Prasac, ili, kako uivati u svinjariji

Posjetih juer, napokon, Prasac, restoran na Gornjem gradu. itao sam i sluao na sve strane o njemu, ali kako ponekad znam biti Nevjerni Toma odluih provjeriti i sam o emu se to toliko piskara i pria zadnje dvije tri godine. Vranyczanyjeva 6, Zagreb. Ulaz prije stare lokacije Tolkiena. Od Uspinjae krenete prema Markovom trgu i druga lijevo, prva lijevo je Stossmajerovo etalite. Mali ambijent s drvenim stropom i prastarim ventilatorima koji upotpunjuju ugoaj, za 15 do maksimalno 20 ljudi. Ugodno ureen. Nita fensi mensi, ajmo rei, kao kakva ugodno domainski ureena birtija, kakvih po Austriji, Njemakoj i vicarskoj ima poprilian broj. Ovo birtija ne treba ni u kom sluaju shvatiti u negativnom kontekstu, naprosto nemam prikladan izraz, moda je najbolje usporediti s pubovima na Otoku. Prije no to krenem na ostatak prie, mali osvrt na ime i povijest restorana. Dobar dio informacija sam iseprkao po netu, no nevano :-) Restoran je otvorio mladi kuhar Dino Galvagno, neki miks Sicilije (otac) i Slavnonije (mati). Oito jako temperamentni i svojeglav ovjek obzirom da je restorane u kojima je kuhao mijenjao ee no arape. Zato je tako esto mijenjao restorane, ne znam. No oito je dolazilo do sukoba s vlasnicima restorana, jer, iako si glavni kuhar, samo si glavni kuhar, i kada doe do sukoba miljenja kako bi trebalo voditi restoran, zadnju rije ima vlasnik restorana. No izgleda da vlasnici restorana u kojima je Dino tjerao po svome nisu imali ni sluha niti hrabrosti za njegove ideje. Po meni, to je skroz OK, jer mogue da ovjek nikada nebi mogo u tuem restoranu pokazati svoj talent do kraja. Ovako je sada sam svoj gazda, i to oito dobar gazda. Dok dobar dio restorana muku mue kako privui goste i opstati u ovim kriznim vremenima, Prasac tih

problema nema. Ukoliko elite biti sigurni da ete tamo zatei stol, najpametnije je rezervirati isti barem tri dana unaprijed. Zato ime Prasac? ovjek je oito lokal patriota i osvjeten. Da ne kopipejstam s njihove stranice, opitsat u sam ime kako sam ga shvatio i doivo. Radi se o tome da je to restoran koji nudi domaa jela jela pripremljena na moderan nain spravljena od lokalnih namirnica, preteito sve se nabavlja na Dolcu. Stoga je glupo da takav restoran ima neko fensi francusko ili englesko ime. No ima tu jo poveznica. Naime, prase, ilitiga svinjetina, je u kontinentalnom dijelu Hrvatske najzastupljenije meso, pa se ime savreno uklapa u tom kontekstu, isto kao i izreka u ovim krajevima: Uivao sam ko prasac u blatu, a tu ste dolu uivati. Ovu nit vodilju prate i jela koja se nude. Ako je na meniju telei obraz s bubrezima mozgom, onda se to jelo tako i zove, a ne nekakav fensi francuski izraz na kojem u polomiti jezik.

