1.

METODIKI SUSTAVI NASTAVE KNJIEVNOSTI

1. Nabrojite metodike sustave 1. dogmatsko-reproduktivni, 2. reproduktivno- eksplikativni, 3. interpretativno-analitiki, 4. problemsko-stvaralaki, 5. problemsko-recepcijski, 6. korelacijsko-integracijski, 7. timski, 8. komunikacijski, 9. multimedijski 2. Dogmatsko-reproduktivni sustav; osnove, prednosti i nedostatci; kojim je knjievnim teorijama blizak Osnove: Dogmatsko-reproduktivnim sustavom se najee tumae sadraji iz povijesti i teorije knjievnosti. Uitelj je predava koji obavjetava uenike o knjievnim pojavama i njihovu povijesnom kontekstu. Govori o ivotopisu autora, drutvenim uvjetima nastanka djela, zatim donosi misli o umjetnini iz kritike ili iz svojih istraivanja te konano prua gotove sudove o djelu. Uenikov je zadatak to je mogue tonije reproducirati sve navedene podatke, dakle prenijeti istinu do koje su doli drugi. Ovaj je sustav bio na cijeni u XIX. stoljeu, a zadrao se i znatno nakon toga vremena. Prednost sustava sa stajalita predavaa: moe tono znati da je istu koliinu gradiva istom kakvoom prenio svim uenicima. priprema se za nastup pred uenicima koje doivljava kao cjelinu. ne izdvaja dijelove gradiva i ne tumai ih samo nekim uenicima, jer se to suprotstavlja samoj biti ovoga sustava. sa strane uenika podatke dobivaju gotove, pa ne moraju za njima tragati. Zbog uenja napamet razvija se sposobnost pamenja, a ovim nainom razvija se i potivanje podataka. Tko eli dati svoj doprinos znanju, mora najprije dobro nauiti ono to je prije njega o predmetu napisano. Uenik takoer moe najprije tono reproducirati odreena znanja (dio dogmatskoga sustava), a poslije moe iznijeti svoj stav, izlazei iz iste reprodukcije. Uenici e iznijeti i razliite stavove o istom djelu, ime se takoer polazi od dogmatskoga sustava, a zavrava u neem drugaijem. Nedostatci: Ne razvija analitike sposobnosti, estetski smisao i kritiki stav prema pojavama koje se prouavaju moe dovesti do okolnosti u kojima se puno govori, ali se znatno manje doista razumije Moe doi do toga da se iza potivanja autoriteta krije neznanje. Teorije: Dogmatsko-reproduktivni sustav nema izravnih veza s pozitivizmom u znanosti o knjievnosti, ali je duhovna srodnost vidljiva u teitu na podatcima iz povijesti knjievnosti, te na injenicama koje valja svladati i koje su nedvojbene. Korisno je stoga podsjetiti na uenja koja su razvili Charles-Augustine de Saint Beuve (za djelo je bitan ivotopis umjetnika), Hippolyte Taine (narav knjievnoga djela odreuje sredina, rasa i povijesni as)

Wilhelm Scherer (za djelo je presudno ono to je pisac nauio, naslijedio i proivio). 3. Reproduktivno-eksplikativni sustav: osnove, izvori, struktura sata Osnove: Razvijeniji tip u odnosu na dogmatsko-reprodukcijski sustav. Uitelj i dalje iznosi sadraje vrlo esto monolokom metodom. Makar je nerijetko rije i o sociolokim, povijesnim, biografskim i biobibliografskim podatcima, znatno je naglaenije tumaenje samoga teksta. Uitelj je predava, ali je sada i tuma knjievnih pojava. Uenik poslije prepriava knjievne sadraje, ali ih iznosi svojim rijeima. Metoda prepriavanja dakle dobiva na vanosti. Izvori: Ovaj je sustav vezan za francusku eksplikaciju teksta kojom se teite tumaenja prenosi na samu umjetninu. Ime koje valja spomenuti jest Gustave Lanson i Gustave Rudler koji istie da se eksplikacija okree tekstu, podreuje tekstu, te pronie u tekst. Anglo-amerika Nova kritika i tehnika pomnoga itanja takoer su dale teoretski doprinos ovomu sustavu. Struktura sata, ili ustroj sata, temeljen na ovom sustavu obino je ovakav: 1. kratak uvod s opim podatcima o piscu i tekstu 2. itanje teksta 3. prouavanje kompozicije 4. ponovno itanje praeno ralambom pojedinosti 5. zakljuci 6. itanje i uenje teksta napamet 4. Interpretativno-analitiki sustav: osnove, knjievnoteoretski izvori, struktura sata, metode Osnove: Sustav se vjerojatno najee primjenjuje u nastavnoj praksi hrvatskih osnovnih i srednjih kola u posljednjih tridesetak godina. Samo knjievno djelo dolazi u sredite interesa, a njegova interpretacija sredite je sata knjievnosti. Biografija, bibliografija i drutveni kontekst prelaze u drugi plan, i, ako se uope rabe, slue tomu da pomognu tumaiti sam tekst. Nastavnik vie nije predava nego organizator nastavnog procesa. Navedenomu se prilagouje struktura nastavnoga sata. Kljuni zadatci nastave knjievnosti mogu su: pomoi ueniku da doivi knjievnu umjetninu, osjeaje i stavove koja ona uva i prua; spoznati koji je odnos cjeline i dijelova u umjetnini; uoiti zato umjetnina djeluje na nas upravo tako kako djeluje koje su tehnike posluile umjetniku u izrazu osjeaja i njegovu u prijenosu itateljima. Struktura: Navedenim zadatcima podreene su sve dionice sata, poglavito sama interpretacija i uz to interpretativno itanje. Sat odran po interpretativno-analitikom sustavu redovito ima sljedee dionice: 1. Doivljajno-spoznajna motivacija 2. Najava teksta i njegova lokalizacija 3. Interpretativno itanje teksta 4. Osjeajno spoznajna stanka 5. Objavljivanje doivljaja i korekcija 6. Interpretacija 7. Sinteza 8. Zadatci za samostalan rad uenika Objavljivanje uenikih doivljaja i njihova korekcija s jedne su strane odreeni interpretacijom, a s druge i odreuju interpretaciju. Obino se zaboravlja da je

potrebno pozorno rekonstruirati normu. Tko poznaje anrove, poznaje i otklone od njihovih pravila, ime lake tumai pojedinano djelo. Interpretacija objanjava kako pisac u djelu sebi prilagouje gramatiku, kako se slui pravilima, kako ih moda i kri. Interpretacija e se temeljiti na sposobnosti tumaa da doivi umjetninu, njezine osjeaje i stavove, ali i na tom da uvidi kako ona funkcionira. Pritom e koristiti dvije stare tehnike: ralambu i usporedbu. Uitelj je osoba koja poznaje umjetniko djelo, ali je jo vanije da mora biti prenositelj bitnih poruka uenicima. On je posredovatelj spoznaje, njegove rijei slue tomu da prenesu spoznaje uenicima i manje su vane od umjetnine. Uenik je estetski subjekt umjetnina kao da postoji zbog njega, a zaista ivi samo ako ju je on uspio u sebi doivjeti. Dobar kolski interpretator poznaje stoga mogunosti svojih uenika: njihove prave interese, znanja i sposobnosti. Prikazani nain redovito se primjenjuje u tumaenju pjesnitva, ali je uobiajen i pri interpretacijama romana i drama. Ako ne zanemaruje povijesni i drutveni kontekst u kojem je djelo nastalo, interpretacijski je sustav izvrstan u nastavi knjievnosti. Metode: Dvije su bitne nastavne metode razvijane uz interpretativno-analitiki sustav. Prva je dijaloka, dakle metoda heuristikoga razgovora, gdje se upiti i odgovori javljaju u okruju koje slui spoznaji. Druga je metoda rada na tekstu, o kojom se trae odreene pojave, o zatim se izvode zakljuci, o da bi se dokazi opet nali u istom tekstu. Teorije: Sustav je posebno vezan za njemaku kolu interpretacije. Schleiermacher tumai interpretaciju i element razumijevanja drugoga putem njegova djela, Wilhelm Dilthey naglaava pojam drugoga, koji je ouvan u umjetnini. Spoznajom drugoga, njegovih osjeaja i stavova, te naina kojim ih je u djelu izrazio, recipijent zapravo spoznaje sebe. Veza vanjskoga svijeta, umjetnika, teksta i recipijenta jest doivljajna sposobnost. Umjetnik posjeduje doivljajnu sposobnost te je odreenu pojavu doivio umio je svoj doivljaj bola ili sree prenijeti u simbole. Recipijent takoer ima doivljajnu sposobnost, on pomou nje moe spoznati, razumjeti umjetniku poruku u simbolima te u sebi oivjeti osjeaje koje je doivio umjetnik. Lacan razlikuje Drugog od drugoga. Veliko slovo oznauje pravo Drugo, ono nije mogue prisvojiti poistovjeivanjem; takvo Drugo ujedno biva izvor jezika. Suprotno tomu, drugo s malim slovom samo je privid drugoga, ono je tek projekcija ega. Izvedeno iz reenoga, interpretator bi morao razumjeti i tumaiti stavove drugaije od svojih. U praksi, umjetniko djelo lake je tumaiti onima koji dobro poznaju njegovu ideoloku pozadinu, a esto ju i posve prihvaaju. Emil Staiger u knjizi Temeljni pojmovi poetike odreuje na antropolokoj razini bit lirskoga, epskoga i dramskoga stila. Frank Raymond Leavis i asopis Scrutiny rabe tehniku pomnoga itanja kojom se pozornom ralambom i sintezom tumae znaenja i suznaenja djela. Meutim, za razliku od Staigera i New Criticisma, Leavis ne misli da je djelo kao takvo dostatno za tumaenje svih svojih suznaenja. On dri da je dobro poznavati ukupno surjeje knjievne tradicije i drutva. Za interpretaciju je vaan i Northorop Frye s Anatomijom kritike (1957.). Strukture knjievnosti prouavaju se na temelju biblijskih struktura, ali bez

dodatne ideologizacije i bez vrijednosnih sudova koji bi na temelju njih proizili. 5. Problemsko- stvaralaki sustav: osnove, izvori, struktura sata Osnove: Ovaj je sustav poznat pod imenom problemske nastave. Po Rosandiu, poetak mu je u godini 1965. kad je u New Yorku odran simpozij na kojem je promoviran. Uenik je postavljen pred knjievni problem, koji moe biti literarne naravi, ali esto zadire u upite etike, kulture i konano religije. Potaknut tim problemom poinje razmiljati, istraivati djelo, iznositi svoje zapaaje i konano o njima raspravljati. Dakle uenik ne prima gotove spoznaje, nego sam dolazi do njih itajui djelo. Ovaj sustav afirmira istraivaku metodu. Time smo se najvie udaljili od dogmatsko-reproduktivnoga sustava. U anrovskom smislu, problemski je pristup blii tumaenju veih proznih djela i drama. Rije je o umjetninama s etikim, psiholokim ili konstrukcijskim sloenostima (Eliotova Pusta zemlja je idealna). Sustav ne iskljuuje druge anrove. Dionice sata Milorad Nikevi navodi da se djelu na samom satu pristupa tek nakon to su uenici obavili predradnje: a) individualno proitali itavo djelo; b) napravili biljeke; c) stekli prve dojmove i sudove o liku i djelu Nakon toga na samom satu slijede ove dionice: A. Izraavanje dojmova i stvaranje problemske situacije B. Definiranje problema i metoda rjeavanja C. Samostalan istraivaki rad D. Analiza rezultata istraivanja E. Zadatci za samostalan rad Samostalan rad mogue je provesti kod kue, a mogue je da ga uenici obave i na satu. Druga mogunost pretpostavlja da su uenici prethodno dobro proitali djelo, i to s nastavnikovim uputama na odreene elemente, te da sada samo obnavljaju dijelove koji su im vani za rjeidbu problema. U svakom sluaju valja prije itanja uputiti uenike da biljee zapaanja bitna za problem. Oblici rada mogu obuhvatiti individulani rad, rad u paru i u skupinama, a uenike se moe podijeliti u skupine s razliitim problemskim zadacima. Debata, ili rasprava, takoer je primjenjiva u ovom sustavu. Pri problemskoj nastavi rabe se razne metode: od vrsta itanja (usmjerenoga itanja, itanja sa zadatkom), do izlaganja, usporeivanja i zakljuivanja. Sustav trai manje nastavnikova angamana na samom satu, ali zahtijeva opirnu pripremu prije sata. Samostalan istraivaki rad - Trajanje ovoga posla ovisi o uiteljevoj procjeni opsega, uenikih sposobnosti i samoga vremena kojim raspolau. Nastavnik moe zadati uenicima posao kod kue. Analiza rezultata istraivanja - Uenici e iznijeti simbole i njihove meuodnose, to su ih u djelu opazili, te kazivati kako se ono to su spoznali reflektira na problem. Naravno da drugi uenici mogu iznijeti dokaze za suprotne tvrdnje. Svaku je tvrdnju potrebno dokazati izravnim navodom ili barem jasnom uputom na dio iz romana. Ovaj se posao redovito izvodi na satu. Problemska nastava priprema uenika za rjeavanje problema u ivotu: ui kako problem prepoznati i definirati, koji su mu dijelovi i kako su povezani u cjelinu,

 kako se pripremiti za rjeavanje, kako nai dokaze da je odreen nain rjeenja najbolji, kako suraivati s drugima na rjeavanju problema. 6. Kako stvoriti problemsku situaciju Na openitoj razini problemska se situacija stvara suprotstavljanjem razliitih gledita uenika. Mogue ju je isprovocirati ili organizirati na nekoliko naina: 1. Uenici iznose razliite stavove o istoj pojavi 2. Uitelj ili uenici postavljaju tezu koja se odbija ili prihvaa 3. Upiti iz ankete 4. Poslovica vezana za temu djela 5. Interpretativno itanje s razliitim tonovima (rijetko) 6. Usporedba knjievnoga djela s glazbom, slikarstvom ili filmom 7. Usporedba dviju epizoda iz knjievnoga djela 8. Knjievnokritiki tekst 9. Postavljanje alternativnoga upita 7. Problemsko-recepcijski pristup romanu: knjievnoteoretski izvori, hrvatski znanstvenici, primjeri Taj pristup promovira i sustavno tumai Vlado Pandi u knjizi Hrvatski roman u koli. Prvi je dio naziva vezan za problemsku nastavu, a autor se poziva i na knjigu Vladimira Poljaka Nastavni sistemi gdje se problemska nastava promie kao vjeba za rjeidbu ivotnih problema. IZVORI: Recepcija je vezana za teoriju recepcije, koja u sredite svojih promiljanja stavlja itatelja. Hans Robert Jauss tumai termin itateljski obzor oekivanja sastavljen uglavnom od itateljevih prijanjih iskustava sa anrom, prije proitanim djelima te odstupanjima umjetnine od jezine i anrovske norme. Svaki narataj ima anrove i knjievni jezik koji preferira. Publika svojim oekivanjima i sama pomalo pie djelo, a pravi pisac zna napraviti razmak izmeu oekivanja publike i onoga to novo djelo prua, te upravo tako stvoriti estetsku vrijednost. Djelo koje dolazi u takvo itateljsko okruje, u taj obzor oekivanja, potvruje itateljske elje, modificira ih ili ih posve rui. Obzor oekivanja oblikuje svaki narataj itatelja, jer pojedinci u tom narataju imaju zajednike osobine u estetskom i etikom smislu. Obzor oekivanja koji imaju uenici odreena vremena i prostora vaan je za svakoga tko u koli tumai knjievnost. Metodika literatura obino rabi i termin ueniki interesi. Wolfgang Iser govori o praznim mjestima koja ima umjetniko djelo, i koja svaki itatelj ispunjava te na taj nain interpretira tekst tekst. Rije je o mjestima koje je pisac vie ili manje namjerno ostavio dvojbenima. Prazna ili dvojbena mjesta mogu biti polazita za svaku pravu interpretaciju, ona mogu odrediti problem i biti poetak problemskoga pristupa djelu. Stoga je Iserova teorija jedan od knjievnoteoretskih izvora i problemskoga sustava. Vlado Pandi istraivao je obzore oekivanja, time i interese srednjokolaca u sedamdesetim i osamdesetim godinama prologa stoljea. Na temelju tih oekivanja razvio je problemsko-recepcijski pristup romanu koji predlae u knjizi Hrvatski roman u koli. Istraivanja su provedena u strukovnim kolama i gimnazijama, u Zagrebu i u drugim dijelovima Hrvatske. Posebna je pozornost posveena razlici u obzoru oekivanja to ga imaju pripadnici razliitih spolova. Istraena je i recepcija glede

vrste kola, dakle onih koje obrazuju buduu tehniku odnosno humanistiku inteligenciju. Vane su i analiza i eksplikacija ondanjih programa, odnosno popisa djela koja su se morala itati. Pisac na taj nain govori da obzor oekivanja oblikuju i autori nastavnih programa. Na temelju prikazanih istraivanja, prilo se prijedlozima za interpretaciju djela iz lektire, pa se u sustavu problemsko-recepcijskoga pristupa govori o o enoinu Zlatarovu zlatu, o Kovaievu romanu U registraturi, o Krleinu Povratku Filipa Latinovicza, o Mirko Boi Kurlanima o Marinkovievu Kiklopu. Nastavni postupci prilagoeni su svakom pojedinom romanu, a odreuje ih i ueniki obzor oekivanja. Tako je Latinovicz odreen preteito psiholokim pristupom; Kurlani se stavljaju u kontekst romana sa seoskom tematikom, gdje su prethodnici Budak s Ognjitem i egedin s Djecom Bojom. Mirjana Benjak provela je istraivanje nazonosti srednjoeuropskih knjievnosti u hrvatskim, slovenskim, austrijskim, maarskim i ekim nastavnim programima i itankama. Istraila je i interese samih uenika glede reenih knjievnosti. Autorica predlae da se skromna zastupljenost srednjouropske knjievnosti prevlada Janarovom zbirkom pripovijedaka Skok s Liburnije i Kunderinim romanom ala. Predloeni metodiki modeli obuhvaaju problemske i korelacijske postupke koji vezuju suvremenu knjievnu teoriju i konkretna djela i mogu unaprijediti praksu, poglavito u obzoru gimnazijskoga i izbornoga programa. 8. Korelacijsko-integracijski sustav; osnove i literatura (poglavito za odnose glazbe i likovne kulture s knjievnou) Ovaj je sustav utemeljn na povezivanju srodnih predmeta u zajedniki didaktiki sustav. Korelacija je veza knjievnosti s drugim umjetnostima, znanostima i religijom. U nastavi i metodici predmeta Hrvatski jezik razlikujemo unutarpredmetnu i meupredmetnu korelaciju. Unutarpredmetna povezuje nastavna podruja koja ine predmet Hrvatski jezik. U srednjoj koli moemo govoriti o vezi nastave knjievnosti s nastavom gramatike i izraavanja; u osnovnoj koli govorimo i o vezi s medijskom kulturom. Meupredmetna korelacija povezuje hrvatski jezik s glazbenim i likovnim odgojem, povijeu, povijeu umjetnosti, zemljopisom, engleskim, njemakim i s nizom drugi disciplina. Korelacijsko-integracijski sustav povezuje srodne predmete u jedinstven didaktiki sustav. Tako se oblikovalo jezino-umjetniko podruje koje povezuje predmete poput hrvatskoga, stranih jezika, vjeronauka, glazbenoga i likovnoga odgoja, odnosno povijesti umjetnosti. Sustav uspostavlja pojam korelata, meuodnosnice, koja povezuje razliite umjetnosti ili jezike. Meuodnosnica moe biti izabrana na razini tema, motiva, likova, dogaaja, anrova i cijelih struktura koje knjievno djelo u sebi nosi. Uitelj ili nastavnik moraju dobro prouiti podruja koja povezuju, a ako nisu strunjaci za neko podruje, u najmanju je ruku korisno traiti savjet i miljenje specijalista. Sinkronijska korelacija uspostavlja se pri istodobnom govoru o odreenoj temi u dvama predmetima ili u vie njih. 6

Asinkronijska korelacija ima dva tipa, perspektivni i retrospektivni. U perspektivnoj korelaciji odreena tema najprije se najavljuje i tumai u jednom predmetu, a onda dalje istrauje u iduem. Retrospektivna korelacija tumai izabrane prijanje ostvaraje teme ili odreenoga simbola. Literatura Viktor mega: Knjievnost i glazba Tonko Maroevi: Napisane slike: likovna umjetnost u hrvatskoj knjievnosti od Moderne do Postmoderne, Etienne Souriau: La Correspondance des arts, Flammario (u NSK-u dostupan prijevod na srpski: Odnos meu umetnostima) + moda i Miroslav Beker: Uvod u komparativnu knjievnost Rasima Kaji: Povezivanje umjetnosti u nastavi 9. Timski sustav Ovaj sustav predstavlja razvoj korelacijsko-integracijskoga sustava, jer je vie nastavnika ukljueno u nastavni proces. Mogue je pozvati i glumce, redatelje, pisce, ive svjedoke odreena vremena. Svaki sa svoga stajalita tumai odreeni problem ili skupinu problema koje povezuje tematska, prostorna, vremenska ili neka druga odrednica. U praksi, ovaj je sustav vrlo rijedak zbog vremenske i novane ogranienosti. Obino se ostvaruje jedanput ili dva puta godinje.

2. Podjela metoda
Poljak misli da su nastavne metode naini rada nastavnika i uenika u nastavi. Vladimir Juri definira nastavnu metodu kao sustav naizmjeninih postupaka uitelja kojima se organizira spoznajna i praktina aktivnost uenika pri usvajanju sadraja obrazovanja. 1. Podjela metoda Rosandi dijeli metode prema izvorima spoznavanja (znanja, informacija) nainima i sredstvima prenoenja informacija, vanjskim i unutarnjim aktivnostima uenika spoznajnoj i recepcijskoj aktivnosti uenika. 2. Metode po svakoj podjeli PREMA IZVORIMA Pisane metode (tekstna metoda / metoda rada na tekstu) o Pisani su izvori tekstovi, pa je metoda rada na tekstu jedna od najuestalijih u nastavnoj praksi tumaenja knjievnosti. Tekstovi su knjievnoumjetniki, knjievnokritiki, knjievnoznanstveni i udbeniki, pa sukladno tomu imamo i daljnju podjelu metoda rada na tekstu (metoda rada s knji.umjetniim tekstom, itd.) Govorne metode o dijaloka o monoloka Vizualne metode PREMA SREDSTVIMA I NAINIMA PRENOENJA INFORMACIJA Ove se metode donekle poklapaju s onima iz prve podjele. metodama rada s auditivnim metodama rada s vizualnim metodama rada s audiovizualnim sredstvima PREMA AKTIVNOSTIMA UENIKA Prema vanjskoj aktivnosti razlikujemo metode itanja sluanja govorenja pisanja pokazivanja promatranja Vjerojatno bi se ovdje nalo mjesta za debatu ili raspravu kao metodu. Prema nutarnjim aktivnostima uenika imamo metode

doivljavanja zapaanja zamiljanja razmiljanja (usporeivanja, usustavljivanja, zakljuivanja, asociranja, ocjenjivanja)

PREMA RECEPCIJSKO-SPOZNAJNIM AKTIVNOSTIMA UENIKA Ova podjela takoer se dijelom preklapa s prethodnima, Rosandi navodi tri podjele: Nikoljski: metode koje omoguuju i pospjeuju emocionalnu i imaginativnu recepciju djela metode koje omoguuju i pospjeuju tumaenje djela Kudrjaev i Marancman metode stvaralakoga itanja, heuristika metoda istraivaka metoda reproduktivna metoda. Butow metoda stvaralakog primanja teksta analitiko-interpretacijska metoda sintetizirajua metoda 9

3. Nastavna sredstva i pomagala

1. Nabrojite najea pomagala u hrvatskim kolama. Prema Stjepku Teaku nastavno sredstvo je prijenosnik teksta tj. informacije, dok je pomagalo naprava. U nastavi hrvatskog jezika najee se kao pomagala rabe udbenici, lektirne knjige i prirunici. Od ostalih pomagala treba nabrojati jo plakate postavljene u uionici s podatcima o knjievnicima, knjigama, pravcima i srodnim elementima, grafoskope na koji se stavljaju prozirnice, te raunalo s projektorom koje koristimo za prikaz slikoniza uenicima. 2. to je slikoniz? to je slikokaz? to je zbitica? Zbitica je naziv za CD, od glagola zbijati. Slikokaz je naziv za program koji neto projecira, engleski power point, dok je slikoniz naziv za samu projekciju. 3. to moemo initi pomou nastavnih listia? Nastavni listii uestali su i vrlo pouzdani izvori znanja. Pomou njih moemo uiti, vjebati i provjeravati znanje. Sadraj mora biti pomno pripremljen i posve prilagoen razredu, katkad je pisan i za odreenoga uenika. Ovoj se individualizaciji pridaje premalo pozornosti. Nadalje, nastavni listi jednostavno je umnoiti i lako primijeniti. Na samom satu listi se lako podijeli, a rad na listiu skree teinu pozornosti koja je upravljena na uitelja. Nastavnik moe uvidjeti da ima puno podataka koji su uenicima teko dostupni jer ih nema u udbenicima. Umjesto napornih diktata, bolje je podijeliti nastavne listie s tim podatcima, a uenici ih mogu umetnuti ili zalijepiti u svoje biljenice. 4. to moe sadravati nastavni listi? Listii mogu sadravati svaki podatak vaan za gradivo i nastavu: samu knjievnost, kritiku o knjievnosti, slike, tablice, razne kronologije i usporedne podatke itd.

10

4. Vrste programa i vrste sati

1. Vrste programa Razlikujemo okvirni dravni program i izvedbene programe. Dravni program donosi nadleno ministarstvo, a za hrvatski jezik piu ga strunjaci za kroatistiku, meu kojima prevladavaju sveuilini profesori, ali sudjeluju i nastavnici i uitelji iz osnovnih i srednjih kola te slubenici iz ministarstva. Teme za knjievnost u dravnim programima za osnovnu kolu sloene su tematski i anrovski: imamo cjeline s tekstovima o domovini, ljubavi, pejzau te cjeline koje povezuje pripadnost tekstova lirici, epici i drami. U programima za srednje kole u prvom razdoblju prvoga razreda prevladava teorija knjievnosti, a zatim se sadraji niu kronolokim slijedom po epohama. Umjesto programa nerijetko se govori o kurikulumu. Rije je o dokumentu koji uz teme, odnosno sadraje koje donosi program, ima i ciljeve, zadae, organizaciju, strategije, vremenske relacije, mjesta izvedbe, medije, nositelje, izvoae i druge podatke. Izvedbeni program pie svaki nastavnik ili uitelj, u novije vrijeme na propisanim uzorcima. Uz broj sata i naziv teme, odnosno nastavne jedinice, trai se i niz drugih podataka poput metoda i korelacija. U praksi uitelj ili nastavnik nalaze natuknice u Okvirnom dravnom planu i prenose ih kao teme u svoj izvedbeni plan. Svaki nastavnik i uitelj mora slijediti naputke koji mu dolaze iz ministarstva. U praksi, savjetnici iz Agencije za odgoj i obrazovanje doputaju manja odstupanja od okvirnoga dravnoga programa. 2. Nastavni sat Nastavni sat danas u Hrvatskoj traje 45 minuta (nekada je trajao 60 minuta). Dio je predmetno-satnoga kolskoga sustava. Dvosat je mogue organizirati od petoga razreda osnovne kole do etvrtoga srednje, a ei je oblik od sedmoga razreda nadalje. Sat je definiran ovim obiljejima: vremenski odreen dio nastavnoga procesa sadrajno, logiki i metodiki organiziran sustav rije je o didaktikom i komunikacijskom sustavu ostvaruje odgojne i obrazovne zadae iz programa Sat u praksi ostvaruje nastavnu jedinicu. Ona je odreeni sadraj ili tema iz programa i plan prijenosa toga sadraja uenicima. Nastavna jedinica oblikuje sadraj u skladu s konkretnim uvjetima (mogunosti uenika, dostupna literatura i nastavna pomagala, vrijeme). U praksi uitelj ili nastavnik nalaze natuknice u Okvirnom dravnom planu i prenose ih kao teme u svoj izvedbeni plan taj dokument ima redne brojeve sati i kraj njih imena nastavnih jedinica. Pri izboru koliine i rasporeda podataka redovito valja imati na umu recepcijske sposobnosti uenika i vrijeme sata ili dvosata. Sat se sastoji od dionica sata koje se pak sastoje od jedne ili vie nastavnih situacija, a takoer je odreena jedinstvom vremena, sadraja, logike i cilja. Svaki metodiki sustav ima svoj slijed dionica sata. 3. Tipovi sati po knjievnom sadraju Prema ovoj podjeli govorimo o satu interpretacije knjievnoga djela najei oblik sata u O i S, podvrste su prema anrovskom kriteriju (sat interpretacije lirske pjesme, si novele, si bajke) 11

satu analize knjievnoga djela - ovaj tip sata srodan je satu interpretacije, s time to se naglasak stavlja na ralambu i usporedbu, dok interpretacija pazi na doivljaj i njegov prijenos recipijentima. satu povijesti knjievnosti - ovaj tip sata obino se koncentrira oko pisca, knjievnoga pravca i knjievne epohe satu teorije knjievnosti satu lektire - utemeljen je na izvannastavnom, odnosno izvanrazrednom itanju. Razlikujemo nekoliko tipova: uvodni ili motivacijski sat sat preporuka lektirnih knjiga sat produbljivanja recepcije, raspravljaki, problemski sat sat susreta s piscem

Sat analize knjievnoga djela Ovaj tip sata srodan je satu interpretacije, s time to se naglasak stavlja na ralambu i usporedbu, dok interpretacija pazi na doivljaj i njegov prijenos recipijentima. Tip analize, ili ralambe, knjievnoga djela izabrat emo kad tekst ima izrazito filozofsku ili teoloku pozadinu kad rastvara kakav etiki problem a u anrovskom smislu ovako pristupamo prije svega romanima i dramama. Ovime se pribliujemo interpretativno-analitikomu sustavu. Analiza je redovito voena nastavnikovim upitima i njegovim planom. Tono je da uenici mogu skrenuti razgovor i time ralambu na element koji njih posebno interesira. Ako se on odnosi na jezik ili neki pojam knjievnosti dobro je popustiti uenicima, ali treba nai mjeru i ne zaboraviti da ima obino samo jedan sat, te da sve bitno na tom satu valja rei. Nastavnik mora paziti da ralamba ne ostane bez upute na cjelinu i njezin smisao. Analizu mora pratiti sinteza, ralamba mora ukazati na povezanost i sustav znakova u djelu. Analitiki sat mogue je organizirati temeljem pripremljene teze o kojoj se raspravlja. Nije dobro predvidjeti rjeenje i naravno da e svaki uitelj i razred pokuati doi do svojih zakljuaka. Analitiki tip sata nerijetko se kombinira s itanjem izabranih ulomaka, redovito kako bi se dokazala odreena tvrdnja iz ralambe. Sat teorije knjievnosti Sadraji iz teorije knjievnosti koncentirani su u prvo polugodite prvoga razreda srednje kole, kad je teorija knjievnosti ee zastupljena u cijelom satu. Ova vrsta sata rijetko se javlja u osnovnoj koli, a u srednjoj biva uvodnim ili zakljunim satom u tumaenju epoha. Nastavnik tumai anrove koji su presudni za odreenu epohu, pa e se ep objanjavati u prvom razredu srednje kole, drama u drugom, roman u treem, pripovijetka i moderni roman u etvrtom. Pomo pri ovakvim satima pruit e Pavliieva Knjievna genologija, Andr Jolles, Jednostavni oblici, Staigerovi Temeljni pojmovi poetike, Fryeeva Anatomija kritike, Forsterovi Aspekti romana. Svakako preporuujemo Cuddona. Sat o obiljejima anrova korisno je najaviti i izabranim uenicima zadati posao kojim e nai traena obiljeja u itanim djelima. Sat teorije knjievnosti posveujemo i odreenim figurama, najbolje ih je promatrati u oprekama, recimo hiperbola / litota; metafora/ metonimija. Primjera za prvi par nai e se u Hamletu, u pripremi drugoga valja pogledati Jakobsonovu teoriju o opreci metafore i metonimije. Uenike je potrebno i prije itanja odreenoga djela upozoriti da u njem trae figure. Sat je obino ovako ustrojen: 1. motivacija

12

2. najava knjievnoteorijske teme 3. defincije 4. primjeri 5. samostalno pronalaenje novih primjera 6. stvaralaka primjena u vlastitom izraavanju Sat povijesti knjievnosti Ovaj tip sata obino se koncentrira oko pisca, knjievnoga pravca i knjievne epohe. Podatci o piscu obuhvaaju podrijetlo, mjesto i vrijeme roenja, uvjete ivota u mjestu gdje provodi mlade dane, kolovanje, posao, gradove i mjesta u kojima ivi. Ako je time mogue tumaiti djela, sat e obuhvatiti posao koji umjetnik radi dok pie odreena djela, pripadnost odreenomu svjetonazoru i s tim vezano strankama, stradanja od politike ili koristi od politike, djela koja objavljuje i u kojim okolnostima to ini. Najvie prostora valja posvetiti kljunim obiljejima tih djela i dionica rada. Valja biti oprezan sa ivotopisnim podatcima: neki su uenici naklonjeni tomu da pamte pikanterije iz ivota pisca, a ne haju ni za osnovice samih djela. Ne smijemo zaboraviti da pisac moe imati naopake politike nazore, poput Pounda, ali izvrsne pjesme, kakva je i dio Cantosa, iz kojega su navedeni stihovi na poetku knjige. Sati o razdoblju i epohi redovito predstavljaju uvod u tumaenje pojedinih pisaca i djela koje e uslijediti na iduim satima. Najbolje ih je predvidjeti u smislu korelacijskointegracijskoga sustava koji bi posvetio kojih 10 20 minuta najutjecajnijemu svjetonazoru doba, povijesnoj i zemljopisnoj, odnosno politikoj situaciji, glazbi i slikarstvu. Rosandi prua primjer sata o renesansi, emu se moe dodati glazba (John Dunstaple, Johannes Ciconia, Antonio da Cividale, Claudio Monteverdi), politika i kratak povijesni pregled. Dobro je dodati i misao koju je izrekao vladar iz renesansnoga doba Lorenzo Magnifico (1449. 1492.): Kako li je lijepa mladost / koja odlazi i bjei / tko eli, nek se veseli / jer tko zna to e bit sutra. Sat lektire Lektirni sat utemeljen je na izvannastavnom, odnosno izvanrazrednom itanju. Razlikujemo nekoliko tipova: uvodni ili motivacijski sat sat preporuka lektirnih knjiga sat produbljivanja recepcije, raspravljaki, problemski sat sat susreta s piscem U praksi, sat lektire vrlo je esto sat provjere proitanosti djela. Katkad se ovo pretvara u djelatnost srodnu kriminalistikomu procesu pri kojem nastavnik igra ulogu inspektora Porfirija Petrovia, a uenik je Raskoljnikov osumnjien da nije proitao djelo. Uitelj mora biti svjestan da su mnogi uenici uvjereni da su im lektirne knjige manje potrebne od stare lihvarice. Uvodni ili motivacijski sat Pomou lektirnih listova, dijelova iz filmova ili rasprava o filmovima, podataka s Mree te dijelova samih lektirnih djela uenici se nastoje motivirati da proitaju djelo. U praksi je potrebno, poglavito u trogodinjim strukovnim kolama, tumaiti dijelove velikih romana na satu. Veseli uspjeh Orwellove ivotinjske farme u prvom razredu strukovnih kola, koja je doista itana. Sat ima ove dijelove: uspostava emocionalnoga ozraja srodna djelu (motivacija) itanje odlomka koji motivira

13

 prikaz ilustracije ili dijelova iz filma snimljena po djelu izjave itatelja utvrivanje naina itanja i anotacija Sat preporuivanja knjievnoga djela Rije je o knjiniarskom satu koji se organizira u knjinici, pa na uenike djeluju police i knjige, plakati i fotografije. Sat obino ima ove dijelove: pozdravna rije knjiniara i najava teme predstavljanje sudionika pojedinana izlaganja razgovor za okruglim stolom u kojem sudionici predstavljaju i tumae knjige zakljuci i prijedlozi Sat rasprave i produbljivanja recepcije Sat je srodan problemskomu tipu nastave, samo to se nakraju redovito piu komentari u dnevnik itanja ili biljenicu za lektiru. Susret s piscem Najvaniji je element pripremiti uenike da postave upite piscu. Najbolje je da uenici prije napiu upite te da ih nastavnik provjeri. Potrebno je imati desetak uenika koji e postaviti po dva upita. 4. Dramski sat Dramski sat prenosi nastavni sadraj u dramski oblik. Ne mora biti posveen dramskomu djelu, jer je mogue dramatizirati sukob na knjievnoj ljevici u tridesetim godinama, Matoevu novelu Kip domovine leta 188*, ili ideje i protuideje Bareva eseja Umjetnost i bol. Nastavnik mora znatno prije sata prouiti izvore i upoznati uenike s podatcima. Za sukob na ljevici valja u najmanju ruku poznavati Lasievu knjigu o problematici, onda i asopise Proleter i Peat, posebno Dijalektiki antibarbarus. Uenici danas ne znaju puno o izvorima i posljedicama komunistikih ideja, posebnom surjeju hrvatske povijesti, Krleinom ivotopisu i njegovu poloaju u raznim dravama. 5. Tipovi sati po didaktikom kriteriju Po didaktikom kriteriju u praksi sreemo ove vrste sati: sat uzimanja novoga gradiva (najee se ostvaruje interpretacijom, analizom ili problemskim pristupom) sat vjebi i ponavljanja (Redovito se javlja nakon tumaenja cjelina i prije provjera, ali ga nastavnik moe organizirati kad god misli da mu je to potrebno. Ovakav tip sata esto sreemo na poetku i na kraju obrazovnih razdoblja.) sat provjere i ocjenjivanja. Teoretska literatura daje i drugaije podjele. 6. Razine znanja Korisno je spomenuti ove razine znanja, kako bi uitelji i nastavnici mogli lake izvesti ocjene: prisjeanje prepoznavanje definicije oprimjeravanja uporabljivo znanje stvaralako znanje Ako provjere vodimo prema vrstama zadataka i gradivu koji su bili provjebani, moemo oekivati bolji uspjeh. Ako uenike iznenadimo tipom zadataka s kojima se nisu prije sretali,

14

ispitujemo njihovu snalaljivost, moda i inteligenciju tada poznavanje knjievnosti moe doi u drugi plan. S druge strane, uenik koji djelo doista poznaje i razumije vjerojatno e se snai u svakoj vrsti provjere. 7. Literarne sposobnosti Literarne sposobnosti su one sposobnosti koje ovjeku omoguuju komunikaciju s knjievnim djelom, itanje djela, recepciju djela, razumijevanje njegovih poruka i izraavanje doivljaja, impresija, stavova, sudova i ocjena u razliitim oblicima izraavanja. Razlikujemo i ocjenjujemo ove literarne sposobnosti: 1. primanja (recepcijske sposobnosti) 2. doivljavanja i uivljavanja (empatija) (esto je rije o stupnju itateljskoga poistovjeivanja s junakom djela ili o stupnju ironijskoga odmaka itatelja prema junaku ili subjektu djela) 3. uoavanja i zapaanja 4. pisanoga izraavanja 5. usmenoga izraavanja 6. asocijacije i usporedbe 7. samostalnoga tumaenja 8. preoblike Rosandi navodi 4 klasifikacijska modela literarnih sposobnosti. Prvi model navodi ove sposobnosti oznaavajui ih kao recepcijske: sposobnost zamiljanja i stvaranja pjesnikih slika sposobnost primanja osjeaja i proivljavanja knjievnih likova sposobnost uoavanja autorove pozicije u djelu, autorova stava i shvaanja sposobnost logiko-pojmovnog osmiljavanja sadraja knjievnog djela sposobnost samostalnog ocjenjivanja svih elemenata umjetnikog djela, svakog posebno i u meusobnoj povezanosti Drugi modelu. Kriterij odreivanja je knjievni sadraj, sposobnosti su knjievno-analitike, razlikujemo: sposobnosti povezane uz sadrajno-predmetni sloj djela sposobnosti povezane uz autorovu linost sposobnosti povezane uz objektivni sadraj knjievnog djela Trei model u kojem su sposobnosti logiko-spoznajnog karkatera sposobnost uspostavljanja odnosa izmeu djela i pisaca, djela i metode, djela i literarno-povijesnog procesa sposobnost uspostavljanja odnosa izmeu pojedinanog i opeg, sposobnost induktivnog i deduktivnog miljenja etvrti model u kojem se oituju znaajke problemskog sustava nastave knjievnosti sposobnost uoavanja literarnih problema sposobnost pronalaenja rjeenja sposobnost planiranja za rjeavanje problema sposobnost razluivanja poznatog od nepoznatog sposobnost formuliranja hipoteze sposobnost dokazivanja tvrdnje 8. Sat ponavljanja, primjer za hiperbolu i primjer po izboru pristupnika ispitu

15

Redovito se javlja nakon tumaenja cjelina i prije provjera, ali ga nastavnik moe organizirati kad god misli da mu je to potrebno. Ovakav tip sata esto sreemo na poetku i na kraju obrazovnih razdoblja. Razlikujemo produktivni i reproduktivni sat. Reproduktivni sat obuhvaa pojmove, definicije, pravila, teorije, podatke, nazive, imena te s tim vezane knjievne sadraje. Za vjebu, kao i za provjeru, rabimo zadatke objektivnoga tipa, testove znanja, pismena objanjenja i druge krae oblike pisanoga izraavanja. U nastavnoj praksi, obino je rije o razgovoru kojim uitelj vodi uenike kroz gradivo. Korisno je prije sata zaduiti odreene uenike da bolje ponove odreene dijelove, pa se katkad organiziraju i rasprave izmeu pripremljenih uenika, koje i sluaima omoguuju nov uvid u gradivo. Produktivni sat zahtijeva od uenika i nastavnika da o usustave gradivo, o usporede (nau i svjetsku renesansu, Dria i Molirea, Gundulia i Tassa), o preoblikuju (stihove u prozu, esej u natuknice) o aktualiziraju (vezano za Anu Karenjinu i Emmu Bovary: ima li zabranjene ljubavi izvan sapunica u dobu kad je samo nevinost tabu? Svjedoimo li padu morala od Antigone, preko Ane do Emme?). Od uenika traimo i primjere, recimo za hiperbolu i ljubav: Moj je dar kao bezgranino more, Moja je ljubav toliko duboka; to ti vie dajem Vie imam, jer beskrajno je oboje. Romeo i Julija, II.in, III. scena. Primjer antiteze: Vladimir Nazor, Dvoji aneli Buni su aneli tuge... Al aneli radosti ute. 16

5. Motivacije
1. Motivacija / Tipovi motivacija Motivacija je postupak kojim uenike pripremamo za izravnu recepciju knjievnoga djela. Mora biti primjerena dobi i sposobnostima uenika te samomu djelu. Uenici moraju doivjeti umjetninu i spoznati njezine bitne poruke, a motivacija potie upravo doivljaj i spoznaju. Veza s djelom ostvariva je putem bilo kojega elementa: teme, pripovijesti, lika, anra, ugoaja, prostora i vremena. Motivacija je redovito dio sata, ali katkad cijeli sati mogu biti motivacije za idue sate. U irem smislu, svako tumaeno djelo potie nas da doznamo vie o drugim srodnim djelima, piscu ili epohi. U praksi, najee su motivacije razgovor o temeljnoj emociji iz djela u osnovnoj koli te o temeljnom etikom problemu ili obiljejima epohe u srednjoj koli. Ne smijemo zaboraviti na most koji valja uiniti od motivacije do samoga djela. U postupke recepcije koji poinju motivacijom valja uklopiti i lokalizaciju. Metodiari obino razlikuju sedam tipova motivacija: 1. osobna iskustva uenika 2. glazbene, likovne i filmske motivacije 3. filozofski, povijesni i religijski sadraji 4. opekulturni sadraji 5. knjievnoteorijske i knjievnopovijesne motivacije 6. motivacije knjigama na koje se tumaeno djelo oslanja 7. stilistike i jezine motivacije 2. Osobna iskustva uenika, vrste i primjeri Vrste: Emocije Socijalna iskustva Moralna iskustva Intelektualna iskustva Emocije - Metodiki postupci obino su vezani za usmeni razgovor i pisanu anketu. Uitelj moe na prethodnom satu zadati kratak sastavak vezan za odreene emocije, koji se ita na iduem satu. Uitelj mora znati kakve su emocije tekstom izraene. Prije no to pristupi itanju i interpretaciji, o tim e emocijama komunicirati s uenicima. Razgovor o pozitivnim emocijama obino ne donosi opasnosti. Kad je rije o ljubavi, osobito u osnovnoj koli, valja misliti na to da se uenici mogu sramiti, pa motivacijski plan moe propasti na utnji razreda ili neprimjerenom smijehu. Obino djeluje neizravna ispovijest u smislu prijatelj se zaljubio, pripremljena domaom zadaom sa sastavkom na tu temu. Poseban je oprez potreban pri ispitu alosnih emocija, jer ima djece koja su u tekim okolnostima izgubila drago bie. Domoljubne emocije, recimo one vezane za Nazorova Tomislava ili Matoevu 1909 mogue je potaknuti razgovorom o stradanjima i uspjesima u Domovinskom ratu te o navijakim iskustvima. Cesarieva, Ujevieva i Poeova poezija, sva prozna djela s naglaenim osjeajima, recimo Goetheove Patnje mladoga Werthera, moda i Salingerov Lovac u itu, otvorena su za ovakav tip motivacija. Socijalna iskustva - Takoer treba paziti da negativne okolnosti u kojima neki uenici ive ne dovedu do poruge drugih uenika. Korisno je uporabiti iskaz o tom kako su uenici pomagali osobama slabijega imovinskoga stanja, recimo kao lanovi Crvenoga kria, Frame ili neke srodne drutveno djelatne udruge. Djela koja su otvorena ovoj motivaciji bila bi Cesarieva Balada iz predgraa, imievi Siromasi koji jedu od

17

podna do podna, zatim Otac Goriot, sigurno Germinal i Crveno i crno, vjerojatno i Zloin i kazna. Navedeni romani su kompleksni, a osim toga uenici srednje kole zainteresirani i za drugaije oblike motivacija. Moralna iskustva - Okolnosti u kojima je netko izloio svoj ugled ili svoju sigurnost kako bi pomogao drugima vezane su za osobna djela uenika, ali oni mogu govoriti i o nekom koga znaju, ili su o njem itali. Teko je bilo koga potaknuti da govori o svojim moralnim prijestupima. Takve je uenike mogue nai u prethodnoj anonimnoj anketi, a postupak bi bio zanimljiv za tekstove Pauna Tite Bilopavlovia i Divljega konja Boidara Prosenjaka u osnovnoj koli te za Zloin i kaznu u srednjoj koli. Intelektualna iskustva - Za komunikacije s ovom podlogom ima neto vie prostora u srednjoj koli. Uenici mogu govoriti o spoznajama do kojih su doli pripremajui se za provjere znanja ili na putovanjima. Povijesne i zemljopisne relacije pritom mogu koristiti u putopisima, recimo onom Matije Maurania o Bosni, ali emo ih uporabiti i kao vezu s bilo kojim tekstom koji je jae povijesno i zemljopisno odreen. 3. Glazbene, likovne i filmske motivacije; primjeri Ove motivacije bliske su korelacijama. GLAZBA se najee rabi za motivaciju djelima lirskoga anra. Potreban je oprez pri ovim motivacijama pri tumaenju epike i drame, jer je veze tee uspostaviti. Treba nakon sluanja dobro povezati ugoaj glazbe i tumaeni tekst, to redovito oduzima puno dragocjenoga vremena. Bolje je glazbu pustiti pri kraju sata, ili ju, vrlo stianu, rabiti kao pozadinu tijekom cijele interpretacije. Najvanijih uvjeta uporabe glazbe u motivacijske svrhe u nastavi knjievnosti: glazbeno i knjievno djelo moraju korespondirati u emotivnom ili motivskom smislu (dur za Cesariev Slap, mol za Matoev Notturno; Vivaldijeva etiri godinja doba uz pejzane i srodne pjesme, recimo Vitezovu Ptiju pjevanku). djelo mora biti primjereno uenicima (prvi stavak Beethovenove Kreutzerove sonate br. 9 u A duru za klavir i violinu, op. 47, tee e proi u V. razredu osnovne kole; u III. razredu srednje kole, recimo uz Tolstoja i istoimenu pripovijetku, moe potaknuti recepciju upravo disonantnim akordima; suprotno, razigrani III. stavak istoga Beethovenova djela primjeren je svakoj dobi). sluanje glazbenoga djela mora biti vremenski odmjereno, znai da ne smije naruiti ustroj sata nakon sluanja provjerit e se ueniki dojam koji je podloga za recepciju knjievnoga djela redovito valja uspostaviti vezu glazbe i teksta koji namjeravamo itati i tumaiti Korisno je razlikovati ove tipove povezanosti: o izravne veze (npr. izmeu Orwellova romana i Maazelove opere iz 1984., te Beethovenovih kvarteta i Eliotovih etiriju kvarteta. Album Pink Floyda Animals nadahnut je i Orwellovom ivotinjskom farmom ali mi se ne ini osobito pogodnim za motivaciju pri govoru o romanu. o tematske srodnosti, kakve moemo traiti u nacionalnom ponosu koji u poetku djela zdvaja, a onda se budi u poznatom zboru iz Verdijeva Nabucca te u Matoevoj pjesmi 1909. Ponekad je sljedea djela korisnije spomenuti ili odsluati tijekom interpretacije i na kraju sata, nego koristiti tokom motivacije.
Motivske veze: Mozart, Requiem, Confutatis maledictis Carl Orff, Carmina Burrana J.S. Bach, Muka po Mateju Dante, Pakao Dante, Pakao dijelovi Evanelja

18

Richard Wagner, uvertira Tristanu i Izoldi Ivan Zajc, Nikola ubi Zrinski Giuseppe Verdi, Nabucco F. Chopin, Notturno, op.90 Richard Wagner, Sumrak bogova, Starke Scheite... Brunhildina arija Richard Wagner Ukleti Holandez...Sentina arija I. Stravinsky, Posveenje proljea, L.V. Beethoven, Kvarteti u a molu, Lorin Maazel, opera 1984 The Rolling Stones, Sympathy for the Devil Cabaret Voltaire, Red Mecca Joy Division, Closer

romansa o Tristanu i Izoldi B. Karnaruti, Vazetje Sigeta grada, Mato 1909 Mato, Notturno Fabrio, rastanak Lucijana i Emilije, Vjebanje ivota W. Gluck, Orfej i Euridika T.S. Eliot, Pusta zemlja T.S. Eliot, etiri kvarteta George Orwell, 1984. Tribuson, Polagana predaja Conrad, Srce tame Franz Kafka, Proces Nikola op, Kuda bih vodio Isusa J.D. Salinger, Lovac u itu

Izravne veze: Michael Kamen, Brian Ferry, Sonnet XVIII L.V. Beethoven, Kreutzer Sonata Frano Para, Judita Tobias Picker, Amerika Tragedija

Shakespeare, Sonnets Tolstoj, Kreutzerova sonata (moda i Ana Karenjina) Marko Maruli, Judita Th. Dreiser, An American Tragedy

