluja stiava. Ili je to samo zamislila? "Greedigut, doi mi, uzmi me, nastani se u meni..." Zamiljala je kande, osjeala vjetar kako joj potee spavaicu i slutila nekakvu nazonost... A vjetar je potom utihnuo.

V. dio ZMAJEVA USTA

32
Huntera je iz nemirnog sna probudio neobian dojam da neto nije kako treba. Pridignuo se u krevetu i shvatio da je sve daleko tie: brod se kretao manje mahnito, a vjetar se gotovo potpuno stiao. Pojurio je na palubu, gdje je padala lagana kia. I more je bilo neto mirnije, a poboljala se i vidljivost. I dalje za kormilom, Enders je izgledao kao da je napola mrtav, ali se smijeio. "Preivjeli smo, kapetane", ree. "Od broda nije ostalo mnogo, ali izdrali smo." Enders pokae udesno. Ondje se vidjelo nekakvo kopno - niski, sivi obris nekog otoka. "to je to?" upita Hunter. "Nemam pojma," odgovori Enders. "Ali uspjet emo se dovui onamo." Oluja im je brod nosila dva dana i noi, tako da nisu imali nikakvu predodbu o poloaju. Pribliili su se malenom otoku, niskom, obraslom niskim raslinjem i nimalo privlanom. ak i s te udaljenosti jasno su vidjeli gusto rasporeene kaktuse uz obalu. "Bit e da smo kod Privjetrinskog niza", ree Enders. mirkao je i pokuavao odrediti to je pred njima. "Vjerojatno u blizini Boca del Dragona, a u tim vodama nema predaha." Zatim je uzdahnuo. "Da barem ugledamo sunce, pa da odredimo poloaj." Boca del Dragon - Zmajska usta - bio je naziv za dio mora izmeu Privjetrinskih otoka u Karibima i obale June Amerike. Bio je to poznati dio mora kojeg su se svi pribojavali, iako se trenutano doimao mirnim. Unato mirnome moru, El Trinidad se ljuljao i propinjao poput pijanca. Ipak, i s poderanim jedrima uspjeli su zaobii juni vrak otoka i pronai razmjerno dobru uvalu na zapadnoj obali. Bila je zatiena, te je imala pjeano dno prikladno za polaganje broda na bok radi popravaka. Hunter je osigurao brod, a iscrpljena posada izila je na obalu radi odmora. Sansonu i Cassandri nije bilo ni traga ni glasa. Hunterovim ljudima, iscrpljenima i preko granica obinog umora, zapravo i nije bilo osobito vano jesu li njihovi kolege uope preivjeli oluju. Ljudi su leali isprueni u mokroj odjei na obali, spavali lica utonulih u

99

pijesak, nepomini poput leeva. Sunce se u jednom trenutku nakratko pojavilo kroz prorijeene oblake. Hunter je osjeao kako ga obuzima umor, te je takoer zaspao. Sljedea su tri dana bila vedra i ugodna. Posada je marljivo radila na popravljanju tete ispod vodne linije, te na obnavljanju oblih greda na jarbolima. Pretraivanjem broda utvrdili su da na njemu nema drva. Galijun veliine El Trinidada inae ima i rezervne grede i jarbole u tovarnome prostoru, no panjolci su ih u sluaju ovog broda bili uklonili kako bi onamo mogli smjestiti vie tereta. Hunterovi ljudi morali su se snai kako god su znali i umjeli. Enders je astrolabom prema suncu odredio geografsku irinu. Nisu se nalazili daleko od panjolskih uporita Cartagene i Maricaiba, na junoamerikoj obali. No, osim toga, nisu znali na kojem su otoku, te su ga prozvali Bezimenim. Hunter se kao kapetan osjeao ranjivo i izloeno dok je El Trinidad leao na boku, bez mogunosti da zaplovi. Da ih sada netko napadne, nali bi se u vrlo tekome poloaju. Ipak, nije imao razloga za strah: otok je oito bio nenaseljen, kao i dva najblia otoia na junoj strani. No Bezimeni otok nekako je bio negostoljubiv i odbojan. Zemlja je bila suha i gusto obrasla kaktusima, na pojedinim mjestima gustima poput ume. Ptice jarkih boja cvrkutale su u kronjama vieg raslinja, a njihove poklie vjetar je nosio daleko na sve strane. Vjetar se ni u jednom trenutku nije stiavao. Bio je to uaren vjetar koji je izluivao, puhao brzinom od gotovo deset vorova, i to i danju i nou, uz samo kratak predah u svitanje. Ljudi su se ubrzo naviknuli raditi i spavati uz fijuk vjetra u uima. Neto u vezi s tim mjestom nagnalo je Huntera da postavi strae oko broda i nepravilno rasporeenih vatri uz koje su se okupljali lanovi posade. Samome sebi govorio je da je stvar u potrebi da ponovno uspostavi disciplinu meu ljudstvom, no istina se krila u nekakvim drugim crnim slutnjama. etvrte veeri, za veerom, odredio je none smjene. Enders e preuzeti prvu, on sam pononu, a njega e zamijeniti Bellows. Poslao je jednog mornara koji je o tome izvijestio Endersa i Bellowsa. Ovaj se vratio sat kasnije. "Oprostite, kapetane", rekao je. "Ne mogu pronai Bellowsa." "Kako to misli?" "Nema ga nigdje, kapetane." Hunter je pogledom obuhvatio nisko raslinje uz obalu. "Sigurno negdje spava", ree. "Pronai ga, pa mi ga dovedi. Tim gore po njega..." "Razumijem, kapetane", ree mornar. No ni pretragom cijele uvale nisu naili ni na kakav trag koji bi pokazivao gdje je Bellows. U sve guoj tami Hunter je prekinuo potragu i okupio ljudstvo oko vatri. Nabrojio je trideset etiri osobe, u koje je ubrojio i panjolske zarobljenike i lady Sarah. Naredio im je da se dre vatre i odredio drugog ovjeka koji e preuzeti smjenu koju je trebao odraditi Bellows. No je protekla bez osobitih dogaaja. Hunter je ujutro poveo skupinu ljudi u potragu za drvom. Na Bezimenom ga nije bilo, pa se s desetoricom naoruanih ljudi uputio prema najbliem otoku na jugu. Barem izdaleka, taj je otok nalikovao njihovu otoku, pa Hunter i nije oekivao da e pronai neto korisno. Ali inilo mu se da je duan krenuti u potragu. amac su izvukli na istonoj obali otoka, te su krenuli u unutranjost, prolazei kroz guste skupine kaktusa koji su im potezali i parali odjeu. Sredinom prijepodneva stigli su do uzvisine i ondje otkrili dvije stvari. Kao prvo, jasno su ugledali sljedei otok u nizu koji se protezao na jug. Uski sivi pramenovi dima iz pet-est vatra lijeno su se dizali uvis. Bilo je oito da je taj otok naseljen. to je bilo jo zanimljivije, i blie njima, na otoku na kojem su se nalazili ugledali su i krovove u selu, uz more na zapadnoj obali. S mjesta na kojem su stajali, zdanja su izgledala jednostavno, poput kua u nekom privremenom panjolskom naselju. Hunter je ljude oprezno poveo prema selu. S muketama na gotovs, napredovali su od zaklona do zaklona koje su inile nakupine kaktusa. Kad su se ve nali u neposrednoj blizini sela, jedan od Hunterovih ljudi prerano je zapucao iz mukete. Pucanj je odjeknuo na sve strane, a vjetar je zvuk ponio jo dalje. Hunter je opsovao, oekujui paniku u selu. No nigdje nije bilo nikakve aktivnosti, nikakvog znaka ivota.

corry

Nakon kratkotrajne stanke, poveo je ljude u selo. Gotovo istog trena postalo mu je jasno da je naselje naputeno. Kue su bile prazne. Hunter je uao u prvu od njih, ali je ondje naiao jedino na Bibliju, tiskanu na panjolskome, kao i dva pokrivaa, koje su izjeli moljci, a koji su pokrivali jednostavne, slomljene, krevete. Tarantule su se dale u bijeg, traei zaklon u tami. Vratio se na ulicu. Njegovi ljudi oprezno su ulazili u sve kue redom, a izlazili su praznih ruku i odmahujui glavom. "Moda su ih upozorili na na dolazak", ree jedan mornar. Hunter odmahne glavom. "Pogledaj zaljev." U zaljevu su se vidjela etiri malena amca, usidrena u plitkome moru. Blago su se ljuljali na malenim valovima. Mjetani bi se u bijegu nedvojbeno posluili amcima. Nije imalo smisla ostaviti amce i pobjei. "Pogledajte ovo", ree jedan mornar, koji je stajao na samoj obali. Hunter mu prie. U pijesku je ugledao pet dubokih brazda, tragove uskih amaca, moda nekakvih kanua. Uokolo su se vidjeli brojni tragovi bosih nogu. I vie crvenih mrlja. "Je li to krv?" "Ne znam." U naselju je postojala i crkva, jednostavno i grubo podignuta ba kao i ostala zdanja, a nalazila se na sjevernome kraju naselja. Hunter i njegovi ljudi uli su u nju. Unutranjost je bila unitena, a svi zidovi umrljani krvlju. Ondje je dolo do nekakvog krvoprolia, ali otada je proteklo barem nekoliko dana. Smrad sasuene krvi izazivao je muninu. "to je to?" Hunter prie mornaru koji se bio zagledao u nekakvu kou na podu. Bila je debela i ljuskasta. "Izgleda kao krokodilska koa." "Da, ali odakle?" "Nije odavde", ree Hunter. "Ovdje nema krokodila." Sagnuo se i podignuo je. ivotinja je neko bila velika, dugaka najmanje metar i pol. Na Karibima su takvi krokodili rijetkost. Krokodili u movarama u unutranjosti Jamajke doseu tek metar, metar i dvadeset. "Koa je oderana ranije", ree Hunter. Pomno ju je prouavao. Oko glave su se nalazile probuene rupe, a kroz njih je bila provuena uska kona vrpca, kao da je kou netko trebao nositi oko ramena. "Dovraga, pogledajte ovo, kapetane." Hunter pogleda prema susjednom otoku na jugu. One vatre iji su dim ranije vidjeli u meuvremenu su nestale. I upravo tada zauli su prigueno bubnjanje. "Bit e najbolje da se vratimo do amca", ree Hunter. Njegovi su ljudi pri poslijepodnevnome svjetlu krenuli brzo. Trebalo im je gotovo sat vremena da se vrate do amca, izvuenog na istonoj obali. Kada su stigli onamo, naili su na jo jednu zagonetnu brazdu u pijesku. I na jo neto. U blizini njihova amca dio pijeska bio je posve izglaen i okruen sitnim kamenjem. Iz sredita je pet prstiju jedne ruke virilo u zrak. "Zakopana ruka", ree jedan od mornara. Sagnuo se i povukao jedan prst. Prst se odvojio i iziao iz pijeska. Mornar je ostao toliko zateen da ga je ispustio i ustuknuo. "Krvi mu Isusove!" Hunter osjeti kako mu srce nezadrivo udara. Pogledao je mornare, koji su odreda uzmicali. "No, hajdemo", ree, pa se sagne da redom izvue sve prste. Izvukao ih je bez potekoa, jedan po jedan. Sada ih je drao na dlanu. lanovi posade uasnuto su gledali. "to sve to znai, kapetane?" Nije imao pojma. Spremio je prste u dep. "Vraamo se na galijun, pa emo vidjeti", ree. Pri svjetlu vatre, sjedio je zagledan u prste. Odgovor za kojim su svi udjeli ponudila je Lazue.

101

"Pogledajte krajeve", ree, pokazujui grubi rez na mjestima na kojima su prsti bili privreni za dlan. "To je djelo Kariba, nema ni najmanje sumnje." "Caribee", ponovi zaprepateno Hunter. Karipski Indijanci, neko toliko ratoborni na mnogim karipskim otocima, sada su ve bili tek svojevrstan mit, narod izgubljen u prolosti. panjolci su ve u prvih stotinu godina prevlasti istrijebili sve karipske Indijance. Na malene skupine Arawaka, koje su ivjele u neimatini i prljavtini, moglo se naii u unutarnjim podrujima pojedinih izoliranih otoka. Ali krvolonih Kariba ve odavno nije bilo. Tako se barem govorilo. "Kako zna?" upita Hunter. "Stvar je u tim nazubljenim rubovima", ponovi Lazue. "Rez nije nainjen metalom, nego kamenim otricama." Hunter se silno upinjao da pojmi te nove informacije. "To je zacijelo nekakva panjolska smicalica. ele nas prestraiti." No i dok je izgovarao te rijei, nije bio uvjeren u njihovu istinitost. Sve se poklapalo - tragovi kanua, krokodilska koa s remenom. "Karibi su ljudoderi", ree Lazue bezizraajnim tonom. "Ali ostavljaju prste, kao upozorenje. To im je obiaj." Tada im je priao Enders. "Ispriavam se, gospodine, ali gospoica Almont nije se vratila." "Molim?" "Nije se vratila, gospodine." "Odakle?" "Pustio sam je da poe u unutranjost otoka", ree Enders ojaeno, rukom pokazujui prema tamnome kaktusu, podalje od sjaja vatra koje su gorjele oko broda. "Poeljela je skupiti neto voa i bobica, ini se da je vegetarijanka..." "Kada ste je pustili?" "Poslije podne, kapetane." "I nije se vratila?" "Poslao sam je s dvojicom mornara", ree Enders. "Ni u jednom trenutku nisam pomislio..." Nije dovrio reenicu. U tami se u daljini zauo zvuk indijanskih bubnjeva.

33
U prvome od triju velikih amaca Hunter je oslukivao blago pljuskanje mora koje se sudaralo s bokovima amca, te je kroz no promatrao otok kojem su se sve vie pribliavali. Zvuk bubnjeva postao je glasniji, a ugledali su i jedva primjetno treperenje vatre negdje u unutranjosti otoka. Lazue, koja je sjedila do njega, ree: "Ne jedu ene." "Sreom za tebe", ree Hunter. "I lady Sarah." "Kau i da", nastavi Lazue, smijuljei se u tami, "Karibi ne jedu panjolce. Previe su ilavi. Nizozemci su masni, ali bezukusni, Englezi niti smrde nit miriu, ali su Francuzi zato slasni. Istina, zar ne?" "elim je vratiti", ree Hunter sumorno. "Treba nam. Kako emo guverneru rei da smo mu spasili neakinju, ali smo je onda izgubili i prepustili divljacima za njihov raanj?" "Uope nema smisla za humor", ree Lazue. "Veeras nemam." Osvrnuo se prema ostalim amcima, koji su ih slijedili u tami. Ukupno je poveo dvadeset sedmero lanova posade, a Endersa je ostavio da se brine za El Trinidad, gdje je uurbano i pod svjetlom vatre nastojao dovriti popravke. Enders je bio pravi arobnjak u pogledu brodova, no ovaj je put zadaa nadmaivala i njegove mogunosti. ak i da uspiju pobjei s

