Sveuilite u Rijeci

Graevinski fakultet
Struni studij graevinarstva
Geotehniko ininjerstvo
Tlak i otpor tla
(Odabrana poglavlja iz: Nonveiller, E. (1990). Mehanika tla i temeljenje graevina.
kolska knjiga, Zagreb - zimski semestar akademske godine 2006/07 )



2
0 SADRAJ
0 SADRAJ 2
1 TLAK I OTPOR TLA ........................................................................................................................................................................ 3
1.1 Tlak mirovanja ........................................................................................................................................................................ 3
1.2 Aktivni tlak na potporne konstrukcije ................................................................................................................................... 4
1.3 Coulombova teorija ................................................................................................................................................................ 7
1.4 Reference ................................................................................................................................................................................ 8

3
1 TLAK I OTPOR TLA
1.1 TLAK MIROVANJA
U beskonanom homogenom poluprostoru od sipkog materijala s vodoravnom povrinom djeluje
glavno naprezanje o
v
na horizontalne ravnine koje su okomite na smjer gravitacije, te glavno
naprezanje o
h
na vertikalne ravnine.

slika 1.1 Deformacija prizme tla na glatkoj podlozi
Odnos izmeu veliine glavnih naprezanja o
v
i o
h
ovisi o nainu kako se taloi materijal u
poluprostoru i o nastalim deformacijama, pa se ne moe odrediti iz poznatih osobina materijala. Odnos
izmeu glavnih naprezanja iznosi:

gdje je K koeficijent tlaka.
U materijalu taloenu pod djelovanjem vlastite teine koji nije pretrpio nikakvu bonu deformaciju
(c
h
=0), naprezanja na horizontalnim plohama jednaka su teini nadsloja.

Promatramo prizmu abcd na slika 1.1 omeenu dvjema vertikalnim ravninama i zamislimo da stoji
slobodno na podlozi ad bez trenja. Ona bi se pod djelovanjem vertikalnih napona deformirala u trapez
zbog bonog rastezanja, koje prema Hookeovu zakonu iznosi:

U sedimentiranom sloju to je rastezanje sprijeeno uinkom napona u oba vodoravna smjera, to
izaziva horizontalne deformacije:

Izjednae li se deformacije koje su nastale zbog normalnog i horizontalnog dobivamo da je:

Tlak mirovanja, dakle, raste od povrine sloja linearno s dubinom, pa se moe izraziti kao linearna
funkcija vertikalnih napona:

U tom izrazu je:

koeficijent tlaka mirovanja neporemeenog sedimenta. Poissonov koeficijent v kree se izmeu 0 i
0,5. On ovisi o stanju konsolidacije i o drugim osobinama materijala te se moe odrediti
eksperimentalno za neporemeene uzorke tla. Mjerene su vrijednosti u granicama od oko:

4
Terzaghi je pokusima mjerio tlak mirovanja i dobio ove vrijednosti:
- pijesak K
0
= 0,42;
- glina K
0
= 0,70 do 0,75 (pregnjeeno i ponovno konsolidirano)
Tschebotarioff (1952) je izveo opsene pokuse da bi odredio tlak mirovanja i naao je da on znatno
ovisi o uvjetima u kojima se eksperimentira.
U literaturi se esto navodi koeficijent tlaka mirovanja:

Taj je izraz izveo Jaky (1944). No njegov se izvod temelji na pretpostavkama koje nisu u skladu s
uvjetima djelovanja tlaka mirovanja, pa i taj izraz nema teorijskog opravdanja i ne daje pouzdane
rezultate.
Tlak mirovanja za praksu nema posebnog znaenja jer sve nae konstrukcije to podupiru tlo ili se
na njega oslanjaju izazivaju deformacije, pa se time naruava osnovni preduvjet za djelovanje tlaka
mirovanja. Njegova nam je veliina potrebna kad u laboratoriju elimo uspostaviti napone koji su
djelovali u prirodi na neporemeene uzorke, da bi se to tonije utvrdili elastini parametri E, G i v.
1.2 AKTIVNI TLAK NA POTPORNE KONSTRUKCIJE
Uzmemo hipotetian sluaj da u vodoravnom tlu izvedemo denivelaciju uspravnim iskopom dubine
H kao na slika 1.2. Nastalu stijenku podupiremo vertikalnim zidom, ali tako da se sprijei deformacija
volumena tla iza njega. Na zid bi tada djelovao tlak mirovanja o
h
= K
0
z. Umjesto toga hipotetinog
primjera vjerojatno e u toku izvedbe denivelacije nastati vodoravno rastezanje tla iza zida. Ako je
deformacija dovoljno velika, u toj e se zoni uspostaviti aktivno granino ravnoteno stanje, a na zid e
djelovati horizontalni napon to raste linearno s dubinom, prema izrazu:
A v A A
K c K 2 = o o
(1.1)
gdje koeficijent aktivnog tlaka ( )
2
45
2
u
= tg K
A
(1.2)
Rezultanta napona na zid je sila P
A
koja djeluje u teitu dijagrama napona na visini H/3 od donjeg
ruba denivelacije. Sila P
A
naziva se aktivni tlak. Ona je donja granina sile koju zid preuzima da odri
ravnoteu na nastaloj denivelaciji, ako je zona iza zida dovoljno deformirana. Jednolina specifina
deformacija podruja abc iza zida nastaje kad on rotira oko donje toke a pa na gornjem rubu nastaje
pomak prema van veliine s
A
. Klin abc naziva se aktivni klin.
Obratno e biti kad zid prenosi na tlo neku silu koja potiskuje i zbija tlo u klinu abc, kao na slika
1.2.(b). Homogena specifina deformacija nastat e rotacijom oko donje toke, a pomak gornjeg ruba
zida prema tlu je s
p
. Ako je deformacija dovoljno velika, uspostavit e se pasivno granino ravnoteno
stanje, a na zid e djelovati horizontalni napon prema izrazu:
P v P P
K c K 2 + = o o
(1.3)
gdje koeficijent pasivnog tlaka ( )
2
45
2
u
+ = tg K
P
(1.4)
Rezultanta je napona sila pasivnog otpora P
P
to djeluje u teitu dijagrama napona u
nekoherentnom tlu na donjoj treini visine H.
5

