Professional Documents
Culture Documents
NASLJEDUJ
KRISTA
PROMETEJ
Zagreb, 1998. godine
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
SADRŽAJ
PRVA KNJIGA
2
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
DRUGA KNJIGA
TREĆA KNJIGA
3
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
4
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
ČETVRTA KNJIGA
5
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
PRVA KNJIGA
Prvo poglavlje
NASLJEDOVANJE KRISTA
I PREZIRANJE SVJETOVNIH ISPRAZNOSTI
Drugo poglavlje
6
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
4. Kad bih znao sva znanja svijeta, a živio bez ljubavi – što bi mi to koristilo pred
Bogom, koji će me suditi prema djelima?
5. Stišaj preveliku želju za znanjem jer u njemu je mnogo nedoumica i zabluda.
6. Oni koji mnogo znaju, žele da ih smatraju učenima i zovu mudrima.
7. Toliko je toga nevrijedno znati, a duši jedva malo ili nimalo koristi.
8. I vrlo je nerazborit onaj koji se koječega laća, a ne onoga što koristi duši.
9. Obilje riječi ne siti dušu, već duh obnavlja čestit život, a čista savjest temelj je
snažna pouzdanja u Boga.
10. Što je tvoje znanje obilnije i veće, to ćeš strože biti suđen nisi li i toliko svetije
živio.
11. Ne uznosi se stoga zbog svojih umijeća i spoznaja, radije živi u brizi za primljeno
znanje.
12. Ako smatraš da mnogo znaš i dobro shvaćaš, ipak se sjeti koliko je još toga što ne
znaš.
13. “Ne uznosi se”, radije razmišljaj o svojemu neznanju!
14. Zašto bi se nad bilo kim uzdizao kad ih je mnogo od tebe učenijih i vještijih
Zakonu?
15. Želiš li znati i naučiti nešto korisno, neka ti bude drago ostati nepoznat i nepriznat.
16. Ovo je najuzvišeniji i najkorisniji odabir: istinski upoznati sama sebe i smatrati se
neznatnim.
17. Do sebe ništa ne držati, a o drugima uvijek misliti dobro i plemenito, to je velika
mudrost i savršenost.
18. Vidiš li koga da javno griješi ili nešto tako krši, ne smatraj sebe boljim. Ne znaš
koliko ćeš dugo ostati dobar.
19. Svi smo slabi, ali nikoga ne smatraj slabijim od sebe.
__________________
1. Usp. Aristotel, Metaph. I,1; Prop 1,13; 2. Usp. Sir 19,21; 4. Usp. 1 Kor 13,2; 6. Usp.
Sir. 7,5; 13. Rim 11,20; usp. 12,3.
Treće poglavlje
NAUK ISTINE
1. Blažen onaj koga sama Istina poučava, ne prolaznim slikama i riječima, nego
onakva kava je u svojoj biti.
2. Naše mišljenje i naš osjećaj često nas varaju i ne dopiru daleko.
3. Što koristi veliko mudrovanje o skrivenim i nejasnim stvarima za koje nećemo
odgovarati na sudu ako ih nismo znali?
4. Velika je ludost što se, zanemarivši korisne i potrebne, bavimo još i neobičnima i
štetnima!
5. Oči imamo, a ne gledamo.
6. I čemu briga za “rodove” i “vrste”?
7. Komu Vječna Riječ govori, biva oslobođen od mnogih nagađanja.
8. Od jedne je Riječi sve i o toj Jednoj sve govori: i ona je “Početak” koji i nama zbori.
9. Bez nje nitko ne spoznaje, niti itko pravo sudi.
10. Komu je sve Jedno, i sve privodi tome Jednom i sve vidi u Jednom, taj može biti
postojana srca i u Bogu spokojan.
11. O Bože, Istino, sjedini me sa sobom u vječnoj ljubavi!
12. Često mi se toliko toga gadi čitati i slušati; u tebi je sve što hoću i želim.
13. Zašutite svi vi, učeni! Zamuknite pred Bogom vi, stvorovi! Ti sam mi zbori!
14. Koliko je netko s tobom povezaniji i u sebi jednostavniji, bolje i lakše shvaća
uzvišene stvari jer svjetlo spoznaje prima odozgo.
15. Čist, priprost i postojan duh neće rastresti mnogi poslovi, jer sve čini na Božju čast i
u sebi se smireno opire svakoj sebičnosti.
16. Što ti više smeta i dosađuje negoli tvoja neumrtvljena požuda srca?
7
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
17. Dobar i pobožan čovjek svoja djela koja treba naizvan učiniti najprije razvrsta u
nutrini.
18. I ne vuku ga djela k željama grešne sklonosti, već on njima upravlja po sudu
zdrava razuma.
19. Komu se više boriti nego onomu koji se upinje pobijediti sama sebe?
20. I to treba biti naš posao: pobjeđivati, naime, sama sebe, dnevice stjecati više vlasti
nad sobom i bar malo napredovati u dobru.
21. Svako savršenstvo u ovome životu uključuje u sebi i neku nesavršenost, i svako
naše umovanje zastire i neko pomračenje.
22. Ponizno upoznavanje sama sebe sigurniji je put Bogu od dubokih prekopavanja po
znanosti.
23. Ne treba kriviti ni znanost ni bilo koje poznavanje stvari. To je u sebi dobro i od
Boga određeno. Ali uvijek nam je više cijeniti dobru savjest i krepostan život.
24. A budući da se mnogi više trude oko znanja nego oko dobra života, često se
prevare i donose malo ili nikakva roda.
25. O, kad bi ljudi tolikim marom istrebljivali mane, a sadili kreposti kao što se
upuštaju u rasprave, ne bi u narodu bilo tolikih zala i sablazni ni toliko nehaja po
samostanima.
26. Jamačno, na sudnjem danu neće nas pitati što smo čitali, nego što smo činili; niti
što smo učili, nego jesmo li pobožno živjeli.
27. Reci mi gdje su svi oni uglednici i učitelji koje si dobro poznavao dok su još živjeli i
odlikovali se učenošću?
28. Na njihovim položajima već sjede drugi, i ne znam da li ih se još spominju.
29. Dok su živjeli, činilo se da nešto jesu, sad su zaboravljeni.
30. O, kako slava svijeta brzo prolazi!
31. Dao Bog da im je život bio u skladu s njihovim znanjem! Tada bi to bilo dobro
učenje i poučavanje.
32. Kako mnoge u ovom svijetu upropašćuje isprazno znanje jer malo mare da služe
Bogu!
33. I budući da više vole biti veliki nego ponizni, “ishlaplješe u mozganjima svojim”.
34. Istinski je velik onaj koji je u sebi malen i koji nimalo ne cijeni ni jednu ponudu
časti.
35. Istinski je razborit koji sve zemaljsko smatra otpadom: da bi Krista stekao.
36. I pravi je učenjak koji provodi Božju, a napušta svoju volju.
__________________
1. Usp. Br 12,8; 5. Usp. Jer 5,21; 8. Usp. Iv 1,3; 8,25; 11. Usp. Iv 14,6; Jer 31,3; 19.
Usp. Mudr 10,12; 30. Usp. 1 Iv 2,17; 33. Rim 1,21; 35. Usp. Fil 3,8.
Četvrto poglavlje
RAZBORITO DJELOVANJE
1. Ne treba vjerovati svakoj riječi ni svakom nagovoru, nego stvar valja pomnjivo i
smireno odvagnuti pred Bogom.
2. Na žalost, često o drugome lakše povjerujemo i kažemo zlo, nego dobro; tako smo
slabi.
3. Ali savršeni ljudi ne vjeruju tako lako svkom govorkanju jer poznaju ljudsku
slabost, dapače, sklonost zlu i nepostojanost u riječi.
4. Velika je mudrost ne biti nagao u djelima ni tvrdokorno krut u mišljenjima.
5. I ovo: ne valja povjerovati svakoj ljudskoj riječi, a niti ono što čujemo ili
povjerujemo odmah prenositi drugima.
6. Posavjetuj se s razumnim i promišljenim i radije potraži savjet od boljega nego da
se povodiš za svojom ćudljivošću.
7. Čestit život učini čovjeka mudrim po Božjem srcu i iskusnim u mnogim stvarima.
8
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Peto poglavlje
ČITANJE SVETOG PISMA
Šesto poglavlje
NEUREDNE SKLONOSTI
1. Kad god čovjek za nečim neuredno teži, smjesta u sebi postaje nemiran.
2. Oholica i lakomac nikada ne miruju; siromašan i ponizan u duhu žive u potpunu
miru.
3. Čovjek koji se još nije sasvim upokorio brzo pada u napast i svladaju ga sitne i
beznačajne stvari.
4. Slab duhom i na neki način još puten, sklon sjetilnostima, teško se može potpuno
otresti zemaljskih želja.
5. I često je žalostan ako se nečega mora odreći. Lako se također naljuti ako mu se
tko opire.
6. Čim udovolji svojoj žudnji, tišti ga savjest jer je popustio svojoj strasti, koja ne vodi
traženom miru.
7. Pravi je mir stoga u opiranju, a ne u služenju strastima.
8. Nema, dakle, mira u srcu putena čovjeka, niti u čovjeka odana izvanjskih stvarima;
ima ga čovjek gorljiva duha.
__________________
2. Usp. Mt 5,3; Ps 36,11; 6. Usp. Lk 19,42.
Sedmo poglavlje
9
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Osmo poglavlje
1. “Ne otkrivaj svojega srca svakom čovjeku”, nego se o svojoj stvari posavjetuj s
razboritim i bogobojaznim čovjekom.
2. Malokad budi s mladim i stranim ljudima.
3. Bogatima se ne ulaguj, nerado se pojavljuj pred moćnicima.
4. Druži se s poniznima i priprostima, s pobožnima i čestitima i razgovaraj o onome
što uzdiže.
5. Ne budi povjerljiv ni s jednom ženom, već općenito sve dobre preporuči Bogu.
6. Nastoj biti prisan samo s Bogom i njegovim anđelima, a kloni se poznanstva s
ljudima.
7. Sve treba ljubiti, ali prisnost ne koristi.
8. Katkad se dogodi da nepoznata osoba zasvijetli dobrim glasom, pa ipak viđena
očima, razočara.
9. Kadšto smatramo da smo u našem druženju s drugima omiljeni, a počinjemo im se
nedopadati zbog loših navika koje uočavaju kod nas.
__________________
1. Sir 8,22; 9,21; Izr 25,9; 3. Usp. Izr 25,6; 4. Usp. Sir 37,15; Rim 14,19.
Deveto poglavlje
POSLUŠNOST I PODLOŽNOST
1. Velika je stvar biti poslušan, živjeti pod paskom poglavara i ne biti sam svoj
gospodar.
2. Mnogo je sigurnije biti podložnik nego pretpostavljeni.
3. Mnogi su poslušni više iz prisile nego iz ljubavi. Takvima je muka i rado mrmljaju;
neće steći slobodu duha ne podvrgnu li se svim srcem, radi Boga.
4. Trči tamo ili onamo: nećeš naći mira, osim u poniznoj podložnosti pod upravom
poglavara.
5. Mnoge je prevarilo umišljanje, da će im drugdje biti bolje.
10
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
6. Istina je, svatko rado postupa po svojem mišljenju i sklon je onima koji osjećaju s
njim.
7. No, ako je Krist među nama, potrebno je, radi mira, katkada napustiti svoje
mišljenje.
8. Tko je tako mudar da bi sve mogao znati?
9. Nemoj se stoga suviše pouzdavati u svoje mišljenje, rado poslušaj i tuđa.
10. Ako je tvoje mišljenje dobro, a ipak ga radi Boga napustiš i prihvatiš drugo, na taj
ćeš način više napredovati.