corry

lady Sarah, jo barem jedan dan, moda i vie, ne mogu napustiti Bezimeni otok. A za to vrijeme Indijanci e ih napasti. Osjetio je kako njegov amac izlazi na pjeskovitu obalu. Posada je iskoila u more koje im je dopiralo do koljena. Hunter proape: "Svi van osim idova. Oprezno sa idovom..." I doista, nekoliko trenutaka kasnije idov je oprezno iziao na suhu obalu, u naruju nosei dragocjeni teret. "Je li se smoilo?" proape Hunter. "Ne bih rekao", odgovori Don Diego. "Pazio sam." Ubrzano je treptao. "Ne vidim dobro." "Slijedi me", ree Hunter. Poveo je skupinu u unutranjost otoka. Iza njih, na obali, naoruane posade iskrcavale su se iz preostalih dvaju amaca. Svi su se brzo i kriom uvukli meu kaktuse koji su rasli tek malo podalje od same obale. No je bila bez mjeseine, vrlo mrana. Ubrzo su se svi nali duboko na otoku, prilazili vatrama i bubnjevima. Selo pripadnika plemena Kariba bilo je daleko vee nego to su oekivali: dvanaest koliba od blata pokrivenih travom, rasporeenih u polukrugu oko vie velikih vatri. U tom su krugu ratnici, obojeni jarkim crvenim bojama, plesali i zavijali, dok su njihova tijela uokolo bacala duge i nepostojane sjene. Nekolicina ih je preko glave imala prebaene krokodilske koe. Drugi su uvis podizali ljudske lubanje. Svi su bili nagi. Pjevali su nekakvu sablasnu pjesmu bez izrazite melodije. Predmet oko kojeg su plesali nalazio se iznad vatre. Ondje se, na reetki od komada zelenog drva, nalazio torzo mornara bez ruku, nogu i utrobe. Na jednoj je strani skupina ena istila ovjekova crijeva. Hunter nigdje nije vidio lady Sarah. A onda mu je Maur neto pokazao. Tako ju je ugledao kako lei na tlu, s jedne strane izloenog torza. Kosa joj je bila umrljana krvlju. Nije se micala. Vjerojatno je bila mrtva. Hunter pogleda svoje ljude. Na njihovim su se licima odraavali ok i gnjev. Neto proaptavi Lazue, krenuo je naprijed s Bassom i Don Diegom, obilazei rub logora. Njih trojica uli su u jednu kolibu s isukanim noevima. Koliba je bila prazna. Sa stropa su visjele lubanje, zveckajui na vjetru koji je dopirao do logora. U jednom kutu ugledali su koaru s kostima. "Brzo", ree Hunter, ne obazirui se ni na to od vienoga. Don Diego je postavio svoj grenadoe u sredite prostorije, te zapalio fitilj. Njih su se trojica povukli iz kolibe, na suprotnu stranu logora. Don Diego je zapalio fitilj i druge granate, te priekao. Prva je eksplodirala uz fantastian uinak. Cijela se koliba raspala na tisue komadia. Zaprepateni ratnici obojeni poput jastoga prestraeno su kriknuli. Don Diego je drugu granatu ubacio u vatru. Eksplodirala je samo koji trenutak kasnije. Ratnici su poeli vritati kada su ih poeli pogaati komadii metala i stakla. Hunterovi su ljudi istodobno otvorili vatru iz niskog raslinja. Hunter i Maur polagano su prili blie, uzeli tijelo lady Sarah Almont, te se ponovno povukli u gusti. Posvuda uokolo ratnici su krijetali, zavijali i umirali. Zapalili su se i travnati krovovi koliba. Kad se posljednji put osvrnuo prema selu, Hunter je vidio pakao obavijen plamenom. Povlaili su se uurbano i bez plana. Silno snani Bassa bez potekoa je nosio Engleskinju. Ona je u jednom trenutku zastenjala. "iva je", ree Hunter. Iz njezinih usta ponovno se zauo isti zvuk. Laganim trkom vratili su se do obale i amaca. S otoka su pobjegli bez novih incidenata. U vrijeme svitanja svi su se ve vratili na sigurno, do broda. Enders, taj umjetnik mora, prepustio je nastavak radova na galijunu Hunteru, dok se on pozabavio eninim ozljedama. Sredinom prijepodneva bio je spreman podnijeti izvjetaj. "Preivjet e", ree. "Gadan udarac u glavu, ali nita ozbiljnije." Pogledao je prema brodu. "Volio bih da je stanje toliko dobro i ondje." Hunter je dotada pokuavao polegnuti brod osposobiti za plovidbu. No posla je jo bilo mnogo: glavni je jarbol i dalje bio slab, a nije imao ni glavni ko. Prednji jarbol vie nije ni postojao, dok se ispod vodne linije nalazila velika rupa. Iupali su dobar dio palube da dou

103

do drva za popravke, a ubrzo e morati uzeti i dio donje, topovske palube. Meutim, napredovali su sporo. "Moemo krenuti najranije sutra ujutro", ree Hunter. "Ne svia mi se no", ree Enders, pogledavajui uokolo. "Sada je mirno i tiho. No ne svia mi se mogunost da ovdje prenoimo." "Ni meni", ree Hunter. Radili su bez prestanka, bez obzira na no, a iscrpljeni mornari odrekli su se sna u mahnitoj urbi da dovre radove na brodu. Postavili su jake strae, zbog ega se radilo sporije, no Hunter je imao dojam da je to nuno. U pono su se ponovno zauli bubnjevi, a njihov zvuk uo se jo gotovo cijeli sat. Potom je nastupila zlokobna tiina. Svi su bili u strahu i napeti. Ljudi vie nisu eljeli raditi, a Hunter ih je morao tjerati da nastave. Negdje pred svitanje stajao je kraj jednog mornara na obali i pomagao mu da pridri neku dasku, kada se ovaj pljesnuo po vratu. "Prokleti komarci", ree. Ve trenutak kasnije, uz neobian izraz na licu, samo je pao, zakaljao i izdahnuo. Hunter se nadvio nad njega. Pogledao je vrat i ugledao tek siuan ubod, samo s kapljicom krvi. Pa ipak, ovjek je bio mrtav. Negdje od strane pramca zauo se krik, a jo jedan mornar pao je u pijesak i umro. Posada je bila posve smetena, straari su se poeli trkom vraati prema brodu, dok su se radnici uurili pod trupom. Hunter ponovno pogleda mrtvog mornara koji mu je leao pod nogama. Tako je ugledao i neto to je ovaj drao u ruci. Bila je to malena strelica s perom, strelica koja je imala vrak otar poput igle. Otrovne strelice. "Dolaze", povikali su straari. Svi su se pokuali zakloniti iza komada drva i raznih ostataka, bilo ega to je moglo ponuditi kakvu-takvu zatitu. ekali su u napetosti. Ipak, nije se pojavio nitko. I grmljem i nakupinama kaktusa uz obalu vladala je tiina. Enders oprezno prie Hunteru. "Da nastavimo s poslom?" "Koliko sam ih izgubio?" "Petersa, gospodine." Enders tada spusti pogled. "Da, i Maxwella." Hunter odmahne glavom. "Ne mogu i dalje gubiti ljude." Spao je na tridesetero lanova posade. "Priekajmo svitanje." "Prenijet u zapovijed", ree Enders, pa otpue dalje. U tom trenutku zauo se fijuk, a odmah potom i mukao udarac. Malena strelica s perom zarila se u stablo u blizini Hunterova uha. Ponovno se sagnuvi, ostao je ekati. Do svitanja se vie nije dogaalo nita, a onda su, uz sablasne krikove, iz niskog raslinja izjurili mukarci premazani crvenom bojom, koji su potrali prema obali. Hunterovi ljudi odgovorili su plotunom iz muketa. Desetak divljaka palo je u pijesak, dok su se ostali sakrili. Hunter i njegovi ljudi sada su ekali, zgureni i u neudobnom poloaju, sve do podneva. Kako se nita nije dogaalo, Hunter je oprezno naredio nastavak radova. Potom je skupinu ljudi poveo u unutranjost. Divljaci su iezli bez traga. Vratio se do broda. Ljudi su bili ispijeni i izbezumljeni, usporeni od umora. No Enders je bio vidno raspoloen. "Drite fige i uzdajte se u providnost", ree, "pa emo ubrzo zaploviti." Kad su se ponovno zauli zvukovi ekia i pila, posjetio je lady Sarah. Leala je na pijesku, zagledana u prazno. "Gospo," ree on, "kako vam je?" Samo je piljila u njega, bez odgovora. Oi su joj bile otvorene, ali ga nije vidjela. "Gospo...?" Nije odgovorila. "Gospo..." Dlanom joj je proao ispred lica. Nije ni trepnula. Niim nije pokazala da ga je prepoznala. Udaljio se, odmahujui glavom.

corry

Brod El Trinidad uspravili su za veernje plime, ali do svitanja nisu mogli isploviti iz uvale. Hunter je koraao amo-tamo brodskom palubom i stalno pogledavao prema obali. Ponovno su se zauli bubnjevi. Bio je jako umoran, ali nije spavao. Tijekom noi povremeno bi se zauo fijuk pokoje smrtonosne strelice. Nije bilo pogoenih, a Enders je, verui se po oputi poput kakva otrookog majmuna, ustvrdio da je zadovoljan, ako ve ne i sretan, zbog popravaka. Pri prvom jutarnjem svjetlu izvukli su krmeno sidro i krenuli prema otvorenome moru. Hunter je i dalje motrio, oekujui da e ugledati pravu malu flotu kanua s ratnicima u napadu. Sada bi ih mogao upoznati i s topovskom paljbom, tako da se radovao toj mogunosti. Ali Indijanci ih nisu napali, a kada su razvili jedra da uhvate to vie vjetra, te kada je Bezimeni otok nestao za krmom, cijela je epizoda ve poela nalikovati na ruan san. Bio je uasno umoran. Naredio je da vei dio posade poe na spavanje, dok je Enders ostao za kormilom, uz samo nekoliko najnunijih lanova posade. Enders se brinuo. "Boe moj," ree Hunter, "pa vi se bez prestanka oko neega brinete. Upravo smo umakli divljacima, na brodu smo i pred nama je otvoreno more. Kada ete biti zadovoljni?" "Da, more je otvoreno," ree Enders, "ali ovo je sada Boca del Dragon i nemojte se zavaravati. Ovo nipoto nije mjesto samo za najnuniju posadu." "Ljudi moraju odspavati", ree Hunter i spusti se u potpalublje. Istog trenutka utonuo je u muan, nemiran san u uarenoj kabini bez zraka. Sanjao je da mu se brod prevrnuo u Boca del Dragonu, gdje je more dublje nego igdje na zapadu. Tonuo je u plavu vodu koja je poprimala crnu boju i... Iz sna ga je trgnuo enski povik. Istrao je na palubu. Sputao se suton, a vjetar je bio slab. Jedra El Trinidada nadimala su se pod crvenkastim sjajem zalaska sunca. Lazue je bila za kormilom, gdje je zamijenila Endersa. Pokazivala je prema moru: "Pogledaj." Hunter pogleda u tom smjeru. Lijevo od broda vidjelo se komeanje pod povriniom, a neto svjetlucavo, plaviastozeleno i sjajno, jurilo je prema njima. "Zmaj", ree Lazue. "Zmaj nas slijedi ve cijeli sat." Hunter je pomno motrio. Sjajno se stvorenje pribliilo, pa stalo plivati uz brod, usporavajui na istu brzinu. Bilo je divovsko, velika vrea sjajnog mesa dugakih ticala koja su se pruala iza tijela. "Ne!" povie Lazue kada joj je neka sila istrgla kormilo iz ruku. Brod se suludo zaljuljao. "Napada!" Hunter epa kormilo objema rukama. No neka mona sila bila je posve preuzela nadzor nad njim. Ta ga je sila odbacila sve do ograde, tako da je pao, hvatajui zrak. Mornari su istrali na palubu potaknuti Lazueinim povicima. Svi su uasnuto vikali: "Kraken! Kraken!" Hunter je ustao upravo u trenutku kada je jedno ljigavo ticalo prelo ogradu i obavilo mu struk. Otre, tvrde prianjaljke derale su mu odjeu i vukle ga prema ogradi. Osjeao je hladnou tijela nemani. Nadvladavi gaenje, bodeom je zarezao ticalo koje ga je obavijalo. Ono ga je nadljudskom snagom podiglo uvis. Ustrajnim pokretima zabadao je no u meso. Niz noge mu je potekla zelenkasta krv. A onda je, odjednom, ticalo popustilo stisak, pa je pao na palubu. Ustavi, vidio je ticala posvuda, kako obavijaju krmu broda, kako se diu visoko iznad krmene palube. Jedan se mornar, obavijen ticalom, tako naao visoko u zraku, gdje se poeo koprcati. Stvorenje ga je, gotovo s prijezirom, odbacilo u more. Enders povie: "U potpalublje! U potpalublje!" Hunter je negdje sa sredine palube zauo hice muketa. lanovi posade nadvijali su se nad ogradu i pucali u neman. Hunter prie krmi i spusti pogled na uasan prizor. Gomoljasto tijelo nalazilo se tono iza krme, a brojna ticala drala su brod na mnogo mjesta, izvijajui se i udarajui u raznim smjerovima. Cijelo je tijelo ivotinje bilo svjetlucavo zeleno u sve guoj tami. Zelena ticala uvlaila su se i u prozore kabina na krmi. Odjednom se prisjetio lady Sarah i potrao u potpalublje. Zatekao ju je u njezinoj kabini, i dalje okamenjena izraza lica.

105

"Doite, gospo..." U tom trenutku razbili su se prozori s ukrasnim elementima, a jedno divovsko ticalo, debelo poput stabla, uvuklo se u kabinu. Obavilo je top, te ga povuklo. Top se oslobodio iz postolja i draa, te se zakotrljao podom sobe. Na mjestima na kojima su ga dodirivale tvrde prianjaljke nemani, sjajni uti metal imao je duboke ogrebotine. Lady Sarah krikne. Hunter je pronaao sjekiru i poeo njome zamahivati, udarajui ticalo. Odvratna zelena krv iknula mu je u lice. Prianjaljke su mu okrznule lice i oderale kou. Ticalo se povuklo, a potom ponovno jurnulo naprijed, te mu poput sjajne zelene vrpce obavilo nogu i bacilo ga na pod. Tako ga je vuklo prema prozoru. Zario je sjekiru duboko u palubu da se za neto uhvati. No sjekira se oslobodila, a lady Sarah ponovno je kriknula kada je Hunter kroz ve razbijeni prozor izletio van i naao se nad krmom. Jo je nekoliko trenutaka tako lebdio u zraku, a ticalo ga je ljuljalo amo-tamo, drei ga za nogu, poput lutke u djejim rukama. Potom je njime udarilo o krmu El Trinidada. Svom se snagom uhvatio za ogradu stranje kabine, drei se za nju jednom bolnom rukom. Drugom je poeo zamahivati sjekirom i udarati ticalo, koje ga je na koncu i ispustilo. Na trenutak je ostao slobodan i bio vrlo blizu stvorenju, koje je pjenilo more pod njim. Veliina nemani posve ga je zapanjila. Izgledalo je da guta njegov brod, vrsto se drei za krmu brojnim ticalima. I sam je zrak blistao od zelenkastog svjetla kojim je ivotinja zraila. Tono ispod sebe ugledao je jedno divovsko oko, promjera metar i pol, vee od stola. Nije treptalo i bilo je posve bezizraajno. Crna zjenica, okruena sjajnim zelenim mesom, kao da ga je prouavala posve objektivno i nezainteresirano. Neto dalje, iza, tijelo nemani imalo je oblik lopate s dvjema plosnatim trokutastim kukama, gotovo nalik sidru. No pozornost su mu privukla ticala. Jo jedno od njih polagano mu je prilazilo. Vidio je prianjaljke veliine tanjura, obrubljene tvrdim izraslinama slinima rogovima. Poele su mu derati kou i on se sada migoljio da ih izbjegne, i dalje se krajnjim naporom drei za ogradu stranje kabine. Mornari koji su stajali na palubi iznad njega pucali su u ivotinju. Enders povie: "Ne pucaj! Tu je kapetan!" A onda, jednim jedinim pokretom, jedno je debelo ticalo pomelo Huntera s ograde, pa je pao u more, tono na neman. Jo nekoliko trenutaka okretao se i mlatarao rukama i nogama u blistavozelenoj vodi, a onda je uspio pronai uporite. Sada je stajao na zvijeri! Bila je skliska i ljigava, tako da je imao dojam da stoji na vrei punoj vode. Koa ivotinje - a osjeao ju je kad god bi pao na ruke i koljena - bila je zrnata i hladna. Meso je pod njim pulsiralo i premjetalo se. Hunter stane puzati naprijed, pljuskajui u vodi, sve dok nije doao do oka. Iz neposredne blizine imalo je divovske razmjere: bila je to velika rupa usred nepreglednog zelenog sjaja koe. Hunter nije oklijevao: zamahnuo je sjekirom i zario je duboko u onu kupolu. Sjekira se od nje odbila. Zamahnuo je jo jednom, pa jo jednom. Metal se na koncu zario duboko u oko. Mlaz prozirne vode iknuo je uvis poput gejzira. Meso oko oka kao da se odjednom skupilo. A onda je more odjednom poprimilo mlijenobijelu boju, a on je izgubio uporite: neman je poela tonuti, a on je plutao, slobodan u moru, i dozivao pomo. Mornari su mu dobacili ue, a on ga je epao upravo u trenutku kada je neman ponovno izronila. Udar njezina tijela odbacio ga je u zrak, visoko iznad zapjenjene vode. Svom teinom pao je natrag, ponovno na vreastu kou udovita. Tada su i Enders i Maur skoili u more s kratkim kopljima. Zarili su ih duboko u tijelo nemani. Uvis su poletjeli mlazovi zelenkaste krvi. Zauo se eksplozivan huk vode - i ivotinja je nestala. Jednostavno je potonula, klizei na dno mora. Hunter, Enders i Maur borili su se sa zapjenjenom vodom. "Hvala", izusti Hunter, hvatajui zrak. "Nemojte zahvaljivati meni", ree Enders, pa glavom pokae prema Mauru. "Ovaj me crni gad gurnuo." Bassa se samo nacerio.

corry

Visoko iznad njih El Trinidad se poeo okretati i dolaziti po njih. "Znate," ree Enders dok su se odravali na povrini, "kada se vratimo u Port Royal, nitko nam nee vjerovati." Mornari su im bacili uad, te su ih, onako mokre do koe, iscrpljene i obuzete nezaustavljivim kaljem, izvukli na palubu.