SLIKE - Slike su danas lako dostupne na Mrei, a praktino sve kole imaju raunala i projektore. Stoga su prvi izvor podataka i slika upravo trailice. Osim standardnih uvjeta o primjerenosti uenikoj dobi i samomu djelu, valja paziti i na veliinu, pa Rosandi kae da su najmanje dimenzije 88X68 centimetara. Slike se katkad umnoavaju, tako da svaki uenik pred sobom svoju, to poskupljuje posao. Svi su udbenici ilustrirani, pa su slike iz iz samoga udbenika nerijetko izvori motivacija. Bolje je da uitelj ne komentira sliku dok ju uenici promatraju, ali mora nakon toga usmjeriti pozornost uenika na njezine elemente koji su najpodudarniji knjievnomu djelu. Likovno djelo mora pobuditi tijek asocijacija i upraviti ih pravomu doivljaju knjievnoga djela. Uitelj ili nastavnik moe motivaciju organizirati i tako da uenicima urui presliku slike na prethodnom satu, te im zada da ju prokomentiraju. Na iduem satu slika e opet biti izloena, a uenici e itati svoja zapaanja.
Oton Ivekovi s povijesnim temama J. F. Mucke ima sliku sa Zrinskim na Sigetu. Michelangelo, Sikstinska kapela, Posljednji sud Michelangelo, Mojsije Ljubo Babi, Crna zastava H. Bosh, Brod luaka Nazorov Tomislav Brne Karnaruti, Vazetje Sigeta grada Dante, Pakao Kranjevi, Mojsije Krlea, Hrvatski bog Mars Beckett, U oekivanju... A.G.Mato, Mora

19

FILM U praksi se nerijetko zbiva da uenici pogledaju film umjesto da proitaju djelo. Uitelj stoga mora biti dobro obavijeten, a u idealnom bi sluaju poznavao film tako da ne moe biti prevaren. Film je iskoristiv za komparativne postupke pri kojima se usporeuje strukturna, tematska, fabulativna i aktantska razina. Uenici mogu sami pogledati film kod kue kako bi ih to motiviralo za itanje izabranih dijelova. Film je dakle iskoristiv kao motivacija prije samoga sata, a moe nam posluiti i kao sredstvo komparativnoga postupka, ime ve zalazimo u interpretaciju.
Film Troja Wolfganga Petersena Ilijade

Jean Daniel Verghaeghe snima 2004. film s Otac Goriot Charlesom Aznavourom u glavnoj ulozi; film istoga naslova snima i Guy Jorr 1972. Antuna Vrdoljaka Marinkoviev Kiklop Antu Babaju Novakovi Mirisi, zlato i tamjan Krste Papia iz 1974. Breanove Predstave Hamleta Bernard Rose snimio film sa Sophie Marceu. Anom Karenjinom Davida Leana za Ryan's Daughter Flaubertova Gospoa Bovary Michael Radford. Orwellovu romanu 1984. Od djela koja nisu u programu i ne e tako brzo biti Ridley Scotta i Blade Runner, Philipa Dicka Carrie Briana de Palme po Stephenu Kingu Peter Jacksonov Gospodar prstenova Tolkienu Kreimira Golika za Tko pjeva, zlo ne misli. Majerov Dnevnik maloga Perice

Filmovi ne moraju biti snimljeni po romanu da mu poslue kao motivacija. Tako je Jurica Pavii napisao roman Nedjeljni prijatelj s atmosferom grada Splita koja je u opreci sa stereotipom mediteranskoga raja. Takvim ugoajem operira i Arsen Ostoji u filmu Ta divna splitska no. Druga razina motivacije jesu didaktiki filmovi o knjievnicima. kolske knjinice redovito uvaju filmove o Dobrii Cesariu (Krlea se rugao kad ga je kamera pratila na putu po Parizu), Juri Katelanu i Vjekoslavu Majeru. Ovakvi filmovi traju nekoliko minuta, a rabe se i na satima lektire. Iskoristivi su i kao jedna od motivacija za odreenu pjesmu, makar se to vrlo rijetko ini. Obino su ovakvi filmovi dio tumaenja cijele poezije odreenoga pjesnika i pripadaju interpretaciji. Uitelj provjerava jesu li uenici itali pjesme odreenoga pjesnika, zatim navodi zbirke, pjesme i stihove. Katkad se itaju i knjievnikovi zapisi, poglavito ako su vezani za odreenu pjesmu, a zatim se pogleda film. 4. Literatura o korelacijama Rasima Kaji: Povezivanje umjetnosti u nastavi Tonko Maroevi: Napisane slike: likovna umjetnost u hrvatskoj knjievnosti od Moderne do Postmoderne Etienne Souriau: La Correspondance des arts Viktor mega: Knjievnost i glazba Fabrijevi eseji skupljeni u knjizi Maestro i njegov egrt (za korelaciju glazbe) Miroslav Beker: Uvod u komparativnu knjievnost 5. Filozofski, povijesni i religijski sadraji; primjeri Filozofska i poglavito etika problematika zahvalna je motivacija kad je djelo proeto takvim iskustvima. Shakespeare u Hamletu, Balzac u Ocu Goriotu te Dostojevski u Zloinu i kazni i Brai Karamazovima pruaju prigodu etikim motivacijama. Pristup Marulievoj Juditi takoer bi mogao biti potaknut raspravom o moralu. Camus u Strancu daje povoda za kratku raspravu o ciljevima i dosezima egzistencijalistike filozofije. Dostojevski u Brai Karamazovima, Bulgakov u Majstoru i Margariti te Nikola op u pjesmi Kuda bih vodio Isusa otvorili bi prostor religijskim raspravama koje motiviraju za recepciju ovih djela. Motivacija je i ovdje ostvariva raznim metodama: razgovorom, anketom, kvizom s otkrivanjem ploha, kratkom debatom. 6. Opekulturni sadraji; primjeri (O i S, posebno za Dria) Objekti iz stvarnosti ivi svjedoci odreenih dogaaja

20

 Novinske i druge vijesti Tehnike uivljavanja Razgovor o bitnim danima u kalendaru Objekti iz stvarnosti - Uenici osnovne kole esto se motiviraju za recepciju poezije i proze tako to im se donose predmeti o kojima djelo govori. Singerovu priu Ole i Trufa - posut pod uionice listovima, da bi iznad ploe stavila dva velika lista koji su predstavljali junake pripovijesti. Cesarievu Jesen, uenici su dignuli ruke i glumili kronje na vjetru, puhali su i zvidali kao vjetar te rominjali prstima po klupi kao kia. ivi svjedoci odreenih dogaaja - Najbolja motivacija ratnoj prozi Sinie Glavaevia ili Ratka Cvetnia, koji nije u programu, bili bi sami hrvatski branitelji sposobni govoriti o svojim iskustvima. Novinske i druge vijesti - Vijesti o ubojstvima ili hrabrim djelima takoer su iskoristive kao motivacija, recimo za pripovijest Vjenceslava Novaka Iz velegradskoga podzemlja. Drieva Novela od Stanca, a mlada nastavnica proitala je, nakon uvoda, tekst koji je nala na adresi http://www.mup u kojom se navodi detaljan opis prevara starca koji se dogodio 2001. Dvojica prevaranata su mu na prevaru uzeli njegovu uteevinu za bezvrijedni lanac koji su predstavili kao zlatan, a sebe kao zlatara i sluajnog nalaznika. Nakon itanja teksta uslijedio je kratak razgovor koji je povezao dogaaj iz 2001. i Drievu komediju koju su uenici prethodno proitali jer je bila rije o satu letkire. Tehnike uivljavanja - Uenici e po nastavnikovoj uputi zatvoriti oi, opustiti se, disati smireno i zamisliti da se nalaze u krajobrazu ili uope okolnostima slinima onima koje prikazuje tekst koji e se interpretirati. Uitelj navodi uenicima pojedinosti, upuuje ih i na osjeaje koje bi pritom mogli proivljavati. Glas mu mora biti smiren. Nakon nekoga vremena uenike upuuje da se u mislima polako vrate do razreda i shvate da su u koli. Tehnika je srodna transcedentalnoj meditaciji ili autogenomu treningu. Uitelj mora biti oprezan da ni na koji nain ne isprovocira teke osjeaje. Nakon ovoga slijedi kratak razgovor koji e dovesti do samoga teksta. Moticacija je dobra za Vidrieve pejzane pjesme i uope osnovnu kolu, a tee je primjenjiva u srednjoj koli pri govoru o djelima sa sloenom filozofskom pozadinom. No, vjet i autoritativan nastavnik moe i s tim eksperimentirati. Razgovor o bitnim danima u kalendaru - Najjednostavnija motivacija za boine pjesme jest razgovor o boinim obiajima. Isto vrijedi za Uskrs, blagdane poput Dana pobjede i Dana domovinske zahvalnosti te Dana antifaistike borbe. 7. Knjievnoteorijske i knjievnopovijesne motivacije; primjeri Ovakav je tip motivacija rjei u odnosu na osobna iskustva uenika, slike i glazbu te filozofiju, povijest i sociologiju. Rije je o motivacijama koje su ee u srednjoj nego u osnovnoj koli. ee su pri recepciji proze i drame nego pri recepciji lirike. Knjievna teorija moe biti motivacija tako to nastavnik razgovorom obnovi znanje o anru, recimo o realistinom romanu ili epu (ustaljen stih, herojska djela, povijest naroda) te ih nakon toga u razgovoru s uenicima trai i nalazi u odreenom djelu, konkretno u Vergilijevoj Eneidi. Glede knjievnopovijesnih sadraja, rije je o tom da nastavnik razgovorom obnovi obiljeja odreene epohe modernizma s fragmentarnim pristupom gradnji proznih djela, izostankom cjelovite pripovijesti, likovima koji su antijunaci po moi, moralu ili inteligenciji a onda razgovorom interpretira Kafkin Preobraaj ili Kamovljevu pripovijest Sloboda. U knjievnu povijest ila bi i pieva biografija, s ime, kako je ve reeno, valja biti vrlo oprezan. Uenici e brzo upamtiti kakvu pikanteriju, injenicu da je Sartre ivio u

21

otvorenu braku sa Simone Beauvoir, ali e previdjeti stilska obiljeja Munine. Korisna motivacija ove vrste bio bi u ovoj knjizi ve iznesen podatak o Balzacovu dnevnom ritmu: ustajao je oko ponoi i pisao do podna. Zatim je posvetio pet sati drutvenom ivotu, pa bi veerao oko pet i u est odlazio spavati. Takav bi ga ritam meutim nakon nekoliko mjeseci posve iscrpio. Biografiju svakako valja spomenuti kad je vezana za djelo i kad moe potaknuti ueniku radoznalost: Hemingway je doista sudjelovao u Prvom svjetskom ratu (Zbogom, oruje), bio je dopisnik u panjolskom graanskom ratu (Za kim zvono zvoni ) i doista se bavio ribolovom, pa i kao starac, kad je bio ve poraen nekim neuspjesima u ivotu (Starac i more). Supruga ga je tada optuivala da mu je za svaku novu knjigu treba nova ena. 8. Knjige vezane za druge knjige Ovaj tip motivacije spada pod motivaciju knjievnou samom. Nijedna knjiga, ukljuujui Bibliju, nije nastala bez oslonca na druge knjige. Neke su ipak oitije intertekstualno umreene. Takve je odnose mogue iskoristiti u postupcima motivacije. Kralj Lear i Otac Goriot najoitiji su primjer na razini velikih djela. U nas je veza Shakespeareova Hamleta i Breana jasna i poticajna u tom smislu. Prije interpretacije Mihalieve pjesme Majstore, ugasi svijeu spomenut emo imievu pjesmu o pjesnicima, a poslije emo podrobnije podatke o intertekstualnosti uklopiti u samu interpretaciju. Uenike je dobro zainteresirati zajednikim simbolima, poput plovidbe u Odiseji i Eneidi, nesretne ljubavi u Gospoi Bovary, Ani Karenjinoj i Teni. Odnosa ima i na mikrorazini: premlaivanje konja jest san u Zloinu i kazni, a stvarnost u uki Begoviu. U Dostojevskijevu romanu Zloin i kazna Raskoljnikov na poetku misli da su povijesno velike osobe iznad etike. Motivacija za roman moe biti Tolstojev odlomak iz Rata i mira (14 . dio, XVIII. poglavlje), koji polemizira sa stavom da povjesniari za nekog viu da je velik i da time dobro i zlo prestaju postojati, ali da za ljude koji ive po pravilima dobra i zla koje je dao Krist, nema niega za to nema mjerila, a veliine nema gdje nema skromnosti, dobrote i istine. 9. Stilska i jezina motivacija Rije je o motivacijama koje izvorno pripadaju niim razrednima osnovne kole, a obino se provode u petom, eventualno estom razredu. Nastavnik moe srodno pokuati i u starijim sredinama, poglavito pri tumaenju Slamnigove poezije. Razlikujemo Motivacije usporeivanjem Motivacije personifikacijom Motivacije metaforiziranjem Igre rijeima Motivacije usporeivanjem - uitelj imenuje prvi pojam, recimo nebo, a onda uvodi rije koja potie uenike da stave neku srodnu rije kraj nje. Uenike emo potaknuti tako to emo navesti srodnosti po boji, obliku, veliini ili drugim obiljejima. Dobit emo usporedbe srodne ovima: nebo je plavo kao oko, nebo je veliko kao more, nebo je oblo kao jabuka... Motivacije personifikacijom - Uitelj odredi rije iz pjesme i potie uenike da zamisle to bi pojam na primjer jesen mogao initi da je ivo bie. Jesen bi mogla hodati, slikati po listovima, ljutiti se. Nadalje, jesen je tuna i plae, jesen je vesela i zvidi u vjetru. Ovakvi postupci pokreu fantazijsko razmiljanje. Motivacije metaforiziranjem - Metodiari znaju da se dijete od poetka svoga ivota sree s metaforama kad mu tepaju nadijevajui mu pozitivna imena poput zlata,

22

ljubavi, due. Poslije uje i negativne metaforizacije pri kojima se obino javljaju animalne oznake. Ovaj je postupak inae nairoko rabljen u knjievnosti, pa ga znaju mnogi pisci: od Izaije do Eliota i od Musila do Krlee. Uenici moraju uoiti da se u metafori dva pojma stavljaju u blizinu, a ne istie im se zajednika osobina. S druge strane, upravo se zajednika osobina prenosi s jednoga pojma na drugi: Ivo je pravi lav. U polazitu smo imali Ivo je hrabar kao pravi lav. Uenici se upuuju na ovaj slijed: nalaze pojam, dio stvarnosti koji im je posebno drag povezuju njegove osobine s osobinama nekoga drugoga pojma stvaraju usporedbu pomou rijei kao krate usporedbu u metaforu Igre rijeima - Obino su vezane za odreeni tip humorne i ludistike poezije kakvu pie Zvonimir Balog u programu je pjesma Krk te kakvu je pisao Grigor Vitez, recimo u pjesmi Antun Tun. Npr. prema lijen ljenariti; san sanjariti no noariti. Uenici mogu initi ove igre: skraivati rijei proirivati rijei spajati slogove spajati rijei preoblikovati rijei 10. Metodiki postupci pri motivacijama Sami postupci vezani su za usmeni razgovor, pisanu anketu, izlaganje nastavnika, uenika ili nekoga gosta. Pri motivacijama valja sluati glazbu, promatrati slike, usporeivati i zakljuivati. Svaku motivaciju valja temeljito pripremiti, katkad uenicima treba zadati posao i na prethodnom satu, to znai da moramo biti svjesni programa i svojih te uenikih zadataka vezanih za idue sate. Korisno je u priuvi imati i sigurnu motivaciju. Kazat emo opet da su najee motivacije razgovor o temeljnoj emociji iz djela u osnovnoj koli te o temeljnom etikom problemu ili obiljejima epohe u srednjoj koli. Navedene motivacije ustvari se najee rabe i dobro je izvjebati se upravo u njima. Od konkretnih postupaka nerijetko se u osnovnoj koli rabi stupnjevito otkrivanje pojmova po okomici koji onda zbrojeni daju konano rjeenje. Iza ploa skrivenih oznakama A1, B1 itd. kriju se rijei koje prozvani uenici otkrivaju i pokuavaju pogoditi pojam na dnu okomice. Uinkovit zna biti i asociogram, niz podsjeaja na izabranu rije. Nastavnik pri tom izabere rije koja mu je vana za djelo: rije djed iz tiva Josipa Kozarca Moj djed u estom razredu osnovne kole, rije zloin iz Zloina i kazne u treem srednje, rije preljub iz Gospoe Bovary. Nastavnik zapisuje najprije rije koju sam postavi, onda rijei koje uenici podsjeajima veu na tu rije. Uenici e iznositi i sintagme i cijele reenice. Krai tekstovi bi u ovom surjeju ipak morali biti prije pripremljeni. Asociogram je u praksi neto ei u osnovnoj koli. Katkad je mogue rabiti i anketu, u kojoj uenici pisanim putem iznose stavove o odreenom problemu ili dojmove o djelu koje su gledali ili sluali za motivaciju. Postupak je dobar jer ukljuuje sve uenike, ali oduzima podosta vremena. Uenici mogu dobiti zadatak na prethodnom satu koji onda rjeavaju kod kue, a na poetku samoga sata itaju svoje misli o problemu vezanom za djelo o kojem namjeravamo govoriti. U srednjoj koli uenike potiemo i raspisivanjem natjeaja s nagradama za one koji napiu najbolji prikaz odreenoga djela.

23

6. Lokalizacija
1. Dvije vrste tekstova s primjerima U itankama nalazimo nezavisne i zavisne tekstove. Nezavisni su tekstovi cjeline koje je mogue proitati i interpretirati tijekom jednoga sata, dakle je rije o kraim pripovijestima i pjesmama. Matoev Kip domovine leta 188* i Kranjeviev Moj dom bili bi tipini nezavisni tekstovi. Za njih vezujemo vanjsku lokalizaciju, koja e smjestiti Kranjeviev Moj dom u Izabrane pjesme iz 1898. i Kip domovine u knjigu Iverje iz 1899. Odlomci iz romana, drama ili pripovijetki bili bi zavisni tekstovi. Rije je o ulomcima poput opisa bala na kojem sudjeluje Emma Bovary, prije no to uope krene na tragine putove novanih dugova i ljubakanja. Srodan je glasoviti ulomak iz VIII. poglavlja drugoga dijela romana, kad se Emmi u opinskoj zgradi udvara Rodolphe. Prije itanja ulomka potrebno je uputiti uenike na roman koji ini pravi okvir ovoj sceni. Nuno je ukratko iznijeti sadraj cijeloga romana, te neto podrobnije dogaaje koje su doveli do Emmina razoaranja u suprugu. Spomenut emo njegov neuspjeli kirurki zahvat, bal na kojem je Emma osjetila daak boljega svijeta i konano pojavu imunoga Rodolpha koji ju oarava otmjenou i injenicom da joj se neko vrijeme nakon to su se upoznali ne javlja. Preko simultanizma upozoravamo na kontekst drugih velikih romana realizma, na Oca Goriota iz 1834., te Anu Karenjinu iz 1877. Gospoa Bovary objavljena je 1857., pa tako djelo lokaliziramo u europski realizam. Rosandi u Metodici knjievnoga odgoja s pravom spominje otvorene dvojbe glede mjesta lokalizacije u strukturi sata, no navodi da e pri tumaenju zavisnih tekstova lokalizacija u pravilu prethoditi interpretativnom itanju. ini se da je dobar dio problema u tom kako se lokalizacija provodi. Valja stalno imati na umu da se ne razbija ugoaj postignut motivacijom. Rosandi navodi primjer lokalizacije Posljednjih Stipania u tematski krug srodnih djela Vjenceslava Novaka, kakva su Pod Nehajem i Fikalova ispovijed. 2. Dvije vrste lokalizacija s primjerima Lokalizacija smjeta ulomak u djelo, djelo u piev opus i opus u tematsko, anrovsko te vremensko-prostorno surjeje. Djelo se takoer moe smjestiti u kontekst anra te vremena i prostora. Lokalizacija moe obuhvatiti i politike, biografske i druge okolnosti. Ne provodimo uvijek sve navedene elemente u lokalizaciji. Osobito je potreban oprez pri interpretaciji lirike, i to poglavito u osnovnoj koli. Lokalizacija mora zadrati ugoaj napravljen u motivaciji i uz to podatcima pripremiti uenike za doivljaj djela u interpretativnom itanju. Razlikujemo vanjsku i unutarnju lokalizaciju. Vanjska lokalizacija - u itankama nalazimo nezavisne i zavisne tekstove. Nezavisni su tekstovi cjeline koje je mogue proitati i interpretirati tijekom jednoga sata, dakle je rije o kraim pripovijestima i pjesmama. Za njih vezujemo vanjsku lokalizaciju, pa emo smjestiti Kranjeviev Moj dom u Izabrane pjesme iz 1898. i Kip domovine leta 188* u knjigu Iverje iz 1899. Dobra lokalizacija vezana je s motivacijom. Npr. uenike motiviramo za Kranjeviev Moj dom razgovorom o ljudima koji su dali ivot za domovinu, razgovorom o stanju u Hrvatskoj krajem XIX. st., pa emo spomenuti da je i Kranjevi tada stradao zbog svojega hrvatstva. Knjievnu motivaciju koja neosjetno prelazi u lokalizaciju proirujemo onom politikom, ili kulturnom, pa e nastavnik napomenuti da Kranjevi za banovanja Khuena Hedervaryja nije mogao nai posla u ondanjem Zagrebu, nego je morao raditi u Livnu i Sarajevu. Lokalizacija je ostvariva i time to emo rei da je ban Hedervary 10. listopada 1895. donio vagon pijeska iz Maarske, kako car Franjo Josip ne bi stao na hrvatsko tlo pri dolasku u Zagreb.

24

Studenti, koje je nadahnuo Stjepan Radi, spalili su maarsku zastavu. Nakon toga se pribliujemo Kranjeviu govorei da je umjetnik u to doba pisao pjesme koje e ui u knjigu Izabrane pjesme godine 1898. te da je meu domoljubnim pjesmama i Moj dom, o kojem emo danas posebno govoriti. Korisno je podsjetiti da je Kranjevi jo 1886. zbog hrvatstva premjeten iz Mostara u Livno. Sve navedeno metodiki je osmislivo i prije pripremljenim izlaganjima uenika koja su uinkovitija ako ih osmislimo u prvom licu. Nakon lokalizacije dolazi itanje, pa emocionalna stanka, onda interpretacija. Bolje je stoga prepustiti fazi interpretacije govor o tom da u Bugarkinjama iz 1885. Kranjevi pjeva Domovino, oj mladog srca rano! (u pjesmi Utjeha), to je srodno znamenitim stihovima iz kasnije pjesme Moj dom: sve to po njoj gazi, po mome srcu plee, / Njen rug je i moj rug. Razlika u kakvoi izraenoga motiva, koji je u prvom primjeru danas pobuuje uglavnom ironijske podsjeaje, govori o umjetnikovu sazrijevanju. Interpretaciju koja ima elemente lokalizacije katkad produavamo, pa navodimo srodnost upravo s Matoevom kratkom pripovijeu Kip domovine, s kojom je vezana ve na razini naslova. U ovom kontekstu tumaimo pjesmu komentarom po kojem Kranjevieva domovina nije primarno program, nego osobno uvstvo. Vezano uz intertekst, Otac Goriot bit e lokaliziran i Kraljem Learom; korisno je podsjetiti i na cijelu Balzacovu Ljudsku komediju te odnos prema Danteovoj Boanskoj komediji. Vezano uz paratekst (djelo pomou naslova i omotnice i srodnim signalima razgavara s drutvom) moemo lokalizarati npr. Katelanov naslov Crveni konj, govori o lijevom, crvenom svjetonazoru pisca; krajem osamdesetih godina prologa stoljea, dok vlada komunistika diktatura, odreeni je hrvatski pjesnik ukrasio svoju knjigu socijalistikim i jugoslavenskim zastavama). Hipotekst i hipertekst: odnosi uzora i parodije (Shakespearov i Breanov Hamlet ). Korisno je opet upozoriti da ne valja pretjerivati i lokalizaciju pretvarati u punu interpretaciju, poglavito u osnovnoj koli. Unutarnja lokalizacija odnosi se na zavisne tekstve to bi bili odlomci iz romana, drama ili pripovijetki bili bi zavisni tekstovi. Rije je o ulomcima poput opisa bala na kojem sudjeluje Emma Bovary, prije no to uope krene na tragine putove novanih dugova i ljubakanja. Srodan je glasoviti ulomak iz VIII. poglavlja drugoga dijela romana, kad se Emmi u opinskoj zgradi udvara Rodolphe. Prije itanja ulomka potrebno je uputiti uenike na roman koji ini pravi okvir ovoj sceni. Nuno je ukratko iznijeti sadraj cijeloga romana, te neto podrobnije dogaaje koje su doveli do Emmina razoaranja u suprugu. Spomenut emo njegov neuspjeli kirurki zahvat, bal na kojem je Emma osjetila daak boljega svijeta i konano pojavu imunoga Rodolpha koji ju oarava otmjenou i injenicom da joj se neko vrijeme nakon to su se upoznali ne javlja. Moda je bolje uenike nakon itanja ulomka podrobno upoznati sa simultanistikom tehnikom, dakle knjievnim postupkom kojim se dvije naizgled razliite aktivnosti dovode u vremensku blizinu, ali ona negativna djelatnost obino prevladava i pokazuje da su i naizgled pozitivni iskazi dio pokvarena svijeta. Preko simultanizma upozoravamo na kontekst drugih velikih romana realizma, na Oca Goriota iz 1834., te Anu Karenjinu iz 1877. Gospoa Bovary objavljena je 1857., pa tako djelo lokaliziramo u europski realizam. Makar interpretiramo, sada smo na podruju vanjske lokalizacije. Rosandi u Metodici knjievnoga odgoja s pravom spominje otvorene dvojbe glede mjesta lokalizacije u strukturi sata, no navodi da e pri tumaenju zavisnih tekstova lokalizacija u pravilu prethoditi interpretativnom itanju. ini se da je dobar dio problema u tom kako se lokalizacija provodi. Valja stalno imati na umu da se ne razbija ugoaj postignut motivacijom. Lokalizacija katkad biva i dio dopunskoga, ili bilo kojega drugoga sata, i moe, po Rosandiu, uslijediti nakon interpretacije. Autor navodi primjer lokalizacije Posljednjih Stipania u tematski krug srodnih djela Vjenceslava

25

Novaka, kakva su Pod Nehajem i Fikalova ispovijed. Postupak zapravo zalazi u interpretaciju, kako su to inile i neke srodne djelatnosti koje smo opisali. Lokalizaciju je mogue ostvariti razliitim metodikim postupcima, od nastavnikovog usmenog iznoenja osnovnih obavijesti, heuristikog razgovora, prethodnog upuivanja uenika na odreene izvore (knjige, Internet) gdje e dobiti potrebne podatke koje e iznositi tijekom samoga sata, a mogue je te zadatke prema sadraju raspodijeliti na razliite uenike, do rasprave, kompozicijskim tablicama, u obliku tafetnog iskaza u kojem uenici mogu ukratko ispripovijedati svaki od ovih fabularnih dijelova, kronolokim tablicama itd. Valja paziti na vrijeme, jer lokalizacija nije kljuni dio sata. Podatci nikad ne smiju ostati nepovezani s drugim podatcima i nepopraeni komentarom.

26

7. Interpretativno itanje
1. Jezine funkcije po Jakobsonu Ako je tekst pisan u prvom licu, obino lake moemo razaznati sljedee pojedinosti: 1. tko govori, 2. komu govori, 3. to govori, 4. u kojem anru govori (objektivno izvjee, politiki govor, pejzana pjesma, ljubavna pjesma...), 5. kakav je stav sredinje inteligencije djela prema govorniku i sluatelju. Za interpretativno itanje uporabljivi su i initelji komunikacije i s njima vezane jezine funkcije po Jakobsonu: initelj komunikacije jezina funkcija 1. poiljatelj .... emotivna funkcija................. uzvici (aaa) 2. primatelj .... konativna funkcija (pokus) ... vokativ i imperativ (Jana, doi...) 3. kontekst ....referencijalna funkcija ... osnovno znaenje poruke (elio bih te to prije vidjeti) 4. kontakt .......fatika funkcija ... otvaranje kanala: Halo, ujemo se? Hoe bombon? 5. kod ..... metajezina funkcija ..... dogovor o znakovima: Znai li jo jagoda ljubav u jeziku koji rabimo samo nas dvoje? 6. poruka ...... pjesnika funkcija ....... rei na poseban, stilski primjeren nain: Otkad te nema, moj jogurt je svaki dan kiseo, nema u njem jagoda. / uj, draga, mislim da sam postao alergian na jagode Iitavajui navedene elemente iz teksta, nastavnik e se lake pripremiti za itanje, a mislei kako da ih ostvari, bre e shvatiti koje naine u svom nastupu mora uporabiti. 2. Elementi interpretativnoga itanja/ vrednote govorenoga jezika 1. Intenzitet - je napetost izraza 2. Stanka - je vei ili manji priekid u govoru koji stvara prostor tiine 3. Melodija ili intonacija - nastaje promjenom intenziteta, jaine iskaza (silazna, uzlazna) 4. Tempo - ini broj izgovorenih slogova u minuti. 5. Ritam - tvori ravnomjerna izmjena tempa 6. Modulacija - nastaje kad stapamo vii ili dublji registar i preteito mjesto oblikovanja struje glasova. 7. Mimika i gesta Loe je stalno rabiti odreeno sredstvo, jer svaka pojedinost koja se uestalo istie umanjuje samu sebe i rezultira nitavnim uinkom. INTENZITET - je napetost izraza: glasno esto znai intenzivno, ali se i apatom moe postii velik intenzitet. Primjer ukupno jakoga intenziteta bio Nazorov Tomislav, ali e dobar itatelj ostaviti najmoniji intenzitet za posljednje ili pretposljednje Tomislavljeve iskaze kaganu. Primjer blagoga intenziteta djeluje u Tadijanovievoj lirici Dugo u no. Ipak i ovdje imamo tragove naglaenija intenziteta u rijeima kad se kaziva izravno obraa majci. Cesarieva Voka poslije kie nosi promjene. Prva kitica zahtijeva vei intenzitet u usporedbi s izrazom razoaranja koje trai drugi dio pjesme. Evo jo dvaju primjera odmjene: W. Golding: Gospodar muha, intenzivno: Simonovo ubojstvo i oluja; ublaeno: more i mjesec beatificiraju mrtvoga

27

proroka Simona. Tin Ujevi: Dad: intenzivno: prve dvije kitice (nasilna / sveplodna kia); ublaeno: druge dvije kitice ublaeno (tugovali,/ alovali, / blago, / bez alosti, / (...) / dolazi ona divna zagrebaka / jesen ) STANKA - je vei ili manji priekid u govoru koji stvara prostor tiine. Dio iz ume Striborove u kojem baka u poetku prihvaa Stiborovu ponudu ivota u trajnoj srei zahtijeva takav prijekid, koji naravno pojaava dramatinost. (uhvatila se ve rukom za srebrna vrataca, / ali se uto jo neega sjetila ...). Odbijajui besmrtnost, baka ulazi u uzak krug plemenitih junaka: prvi je Odisej, drugi Tolkienova Arwen. Stanke u govoru mogu biti uinkovito sredstvo koje naglaava ono to dolazi iza njih. MELODIJA ILI INTONACIJA - nastaje promjenom intenziteta, jaine iskaza. Tipian je primjer s vrstama reenica: silazna intonacija: izjavne reenice i upitne reenice s upitnom rijei uzlazna intonacija: uskline i upitne reenice bez upitne rijei Silazna intonacija izraava emocije koje obiljeava beznae, bol koja ne vodi prema nekomu viemu smislu, opis stvarnosti ili ivota koji nemaju nade da se poprave. Takav je poetak u Forsterovu romanu Put u Indiju. Krlea u dijelu s Trdakom Vidom pred bitku donosi melodijski srodan tekst. Uzlazna intonacija izrie emocije obiljeene sreom ili nadom. Bol nakon koje postoji mogunost oporavka ili opravdanosti nekim viim smislom prerasta u patetiku. Primjer mogunosti za uzlazne intonacije biva opis veselja u Gondoru nakon Sauronova pada, u Tolkienovu Gospodaru prstenova. Primjer uinka pomou odmjene uzlazne i silazne intonacije bio bi Grigor Vitez u Epitafu vojniku koji je pao u asu potpisivanja primirja. TEMPO ini broj izgovorenih slogova u minuti. Brzina na poetku Slamnigove Barbare i brzina ve spomenute Tadijanovieve pjesme Dugo u no pruaju ujne primjere. Radost ili jake emocije openito trae ubrzanije itanje; alost ili priguene emocije, recimo priguene ironijom ili kontemplacijom, trae sporiji tempo. Tako je u poznatoj bajci: brzina: zastave se viju, a pjesme potcikuju / sporost: Kad je baka ovo ula, zamisli se teko. A onda se polako odvrati od ogradice, doe natrag pred Stribora... RITAM tvori ravnomjerna izmjena tempa, znai ubrzavanja i usporavanja govora, ili izmjena intonacije, napetosti i poputanja napetosti. Primjer je takoer nalaziv u Eliotovoj Pustoj zemlji, gdje se u cijelom dijelu s opisom odnosa tipkaice i agenta ostvaruje odmjena prorokih i lascivnih, zanesenih i traginih tonova, to prate odmjene brzine, tona i intenziteta. Brzi dio ini opis samoga odnosa maloga slubenika i tipkaice, spori je dio kraj pasusa: kad ljupka ena ponizi se ludo... MODULACIJA - nastaje kad stapamo vii ili dublji registar i preteito mjesto oblikovanja struje glasova. Intenzitet glasa i brzina izgovora u uem smislu ne pripadaju modulaciji, ali ju ipak dijelom odreuju. Modulacija naglaeno i potanko izraava emociju i smisao pa je najvaniji element itanja. MIMIKA I GESTA - Uputa za uobiajeno odravanje nastave govori da uitelj koji se ne smije, koji se ne mrti dobrostivo i koji ne die obrve ne moe lako privui pozornost uenika. Naravno, prije svega valja gledati uenicima u oi. Uitelj koji barem malo ne govori rukama takoer e tee privui pozornost uenika. S druge strane, i Shakespeare nas ui na Hamletova usta da ne valja rukama kao sjekirama sjei zrak. Znai da ne smijemo pretjerati. Tijekom interpretativnoga itanja, mimika i geste mogu pratiti ton glasa i time smisao. to su uenici stariji, s ovim treba biti oprezniji, jer bi se moglo prijei u glumatanje koje izaziva smijeh i odbojnost prema tekstu i itatelju.

28

3. Vjebe interpretativnoga itanja Jedna od napornijih i za grlo teih vjebi sastoji se u tom da pokuamo itati to je mogue jaim intenzitetom i pritom ne izlaziti iz apata. Jak intenzitet izraz je kljunih dijelova teksta. 1. Uenici se podijele u skupine i itaju stilski neobiljeen tekst (recept, uputa za uporabu, odlomak iz povijesti knjievnosti), nastojei u njega unijeti emocije koje e izrei pomou tumaenih elemenata. Tekst e se itati: diktatorski / ponizno, paeniki proroki / poudno Proroki se ton od diktatorskoga razlikuje u crti nasilnosti koja je izreena neto veom glasnoom u diktatora no u proroka; blagi tremolo u glasu odaje nesigurnost u proroka; prorok ima ton patnje, pa mu je glas neto dublji i utianiji, ali opet puno glasniji od onoga koji izrie istu patnju. Poudu od patnje razlikuje intonacija koja je u prvom primjeru uzlazna, a u drugom silazna. Obje emocije obiljeuju uestalije stanke. enska pouda ee ima tragove poniznosti i poziva; glumice ju izriu viim registrima i utianijim tonovima; muka pouda ima napadake crte i izrie se dubljim registrima s priguenom glasnoom. 2. itanje stilski obiljeenoga teksta: T.S.Eliot, Pusta zemlja, dio sa zavodnicom, Lil i Albertom

29

8. Staigerova teorija rodova i knjievnost u osnovnoj i srednjoj koli

UPITI: 1. Staigerova obiljeja lirskoga stila s primjerima proimanje subjekta i objekta pjesme; prisjeanje; kratkoa; glazbenost; vanost sloga. 2. Obiljeja epskoga stila s primjerima epiar se ne stapa s dogaajima, nego ih iz daljine promatra; epiar predstavlja ono to izravno vidi; epska djela obiljeuje obilnost i srodnost slikarstvu; sr epskoga uoljiva je tek na razini rijei. 3. Obiljeja dramskoga stila s primjerima napetost koja se razrjeuje smru ili smijehom za dramski stil bitna reenica. 4. Primjena u programima osnovnih i srednjih kola (Ispitiva e posebno cijeniti primjere koje nae sam student)

30

9. Interpretacija
Interpretacija knjievnoga djela mora dakle poznavati anrove i opa pravila strukture tekstova, zatim i drutvene i povijesne okolnosti nastanka ali mora znati suobraati, komunicirati i s onim jednim posebnim tekstom. Tuma djela mora umjetninu prije svega doivjeti i proivjeti. Nadalje, mora otkriti koji je simbol i skup simbola za odreenu umjetninu posebno vaan, i tomu e prilagoditi svoj pristup. Dobar interpretator prilagodit e svoj sustav interpretacije djelu, a ne e znaenja djela nasilno mijenjati da bi time nekako potvrdio pravila iz svoga sustava. 1. Pisac i djelo: zablude namjere Pozitivizam je bio ivo zainteresiran za veze pieva ivota i djela. Na teoretskoj razini interes za ivotopise pada u XX. stoljeu, poglavito nakon to Proust kritizira metodu interpretacije teksta pomou ivota tekstopisca. William Kurtz Wimsatt i Monroe Beardsley objavili su 1946. djelo The Intentional Fallacy. Smisao koji je pisac namjeravao dati svojemu djelu nije presudan za tumaenje toga djela. Zabluda namjere / intentional fallacy / sastoji se u tom da autorovim stvarnim ili prividnim namjerama pridamo kljunu vanost u tumaenju njihovih tekstova. Ono to je pisac namjeravao sa znaenjem i ono to je doista znaenje za odreenoga itatelja ili itateljsku zajednicu nije isto. Ovakva kritika zavrava u biografizmu i relativizmu. Reeno drugaije, interpretacija nije spiritistika seansa i ne priziva duh pisca koji bi jedini mogao rei to pjesma stvarno znai. Iz ovoga e poslije Barthes razviti tezu o smrti autora. Postoje tri vrste dokaza tijekom interpretacije: 1. Unutarnji dokaz /internal evidence/ jest sve ono to je doista nazono u samom tekstu. Tomu pripadaju svi glasovi, rijei, reenice i njihove razliite veze, ali i pravila anra u kojem je djelo pisano. 2. Vanjski dokazi /external evidence / bili bi iskazi o djelu u pismima autora ili njemu bliskih ljudi. Eliotova poznanica Mary Hutchinson itala je Pustu zemlju nakon to je bila dovrena i izjavila da je djelo Tomova autobiografija. Sam Eliot izjavio je da se djelom oslobodio osobnih prigovora protiv ivota. Iskazi koji pripadaju vanjskim dokazima tumae zato je umjetnik djelo napisao, komu je bilo namijenjeno te donose srodne pojedinosti. Ovi su dokazi najei izvor zablude namjere. 3. Dokazima surjeja /contextual evidence / pripadaju podatci o tom kada i gdje je djelo izvedeno, to ukljuuje i nakladnike okolnosti. Wimsatt u knjizi The Verbal Icon donosi neto drugaiju raspodjelu, pa na tree mjesto stavlja posredovane ili neizravne dokaze / intermediate kind of evidence/ koji su zapravo slini drugoj prije opisanoj skupini, znai vanjskim dokazima. Kritiar govori o obavijestima koji se tiu karaktera pisca, osobnim ili poluosobnim znaenjima koje je on sam pridao rijeima iz djela, ili o znaenjima to ih je rijeima pridala knjievna skupina kojoj pripada. Ovim bi dokazima jamano pripadali biografski podatci o stanju Eliotove psihe dok je pisao Pustu zemlju, o tom kako se lijeio kod doktora Vitoza i vicarskom gradu Luzani /Lausanne/ i o njegovim odnosima sa suprugom u to doba. Najvanije je odvojiti unutarnje dokaze od svih ostalih. Ali, ni to nije uvijek lako uniti. U Pustoj zemlji spominje se Leman i vode kraj kojih subjekt plae. Grad Lausanne nalazi se na jezeru Leman. Koliko ivotopisni podatak o lijeenju pisca u tom gradu utjee na znaenje teksta? Primjera nalazimo i u hrvatskoj knjievnosti. Slavica Stojan dokazala je da su imena vila iz Drieve Novele

31

od Stanca pripadala zbiljskim enama za zabavu iz ondanjega Dubrovnika. Teko je ne zakljuiti da rije vile u komediji ovime zadobiva posebno znaenje. Dodat emo da poststrukturalisti vole olabaviti granice teksta i konteksta. 2. Tuma/interpretator i djelo: uivljavanje, stapanje obzora Umjetnost je nijema, tuma je njezin glas. Interpretacija stavlja u sredite pozornosti knjievno djelo. Na jednoj je strani umjetniki tekst, koji govori svojim jezikom, na drugoj recipijenti koji tek dijelom znaju navedeni jezik, a ne znaju kako je djelo napravljeno i komu je namijenjeno. Interpretator je u sredini, on je posrednik, glasnik, koji mora razumjeti jezik umjetnine i prevesti ga na jezik razumljiv recipijentima, a da ne izda nita od poruke. Time naravno pouava jezik umjetnosti, pa je dvojezina osoba koja posreduje izmeu dvaju svjetova. Ve Schleiermacher pie o shvaanju teksta putem intuicije, kako on kae divinacijom. Schleiermacherova divinacija bliska je unutarnjem doivljaju djela. Wilhelm Dilthey, koji polazi od Schleiermachera, takoer govori o uivljavanju; na ovaj nain pribliujemo se tvrdnjama vrlo razliitima od onih koje je zastupao Wimsatt. U konanici, dobro je uvidjeti to je pisac doivljavao i namjeravao, no to ne mora biti sve to tekst doista znai za recipijente. Gadamer govori o postavke vanim za tumaenje knjievnih tekstova. Za spoznavanje rabi sintagmu stapanje obzora. Tuma se uivljava u djelo koje interpretira, te se tako stapaju obzori pisca umjetnine i njezina tumaa. Dvije osobe moraju naime imati neke zajednike vrijednosti, znakove i sustave koji im se preklapaju i omoguuju komunikaciju. Samo tada moe tuma interpretirati djelo. Pisca koji je liberal, poznaje Bibliju i englesku knjievnost, a pie hrvatski, lake e shvatiti tuma koji razumije liberalnu misao, poznaje Bibliju i englesku knjievnost te savreno vlada hrvatskim. Tako bi Slamnigove pjesme lake tumaio onaj tko zna misliti i osjeati na nain srodan Slamnigu. Element blii intuiciji nego istom intelektu spominje u surjeju spoznaje i Charles Sanders Peirce. Njegov pojam abdukcije govori o ljudskoj misli koja pri susretu s novom pojavom hitro stvara sud o tom novom. Peirce pritom spominje bezrazlonost, sveprisutnost i vjerodostojnost. Rije je o naglasku na predrazumskoj strani spoznaje. Abdukcija esto poiva na dvama elementima: ideologiji i simetriji. Ono to pripada naoj ideolokoj struji i to ima simetrije, to instinktivno volimo i drimo lijepim. Eliot tvrdi da ne vidi ni jedan drugi nain na koji bi neku osobu uinio ivom, osim da duboko suosjea s njom. Interpretator mora takoer suosjeati s kazivaem lirike ili sa svim likovima pripovjednih djela, ak i s onima koji su negativni, a posebno sa samom sredinjom inteligencijom kako bi razumio njihove motive i umio ih protumaiti drugima. Uivljavanje ima i drugu stranu na koju valja upozoriti tumaa. Emocija koju je djelo u itatelja ili tumaa izazvalo takoer nije konana odrednica znaenja djela. Kad bismo tako postupali, zapali bismo u emocionalnu ili osjeajnu zabludu, to Wimsatt i Beardsley zovu affective fallacy. Kritiari kau da izvjea pojedinih itatelja o tom da pjesma sadri ive slike, jake osjeaje ili pojaanu svijest ne treba ni odbaciti ni uzeti u obzir pri ozbiljnoj kritici. Standarde kritike ne moemo izvoditi iz psiholokih uinaka, jer to vodi u impresionizam, govor o dojmovima, i u relativizam. Teorija recepcije prigovarala je ovakvoj iskljuenosti itateljevih osjeaja, a nastavnik i uitelj moraju biti svjesni reakcija uenika na odreeno djelo. Valry kae da svatko u pjesnitvu nalazi ono to sam u njega unosi, ime takoer upozorava interpretatora da nije dobro previe govoriti o sebi, a premalo o tekstu.

