Trenja

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije Idi na: navigacija, trai

Trenja

Plodovi trenje

Sistematika Carstvo: Plantae Divizija: Magnoliophyta Red: Rod: Vrsta: Rosales Prunus P. avium Dvojno ime Porodica: Rosaceae

Prunus avium Trenja (lat.) Prunus avium) je drvo iz porodice Rosaceae. U nekim krajevima Bosne naziva se jo i lama ili halama.

Karakteristike [uredi]
Trenja je listopadno drvo, naraste od 15-32 m visoko, a obim stabla iznosi do 1,5 m. Kora drveta je glatka. Listovi su joj jednostavni, ovalni, dugi od 7-14 cm, a 4-7 cm iroki, mat zelene boje. Cvjeta rano u proljee, u isto vrijeme kad i lista. Cvjetovi su grupisani u cvatove, od po 2 do 6 cvjetova. Pojedinani cvjetovi su bijeli sa pet latica. Oprauju ih pele. Plod trenje je crvena bobica, 1-2 cm u promjeru, zavisno o sorti. Zrije krajem proljea. Unutar ploda nalazi se mala kopica, u kojoj se nalazi sjeme. Duga je 8-12 mm, iroka 7-10 mm, a debela 6-8 mm.

Upotreba [uredi]
Plod trenje jedu brojne ptice, sisari, a dosta se koristi i u ljudskoj ishrani. Trenju su poznavali ljudi jo u bronzano doba, oko 2000. prije nove ere. U 8. vijeku prije nove ere trenja se ve kultivira u Turskoj i Grkoj. Danas je trenja rairena po cijelom svijetu, u mnogobrojnim sortama i varijacijama.

Uzgoj Trenje

Od klimatskih uslova za uzgoj trenje posebno znaenje ima temperatura, i to u prvom redu apsolutne minimalne tokom zimskog mirovanja, na poetku i na kraju vegetacije. Raspored oborina tokom vegetacije je vrlo bitan u fazi rasta ploda, a posebno u fazi bubrenja elija i dozrevanja. Dosta je otporna na niske temperature, tokom zime izdri, krae vrjeme, i do -28C. Prilikom odabira parcele za podizanje zasada treba imati u vidu mogunost pojave kasno proljetnih mrazeva. Vee koliine oborina u fazi dozrevanja plodova uzrokuju pucanje plodova i izraeniji napad bolesti i tetoina, naroito trenjine muhe. Intenzivan uzgoj trenje zahtjeva duboka, dobro drenirana i plodna zemljita. Trenja uzgajana na divljoj trenji (podlozi) bolje podnosi neto tea zemljita ilovastoglinaste teksture. Nasuprot tome, ne podnosi tea zbijena zemljita. Ukoliko je zemljite due vreme prekomerno vlano (slaba prozranost), korjen poinje da truli. Trenja zahteva gnojiva sa veim sadrajem organske materije i koja su bioloki aktivna. Poeljno je da reakcija zemljita bude neutralna do slabo kisele reakcije. Jako karbonatna i alkalna nisu pogodna za gajenje trenje, jer je u njima prisutan poremeaj u ishrani eljezom, tj. kloroza lia. esto zbunjuje injenica da zdrava stabla prelijepog izgleda i sa obilno procvjetalom kronjom ne donose plodove. Kao i uvjek, za to postoji vie od jednog objanjenja. Kada se sve stavi na stranu ostaje samo jedno veoma vano pitanje koje treba razmotriti, a to je opraivanje. Iako postoji nekoliko samooplodnih sorti, trenja je samobesplodna vrsta i zahtjeva unakrsno opraivanje. Da bi unakrsno opraivanje bilo uspjeno potrebne su 2 do 3 unakrsno kompatibilna opraivaa sa istim vremenom cvijetanja ili ije se vreme cvijetanja preklapa.

Sorte Trenje

Pojavom novostvorenih krljavih podloga, kao to su Gisela 5 ili 6, Edabriz, Weiroot 158 i drugih klonskih podloga to se naroito potvruje. Stabla kalemljena na ovim podlogama su nieg rasta i lake se odravaju, daju plodove ranijeg vremena sazrevanja, ime se znaajno skrauje vrijeme do prve komercijalne berbe i imaju veu produktivnost. Na pomenutim podlogama (Gisela 5) trenje raaju ve drugu godinu nakon sadnje. Maksimalna je iskoristivost i puni rod od pete do este godine pa nadalje. Plodovi se beru praktino sa zemlje, pa se uloeno bre i vrati. Neke od tih sorta su samooplodne, omoguuju lake, navodnjavanje, gnojidbu, savijanje grana i rezidbu. Voke se sade na udaljenosti jedna od druge 2,5 - 3 m, to omoguuje vie sadnica na manjem prostoru. Poznato je da veina potroaa odluuje ta e kupiti na osnovu vizualnog utiska. Da bi se postigao maksimalan uspjeh na tritu sveije trenje moraju imati lijepu crvenu boju, od sjajno crvene do burgundsko crvene, a ako su utih plodova, veoma je poeljno da plodovi imaju crvenu dopunsku boju. Plodovi moraju biti krupni, vrsti i hrskavi kao, soni, prijatne arome i blago nakiselog ukusa. Osim navedenog, uzgajivaima se savjetuje da obrate panju na razlike izmeu sorti u pogledu vremena cvjetanja, otpornosti prema niskim temperaturama, osijetljivosti na proljetne mrazeve.

Bing
Sorta Bing je jedna od najstarijih sorti koje se jo uvek uzgajaju. Plodovi sorte su krupni. Meso je vrsto i hrskavo, slatko i sono, veoma lijepe arome. Iako ima veoma kvalitetan plod ova sorta takoe ima slabosti u pogledu uzgoja. Niske zimske temperature mogu predstavljati problem, kao i osijetljivost cvijetnih pupoljaka na proljetne mrazeve zbog ranog vremena cvijetanja ove sorte. Plodovi lako pucaju usljed kie i ovu sortu treba

uzgajati u podrujima u kojima nema kie 2 3 nedelje pred berbu. Sorta ranog vremena zrenja sa vremenskim rasponom od 60 75 dana izmeu perioda punog cvjetanja i berbe. Samobesplodna sorta. Dobri opraivai su sorte Van i Rainier.