11. Često sam, naime, čuo: sigurnije je savjet poslušati i prihvatiti negoli davati.
12. Može se također dogoditi da je mišljenje svih dobro, ali ne htjeti pristati uz druge,
kad je to razborito ili razložno, znak je oholosti ili tvrdoglavosti.
__________________
1. Usp. 1 Pt 2,13; 7. Usp. Rim 8,10; Mt 18,20; 9. Usp. Izr 12,15.
Deseto poglavlje
SUVIŠNO GOVORENJE
1. Čuvaj se ljudske buke koliko god možeš. Mnogo, naime, smeta, bavljenje
svjetovnim poslovima, makar se to činilo u dobroj nakani.
2. Jer ubrzo nas onečisti i zarobi taština.
3. Mnogo bih puta volio da sam šutio i da nisam bio među ljudima.
4. A zašto tako rado govorimo i zajedno ćaskamo, kad se malokad bez pozlijeđene
svjesti vraćamo šutnji.
5. Činimo to zato što dugim razgovorima pokušavamo jedan drugoga tješiti i olakšati
srce, izmučeno kojekakvim razmišljanjima.
6. I najmilije je razgovarati i razmišljati o onome što volimo ili želimo ili što se protivi
našim osjećajima.
7. Na žalost, prečesto je to isprazno i uzalud.
8. Ta, naime, izvanjska utjeha na štetu je onoj nutarnjoj i božanskoj utjehi.
9. Zato treba bdjeti i moliti da nam vrijeme ne bi prošlo uzalud.
10. Ako je govoriti i ako je korisno, govori blagotvorno.
11. Zla navika i nehaj za naš napredak mnogo pridonosi tome da ne pazimo na svoje
riječi.
12. A od velike je koristi za duhovni napredak pobožni razgovor o duhovnim stvarima,
osobito onih koji su dušom i duhom povezani u Bogu.
__________________
4. Usp. Izr 10,19; Sir 20,8; 9. Usp. Mt 26,41; Sir 4,23; 10. Usp. Ef 4,29.
Jedanaesto poglavlje
1. Imali bismo mnogo mira kad se ne bismo bavili onime što drugi govore i rade, a
nas se ne tiče.
2. Kako netko može dugo ostati u miru ako se miješa u tuđe poslove, unaokolo traži
zadjevice, te malo ili malokad sabire?
3. Blaženi jednostavni, imat će mnogo mira.
4. Zašto su neki sveci bili tako savršeni i produhovljeni?
5. Zato što su se trudili odvojiti se od svih zemaljskih želja. Tako su se, potpuno
slobodni, mogli svim srcem predati Bogu.
6. Nas suviše zaokupljaju vlastite strasti i brige za prolazne stvari.
11
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
7. Malokad posve svladamo i jednu manu, i nije nam do svagdanjega napretka; zato i
ostajemo hladni i mlitavi.
8. Kad bismo u samima sebi uspostavili sklad i kad ne bismo bili toliko sputani
izvanjskim stvarima, tada bismo mogli kušati božanske i uživati u promatranju
nebeskih.
9. Odlučujuća i najveća je zapreka što, zarobljeni strastima i požudama, i ne
pokušavamo krenuti putem svetačke savršenosti.
10. Čim iskrsne i najmanja poteškoća, gubimo nadu i tražimo ljudske utjehe.
11. Kad bismo se junački dali u borbu, zasigurno bismo nad sobom osjetili Božju pomoć
s neba.
12. On je, naime, pripravan poduprijeti one koji se bore i pouzdaju u njegovu milost.
Ona nam i pruža priliku za borbu, da pobijedimo.
13. Smatramo li da ćemo u pobožnosti napredovati tek po nekim vanjskim vježbama,
našoj će pobožnosti brzo doći kraj.
14. Sjekiru treba usmjeriti na korijen pa da, očišćeni od strasti, rađamo smirenost
duha.
15. Kad bismo godišnje iskorijenili samo jednu manu, ubrzo bismo postali savršeni.
16. Naprotiv, često osjećamo da smo bili bolji i čistiji na početku obraćenja nego nakon
mnogih godina redovničkog života.
17. Naša revnost i napredak morali bi svednevice rasti; a, evo, velikim smatramo
onoga koji je uspio sačuvati djelić svoje prvotne revnosti.
18. Kad bismo se s početka tek malo prisilili, poslije bismo mogli sve činiti s lakoćom i
radošću.
19. Teško se ostaviti navike, još teže krenuti protiv vlastite volje.
20. Ali, ako ne pobijediš u sitnicama, kako ćeš nadvladati teškoće?
21. Na početku se opiti svojoj sklonosti i odlučno se odupri lošoj navici, inače će te
pomalo dovesti u veće nevolje.
22. O, kad bi znao koliko ćeš dobrim vladanjem priskrbiti mira sebi, a drugima radosti,
siguran sam, više bi se brinuo za svoj duhovni napredak.
__________________
9. Usp. Heb 9,8; 14. Usp. Mt 3,10; 21. Usp. Sir 19,1.
Dvanaesto poglavlje
KORIST OD PROTIVŠTINA
1. Dobro je za nas što nas kadšto snađu protivštine, poteškoće i neugodnosti. One
pomažu da se čovjek vrati k sebi, do oktrije kako je zapravo ovdje prognanik i kako
je bezizgledno polagati svoje nade u bilo kakva stvorenja ovoga svijeta.
2. Dobro je katkad pretrpjeti protuslovlja, zle i naopake prosudbe o sebi, pa i kad smo
radili čestito i dobronamjerno.
3. To često koristi poniznosti i brani od isprazna slavohleplja.
4. Kad ljudi zaziru od nas i nemaju spremnosti da nam vjeruju, tada s više volje
tražimo nutarnje Božje svjedočanstvo.
5. U Bogu bi se čovjek morao posve ukorijeniti i neće mu trebati mnogo ljudske ujehe.
6. Kad čovjeka dobre volje pritisne žalost ili spopadne napast ili pak salete zle misli,
bolje shvaća da mu je Bog potreban i da bez njega ne može učiniti ništa dobro.
7. Uzdiše i moli zbog nevolja koje su ga pritisnule.
8. Sit je života i poželi smrt, da bi se oslobodio i pridružio Kristu.
9. I tada jasno uoči da u svijetu ne može biti sigurnosti i potpuna mira.
__________________
6. Usp. Iv 15,5; Rim 7,18; 1 Kor 12,3; 8. Usp. 2 Kor 1,8; Fil 1,23.
12
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Trinaesto poglavlje
ODOLIJEVANJE KUŠNJAMA
13
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
31. Nije veliko ako je čovjek pobožan i revan kad ne osjeća teškoću. No, ako u vrijeme
neprilika ostaje strpljiv, mogu se od njega očekivati velike stvari.
32. Ima ih koji se održe u velikim kušnjama, a u malim, svakodnevnim često dožive
poraz, da se, tako poniženi, nikad ne uzdaju u sebe u velikim, kad su tako slabi u
malim.
__________________
2. Job 7,1; 3. Usp. 1 Pt 4,7; 5,8; 6. Dj 14,2; 10. Usp. Jak 1,14; 4,1; 14. Usp. Kol 1,11;
15. Usp. Gal 6,1; 18. Usp. Sir 31,31; 27,6; 20. Usp. Ef 4, 27; 21 Ovidije, Remedia
amoris, L. II, 91; 22. Usp Grgur Vel. Homilia XVI in Evangelia; 28. 1 Kor 10,13; 29. Usp.
1 Pt 5,6; Ps 34,19; Lk 1,52.
Četrnaesto poglavlje
Petnaesto poglavlje
DJELA LJUBAVI
1. Ni za što na svijetu ni bilo kome za ljubav ne smiješ činiti zlo. Ali za korist
nevoljnika treba katkad propustiti dobro djelo ili ga zamijeniti boljim.
2. Na taj način dobro djelo ne propada, već se promeće u bolje.
3. Bez ljubavi izvanjsko djelo ništa ne koristi.
4. A što god je učinjeno iz ljubavi, pa koliko god bilo malo i neznatno, sve je
plodonosno.
5. Bog više cijeni kako tko radi nego koliko uradi.
6. Mnogo čini onaj tko mnogo ljubi.
7. Mnogo čini onaj tko dobro čini.
8. Dobro čini onaj tko više služi zajednici nego vlastitoj volji.
9. Često nešto izgleda kao ljubav, a zapravo je više putenost, jer tjelesni nagon,
vlastita volja, težnja za uzvratom, želja za lagodnošću traže svoje.
14
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
10. Tko ljubi istinski i savršeno, ni u čemu ne traži sebe, već samo da sve bude na
Božju slavu.
11. Nikome ne zavidi jer nikakvu radost ne traži za sebe.
12. Niti želi uživati u sebi; već je njegova želja blaženstvo u Bogu, što je uzvišenije od
svih drugih dobara.
13. Nitko za njega nije izvor dobra doli Bog, od kojega sve proizilazi i u kojemu
konačno uživaju mir svi sveci.
14. O, tko bi imao samo iskru istiniske ljubavi, zaista bi shvatio: sve je na zemlji samo
ispraznost.
__________________
3. Usp. 1 Kor 13,3; 5. Usp. Grgur Vel. Homilia V in Evangelia; 10. Usp. 1 Kor 13,5; 11.
Usp. 1 Kor 13,4; 14. Usp. Prop 3,19.
Šesnaesto poglavlje
1. Što čovjek ne može popraviti na sebi ili drugome, neka strpljivo podnosi, dok Bog
drukčije ne odredi.
2. Razmisli: bit će da je to bolje za tvoju prokušanost i strpljivost; bez njih naša djela
ne vrijede mnogo.
3. Ipak, kod takvih teškoća moraš smjerno moliti da ti se Bog udostoji pomoći da sve
podneseš.
4. Ako netko nakon dvije ili tri opomene ne popusti, ne spori se s njim, nego sve
prepusti Bogu. Neka njegova volja i čast budu u svim njegovim slugama. On i zlo
zna okrenuti na dobro.
5. Nastoj strpljivo podnositi tuđe pogreške i kojekakve slabosti; i ti imaš mnogo toga
što drugi moraju podnositi.
6. Ako sebe sama ne možeš odgojiti kako bi htio, kako ćeš moći drugoga oblikovati po
svojoj volji?
7. Volimo da drugi budu savršeni, a svoje mane ne ispravljamo.
8. Tražimo da se drugi do u tančine poprave, a sebe nismo voljni popravljati.
9. Drugima spočitavamo preveliku slobodu, a sebi ništa ne uskraćujemo.
10. Druge hoćemo vezati pravilima, a za sebe ne trpimo nikakva ograničenja.
11. I tako postaje očito: rijetko do bližnjih držimo toliko koliko do samih sebe.
12. Kad bi svi bili savršeni, što bismo tada podnosili iz ljubavi prema Bogu?
13. A Bog je sada tako uredio da učimo noseći breme drugih. Ta nitko nije bez mane,
nitko bez bremena; nitko nije sebi dostatan, nikomu ne doseže njegova mudrost;
nego nam je nositi jedan drugoga, tješiti jedan drugoga, a tako i pomagati i
opominjati.
14. Koliko je tko krepostan, najbolje se vidi u času nevolje.
15. Naime, neprilike ne čine čovjeka slabim, one pokazuju kakav je.
__________________
4. Sv. Benedikt, Regula; 13. Usp. Gal 6,2; Izr 3,7; Kol 3,13; 1 Tim 5, 11.
Sedamnaesto poglavlje
SAMOSTANSKI ŽIVOT
15
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Osamnaesto poglavlje
1. Promatraj žive primjere svetih otaca s kojih odsijeva istinska savršenost, i vidjet
ćeš kako je malo i gotovo ništa ono što mi činimo.