32

3. Standardni jezik i djelo: primjeri Interpretacija koja naglaava neponovljiv stil voli govoriti o kreativnim odstupanjima od jezine norme. esto odgovara na ove upite: U em se jezik djela podudara s normom, a u em se od nje razlikuje? Kojoj je normi jezik najblii? Pritom moramo imati na umu normu prostora i vremena u kojem je djelo nastalo. Friedrich Schleiermacher govorio je da je jezik nadosoban, to znai da su pravila za sve jednaka - ali se ipak posebnim vezama rijei i slikama jezik moe uiniti inovativnim i tako promijeniti. Njemaki interpretator elio se ograniiti na tumaenje doslovnoga smisla, ali govori o gramatikoj i psiholokoj interpretaciji. Psiholoka mu je povezana s injenicom da pisani iskaz pokazuje kakvo je stanje pisca u dijelu ivota kad nastaje tekst. Danas znamo da psiha pisca nije jedini uzrok posebnosti njegova stila. Za tumaa je bitno otkriti gdje umjetnina odstupa od norme ili uobiajenoga, stilski neobiljeenoga iskaza, i ima li to veze s drugim obiljejima djela. Ve je reeno da valja odrediti kakav je standard sredine u koju djelo ulazi. Hrvatski standard kajkavske knjievnosti XVIII. st. bitan je za Pesme horvatske Katarine Patai. Njezina kajkavica sama po sebi ovdje nije stilski obiljeena. Suprotno tomu, kad Kolar rabi kajkavske razgovore u svojim pripovijetkama, onda je rije jakom stilskom sredstvu karakterizacije likova, koje biva dodatno pojaano okrujem tokavskoga standarda u opisima i naraciji. Hrvatski standard dubrovake knjievnosti druge polovice XVI. i prve polovice XVII.st. bitan je za pjesme Dominka Zlataria. Kontrahirani oblik zamjenice nije stilski obiljeeno mjesto u sustavu standarda Zlatarieva doba. U pjesmi Ljubovnik uinjen prah od asa Zlatari pie: Nepokojni, vaj! pepele / ti nam kae da ki ljube / prije reda ivot gube. Kad Mato pjeva Samo gordi jablan lisjem suhijem / ape o ivotu mrakom gluhijem, (Jesenje vee) onda dugi oblici pridjeva jesu stilski obiljeeni u odnosu na normu doba u kojem su nastali (veze s drugim elementima pogledajte u interpretaciji pjesme iz dijela o pejzanoj lirici). Suprotno tomu, Gundulievo a u visocijeh gora vrhe / najprije ognjen trijes udari (Osman) ne sadri u dugu obliku visocijeh stilski obiljeeno sredstvo u odnosu na standard svojega doba. 4. anr i djelo: primjeri Ustvari imamo dvije vrste intepretacije: prva e naglaavati da djelo ostvaruje pravila odreenoga anra, a druga e isticati individualni stil djela koji je neponovljiv. Uvijek je potrebno prethodno poznavati anr i niz djela koja su u njem pisana, a zatim pristupiti interpretaciji pojedine umjetnine. Schleiermacher je naglaavao kako shvaamo putem intuicije, divinacijom. Da divinacija ne bi bila proizvoljna, dri Schleiermacher, korisno je usporediti individualni stil sa stilskim uzorcima i s pravilima anra. Roman je najvanji anr knjievnosti dvadesetoga stoljea. Tko eli tumaiti Dreiserov roman Amerika tragedija, mora poznavati pravila karakterizacije likova, pripovijesti i zapleta o kojima piu Forster, Murray ili Kundera (pogledajte dijelove studije o Fabriju, Prosenjaku i Novaku). Dreiserova Amerika tragedija govori o tom kako je siromani radnik Clyde Griffiths ubio svoju trudnu djevojku Robertu Alden jer mu je ona zapreka na putu drutvenoga uspjeha koji utjelovljuje imuna Sondra. Dolazi do sudskoga procesa i smrti siromanoga ubojice. Makar je djelo objavljeno godine 1925., i blisko je naturalizmu, moramo znati da je sudski proces mladomu buntovniku koji ini zloin iz oaja topos realistinoga romana s jakom drutvenom notom i u XIX. stoljeu. Julien Sorel stradava nakon suda u Stendhalovu romanu Crveno i crno. Istraiteljski postupci i sudovi igraju znatnu ulogu u strukturi Zloina i kazne, gdje je istraitelj Porfirij Petrovi, a poinitelj Rodion Raskoljnikov; istraga i sud vani su i za Brau Karamazove. Interpretacija

33

koja trai neponovljiv stil naglasit e Dreiserove posebnosti u ironiji kojom umjetnik neopazice napada sudske istraitelje, cijeli ameriki sudsko-politiki aparat i sustav vrijednosti temeljen na novcu i karijeri. U romanu koji prikazujemo, Dreiserov se stav prema kriminalistikim strunjacima i sudu bitno razlikuje od Dostojevskijeva. Amerikoga pisca vie interesira odnos drutva i pojedinaca, ruski naglaava odnos metafizike i pojedinca. Ni jedan ni drugi umjetnik meutim ne iskljuuju posve metafiziku i socijalne probleme. Jednostavnije je tumaiti tragediju ako poznajemo Steinerovu knjigu Smrt tragedije i komediju ako znamo spis Tractatus Coislinianus. Pieva je posebnost esto smjetaj pravila u odreen prostor i vrijeme, ali ima pisaca i djela koji rue pravila. Pritom valja biti oprezan: Cervantes se ruga anru vitekoga romana i razgrauje njegova pravila, no pritom potvruje pravila anra parodije, izmeu ostaloga i time to stalno stavlja uzvieno kraj prizemnoga i time izaziva usporedbeni smijeh. Meuigra anrova moe protumaiti pojave u odreenom djelu. Pravila anra redovito govore o onom to se opetuje u knjievnim umjetninama. Fryeu su opetovanja srodnih simbola tako vana da njima u Anatomiji kritike definira i samu umjetnost, pa kae da se ini kako je u temelju svih umjetnikih djela neko naelo povratnosti, a ta se povratnost obino naziva ritmom kada se giba u vremenu i uzorkom kada se razastire u prostoru. O povratnosti govori i Lotman u Strukturi umjetnikoga teksta. 5. Epoha i djelo: primjeri Djelo redovito ima obiljeje epohe u kojoj je nastalo. Dobro je znati Fryeevu raspodjelu moi likova, po kojoj u XX. stoljeu imamo u pripovjednim djelima likove s manje moi i inteligencije od prosjeenoga ovjeka. Znajui tu injenicu, lake emo shvaiti inaice kakve su Jozef K., Vladimir i Estragon, a onda i prije spomenuti Clyde Griffiths. Primjer obiljeja epohe biva i lik pisca koji se uestalo javlja u velikim pripovjednim djelima prve polovice XX. stoljea. Thomas Mann govori o mladom knjievniku u pripovijetci Tonio Krger (1903.) te o zrelom umjetniku rijei Aschenbachu u Smrti u Veneciji (1912.). Krivotvoritelji novca (1925.) ispunjeni su literatima, meu kojima dominira Edouard, to ipak nije povealo uspjelost Gideova romana. Aldous Huxley u Kontrapunktu (1928.) uz knjievnika Philipa Quarlesa prikazuje i Marka Rampiona. Takva pozadina epohe moe neto rei i o Krleinom slikaru u Povratku Filipa Latinovicza (1932.) i o Bulgakovljevu remek djelu Majstor i Margarita (napisano 1940.) 6. Sadraj i forma; struktura po Cleanthu Brooksu Aristotel tumai odnose oblika i tvari, odnosno grae i forme. Graa kue jesu cigle i kamenje; ono to ju razlikuje od drugih pojavnosti, po em biva posebnom, njezin je oblik, forma, nain kojim je sve to sloeno. Graa i oblik redovito su u odnosu mogunosti i ina: kamenje ima mogunost da se od njega napravi kua, sama kua je ve ostvarena, ona je in, akt. Hegel vidi da graa zapravo moe oznaavati vie pojedinosti recimo hrpu prethodnoga kamenja, ali i kamene blokove koji su ve ugraeni u kuu i povezaniji su s formom. Umjesto grae on uvodi pojam sadraja, koji je ve na odreen nain oblikovana graa. Sada imamo opreku sadraj / forma. Sadraj u Hegela ima svoje zakonitosti, na odreen je nain ve prethodno oblikovan. Od sto drvenih trupaca teko emo napraviti neboder s pedeset katova; od velike koliine pravilno oblikovanih kamenih kocki ne emo graditi drvenu kolibu. Tako u knjievnom smislu formu predodreuje i pripovijest o kralju koji se odrekao prijestolja

34

u korist dviju keri, o tom da su one nezahvalne ocu, varaju i svoje mueve te ih se nastoje rijeiti. Teko da emo takav sadraj oblikovati u haiku. Za svaki sadraj valja nai upravo onu formu koja mu najvie odgovara. Sadraj je odreen povijesnom situacijom (po Hegelu), duhom vremena (po Diltheyu) ili ga valja shvatiti intuicijom (po Croceu). Osnovne informacije o djelu redovito govore o dvjema pojedinostima. Forma podrazumijeva recimo roman, komediju, pripovijetku, novelu ili sonet. Sadraj govori o djeacima koji za rata dospijevaju na pusti ali plodni otok, pretvorbi ovjeka u kukca i ali obijesnih mladia na raun starca. Staiger pokuava i uspijeva prevladati podvojenost forme i sadraja stilom. Naime, stil se ostvaruje i u formi i u sadraju, napokon u svim pojedinostima djela. Opreku forme i sadraja na srodan je nain kritizirao i Cleanth Brooks. On rabi pojam strukture, a, slino Hegelovim postavkama, tvrdi da struktura nije neka forma, koja bi poput omotaa bila ovijena oko sadraja. Struktura je uvjetovana naravi samoga materijala koji ulazi u poemu. Narav materijala ureuje kako rijeiti problem odnosa forme i sadraja. Odnose forme i sadraja, ili izraza i sadraja, uz mnoge druge ispituje na specifian nain i Umberto Eco: veze oblika i sadraja, ili izraza i sadraja, ne daju se po Ecu logiki kanonizirati, jer u svakoj zajednici postoje razni kulturalni kodovi koji propisuju kako zakljuivati. Moemo vjerojatno navesti kao primjer konzervativni i liberalni kod. to je sadraj sloeniji, to e i pravila tumaenja biti sloenija. 7. Vrste smisla po biblijskoj egzegezi; primjena na knjievna djela; terminologija u programima za O i S to je sadraj sloeniji, to e i pravila tumaenja biti sloenija. Tako dolazimo i do vrlo staroga pojma viesmislenosti. U Evanelju po Luki Krist na putu u Emaus tumai Kleofi i drugomu ueniku mjesta iz Pisama koja se odnose upravo na njega. Znai da Krist govori kako mnoga mjesta iz Staroga zavjeta imaju vie od jednoga znaenja. Navedeno je ujedno jedan od stupova tumaenja biblijske viesmislenosti. Tumai Biblije nali su se pred posebnim izazovima kad je trebalo razjasniti injenicu viesmislenosti biblijskih tekstova. Problem je dakle slian viesmislenosti knjievnih djela u XX. stoljeu. Neki se dijelovi Biblije mogu itati i kao povijesno izvjee, ali najavljuju i Kristov ivot na zemlji. Problemi interpretacije su i za Tomu Akvinskoga bili djelatni: Doslovni smisao jest znaenje to proizlazi iz rijei Svetog pisma, a utvruje se egzegezom, koja se dri pravila ispravna tumaenja. Svaki smisao (Svetog pisma) temelji se na doslovnom. Oito je dakle da biblijski tekstovi imaju vie od jednoga smisla. Katolika crkva ui da u Bibliji uz doslovni postoji i duhovni smisao, koji se dalje dijeli na alegorijski (vezan za Krista), moralni (kako itatelj mora postupati) anagogiki (vezano za vjeno znaenje u Kraljevstvu Nebeskom ). Doslovno znaenje Jonina boravka u utrobi kita i podatak da ga je riba izbljuvala nakon to se obratio Bogu govorio bi o neobinom dogaaju koji se mogao zbiti negdje na moru. Doslovni smisao je dakle redovito vezan za povijest, ili barem pseudo povijest ono to se prikazuje kao povijest kako je to vjerojatno s Jonon i ribom. Alegorijski je smisao spomenute Jonine zgode za krane puno vaniji od toga je li kit doista progutao Jonu. Taj smisao govori da je Krist boravio tri dana u grobu mrtav i onda uskrsnuo. Moralni smisao ui nas da se u pogibli moramo obratiti Bogu, koji e nam pomoi. Ne valja bjeati od bojih zapovijedi, kako je to Jona na

35

poetku inio. Anagogijski smisao ui da na kraju ivot pobjeuje, jer ga Bog omoguuje, a u Kraljevstvu Nebeskom smrti vie ne e biti. S Biblijom i uenjem crkve o njoj valja biti oprezan: doslovni i duhovni smisao nekad su isti, za to je primjer Kristova smrt i uskrsnue. Navedenu raspodjelu moemo primijeniti i na knjievna djela, posebno kad ispitujemo kakav je u njima odnos pripovjedaa, pripovijesti i likova prema ideologiji. Dakle prema onomu to je za pisca sveta pripovijest, mit na koji se umjetnina oslanja. Duhovni smisao u Krleinu Plamenom vjetru bila bi potreba komunistike revolucije ona e kao plameni vjetar unititi sve to je loe, tako se pisac barem nadao. U Sartreovoj Munini duhovni smisao bio bi da je samo egzistencijalizam odgovor na upite ovjeka iz sredine prologa stoljea. Jauss tumai odnose biblijskoga tumaenja doslovnoga i duhovnoga smisla. Upuuje da se doslovni smisao i u kranskom tumaenju Biblije shvaao kao povijesni smisao, sensus historicus, vezan za odreen povijesni dogaaj koji dio iz Biblije opisuje. Taj je smisao u tumaenju novijih knjievnih djela povezan s povijesnim dogaajem i fabulom koja dogaaj oblikuje u odreenom knjievnom djelu. Jauss spominje i gramatiku interpretaciju (koja tumai nain veza meu rijeima i reenicama). Pritom anr samoga djela moe pomoi u tumaenju ovoga osnovnoga smisla u oba navedena aspekta. Stari duhovni smisao Biblije, sensus spiritualis, ima po nekim znanstvenicima u tumaenju suvremenijih knjievnih djela srodnosti s psiholoko-tehnikom interpretacijom. Djelo se ovdje shvaa kao proizvod duha odreena pisca i duha odreena vremena. Simboli knjievnoga teksta, od sloga preko rijei i reenice do cijeloga diskurza, esto se mogu tumaiti na vie naina. Katkad je rije samo o tom da isti simbol ima jedno osnovno i jedno preneseno znaenje. Katkad imamo i vie od jednoga prenesenoga znaenja. Baudelaireov albatros iz istoimene pjesme ve po rijeima iz samoga teksta predstavlja pjesnika. Meutim, mogao bi predstavljati i kipara, glazbenika, pa onda i svakoga ovjeka s lijepim ciljem, ali nesnalaljiva u praktinom, svakodnevnom ivotu. Job iz Biblije prije svega predstavlja pravednika koji trpi u prenesenom smislu organizator muka ne mora biti Sotona, moe biti kakva tajanstvena organizacija ili, za neke, jednostavno splet okolnosti. imieve zvijezde iz Opomene mogu biti vodii, ideali, ovjekova bit i Bog. Tirezija iz Eliotove Puste zemlje znak je za proroka, pravednika koji se ne miri s blatom oko sebe, ali je ujedno pomalo i voajer uvuen u isto blato. U hrvatskim kolama u XX. i XXI. stoljeu govorimo o osnovnom i prenesenom znaenju. 8. to je viesmislenost po Empsonu? to je sadraj sloeniji, to e i pravila tumaenja biti sloenija. Tako dolazimo i do pojma viesmislenosti. Viesmislenost kao takvu u XX. stoljeu posebno tumai William Empson, koji kae da je to svaki preljev meu rijeima, ma kako tanan, koji prua mogunost razliitim reakcijama na isti odsjeak jezika. Empson zapravo rabi rije ambiguity, koja je i sama prevodiva kao neodreenost i kao viesmislenost. Pritom ambiguity neizravno postaje kriterijem vrijednosti pjesnitva. Brze godine, nemogue ih je vratiti / Sveana tiina ovoga proljetnoga jutra. Dvije tvrdnje, kae teoretiar, kao da su povezane, a itatelj je prisiljen sam procijeniti njihov odnos. Mora sam otkriti razlog zbog kojega su upravo ovi elementi uvrteni u pjesmu: otkrit e razliite razloge i sloiti ih po svojoj procjeni. Opisano je, po Empsonovu sudu, kljuna injenica u pjesnikoj uporabi jezika. Tvrdnja je korak

36

do zakljuka po kojem bi viesmislenost odreivala to pjesnitvo jest, a to nije ona bi tvorila vrijednost poezije. 9. Hermeneutiki krug s primjerom Govor o odnosu dijelova i cjeline u umjetnikom djelu mora odgovoriti na sljedee upite: Od kojih se dijelova sastoji knjievna umjetnina? Kako su dijelovi povezani? Koji je smisao cjeline? Koji se glasovi, rijei, reenine konstrukcije opetuju? Koji simbol iz vanjske stvarnosti se opetuje? Zato se opetuje to to se opetuje? Uz koje se varijacije, promjene, simboli opetuju? U kakvim se surjejima simboli opetuju? Interpretaciju kakvu danas poznajemo utemeljuje Friedrich Schleiermacher s Hermeneutika i kritika s posebnim osvrtom na Novi zavjet. Schleiermacher misli da emo pojedini tekst bolje razumjeti ako poznajemo ukupno djelo pisca, kako se i znaenje rijei moe bolje upoznati ako znamo reenini smisao i cjelinu kojoj rije pripada ili je pripadala. Tako dolazimo do hermeneutikoga kruga, o kojem poslije govori Wilhelm Dilthey. Dijelovi koje smo izdvojili radi tumaenja mogu se razumjeti samo iz cjeline; cjelina se s druge strane moe razumjeti jedino iz dijelova. Za smisao je uvijek bitan odnos koji postoji izmeu pojedinih dijelova meusobno te dijelova i cjeline. Heremeneutikom krugu pripada i odnos eksplicitnoga i implicitnoga u tekstu, dakle onoga to je manje ili vie izravno prueno i onoga to je tek neizravno navijeteno (pogledajte primjere na kraju pasusa). Emil Staiger takoer naglaava meuovisnost dijelova i cjeline u Umijeu interpretacije (1950.) Odnos je do danas sran element u svakoj interpretaciji. Odreenu pojedinost, recimo spomenuti sudski proces Clydeu Griffithsu iz Dreiserove Amerike tragedije, ne smijemo tumaiti odvojeno od cjeline upravo toga romana. Cjelina kazuje da je taj sud izraz pokvarena dravnoga sustava to siromahu ne daje mogunosti za uspjeh u amerikom drutvu prve polovice XX. stoljea. Sudski istraitelj ruga se Clydeovoj nevjetosti kad skriva motive za svoj zloin, a pisac se ruga istraiteljima koji ne vide da su dio pokvarenoga dravnoga sustava. Slubenici sudskoga sustava misle uglavnom na to kako e opet biti izabrani na unosna mjesta. Taj isti sustav nije siromanomu Clydeu dao nikakve prigode da se iupa iz siromatva, ak su ga i njegovi roaci poniavali dajui mu niska mjesta u tvornici. Odnos dijelova i cjeline moe se ostvariti na razliite naine. Poznat je Danteov primjer: njegove tercine povezane su s trima dijelovima cijeloga djela, s Paklom, istilitem i Rajem. Posljednja dva dijela imaju po 33 pjevanja, a Pakao 34, kako bi se dobio broj punine sto. Nadalje, broj tri ima u ovoj umjetnini veze sa znaenjem toga broja u kranstvu uope, pa nalazi podudarnost s Trojstvom i katolikom dogmom o Ocu, Sinu i Duhu Svetom. Glede odnosa eksplicitnoga i implicitnoga u tekstu dobar je primjer Dekovieva egzorcistika poema Dolina nonih prikaza. Infernalni je element eksplicitnije prikazan u osobi koja eli zadobiti kazivaevu duu i koja ga eli unititi u mrnji; sotonoidni lik biva meutim implicitno stalno prisutan u broju est, i to u est kitica u trima kljunim dijelovima poeme. U poeziji izbor samoglasnika nije sam sebi svrhom. O primjeru je govorio na predavanjima i pokojni profesor Miroslav abrajec. Svijetli samoglasnici /e/ na poetku sljedeih Cesarievih stihova bivaju odmijenjeni tamnim /u/ i /o/ jer se i ugoaj izreen samim osnovnim znaenjem u razvoju stiha zamrauje: Sve se elje naglo u duu povuku Kada vide hladnu, neumitnu zbilju; Povrate se natrag, ne stigavi cilju, I ive u muku.

37

Ovdje biva oitim i to da praznina na kraju posljednjega stiha izrie upravo muk u kojem ive elje to se ne mogu ostvariti. Na nekim drugim mjestima u pjesnitvu praznina ima posve drugaija znaenja (interpretacije opove i Eliotove lirike Deana Slavia). 10. Eliot i intertekst Ispitati intertekst znai vraati se na govore o nazonosti anrovskih pravila, djela drugih autora i djela istoga autora u umjetnini koju ispitujemo. Neka djela vjetije, a neka nespretnije rabe intertekst. Hasan Kiki oponaa Krleu, Krlea u Zastavama oponaa Musila. Svijest o postupku, prerada izvora i dodatna znaenja u surjeju novoga djela redovito su znak pozitivne uporabe. Oponaati sam stil bez odmaka i dodanoga znaenja redovito je znak manjka vrijednosti. Rugati se izvorniku ne znai automatski napisati bolji tekst. Ne tako davno morali smo itati parodije na Ujevia koje su bile po kakvoi znatno ispod izvornika. O intertekstualnom preuzimanju pie Eliot, puno prije no to je Kristeva spretno pustila u optjecaj sam termin intertekstualnosti: Nezreli pjesnici oponaaju, a zreli kradu; loi pjesnici pokvare to to uzmu, a dobar pjesnik to preradi u neto bolje, ili barem u neto drugaije. Dobar pjesnik pretopi svoj plijen u cjelinu jedinstvenoga osjeaja, koja je posve drugaija od one iz koje je dio otrgnuo lo pjesnik to pretvori u nepovezanu smjesu. Dobar e pjesnik obino posuivati od autora udaljena u vremenu ili strana po jeziku, ili razliita u interesima. (T.S. Eliot, Philip Massinger Times Literary Suplement , 27 May 1920.). Lo autor oponaao bi Cesariev Povratak i jo koju pjesmu, pa govorio da se sve vraa kao alosno sunce i opet nosi stare ljubavi; tako se dvoje nesretnika moe sresti nakon puno godina kraj istoga stola u maloj kavani, i na istom kolodvoru gdje su se pred pet godina protiv svoje volje rastali, pa opet pokuati oivjeti aroliju plave haljine i ne slijediti eljezne tranice stare sudbine... Netko drugi kazao bi ovako: Ali pohlepa se kree, pohlepa se kree, kao novac u krugu, i nosi nam to e opet biti: nezasitnost i bijedu. Katkad se pieve teoretske postavke ostvaruju u odreenom djelu. Upravo navedena Eliotova teorija o uporabi tue poezije, iz 1920., ostvarena je u Pustoj zemlji koja je objavljena 1922. Intertekstu pripadaju i takozvani navodi iz ivota, dakle novinski lanci, politiki slogani, poslovice i sve drugo to ini topose odreene kulture, a to katkad ulazi u knjievna djela. Tako je u u Fabrijevom Vjebanju ivota, o em pie Kreimir Nemec. 11. Binarne opreke i slobodna igra s teoretiarima; primjeri Claud Lvi-Strauss tumai mitove tako to polazi od temeljnih opreka na kojima oni poivaju. Tako ciklus mitova o Edipu i njegovoj obitelji tumai oprekom pretjeranih ili preumanjenih rodbinskih odnosa te oprekom autohtonosti ovjeka ili negacije autohtonosti ovjeka. Pretjerani odnosi govore o Edipovoj ljubavi s majkom Jokastom, te o Antigoninoj sahrani brata Polinika. Preumanjeni rodbinski odnosi govore o Edipovu ubojstvu oca Laja te Eteoklovu ubojstvu brata Polinika. Autohtonost ovjeka te negacija autohtonosti vezana je, po Straussu, s time jesu li ljudi roeni iz zemlje ili su roeni iz odnosa mukarca i ene. Njegova je eksplikacija ovdje nategnutija i nejasnija od tumaenja prijanje opreke. Imena Labdahova (epav), Lajeva (krivnonog) i Edipova (oteenih nogu) govore o tekoi da se normalno hoda; Strauss kae i to da ljudi koji iziu iz zemlje teko hodaju na poetku. Strauss zatim tumai i indijanski mit o borbama naroda koji rabe strune na lukovima ivotinjskoga podrijeta i onima koji rabe strune na lukovima biljnoga podrijetla. Budui da su biljke nadreene ivotinjama stoga to mogu

38

obnavljati svoj ivot, dobitnici su uvijek oni koji rabe biljne strune. U pripovijesti dakle djeluje opreka ivota i smrti. Binarne opreke mogu dobro posluiti u tumaenju knjievnih djela ako ih u djelu doista ima, i ako pojedinim simbolima ne treba uvelike natezati smisao da se smjeste u opreku koju je zamislio tuma. U Goldingovu romanu Gospodar muha sukobljuju se dvije skupine djeaka, od kojih prva lovi divlje svinje i nosi maske na licu, a druga uva oganj na brdu i uglavnom jede biljnu hranu. Na jednoj su strani naoruani lovci, na drugoj demokratski izabrani voa svih djeaka, lik koji predstavlja znanstvenika i lik koji predstavalja svetca i proroka. Moe se govoriti o oprekama kultura / barbarstvo; poganstvo / kranstvo; demokracija / totalitarizam. Pri konkretnoj interpretaciji uobiajen je induktivni pravac, pa bi se u Gospodaru muha najprije razgovorom utvrdilo da prva skupina odrava oganj na brdu, kako bi privukla spasilake brodove i spasila ivote, a druga ubija divlje svinje; prva ne ubija ni ivotinje ni ljude, druga nakon ubojstva ivotinja prelazi na umorstva ljudi. Mogue je ve tada zakljuiti o temeljnoj opreci ivot / smrt, makar se ona izravno ne spominje u djelu. Tko eli, moe krenuti i putem dedukcije. Binarne opreke su korisno sredstvo u tumaenju knjievnih djela. Strukturalizam je njima izrazito obogatio razumijevanje knjievnosti. Valja ipak uvaiti neto od dopuna koje stavljaju poststrukturalisti. Oni su kritizirali binarne opreke, jer da one potajno preferiraju jedan element opreke (ivot da se prikazuje vanijim od smrti, mukarci se prikazuju vanijim od ena...). Nadalje, ovakve binarne opreke da pridonose traenju odreenoga sredita, a to je esto upravo preferirani dio opreke. Derrida umjesto opreka i reda predlae slobodnu igru i istie vanost aporija i onoga to on zove diffrance. Rije je o elementu koji se ne bi uklopio u zadane strukture, koji subverzira zadana pravila teksta, koji stalno odgaa konanu uspostavu smisla teksta, pa onda naravno i smisla ivota - jedna od inaica teorije po kojoj je sve relativno. Tako u spomenutu Goldingovu romanu prvi koji se sjetio uporabiti naoale da zapali oganj biva voa negativne druine, a ne vlasnik naoala koji tvrdi da je ivot znanstveno tumaiv, to bi se oekivalo na temelju opreka. Na kraju eseja kojim uvodi postrukturalizam i kojim napada binarne opreke, red, sredite i strukturalizam, Derrida govori i o interpretaciji interpretacije: Ima dakle dvije interpretacije interpretacije, strukture, znaka, slobodne igre. Jedna eli odgonetati, ona sanjari o odgonetavanju neke istine ili nekog porijekla koje je osloboeno od slobodne igre (...) Druga, koja vie nije okrenuta prema porijeklu, potvruje slobodnu igru i pokuava prijei preko ovjeka i humanizma, gdje je naziv ovjek naziv onog bia koje je, kroz povijest metafizike i ontologije drugim rijeima kroz povijest cijele svoje povijesti sanjarilo o punoj prisutnosti, samopouzdanoj utemeljenosti. Derrida oito ne misli da je oprekom strukture i slobodne igre samo naglasio staru binarnu opreku izmeu reda i nereda, on vjerojatno misli i tiranije i slobode. Ujedno je potajno stavio u sredite ono to on naziva slobodnom igrom. Svojim jezikom koji se izmotava i namjerno zamagljuje daje lo primjer. Nema igre bez pravila i da se knjievno djelo ne da tumaiti bez poznavanja anrovskih pravila, katkad upravo binarnih opreka. Dajui veu vanost jednomu dijelu opreke, djelo pokazuje svoj stav o svijetu ili nain kojim vidi svijet. injenica je da u odreenu dobu i drutvu vlada matrijarhat, u drugom patrijarhat, da je u jednoj kulturi cijenjena smrt, u drugoj ivot, u jednoj spolnost, u drugoj ljubav. Binarne opreke to ne uspostavljaju, one to pokazuju. Glede interpretacije koju nudi Derrida, rije je o pripovijedanju starih stvari novim rijeima. Mnoga velika djela u neem potvruju pravila anra u kojem su nastala, a u

39

neem se od njih razilaze. Mnoga djela imaju dvojbenih mjesta, koja iskau iz reda to ga je samo djelo napravilo, time samo potvrujui taj red, ili moda uvodei drugi red. Blie je istini Michael Riffaterre, koji u Semiotici pjesnitva tvrdi da je svaka agramatikalnost u pjesmi znak toga da pjesma pripada nekomu drugomu sustavu. Niz aporija, odgoda pronalaska smisla, esto ima opet neki svoj red i pravila. Time vraamo i na viesmislenosti koje je tumaio Empson, i na Iserova prazna mjesta. Konano, zalaui se za odsutnost sredita, za isticaj nesvodivih pojedinosti, Derrida u sredite postavlja svoja pravila aporije i samoga sebe. Diktatura relativizma uzima puni zamah. 12. U em jest i u em nije individualni stil; teoretiar i djelo u kojem iznosi postavku Emil Staiger: Umijee interpretacije, Die Kunst der Interpretation, u Die Werkinterpretation Individualni stil pjesme nije u formi i nije u sadraju, nije u misli i nije u pojedinom motivu. Individualni stil pjesme je sve reeno u jednom jer savrenstvo djela poiva upravo na tom da je sve usklaeno u stilu. Stilom imenujemo ono iz ega izvire suglasje svih aspekata savrenoga umjetnikoga djela, ili cijeloga opusa jednoga umjetnika, ili cijeloga doba. Kvalitetan tekst redovito ima i svoja nutarnja pravila, neovisna o drugim djelima i epohi, kako to svjedoi i Coleridge. Staiger brani takvu samostalnost svake pojedine prave umjetnine i tvrdi da prava interpretacija ne e tumaiti bit umjetnine iz ivotopisa, teme, anra ili ideologije. 13. Kljuna obiljeja kolske interpretacije Aspekt itatelja, koji inae razrauju teorije recepcije, ovdje je zastupljen injenicom da djelo u nastavi tumaimo s uenicima. kolska interpretacija najee je dio sata, i to ona dionica kojoj prethodi itanje ulomka odnosno osjeajna stanka. Ako su uenici proitali odreeno djelo kod kue redovito je rije o dramama i romanima takoer je mogue itati neki posebno poticajan ulomak prije interpretativnoga razgovora. kolska interpretacija namijenjena je uenicima i stoga mora zadovoljavati ove kriterije: 1. Mora biti jasna i jednostavna, to ne znai prizemna. 2. Mora biti utemeljena na terminima i teorijama koje uenici poznaju, dakle onima koje propisuje nastavni plan i program 3. kolska interpretacija ne smije zaobii, niti tek spomenuti, bitne elemente djela. Znanstvena interpretacija moe izabrati za temu svojega pristupa manji element, pa se koncentrirati na jezik Melkiora Tresia ili njegova sugovornika Maestra, i uope ne govoriti o cjelini romana. kolska interpretacija ne smije samo ovomu elementu posvetiti 30 minuta, a ostalima nita. Znanstvena interpretacija moe tumaiti iskljuivo dramu Kanibali koja je umetnuta u roman i jedva spomenuti Maestra i Vivijanu; kolska interpretacija mora paziti da protumai sve bitne likove, i navest e dramu Kanibali kao mjesto koje na odreen nain tumai ostale dijelove romana. 4. Znanstvena interpretacija u pravilu prua neto novo, daje nov pogled na djelo kolska interpretacija ne mora imati ovo obiljeje, ali e vrhunska kolska interpretacija rei neto novo i ostati jasna. 5. kolska interpretacija ne e toliko zazirati od veza djela i ivotopisa kako to ine katkad najbolji predstavnici znanstvene interpretacije Staiger se u Umijeu interpretacije od tumaenja ovih veza izriito ograuje: Pjesma se ni u kojem sluaju ne da tumaiti iz ivotopisnih podataka. U ovom je kolska

40

interpretacija neto blia postavkama Franka Raymonda Leavisa. Valja i u kolskoj interpretaciji biti oprezan s vezama ivotopisa i umjetnosti. 6. kolska interpretacija pazit e da prikae umjetninu neponovljivom, ali e uputiti na njezine veze sa anrom i epohom, ili jednostavno nekim drugim djelom. 14. Najee tumaeni elementi pripovjednih djela i drama te poezije u kolskim inteprtretacijama a) Pripovjedna djela i drame: karakterizacije likova (etika, psiholoka, socioloka, govorna); meuodnosi likova; naini karakterizacije likova (razgovorom, govorom, opisom, djelima likova); razvojnost ili nerazvojnost likova; tipovi pripovijesti (komino, tragino, ironino, romansa); funkcije dijaloga i funkcije opisa. b) Pjesme: motivi; smisao boje glasova (Verlaine, Jesenja pjesma, u Nazorovu prijevodu: Plaa pune bruje strune jesenje (...) mene tuge mue duge, emerne /u/ kao znak alosti; Cesari: Sve se elje naglo u duu povuku svijetli samoglasnici s poetka stiha ustupaju mjesto tamnim samoglasnicima i tako zvuk prati smisao koji govori o nestanku elja. Motivi su uestao element interpretacije. Uenici uoavaju kljune motive i njihov meuodnos. Motivi se povezuju s osjeajima koje izriu, pa se sprega tumai razgovorom i popunom tablica. Motive je mogue razvrstavati po sadraju (intimni, domoljubni, socijalni, pejzani...), anru (lirski, epski, dramski) stilu (realistini, romantini, impresionitstiki, fantastini...) Valja dobro paziti da se interpretacija ne pretvori u katalogizaciju, gdje e se posve izgubiti svaki doivljaj same pjesme. Interpretacija esto odgovara na neke od ovih upita: Kako su se pravila anra ostvarila u odreenom djelu? (moderni roman u Isuenoj kaljui, Povratku Filipa Latinovicza, Kiklopu, Mirisima, zlatu i tamjanu; povijesni roman u Seljakoj buni i Vjebanju ivota). Kako djelo odstupa od pravila anra? U em je djelo neponovljivo? (metafikcija u Smrti Vronskoga, jaki ideologemi u Mirisima, zlatu i tamjanu; elementi crne komedije u Hamletu, sa scenom na groblju, meuodnos simbola). Kako se epoha pokazuje u odreenom djelu? (realistiki opis u Ocu Goriotu ili Sjaju i bijedi kurtizana; mlad i siromaan ovjek kojega koi drutvo u Crvenom i crnom, Zloinu i kazni, U registraturi; elementi kriminalistikoga romana u Zloinu i kazni i Brai Karamazovima; simultanizam u Gospoi Bovary; krugovaka oputenost i tomu primjeren rjenik u Barbari.) Kako djelo odstupa od pravila epohe? (romantini zapleti u Sjaju i bijedi kurtizana: Esther Van Gobseck Lucien de Rubampr Vautrin (Carlos Herrera) Clotilde de Grandlieu; romantiarski elementi ljubavi Juliena Sorela s Madamme de Rnal i Mathilde de la Mole u Crvenom i crnom).

41

Intertekstualna nazonost drugih djela u djelu koje tumaimo (Slavko Mihali Majstore, ugasi svijeu A.B. imi Pjesnici; Tolstoj Ana Karenjina N. Fabrio Smrt Vronskoga (pohvala ili ironina uporaba prve umjetnine; razina preradbe). 15. Najei metodiki postupci u kolskoj interpretaciji razgovor profesora i uenika na razini reenica; redovito valja rabiti primjere pripremljena kratka izlaganja uenika o bitnim elementima djela (slijed dogaaja u noveli Kip domovine; likovi i njihov meuodnos; spoj uzvienoga i niskoga u Kipu domovine; odnos povijesti i fikcije; pojedinosti u kojima se ogleda cjelina: ban kao spomenik i ban kao uspomena piljarice Pepice Pogai; injenica da uz bana ostaje samo piljarica; smisao opetovanja zavrne rijei kriom, kriom; jezik likova i jezik pripovjedaa; obiljeja anra novele u Kipu domovine; ironija prema malenima koji postaju veliki i ironija prema velikima koji postaju maleni). Uitelj mora znati to odreenim zadatkom i izlaganjem uenika eli postii,to znai da mora imati pripremljen plan interpretacije pripremljena diskusija o odreenim problemima (pogodno za romane i drame: Goriot je sam kriv za svoju propast; Ana Karenjina je sebina) fingirana sudska rasprava (tuiteljeva skupina napada Juliena Sorela, iznosei dokaze; braniteljska skupina ga brani; porota poslije odluuje) uiteljevo izlaganje uz primjere rad na tekstu; ralaniti, usporediti, dokazivati Interpretacija je najuestaliji i najzahtjevniji dio nastavnikoga posla. Nastavnik mora posjedovati nadarenost i ljubav, ali nee dobro tumaiti djelo ako nije pozorno i opetovano itao tekst same umjetnine i kritike napise. Konano se moe pokazati presudnim za uspjeh i primjerenost uenicima, znai pronalazak onih elemenata djela koje e upravo njegov razred i pojedinca zainteresirati za djelo.

42

10. Metodiki pristup Eliotovoj Pustoj zemlji.

1. Osnovni podatci o poemi Djelo je objavljeno u Londonu u asopisu Criterion u listopadu 1922. (istoga mjeseca objavljen je Kafkin Umjetnik u gladovanju, iste godine dolazi Joyceov Uliks; u nas Krlea 1922. objavljuje Hrvatskoga boga Marsa). Tekst je zapravo poema od 433 stiha, a njezin su integralni dio i znanstvene napomene koje je napisao sam autor. Nastale su i stoga jer se prigodom amerikoga izdanja uspostavilo da je djelo prekratko da bude objavljeno kao posebna knjiga, i ujedno predugako za neke druge kombinacije. Ima znanstvenika koji dre da su napomene pisane s ironijskim odmakom, ali sigurno pomau razumijevanju umjetnine. Dijelovi poeme na prvi se pogled doimaju nepovezanima, ali se pozornim itanjem kroz elemente kaotinosti nazire suptilan red. Nevidljiva je pozadina poeme pripovijest o putniku koji prolazi pustom zemljom suvremene civilizacije, traei lijek njezinoj nesrei i jalovosti. Na putu sree niz situacija i osoba koje svjedoe o svom egoizmu i nedostatku ljubavi. Prethodne dvije reenice valja istaknuti kao posebno bitne dijelove. Rije je o suvremenoj verziji srednjovjekovne legende o vitezu koji trai Gral, posudu s Kristovom krvlju koja je opi lijek. Pusta zemlja je prije svega nalik brzoj promjeni kanala na televizoru ili nasuminom lutanju po internetu: gledamo rat u Iraku, pa prijenos NBA koarke, na zaslon nam zalutaju i erotika i reforma sudstva u Brazilu a tada shvatimo da se u mnogim kadrovima pojavljivao lik koji je obliven krvlju, ima dugu kosu i pati. Pusta zemlja je nalik zbirci, u kojoj su pjesme uglavnom povezane zajednikom temom i srodnim likovima. Pojedini bi pasusi mogli stajati samostalno, ali tada gube snagu vizije. Djelo je nalik i enciklopediji, samo to u njoj nemamo abecednoga reda, nego itatelj mora sam traiti sustavnost tako zapravo on postaje vitez koji trai spasonosni lijek. Tipino je obiljeje modernistike poezije bijeg od pripovjedne, izravne povezanosti simbola i stihova. Pjesma je slina i ledenoj santi, jer autor nerijetko ini vidljivim jednu treinu, a ostalo, moda ono ljepe i vanije, moramo sami traiti. Stama napominje da u poemi nalazimo slojeve davnih kulturnih krugova i starih pjesnika, kojima je uloga ovjekovjeiti dvojbe suvremenoga intelekta. U Pustoj zemlji djeluju jedni na druge motivi iz suvremenoga gradskoga ivota i davne povijesti, motivi unitenih ljubavi, trgovine, vjere i pomorstva. Sve je povezao jedinstven duh to govori o bolesnoj civilizaciji koja umjesto u plodnoj ljubavi ivi u povrnom egoizmu i bez Boga. 2. Dijelovi koji su interpretirani na predavanju Zavodnica, Albert i Lil (Partije aha), dijalog iz Partije aha, + valjda: tipkaica, agenti Tirezija te biskup, grof i kraljica iz dijela Propovijed vatre, 3. Motivacije za Eliotovu Pustu zemlju Od uenika valja zatraiti da napiu jednu jedinu rije ili reenicu koja oznauje ono to oekuju od ivota. Moda e neki navesti ljubav, a ako se to ne dogodi, onda je situacija znakovita i takoer iskoristiva kao motivacija. Uenicima tada najavljujemo da emo iz mnotva motiva u djelu prouavati najprije one koje govore o iznevjerenim ljubavima, i da emo tako doi do sri umjetnine. Rije je o ljubavi u znaenju emocije izmeu bia enskoga i mukoga roda koja bi morala voditi k obitelji. Uenici e zatim na Internetu pronai stranice o T.S. Eliotu, na njima

43

TSEBase, dakle raunalnu konkordancu koja omoguuje da se na zaslonu upie rije, a stroj prua sve stihove gdje se ona spominje. Na mrei nalazimo i tekstove pjesama, pa uenici mogu i sami obiljeiti djela, utipkati rije love u trailicu i provesti malo istraivanje. Ubrzo e tragai otkriti da se rije ljubav vrlo rijetko javlja u prvom i drugom razdoblju, kojima pripada i Pusta zemlja gdje je uope nema. Potrebno je pripremiti recipijente i za sam ulomak koji emo interpretirati. Prijelaz e biti i injenica da su ljubav i seksualnost redovito isprepleteni i nerijetko odvojeni. (ulomak iz The Fire Sermon, Propovijed vatre). Eliot filmskom i raunalnom tehnikom vezuje osobe iz raznih vremena, pa u dijelu koji emo itati nalazimo par iz suvremenosti i kraj njih nevidljivoga starogrkoga vraa Tireziju. On je uenicima 4. razreda poznat po pozitivnim ulogama u Sofoklovoj Antigoni i Homerovoj Odiseji. Vra je zanimljiv i sukladan erotskoj sceni zbog mita o sebi, koji iznova ispripovijedan moe biti trei dio motivacije, a Eliot ga prua u napomenama latinski tekst iz Ovidijevih Metamorfoza prua prigodu za korelaciju s latinskim jezikom. Opazivi dvije isprepletene zmije, Tirezija ih je udario tapom pa se pretvorio u enu; nakon sedam godina vidio je opet zmije i, udarivi ih, vratio se u muki lik. Kad su se Jupiter i Junona svaali oko toga tko vie uiva u ljubavnoj igri a suvremena verzija upita bila bi tko vie ovisi o seksu pitali su Tireziju da presudi. On je, moda prestraen od Jupitera, odgovorio da bia ljepega spola uivaju vie, dakle da vie ovise, pa ga je boginja u bijesu oslijepila. Jupiter mu je za utjehu dao proroki dar. Eliot osobu iz mita povezanu s erotskim i prorokim motivima stavlja kraj para iz sadanjosti koji je, ini se, zainteresiran prije svega za spolne elemente svoje veze. BISKUP, KRALJICA, GROF Odnosi bez ljubavi, egoizam i izrugivanje svetih obreda uestale su pojave u pustoi suvremene civilizacije, pa time i Puste zemlje. Navedeni su grijesi oiti u prethodnom pasusu, a skriveni i time opasniji u iduem dijelu iz The Fire Sermon. Odlomak nas odvodi do para iz engleske kraljevske obitelji. Povijest svjedoi da je engleska kraljica Elizabeta I. bila posebno naklonjena lordu Robertu Dudleyju, grofu od Leicestera. Meutim se za njega nije udala, vjerojatno stoga to su politiki razlozi bili jai. James Anthony Froude u knjizi Elizabeth navodi kako je panjolski veleposlanik u ondanjoj Engleskoj, biskup de Quadra, pisao godine 1561. svomu kralju Filipu panjolskomu o tom kako se jednom naao s parom u velikom amcu na Temzi. Zaljubljeni su bili dobre volje i poeli su govoriti besmislice, to je ilo tako daleko da je grof alei se napomenuo kako nema razloga da se ne oene kad je biskup na brodu. Navedene podatke moemo doznati iz napomena koje je napisao sam pjesnik. PARTIJA AHA Korisno je na poetku drugoga sata ukratko obnoviti tumaenja o dvama nesretnim parovima iz uvodnoga sata. Motivacija za dijelove Puste zemlje o kojima e se govoriti na drugom satu ostvariva je razgovorom o razlozima propasti brakova i veza. Egoizam izraen u velikim oekivanjima est je uzrok loma. Nedostatak pravoga razgovora, koji pokazuje neslogu karaktera, redovito je pokazatelj to govori da se primie kraj. Kritika je povezala iduu scenu iz Puste zemlje s moebitnim prizorima iz ivota samoga autora i njegove prve supruge Vivienne Haigh Wood. Oenili su se 1915., nakon dvomjesena poznanstva, a pjesnik je poslije rekao da je u to vrijeme bio neiskusan i nezreo; oboje su imali 26 godina. Kad su se upoznavali, bila je popularna pjesma Shakespeherian Rag, koja je tako ula u poemu. Bilo bi dobro da se odnos umjetnika i muze moe opisati samo razlikom u karakteru: slika povuena i uz to ironina intelektualca koji je sam sebe strogo obrazovao, i s druge strane odgojiteljice koja razumije slobode za koje su se enske osobe izborile na poetku stoljea, ne

44

tumai ni dio nesklada. Ona je bila bolesna, vjerojatno i od pogrjenih lijekova koje je posluno uzimala od svoje 17 godine, esto loih ivaca. Eliot je izjavio da taj brak nije Vivienne donio puno sree, a njega je doveo do stanja svijesti iz kojega se rodila Pusta zemlja. ZAVODNICA, ALBERT I LIL Vjerojatno je dovoljno uenike podsjetiti na prethodne parove i najaviti prostor i vrijeme dogaaja sljedee scene, dakle pub ili kafi u XX., a u prenesenom smislu i XXI. stoljeu. Tumaenje kraja poeme i lijeka pustoi Nakon itanja odgovora na prva dva upita iz domae zadae, korisno je odsluati barem dio glazbene podloge za balet Posveenje proljea. Glazbu je skladao Igor Stravinsky 1912. i 1913., a Eliot je s uvaavanjem odsluao koncert dok je pisao Pustu zemlju. Kaotina je glazba prigoda za korelaciju s poemom i njezinom prividnom ili stvarnom kaotinou. Zajednika su toka i obredi posveenja. 4. Tri elementa kolske interpretacije poeme (ulomak iz The Fire Sermon, Propovijed vatre). Nakon to uenici iznesu svoje dojmove, zasigurno e biti lako uputiti na to da u komunikaciji tipkaice i agenta nema ljubavi. Njihov je odnos sveden na mehaninu spolnost. U ovoj i u svim drugim scenama koje e se interpretirati, ispitat e se tri elementa: egoizam, socioloka karakterizacija poruga svetim pripovijestima i obredima poruga u Eliota meutim prerasta i u porugu na rugae. U svim e se trima elementima govoriti i o jeziku. Egoizam, nepotivanje osobe, jezik - Stihovi koji prikazuju egoizam i napuhanost agenta za prodaju nekretnina, ponosna pogleda / njegova tatina ne trai odgovora / i shvaa da je ravnodunost dobrodolica. Izriaji koji prikazuju egoizam tipkaice govore da ona pred njim glumi, a tek kad ga nema, pokazuje to misli o svom partneru. On je napuhan i bedast, ona je podmukla i povrna. U segmentu se zapravo nadmeu dva egoizma, svaki na svoj nain pogibeljan za ist suobraaj, za pravu komunikaciju. Izmeu tipkaice i agenta nema iskrenosti, oni su moda potrebni jedno drugom jer hrane i potiu potrebe svojega mesa i svoje duhovne praznine. Agent eka da joj popusti koncentracija nakon jela, tipkaica nakraju pokazuje da je zapravo dobila to je htjela, a nije ju previe briga to nije bila s onim kojega bi eljela. Par je ljubav zamijenio mehanikom. Bezosjeajnost koja ovjeka pribliuje stroju (automatska ruka). Knjievnik situaciju izrie i time to se uklanja rijei ljubav, love, a rabi besjede koje ju zamagljuju: lover i lovely jedine su rijei u cijeloj poemi koje podsjeaju na love. O djeci u ovakvim okolnostima ne moe biti rijei, pa zemlja biva pusta. Socioloka karakterizacija likova i jezik: Agentova socijalna karakterizacija pruena je i ovim stihovima: Mali slubenik iz tvrtke za promet nekretninama, odvana pogleda / jedan od niih kojemu je sigurnost izvrsna / kao svilen cilindar na tajkunu iz Bradforda). Bradford je engleski grad poznat po vojnoj industriji. Ovom usporedbom Eliot eli rei da i nii stali moe biti zahvaen grijehom i duhovnom korupcijom isto kako to mogu biti i imuni, olieni ovdje neizravno u bradfordskom milijuneru, koji je vjerojatno ratni profiter. Tako je samo jedna slika kazala da je grijeh nazoan u razliitim dijelovima drutva. Eliot ne poputa niti jednom dijelu drutva, u njega i

45

bogati i siromani bivaju zahvaeni bezosjeajnou i otuenou. Tekst znakovito naglaava i agentovu runou: Evo i njega, ovjeka mlada i bubuljiava. Socioloka karakterizacija tipkaice: Posred divana, (koji nou joj je postelja), cijela je hrpa / potkoulja, arapa, steznika i papua. Ponienje tipkaice: Kad ljupka ena ponizi se ludo... Tirezija je govornik ovoga pasusa, a kao vra, sveenik ili prorok unio je proroki ton optube u jezik teksta. Time i rijei koje su vezane za tipkaicu i agenta, naime grudnjaci, arape, bubuljice i limenke, bivaju zahvaene ozrajem napada na nemoral. Kumulacije i simultanizam ine odlomak bliskim biblijskomu Izaiji u odlomku 3:18 26. U izvorniku Eliotova pasusa prevladava ukriana rima, ali je zvunost ublaena pripovjednim tonom iskaza. Pritajena glazba tako biva sukladna skrivenoj nazonosti svadbenoga obreda i nevidljivoj nazonosti vraa Tirezije. Poruga svetoj pripovijesti, obredu i samim rugaima; izdaja ljubavi, nema djece Kakva je uloga Tirezije u ovom odlomku, osim to na neki nain predstavlja i tipkaicu i agenta, jer je u prolosti bio i ensko i muko bie? Eliot prikazuje kako odnos bez ljubavi predstavlja parodiju obreda vjenanja i samoga braka. Trag obreda vidljiv je ve iz popisa likova: mukarac, ena i sveenika figura moraju podsjetiti na enidbeni obred. Tirezija je u ovom ritualu nevidljivi sveenik, to je isto poruga: umjesto da posveuje ljubavnu vezu, on postaje voajer bezosjenoga ina. Poruga na brak vidljiva je iz izbora rijei: stih Endeavours to engage her in caresses sadri u sebi izraz to engage, koji bi izdvojen znaio zaruiti. Ovaj je par daleko od zaruka u bilo kojem ozbiljnom smislu. U finalu Eliotova pasusa nalazimo izriaj bestows one final patronising kiss, to podsjea na izraz to bestow in marriage, dakle dati za enu. Umjesto braka agent pokroviteljski ljubi tipkaicu, kao da bi ona trebala biti zahvalna to se gospodin udostojio spavati s njom. U stihovima koji su izbaeni iz konane inaice poeme spominje se kako agent urinira na uglu. BISKUP, KRALJICA, GROF Egoizam i nepotivanje osobe, jezik - Kraljica i grof nisu realizirali svoju ljubav. Za pjesmu je manje bitno tko je bio krivac, naime tko se zbog vlasti ili ega drugoga odrekao punine osjeajnoga ivota. Vanije je da oni ne uspijevaju slomiti svoj ili tui egoizam. Prethodni par nije vodio ljubav, nego je zadovoljavao potrebe, a ovaj je par prikazan u zajednikoj zabavi veslima, pri emu pokreti urona i izrona vesala mogu prefigurirati spolni in. Prethodni par nije imao osjeaja, ovaj se par s njima ali. Nevinost, koja bi po sebi mogla biti pravi odgovor blatu, a esto i jest u svijetu nemorala, ovdje pokazuje svoje drugo lice, naime neplodnost. Elizabeth je ponosno nosila titulu The Virgin Queen. Izdajnika i neobvezna ala ima izraz u igri valova te u ritmu i glazbi same pjesme koja valove oponaa. Ritam je postignut kratkim stihovima od triju ili etiriju slogova i uestalom rimom. Srok je potpomognut obiljem asonanca, a sve tvori razigran i bogat glazbeni ugoaj lake pjesme. Socioloka karakterizacija, jezik - Elizabeth je kraljica, a Leicester je grof, to doznajemo iz spomenutih napomena, ali je bogatstvo vidljivo i iz plovila kojim se par slui. Kako je neobvezna igra navedena para napravila bogat glazbeni ugoaj rime i ritma, tako je socioloka karakterizacija stvorila pjesniku sliku u eleganciji krme zlatnoga i crvenoga amca. Poruga svetoj pripovijesti, obredu i samim rugaima; izdaja ljubavi - Opet imamo raspored sa enom, mukarcem i sveenikom. Tirezija je nevidljiv za tipkaicu i agenta, a biskup je nevaan za kraljicu i grofa. Agent nije htio zaprositi tipkaicu, ona to oito i ne bi htjela; Leicesterov postupak je jo tea uvreda, naime on se s prosidbom ali. Moda kraljica ozbiljnu prosidbu ne bi htjela prihvatiti, pa bi time i ona ostala u egoizmu. Zvonjava zvona podsjea na enidbenu ceremoniju koja se nije

46

odigrala. Put Temzom parodira svadbeni put na koji kraljica nikada nije pola. Djece ovdje opet nema. Elizabeth I. bila je velika vladarica: u njezino su vrijeme Englezi plaali malo poreza, a ivjeli razmjerno kvalitetno i kraljevina je bila mona. Meutim je ona sama u emocionalnom smislu neostvarena poput tipkaice; isto vrijedi za agenta i grofa. Stihovi pruaju prigodu za razgovor o tom da je udnja za vlasti svevremenska, te da su ljudi esto spremni rtvovati osobe koje vole i svoje vlastite osjeaje, ako se to suprotstavlja njihovim karijernim interesima. Prvi dio pasusa: srodan je odlomku o kraljevskom paru po organizaciji stiha i ritmu, i time je odvojen od drugih dijelova Puste zemlje. Spomen ulja i katrana u prvoj kitici neizravno pokazuje pravo stanje emocija kraljice Elizabeth i njezina dragoga Leicestera iz druge kitice simetrine strukture. Jo nam vie govori injenica da pasus koji slijedi nakon ovoga govori o novoj emocionalnoj nesrei, naime silovanjima koja su se zbila na vodi. Eliot u napomeni kae da i same interpretirane stihove pjevaju te silovane djevojke, pa su stihovi Weialala leia / Wallala leilala fragmenti njihove pjesme. PARTIJA AHA Egoizam i nepotivanje osobe, jezik - Uenicima e se razgovorom pokazati da par i govori i ne govori o istim stvarima. ena kazuje o svom stanju, ona jest dosadna, ali ipak eli komunicirati, meutim, ini se da ne uspijeva upoznati njegov svijet, a onda ga i vrijea pitajui ima li to u glavi. On je zatvoren u svom egoizmu, odgovara joj naizgled nevezano za njezine rijei, ali ju time zapravo odbija. U tipkaici i agentu imali smo par koji nije konzumirao ljubav nego seks, ovaj se par zasitio ljubavi na neki udan nain. Dva su bia toboe zajedno, oni dijele isti prostor i isto vrijeme, ali ne dijele iste interese, oni su otueni jedno od drugoga i ive svaki u svom svijetu ili u svojoj sebinosti. Odsutnost smislene komunikacije nala je izraz u prividno jednostavnom, ali apsurdnom jeziku koji je prethodio teatru apsurda: razgovor je srodan Ionescu i Beckettu. Socioloka karakterizacija i jezik - Srednji imovinski stali, dakle neto izmeu maloga agenta i grofa, vidljiv je u spomenu automobila, vrue kupelji i partije aha. Ipak valja biti oprezan, jer bi ovdje moglo biti rijei o visoku staliu u intelektualnom smislu, budui da muka osoba izgovara uene citate ime bi bio prikazan egoizam intelektualne kaste koja prezire neobrazovane. On prvi puta odbija enu izrekom o mrtvacu, a drugi put navodom iz Shakespearove Oluje: To su biseri koji bili su mu oi. Poruga na svetu pripovijest, rituale i same rugae; izdaja ljubavi koja je Bog, nema djece - Sakrament je vidljiv znak za nevidljivu Boju milost, pa je to u rimokatolicizmu i brak. Mukarevi su odgovori toni pokazatelji pustoi njihova odnosa, koji postoji samo formalno: Mislim da smo u takorskoj ulici / Gdje su mrtvaci izgubili svoje kosti. Spomen je takora indikativan, jer u engleskom the rat oznauje i izdajicu, a ne smijemo zaboraviti da je rije o pjesmi to govori o potrazi za Kristovom krvi. takori bi tako mogli asocirati na izdaju prema Bogu koji je po I. Ivanovoj poslanici ljubav. U ovom bi ulomku moglo biti rijei i o poruzi, ili barem podsjeaju, na filozofsku tradiciju. est puta spomenuta rije nita, nothing, moe podsjetiti na ontoloku opreku u kojoj se nalaze Sve i Nita. Nadalje, Tomislav govori o no-thing, ne-stvari, jedinom simbolu s ove strane jezika koji ipak moe oznaiti element koji je nothing, dakle izvan onoga to pripada redu poznatoga. Upiti koje postavlja ena, to mi je sada initi, to nam je uope initi, aludiraju na Kantove upite: to mogu znati, to moram initi? emu se smijem nadati? U engleskom bi upit glasio What must I do? Rije know nazona je takoer u ulomku. Parodinu opreku filozofskomu nothing, a time i cijelomu razgovoru takoer bi inilo posebno znaenje ove rijei. Eliot je jamano bio svjestan injenice da rije nothing u slangu elizabetanskoga engleskoga bila bliska izrazu an O thing koji je oznaavo vaginu.