Lapins

Jedna je od najljepih sorti trenje tamno crvene boje. Samooplodna. Plod je krupan, tamne burgundsko crvene, skoro crne boje u punoj zrelosti, slatkog ukusa, odlinog kvaliteta, ukusa i arome. Tolerantna je prema pucanju plodova. Stablo dobro podnosi zimske mrazeve, rano plodonosi i obilno rada. Sorta ranog vremena cvijetanja. Plodovi sazrijevaju oko dvije nedelje poslje sorte Bing. Ima 17-19% ecera.

Summit

Ovo je sorta sa veoma privlanim plodovima. Plodovi su veoma krupni, srastog oblika, vrsti, hrskavi, sa sjajno crvenom bojom pokoice. Odlian odnos eera i kiselina ini plodove ove sorte veoma ukusnim. Relativno dobro podnosi niske temperature, to znai da

tokom izvjesnih godina moe doi do problema u pogledu ove osobine koji dovode do pojaane pojave bakterijskog suenja prouzrokovanog Pseudomonas siringae. Umjereno je osjetljiva na pucanje plodova. Samobesplodna sorta, srednjeg do kasnog vremena cvijetanja i srednje do kasnog

Regina

Nova sorta, porjeklom iz Njemake koja je trino sve zastupljenija meu komercijalnim sortama tamno crvene trenje. Regina dobro podnosi zimske mrazeve i tolerantna je prema hladnijim vremenskim uslovima sa veom koliinom padalina. Plod je krupan, vrst, veoma dobrog ukusa, otporan je na pucanje. Sorta kasnog vremena cvijetanja i sazrevanja. Samobesplodna je.

Early Bigy(Rana Bigi)

Proizveo ju je selekcionar P. Argot u Francuskoj. U proizvodnju je putena prvi put 1998. godine. Vrlo je rana sorta, a preporuuje se za uzgoj na mjestima gdje postoje uslovi za vrlo rano sazrijevanje. Ova vrlo rana sorta dozrijeva 2 do 5 dana prije cijenjene vrlo rane sorte Burlat i njezina klona Burlat C1, a to bi bilo oko 20. svibnja. Sorta razvija vrlo bujna stabla sa irokim kronjama, s velikom obrastajuom rodnom povrinom. Osim velike bujnosti, rano ulazi u produktivno doba i daje redovne i visoke prinose. Cvijeta kasno.Nije samooplodna ve se oplouje peludom sorti Burlat, Lapinsa i Sweewt heart. Plod je veliki, prosjena masa ploda iznosi od 9 do 10 grama. Oblik je okruglasto plosnati,a koica mu je crvena. Meso je vrsto, crvene boje, slatkog do slatko-kiselkastog ukusa. Plodovi dozrijevaju vrlo rano ali ne jednolino, pa berbu treba provesti u tri navrata. Inae su plodovi srednje osjetljivi na pucanje koice i mesa, ako u vreme dozrijevanja, odnosno bubrenja elija uestalije padaju kie.

Enrika(Enrika)
Sortu je uzgojio istaknuti talijanski selekcionar i strunjak za trenju prof. dr. G. Bargioni na Institutu za voarstvo u Veroni. Sorta je putena u proizvodnju 1997. godine. Plodovi joj dozrijevaju izmedu 16 i 20 dana poslije sorte Burlat, to bi odgovaralo priblino oko 15. lipnja, to zavisi prije svega o klimatskim uslovima proizvodnog podruja. Razvija bujna stabla sa srednje irokim kronjama. U rod, ulazi vrlo rano, a rodi obilno i redovno. Cvijeta srednje rano. Sorta je samooplodna, pa se moe oploditi sopstvenim peludom. Plod je srednje velik, srcolik, tamnocrvene boje. Meso je dosta vrsto, crvene boje, dobrog slatko-kiselkasta okusa. Peteljka je srednje duga. Sorta je prikladna za mainsku berbu,

odn. treenje. Ukoliko u vrijeme zrenja uestalo padaju kie tada puca koica na plodu.

Burlat

Francuska sorta, trenje sazrijeva krajem druge nedjelje zrenja trenje. Srednje ranog cvijetanja, dobro podnosi transport. Plod je snaan, tamnocrvene boje, srednje veliine ili veliki, veoma sladak i soan, sa vrstim mesnatim dijelom. Kao rana trenja u vrijeme zrenja nije podloan napadu trenjine muhe. Sorta je djelimino samoplodana i oprauje se takoe sa drugim ranim sortama treanja. Dobri opraivai su Van, Stela, Lionska rana i Suvenir. Moe se uzgajati na blago-kiselim zemljitima.

Stela

Samooplodna kanadska sorta, srednje ranog cvijetanja. Sazrijeva sredinom etvrte nedjelje zrenja trenje.

Arsenova Rana

Nastala je krianjem Droganove ute (Drogan's Yelow) sa Majovom ranom 1974. godine.

arna
Stvorena je krianjem sorte Majova sa sortom eken Bigaro (Shrecken Bigarreau) 1974. godine u Institutu za voarstvo u aku a za sortu je priznata 1988. godine.

Vigred
Nova sorta trenje pod imenom "Vigred" selekcionirana je u Sloveniji. Nastala je krianjem sorti Germersdorfer x Burlat. Ova sorta zasluuje panju zbog svojih izvarednih odlika i jedna je od glavnih sorti slovenskog vonog izbora za trenje.Rast nove sorte jest srednje bujan, donekle rairen, grane lijepo obrastaju. Cvijeta srednje kasno i obilno, a u nepovoljnim vremenskim uslovima cvatnja kasni. Cvijet je velik, a takav je i list. Ima odlinu rodnost, a dozrijeva u treoj trenjinoj nedjelji. Plod je velik, srcolik, teak od 7 10 grama. Plod je slijedeih dimenzija: visina 24 mm, irina 22 mm i deblina 26 mm. Koica ploda je arko do tamno crvene boje, blista se, a meso je vrsto i lijepo se odvaja od kotice, koja je sitna. Plod ima srednje dugu peteljku. Prilikom viegodinjeg uzastopnog ocjenjivanja ploda, ova sorta dobila je odline ocjene.Vigred je sorta vrlo otporna na uobiajene bolesti, a u usporedbi s ostalim sortama nije osjetljiva na mraz. Plodovi su otporni na pucanje i dobro se skladite.

Patuljaste sorte Treanja

Isabella je novija talijanska sorta za koju se predvia da e zamijeniti dosad najzastupljenije sorte treanja u naem podneblju. Rije je o samooplodnoj sorti kojoj nije potreban opraiva a koja rano dolazi u rod. Redovito raa formirajui velike plodove, prosjene mase 9 grama. Koica ploda je sjajna i vrlo atraktivna, dok je meso blijedocrvene boje i slatkastog okusa.