VI. DIO PORT ROYAL

34
Uranim poslijepodnevnim satima 20. listopada 1665. panjolski galijun El Trinidad doao je do istonog kanala koji vodi u Port Royal, nadomak oskudno obraslog otoia South Cay, a kapetan Hunter izdao je zapovijed za bacanje sidra. Nalazili su se na dvije milje od samog Port Royala, a Hunter i njegova posada stajali su uz ogradu, preko kanala zagledani prema gradu. Lukom je vladao mir, nitko jo nije primijetio da dolaze, no znali su da e se ve za koji trenutak zauti topovi, te da e poeti ona jedinstvena mahnitost koja obiljeava proslavu dolaska svakog zarobljenog broda. Dobro su znali da takva slavlja esto potraju i po dva ili vie dana. Ipak, sati su promicali, a nigdje nije bilo znakova slavlja. Naprotiv, grad je iz minute u minutu postajao nekako tii. Nije bilo topovskih hitaca, nije bilo krijesova, nije bilo povika i pozdrava upuenih preko mirnoga mora. Enders se u jednom trenutku namrti. "panjolski napad?" Hunter odmahne glavom. "Nemogue." Port Royal bio je najjae englesko naselje u Novome svijetu. panjolci bi mogli napasti Sveti Kristofor ili neko drugo, udaljenije uporite, ali ne i Port Royal. "Ali neto nije u redu, to je sigurno." "Ubrzo emo doznati", ree Hunter, jer dok su gledali, od Fort Charlesa, pod ijim su se topovima bili usidrili, prema njima je krenuo amac. amac se vezao uz bok El Trinidada, a na palubu je iziao satnik Kraljeve milicije. Hunter ga je poznavao: bio je to neki Emerson, mladi asnik u usponu. Vidjelo se da je Emerson napet, a oglasio se preglasno kada je upitao: "Tko je navodni zapovjednik ovog broda?" "Ja sam", ree Hunter i istupi prema njemu, pa se nasmijei. "Kako si, Peter?" Emerson se i dalje drao ukoeno. Niim nije pokazao da ga je prepoznao. "Molit u da se predstavite, gospodine." "Peter, vrlo dobro zna tko sam. to sada to znai..." "Predstavite se, gospodine, elite li izbjei kaznu." Hunter se namrti. "Kakva je to sad predstava?" I dalje stojei nepomino, u stavu mirno, Emerson ree: "Jeste li vi Charles Hunter, graanin kolonije Massachusetts Bay, u posljednje vrijeme iz kolonije Njegova Velianstva Jamajka?" Hunter odgovori: "Jesam." Primijetio je da se Emerson znoji unato svjeem veernjem povjetarcu. "Predstavite brod kojim ste doplovili, molim." "panjolski galijun poznat pod imenom El Trinidad." "panjolsko plovilo?" Hunter je sada ve bio na rubu strpljenja. "Da, jasno k'o dan."

107

"U tom sluaju", ree Emerson i duboko udahne, "dunost kojoj sam prisegnuo nalae mi da vas, Charlesu Hunteru, uhitim zbog optube za piratstvo..." "Piratstvo!" "... kao i vau cjelokupnu posadu. Molim da sa mnom doete u amac." Hunter nije mogao vjerovati. "Prema ijoj zapovijedi?" "Prema zapovijedi gospodina Roberta Hackletta, privremenog guvernera Jamajke." "Ali sir James..." "Sir James u ovom je trenutku na samrti", ree Emerson. "A sada vas molim da poete sa mnom." Ve omamljen, u svojevrsnom transu, Hunter se spustio u amac. Vojnici su veslali do obale. Hunter se osvrnuo prema obrisu broda koji se ve gubio u daljini. Znao je da su lanovi posade zapanjeni koliko i on. Tada se obratio Emersonu. "to se, dovraga, dogaa?" Emerson je sada, u amcu, ve bio oputeniji. "Dogodile su se mnogobrojne promjene", ree. "Prije dva tjedna sira Jamesa obuzela je groznica..." "Kakva groznica?" "Govorim samo to znam", ree Emerson. "Otada je prikovan za krevet, u Guvernerovoj palai. Za njegova izbivanja, gospodin Hacklett preuzeo je voenje kolonije. U tome mu pomae potpukovnik Scott." "Da?" Hunteru je bilo jasno da reagira usporeno, gotovo tupo. Nije mogao vjerovati da e ishod njegovih nevjerojatnih pustolovina, svega to je doivio u proteklih est tjedana, biti zatvor - i nesumnjivo vjeanje - kao da se radi o najobinijem piratu. "Da", ree Emerson. "Gospodin Hacklett zauzeo je vrlo strog stav prema gradu. Mnogi su ve u zatvoru ili ih je dao objesiti. Proli tjedan objeen je Pitts..." "Pitts!" "... a Morely juer. Izdan je i nalog za tvoje uhienje." U Hunterovoj glavi bljesnule su tisue argumenata, kao i tisue pitanja. Ali i dalje je utio. Emerson je vladin dunosnik, osoba zaduena da provede naloge svog zapovjednika, onog sitniavog kicoa Scotta. Emerson e obaviti dunost tono prema zapovijedima. "Gdje e me zatoiti?" "U Marshallsea." Hunter se nasmijao zbog apsurdnosti te situacije. "Ondje poznajem tamniara." "Ne, vie ne. Na tom je mjestu novi ovjek. Hacklettov ovjek." "Tako..." Hunter je nakon toga samo utio. Sluao je zvuk uranjanja vesala u more i gledao Fort Charles koji im se sve vie primicao. U samoj utvrdi dojmili su ga se spremnost i budnost vojnika. Neko se na zidinama Fort Charlesa moglo zatei i desetak pijanih straara i promatraa koji su pjevali proste pjesmice. Te veeri takvih nije bilo, a svi su bili uredni i u kompletnim odorama. Huntera je satnija naoruanih i budnih vojnika odvela u grad, provela ulicom Lime, sada neobino mirnom i tihom, a potom povela na sjever, ulicom York, kraj mranih gostionica koje su inae u to doba blistale toplim sjajem. Mir i tiina u gradu, kao i puste ulice, izgledali su mu nevjerojatno. Muki zatvor Marshallsea nalazio se na zavretku ulice York. Bilo je to veliko kameno zdanje s pedeset elija na dvjema etaama. Unutranjost je zaudarala po urinu i izmetu, takori su se provlaili kroz trsku na podu, a mukarci iz elija piljili su u Huntera praznih pogleda dok su ga, uz baklje, vodili do njegove elije. Naavi se u eliji, pogledao je oko sebe. Unutra nije bilo niega, ni kreveta, ni leaja... tek slama na podu i visoki prozor s reetkama. Kroz prozor je vidio oblak koji je lebdio preko mjeseca u posljednjoj etvrti. Nakon to su se eljezna vrata zatvorila uz tresak, okrenuo se prema Emersonu: "Kada e mi suditi za piratstvo?" "Sutra", odgovori Emerson, pa se okrene i udalji.

corry

Suenje Charlesu Hunteru poelo je 21. listopada 1665. godine. Bila je subota i premda Palaa pravde inae nije radila subotom, Hunteru su ipak sudili upravo tada. Zdanje oteeno potresima bilo je uglavnom prazno kada su uveli Huntera, samog, bez ostatka posade, izveli ga pred visoki sud koji se sastojao od sedmorice uglednih mukaraca za velikim drvenim stolom. Vijeem je predsjedao osobno Robert Hacklett, u svojstvu privremenog guvernera kolonije Jamajka. Natjerali su ga da stoji pred vijeem dok su mu itali optunicu. "Uzdignite desnu ruku." Posluao je. "Vi, Charles Hunter, i svi pripadnici vae posade, prema ovlastima koje je dodijelio na suveren, Karlo, kralj Velike Britanije, optueni ste kako slijedi..." Tijekom nekoliko trenutaka tiine Hunter je pomno motrio lica: Hacklett ga je namrgoeno gledao, uz jedva primjetan samozadovoljan osmijeh, Lewishamu, sucu iz Admiraliteta, oito je bilo nelagodno, potpukovnik Scott akao je zube zlatnom akalicom, trgovci Foster i Poorman odvraali su pogled od njegovih oiju, porunik Dodson, bogati asnik iz milicije, potezao je krajeve odore, James Phips, kapetan trgovakog broda. Hunter ih je sve redom poznavao i jasno je vidio koliko im je neugodno. "Uz otvoreno nepotovanje zakona svoje domovine i suverene vlasti i diplomatskih veza svoga kralja, neopravdano i izopaeno udruili ste se i povezali s ciljem uznemiravanja i ometanja podanika i imovine Njegova Najkranskijeg Velianstva panjolskoga kralja Filipa, kako na kopnu, tako i na moru. Te ste, u skladu s najzloudnijim i najopakijim namjerama, boravili u panjolskim naseljima na otoku Matancerosu s ciljem pljakanja, spaljivanja i krae onih brodova i ostalih plovila koja su vam se nala na putu. Osim toga, optueni ste za nezakonit sukob sa panjolskim brodom u tjesnacu juno od Matancerosa, te potapanje istoga, to je rezultiralo gubitkom svih ivota i imovine na tom plovilu. Na koncu, u planiranju i provoenju svega navedenog, svi vi u toj ste izopaenoj udruenosti nakanili, i doista uloili, u sklopu vie uloga i poloaja, krajnje napore da uznemirite i napadnete reene panjolske brodove i posjede, te ubijete podanike panjolske krune. Osjeate li se krivim, Charlesu Hunteru?" Nakon kratkotrajne stanke, Hunter je uzvratio: "Ne." Hunteru je suenje ve i sada bilo prava lakrdija. Zakonom koji je engleski Parlament izglasao 1612. utvreno je da sudsko vijee moraju initi pojedinici koji nemaju nikakve interese, bilo izravne, bilo neizravne, povezane s pojedinostima sluaja koji se naao pred sudom. Ipak, svi lanovi ovog vijea mogli su imati koristi od presude izreene Hunteru, kao i zapljene broda i blaga koji bi potom uslijedili. Najvie ga je zbunjivala podrobnost optunice. Nitko nije mogao znati to se dogaalo tijekom pohoda na Matanceros osim njega i njegovih ljudi. I unato tome, u optunici se navodilo kako se uspjeno obranio u srazu sa panjolskim ratnim brodom. Odakle sudu taj podatak? Mogao je jedino zakljuiti da je prethodne veeri netko od posade propjevao, vjerojatno zahvaljujui muenju. Sud je njegovu izjavu prihvatio bez ikakve reakcije. Hacklett se potom nagnuo naprijed. "Gospodine Hunteru," rekao je, posve smireno, "ovo vijee zna za visok ugled koji uivate u koloniji Jamajka. Ne elimo da ovaj postupak poiva na ispraznom obredu koji nee dovesti do zadovoljavanja pravde. Hoete li sada iznijeti obranu prema optunici?" Te su ga rijei iznenadile. Hunter je prvo malko zastao. Hacklett je prekrio pravila sudskog postupka. Zacijelo mu to nekako ide u prilog. Ipak, uinilo mu se da je prilika predobra da je propusti. "Ako se ugledni lanovi ovog uzvienog suda slau," ree Hunter, bez prizvuka ironije, "pokuat u iznijeti obranu." Svi lanovi vijea stali su zamiljeno kimati, oprezno i razumno. Hunter ih je redom pogledavao, a onda je progovorio. "Gospodo, nitko od vas temeljitije od mene ne poznaje sveti savez koji su nedavno potpisali Njegovo Velianstvo kralj Karlo i panjolski Dvor. I ja nikada ne bih prekidao tek

109

uspostavljene spone izmeu naih drava bez povoda. Ipak, do takvog je povoda dolo, i to ne jednom, nego mnogo puta. Moj brod, Cassandra, napao je panjolski linijski brod, a svi moji ljudi bez opravdanja su uhieni. Osim toga, dvojicu je ubio kapetan tog broda, neki Cazalla. Na koncu, isti taj Cazalla presreo je engleski trgovaki brod, koji je, meu ostalim teretom koji meni nije poznat, prevozio i lady Sarah Almont, neakinju guvernera ove kolonije. Taj panjolac, Cazalla, asnik u slubi kralja Filipa, unitio je engleski ratni brod Entrepid i ubio sve na njemu u krvolonome inu krajnjeg nasilja. Meu ubijenima je bio i miljenik Njegova Velianstva Karla, kapetan Warner. Uvjeren sam da Njegovo Velianstvo itekako oplakuje gubitak tog gospodina." Hunter je naas zautio. Sud nije znao taj podatak i bilo je oito da mu nije bilo drago to uje tu novost. Kralj Karlo na ivot je gledao iz vrlo osobnog kuta. Njegovo inae dobro raspoloenje rasprilo bi se ako bi nekoga od njegovih prijatelja ozlijedili, ak i uvrijedili - a kamoli ubili. "Zbog tih nekoliko provokacija," nastavi Hunter, "u znak odmazde napali smo panjolsku utvrdu Matanceros, na sigurno doveli milostivu gospoicu, te odnijeli ono malo stvari koje smo smatrali razumnom i prikladnom odtetom. To nipoto nije piratstvo, gospodo. To je asna osveta za stravina zlodjela na otvorenome moru i upravo je takva bit i priroda mojih postupaka." Zautio je i pogledao lica sudaca. Svi su ga gledali posve ravnoduno. Tada je shvatio da svi znaju istinu. "Lady Sarah Almont moe posvjedoiti o istinitosti mojega iskaza, kao i svi lanovi posade moga broda, ako ih pozovete. U optunici nema ni zrna istine, jer piratstvo ne postoji osim kada nema odgovarajue provokacije, a ovdje je bilo pravih i velikih provokacija." Dovrio je izlaganje i redom ih pogledao. Lica su sada bila bezizraajna, beutna i neitljiva. Osjetio je kako ga obuzimaju ledeni srsi. Hacklett se preko stola ponovno nagne prema njemu. "elite li jo to rei u odgovoru na optunicu, gospodine Charelsu Hunteru?" "Ne, nita vie", odgovori Hunter. "Rekao sam sve to sam nakanio." "I to vrlo asno, ako smijem primijetiti", pohvali ga Hacklett. Ostala estorica stala su kimati i mumljati neto u istom smislu. "No istinitost vaeg izlaganja ve je posve drugo pitanje, a upravo to sada svi moramo ozbiljno razmotriti. Budite dobri i izvijestite ovaj sud po kojem je poslu va brod uope isplovio." "Prikupljanje kampehova drva", ree Hunter. "Imali ste vjerodajnice?" "Da, dao mi ih je osobno sir James Almont." "A gdje su ti dokumenti?" "Izgubljeni su zajedno s Cassandrom," ree Hunter, "ali uope ne sumnjam da e sir James potvrditi da ih je izdao." "Sir James", ree Hacklett, "teko je pogoen boleu i ne moe ni potvrditi ni porei bilo to od onoga o emu raspravlja ovaj sud. Ipak, imam dojam da vam moemo vjerovati na rije kad kaete da su ti dokumenti izdani." Hunter se malko nakloni. "Nego..." ree Hacklett. "Gdje vas je zarobio panjolski brod? U kojim vodama?" Hunter je odmah naslutio dvojbu pred kojom se naao, te je oklijevao prije nego to e odgovoriti, svjestan toga da e upravo to oklijevanje razoriti njegovu vjerodostojnost. Stoga je odluio rei istinu - tonije, gotovo potpunu isiniu. "U Privjetrinskom prolazu sjeverno od Puerto Rica." "Sjeverno od Puerto Rica?" ponovi Hacklett uz pomno pripremljen izraz iznenaenja. "U tim krajevima ima drva?" "Ne," odgovori Hunter, "ali snana oluja nosila nas je puna dva dana, te nas skrenula daleko s planiranog kursa." "Doista, drukije i nije moglo biti, jer se Puerto Rico nalazi na sjeveru i istoku, dok je sve drvo juno i zapadno od Jamajke." Hunter ree: "Ne mogu odgovarati za oluje."

