Read without ads and support Scribd by becoming a Scribd Premium Reader.
See Premium Plans
 
SKULPTURA RANOG 20. ST.
u skulpturi i arhitekturi 19. stoljeće donijelo je malo novih prostornih eksperimenata;čak i Rodin, koji se smatra ocem moderne skulpture, najčešće se zadovoljavao da svoje grupeorganizira kao rotirajuće, spiralne ritmove kasne renesanse i baroka; samo u nekoliko glavnih djela,kao što su
‚Građani Calaisa’
i
‚Vrata pakla’
počeo je ispitivati nove prostorne koncepcije;uz nastavljanje poznatih skulpturalno-prostornih tendencija, u 20. st. moderni eksperimentalni kiparinapravili su bitno nove zaokrete, naročito u skulpturi kao konstrukciji ili asamblažu, u eksperimentimas novim materijalima i u ispitivanju skulpture kao oblikovanog prostora, a ne mase koja postoji uprostoru;
AUGUSTE RODIN (1840-1917)
djelovao je posljednja dva desetljeća 19. i početkom 20. st.;odbijen na prijemnom za Ecole des Beaux Arts i triput odbijen od Salona; 1900. država mu dajeposeban izložbeni paviljon na internacionalnoj izložbi;radi u bronci i mramoru te vosku na početku 20. st.1889. izlaže s Claudeom Monetom;utjecaji iz prošlosti – studirao antiku, srednji vijek i prirodu, književnost Dantea, Ovidija i Baudelairea teplastiku francuskih katedrala;
metoda
: modeli mu se slobodno kreću po atelijeru, a on skicira portrete i zaustavlja modele uodređenom trenutku; radi brojne skice i predradnje za skulpture;utjecaji: Michelangelo i francuska skulptura 18. st. preko Carpeauxa; istražuje umjetnost srednjegvijeka i renesanse, posebno Donatella i Michelangela;nije čisti impresionist zbog općih sadržaja, koji ga vode u simbolizam, već
formalni impresionist;teme: često odnos muško-ženski i erotika;
slično kao i Degas, i Rodin je ustrajavao na
realizmu kroz život površine
u iluzionističkom smislu;bila je vidljiva lekcija koju je dao Carpeaux, a koja je pokazivala
smjer oživljavanja skulpture;Rodin je otkrio nove mogućnosti u strukturi figure
, skraćene kroz elemente slikarskog;
Čovjek sa slomljenim nosom, 1864. –
prvo djelo koje je pokušao izložiti – odbijeno kao uvredljivorealistično; revolucija u sklupturi; nije bista jer je glava prelomljena u vratu; Rodin
od‘nedovršenosti’ napravio estetsko načelo kojim se vodi u obradi površine
; rani rad kojipokazuje izbrazdano lice, na kojem se svjetlost stalno mijenja, pokazuje koliko je Rodin otišao dalje odCarpeauxa; to lice je poput Michelangelove tragične maske; zrelo djelo, nagovještava Rodinovintenzivan pristup temi i sposobnost da sugerira oblikovne mogućnosti gline i rastezljivu snagu bronce;
Brončano doba, 1876. –
prihvaćeno na Salonu 1877. - zbog uvjerljivog realizma sumnjali da jeizliven po živom modelu; prvo značajnije potpisano djelo; 
nedovršena Vrata pakla, 1879.
– bronca, najveće Rodinovo djelo i spomenik cijeloga 19. st.;nevjerojatnih dimenzija, za koja je, uz
grupu Sjene i likove iz Danteova pakla
, bila predviđena i
njegova najpoznatija skulptura Mislilac
; vrata su bila naručena za Akademiju likovnih umjetnosti uParizu, no nisu bila dovršena iako je za njih radio skulpture i reljefe od 1880. do 1917. do smrti; ime jedao prema glasovitim Ghibertijevim Vratima raja; nije uspio ostvariti Vrata kao totalni dizajn ili jedinstvenu ikonografsku cjelinu; Vrata su prenatrpana oblicima i prezasićena idejama, tj. literarnimsimbolizmom do te mjere da gotovo prestaju postojati kao kiparska cjelina; od dijelova nedovršenihVrata radi samostalne skulpture:
Mislilac, (Dante?), bronca, 1879-80.
– za nadvratnik, trebao promatrati očaj pod sobom;
Poljubac, 1886-98.
– mramorna grupa veća od prirodne veličine;
Eva, bronca, 1881.Pala karijatida nosi kamen, 1881.
 
