Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu Odsjek za filozofiju

Kraj umjetnosti ili kraj lijepe umjetnosti?

Seminar iz predmeta Suvremena filozofska terminologija

Studentica: Snjeana Kovaek Godina studija: 1. Studijske grupe: PUM/FIL Mentorica: prof.dr. Gordana kori

Zagreb, 2010.

Sardaj:

1. Uvod 2. Put tumaenja likovnih djela

3. Filozofija i umjetnost problem podruja definicije 4. Pojava kia 5. Zakljuak 6. Literatura

1. Uvod

Kraja umjetnosti, kraja oblikujue volje ovjekovih snova i enji, koja nikada ne miruje, nee biti sve dok ljudi budu oblikovali svoj vlastiti ivot. Svaki tobonji kraj umjetnosti bit e poetak nove umjetnosti. Ovo su rijei kojima Hans Georg Gadamer zavrava razmiljanje pod naslovom Kraj umjetnosti? u djelu Nasljee Europe . Zbog ega se onda uope javlja pitanje kraja umjetnosti, pitanje kraja openito, kad svaki kraj oznauje poetak neeg novog? ak i sama smrt otkriva nove svjetove, koliko god ta rije oznaavala neto statino i nepomino, neto beivotno. Jer, to se samog kraja tie, u istom se djelu spominju i kraj povijesti i umjetnosti prema Hegelu, metafizike prema Comteu i filozofije prema Nietzscheu i Heidegeru i to zbog privoenja zavretku puta prema slobodi. Naime, i cijela se povijest temelji upravo na pokuaju da se taj ideal uozbilji. A umjetnost? Ovdje je opisana rijeima lijepa umjetnost, novovjekovnim pojmom kojim se obiljeava njena spoznaja same sebe, i to na podruju slikarstva, kiparstva i arhitekture. Zato bismo joj onda nazirali kraj? Jer se to odnosi na njen oblik u XIX. stoljeu.1 U novije doba postoji sve manje djela koja bi zadovoljavala neke ranije kriterije klasifikacije djela kao umjetnikog. U XIX. stoljeu se javljaju i mnogi izmi, koji umjetnost ili interpretiraju na svoje naine ili je nijeu u potpunosti, a koji su u izgubili ulogu da prikau Apsolut, Boga, koji su posljednja stepenica, kao to to Gadamer tvrdi2, u odbacivanju i kraju velike samorazumljivosti kransko humanistike tradicije. Naime, time se u potpunosti izgubio mit sa svojim znaenjem onoga to se pripovijeda na nain da nitko ni ne dvoji, da nitko ni ne pomisli pitati je li neto istina, zbog svoje sveobuhvatnosti i samorazumljivosti. Dakle, kraj umjetnosti povezujemo s krajem samorazumljivosti kransko humanistike tradicije.

1 2

Prema Gadamer, Hans- Georg: Nasljee Europe, Matica hrvatska, 1997., str. 49. 58. Prema Ibid., str .53.

2. Put tumaenja likovnih djela

Svako djelo koje susreemo u dananej doba ima zadau da nas zaudi. Neki su u tome pokuaju dostigli i razinu umjetnosti. Ako se laik susretne s platnom koji je zapravo ploha jedne boje, mogao bi biti prilino skeptian i sumnjati, zapravo i s pravom, u umjetniku komponentu toga djela. Zato je vano, posebice u dananje vrijeme, da se upoznamo s pozadinom slike : okolnostima u kojima je nastala, temom, svrhom, ak i povijeu umjetnika ili globalnim dogaanjima. Tako se u knjizi Arthura Dantoa Preobraaj svakidanjega susreemo s navedenim primjerom. Kvadrati crvene boje mogu prikazivati najrazliitije teme, poput smrti Egipana kod prelaska Crvenog mora u historijskom slikarstvu, ili pretvorba osjeaja u jedno raspoloenje, u jedinstvenu boju koja prikazuje psiholoki portret Kierkegaarda, pejza moskovskog Crvenog trga, geometrijsku apstrakciju u djelu Crveni kvadrat, moe se prikazati povrina crvenog stolnjaka ili opet opreku ovozemaljskome, Nirvanu, koja je metafizika slika spoznaje koja se uklapa u ovu raspravu jer se ovo stanje spoznaje pogrdno naziva crvenom prainom zato bi svako to djelo bilo umjetniko, a primjerice djelo umjetnika, kojeg je Danto nazvao J, koje isto prikazuje povrinu obojenu jednom bojom, ne moe biti? Problem je moda upravo u pozadini toga svega. Naime, spomenuti umjetnik nema ni ime koje bi djelu dalo tu neku dimenziju koja bi ga udaljila i odvojila od puke realnosti i neega ve vienoga, nema razloge koji bi kao dua iz pozadine preko ovog djela ljude vukli razmiljanju o ovoj pojavi na zidu u nekom muzeju. 3 Taj isti umjetnik je pokuao jo nekoliko svojih uradaka smjestiti u muzeje. Platon u svojim djelima preko Sokrata, a Shakespeare preko lika Hamleta je iznio svoju teoriju umjetnosti kao zrcala realnosti4 koja bi tvrdila da je umjetnost oponaanje realnosti, opisujui samo oponaanje kao puko udvostruavanje prethodne stvarnosti 5 , ali koja svoju puninu otkriva daljnjim istraivanjem te misli. Naime, Platon nije smatrao da je umjetnost puko oponaanje. Tvrdio je da je upravo takva umjetnost kodljiva. Ali J je u zanosu nakon
3 4

