Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Save to My Library
Look up keyword or section
Like this
19Activity

Table Of Contents

0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Povijest Krscanske Literature

Povijest Krscanske Literature

Ratings: (0)|Views: 1,731 |Likes:
Published by malamara

More info:

Published by: malamara on Sep 10, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

07/12/2013

pdf

text

original

 
 TOMISLAV J. ŠAGI-BUNI
Ć
 
POVIJESTKRŠ
Ć
ANSKE LITERATURE
Prvi svezak
PATROLOGIJAOD PO
Č
ETKA DO SV. IRENEJA
KRŠ
Ć
ANSKA SADAŠNJOSTZAGREB1976
 
 2
1.
 
POJAM I POVIJEST PATROLOGIJE
-
 
PATROLOGIJA
je pojam koji obuhva
ć
a: nauku o životu i književnoj djelatnosti starihcrkvenih pisaca (klasi
č
na antika), te istraživanje i izlaganje života i književnog radastarih crkvenih pisaca (pisaca koji su obra
ñ
ivali teološke teme, te razra
ñ
ivanje njihovau
č
enja).
-
 
Patristi
č
ka teologija je znanstveno prou
č
avanje i prikazivanje teologije starih pisaca, stim da se pojmovi „patrologija“ i „patristika“ mogu držati za sinonime.
-
 
Naziv „patrologija“ istozna
č
an je i s nazivima „povijest starocrkvene književnosti“(katoli
č
ki krugovi) i „povijest starokrš
ć
anske književnosti“ (protestantski krugovi).
-
 
„Povijest starokrš
ć
anske književnosti“ uklju
č
uje novozavjetne spise i spise heretika –katoli
č
ka znanost odijeljeno prou
č
ava NZ od ostalih starokrš
ć
anskih spisa.
-
 
Danas se gubi razlika izme
ñ
u ova dva naziva, budu
ć
i da se uvidjela važnostprou
č
avanja hereti
č
kih spisa.
-
 
„Apokrifi“ su spisi koji su pretendirali da budu ubrojeni u SP, njih prou
č
avaju ibiblijske znanosti i patrologija.
-
 
„Povijest dogmi“ je znanost koja se razvila iz patristi
č
ke teologija, prou
č
ava razvitakrazmišljanja i raspravljanja tijekom povijesti Crkve koji je doveo do definiranjaodre
ñ
enih dogmatskih formulacija.
-
 
„Povijest teologije“ je istraživanje razvitka teologije kao znanosti, znanstvenoprou
č
avanje života, književnog rada i nau
č
avanje teoloških pisaca tijekom crkvenepovijesti do danas (patrologija je dio povijesti teologije).
-
 
Naziv „patrologija“ prvi upotrijebio Johann Gerhard, koji je izdao djelo „Patrologija“1653.g., a za
č
etnik joj je „otac crkvene povijest“ Euzebije Cezarejski (333.g.), koji jeu svojoj „Crkvenoj povijesti“ iznio krš
ć
anske pisce, pravovjerne i heretike.
-
 
Kolijevka patrologije je Betlehem, a njezin otac sv. Jeronim, koji je 392. g. napisaodjelo „De viribus illustribus sive cathalogus de scriptoribus ecclesiasticis“ (opisaniživoti 135 pisaca, uklju
č
uju
ć
i židovske pisce Filona i Josipa Flavija, te Seneku).
-
 
Na Istoku je za patrologiju važno djelo u 9. st. napisao carigradski teolog Focije -„Myriobiblion“ (Bibliotheca), gdje je zabilježeno 280 poganskih i krš
ć
anskih pisaca.
 
 3
2.
 