2. Ah, što je naš život usporedimo li ga s njihovim?
3. Sveci, Kristovi prijatelji, služili su Gospodinu u gladi i žeđi, u studeni i golotinji, u
trudu i muci, u bdjenjima i postovima, u molitvama i svetim razmatranjima, u
progonstvima i mnogim sramoćenjima.
4. O, kako su mnoge i teške neprilike trpjeli apostoli, mučenici i priznavatelji, djevice i
svi ostali koji su odlučili slijediti stope Kristove!
5. Mrzili su, naime, svoje duše na ovome svijetu da bi ih posjedovali u vječnomu
životu.
6. Kako su samo strog i povučen život sveti oci provodili u pustinji, kako su
dugotrajno i teško bili kušani, kako ih je često mučio neprijatelj, kako su česte i
vruće molitve prinosili Bogu, kako su stroge postove provodili, kako su plamtjeli
revnošću i žarom za duhovni napredak, kako su oštar rat vodili da bi ukrotili mane,
kako su čistom i pravom nakanom težili Bogu!
7. Danju su radili, noću dugo molili, premda ni u vrijeme rada nisu prestajali duhom
moliti.
8. Na korist su upotrijebili svaki trenutak.
9. Svaki sat za razgovor s Bogom činio im se prekratkim pa bi zbog velika užitka u
razmatranju zaboravljali tijelu pružiti potrebnu okrepu.
10. Odricali su se svega bogatstva, položaja, časti, prijatelja i rodbine; ni u čemu od
ovoga svijeta nisu htjeli imati udjela.
11. Jedva su uzimali ono što im je trebalo za život, i s nevoljkošću su tražili tjelesne
potrebe.
12. Bili su, dakle, siromašni zemaljskim dobrima, ali vrlo bogati milošću i vrlinama.
13. Izvana su bili bez ičega, ali su iznutra uživali obilje milosti i božanske utjehe.
14. Svijetu su bili strani, ali Bogu bliski i pouzdani prijatelji.
15. Samima sebi bili su ništa, a ovdašnjem svijetu prezir; no u Božjim su očima bili
dragocjeni i odabrani.
16. Živjeli su istinsku poniznost i prostodušnu poslušnost, ljubav i strpljivost, i stoga
dnevice duhovno napredovali, stječući i veliku milost kod Boga.
17. Postali su uzor svim redovnicima i morali bi nas više poticati na dobar napredak,
nego što nas od toga odvraćaju mnogi kolebljivci.
18. O, kolik je žar prožimao sve redovnike pri osnutku njihove družbe!
19. Kakva li je bila pobožnost u molitvi, kakvo nadmetanje u kreposti, kako čvrsta
stega; kakvo li je poštivanje i poslušnost pravilima u svih cvalo!
16
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
20. Još i danas neizbrisani tragovi svjedoče da su to bili zaista sveti i savršeni ljudi.
Boreći se odvažno, svijet su podložili svojim nogama.
21. A danas se smatra velikim ako netko nije prestupio zapovijed, ako je nekomu pošlo
za rukom strpljivo podnijeti što je odabrao.
22. O, mlakosti i nehaja našeg staleža,
23. kad tako brzo odustajemo od prvašnje revnosti i kad nam je život već dodijao od
tromosti i mlakosti!
24. O da u tebi, koji si vidio tolike uzore pobožnosti, nikad ne zaspe napredovanje u
krepostima!
__________________
1. Usp. Sv. Benedikt, Regula; 3. 2 Kor 11,27; 12,10; 5. Usp. Iv 12,25; 14. Usp. 17,16;
16. Zso, Ef 5,2.
Devetnaesto poglavlje
1. Život dobra redovnika mora obilovati svim krepostima da bi iznutra bio takav kakav
ljudima izgleda izvana.
2. I mnogo više mora biti iznutra nego što se vidi izvana, jer je naš nadzornik Bog,
kojeg nam je nadasve štovati gdje god bili i pred njih hodati svijetom poput anđela.
3. Svakodnevno moramo obnoviti svoju odluku i potaknuti se na revnost, kao da smo
se upravo danas obratili, te reći:
4. Pomozi me, Gospodine Bože, u dobroj odluci i u svojoj svetoj službi, i daj mi još
danas savršeno započeti jer nije ništa to što sam do danas učinio.
5. Naš napredak ovisi o našoj odluci, i potrebno je mnogo marljivosti onome koji hoće
napredovati.
6. Ako onaj koji je stvorio čvrstu odluku često posustane, što će tek biti s onim koji se
malokad i nevoljko na išta odlučuje?
7. Različiti su načini kojima napuštamo svoje odluke; već i nevelik propust duhovnih
vježbi jedva će proći bez ikakve štete.
8. Odluka se pravednikâ više oslanja na Božju milost, nego na vlastitu mudrost; što
god poduzimaju, uvijek se oslanjaju na nju.
9. Jer: čovjek snuje – Bog određuje; put čovječji nije u njegovoj vlasti.
10. Ako katkad iz poštovanja ili koristi za braću propustimo uobičajenu vježbu, lako
ćemo je kasnije nadoknaditi.
11. Ako je pak lakoumno propustimo iz mrzovolje ili nemara, prava je to pogreška i
štetit će nam.
12. Naprezali se mi koliko god je moguće, još ćemo uvijek ponešto pogriješiti.
13. Odluka nam uvijek mora biti određena i usmjerena na ono što najviše smeta našem
uspjehu.
14. Provjeravati nam je i uređivati svoju nutrinu i vanjštinu, jer je za vlastit napredak
korisno i jedno i drugo.
15. Ako ne možeš biti neprestano sabran, saberi se bar katkad, najmanje jednom na
dan, ujutro ili navečer.
16. Ujutro stvori odluku, navečer provjeri svoje vladanje; kakve su danas bile tvoje
riječi, djela i misli; možda si se upravo u tome više puta ogriješio o Boga i
bližnjega.
17. Junački se opaši protiv đavolske podmuklosti, obuzdaj proždrljivost pa ćeš lakše
ukrotiti svaku tjelesnu požudu.
18. Nikad ne budi sasvim besposlen, čitaj ili piši, moli ili razmatraj ili pak radi što
korisno za zajednicu.
19. U tjelesnim poslovima treba biti razborit, na mogu ih se laćati svi jednako.
17
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
20. Što svi ne čine zajednički, ne treba pokazivati pred drugima jer se osobne vježbe
sigurnije obavljaju skrovito.
21. Ipak se čuvaj zanemarivanja zajedničkog, a isticanja privatnog.
22. No, nakon što si pošteno i vjerno obavio dužnosti i naloge, i još ti ostane vremena,
tada po svome udovolji svojoj pobožnosti.
23. Ne mogu svi imati jednu te istu vježbu, već jednome više koristi ovo, drugome ono.
24. Vježbe treba rasporediti i prema vremenu: jedne više pristaju blagdanima, druge
radnim danima.
25. Drukčije su nam potrebe u vrijeme kušnje, a drukčije u vrijeme mira i spokoja.
26. Jedno nam je drago razmišljati kad smo žalosni, a drugo kad se radujemo u
Gospodinu.
27. Za glavne se blagdane moramo obnoviti dobrim vježbama i žarče zazivati zagovor
svetaca.
28. Od blagdana do blagdana moramo si postaviti odluke, kao da ćemo tada otići s
ovoga svijeta i stići na vječni blagdan.
29. Stoga nam se u tim svetim vremenima valja brižno pripravljati, pobožnije vladati i
strože obdržavati sva pravila, kao da ćemo uskoro primiti od Boga nagradu za svoj
trud.
30. Pa ako do toga i ne dođe, smatrajmo da nismo bili dovoljno pripravni niti još
dostojni tolike slave koja se u nama ima objaviti u određeno vrijeme, i nastojmo se
još bolje pripravljati na odlazak.
31. Blago onome slugi, veli evanđelist Luka, kojeg gospodar, kada dođe, nađe budna!
32. “Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.”
__________________
2. Usp. Izr 24,12; Job 8,6; 4. Usp. 2 Ljet 14,11; 9. Usp. Izr 16,9; Jer 10,23; 12. Usp.
Prop 7,20; 17. Usp. Job 38,3; Ef 6,11; 18. Sv. Benedikt, Regula; 19. Sv. Benedikt,
Regula, Prologus, 46; 30. Usp. Rim 8,18; 31. Usp. Lk 12,43; 32. Lk 12,44.
Dvadeseto poglavlje
18
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
18. Nikad sebi ne obećavaj sigurnost u ovom životu, koliko god bio na glasu kao dobar
samostanac ili pustinjak.
19. Često su baš oni bolji u ljudskim očima dublje pali zbog svojega prevelikog
samopouzdanja.
20. Stoga je mnogo korisnije da ne budu sasvim bez kušnji nego često napastovani,
kako ne bi postali previše sigurni te se možda uzoholili pa lakoumno potražili i
vanjsku utjehu.
21. O, kako bi sačuvao mirnu savjest, onaj tko nikad ne bi tražio prolaznu radost, tko
se nikad ne bi bavio svijetom.
22. O, kako bi velik mir i spokoj uživao, onaj koji bi potkresao svaku taštu brigu i
razmišljao samo o spasonosnim i božanskim stvarima te svu svoju nadu stavio u
Boga!
23. Nitko nije dostojan božanske utjehe ne vježba li se brižljivo u svetoj skrušenosti.
24. Želiš li se skrušiti srcem, uđi u svoju sobicu i zatvori vrata svijetu, kao što je
pisano:”Na svojim ležajima razmislite i zanijemite.”
25. U ćeliji ćeš nalaziti ono što vani često gubiš.
26. Ustrajnim boravkom ćelija nam postaje slatka, čestim izbivanjem mrska.
27. Budeš li na početku svojega obraćenja u njoj rado boravio i čuvao je, bit će ti
kasnije draga prijateljica i najmilija utjeha.
28. Pobožna duša napreduje u šutnji i u miru otkriva dubine Svetoga pisma.
29. Tu nalazi potoke suza kojima se svake noći oblijeva i čisti, da bi svojem Stvoritelju
postala to bliskija koliko je udaljenija od svake svjetske buke.
30. Tko se, dakle, odijeli od znanaca i prijatelja, njemu će se Bog primaknuti sa svojim
svetim anđelima.
31. Bolje je skrovito živjeti i brinuti se o sebi nego, zanemarivši sebe, činiti čudesa.
32. Pohvalno je za redovnika, da malokad izlazi, da izbjegava da bude viđen i da ne želi
viđati ljude.
33. Zašto želiš vidjeti ono što ne smiješ imati? “Svijet prolazi i požuda njegova.”
34. Tvoje požudne želje vuku te da izađeš. Kad vrijeme prođe i vraćaš se kući, što
donosiš? Opterećenu savjest i rastreseno srce.
35. Radostan izlazak često urodi žalosnim povratkom, a veselo bdjenje do u kasnu noć
tužnim urankom.
36. Tako svaka tjelesna radost umiljato dolazi, a na kraju grize i ubija.
37. Što možeš drugdje vidjeti a da ovdje ne vidiš?