corry

"Kada se zbila ta oluja?" "Dvanaestog i trinaestog rujna." "Neobino..." ree Hacklett. "Vrijeme je tih dana na Jamajci bilo lijepo." "Vrijeme na moru nije uvijek isto kao na kopnu," ree Hunter, "to je dobro poznato." "Sud vam zahvaljuje, gospodine Hunteru, na predavanju iz pomorstva", ree Hacklett. "Iako ba i ne bih rekao da moete mnogo nova pruiti ovdje okupljenoj gospodi, nije li tako?" Naas se zasmijuljio. "Nego, gospodine Hunteru - oprostite to vas ne oslovljavam s 'kapetane' - tvrdite li da nikada, ni u jednom trenutku, nije bilo nakane vaeg broda i posade da napadne neko panjolsko naselje ili posjed?" "Potvrujem da je tako." "Nikada se niste savjetovali i planirali takav nezakonit napad?" "Nisam." Hunter je odgovarao koliko je uspijevao samouvjerenije, znajui da mu se posada ne bi usudila proturjeiti po tom pitanju. Priznati glasanje odrano u Bull Bayu bilo bi ravno priznanju piratstva. "Pod prijetnjom svojoj smrtnoj dui, zaklinjete li se da niti s jednim pripadnikom svoje posade nikada niste razgovarali o takvim nakanama?" "Zaklinjem se." Hacklett zastane. "Dopustite da se posve uvjerim u vae tvrdnje. Isplovili ste u obinu misiju prikupljanja drva, a spletom nesretnih okolnosti oluja koja nije doprla do ovih obala odnijela vas je daleko na sjever. Nakon toga bez ikakve provokacije s vae strane zarobio vas je jedan panjolski ratni brod. Je li tako?" "Tako je." "Nadalje, doznali ste da je isti taj ratni brod napao jedan engleski trgovaki brod i kao taokinju odveo lady Sarah Almont, to vam je posluilo kao povod za odmazdu. Je li tako?" "Tako je." Hacklett ponovno naas zauti. "Kako ste doznali da je taj ratni brod zarobio lady Sarah Almont?" "U vrijeme kad su nas zarobili nalazila se na tom ratnom brodu", ree Hunter. "To sam doznao... od jednog panjolskog vojnika, koji je taj podatak nehotice iznio u razgovoru." "Vrlo prikladno..." "No, to je ipak istina. Nakon to smo pobjegli - to, nadam se, nije zloin u oima ovog suda - progonili smo ratni brod do Matancerosa i ondje vidjeli kako su lady Sarah prebacili u utvrdu." "Znai, napali ste iskljuivo radi ouvanja kreposti te Engleskinje?" Hacklettov glas odisao je sarkazmom. Hunter je redom gledao lica sudaca. "Gospodo," ree, "koliko znam, svrha ovog suda nije utvrditi jesam li ja svetac" - tim rijeima izazvao je smijeh - "nego samo jesam li pirat. Dakako da sam znao za galijun u luci Matanceros. To je bio vrlo vrijedan plijen. Ipak, molim da sud uzme u obzir i kako je bilo provokacija i za desetke takvih napada - i to provokacija u najirem smislu, a takve ne trpe pravna natezanja i tehnike zakoljice." Pogledao je prema zapisniaru, koji je trebao biljeiti sve to se govorilo. Hunter je tako zapanjeno uvidio da ovaj samo mirno sjedi i nita ne zapisuje. "Recite nam", ree Hacklett, "kako ste nakon zarobljavanja uspjeli pobjei sa panjolskog ratnog broda?" "Zahvaljujui naporima Francuza Sansona, koji se iskazao krajnje pohvalnom odvanou." "Imate visoko miljenje o tom Sansonu?" "Apsolutno, jer mu dugujem i sam ivot." "Neka vam bude", ree Hacklett. Okrenuo se i rekao: "Pozovite prvog svjedoka, gospodina Andrea Sansona!" "Andr Sansn!" Okrenuo se prema vratima, ponovno zapanjen, a u sudnicu je uao Sansn. Francuz je koraao brzo, skladnih i tenih pokreta, te zauzeo mjesto predvieno za svjedoke. Potom je uzdignuo desnu ruku.

111

"Zaklinjete li se sveano, Andr Sansone, na svete evaneliste da ete istinito i vjerno svjedoiti izmeu kralja i zatoenika u vezi s injenicom ili injenicama piratstva i pljake za koje on sada ovdje stoji optuen, tako vam Bog pomogao?" "Zaklinjem se." Sansn spusti desnu ruku i pogleda Huntera u oi. U oima mu se odraavalo odreeno saaljenje. Gledao ga je jo nekoliko trenutaka, dok se nije oglasio Hacklett. "Gospodine Sansn." "Gospodine..." "Gospodine Sansn, gospodin Hunter iznio nam je svoj prikaz pojedinosti tog putovanja. eljeli bismo uti vau priu, isprianu vaim vlastitim rijeima, u svojstvu svjedoka na iju je odlunost i odvanost ve ukazao optueni. Hoete li nam, molim vas, rei koja je bila svrha Cassandrina putovanja - onako kako ste je shvatili na samome poetku...?" "Prikupljanje kampehova drva." "A jeste li u nekom trenutku spoznali da je prava svrha drukija?" "Jesam." "Objasnite, molim, ovom sudu." "Nakon to smo devetog rujna isplovili," ree Sansn, "gospodin Hunter uputio se u Monkey Bay. Ondje je nekolicini lanova posade objavio da je odredite Matanceros i da je cilj ondje se domoi panjolskog blaga." "Kako ste na to reagirali?" "Bio sam okiran", odgovori Sansn. "Podsjetio sam gospodina Huntera da takav napad predstavlja piratski in kanjiv smru." "A on je na to odgovorio...?" "Psovkama i opakim kletvama", ree Sansn, "te upozorenjem da e me, ne budem li sudjelovao svim srcem, ubiti poput psa, te komade moga tijela baciti morskim psima." "U svemu to je uslijedilo, dakle, sudjelovali ste pod pritiskom, a ne svojevoljno?" "Tako je." Hunter ga je nepomino gledao. Francuz je govorio smireno i staloeno. Nigdje se nije nazirao ni traak lai. esto je pogledavao Huntera, prkosno, kao da ga izaziva da opovrgne priu koju je ispriao toliko samouvjereno. "to se potom dogaalo?" "Isplovili smo za Matanceros, nadajui se da emo ondje izvesti iznenadan napad." "Ispriavam se... Mislite napasti bez ikakve provokacije?" "Da." "Nastavite, molim." "Za plovidbe prema Matancerosu naili smo na panjolski ratni brod. Budui da su bili brojano nadmoni, panjolci su nas zarobili kao pirate." "I to ste vi uinili?" "Nisam imao ni najmanje volje umrijeti u Havani kao pirat," odgovori Sansn, "osobito s obzirom na to da sam otada bio prisiljen povoditi se za nalozima gospodina Huntera. Stoga sam se sakrio, te sam kasnije kolegama omoguio da pobjegnu, uvjeren da e se nakon toga odluiti za povratak u Port Royal." "Ali to se nije dogodilo?" "Tako je, nije. im je ponovno preuzeo zapovjednitvo nad svojim brodom, gospodin Hunter natjerao nas je da krenemo prema Matancerosu i da provedemo njegov poetni plan." Hunter to vie nije mogao trpjeti. "Prisilio sam vas? Kako bih mogao prisiliti ezdesetero ljudi?" "Tiina!" zagrmi Hacklett. "Zatvorenik e utjeti ili e ga straa izvesti." Hacklett je ponovno usmjerio pozornost na Sansona. "U kakvim ste tada bili odnosima sa zatvorenikom?" "Loim", odgovori Sansn. "Do zavretka putovanja po njegovu sam nalogu bio okovan lancima." "Kasnije su zauzeti Matanceros i galijun."

corry

"Tako je, gospodo", ree Sansn. "A ja sam ovako prebaen na Cassandru: gospodin Hunter doao je na brod uvjeren da vie ne moe ploviti, nakon napada na Matanceros. Zatim mi je prepustio zapovjednitvo nad tim ojadnim plovilom, kao da me se eli rijeiti zajedno s tim brodom, jer nije oekivao da e izdrati plovidbu otvorenim morem. Dodijelio mi je aicu ljudi koji su dijelili moje miljenje. Krenuli smo prema Port Royalu kada nas je zahvatio uragan, a brod nam se raspao, te je tako izgubljena cjelokupna posada. Ja sam osobno amcem uspio doi do Tortuge, a odande i ovamo." "to nam moete rei o lady Sarah Almont?" "Nita." "Ba nita?" "Do ovog trenutka nita", ree Sansn. "Postoji osoba koja se tako zove?" "Postoji", ree Hacklett i pogleda Huntera. "Gospodin Hunter tvrdi da ju je spasio s Matancerosa i doveo je ovamo." "Nije bila s njim kada je naputao Matanceros", ree Sansn. "Ako mogu iznijeti svoje pretpostavke, rekao bih da je gospodin Hunter napao neki engleski trgovaki brod i putnicu uzeo kao plijen, da opravda vlastite zloine." "Vrlo prikladno..." ree Hacklett. "Ali zato nismo uli za taj trgovaki brod?" "Vjerojatno je pobio cjelokupnu posadu i potopio ga", ree Sansn. "Na povratku s Matancerosa." "Jo samo jedno pitanje", ree Hacklett. "Sjeate li se oluje na moru dvanaestog i trinaestog rujna?" "Oluje? Ne, gospodo. Nije bilo nikakve oluje." Hacklett kimne. "Hvala, gospodine Sansn. Moete slobodno izii." "Po elji suda", ree Sansn, pa izie. Nakon to su se vrata zalupila uz upalj tresak koji je odjeknuo prostorijom, uslijedila je podua tiina. lanovi vijea gledali su Huntera, koji je bio blijed i sav uzdrhtao od bijesa. Ipak, trudio se da ostane pribran. "Gospodine Hunteru," ree Hacklett, "moete li se sjetiti nekih pojedinosti koje bi objasnile razmimoilaenja izmeu vaeg prikaza i prikaza koji je iznio gospodin Sansn, a za kojeg ste ve ustvrdili da ga silno cijenite?" "Sansn je laljivac, pokvareni i sramotni laljivac." "Sud je pripravan razmotriti i takvu optubu u sluaju da sud uspijete upoznati s pojedinostima koje e posluiti kao dokazi, gospodine Hunteru." "Mogu vam samo dati svoju rije," ree Hunter, "ali vie nego dovoljno dokaza moe vam pruiti sama lady Sarah Almont, koja e u svemu opovrgnuti Francuzovu priu." "Svakako emo je pozvati kao svjedokinju", ree Hacklett. "No prije toga, ostaje nam pitanje koje zbunjuje. Napad na Matanceros - bio opravdan ili ne - zbio se dvadeset prvog dana rujna. Vi ste se u Port Royal vratili dvadesetog listopada. Oekivalo bi se da pirati tijekom takvog kanjenja u dolasku posjete nekakav malo poznat otoi, te ondje sakriju oteto blago i tako prevare kralja. Kako glasi vae objanjenje?" "Sudjelovali smo u pomorskoj bitki", ree Hunter. "A potom smo se tri dana borili s uraganom. etiri dana popravljali smo brod izvuen u plitkome moru nadomak Boca del Dragona. Nakon toga, zaplovili smo, ali nas je napao kraken..." "Ispriavam se. Mislite na ono udovite iz dubina...?" "Tako je." "Kako je to zabavno." Hacklett se nasmije. Ostali lanovi vijea poveli su se za njim. "Matovitost koju ste iskazali objanjavajui jednomjeseno kanjenje izaziva nae divljenje, iako ne i sklonost vjerovanju." Hacklett se ponovno okrene u stranu. "Pozovite svjedokinju lady Sarah Almont." "Lady Sarah Almont!" Trenutak kasnije u prostoriju je ula lady Sarah, blijeda i ispijena, te je, prisegnuvi, stala iekivati pitanja. Hacklett se u nju zagledao s krajnjom zabrinutou. "Lady Sarah, prije svega, dobro nam doli u koloniju Jamajka. Usto se ispriavam zbog ovog sramotnog postupka koji je zacijelo va prvi susret s drutvom u ovome dijelu svijeta."