47

Tako bi ueni prizvuk rijei nothing dobio i svoju spolnu, pa i aljivu protuteu. Podsjetit u da je Eliot u poemi uporabio i rijei jug, jug, koje su bile vulgaran poziv iz elizabetanskoga doba. Pusta zemlja je puna erotskih, ali i biblijskih referenci. U tom je surjeju dobro znati da je biblijski izraz za spolni odnos glagol poznati, poznao je ili znao je. U engleskom prijevodu imamo glagol to know: And Adam knew Eve, his wife, and she conceived. Tumaena suznaenja potvruju misli kritike koja u postrukturalistikom tonu istie konstituitivnu neodluivost teksta u neprestanom odgaanju interpretativnog razrjeenja. Vrijednost je pasusa i u tom to se ozbiljna problematika ostvarila u kolokvijalnom tonu razgovornoga stila, a podsjeaje mogu naslutiti oni koji ih studiraju. Eliotova je prva supruga imala jak osjeaj za prirodan govor i uobiajenu kadencu, tako je vjerojatno utjecala i na jezik ovoga dijela poeme. ZAVODNICA, ALBERT I LIL Egoizam i nepotivanje osobe - Interpretacija e naglasiti da ovdje imamo posla s trima egoizmima: zavodnica je nemilosrdno spomenula zube i pobaaje koje je imala njezina tobonja prijateljica Lil; ona je spremna oteti Alberta. Lil se s druge strane olako odrie svoje djece i uzima pilule za pobaaj; sam Albert bi ini se bio spreman i na zabavu izvan onoga to mu Lil moe pruiti. Tako su svi povezani s prazninom i nemoralom puste zemlje. Socioloka karakterizacija i jezik - Uzvik Hurry up please it's time podsjea na pubove u kojima tako upozoruju goste da je vrijeme za posljednje pie. Jednostavne izreke u ovom i u prethodnom pasusu napravile su nizak stil, koji odgovara niskom socijalnom poloaju govornice te Alberta i Lil. Obiljeje je mogue povezati s nastavom gramatike, jer se nastavna jedinica o stilu i stilistici nalazi i u strukovnim kolama i u gimnazijama. Pasus je meutim u drugom smislu kompliciran i virtuozan jer u jednoj kazivaici prikazuje glasove triju osoba. Uinak je proveden pomou reeninoga niza koji tvori slobodni neupravni govor to je u programu za gramatiku u gimnazijama. Tehnika najmanje zaustavlja pripovijedanje, a tono i brzo ocrtava likove. Poruga sakramentu braka, izdaja ljubavi koja je Bog, djeca prezrena - Naravno da je zavodnica spremna unititi brak im spominje zabavu s Albertom. Ovdje ipak imamo i gorih stvari. Dok su tipkaica i agent te kraljica i grof parodirali brane obrede, Albert, Lil i traerica parodiraju i Kristovu posljednju veeru, time i euharistiju i napokon samu rtvu, dakle izvor pravoga ivota i prave smrti za krane. Potrebno je skrenuti pozornost na rije gammon koja istina oznaava unku, ali ima jo jedno znaenje, naime govoriti besmislice, pa time oznaava i cijelu situaciju na veeri, tako da likovi skriveno svjedoe sami o sebi. Rije gammon mogla bi biti aluzija na dio iz evanelja po Luki 12:36, gdje Gospodin savjetuje zainteresiranima da budu poput slugu to ekaju gospodara koji se vraa s vjenanja. Ako bdiju i odmah mu otvore, on e se sam opasati i takve odane osobe posluivati. Rije gamos, gamon u grkom meutim nije oznaavala samo zakonita vjenanja, nego i svakodnevna zadovoljstva. Ako je Eliot zvukovnom srodnou s engleskom rijei gammon htio podsjetiti na niz postupaka kojima osobe iz poeme izruguju rituale, posebno enidbene ceremonije, onda je ovom rijeju uspio u potpunosti. Pjesnik je poznavao grki, taj se jezik nalazi i u epigrafu cijele poeme, no sama njegova namjera i nije presudna, tekst svjedoi za sebe. injenica da se veera zbiva u nedjelju, dakle u dan kad krani na misi slave Kristovo uskrsnue govorila bi u prilog tomu da se likovi rugaju svetim obredima, a sredinja inteligencije poeme se zauzvrat ruga njima. U pasusu djeluje i spomen broja pet uz pobaajne tablete i neeljenu djecu. Broj pet ostvario je sklad s pet dijelova poeme i napokon s pet Kristovih rana, koje je Bog dobio na kriu.

48

Gospoa Porter, Sweeney. jedan nesretan par iz Puste zemlje, koji takoer iznevjerava ljubav i ruga se svetim obredima. Rije je o gospoi Porter, osobi vrlo stare struke, i njezinom klijentu koji se zove Sweeney. Iz drugih Eliotovih pjesama doznajemo da je gost javnih kua. Ga Porter pere noge u soda vodi i time parodira Kristov postupak pranja nogu, kojim je htio pokazati poniznost i spremnost na rtvu do smrti. Obred je i danas dio katolike kulture, kad biskup pere noge izabranima u Velikom tjednu. 5. Pristup pjesnikoj zbirci Pusta zemlja nalik je zbirci pjesama, pa ovdje opisani postupci mogu posluiti za primjer pristupa takvim knjigama. Zbirke redovito imaju cikluse vezane motivima ili kronologijom (naime pjesme nastale u odreenu dobu pripadaju istomu ciklusu). Najbolje je da uenici trae motive/simbole koji se opetuju u razliitim pjesmama, te opiu razlike i mogui razvoj u zbirci. Naravno da zbirke pjesama moemo intepretirati po uputama danim u poglavlju o kolskoj interpretaciji. Potrebno je traiti veze s drugim knjigama istoga autora, drugih pjesnika srodna stila ili ideologije te srodna doba (u programima nema Horvatieve Groznice i Dragojevieve Kornjae, no u sklopu kakva izbornoga kolegija u IV. razredu moglo bi se i o tom govoriti). U programima u O rije je Tadijanovievoj knjizi Srebne svirale, u S nalazimo u IV. razredu pjesme iz Krleinih Balada Petrice Kerempuha te Ujevieve Kolajne.

49

11. Model kolske interpretacije pejzanoga pjesnitva

1. Koje su pejzane pjesme interpretirane na predavanju Valjda: A.G. Mato: Jesenje vee, Nikola Pavi: Kipec, Georg Trakl: De profundis, Drago Gervais, Moja zemja, A. B. imi, Hercegovina A.G. Mato: Jesenje vee a) Vegetacijski element: stablo Stablo kao element krajobraza redovito je znak za ovjeka. Stablo moe biti i znak za pjesnika, umjetnika, znanstvenika, proroka, ili uope izdvojenoga pojedinca. Simbol jablana iz posljednje tercine cijeloj umjetnini daje posve nov smisao jer pejzana pjesma poprima izrazito misaoni obzor. Otkriva se naime kontrast: na jednoj je strani smrt sunca, iz drugoga katrena, a na drugoj strani je ivot o kojem govori jablan u navedenoj tercini. Kljuna je pojedinost u tom to sam jablan ape lisjem suhijem, dakle neim to bi morao biti znak smrti. Lie je suho, uvelo i vie ne daje ivotne sokove. Upravo njega meutim jablan rabi da bi svjedoio o pobjedi ivota. Obrat biva ostvaren tamo gdje ga ne oekujemo. Uenici e shvatiti da u ivotu puno puta upravo svojim porazom i ponosom u njem pokazujemo snagu i vjeru u konanu pobjedu dobra i ivota. Jablan je jedini simbol u pjesmi koji komunicira glasom, on ape, pa moe biti znak za umjetnost, tonije za pjesnika. Ovomu je blisko ouavanje jezika, jer se standard obogauje arhaizmima u pridjevima i imenici koji su vezani za jablana: suhijem / gluhijem / lisjem. Tono je da su pjesniku zbog jedanaesteraca trebale rijei s trima, a ne dvama slogovima, daktili suhijem i gluhijem umjesto troheja suhim i gluhim. Meutim je ukupan uinak vei od ove isto formalne vrijednosti. Jablan je izdvojen iz nitavila smrti u smislu slike, pa je izdvojen i svojim rjenikom. Zanimljiva je i uporaba rijei kao ini se da jablan ipak nije samac usred svemira. Konane odluke glede ovoga nema, pa pjesma ostaje otvorenom u smislu dosega jablanova svjedoenja. Nita ne doznajemo o tom tko bi jablanu, kao istaknutomu pojedincu, mogao dati odgovor. Poticajna moe biti i igra dvjema srodnim rijeima: najprije imamo samo jablana koji ape, a on poslije biva oznaen kao da je samac usred svemira. Rijei samo i samac naglaavaju izdvojenost, to vue prema iskljuenosti, a to nadalje podrazumijeva tragian ton, dakle elegiju. Tamni tonovi oiti su i dobro ujni u pjesmi, a opisana izdvojenost, pa i iskljuenost jablana, pojaava tragian ugoaj. Nije loe napomenuti da je Mato, poput Ujevia, bio samac u privatnom ivotu, makar ovime izlazimo iz okvira onoga to Wimsatt zove unutarnjim dokazima pri interpretaciji. Uspjeh ove pjesme sastoji se i u tom to simbol jablana koji nosi znak ivota nema u sebi nita naivnoga, njegova suprotstavljenost tami nema znaka ni prizemne sree ni patetine boli. Jablan ne klike i ne stenje, on ape istinu za koju ne znamo uje li ju netko unutar pjesme. b) Mineralni element: kue U Matoevoj Jesenjoj veeri kuice i toranj su skriveni. Ovi simboli ne odolijevaju tami, i time su kontrast jablanu. Kuice su ovdje pritisnute tamom, maglom, smru i vranama. Njihov deminutiv ne oznauje udobnost ili domau prisnost, on je znak krhkosti pred navalom tame, zla i smrti. c) Ljudski simbol Personifikacijski glagoli javljaju se od poetka i nastavljaju se neopaeno kretati cijelom pjesmom: oblaci snivaju, sjene plivaju, magle skrivaju, sunce mre i motri vrane. Na kraju dolaze ceste, koje tonu u daljine slijepe ljudskih

50

nemira. Ovi ljudski nemiri najavljeni su nizom metaforizacija koje sam spomenuo. Znai li prikazano da svaki od simbola koji uz sebe ima glagol s tipino ljudskom aktivnou ima i svoje preneseno znaenje, kako ga ima i jablan? Je li rije samo o ljudskim aktivnostima ili oblaci i magle predstavljaju i sile koje su ljudima nadreene, ili su od njih jae ? Je li rije o sudbini ili o nekoj drugoj sili koja pritie ovjeka, i je li na kraju rije o smrti? Ako doista svaki simbol iz pjesme ima preneseno znaenje, pjesmu moemo itati na dvjema razinama. Matoeva je vjetina u tom to obje razine vodi bez meusobna sukoba, pa svaki simbol naravno komunicira sa sljedeim i prethodnim. Uenike emo potaknuti da odrede preneseno znaenje simbola oblaka, sjena, magle, kua, tornja i sunca s tim to ih valja upozoriti da nije rije o potrazi za jednim i pravim tumaenjem. Svaki poten pokuaj valja nagraditi, a najbolji su oni koji su najvezaniji uz ukupan smisao. Prenesena znaenja koja uenici navedu nisu Matoeva znaenja, to e biti njihove, vie ili manje tone interpretacije. d) Animalni simbol - Vrane su u punom skladu s eleginim znaajem pjesme. Kompaktnost svijeta koji tone u tamu izreena je figurom srodnom poliptotonu, jer se opetuje crni element vezan za vrane i vrbe: sunce u ranama / Mre i motri kako mrke bivaju/ Vrbe, crnei se crnim vranama. Vrane su u pukim junakim pjesmama vezane za bojita, oko kojih su se skupljale i napadale mrtve. One su tako u ovoj pjesmi u suglasju sa sunevim ranama i s ukupnim moriturnim ugoajem. e) Trag boanskoga simbola - Interpretacija moe u jablanu vidjeti znak ivota u religijskom obzoru, pa bi jablan bio znak za boanski element, moda za proroka na ija usta govori Bog. Po kranskoj vjeri Bog je stalan, on je stariji i od vremena i od svega na zemlji, i od samoga jezika. Znak za tu drevnost bili bi u tekstu arhaizmi. Jablan bi time predstavljao Boga. Nema jaih potvrda u pjesmi za ovo tumaenje. Suprotno jablanu koji odolijeva tami, znak vjeroispovijesti je toranj: skriven je maglom, kako su skrivene i kuice. Nikola Pavi: Kipec a) Vegetacijski element - Nema stabla u Pavievoj pjesmi. Vjetar se ee ez ivino granje izgleda kako je etnja ostavila pozitivan trag i u samom granju. Slina je i trava ispod koje pjeva cvrak: ona sama je mekana, mefka, u njezinoj je blizini pjeva koji prefigurira samoga pjesnika, a trava kao da mu daje zaklon. Slamnati krov blizu je vegetacijskomu kompleksu, a on je oznaen svetou. Ali, ovaj simbol ima posve drugu ulogu u usporedbi s onom iz Matoeve pjesme. Naime je neizdvojen dio cjeline koju ine svi ostali elementi. Rije je o jednom od niza elemenata koji meusobno skladno diu. b) Kua - Kua je vana i pozitivno odreena u pjesmi Kipec, gdje je personificirana usporedbom krova i svetake glave: Moji mali hii / v mesecu se zlati / kakti glava sveca / krovek joj slamnati. Matoeve kue tonu u mrak, a Pavieva je svijetla, to je element pozitivnosti. c) Ljudski simbol - U Pavievoj pjesmi prva je kitica pribliila kuu i sveca, a druga donosi simbol vjetra koji se ee, to ine samo ljudi. Glagol etati se podrazumijeva neto pozitivno, u njem nema prijetnje, on oputa i odvlai ugoaj prema razbibrizi. Nadalje, vjetar se ee kao da plete tkanje. Sada poinjemo nasluivati to pjesnik ini: pjesma je obiljeena proimanjem elemenata iz pejzaa ljudskim oznakama i to u pozitivnu tonu. Postupak e dovesti do blizine ljudskoga i animalnoga simbola, jer je kaziva usporeen sa cvrkom, dajui na kraju i svoje vlastito ime, zapisano narjejem. Kazivaa se ovdje stapa s onim o em pjeva, to je po Staigeru tipino obiljeje lirike. Pavieva je pjesma razliita u odnosu na Jesenje vee upravo stoga to nije graena po naelu kontrasta, nego bliskosti. U njoj vlada harmonina simbolizacija po srodnosti izmeu kue i sveca, vjetra i etaa te cvrka i ovjeka.

51

Nema kontrasta to bi ga napravio neki odve istaknuti simbol. Nema izdvojenosti ni iskljuenosti. Kua je ovdje u prirodi, ali ne samo da je blizu ovjeku, ona je dio ljudskosti. Djeluje kao znak doma i skuenosti, koji priziva toplu sreu. Pavieva pjesma biva primjerom idile. Takve pjesme s nekoliko slika doaravaju sretno raspoloenje u kojem nema mjesta sukobu. d) Animalni simbol - U Pavia jedino cvrak prua verbalni znak. Cvrak je neopasan, dobrostiv i pjeva, kako to prilii idili. Mato je za simbol identifikacije s kazivaem izabrao jablana, koji je ponosan i izdvojen. Cvrak je, vidjeli smo, dio slike koji nije suprotstavljen drugim simbolima. e) Trag boanskoga - Slika koja je pribliila sveevu glavu i slamnati krov kue takoer je idilina. Svetac u prikazanom univerzumu ivi bez bola. Nema traga njegove izdvojenosti ni muenitva, stoga to je svijet koji ga okruuje ispunjen meusobnom harmonijom mnogih elemenata. Georg Trakl: De profundis a) Vegetacijski simboli: stablo i grmlje - Stablo nalazimo i u Traklovoj pjesmi De profundis, samo mu je preneseno znaenje tee odrediti no u Matoa. Oba pjesnika rabe uz ovaj simbol oznaku samoe. Trnovo grmlje takoer je vegetacijski simbol, a u njem su pastiri nali istrulo tijelo. Nakraju u lijeskovu grmlju odzvanjaju kristalni aneli. Dva srodna simbola, trnovo grmlje i lijeskovo grmlje vezana su za suprotne oznake gnjilo tijelo i anele. b) Kue - Kolibe su prazne, a vjetar se ne ee oko njih kao u Pavia, on krui, tonije opkruuje ih, umkreist. Djelatnost prije podsjea na prijetnju ili lov, nego na oputenost etnje. Nov i neugodan znak iz mineralnoga svijeta biva hladna kovina koja dotie kazivaevo elo. Svjetlo trne u ustima subjekta pjesme. c) Ljudi - Ljudi nisu doista nazoni ni u Matoa ni u Pavia, ali su prisutni u metaforizaciji. U Trakla imamo niz ljudskih osoba, a sve su u skladu s temeljnim, ozbiljno-tragino-eleginim ugoajem. enska osoba koja skuplja oskudna klasja ustvari je sirota. Poslije pastiri nalaze gnjilo tijelo u grmlju. Kaziva je daleko od tamnih sela, u iduem dijelu pjesme nalazi se na polju Die Heide je ledina, ali i pustara. ini se da je odvojen od ljudi, kako je odvojena sirota, kako je odvojeno gnjilo tijelo i kako je bilo osamljeno stablo. Navedeni elementi izdvojenosti i osamljeno stablo tvore taman ugoaj elegije. Smee osamljeno stablo, blaga sirota, prazne kolibe, oskudna klasja, tijelo izgnjilo u trnovu grmlju, izgradili su temeljni ugoaj traginosti. d) Animalni svijet - Pauci prijete izravnije no to su prijetile vrane u Matoa. Oni prodiru u kazivaa, trae samu njegovu sr u srcu, to je blisko neugodnu dodiru mineralnoga svijeta. e) Trag boanskoga - Naslov pjesme upuuje na religiozne i biblijske interpretacije, jer itamo intertekstualnu uputu na poetak Psalma 130: Iz dubine, Jahve, vapim tebi: / Gospodine, uj glas moj. Psalam je dio sprovodnoga obreda u katolikoj crkvi. Sirota skuplja oskudna klasja, kako ih je skupljala Ruta Moapka. Njezina utroba, tonije ihr Scho, to je i krilo i naruje, ekaju nebeskoga enika. Je li rije o Majci Bojoj koja eka na Blagovijest? Kaziva koji je sjena pije Boju utnju. Ona moe biti i osuda i pohvala, kako i Boja rije moe kazati neto pozitivno ili neto negativno o ljudima. utnja meutim nosi trag nesigurnosti i tjeskobe za ovjeka, iz nje je tee proitati dobru ili lou oznaku. U surjeju ove pjesme negativno kao da prevladava. Shvatimo li svjetlo u metafizikom obzoru, opet imamo negativnost jer ono trne u kazivaevim ustima. Trakl je pohaao protestantski vjeronauk, gdje euharistija nema onakvu vanost kakvu ima u katolicizmu, jer hostija u toj vjeroispovijesti nije pravi utjelovljeni Krist. S druge strane, proivio je mladost u uglavnom katolikom

52

Salzburgu. Nakraju, kristalni aneli zvone, ili odzvanjaju. Simptomatino je da se znak poveziv s verbalnim iskazom, pjesmom ili umjetninom javlja u Matoa, Trakla i u Pavia na samom kraju. Tvrde li pjesme da je za umjetnika upravo umjetnost vrhunac svega stvorenoga? Ima i drugih upita koje otvara pjesma: Jesu li aneli pravi ili su figurice od kristala? Je li sirota povezana s gnjilim tijelom ? Je li ova pejzana pjesma smjetena u dvadeseto stoljee ili u doba pred Kristovo utjelovljenje? Drago Gervais, Moja zemja a) Vegetacijski kompleks, stabla - U pjesmi nema stabala, trag vegetacije predstavljaju samo leice, male lijehe koje slue za uzgoj biljaka ali one ovdje nisu spomenute. b) Kue - Kuice u Gervaisovoj pjesmi Moja zemja srodne su mali hii iz Pavieve pjesme, i to po svom poloaju u odnosu na druge simbole. Pjesma i zapoinje i zavrava s kuama: Pod Ukun kuice / bele, / mie kod suzice / vele. (...) Na sunce se kuice / griju, / na turne urice / biju. Metaforizacija kua i ovdje je ostvarena glagolima ili imenicama s ljudskim obiljejem: kue su srodne suzama na poetku, a na kraju se griju na suncu, to obino ine ljudi. Kue predstavljaju dom, toplinu obitelji i element su prisnosti ovjeka s krajobrazom. c) Ljudski element - Kue su po svojim umanjenicama srodne mnogim drugim umanjenicama: zidii, vrapii, leice. Konano i dva izravna spomena ljudskih bia dana su u umanjenicama, jer imamo enice i deicu. Nita nije izdvojeno, nita ne stri, sve je u skladu koji je na planu slovnice dan umanjenicama varijacija morfema ic / i u enskom odnosno mukom rodu sretno titi pjesmu od monotonije. Idila je oita, makar suzice na poetku ne moraju biti samo radosnice. d) Animalni simbol - Vrapii su pozitivni, bliski Pavievu cvrku, odreeni su umanjenicom i time sukladni svim ostalim elementima. Usporedba s Matoevim vranama dobro pokazuje razliku u naravi pjesama. e) Trag boanskoga - Simbol turna, crkvenoga tornja, dan je u punom skladu sa svim ostalim elementima. Rije je vie o pripadnosti odreenoj kulturi, a manje o vjeroispovijesti, pa je ublaenost jasna. Ako ovdje uope imamo trag boanskoga, on je uklopljen i blizak svijetu, kakav je i svetaki krov hie u Pavievoj pjesmi. Nema znaka izdvojenosti kao u Matoa, nema ni tekih tonova kao u Trakla. Vrijeme ovdje nije dera stvari kako je to u Ovidija, urice su dane umanjenicom, kao i svi drugi simboli. One su dio sretna niza koji nepogrjeivo tvori idillu. Zanimljiv je glagol biju u znaenju udaranja sata u normi sjevernoakavskoga narjeja kvarnerskoga tipa nema ovoga glagola. Nikad se nije ulo da bi recimo izbila peta ura. ujemo zabit aval (zabiti avao), zatim zbit (naprimjer bulin u boanju), prebit (istui). U istom znaenju tui nekoga ne uje se ovaj glagol. Mislim da je u Gervaisovu pjesmu glagol uao po naelu zvukovne i srokovne srodnosti s glagolom griju. A. B. imi, Hercegovina a) Vegetacijski kompleks, stabla - Stabla u imievoj pjesmi Hercegovina imaju znaenje koje je neodreenije no u Matoevoj Jesenjoj veeri. Javljaju se u mnoini, nisu obiljeena s toliko dramatike, ne predstavljaju najvaniji dio pjesme, no dolaze dva puta. Ona stre, dakle ipak su izdvojena u prvom spomenu. Poslije se ne miu i dio su ope nepominosti koja zahvaa sve simbole na zemlji. Stabla su oba puta smjetena u stihovima koji su u izravnoj blizini stihova sa simbolom zvijezda najprije nakon, onda ispred njih. Suprotnost stablima u prvom je navedenom primjeru tama. U drugom su stabla nepokretna, kako je stala i cesta. Sada su im suprotnost svojim pokretom zvijezde. Upadljivo je da nema simbola koji bi dali od sebe nekakav glas.

53

b) Kue - imieva Hercegovina nudi niske razbacane kue, sliku u kojoj negativnosti prevladavaju zbog atributa razbacane. One ne predstavljaju siguran, udoban ili barem drag dom, kako je to u idilinim pjesmama: time to su niske one nisu onako bliske ovjeku kako je to u Gervaisa i Pavia. Od istaknutijih simbola samo kue i brda ne javljaju se dva puta. c) Ljudi - U pjesmi nema ljudi. Mogue ih je naslutiti samo u odsutnosti: Na cesti vie nikog nema. Upravo je odsutnost ljudskoga elementa indikativna jer daje ton nelagode i praznine. Nalazimo meutim metaforizaciju elementima vezanim za ljudskost, ali i za animalni kompleks, kojega takoer nema: brda pod zvijezdama su legla, nadalje cesta ima glavu: Cesta stala / sa zaronjenom glavom u mrak bezglasne doline. Konano i zvijezde ine ono to obino ine ljudi Tek nebom sporo i bez uma koracanje zvijezda. d) Animalni simboli - Nema animalnih simbola u pjesmi, ako se metaforizacije ne shvate u tom smislu. d) Trag boanskoga simbola - Zvijezde su najblie onomu to bi mogao biti boanski trag, ili barem trag neega ljudima nadreenoga. Tako moemo zakljuiti po drugim pjesmama iz knjige Preobraenja, posebno Opomeni i samoj pjesmi Moja preobraenja: O Boe daj me umorna od mijena preobrazi u tvoju vjenu, nepromjenjivu i vjenu zvijezdu. Meutim u pjesmi koju tumaim, zvijezde su razliite od svega ostaloga zato to su pokretne. Glagol koji oznauje njihovu djelatnost izreen je nestandardnom rijeju koracanje. Uloga je srodno onoj koju imjau rijei suhijem i lisjem u Matoevoj pjesmi. Simboli koji su nadreeni, koji imaju trag boanskoga, moraju biti oznaeni i posebnim rijeima. Apsolutna tiina obuhvaa i nebeski element, pjesma je bezglasna. Uz izonost ljudskoga elementa, ova je tiina izvor uvjerljive nelagode. 2. Elementi interpretacije pejzane lirike Pejzana pjesma prikazuje otvoren prostor, u njoj simboli iz mineralnoga i biljnoga svijeta prevladavaju po broju ili vanosti. Pejzane pjesme moemo podijeliti na idile i elegije. Druga podvrsta nerijetko rabi preneseno znaenje, pa poprima obiljeja misaonoga pjesnitva. U interpretaciji pejzane lirike potrebno je ispitati meuodnos simbola vezanih za pet podruja stvarnoga: boanski svijet, ljudski svijet, ivotinjski svijet, biljni svijet mineralni svijet. Kako je ve naglaeno, pejzana pjesma morala bi imati najvie simbola iz mineralnoga i biljnoga svijeta smjetenih u otvoren prostor. Nadalje, valja odrediti temeljni ugoaj, to ga stvara sam izbor simbola. Pritom je presudan meuodnos u smislu sklada svih simbola ili izdvojenosti nekoga od njih. Ugoaj tvore i atributi i glagoli. Po svim nabrojenim elementima shvaamo je li rije o elegiji ili o idili. U sljedeim prikazima koncentrirat emo se na pet bitnih elemenata: a) vegetacijski element: stabla ili grmlje b) mineralni element: kue c) ljudski simbol d) animalni simboli e) trag boanskih simbola.

54

3. Motivacije za pejzanu liriku Prema istraivanju koje preuzima knjiga Metodika knjievnoga odgoja (Rosandi: 300), interes za pejzanu poeziju od petoga do osmoga razreda opada. Iskazi osoba koje su putovale odreenim krajem obino su dobra motivacija za pejzanu liriku. Fotografije i slike takoer su pogodan nain motivacije. Valja paziti na to da se uenici prije svega pripreme za liriku, a ne da se koncentriraju na osobu ili slikovni materijal. Presudno je tono znati kakav je karakter pejzane pjesme, naime tumaimo li elegiju ili idilu. (Pejzane pjesme moemo podijeliti na idile i elegije. Druga podvrsta nerijetko rabi preneseno znaenje, pa poprima obiljeja misaonoga pjesnitva.) Sukladno tomu valja pripremiti i motivaciju, pa naglaavati u slikama, glazbi ili fotografijama elemente kojima emo uenike pripremiti za odreen doivljaj. Moemo motivirati i putopisom, jezik i pjesmu (ako je narjeje u igri), povesti uenike u taj kraj na izlet, izvorni govornik, korelacija sa zemljopisom. Korelacija unutar nastavnoga podruja knjievnosti povezala bi pejzanu pjesmu i putopis o nekom kraju. Uz Jesenje vee pristaju reenice o oblacima iz Matoeva Oko Lobora; uz Gervaisovu Moju zemlju moe se proitati dio iz putopisa Franje Horvata Kia Buzetina, koji govori o rnici. Makar je Gervais imao drugi kraj pred oima, nalazimo srodnosti. Slinosti bi se nalo izmeu uvodnih reenica o planinama iz Horvatievih putopisa Brotnjo, tamo gdje Gospa govori hrvatski i imieve pjesme Hercegovina. Nalazive su i srodnosti u opisu ratrkanih kua iz istoga putopisa s motivima kua iz imieve pjesme. Unutarpredmetna korelacija povezat e knjievnost i jezik, preporuljivo je istaknuti i naelo zaviajnosti. Neke su pejzane pjesme napisane narjejem: Mikula Pavi, ili Nikola Pavi, napisao je pjesmu Moji mali hii kajkavski, a Drago Gervais pjesmu Moja zemja akavski. Izvorni govornici idioma koji je ostvaren u Gervaisovoj pjesmi nemaju fonem , dakle je zemlja iz standarda ovdje zemja, s naglaskom na ultimi. Uitelji pri interpretaciji navode srodnosti i razlike pjesnikoga jezika odreene lirike u odnosu na standard. Valja stalno imati na umu da umjetnina pisana narjejem funkcionira kao tvorevina koja za podlogu ima sustav toga narjeja, i stoga je u stilistikom smislu potrebno traiti odmake od te norme. Dio motivacije nerijetko je uputa na jezine posebnosti kraja koji pjesma prikazuje, a u boljim okolnostima dovest emo u razred izvornoga govornika, recimo hercegovakoga ili meimurskoga tipa danoga narjeja. Najbolje je povesti uenike na izlet u odreeni kraj ili predio slian onomu to ga pjesma prikazuje, i tamo itati pjesmu izvornim govorom. Meupredmetna korelacija rabit e slikarstvo. Preporuljiva je knjiga Grge Gamulina Hrvatsko slikarstvo XX. stoljea, koja donosi i niz pejzaa, meu kojima u izdvojiti sljedee slike: Karlo Miji: Pejza s rijekom (uz Matoevo Jesenje vee); Juraj Plani: Paysage (Proljee) (uz Cesarievu Voku poslije kie). itanka Dveri rijei, VII. nudi nekoliko pogoenih ilustracija: uz Matoev Notturno Tomislava Krizmana, Iz vlaka ; Uz Krleinu Jesenju pjesmu Milivoja Uzelca, U atelijeru boema; uz Mihaliev Hihot proljea, Goghovo Proljee. Meupredmetna korelacija nekad se temelji na vezama sa zemljopisom. Po biografskim zapisima utvrdivo je koji dio hrvatske Istre prikazuje Gervais u svojoj pjesmi, naime istarsku stranu podnoja planine Uke, i kraj oko rijeke Boljunice. Srodnosti kontinentalnoga dijela Hrvatske s krajobrazom koji prikazuje Matoevo Jesenje vee rijeka, brdo s crkvom, i jablan takoer su oite. imieva Hercegovina naslovom locira odreeni prostor. Bez njega teko bi bilo odrediti o

55

kojem je kraju rije, ali se nameu pjesnikovi rodni Drinovci. Izvantekstovni podatci otkrivaju da je Pavieva pjesma Kipek vezana za Meimurje, u kojem je pjesnik ivio. Iznos statistikih i egzaktnih podataka na poetku interpretacije moe unititi doivljaj postignut pri itanju umjetnine, osobito u osnovnoj koli. Osim navedene veze kraja koji pjesnik opisuje i samoga teksta, ovakve je odnose najbolje ostaviti za sam kraj sata. Vidjet emo da neke pejzane pjesme naginju jakomu prenesenomu znaenju i mogu zadirati u filozofiju, pa i teologiju. Ni u jednoj interpretaciji ne valja unositi u djelo ono to samo djelo u sebi nema. Poznavati probleme kojima se pjesnik bavio uvijek je korisno jer tako lake tumaimo simbole u pjesmama. Nastavnik e sam odrediti u kojoj su mu dionici sata potrebne ovakve korelacije.

12. Model kolske interpretacije domoljubnoga pjesnitva

1. Koje su domoljubne pjesme interpretirane na predavanju Valjda: S.S. Kranjevi: Moj dom, V. Nazor, Tomislav, A.G. Mato, 1909., Nikola op, iz Vjenoga preludija Moda: Boris Maruna: Hrvati mi idu na jetra Moda, ali mislim da ne: Boris Maruna: aka, Boris Maruna, Udbai 2. Vrste domoljubnih pjesama 1) pjesme s obranom od napadaa i ironijom; 2) pjesme s asteizmom; 3) pjesme s asteizmom koje naginju poruzi; 4) pjesma s prevlau humoristinoga tona. 3. Elementi interpretacije domoljubnoga pjesnitva a) Simboli koji prevladavaju: domovina, protivnici, kaziva - Domoljubna lirika esto imenuje domovinu i protivnike, a nazoan je i kaziva. Valja odgovoriti kojemu se elementu posveuje vie prostora, je li rije o samoj domovini i kazivau koji ju predstavlja i brani ili se vie govori o njezinim neprijateljima. b) Metaforizacija domovine - Nuno je rei kako je domovina metaforizirana, naime kojemu je dijelu stvarnosti pribliena u usporedbama, metaforama ili openito izrazima s prenesenim znaenjem. Ako nije rije o domovini izravno, kako je to sluaj u Nazorovu Tomislavu, valja ispitati kako je prikazan nosivi lik koji ju predstavlja. c) Metaforizacija protivnika - Interpretacija mora pokazati kako su metaforizirani ili openito reeno prikazani protivnici domovine. Moramo protumaiti i kako se ostvaruju metaforike veze izmeu domovine i neprijatelja. Odnos prema neprijateljima moe biti napadaki, obrambeni ili rezigniran, a ove e okolnosti odrediti vrstu, naime je li rije o pjesmi borbe, pobjede ili poraza. d) Stopljenost kazivaa i domovine - Domoljubne pjesme jesu esto lirske pjesme, i pojedinost koju valja uoiti jest nazonost vana obiljeja stila lirskoga roda uope, kako ga tumai Emil Staiger: Isti taj razmak to se gubio izmeu pjesmotvora i sluatelja nestaje i izmeu pjesnika i onoga o em on govori. U 56

lirskim pjesmama kaziva se redovito poistovjeuje s onim o em govori, a to je oito i u domoljubnim pjesmama. Korisno je popisati i razgovorom s uenicima protumaiti ovakva mjesta bliskosti i stopljenosti kazivaa i onoga o em govori, subjekta i objekta pjesme. Ovaj dio interpretacije redovito je sredite koje pokazuje ugoaj pjesme. e) Ironija - Mnogima promie ironija u domoljubnim pjesmama, a nuno je rei i prema komu je ironija upravljena. Ironija stvara u itatelja otpor prema onima koje napada, a to su ovdje neprijatelji domovine, ali ona ujedno pritajeno hvali suprotan stav, dakle predstavnike domovine. (Ako su pjesme s asteizmom, umjeto ironije nalazimo i interpretiramo njega) 2) pjesme s asteizmom; Asteizam je suprotan ironiji, pa hvali ono to naizgled kudi. 1) Nuno je dobro poznavati surjeje u kojem su tekstovi nastali i ivotopis pjesnika kako ne bi dolo do zabuna. Motivacija i lokalizacija posebno su vane. 2) Valja pozorno pronai tko sve moe biti objekt pritajene pohvale, a tko objekt pritajena napada. 3) Neprijatelji koji napadaju domovinu esto su jedva spomenuti, ali ih valja detektirati 4. Imenujte pjesnika i ironinu viejezinu pjesmu koja govori o godini 1671. opova dramska poema Vjeni preludij, 5. Imenujte pjesnika i pjesmu koja se ruga milicajcima, njihovim dounicima i slubenicima za vrijeme komunizma te rabi asteizam u prikazu samoga kazivaa Boris Maruna Udbai ?????? 6. Imenujte pjesnika i pjesmu koja u humornom tonu hvali domovinu i spominje otok u Jadranu Zvonimir Balog: Krk 7. Poveite Wilfreda Owena i Andriju Matijaa Pauka Donekle je srodna pjesma Wilfreda Owena Dulce et Decorum Est. Pjesnik se dva puta dragovoljno javio u britansku vojsku u Prvom svjetskom ratu, te je kao dragovoljac poginuo kraj sela Joncourt tono tjedan dana prije primirja, 4. studenoga 1918. Vijest je njegovoj majci stigla u trenutku kada su u Britaniji u njegovu rodnu mjestu zvonila crkvena zvona za kraj rata. Njegova je smrt mogla nadahnuti Grigora Viteza da napie pjesmu Epitaf vojniku koji je pao u asu potpisivanja primirja. Zapovjednik IV. gardijske brigade Andrija Matija, zvan Pauk, poginuo je na samom kraju Domovinskoga rata 9. listopada 1995. kraj Mrkonji Grada u sredinjoj Bosni.

57

13. Model kolske interpretacije religioznoga pjesnitva

1. Religiozne pjesme tumaene tijekom predavanja o metodikom pristupu religioznoj lirici Valjda: Abramov govor iz Vetranovieva Posvetilita Abramova, uvodi u Gundulieve Suze sina razmetnoga i Osmana te, op Isus ita novine, Kuda bih vodio Isusa i ,dijelom, Nedohod. 2. Elementi interpretacije Upoznatost s teologijom koja nosi pjesmu prvi je uvjet pravoga razumijevanja religiozne poezije. Drugim rijeima, psalme ete razumjeti ako shvaate idovsku i kransku teologiju. Svaka od njih dat e drugaiju podlogu interpretaciji. Budistike religiozne pripovijesti, haiku pjesnitvo, a nerijetko i haibun, lake emo shvatiti ako razumijemo barem osnovna naela budizma. tri vrste religiozne lirike (tri tipa psalama, tri vrste molitve) pohvala (Molitva adoracije, oboavanja ili pohvale dobro predstavlja u hrvatskom pjesnikom svijetu ibenska molitva) molba (Spasi Marije tvojih vernih, opova pjesma Isus ita novine;) zahvalnost (114.,115. i 116. psalmu; posljednja kitica opove pjesme um penice) Istaknut emo tri povezane vrste simbola: a) one u kojima se kljune ljudske ili boanske osobe rtvuju b) one u kojima osobe pokazuju svoju skromnost i Boju veliinu, ili oboje c) one u kojima izriu predanost, dakle povjerenje Korisno je utvrditi koji simboli u pjesmi prevladavaju: u nekima ima vie rtve, u nekima vie skromnosti kazivaa, u nekima vie povjerenja. Za razumijevanje ove lirike esto je potrebno shvatiti jo dva elementa: d) dogaaji koje emo tumaiti redovito se zbivaju u pogibeljnim situacijama, kad se rui svijet kakvoga su kazivai dotad poznavali ili kad je taj svijet u pogibli. Naravno da ne elimo rei kako druge teme iz knjievnosti ne govore o neem to je bitno i presudno, to ozbiljno odreuje budunost. e) uspostavljaju se veze s odreenom teologijom. 3. Interpretirajte ukratko neku od ovdje prikazanih religioznih pjesama VETRANOVIEV ABRAM Vetranovieva pjesma koju namjeravamo tumaiti dio je drame, i nije osobito poznata jer je nema u antologijama, a nije uvrtena niti u izbore iz njegova stvaralatva. Stihovi su dio Skazanja tretjega, Govora drugoga, u kojem replike izmjenjuju Abram i Izak. Izravno pred Abramov govor, Izak se obraa ocu Abramu i potie ga na rtvu, dakle na prvi ispitivani simbol. Izak je svjestan rtve koju e podnijeti njegov otac, pa ovaj patrijarh u Vetranovievoj projekciji nema obiljeja egzistencijalne samoe koju ima Kierkegaardov Abraham iz Straha i drhtanja. Vetranovi time uvelike suava prostor na kojem je mogue stvoriti napetost, jer njegov lik nema sukoba sumnje i vjere u sebi, a nema ni ozbiljnih sukoba s okolinom. Vetranoviev je Abram time sveden na bitno. Veliina je Vetranovieva lika upravo u trima simbolima koje ispitujemo: u potpunoj svijesti o vrijednosti onoga to od sebe oduzima i kao rtvu daje svomu Bogu, zatim u skromnosti, i konano u potpunoj predanosti svomu Stvoritelju. Navedene su veliine silnice iz kojih raste i umjetniki najuspjeliji dio drame. a) U ovoj lirici rtva odnosi prevagu nad drugim dvama elementima. Abram kae da daruje svoju krv, pa dodaje da bi za sina dao i sam sebe i cijelo imanje. Zavrni stih cijeloga govora opet istie vrijednost dara za darivatelja: na svijetu

58

nemam drae stvari. Izak u ovoj situaciji predstavlja cijeli svijet, ukljuujui samoga Abrama. rtva neizravno kazuje da svijet nije vaniji od onoga koji je svijet stvorio. Naravno da spomen krvi i tijela za Vetranovia kao kranina predstavlja vezu s Kristovom rtvom i euharistijom. rtva je svjestan dar Bogu. etiri anafore s pokaznom zamjenicom ovo dokazuju ekstatinost asa, pa su izraz nemira u kojem se odlunost i neodlunost moda ipak bore, ali spremnost na rtvu prevladava. b) Drugi simbol, skromnost, takoer je zanimljiv u ovim stihovima. Teko je previdjeti ton ponosa u opetovanjima koja nabrajaju vezu izmeu Abrahama i Izaka, ali je isto tako jasno da se taj ton preokree u skromnost, priznanje Boje veliine, to se izrie u stihu koji zakljuuje niz. Veznik a i suprotna reenica upravo to istiu: A sad ga od tebe moj Boe nebranim. Stupanj obuhvatnosti, koju ovdje dosie Vetranovi, sastoji se i u tom to je uspio dva suprotstavljena osjeaja izraziti. Rije je o mjeavini koju mnogi ljudi osjeaju u presudnim asovima svojega ivota. Boja je veliina oita: ki vas sviet satvori (...) ti nebo otvori c) Ozbiljnost i teina ovdje nisu naruene nijednom jedinom rijeju, a izrastaju upravo iz Abramove predanosti veoj vrijednosti, treemu naemu ispitivanomu simbolu. Predanost je ovdje izreena na trima mjestima: I tebi darivam (...) primi ga sad k tebi (...) A sad ga od tebe, moj Boe nebranim. d) Naravno da je as u kojem se odreuje budunost djeteta za svakoga roditelja bitan. Izak je sin koji je izvor ufanja nekad je bio izvor nade u uspjeh nasljednika, a u asu to ga prikazuje pjesma biva samo izvor ufanja u Boju milost. Nije rije o nadi koja bi mogla potedjeti, nego o svijesti da se ini ispravno djelo jer ga opradava sama osoba kojoj se dar prinosi. Bog je u Vetranovievoj pjesmi zapravo stalan adresat iskaza, to se fiksira tri puta: na poetku, zatim u petom stihu i konano na kraju. Navedeno je takoer ovdje znak predanosti neemu iznad sebe. e) Prvi Boji atribut preuzet je iz Vjerovanja: Vetranovi kae ki vs sviet satvori, a Vjerovanje ima koji je stvorio nebo i zemlju. Drugi je atribut kralju angjelski, to je motiv koji upuuje i prema drugim motivima u samoj drami, jer ve u iduem dijelu ovoga Skazanja upravo e aneo uhvatiti za ruku Abrama. Mogue je govoriti o simbolu nade koji postoji u Abramovu govoru i prije no to ga je sam Abram razumio. Tako je i u biblijskom izvorniku, jer je ovan koji e zamijeniti Izaka spreman otprije, ali ga Abraham nije vidio. Ve smo rekli da je simbole krvi i tijela mogue dokraja shvatiti samo ako razumijemo priesnu simboliku krvi i tijela Kristova koje se, po teologiji, rtvuju za sve ljude svijeta. Dvostruko rimovani dvanaesterac, koji je katkad bio prokletstvo nae stare knjievnosti, ovdje je vrlo gibak. U pasusu iz tumaene drame forma je pruila ono to od nje valja oekivati, naime sretan okvir koji nije dopustio emocijama da se razliju u suvinost rijei. Navedeni formalni okvir i sadraj stihova ovdje su u korespondenciji s Abramom i njegovim Bogom kojega valja sluati. Teko je pretpostaviti da osobe poput Marulia i Vetranovia, koje su dobro poznavale kransku simboliku, nisu u broju dvanaest iz dvostruko rimovana dvanaesterca vidjele nita vie od pukoga broja. Namee se broj apostola te umnoak Trojstva i broja evanelja. Vetranoviev je starozavjetni Jahve nevidljiv, on je, u skladu s elohistikom tradicijom samoga biblijskoga izvornika, nazoan najvie po anelima. ISUS I OPOVA SJENA opove pjesme ovdje e biti tumaene po simbolima zanimljivim u sklopu govora o prije naznaenim trima elementima interpretacije religiozne lirike te Eliotovim postavkama o klasinosti. Nadalje, samim smjetajem u kontekst Vetranovieva i Gundulieva djela, upuuje se na hrvatsku metafiziku tradiciju u koju stihovi urastaju

59

i iz koje izrastaju. Najee su antologizirane pjesme ciklusa Kuda bih vodio Isusa, Isus ita novine te Poziv dragom Isusu. Interpretacija: Isus ita novine a) rtva - rtva je dar koji se prinosi Bogu, a opov kaziva iz pjesme Isus ita novine daruje mu kruh. Iz drugih pjesama doznajemo kako je rije o siromahu koji je izgubio imanje, pa mu je kruh tim vaniji. Napokon u hrvatskom jeziku postoji ivi izraz zasluiti svoj kruh, gdje kruh prefigurira ukupnu vrijednost koju ovjeka dobiva za svoj posao. Tako je opov kaziva daje Bogu ono to mu je vrijedno. Kruh je dar koji je mirisan i blag, to je atribut kojim je odreen Isus na samom poetku pjesme Kuda bih vodio Isusa. U interpretaciji koja je odreena kranskom tradicijom, kruh zbog euharistije mora biti vezan sa samim Isusom. b) Kazivaeva skromnost izreena je na mnogim mjestima opova ciklusa o Isusu. Neki ju vide i u samom naslovu, koji ne glasi Isus i ja, nego Isus i moja sjena, ime je izravnost uklonjena. U pjesmi Isus ita novine kaziva kae Na teka ta slova pao bih svojim stasom malim. Kaziva je malen, to je znak skromnosti i znak bliskosti sa zemljom koja je ovdje oznaena kao malena. c) Svaka molitva trai predanost, na trei element. Isus ita novine tipina je molba, jer Bog po novinama koje ita zakljuuje da se svijet teko kvari, a kaziva vidi i mraenje na Isusovu elu i moli ga da potedi Zemlju. Ako je taj svijet postao nalik Sodomi i Gomori, onda je kaziva opove pjesme u Abrahamovoj ulozi, a opov Isus u poloaju u kojem je tada bio Bog. Srodan mu je po aktivnosti iz 18. poglavlja Geneze, kad patrijarh pokuava spasiti Sodomu, jer bi u njoj ipak mogalo ivjeti neto malo pravednika. Znai je oito da kaziva u njem vidi Boga. Kako pravedne u Sodomi i Gomori eli spasiti Abraham, tako opov kaziva eli spasiti svijet. On ne govori o pravednosti, nego Kristu pokazuje radost koja sjaji u oku maloga ovjeka. Kao da mu misli rei da njegova radosna vijest, evanelje, jo ivi barem u jednom ovjeku. elja za spasom cijeloga svijeta izreena je tako jednostavnim rijeima, da veina itatelja i ne opaa to se zapravo zbiva. Izgleda kako je ovo jedan od najboljih odgovora na dobro znane napadaje koje iznosi Dostojevskijev Ivan Karamazov, kad kae da Bogu eli vratiti ulaznicu u njegov svijet, jer ne moe prihvatiti zlo kojim je on ispunjen. d) Dogaaji u kojima bi svijet mogao propasti, jer se moe dogoditi da se Zemlja ne vrti vie, jesu presudni dogaaji. Makar op ne posveuje puno prostora ovomu elementu, on je ipak vrh napetosti u pjesmi. O pusti, rekao bih jedva glasom uzdrhtalim, / nek se i dalje vrti naa zemlja mala. e) Teologija - Zavarani ivotnou i ljudski toplim likom opova Isusa, mnogi su tumai previdjeli da ova osoba ima boansku mo. Rije je o osobi koja moe uiniti da se Zemlja ne okree vie, a kaziva ga moli da to ne uini. Tako op neizravno istie kransku vjersku istinu, dogmu o Isusu koji je pravi Bog i pravi ovjek, i, naravno, dosie mjeru obuhvatnosti koja prelazi granice hrvatskoga jezika, pa postaje ono to Eliot zove univerzalizmom. Granica je ovoj pjesmi kranski svijet. Vetranovi element snage iznosi izravno, Gunduli isto, a op se pokazuje i u ovoj pojedinosti tipinim pjesnikom modernizma, koji slijedi uputu neizravnosti. Bog kojemu iskazuje predanost prikazan kao iva osoba. Isus u opovim pjesmama pati, hoda, vozi se u zaprezi, alosti se, ljuti, ita novine i spava. opov Isus nije ni teoloka dogma ni starozavjetna nazonost posredovana anelima ili skrivena oblakom, nego je osoba od krvi i mesa, i upravo mu se stoga kaziva moe tako potpuno predati. Upravo stoga to je od krvi i mesa, on se i tako uvjerljivo moe rtvovati. opov kaziva svojim djelom nad novinama, svojom radou u oku i svojim kruhom pokazuje predanost Bogu i predanost zemlji koju od Bojega gnjeva eli ouvati ova potpuna predanost kazivaa Isusu izvire iz doslovno svake reenice pjesme.