38. Evo neba i zemlje i svih počela, ta on njih je sve načinjeno!
39. Možeš li igdje išta vidjeti, što bi moglo dugo opstojati pod suncem?
40. Možda se nadaš naći zadovoljstvo, ali neće ti se posrećiti.
41. I kad bi vidio sve što postoji, što bi to bilo doli prazan privid?
42. Podigni svoje oči uvis, Bogu, i moli za svoje grijehe i nemare.
43. Ispraznost prepusti ispraznima, a ti povedi brigu o onome što ti je Bog zapovjedio.
44. Zatvori za sobom svoja vrata i prizovi k sebi svojega ljubimca, Isusa.
45. S njim ostani u ćeliji, jer drugdje nećeš naći takva mira.
46. Da nisi bio izalzio i da ti se uši nisu napunile glasinama, ostao bi u divnom miru.
47. A dokle god te radoznalost vodi za novostima, moraš podnositi nemir srca.
__________________
6. Usp. Seneca, Ad Lucilium Epistolae, L. 1,7; prema nekima to je izreka.
Dvadeset prvo poglavlje
SKRUŠENJE SRCA
19
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Dvadeset drugo poglavlje
1. U bijedi si gdje god bio i kamo god se okrenuo, osim ako se ne obratiš Bogu.
2. Što se uznemiruješ ako ti ne pođe za rukom kako si želio ili naumio?
3. Komu ide sve po volji? Ni meni ni tebi niti ikome na zemlji.
4. Nema nikoga na svijetu bez neke žalosti ili stiske, bio on kralj ili papa.
5. A komu je bolje? Dakako, onomu koji je sposoban trpjeti nešto za Boga.
6. Mnogi malodušni i nestalni kažu:
7. Gle, kako onaj lijepo živi, kako je bogat i kako ugledan, kako moćan i uzvišen!
8. No usporedi nebeska dobra, i otkrit ćeš što su ova vremenita: mnogo nesigurnija,
dapače, tegobna, jer ih nikada ne posjedujemo bez brige i straha.
9. Nije čovjekova sreća u posjedovanju obilja vremenitih dobara, dostaje mu i srednja
mjera.
20
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
21
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
22
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
38. I tako je svima svršetak smrt, a ljudski život odmiče kao sjena.
39. Tko će se tebe sjetiti nakon smrti i tko će se pomoliti za te?
40. Učini, dragi, učini, sada, što god za sebe možeš učiniti, jer ne znaš kad ćeš umrijeti.
41. A ne znaš ni što te čeka nakon smrti.
42. Dok imaš vremena, sabiri besmrtno blago.
43. Ne razmišljaj ni o čemu drugom nego o svojem spasenju; brini se samo za ono što
je Božje.
44. Sada sebi priskrbi prijatelje štujući svece i nasljedujući njihova djela, da bi te oni,
kad ostaviš ovaj svijet, primili u vječne stanove.
45. Boravi na ovoj zemlji kao putnik i gost kojega se uopće ne tiču svjetski poslovi.
46. Sačuvaj srce slobodno i okrenuto Bogu, jer ovdje nemaš grada u kojemu ćeš ostati.
47. Onamo sa suzama upravljaj svagdanje uzdahe i prošnje da bi tvoja duša nakon
smrti zaslužila sretno prijeći Gospodinu.
__________________
2. Usp. 1 Mak 2,63;17. Mt 26,20; 19. Lk12,40; Mt 24,44; 25. Usp. Sir 5,8; 32. Usp. Rim
6,8; 34. Usp. 1 Kor 9,27; 38. Usp. Ps 144,4; Job 14,2; 40. Usp. Mt 25,13; 42. Usp. Gal
6,10; 44. Usp. Lk 16,9; 45. Usp. 1 Pt 2,11; 46. Heb 13,14.
1. U svemu razmišljaj o svršetku i kako ćeš stati pred strogim sucem, kojemu ništa
nije skriveno, koji se ne da privoljeti darovima i ne prihvaća isprike, nego će suditi
po pravdi.
2. O bijedni i ludi grešniče, što ćeš odgovoriti Bogu poznavaocu svih tvojih zala, kad
se katkad plašiš srdita pogleda čovjeka?
3. Što se ne pobrineš za sebe u dan suda, kad te nitko drugi neće moći opravdati ili
obraniti, nego će svatko imati dovoljno posla sam sa sobom?
4. Sada je tvoj trud koristan, plač dobrodošao, uzdah može biti uslišan, bol donijeti
zadovoljštinu i očišćenje.
5. Trpeći čovjek prolazi kroz veliko i korisno čistilište, ako prihvaća nepravde
sažaljevajući više zloću drugih nego nepravdu koju sam podnosi. Takav rado moli
za one koji mu se protive i od srca im oprašta krivice, ne oklijeva zaiskati
oproštenje od drugih, radije se smiluje nego srdi, često samoga sebe prisiljava i
svoje tijelo u svemu nastoji podložiti duhu.
6. Bolje je sada uklanjati grijehe i zatirati mane nego to ostaviti budućnosti.
7. Zaista sami sebe obmanjujemo svojom neurednom ljubavlju prema tijelu.
8. Što će drugo proždirati onaj oganj ako ne tvoje grijehe?
9. Koliko se sada više štediš i ugađaš tijelu, toliko ćeš to kasnije mučnije otplaćivati i
skupiti veću hrpu za spaljivanje.
10. U čemu je čovjek griješio, u tome će biti i kažnjen.
11. Tamo će lijenčine podbadati užarenim bodljama, a neumjerenjake moriti velikom
glađu i žeđu.
12. Ondje će pohotnike i pohlepnike polijevati gorućom smolom i smrdljivim sumporom,
a zavidnici će zavijati od boli kao mahniti psi.
13. Neće biti nijedne mane koja neće imati svoje posebne muke.
14. Tamo će oholice spopadati svakojake smutnje, a lakomce će pritisnuti najveća
oskudica.
15. Tamo će sat kazne biti teži od ovdašnjih stotinu godina najgorče pokore.
16. Tamo za osuđenike nema nikakva počinka niti kakve utjehe; a ovdje ipak katkad
otpočinemo od truda i uživamo prijateljsku utjehu.
23
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
17. Sada se pobrini i oplači svoje grijehe da bi na dan suda bio sigurno među
blaženima.
18. Tada će se, naime, pravednici vedro sučeliti s onima koji su ih tlačili i potiskivali.
19. Tada će ustati i suditi onaj koji se sada ponizno podlaže ljudskim prosudbama.
20. Tada će veliko pouzdanje imati siromah i ponižen, a oholica će strahovati kuda god
se okrene.
21. Tada će se otkriti da je na ovome svijetu bio mudar onaj koji je navikao biti lud i
preziran radi Krista.
22. Tada će biti vrijedna svaka strpljivo podnesena nevolja, a svaka će zloća začepiti
usta svoja.
23. Tada će se radovati svaki pobožnik, a tugovati svaki bezbožnik.
24. Tada će radosnije poskakivati tijelo mučeno pokorama nego da smo ga uvijek
hranili nasladama.
25. Tada će zasjati priprosta odjeća, a potamnjeti kićena.
26. Tada će biti hvaljenija siromašna kućica nego pozlaćena palača.
27. Tada će više značiti postojana strpljivost od sve moći ovoga svijeta.
28. Tada će se više slaviti skromna poslušnost nego sva svjetska domišljatost.
29. Tada će nas više radovati čista i dobra savjest, nego učena mudrost.
30. Tada će više vrijediti prezir bogatstva nego sva zemaljska blaga.
31. Tada ćeš se više utješiti pobožnom molitvom nego ukusnom zakuskom.
32. Tada ćeš se više radovati što si šutio nego što si dugo razovarao.
33. Tada će više valjati dobra djela nego mnoge lijepe riječi.
34. Tada će strogi život i oštra pokora biti u prevagi pred svim zemaljskim užicima.
35. Navikni se sada trpjeti u malim stvarima da bi tada bio oslobođen velikih.
36. Pokušaj najprije ovdje ono što ćeš kasnije moći trpjeti.
37. Ako sada ne možeš podnijeti tako malo, kako ćeš uzmoći podnijeti vječne muke?
38. Ako si sada zbog malo muke tako nestrpljiv, kakav ćeš biti u paklu?
39. E, zaista, ne možeš imati dvije radosti: uživati ovdje na svijetu i zatim kraljevati s
Kristom.
40. Ako si sve do današnjeg dana uvijek živio u častima i slastima, što bi ti sve to
koristilo kad bi morao umrijeti ovoga časa?
41. Sve je, dakle, ispraznost, osim Boga ljubiti i njemu jedinome služiti.
42. Tko, naime, svim srcem ljubi Boga, ne boji se ni smrti, ni kazne, ni suda, ni pakla,
jer po savršenoj ljubavi sigurno pristupamo Bogu.
43. Onaj pak koji se još i sada veseli grijehu, nije čudno ako se boji smrti i suda.
44. Ipak je dobro, ako te već od zla ne odvraća ljubav, da te pred paklom zaustavlja
bar strah.
45. Doista, tko zapostvlja Božji strah, neće dugo ustrajati. Brzo će upasti u đavolju
zamku.
__________________
1. Usp. Rim 14.10; Sir 39,24; 2. Usp. Job 31,14; Gal 6,5; 10. Usp. Mudr 11,16; 12. Usp.
Otk 21,8; 18. Usp. Mudr 5,1; 19. Usp. Mt 19,28; 1 Kor 6,2; 21. Usp. 1 Kor 4,10; 22. Ps
107,42; 27. Usp. Izr 16,32;41. Usp. Prop 1,2; 42. Usp. 1 Iv 4,18; 45. Usp. 1 Tim 6,9.
Dvadeset peto poglavlje
1. U Božjoj službi budi budan i marljiv te često razmišljaj zbog čega si došao i zašto si
napustio svijet.
2. Nisi li zato da bi Bogu živio i postao duhovan čovjek?
3. Revnuj stoga za napretkom, jer ćeš zakratko primiti plaću za svoj trud i tada te više
ni bol ni strah neće okruživati.
24
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
4. Sada ćeš se malo upeti, a steći velik mir, štoviše, vječnu radost.
5. Ostaneš li vjeran i revan u radu, i Bog će bez sumnje biti vjeran i bogat u nagradi.
6. Moraš uščuvati dobru nadu da ćeš osvojiti palmu, ali nemoj smatrati sigurnim, da
se ne zalijeniš ili uzoholiš
7. Kad se ono neki tjeskobno kolebao između straha i nade i jednom se prilikom,
pritisnut tugom, u crkvi pred oltarom prostro u molitvi, ovako je razmišljao u
sebi:”O kad bih znao, hoću li ustrajati!”
8. Učas je začuo božanski odgovor u svojoj nutrini:”Kad bi znao, što bi učinio?
9. Čini sada ono što bi onda učinio i bit ćeš posve siguran.”
10. I doskora se, utješen i okrijepljen, predao Božjoj volji, a tjeskobno je kolebanje
prestalo.
11. I nije više htio znatiželjno istraživati, što ga čeka u budućnosti, već se mnogo više
trudio otkriti dobrohotnu i savršenu volju Božju, da bi po njoj započeo i dovršio
svako djelo.
12. U Gospodina se uzdaj i čini dobro, kaže prorok, da bi smio stanovati u zemlji i
uživati njezina dobra.
13. Jedno mnoge odvraća od napretka i revnog popravka: strah od poteškoća, odnosno
žestoka borba.
14. A, dakako, više od drugih u krepostima napreduju oni koji se trude pobijediti
upravo ono što im je najteže i najpogubnije.
15. Naime, čovjek više postiže i obilnije milosti sječe tamo gdje sebe više svladava i u
duhu se mrtvi.
16. Svi, međutim, nemaju jednako mnogo svladati i mrtviti.
17. Ipak će brižljivi revnitelj snažnije napredovati, pa imao i više strasti negoli drugi,
boljeg vladanja, ali manjeg žara u krepostima.