slika 1.2 Odnos izmeu deformacije i sile na zid; (a) aktivno stanje, (b) pasivno stanje, (c) odnos meu silom P i pomakom
slika 1.2.(c) shematski donosi ovisnost izmeu rezultante tlaka na zid i njegova pomaka. Tlak
mirovanja P
0
ovisi o poetnom stanju koje, nije poznato. Ako zid poputa pod djelovanjem sile P
0
, tlak
e se s njegovim pomakom postupno smanjiti do donje granine veliine aktivnog tlaka P
A
. Ako se zid
odupre o tlo, materijal se zbija i sila P
0
raste s pomakom zida do gornje granine veliine pasivnog
otpora P
p
. Aktivni tlak P
A
i pasivni otpor P
P
donja su i gornja granica sile koja moe djelovati na zid.
Veliina pomaka s potrebnoga da bi se postiglo aktivno stanje vrlo je mala (oko 0,3% visine stijene), a
za pasivno je stanje potreban znatno vei pomak stijene prema tlu (oko 3% njezine visine).
Negativni je pomak zida (-s) kad potporni zid rotira oko prednjeg ruba temelja, zbog veih napona
na tlo u tom podruju. Pozitivni pomak zida (+s) i porast tlaka na zid P > P
A
moe nastati kad se iza
zida graenoga na stiljivu tlu izradi nasip, to uzrokuje naknadno jae slijeganje u zoni stranje ivice
zidnog temelja. Tipini primjeri prikazani su na slika 1.3.

slika 1.3 Utjecaj slijeganja na aktivni tlak: (a) zid u zasjeku, (b) zid ispred nasipa na stiljivom tlu
U oba sluaja na slika 1.2 ravnina zida ab ravnina je manjeg, odnosno veeg glavnog napona sa
t=0. Rezultanta tlaka na zid integral je napona iz jednadbe (1.1), odnosno (1.3) po visini zida:

(1.5)
Naponi su na donjem kraju zida:

(1.6)
Iz jednadbe (1.6) dobit e se da je p
a
= 0 u dubini z
c
:

(1.7)
U dubini z < z
c
djeluju vlani naponi izmeu zida i tla. Uz tu pretpostavku, koja stvarno nije nikad
ispunjena, bio bi ukupan tlak na zid P
a
= 0 u dubini H = H
0
, koja prema izrazu (1.5) iznosi:

(1.8)
6
Jednadbe (1.7) i (1.8) pokazuju da se u koherentnom materijalu moe izvesti stabilan vertikalan
otkop bez podupiranja.
U literaturi je esta tvrdnja da je stabilna visina vertikalna otkopa jednaka H
0
iz jednadbe (1.8).
Stvarno je materijal uz stijenu na dubini od H > z
c
u stanju sloma, kako se vidi iz slika 1.4 (b) jer sve
Mohrove krunice sa o
A
=0, a o
V
> z
c
sijeku anvelopu sloma. Otkopana stijena moe biti stabilna i na
veoj visini ako se iza nje ne stvaraju vlane pukotine i ako na vertikalnu plohu djeluje kapilarni tlak.

slika 1.4 Naponi uz stopu vertikalne stijene visine H = 2zc: (a) aktivni klin i naponi pri dnu,
(b) Mohrove krunice u stopi stijene
Budui da kapilarni tlak ovisi o relativnoj vlanosti zraka (isparavanje iz kapilara i stvaranje
meniska), ne moe se raunati da on stalno djeluje, pa denivelacija visine H > z
c
nije trajno stabilna.