broncaGlava žalosti, 1882.
 
broncaTri sjene, bronca, 1880.Paolo i Francesca, 1887.
bitno za nagovještaj promjene u Vratima i većini zrelih Rodinovih skulptura – iskorištavanje svjetlosti;igra svjetla i sjene odvija se po ispupčenjima pukotina bronce ili mramora;istražuje ekspresionističko nasilje
– ljudska figura je izvijena do same granice izdržljivosti –
takopostaje prethodnik ekspresionističkih distorzija u 20. st. i koncepta metamorfoze = likovi izranjaju iliuranjaju u brončanu podlogu; igra svjetla i sjene na istacima i udubinama bronce i mramora =analogna je boji u stvaranju pokreta, rasta i raspadanja – svjetlo je ujedinjujući element;Rodin prvenstveno modelira – prvo u glini, a zatim u gipsu i bronci; u mramoru radi – obično se totemelji na gipsanim i glinenim modelima, klesanje rade studenti, a on dovršava; ima poseban osjećajza materijal – mramor obrađuje na drugačiji način od bronce, bez ekspresivne grubosti i dubokogklesanja, pažnja je usmjerena na nježne, pravilne, senzualne odlike mramora; pogotovo to naglašava ukasnijim radovima, u kontrastu visoko poliranih dijelova i mase grubog nedorađenog kamena;
Ivan Krstitelj, 1878. -
brončana figura; metoda ‘čovjeka sa slomljenim nosom’ razvijena je u statičnusliku golog tijela; utjecaj Donatella i Michelangela posebno vidljiv na ranijim djelima;studije pokreta = likovi u raskoraku ili izvijeni torzo; proučava sve pokrete mišića u jednostavnom činuhoda; proučava svoje modele u konstantnom pokretu u promjeni stava i položaja – sve samo ne‘zamrznuti’ pokret kao u 19. st.
 
Poziv na oružje, 1877. -
 
parafraza je Rudeove Marseljeze, na kojoj se očituje ekstatični pathos;
biste prijateljaGrađani Calaisa, 1884-86. -
velika brončana grupa, Rodinovo prvo narativno djelo namonumentalnoj razini; to je ekstremni primjer njegovog autokratskog stava prema praznom prostoruoko skulpture; za njega ne postoje granice nametnute kamenim blokom, kao što je bio slučaj kodMichelangela; sve što Rodina zanima je
ekspresivnost 
– zato je svaki smjeli kontrapost, ali i svakisukob svjetla i sjene dopušten; kombinirajući tu slobodu s visokim stupnjem realizma, to može odvesti,kao u
Građanima Calaisa,
do problematičnog otklona svijeta umjetnosti od svijeta gledatelja;originalno rješenje i postav skupine
na tlo, bez uobičajena postolja
; neformalni, otvoren rasporedfigura – neposredan izazov klasičnoj tradiciji zatvorenog grupiranja u skulpturi; odvojeno postavljanjemasa daje međuprostor – prvi puta u modernoj skulpturi;u čast heroja koji su poginuli da spase grad u 14. st.; 6 figura na kojima sve što postoji opisuje njihovkarakter; jedini poznati model je Rodinov sin = građanin s ključem (stvarni ljudi su mu bili modelima zasve figure); piramidalna kompozicija u dvije nepravilne grupe;
Vječno proljeće, 1884.Psiha, 1886.spomenik Victoru Hugou, Claudeu LorrainuBalzac u ogrtaču, Balzac
– aktovi, no osim što su portreti autora, su i osobine književnih smjerova,romantizma i realizma;
Balzac na visokom postolju usred bulevara Raspail u Parizu
- morao ga je odjenuti, pa je tonapravio s velikim kućnim ogrtačem; prikazan u stojećem stavu, krupan, doima se gorostasomknjiževnosti;
Iris, 1890-91.Misao, 1886.Vječni idol, 1889.religijske teme
Rodinova je skulptura povezana s osnovnim principima suvremenog impresionizma u slikarstvu;impresionizam je obrađivao fenomen svjetla, a Rodin se također služio svjetlošću u svojoj skulpturi;
Danaida –
mramorni kip,
 