60

14. Metodiki pristup baladi: Hasanaginica

1. Osnovna obiljeja balada najbolje je traiti ove elemente u baladama: Lirika: o kratkoa u odnosu na romane; o glazbeni elementi; o odnos kazivaa prema likovima (suosjea s njima i pribliava se stapanju s njima). Epski elementi: o duina u odnosu na veinu lirskih pjesama; o slikovnost, zbivanja, jasna fabula; o likovi i razvoj njihova meuodnosa; o prostor; o kaziva ipak zadrava razmak u odnosu na likove Dramski elementi: o tragini junak, o tragina krivnja, o katkad tragian kraj; o napetost koju tvori patetika ili problem; o dijalog. Epski elementi - Balada ima jasan fabularni tijek, a dogaaji se niu po naelima uzroka i posljedica. itatelju nije lako razumjeti veze uzroka i posljedica. No, razlog zaudnosti moe biti i knjievnoteoretske naravi, naime balade redovito obiljeuje krtavost u iznosu dogaaja. Stil u naim baladama: tedljivost naracije, opetovnost odreenih izraza, emocionalnost prema glavnomu liku. 2. Motivacije za Hasanaginicu Motivaciju za lirsko-epske vrste potrebno je provesti na dvjema razinama. Prva je provediva koncentracijom na osjeaje koji vladaju meu likovima. U Hasanaginici vladaju osjeaji majinske ljubavi koju napadaju okolnosti to dovode do rastanka majke od djece. Uenici mogu govoriti o svojim majkama to je ostvarivo prethodno napisanim sastavcima koji bi se itali na samom satu. Valja biti oprezan s djecom koja su majku izgubila. Ako u razredu imamo takvo dijete, moramo nai rijei kojima ga ne emo ozlijediti, ili jednostavno govor o majinskoj ljubavi zamijeniti govorom o ljubavi u openitu smislu. Drugi dio motivacije tako se ispreplie s lokalizacijom i upoznaje uenike s vremenom i prostorom gdje su se dogaaji mogli dogoditi. Rastanak majke od djece vodi do lokalizacije samoga teksta Hasanaginice u prostor istone kulture 17. stoljea. Balada govori o osobama koje cijene svoje nasljednike, ali ne cijene majku kao takvu. Uenicima u Hrvatskoj moemo protumaiti da je velik dio Hrvatske u to doba okupiran, pa je tako i s Imotskom krajinom. Mogue ih je uputiti na ratove protiv Turaka upravo u 17. stoljeu, zatim na znamenitu bitku kad je Sinj, prema i danas ivoj predaji, spasila Gospa. U jednoj od takvih borbi ranjen je Hasanaga. Na ovom mjestu valja ukazati na stvarne izvore umjetnine. Djelo je nastalo oko 1650. u Imotskoj krajini. Hasanaginica je bila Fatima Arapovi, roena Pintorovi, Hasan-aga je Hasan-aga Arapovi. Motivacije je mogue provesti i itanjem dijelova iz putopisa Pogled u Bosnu iz 1842., gdje se govori i o odnosu islama i kranstva. Glede usredotoenosti na enska prava, koja Hasanaginica nije imala, dobro je podsjetiti na znameniti spis

61

Marry Woolstoncraft, Obrana enskih prava, iz 1792. Spis je objavljen samo 18 godina nakon to je Hasanaginica objavljena prvi puta u djelu Alberta Fortisa Viaggio in Dalmazia, godine 1774. Vratimo li se na poloaj ene sredinom 17. stoljea, moramo podsjetiti da on ni u kranskim zemljama nije osobit. tovanje Majke Boje nije sprijeilo mnoge kranske, ili kranske velikae da koriste ius primae noctis. 3. Osnove interpretacije Uenike osmoga razreda ne treba optereivati teoretskim problemima vezanim za lirsko-epske vrste, ali ih uitelj mora biti svjestan. Podsjetimo da u Temeljnim pojmovima poetike Staiger razmatra ova obiljeja lirskoga stila: proimanje subjekta i objekta pjesme; prisjeanje; kratkoa; glazbenost; vanost sloga. Epika ima po Staigeru upravo suprotna obiljeja: epiar se ne stapa s dogaajima, nego ih iz daljine promatra; epiar predstavlja ono to izravno vidi; epska djela obiljeuje obilnost i srodnost slikarstvu; sr epskoga uoljiva je tek na razini rijei. Tumaei balade i konkretno Hasanaginicu, ovim Staigerovim obiljejima dodat emo i Kayserove simbole prostora, lika i zbivanja, koje po Jezinom umjetnikom djelu bitno odreuju epske vrste. Staiger vidi da su vana obiljeja dramskoga stila napetost koja se razrjeuje smru ili smijehom, te da je za dramski stil bitna reenica. Za nae je tumaenje korisno dodati i dijalog, kojega naravno ima i u epici, pa katkad i u lirskom djelima, ali je ipak ponajvie vezan za dramu. Sa svijeu o navedenim distinkcijama, mislimo da je u osnovnokolskom i u srednjokolskom pristupu najbolje traiti ove elemente u baladama: Lirika: kratkoa u odnosu na romane; glazbeni elementi; odnos kazivaa prema likovima (suosjea s njima i pribliava se stapanju s njima). Epski elementi: duina u odnosu na veinu lirskih pjesama; slikovnost, zbivanja, jasna fabula; likovi i razvoj njihova meuodnosa; prostor; kaziva ipak zadrava razmak u odnosu na likove Dramski elementi: tragini junak, tragina krivnja, katkad tragian kraj; napetost koju tvori patetika ili problem; dijalog. 4. Dramski elementi u djelu Tragini junak - Hasanaginica je tipian tragini junak. Sile zla oko nje toliko su mone da sukob s njima vodi u smrt. Junakinjin prostor aktivnosti posve je ogranien, ima vrlo malo odluka koje Hasanaginica sama moe donijeti, a ono to odluuje, vezano je za vlastiti sram i vlastitu smrt. Struktura drutva u kojem ena nema puno utjecaja na svoj ivot personalizirana je u Hasanaginiinu bratu. On je dobio odluku o rastavi svoje sestre od Hasanage i prije same Hasanaginice. Brat donosi i odluku o novom braku. Hasanaginiin ivot je u rukama sila koje su od nje jae. Meutim, kad tragini junak ne moe odluivati o svom ivotu, on odluuje o svojoj smrti. Junakinja se namjerava ubiti kad na poetku balade misli da dolazi Hasan-aga, a poslije stvarno umire kad na kraju uje upravo njegove rijei. Lik koji daje ivot, jer raa petero djece, tako dolazi do smrti prije vremena. U ovom ima preutne, a vjerojatno i nesvjesne ironije koja osuuje pogrjeno drutvo. Zajednica naime potuje nasljednike, ali ne potuje ni majku ni majinstvo kao takvo. Hasanaginica je tragedija o rastanku majke od djece. Budui da je majinska ljubav redovito ljudski uzor ljubavi, nasilno otrgnue majke od djece zacijelo je teak grijeh. Idui osjeaj koji valja naglasiti jest sram. Osjeaj je dva puta spomenut uz glavnu junakinju iz sedamnestoga stoljea, a duboko nedostaje ovjeku dvadesetoga stoljea.

62

Tragina krivnja - Sve balade krto iznose fabulu i rijetko tumae razloge postupka likova. Rije je o praznim mjestima, (Wolfgang Iser), a itatelj ih mora sam popuniti, znai protumaiti. Teoretiari se nalaze u napasti tvrditi kako se srodni dogaaji zbivaju upravo zato da bi se mogla pokrenuti pripovijest. Hasanaginica je kriva jer nije pohodila bolesna supruga. Tekst kazuje njezin razlog: a ljubovca od stida ne mogla. Kulturoloko surjeje govorilo bi o poloaju ene koja se ne moe olako pojavljivati u mukom drutvu. Agu meutim pohode majka i sestra, pa je razloge Hasanaginiina srama utoliko tee tumaiti na ovaj nain. Moglo bi se pretpostaviti da je poloaj majke i sestre prema bratu ipak jai od poloaja supruge prema suprugu. Meutim odnosi Hasanaginice i bega Pintorovia ne pokazuju veliku prisnost. Teko da bi se razlog mogao nai u svjeem materinstvu. Agi je roeno peto dijete, i to sin. Sram nije ni na koji nain u samom tekstu povezan s moguim rodiljskim problemima. Ve je iskazano da sram izrazito obiljeuje Hasanaginicu. Besjeda je spomenuta i u junakinjinu obraanju bratu: Da, moj brate, velike sramote, di me alje od petero dice. Nema ni jednoga slova u tekstu koji bi dovodio u izravnu sumnju Hasanaginiinu ljubav za Hasanagu. Moe se tek promiljati o tom da ta ljubav nije bila jaa od osjeaja srama, ali u tekstu nema potvrda za takav odnos. Hasanaginica je imenovana vjernom i izravno prije no to ju Hasan-aga tjera iz kue. Ne treba meutim zaboraviti da je rije o stalnom atributu koji se u narodnim pjesmama javlja uz rije ljuba. Zato se Hasanaginica namjerava ubiti kad misli da joj dolazi suprug? Osjea li ipak krivnju prema njemu? Ako osjea, zato? Ako ju brat udaje protiv njezine volje, vjerojatno ju je i otac udao za Hasanagu protiv njezine volje. Nema ni potvrda o tom da Hasanaginica osjea teinu stoga to naputa supruga i to se od njega rastaje. Sva teina raste iz muke rastanka s djecom. Sama reenica Da, moj brate, velike sramote, di me alje od petero dice ne pokazuje ljubav prema suprugu, nego prema djeci. Reenica samo osuuje Hasanagu. itatelj je naravno frustriran injenicom da ni u ovom asu nema rijei o razlozima njezina nedolaska do age dok je bolovao. Moemo tek nagaati: Je li moda vie rije o vjernosti svomu osjeaju srama nego vjernosti suprugu? Je li taj sram uzorokovan poloajem ene u drutvu odreene kulture, odreena vremena i prostora? Je li Hasanaginica vjerna svojoj muslimanskoj tradiciji kad ne obilazi supruga? Nema nikakvih potvrda u tekstu za ove spekulacije. Hasanaginiina je krivnja u jednoj, ali bitnoj, pojedinosti vrlo srodna krivnjama velikih traginih junakinja. Razmjer krivnje i kazne izgleda nam udnim: krivi su malo, a plaaju puno. Tragian kraj - Hasanaginica umire, a razlozi se opet lome izmeu Hasanage i djece. Izravan su povod Hasanagine rijei, kojima ju optuuje da ne voli djecu, te da ima srce arasko, u mnogim inaicama to je srce za agu kameno. Posljednji stihovi govore o alosti za djecom. Napetost koja raste iz patetike i problema - Patetika se ovdje ne tumai s negativnim podsjeajima. Imamo nekoliko mjesta naglaene patetike, koja, u skladu sa Staigerom, jesu i mjesta izrazite sceninosti jer uzrokuju jake geste. Hasanaginica se najprije namjerava ubiti kad misli da dolazi Hasan-aga, i to bi uinila skokom s prozora. Idue je mjesto patetine sceninosti uzrokovala molba milosti, koju trai od brata, pa mu se vjea oko vrata. Konano je u ovom prvom spletu patetike prikazan teak rastanak od najmlaega sina. Brat je Hasanaginicu ini se nakraju otrgnuo od sina. Idui splet patetike opet je vezan za djecu, a odnosi se na situaciju u kojoj Hasanaginica prolazi kraj njih kad se udaje po drugi put. Opet nalazimo spomen keri koje gledaju s prozora, a sinovi uskoro dolaze pred majku. Konano imamo i najveu blizinu bivih suprunika. Smrt je dana s tonovima izvrsnoga paralelizma. Rastanak

63

majke s djetetom ujedno je rastanak due s tijelom. Naglaena, patetina i scenina gesta govori o udaru bijeloga lica u zemlju. Dijalog - Dijalog nije Staigerovo obiljeje dramskoga stila. injenica je da njegova preteitost obiljeuje drame. U Hasanaginici nalazimo govore osoba na vie mjesta. Likovi se obraaju nekomu, ali njihovi sugovornici ne odgovaraju rijeima, nego djelima. Tako na nekim mjestima dijaloga nema u smislu da se na rijei odgovara Rijeima (dakle u verbalnom ili neverbalnom smislu). Npr. u odnosu Hasanaginicabeg Pintorovi : verbalno neverbalno: Hasanaginica govori bratu o sramoti jer ju suprug tjera od petero djece. Tekst izrijekom kazuje da junakinjin brat uti: bee mui, ne govori nita. Pintorovi odgovara gestom kad iz depa vadi dokument o njezinoj rastavi. Idua je komunikacija brata i sestre istovrsna: Hasanaginica rijeima moli Pintorovia da ju ne udaje opet, upravo zbog djece. Brat joj odgovara bez rijei, ali monom gestom jer ju udaje. 5. Balade tumaive po modelu Hasanaginice Na isti se nain mogu tumaiti balada Povodni mo, Vodenjak, koju je napisao France Preeren. I Pjesma staroga mornara (The Rime of the Ancient Mariner) Samuela Taylora Coleridgea. Napisao ju je dvadesetak godina nakon to je prvi puta zapisana Hasanaginica. Baladu dijelom kazuje stari mornar koji se obraa osobi to upravo odlazi na svadbu. Govori o plovidbi pri kojoj je jedranjak bio odvuen do hladnih voda prema Junomu polu. Kaziva je, neobjanjivo, samostrijelom ubio albatrosa. Brod je vjetrima odvuen iz pogibeljna leda, ali onda dolazi mrtvo more, ea i jad, pa ga drugi mornari optuuju i vjeaju mu, umjesto raspela, albatrosa oko vrata. Javljaju se se sablasti Smrti i ivota u Smrti koje se kockaju za ivote posade i staroga mornara. On biva kanjen tako to e lutati svijetom i pripovijedati svoje dogaaje. Ipak mu albatros pada s vrata. Stihovi koji govore da najbolje moli onaj tko najvie voli poslije su puno puta navoeni. Uenici srednjih kola mogli bi prevoditi pjesmu u suradnji s uiteljem engleskoga.

64

15. Pristup pjesnikomu opusu: projektna nastava: Dubravko Horvati

1. Osnovni podatci o projektnoj nastavi Nastavniku je u projektnoj nastavi potrebno krenuti sljedeim putom: A) upoznati piev opus i kritiku o opusu: povijesne okolnosti i ivotopis izostileme: simbole koji se uz mijene opetuju u pjesmama i zbirkama i povezuju druge simbole dijakroniju razvoja simbola: tijek i uzroke mijena knjievne i izvanknjievne naravi primjere na istaknutim pjesmama koje se u cijelosti interpretiraju veze pjesama s drugim dijelovima opusa (pripovijetke, roman, drame, politika proza) veze s drugim pjesnicima: srodnosti i razlike u odnosu na anr, prethodnike srodne po stilu i suvremenike srodne ili razliite po stilu korelacije opusa i drugih predmeta koji se predaju u koli U ovom poslu nastavniku e pomoi upravo ovaj lanak koji tumai pjesniki opus. B) Utvreni elementi poslije e se primijeniti u radu s uenicima u sustavu projektne nastave i individualnoga oblika najvie u sklopu izborne nastave. Uenicima valja dati individualne zadatke. Izabrani e uenici itati zbirke pjesama i pripovijetki nalazei odreene simbole: smrti, borbe za grad, prorotva, biblizme, glasovne figure. Dva uenika proitat e Horvatieve zbirke pripovijetki i tu pronai veze s navedenim simbolima. Jednoga uenika valja zaduiti za prouavanja biografije. eli li nastavnik produbiti i proiriti istraivanje, upoznat e uenike i s politikom prozom te likovnim i knjievnim kritikama. Uenicima ne treba pokazivati ovaj lanak prije no to sami proitaju zbirke. Nakon samostalnoga itanja mogu svoja opaanja usporediti s onima do kojih je doao autor ovoga prikaza. Nakon mjesec dana posla, uenici e samostalno izlagati tijekom jednoga ili dvaju sati. Pritom se mogu sluiti slikokazima (power pointom). Uenicima treba dati oko mjesec dana da pripreme izlaganja. Uvod u cijeli govor o Horvatiu mogue je napraviti prikazom politike situacije u tom vremenu, prema prikazu iz udbenika za povijest u etvrtom razredu gimazije. Nastavnik moe zaduiti izabranoga uenika da proita neke pjesme drugih pjesnika iz narataja razlogovaca, recimo iz antologija Vlatka Pavletia i Ante Stamaa. On e se upoznati i s osnovicama ovoga narataja iz knjige Povijest hrvatske knjievnosti Dubravka Jelia. Uenici koji su prouavali Horvatia zatim e protumaiti razvoj izabranih simbola i njihove meuodnose na kratkim predavanjima koje e pripremiti rabei slikokaze (power point). Izlaganja e biti ujedinjena u publikaciju koja e se spiralno uvezati i biti dio kolske knjinice. 2. Temeljni simboli Horvatieve poezije Smrt (kazivaa i openito, nestanak kazivaa i djelova tijela, te uz to propadanje, navjetanje uskrsnua, uskrsnue laljivaca) Borbe oko gradova: branitelji i napadai - simboli rata i borbi takoer mono obiljeuju Horvatievo pjesnitvo. u prvim trima zbirkama rabi tehniku koju u nazvati dvostrukim pogledom. Pri tom mislim na injenicu da kaziva govori

65

sa stajalita branitelja grada, a nakon toga sa stajalita napadaa. U kasnijim zbirkama, negdje od Crne zemlje iz 1970., postaje sve oitijim da sredinja inteligencija zauzima stav koji je na strani branitelja grada. prorotva, - U ranoga Horvatia nalazimo nekoliko obiljeja izraza koji ga pribliavaju prorokomu biblijskomu stilu: apodiktina sigurnost iskaza, opis loe sadanjosti, govor o budunosti, osamljeni kaziva koji govori mnotvu, neshvaenost. biblizme, biblijski simboli. glazba

3. Navedite dvije Horvatieve pjesnike zbirke Groznica (1960.), Zla vojna, Bedem Crna zemlja Baina Sveti zrak (Ratna no ?) (Neprohodne magle?)

66

16. Pristup pjesnitvu putem izostilema: Toni Petrasov Marovi

1. Tko je istraivao pjesnitvo pomou etiriju praelemenata? Uz zrak, oganj i zemlju, voda je jedan od etiriju praelemenata starogrke misli, koji su vani poglavito u Empedokla. Francuski teoretiar Gaston Bachelard prouavao je pjesnitvo pomou etiriju elemenata, a napisao je knjige posveene svakomu od njih. Znanstvenik govori o zakonu etiriju elemenata koji klasificira razliite tvarne imaginacije, ovisno o tom vezuju li se one za oganj, zrak, vodu ili zemlju. Kritiar vidi da odreene tvari prenose u nas svoju snovitu mo, neku vrstu pjesnike vrstoe, koja prua jedinstvo istinskim pjesmama 2. Koji element se uestalo javlja u T.P. Marovia i koja su dva oblika pojavnosti? Voda Voda ili more nazoni su u svakoj od etrnaest pjesnikih monografija Tonija Petrasova Marovia. U Marovia nalazimo dva oblika pjesnikoga izraza vodenoga odnosno morskoga simbola. Moemo ih oznaiti nemirom i mirom, sloenou i jednostavnou, tamom i svjetlom, blatom i istoom, ili, drugaije i tonije, putem prema istoi i samom istoom. U prvom aspektu preteu vode koje su srodne bujicama, pokretnosti, katkad i rijekama. Rije je o bliskosti starozavjetnim vodama potopa. U drugom obliku izraza preteu vodeni simboli u statinom ili barem ureenijem obliku, koji obiljeava dosegnut mir. Ove vode obino nisu izravno povezive s novozavjetnom vodom vjenosti, mogue je govoriti tek o mjestiminim bliskostima. Tono je da u poemi Hembra nalazimo vodeni simbol i simbol Gospodina naega Isusa Krista koji su povezani. Trei dio teksta posveen je pjesmama s ostvarenim skladom gdje se simboli vode pokazuju dijelom mirnijega i povezanijega iskaza sa znakovima koji trae, ali i nalaze sklad redovito u blizini mora. Idui dio lanka dokazuje kako pjesnik rabi simbole vode ili mora kraj tematski razliitih pjesama koje govore o erotici i domoljublju, a trag vodenoga elementa nalazimo i u pjesmi o Marsiji iz starogrke mitologije, kojemu se subjekt pribliava. 3. Kako se dva oblika pojavnosti elementa vode reflektiraju na stil? Dio teksta ispituje simbole vode i povezuje ih s dvjema vrstama pjesnikova stila. Prvi podsjea na vode potopa i obiljeen je sloenou, neizravno ili slabo povezanim simbolima, slomljenom sintaksom uglavnom tamnim tonom. Drugi je obiljeen prevlau mira, neto stroim reeninim strukturama, smirenija sintaksa jaim vezama meu susjednim simbolima. odsutnost rijei bliskih niskomu stilu. Vodeni znakovi javljaju se okrueni drugim simbolima, a ukupna surjeja i rasporedi tako se pokazuju kao dva naina Marovieva pjevanja i dva stilska aspekta. Ne moemo rei da je u ovoga pjesnika siguran i otvoren put od poetne tamne sloenosti prema jednostavnoj svjetlosti, od niska stila u poetnim knjigama do visoka u

67

zavrnim tekstovima. Nazona je izmjena koja ipak tei naglaenijoj jednostavnosti i svjetlosti. U Marovia se simbol i stilem vode mijenja i razvija te dolazi u dvama prije opisanim pojavnostima. On je katalizator i znak drugih obiljeja, koje se tiu susjednih leksema, mijene u sintaksi pa i u teologiji. Stoga u simbol vode u raznim pojavnostima u Marovia nazvati izostilemom. PRVI TIP - TAMNE I SLOENE PJESME Rekli smo ve da je prvi aspekt vodenoga simbola mogue vezati s vodama potopa. Nije znai rije o blatu kao takvom, nego o vodi koja skuplja i isti blato, pa sama izgleda zablaenom, ili u najmanju ruku sloenom. Prvi tip U pjesmama ove vrste nalazimo samo naizgled raznorodne ili doista raznorodne simbole stavljene jedne kraj drugih. Opisana vrsta stila nalazi podudarnosti s obiljejem dijela modernistike lirike uope. Rije je o izostanku jasne pripovjedne crte i naglaenijoj samostalnosti pojedinih simbola, to bi neki imenovali znaenjskom razdrobljenou. Ovakva mjesta potvruju i Kravarovu misao po kojoj je pjesnikova dikcija esto oteana eliptinim konstrukcijama i redukcijom sintaktikoga ustroja do razine agramatikalnosti. (Kravar: 28). U knjizi Rije u zemlji rije povraanja posve je izdvojena na dnu 13. stranice. ini se da je subjekt opet blizak Kristu. Tono je da u ranoga Marovia, naalost, nalazimo ovaj simbol i pokraj znaka iz niskoga stila. Poema Hembra iz 1976. blia je sloenoj tamnosti i niskomu stilu, to naravno ne znai i loemu stilu. Tonko Maroevi govori da je ova poema nepronina i tamna ve od naslova . Vodeni element u nekim je primjerima izraen pomou naznaka mrtvila ili katkad samo gnjilei: DRUGI TIP - SVIJETLE I JEDNOSTAVNE PJESME Drugi tip Marovieva pjesnitva obiljeuje smirenija sintaksa, jasnije veze meu simbolima i odsutnost rijei bliskih niskomu stilu. SINTEZA Modernistiki pjesnik sree se s izazovom kaosa i besmisla zbilje. Dvadeseto stoljee pojaava dojam razbijenosti i moralne nakaznosti zbog pojave dvaju totalitarizama. Dokazano je da su pjesnici traili sustav ili metodu kojom e prevladati nered. Marovi upravo u navedene svrhe potrage za redom uestalo rabi simbole vode i to ini sustavno. Kako bi neki simbol uope poprimio oblike sustava, on se mora opetovati ravnomjerno i obuhvatiti sve vane dijelove tako da postane u njima stalnost. Simbol vode nadalje stupa u komunikaciju s razliitim drugim simbolima: razdrobljenim svijetom i njegovom neistoom, potragom za skladom i ostvarenim skladom, domovinskim i erotinim temama. Vodeni se znaci meutim redovito javljaju kraj znakova koji tematski nose pjesmu: dolaze uz groblje, domovinu i grad, listinu i kazivaevu partnericu. U svim se ovim tematskim pojedinostima simbol vode pojavljuje kao stalnost i katalizator stila. Sam se simbol mijenja, a najoitije je da poprima oblik rijeke ili bujice, pa i mora koje leti; drugi je oblik more koje uglavnom miruje. Tematizirana bujica i potop tako postaju i bujicom samoga pjesnikoga izraza, pa pjesme govore i o sebi samima. Voda djeluje kao element kohezije koji skuplja raznorodne simbole u bujicu tamna iskaza. U pjesmama ovoga tipa izostilem vode blizak je i starozavjetnim vodama potopa. Pjesme poput Omege i Potopa dokazuju da je rije o dogaajima koje pjesniki subjekt vidi presudnima. Nakon njih ne moe biti onako kako je bilo prije. U tom je obzoru, te posebno u obzoru nasilja i ranjenosti, usklaena pojava rtvenih elemenata. Kransko-biblijski kompleks biva dosegnut, ali nije element koji povezuje sve druge simbole.

68

Razvoj prema skladu koji e oznaiti blizina drugoga aspekta simbola vode nije pravocrtan, nego skokovit, i jo bolje reeno spiralan. Upravo je spiralni razvoj nov znak reda i sustava na razini opusa. Antologijska Sonata za staro groblje u Sustipanu dolazi ve u prvoj zbirci godine 1958., ali ipak nakon tamnih pjesama. More je bilo katalizator, koji je pokazao da se u pjesnikom izrazu mogu pomiriti autentini ivot jednoga subjekta i put prema njemu, zatim odnos dvaju subjekata, sklad i udnja za skladom te konano govor i muk, as i vjenost, smrt i ivot. Izriaj je svean, ali nije suh, rijei su pomno odabrane, ali opet naravne: blizina groblja i mora stalno disciplinira iskaz koji nije posve jednostavan. Godine 1975. akavska poema Hembra vraa se neproninosti, more je ovdje simbol koje subjekt imenuje u okruju uzmaka, ali i spasa. Umjesto prave vode itatelj nailazi na oznake gnjilosti, koja je vezana i za samu listinu iz naslovne rijei. Kaplja pota Kristova oznaila je ipak cjelinu svijeta i napredak prema jasnoi i svjetlosti. Smiren iskaz s jasnoom koja se pribliuje horacijevskoj klasinosti ostvaren je u blizini vodenoga i morskoga simbola u pjesmi Ne moe li. Vrijedno je znati da je Marovi uspjeno eksperimentirao s ovakvim jasnim iskazom jo u svojoj inaici mita o Marsiji, koja je stihovno ispripovijedan tekst. Pjesme iz zavrnih zbirki redovito i uestalo rabe simbole mora oznaujui dolazak subjekta do konanoga cilja, koji je nerijetko blizu smrti. 4. to je izostilem? Navedite jo jedan primjer osim onoga ovdje opisanoga. Izostilem povezuje razliite stilske pojave bivajui u njima stalnost, jer, makar se i sam moe mijenjati, zadrava prepoznatljivost svojih temeljnih odrednica. Bol kod Ujevia? Smrt kod Horvatia? 5. Navedite osnove metodikoga pristupa T.P. Maroviu koji ste sami osmislili na temelju prijanjih predavanja 69

17. Metodiki pristup noveli, A.G. Mato: Kip domovine leta 188*
1. E.M. Forster i Somerset Maugham o duini romana i kratke pripovijesti Novelu i pripovijetku korisno je opisati i pomou usporedbe s duim odnosno kraim vrstama, to ini i Kreimir Nemec. Novele su preduge za crticu, a prekratke za roman. Duina i kratkoa nisu egzaktni pojmovi, pa je dobro znati kako su problem tumaili teoretiari i praktiari. E. M. Forster dri romanom tekst pripovijedne naravi dui od 50 000 rijei. Ne bih rekao da je bio posve ironian u ovom iskazu. Somerset Maugham, koji je cijeli ivot pisao novele, kazao je u predgovoru svojim sabranim kratkim pripovijestima da bi najkraa novela morala imati 1600, a najdua 20 000 rijei. Ako na jednu raunalnu stranicu s trideset i dva retka i razmakom 1,5 stane kojih 400 rijei, znailo bi da valja napisati 120 takvih stranica za roman. Najkraa novela imala bi etiri stranice. Iz primjera teksta koji tumaimo vidljiva je nedostatnost klasifikacija, jer je Matoeva novela kraa, ima kojih 490 rijei. Maughamov uvjet ne ispunjava ni svjetski poznata Kleistova Prosjakinja iz Locarna, jer ima tek 800 rijei. Engleski jezik rabi za takve djela i termine short short story ili flash fiction. 2. Navedite barem tri strukturne razlike izmeu novele i romana prema Kreimiru Nemecu Novelu i pripovijetku korisno je opisati i pomou usporedbe s duim odnosno kraim vrstama, to ini i Kreimir Nemec. Novele su preduge za crticu, a prekratke za roman. Duina i kratkoa nisu egzaktni pojmovi, pa je dobro znati kako su problem tumaili teoretiari i praktiari. Naravno da duina utjee i na samu strukturu. Nemec ovako razrauje razlike romana i novele: tipino i ope pojedinano i neobino; razraivanje ograniavanje i saimanje; povijest, razvoj trenutak, anegdota, dogaaj, simbol; retardacije i predasi tenja prema kraju; kraj kao toka slabljenja maksimalna neoekivanost zavretka; epilozi (lani zavreci) poanta, obrat 3. Podatci o strukturi novele vani za kolsku interpretaciju U noveli redovito imamo jedan vaan dogaaj jedan bitan lik jaku poantu Likovi su jasno i nedvojbeno karakterizirani, nema puno mjesta za preljeve i dvojbenosti. Novela prikazuje kratak vremenski razmak, a nerijetko je vezana i za jedno definirano, neveliko mjesto. Goethe je kazao da novela prikazuje dogaaj o kojem se jo nije ulo, ali se dogodio. Za potrebe jasnoe, prei emo preko razlika novele i pripovijetke pa kazati da zaplet klasine novele i pripovijetke obino ima ove elemente: 1. prikaz poetnoga stanja kljunoga lika; 2. dogaaj koji znai poetak zbivanja: promjena u samom liku ili njegov susret s drugim likom, sukob koji stvara napetost to raste; 3. prijelomni as;

70

4. razrjeenje sukoba; 5. jaka poanta. Moderne pripovijetke na razliite naine mijenjaju ovu strukturu: preskau poetno stanje i odmah uvode promjenu kreui in medias res (Kafka u Preobrazbi); unose dijelove s povratkom u prolost i tako prikazuju stanje lika (Hemingway u Snjegovima Kilimandara); koncentriraju se na sam sukob (Borges u pripovijestima iz Alepha). Kraj je katkad u modernoj pripovijetki otvoren, pa ne znamo je li ishod sretan za junaka ili ipak nije. Dobar je primjer Hemingwayevo djelo Snjegovi Kilimandara, vjerojatno i Mannov Tonio Krger. Kafkin Preobraaj nosi kraj pun ironije. Moramo rei da djela spomenuta u prethodnim dvama odlomcima ipak naginju pripovijetkama, pa se i samom duinom odvajaju od novela. 4. Motivacije za Matoev Kip domovine Novele i pripovijetke redovito su smjetene u odreen prostor i odreeno vrijeme, pa su motivacije temeljene na povijesnim okolnostima uestale. Pritom je korisno povui usporednicu s vremenom u kojem se djelo tumai, ili u kojem je pisano, ili jedno i drugo, pa govoriti o srodnostima i razlikama. Narav same novele ili pripovijetke odredit e hoemo li se posluiti podatcima iz politike povijesti ili povijesti tehnikoga odnosno svakodnevnoga ivota u odreenu dobu. Katkad emo rabiti oba pristupa, katkad e jedan biti dostatan. U primjeru motivacije za ovdje tumaenu novelu naglasak e biti na politikom okviru prikazanih dogaaja, ali e biti korisno prikazati i stupanj policijskoga odnosno vojnoga razvoja te komunikacijske okolnosti doba bez pomagala iz XXI. stoljea. Vani su i mikrolokaliteti: danas nema piljarskih stolova kraj banova spomenika na Jelaievu trgu u Zagrebu. Uenici e doznati i to da Zagreb sredinom XIX. stoljea ima 16 000 stanovnika (Hrvatski leksikon: 689) Uenicima valja zadati da u knjinici, prije intepretacije na satu, istrae koja godina bi morala stajati umjesto znaka zvjezdice. Podatke mogu nai u Ilustriranoj povijesti Hrvata te u Hrvatskoj enciklopediji pod natuknicom Hrvati. Odgovor: 1883. Politika maarizacije, koja se nakon 1875. oitovala u sustavnome krenju odredbi Hrvatsko-ugarske nagodbe, u pokuajima uvoenja mad. jezika u zajednike ustanove na podruju Hrvatske, izazvala je 1883. demonstracije u Zagrebu, koje su uskoro prerasle u protumadarski pokret irih razmjera. S uenicima je mogue tijekom motivacije, ili poslije tijekom lokalizacije i ak interpretacije, razgovarati o sadanjim napadajima na Republiku Hrvatsku i njezinu nezavisnost. Tono je da nijedna zemlja nije posve samostalna, meutim je opasna injenica da je u godini 2007. vei dio bankarskoga sustava u rukama stranaca. Trei nain motivacije spomenuo bi poslovicu koja je kruila meu oporbenjacima u doba kad nismo imali drave: Bog i Hrvati, uti il' plati. Dakle, ako ne uti o tom da su ti Bog i Hrvati na srcu, mogao bi platiti odlaskom u zatvor, gubitkom posla, karijere i srodnih pojedinosti, koje su ukljuivale i sam ivot. Uenici e poslije kazati s kojim je dijelom novele ova poslovica poveziva. etvrti nain motivacije bilo bi itanje Matoeva Grikoga dijaloga, naravno po ulogama. U akavskim je krajevima mogue kajkavski dio prenijeti u akavicu, u tokavskim ikavskim krajevima na tokavsko narjeje. 5. Osnove za metodiki pristup likovima u Kipu domovine enski lik i muki likovi Valja popisati etike, psiholoke i jezine osobine likova te konano pripovjedaev stav prema njima. Dekonstrukciji usprskos, namjerno smo likove povezali u parove,

71

jer to pomae jasnijoj profilaciji. Upravo ovaj strukturalistiki postupak istie poluskrivene slinosti. Pepa Pogai Joica Pogai - Korisno je istraiti kako su priblieni, pri samom kraju novele, dotad suprostavljeni Pepa Pogai i njezin suprug Joica. Simptomatino je da se kukavica tue po glavi predmetom kraj kojega je pretrpjela martirij hrabra osoba. Smisao udara po glavi postavlja temelje raspravi: poruuje suprug li sebi ili Pepi da je pogrijeila. Konano, oba lika imaju zajedniku sudbinu u smrti, i oba su pokopana kriom, kako pripovjeda opetuje tri puta. Teko je govoriti o intenciji samoga pisca, no oba suprunika nose ime po istoj osobi, naime Josipu. Joica je kajkavska inaica, a Pepa je odmilica prema istomu imenu, koja se uje i u akavskom narjeju. Ban Jelai Pepica Pogai - Uenici bi morali istraiti i kakav je odnos bana i Pepe Pogai. Domovinu od 1848. simbolizira ban Jelai, a godine 1883. simbolizira ju Pepa Pogai. On je opisan kao uzvien uzor, a pred odluni as piljarica Pogai sjea se vremena kad je bila djevojica i kad je ban zaista prolazio pred njom sa svojom vojskom. Junakinja novele je, suprotno reenomu, prikazana smijenom: ona dva-tri zuba zacvokotaju. Ban takoer nosi Josipovo ime. Tako Josip Jelai i Pepa Jelai bivaju povezani imenom. On je sjajan znak duboko u svijesti hrvatskih domoljuba; ona je zaboravljen znak, ali negdje u podsvijesti, ipak nevidljivo prisutna. Vojnici Pepa Pogai - Ubojice su takoer mukarci, a meu njima se istie asnik. On je, izgleda, opisan upravo kroz svijest Pepice, koja je njegova rtva. Dok je on bucmast, Pepica je u licu poutjela nakon smrti. Meutim, kako je postojala slinost izmeu Pepe i supruga te izmeu Pepe i bana, tako postoji i slinost izmeu ove junakinje i njezina ubojice. Dok je on bucmast, ona je pretila. Vidljiva je dakle uinkovita bliskost meu razliitim likovima i neobinom junakinjom. Pisac nije morao namjerno istaknuti ove bliskosti, ali su one nazone. Junakinjin neuinkovit postupak otpora, koji zapravo prelazi granice njezine objektivne moi, odvaja ju od onih kojima je naizgled slina. Junakinja je u toboe inferiornu poloaju, time to je stara, time to je ena i konano time to govori hrvatskim narjejem. Ali, meu mnogim mukarcima, jedino je ona pravi heroj. Reeno Jaussovom terminologijom, Mato se odmie od obzora oekivanja itatelja glede junaka: mlad, lijep i hrabar dobitnik odmijenjen je starom, runom i prestraenom enom. Upravo u tom odmaku pisac postie umjetniku vrijednost. Pritom ne valja zaboraviti da junakinja nije nipoto dokraja lieni aure slave: ona je heroina svoje vrste. Statini i pokretni likovi Ralamba e pokazati koji od ovih skupina likova imaju pozitivnu, a koji negativnu ulogu. Donosimo primjer: Pepa Pogai stoji na mjestu Joica Pogai bjei, Ban s krivoijom stoji maarski asnik s ordom nadire. Ban kao pozitivan lik stoji na mjestu kako stoji i junakinja. Suprotno tomu suprug se kree, ali bjei. Ban i piljarica povezani su smislom koji bi se slagao s nazonou vojnoga elementa, naime oni ne naputaju poloaje dok neprijatelj nadire. Negativni likovi maarski vojnika takoer su pokretni. Za ove vojnike valja vezati etiki kodeks, po kojem poteni ne napadaju prvi. 6. Elementi komike i elementi tragike u noveli S uenicinma je potrebno istraiti koje rijei i izrazi pokazuju tragine elemente, a koji komine. Valja nai kakav im je meuodnos u smislu poloaja i koliine podataka uz njih vezane. Uenici e nakon to nau elemente vidjeti da se tragini i komini

72

simboli naizmjence niu od reenice do reenice, a na kraju ih imamo u istoj reenici, jedne kraj drugih. Komika u izboru rijei i simbola koji se prikazuju: Nedem Joica, makar najdepi fratri padali. Fuj te budi, pajcek vuivi! (...) ona dva-tri zuba zacvokotaju, a pred oima joj se zamagli. Pruila se kao panj pored svojeg tronoka. Po amazonskim joj se se grudima prosuo luk, perun, voe, salata i krunice razliita cvijea. Prisvenula, sirotica. elo joj probijeno, a po poutjelom se licu uhvatio sir od krvi kao sok od jagode ili vinje. I zlosrenik otri u najbliu rakijanicu i i baci u kljun itav poli rakije. Tragika u izboru rijei i simbola : Pepica, za pet ran Kristuovih, smili mi se! Tek sada se osjeti sama, naputena, a motrei sve jasnije i jasnije bijesna, blesasta lica i gole orde uhvati babu grdan strah. Ujelo ju neto duboko u grudima, koljena joj kucnu (...) Prisvenula, sirotica. elo joj probijeno, a po poutjelom se licu uhvatio sir od krvi kao sok od jagode ili vinje. I zlosrenik otri u najbliu rakijanicu i baci u kljun itav poli rakije. Posljednja dva primjera pokazuju da se komino i tragino mijeaju u istoj reenici, a rijei sir od krvi, govore da ih imamo u istim besjedama. 7. Standard i narjeje u noveli Kip domovine leta 188* Uenici e ispisati reenice u narjeju, i kraj njih one koje su u noveli dane u standardu. Na taj bi se nain vidjelo da narjeje daje ivotnost i element stvarnosti likovima, a time i cijeloj umjetnini. U prvoj inaici novele vojnici nose sablje, u konanoj inaici imamo turcizam orde. Ima logike u promjeni, jer su su Turci unitavali Hrvatsku do XVIII. st., a Maari su to inili u XIX. stoljeu. Osim toga, time je okupatorsko oruje, orda, udaljeno od oruja bana, koji nosi krivoiju.

73

18. Metodiki pristup pripovijetki, Franz Kafka: Umjetnik u gladovanju

1. Motivacija za pripovijetku Umjetnik u gladovanju Ako su uenici itali i interpretirali roman Proces, razgovor e naglasiti da je Kafkino djelo, poglavito spomenuti roman, mogue tumaiti kao parabolu o dvama totalitarizmima, komunizmu i nacizmu, koji su progonili osobe, stalie i konano cijele narode. Meutim, djelo nije svodivo samo na politiku sila monija od ovjeka moe biti sudbina, drutvo u bilo kojem smislu i konano unutarnja prisila, ono to dolazi iz samoga lika. O takvim pojedinostima, silama iz razliitih izvora koje pritiu pojedinca, govori i pripovijetka Umjetnost u gladovanju. Motivaciju je mogue ostvariti i knjievnoteoretskom postavkom. Northrop Frye uio je da se cijela knjievnost razvija u modusima, a njihovim razvojem kroz povijest knjievnosti glavni junak ima sve manje moi i inteligencije: u mitovima i svetim pripovijestima protagonist je Bog ili bog; u romansama srednjega vijeka junak je ovjek, ali ipak s moima koje nadilaze snagu obinoga ovjeka (arobnjak Merlin); u tragedijama renesanse junak ima moi vie od obinoga ovjeka, ali ne i od svoje okoline, pa stradava (Macbeth, Hamlet); u realizmu XIX. st. likovi su snani koliko i obini ljudi (Stendhalov Sorel, Flaubertova Emma Bovary); konano, u XX. stoljeu, junak ima manje moi i znanja o svom poloaju od obinoga ovjeka, a dobre primjere daje Kafka. Stoga gledamo prizore apsurda i zarobljenosti. Jedan od takvih nemonih junaka je Jozef K., a takav e biti i umjetnik u gladovanju. Uenike se uputi i na injenicu da e junak o kojem e biti rijei imati i neke sposobnosti koje obian ovjek nema. Modusi kao da nastavljaju svoj razvoj kreui od poetka. Motivacija moe biti i Kafkin ivotopis. Pripremljeni uenik, ili bolje skupina uenika, iznijet e podatke o Kafkinu ivotu s naglaskom na godini 1922. i 1924. Kafka je roen 1883. u obitelji prakih idova koji su govorili njemaki. Imao je teak odnos s ocem, koji ga je muio do zrelih godina, pa 1919.,u svojoj 36 godini, pie veliko Pismo ocu. Referencu nije loe upamtiti jer ima veze s interpretacijom. Kafka je bio pravnik. Radio je godinu dana za Assicurazioni Generali, s bizarnim radnim vremenom od osam naveer do est ujutro. Poslije je dugo zaposlen u Uredu za osiguranje radnika Kraljevine eke. Godine 1922. bio je promaknut u viega tajnika ustanove, meutim je uskoro umirovljen. Pisac je ve godine 1917. pokazivao simptome tuberkuloze, od koje e poslije i umrijeti. Motivi bdijenja iz pripovijetke povezivi su s prvim poslom, a motivi izmuenosti i zarobljenosti s boleu. U veljai godine 1922. Kafka stvara Umjetnika u gladovanju. Murray pie da je umjetnik pretrpio teak slom krajem sijenja 1922. i navodi pievu vlastitu rije slom, Zusammenbruch. Prije odlaska u odmaralite Spindlermhle, Kafka nije mogao spavati i podnositi sam ivot, izgledalo mu je da vanjski i nutarnji sati nisu u podudarnosti, pa unutarnji juri brzo, a vanjski epa za njim. Navodimo Kafkine rijei: Samoa na koju sam uglavnom bio prisiljen, ali sam ju dijelom i sam traio ali to je sve to moglo biti ako ne prisila? sada gubi nejasnou i dosie svoj vrhunac. Kafka ima tada za sobom barem dva teka neuspjeha na emocionalnom planu. Dva je puta prekidao zaruke s Felice Bauer, a razvrgnuo je zaruke i s Julijom Wohryzek; s Milenom Jesensk dopisivao se iste godine 1920. S druge strane, Kafka je te 1922. ve zreo umjetnik. Objavio je, izmeu ostaloga, zbirke pripovijetki Promatranje (1913.) i Seoski lijenik (1918.). U asopisu Die Weien Bltter izila je godine 1915. i znamenita Preobrazba. Roman Proces objavljen je poslije, ali ga je poeo pisati 1914.

74

Umjetnik u gladovanju posljednja je knjiga koju je Kafka sam pripremao za ivota, dakle je istoimena pripovijetka ujedno testament. Na smrtnoj je postelji itao korekture, ali nije doivio izdanje knjige: umro je 3. lipnja 1924., a knjiga izlazi ljeti. Sama je pripovijest prvi puta objavljena u asopisu Neue Rundshau u listopadu 1922. Ronald Hayman pie o posljednjim Kafkinim danima: Teina mu se smanjila na 49 kilograma, sa svom odjeom (...) Za nekoliko je dana Kafkino grlo tako nateklo da nije mogao jesti. (...) Kafka, koji je sada bio teak samo 43 kilograma (...). Pisac je u pripovijesti o umjetniku u gladovanju bio prorokom i glede vlastitoga stanja. Odreeni uenik moe u sklopu motivacije odrecitirati i Cesarievu Voku poslije kie. Preporuljivo je otrije, pa i podrugljivo itanje. Poslije e taj uenik pronai mogue veze s elementima iz pripovijetke. 2. Karakterizacije glavnoga lika u Umjetniku u gladovanju Umjetnik u gladovanju - Znakovito je da su svi elementi prikaza vezani su za umjetnost kojom se glavni lik bavi. Umjetnika dakle u cijelosti odreuje njegova umjetnost. Vanjski izgled: blijed, u crnom trikou, uljudno klima glavom i odgovara na pitanja usiljeno se smijeei, i prua ruke kroz reetke da se djeca uvjere koliko je mravglava mu je klonula na prsa, reklo bi se da se otkotrljala i da se na neobjanjiv nain jo dri na tom mjestu; tijelo mu je bilo opalo, a noge se nagonom za saomoodranjem vrsto stisnule u koljenima. ruku umjetnika u gladovanju, onaj sitni sveanj kostiju,(...) No, opet je nakon mnogo dana i tome doao kraj. Jednom je nadgledniku udario u oi taj kavez, pa je pitao posluitelje zato taj jo upotrebljivi kavez s istrunulom slamom tu stoji neiskoriten; (...) Proeprkavi motkama po slami, otkrili su i njega. Psiha: I tako je on, uz redovite male predahe, poivio mnogo godina u prividnom sjaju i potovan od svijeta, ali unato tome uglavnom u tmurnom raspoloenju koje je bivalo jo tmurnije zato to ga nitko nije bio kadar shvatiti. (...) Kad bi se jo i nala neka dobra dua koja ga je alila i htjela mu objasniti da njegova tuga vjerojatno potjee od gladovanja, znalo se dogoditi, pogotovo u poodmakloj fazi gladovanja, da umjetnik uzvrati na to provalom bijesa i, na uas sviju, pone kao zvijer tresti reetkama u kavezu. ivotni cilj: To je ujedno i bio razlog to je umjetnik u gladovanju strepio od tih posjeta, koje je, naravno, arko prieljkivao kao svoj ivotni cilj. Ako je umjetniku ivotni cilj da ga gledaju i pohode, onda se on ne razlikuje puno od same publike koja ga doista dolazi gledati on naime ne napada slavu kao takvu. S druge strane, otvara se upit: postoji li umjetnost bez recipijenta. Koji se smisao zaboravljene knjige, neotkrivene slike? Hoe li ona u budunosti biti otkrivena? Ima ipak u samoj pripovijetki element koji otvoreno napada iskaz o tom da je umjetniku u gladovanju ivotni cilj posjet publike. Naime, on gladuje i kad zna da ga ne gledaju. Nadalje, nije reeno da umjetnik ne prjenosi neke bitne poruke dok ga publika gleda. Konano, neto treba gledati, a ako ljudi ne gledaju njega, gledaju ivotinje. Umjetnik kao posljednja obrana humanizma oito je nazoan kad pripovjeda kae, i opetuje, da je umjetnik bio posljednja zapreka na putu do ivotinja. Ovu poruku vrijedi istaknuti. Razlog gladovanja: Zato to ja moram gladovati, ne mogu drugaije. (...) zato to nisam mogao nai jelo koje bi mi godilo. Uenici bi morali nai mjesta u tekstu koja navjeuju ovakav odgovor, dan na kraju, jer ve u dobu slave umjetnik govori da je lako gladovati. Publika to katkad prihvaa zdravo za gotovo. Idui je predmet rasprave teka osuda svijeta, ili samoga umjetnika. Ako on jedini u svijetu nije mogao nai pravu hranu, onda neto nije u redu s njim samim ili sa svijetom. Je li rije o preutnoj

75

osudi svijeta? Ako je gladovanje u prenesenom smislu znak za svaku umjetnost, onda umjetnik i ne moe drugo nego slijediti ono za to je nadaren, to mu je dunost. 3. Opreke meu likovima u Umjetniku u gladovanju Kako bi se dva elementa mogla dovesti u odnos opreke, meu njima mora postojati neka bliskost. Suprotstavit emo simbole umjetnika i pantere jer meu njima djeluje niz bliskosti: nalaze se u istom kavezu, samo u razliito vrijeme; pobuuju veliku pozornost opinstva, ali opet u razliitim vremenima; umjetnik nikad svojevoljno ne naputa kavez, a zvijeri kao da ne nedostaje sloboda dok je u kavezu; dva lika zauzimaju vane dijelove pripovijesti, poetak i kraj. Ne smijemo previdjeti srodnost izmeu umjetnika i zvijeri koja je nastajala jo prije, dok je umjenik bio na vrhuncu moi. Kad mu govore da njegova tuga potjee od gladovanja, umjetnik odgovara provalom bijesa, i poinje kao zvijer tresti reetkamana kavezu. Umjetnikova je srdba simbol koji najavljuje panteru, pa je rije o povezanim i najavljenim motivima: Sustav motiva koji ulaze u tematiku nekoga djela mora initi odreeno umjetniko jedinstvo (Tomaevski) Donosimo pregledan popis suprotnosti: Umjetnik Pantera
Ne jede... ...jer ne moe nai hranu koja mu godi tuan je mrav je ne moe da ne gladuje jer ne nalazi pravu hranu posao mu je umjetnost ima publiku na poektu jede s uitkom jede hranu koja joj godi iz nje izbija radost ivljenja tijelo obdareno svime to treba nosi slobodu sa sobom sloboda joj se krije negdje u raljama o umjetnosti ne misle ni oni koji su zvijer postavili ima publiku na kraju

76

Tijekom svojega boravka u cirkusu umjetnik je publici zapreka na putu do staja. Pisac znaajno opetuje: Svakako malena zapreka, zapreka koja je bivala sve manja i manja. Publika koja umjesto ovjeka oboava ivotinju moe znaiti puno toga: u kapitalizmu to je znak adoracije svega neobinoga i time dehumanizacije; u komunizmu i nacizmu znak je dehumanizacije koja u ovjeku vidi niu vrstu to se tek mora razviti u neto jae ili okrutnije. Opreke e istaknuti i likove nadzornika i impresarija. Zbivanja u pripovijetki kreu se od prve do druge osobe, a one opet imaju srodnosti i razlike. Razvoj je dakle donio neto novo, makar gore, a neki su elementi u ovom paru likova ostali isti. Srodnost im je u tom to organiziraju ivot u umjetnikovu podruju, a jedan i drugi su neiskreni u odnosu prema umjetniku. Impresario tumai publici da je njegov bijes posljedica gladovanja, a nadzornik ga dri ludim, ali se pretvara da ga slua. Nije reeno da u izjavama obojice nema traga istine. Impresario Nadzornik
Die ruke kao da poziva nebo kako bi vidjelo svoje djelo pribliava umjetnika mueniku Pridie umjetnika Umjetnik ga otputa Kazuje ono to mu toboe govori umjetnik Prekida umjetnikovo gladovanje do nove predstave Upire prstom u svoje elo pokazuje da je umjetnik lud pribliava umjetnika luacima njegovi ljudi ga pokapaju On udaljuje umjetnika uje ono to mu stvarno apue umjetnik prekida gladovanje zauvijek