prevesti patlidan ili koroma, to je ve problem. No to nebi smio biti problem za konobara koji radi u takvom restoranu. No na kraju su svi sastojci uspjeno prevedeni, malo na njemakom malo na engleskom :-) I tu bi problemima bio kraj. Predjelo: Jedno predjelo su paja krilca, ne sjeam se vie, svime i svaime :-) Ne sjeam se obzirom da to nitko nije uzeo. Drugo predjelo. Drugo predjelo, peeni file, ako me sjeanje dobro slui neka domaa bijela riba, s patlidanima i gro drugog povra. Sve skupa jako dobro izbalansirano. Puno razliitih okusa, kiselo, slatko, slano. a friko peena riba, pa ujedno i vrua, preko tog hladnog povra taman dobro doe da povre ispusti svoju aromu i okuse. Ljudi tako se to radi, a ne nakrkat Vegete. Prvo ta bi ja napravio da sam vlasnik nekog restorana, pobacao svu Vegetu koju naem. A ne kao u jednom drugom poprilino poznatom zagrebakom restoranu, prvo mi za zub zapne krupniji komadi mrkve iz Vegete, kaj e re da se Vegeta nije skroz ni rastvorila. Da se razumijemo, nemam ja nita protiv Vegete, opako dobra stvar za po doma kad na brzinu treba zainiti neto. Al kad neto platim puno love, onda oekujem da hrana bude zainjena svjeim zainima, znai sol, biber i razno svjee bilje, a ne Vegetom. Glavno jelo: Dvojac koji je bio samnom se odluio za neto konzervativniju opciju; ma (riba) u nekakvom umaku. Ja sam se pak odluio za neto hrabriju kombinaciju. Ve spomenute telee obraze s mozgom i bubrezima u pireu.

Restoran se nalazi u Zagrebu, a ne u Parizu. Dino majstore, svaka ast. Pravo osvjeenje u gastronomski umalom Zagrebu. I da, umalo zaboravih, to bi bilo nedopustivo obzirom da izmeu ostalog ivim i od grafikog dizajna, karakteristini znak odnosno logotip je vrhunski, skoro ko da sam ga ja radio. Obris prasee guzice s uima i zavinutim repom. :-) Palac gore za nepodlijeganje opem trenud fensi-mensi restorana zadnjih godina, imena jela i logotip. Doosmo, rekosmo konobaru da imamo rezervirano, smjestismo se. Jedan jedini konobar, no obzirom na veliinu lokala, dosta. Dovoljno nenametljiv a opet dovoljno auran da ga se ne mora ekati ili dozivati. Taman ima mjeru i onaj istanani osjeaj, koji mnogima fali, kada treba pristupiti gostu.

Nudi nam prvo vodu, valjda vidjevi na naim licima da smo uspuhani i edni (mala opaska, kasnili smo u restoran dobrih pola sata a glad i e je napravila svoje pa smo ubrzali tempo na kakvih 30 stupnjeva). estitke na dobrom uoavanju, jer nam je svima za poetak dobro dola upravo voda. Kada smo se nakon par minuta opustili i napojili vode, konobar dolazi ponovo i sada nas pita to emo popiti i da pogledamo meni koji se nudi. Tu sada dolazi do malih problema, kojih na sreu nema puno, tonije, samo ovaj. Problem su strani jezici. Daleko od toga da konobar ne govori i engleski i njemaki, no problem je s prevoenjem pojedinih namirnica. Ja se zbilja ne mogu poaliti na moje poznavanje engleskog a jo manje na poznavanje njemakog, ali moje poznavanje namirnica se svodi na grah, piletinu, papriku itd. No

Koliko sam uo, riba je bila na nivou. No ne mogu o njoj poto nisam jeo. Ali zato mogu o teleim obrazima. Zaboravite sve to ste znali o mozgu s jajima ili o bubrezima kao o treerazrednim jelima za sirotinju. Neu puno, samo ukratko, stvar se topi u ustima, prava rapsodija okusa i naprosto mami na isprobavanje jo ovakvih kombinacija. Moram ponovno navratiti u Prasca i probati fileke. Jedno je sigurno, nemaju veze s pek filekima ili filekima na kiselo. To je pretpostavljam ono oko ega se Dino nije mogao sloiti u drugim restoranima, ponuditi esto potcijenjene namirnice i napraviti od njih vrhunski uitak za nepce. Drugi oito nisu imali u ekskluzivnom restoranu ponuditi bubrege, fileke i ostalo smee od jela. O da samo zaju koliko su u krivu bili. Desert: Ak se ne varam, jedan desert je bio okoladni sufle u s krukom i umakom, pretpostavljam da je i umak od kruke. Drugi je pak bio kombinacija malina sa svojevrsnim lagom od jogurta (platim cugu onom ko pogodi da je lag od jogurta) i svojevrsnog ipsa od nekog tankog tijesta. Poredano: ploka ipsa, lag od jogurta, maline, pa opet ploka ipsa i tako dalje. Desert, smrdi na ja bi toga jo, u neogranienim koliinama. ips pretjerano sladak, maline s okusom malina (kak sam ovo pametno sroio), a lag od jogurta podosta kiselkasto. Svako za sebe, nita posebno, ips presladak, maline ko maline, lag blago prekiseo. No kad se to sve stopi u ustima, onda nastaje harmonija. Ma, krivi izraz, ne nastaje harmonija, nastaje vatromet tri razliita okusa.