ljepota ženskog tijela;
Ona što bijaše nekoć ljepotica -
brončani akt starice; htio je prikazati dramu ljudske prolaznosti, sasvim značajkama kasne životne dobi: pogrbljen lik, obješena koža kroz koju se naziru kosti, usahlegrudi, duboko izbrazdano lice s borama; on se ne izruguje starosti nego potiče na razmišljanje ipobuđuje osjećaj poštivanja starosti;
ARISTIDE MAILLOL (1861-1944)
Maillol, Bourdelle, Despiau – suprotni su Rodinu zbog svojih pokušaja da sačuvaju, ali i istodobnopročiste klasičan ideal;Maillol se koncentrira na ponovno uspostavljanje klasicizma, ali pročišćenog od akademskogsentimentalnog ili erotičnog idealizma, vraćajući se stvarnom, seljačkom modelu;
gotovo se isključivo koncentrira na pojedinačni ženski lik – stojeći, ležeći, u odmoru
–ponavlja postavku skulpture kao integralnog volumena, kao masu okruženu prostorom; istodobnonjegovi aktovi posjeduju dah života;masivni sjedeći ženski aktovi, zakrivljeni volumeni u prostoru; po povučenosti, kontemplativnosti –približavaju se duhu grčke skulpture 5. st. pr.n.e. Fidijinom idealu klasične umjetnosti;radi i muške aktove, drvoreze;
Rodin figuru modelira od središta prema van (centrifugalno) i uključuje okolni prostor;Maillol se usredotočuje na volumen tijela i na čvrstu tektonsku konstrukciju; Rodin stremizamršenim kompozicijama i ekscentričnim ispreplitanjima figuralnih grupa, Maillol seograničuje na pojednostavljenu monumentalnu figuru;ANTOINE BOURDELLE (1861-1949)
Rodinov učenik i asistent, želi obnoviti klasičnu tradiciju, ali uključuje i arheološki povrtatak izgleduarhajske grčke skulpture, kao i gotičke;
CHARLES DESPIAU (1874-1926)
nasljednik Maillolove tradicije; ograničen, ali senzibilan umjetnik; likovi mu odišu mirom i povučenomelegancijom; krajnje pojednostavljeno modeliranje i eliminiranje svih nepotrebnih detalja;
EDGAR DEGAS (1834-1917)
u početku se znalo za
74 brončane skulpture
, ali poslije njegove smrti nađene su još
voštaneskulpture
; on se skulpturom počeo baviti od 1865. tako da ta djela pokazuju nekoliko desetljećakiparske aktivnosti, a ne samo slučajna djela, kao što je bio slučaj s Courbetom;
samo jednom je Degas izložio svoju skulpturu – 1881. na Izložbi impresionista, bila je toČetrnaestogodišnja balerina – voštana figura s pravom kosom, haljinicom i svilenomvrpcom;
takav realizam – koji su u to doba kritizirali – ne pojavljuje se ni na jednoj drugoj skulpturi,one su uglavnom skice različitih pokreta;osim pokreta balerina i kupačica, studirao je i konje na utrkama:
Džokej na konju, 1888
. bronca
 