Prema Danto, A. C. : Preobraaj svakidanjeg; Filozofija umjetnosti, KruZak, Zagreb, 1997. Ibid., str. 11. 5 Ibid., str. 11.

otkrivanja teorije uzeo zrcalo kao neku prirodnu metaforu za prikaz svijeta umjetnosti kao svijeta oponaanja on je kao umjetniko djelo koje bi prikazivalo dio realnosti elio uzeti predmet koji prikazuje odraz stvarnosti, ali je zaboravio da umjetniko djelo treba imati i odreeni odmak od stvarnosti. Ono to moemo moemo vidjeti ili dotaknuti u umjetnikom djelu samo je dio prie. () Pitanje Kako prepoznajemo umjetnost? ovisi uz materijalnu formu i o tome kako znamo da je neto umjetnost prepoznajemo li je kao apstraktnu ideju ili preko svojih osjetila.6 Marcel Duchamp izjavljuje da je za umjetnost vaniji govor o idejama koje prikazuju djela od materijala ili samog prikaza.7 Kako to povezati sa problemom pitanja umjetnikog u Zrcalu? Danto ima jako dobar odgovor. On tvrdi da je J mogao cijeli prostor muzeja pretvoriti u imitaciju Versaillesa tako da povijea zrcala po zidovima, ali da mu umjetnika komponenta ideje izmie zbog injenice da se zrcala javljaju podjednako i u predmetu i u djelu, jer neto moe oponaati, a da pritom nije zrcalo, koje je sluajno ovdje djelo, a da pritom nije imitacija. Definicija umjetnosti kao zrcala postavljenoga pred prirodu gubi smisao ako se zrcalo promatra samo kao predmet pomou kojega moemo dobiti odraz.8

6 7

Davies, Denny, Hofrichter, Jacobs, Roberts, Simon: Jansonova povijest umjetnosti, Stanek, 2008., str. XXVI. Prema Ibid. 8 Prema Ga Prema Danto, A. C. : Preobraaj svakidanjeg; Filozofija umjetnosti, KruZak, Zagreb, 1997.

3. Filozofija i umjetnost - problem podruja definicije Ne postoji ni jedan vei mislilac koji nije barem neto govorio o umjetnosti, iako je umjetnost preesto bila suprostavljena filozofiji, ili neto to upotpunjuje odreeni sustav filozofa. Filozofija umjetnosti, to uvia i Danto, teko je odvojiva u posljednje vrijeme od same umjetnosti. ak se i definicija umjetnosti, koja se trai i u filozofiji, ne moe dokuiti, jer u umjetnosti ne postoji nain da se povue jasna granica izmeu pokuaja i uspjeha u nastalom djelu. Filozof kojeg Danto uzima cijelo vrijeme kao temelj od kojeg nastavlja svoju kritiku jest Ludwig Josef Johann Wittgenstein, osoba za koju je filozofija uvijek predstavljala problem9. On se njome bavi kao besmislicom u djelu Tractatusu i kao jalovom u Istraivanjima gdje se opet dolazi do njenog besmisla. Tako on tvrdi da je filozofija beskorisna ako nam govori neto to ve znamo ili da je lana ako na preruen nain govori neto to je protivno onome to znamo, a to se najbolje vidi u filozofiji umjetnosti. On smatra, u Dantovom tumaenju, da je potraga za definicijom umjetnosti besmislena, jer ne bi zadovoljila tradicionalne filozofske potrebe za nunou i dovoljnou, a pozivanje na intuiciju je ono to svako traenje definicije ini suvinim.10 Ve samo promatranje daje nam uvid u stil odreenog autora nekih djela. No ni autor ne mora znaiti isto to i umjetnik, ako ne dostie potrebnu razinu da dobije taj pridjev. Kako svaka osoba ima svoj stil koji je i dio osobnosti, ta se injenica reflektira i u njegovim inima. Umjetnost XIX. i XX. stoljea otvara i stvara nove mogunosti za izraz, no ne osigurava svakome mogunost da postane umjetnik. Tako komentari poput To bi i djete moglo ili To sam i ja mogao bez problema jednostavno nemaju smisla kada se trai filozofsko opravdanje umjetnosti u tom djelu. No je li intuicija kod prozivanja nekog djela umjetnikim, posebice u ovom dobu, jedino na to se mogu kritiari, ali i durgi umjetnici osloniti? Ili je to ostvarenost relacija prema drugim umjetnikim djelima? Bit samog djela se ipak nalazi van osjetilne stvarnosti i bilo bi teta da vrhunska ostavrenja prikaza slinosti s prirodom ili zamislima usporeujemo s pukim imitacijama.11
9