New Star predstavlja jednu od najboljih kasnih sorti treanja, koja se ve dokazala u poznatim voarskim zemljama. Dosta je esta na patuljastim podlogama, to nimalo ne zauuje jer plodovi imaju izvanredna svojstva. Takoer, gospodarski veoma znaajna

sorta koja rano dolazi u rod, nakon ega ispoljava visoku rodnost. Koica ploda je sjajna, tamnocrvena do crvenocrna. Meso ploda je hrskavo, vrlo slatko i aromatina okusa.

Sunburst je samooplodna, ne tako poznata, ali nimalo manje vrijedna sorta treanja. To potvruje i injenica da je nastala krianjem dviju visokovrijednih sorti Stella i Van. Formira izrazito velike plodove prosjene mase 12 grama. Plodovi su soni, ugodna okusa koji je posljedica specifinog odnosa kiselina i eera.

Trenja i klimatski uvjeti

Danas je u svijetu poznato oko 1500 sorata treanja, a vrijedni istraivai neprekidno rade

na selekciji novih visokovrijednih sorata. Tako danas gotovo da ne postoji uzgojno podruje koje ne bi bilo dobro za neku od sorata trenje. No, ako se razmilja o intenzivnom, plantanom uzgoju, gdje nije svejedno imati lijepo, veliko stablo sporadine, povremene rodnosti nego stablo dobre i redovite rodnosti, tada se moraju potovati neke potrebe ove vone vrste. Glede niskih zimskih temperatura, ova vona vrsta nije posebno osjetljiva. Stabla u dobroj kondiciji i s kvalitetnim ulaskom u duboko zimsko mirovanje bez problema mogu izdrati -30 C, a rodni pupovi -25 C. No, ako su stabla neodravana, ako rezidbom nije postignut kvalitetan odnos vegetativnog i generativnog dijela kronje, tada e se dogoditi situacija prerodnih godina i slabo rodnih godina. Takvog uzgoja na plantaama nesmije biti, ali isto tako takva stabla su slabe kondicije i lako stradavaju tijekom zime i od viih temperatura nego to su navedene vrijednosti. Naj kritinije razdoblje za trenju predstavlja period prije ulaska u zimsko mirovanje, dakle kasna jesen, kada ve pri -15 do -17 C mogu stradati ak i deblo i debele grane. Dolazi do pucanja kore, a tada znamo da je ugroeno cijelo stablo. Kao i kod ostalih vonih vrsta, sljedei za smrzavanje kritian trenutak je, uvjetno reeno, druga polovina zime, odnosno vrijeme kada nakon perioda niskih temperatura (dostatnih za prolazak faze jarovizacije) zareda nekoliko dana za zimu visokih temperatura dostatnih da pobude sokove (ivot u voki) i tada u sluaju ponovnog pada temperatura nasta je katastrofa.

Smrzavanje

Prema otpornosti na niske zimske temperature, trenja ima jednu specifinost spram ostalih vonih vrsta. Njena otpornost ovisi i o boji kore. Dokazano je da sorte svjetlije boje koice (ute, ruiaste) imaju i svjetliju boju kore koja je otpornija na niske zimske temperature. Naime, kada smo pisali o funkciji bijeljenja voaka, tada smo naveli kljuan razlog, a to je smanjenje temperaturnih oscilacija kore voke. Voke s tamnijom korom mnogo jae upijaju Sunevu toplinu od onih sa svjetlijom bojom. Tako se za vrijeme podnevnih sati ona zagrije i s padom temperatura tijekom noi dolazi do velikih oscilacija koja izazivaju pucanje kore. Kora debla ima odreenu elastinost, no ovakve temperaturne razlike su joj ipak prevelike i ona puca. Osim debla, vrlo kritino je i ravite grana te se pri bijeljenju obvezno taj dio treba takoer pobijeliti. Istraivanja su dokazala da pri kretanju vegetacije svijetle trenje opet podnose vei minus od onih tamne boje koe, pa tako cvjetni pupovi utih treanja izdre od -2 do -3 C, dok od onih tamnijih stradaju ve na -1 C

Trenjina Muha (Rhagoletis Cerasi)

Trenjina muha je najznaajniji tetnik te voke,koji osim trenje napada i vinju,te izaziva crvljivost ploda,koje time gubi na svojoj kvaliteti. Kukuljica prezimi u tlu,u povrinskom sloju od 3-5cm,te nakon to temperatura tla poraste iznad 10 stupnjeva,kukuljica zavrava svoju preobrazbu u odraslu muhu.Odrasle muhe hrane se slatkim sokom biljke,a svoja jaja odlau u plodove koji su poeli dozrijevati.Jedna enka odloi od 20 do 80 jaja,iji razvoj traje 6 do 10 dana,no iako u jednom plodu moe biti veliki broj jaja,najee se razvije samo jedna liinka,koja se hrani tim plodom i dopire do kotice.Razvoj te liinke traje dvadesetak dana,te se ona nakon toga sputa na zemlju,gdje se kukulji,te na proljee opet iz kukuljice izlazi odrasla muha. Suzbijanje ovog tetnika vrimo primjenom insekticida sa to kraom karencom,budui da su optimalni rokovi zatite u vrijeme zrenja plodova.Odravanje tla,proljetna i jesenja obrada,svakako pogoduju unitavanju kukuljice,pa se ono smatra obaveznim,kao preventivna mjera zatite.Odrasle muhe suzbijamo postavljanjem ljepljivih traka,odnosno,otrovnih mamaca

List za PIO/MIO, ZDRAVSTVO i ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, SOCIJALNU I DJEIJU ZATITU