 jedna od primarnih zadaća između 1906. i 1910. bila je zatvaranje figure u blok, a to suponajprije sproveli Derain, Picasso i Brancusi;ANDRE’ DERAIN (1880-1954)
1907. u kamenu isklesao
‚Zgrčenog čovjeka‘ (‘Figura koja čuči’)
preobraženog u jedan jedinikameni blok – zapanjujući primjer protokubističke skulpture;
HENRI MATISSE (1869-1954) – vidi u fovizmuNJEMAČKAWILHELM LEHMBRUCK (1881-1919)
utjecaj Maillola i Rodina;realističko-ekspresionistička skulptura; osjećaj odsutnosti i unutrašnje kontemplacije;elementi: klasični, gotički, moderni – sve to u njegovoj skulpturi;emocionalna snaga njegovih djela proizlazi iz patnje i melankolije koje su ga dovele do samoubojstva;krajnje izdužene figure;
‘Žena koja kleči’, ‘Pali’;GEORG KOLBE (1877-1941)
renesansna formula s rodinovskom neravnom površinom;
ERNST BARLACH (1870-1938)
ujedinjavao je elemente ruske seoske umjetnosti s nekim aspektima njemačkog srednjovjekovnogkiparstva;neka vrsta društveno svjesnog ekspresionizma;narativno, patos, primitivna tragedija;
KÄTHE KOLLWITZ (1867-1945)
patnja, snažna emocionalnost; crno-bijeli kontrast, ekspresivne linije;nadarena kiparica i grafičarka; možda niti jedan drugi umjetnik njenog vremena nije bio tako dubokoprožet osjećajima za ljudsku patnju niti je imao takvu sposobnost da svoje osjećaje grafičkiizrazi (radila je i grafiku);
CONSTANTIN BRANCUSI (1876-1957)
rođen u Rumunjskoj; od 1904. u Parizu;Rodin, impresioniran njegovi eksponatima na Jesenskom salonu 1907. pozvao ga je da mu postaneasistent; Brancusi ga je odbio rekavši: ‘Ništa ne raste u sjeni velikog drveta.’;Brancusijeva skulptura u jednom je smislu univerzalna, a u drugom izolirana; zapravo nikad nijenapuštao figuru, mada je obrađivao nekoliko tema: Rodinova tema usnule muze postat će mu opsesija,koju je varirao oko 20 godina;
njegov elementarni rječnik čine kubus, valjak i krnja piramida; najkasnije 1909. našao jesvoj oblikovni prototip – sferičnu formu, jaje; već 1910. oblikuje rumunjsku mitsku pticuMaestra, prototip svih njegovih ptica, simbol leta; glava, ptica, labud, riba i tuljan varijacijesu na temu, a sve u obliku jajeta;varirao svoj motive u mramoru, ispoliranoj bronci, alabasteru;
od 1911. glava je pretvorena u jajoliki oblik;radi u mramoru, bronci, gipsu;ta priča o jajetu: ‚
Početak svijeta’, 1924.
– očigledan utjecaj kikladske i arhajske grčke skulpture;‚
Poljubac’, 1908.
– preteča kubističke skulpture;često radi životinje:
‚Foka’, ‚Ribe’
;bio je opčinjen pticama i idejom leta:
‘Ptica u prostoru’, 1925.
obličje ptice pretvorilo se u apstraktni pojam leta;
‘Torzo mladića’, 1924.
– djelo u kojem je najdalje otišao u smjeru preciznih cilindara, ali ono ipakostaje falusni simbol, kao i ‘
Princeza X’, 1916.
svoja djela, rađena u bronci i mramoru, dovodio je do stupnja perfekcije koji se rijetko viđa u povijestiskulpture, ali istovremeno je te uglačane oblike stavljao na grubo tesane kamene pijedestale ili napostolja istesana od drvenih trupaca – da bi postigao mistično sjedinjevanje površina koje reflektirajusvjetlost i čvrste mase vezane za zemlju;često je obrađivao primitivni, grubo obrađeni totem:
‘Kralj kraljeva’
 teži jednostavnosti, čistoći, vitalnosti; pod utjecajem tibetanskog svećenika Milarese iz 11. st.;1908. povezao se sa Salonom nezavisnih;1910. izlaže s kubistima – utjecao na velik dio kubističke skulpture, iako je imao malo neposrednihsljedbenika;
‘Beskrajni stup’, 1937.
čelik, Rumunjska
MARINO MARINI (1901-1980)
30-tih započinje sa svojom omiljenom tematikom konja i konjanika (=simbol patnje) – jedre figure,primitivno modelirane crte lica, izbrazdane površine; boju je utiskivao palcem da bi dodao kolorit;40-te – konjanik, simbol napaćenog čovječanstva, slično kineskim rezbarijama;za temu konjanika zainteresirao se 30-tih i ona je za vrijeme rata postala njegov simbol napaćenogčovječanstva bez krova nad glavom;verzije iz 40-tih su smirenije; što dalje obrađuje tu temu akcija postaje dramatičnija, konj i jahač uglatijii stanjeniji; konj s izduženim raskrečenim nogama i zabačenom glavom bolno njišti;
Search
Search History:
Searching...
Result 00 of 00
00 results for result for
  • p.
    • Notes
    Load more