Za impresarija i nadglednika vana je i primjena dijaloke tehnike. Naime je komunikacija umjetnika sa svijetom na poetku ispripovijedana. Prva uporaba upravnoga govora vezana je za komunikaciju umjetnika i nadglednika. Djeca na poetku i djeca na kraju Ovi simboli imenovani su na isti nain, ali na poetku i na kraju reagiraju drugaije. (...) dok je odraslima esto bio tek puka zabava, kojoj su pribivali zato to je to bilo u modi, djeca su u udu, razjapljenih usta i drei se za ruke iz sigurnosnih razloga, promatrala kako on, onako blijed u crnom trikou, s istralim rebrima prezirui ak i stolicu, sjedi na prostrtoj slami ------(...) a onda bi djeca, nedovoljno pripremljena kolom i ivotom, i dalje gledala bez razumijevanja to je uope njima znailo gladovanje? Opet je znai vidljiv razvoj dogaaja koji vodi prema negativitetu. Publika Simetrinost koja ipak nije potpuna, nego istie negativnost druge slike, zahvaa i publiku. Interes koji na poetku pobuuje umjetnik u gladovanju, na kraju pobuuje zvijer. Ve smo rekli da ne mora biti rijei o istim ljudima, no meu dvjema publikama ima toliko veza da je potrebno uspostaviti dodire. Rulja slijedi modu, i moe joj se dogoditi da nekad potuje i umjetnika, ali e ta ista rulja s jednakim divljenjem gledati i ivotinje. Likovi: nesporazumi u komunikaciji - Komunikaciju umjetnika u gladovanju sa svijetom obiljeuju lai od strane drugih osoba, sumnje, interes bez razumijevanja i konano ironija. Umjetnik impresario Umjetnik misli da nije bijesan stoga to gladuje, nego zato to mora prestati gladovati, te stoga to ne shvaaju njegovu umjetnost. Impresario naprotiv pokazuje umjetnikove fotografije nakon 40 dana gladi, na kojima je umjetnik gotovo mrtav od izmuenosti. Kazuje publici da je umjetnikov povremeni bijes upravo posljedica gladi. Impresario lae i tijekom predstava na kraju gladovanja. On pozdravlja publiku rijeima koje mu je umjetnik toboe doapnuo. Pripovjeda vjeto doputa mogunost po kojoj je impresario ipak imao pravo. Umjetnik je doista izmuen na kraju posta od 40 dana. Umjetnik uvari - uvari nisu pripadnici bilo koje struke, nego su mesari. Znai da je njihov pravi posao takoer povezan s hranom, kako je s hranom povezano i to to nadgledaju umjetnika u gladovanju. Neki od uvara katkad kartaju da bi mu dali prigodu jesti. Umjetnik odgovara tako to pjeva, kako bi dokazao da ne jede, a oni su se udili njegovoj spretnosti da jede ak i dok pjeva. Nesporazum je dubok i proet ironijama: umjesto da se dive umjetniku zato to gladuje, oni mu se dive zato to toboe jede. Daljnja je veza mesara, umjetnika u gladovanju i hrane u tom to im upravo on plaa obilan doruak ujutro. Mesari bez doruka ne bi htjeli straariti, on ne bi bez gladovanja htio ivjeti. Umjetnik djevojke - U danima slave, djevojke koje pomau umjetniku izai iz kaveza nakon gladovanja izabrane su drijebom. Podatak govori da postoji velik interes za posao. Meutim, dok mu stvarno pomau, dame shvaaju da im je posao tei no to su mislile, pa jedna od njih i plae, to izaziva, u novom obratu, smijeh publike. Posao oko umjetnika nije ono to su one oekivale. Ono u em su vidjele ast, postaje im tijekom samoga posla tegoba. Kraj gladovanja obiljeuje dakle susret mukoga i enska elementa, glazba, hrana, a impresario tada zaziva i nebo. Dama plae, ljudi se smiju. Uz nabrojene simbole, podsjeaj na enidbu biva i dvostruk spomen rijei Hchstzeit koja se javlja pred spomen dviju djevojaka. Rije oznauje

77

krajnji rok i oba je puta vezana za rok od 40 dana gladovanja koje odreuje impresario. Teko je rei je li Kafka namjerno uporabio rije po glasovima srodnu rijei Hochzeit koja znai enidbu, pir. Umjetnik u gladovanju nije se enio, nego mu je vrhunac gladovanja ujedno i zamjena za ednibu. Tako se opet pokazuje da umjetnost u cijelosti odreuje umjetnika. Umjetnik publika - Prva publika prihvaa i rado gleda umjetnika, ali ga ne razumije. Druga publika ne dolazi zbog umjetnika, nego zbog ivotinja, pa se i ne trudi razumjeti umjetnika. Nakraju se dive zvijeri. Publika prati i izlazak iz kaveza. Na poetku je to pompa s glazbom i zadivljenim ljudima, na kraju postupak koji prati jedva nekoliko nezainteresiranih ljudi. Umjetnik nadglednik - Umjetnik konano kazuje svoju istinu u uho nadgledniku. Njega meutim nije briga za tu istinu i vidi ga ludim. Umjetnik se na kraju posve poniava, govori o svojoj zarobljenosti injenicom da uope nije mogao jesti. Tako postaje razliit u odnosu na sve ljude, pa nakraju i u odnosu na zvijer koja e s uitkom jesti. injenica da nije mogao nai jelo koje bi mu godilo, da je bio zarobljen svojim nemogunostima, kazuje da je kavez samo vanjski znak njegove unutarnje neslobode. Ovim iskazom umjetnik takoer postaje blizak svim ljudima, jer, da je naao pravu hranu, valjda bi i on bio jeo. 4. Kranski kompleks u pripovijetci Umjetnik u gladovanju Simboli povezivi s kranstvom Kransko-biblijski kompleks je barem u tragovima nazoan u prvom dijelu. Osoba koja posti etrdeset dana srodna je Kristu. Opis umjetnikova izmuena i mrava tijela ima srodnosti s tradicionalnim prikazom Kristovim za vrijeme krinoga puta. Umjetnik takoer ne moe spavati i moe uvijek bdjeti, kako je Krist na niz mjesta pozivao svoje uenika da bdiju. Ova srodnost ne iskljuuje ve spomenute biografske uzroke samoga pisca. Impresario nakon gladovanja die ruke kao da zaziva nebo, da pogleda na svoje djelo ovdje na slami, te pribliuje umjetnika muenicima. Pripovjeda komentira da je umjetnik bio muenik samo u drugom smislu. Slama, nazona pri Kristovu roenju po boinoj tradiciji koju je Kafka mogao vidjeti u crkvama, mogla bi takoer biti znak iz kranske sfere. U samom postupku gladovanja ima neke veze s Kristom raspetim na kriu. Publika gleda, nazoan je problem vjerovanja samomu umjetniku, djeluje i umjetnikova muka, on je polugol i mrav, uvari igraju karte kako su vojnici bacali kocke. Krist je na kriu kazivao Psalam 22., a umjetnik u gladovanju pjeva. Izlazak umjetnika iz kaveza bio bi srodan skidanju s kria, opis mravih ruku u pregibu ima srodnosti s uobiajenim prikazom trinaeste postaje krinoga puta. Tu su i ene koje plau, kako su ene plakale pri raspeu. Oplakivanje Kristovo esta je tema kranskoga slikarstva, makar nema podloge u evaneljima, nego se proirilo iz Bizanta od poetka XII. stoljea. injenica je da u prvom dijelu umjetnik ne umire, nego zapada u drijeme koji je slian nesvjestici. Umjetnik meutim umire u drugom dijelu, i biva pokopan, preko ega se brzo prjelazi. Nema konanih dokaza da su aluzije na etrnaestu postaju i polaganje Krista u grob sigurne, no veze postoje u prijanjim postupcima. Zanimljiva, teko dokaziva i tumaiva aluzija na evaneosko raspee biva i posljednji razgovor umjetnika i nadglednika. Juda je izdao Krista poljupcem, a u Kafke, suprotno, umjetnik ape u uho nadgledniku, kao da e ga poljubiti. Krist je molio nebeskoga oca da oprosti muenicima, jer ne znaju to ine. Suprotno tomu, umjetnik moli nadglednika i druge osobe da oproste njemu. Indikativno je pri tom da rabi rije

78

svi: 'Verzeiht mir alle', flsterte der Hungerknstler. U evaneljima se kae da Krist prolijeva krv za mnoge, po katolikoj teologiji, on je dao ivot za sve. Jo je tee dokazati veze koje bi govorile da su impresario i nadglednik bliski Bogu kao Ocu, naravno i po suprotnosti. Impresario je postavio rok od 40 dana, a nadglenik na kraju jedini uje rijei kojima umjetnik moli da mu se oprosti. Pripovijetka govori da je nae doba daleko od kranskih ili uope vjernikih ideala, pa time kritizira drutvo u kojem ivi i koje ispovijeda kransku kulturu. Zanimljivo je ispitati i tko bi u ovakvu kljuu bila zvijer iz Kafkine pripovijetke, znai mlada pantera koja ima slobodu u raljama. Je li rije o Zvijeri iz trinaestoga poglavlja Otkrivenja, koja je slina leopardu i kojoj se ljudi klanjaju? to ona u samoj pripovijetci predstavalja mo, njezine manekene, umjetnike koji samo povlauju vlasti, politiare? U drugom dijelu Kafkine pripovijetke jaaju simboli povezani sa ivotinjama, pa e pantera na kraju zamijeniti umjetnika u gladovanju. Prisjetimo li se podjele na boanski, ljudski, animalni, biljni i mineralni svijet, vidjet emo da u prvom dijelu imamo prevlast ljudskih i uz to tragove boanskih simbola, dok u drugom dijelu imamo na kraju prevlast animalnoga simbola. Publika se na poetku divi ljudskoj osobi koja ima barem neke veze s Bogom, u drugom zaboravlja na tu osobu i divi se ivotinji. Ipak valja biti oprezan: rekli smo ve da impresario postavlja granicu od etrdeset dana iz komercijalnih razloga, i zapravo time smeta umjetniku koji eli gladovati vie. 5. Metodike mogunosti koje prua Umjetnik u gladovanju Metodike mogunosti - likovi Svaki od likova predstavit e po jedan uenik koji e tumaiti sukob iz svoje perspektive. Uenici mogu prije nastupa pred razredom pripremiti sastavke, koji e biti vjeba pripovijesti s promijenjenim gleditem. Svoje e tvrdnje poduprijeti navodima iz djela. Ako uenici izvorne podatke dopune svojima, zalazimo u drugaiju, no podjednako korisnu vrstu vjebi. Tada valja nastojati da dopune budu povezane, da imaju nutarnju vjerodostojnost. Metodike mogunosti Glede opreke prvoga i drugoga dijela pripovijetke, uenici e pisati sastavke o problemima odnosa umjetnosti i reklame umjetnika i publike umjetnika i slave umjetnika i vlasti umjetnosti i novca Srodnosti dvaju dijelova Cesarieve pjesme i dvaju dijelova Kafkine prie takoer mogu biti tema ovakvih vjebi. Uenici e promijeniti opis razgovora izmeu umjetnika i uvara, umjetnika i impresarija te umjetnika i djece u upravni govor. Katkad e trebati iskonstruirati i same misli. Najbolja je vjeba pismo umjetniku, impresariju, nadgledniku, publici, djeci ili ak panteri. Ton pisma moe varirati u odnosu suuti i ironije.

79

19. Metodiki pristup fantastinoj pripovijetki, Nedjeljko Fabrio: Sedamdeset druga

1. Motivacija za Fabrijevu pripovijetku Sedamdeset druga Prije interpretacije odabrani uenici moraju prouiti dijelove iz sljedeih povijesnih knjiga i izvora: Duan Bilandi, Hrvatska moderna povijest ; Vlatko Pavleti, Nepoznata istina o crnom danu za hrvatske domoljube 11. sijenja 1972., o udaru na Maticu hrvatsku i Hrvatsko proljee, o Hrvatskoj danas. Atmosferu progona oko 1971. dobro doaravaju i dokumetni skupljeni u asopisu Dometi 1 2 / 2008., koji govore o suenju skupini kranskih studenata u Rijeci. Ako imaju djedove ili poznanike koji su bili sudionici Hrvatskoga proljea, uenici mogu uti njihove iskaze i izrei ih pred razredom, a jo je bolje ako dou sami sudionici koji su sposobni govoriti. Ako u koli ima starijih nastavnika koji su neto iskusili od tih godina, ne bi loe bilo zvati ih na sat da svjedoe. Dobro je snimiti iskaze te ih prikazati uenicima. Za pripovijetku je vano i doba kad je nastala. Stoga je uenicima mogue zadati da proitaju lanke iz novina oko 1988. kad se nad Hrvatsku nadvija pogibao iz velikosrpskih krugova. Zloglasni Memorandum SANU objavljen je u Veernjim novostima (usp. popis literature) a uenicima je dostupan i na Mrei. Naravno da uenike koji ga itaju valja pripremiti. Korisno je da uenici proue i dogaaje vezane seobu Hrvata, smrt kralja Petra Svaia te konano godinu 1671. Izvori mogu biti Povijest Hrvata u srednjem vijeku Nade Klai, Hrvatsko srednjovjekovlje Tomislava Raukara, zatim lanak Zrinsko-frankopanska urota Petra Stria i knjiga Zrinsko-frankopanska urota Anelka Mijatovia iz 1999. Manje ambiciozna priprava ukljuit e srednjokolske povijesne udbenike i pretragu Wikipedije na Mrei. Podatke o srednjovjekovlju najbolje je iznijeti pri govoru o vremenu u interpretaciji. Potrebno je uenicima prikazati slike Otona Ivekovia koje se javljaju u Fabrijevu djelu: Seoba Hrvata i Smrt Petra Svaia. Uenici e doznati i neto o samom vremenu koje slike doaravaju te e iznijeti svoje dojmove o slikama. 2. Osnove za metodiki pristup fantastici u knjievnim djelima Prodor fantastike bitno obiljeuje djelo. Valja znati da imamo dva tipa djela s fantastinim elementima. U prvima se dogaaji zbivaju u udaljenu ili nedefiniranu prostoru i vremenu gdje krenje zakona fizike koje poznajemo poetkom XXI. stoljea ne predstavlja neobinost za sudionike. Takve su puke bajke i Tolkienova djela. Na isti nain funkcionira i znanstvena fantastika: Philip Dickov roman Sanjaju li androidi elektrinu ovcu , postao je temelj za Scottov film Blade Runner; Veleigrake traju cijelo ljeto Briana Aldissa nakraju je pretoio Spielberg u film Umjetna inteligencija. Drugi tip fantastike predstavljaju djela koja se zbivaju u vremenu i prostoru blisku vremenu i prostoru u kojem ivi pripovjeda. Zakoni fizike ne kre se svakodnevno. Katkad pisci postiu zaudnost upravo time to se likovi i sam pisac ne iuavaju nad neobinim dogaajima. Pozadina je djela dakle pieva suvremenost, u koju kao strano i neobino tijelo prodire fantastika. Dobar je primjer Kafka, poglavito u Preobraaju. U ovakvu vrstu djela idu Bulgakovljev roman Majstor i Margarita, romani J.K. Rowling, a tu su i filmovi o Supermanu. Prikazanomu tipu fantastike pripada i Fabrijeva pria, a korisno je u njoj i u srodnim djelima ispitati sljedee pojedinosti:

80

a) Na kojem stupnju pripovijesti prodire fantastika? Koju funkciju ima u naraciji? b) Na koji je nain fantastika ula u djelo: pompozno, stupnjevito, depatezirano? c) Pokuava li se njezin prodor opravdati neim drugim, obino psihikom rastrojenou lika? d) Kako fantastika utjee na ivot glavnoga lika? to popravlja, a to kvari? e) Jesu li simboli koje fantastika unosi vezani za odreen nadsimbol, za neki iri tematski ili idejni kompleks? 3. Interpretacija likova iz Sedamdeset i druge Mladi policajac ili junak ove pripovijesti Likovi iz stvarnosti nemaju osobnih imena. Glavni je lik policajac, mlad je, tek je uao u slubu i nosi oznaku golobrad. Po narodnoj je pripadnosti Srbin, ak je odreeno iz kojega je kraja on je liki Srbin. Rije je pomalo i o novoj depatetizaciji. Od junaka hrvatske povijesti oekujemo da bude Hrvat, ovaj junak to nije, a na kraju zavrava kao stradalnik Hrvatskoga proljea. Po socijalnoj je pripadnosti junak oznaen sintagmom iz sirotinjske obitelji. Obitelj je sudjelovala u Drugom svjetskom ratu na partizanskoj strani, znai da je bila sa Saveznicima. Nema ni jedne oznake koja bi govorila o animozitetu prema ovomu liku ni glede narodne ni glede socijalne komponente, ni glede sudionitva u partizanskom ratu. Dapae, samo se sudionitvo obitelji oznauje pozitivnim rijeima: koja je partizanski rat iznijela na svojim pleima. Poruga se meutim uje u odrednici njegova posla. Rije policajac kojom je junak oznaen bila je godine 1988., kad je pripovijetka prvi puta objavljena, stilski obiljeena. Slubeni naziv za redarstvenika u onom je vremenu bio milicajac. Pripadnici te slube drali su se narodnom milicijom i nije bilo doputeno rabiti za njih izraz policajac. Mladi je policajac oznaen i rijeju naitan. Poslije, u prostorijama Matice hrvatske, ovla e itati naslove knjiga. Meutim, on na tom poetku misli svoje, znai da ga nije briga za onu vrstu mudrosti koju te knjige uvaju. ini se da je oznaka naitan s poetka izreena ironino. Svakako je ironina i rije zareen u ovom surjeju: Bio je tek zareen za policajca. Zareuju se sveenici i koludrice, dakle pripadnici crkve, ustanove koja je bila posve suprotna ondanjoj dravi i time njezinoj miliciji. Meutim, kako pripadnost crkvi podrazumijeva zavjet poslunosti, tako ga podrazumijeva i sluba u miliciji. Pripovjeda namjerava podsjetiti da junak njegove pripovijesti pripada otru redu. Na srodnosti ustroja komunistike partije i ustroja katolikih redova ironino je ukazivao otola u Drubi Isusovoj. Glavni je junak Sedamdeset i druge izrazito razvojan lik. Na poetku misli o karijeri, ne shvaa ili ne eli shvatiti da je u slubi reima koji unitava hrvatski narod. Vie od svega, on taj narod osjea svojim neprijateljem. Osjeaj je posebno vidljiv u razgovoru s legendarnim voama seobe. Meutim, mladi policajac pomae Hrvatima u seobi dva puta: nosi mlijeko i kruh za gladne ene i djecu, a poslije ih vodi do Save i pokazuje im put prema moru. Valja rei da sluei nama Hrvatima i hrvatskoj dravi nije na kraju izgubio svoj srpski identitet, jer kao Srbin prodaje i slike iz toga dijela svoje tradicije: Vii policajci ili Nadreeni Ovi su likovi bezliniji od protagonista jer nemaju ni narodnosne ni socijalne oznake koje posjedovao je mladi policajac. Pisac ih zapravo imenuje rednim brojevima, pa time pokazuje da su samo djelii sustava i da su u biti robotizirani. Njihovu govornu karakterizaciju uenici e shvatiti ako im se prue novine iz sredine ili s kraja godine 1972. Izbor lanaka mogue je nai i u asopisu Dometi. Tada e uenici lake razumjeti da ovi likovi u svom govoru rabe parole i etikete tipine za eksponente protuhrvatskoga reima i komunizma uope.

81

Hrvati iz povijesti Pripovijetka donosi podroban opis vanjskoga izgleda ovih likova. Opis je naravno sukladan Ivekovievim slikama. Uskoro e komunistiki milicajac iz XX. stoljea kraj logorskoga ognja upoznati osobno hrvatske voe iz VII. stoljea: Klukasa, Lovelosa, dvije sestre Tugu i Bugu, Kosencesa i Hrobatosa. Policajac je zabrinut kad mu oni spominju neprijatelje, jer je mislio da e neprijatelji biti Srbi, ali su to, na njegovo veliko olakanje, Avari. Depatetizacija je oita u prikazu vile sa slike Smrt Petra Svaia. Ona je naime nazvana enskom. Rije u standardu biva nie smjetena od stuilski neobiljeene besjede ena. Stilem je dijelom oznaka nazonosti policajeve svijesti. Vila nadalje nema grudi, nego stilski nie obiljeene sise. Tako je vila uporabom rijei koje nisu vulgarizmi, ali ne pripadaju ni visokomu stilu, napravljena stvarnijom. Govorna je karakterizacija zanimljiva u prikazu Petra Zrinskoga, koji kajkavski kazuje rijei iz oprotajnoga pisma svojoj supruzi Katarini: Bog budi hvaljen! Polag Bojeg dokonanja sutra o deveti uri budu meni glavu sekli. (227). ivopisni i imenovani likovi iz povijesti suprotnost su likovima bezlinih policajaca ali s njima dijele osobinu nerazvojnosti. Veliki su policajci isti na poetku i na kraju jer su predstavnici ideologije koja se ne mijenja. Likovi iz povijesti dio su nacionalne svete pripovijest, koja, budui da jest sveta, ima obiljeje trajnosti. Oni se mijenjaju u odnosu na predodbu sa slika utoliko to umjesto kipova postaju ive osobe, koje prije svega pate sa svojim narodom. 4. Intertekst hrvatske knjievnosti u pripovijetci Sedamdeset druga Oito je da se junak na poetku osjea strancem, a ugoaj je potkrijepljen i skrivenim navodom iz Preradovieve pjesme Putnik: Mili Boe kud sam zao! No me stigla u tuinju, Svud go kamen noge gaze, Trudne noge po pustinju. oprotajno pismo Petra Zrinskoga supruzi Katarini. Moda i dijelove iz Frankopanova Pozvanja na vojsku, Moda i ovo: Fabrijevu je pripovijetku mogue staviti u kontekst romana Vjebanje ivota, koji govori o susretu hrvatske i talijanske kulture u gradu Rijeci. Djeluju i zajednike silnice izmeu Karla koji je Talijan i policajca koji je Srbin. Oba lika na kraju imaju pozitivan odnos prema Hrvatima. Od ovih likova nije daleko ni grof Vronski iz romana Smrt Vronskoga. Druga je mogunost usporedba s kratkom prozom Pismo krvnika iz St-Gilles-du Garda. Ovdje krvnik moli kralja da nastavi s ubojstvima ljudi koji govore ili rade protiv njega, jer je on, krvnik, nezaposlen, pa mu djeca nemaju to jesti. Ovaj policajac nije proao katarzu kako ju je proao policajac iz Sedamdeset druge. 5. Koji autor i koja knjiga tumae likove u knjievnoj i filmskoj umjetnosti? Zvonimir Dikli: Lik u knjievnoj, scenskoj i filmskoj umjetnosti

82

20. Uvodne napomene o metodikim teorijama romana

1. Koncepcije u metodikom pristupu romanu Prema Rosandiu mogue je razlikovati tri koncepcije metodikoga pristupa romanu. Prepriavalaka koncepcija Fragmentarna koncepcija Cjelovita koncepcija 2. Protumaite i oprimjerite prepriavalaku koncepciju Prepriavalaka koncepcija drala je da je dostatno iznova pripovijedati fabulu romana. Rosandi ne navodi da se isticala karakterizacija likova etika, psiholoka, socijalna, jezina i religiozna ili da se govorilo o izgledu likova. 3. Protumaite i oprimjerite cjelovitu koncepciju Cjelovita koncepcija nastoji interpretirati roman potpuno. Prema Rosandiu razvijena je u ruskoj teoriji o metodikom pristupu romanu i obuhvaa ove elemente: teme i problemi koje ona otvara, idejni stavovi, likovi, fabula i kompozicija, jezik i stil, vrsta romana. U praksi, rije je o dvama ili trima satima tijekom kojih se navedeni problemi tumae. Literatura spominje i dvadesetak sati, ime bi se premaili fakultetski jednosemestralni kolegiji. U srednjoj koli, mogue je u ovim razmjerima govoriti o izbornoj nastavi kakva se u zbiljskim kolama ne ostvaruje esto zbog prostornih, vremenskih i posve ljudskih okolnosti optereenosti nastavnika. 4. Protumaite i oprimjerite fragmentarnu koncepciju Fragmentarna koncepcija tumai samo izabrane dijelove romana. Potreba podrobnije interpretacije naime se sukobila s injenicom da su romani redovito opirni te nerijetko sloeni u konstrukcijskm smislu, a nastava je ograniena programom koji ne doputa svakomu vanomu djelu posvetiti pet ili deset sati. Tumaenje koje bi govorilo o pojedinostima stila, karakaterizacijama likova, kompoziciji i intertekstualnosti ograniilo se tako na probrane dijelove. Vjetina pisca udbenika, i samoga nastavnika, ogleda se u izboru dijelova. Pisac ove knjige preporuio bi ove fragmente: iz Gospoe Bovary opis udvaranja kad se Emma i Rodolphe nalaze na prvom katu opinske zgrade; iz Zloina i kazne samu scenu ubojstva s glasovitom crvenom bojom; iz Oca Goriota opis razgovora staroga oca i Rastignaca pred smrt (Vi ete njima dati ivot, a oni vama smrt); iz Ane Karenjin, psihologizirani nutarnji monolog Anin dok se vozi prema kolodvoru i svojoj smrti. Glede Vjebanja ivota, svakako scenu rastanka Emilije i Lucijana, te ostale dvije scene s galebovima, opisane u interpretaciji koja je nalaziva u ovoj skripti. Iz Mirisa, zlata i tamjana, scenu razgovora izmeu Maloga i Doktora, kad Mali kazuje da gost sjedi na njegovoj stolici; nadalje je nadahnut Dragin monolog o pokvarenosti u drutvu, nakon to se vratila na otok. 5. Kako nastavnik priprema uenike za itanje opirnih djela?

83

Roman je redovito slojevito i nerijetko obimno djelo. S druge strane, programi su takoer opirni, i u praksi ne doputaju nastavniku da uestalo posveuje po etiri ili pet sati velikim proznim umjetninama. Stoga je potrebno uenike pripremiti na lektirni sat tako to e im se zadati upiti prije samoga itanja. Navedeni upiti posluit e ueniku kao vodii kroz djelo. Pomou njih, itat e usmjereno ili sa zadatkom. Reeno znai da posao interpretacije romana za nastavnika poinje znatno prije samoga sata na kojem se djelo interpretira u izravnom razgovoru s uenicima. Navedeno se nerijetko odnosi i na drame, katkad i na pripovijetke. Primjeri interpretacije koje pruamo pomoi e nastavniku da sastavi svoje upite, koji su zapravo temelji budue interpretacija na samom satu. Tako e pomoi i sebi i uenicima da bre i jednostavnije dou do odreenih zakljuaka. Ova priprema moe se izvesti i tako da se odreenim uenicima prue preslike misli iz kritike uenici ih svojim itanjima i dokazima iz djela potvruju ili opovrgavaju. Opisani postupak krije u sebi i lako nalaziv nedostatak. Voditi uenika svojom unaprijed pripremljenom interpretacijom znai suavati mogunosti za njegovo vlastito itanje. Dobar nastavnik uputit e stoga uenika da pokua nai i simbole koji se ne spominju u njegovim uputama. Tako e doi do svojih zakljuaka i do svojega itanja djela. 6. Provjera lektire Budui da je provjera upoznatosti s romanima uvijek teak posao, nastavnik moe na poetku sata lektire provesti vieminutnu pisanu provjeru, u kojoj e zadatcima zatvorenoga tipa ispitati ueniko znanje. Na taj nain dobiva naknadni posao ispravljanja, ali e imati i ocjene iz lektire za sve uenike. Na satu bi mu trebalo preostati kojih 35 minuta za razgovor, raspravu ili ma koju izabranu metodu. 84

21. Metodiki pristup romanu i lektiri u osnovnoj koli, Boidar Prosenjak: Divlji konj
1. Metodiki postupak pri itanju lektire na primjeru likova iz Divljega konja Uenike valja prije lektirnoga itanja uputiti da prave zabiljebe koje se odnose na odreeni lik. Boljim e se uenicima dati sloeniji zadatci. Ako bi zapisa bilo previe za jednoga uenika, mogue je podijeliti posao po dijelovima romana, tako da odreeni uenik napravi prvih pet poglavlja, drugi iduih pet. Navedenim je zabiljebama mogue dokazati da su uenici proitali djelo. Oni e ispisati pojavnost prema stranicama i dogaaje koji su se zbili i zabiljeiti citate koje smatraju vanima. Razlika izmeu dvaju likova koje smo prikazali ostvaruje se najprije u stupnju morala. Gospodarevi su postupci iskljuivo moralni i slue tomu da poboljaju ivot divljega konja Gospodar ga prihvaa i nakon to ga je divlji konj izdao svojim bijegom. Postupci stada znaju biti nepravedni: ne prihvaaju divljega konja nakon prvoga povratka od Gospodara, a na samom kraju ele lairati utrku. U stadu postoje i moralne osobe, najutjecajniji je otac, a tu su jo majka, Bijelac, Sokol i Vihor. Stado ima svoj Zakon, koji je zakon jaega i zakon obiaja. Gospodarev je zakon jednak za sve, pa kanjava nepravedne i nagrauje pravedne, ali zna oprostiti u presudnim stvarima. Osim etike, bitna razlika koja Gospodara dijeli od svih drugih likova jest stupanj moi. Gospodareva je mo neograniena, jer je spasio divljega konja od zvijeri, vukova i gospodara podzemlja, konano spaava i samo stado. Stado je, suprotno tomu, vrlo ranjivo, pa ga pogaaju glad i studen, zvijeri i konjoubojice. Roman Divlji konj donosi pomaknutu ivotinjsku perspektivu u kojoj je Gospodareva mo skrivena, tako da bi ga itatelj mogao doivjeti iskljuivo kao ovjeka. U zadanoj strukturi on je meutim oito puno moniji i inteligentniji od drugih likova, zapravo je moniji od ovjeka u njegovoj uobiajenoj sredini. Tako se roman uklapa u svjetski trend povratka Fryeevih modusa. Stadu je u knjizi posveeno znatno manje prostora nego Gospodaru. Makar pripovijest ne bi bila uvjerljiva bez njega, rjeit je odnos od 30 natuknica vezanih za Gospodara i 12 natuknica o stadu. Stado i Gospodar srodni su po tom to imaju iste neprijatelje, naime konjoubojice i zvijeri. Druge suprotstavljene likove iz romana mogue je takoer analizirati prikazanim nainom. 2. Protumaite obiljeja plonih i zaokruenih likova na primjeru iz Divljega konja. Koji teoretiar uvodi ovu podjelu? Edward Morgan Forster dijeli likove na plone i zaokruene flat and rounded. Zaokrueni su mu likovi u neku ruku sloeniji, oni nas mogu iznenaditi. Suprotno tomu su ploni likovi jednostraniji, oni su stalno isti. Svedivi su na jednu temeljnu misao. Bilo bi pogrjeno zakljuiti da su u knjigama ploni likovi nepotrebni. Naprotiv, na njih se i itatelj i pisac mogu osloniti, znaju to od njih mogu oekivati. Mislim da je opreka divljega konja i Gospodara dobra za tumaiti ovu vanu razliku meu likovima romana. Gospodareva stalnost, on predstavlja Boga koji je stalno dobar i jak, bila bi zamornom u knjizi da mu nije kontrastiran ljudski lik divljega konja. 3. Koje je obiljeje Muirovih dramatskih ili razvojnih likova?

85

Edwin Muir kritizira Forsterovu koncepciju likova (podjela na plone i zaokruene), makar doputa njegovu terminologiju. Plone likove radije bi zvao statinima, a zaokruene dramatskima. Obiljeje dramatskoga lika je to to se razvija. On je stalna iznimka, uvijek iznova lomi navike. Vjerojatno se ovdje misli na navike koje je sam lik uspostavio. Mislim da je Divlji konj dobar primjer ovakvih tumaenja dramatskoga lika. Za Muira je ploan lik obiljeen navikama, on stalno opetuje tvrdnje o istim uvjerenjima i stavovima, tako da njegovi iskazi postaju navikom. 4. Metodiki postupak pri itanju lektire vezan za motive iz Divljega konja Uenici mogu dobiti zadatke srodne onima vezanim za likove. Ispisivat e i ukratko iznova ispripovijedati scene s motivima za itanja kod kue, a na satu e ih iznijeti i komentirati. Na taj nain razvijaju i pisani i govoreni izraz. Oito da se opetovnosti motiva javljaju i u Divljem konju, te da vezuju likove i dogaaje na razini koja je drugaija od uzrono-posljedine ili logike projekcije. Evo najistaknutijih pojavnosti, opet sa stranicama. Ljubav, Borba, ;Zakon, Troker-kas-galop, Gruda, Snovi, ig, Mjesto odakle se konji vie ne vraaju klaonica, eer, Istina Motivi troker-kas-galop / gruda; Zakon / ljubav; ig / snovi vode k Gospodaru. Mjesto odakle se konji vie ne vraaju / podzemlje jesu motivi udaljeni od Gospodara. Borba je motiv to moe pribliavati Gospodaru i odvoditi od njega, dok elja za neogranienom slobodom redovito u ovoj projekciji vodi u zlo. U prii neki motivi funkcioniraju tako da predstavljaju Gospodara i onda kad ga nema, a osim toga vezuju pozitivne likove u skupine: Gruda povezuje divljega konja u podzemlju i Gospodara koji mu ne izgleda blizu, u to se divlji konj uvjerava tek kad se oslobodio iz podzemlja, koje je u stvari rudnik. Za vrijeme potrage za Zvijezdom, Gospodar stavlja grudu ugljena da odri vatru, tono onu grudu, misli divlji konj, koju je on prenosio u rudniku, i na koju se oslonio kao na kakav-takav smisao. Troker -kas-galop povezuje Zvijezdu, divljega konja i Cezu s Gospodarom. ig postaje veza Gospodara i divljega konja za vrijeme presudnih dogaaja pred mjestom odakle se konji ne vraaju vie. Borba povezuje divljega konja s nizom pozitivnih i negativnih likova, pa u njoj sreemo oca, majku, zvijeri, staroga predvodnika, opet zvijer, Gospodara za vrijeme kroenja, arca, vukove, konjoubojicu i Vihora u utrci. Motivi imaju razvoj vanosti i smisla. Tako je troker-kas-galop na poetku slab oblik veze izmeu Zvijezde i divljega konja, a tek je naznaena sluba Gospodaru. U podzemlju troker-kas-galop svojom apsurdnou spaava ivot divljemu konju, jer ga supatnici ele ubiti, ali odustaju kad pomisle da je umno poremeen. Na kraju je taj motiv kljuna veza u obitelji koju ine Ceza, Zvijezda i divlji konj, i pokazuje se nekom vrstom ivotnoga zadatka. 5. Interpretacija likova iz Divljega konja U romanu Divlji konj mogue je uz protagonista uoiti dvadesetak likova: Gospodar, Zvijezda, Skupni lik stada, Nera, arac, Pas Garov, Otac, Ceza, Sivka, Majka, Bijelac, Konjokradica, Sokol, Konjoubojice, Predvodnik, Vihor, Vlasnik podzemlja. Etika je prva veza meu likovima koja nadilazi puku injenicu da je rije o osobama koje u svom ivotu sree protagonist. Stupanj i vrsta morala povezat e likove po suprotnosti u parove, od kojih navodimo tek vanije. Parovi stvaraju napetost koja pokree postupke protagonista divljega konja i time cijelu priu.

86

otac predvodnik; Gospodar stado ; Gospodar konjokradica i vlasnik podzemlja; Nera Zvijezda ; pas Garov arac. Etika srodnost vezuje sljedee likove: Otac Bijelac ; Sivka majka; Gospodar Zvijezda; Vihor Ceza. Skupina djeluje u tafetnom smislu jer likovi jedan od drugoga preuzimaju ulogu moralne vertikale i savjetodavca protagonistu. Odnos likova prema Gospodaru, za kojega smo vidjeli da je uz pripovjedaa najuestalije spominjana osoba romana, jest i indeks njihova morala uope. U djelu nema pozitivnoga lika koji odbacuje Gospodara, a svi koji to ine su negativni, na elu s Nerom. Protagonistov je otac vaan u ovom kontekstu: visoko je moralna osoba koja se rtvuje za stado, a ne govori o Gospodaru za svoga ivota. Divlji konj tek nagaa da je otac neto mogao znati o Gospodaru (28), oev glas mu pomae dok traga za Zvijezdom, poslije taj glas mrtva oca ipak spominje i Gospodara u pozitivnu kontekstu; oev se glas konano razlijeva u divljem konju kad ne pristaje na nepotene igre. Srodna je i majka koja se takoer izlae smrtnoj pogibelji da spasi sina, a ne spominje pritom Gospodara. Vanost etikoga naela za roman ogleda se u vezi i suprotnosti skupnoga lika stada i Gospodara. Njihovi zakoni oblikuju i karakter divljega konja, iji se ivotni put moe opisati razvojem od tribalnoga zakona plemena do opega zakona Gospodara. Rije je o tom da dva morala nisu posve suprotstavljeni, kako to jesu moralna naela drugih suprotstavljenih likova, pa je njihova suptilna razlika vana. Kritika je ve istaknula da u romanu imamo vie od jednoga zakona te injenicu da se glavni lik razvija u odnosu prema zakonu. Opreka Gospodar- Stado iz prijanjeg pitanja. U prijanjem tumaenju na as smo izostavili opreku glavnoga lika divljega konja i Gospodara. Divlji konj bio je u divljini voa stada, ali je stradao. Tako je spoznao koliko je krhka vlast i koliko je lana laska kojom ga je stado obasipalo. Gospodar ga je spasio, i on neko vrijeme boravi na njegovu imanju. Istina, puno mora uiti: shvatio je da ga Gospodar ne misli ubiti, nego samo jahati; ne shvaa da ga eli potkovati i time zapravo uiniti jaim; ne shvaa da ne smije jesti djetelinu i da Gospodar ne mui nakon toga, nego ustvari lijei. Uskoro upoznaje i enu svoga ivota, lijepu i dobru Zvijezdu. Opet ne razumije da mora birati izmeu prijateljstva sa arcem i ljubavi prema buduoj supruzi. Ne razumije da je pas samo pas, i da mu eli dobro. Nadalje, na Gospodarevu imanju mu je dosadno i on bjei. Dospijeva u podzemlje, ustvari rudnik i skoro u klaonicu, ali ga Gospodar opet spaava. Meutim na imanju nastaju nove nevolje supruzi priznaje nevjeru, pa ona odlazi. Nakon to se vraa, i nakon to je od pokolja spaeno bive stado divljega konja, obiteljska srea s djetetom i suprugom traje neko vrijeme. Ali, divlji konj opet je u nevoljama, jer drugi konji ele pustiti da pobijedi u utrci... Rije je o liku koji nas stalno iznenauje svojim postupcima. Ne znamo to se sve od njega moemo oekivati. Iznenauje stoga to je neuk pa ui, stoga to je podloan grijehu i to je sposoban za kajanje i konano time to se cijelo vrijeme razvija. Gospodar je nadmoan divljemu konju u snazi, moralu i ve po samom podrijetlu. On je od poetka isti: stalno dobar, moan, ak i puta prvi puta divljega kona, jer mu on sam tada jo ne eli sluiti. Ako je divlji konj ovjek, Gospodar je Bog. Ima samo jedan aspekt u kojem je divlji konj na neki nain zanimljiviji od Gospodara rije je o posve literarnom sferi.

87

6. Intertekst svetih i svjetovnih pripovijesti u Divljem konju Boidara Prosenjaka Zdravko Zima opaa da je u romanu rije o prii koja se obre u metafiziku priu, a Karol Visinko kae da djelo poziva na interpretaciju koja bi sustavno otkrivala slike u doticaju s onima vjerskim, osobito kranskim. Kranski je intertekst oit ve na razini makrostrukture, pa od prie tvori alegoriju: Gospodar je simbol blizak Bogu, divlji konj je izniman ovjek koji se, poput biblijskoga Jone, nerado obraa, zatim pada u grijeh i podzemlje, ali ipak biva spaen. Na kraju kao junak romanse zadobiva dragu i obitelj kao nagradu. Stado bi predstavljalo narod kojemu se logika, zakoni i interesi nerijetko sukobljuju s onim to trai Bog. U toj projekciji gospodar podzemlja bio bi Sotona, konjokradica je njegov sluga, konjoubojice su zloinci, Garov je sveenik ili policajac. Intertekstualne veze nalazimo i na razini odsjeaka. Legenda koju divljemu konju kazuje Bijelac na poetku romana govori da je nekad davno na panjacima boravio pitomi konj i govorio o Gospodaru, ali su ga osudili po Zakonu divljine. Pripovijest prefigurira dio siea kranske svete prie, ali ima dodirnih toaka i s drugim religijama, po kojima bi pitomi konj mogao predstavljati nekoga od proroka kojega nisu dovoljno posluali. Uloga Gospodara koji je vlasnik i uvar konja bliska je prikazu Krista kao pastira s time to su ovce u Prosenjakovoj varijanti zamijenjene konjima. S druge strane, u Prosenjaka nema naznaka o tom da Gospodar daje svoj ivot za konje. Nadalje, nema simbola koji bi mogli biti nedvojbeno povezivi s kranskim uenjem o Trojstvu. U privatnom pismu autoru ovih redaka sam je pisac u smislu Trojstva istaknuo pasus s kraja prve reenice posljednjega odlomka knjige: Bijelac i ja poletjeli smo zajedno prema nekom udesnom svjetlu koje je zrailo puninom snage, sjaja i topline. Pisac ovako tumai simbole iz reenice: Mo (snaga), Mudrost (svjetlo) i Ljubav (toplina) ifre su Trojstvenoga Boga, koje kao vanjski znak simbolizira vatra, koja se pak, gledana sa Zemlje, u nebeskim visinama oituje kao svjetlo. Sam Gospodar je u Prosenjaka oznaka Boga kao openitoga vladara, koji je blizak svim monoteistikim religijama. Potrebno je naravno neto bitno dodati: prikaz Boga u ovjejem liku u kranskoj umjetnosti ima korijen u kranskoj teologiji gdje je Krist pravi Bog i pravi ovjek. Islamska umjetnost u skladu sa svojom teologijom ima radikalno drugaiji stav. Velike svete prie redovito prikazuju trolani prostor: podzemlje ili podvodnu sferu, zemlju i nebo. U katoliko-kranskoj svetoj prii rije je o paklu, istilitu i raju. Tako je i u mnogim mitovima, pa sjevernoindijanska sveta pripovijest o Asdiwalovim junakim djelima donosi opis puta tsimshianskoga junaka kroz srodna tri prostora. Germanski mit o Nibelunzima vodi nas na dno Rajne i u peinu, imamo samu zemlju i napokon Walhallu. Prosenjakov roman pokazuje intertekstualne veze s uzorcima svetih pripovijesti i u tom prostornom aspektu. Tako nalazimo Podzemlje, zapravo rudnik koji je srodan Joninoj ribljoj utrobi i prefigurira pakao odvojenosti od Boga, zatim prostore zemlje koje ini divljina i Gospodarevo imanje to nalikuje istilitu ili raju na zemlji. Napokon se imenuje i Nebo na samom kraju knjige. U romanu sreemo evaneoski intertekst i na razini rijei i reenica. Rije Gospodar moe prefigurirati uestalu Isusovu evaneosku oznaku Gospodin. Zakon u romanu podsjea na zakon to ga ispunjava Isus (Matej 11:12-13; Luka 16:16), ali je blizak i samomu dekalogu koji dobiva Mojsije u Starom zavjetu. Dok evanelje naglaava da u Isusu stari Zakon nalazi savrenstvo, u romanu je drugaije stoga to vidimo jasnu dvojnost zakona stada i zakona Gospodara. Rije stado moe biti povezana s imenovanjem Isusovih sljedbenika, recimo u reenici Ne boj se stado malo, svidjelo se Ocu vaemu dati vam Kraljevstvo (Lk 12:32). Kad Gospodar spaava divljega konja

88

plaajui vlasniku podzemlja, pripovjeda kae Gospodar me, dakle, otkupio (113); oita je aluzija na otkupiteljski atribut Kristov. Na sintaktikoj razini imamo situaciju u kojoj divlji konj pri kraju romana ne doputa da se utrka namjesti, a u njem se razlijeva oev usklik: Ti si moj sin, na tebe sam ponosan! Oita je srodnost s Novim zavjetom i krtenjem Kristovim iz Luke: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! (Mt 3,13; Mk 1, 9-11). Srodne se rijei uju iz oblaka pri preobraenju (Mt 17:5; Mk 9:7; Lk 9:35). Gledajui knjigu kao cjelinu, postaje jasnom njezina srodnost sa spiritualnim biografijama, to je anr koji poznaje ve patristika. Makar Prosenjakov roman naglaava uzbudljive vanjske dogaaje, potrebno je upozoriti na blizinu Augustinovih Ispovijesti. Makrostruktura romana promiljena je i otkriva veze sa svjetlom kad se pogledaju poetni i zakljuni simboli cijeloga teksta. Prvo poglavlje zapoinje spomenom sunca: U poetku sam ivio u divljini, na prostranim, otvorenim panjacima. Zvali su me Divlji konj. Ondje, gdje se vjetrovi sudaraju prsima prostiralo se moje mjesto pod suncem. Kraj romana donosi opis smrti i sumraka: Sumrak se tek poeo sputati niz planinske litice kao gladna ivotinja. Crveno veernje nebo obasjavalo je vlanu ilovau. Istog se trena u svakom biseru rose probudio siuan plamen- milijardu zvijezda na ledini. Poetak i kraj ivotnoga puta predstavljeni su spomenom simbola sunca i sumraka. Na kraju samoga djela meutim imamo, post mortem, rast svjetla ono pere grijehe i podsjea na Danteovu Eunoju iz Boanske komedije. Prosenjak je romanist, ali je ovdje vjerojatno rije o srodnosti opoj metafizici svjetla i neizravnoj religioznosti knjige. Poetak i kraj ove knjige kao da su srodni poetku i kraju Biblije. 7. Sintaksa u Divljem konju Boidara Prosenjaka Prosenjak ima reenicu koja umije pruiti obavijest i intenzivirati izraz, a pritom ostati jasnom i preglednom. Takvo obiljeje zasluuje atribut klasinosti. Sintaktika stilistika prepoznat e i pozorno promiljen odnos duine i sadraja. Duinu potrage divljega konja za Gospodarom Prosenjak je u svom romanu prikazao dugom reenicom. Ima u navedenoj reenici jo jedan element koji nalazi sklad s ukupnim stilskim i idejnim ustrojem djela: subjekt dolazi na kraj, kao potvrda nesebinosti pripovjedaa, koji se u potrazi za voljenom osobom oslobaa egoizma i razvija poniznost. Nekoliko stranica dalje nalazimo primjer kratkih reenica koje izriu strah od vatre. 8. Literatura o prozi na razini supstrata (navedite tko pie o prozi kao takvoj, a ne o metodikom pristupu) valjda: Wayne Booth: Retorika proze 89

22. Metodiki pristup romanu u srednjoj koli, Slobodan Novak: Mirisi, zlato i tamjan
1. Ideologije u romanu Mirisi, zlato i tamjan Ideologija u ovom poglavlju oznauje ukupan sustav simbola odreenoga svjetonazora, zatim misli i mehanizme njihove provedbe u ivot. Na taj nain ideologija obuhvaa odreenu vjeru odnosno nevjeru, njezinu politiku praksu, svete spise i likove koji ostvaruju odreene zamisli. Vanost ideolokih simbola u romanu zapaa ve rana kritika, pa Boris Luki naslovljuje svoj tekst iz 1969. Roman antiideologije Slobodana Novaka. Kreimir Nemec u Povijesti hrvatskoga romana takoer uoava vanost ovoga kompleksa: Pravi je 'junak' djela zapravo Ideologija koja zarobljuje pojedinca, vlada njime i odreuje njegovu egzistenciju. U romanu je rije o sukobu dviju ideologija: ideologije katolike crkve i komunizma / marksizma. Prema Nemecu u romanu je rije o sukobu dviju ideologija: ideologije katolike crkve i komunizma / marksizma. Ideogije izviru iz ivotopisnih podataka samih osnovnih likova: pripovjeda i glavni lik Mali nekada je bio komunist, dapae je ratni vojni invalid, ali se u svoju ideologiju razoarao. ivi na otoku i njeguje staricu s imenom Madona Markantunova, koja je nekada bila vlasnica dobroga dijela toga otoka i uz to lanica Drube klanjateljica predragocjene krvi. Pripadala je ipak svjetovnomu dijela reda. Odnos likova i ideologije mogue je postaviti i na obrnut nain, naime ideologija dolazi izvana i bitno obiljeuje glavne likove. Znakovito je da likovi koji s ideologijom nisu vezani ujedno nisu predstavljeni s jaom umjetnikom snagom. Olga i Lino s kojima glavni lik polusluajno doekuje novu godinu 1966. nose podsjeaj na Kumiiev roman, i jedva neto vie od toga. Reeno je obiljeje uzorokovalo i udnu pojavu po kojoj djeca Maloga i Drage nemaju imena. Kad smo pri imenima, recimo da ni ona koja postoje esto nisu bez podsjeaja na poziciju njihovih nositelja: Madona je vezana za kranstvo, Draga nosi to ime jer je draga pripovjedau, Mali se zove upravo tako jer je bez politikoga utjecaja, nema novca, a nekako je podreen i Madoni koju mora sluiti. Doktor je, ovdje, odreen svojim poslom, koji kao robu prodaje onomu tko ju eli kupiti. Ideologije koje se napadaju Kranstvo Komunizam Profiterstvo i kozmopolitizam Ideje ili ideologije koje se ne napadaju Hrvatstvo Openito dobro Egzistencijalizam Budizam Muka svijest Kranski simboli Za kranske simbole vezana je redovito ironija koja, kao stilski postupak, prevladava u romanu. Molitve, postupci tijekom obreda, ikonografija i same osobe nositelja vjere izvrgnuti su ruglu i dani s tonom koji podcjenjue. Redovito se to ini tako to se kraj uzvienoga stavlja neto nisko, esto povezano s tjelesnim funkcijama. Reeno je vidljivo u jednoj od zavrnih scena kad sveenik blagoslivlje kuu na blagdan Sveta tri kralja. Nekoliko je kritiara istaknulo pokuaj pomirbe dviju

90

ideologija, pa je esto navoen i sljedei iskaz: Meni, kad umrem, neka se postavi na grob crvena petokraka zvijezda razapeta na crni kri. Prema Slaviu to ne stoji. Osim same bolesne Madone, predstavnici lanoga kranstva u romanu, ako se tako moe rei, jesu gosti koji dolaze Malomu na Badnjak, pred polnoku. Gospoa ima crnu lisicu oko vrata, njezin suprug kae Madoni da radi na katastru. Oni brzo odlaze, jer im u Madoninoj sobi smrdi ime su naravno prikazani kao krani pro forma. Mali koji sa svojom suprugom Dragom njeguje bolesnu Madonu postupa upravo kao Samarijanac. Dapae, ini neto dobro za osobu koja bi mu morala biti neprijatelj po ideologiji to ju je nekada prihvaao. Mali samoga sebe naziva sluajnim samaritancem, ali ne zaboravlja rei da je njegova desetgodinja sluba bolesnici najidiotskija pozicija. Pripovjeda u prvoj objavljenoj inaici romana nije mislio da je potrebno ime osobe kojoj se Mali obratio (bog) napisati velikim poetnim slovom. Reeno mu je u vremenu komunizma omoguilo da velik dio ostaloga teksta pie kako eli. Zanimljivo da Boje ime nije napisano velikim poetnim slovom ni u reenicama koje izgovara pobona Madona, to bi cijelu situaciju uinilo uvjerljivijom i interesantnijom. Dobitak za stil takoer bi bio znatan. Tko eli razumjeti sloenost stava prema kranstvu u romanu, mora znati i to da komunisti u doba kad je djelo objavljeno naravno nisu primali sveenike u kuu. Mali puta sveeniku da na blagdan Sveta Tri kralja blagoslovi kuu. Tono je meutim da je za to nekako vie zasluna njegova supruga Draga. On sam kae Okadite, ali dodaje da to ini glasom pijanice, te da je to istisnuo kao psovku (455). Da kranstvo nije tako temeljito izrugano, moda roman ne bi smio biti ni objavljen sa svim kritikama na raun komunizma. Valja upozoriti da je roman prepravljan nakon to je godine 1990. komunizam propao. U inaici iz 2004. nalazimo barem jednu promjenu u tretmanu kranskih simbola. Imenica bog u inaici iz 2004. pie se redovito velikim slovom, znai kao Bog. Time opet nema moguih stilistikih uinaka s igrom velikoga odnosno maloga slova. Reeno ipak ne znai da se pripovjeda, ili pisac, odnosi prema kranstvu blae. Blasfemija oko Boia ostala je kakva je bila. Iskaz o tom to bi pripovjeda htio na grobu ipak je dopunjen u kasnijem izdanju reenicom o muenitvu: Meni, kad umrem, neka se postavi na grob crvena petokraka zvijezda razapeta na crni kri. Znamenja moga muenitva i tlake. (109). Dodana reenica kazuje da je kaziva patio i pod crvenom zvijezdom. Prva inaica vie govori da je zvijezda patila. I dalje nam se ini da je Krist protjeran. Roman Slobodana Novaka ipak bi svojim porugama na katolicizam bio napadaj na monu veinu i glas manjine. Komunistiki simboli Glavni je lik Mali, kako smo rekli, ratni vojni invalid koji je nekada vjerovao u komunizam i za njega se borio. Jasno kae da mu nije drago zbog nekih prijanjih stavova: Ali godi mi ovo gaenje, potrebno mi je. Da se iskupim pred sobom, pred svojom mladou. Mali pobuuje simpatije i jaa moralnu vjerodnostojnost ne samo svojim ranama i injenicom to se bez naknade i elje za plaom skrbi o bolesnici. Njega vlast ne voli, ivi u nemilosti. Kako je vidljivo iz primjera s crvenom petokrakom na kriu, Mali se ne moe dokraja odrei svojih komunistikih ideja. Napadnutih komunistikih simbola ima ipak manje negoli kranskih. Kritike koje se izriu protiv komunizma ispunjene su s manje niska stila i vulgarnosti negoli one protiv kranskih simbola. Komunistika se teorija i praksa napada vie na razini ozbiljnih iskaza. Neporecivo je meutim da te kritike ne napadaju samo praksu i ostvaraj ideala, nego aluzije dovode i do sumnje u samu poetnu zamisao. Aktualan komunistiki sustav u romanu napada niz likova. Mucava susjeda Erminija bila je iz