04.07.2006. Trenja (Prunus avium)

Cvijet nad cvjetovima Trenja je lan iz porodice rua - porijeklom je oko Crnog mora ili Kaspijskog jezera, dakle iz Male Azije. Od davnina, pa do

dananjeg vremena, smatrana je simbolom djevianstva, vjerojatno zbog jarke boje ploda. U prelijepim opisima dolina srednje Azije rimski vojskovoa Lukul otkrio je do tada Romanskom carstvu nepoznato drvo. Bilo je prekriveno crvenim bobicama. Probavi ih, zarekao se da ih nikada nee zaboraviti. Ponovo ga ugledavi, naredio je svojim oficirima da prenesu hiljadu sadnica ovog drveta koje raa tako ukusne bobice. Nedugo nakon toga jedan dio tadanje Italije bio je ve prekriven Lukolovim trenjama. Ljekovitost od kore do ploda Rimski vojnici i prvi medicinari otkrili su i ljekovita svojstva tog drveta sa slatkim bobicama. Saznalo se da se sjemenka moe koristiti za proizvodnju ulja koje je sprjeavalo pojavu srane kapi, peteljka je, meutim, izvrstan diuretik. Ove osobine trenje su vremenom zaboravljene, ali danas se zna da njen bogat sadraj celuloze, a siromatvo kalorija (60 na 100g) predstavljaju dobar meuobrok koji moe da pomogne u borbi protiv suvinih kilograma. Trenja je bogata kalcijem, te uspjeno neutralie natrij iz mokrae. Prepoznati dobar plod trenje moemo po njenom sjaju. Boja ploda treba biti, vie ili manje, tamna, naravno zavisno od vrste. Treba izbjegavati blijede plodove trenje, te one koji imaju tvrdu koicu. Takvi plodovi nisu dovoljno zreli, te mogu izazvati potekoe pri varenju. Trenju nikada ne treba jesti na poetku obroka, jer njeno djelovanje koi akciju sokova za varenje, to posebno oteava varenje mesa. Posebno treba istai da nakon to smo jeli trenje ne treba piti vodu, a jo manje pivo ili neko drugo alkoholno pie. Divlja trenja je biljka od koje se koristi kora drveta - najkorisnija je ona skinuta s korjena. Skuplja se u jesen i puta da odstoji neko vrijeme. Kora ima miris po bademima, ali on suenjem nestaje. Okus je gorkast, aromatian. U medicinske svrhe koristi se kao adstrigentni tonik, sedativ, te u lijeenju kalja, ali i loe probave. Proizvodi od trenje su UVARAK OD GRANICA - koristi se kao izvrstan diuretik. U litri vode pet minuta se prokuhaju dva struka trenjinih granica. To diuretsko sredstvo kontrolirano se moe iskoristiti kod povienog tlaka, oteenih nogu, u borbi protiv celulita i sl. Trenjino proljee u Japanu Trenja se, pored mnogih ljekovitih svojstava, u drvenom Japanu potuje kao simbol turizma i kulturoloke pripadnosti. im se u Japanu priblii proljee, obino mirni i vrijedni graani zemlje na kraju svijeta, postanu uznemireni. Poinju ranije izlaziti sa posla, naputaju asove u kolama, samo da bi u parkovima i na poljanama sa zasaenim vokama posmatrali rascvjetane trenje, druili se i veselili ispod njih. Ovaj obiaj naziva se hanami (gledanje cvijea) i upranjava se od kasnih februarskih dana, pa sve do sredine maja, kada se na hiljadama kilometara dugom japanskom arhipelagu, koji se prostire sa jugozapada na sjeveroistok, redom, kako se proljee pomjera na sjever, sve dalje iri i prostire bijeli i ruiasti, lijepi trenjin cvijet. Obiaj posmatranja i uivanja u ljepoti trenjinog cvijeta nema direktne veze s vjerom, mada se, uopteno, smatra da estetika koja ljepotu prirode povezuje sa prolaznou ivota potie od budizma, koji je u Japan stigao iz Koreje i Kine u 5. vijeku. (Japanci vie vole cvijetove nego druge nacije, to dokazuje injenica da je to jedna od rijetkih zemalja u kojima su plemii, feudalci, u Srednjem vijeku umjesto lavova, orlova i drugih ivotinja, za porodini simbol uzimali pojedine cvijetove. To isto uinila je i najdua vladarska dinastija u Japanu, stara preko 2400 godina, iji pripadnik je sadanji car Japana Akihito i iji carski simbol je rascvjetana hrizantema.) Trenjin cvijet, meutim, niko nije prisvojio u Japanu. On je za ljude uvijek bio izuzetan.

Kratkog trajanja, izuzetne ljepote i lepravosti, Japance je uvijek podsjeao na sutinu ljudskog ivota, pa su ga vijekovima slikali slikari, opjevavali pesnici i divili mu se obini ljudi. Japanci vole i druge cvijetove, cvijet ljive, na primjer, koji cvjeta prije trenje i koji simbolizuje vjernost, ali trenja je, ipak, iznad svih, smatraju oni. Zbog toga esto ne upotrebljavaju rije sakura (trenja), ve hana (cvijet), jer trenja je cvijet nad cvjetovima. Kad doe vrijeme cvjetanja trenja, japanske TV kue mijenjaju programske sheme, jer uz prognoze vremena moraju gledaoce obavijestiti gdje e nastupajuih dana cvjetati trenje. Mobilne ekipe krue zemljom, snimaju rascvjetalo drvee i ljude koji im se dive, a sve se to uredno prikazuje u udarnim emisijama. Iznenadno, ove godine trenje su poele da cvjetaju jo poetkom februara, najranije u istoriji, pa je to nairoko javljeno. Razlog su velike hladnoe u decembru, iza kojih su u januaru dole proljetne toplote, pa je trenjino drvee, uvjereno da je proljee dolo, poelo mnogo ranije da cvjeta. Ali, u Japanu nema mnogo mraza, pa se niko ne boji da cvijet ne propadne, a treba znati i injenicu da u toj zemlji najvei broj treanja ne donosi ploda, jer su vijekovima odgajane posebne vrste, koje imaju veliki i lijep cvijet, ali zakrljali plod. Zbog toga u zemlji trenjinog cvijeta, kitica trenji u samoposluzi vrijedi pravo bogatstvo, ali niko ih skoro i ne kupuje, osim za ukras, jer trenje su, misle Japanci, samo za gledanje. Ako nekada odete u Japan, pokuajte da otputujete na planinu Joino u blizini Kjota, gdje je jedan velika u 16. vijeku dao da se zasadi vie od deset hiljada stabala trenje, kako bi sa vrha planine mogao da posmatra ruiasto more ispod sebe. Tu, na vrhu planine, nalazi se i hram u kome je vrt uredio uveni majstor ajne ceremonije Sen Rikju, takoer iz tog doba, pa se smatra da nema ljepeg doivljaja od posmatranja treanja u daljini s klupe u tom vrtu. Zahvalne generacije obnavljale su stabla vijekovima, pa je prizor na padinama planine Joino, negdje ba krajem marta, s morem treanja u cvatu na njenim istonim padinama, neto najljepe to se u Japanu moe vidjeti.
RESNJA agrobih

Trenja (lat.) Prunus avium) je drvo iz porodice Rosaceae. U nekim krajevima Bosne naziva se jo i lama ili halama.