POJAM I ZNA
Č
ENJE „CRKVENIH OTACA“
-
 
Nazivi „stari crkveni pisci“, „crkveni Oci“ ili „sveti Oci“ (odatle naziv patrologija)dolaze od obi
č
aja u antici da u
č
enik u
č
itelja naziva ocem: ve
ć
od prve polovice 2. st.ocem se naziva biskup, u 4. st. proširio se taj naziv i na druge u
č
itelje koji su bilipriznati kao autenti
č
ni reprezentanti crkvene tradicije (npr. sv. Jeronim), a dokaz zaispravnost nauke pomo
ć
u tekstova „Otaca“ upotrebljava se ve
ć
na op
ć
em saboru uEfezu (431. g.).
-
 
Č
etiri potrebna uvjeta da bi se netko mogao držati „crkvenim Ocem“: 1. Ortodoksnostnauke, 2. Svetost života, 3. Crkveno odobrenje (npr. citiranje na nekom koncilu), 4.Drevnost (tj. djelovanje u tom prvom razdoblju povijesti Crkve). Onaj kome nedostajeneki od uvjeta naziva se „crkvenim piscem“. „Crkveni nau
č
itelj“ je onaj koji nemasvojstvo „drevnosti“, ali uz ostale uvjete mora imati „eminens eruditio“ i „expressaEcclesiae declaratio“. Nakon što je Bonifacije VIII. nazvao Ambrozija, Jeronima,Augustina i Grgura Velikog „egregii doctores ecclesiae“ uobi
č
ajilo se njih
č
etvoricunazivati „velikim crkvenim Ocima“. Gr
č
ka Crkva ima tri „velika ekumenskanau
č
itelja“: Bazilije Veliki, Grgur Nazijanski (koji ima i po
č
asni naslov „teolog“) iIvan Zlatousti – Rimska Crkva je k njima pridružila i sv. Atanazija, pa se na Zapadubroje
č
etiri isto
č
na „velika crkvena Oca“.
-
 
Zapad broji i
č
etiri Oca koji su dobili naslov „crkvenog nau
č
itelja“: Hilarije, LeonVeliki, Petar Krizolog i Izidor Seviljski – oni s e
č
esto nazivaju „malim crkvenimOcima“. Od isto
č
nih Otaca naziv „crkvenog nau
č
itelja“ na Zapadu su dobili EfremSirski,
Ć
iril Jeruzalemski,
Ć
iril Aleksandrijski i Ivan Damaš
č
anski (isto
č
ni „malicrkveni Oci“).
-
 
Oci koji su umrli mu
č
eni
č
kom smr
ć
u nemaju naziv „nau
č
itelja“, nego „mu
č
enika“ (što je viši „vijenac“).
-
 
Katoli
č
ka Crkva je proglasila „nau
č
iteljima“ i neke teologe koji nisu živjeli u „ota
č
kodoba“: sv. Toma Akvinski, sv. Bonaventura, Anselmo Kantorberijski, Franjo Saleški,Ivan od Križa, Antun Padovanski, te dvije „nau
č
iteljice“: sv. Katarina Sijenska i sv.Terezija Velika (Avilska).
-
 
Doktrinalni autoritet crkvenih Otaca u Crkvi je vrlo velik – on se ne temelji na njihovuliterarnom zna
č
enju, nego na vjeri Crkve da je i Predaja, zajedno sa SP, izvor crkvenevjere. Kad se sveti Oci uzimaju kao autoritet u teologiji i propovijedanju, oni se nepromatraju toliko kao umnici i snažni mislioci, nego prvenstveno kao svjedocitradicije (
testes traditionis
) – njihov specifi
č
an autoritet u Crkvi je u tome
koliko suoni svjedoci crkvene vjere u njihovo vrijeme, kao izraza svete Predaje
. Njihovautoritet se ipak ne može poistovjetiti s autoritetom Svetog Pisma.
-
 
Nijedan crkveni Otac nije nezabludiv, osim ako je rije
č
o papi kada govori
excathedra
, no ni taj govor nije istovrijedan s govorom SP.
-
 
Izuzetnu vrijednost imaju tekstovi Otaca koje je usvojio neki op
ć
i sabor (takav tekstmože se, kao definitivna doktrinalna odluka sabora, držati nezabludivim), ali tosvojstvo tekst nema od autoriteta odre
ñ
enog Oca, nego od op
ć
eg sabora kao najvišegdoktrinalnog autoriteta Crkve.

Activity (19)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 hundred reads
1 thousand reads
Sanja Radun liked this
Ludi Konj liked this
iterze liked this
Valentina Volf liked this
Silvija Zivkovic liked this
Zec Mrkva liked this
danijelisimus liked this

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->