Ibid., str.81. Prema Ibid. 11 Prema Ibid.

10

4. Pojava kia
Hegelovo je stajalite da je ono lijepo u umjetnosti zapravo osjetilan sjaj ideje koji spaja upravoovaj osjetilni svijet sa svijetom duha, i ono u tom pogledu slijedi Platonovo miljenje. I u velikim stilskim epohama prolosti umjetnosti nazire se jedinstvo pojave i sadraja. Danas se u pojavi umjetnosti razumije prisutnost onoga svima zajednikog, ukoliko svi doivljavaju jednaku prisutnost. Umjetnost moderne obiljeena je time to se stalno nalazi u traganju za zajednikim i samorazumljivim, a upravo zbog izgubljene samorazumljivosti iskaza suvremenog umjetnikog stvaralatva, javlja se fenomen kia kao potreba za neim zajednikim. Cilj moda i jest plemenit, ali komercijalni ki zapravo i nije puno gori od nekog koji slui u dobre svrhe, a ne moemo ni sva djela loije izvedbe jednostavno nazvati kiem.12

12

Prema Gadamer, Hans- Georg: Nasljee Europe, Matica hrvatska, 1997., str. 49. 58.

5.

Zakljuak
Umjetnikim je djelima u povijesti pripadala velika ast da ih se tumai kao ljepima i

uzvienijima od obinih stvari, imala su istu formu, izraajnu, formu svrnosti bez svrhe, ali ako se razlika izmeu umjetnikih djela i realnih stvari zamuti, tada samo preobraaj svakidanjeg u neto novo omoguuje uzdignue stvarima do statusa umjetnikog djela. Iako se umjetnost preobrazila i nakon Dantoova i Gadamerova teksta, ovi filozofi zadiru u sr problematike klasifikacije moderne umjetnosti - Danto pitanjima poput zato su odreeni izloci umjetnika djela, dok njihove vizualni analogoni na policama to nisu, a Gadamer u pokuaju pronalaenja zajednikog nazivnika moderne umjetnosti nalazi u kiu. No, ostaje pitanje zato tolika djela izazivaju rasprave kada ih stvaralac eli nazvati umjetnikim? Pretvara li se sve dananje u ki i baca li se u vjetar vrijeme koje je utroeno na imitacije neke nove ideje koju je teko shvatiti bez upoznavanja s razlozima? Iskreno se nadam da nije zavrila lijepa umjetnost, jer bismo tada ostali dio u povijesti koji nije pronaao razloga i dalje slijediti takvu misao, a opet.. svako vrijeme ima neto po emu se razlikuje je li ovo na opis? Kraj umjetnosti samo oznaava poetak nove, veli i Gadamer, a ja se s njime slaem, a taj poetak nam ne obeava savren kraj ili istraivanje svih aspekata. Ali to ne znai da ljudi trebaju mijenjati stavove i snove da upotpune sliku vremena u obliku zajednitva. Ba je ovo vrijeme, barem koliko nam prostora otvaraju nove tehnike i materijali, do sada ono koje najvie prostor ostavlja pojedincu. Kraj? Nikako samo nova zagonetka

6. literatura

Gadamer, Hans- Georg: Nasljee Europe, Matica hrvatska, 1997., str. 49. 58. Prema Danto, A. C. : Preobraaj svakidanjeg; Filozofija umjetnosti, KruZak, Zagreb, 1997. Davies, Denny, Hofrichter, Jacobs, Roberts, Simon: Jansonova povijest umjetnosti, Stanek, 2008., str. I - XXXI