91

obitelji koja je nekada vjerovala u komunizam, ak ne ide na polnoku, ali je uporna u napadajima. Ona kritizira praksu na svakodnevnoj i niskoj razini visokih cijena. Svojim problemom s izgovorom palatala, Erminija napada i ondanje vlade, koje su se zvale Izvrna vijea. Madoni kazuje da vie nema kralja, nego je sada izvrsno izvrsnovijee (331). Mogue je pretpostaviti da je barem dio itatelja shvatio kako je namjera bila rei da izvrno vijee uope nije izvrsno. Rije je o apofoninom izrazu. Erminiji je pripala ast imenovati komunizam zlom.Sama nepokretna starica Madona Markantunova, kojoj su oduzeli posjede, ima za komuniste mnoge oznaitelje, ali svi vode k istomu smislu: kradljivci i nasilnici. Draga, koja je dijelila ideje svojega supruga, pogoena je postupcima to ih je vidjela u Zagrebu toga doba, jer misli da to nema veze s onim za to su se ona i suprug borili. Kritike naravno ne idu na raun grada kao takvoga, nego na raun drutvenoga sustava i pokvarene vlasti koja njime upravlja. Draga ne napada male pljake visokim cijenama na trnici. Ona je supruga glavnoga lika, pa moe tui po krai u gornjem dijelu drutva. Najpromiljenije rijei kritike stavljene su u usta samomu pripovjedau Malomu. On sumnja i u samu zamisao revolucije: Samo ako sve te revolucije nisu maskenbal koletkivnoga egoizma. Mali zna kritizirati i praksu. Govorei o dvjema ideologijama i njihovim nositeljima, valja napomenuti da se Malomu ini kako su on i Madona koju njeguje slini. O ljudi! Invalid invalida mora njegovati! Invalida prolosti jedan invalid budunosti, tako rei. Profiterstvo i kozmopolitizam U sjeni velikoga sukoba kranstva i komunizma ili moda pripovjedaeva istodobnoga napadaja na obje ideologije ostao je zajedljiv i uspjean obraun s profiterstvom i kozmopolitizmom. Nositelj ovih ideja u romanu biva Doktor. On je pokazao velik interes za staro posue s tavana koji je nekada bio kapelica. Interes je bio voen probitanim, a ne umjetnikim ili teolokim namjerama. Doktor je, posve u suprotnosti sa svojim lijenikim pozivom, spreman platiti i tako to e preporuiti tretman koji bi Madonu bre poslao s ovoga svijeta u smrt. Razgovor doktora i malog, stolica. Ironiziranoj kozmopolitskoj zamisli suprotstavljena je ideja hrvatstva, o em emo uskoro govoriti. Ideje ili ideologije koje se ne napadaju Hrvatstvo U prije opisanoj sceni s Doktorom pripovjeda ne spominje izravno Hrvatsku i hrvatstvo, a hrvatska se dravnost ne istie u romanu nigdje. Hrvatstvo se sukobljuje prije svega s kozmopolitizmom, moda s kapitalizmom, a ne s katolicizmom i komunizmom. Roman je objavljen godine 1968., znai u zamahu hrvatskoga proljea. Na nekoliko se mjesta istiu simboli koji govore da je kaziva Hrvat koji misli hrvatski. Katkad su to usputne napomene, kao u situaciji kad Maloga budi Madonino hrkanje. Na Novu godinu Mali slua radio i komentira spikera i njegovu najljepe nijanse hrvatske akcenutacije. Navedeni izrazi predstavljaju neopasan i jednostavan izraz hrvatstva. Najotrije je postavljena opisana scena s Doktorom koji sjedi na tuem stolcu. Openito dobro Mali tjei suprugu openitom idejom dobra, koja da je zajednika svim civiliziranim ljudima i svim takvim ideologijama. Iskaz ustvari napada sve ideologije. Egzistencijalizam Roman i njegov glavni junak moda imaju oslonac u barem jednoj mitologiji, ili ideologiji, naime u egzistencijalizmu, koji je kritika ve spominjala. Ideja se meutim izravno ne imenuje u samom djelu. Camus je 1942. objavio spis Mit o Sizifu, u kojem nakraju iznosi zamisao o sretnom Sizifu: Sama borba je dovoljna da ispuni ljudsko

92

srce. Valja zamisliti Sizifa sretnim. U toj projekciji Sizif u kamenu koji uvijek iznova mora kotrljati na vrh brda nalazi smisao svojega ivota. U Povijesti hrvatskoga romana Kreimir Nemec sugerirao je da Madona za Maloga biva ono to je kamen za Sizifa. Budizam Vjera bez Boga, blizina nitavila, ali i inzistiranje na moralu nukaju nas da podsjetimo na jo jednu ideologiju, ili vjeru, koju Mali meutim izravno imenuje. Dok zajedniki nose kanalizacijsku cijev, Mali razmilja kojim bi sve mislima mogao utjeiti svoju suprugu Dragu. Sjea se i budizma, koji esto spominje: Ali nisam izgovorio te mudre rijei koje se uvijek podrazumijevaju, nisam rekao ni, kao obino, da emo se okrenuti budhizmu (448). Iskaz je ostao nepromijenjen u izdanju iz 2004. Samo na jo jednom mjestu u romanu spominje se mogunost reinkarnacije. Muka svijest Ve smo rekli da je Draga prije svega draga glavnomu liku, ali je ona izrazito ljubazna i prema bolesnoj Madoni koja pripada muevoj strani obitelji. Ovaj lik uz to strpljivo prihvaa i teak ivot na otoku koji je izabrao njezin suprug. Rije je dakle o moralno vrstoj eni, koja se zna rtvovati za obitelj i biti vjerna. Ona bi znai zasluila moralno vrstoga mua, koji bi se znao rtvovati za obitelj i biti vjeran. Njezin suprug Mali prevario ju je s djevojkom koja se priprema postati asnom sestrom. Pritom je njemu jako bitno to to nije uspio u samom inu, jer to vrlo podrobno opisuje. Gotovo da i ne osjea kako je suprugu prevario. Tko zna kako bi se pripovjeda osjeao da je opisivao kako Draga pokuava prevariti Maloga, recimo u Zagrebu s nekim mladim polaznikom politike kole u Kumrovcu. Samo joj to ne uspijeva zbog, recimo, nedaa u vlastitoj genitalnoj sferi. ini nam se da prikazana situacija iz romana, moda nesvjesno, daje materijala onima koji tvrde da se portvovnost i vjernost ne isplate. 2. Metodiki pristup jeziku u romanu Mirisi, zlato i tamjan Ikavizmi Standardni hrvatski jezik obogaen je u romanu brojnim akavizmima i posebno ikavizmima. Madona i Erminija, Crkvenjak Franesko. akavizmi Nalazimo i neto akavizama na razini leksika. Madona, Tunina. Erminija, Zanimljivi su i sintaktiki akavizmi, nastali iz injenice da su skraeni padeni oblici osobnih zamjenica i pomonoga glagola biti u akavskom naglaene rijei. Tako naglaene rijei mogu se nai izravno nakon zareza i na poetku reenice to u standardu nije sluaj, jer su ti oblici zanaglasnice.Otok Rab u romanu se ne spominje izravno, ali se spominju, uz ostalo, rapski lokaliteti Dundo, Kampor i Barbat. udno je da Novak nije osjetio potrebu da bar nekad stavi u usta svojih likova zamjenicu a. O kakvu strahu ili previdu bi ovdje moglo biti rijei? Isto moemo zamjeriti Nedjeljku Fabriju i postupcima iz Vjebanja ivota, romana koji takoer cijenimo. Talijanizmi Talijanizmi su brojni u romanu, i vjerojatno pokazuju jezinu situaciju otoka iz zadana doba. Talijanizmi su uli u roman preko akavskoga narjeja. Sreemo i cijele talijanske reenice, pa i pjesmicu koju recitira Madona: Jezik intelektualaca u ezdesetim godinama XX. stoljea Mali je intelektualac i u njegovu govoru na nekoliko mjesta ujemo anglizam O kay, tonije okej. Tako, istina, govore i oni koji nisu intelektualci, a oni koji paze na istou hrvatskoga radije ne rabe ovaj tui izraz.

93

Nalazimo i aluzije na hrvatsku knjievnost, recimo Kranjevia. Franjo Daska, zvani Decilitar, zove Maloga drue profesore (411). Profesorski milje opravdava i reference na starogrku mitologiju: zeusovska glava (309); da sam mitski Eneja (316). Nalazimo i igre rijeima, pa pripovjeda nonu posudu koju zove ara, i kraj koje straari, dovodi u vezu s vojnikim poarstvom: pored arstvo (437). Vulgarizmi Probavni ciklus protagonistice povukao je roman prema nisku stilu. U tom smislu valja tumaiti vulgarizme, poglavito vezane za probavu. Roman bi bio uspjelijim da su provale niska stila zamijenjene viim stilom, da je komika zamijenjena sumornijim tonom, lagane ironije teim i neizravnijiim ironijama i konano da je mjestimina povrnost zamijenjena stalnijom ozbiljnou. S druge strane, tono je da su navedeni vulgarizmi podudarni s boleu junakinje i buntovnim stavom pripovjedaa Maloga. Slobodni neupravni govor Protonost pripovijedanja i dojam realistinosti poveavaju reenini nizovi iz slobodnoga neupravnoga govora. izostavljen je i zarez. 3. Prostor i vrijeme u romanu Mirisi, zlato i tamjan ; kojoj vrsti roman pripada prema Muirovoj klasifikaciji? Navedite dokaz. Dramatskom romanu. Radnja romana zbiva se krajem 1965. i poetkom 1966. i to u 18 dana, koliko traje probavni ciklus glavne junakinje Madone. Navedeno se vrijeme poklapa s katolikim blagdanima oko Boia, a posljednji je opisani blagdan Sveta tri kralja. Dva kalendara ine ono to simultanizam inae ini: rugaju se uzvienomu. Vremenskoj striktnosti odgovara i prostorna omeenost. Glavni lik Mali i bolesnica ive u nevelikoj kui gdje su naglaena etiri prostora: prvi je bolesnika soba, drugi je kuhinja i ujedno soba u kojoj najvie borave junak Mali i njegova supruga Draga, zatim slijedi tavan koji je nekada bio kapelica i konano je etvrti prostor bive kuhinje. Junak zalazi do gostionice i ee uz more, ali je cijelo vrijeme na otoku. Makar otok nije imenovan, niz toponima upuuje na Rab. Prostorno-vremenski odnosi ipak zahtijevaju jo jedno tumaenje. Tono je da sam tekst romana prikazuje doba od osamnaest dana. Ali ivotarenje junaka tu ne prestaje, nego se po svemu sudei nastavlja ista muka koja odreena probavnim ciklusima junakinje traje i traje. Suprotno tomu, prostor i dalje ostaje skuenim. Edwin Muir govori o romanima akcije i lika u kojima je vrijeme uglavnom ogranieno, ali je prostor irok. Suprotno tomu su dramatski romani takvi da je u njima vrijeme slobodno, ali je prostor ogranien upravo stoga da bi napetosti meu likovima postale jaima. Ovakvim romanima pripadali bi i Mirisi, zlato i tamjan (za podrobniju raspodjelu u Muira pogledajte dio o Fabriju). 4. Psihoanaliza i roman Mirisi, zlato i tamjan Velika orijentacija na probavne elemente mogla bi nekoga navesti da simbole iz romana tumai u obzoru Freudove teorije. Mislim na stupnjeve u razvoju ljudske seksualnosti, po kojima se obino oralna, analna, falika, latentna i genitalna faza niu u slijedu do puberteta. Povratak na analnu fazu izgleda otvorenim u romanu. Uz probavne probleme glavne junakinje, i veina vulgarizama vezana je za probavne izraze. Konano i predzavrna scena noenja kanalizacijske cijevi vue prema istomu kompleksu simbola. U tom bi tumaenju katoliki i komunistiki ideologemi bili samo popratne rtve. Na psihoanalizu upozorava i lik Strica, nazoan u Mirisima, zlatu i tamjanu samo usputno u sjeanju na obred krtenja vode. Stric meutim igra vanu ulogu u

94

prijanjem romanu Izgubljeni zaviaj. On je u tom tekstu svakako oinska figura, ak kanjava Maloga nakon vonje barkom pri kojoj je vidio golo ensko tijelo. Stric i Mali imaju istih seksualnih elja izazvanih grudima iste seljanke Anice. Stric kae da je Anici bio kao pravi otac (Izgubljeni zaviaj, 83). Dobro je napomenuti da je Stric barem na rijeima pristalica konzervativnih stavova i vezan je za crkvu, znai je vezan i za Madonu Markantunovu. Konano, Mali e kad odraste pristupiti partizanima, a oni e ubiti strica jer nije htio, ili mogao, suraivati s njima. Mali je pripovjeda romana Izgubljeni zaviaj, kako je Mali pripovjeda Mirisa, zlata i tamjana. Ako i nije rije o istim likovima u razliitu dobu ivota, ista imena upozoruju na srodnosti. Pobuna protiv vlasti ideologije mogla bi biti srodna pobuni protiv vlasti oeve. Nisam velik pristalica Freudovih teorija u knjievnosti, no neka djela sama pozivaju na ovakvo tumaenje. 5. Protumaite konkretne metodike postupke vezane za usmjereno itanje i usporedbe. Uenicima valja dati individulane zadatke i uputiti ih na usmjereno itanje. Svaki e voditi podrobne zabiljebe vezane za neki od elemenata koji su se u prethodnom dijelu teksta tumaili usporedbu dvaju izdanja valja takoer ukljuiti. Korisno je da izabrani uenici temeljito prikau i epizodne likove. Mogue je neke uenike zaduiti da pregledaju novine oko godine 1965. i 1968., te pronau, u razredu naglas proitaju i komentiraju nekoliko izrazito ideolokih tekstova. Potrebno je zaduiti uenike da dou do triju novinskih kritika spomenutih u literaturi. (Kusti, ivko: ivot na groblju dviju vjera Mirisi, zlato i tamjan, film Ante Babaje po romanu Slobodana Novaka, Glas koncila. Luki, Boris: Roman antiideologije Slobodana Novaka, Republika. Mandi, Igor: Zlato Novakove proze, 'Vjesnik'. Valja paziti da se za odreenu skupinu simbola zadue uenici koji o njoj neto otrpije znaju. Nakon lektirnoga itanja, svaki e uenik izlagati to je u djelu naao, dobro je pripremiti kratka izlaganja pomou raunala. Mogue je organizirati i naizmjenian polemian iskaz uenika koji e iznositi dokaze o tom da pisac nastupa s izrazito protukranskih ili prokranskih, protukomunistikih ili prokomunistikih pozicija. Zanimljivo bi bilo organizirati i raspravu o spomenutoj granici izmeu umjetnike slobode i uvrede drugoga. Opisivane neukusnosti mogu biti podloga. Mogue je zaduiti barem jednoga uenika da proita Izgubljeni zaviaj, pa povue paralele izmeu likova Strica i Madone, izmeu dvaju vremena i mjesta dogaaja. Isto se odnosi i na Izvanbrodski dnevnik. Nastavnik e pojednostavniti zadatak ako izabere dijelove iz dviju spomenutih proza. Bude li u mogunosti, nastavnik e zaduiti skupinu uenika da usporede roman s fimom, posebno bi zanimljivo bilo uoiti u filmu scene kojih u romanu nema, te one koje iz romana nisu ule u film. Odreeni uenici mogli bi u prvom licu izlagati svoje monologe predstavljajui likove iz djela. Igrokaz koji bi prikazivao scenu sa stolcem izmeu Maloga i Doktora imao bi vjerojatno dobar uinak na ueniku recepciju. 6. Prikaite u podrobno tumaenu scenu izmeu Doktora i Maloga. Koje su njezine metodike mogunosti? Uenici to mogu odlgumiti???? Iznijeti to iitavaju Preneseno znaenje moglo bi tumaiti kako su Srbi doli u Hrvatsku i zauzeli mjesto Hrvatima u njihovoj vlastitoj kui. Naravno da se opisano mogue znaenje moglo u bivoj dravi izrei jedino u alegorijskom kljuu. Scena dakle polemizira s idejom koja je bila za Socijalistiku Federativnu Republiku Jugoslaviju vanija od ideje socijalizma, odnosno komunizma. Novak izravno tue po kljunoj paroli vremena,

95

naime po takozvanom bratstvu i jedinstvu naroda i narodnosti Jugoslavije. Samo oni koji su svjesni toga koliko se navedena parola opetovala, izgovarala i pisala u Jugoslaviji, znaju s kolikim se ognjem Novak ovdje poigrao. Bio je ipak oprezan pa je Doktoru, a ne Malomu, stavio u usta izraz da ne mari za brau, dakle bi negativac bio protiv te zamisli. Ipak, srbizam lebac govorio bi da je Doktor s istoka, vjerojatno upravo Srbin. Odluimo li promijeniti godinu i odmaknuti se od problema koji su krajem Domovinskoga rata 1995. uglavnom rijeeni, mogli bismo situaciju i drugaije protumaiti. U godini 2009. mogli bismo naime rei da kozmopolitski kapital, uglavnom iz Italije, Austrije i Njemake, kupuje sve vrijedno u Hrvata, pa nam nakraju ne e ostati ni naa vlastita kua ni u njoj stolica. Doktor iz Europe, ili tko zna otkuda, sve e prigrabiti. Obinomu e ovjeku ostati samo goli dio tijela na kojem e sjediti gdje mu drugi kae da mora sjediti. Na opisani nain neizreene misli, ali jasni podsjeaji, ine roman ivim i danas. 7. Navedite neku metodiku mogunost vezanu za Novakov roman koja nije ovdje protumaena.

96

23. Metodiki pristup romanu u srednjoj koli, Nedjeljko Fabrio: Vjebanje ivota
1. Metodiki postupci interpretacije likova u Vjebanju ivota Najjednostavnije je u roman ui preko obiteljskih stabala smjetenih u rijeki krajobraz, tonije u njezinu povijest. Dvama uenicima valja zadati da roman usmjereno itaju tako to e pozornost posvetiti talijanskoj odnosno hrvatskoj obitelji. Oni e na poetku prvoga sata protumaiti rodoslovna stabla i ukratko ispripovijedati ivote osoba s vanim godinama. Stabla je mogue prikazati tehnikama koje izabere nastavnik, pa imena mogu biti projicirana ili umnoena i podijeljena drugim uenicima. Na likove u romanu presudno utjeu i politiki dogaaji, pa je korisno uz prikaz parova iznijeti i za njih vane godine. Naravno da je sve mogue iznijeti i frontalnim oblikom u kojem nastavnik prikazuje i tumai likove i dogaaje. Napraviti rodoslovno stablo talijanske i hrvatske obitelji, godinama odrediti kada se to dogaalo u ijem ivoru i dodati politike odrednice. Drugi nain ulaska u roman mogue je ostvariti uenikim monolozima koji e predstavljati vane osobe iz romana. Uenici moraju svoje monologe najprije kod kue napisati, naravno temeljem podataka iz romana, a zatim izvesti pred razredom. Za neke likove napisali smo ovdje monologe, koje uenici mogu i ne moraju slijediti. Rije je naravno i o vjebi pisanoga i usmenoga izraavanja. Likovi zapravo iznose suprotstavljene tvrdnje, pa nizom monologa otvaraju dijalog. Tako dramske tehnike bivaju stavljene u slubu nastave i tumaenja romana. Uenicima se zadaje da po ovom uzoru naprave iskaze i drugih likova, prije svega Lucijana i Emilije. Na iduem satu oni e usmeno iznijeti svoje inaice dogaaja. Mogue je od knjievno nadarenih a u gimnazijama ima i takvih traiti da opiu i novi susret djevojke i mladia u Zagrebu, Rimu ili Trstu. Moda nakon pet, deset ili trideset godina. Ima li nade za ljubav u svijetu kojim vladaju uitak, novac i politika? Tako bi mogla glasiti teza ovakva sastavka. Galebi koji se razlijeu bili bi obvezan simbol. Mogue je na poetku preskoiti neke parove, pa tako na hrvatskoj strani protumaiti samo tri brata Jakova, Jovanina i Josipa te ukratko navesti Jakovljeva unuka Vjenceslava. S talijanske strane naveli bi se Fanica i Carlo te Mafalda i Oreste. Emiliju i Lucijana svakako valja protumaiti. Vrijeme e vrlo esto ograniiti uvodno izlaganje samo na prikaz dvaju kljunih parova, Carla i Fanice te Lucijana i Emilije, i njima suprotna negativnoga lika Mafalde. 2. emu se obraa pripovijest, a emu zaplet? Na koje upite odgovaraju? Forster kazuje da se pripovijest obraa naoj radoznalosti jer potie upit o tom to je bilo dalje. Zaplet se obraa itateljevoj inteligenciji, jer odgovara na upit kako i zato se to dogodilo. 3. to je uzorak /pattern/? Navedite dva tipa uzorka. Uzorak je vrsta opetovanosti. Uzorak je po Forsteru geometrijski pravilan, stoga tvori simetriju, predvidljiv je i nenaravan. Uoit emo ga ako, figurativno reeno, odmaknemo pogled od knjige, ako ju sagledamo kao cjelinu.

97

E.M. Forster tumai uzorak /pattern / i dri da romani mogu imati prije svega simetrian oblik, pa nalikuju pjeanomu satu. Primjer mu je Franceov roman Thas. Asket Paphnuce ivi u pustinji, a kurtizana Thas u Aleksandriji. On ju uspijeva obratiti i biva je nevjernica spaena; upravo stoga to ju je sreo, asket shvaa dubinu udnje prema tijelu i udaljuje se od spasa. Likovi su time izmijenili mjesta. Drugi je Forsterov uzorak nalik verigama ili tonije putu sudionika u starom plesu Lancers glavni lik stalno upoznaje nove osobe. Forster kazuje da se pripovijest obraa naoj radoznalosti jer potie upit o tom to je bilo dalje. Zaplet se obraa itateljevoj inteligenciji, jer odgovara na upit kako i zato se to dogodilo. Konano se uzorak obraa smislu za estetiku, te uzrokuje da knjigu sagledamo kao cjelinu. Engleski kritiar, i sam romanopisac, nema posve dobro miljenje o uzorku, jer dri da pisac na ovaj nain zatvara vrata ivotu te da zapravo izvodi vjebe. Uzorak kao da natee i namjeta, ini neto umjetnim. Ipak je teko zamisliti roman bez ikakva uzorka. Fabrijev je roman, s jedne strane, nalik simetrinomu pjeanomu satu. Uzorak naglaavaju srodnosti poetnih i zavrnih dijelova. U Fabrijevu romanu nazoan je i drugi Forsterov uzorak koji teoretiar pribliava verigama. Gilles Deleuze tumai openitost i stalnost te od toga bitno drugaije ponavljanje. Dok stalnost i openitost ne poznaju razliku, za ponavljanje je vana upravo odreena razlika. U stalnosti i openitosti dijelovi su potpuno zamjenjivi. Suprotno tomu, ponavljanje trai razliku izmeu pojedinosti koje se opetuju i one nisu zamjenjive. itatelj e s ove toke uvidjeti da u opisanim ponavljanjima iz Fabrijeva romana nije sve identino, nego djeluju i razlike. Drim da roman nadahnjuje meuigra stalnosti i ponavljanja, istoga i razlike, zamjenjivih simbola i razliitih simbola. Povijest i politika nameu stalnost uvijek istoga, ovjek i ljubav nose razliku umjetnost mora prikazati oboje. Simetrija u knjievnosti nikad nije apsolutna. 4. to je ritam prema Forsteru? Navedite primjer iz Fabrija. Ritam je vrsta opetovanosti. Uzorak je po Forsteru geometrijski pravilan, stoga tvori simetriju, predvidljiv je i nenaravan. Uoit emo ga ako, figurativno reeno, odmaknemo pogled od knjige, ako ju sagledamo kao cjelinu. Za razliku od toga, ritam je manje predvidljiv i time je blii pravomu ivotu. Drim da ritam, kako ga vidi Forster, tvore pojedini motivi, manji simboli, koji se vezuju za vrlo razliite, ali ipak u neem za pisca vanom srodne situacije. initelji ritma jesu simboli koji se ne opetuju u jasno predvidljivom vremenskom razmaku i na geometrijski odreenim mjestima romana. Element ritma u Fabrijevu djelu jesu ponavljanja motiva galebova. Motivi povezuju tri emocionalno najjae scene u umjetnini. Opisuje se dogaaj koji se mogao zbiti godine 1871. Carlo je dobio dopusnicu da otkopa tijelo svoje supruge Fanice i njezine ostatke prenese na novo groblje. ovjek to nakraju ini vlastitim rukama, pa je prikaz nabijen osjeajima. Emocija dosie vrhunac kad Carlo prepoznaje na ruci svoje pokojne Fanice prsten. Taj e prsten na kraju Faniina prapraunuka dati Lucijanu. U sceni s Carlom i mrtvom Fanicom itamo: U blagom luku, iznad njih, proletjeli su galebovi, krijetei. Jakov trai posao u rafineriji i misli da e ga opet progoniti stoga to je bio skinuo okupatorske zastave s kapelice. Ininjer Bara meutim mu upravo zbog hrvatstva daje posao. Opet se javljaju galebovi: Iznad daare, razlijetali su se galebovi kriei. Dogaaj se zbio godine 1883., a rije je o neem pozitivnom jer je pravda prevladala. U asu rastanka nesuenih ljubavnika Lucijana i Emilije, lik kraj njih navodi zavretak Boanske komedije: l' amor che move il sole e l' altre stelle. U takvu okruju sreemo i poznate simbole: Nebom se, uto, pognae, raskliktae

98

galebovi to su jatimice dolijetali iz oblinje luke (370). Trei spomen galebova priziva snagu prvih dviju emocionalno jakih scena. Tri scene vezane su pozitivnim emocijama protagonista i nazonou galebova. Nema strukturalistike redalice s rasporedom likova, prostornim razmakom izmeu scena ili neim srodnim dostatni su sami osjeaji. 5. Dva Kunderina uvjeta za polifoninost ili romaneskni kontrapunkt. Polifoninost je znaajka takve romaneskne strukture u kojoj sukobljeni glasovi i svjetonazori likova po analogiji s kontrapunktnom glazbenom kompozicijom imaju ravnopravnu ulogu i vanost kao i autorov glas i svjetonazor. Potpuna ravnopravnost likova i autorova glasa u praksi je teko ostvariva. s gledita polifonije kako ju vide Kundera i Bahtin. Temeljna polifoninost u romanu biva meuigra povijesnih dogaaja i pojedinanih ljudskih sudbina. Kundera misli da nijedan glas koji tvori polifoniju ne smije dominirati. Postavlja ove zahtjeve glede polifoninosti ili romanesknoga kontrapunkta: prvo, ravnopravnost 'pravaca'; drugo, nedjeljivost cjeline. (Kundera: 71). Shvati li se prvi zahtjev otro, bit e malo romana koji ga mogu zadovoljiti. Fabrio problem rjeava tako to povijest u stvarnosti redovito i nesmiljeno poraava pojedinca koji ima konano utoite jedino u pobjedi umjetnosti, dakle samoga romana. U politici i povijesti pojedinac gubi, a umjetnost zna te poraze pretvoriti u ljepotu. 6. Vrste romana prema Muiru Muir razlikuje etiri vrste romana: roman karaktera, dramatski roman - Dok dramatski roman istrauje uzroke i posljedice, kronika vidi ljudski sluaj nasuprot transcedentnomu zakonu. kroniku - roman kroniku najbolje predstavlja Rat i mir. U romanu kronici prikazan je ciklus raanja, rasta i smrti. Dogaaji ovdje izgledaju sluajnima, ali uskoro biva vidljivim da se oni zbivaju u savreno otru ustroju. Ovakav roman prikazuje prije svega samu promjenu, a ona je neumoljiva i zahvaa sve likove. Promjena ima aspekt nunosti ve u tom to prikazuje starenje osoba. Zakon sudbine u romanima kronikama samo je oblik aritmetikoga vremena koje sadri sve: ivot i smrt, postignua i poraze. Sudbina, ili vrijeme, ostvaruje neto od nabrojenoga u asu kad ona odlui, a ne kad ljudska logika misli da bi se dogaaj trebao zbiti. Sudbinu u romanu kronici i u ivotu tako prikazanom ne moemo spoznati, moemo ju samo shvatiti, i to vjerom. Ona kanjava i nagrauje, ali u skladu sa svojim zakonima, koji ljudima ne izgledaju uvijek pravednima. Zamisao sudbine koju sadre romani kronike, a prije romana kronike same kronike, puno je puta religiozna. Snaga koja djeluje iz skrivena dijela svijeta i dodjeljuje avanture, boli, rad, zadovoljstva i smrt budi strahopotovanje. Takvu snagu elimo umilostiviti, pred njom rezigniramo, prihvaamo ju ili odbacujemo. Muir tvrdi da su stare kronike, kakva je biblijska kronika o Davidu i ona grka o Odiseju, u svom poimanju sudbine religiozne. Novije doba misli se na devetnaesto stoljee i nadalje pokazuje u kronikama manje vjere u nadnaravno i manje vjere u to da se ono moe umilostiviti. Ako je vjera u uinak milosti smanjena, vjera u neto iznad sluajnosti ljudskoga ivota ipak je ostala. Takav ostatak vjerskoga osjeaja nalaziv je u svim primjerima kronika.

99

roman razdoblja.

7. Vrste romana prema Fryeu Northrop Frye prua u Anatomiji kritike podjelu one pripovjedne knjievnosti koja se obino pokriva terminom roman. Sam naziv roman kanadski je znanstvenik elio dati tek jednoj od podvrsta, u em nije bio slijeen. Njegova je razdioba tona: a) romansa, b) roman kao realistina parodija romanse, c) autobiografija d) anatomija Posljednja podvrsta donosi sve to se o odreenu podruju moe nai i plod je pristupa bliskih enciklopedinosti. Mjeavine su naravno najee nazone, pa tako Joyceov roman Ulysses sadri sve tipove, a Melvilleov Moby Dick bio bi mjeavina autobiografije i anatomije. (enciklopedijski skupljenih podataka o kitolovu u prvoj polovici XIX. st.). Fabrijev je roman takoer anatomija, znai enciklopedina zbirka dogaaja iz zadanoga razdoblja povijesti grada Rijeke, i uz to autobiografija. Opisana je dvojnost ve povezana s polifoninou kako ju tumai Kundera. Bez onoga to Frye imenuje anatomijom bez enciklopedinim pristupom prikupljenih podataka o povijesti odreenih obitelji i grada djelo bi naravno imalo posve drugaiji znaaj. Imali bismo Vjebanje ivota kao kratak i ne manje snaan roman o Lucijanu i Emiliji. Politiku ni tada ne bi bilo mogue odstraniti. Ova bi mona sastavnica ipak bila ograniena na doba u kojem je trajala kljuna ljubav. Takav roman bio bi za neke itatelje manje natrpan, a za druge ipak manje kompleksan. 8. Literatura o romanu na razini supstrata (navedite dva djela koja govore o anru romana u openitu smislu, dakle ne samo o Fabrijevu romanu i ne samo o romanu u metodikom smislu). Valjda: Edward Morgan Forster: Aspects of the Novel Edwin Muir: The Structure of the Novel Northrop Frye Anatomija kritike Moda i : Gardner, John: The Art of Fiction, Kundera, Milan: Umjetnost romana, Solar, Milivoj, urednik: Moderna teorija romana,

100

24. Dva pristupa dramskomu djelu

1. Literarna koncepcija pristupa drami Literarna koncepcija pristupa dramskomu djelu kao pisanom tekstu i interpretira ga kao posebnu vrstu knjievnosti. Neke su drame doista i pisane prije svega za itanje, najpoznatiji je Goetheov Faust. 2. Teatroloka koncepcija pristupa drami Teatroloka ili scenska koncepcija pristupa drami prije svega kao scenskoj umjetnosti, pa ukljuuje govor o poslovima redatelja, scenografiji, glumi, intonacijama i kostimografiji.

101

25. Metodiki pristup klasinomu djelu, William Shakespeare: Hamlet

1. Literatura o Hamletu Uenike drugoga razreda koji nisu posebno zainteresirani za anglistiku i knjievnost uope ne treba optereivati dodatnom literaturom ni sporovima meu kritiarima. Nastavnik moe umjesto toga podijeliti listi s literaturom, koju e, ako ele, prouiti oni s vie interesa. Knjige i adrese Andrew Cecil Bradley: Shakespearean Tragedy, Mladen Engelsfeld: predgovor u William Shakespeare, Hamlet, James Matthew Farrow: The Works of the Bard http://www.cs.su.oz.au/~matty/Shakespeare/, Ed Friedlander: Enjoying 'Hamlet' by William Shakespeare, http://www.pathguy.com/hamlet.htm izgledaju mi osobito korisnima. Mogue je organizirati poseban sat na kojem bi svaki student ili uenik koji je prouio odreeno djelo o Hamletu izvijestio o osnovnim idejama. Postupak je mogue ostvariti u sklopu programa izborne nastave, jer je u obveznoj nastavi teko za to nai vremena. Izvori za Hamleta Mogue je da uenici iznesu osnovne podatke o djelima dostupnim u literaturi s popisa na kraju lanka: Saxo Grammaticus: Gesta Danorum ili Historia Danica (oko 1200). Franois de Belleforest: Histoires Tragiques Extraits de Oeuvres Italiennes di Bandello (1559 1582). Thomas Kyd: The Spanish Tragedy (1585 1587). Timothy Bright: A Treatise of Melancholy (1586). 2. Metodike osnovice pristupu likovima u Hamletu Pripremljeni uenik glumi tuitelja i izvodi argumente protiv lika, sluei se navodima iz teksta i svojim zakljucima izvedenim iz tih navoda. Poslije 'odvjetnik' na isti nain brani postupke lika. Drugi uenici u razredu funkcioniraju dijelom kao porota na zemaljskom sudu, a dijelom kao porota na posebnom kranskom sudu za svaku duu: odreuju godine koje bi, po njima, dua lika o kom se govori morala provesti u istilitu. Ovakvi su postupci u metodici dobro poznati, pa ih predlau, istina s drugim likovima i ne ovako razraene, i tekstovi iz popisa literature. Mislim da je upravo Hamlet, s brojnim preljevima znaenja i dvojbenim mjestima, pogodan za navedenu vrstu postupaka. Umjesto po jednoga uenika koji glume tuitelja i odvjetnika mogue ih je organizirati vie, s tim da svaki mora obaviti dio posla. Na ovaj nain uenici vjebaju kako valja usmjereno itati, saeto pripovijedati, moda i kreativno pisati i, konano, kako javno nastupati. Glavne tuiteljeve teze: Hamlet je kriv a) jer oklijeva s egzekucijom krivca Claudiusa; b) ubija nedune; c) ne misli na Dansku; d) lo je kranin, a stalno zaziva dragoga Boga; e) sve navedeno dokazuje i usporedba s Laertesom. Glavne braniteljeve teze: Hamlet nije kriv: a) on djeluje oprezno jer ima lukava neprijatelja;

102

b) Hamlet ubija Claudiusove saveznike i na kraju njega; c) Hamlet isti dravu od grijeha, a ne samo od grjenika; d) Hamlet sumnja dok govori, ali mu na kraju kljuna djela svjedoe o vjeri; e) upravo usporedba s Laertesom pokazuje Hamletovu kransku i vladarsku mudrost. Slian se postupak moe napraviti i s drugim likovima, Lartes (je kriv jer pristaje na nepotena sredstva; odbacuje Kraljevstvo Boje olako u svom govoru / L. je mladi smuen od bola nakon gubitka oca i sestre), Claudiusom (ne treba oprostiti jer tono zna to ini/ Claudiusu treba oprostiti jer nije dokazano da je stari Hamlet bio dobar ovjek), Poloniusom (kriv jer rabi svoju ker kao sredstvo za svoje interese / slui svojoj domovini i legalno izabranu kralju), Ophelia (je kriva jer je izdala Hamleta i poinila samoubojstvo./ Ophelia nije izdala, ona je mislila da e pomoi Hamletu.), Gertrude je kriva: misli samo na svoja zadovoljstva, uitke i vlast./ Gertrude je slaba ena koja je naivno nala zatitu u krilu ubojice. Hamlet (nepotrebno optuuje vlastitu majku i dokazuje nezrelost ili edipovske probleme. / Hamlet i svojoj majci i drugim likovima kazuje istinu o njima samima.) 3. Srodnosti i suprotnosi likova u Hamletu Moral i nemoral; inteligencija i glupost; ovaj svijet i drugi svijet Hamlet je tu izvorite za niz njemu suprotnih i opet pomalo srodnih osoba, koje kao da se zrcale iz njegova sluaja. Hamleta od nekih likova dijeli moralna snaga od nekih inteligencija, od nekih snaga kranske misli o drugom svijetu. Ako su djela koja likovi ine slina, razlikuje se njihov smisao. Ve sama injenica da je mogue izvesti sud s upitima o Hamletovu moralu, govori da je rije o osobi koja se nalazi u teem poloaju od recimo Antigone. Hamlet ubija Poloniusa, Rosencrantza, Guildensterna, Laertesa i Claudiusa. Svaki je od ovih likova kriv u uroti koju plete Claudius i svaki je od njih pridonio svojoj smrti. Claudius i Hamlet: nemoral i moral - Claudius ubija staroga Hamleta i namjerava ubiti njegova sina. Ovaj ovjek ubija iz elje za vlau i vjerojatno seksualne elje za enom. Hamlet ubija u samoobrani. Tono je da se razina te samoobrane i njezini ukupni uvjeti mijenjaju od smrti do smrti, ali navedena injenica djeluje. Claudius je inteligencijom ravan Hamletu: ne nasjeda na pripovijest o ludilu uzrokovanu osjeajima prema Opheliji, alje Hamleta u Englesku, a ne ubija ga u Danskoj i odvraa Laertesa od bune i pridobiva ga za saveznika. Claudius posjeduje vjetinu rijei i gipkost misli) Laertes i Hamlet: naivnost i inteligencija - Laertesu su ubili oca, a ima puno indicija koje govore da je sestra ostala bez asti. Hamletu je takoer ubijen otac, a majka se preudala u mjesec dana. Oba sina nastoje se osvetiti i ukloniti zlo. Razlika izmeu Laertesa i Hamleta jest u tom to Poloniusov sin ne vidi pravoga uzronika zla u Claudiusu, pa prjelazi na njegovu stranu. Razlika je dakle u inteligenciji: Hamlet vidi uzronika zla, a Laertes to ne moe, pa postaje njegov sluga. Laertes odmah djeluje, die pobunu i dolazi na dvor svrgnuti kralja. Hamlet je mudriji od Laertesa Mladi djeluje doista brzo, ali djeluje naivno i neuinkovito. Ne shvaa kako je Claudius pogibeljan neprijatelj, pa vjetim rijeima udaljuje druge buntovnike, a

103

Laertesa okree na svoju stranu. Da je Hamlet bio tako brz i naivan, i on bi skonao na isti nain, a drava ne bi bila oiena. Ima razlika i na metafizikoj razini koje se moda reflektiraju i na Laertesove ubrzane, ali u konanici loe - Laertes kao da je spreman izgubiti udionitvo u Kraljevstvu Bojem. Hamlet, suprotno tomu, onaj svijet ini podlogom svoga sredinjega monologa. U tom monologu vidi strahote ovoga svijeta, ali zna da bi nakon ovoga svijeta moglo biti jo stranije u drugom. Teina kazne nakon smrti vodi Hamleta i do toga da eli te strahote za svoje protivnike. Vidjeli smo da Claudiusa ne ubija jer misli da se ovaj negativac u tom asu kaje i moli, pa bi mu ubojstvom omoguio spas. Rosencrantza i Guiledensternea alje u smrt i izriito eli da im se ne dopusti ispovijed. Gertrude i Hamlet: nemoral i moral / naivnost i inteligencija? - Gertrude je zasigurno kriva zbog moralno dvojbenoga ina brze nove udaje. Ona je time na neki nain odbacila prvoga supruga. Hamlet joj je slian jer vjerojatno odbacuje Opheliju. Ovaj aspekt nije ba naglaavala kritika zabavljena moguim srodnosti Hamleta s Edipom. Majku opravdava injenica da mu vie nije iv, a Hamleta injenica da je njegova draga prela na stranu neprijatelja. Razlika izmeu sina i majke opet je nazona. Hamlet ne uiva plodove svojega moebitnoga prijestupa. Nadalje, da je Hamlet ostao s Ophelijom, bio bi propao jer bi na kraju vjerojatno otkrio svoje planove. Moral je na Hamletovoj strani. Fortinbras i Hamlet - Fortinbrasu je ubijen otac, a njegov stric vlada norvekom zemljom. Hamlet je u srodnu poloaju, meutim razlika je u nainu smrti dvaju oeva velika. Fortnibrasov je otac svladan u potenoj borbi, a stric je preuzeo vlast bez moralno sumnjivih djela. Hamlet se mora boriti protiv nemorala, a Fortinbras samo protiv oponenata. Guildenstern, Rosencrantz i Hamlet - Paralelizama nalazimo i s Guildensternom i Rosencrantzom, ali oni su u samim djelima, a ne toliko u cijeloj pozadini. Hamletovi tobonji prijatelji nose pismo sa smrtnim nalogom za Hamleta, a Hamlet mijenja sadraj pisma, pa sada ove osobe nose smrtne naloge za sebe. Opasno je malena razlika u moralu, dapae, moglo bi se tumaiti da Hamlet zna to ini, a Rosencrantz i Guildenstern ne znaju. Sam Hamlet u razgovoru s Horatiom kae da osobe nie naravi stradavaju kad se nau usred borbe snanih protivnika. U ovom iskazu ima vie istine no morala. Opet se moramo podsjetiti na Johnsonove tvrdnje, istina preuveliane, po kojima pisac rtvuje moral za korist. Posebno je teka po Hamleta ve spomenuta posljednja reenica koja nalae ubojicama u Engleskoj da ne prue Rosencrantzu i Guildensternu prigode za ispovijed. Ophelia i Hamlet: mudrost i ludilo Hamlet glumi ludilo, a Ophelia zaista zapada u ludilo. Vidjeli smo da je par vezan i imenima. Oboje u svojim ludilima kazuju svijetu to o njem misle. Hamlet to ini rijeima. Ophelia svoju istinu govori pjesmom. Iz njezinih stihova dalo bi se zakljuiti da su Hamlet i Ophelia konzumirali svoju ljubav. S druge strane moda je rije o spolnosti koja nije proivljena, pa se upravo zato iskazuje rijeima. Ophelia govori i darovanim cvijeem. Kralju daje komora kao znak laske i kandilku kao oznaku rogonje. Sebi ostavlja rutvicu koja znai tugu; rutvica je bila i znak pokajanja, pa je kao takvu dobiva kraljica. Jezik: izravno i preneseno znaenje - Hamlet je u igri rijeima donekle srodan Poloniusu. Poloniusove igre rijeima ipak su drugaije od Hamletovih. Polonius je u svojim govorima preopiran, on okolia, pa mu i Gertrude kae u drugom prizoru. Zanimljivo je da Polonius upravo govorei opirno i nepotrebno ispaljuje jednu od znanih izreka. Hamlet se radije igra dvosmislenim rijeima. 4. Podzemni svijet u Hamletu

104

Ve sam rekao da je okruje u kojem se zbiva drama mogue promatrati kao podzemni svijet u kojem se moralno gnjili i mrtvi bore s moralno ivima. Simboli groblja i Sudnjega dana govore da se drama bavi tekim problemima koje nije mogue tumaiti bez kranskih kategorija to ukljuuju Boga, grijeh i kaznu na onom svijetu. Navedeno nikako ne znai da likovi iz drame razmiljajui u kranskim kategorijama izvode i kranske zakljuke. Scena na groblju iz petoga ina poveziva je s podzemnim svijetom iz drugih knjievnih djela. U prvom dijelu grobne scene iz Hamleta razgovaraju dva grobara meusobno, zatim Hamlet razgovora s drskim i inteligentnim grobarom, onda govori nad lubanjama o prolaznosti i nitavnosti ivota na zemlji. Indikativno je da ne spominje uskrsnue. Po dolasku Ophelijina sprovoda Hamlet skae u grob za njezinim bratom Laertesom i s njim se bori. U podzemlju se knjievni likovi redovito bore s mrtvima ili se sreu sa smrtnim pogibeljima ili doznaju neto o svojoj budunosti. Predstavnik zla ovdje bi bio Laertes koji je igraka i instrument u rukama kralja Claudiusa, vrhovnoga zloinca u drami. Dok u romansama protagonist u podzemlju spaava svoju dragu, ovdje u tragediji nema rijei o tom da bi se mogla spasiti mrtva Ophelia. Njezin brat i njezin dragi bore se da dokau tko ju je vie volio. Borba u grobu meutim je prekinuta i poslije se dogaaji nastavljaju izvan groblja. Uenike valja uputiti na razgovor koji Hamlet u petom inu vodi s grobarima, a odnosi se na razdoblje koje mrtva tijela provedu u grobu prije no to ponu truljeti. Izraz po kojem je netko truo prije nego to umre, i po kojem dan-danas ima mnogo gnjilih leeva, mogao bi se odnositi na stvarno stanje odreena tijela prije smrti, napose tekih bolesnika. Meutim ne bi bilo udno da se ovdje radi i o prenesenu znaenju po kojem bi rije rotten oznaavala nepravedne osobe, dakle moralnu gnjile u dravi. Uenici moraju zatim sami nai dokaze da bi ovdje moglo biti rijei o prenesenu znaenju te da se grobar dobro izrazio. Evo dvaju dokaza: 1. Neto je gnjilo u dravi Danskoj. 2. Sam Claudius govori u treem prizoru treega ina da je njegov grijeh gnjusan, rank i da smrdi, smells do neba. Nadalje spominje pokvarene tijekove ovoga svijeta, Hamletu je ve u prvom inu ovaj svijet bljutav, dosadan i beskoristan. Sve su ove rijei bliske po znaenju s trulei. Ako je u Danskoj iz drame mnogo gnjilih leeva, onda je ona cijela neka vrsta podzemnoga svijeta, u kojem se ti gnjili, dakle moralno pokvareni, bore s onima koji su jo zdravi. Dokazi za reeno meutim nisu nedvojbeni. Mogue je navesti da je podzemni svijet redovito u religiji, mitologiji i knjievnosti predstavljen kao prostor iz kojega se ne moe lako izii. On je neka vrsta zatvora u kojem po projekcijama iz grke mitologije i uglavnom Staroga zavjeta borave svi mrtvi. Poslije, u kranstvu, to je prostor za opake, i, do Kristova dolaska, one pravedne koji su ivjeli prije Utjelovljenja. Korisno je u tom smislu pogledati razgovor koji u drugom prizoru drugoga ina Hamlet vodi s Rosencrantzom i Guildensternom. Podzemni je svijet, kao boravite mrtvih, mogue povezati i s dobom noi i s tamom. Hamlet je izrazito nona drama, pa imamo 47 spomena noi i 24 spomena dana. U cjelini Shakespearovih djela nalazimo prevlast dana ili skoro pa ravnoteu: ima 783 noi i 842 dana. Usprkos relativnosti koju tvore surjeja, suznaenja i preljevi smisla, podatak ima svoju teinu. Dobro je ispitati tko je meu likovima predstavnik moralno truloga svijeta, a tko pripada zdravu svijetu i bori se protiv trulei. Korisno je krenuti upravo od scene na groblju, gdje bi Hamlet bio predstavnik moralno zdravih, a Laertes moralno gnjilih. Postoje naravno i Hamletovi grijesi. U tom smislu moemo nastaviti s interpretacijom koja bi izvela likove pred neku vrstu moralnoga suda. ini mi se ipak pretjeranom tvrdnja po kojoj Shakespeare pie pazei puno vie na to da zabavi nego da poui, te stoga izgleda kao da ne eli

105

istaknuti vanost morala (usp. Johnson: 140). Prije bih rekao da su Shakespearovi u biti pozitivni likovi stvarni i stoga mnogi nisu uvijek i posvuda isti.