18. Dvoje napose pomaže većem uspjehu: silom se trgati od onoga čemu narav grešno
naginje i gorljivo nastojati oko dobra koje nam još treba.
19. Osobito se nastoj čuvati i svladavati u onome što ti se češće ne dopada kod drugih.
20. Sve iskoristi za svoj napredak; vidiš li ili čuješ za dobre primjere, s oduševljenjem
ih nasljeduj.
21. Opaziš li nešto pokudno, čuvaj se da i ti ne učiniš isto, a ako si nekada učinio,
potrudi se što prije popraviti.
22. Kao što tvoje oko pazi na druge, tako i drugi paze na tebe.
23. Kako je ugodno i pobudno vidjeti revnu i pobožnu braću, dobra vladanja i stege!
Kako je žalosno i teško gledati one koji žive neuredno i ne čine ono na što su
pozvani!
24. Kako je štetno zanemariti odluku svojega poziva i posezati za onime što ti nije
povjereno!
25. Sjeti se zadane odluke i imaj pred očima sliku Raspetoga.
26. Postidjeti se možeš kad promatraš Kristov život. Premda si odavno na Božjem putu,
nisi se trudio da mu postaneš sličniji.
27. Redovnik koji zdušno i pobožno promišlja o presvetom životu i muci Gospodinovoj,
naći će ondje sve što mu je korisno i potrebno, i to u obilnijoj mjeri, i neće morati
tražiti išta bolje od Isusa.
28. O, kad bi Isus raspeti nastanio naše srce, kako bismo brzo i dobro bili poučeni.
29. Revan redovnik rado prihvaća i ispunjava sve što mu se naloži.
30. Mlaka i nemarna redovnika tišti nevolja za nevoljom i u neprestanu je škripcu, jer
nutarnje utjehe nema, a izvanjske ne smije tražiti.
31. Redovik koji živi bez stege pred velikim je padom.
32. Tko je sklon popustljivosti i mlakosti, uvijek će biti u stisci jer mu ne odgovara sad
jedno, sad drugo.
33. Kako rade toliki drugi redovnici živeći po svojim samostanskim pravilima poprilično
skučeno?
34. Malokad izlaze, povučeno žive, siromaški se hrane, grubo se odijevaju. Mnogo rade,
malo govore, dugo bdiju, rano ustaju i mnogo mole, rado čitaju i strogo održavaju
red.
25
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
35. Gle kartuzijance i cistercite i redovnike i redovnice različitih družbi kako svake noći
ustaju da bi slavili Gospodina.
36. I zato bi bila sramota da ti u tako svetome poslu drijemaš i ljenčariš, dok toliki
redovnici počinju klicati Bogu.
37. O kad ne bismo imali raditi ništa drugo, doli svim srcem hvaliti Gospodina Boga
našega!
38. O kad nikad ne bi trebalo ni jesti ni piti ni spavati! Kad bi uvijek mogao hvaliti Boga
i baviti se samo duhovnim radom!
39. Tada bi bio mnogo sretniji nego sada, dok robuješ kojekakvim tjelesnim
potrebama.
40. O kad ne bi bilo takvih potreba, nego samo duhovnih užitaka, koje, na žalost, tako
rijetko kušamo!
41. Kad čovjek stigne dotle da ni u kojeg stvora više ne traži utjehe, tada mu tek Bog
počinje savršeno goditi.
42. Tada će biti zadovoljan što god se dogodilo. Zbog obilja se neće radovati niti zbog
oskudice žalostiti. Na Boga će se osloniti posvemašnjim pouzdanjem. On mu je sve
u svemu. U njega ništa ne propada niti umire, već sve živi i na njegov mig bez
oklijevanja služi.
43. Sjeti se uvijek svršetka i da se izgubljeno vrijeme ne vraća.
44. Bez žara i mara ne stječu se kreposti!
45. Čim počneš popuštati, eto zla.
46. A predaš li se revnosti, naći ćeš velik mir i trud će ti biti lakši od Božje milosti i
ljubavi do kreposti!
47. Revan i marlji čovjek na sve je spreman.
48. Veći je napor opirati se manama i strastima nego se znojiti u tjelesnim poslovima.
49. Tko ne izbjegava male pogreške, pomalo upada u veće.
50. Provedeš li dan korisno, navečer ćeš se uvijek veseliti.
51. Bdij nad sobom i , dakako, nad drugima, ali ne tako da zenemariš sebe.
52. Toliko ćeš napredovati koliko sobom zagospodariš. Amen.
__________________
1. Otk 3,2; 3. Usp. 1 Kor 3,8; 4. Usp. Sir 51,35; 5. Usp. Mt 25,21; 11. Usp. Sir 2,19; Rim
12,2; Fil 1,6; 2 Tim 3,17; 12. Ps 37,3; 23. Usp. 2 Tim 3,6; 42. Usp. Kol 3,11; Ps 119,91;
49. Usp. Sir 19,1.
26
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
DRUGA KNJIGA
Prvo poglavlje
NUTARNJI ŽIVOT
27
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
30. Ako ne želiš podnijeti ništa neugodno, kako ćeš Kristov prijatelj postati?
31. Podnesi s Kristom i za Krista, želiš li kraljevati s Kristom!
32. Kad bi jednom potpuno ušao u Isusovo srce i osjetio samo malo žara njegove
ljubavi, ne bi se više brinuo ni o svojim probicima ni o gubicima, dapače, radovao bi
se i sramoti koja ti je nanesena; jer u Isusovoj ljubavi čovjek ne haje za sebe.
33. Tko ljubi Isusa i živi pravim nutarnjim životom, slobodan od neurendih sklonosti,
može se prostodušno Bogu obratiti, u duhu nadvisiti sama sebe i uživati mir.
34. Tko sve uzima kako jest, a ne kako se pričinja ili misli, taj posjeduje istinsku
mudrost poučen je više od Boga nego od ljudi.
35. Tko živi iz svoje nutrine i malo polaže na vanjštinu stvari, taj ne traži mjesto niti
čeka priliku da se prihvati pobožnih vježbi.
36. Nutarnji se čovjek brzo sabere i nikada se ne prepusti vanjštini.
37. Ne smeta ga tjelesni napor ili povremeno nuždan posao, nego kako ga zapadne,
tako se prilagodi potrebi.
38. Tko je u sebi staložen i sređen, ne mari za luckasto i naopako ljudsko vladanje.
39. Čovjek biva toliko smeten i rastresen, koliko se priljubio stvarima.
40. Da je kod tebe sve u redu i sve čisto, sve bi ti služilo na dobro i napredak.
41. Zato ti se mnogo toga ne mili, a često te i smeta, jer još nisi potpuno umro sebi niti
se odijelio od svega što je zemaljsko.
42. Ništa tako ne kalja i ne zapleće ljudsko srce kao neuredna ljubav prema
stvorenjima.
43. Odrekneš li se vanjske utjehe, moći ćeš promatrati nebeske stvari i često u sebi
klicati od radosti.
__________________
1. Lk 17,21; 2. Usp. Jl 2,12; Mt 11,29; 4. Rim 14,17; 6. Usp. Ps 45,14; 8.Usp. 1 Sam
7,3; 9. Iv 14,23; 13. Usp. Job 14,2; Iv 12,34; 16. Usp. Izr 3,5; 17. Usp. Iz 38,14; 18.
Usp. Heb 13,14; Ps 39,13; 19. Usp. Dj 7,49; 20. Usp. 2 Kor 5,2; 21. Usp. Mudr 5,9; 23.
Usp. Mudr 5,15; 1 Sol 5,17; 26. Iz 53,3; Lk 23,49; 31. Usp. 2 Tim 2,12; 32. Usp. Dj
5,41.
Drugo poglavlje
PODLOŽNOST IZ PONIZNOSTI
1. Ne brini se mnogo tko je za tebe, a tko protiv tebe, ali nastoj i brini se da Bog bude
uza te u svakoj stvari koju poduzimaš.
2. Sačuvaj čistu savjesti i Bog će te pouzadno štititi.
3. Komu je Bog blagonaklono na pomoći, ničija mu zloba neće moći naškoditi.
4. Budeš li umio šutjeti i trpjeti, nesumljivo ćeš ugledati Božju pomoć.
5. On zna vrijeme i način da te oslobodi, i stoga mu se prepusti.
6. Božja je stvar da ti pomogne i da te oslobodi svake smetnje.
7. Često iznimno koristi poniznosti, da drugi znaju i kude naše nedostatke.
8. Čovjek kojega ponižavaju vlastite pogreške lako će se pomiriti s drugima i brzo
opravdati pred onima koji se srde na nj.
9. Poniznoga Bog štiti i oslobađa. Poniznoga ljubi i tješi. Poniznome se priklanja.
Poniznome daje veliku milost i iz njegove ga poniženosti uzdiže k slavi.
10. Poniznome otkriva svoje tajne i nježno ga privlači i poziva k sebi.
11. Ponizan ostaje u miru unatoč uvredama i smutnjama, jer se oslanja na Boga, a ne
na svijet.
12. Ne vjeruj da si išta napredovao ako ne smatraš da si manji od svih.
__________________
4. 2 Pt 20,17; 6. Usp. 2 Ljet 25,8; 8. Usp. Izr 15,1; 9. Usp. 2 Kor 7,6; 1 Pt 5,5; 10. Usp.
Mt 11,25.
28
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Treće poglavlje
DOBAR I MIROLJUBIV ČOVJEK
Četvrto poglavlje
29
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
13. Kao što u vatri od željeza otpada hrđa i sve se užari, tako se i čovjek koji se sasvim
prikloni Bogu, otresa mlitavosti i mijenja u novog čovjeka.
14. Kad čovjek počinje bivati mlak, straši se i neznatna napora pa poseže za vanjskom
utjehom.
15. Ali kad zdušno započne svladavati sebe i postojano koračati Božjim putem, onda
mu je sitnica ono što je prije smatrao teškim.
__________________
7. Usp. Sir 39,21; 9. Usp. Mt 5,8; 10. Usp. Aristotel, Ethica Nic, L. III, 5; 12. Usp. Rim
2,9.
Peto poglavlje
Šesto poglavlje
30
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
7. Zli nikada nemaju prave radosti ni užitka nutarnjega mira, jer nema mira opakima,
kaže Gospodin.
8. Pa i ako kažu: U miru smo, neće nas stići nesreće. Tko će nam se usuditi nauditi? –
ne vjeruj im: jer iznenada će se podići Božja srdžba, djela će im biti poništena, a
namisli upropaštene.
9. Onome koji ljubi nije se teško dičiti u nevoljama, jer to znači dičiti se križem
Gospodinovim.
10. Kratkovjeka je slava koju ljudi daju i primaju.
11. Svjetsku slavu uvijek slijedi žalost.
12. Slava je dobrih njihova savjest, a ne ljudska riječ.
13. Radost je pravednika od Boga i u Bogu, i izvor im je veselja u istini.
14. Tko čezne za istinskom i vječnom slavom, ne brine se za vremenitu.
15. A tko vremenitu slavu traži ili je ne prezire u srcu, pokazuje da manje cijeni
nebesku.
16. Veliki mir srca uživa onaj tko se ne brine ni za pohvale ni za pokude.
17. Onaj čija je savjest neokaljana, lako će biti zadovoljan i smiren.
18. Nisi svetiji ako te hvale ni manje vrijedan ako te kude.
19. Što si to si; sve riječi ne čine te većim pred Bogom.
20. Svratiš li pozornost na svoju nutrinu, nećeš se brinuti što ljudi vani govore o tebi.
21. Čovjek gleda u lice, Bog u srce.