113

"Hvala, gospodine Hacklett", ree ona i blago se nakloni. Ni u jednom trenutku nije pogledala Huntera. Zbog toga ga je obuzela zabrinutost. "Lady Sarah," ree Hacklett, "ovaj sud s velikim zanimanjem eli utvrditi jesu li vas zarobili panjolci, pa vas je zatim oslobodio kapetan Hunter, ili vas je zapravo zarobio kapetan Hunter. Moete li nas prosvijetliti u pogledu toga?" "Mogu." "Molim vas, slobodno izvolite." "Plovila sam na trgovakome brodu Entrepid", ree ona, "koji je iz Bristola plovio za Port Royal, kada..." Nije dovrila reenicu. Tijekom podue stanke pogledala je Huntera. On ju je gledao u oi, a u njima je vidio strah kakav dotada nije vidio. "Nastavite, molit u." "... Kada smo na obzoru ugledali panjolski brod. Otvorio je vatru i zatim nas zarobio. Iznenadila sam se kada sam uvidjela da panjolskim brodom zapovijeda jedan Englez." "Mislite na Charlesa Huntera, zatvorenika koji sada stoji ovdje pred nama?" "Tako je." "Molim da nastavite." Hunter gotovo i nije uo ostatak svjedoenja: kako ju je odveo na galijun, kako je potom ubio englesku posadu i zapalio brod. Kako je lady Sarah rekao da e se pretvarati da ju je spasio od panjolaca i tako opravdati napad na Matanceros. Priu je iznosila napetim, gotovo piskutavim glasom, govorei brzo, kao da stvar eli to prije zakljuiti. "Hvala, lady Sarah. Moete slobodno ii." Izila je odmah nakon toga. lanovi vijea sada su netremice gledali Huntera, sedmorica mukaraca bezizraajnih lica, promatrala su ga kao da se radi o ve mrtvome ovjeku. Proteklo je jo nekoliko beskonano dugih trenutaka. "Od ovog svjedoka nismo uli nita o vaim ivopisnim pustolovinama s Boca del Dragonom, kao ni s morskim udovitem. Imate li kakve dokaze?" upita Hacklett gotovo obzirnim tonom. "Samo ovo", ree Hunter, pa se hitro svue do pojasa. Posred prsa imao je oiljke i tragove velikih okruglih pipaka. Prizor je bio sablastan. Svi su ga zapanjeno gledali, gotovo ostavi bez daha. Zatim su se poeli doaptavati. Hacklett udari batiem o stol, zahtijevajui tiinu. "Zanimljivo, gospodine Hunteru, ali ne i dovoljno uvjerljivo za kolovanu gospodu za ovim stolom. Svakako moemo zamisliti kakva ste sve sredstva, u toj oajnoj i bezizlaznoj situaciji, upotrijebili da umjetnim putem izazovete posljedice susreta s takvim udovitem. Ovaj sud niste uvjerili." Hunter pogleda lica sedmorice mukaraca. Na njima je vidio da ih je uvjerio. No ponovno se zauo Hacklettov bati. "Charlesu Hunteru," ree Hacklett, "ovaj sud utvrdio je da ste s pravom optueni za zloine piratstva i pljake na otvorenome moru, kako i stoji u optunici. elite li navesti ijedan razlog zbog kojeg ne bi trebalo provesti presudu?" Hunter je naas zastao da promisli. Na pamet su mu pale tisue psovki i tekih rijei, no nita od toga ne bi mu pomoglo. "Ne", ree tiho. "Nisam vas uo, gospodine Hunteru." "Rekao sam ne." "U tom sluaju, Charlesu Hunteru, ovaj sud odreuje da e se vas i vau posadu odvesti na mjesto s kojeg ste i doli, a odande u ponedjeljak na mjesto smaknua, na trg u Glavnoj ulici u Port Royalu, gdje ete biti objeeni za vrat dok ne budete mrtvi, mrtvi, mrtvi. A nakon toga, sve e vas skinuti s vjeala i tijela vam izvjesiti na krieve vaeg broda. Neka Bog iskae milosre prema vaim duama. Vodite ga, tamniaru." Huntera su tako izveli iz Palae pravde. Dok je izlazio, uo je kako se Hacklett smije: bio je to neobian, piskutav, isprekidan zvuk. Vrata su se potom zatvorila, a njega su vratili u tamnicu.

corry

35
Zatvorili su ga u drugu eliju. inilo se da je tamniarima u Marshallseau sve posve ravno. Sjedio je u slami na podu i pomno razmatrao situaciju u kojoj se naao. Nije mogao vjerovati to mu se sve dogodilo i bio je bijesan gotovo toliko da sve to vie nije mogao ni pojmiti. Spustila se no i zatvor je utihnuo, a ulo se jo samo hrkanje i uzdisanje zatoenika. I Hunter je ve tonuo u san kada je zauo priguen, poznat glas. "Hunteru!" Odmah se pridignuo. "Hunteru!" Glas mu je bio poznat. "Tihi", ree. "Gdje si?" "U susjednoj eliji." Sve elije imale su vrata s prednje strane. Nije mogao vidjeti u susjednu eliju, ali je sve dobro uo kad bi prislonio obraz uz kameni zid. "Tihi, koliko si ve ovdje?" "Tjedan dana, Hunteru. Sudili su ti?" "Da." "I proglasili te krivim?" "Da." "Mene takoer", prosike Tihi. "Optuili me za krau. Lano." I kraa i piratstvo povlaili su smrtnu kaznu. "Tihi," ree on, "to je bilo sa sirom Jamesom?" "Kau da je bolestan," prosike Tihi, "ali nije. Zdrav je i pod straom, ugroen mu je ivot, u Guvernerovoj palai. Hacklett i Scott preuzeli su svu vlast. Svima u gradu govore da je na samrti." Bit e da je Hacklett zaprijetio lady Sarah, pomisli Hunter, i prisilio je na lani iskaz. "Ima jo glasina", proape Tihi. "Gospoa Emily Hacklett je nosea." "I?" "Izgleda da njezin suprug, privremeni guverner, nikad ne obavlja brane dunosti sa suprugom. Nije sposoban. Pa mu njezino stanje silno smeta." "Tako..." ree Hunter. "Nabio si rogove tiraninu, tim gore po tebe..." "A Sanson?" "Vratio se sam, amcem. Bez posade. Ispriao je da su svi poginuli u uraganu, osim njega." Hunter se svom teinom obrazom naslonio na zid, osjeajui hladnu vlagu, koja mu je na neki nain pruala utjehu. "Koji je dan?" "Subota." Hunteru su do smaknua preostala dva dana. Uzdahnuo je i ponovno sjeo uspravno, kroz prozor s reetkama zagledan u oblake koji su povremeno zastirali blijedi mjesec. Guvernerova palaa bila je izgraena od opeke, prava utvrda u sjevernome dijelu Port Royala. U podrumu, pod jakom straom, sir James Almont u groznici je leao u postelji. Lady Sarah Almont poloila mu je vlaan runik na uareno elo, te ga zamolila da pokua oputenije disati. U tom trenutku u sobu su uli gospodin Hacklett i njegova supruga. "Sir James!" Pogleda zamuenog od poviene temperature, Almont je pogledao zamjenika. "to je sad opet?" "Sudili smo kapetanu Hunteru. Objesit emo ga u ponedjeljak, kao najobinijeg pirata." Lady Sarah na te je rijei odvratila pogled. U oi su joj navalile suze. "Odobravate li to, sir James?" "Kako god... mislite... da je najbolje..." ree sir James, koji je s mukom hvatao dah.

115

"Hvala, sir James." Hacklett se nasmije, naglo se okrene i izie iz sobe. Vrata su se za njim zatvorila s treskom. Istog trenutka sir James je postao posve budan i priseban. Namrtio se prema neakinji. "Mii mi tu prokletu krpu s ela, eno. eka nas posao." "Ali, strie..." "Dovraga, zar zbilja nita ne shvaa? Sve ove godine koje sam proveo u ovoj koloniji Bogu za leima, ekao i financirao gusarske pohode, i to sve za ovaj jedan jedini trenutak, kada e jedan od mojih gusara dovesti panjolski galijun prepun blaga... Sad kad se to i dogodilo, zar doista ne shvaa ishod?" "Ne, strie." "Pa, jedna desetina ide Karlu", ree Almont. "A preostalih devedeset posto razdijelit e meu sobom Hacklett i Scott. Pazi to ti govorim." "Ali upozorili su me..." "Pusti njihova upozorenja, jer ja znam istinu. etiri godine ekam ovaj trenutak i neu dopustiti da me sada izigraju. Kao ni drugi estiti graani ovog, ah... dragog i ugodnog gradia. Neu dopustiti da me prevare bubuljiavi lupe sklon moraliziranju i tati kico u vojnikoj odori. Huntera valja osloboditi." "Ali kako?" upita lady Sarah. "Za dva e ga dana smaknuti." "Taj stari lisac", ree Almont, "nee nigdje visjeti, u to budi uvjerena. Cijeli je grad uz njega." "Kako?" "Jer ako se vrati kui, mora isplatiti dugove, i to masno, s kamatama. Meni i drugima. Treba ga samo osloboditi..." "Ali kako?" upita lady Sarah. "Pitaj Richardsa", ree Almont. Neki glas iz tame stranjeg dijela prostorije u tom je trenutku rekao: "Ja u pitati Richardsa." Lady Sarah naglo se okrene. Tako je ugledala Emily Hacklett. "I ja moram poravnati neke raune", ree Emily Hacklett i izie. Nakon to su ostali nasamo, lady Sarah upita strica: "Hoe li to biti dovoljno?" Sir James tada se zasmijulji. "I vie nego dovoljno, draga moja", odgovori. "U izobilju..." Glasno se nasmijao. "Prije nego to svane, u Port Royalu e se proliti krv, pazi to ti kaem." "Svim srcem elim pomoi, gospo moja", ree Richards. U odanome slugi ve je tjednima kljuao bijes zbog nepravde po kojoj se njegov gospodar naao pod naoruanom straom. "Tko moe ui u Marshallsea?" upita gospoda Hacklett. Vidjela je to zdanje izvana, ali, dakako, nikad nije bila u njemu. tovie, nije ni bilo mogunosti da ikada ue. Suoena sa zloinima i zloincima, ena plemenita roda dizala je nos i odvraala pogled. "Moete li vi ui u zatvor?" "Ne, gospoo", odgovori Richards. "Va je suprug postavio posebnu strau. Vidjeli bi me odmah i zaprijeili mi put." "Tko onda moe ui?" "Neka ena", odgovori Richards. Hranu i nune osobne stvari zatoenicima su donosili prijatelji i roaci. Bio je to uvrijeen obiaj. "Kakva ena? Mora biti lukava i izbjei pretres." "Na pamet mi pada samo jedna", ree Richards. "Gospoica Sharpe." Gospoda Hacklett kimne. Prisjetila se gospoice Sharpe, jedne od trideset sedam osuenica koje su doplovile Godspeedom. Gospoica Sharpe u meuvremenu je postala najpopularnijom kurtizanom u gradu. "Pobrinite se za to," ree gospoda Hacklett, "i to bez odlaganja." "A to u joj obeati?" "Recite da e je kapetan Hunter nagraditi velikoduno i primjereno, jer u to sam uvjerena." Richards kimne, a zatim, oklijevajui, zastane. "Gospo," ree, "uvjeren sam da ste svjesni posljedica oslobaanja kapetana Huntera...?"

corry

Ledenim glasom od kojeg su Richardsa proli srsi, ena odgovori: "Ne samo da sam svjesna, nego to svim arom prieljkujem." "U redu, gospoo", ree Richards, pa mugne u no. U tami su kornjae iz Chocolata Holea izile na povrinu i stale kljocati otrim kljunovima. Stojei u blizini, gospoica Sharpe, koja je napadno pozirala i smijala se, smijuljei se odmaknula od jednog od straara koji joj je u tom trenutku poeo milovati dojku. Dobacila mu je poljubac i nastavila prema sjeni visokog bedema zatvora Marshallsea. U naruju je nosila vr kornjaje juhe. Jedan drugi straar doveo ju je do Hunterove elije. Taj je vojnik bio zlovoljan i napola pijan. Zastao je, drei klju u bravi. "Zato oklijeva?" upita ona. "Koja se to brava ikada otkljuala bez malo ara?" upita on, lascivno je pogledavajui. "Brava je bolja nakon to je se valjano naulji", uzvrati ona istom mjerom. "Da, gospo, i kada joj klju odgovara." "Rekla bih da ima klju", ree ona. "Ali, kad je rije o bravi, no da... to ipak mora priekati odgovarajue vrijeme. Daj mi samo par minuta s ovim izgladnjelim psetom, pa emo prirediti okretanje kljua kakvo nee zaboraviti dok si iv." Straar se zasmijuljio i otkljuao vrata. Ona je ula, a ovaj ih je za njom zakljuao, ali i ostao pred njima. "Samo nekoliko minuta s ovim ovjekom", ree ona, "koliko doputa pristojnost." "Nije doputeno." "Koga briga?" ree ona i poudno oblie usne, pokazujui ih straaru. On joj se nasmijei, pa se udalji. im se povukao, ona je odloila posudu s juhom na pod, pa se okrenula prema Hunteru. On je nije prepoznao, no bio je gladan, a miris juhe od kornjajeg mesa bio je snaan i privlaan. "Vrlo ste ljubazni", ree on. "Nemate pojma", ree ona, pa brzo zadigne suknju i pridigne je sve do struka. Bio je to nevjerojatno opscen prizor, no jo je nevjerojatnije bilo ono to je prikazala. Za potkoljenice i bedra bio joj je vezan pravi arsenal - dva noa i dva pitolja. "Kau da su moji skriveni dijelovi opasni," ree ona, "a ti sad zna istinu." Hunter hitro uzme oruje i spremi ga za pojas. "Nemojte, gospodine, zapucati prerano." "Raunajte na moju izdrljivost." "Na koliko mogu raunati?" "Brojite do stotinu," ree Hunter, "obeavam da u se drati dogovora." Osvrnula se u smjeru straara. "Za rije u vas drati nekom drugom prilikom", ree ona. "U meuvremenu, hoete li me silovati?" "Drim da bi to bilo najbolje", ree Hunter, pa je obori na pod. Stala je vritati i ciati, tako da je straar odmah dotrao. U asu je shvatio to se dogaa, te je urno otkljuao vrata i utrao u eliju. "Prokleti piratu", zarei. Ve trenutak kasnije Hunter mu je zario no u vrat, pa je stao posrtati unatrag, objema rukama drei otricu koja mu se nalazila pod bradom. Izvukao je no, a iz rane je iknula krv, pravi pitavi mlaz, te se ve trenutak kasnije sruio i izdahnuo. "Brzo, gospo", ree Hunter, pa pomogne Anne Sharpe da ustane. Posvuda oko njih zatoenici u Marshallseau bili su posve tihi. uli su to se dogaa i potpuno su utihli. Hunter je krenuo u obilazak elija, te ih redom otvorio, a zatim je dao kljueve nekolicini zatvorenika i prepustio im da dovre zadau. "Koliko je straara na ulazu?" upita Hunter Anne Sharpe. "Vidjela sam etvoricu", odgovori ona, "i jo dvanaestoricu na bedemima." Hunteru je to ve bilo problematino. Straari su bili Englezi, pa mu ba i nije bilo do toga da ih ubija. "Moramo smisliti nekakvu varku", ree on. "Pozovite zapovjednika." Ona kimne, pa izie u dvorite. Hunter je ostao iza nje, u tami.

117

Huntera nije zadivila pribranost te ene, koja je upravo vidjela brutalno ubojstvo. Nije bio naviknut na osjetljive enice, toliko popularne na francuskome i panjolskome dvoru. Engleskinje su bile odlune, na odreeni nain odlunije i nesmiljenije od mukaraca, a to se odnosilo i na plemenitaice i na ene "nedostojna" podrijetla. Zapovjednik strae u zatvoru Marshallsea sada je priao Anne Sharpe i tek u posljednji trenutak ugledao cijev Hunterova pitolja koja je provirila iz tame. Hunter ga pozove da mu prie. "A sada me posluaj", ree Hunter. "Moe pozvati ljude da se spuste i odloe oruje, pa nitko nee izgubiti ivot. Ili se moe oduprijeti, pa te oekuje sigurna smrt." Zapovjednik strae ree: "Cijelo vrijeme iekujem va bijeg, gospodine, i nadam se da ete me se sjetiti u narednim danima." "Vidjet emo", ree Hunter, ne obeavajui nita. Slubenim tonom, zapovjednik ree: "Potpukovnik Scott poduzet e korake sutra ujutro." "Potpukovnik Scott", uzvrati Hunter, "nee iv doekati jutro. A sada odluite." "Nadam se da ete me se sjetiti..." "Mogue je", ree Hunter, "da u se sjetiti da ti ne trebam prerezati grkljan." Zapovjednik strae pozvao je svoje ljude da siu, a Hunter je nadgledao njihovo zatvaranje u elije zatvora Marshallsea. Nakon to je dala upute Richardsu, gospoa Hacklett vratila se suprugu. Zatekla ga je u knjinici, gdje je nakon veere pio s potpukovnikom Scottom. Obojica su se posljednjih dana zaljubili u guvernerov vinski podrum, te su se posvetili tome da ga konzumiraju prije nego to se guverner oporavi. Trenutano su se ve zagledavali duboko u pehare. "Draga moja," ree njezin suprug kada je ula, "stigla si u naj boljem moguem trenutku." "Doista?" "Doista", uzvrati Robert Hacklett. "Potpukovniku Scottu upravo sam objanjavao kako si uspjela zanijeti s onim piratom Hunterom. Jasno ti je, dakako, da e se ubrzo ljuljati na povjetarcu, sve dok mu trulo meso ne otpadne s kostiju. U ovom nesmiljenom podneblju do toga navodno dolazi vrlo brzo. Ali uvjeren sam da zna kako stvari funkcioniraju u urbi, zar ne? Kad smo ve kod tvog zavoenja, potpukovnik Scott ranije nije bio upoznat s pojedinostima tog dogaaja. Ba sam ga upoznavao sa svime..." Lice gospoe Hacklett poprimilo je zagasitocrvenu boju. "Tako skromna i stidljiva", ree Hacklett, glasom koji je sada ve bio pun zlobe. "ovjek nikad ne bi pomislio da bi se u njoj mogla kriti obina uliarka. Pa ipak, upravo je to. Sto misli, koliko bi se moglo utriti za njezine usluge?" Potpukovnik Scott mrcne u namirisani rupi. "Smijem biti iskren?" "Svakako, budi iskren. Budi iskren i otvoren." "Odvie je vitka za ukus obinog ovjeka." "Njegovu Velianstvu bila je vie nego privlana..." "Mogue, mogue, ali to ipak nije ukus obinog ovjeka, nije li tako? Na kralj najskloniji je vatrenim strankinjama..." "Kako god..." ree Hacklett razdraeno. "Koliku bi cijenu postigla?" "Rekao bih da ne bi postigla vie od... o dobro, s obzirom na to da je okusila kraljevsko koplje, moda i vie - ali nikako vie od stotinu reala." Gospoda Hacklett, crvena poput jastoga, ve se okrenula prema izlazu. "Ne kanim i dalje trpjeti ovakve rijei." "Naprotiv", ree njezin suprug, pa poskoi iz naslonjaa i preprijei joj put. "Posluat e jo mnogo toga. Potpukovnie Scott, vi ste gospodin velikog iskustva. Biste li platili stotinu reala?" Scott iskapi vino i zakalje. "Ja nipoto, gospodine", ree. Hacklett epa suprugu za nadlakticu. "Koliko biste dali?" "Pedeset reala." "Dogovoreno!" usklikne Hacklett. "Roberte!" pobuni se njegova supruga. "Boe presveti, Roberte..."