slika 1.5 Raspodjela aktivnog tlaka u koherentnom tlu: (a) dijagram napona kad u tlu nema pukotine,
(b) isto s pukotinama dubine zp
Raspodjela napona aktivnog tlaka na zid u koherentnom materijalu prikazana je na slika 1.5.
Budui da izmeu zida i tla ne mogu djelovati vlani naponi, treba aktivnom tlaku dodati rezultantu
prema izrazu (1.5) vlanih napona , pa je rezultirajui tlak uz z
c
iz jednadbe (1.7):

(1.9)
Razlika

2
2c
u praksi se zanemaruje, ali ona moe biti velika kad je kohezija znatna ili je visina
zida mala. Rezultirajui aktivni tlak djeluje na visini
Ako u zoni aktivnog klina nastanu pukotine do dubine z
p
, aktivni tlak iz (1.9) treba raunati za zid
visine H z
p
s optereenjem ravnine na dubini z
p
sa:

Kad je na povrini terena jednolino raspodijeljeno optereenje q, poveavaju se naponi i
rezultirajui tlak na zid (slika 1.6). Za raun napona i raun sila mogue je pretpostaviti da je materijal
iza zida na fiktivnoj visini H
q
= q/.
7

slika 1.6 Dijagrami aktivnog tlaka kad je povrina iza zida optereena s q
Na osnovi toga emo, u skladu s jednadbom (1.1), dobiti napone u dubini z:

(1.10)
Rezultirajue sile aktivnog i pasivnog otpora bit e nakon ureenja, u skladu s izrazom (1.9):

(1.11)
Aktivni tlak i pasivni otpor mogu se raunati iz jednadbi (1.5) i (1.9) samo kad su ispunjene
osnovne pretpostavke Rankineove teorije, a to su:
- gladak vertikalni zid;
- horizontalan teren iza zida,
u kojem su plohe glavnih napona vodoravne i vertikalne i deformacija je zone sloma jednolina
rotacija zida oko toke a u stopi zida na slika 1.2 (a) i (b).
Rankineova teorija ne daje tone rezultate za drukije rubne uvjete.
1.3 COULOMBOVA TEORIJA
Godine 1776. francuski je inenjer Coulomb dao rjeenje za raun tlaka i otpora tla pri aktivnom i
pasivnom stanju sloma s opim rubnim uvjetima. Osnovne pretpostavke Coulombova rjeenja su:
- zid je krut;
- klin tla abc iza zida, prema slika 1.7, omeen kliznom plohom koja prolazi kroz donju
toku zida, ponaa se kao kruto tijelo;
- smjer djelovanja o sile P
A
izmeu klina i zida te njezino hvatite poznati su;
- na kliznoj plohi ab aktivirana je puna vrijednost vrstoe na smicanje.
Predznaci kutova o, | i o oznaeni su na slika 1.7 (c) i (d).
Na slika 1.7. prikazan je klin tla iza zida omeen po volji odabranom plohom s nagibom 0. Sile Q
1
i
K
1
su reakcije vrstoe na smicanje na plohi ab koje odgovaraju parametrima vrstoe na smicanje
c,|:K
1
=cl
1
i N
1
=Q
1
cos|.
Ako pretpostavimo da smicanje nastaje na ravnini ab, poznate su veliine:
- smjer reakcije Q
1
,
- smjer i veliina K
1

- smjer, veliina i hvatite teine klina W
1

a pretpostavljeni su smjer i hvatite tlaka P.
8
Tim je podacima odreen poligon sila slika 1.7 (b) za ravnotene stanje klina, iz kojega se
dobije veliina izmeu zida i klina P za odabranu kliznu plohu ab. Iz uvjeta ravnotee sila je izraziti
veliinu aktivnog tlaka P kao funkciju zadanih veliina i kuta 0 klizne plohe ab:

(1.12)
Tlak P ovisi o nagibu 0 pretpostavljene plohe sloma. Za ravnoteu klina mjerodavna je ona ravnina
koja iz (1.12) daje najveu silu P
A
. Nagib 0
c
kritine plohe izraunao je Coulomb iz uvjeta:

(1.13)
Jednadbe (1.12) i (1.13) dovoljne su da se izrauna nagib kritine plohe na kojoj nastaje slom za
aktivno stanje, ali se ne da ustanoviti raspodjela napona uzdu mjerodavne klizne plohe i uzdu zida.
Iz jednadbi (1.12) i (1.13) dobiva se koeficijent aktivnog tlaka:

(1.14)
s oznakama i predznacima kutova prema slika 1.7 (c). Ako je o = 90, | = 0 i o = 0, izraz za K
A

jednak je onome iz jednadbe (1.2).

slika 1.7 Ravnotea sila na klinu tla abc iza zida: (a) zid i klin tla iza njega, (b) poligon sila, (c) konvencija predznaka kutova
za aktivni tlak, (d) isto za pasivni otpor
1.4 REFERENCE
Nonveiller, E. (1979). Mehanika tla i temeljenje graevina. kolska knjiga, Zagreb