22. Čovjek motri djela, Bog nakane.
23. Znak je ponizne duše: uvijek ispravno postupati, a malo držati do sebe.
24. Ni od kojega stvora tražiti utjehe, znak je velike čestitosti i nutarnjega pouzdanja.
25. Tko za sebe ne traži nikakva izvanjska svjedočanstva, očituje da se svekoliko
predao Bogu.
26. Ta nije prokušan onaj tko sam sebe preporučuje, kaže sveti Pavao, nego onaj koga
preporučuje Gospodin.
27. Živjeti s Bogom u nutrini i nikakvom sklonošću ne prianjati za vanjsko to znači biti
nutarnji čovjek.
__________________
21. Usp. 1 Sam 16,7; 26. 2 Kor 10,18; 27. Usp. Post 5,22; Mih 6,8.
Sedmo poglavlje
1. Blažen tko shvaća što znači: Isusa ljubiti, a sebe, radi Isusa, prezirati.
2. Treba ostaviti voljeno radi Voljenoga, jer Isus želi da ga ljubimo iznad svega.
3. Ljubav prema stvorenju prijevarna je i nestalna, ljubav prema Isusu blagorodna i
postojana.
4. Tko je prionuo uza stvorenje, s njim će propasti, tko je pak prigrlio Isusa, u njemu
će opstati.
5. Odaberi i smatraj svojim prijateljem onoga koji te neće ostaviti makar te svi
napustili i koji neće dopustiti da na kraju propadneš.
6. Htio - ne hitio, jednom ti se od svih odijeliti.
7. Drži se Isusa u životu i u času smrti i prepusti se njegovoj vjernosti, jer kad svi
klonu on ti jedini može pomoći.
8. Tvoj je Ljubljeni takve naravi da nikoga drugoga ne pušta uza se. Sam želi
posjedovati tvoje srce i u njemu kao kralj sjesti na prijestolje.
9. Kad bi se ti umio odvojiti od svakoga stvorenja, Isus bi se rado nastanio kod tebe.
10. Gotovo sve što gradiš na ljudima, mimo Isusa, možeš smatrati izgubljenim.
11. Ne uzdaj se i ne oslanjaj na krhku trsku, jer svako je tijelo kao trava i sva njegova
slava propada kao travin cvijet.
12. Brzo ćeš se prevariti budeš li gledao samo na vanjštinu ljudi.
13. Ako, naime, u drugima tražiš svoju utjehu i korist, prečesto ćeš požnjeti gubitak.
31
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Osmo poglavlje
32
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
34. No pritom ne smije klonuti niti zdvajati, nego se predano podvrgnuti Božjoj volji i,
sve što ga stigne, podnijeti na slavu Isusa Krista.
35. Ta nakon zime slijedi ljeto, poslije noći vraća se dan, a nakon oluje velika vedrina.
__________________
5. Iv 11,28; 12. Usp. Sir 6,14; 19. Usp. Iv 6,68; 20. Usp. Prop 4,10; 24. Usp. Sv.
Augustin, De civitate Dei, L. XIX,1; 27. Usp. Jr 10,6; 30. Usp. Ps 34,9; 32. Usp. Fil 4,13.
Deveto poglavlje
33
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
23. I ako se tako događalo velikim svecima, nije prilika da se mi, nejaki i potrebni, koji
smo kadšto gorljivi, kadšto hladni, odričemo nade.
24. Duh, naime, dolazi i odlazi kako hoće. Stoga blaženi Job kaže:”Svakoga jutra
pohodiš (čovjeka) i svakog ga trena iskušavaš.”
25. U što se, dakle, mogu uzdati ili u koga staviti nadu, ako ne u samo veliko milosrđe
Gospodnje i samo u milost odozgo?
26. Bili oko mene dobri ljudi, bila pobožna braća i prijatelji, bile svete knjige i lijepe
rasprave, bile ugodne pjesme i himni, sve to malo pomaže i malo znači ako me
napusti milost i ostanem u vlastitoj bijedi.
27. Tada nema boljega lijeka od strpljivosti i predanja u volju Božju.
28. Nikad nisam našao pobožnika koji katkad ne bi doživio uskraćenje milosti ili osjetio
popuštanje u revnosti.
29. Nema sveca koji bi bio uzdignuti tako visoko, a da ne bi prije ili kasnije bio kušan.
30. Nije, naime, dostojan uzvišenja Božjeg gledanja onaj koji Bogu za ljubav nije
pretrpio bar poneku nevolju.
31. Nevolja koja dolazi obično je znak utjehe koja će slijediti.
32. “Pobjedniku ću”, reče, “dati jesti od stabla života.”
33. Daje se božanska utjeha da čovjek bude jači u podnošenju protivština.
34. No, slijedi kušnja da se ne uzoholi zbog dobra.
35. Nit đavao spava nit je tijelo obamrlo.
36. Zato se ne prestani spremati za borbu, jer neprijatelji, koji nikada ne miruju, naviru
zdesna i slijeva.
__________________
5. Usp. Pnz 1,30; 31,6; 18, 19. i 22. Ps 30,7-12; 24. Usp. Iv 3,8; Job 7,18; 32. Otk 2,7.
Deseto poglavlje
34
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Jedanaesto poglavlje
1. A ima Isus mnoge koji ljube njegovo nebesko kraljevstvo, a malo njih koji će
ponijeti njegov križ.
2. Ima mnoge koji žele utjehu, a malo njih koji prihvaćaju patnju.
3. Mnogi mu se pridružuju kod stola, a malo njih kod posta.
4. Svi se s Kristom žele radovati, a malo će njih njemu za volju nešto podnijeti.
5. Mnogi Isusa slijede do lomljenja kruha, a malo će njih s njim popiti čašu muka.
6. Mnogi časte njegova čudesa, a malo njih dijeli s njim sramotu križa.
7. Mnogi vole Isusa dok ih ne stignu nevolje.
8. Mnogi ga hvale i veličaju dok od njega primaju kakve utjehe.
9. A ako se Isus sakrije, i načas ih napusti, zapadaju u žalost ili u prekomjernu
malodušnost.
10. A oni koji vole Isusa radi Isusa, a ne radi neke vlastite utjehe, vole ga i veličaju u
nevolji i stisci kao i u najdubljoj utjehi.
11. I da ih nikad ne obdari utjehom, ipak bi ga hvalili i uvijek zahvaljivali.
12. O, koliko može čista ljubav spram Isusa, nepomućena koristoljubljem ni
samoljubljem!
13. Zar ne, one koji uvijek traže utjehu, morali bismo zvati plaćenicima?
14. Nije li očito da oni koji uvijek misle na svoju korist i probitak više ljube sebe nego
Isusa?
15. Gdje naći čovjeka koji će Bogu služiti badava?
16. Malokad je netko toliko duhovan, da bi se lišio svega.
17. Ta tko će naći istinskog siromaha duhom i slobodnog od svakog stvorenja?
18. Cijena mu je kao dragocjenostima iz dalekih krajeva.
19. I kad bi čovjek dao sav svoj imutak, još je ništa.
20. I kad bi činio veliku pokoru, još je malo.
21. I kad bi stekao sve znanje, još je daleko.
22. I kad bi imao mnogo kreposti i žarku pobožnost, još bi mu mnogo nedostajalo.
23. Naime, jedno, najpotrebnije.
35
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
24. A što? – Da, nakon što je sve ostavio, ostavi sebe i iz sebe posve izađe i ništa ne
zadrži od svojega sebeljublja.
25. Kad je učinio sve što je mislio da mora učiniti, neka smatra da ništa nije učinio.
26. Neka ne smatra velikim ono što bi se kod njega moglo uvelike cijeniti, već neka se
prizna uistinu nekorisnim slugom.
27. Ovako kaže Istina:”Kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: Sluge smo
beskorisne!”
28. Tada će zaista moći biti siromašan i slobodan duhom
29. te govoriti s prorokom:”… jer osamljen sam i nevoljan.”
30. Ipak, nitko nije bogatiji, nitko slobodniji, nitko moćniji od onoga koji sebe i sve
umije ostaviti i smatrati se posljednjim.
__________________
1. Usp. Lk 14,27; 3. Usp. Sir 6,10; 5. Usp. Lk 24,35; Mt 20,22; 17. Mt 5,3; 18. Izr
31,10; 19. Pj 8,7; 23. Usp. Lk 10,42; 24. Usp. Mt 16,24; 27. Lk 17,10; 29. Ps 25,16.
Dvanaseto poglavlje
1. Mnogima se čini tvrd ovaj govor: Odreci se sama sebe, uzmi svoj križ i slijedi Isusa!
2. Ali mnogo će tvrđe biti slušati onu posljednju riječ: Odlazite od mene, prokleti, u
oganj vječni!
3. Jer oni koji sada rado slušaju i slijede riječ križa, neće se tada bojati slušajući
vječnu osudu.
4. Ovaj će zanamen križa biti na nebu kad Gospodin dođe suditi.
5. Tada će svi prijatelji križa, koji su se za života suobličili Raspetome, prilaziti Kristu
Sucu s velikim pouzdanjem.
6. Što se, dakle, bojiš uzeti križ s kojim se ide u kraljevstvo?
7. U križu je spasenje, u križu je život, u križu je zaštita od neprijateljâ.
8. U križu odozgo dotječe slatkoća, u križu je snaga srca, u križu je radost duha.
9. U križu je najveća krepost, u križu je savršenost svetosti.
10. Nema duši spasenja ni nade vječnoga života doli u križu.
11. Uzmi, dakle, križ i slijedi Isusa i bit ćeš na putu vječnoga života.
12. On je išao pred tobom, noseći svoj križ, i umro je za tebe na križu, da bi i ti ponio
svoj križ i bio voljan umrijeti na križu,
13. jer umreš li s njim, jednako ćeš s njim i živjeti,
14. i ako si mu bio dionik muke, bit ćeš i slave.
15. Eto, sve je u križu, i nema drugog puta u život i do pravoga nutarnjeg mira, osim
puta svetoga križa i svakodnevnog mrtvljenja.
16. Pođi kamo god hoćeš, potraži što god želiš, nećeš naći uzvišenijega puta u nebo ni
sigurnijeg po zemlji no što je put svetoga križa.
17. Porazmjesti i uredi sve po svojoj volji i umijeću i otkrit ćeš da ti je uvijek nešto
pretrpjeti, s voljom ili preko volje, i tako uvijek nalaziš križ.
18. Ili ćeš ćutjeti tjelesnu bol, ili ćeš u duši podnostiti duhovnu muku.
19. Katkad će te Bog ostaviti, katkad bližnji uznemiriti, a, što je najgore, često ćeš sam
sebi biti težak.
20. I nećeš se toga moći osloboditi ili sebi olakšati nikakvim lijekom ili utjehom, nego
moraš izdržati dok je Božja volja.
21. Bog, naime, želi da naučiš trpjeti nevolju bez utjehe, da mu se potpuno predaš i
kroz nevolju postaneš ponizniji.
22. Nitko tako duboko ne osjeća muku Kristovu kao onaj koga je snašla slična patnja.
23. Križ je, dakle, svagda spreman i posvuda te čeka.
24. Ne možeš pobjeći, kamo god krenuo, jer kamo god dođeš, sebe donosiš i uvijek
sebe nalaziš.
36
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
25. Okreni se gore, okreni dolje, okreni van, okreni unutra – u svemu ćeš naći križ i
svuda treba biti strpljiv, želiš li sačuvati nutarnji mir i zaslužiti vječnu krunu.
26. Nosiš li križ dragovoljno, on će tebe nositi i dovesti te željenome cilju, gdje je kraj
patnjama.