Vina: Vino se moe dobiti na ae i nije nuno uzet cijelu butelju, nudi se nekoliko crnih i bijelih vina. Ne radi se o vinima masovne produkcije, ve se svaka sorta vina uzima od tono odreene vinarske obitelji s Jadrana. Neu previe o vinima drvit poto je moje someliersko znanje skromno, no kako god, meni je bilo dobro. Ako nita drugo konobar zna vie od mene. Zna posluiti vina, ta se od njega i oekuje, a ne da mi se desi kao u nekim, nazovirestoranima, da mi konobar donese au gemitau, ili sauvaj boe, prikladnu veliku bavastu au za bijelo vino i onda saspe pola butelje u nju.

Opi dojam, malo u se raspisati obzirom da nije pisano za neki gastroblog ve e ovo itati (valjda) ljudi raznh profila. Prasac je definitivno zasluio svaku preporuku, uz jednu ogradu. Prasac nije mjesto za svakoga.

Prvo, veliina porcija koje bi mogle biti malo vee. No ak i da jesu malo vee, Prasac nije restoran tipa prederao sam se ko svinja, ne mogu se dignuti od stola, ve tipa; doao sam uivati u jelu ko prase u blatu Ukoliko tako postavite stvari, onda je sve u redu, i veliina porcije i cijena. Ukoliko se elite prederat za 100 kn, potraite inga, Rubelja ili bilo koju peenjaru slinog tipa. Cijene: Prasac jednostavno nije za vas. Nas troje, svo troje trosljedni No lako moete natrati i na remeni (predjelo, glavno jelo i de- storan koji e vas poastiti resert), 6 aa vina, da smo znali storanski cijenama ali hranom, da emo svako po dvije ae porcijama i ambijentom lokaluzeli vjerojatno cjelu butelju, i ne peenjare. Ne elim uope dvije litre obine jamnice, 990 usporeivati ova dva tipa mjekn. Pristojna i prihvatljiva cije- sta gdje moete napuniti svoj na. eludac jer stvari su jednak usporedive kao i najnoviji i najDobro: Vrhunska klopa, ugodan bolji Porsche i najnoviji model ambijent, dobra posluga M.A.N. lepera. Drugi potencijalni problem zato prasac nije Loe: Skroman meni od sve- za svakoga, relativno skroman ga dva jela (iako moete sami meni od svega dva jela. Moda slagati meni, za svako jelo/pre- to vama osobno nije problem djelo/desert imate samo dvije jer ste gurman i znatieljni. No opcije to ne mijenja situaciju), moe vam se desiti da sa soosoblje bi malo bolje moglo bom povedete nekoga a taj dan baratati stranim jezicima, ovo se na meniju nude primjerice se odnosi iskljuivo na pozna- riba i fileki. I onda vam se desi vanje izraza za namirnice koje da osoba koja s vama ne jede se koriste u jelima, dok je ope ribu uope, a na sam spomen poznavanje njemakog i engle- fileka joj se povraa. E to je skog jezika dobro. No neu ovo onda ve svinjarija. :-) previe zamjeriti, jer je izbor namirnica koji se danas nudi toliko Ali ako elite svinjariju, velik da ej teko sve popamtiti i spremni ste istraivati i uivate na materinjem jeziku, a kamoli u klopi ko prasac u blatu, Prajo i na nekoliko stranih jezika. sac zasluuje svaku preporuku.