Karakteristike
Trenja je listopadno drvo, naraste od 15-32 m visoko, a obim stabla iznosi do 1,5 m. Kora drveta je glatka. Listovi su joj jednostavni, ovalni, dugi od 7-14 cm, a 4-7 cm iroki, mat zelene boje. Cvjeta rano u proljee, u isto vrijeme kad i lista. Cvjetovi su grupisani u cvatove, od po 2 do 6 cvjetova. Pojedinani cvjetovi su bijeli sa pet latica. Oprauju ih pele. Plod trenje je crvena bobica, 1-2 cm u promjeru, zavisno o sorti. Zrije krajem proljea. Unutar ploda nalazi se mala kopica, u kojoj se nalazi sjeme. Duga je 8-12 mm, iroka 7-10 mm, a debela 6-8 mm.

Trenja (Prunus avium) je vodka iz familije Rosaceceae i poreklom je iz Male Azije. Uspeva u toplijim krajevima. Inae, na nadmorskoj visini preko 1000 metara u Evropi raste kao divlja vodka. Sazreva od

maja do juna u zavisnosti od sorte. U Srbiji najvie se gaji u okolini Grocke i Subotice. Ugroavaju je insekti i parazitne gljivice.Upotrebljava se u sveem stanju i kao preraevina: kompot, sok, aj, rakija. Rakija trenjevaa svrstava se u red najplemenitijih i najfinijih vonih rakija. Rakija trenjevaa iz Nemake (Schwarzwalder Kirschwasser) i Maarske (Cersznye palinka) stekle su svetsku

TRENJA ( Prunus avium L. )

Sinonimi: Cerasus avium Moench. - Cerasus dulcis G. M. Sch. - Cerasus nigra Mili. - Prunus cerasus Scop. - Prunus cerasus v. avium L. Narodni nazivi: crenja, enja, renja, rinja, divjaka, divlja trenja, drobnica, krije, kria, ptiarica, sitnica, tiarca, trinja. Opis biljke: trenja raste kao samoniklo drvo, sama, ili u umi s ostalim listopadnim drvedem a visoka je esto i iznad 10 m. Iz samoniklog oblika razvili su se mnogobrojni uzgojni oblici trenje. Kora drveta je glatka i odvaja se u vodoravnim trakama. Listovi su

na rubu dvostruko pilasti, ovalni, s donje strane pahuljasti s dvije lijezde na peteljci lista. Cvjetovi se razvijaju u u-percima i snjeno su bijele boje. Plodovi su razliite veliine, uglavnom crvene ili crne boje, a nalaze se na peteljkama obino po 2 do 3 zajedno. Vrijeme cvatnje: IV i V a sazrijevanje plodova od V pa nadalje do ljeta to je ovisno o sorti, a naroito o poloaju gdje trenja raste. Stanite: prvobitna domovina trenje je Mala Azija, a danas je rairena u svim listopadnim umama srednje Evrope. Gotovo prije 2000 god. rimski je vojskovoa i proslavljeni sladokusac Lucije Lukul donio prvu trenju u Rim. Monasi su se trudili da trenju kao drvo koje voli topla podruja priviknu na hladnija podruja, pa je oko 800 god. kasnije ved u propisima Karla Velikoga bilo preporueno za uzgoj nekoliko sorti treanja. Od onog vremena trenja se udomadila u umama srednje Evrope, tamo je podivljala pa je presaivana iz uma u rasadnike i kudne vrtove da bi se oplemenila u nove sorte. Danas je ved poznato veoma mnogo uzgojnih oblika trenje. Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se plodovi s peteljkom i to od divljih i oplemenjenih sorti treanja. Katkada se sabiru u ljekovite svrhe samo peteljke plodova (Stipites Cerasorum). Plodovi su slatki i osvjeuju a kotice i peteljke plodova imaju gorkast miris i okus nalik na badem. Ponekad se sakuplja i smola koja istie iz kore. Ljekovito djelovanje: radi male koliine masti, soli i bjelanevina, trenje su veoma vane u bolesnikim dijetama, naroito kod oboljenja srca i krvnih sudova, u bolestima bubrega kao i kod gihta i reumatizma. Trenje se daju sranim bolesnicima u obliku kompota, ne samo zbog toga to jaa i osvjeava, nego i zato da bi se izbjeglo stvaranje plinova u crijevima koji potiskuju oit prema srcu. Veoma mala koliina masnih i hranjivih tvari ini trenje veoma prikladnima za dijetu kod kura za mravljenje. edernim bolesnicima mogu se trenje dati u umjerenim koliinama, jer je najvedi dio edera, tzv. levuloza, u obliku koji ne kodi edernim bolesnicima. Primjena u narodnoj medicini: iz plodova se izrauje tzv. trenjeva rakija. Ona je korisna za eludac jer ga ugrijava i brzo odstranjuje sve eluane tekode koje moe prouzroiti prehladno pide, naroito ljeti. Rakija od treanja djeluje osvjeavajude kod osjedaja slabosti a upotrebljava se i kao sredstvo za masiranje jer jaa premorene udove. Svjei ili sterilizacijom konzervirani bezalkoholni sok od treanja jaa srce.

Peteljke od plodova treanja dobro se osue te slue kao vrlo dobar prsni aj za rastvaranje sluzi. Smola, koja tee iz ozlijeene kore, rastopi se u vinu te se pije za lijeenje starog, kroninog kalja. Smola se umjesto u vinu otopi u pravom octu te se sa tom tekudinom kupaju ugava mjesta na tijelu nakon ega uskoro dolazi do nestanka uge. Tom tekudinom odstranjuje se i prhut na glavi. Kotice trenje, stuene u prah i mijeane sa vinom smanjuju kamence i pijesak.