27. Nosiš li ga preko volje, namećeš si novo breme, još se više opterećuješ, a ipak
moraš trpjeti.
28. Odbaciš li jedan križ, naći ćeš, bez sumnje, drugi, možda još teži.
29. Misliš li da ćeš uteći od onoga što nije mimoišlo nijednog smrtnika?
30. Koji je svetac na svijetu bio bez križa i muke?
31. Ta ni Gospodin naš Isus Krist nije bio ni jedan čas bez mučne patnje, dok je živio
(na zemlji).
32. Trebalo je da Krist sve to pretrpi da bi ustao od mrtvih te ušao u svoju slavu.
33. I što tražiš drugi put od ovog kraljevskog, koji je put svetoga križa?
34. Cijeli je Kristov život bio križ i mučeništvo, a ti bi za sebe htio mir i veselje?
35. Varaš se, varaš, ako drugo tražiš do trpjeti nevolje, jer je sav ovaj smrtni život pun
nevoljâ i obilježen križevima.
36. I koliko tko duhom više napreduje, toliko teže često nalazi križeve, jer što mu je
ljubav veća, to više osjeća kaznu progonstva.
37. Pa ipak, taj tako mnogostruko pogođeni čovjek nije bez tračka utjehe jer sluti da
mu nošenje križa nosi obilan plod.
38. Naime, dok ga dragovoljno trpi, sav se teret nevolje pretvara u očekivanje
božanske utjehe.
39. I koliko nevolja više pritišće tijelo, toliko se više duh krijepi nutarnjom utjehom.
40. Pa katkada, iz ljubavi da se suobličiš Kristovu križu, toliko ojača u želji za mukom i
trpljenjem da i ne bi htio biti bez boli i nevolje,
41. jer smatra da je Bogu toliko draži koliko je više i teže mogao podnijeti za njega.
42. Nije to ljudsko junaštvo, nego Kristova milost, koja u krhkome tijelu toliko može i
čini, da ono od čega po prirodi uvijek zazire, žarom duha prihvaća i ljubi.
43. Nije po čovjekovoj mjeri nositi križ, ljubiti križ, obuzdavati i upokoravati tijelo,
izbjegavati časti, rado podnositi uvrede, prezirati samoga sebe i, dapače, željeti
prezir, svakojaka stradanja i trpjeti štete i ne čeznuti ni za kakvim uspjehom na
ovom svijetu.
44. Računaš li na samoga sebe, ništa od toga nećeć moći.
45. No, ako se pouzdaš u Gospodina, dat će ti snagu s neba i gospodarit ćeš svijetu i
tijelu.
46. I budeš li naoružan vjerom i obilježen Isusovim križem, nećeš se strašiti ni
neprijatelja đavla.
47. Kreni, dakle, kao vjeran i dobar sluga Kristov, odlučno ponesi križ svojega
Gospodina, raspetoga za tebe iz ljubavi.
48. Pripravi se na podnošenje mnogih protivština i različitih neprilika u ovome bijednom
životu, jer će ti tako biti gdje god bio i samo to ćeš doista naći kamo god se skrio.
49. Tako mora biti. I nema načina kako izbjeći nevolje zala i boli, nego da trpiš.
50. Poslušno ispijaj čašu Gospodnju, ako si mu prijatelj i želiš imati dijela s njim.
51. Utjehe prepusti Bogu; on neka ih pripušta po svojoj volji.
52. A ti se pobrini kako ćeš podnositi nevolje i smatraj ih najvećim utjehama, jer muke
sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi, čak ni onda kad bi ih sam sve
mogao podnijeti.
53. Kad do toga dođeš, da ti nevolja bude draga i ugodna radi Krista, tada je, znaj, s
tobom dobro, jer si našao raj na zemlji.
54. Dokle god ti je trpljenje teško i nastojiš mu umaknuti, dotle će biti zlo po tebe i
posvuda će te pratiti nevolje.
55. Ako si spreman na ono što je neizbježno, naime, na trpljenje i umiranje, ubrzo će s
tobom biti bolje i naći ćeš mir.
56. Pa kad bi s Pavlom bio ponesen čak do trećeg neba, ne bi zbog toga bio siguran da
nećeš trpjeti nikakvu neugonost.
57. “Ja ću mu”, kaže Isus, “pokazati koliko mu je za Ime moje trpjeti.”
58. Ostaje ti, dakle, trpjeti, ako si voljan Isusa ljubiti i njemu trajno služiti.
37
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
38
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
TREĆA KNJIGA
NUTARNJA UTJEHA
Prvo poglavlje
Drugo poglavlje
39
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Treće poglavlje
1. Poslušaj, sinko, moje riječi. Moje su riječi slatke, nadilaze znanje filozofa i umnika
ovoga svijeta.
2. Riječi su moje duh i život i ne smiju se prosuđivati po ljudskom shvaćanju.
3. Ne smiju se tumačiti po ispraznoj samodopadnosti, nego ih treba slušati u tišini i
prihvaćati s posvemašnjom poniznošću i velikim predanjem.
4. Odgovaram:”Blago onome koga ti poučavaš, Gospodine, i učiš Zakonu svojemu: da
mu mir udijeliš od nesretnih dana”, da se ne bi razočarao na zemlji.
5. Ja sam – govori Gospodin – poučavao proroke od početka, a i sada ne prestajem
svima govoriti. Ali mnogi su gluhi i tvrdi na moj glas.
6. Mnogi radije slušaju svijet nego Boga.
7. Spremnije slijede svoju tjelesnu požudu nego Božju volju.
8. Svijet obećava prolazne sitnice, a služi mu se s velikom požudom.
9. Ja obećavam najvrednije i vječne stvari, pa ipak srca smrtnika ostaju nepokretna.
10. Tko mi tako brižljivo i u svemu služi i pokorava se kao što služi svijetu i njegovim
gospodarima?
11. “Stidi se, Sidone, jer more govori.” A ako tražiš razlog, čuj zašto.
12. Za neveliko imanje dugi se put putuje, a za vječni život mnogi jedva da će noge sa
zemlje podići.
13. Za sitan se dobitak jagmi, za dukat sramotno parniči, a za neku ispraznu stvarčicu
ili prazno obećanje ne straši se danonoćne muke.
14. O, sramote! Za nezamjenljivo dobro, za neprocjenjivu vrijednost, za najuzvišeniju
čast i beskrajnu slavu lijeni su se i malo potruditi.
15. Zastidi se, stoga, lijeni i mrzovoljni slugo, što su oni spremniji na propast nego ti na
život.
16. Oni se više raduju ispraznosti nego ti istini.
17. Dakako, oni se u svojoj nadi uvijek prevare, a moje obećanje nikoga ne iznevjeri,
niti ikoga koji se pouzda u mene, ostavlja praznih ruku.
18. Što sam obećao, to ću i dati, što sam rekao, to ću ispuniti onomu koji mi do kraja
ostane vjeran u ljubavi.
19. Ja sve dobre nagrađujem, a sve pobožnike žestoko iskušavam.
20. Zapiši moje riječi u svojem srcu i marljivo ih promišljaj; u vrijeme kušnje bit će ti
vrlo potrebne.
21. Što ne razumiješ dok čitaš, shvatit ćeš u dan pohoda.
22. Na dva načina običavam pohoditi svoje izabranike, naime, kušnjom i utjehom.
23. I dvije im poruke svakodnevno šaljem: jednu koreći njihove mane, drugu nukajući
ih na veće kreposti.
24. Tko ima moje riječi pa ih prezre, ima tko će ga suditi u posljednji dan.
40
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Četvrto poglavlje
1. Sinko, hodaj preda mnom u istini, i uvijek me traži u jednostavnosti svojega srca.
2. Tko preda mnom hoda u istini, bit će zaštićen od zlobnih nasrtaja i istina će ga
osloboditi od zavodnika i poruga opakih.
3. Ako te istina oslobodi, zaista ćeš biti slobodan i nećeš se brinuti o ispraznim
ljudskim ogovorima.
4. Gospodine, istina je što govoriš. Molim te, neka tako bude sa mnom.
5. Nek me tvoja istina uči, ona neka me čuva i sačuva sve do spasonosnog svršetka.
6. Ona neka me oslobodi od svake zle sklonosti i neuredne ljubavi pa ću s tobom
hodati u velikoj slobodi srca.
7. Poučit ću te – govori Isus – što je pravo i milo preda mnom.
8. Sjeti se svojih grijeha i razmišljaj o njima s velikim prezirom i ne umišljaj si da si
išta zbog svojih dobrih djela.
9. Zaista si grešnik, vezan i podložan mnogim strastima.
10. Po sebi uvijek težiš za onim što je ništa. Lako padaš, brzo se zbuniš, začas
popustiš.
11. Nemaš ništa čime bi se mogao dičiti, a mnogo toga zbog čega bi sebe morao
prezirati; jer mnogo si slabiji no što možeš shvatiti.
12. Stoga, od svega što činiš, ništa ne smatraj velikim, ništa znamenitim, ništa
dragojenim ni hvalevrijednim. Neka ti ništa ne bude značajno, ništa uzvišeno, ništa
hvalevrijedno ni poželjno, osim onoga što je vječno.
13. Neka ti je od svega najdraža vječna Istina.
14. Neka ti je od svega najmrža tvoja beskrajna nevrijednost.
15. Ničega se toliko ne plaši i ne izbjegavaj kao svoje mane i grijehe, nad kojima se
moraš ražaliti više nego nad gubitkom ikojih stvari.
41
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
16. Neki preda mnom ne hodaju iskreno, već zavedeni znatiželjom i drskošću; žele
doznati moje tajne i doprijeti u Božje dubine, a zanemaruju sebe i svoje spasenje.
17. Takvi, zbog svoje razmetljivosti, često padaju u velike kušnje i grijehe, u oholost i
znatiželju, jer sam im protivan.
18. Boj se suda Božjega, strepi pred srdžbom Svemogućega.
19. Nemoj ispitivati djela Svevišnjega, već istraži svoje zloće, u čemu si pogriješio i
kolika dobra propustio.
20. Nekima je sva pobožnost u knjigama, a nekima u slikama; nekima opet u vanjskim
znakovima i oblicima.
21. Neki me drže na jeziku, ali malo u srcu.
22. A ima ih i koji prosvijetljena uma i čista srca uvijek čeznu za vječnim stvarima,
nerado slušaju o zemaljskim, iz nevolje udovoljavaju naravnim potrebama;
23. takvi razumiju što Duh istine govori u njima;
24. on ih uči da ne haju za zemaljsko, a ljube nebesko, da svijet zapostave, a nebo
danonoćno priželjkuju.
__________________
1. 1 Kr 2,4; Mudr 1,1; 2. Usp. Iv 8,32; Mudr 10,12; 3. Usp. Iv 8,36; 5. Usp. Ps 25,5; 7.
Usp. 1 Iv 3,22; 11. Usp. 1 Kor 4,7; 16. Usp. Tob 3,5; 18. Usp. 2 Mak 7,38; 19. Sir 11,4;
21. Usp. Iz 29,13; 23. Mt 10,20; 24. Popričesna 2. nedjelje Došašća.
Peto poglavlje
1. Blagoslivljam te, Oče nebeski, Oče Gospodina mojega Isusa Krista, koji si se
udostojao sjetiti mene siromaha.
2. O, Oče milosrđa i Bože svake utjehe, zahvaljujem ti što mene, nedostojna bilo
kakave utjehe, katkada krijepiš utjehom.
3. Blagoslivljam te uvijek i slavim s jedinorođenim Sinom tvojim i Duhom Svetim
Tješiteljem u vijeke vjekova. Amen.