26. Metodiki pristup komediji, Jean Baptiste Poquelin Molire: krtac

1. Metodiki postupci lokalizacije krtca Za bitne dijelove lokalizacije koje emo navesti najbolje je individualno zaduiti jednoga uenika, koji e nakon motivacije ukratko iznijeti osnovne elemente kontekstualizacije Molireova djela. Rije je prije svega o pievu opusu i ivotopisu. Glede politike situacije i umjetnikoga surjeja valja biti oprezan, kako se ne bi prevelik dio sata otiao na lokalizaciju. Uenici mogu dio svladati prethodno kao domau zadau. Ako se nastavnik odlui da je vano na satu izloiti reene lokalizacije, bolje je da to naprave uenici. Politika: U Molierovo doba Francuska je mo u zamahu pod Louisom XIV., koji sebe naziva Kralj Sunce i kae, Drava to sam ja. Westfalskim mirom u Mnsteru 1648. Francuska je bila postala vodea politika sila u Europi i dobila biskupije Metz, Toul i Verdun. Ugovor je inae sastavio veim dijelom kardinal Mazarin. elimo li uenicima pribliiti doba, moemo neto rei i o politikim okolnostima u Hrvatskoj. Naa je zemlja u doba izravno prije nastanka Moliova opusa i tijekom njegova nastanka zahvalna za usporedbu s Francuskom, jer joj je posve oprena. Hrvatska je zavisna i siromana zemlja, za razliku od Francuske koja je slobodna i bogata. Hrvatsku vode osobe koje istina jesu muenici, ali su i do zdvojnosti loi politiari koji su zemlju odveli u strahotnu avanturu Zrinsko-frankopanske urote. Francusku s druge strane vode dva politiara iznimne kakvoe, najprije kardinal Richelieu, a onda kardinal Mazarin. Moglo bi se govoriti o tom da je njihova politika s djelatnostima protiv drugih katolikih zemalja pa i s proturskim naglascima tetila Hrvatskoj. Umjetnost: Valja prikazati koju sliku Nicolasa Pousssina. Ozbiljna i klasina Les Bergers d' Arcadie, s pastirima oko grobnice podsjea na memento mori, smrt nazonu i u Arkadiji. Mogue je pokazati i erotine Nimfe i Satire. Duh doba tvori i djelo arhitekta Franois Mansarta, poznati su i Crkva Val de Grce te dvorac Chateau de Maisons. U istom dobu svoje pobune i maksime tvori Franois La Rochefoucauldovu: Da nemamo nedostataka, ne bismo tako uivali kad ih otkrijemo u drugima; Srce uvijek zaluuje razum; Odbijati pohvalu znai otkrivati elju za dvostrukom pohvalom; Otkrivamo svoje male slabosti da uvjerimo ljude kako nemamo onih velikih. Molire je takoer u usta svojim likovima stavljao mudre, aforistine izreke. Knjievnost - Drugi nain lokalizacije govorio bi o knjievnicima koji djeluju otprilike u doba u kojem stvara u Molire. Ako se na satima ve govorilo o Jeanu Racineu i Pierreu Corneilleu, mogue je obnoviti osnove njihovih djela koje su u programu. Korisno je naglasiti sukobe obveza i strasti, koje proimlju i Corneilleova Cida i Racineovu Fedru. Mogue je naglasiti i formu aleksandrinca, makar je sam krtac napisan u prozi. elimo li neto rei o hrvatskoj knjievnosti, korisno je podsjetiti da Dri sto godina prije Molirea posuuje od Plauta, i to za razliku od francuskoga pisca otvoreno kae. Kojih sto i pedeset godina nakon Molirea imamo komediografa Tita Brezovakoga. Zanimljivo je da Fran Krsto

106

Frakopan prevodi na hrvatski Molireovu komediju Georges Dandin, naalost nije stigao dalje od prvoga ina. Molireov opus - Godine 1664. izvedena je prva inaice komedije Tartuffe, koja se ruga lanom pobonjaku; godine 1665. praizvedena je komedija Don Juan, o slobodama ljudskih odluka; godine 1666. praizveden je Mizantrop, o licemjernu drutvu u obzoru pjesnitva i ljubavnih igara; godine 1668. praizveden je krtac, koji smijehom napada lihvarstvo, a ruga se i poudi starih mukaraca za mladim djevojkama. ivotopis: Molireov ivotopis, u kojem emo istaknuti veze s elementima opusa: 1622. roen u Parizu kao sin bogata trgovca; radnja svih velikih drama Tartuffe, Umiljeni bolesnik, Mizantrop zbiva se u Parizu (koji sredinom XVII. stoljea ima oko pola milijuna stanovnika). 1636. djed s majine strane esto ga vodi u kazalite gdje gleda farse, najee u izvedbi Turlupina. 1643. prekida kolovanje u isusovakoj gimnaziji i djeluje s glumakom druinom obitelji Bjart. Meu njima je i epavi Louis Bjart koji e glumiti slugu La Flchea, pa e mu stoga Hapragon rei da je epavi pas. Uskoro je Molire u zatvoru zbog toga to glumcima i vlasnicima dvorana ne plaa dugove. Motiv lihvarstva u krtcu moe biti i posljedica osobna knjievnikova iskustva s lihvarima. 1647. Kazalite gostuje po provinciji: Grenoble, Lyon, Avignon, Bordeaux. 1658. Pisac zadobiva naklonost kraljeva brata 1659. Uspjena praizvedba Kaiperki 1662. U svojoj etrdesetoj godini eni se za Armandu Bjard koji ima 19 godina; pie kolu za ene u kojoj se ruga ljubavi sredovjenoga mukarca prema mladoj djevojci; srodno je i s Harpagonovom 'ljubavi' prema Mariane u krtcu. 1664. Molireova sina Louisa na krstitkama dri na rukama kralj Louis XIV. (U Tartuffeu samo vanjska intervencija Redarstvenoga doasnika koji predstavlja kraljevu vlast spaava Orgonta od Tartuffeovih spletki; u Mizantropu meutim sreemo i kritiku onih o kojima se na dvoru dobro govori.) 1664. 1668. Velike drame: Tartuffe, Don Juan, Mizantrop, krtac. 1673. Tijekom etvte izvedbe Umiljenoga bolesnika, gdje igra u glavnoj ulozi, Molire dobiva napad turbekoloznoga kalja i krvari; ubrzo umire u svojoj kui u ulici Richelieu. Uz to to kaalj i kihanje likova mogu biti komian element, Harpagonov kaalj iz krtca mnogi tumae eljom pisca i ujedno glumca da opravda svoj kaalj na pozornici. 2. Osnova knjievnoteoretskoga i metodikoga pristupa likovima komedije Komediju kao narativnu kategoriju prema Fryeu presudno obiljeuje nekoliko elemenata, koji se mogu nai i u Molireovoj drami: a) Sukob oca i sina ili barem starosti i mladosti b) Radnju komedije ine zapreke junakovoj elji c) U komediji je nerijetko rije o pokretu od jednoga do drugoga tipa drutva d) Novo drutvo obino najavljuje zabava e) Tendencija je komedije uvui u svoje drutvo to iri krug ljudi Brindavoine i La Merluche, Harpagonove sluge, imaju ulogu osoba koje svojim imenima sueni bakalar i slamica tvore humoran ugoaj. Claude, Harpagonova sobarica takoer nema pravoga posla u samoj prii. Frye donosi raspodjelu likova u komediji na temelju rasprave Tractatus Coislianus, srodne Aristotelovoj Poetici, dijelom i Nikomahovoj etici, pa i Teofrastovim Karakterima. Alazon hvalisavac Eiron - samopodcjenjiva agroikos - seljaina bomolochos - lakrdija

107

Alazon, gr. hvalisavac precjenjuje sebe i postaje rtva eirona, samopodcjenjivaa koji se pravi slabijim no to jest. Na hvalisavevoj je strani ozbiljni agroikos (gr. seljaina) koji odbija hranu, i o kojega se slijeva smijeh, a on sam i ne zna zato. Na samopodcjenjivaevoj je strani lakrdija bomolochos (gr. blatan, aav, nepristojan; pogana jezika), sredite humornoga ugoaja, obino kuhar ili osoba povezana s hranom. Molireov je krtac tipina komedija, pa likovi iz nje razvidno pokazuju Fryeovu razdiobu. Izabrani uenici pojedinano e pri itanju vie pozornosti upraviti primjerima koji dokazuju navedene tvrdnje, pa e na samom satu te primjere iznijeti: alazon: stari Harpagon koji se precjenjuje jer misli da novcem moe pridobiti Marianeinu ljubav; njegovo je ludilo krtavost eiron: Clant koji se pomou sluge dokopao Harpagonova blaga starac se odrie voljene ene i preputa ju njemu, svojemu sinu agroikos: Valre sudjeluje u starevoj krtosti vie ili manje prividno; Valreovo je neznanje jedan od pokretaa smijeha u quiproquo sceni iz treega prizora petoga ina, kad on misli na ljubljenu lise, a starac na svoje blago. bomolochos: ovomu tipu pripadaju Harpagonov koija i ujedno kuhar Jacques, Clantov sluga La Flche, a vjerojatno i svodnica Frosine. Potrebno je zaduiti pojedine uenike da otkriju raspored likova u komedijama koje su prije upoznali te u filmovima koji spominjemo u iduem dijelu teksta. Najei su tipovi hvalisavca u komedijama upravo senex iratus (ljutiti starac) i milles gloriosus (hvalisavi vojnik). Starce predstavljaju Plautovi Euklion i Megador iz Aulularije, tu je naravno i Driev Skup. Neto je drugaiji lik alazona Stanac koji precjenjuje sebe jer misli da e se pomladiti. Hvalisavi je vojnik Pirgopolinik iz Plautove komedije, prevoene kao Hvalisavi vojnik; on je pretea naemu Bukari iz Predstave Hamleta.U suvremenoj filmskoj komediji Notting Hill hvalisavac bi bio slavni glumac, prvi deko poznate glumice Anne Scott, koji i ne sluti da mu je William Thacker, tobonji posluivatelj u hotelskoj sobi, suparnik na ljubavnom planu. Ovdje bi se meutim moglo shvatiti da i slavna Anna Scott postaje rtvom maloga vlasnika knjiare specijalizirane za putopise. Imamo barem na jednom mjestu i zamjenu uloga u ovoj komediji, pa pri kraju filma slavna glumica dolazi u knjiaru i kae da je i ona samo djevojka koja moli za ljubav. U tom asu biva odbijena od napuhana vlasnika knjiare, ali na kraju sve dobro zavrava. Predstavnik je eirona ili samopodcjenjivaa Divo iz Novele od Stanca, ovamo ide i Pleusiklo iz Plautova Hvalisava vojnika. Haekov vejk i Hellerov Yossarian istinski su prozni eironi. Bomolochos je u prije spomenutoj Plautovoj komediji komediji rob Palestrion; u filmskoj komediji Rogera Michella Notting Hill to je Velanin Spike, koji pozira napola gol pred novinarima to su se skupili da vide poznatu umjetnicu. Driev Pomet sjedinjuje osobina bomolochosa i eirona. Budui da Molire preuzima iz Plautove Aulularije, kako je to uinio i na Dri u Skupu, potrebno je zaduiti dva uenika da proitaju navedene drame, te iznesu raspored likova po navedenoj shemi. 3. Humorni elementi u krtcu Uenicima valja rei da ima raznih vrsta komedije. Komedija ideja ruga se velikim zamislima (Brean Predstava Hamleta)

108

 komedija zapleta ruga se likovima u neobinim dogaajima (Dri, N. od Stanca); komedija obiaja ruga se pogrjenim navikama i obvezama drutva (Wilde, The Importance of Being Earnest); komedija karaktera ruga se slabostima ljudskoga znaaja: pohlepi, hvalisavosti, tvrdoglavosti. Molire je poznat po svojim komedijama karaktera, pa i krtac temelji smijeh na znaaju krta i pohlepna starca. Uenici moraju tijekom usmjerenoga itanja, prije samoga sata, nai i ispitati primjere stareve obuzetosti novcem. Mogu navesti i dananje primjere takvih postupaka. Harpagon eli udati ker za onoga tko ne trai miraz. Danas miraz nije toliko vaan, ali bi se nalo roditelja koji e otvoreno priznati da su keri savjetovali pogledati u zarunikov vlasniki list i stanje financija. Harpagon ovako zapovijeda slugama da paze kad briete pokustvo, da ga ne biste odve istroili. Goste eli poastiti tekom hranom da ne jedu puno. Uenike valja uputiti da komiari mogu postizavati smijeh i na druge naine, pa im protumaiti zabunu, ironiju, pretjerivanje i atelau. Uenici e sami nai primjere iz drame: Zabuna: Clant misli da Harpagon govori o Marianei kao o njegovoj, Clantovoj potencijalnon supruzi, a starac ju eli za sebe. Jacques govori o prascu kojega valja pripremiti, a Harpagon dri da je rije o ovjeku koji mu je ukrao novac: Jacques govori o kuharskom umijeu, istraitelj o svom poslu scene izmeu Harpagona i Valrea. Starac misli o svom blagu koje je novac, a mladi misli o svom blagu, koje je upravo stareva ki. Ironija : La Flche: Divno sam otpravljen. Ustvari ga je Hapragon izgrdio i opsovao Jacques: (...) ali me va gospodin otac, kako je ve ljubazan, istjerao van protiv svoje volje, a postojala je i opasnost da e me izmlatiti. Harpagon imitira lise: lise (pokloni se) : S vaim doputenjem, oe, ja se uope ne u udati! Harpagon (imitira njezin poklon): S vaim doputenjem, keri moja mala, drago moje, ja elim da se udate. (I.,4). Harpagon se sprema lihvarskim kamatama zasluiti neto od tada jo nepoznata mu zajmoprimca, a govori ovako: Harpagon: Milosre od nas trai, Simone, da inimo usluge, ako moemo. (II.2, 57). Valre je ironian kad govori sluzi Jacquesu da se moe s malo novca pripremiti veera. Jacques mu vjerojatno vraa ironiju kad govori kako e pripremiti prasca za veeru, a zapravo misli kako e njega, Valrea, lano optuiti i tako ga, figurativno, pripremiti za veeru. Mnoge navedene ironije koje pisac stavlja u usta svojim likovima moda su pieva priprema za teku strukturnu ironiju na kraju komedije. Ve smo rekli da je mogue shvatiti kako je niz prepoznavanja u sretan as zapravo pieva poruga. Po tom samo neka nadnaravna sila Bog ili sretan sluaj mogu spasiti svijet od pokvarenih osoba koje prestavlja Harpagon. Sam antagonist se pritom ne mijenja, on ostaje pohlepnim, pa je i to potvrda injenici da je kraj mogue itati ironino. Pretjerivanje : Sluga La Flche ovako opisuje Harpagona: A rije dati tako mu je mrska da nikad ne kae: Dajem vam ruku, nego: Posuujem vam ruku. Jacques se u treem inu odluuje kazati Harpagonu to ljudi o njem misle. Pritom ne znamo pretjeruju li ljudi koji o Hapragonu priaju ili sam Hapragon ini ludosti:

109

Dajete tiskati posebne kalendare s udvostruenim kvatrima i produljenom korizmom (...) kako sami kradete zob vlastitim konjima i da vas je u tami va koija, koji je sluio prije mene, dobro izmlatio batinom. Harpagon savjetuje slugama kako da uvaju pokustvo: Kad briete namjetaj, da ne trljate odvie jako, da ga ne biste istroili. Evo kako se antagonist ali kad mu nestaje novac: Jao, jadni moj nove, jadni moj nove, moj dragi prijatelju. (...) Za mene je sve svreno i ja na ovom svijetu nemam vie to traiti (...) Zar nema nikoga tko bi me htio dignuti iz mrtvih tako da mi vrati moj dragi novac ili da mi kae tko ga je uzeo ? Ovdje je oito da Harpagon stavlja novac na mjesto kranskoga Boga. Rijei koje po sebi izazivaju smijeh: La Merluche: imam straga na hlaama veliku rupu tako da mi se, s oprotenjem govorei, vidi... Uz neimenovani dio tijela, sam je nadimak ovoga sluge smijean, jer znai sueni bakalar. Njegov je kolega Brindavoine, zobena slamica, a oba ovjeka su mrava jer im Hapragon ne daje dovoljno hrane. U surjeju komedije i u Jacquesovim ustima, smijene su rijei zaklati, ispriti mu noge, baciti u kipuu vodu. ini mi se da bi rije prasac u iduoj replici izazvala vie smijeha od odojka. Jacques: Treba ga odmah zaklati, ispriti mu noge, baciti ga u kipuu vodu i objesiti o strop.(...) Jacques: Govorim o odojku koga mi je va upravitelj upravo poslao. Priredit u vam ga na svoj nain. Atelaa ( u nekim klasifikacijama :zeugma) Atelaa vezuje jedan izraz za dva dodatka, pa jedan ima pravo, a drugi preneseno znaenje. La Flche: Govorim svojoj kapi Harpagon: Pazi da ja ne bih poeo govoriti s tvojim uima. 4. Dramske igre na temelju krtca Uenici e tijekom drugoga sata posveena krtcu izvesti dijelove scena izravno preuzete iz drame. Mogue ih je zaduiti da po elji napiu preraene razgovore koji e likove i dogaaje smjestiti u Hrvatsku poetkom XXI. stoljea. Narjeje blisko uenicima u ovom je poslu vrlo preporuljivo.

110

27. Metodiki pristup tragediji, Sustav jezika u Predstavi Hamleta u selu Mrdua Donja
1. Vrijednost knjievnoga djela prema Stephenu Pepperu Pravilo o knjievnoj vrijednosti prema kriteriju to ga je promovirao Stephen Pepper. Kriterij govori da vrijednost knjievnoga djela ovisi koliini i raznovrsnosti materijala u djelu jedinstvu predodbe Jedinstvo predodbe u drami ine dosljednost primitivnoga drutva, dosljednost kojim komunistiki totalitarizam unitava karakter za karakterom i time dosljednost zloudne progresije zla koje se skriva iza toboe smijene bezbrinosti. Saeto, mogli bismo rei da u drami iza komine krabulje djeluje uspjeno zlo. Dogaaji i likovi u djelu prolaze proces pokornosti glavnomu liku Bukari, ili bivaju iz drutva iskljueni. Prostor, vrijeme i ljudi zahvaeni su bukarizacijom, koja tvori jedinstvo predodbe ove drame. 2. Jezini sustavi i izriaji u Predstavi Hamleta Ivo Vidan navodi pet diskurza u Predstavi Hamleta: 1. Shakespearov Hamlet, 2. tekst kritike zagrebake predstave Hamleta, 3. standard uitelja kunce, 4. deseteraki prepjev Shakespearea 5. grubi seljaki govor Dalmatinske zagore Marijan Bobinac takoer govori o sloenu jeziku seljaka i politikih voa iz drame. Naglaava da dvojnost pukoga govora i politike fraze daje inovativnost Breanovim komadima. Uz temeljnu opreku dvaju sustava, standarda i narjeja, u drami sreemo i niz podsustava koje je mogue nazvati izriajima ili subidiomima, i koji bitno odreuju jezinu sliku drame. Izdvojit u ove izriaje: puke pjesme i kola, puki izrazi, Shakespeare u prijevodu, komunistika promidba, knjievno-kazalina kritika, krhotine protukranskoga i kranskoga govora, potapalice. Kad se izriaji mijeaju, najee dolazi do kominih elemenata. Pojava je u skladu s teorijama koje govore da je smijeh vezan s nepodudarnostima. Valja biti oprezan s Predstavom, jer se mjeavine izriaja javljaju stalno, a u jednom primjeru mjeavine pukoga i kranskoga ne proizvode smijeh, nego unose ozbiljnost. Tono je rei da ove mjeavine pojaavaju emocionaliziranost teksta. Prikazat u neke od isprepletenosti u Breanovoj drami. Puko i komunistiko Puko i kransko - mjeavine kranskoga i pukoga javljaju se redovito u asu pojaane emocionaliziranosti likova. Mjeavine pukoga izriaja i

111

kranskih krhotina ipak su uvjerljivo najee u psovkama. One su istina ublaene uporabom izraza 'em, a ne punoga glagola. Antagonist Bukara ulazi u dramu sa psovkom, a protagonist koko naputa dramu sa psovkom. Puko i Shakespearovo - Sam je dogaaj preuzet iz Hamleta, ali imurina koji prepriava pritom rabi puke izraze. Uspjela je veza Hamleta i pukoga izriaja kola ostvarena u pjesmama koje kunca pie za potrebe svoje glumake druine. Puko, Shakespearovo, komunistiko - Ova mjeavina proizvodi najvie humora kad imurina prepriava sadraj Hamleta. Suprotno reenu humoru u mjeavinama izriaja, ironija djeluje kad se uje odreen izriaj prividno ist. Najblii idealu ista izriaja ironije biva komunistika promidba s radija ona je meutim i najoitije zahvaena ironijom. Nadalje, ist subidiom biva mjestom sniene emocionaliziranosti. Kao da drama hvata dah u inae visoku ritmu odmjene humora i tragike. Pisac izravno ne komentira nita. Misli da je ukupno surjeje drame dostatno za napraviti suprotnost onomu to dolazi s politikom nadziranoga medija. Shakespeare koji se naizgled uje ist, takoer djeluje pun ironije ako ga stavimo u surjeje. Poznati monolog govori kunca koji je u Bukarinoj vlasti. Ovdje se kunca stavlja u Hamletov poloaj. Bilo bi brzopleto zakljuiti da nije uinio ba nita. Naime on je redatelj, a njegova predstava ipak pokazuje istinu. Nadalje, on upozorava koku da ga je Ana izdala. S radija dolazi i govor kazaline kritike. injenica da je taj govor posredovan istim medijem kojim je dola i komunistika propaganda govori da su dva svijeta mono povezana te da ive u slozi. Kazalini i komunistiki izriaji ovdje se mijeaju, tako da govor kazaline kritike ima i u sebi govor politikih fraza. Nalazimo potajnih srodnosti izmeu intelektualca koji pie ovakve kritike i Bukare: komunistiki intertekst, samodopadnost i nezadovoljstvo drugima izravne su srodnosti. Dok Bukara prostai u pukom duhu, intelektualac rabi strane rijei. Dok Bukara frazira o tom da narod hoe predstavu, intelektulac frazira s univerzalnim ljudskim dilemama na granici bitka i nebitka. 3. Poloaj ene u Hamletu i Predstavi Hamleta surjeja opusa Gertrude dragovoljno polazi s Klaudijem, a nije sigurno je li sudjelovala u ubojstvu svojega supruga. Kad tako brzo ide s drugim, glasno govori o svojim moralnim vrijednostima. Ofelija je nagovorena i prisiljena izdati svoga Hamleta. Dvojbeno je koliko mu se osveuje za mogue zavodnitvo, nije sigurno jesu li oni konzumirali ljubav, kako neke njezine i njegove rijei navjeuju. Slika ene u drami biva izreena poznatim Hamletovim Frailty, thy name is woman krhkosti, ime ti je ena. Krhkost se ovdje odnosi i na moralnu lomnost. Ofelijin i Gertrudin prijestup bivaju teima ako ih promotrimo na pozadini Shakespearova opusa. Desdemonin otac Brabantio ne uspijeva sprijeiti kerinu udaju za hrabroga Othella, makar je druge boje koe i uz to stariji od nje. Jo je jaa u svojoj volji Juliet, koja se suprotstavlja i majci i ocu, i to s tonom hrabre ironije, pa se udaje za voljenoga Romea. Kordelija iz Kralja Leara ocu ne laska, ali zato s njim umire na kraju drame. Kakav je stvaran odnos prema eni u komunizmu, dobro pokazuju Bukara i Puljo kad govore to Omelija mora imati u rukama dok eka Amleta to e joj knjiga, bolje je da krpa oeve hlae ili prede vunu, to rade bae cure. Odnos prema eni biva dobar pokazatelj ukupne situacije u Mrdui. Ana je naime samo sredstvo za ostvariti tue zamisli. Sredinja inteligencija nemilosrdno kritizira takvo drutvo i takvu sredinu. U tom Bobinac vidi jednu od razlika ovoga teatra u odnosu na

112

tradicionalni puki komad: sve, pa i lokalna sredina ranije svetinja u oima njezinih stanovnika svedeno je na interese iza kojih se kriju novac i mo. Majkaa iz Predstave Hamleta rado spava s Bukarom i dok joj je mu iv, a poslije njegove smrti ini isto, ali toboe iz drugih razloga. Ana nevoljko izdaje koku, ak mu govori da ode, preklinje ga da ne govori vie dok ih prislukuju. Njezin je grijeh tei od Ofelijina, jer na kraju, kad ima prigodu iskupiti se, ne eli uti za koku. ini se da ipak slua oca i nada se braku s nekim tko e biti politiki podobnijim. Ana je takoer posebno optuena drugim enskim likovima iz Breanova opusa, koji se isto kao i ona nalaze u napasti i pod prisilom, ali biraju drugaije. Jasna je gimnazijalka iz Arheolokih iskapanja kod sela Dilj koja polazi za asistenta Mladena Jurkovia, makar ovaj gubi mjesto na fakultetu i mogunost lijepe karijere. U svom se postupku mora suprotstaviti ocu Jeri Komadini, predsjedniku Mjesne zajednice, koji staje na stranu tiranina Boe. U tom je smislu hrabra i Margarita, studentica na poetku bliska profesoru Fausneru iz drame Neastivi na Filozofskom fakuletu. Ona odbija suradnju s profesorom kad shvaa da je ga je Sotona kupio, a suradnja bi i njoj mogla donijeti karijeru. U enskim likovima dva dramatiara poruuju isto: mogue je suprotstaviti se tiraniji, ali za to valja imati iznadprosjean moral, biti spreman rtvovati svoj poloaj u drutvu i ivjeti gore nego to bi nam omoguili tirani. Ili ak uope ne ivjeti. 4. Literatura o smijehu i kominom (dva autora) Henri Bergson: Smijeh (Esej o znaenju kominog) Simon Critchley: O smijehu 5. Literatura o tragediji (dva autora) George Steiner: The Death of Tragedy, Yale University Press, New Haven Aristotel: O pjesnikom umijeu, Northrop Frye: Anatomija kritike, Naprijed, Zagreb 1979. 6. Na temelju drugih predavanja i dijelova skripte, ukratko osmislite metodiki pristup elementu iz ove drame koji sam izaberete (likovi, jezik, odnos traginoga i kominoga...)

113

28. Aristotelova Retorika

1. to je za Aristotela retorika? Aristotel dovodi retoriku u svezu s dijalektikom, jer obje govore o spoznajama koje su donekle zajednike za sve ljude, a ne pripadaju nijednoj odreenoj znanosti. Retorika je za Aristotela vjetina koja pronalazi metode uvjeravanja, doslovno, sposobnost teorijskoga iznalaenja uvjerljivoga u svakom danom sluaju. Rije je dakle o pojedinim specifinim sluajevima koji mogu biti vezani za bilo koju struku. Retorika je praktina disciplina, a ne znanost. Zadatak retorike sastoji se u pretresanju pitanja o kojima se savjetujemo, ali o kojima nemamo strogo odreenih pravila, i u prisutnosti takvih sluatelja koji nisu sposobni sagledavati brojne okolnosti sluaja i pratiti opirnu izvedbu zakljuaka. Savjetujemo se o onome to naizgled moe biti i ovakvo i onakvo (...).Uvjerljivim govorima sluimo se u svrhu donoenja odluke (125). 2. Tri vrste govornitva i njihova obiljeja govori o trima vrstama govornitva politikom sudskom epideiktikom (pohvalnom i pokudnom) govornitvu Svaki govor ima tri elementa: osobu koja govori, predmet o kojem govori i osobe kojima se obraa. Tri vrste govora Aristotel izvodi iz triju vrsta sluatelja. Politiki govor upuen je lanovima skuptine, sudski govor upuen je sudcu, a epideiktiki govor upuen je obinomu gledatelju. Svaki je govor vezan za odreeno vrijeme i za odreenu svrhu. Politiko govornitvo - Na neto potie ili od neega odvraa. Govornici savjetuju pojedine osobe na njihovo osobno dobro, a narod na ope dobro. Politiko govornitvo obraa se narodnoj skuptini. Ova vrsta govornitva ima u vidu budunost, jer se na neto potie ili se odvraa od neega to bi se moglo dogoditi u budunosti. Svrha je politikoga govora rasprava o tom to je korisno, a to je tetno. Aristotel dri da se ono o em se raspravlja u ovom govornitvu moe svesti na pet glavnih toaka: prihodi, rashodi, rat i mir, obrana zemlje zakonodavstvo. Knjiga zatim tumai ono to je mogue nazvati subjektivnim metodama uvjeravanja. Aristotel naime kae da se svaki poticaj ili odvraanje tie konanoga blagostanja ili osjeaja sree. Tako je blagostanje, ili srea, glavni dokaz kojim se neki skup ljudi, a poglavito se misli na skuptinu u kojoj sjede predstavnici naroda, moe uvjeriti da neto ini ili ne ini. Sreu je po A. mogue definirati kao blagostanje udrueno s vrlinom, ili kao vrlo ugodan ivot, na sigurnosti zasnovan ivot, kao obilje dobara i robova s mogunou da ih ouvamo i njima se koristimo. Dobar ugled, kao dio sree, jest ope uvjerenje da je netko astan ovjek (...) ast je znak steena ugleda u vrenju dobrih djela (22). Srea po A. ima ove dijelove:

114

unutarnje odlike: plemenito podrijetlo, brojni i valjani prijatelji, bogatstvo, valjano i brojno potomstvo, lijepa starost; tjelesne odlike: zdravlje, ljepota, snaga, stasitost (...) slava, ast vrline: razboritost, hrabrost, pravednost Epideiktiko govornitvo - Ovaj govor kudi ili hvali odreenu pojavu. E. govor upuen je obinomu gledatelju. Takvo govornitvo ima u vidu sadanjost, jer se neto kudi ili hvali sa stajalita sadanjega stanja. Svrha onih koji kude ili hvale jest ast ili sramota. Dokazi kao dio epideiktikoga govora tiu se vrline i morala prije svega, pa A. navodi da je vrlina: mogunost pribavljanja i ouvanja dobara, te mogunost da se ine brojna i znaajna dobroinstva (...). Dijelovi vrline jesu: pravednost, hrabrost, trezvenost, dareljivost, blagost, razboritost i mudrost. Sudsko govornitvo - Sudsko govornitvo obiljeuje optuba i obrana, jer jedna strana optuuje, a druga brani. Sudski govor upuen je sudcu. Ima u vidu prolost, jer se na sudu pretresaju proli dogaaji. Svrha govornika na sudu jest pravda ili nepravda. Dokazi su za A. bitan element svakoga govornitva jer su bitan element uvjeravanja. Filozof navodi da ih u sudskom govornitvu valja izvoditi poznavajui tri elementa: kakva je narav onih koji nepravedno postupaju; koji motivi ih navode na nepravdu; kakva je narav onih prema kojima se nepravedno postupa. Nepravedno postupanje za A. jest svojevoljno i protiv zakona nanoenje tete. Koristan je Aristotelov popis onih koji obino vjeruju da bez straha od kazne mogu uiniti nepravdu: dobri govornici, ljudi od akcije, osobe koje imaju veliko iskustvo u sudskim procesima, oni koji imaju puno prijatelja, bogati. Filozof tvrdi da su prijestupu naklonjeni ljudi koji misle da bi im se moglo oprostiti, nadalje oni koji su odve cijenjeni ili odve prezreni. Aristotel govori i opim okolnostima, pa kae da se na prijestup ljudi odluuju kad im je dobit bliska, a kazna daleka. 3. to je entimem, navedi dva primjera. Uvjeravanja su vezana za dokaze, a najvaniji dokazi u retorici jesu entimemi i primjeri. Silogizam je pojam iz dijalektike, a sastoji se od dviju premisa i zakljuka. Entimem je skraeni silogizam. Jedna se premisa preuuje jer se dri da ju sluatelji ili itatelji znaju. Retorika navodi dvije vrste entimema: demonstrativni i pobijajui. Prvima se dokazuje da neto postoji ili ne postoji, a u njima se zakljuci izvode iz priznatih premisa. Pobijajui entimemi izvode se iz premisa suprotnih premisama protivnika. Izvedba entimema: iz suprotnosti: Ako nije pravedno ljutiti se na onoga koji nam je uinio zlo protiv svoje volje, nema potrebe biti zahvalan nikomu tko nam je pod prisilom uinio neko dobro. iz slinih padea: Pravedno nije uvijek dobro, jer bi u tom sluaju dobro bilo predikabilno svemu to se pravedno dogaa. Ali, nitko ne eli da se nad njim pravedno izvri smrtna kazna. iz uzajamnih odnosa: Ako vas nije sramota prodavati, nije ni nas kupovati iz pojmova veega i manjega: ovjek koji tue oca spreman je tui i blinjega iz indukcije: Ako vlastite konje ne povjeravamo ljudima koji su se loe skrbili o tuima, ili ako ne povjeravamo brodovlje onima koji su upropastili tue, ako ovo vrijedi za sve sluajeve ne bi trebalo da nau sigurnost povjeravamo ljudima kojima nije polo za rukom da osiguravaju sigurnost drugima. iz ranijega suda o istom,:Smrt je zlo, jer da tako bogovi ne misle, i sami bi umirali.

115

kad je potrebno poticati ili odvraati glede oprenih stvari: Ako bude govorio pravedno, mrzit e te ljudi; ako bude govorio nepravedno, mrzit e te bogovi. Ako govori pravedno, voljet e te bogovi; ako govori nepravedno, voljet e te ljudi ; Metode uvjeravanja bile bi tehnike i atehnike. Atehnike jesu one koje govornik nije sam pronaao nego postoje od prije, emu bi pripadali svjedoci, pisani ugovori ili iskazi dobiveni nakon muenja. Pod tehnikim metodama uvjeravanja Aristotel misli one koje se mogu konstruirati zalaganjem retoriara. Rije je o objektivnim metodama (entimemi i primjeri) te o subjektivnim metodama (razliiti osjeaji onih kojima se govornik obraa). Lijep e u sadraju biti onaj stil i oni entimemi koji brzo priopavaju neko znanje. Jednostavni entimemi, koji su lako razumljivi svakomu ovjeku, nisu lijepi. Isto tako nisu lijepi entimemi koji su nerazumljivi. Glede vanjskoga izgleda, lijepi su entimemi koji ine antitezu. Entimemi mogu biti uveni ako sadre metaforu, pri em Aristotel posebno cijeni metafore na osnovu analogije. 4. to je primjer? Zakljuivanje o nekom danom sluaju na temelju brojnih slinih sluajeva u dijalektici se naziva indukcija, a u retorici primjer. Primjer se ne odnosi prema onom to oprimjeruje ni kao dio prema cjelini ni kao cjelina prema dijelu, nego kao dio prema dijelu, slino prema slinom. Oba sluaja podreena su istom rodu sluajeva, pri em je jedan od njih poznatiji. U drugoj knjizi Retorike filozof misli da postoje dvije vrste primjera: izvrena djela primjeri koje govornik sam nalazi. Druga se vrsta dijeli na o parabolu o basnu. Povijesni primjer bio bi s njemakom vojnom strategijom. Nakon poraza u I. svjetskom ratu, na njemakim vojnim kolama govorili su da Njemaka vie nikad ne smije voditi rat na dvama velikim bojitima istodobno, a upravo je tu pogrjeku poinio Hitler tridesetak godina poslije. Za primjer parabole Aristotel navodi Sokratovu metodu raspravljanja. Parabola bi nastala kad bi netko rekao da visoke slubenike ne valja birati kockom, jer bi to bilo kao da netko meu mornarima na brodu bira kormilara ne po onom to zna taj posao, nego kockom. 5. Odlike dobra stila Jasnoa Razmjer jednostavnosti i sloenosti (treba govoriti kao da je naravno, a ne umjetno, jer naravni je govor uvjerljiv, za razliku od umjetnog. Govor nr trba biti ni odve uzvien ni odve jednostavan, nego prikladan) Prikladnost Aristotel opetuje: stil mora biti jasan, ali ne jednostavan i mora voditi rauna o prikladnosti. Svakoj vrsti govora odgovara odreen stil. Stil sudskih govora egzaktan je, a posebno je odreen govor pred sucem, jer on brzo vidi ako se skree s teme. Stil politikih govora moe imati dojam povrnosti, jer se obraa velikomu broju slutelja. Epideiktiki govori najprikladniji su za pisani oblik, jer su i namijenjeni itanju.

116

Jasnoa - Neka jasnoa bude definirana kao glavna odlika stila. A. kae da se jasnoa kao temeljno naelo stila sastoji u pravilnom govoru helenskim jezikom, a za to ima pet uvjeta: pravilna uporaba veznika, uporaba obinih, a ne opisnih izraza, uklanjanje dvosmislenim izrazima, uporaba pravilna roda i broja. Filozof kae da nejasnoa nastaje kad se u poetku ne kae to se misli, a u sredinu stavljamo mnoge misli. Bitna je sljedea uputa: Uopeno govorei, napisano mora biti lako za itati i govoriti, to je isto. Jasnoi stila doprinose imena i glagoli koji su uli u svakodnevnu uporabu; to se stil vie udaljava od svakodnevne uporabe, to postaje uzvieniji. Nadalje, govorei o opirnosti i saetosti, Aristotel kae da se neto moe uiniti jasnijim pomou epiteta i metafora, uvajui se pritom poetskoga stila. Razmjer jednostavnosti i sloenosti - jeziku valja dati izgled neega neobinoga, jer se ljudi dive onomu to je udaljeno, a sve to izaziva divljenje je ugodno. I oni koji se slue biranim govorom to moraju izvoditi neopaeno, pravei se kao da ne govore umjetnim, nego naravnim govorom (jer naravni govor djeluje uvjerljivo, a umjetni neuvjerljivo. Sluatelji se naime prema takvu govorniku odnose tako kao da im smilja zamku, upravo onako kao prema pomijeanu vinu). Nema potrebe da stil bude ni odve jednostavan ni odve uzvien, nego prikladan (...). I u poeziji bilo bi neprikladno kad bi se, uzmimo, rob, ili odve mlad ovjek izraavao biranim rijeima. Prikladnost - Aristotel govori o prikladnosti iskaza, pa tumai i uporabu metafore. Valja paziti mislimo li se rugati ili hvaliti. Poslije, u 11. poglavlju, Retorika ui da i figure neemu pristoje, a neemu ne pristoje: hiperbole su za ljutite osjeaje, imaju neega mladenakoga u sebi i starijima ne pristaje njima se sluiti. Suhoparnost stila uzrokuju etiri elementa: sloenice (Likofron: mnogoliko nebo visokovrhe zemlje, umjesto tjesnac). neobini izrazi (Alkidamant: bie razdraeno neumjerenim nagonom svoje misli ovjek) dugi , esti ili neprikladni epiteti (vlaan znoj) metafore sigurno ako su preuestale ili neprikladne (Odiseja / divno zrcalo ljudskoga ivota) Usporedba - I usporedba je metafora, makar meu njima ima neznatne razlike. Usporedba je, na primjer, kad pjesnik o Ahileju kae: k'o lav se baci, a metafora kad kae lav se baci. Budui da su obojica srani, pjesnik, koristei se metaforom Ahileja naziva lavom. (175). Opirnost i saetost stila - Saetost se postie tako to umjesto opisa pojma rabimo ime. Ravna povrina kojoj su sve toke podjednako udaljene od sredita krug. Saetosti pridonosi i uporaba jednine umjesto mnoine. Opisujemo ako moramo izraziti togod sramno ili nedolino. Ako elimo biti opirni, moemo pridavati osobine koje predmet nema: To malo, vjetrima ibano brdo. Moemo takoer pojmove sastavljati pomou veznika: otputovavi i porazgovaravi / otputovavi porazgovarah. Skladnost stila - Arsitotel ovdje najvie govori o skladu stila s predmetom na koji se odnosi. O vanim stvarima ne smije se govoriti podcjenjivaki, o nitavnom se ne smije govoriti uzvieno, a obina se stvar ne smije ukraavati. ini se da govorei o strasti, filozof takoer govori u skladu stila s predmetom na koji se odnosi. O zlostavljanju treba govoriti srdito, o

117

bezbonim i besramnim stvarima valja govoriti s indignacijom i suzdrano. O djelima dostojnim hvale valja kazivati ushieno; o djelima vrijednim suuti valja govoriti ponizno. Filozof tumai i primjerenost stila odreenu uzrastu, spolu ili naciji. Nadalje, govorniku koji je pod utjecajem osjeaja odgovaraju sloenice, brojni epiteti i neobini izrazi. Ritam - Govor mora imati ritam, a ne metar, jer bi inae bio poema. Aristotel navodi heorojski ritam koji da je uzvien dok su jambovi obiljeje svakodevnoga izraza. Trea vrsta ritma za Aristotela je pean, od kojih jedan prilii poetku, a drugi zavretku stiha. Kompozicija reeninih perioda - Kontinuirani stil po sebi nema kraja, ako se ne zavrava predmet o kojem je rije. Ovaj stil nije dopadljiv zbog svoje beskonanosti, jer svatko tei da jasno vidi kraj. Periodni stil sastoji se od perioda. Perioda je reenica koja ima svoj poetak i kraj te lako uoljiv razmjer. Ono to je napisano ovim stilom dopadljivo je i lako razumljivo. Stil je dopadljiv jer sluatelj stalno ivi u uvjerenju da razumije izloeno te da je doao do odreena zakljuka. Govor napisan ovim stilom lako se pamti, a razlog se krije u tom to periodni stil ima broj, a on se najlake pamti. Period moe biti jednostavan, a moe se sastojati od nekoliko lanova, reeninih dijelova, koje filozof naziva kolama. lanovi periodnoga stila po A. mogu biti rastavljeni i suprotstavljeni. Otmjeno izraavanje - Lijep e u sadraju biti onaj stil i oni entimemi koji brzo priopavaju neko znanje. Jednostavni entimemi, koji su lako razumljivi svakomu ovjeku, nisu lijepi. Isto tako nisu lijepi entimemi koji su nerazumljivi. Glede vanjskoga izgleda, lijepi su entimemi koji ine antitezu. Entimemi mogu biti uveni ako sadre metaforu, pri em Aristotel posebno cijeni metafore na osnovu analogije. Aristotel dovodi metaforu u vezu s filozofskom spoznajom. Naime metaforu valja izvoditi iz podruja srodnih, ali ne posve slinih predmeta. Tako se u filozofiji za otroumnost dri sposobnost uvida slinosti meu stvarima koje se vrlo razlikuju.

118

6. Koja su dva dijela govora uvijek potrebna? Postoje samo dva uvijek potrebna dijela govora: 1. Izlaganje 2. Dokazivanje Aristotel kae da su uvod, usporedba argumenata i rekapitulacija dopustivi u politikom govornitvu samo ako je rije o uzajamnom pobijanju. Ovi se dijelovi dakle sreu u politikom govornitvu ukoliko ono ukljuuje optubu ili obranu, ali ne kad je namijenjeno pruanju savjeta. Isto tako, epiloga nema u svakom sudskom govoru. Neki govori mogu imati ove dijelove: 1. Uvod; 2. Izlaganje predmeta; 3. Metoda uvjeravanja; 4. Epilog. Pobijanje protivnika pripada, kako kae A., metodama uvjeravanja. Ipak, opisujui podrobnije dijelove govora, filozof se zadrava i na nekim dijelovima koji su ustvari poddijelovi prije iznesene podjele. Izlaganje - U epideiktikom govoru izlaganje ne smije ii odjednom, nego dio po dio. Mora se recimo izloiti na osnovu kojih postupaka vidimo da je osoba hrabra, a na osnovici kojih da je mudra. Kod optube izlaganje mora imati pravu mjeru, jer mora

pokazati da se djelo izvrilo, da je nanijelo tetu ili da se nepravedno postupilo. Kod obrane izlaganje mora biti to krae. Izlaganje mora imati moralne odlike, to e se postii ako znamo moralni karakter. Ne valja govoriti ni proraunato. Aristotel kae da se u politikom govoru rijetko sree izlaganje, jer nitko ne izlae o buduem. Uvjeravanje - Uvjeravanje mora imati apodiktiki karakter. U sudskom govornitvu valja usmjeriti pozornost na jednu od etiri mogue, i ve navedene, toke : 1. djelo ne postoji 2. djelo postoji, ali nije tetno, 3. djelo je tetno, ali manje nego to se tvrdi 4. djelo nije nepravedno ni protuzakonito. U epideiktikom govoru prijeporna se toka tie preuveliavanja lijepih i korisnih djela. Primjeri su vie namijenjeni politikim govorima, a entimemi sudu. Entimeme ne valja navoditi jedan za drugim, nego ih valja izmijeati s ostalim dokazima. Tee je govoriti u skuptini, dakle drati politiki govor, nego na sudu, i to stoga to se politiki govor odnosi na budunost. Retorika ui da nije dobro previe govoriti u svoje ime, nego je mudro svoje rijei staviti u usta drugoga. Naime govor u svoje ime izlae zavisti, ili nam mogu prebaciti da smo govorljivi; osim toga, govorei o drugima, moemo biti optueni da smo neotesani ili da kleveemo. 3. Prikaite problem odnosa etike i estetike iz 11. poglavlja prve knjige U jedanaestom poglavlju prve knjige Aristotel donosi i za umjetnost vane misli koje se mogu primijeniti na odnos etike i estetike, morala i umjetnosti. Filozof govori o tom to je ugodno: Budui da je ugodno uenje i divljenje, nuno je ugodno i sve tomu slino, kao, na primjer, oponaanja, kakva su slikarstvo, kiparstvo, pjesnitvo, i uope svako dobro oponaanje, sve da objekt oponaanja i nije po sebi neto ugodno, jer se tada zadovoljstvo ne doivljava zbog predmeta oponaanja, nego zbog svijesti da je oponaanje ravno oponaanom predmetu, pa se iz toga neto naui. Aristotel ne potie opravdanja nemorala umjetnikom ljepotom, nego tvrdi da se iz oponaanja neto moe nauiti.

119

29. Kvintilijanova knjiga O izobrazbi govornika

1. Kvintilijan o moralnom liku uitelja Kvintilijan od samoga poetka istie vanost morala, kae da je slaba nadarenost manji nedostatak od moralne pokvarenosti. Ako se dokae da su kole korisne za uenje, a tetne za moral, ja sam za to da se kudikamo vie gleda na moralni aspekt nego na ma kakvo bljetavo govornitvo.Kvintilijan je zapisao misli koje e ivjeti dok u ljudskom rodu bude potrebe za tim da netko iskusniji i stariji pouava mlae i manje uene osobe: Prije svega neka prema svojim uenicima zauzme roditeljski stav i neka sebe dri zamjenikom onih koji su njegovoj skrbi povjerili svoju djecu. On sam mora biti bez poroka i ne smije ih kod drugih trpjeti. Neka bude strog bez natmurenosti, njegov stav neka je srdaan, ali bez familijarnosti, kako se ne bi iz strogosti rodila mrnja, a iz familijarnosti prijezir. Neka se njegov govor najee kree oko estitosti i potenja. to ih vie bude opominjao, to e ih manje kanjavati. Uitelj se mora prilagoditi umnoj razini svoga uenika. On e biti poput hitra pjeaka koji e, kad se nekamo zaputi s malim djetetom, pruiti ruku tomu djetetu i usitniti korake. Nee uriti i maleni pratitelj e ga pratiti u stopu. Sljedeu misao korisno je imati na umu ne samo predavaima, nego i piscima: predavanja najuenijega uitelja laka su za razumijevanje i jasna. 2. Dijelovi sudskoga govornitva Dijelovi govornikoga umijea jesu inventio (otkriti argumente,dokaze), dispositio (dobro rasporediti argumente), memoria (zapamtiti), pronuntiatio (odrati govor). Podjela govora po vrstama slijedi grku tradiciju, poglavito A., pa spominje ove vrste: pohvalno ili pokudno govornitvo, savjetodavno sudsko govornitvo. Dijelovi sudskoga govora 1. uvod - exordium 2. iznos injenica - naratio 3. digresija 4. prijedlozi, raspodjela najvanijih pojedinosti 5. dokazi 6. zakljuak govora - peroracija Uvod - Jedina je svrha uvoda pripremiti publiku na taj nain da bude naklonjena i rado slua ostatak govora. Veina autora, i Kvinitilijan s njima, dri da se to postie trima nainima, naime inei one koji sluaju dobro raspoloenima, pozornima i spremnima da prime pouku. Danas kau da uvod u javni nastup valja zapoeti, uz ostalo, tako to emo se ispriati ili tako to emo se naaliti. Kvinitilijan zatim govori

120

o tom kako ustvari treba napisati, rasporediti uvod. Upute koje prua korisne su ne samo za sve dijelove govora, nego za svako pisanje. Onaj koji mora odrati govor mora promisliti to ima rei, komu se obraa, koga brani, koga napada, u koje vrijeme i na kojem mjestu e govoriti. Nadalje, mora znati kakvo je miljenje javnosti o tom to govori, kakve su stavovi ili predrasude suca, i konano to e pokuditi i to e prikazati poeljnim. Po prirodi stvari, znat e to mora kazati prvo. Iznos injenica - Govorei o iznosu injenica, Kvintilijan kae da emo postii razumljivost i jasnou tako to emo izrei svoju pripovijest prikladnim rijeima, bez traga zlobe, nadalje bez preuzetnosti i neobinosti, te nadalje podrobno nabrajajui injenice, osobe, vremena, mjesta i razloge. Nain kojim sve iznosimo mora biti prilagoen predmetu, tako da sudac moe lako shvatiti to zapravo govorimo. Govornik najbolje govori kad ostavlja dojam da kazuje potpunu istinu. Digresije - ini se da digresijama i raspodjeli najvanijih pojedinosti Kvintilijan ne pridaje toliko vanosti koliko ostalim dijelovima govora. Katkad valja usputno pohvaliti neki dio stvarnosti koji je s temom govora tek dijelom vezan. Raspodjela najvanijih dijelova samo naglaava ono bitno te sucu omoguuje preglednost. Dokazi - Dokazi koje navodi ne razlikuju se bitno od Aristotelovih. Pisac rabei svoju terminologiju govori o tehnikim i atehnikim dokazima. Kvintilijan pozornost posveuje javnomu mnijenju. Govori o potvrenim i usmenim dokazima, moguem sukobu meu tim dokazima i o primjerima. Poput Aristotela, i on navodi entimeme.Uz entimeme i silogizme, Kvintilijan spominje i epicheireme, za koje kae da su samo podvrsta silogizma koja nije utemeljena na dokazanoj istini, nego na onom to je moda vjerojatno. Evo primjera: Sve su ive stvari bolje od neivih, ali nema nita boljega od svemira, pa je i on iv. Zakljuak - Glede peroracije ili zakljuka, Kvintilijan misli da postoje dva naina kojim govor moemo zavriti. Prvi je da nabrojimo opet najvanije pojedinosti cijeloga sluaja, a drugi da se obratimo emocijama onih koji sluaju. Poput Aristotela, i Kvintilijan dakle govori o emocijama. Aristotel pritom otvara podruja gdje se sreu dananje znanosti psihologija i filozofija. Kvintilijan i u ovom slijedi osnovnu misao svoje knjige i trai moral. On govori o pathosu i ethosu, i kae da neki pod pathosom podrazumijevaju jae, a pod ethosom blae emocije; navodi i misao po kojoj je pathos prolazan, a ethos stalan. Kae da su dva elementa katkad iste naravi, pa je recimo amor pripada pathosu, a caritas ethosu. Zanimljiva je govornikova misao po kojoj se emocijama (sudaca) obraamo da bismo podnoljive tekoe predstavili nepodnoljivima. Da bismo izazvali emocije kod drugih ljudi, bitno je da mi sami te emocije osjetimo. Same uenike reakcije na tekst, pa i na dogaaje koji nisu izravno vezani za knjievnost, lake su shvatljive ako ih uitelj zna razumjeti i proivjeti. 7. Odlike dobra stila po Kvintilijanu Odlike dobra stila jesu pravilnost, jasnoa i ljepota. Zadaa je uitelja gramatike prouavati pravilnost jezika, i to je sadraj prvoga dijela gramatike nastave. Jezik se po Kvintilijanu kvari prije svega barbarizmima i solecizmima, dakle tuicama i slovniki neispravnom uporabom rijei i izraza. jasnoa, gramatika ispravnost i odmjerenost duine reenica bitne odlike doba stila. Za mene su glavne odlike stila: jasnoa, uporaba rijei i njihovom pravom znaenju, njihov pravilan poredak, neodlaganje u beskonanost zavretaka reeninih perioda, stil kojemu ne smije nita nedostajati, a isto tako u kojem ne smije biti nita suvino. Na taj e nain na govor kod obrazovanih naii na odobravanje, a neobrazovanim e biti razumljiv.

121

Prava ljepota uvijek ide ruku pod ruku s korisnou. Prikladan ukras mora se prilagoavati svojstvu sadraja, jer svaka od triju vrsta govornitva zahtijeva svoje ukrase. Danas takoer imamo razliite funkcionalne stilove, od razgovornoga do znanstvenoga, i svaki ima svoja pravila. U politikom govornitvu, kae Kvintilijan, senat zahtijeva uzvien, a narod uzbudljiv govor, javne rasprave na sudovima i one o smrtnim kaznama iziskuju toniji nain izraavanja. Uitelj retorike upozorava i na ove nedostake: nepristojnosti u dvosmislenostima: cum hominibus notis loqui cum notis; cunnus (vulgaran izraz za ensko spolovilo) jednolinost , dakle stil bez raznolikosti, koji ima jednu te istu boju, a to da je jedan od najsigurnijih znakova nedostatka umjetnikoga instinkta. pleonazam ili pretrpanost rijeima; srodno da je cjepidlaenje, koje je udaljeno od pravoga stila koliko sujevjerje od vjere afektiranje koje oznauje sve bombastino, sladunjavo, prekomjerno, nategnuto Pogrjeke sadraja, oito srodne afektiranju, jesu besmislenost, nejasnoa, unutarnja proturjenost i suvinost. Kvintilijan daje moda najbolju uputu o stilu uope: Velika je prednost biti sposoban izlagati jasno i ivopisno predmete o kojima govorimo. (VIII.III. 62).

5. Kakav mora biti govornik po Kvintilijanu i Marku Katonu? (XII. knjiga) Govornik kakvoga ja izgraujem mora biti onakav kakvim ga je crtao Marko Katon: vir bonus, dicendi peritus dobar ovjek koji je vjet u govoru. Uz misli o naravi uitelja, ova je reenica posebno vrijedna. Korisno je pamtiti i sljedee: govornu sposobnost valja drati zlom kod pokvarenih ljudi, jer ona ini ljude jo gorim no to su bili. Stoga govornik mora prouiti znanost o moralu i graansko pravo. Zanimljiva je sljedea Kvintilijanova tvrdnja: Filozofija se moe simulirati. Govornitvo ne. Filozofi e zacijelo dodati da se loa filozofija moe simulirati. Prolo je stoljee uvelike obiljeila marksistika filozofija, koja je bila uvjerena da jedina ne simulira.

122