Trenja je listopadno drvo, naraste od 15-32 m visoko, a obim stabla iznosi do 1,5 m. Kora drveta je glatka. Listovi su joj jednostavni, ovalni, dugi, mat zelene boje. Cvjeta rano u proljede, u isto vrijeme kad i lista. Cvjetovi su grupisani u cvatove, od po 2 do 6 cvjetova. Pojedinani cvjetovi su bijeli sa pet latica. Oprauju ih pele. Plod trenje je crvena bobica, 1-2 cm u promjeru, zavisno o sorti. Zrije sredinom ljeta u kontinentalnim predjelima. U primorskim uvjetima, zrije ved u maju mjesecu. Unutar ploda nalazi se mala kopica, u kojoj se nalazi sjeme. Od klimatskih uvjeta za uzgoj trenje posebno znaenje ima temperatura, i to u prvom redu apsolutne minimalne tijekom zimskog mirovanja, na poetku i na kraju vegetacije. Dosta je otporna na niske temperature, izdri tijekom zime i do -28C (krade vrijeme). Vede koliine oborina u fazi dozrijevanja plodova uzrokuju pucanje plodova i izraeniji napad bolesti i tetnika, naroito muhe trenjarice.Intenzivan uzgoj trenje zahtijeva duboka, dobro drenirana i plodna tla. Trenja zahtijeva tla sa vedim sadrajem organske tvari i koja su bioloki aktivna. Poeljno je da reakcija tla bude neutralna do slabo kisele reakcije. Jako karbonatna i alkalina tla nisu pogodna za uzgoj trenje, jer je u njima prisutan poremedaj u ishranom eljezom, tj. hloroza lida (utica).

Trenja - PRUNUS AVIUM L.

Sinonimi: Cerasus avium Moench. Cerasus dulcis G. M. Sch. Cerasus nigra Mili. Prunus cerasus Scop. Prunus cerasus v. avium L. Narodni nazivi : crenja enja renja rinja divjaka divlja trenja drobnica krije kria ptiarica sitnica tiarca trinja.

Opis biljke: trenja raste kao samoniklo drvo, sama, ili u umi s ostalim listopadnim drveem, a visoka je esto i iznad 10 m. Iz samoniklog oblika razvili su se mnogobrojni uzgojni oblici trenje. Kora drveta je glatka i odvaja se u vodoravnim trakama. Listovi su na rubu dvostruko pilasti, ovalni, s donje strane pahuljasti s dvije lijezde na peteljci lista. Cvjetovi se razvijaju u upercima i snjeno su bijele boje. Plodovi su razliite veliine, uglavnom crvene ili crne boje, a nalaze se na peteljkama obino po 2 do 3 zajedno.

Vrijeme cvatnje: travanj, svibanj, a sazrijevanje plodova od svibnja pa nadalje do ljeta to je ovisno o sorti, a naroito o poloaju gdje trenja raste. Stanite: prvobitna domovina trenje je Mala Azija, a danas je rairena u svim listopadnim umama srednje Evrope. Gotovo prije 2000 god. rimski je vojskovoa i proslavljeni sladokusac Lucijel Lukul donio prvu trenju u Rim. Monasi su se trudili da trenju kao drvo koje voli topla podruja priviknu na hladnija podruja, pa je oko 800 god. kasnije ve u propisima Karla Velikoga bilo preporueno za uzgoj nekoliko sorti treanja. Od onog vremena trenja se udomaila u umama srednje Evrope, tamo je podivljala pa je presaivana iz uma u rasadnike i kune vrtove da bi se oplemenila u nove sorte. Danas je ve poznato vrlo mnogo uzgojnih oblika trenje. Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se plodovi s peteljkom i to od divljih i oplemenjenih sorti treanja. Katkada se sabiru u ljekovite svrhe samo peteljke plodova (Stipites Cerasorum).

Plodovi su slatki i osvjeuju, a kotice i peteljke plodova imaju gorkast miris i okus nalik na badem. Ponekad se sakuplja i smola koja istie iz kore. Ljekovito djelovanje: radi male koliine masti, soli i bjelanevina, trenje su vrlo vane u bolesnikim dijetama, naroito kod oboljenja srca i krvnih ila, kod bolesti bubrega kao i kod gihta i reumatizma. Trenje se daju sranim bolesnicima u obliku kompota, ne samo zbog toga to jaa i osvjeava, nego i zato da bi se izbjeglo stvaranje plinova u crijevima koji potiskuju oit prema srcu. Vrlo mala koliina masnih i hranjivih tvari ini trenje vrlo prikladnim za dijetu kod kura za mravljenje. eernim bolesnicima mogu se trenje dati u umjerenim koliinama, jer je najvei dio eera, tzv. levuloza, u obliku koji ne kodi eernim bolesnicima. Primjena u pukoj medicini: iz plodova se radi tzv. trenjeva rakija. Ona je korisna za eludac jer ga grije i brzo odstranjuje sve eluane tekoe koje moe prouzroiti prehladno pie, naroito ljeti. Rakija od treanja djeluje osvjeavajue kod osjeaja slabosti, a upotrebljava se i kao sredstvo za masiranje jer jaa premorene udove. Svjei ili sterilizacijom konzervirani bezalkoholni sok od treanja jaa srce. Peteljke od plodova treanja dobro se osue te slue kao vrlo dobar prsni aj za rastvaranje sluzi. Smola, koja tee iz ozlijeene kore, rastopi se u vinu te se pije za lijeenje starog, kroninog kalja. Smola se umjesto u vinu otopi u pravom octu, te se sa tom tekuinom kupaju ugava mjesta na tijelu nakon ega uskoro dolazi do nestanka uge. Tom tekuinom odstranjuje se i prhut na glavi. Kotice trenje, stuene u prah i mijeane sa vinom smanjuju kamence i pijesak.

Trenja

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije Skoi na: navigacija, pretraga Trenja

Sistematika carstvo: razdeo: klasa: red: Plantae Magnoliophyta Magnoliopsida Rosales

porodica: Rosaceae rod: Prunus

Binomijalna nomenklatura Prunus avium

Linneus

Sinonimi:

Cerasus avium
Ekologija taksona ivotna forma: P, NP

Trenja je listopadna drvenasta biljka iz potfamilije Prunoideae, iji se istoimeni plodovi koriste u ljudskoj ishrani kao voe. Najee je visoka oko 20 m. U Evropi se sve rjee moe nai u prirodi pa je ova vrsta drvea danas ugroena. Trenja je pripitomljena i ima veliki znaaj u voarskoj proizvodnji.