corry

Robert Hacklett pljusnuo je suprugu posred lica, a od tog udarca ona je poletjela na suprotnu stranu prostorije. Na koncu se stropotala u naslonja. "Onda, potpukovnie," ree Hacklett, "vi ste ovjek od rijei. U ovom sluaju raunat u na vau vjerodostojnost." Scott pogleda preko ruba pehara. "Molim?" "Rekoh da u u ovom sluaju prihvatiti vau rije. Iskoristite utroeni novac." "Da? Mislite, ovaj..." rukom je pokazao prema gospoi Hacklett, koja ih je sada gledala oima razrogaenima od uasa. "Tako je, upravo to, i to brzo." "Ovdje? Sada?" "Upravo tako, potpukovnie." Hacklett, koji je ve bio jako pijan, stao je posrtati, te je dlanom pljesnuo asnika po ramenu. "A ja u vas gledati, iz vlastite zabave." "Ne!" krikne gospoa Hacklett. Unato prodornome kriku, inilo se da je nijedan ni drugi mukarac nisu uli. Samo su se pijano gledali. "Vjere mi", ree Scott. "Nisam siguran da je ovo ba najpametnije." "Gluposti", ree Hacklett. "Ugledan si gospodin i mora odrati taj ugled. Naposljetku, ovo je prilenica dostojna kralja... no, dobro, barem je neko bila dostojna kralja. Navali, ovjee." "Dovraga", ree potpukovnik Scott, pa nesigurno ustane. "Dovraga, uinit u to, gospodine. to je dobro kralju, dobro je i meni. Hou." U tom trenutku poeo je otkopavati hlae. Potpukovnik Scott bio je krajnje pijan, pa su se kope pokazale vrlo problematinima. Gospoa Hacklett poela je vritati, a njezin suprug preao je na suprotnu stranu knjinice, te je udario posred lica, tako da joj je razrezao usnu. Potoi krvi stao joj se slijevati niz bradu. "Piratska kurva - ili kraljeva kurva - potpukovnie Scott, zadovoljite se." Scott je spremno priao eni. "Pomozi mi da se pomaknem", proape guverner Almont neakinji. "Ali kako, strie?" "Ubij straara", ree on, pa joj doda pitolj. Lady Sarah Almont uzela je pitolj, osjeajui taj nimalo poznati oblik. "Ovako ga treba zategnuti", ree Almont, pa joj pokae. "A sada oprezno! Poi do vrata, zamoli da te pusti van i opali..." "Kako?" "Tono u njegovo lice. Tu nemoj pogrijeiti, draga moja." "Ali, strie..." Bijesno ju je pogledao. "Pred tobom je bolesnik", ree. "Pomozi mi." Nainila je nekoliko koraka u smjeru vrata. "Nabij mu zrno u grlo", ree Almont pomalo zadovoljno. "Zasluio je, taj prokleti izdajnik." Zakucala je na vrata. "to je, gospoice?" upita straar. "Otvorite", ree ona. "elim izii." Zaulo se struganje, pa potom metalni kljocaj, zvuk okretanja kljua u bravi. Vrata su se otvorila. Naas je ugledala straara, mladia od devetnaestak godina, svjea i neduna lica, zbunjena izraza. "Kako god milostiva eli..." Naciljala mu je usne. Prasak joj je trznuo ruku unatrag, a njega takoer odbacio na lea. Okrenuo se i svom teinom pao na pod, a potom se preokrenuo na lea. S uasom je shvatila da straar vie nema lice, nego tek krvavu kau na ramenima. Tijelo se jo nekoliko trenutaka grilo na tlu. Mokraa je kliznula niz jednu nogavicu, a onda je osjetila i smrad izmeta. Tijelo se posve umirilo. "Pomozi mi da se pomaknem", zakrijeti njezin ujak, guverner Jamajke, koji se u postelji bolno uspravio u sjedei poloaj.

119

Hunter je svoje ljude okupio na sjevernome rubu Port Royala, pri poetku poluotoka. Prvi problem s kojim se suoavao u cijelosti je bio politike prirode: ponititi izreenu presudu. U praktinome smislu, im pobjegne, grad e stati uz njega i vie ga nitko nee zatoiti. No jednako je praktino bilo pitanje njegove reakcije na nepravedan odnos, budui da je na kocki bio i Hunterov ugled meu graanima. U mislima se ponovno osvrnuo na osam kljunih imena: Hacklett Scott Lewisham, sudac Admiraliteta Foster i Poorman, porunik Dodson James Phips, kapetan trgovakog broda i na koncu, iako nije bio i najmanje vaan, Sansn. Svi navedeni postupili su kako su postupili, iako su bili posve svjesni nanijete nepravde. Svi oni trebali su se okoristiti zapljenom plijena. Gusarski su zakoni bili vie nego dovoljno jasni: takvo ikaniranje neizbjeno znai smrt i zapljenu udjela. No, istodobno, on e morati ubiti nekolicinu visoko pozicioniranih lanova zajednice. To nee biti teko, ali e zbog toga moda kasnije imati problema, u sluaju da sir James ne preivi cijelu epizodu bez oiljaka. Ako je sir James imalo dostojan ugleda koji uiva, ve se odavno sklonio na sigurno. Morat e se pouzdati u to, zakljuio je Hunter. U meuvremenu, morat e ubiti one koji su ga izdali. Neposredno prije svitanja, svim je svojim ljudima naloio da pou na sjever, u gorje Blue Hills, zapovjedivi im da ondje ostanu dva dana. Potom se, posve sam, vratio u grad.

36
Foster, uspjeni trgovac svilom, bio je vlasnik velike kue u ulici Pembroke, sjeveroistono od pristanita. Hunter je u zdanje uao na stranji ulaz, te je proao kroz odvojeni kuhinjski dio. Stubitem se uspeo do glavne spavae sobe na prvome katu. Fostera je zatekao usnulog u postelji, kraj supruge. Hunter ga je probudio tako to mu je lagano naslonio cijev pitolja uz nosnice. Foster, taj podeblji pedesetogodinjak, samo je mrknuo, te se okrenuo i nastavio hrkati. Hunter mu ugura cijev pitolja u jednu nosnicu. Foster ubrzano zatrepe i otvori oi. Uspravio se u krevetu, bez rijei. "Smiri se", promumlja sneno njegova supruga. "Samo se okree." Ipak, nije se probudila. Hunter i Foster netremice su se gledali. Foster je gledao as pitolj, as Huntera u oi. Na koncu je uzdignuo prst i oprezno ustao iz kreveta. Njegova je supruga i dalje spavala. Foster je u nonoj koulji priao jednoj krinji na suprotnoj strani sobe. "Dobro u ti platiti", proape. "Pogledaj..." Otvorio je lani pretinac i izvukao vrlo teku vreicu sa zlatom. "Ima toga jo Hunter. Platit u koliko god eli." Hunter je samo utio. Foster je, u nonoj koulji, ispruio ruku u kojoj je drao vreu sa zlatom. Ruka mu je drhtala. "Molim te", proape. "Molim te, molim..." Ve se spustio na koljena. "Molim te, Hunteru, zaklinjem te, molim te..." Hunter ga je ustrijelio u lice. Tijelo je palo unatrag, noge poletjele uvis, a gola stopala jo se nekoliko puta trznula u zraku. U postelji koja se nalazila u blizini, supruga se ni u jednom trenutku nije probudila, nego se samo pospano okrenula i neto promumljala. Hunter je uzeo vreu sa zlatom i iziao jednako neujno kao to je i uao. Unato prezimenu, Poorman je bio bogati trgovac srebrom i kositrom. Imao je kuu u Glavnoj ulici. Hunter ga je zatekao kako spava za kuhinjskim stolom, uz napola praznu bocu vina. Uzeo je kuhinjski no i Poormanu zarezao oba runa zgloba. Poorman se omamljeno probudio, pa je ugledao Huntera, a zatim i krv koja je liptala na stol. Pridignuo je krvave ruke,

corry

ali ih vie nije mogao micati: no mu je prerezao i tetive, pa su se ake samo beivotno spustile, dok su prsti, nalik na prste kakve lutke, ve poprimali sivkastobijelu boju. Pustio je da mu ruke padnu na stol. Gledao je kako se krv nakuplja na drvu i kroz pukotine kapa na pod. Osvrnuo se i pogledao Huntera. Na licu mu se odraavala znatielja, kao i smetenost. "Bio bih platio", ree promuklo. "Bio bih uinio sve to... to bi..." Ustao je, omamljeno teturajui, drei ozlijeene ruke savijene u laktovima. U tiini koja je vladala prostorijom, krv je neobino glasno kapala na pod. "Bio bih..." zausti Poorman, pa se zaljulja i na lea padne na pod. "Da, da, da, da", ponavljao je, sve tie i tie. Hunter se okrenuo na drugu stranu, ne ekajui da ovaj umre. Ponovno je iziao na noni zrak, te beumno krenuo dalje mranim ulicama Port Royala. Na porunika Dodsona naiao je igrom sluaja. Vojnik je pjevao neku pjesmu i pijan tumarao ulicama u drutvu dviju kurvi. Hunter ga je ugledao na zavretku Glavne ulice, okrenuo se i zamaknuo u ulicu Queen, pa skrenuo na istok, prilazom Howell, i Dodsona doekao tono na uglu. "Tko je to?" upita odluno Dodson. "Znate da je na snazi policijski sat? Nestani ili u te strpati u Marshallsea." Hunter iz sjene ree: "Upravo dolazim odande." "Da?" zaudi se Dodson, pa nakrivi glavu prema tom glasu. "to znae te drske rijei? Primite na znanje..." "Hunter!" kriknule su kurve i odmah pobjegle. Bez njihove potpore, Dodson se pijano strmoglavio u blato. "Proklet bio zbog tih nepouzdanih drolja", proguna ovaj dok se s mukom pridizao. "Pogledaj mi sada odoru, prokleti bili svi." Sav je bio umrljan od blata i ivotinjskog izmeta. Ve se bio naao na koljenima kada su rijei onih ena napokon prodrle u njegov alkoholom natopljen mozak. "Hunter?" upita tiho. "Ti si Hunter?" Hunter iz sjene kimne. "U tom sluaju uhitit u te kao razbojnika i pirata, jer to i jesi", ree Dodson. No prije nego to je uspio ustati, Hunter ga je nogom raspalio u trbuh, tako da je ponovno pao. "Au!" usklikne Dodson. "Ozlijedio si me, proklet bio." Bile su mu to posljednje rijei. Hunter ga je epao za vrat i zario mu lice u blato i izmet koji su prekrivali ulicu, drei tijelo koje se migoljilo i otimalo sve veom silinom, da bi se, ve potkraj, poelo nasilno trzati i izvijati, sve dok se na koncu nije posve umirilo. Hunter ustukne, hvatajui zrak od silnog napora. Pogledao je oko sebe, mrane i puste gradske ulice. Na ulici se pojavila ophodnja s desetoricom pripadnika milicije. Vratio se u sjenu i priekao da prou. U jednom trenutku naile su i dvije kurve. "Ti si Hunter?" upita jedna bez imalo straha. On kimne. "Bog te blagoslovio", ree. "Posjeti me, pa e moi raditi to poeli, a da ne potroi ni novia." Na to se nasmijala. Dvije ene, hihoui, nestale su u noi. Uao je u gostionicu Black Boar. Unutra je bilo pedesetak ljudi, no on je vidio samo Jamesa Phipsa, onako elegantnog i zgodnog. Pio je s jo nekolicinom trgovaca. Phipsovi prijatelji odmah su se povukli uz tragove uasa na licu. No Phips se, nakon poetnog oka, odluio za srdaan pristup. "Hunteru!" ree i nasmijei se od uha do uha. "Ne mogu vjerovati oima, ali doista si uinio to smo svi i oekivali. Pie za sve, molim, da proslavimo tvoju slobodu." Gostionicom je zavladala potpuna tiina. Nitko se nije usudio nita izustiti. Nitko se nije usudio ni pomaknuti. "Hajde", ree Phips buno. "astim rundom u ast kapetana Huntera! Pie za sve!" Hunter krene naprijed, prema Phipsovu stolu. Prigueni koraci na zemljanome podu gostionice bili su jedini zvuk u cijelome prostoru. Phips ga s nelagodom pogleda. "Charles", ree. "Charles, taj ti strogi izraz lica ne pristaje. Vrijeme je za veselje i radost."