Sadraj
[sakrij]

1 Izgled i graa 2 ivotni uslovi 3 Rasprostranjenost i znaaj 4 Reference

[uredi] Izgled i graa

List, cvijet, plod trenje

Trenja moe dostii visinu od 30 do 32 metra, a prenik stabla moe biti 50 ili vie cm. Kora je svijetlo do tamnosmea sa karakteristinim horizontalnim linijama, koje vremenom sve vie debljaju i na tim mjestima se javljaju pukotine. Ispoetka, dok je drvo jo mlado, linije se skoro i ne primjeuju, da bi s vremenom i kora zadebljala, a linije prelaze iu pukotine. Kora moe i da se ljuti u horizontalne trake. Listovi su eliptinog, odnosno vie jajastog oblika, na obodu su testerasti, dugi oko 10, a iroki oko 5 cm. Imaju karakteristine cvenkasto-smee lijezde na peteljci, u blizini liske. Cvijet je bijele boje i nalazi se na dugoj peteljci. Pupovi su elipsoidni i zailjeni, tamnosmee su boje i prekriveni sa vie ljuspi. Cvjetovi se javljaju u velikom broju i gusto su rasporeeni i grupisani. Karakteristika cijele potfamilije, pa i trenje, je graa cvijeta, koji ima jedan oplodni listi. U plodniku ima dva sjemena zametka, od kojih se esto samo jedan razvija u sjeme[1]. Plod je tipina monokarpna kotunica, loptast je i ima tamnocrvenu, ruiastu ili utu boju. Prenik mu je oko 1 cm, a u kulturnih sorti moe biti krupniji. Plod trenje je izuzetno mesnat i slatkog je ukusa.

[uredi] ivotni uslovi

Na Balkanu se javlja u mezofilnim umama u prirodi. Heliofitna je vrsta i zahtijeva puno svjetlosti na stanitu. Uspijeva na suvljem, osunanom zemljitu, ali vie joj odgovaraju bogata i umjereno vlana tla[2].

[uredi] Rasprostranjenost i znaaj

Stablo trenje - kora

Trenja je iroko rasprostranjena u srednjem i zapadnom dijelu Evrope, na Balkanu, Apeninskom i sjevernom dijelu Pirinejskog poluostrva. Ima je i na Mediteranu, ali se rjee sree. U najjunijim dijelovima Evrope raste na neto veim nadmorskim visinama. U Aziji se moe nai na Kavkazu, Krimu i dijelovima Male Azije[2]. Trenja ima veliki znaaj kao poljoprivredna biljka, jer je pripitomljena i jedna je od najzastupljenijih biljaka u voarstvu, zbog svojih ukusnih plodova, koji se koriste u svjeem i preraenom stanju. Danas je vjetakom selekcijom i oplemenjivanjem stvoren veliki broj sorti treanja koji su vrlo este voarske kulture u cijelom svijetu. Brojni su razlozi: ne zahtijeva posebnu konstrukciju prilikom uzgoja, nije zahtjevna ni u pogledu rezidbe, a otporna je na mnoge bolesti i tetnike[3]. Trenja je poznata jo iz praistorije, kad su za nju znali ljudi iz bronzanog doba, tanije 2000 godina p. n. e. U 8. vijeku p. n. e. trenja je ve bila pripitomljena i ljudi su koristili njene plodove. Smatra se da su prve trenje gajene na teritoriji Male Azije i Grke. Pored toga to se koriste u ljudskoj ishrani, plodove trenje jedu i ivotinje i na taj nain doprinose razmnoavanju trenje u prirodi.

[uredi] Reference
Od klimatskih uslova za uzgoj trenje posebno znaenje ima temperatura, i to u prvom redu apsolutne minimalne tokom zimskog mirovanja, na poetku i na kraju vegetacije. Raspored oborina tokom vegetacije je vrlo bitan u fazi rasta ploda, a posebno u fazi bubrenja delija i dozrevanja. Dosta je otporna na niske temperature, tokom zime izdri, krade vrjeme, i do -28C. Prilikom odabira parcele za podizanje zasada treba imati u vidu mogudnost pojave kasno proljetnih mrazeva. Vede koliine oborina u fazi dozrevanja plodova uzrokuju pucanje plodova i izraeniji napad bolesti i tetoina, naroito trenjine muhe. Intenzivan uzgoj trenje zahtjeva duboka, dobro drenirana i plodna zemljita. Trenja uzgajana na divljoj trenji (podlozi) bolje podnosi neto tea zemljita ilovastoglinaste teksture. Nasuprot tome, ne podnosi tea zbijena zemljita. Ukoliko je zemljite due vreme prekomerno vlano (slaba prozranost), korjen poinje da truli. Trenja zahteva gnojiva sa vedim sadrajem organske materije i koja su bioloki aktivna. Poeljno je da reakcija zemljita bude neutralna do slabo kisele reakcije. Jako karbonatna i alkalna nisu pogodna za gajenje trenje, jer je u njima prisutan poremedaj u ishrani eljezom, tj. kloroza lida. esto zbunjuje injenica da zdrava stabla prelijepog izgleda i sa obilno procvjetalom kronjom ne donose plodove. Kao i uvjek, za to postoji vie od jednog objanjenja. Kada se sve stavi na stranu ostaje samo jedno veoma vano pitanje koje treba razmotriti, a to je opraivanje. Iako postoji nekoliko samooplodnih sorti, trenja je samobesplodna vrsta i zahtjeva unakrsno opraivanje. Da bi unakrsno opraivanje bilo uspjeno potrebne su 2 do 3 unakrsno kompatibilna opraivaa sa istim vremenom cvijetanja ili ije se vreme cvijetanja preklapa. Sorte Trenje

Pojavom novostvorenih krljavih podloga, kao to su Gisela 5 ili 6, Edabriz, Weiroot 158 i drugih klonskih podloga to se naroito potvruje. Stabla kalemljena na ovim podlogama su nieg rasta i lake se

odravaju, daju plodove ranijeg vremena sazrevanja, ime se znaajno skraduje vrijeme do prve komercijalne berbe i imaju vedu produktivnost. Na pomenutim podlogama (Gisela 5) trenje raaju ved drugu godinu nakon sadnje. Maksimalna je iskoristivost i puni rod od pete do este godine pa nadalje. Plodovi se beru praktino sa zemlje, pa se uloeno bre i vrati. Neke od tih sorta su samooplodne, omoguduju lake, navodnjavanje, gnojidbu, savijanje grana i rezidbu. Vodke se sade na udaljenosti jedna od druge 2,5 - 3 m, to omoguduje vie sadnica na manjem prostoru. Poznato je da vedina potroaa odluuje ta de kupiti na osnovu vizualnog utiska. Da bi se postigao maksimalan uspjeh na tritu sveije trenje moraju imati lijepu crvenu boju, od sjajno crvene do burgundsko crvene, a ako su utih plodova, veoma je poeljno da plodovi imaju crvenu dopunsku boju. Plodovi moraju biti krupni, vrsti i hrskavi kao, soni, prijatne arome i blago nakiselog ukusa. Osim navedenog, uzgajivaima se savjetuje da obrate panju na razlike izmeu sorti u pogledu vremena cvjetanja, otpornosti prema niskim temperaturama, osijetljivosti na proljetne mrazeve.

Podloge za trenju Divlja trenja - vrapara (Prunus avium) Najvie je primjenjivana podloga za trenju. Razvija stabla bujna rasta, lijepo oblikovane piramidalne kronje. Raste na razliitim tipovima tala, a dolazi u kontinentalnom i sredozemnom podruju. Stabla su dosta otporna na niske temperature, a zahtjevaju prilino svjetla pa dolaze samo na dobro osvjetljenim perifernim djelovima uma ili u razrijeenim umskim sastojinama, osobito junim. Ova podloga razvija snane, dobro razgranate korijenove mree koje duboko prodiru u tlo, a rasprostire se dosta i u irinu. Sjeme za proizvodnju podloga treba uzeti s razvijenih, dobro rodnih i zdravih stabala, pod nadzorom. Nazivamo ih matinim stablima. Smatra se da su bolja matina stabla s glatkom i svijetlom korom debla, i ona s izrazito piramidalnom kronjom, jer se suneve zrake od debla odbijaju pa ne dolazi do jaeg zagrijavanja, a potom u sluaju naglog zahladnjenja, pri emu puca kora i nastaje smolotoina. Iskustva u koritenju podloga s takvih matinih stabala to uvijek potvruju, jer su divlje trenje stranooplodne a potomstvo nasljeuje svojstva obaju roditelja. Naime, potomstvo je heterozigotno ili heterogeno s vrlo izraenim polimorfizmom. Bolje je uzeti sjeme od stabala iji plodovi kasnije dozrijevaju. Takvo sjeme bolje je klijavo. Divlja trenja dobra je podloga za sve sorte treanja, jer s njima ima dobar kompatibilitet. Izmeu divlje trenje i sorata vianja kompatibilitet je zadovoljavajui. Prikladna je podloga za neto malo tea tla u odnosu na sjemenjak ra- eljke. Vrlo je osjetljiva na umornost tla ako se na njoj uzgajaju u vonjaku trenje poslije treanja ili voaka openito. Osim toga, treba istai da je korijen

ove podloge vrlo tolerantan na gljive Phytophthora spp. i Armillaria mellea, osjetljiv na Pseudomonas spp. i Verticillium, a osrednje osjetljiv na rak korijena (Agrobacterium tumefaciens). Korijen je nadalje tolerantan na nematode Meloidogyne, a osjetljiv na Pratylenchus vulnus i Pratelynchus penetrans. Osim toga, iskazuje osjetljivost na Coccomyces hiemalis. Na njoj cijepljene sorte treanja i vianja kasnije dolaze u produktivnu dob, a zatim redovito i obilno raaju. Obavljena je selekcija tipova divlje trenje, pa su dobivene bolje podloge za pojedina proizvodna podruja. U Njemakoj se upotrebljava tip Limbuske vrapcare. Dobar je i tip Hunter 170x53 (Hinter). Prakticiraju se i sjemenjaci kulturnih sorata. Iskustvo u Americi (Westwood, 1995) pokazalo je da su ove podloge loije od sjemenjaka trenje. Na ovoj se podlozi trenje uz sve napore ne mogu uspjeno uzgajati u gustom sklopu, pa se preporuuje za uzgoj u sklopu od 250 do 300 stabala /ha. Istraivai su uspjeli dobiti i vegetativne podloge od Prunus aviuma, kao to su Prunove, F 12, F 12/1, Cristimar u Rumunjskoj, RW 101 u vicarskoj, Frecahun (Pontavium) i Fercadeu (Pontaris) u Francuskoj itd.

Nove podloge za trenju Jo od vremena starih Grka i Rimljana glavna podloga za trenju je sjemenjak divlje trenje (Prunus avium).Tek u 18.stoljeu u Francuskoj se uvodi i raeljka (Prunus mahaleb).Prva podloga se koristi na teim i vlanijim tlima,dok je druga namijenjena vie za suha skeletna tla.Najvea mana im je bila prevelika bujnost stabla,tako da se trenja sve donedavno nije mogla uzgajati u gustom sklopu uz primjenu suvremene tehnologije,kao to je to sluaj pr.s jabukom ili krukom.Poetkom 20.stoljea javlja se selekcija divlje trenje F12/1 (East Malling,Velika Britanija)koja ima prednost to se moe vegetativno razmnoavati i to je otporna na bakterijski rak,ali prethodno iznesena mana ostaje obzirom na to da se radi o selekciji P.avium .Rjeenje za taj problem se pokualo potraiti u interspecijes hibridima (kriancima razliitih vrsta).Tako je isti institut 1977.godine u proizvodnju uveo podlogu Colt. Radi se o hibridu Prunus avium x Prunus pseudocerasus koji je manje bujnosti od P. avium .Ipak,smanjenje bujnosti nije takvo da bi se Colt mogao preporuiti za uzgoj u gustom sklopu. Oplemenjiva Gruppe s instituta Justus Liebig u Giessenu je izdvojio itavu seriju novih podloga od kojih neke predstavljaju selekcije Prunus canescens ili hibride Prunus fruticosa x Prunus cerasus i Prunus fruticosa x Prunus avium .U Sjedinjenim Amerikim Dravama nastaje itava serija hibrida Prunus avium x Prunus mahaleb (M x M serija).Treba spomenuti i program u francuskom institutu INRA koji je rezultirao podlogom Tabel Edabriz.U Italiji se radi na selekciji vinje koja je rezultirala podlogama CAB serije. Schimmelpfeng je stvorio seriju

Weiroot podloga takoer iz populacije vinje iz Bavarske.Iz ovih selekcijskih programa dolazi glavnina obeavajuih podloga za trenju ija e svojstva biti ukratko opisana.Radi se o podlogama Tabel Edabriz,M x M 14,CAB 6P,CAB 11 E, Gisela 5 i Weiroot 158.