121

"Doista?" "Charlesu, prijatelju moj," ree Phips, "jasno ti je da ti ja nita ne zamjeram. Prisilili su me da budem u onom vijeu. Sve su to zakuhali Hacklett i Scott, kunem se. Nisam mogao birati. Za tjedan dana moram zaploviti, a rekli su da mi nee dati papire za ukrcaj. A ja sam znao da e ti pobjei. Jo prije samo sat vremena objanjavao sam Timothyju Flintu da oekujem upravo to. Timothy, reci po istini, nisam li ti rekao da e Hunter biti slobodan? Timothy?" Hunter izvadi pitolj i nacilja Phipsa. "Posluaj me, Charles", ree Phips. "Preklinjem te, budi razuman. ovjek mora biti praktian. Misli da bih te osudio da sam smatrao da e se kazna provesti u djelo? Doista misli da bih? Misli li?" Hunter je utio. Zategnuo je udara, a metalni kljocaj odjeknuo je posve utihlom prostorijom. "Charles," ree Phips, "srcu mi je tako drago to te vidim. Doi, popij neto sa mnom, pa emo zaboraviti..." Hunter ga je ustrijelio u prsa. Svi su se sagnuli kada su se na sve strane razletjeli komadii kostiju, dok mu je iz srca iknuo pravi gejzir krvi. Phips je ispustio pehar koji je ve bio uzdignuo, tako da je pao na stol i otkotrljao se na pod. Phips ga je pratio pogledom. Podignuvi ga, promuklim je glasom rekao: "Pie, Charles..." A onda se sruio na stol. Krv je stala pokrivati grubo drvo. Hunter se okrenuo i iziao. Kada se ponovno naao na ulici, zauo je zvona crkve Sv. Ane. Zvonila su bez prestanka, a to je bio znak da je poeo napad na Port Royal ili da graane uzbunjuju zbog nekog drugog razloga. Hunter je znao da to moe znaiti samo jedno - otkriven je njegov bijeg iz zatvora Marshallsea. To mu nije ni najmanje smetalo. Lewsiham, sudac iz Admiraliteta, stanovao je iza zgrade suda. Uzbunjeno se probudio zauvi crkvena zvona, te je poslao slugu na ulicu da dozna to se dogaa. Ovaj se vratio nakon nekoliko minuta. "to je bilo?" upita Lewisham. "Reci, ovjee." Ovaj je podignuo pogled. Bio je to Hunter. "Kako je to mogue?" upita Lewisham. Hunter zategne udara. "Vrlo lako", ree. "Reci mi to eli." "Hou", ree Hunter. I rekao mu je. Potpukovnik Scott, omamljen od pia, leao je na kauu knjinice Guvernerove palae. Gospodin Hacklett i njegova gospoa ve su se odavno bili povukli. Probudila su ga crkvena zvona i istog trenutka postalo mu je jasno to se dogodilo. Obuzeo ga je uas kakav jo nikad nije osjetio. Ve nekoliko trenutaka kasnije jedan od straara uletio je u sobu s novostima: Hunter je pobjegao, svi su pirati nestali, a Poorman, Foster, Phips i Dodson su mrtvi. "Dovedi mi konja", zapovjedi Scott, pa urno popravi poloaj odjee. Naavi se ispred Guvernerove palae, oprezno je pogledao oko sebe i zajahao svog pastuha. Ve nekoliko trenutaka kasnije neto ga je povuklo s konja, tako da je svom teinom pao na kamene ploe ni stotinu metara od Guvernerove palae. Skupina protuha pod vodstvom Richardsa, guvernerova sluge - a po nalozima onoga gada Huntera - stavila ga je u okove i odvela u Marshallsea. Da ondje eka suenje: kakve li drskosti! Hackletta su probudila crkvena zvona i on je takoer zakljuio to znae. Iskoio je iz postelje, ne obazirui se na suprugu, koja je cijelu no leala posve budna, zagledana u strop, i sluala njegovo pijano hrkanje. Muio ju je bol, a bila je i teko poniena. Hacklett prie vratima i zazove Richardsa. "to se zbilo?" "Hunter je pobjegao", ree Richards bezbojnim glasom. "Dodson i Poorman i Phips su mrtvi, a moda ih ima jo." "I ovaj je jo uvijek u bijegu?"

corry

"Ne znam", ree Richards, koji je tako oito izostavio rijei Vaa Ekscelencijo. "Boe presveti", ree Hacklett. "Zakljuaj vrata. Pozovi strau. Izvijesti potpukovnika Scotta." "Potpukovnik Scott otiao je prije nekoliko minuta." "Otiao? Boe presveti", ree Hacklett, pa zalupi vrata i zakljua ih. Zatim se okrenuo prema postelji. "Boe presveti", ree. "Boe presveti, taj e nas pirat sve pobiti." "Ne sve", ree njegova supruga, pa prema njemu usmjeri pitolj. Njezin je suprug kraj postelje drao dva nabijena pitolja, a ona je sada u svakoj ruci imala po jedan. "Emily," ree Hacklett, "ne budi luda. Nije vrijeme za tvoje gluposti, taj je ovjek opaki ubojica." "Ne prilazi vie", ree ona. Malko je oklijevao. "ali se." "Ne alim se." Hacklett pogleda suprugu i pitolje koje je drala u rukama. Sam nije bio osobito vjet u baratanju orujem, no iz skromnog je iskustva znao da je iz pitolja iznimno teko precizno gaati. Vie je osjeao iritiranost nego pravi strah. "Emily, ponaa se kao prokleta budala." "Stani", zapovjedi mu ona. "Emily, kuka si i kurva, ali okladio bih se da nisi i ubojica, te u..." Ispalila je zrno iz jednog pitolja. Sobu je ispunio dim. I Hacklett uasnuto krikne. Ipak, trebalo je jo nekoliko trenutaka da suprunici shvate da ga nije pogodila. Hacklett se nasmije, ponajvie od olakanja. "Kao to vidi," ree, "stvar nije tako jednostavna. A sada mi daj pitolj, Emily." Priao je vrlo blizu, a ona je tada opalila i pogodila ga u prepone. Udar nije bio jak, tako da je Hacklett ostao stajati. Zatim je jo jednom zakoraio i doao joj toliko blizu da ju je gotovo mogao dodirnuti. "Oduvijek te mrzim", ree razgovornim tonom. "Od dana kad sam te upoznao. Sjea se? Ja sam rekao: 'Dobar vam dan, gospo', a ti si meni rekla..." Obuzeo ga je nezaustavljiv napadaj kalja, te se sruio i na podu se stao previjati od bola. Krv mu je sada kuljala iz podruja struka. "Rekla si mi", nastavi. "Rekla si... Oh, prokleta bila, eno... to boli... rekla si mi..." Ljuljao se zguren na podu, drei se za prepone, lica izobliena od boli, vrsto stisnutih oiju. Stenjao je u ritmu ljuljanja: "Aaah... aaah... aaah..." Ona se pridignula i ispustila pitolj. Pao je na plahtu, toliko vru da je cijev na tkanini ostavila uaren otisak. Brzo ga je uzela i bacila na pod, a zatim pogledala supruga. On se i dalje ljuljao, i dalje stenjao, no onda je prestao, pa ju je pogledao i progovorio stisnutih zuba. "Dokraji me", proape. Odmahnula je glavom. Pitolji su bili prazni, a ona ih nije znala napuniti, ak i kad bi imala kugle i barut. "Dokraji me", ponovi on. Glavom su joj se vrzmali deseci suprotstavljenih emocija. Uvidjevi da joj suprug nee brzo umrijeti, otila je do ormaria, natoila au crnog vina, pa mu je donijela. Pridignula mu je glavu i pomogla da otpije nekoliko gutljaja. Nakon toga obuzeo ga je bijes, pa ju je odgurnuo krvavom rukom, neoekivanom snagom. Pala je na lea, a na spavaici joj je ostao crveni otisak njegove ruke. "Prokleta kraljeva kurvo", proape on, pa se ponovno pone ljuljati. Sada ga je ve posve obuzeo bol, pa se inilo da je vie i ne primjeuje. A ona je ustala i sebi natoila au vina, otpila gutljaj, te ga stala promatrati. I dalje je tako stajala kada je u sobu pola sata kasnije uao Hunter. Hacklett je bio iv, ali posve blijed, a kretnje su mu bile slabane, osim povremenih greva. Leao je u divovskoj lokvi krvi. Hunter izvadi pitolj i krene prema njemu. "Ne", ree ona. Oklijevao je, a potom se povukao. "Hvala na dobroti", ree gospoa Hacklett.

123

Dvadeset treeg dana listopada 1665. sudac Admiraliteta Lewisham po skraenom je postupku ponitio presudu izreenu Charlesu Hunteru i njegovoj posadi prema optunici za piratstvo i pljaku, na zatvorenome sastanku sa sirom Jamesom Almontorn, koji je ponovno preuzeo funkciju guvernera kolonije Jamajka. Na istom zasjedanju potpukovnik Edwin Scott, zapovjednik garnizona Fort Charles, osuen je za veleizdaju, te mu je odreena kazna vjeanjem, koje se trebalo odrati sutradan. Uz obeanje o ublaavanju kazne, od njega su dobili i vlastoruno napisano priznanje. im ga je napisao, nepoznati asnik ustrijelio je Scotta u eliji u Fort Charlesu. Tog asnika vlasti nikada nisu privele. Pred kapetanom Hunterom, kojeg je slavio cijeli grad, ostao je jo samo jedan problem: Andr Sanson. Francuzu nije bilo ni traga ni glasa, a prema nekim informacijama, bio je pobjegao u gorje u unutranjosti. Hunter je dao razglasiti da e dobro platiti za bilo kakvu informaciju o Sansonu, a ve sredinom poslijepodneva do njega su doprle neoekivane novosti. Hunter se bio stacionirao u Black Boaru, a ondje ga je ubrzo posjetila neka stara prostakua. Hunter ju je znao kao vlasnicu nekog bordela. Gospoa Simmons prila mu je vrlo nervozno. "Reci to te mui, eno", ree on, pa narui au ruma, da joj ublai strah. "Pa, gospodine," ree ona nakon to je otpila nekoliko gutljaja, "proli tjedan u Port Royal je stigao neki ovjek po imenu Carter, koji je bio jako bolestan." "Mornar John Carter?" "Upravo taj." "Nastavi", ree Hunter. "Rekao je da ga je pokupio neki engleski potanski brod sa Svetog Kristofora. Bili su uoili vatru na nekom nenaseljenom otoiu, pa su, zastavi da vide o emu se radi, naili na tog Cartera, samog na pustom otoku, te ga dovezli ovamo." "Gdje je sada?" "Oh, pobjegao je, glavom bez obzira. Uasno se boji susreta sa Sansonom, onim francuskim gadom. Sada je u brdima, ali ispriao mi je cijelu priu." Hunter ree: "A ona glasi...?" ena mu je brzo sve prepriala. Carter je plovio na alupi Cassandra, koja je prevozila dio blaga s galijuna, pod Sansonovim zapovjednitvom. Zahvatio ih je snaan uragan i brod je udario u unutarnji greben uz neki otok, te je tom prilikom poginuo vei dio posade. Sanson je okupio preivjele i spasio blago, te im naredio da ga zakopaju na tom otoku. Od naplavljenih ostataka alupe zajedniki su izradili amac. Nakon toga, kako je ispriao Carter, Sanson ih je sve pobio - dvanaestoricu ljudi - i sam isplovio. Carter je tom prilikom teko ranjen, ali je nekako preivio, te doekao povratak kui, gdje je sve ispriao. Osim toga rekao je da ne zna kako se zove taj otok, kao ni tonu lokaciju na kojoj je zakopano blago, ali da je Sanson iscrtao zemljovid na nekom noviu koji nosi oko vrata. Hunter je bez rijei posluao priu, pa je zahvalio eni i njezin trud nagradio noviem. Sada je vie nego ikada htio pronai Sansona. Sjedio je u Black Boaru i strpljivo sluao sve koji su imali neku glasinu o Francuzu. Tako je uo najmanje deset razliitih pria. Sanson je otiao u Port Morant. Sanson je pobjegao u Inaguu. Sanson se skriva u brdima. Istina koja je na koncu isplivala na povrinu bila je upravo nevjerojatna. U jednom trenutku u gostionicu je upao Enders: "Kapetane, na galijunu je!" "Molim?!?" "Tako je, gospodine. Nas estorica uvali smo brod. Ubio je dvojicu, a ostale poslao amcem da vas izvijeste." "O emu?"

corry

"Ili ete mu ishoditi pomilovanje i javno prekinuti sukob s njim ili e potopiti brod, kapetane. Potopiti ga na sidritu. Oekuje va odgovor do sutona, kapetane." Hunter opsuje. Priao je prozoru i pogledao prema luci. El Trinidad se polagano okretao usidren podalje od obale, u dubokom moru - predubokome da bi se u sluaju potapanja spasilo blago. "Prokleto je lukav", ree Enders. "Doista je tako", ree Hunter. "Hoete mu odgovoriti?" "Za sada ne", odgovori Hunter, pa se okrene od prozora. "Sam je na brodu?" "Da, ako to ima neku vanost." Sanson je i sam u otvorenoj borbi vrijedio koliko desetorica ili vie mukaraca. Galijun s blagom nije bio usidren u blizini drugih brodova u luci: sa svih strana okruivalo ga je gotovo etiristo metara otvorenog mora. Stajao je u raskonoj i nedodirljivoj izolaciji. "Moram razmisliti", ree Hunter, pa ponovno sjedne za stol. Brod usidren na otvorenoj mirnoj vodi siguran je poput utvrde okruene opkopom. Postao je i jo sigurnijim zbog Sansonova sljedeeg poteza: oko broda je pobacao smee i otpatke iz kuhinje, da privue morske pse. U luci ih je ionako bilo u izobilju, pa bi tako plivanje do El Trinidada bilo svojevrstan oblik samoubojstva. Jednako tako, nikakvo plovilo nije moglo prii brodu, a da ga Sanson lako ne uoi. Stoga mu moraju prii neskriveno i naoko neduno. No otvoreni amac ne nudi prilike za skrivanje. Hunter se poee po glavi. Koraao je amo-tamo gostionicom, a potom je, i dalje nemiran, iziao na ulicu. Ondje je ugledao ivu fontanu, jednog od uobiajenih zabavljaa tog doba, kojem su iz usta izlazili mlazovi raznobojne vode. Trikovi zabavljaa bili su zabranjeni u koloniji Massachusetts, jer su navodno promicali sotonska zlodjela, pa su Huntera takve stvari neobino opinjale. Jo je nekoliko trenutaka gledao zabavljaa, koji je jednu za drugom pio i trcao vodu razliitih boja. Na koncu mu je priao. "elio bih nauiti vae tajne." "Mnoge ugledne ene s dvora kralja Karla govorile su mi istu stvar, ali su nudile vie." "Ja ti nudim", ree Hunter, "ivot." Uz te mu je rijei licu prinio pitolj. "Nee me zastraiti", ree zabavlja. "Nekako mi se ini da hou." Ve nekoliko trenutaka kasnije, naao se u zabavljaevu atoru, gdje je sluao o njegovim majstorijama. "Stvari nisu onakve kakvima se ine", ree zabavlja. "Pokai mi", ree Hunter. Ovaj mu je tako objasnio da prije predstave guta tabletu izraenu od teletove ui i zapeenog peninog brana. "Tako proistim eludac." "Dobro, dalje..." "Nakon toga uzimam mjeavinu brazilskih oraia i vode, kuhanu tako da poprimi tamnocrvenu boju. To pijem prije rada." "Nastavi." "Potom ae operem bijelim octom." "Dalje..." "A neke ae ne operem." "Nastavi..." Nakon toga, objasnio je zabavlja, tjera sadraj eluca na usta i tako puni ae jarkocrvenog "vina". U drugim aama, koje su isprane octom, ista tekuina postaje "pivom" tamnosmee boje. Daljnjim pijenjem vode dolazi do tekuine svjetlije crvene boje, koju naziva "erijem". "I to je cijeli trik", ree zabavlja. "Stvari nisu onakve kakvima se ine i tu je kraj prii." Samo je uzdahnuo. "Stvar je samo u usmjeravanju pozornosti na pogrena mjesta." Hunter mu zahvali, pa poe potraiti Endersa.

125

"Znate li enu koja nam je omoguila izlazak iz tamnice. "Zove se Anne Sharpe." "Pronaite je", ree Hunter. "I za amac okupite sve ljude do kojih uspijete doi." "Zato, kapetane?" "Posjetit emo Sansona."

38
Andr Sanson, taj moni i ubojiti Francuz, nije bio naviknut na osjeaj straha i nije ga osjetio kada je ugledao amac koji je od obale krenuo prema njemu. Pomno ga je motrio, a iz daljine je ugledao estoricu veslaa i dvije osobe koje su sjedile na pramcu, ali nije mogao odrediti o kome se radi. Oekivao je nekakvu varku. Onaj Englez Hunter svakako je vrlo lukav, te e se sigurno posluiti nekim lukavstvom, samo ako mu se ukae prilika. Sanson je znao da nije pametan kao Hunter. Njegov je dar bio vie ivotinjske prirode, izravnije fiziki. Ipak, bio je uvjeren da ga Hunter ne moe nikako prevariti. Takvo to jednostavno je nemogue. Sam je na tom brodu, a i ostat e sam, i siguran, sve do sputanja noi. Ali do sutona e ve ili imati slobodu ili e unititi brod. A znao je da Hunter ni u kojem sluaju nee dopustiti unitenje broda. Previe se borio i previe propatio za to blago. Uinit e sve mogue samo da ga nekako zadri - ak i ako to bude znailo da mora osloboditi Sansona. Francuz je u to bio uvjeren. I dalje je gledao amac koji se pribliavao. Kada je ve doao podosta blie, uvidio je da sam Hunter stoji na pramcu, te da je uz njega neka ena. to bi to moglo znaiti? Svim silama nastojao je proniknuti u Hunterov plan. Ipak, na koncu se zadovoljio uvjerenjem da smicalice u toj situaciji uope nisu mogue. Hunter je dovitljiv, ali i to ima svoje granice. A Hunter mora znati i da ga je ak i s te udaljenosti mogue ustrijeliti, skinuti ga s amca brzo i jednostavno, kao to ovjek s rukava tjera muhu. Da to eli, Sanson bi ga i ovog trenutka mogao ubiti. Ali za to nije bilo razloga. Htio je samo slobodu, i pomilovanje. A za to mu je Hunter trebao iv. amac se pribliio, a Hunter je veselo mahnuo. "Sansone, francuska svinjo!" dovikne. Sanson se naceri i uzvrati mahanjem. "Hunteru, engleska ovja kugo!" povie sa srdanou koju ni priblino nije osjeao. Napetost je u njemu bila velika, a pojaala se kada je shvatio koliko je Hunter nehajan. amac je pristao uz El Trinidad. Sanson se malko nagnuo i pokazao im samostrel. Ali nije se htio previe nagnuti, iako je silno htio zaviriti u amac. "Zato si doao, Hunteru?" "Donio sam ti dar. Smijemo doi na brod?" "Samo vas dvojica", ree Sanson, pa se za korak-dva udalji od ograde. Zatim brzo otri na suprotnu stranu palube, da vidi pribliava li mu se drugi amac s te strane. Ondje je vidio tek mirno more i peraje morskih pasa koje su parale povrinu. Ponovno se okrenuvi prema njima, zauo je kako se dvoje ljudi penju na brod. Naciljao je samostrelom u trenutku kada se pred njim ukazala ena. Bila je mlada i vraki zgodna. Nasmijeila mu se, gotovo stidljivo, pa stala u stranu kada se na palubi pojavio Hunter. Hunter je zastao i pogledao Sansona, udaljenog dvadeset koraka, sa samostrelom u rukama. "Nije ba gostoljubiv doek", ree Hunter. "Mora mi oprostiti", ree Sanson. Pogledao je djevojku, pa ponovno Huntera. "Jesi li dogovorio ispunjenje mojih zahtjeva?" "Radim na tome, ak i u ovom trenutku. Sir James priprema dokumentaciju koja e biti dostavljena za koji sat." "A to znai ovaj posjet?" Hunter se kratko nasmije. "Sansone," ree, "zna da sam praktian ovjek. Zna da su sve karte kod tebe. Moram pristati na sve to zatrai. Ovaj put bio si odvie lukav, ak i za mene." "Znam", ree Sanson.

corry

"Jednog dana," ree Hunter i malko stisne kapke, "jednog u te dana pronai i ubiti. To ti sveano obeavam. Ali zasada priznajem poraz." "Ovo je neka smicalica", ree Sanson, odjednom uviajui da je neto jako pogreno. "Nije smicalica", ree Hunter. "Nego muenje." "Muenje?" "Tako je", odgovori Hunter. "Stvari uvijek nisu onakve kakvima se doimaju. Kako bi poslijepodne proveo u to ugodnijem okruenju, doveo sam ti ovu enu. Obojica emo se svakako sloiti da je vrlo privlana - za jednu Engleskinju. Ostavit u ti je ovdje." Hunter se nasmije. "Ako se usudi prihvatiti ponudu." Sada se Sanson nasmijao. "Hunteru, pravi si vraji uenik. Ne mogu uzeti ovu enu, a da ne prestanem budno paziti, nije li tako?" "Neka te njezina engleska ljepota drai", ree Hunter, a potom, uz kratak naklon, pone silaziti s broda. Sanson je sluao zvuk njegovih nogu koje su udarale o trup broda, a onda se, uz zavrni udarac, spustio u amac. uo je kako veslaima zapovijeda da krenu i zauo pljuskanje vesala. Mora biti nekakav trik, pomislio je. Neka vrsta smicalice. Pogledao je enu: zasigurno je nekako naoruana. "Lezi", zarei grubo. inilo se da je nekako zbunjena. "Lezi!" ree on i nogom udari o palubu. Ona se isprui, a on joj oprezno prie, pa je prepipa preko odjee. Nije imala oruje. Ipak, i dalje je bio uvjeren da se radi o nekakvoj prijevari. Priao je ogradi i pogledao amac, koji je sada odlunim zaveslajima plovio prema obali. Hunter je sjedio u amcu, okrenut prema kopnu i nije se osvrtao. U amcu su bila jo i estorica veslaa. Svi su bili na broju. "Smijem ustati?" upita djevojka, ve se smijuljei. On se ponovno okrene prema njoj. "Da, ustani", ree. Ustala je i popravila poloaj odjee. "Sviam ti se?" "Dobra si za jednu englesku svinju..." ree on nesmiljeno. Ona se tada, bez rijei, poela svlaiti. "to radi?" upita on. "Kapetan Hunter rekao mi je da se trebam svui." "A ja ti kaem da ostavi odjeu", zarei Sanson. "Odsada e initi to ti ja kaem." Pogledao je prema obzoru na svim stranama Nigdje se nije vidjelo nita osim amca koji se udaljavao. Mora biti neka smicalica, pomisli. Mora. Okrenuo se i ponovno pogledao djevojku. Ona je, onako privlana, obliznula usne. Kamo bi je mogao odvesti? Gdje bi bio na sigurnome? Tada je uvidio da bi, pou li na stranji katel, mogao gledati u svim smjerovima, ali istodobno uivati u toj engleskoj kurvi. "Nadmudrit u kapetana Huntera," ree, "ali i tebe." I tada ju je odveo na stranji katel. Nekoliko minuta kasnije doekalo ga je novo iznenaenje - to stidljivo malo stvorenje bilo je iva vatra, strastvena maka koja vriti, vie, dae i grebe, na Sansonovo veliko zadovoljstvo. "Tako si velik!" stenjala je. "Nisam znala da su Francuzi tako veliki!" Noktima mu je bolno prelazila po leima. Bio je sretan. Bio bi daleko manje sretan da je znao da su njezini ekstatini krikovi - za koje e dobiti obilnu nagradu - znak upuen Hunteru, koji je visio neposredno iznad vodne linije, drei se za ue ljestava, te gledao blijede obrise morskih pasa koji su klizili ispod povrine posvuda oko njega. Hunter se ondje drao jo otkako se amac otisnuo od broda. Na pramcu amca nalazila se slamnata lutka, dotada skrivena pod nepromoivom tkaninom i postavljena kada je Hunter bio na brodu. Sve se odvijalo tono prema Hunterovu planu. Sanson se nije usudio odvie pomno zagledavati u amac, a im je amac krenuo, morao je barem nekoliko trenutaka posvetiti tome da pretrai djevojku. Kada je ustao i pogledao prema amcu koji se udaljavao, ovaj je

127

ve bio dovoljno daleko da lutka izgleda uvjerljivo. Da je tada izravno pogledao dolje preko ograde, bio bi vidio Huntera kako visi na uetu. No, nije imao razloga gledati onamo - osim toga, djevojka je dobila upute da mu to prije pone odvraati pozornost. Hunter je ekao, drao se za ue, minutama i minutama prije nego to je zauo strastvene krikove. Dopirali su sa stranjeg katela, kao to je i oekivao. Oprezno se uspeo do topovskih otvora, pa je u El Trinidad uao u potpalublju. Hunter nije bio naoruan, pa je prvo morao pronai oruje. Krenuo je naprijed, u skladite oruja i ondje pronaao kratki bode i dva pitolja, koje je pomno nabio. Potom je uzeo samostrel i zategnuo ga. Tek tada stubama se uputio na glavnu palubu. Ondje je zastao. Pogledavi prema krmi, ugledao je Sansona kako stoji s djevojkom. Ona je popravljala odjeu. Sanson je motrio obzor. Na pohotu je utroio tek nekoliko minuta, ali kobnih minuta. Gledao je kako se Sanson sputa na sredinji dio palube, te poinje koraati amo-tamo. Pogledao je preko jednog, pa preko drugog boka. A onda je zastao. I ponovno pogledao. Hunter je znao to gleda. Vidio je mokre tragove na trupu koje je Hunterova odjea ostavila, u nepravilnim nizovima, kada se bokom penjao do topovskih otvora. Sanson se naglo okrene. "Kuko jedna!" povie, pa iz samostrela ispali strijelu prema djevojci koja je i dalje bila na stranjem katelu. U tom gnjevu i urbi nekako ju je promaio. Ona je kriknula i otrala u potpalublje. Sanson krene za njom, no tada se predomislio. Zastao je i stavio novu strijelu. Potom je stao ekati i oslukivati. uli su se djevojini uurbani koraci, a potom se zauo i tresak nekih vrata. Hunter zakljui kako se zakljuala u jednu od krmenih kabina. Zasada je na sigurnome. Sanson je priao sredinjem dijelu palube i zaustavio se kod glavnog jarbola. "Hunteru", povie. "Hunteru, znam da si ovdje." A onda se nasmijao. Zasada je bio u prednosti. Stajao je kraj jarbola, znajui da je izvan dometa pitolja, bez obzira na smjer iz kojeg bi zapucao, te je ekao. Oprezno je kruio oko jarbola, okretao glavu usporeno i ravnomjernim pokretima. Bio je savreno budan, savreno svjestan. Bio je spreman za sve taktike. Hunter je postupio nelogino: ispalio je zrna iz oba pitolja. Jedno je okrznulo glavni jarbol, a drugo pogodilo Sansona u rame. Francuz je neto progunao, no inilo se da i ne primjeuje ranu. Okrenuo se i ispalio strijelu, koja je projurila kraj Huntera, te se zarila u drvo kraj stuba. Hunter se sjurio stubama, a pritom zauo kako Sanson tri za njim. Naas ga je ugledao kako juri naprijed s dvama pitoljima. Hunter se sklonio iza drvenih stuba, te stao ekati suspregnuta daha. Gledao je kako Sanson tri dolje, tono iznad njegove glave, kako sve bre juri u potpalublje. Tako se naao i na topovskoj palubi, leima okrenut Hunteru, a ovaj je tada, ledenim glasom, rekao: "Ne mii se." Sanson ga nije posluao. Naglo se okrenuo i zapucao iz oba pitolja. Zrna su fijuknula iznad Hunterove glave kada se sagnuo gotovo do poda. Sada je stajao, sa zapetim samostrelom. "Stvari uvijek nisu onakve kakvima se doimaju", ree. Sanson se naceri, pa uzdigne ruke. "Hunteru, prijatelju moj, vie se nemam kako braniti." "Penji se na palubu", ree Hunter bezlinim glasom. Sanson se stane uspinjati stubama, i dalje uzdignutih ruku. Hunter je tada uoio da za pojasom ima i bode. Lijeva ruka poela se sputati prema njemu. "Nemoj." Lijeva se ruka posve zaustavila. "Gore." Sanson se pone uspinjati, a Hunter krene za njim. "Ipak u te srediti, prijatelju moj", ree Sanson. "Oekuje te samo tvrda ipka u stranjoj rupi", obea mu Hunter.

corry

Obojica su se tada nala na glavnoj palubi. Sanson se povukao prema jarbolu. "Moramo razgovarati. Moramo biti razumni." "A zato?" upita Hunter. "Jer sam sakrio pola blaga. Pogledaj ovo", ree Sanson, pa mu pokae zlatnik koji je nosio oko vrata. "Ovdje sam oznaio gdje je skriveno. Blago s Cassandre. Ne zanima te?" "Zanima." "No, da... Znai da imamo razloga pregovarati." "Pokuao si me ubiti", ree Hunter, ne sputajui samostrel. "Ti na mojem mjestu ne bi pokuao isto?" "Ne bih." "Naravno da bi pokuao", ree Sanson. "Besramno je i drsko tvrditi da ne bi." "Moda i bih", ree Hunter. "Meu nama nikad nije bilo ni ljubavi ni potovanja." "Ja tebe ne bih izdao." "Izdao bi me, samo da ti se ukazala prilika." "Ne bih," ree Hunter, "ja drim do neega to bi se moglo nazvati au..." U tom trenutku iza sebe je zauo ciav enski glas: "Oh, Charles, sredio si ga..." Hunter se osvrnuo tek za koji centimetar, da pogleda Anne Sharpe, a Sanson je u tom trenutku nasrnuo. Hunter je opalio bez razmiljanja. Strijela je poletjela uz fijuk. Pogodila je Sansona u prsa, tolikom silinom da ga je podigla s palube i pribila za glavni jarbol, gdje je stao mahati rukama i trzati se. "Uinio si mi nepravdu", ree Sanson, kojem je s usana kapala krv. Hunter ree: "Samo sam bio pravedan." Sanson je izdahnuo, a glava mu je klonula na prsa. Hunter izvue strijelu, tako da je tijelo palo na palubu. Potom je sa Sansonova vrata skinuo zlatnik na kojem je bio urezan prikaz mjesta na kojem se nalazi blago. Dok je Anne Sharpe gledala, rukom prekrivi usta, Hunter je odvukao tijelo do ograde i bacio ga u more. Ostalo je plutati na povrini. Morski su psi poeli oprezno kruiti. A onda mu je jedan priao, te odgrizao komad mesa. Slijedio ga je drugi, pa trei... Voda se stala pjeniti i poprimati crvenu boju. Sve je potrajalo tek nekoliko minuta, a boja se potom poela rasprivati. Povrina se umirila, a Hunter je odvratio pogled.

EPILOG
U memoarima pod naslovom ivot malu gusarima Karipskog mora, Charles Hunter navodi kako je traio Sansonovo blago tijekom itave 1666. godine, ali ga nije pronaao. Na zlatniku nije bio ucrtan zemljovid, nego tek nekakav neobian crte prepun trokuta i brojeva koje Hunter nikad nije uspio deifrirati. Sir James Almont vratio se u Englesku s neakinjom, lady Sarah Almont. Oboje su poginuli u velikome poaru koji je 1666. poharao London. Supruga Roberta Hackletta ostala je u Port Royalu do 1686., kada je umrla od sifilisa. Njezin sin, Edgar, postao je uspjenim trgovcem u koloniji Karolina. Njegov sin, James Charles Hacklett Hunter, bio je guverner Karoline 1777. godine kada se zalagao za pruanje potpore pobunjenicima sa sjevera u borbi protiv engleske vojske pod zapovjednitvom generala Howea u Bostonu. Gospoica Anne Sharpe vratila se u Englesku 1671. kao glumica. U to vrijeme enske uloge vie nisu igrali djeaci, kao to je bio obiaj u prethodnom stoljeu. Anne Sharpe umrla je I698 . nakon to je vei dio ivota proivjela, kako se sama izrazila, u "slatkoj neasti". Enders, taj umjetnik mora i lijenik pridruio se Mandevilleovu pohodu na Campeche 1668., te je poginuo u oluji.

129

Maur Bassa umro je 1669. u napadu na Panamu. Pregazio ga je neki bik, jedna od brojnih ivotinja koje su panjolci oslobodili u pokuaju da zatite grad. idov, Don Diego, ivio je u Port Royalu do 1692., kada je, u poznoj dobi, poginuo u potresu koji je zauvijek unitio "izopaeni grad". Lazue su uhitili i objesili kao piratkinju u Charlestonu, u Junoj Karolini, 1704. godine. Navodno je bila ljubavnica Crnobradog. Charles Hunter, ve slab od malarije koja ga je obuzela dok je traio Sansonovo blago, vratio se u Englesku 1669. godine. Napad na Matanceros u to je vrijeme ve bio velika politika sramota, pa ga Karlo II. nije ni primio, niti mu dodijelio neko odlije. Umro je od upale plua 1670., u kuici u Tunbridge Wellsu, ostavljajui skromno nasljedstvo i biljenicu, koja je pohranjena na Trinity Collegeu, u Cambridgeu. Njegova biljenica postoji i dandanas, kao i njegov grob, na groblju crkve Sv. Antuna u Tunbridge Wellsu. Nadgrobni je kamen ve gotovo posve gladak, no na njemu se i dalje moe proitati: OVDJE POIVA KAP. CHARLES HUNTER 1627.-1670. POTENI PUSTOLOV I POMORAC, OMILJEN MEU ZEMLJACIMA U NOVOME SVIJETU. VINCIT.