4. Ah, Gospodine Bože moj, sveti ljubitelju, kad ti dođeš u moje srce, klicat će sve što
je u meni.
5. Ti si moja slava i radost mojega srca, moja nada i utočište u dan moje nevolje.
6. No, budući da sam još nejak u ljubavi i nesavršen u kreposti, trebaju mi tvoja
okrepa i utjeha.
7. Zato me često pohodi i pouči u svojoj nauci.
8. Oslobodi me od opakih i zlih strasti i moje srce ozdravi od svih neurednih nagnuća
da, iznutra ozdravljen i očišćen, budem sposoban ljubiti, sanžan trpjeti, stalan
ustrajati.
9. Velika je stvar ljubav, i zaista veliko dobro, jer samo ona s lakoćom nosi teškoće i
jednakim raspoloženjem nosi što je nejednako.
10. Jer teret nosi neopterećena i sve gorko pretvara u slatko i ugodno.
11. Plemenita ljubav prema Isusu potiče na velika djela i búdi želju za sve većim
savršenstvom.
12. Ljubav želi uzvišenost i ne da se zadržati nikakvim niskim stvarima.
13. Ljubav hoće slobodu i zazire od svakoga svjetovnog nagnuća, da ono ne postane
zaprekom njezinom nutarnjem zanosu, da se ne splete zbog nekoga vremenitog
probitka ili da u neprilikama ne klone.
14. Nema ništa slađe od ljubavi, ništa jače, ništa uzvišenije, ništa obuhvatnije, ništa
ugodnije, ništa savršenije, ništa bolje na nebu ni na zemlji; jer, ljubav je rođena od
Boga, i, samo u Bogu, ponad svega stvorenoga, može otpočinuti.
15. Zaljubljen čovjek leti, trči, veseli se, slobodan je i ničime vezan.
16. Sve daje svima, sve ima u svemu, jer on, ponad svih, počiva u Jednom, najvišem,
od kojega teče i napreduje sve dobro.
17. Ne gleda darove, nego se, ponad svih darova, okreće darovatelju.
42
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Šesto poglavlje
43
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
11. Ali boriti se protiv zlih sklonosti duha i prezirati đavlovo došaptavanje, znak je
kreposti i velika zasluga.
12. Neka te zato ne zbune neugodna maštanja, radilo se o bilo čemu.
13. Hrabro ustraj u odluci i čistoj nakani prema Bogu.
14. I nije nikakva obmana padneš li katkad u zanos, a zatim se učas vratiš k
svakodnevnim ludostima srca.
15. Više su ti, naime, od nevolje nego od volje; i dok su ti nemile i mrske, zasluga ti je,
a ne sramota.
16. Imaj na umu, stari neprijatelj upinje se svim silama omesti tvoju želju za dobrim i
odvratiti te od svake pobožne vježbe: od štovanja svetaca, od pobožna razmatranja
moje muke, od korisna prisjećanja na grijehe, od paske nad vlastitim srcem, od
čvrste odluke da napreduješ u kreposti.
17. Na mnoge te zle misli nuka da bi u tebi probudio gađenje i strah, i tako te odvratio i
od molitve i od sveta čitanja.
18. Trn mu je u oku ponizna ispovijed i, kad bi mogao, odvratio bi te od svete pričesti.
19. Ne vjeruj mu niti se obaziri na njega, makar ti uvijek nanovo postavljao zamke.
20. Njemu pripiši kad te navodi na zlo i nečistoću.
21. Odgovori mu:
- Odlazi, nečisti duše! Zastidi se, bijedniče. Sama si nečistoća kad mi takve stvari
došaptavaš!
22. Odlazi od mene, najbestidniji zavodniče! Nema ti mjesta kod mene. Uza me će se
boriti Jaki, Isus, a ti ćeš ostati posramljen.
23. Radije ću umrijeti i svaku muku podnijeti negoli uza te pristati.
24. Utihni! Umukni! Neću te više slušati, makar mi i dalje dosađivao.
25. “Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim?”
26. “Neka se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji.”
27. “Gospodine, hridi moja, Otkupitelju moj!”
28. Bori se kao dobar vojnik.
29. Pa ako koji put od slabosti padneš, upni se jače no prije, računaj na još veću moju
milost i nadasve se čuvaj isprazne samodopadnosti i oholosti.
30. Radi njih mnogi krenu stranputicom, a katakad padnu i u neizlječivu sljepoću.
31. Neka ti je propast tih oholica i ludih umišljenika opomena i poziv na trajnu
poniznost.
__________________
21. Usp. Mt 4,10; Mk 5,8; 24. Mk 4,39; 25. Ps 17,1; 26. Ps 27,3; 27. Ps 19,15.
Sedmo poglavlje
44
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
7. Neki, neoprezni, sami su sebe uništili radi milosti pobožnosti jer su više htjeli nego
što su mogli. Ne uzimajući u račun svoje skromne mogućnosti, više su se povodili
za nagonom srca nego za sudom razuma.
8. I budući da su više naumili nego se Bogu svidjelo, brzo su izgubili milost.
9. I tako su oni koji su već gnijezda savijali na nebesima ostali u jadu i nevolji, da
poniženi i osiromašeni uče ne letjeti svojim krilima, nego se uzdati u moja.
10. Oni koji su još novi i neiskusni na putu Gospodnjemu, lako se mogu prevariti i zaći
s puta ako se ne ravnaju po savjetu razboritih osoba.
11. Budu li više slijedili sebe nego se oslanjali na iskustvo drugih i ne budu li od takva
svojeg shvaćanja htjeli odustati, zlo će svršiti.
12. Malokad oni koji sebe smatraju mudrima ponizno dopuštaju da ih drugi vode.
13. Bolje je malo znanja i umijeća s poniznošću negoli veliko blago nauke s ispraznom
samodopadnošću.
14. Bolje je da imaš manje nego toliko da bi se uzoholio.
15. Ne postupa dovoljno oprezno onaj tko se sasvim preda veselju, onaj koji zaboravlja
svoje prijašnje nedostatke i neporočni strah Gospodnji, koji ne strepi da će izgubiti
primljenu milost.
16. Ne postupa dovoljno kreposno ni onaj koji u vrijeme nevolje ili bilo kakve poteškoće
preko svake mjere očajava i na mene se oslanja s mnogo manje odanosti i
promišljenosti nego što bi trebao.
17. Tko bi u vrijeme mira htio biti previše siguran, često će u vrijeme borbe biti
malodušan i strašljiv.
18. Kad bi u sebi uvijek znao ostati ponizan i odmjeren i duh svoj obuzdavati i vladati
njime, ne bi tako brzo upadao u pogibao i grijeh.
19. Dok si gorljiva duha, pametno je razmišljati, što će biti, kad svjetlost utrne.
20. A kad se to dogodi, budi uvjeren, svjetlost se može opet vratiti, jer uzeo sam ti je
privremeno: sebi na slavu, a tebi na opomenu.
21. Često je takva kušnja korisnija nego kad bi uvijek bilo po tvojoj volji.
22. Zasluge se, naime, ne broje po tome, koliko tko ima više viđenja ili utjeha ili koliko
je vještiji Svetome pismu ili sjedi na višem položaju, nego po tome je li bio
postojan u istinskoj poniznosti i pun Božje milosti, traži li uvijek iskreno i posvuda
Božju čast, smatra li sebe nevažnim, štoviše, vrijednim prezira pa mu je draže da
ga drugi zapostavljaju i ponižavaju nego hvale.
__________________
6. Usp. Jer 10,23; 7. Usp. Sv. Benedikt, Regula, Prologus; 9. Usp. Ob 4; Ps 91,4; 12.
Usp. Rim 11,25; 20. Job 17,12.
Osmo poglavlje
45
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Deveto poglavlje
Deseto poglavlje
KAD SMO PREZRELI SVIJET, SLATKO JE SLUŽITI BOGU
1. Opet ću govoriti, Gospodine, i neću šutjeti. Šaptat ću u uši Boga i Kralja svojega
koji je u visinama:”O kako je velika, Gospodine, tvoja dobrota, koju čuvaš za one
koji te se boje!”
2. A što si tek onima koji te ljube? Koji ti služe svim srcem?
46
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
3. Zaista je neiskazana milina razmišljati o tebi, a to široke ruke daješ onima koji te
ljube.
4. Najviše si pokazao milinu svoje ljubavi u tome, što si me stvorio kad me nije bilo; i
kad sam od tebe daleko zalutao, natrag si me doveo u svoju službu i zapovjedio mi
da te ljubim.
5. O, izvore vječne ljubavi, što reći o tebi?
6. Kako bih mogao zaboraviti tebe koji si se udostojao mene sjetiti?
7. I nakon što sam se raspustio i izopačio, iskazao si sluzi svojemu milosrđe preko
svakog očekivanja i pružio prijateljstvo i milost preko svake mjere.
8. Što ću ti uzvratiti za tu milost?
9. Nije, naime, svima dano, odreći se svega, ostaviti svijet i prihvatiti samostanski
život.
10. Zar je moje služenje tebi nešto veliko, kad je to dug svakoga stvorenja?
11. Služenje tebi ne smijem smatrati velikim. Veliko i zadivljujuće je, naprotiv, to što si
se ti udostojao uzeti za svojega slugu takva siromaha i nedostojnika i pridružiti ga
svojim odabranim slugama.
12. Evo, tvoje je sve što imam i čime god ti služim.
13. Zapravo obratno: ti više služiš meni, nego ja tebi.
14. Gle, nebo i zemlja, koje si stvorio na službu čovjeku, spremni su i svednevice čine
ono što si im odredio.
15. I, čini mi se, da ti je i to malo, pa si i anđele stvorio i odredio na službu čovjeku.
16. A sve ovo nadvisuje to što si se ti sam udostojao služiti čovjeku i obećao mu dati
sama sebe.
17. Što ću ti uzvratiti za tisuće tih dobara?
18. O, kad bih ti mogao služiti sve dane svojega života!
19. Eh, kad bih ti bar jedan dan mogao dostojno služiti!
20. Zaista, ti si dostojan svakog služenja, svake časti i vječne hvale.
21. Zaista, ti si moj Gospodin, a ja tvoj siromašni sluga. Dužan sam ti služiti svim
silama i nikada ne malaksati u tvojoj hvali.
22. Tako hoću, tako želim, i što god mi uzmanjka, ti se udostoj nadopuniti.
23. Velika je čast i slava tebi služiti i radi tebe sve prezirati.
24. Veliku će milost zadobiti koji se svojevoljno podlože tvojoj presvetoj službi i nalazit
će preslatku utjehu Duha Svetoga.
25. Veliku će slobodu duha steći oni koji radi tvojega Imena krenu uskim putem i
napuste svaku svjetovnu brigu.
26. O draga i ugodna službo Božja po kojoj čovjek postaje istinski slobodan i svet!
27. O svetog li redovničkog staleža! Po njemu je čovjek izjednačen s anđelima, Bogu
ugodan, đavlima strašan, a svim vjernicima preporučljiv!
28. O službo, koju je uvijek vrijedno poželjeti i prigrliti, kojom zaslužujemo najviše
dobro i stječemo beskrajnu radost!
__________________
1. Usp. Ps 68,25; 31,20; 4. Usp. Pnz 19,9; 7. Usp. Ps 119,65; 10. Usp. Jdt 16,17; 12. 1
Ljet 29,14; 16. Usp. Lk 1,73; 20. Usp. Otk 4,11; 23. Usp. Sir 23,38; 25. Usp. Mt 7,14;
26. Usp. Mt 11,29-30.
Jedanaesto poglavlje
PROVJERAVAJ I OBUZDAVAJ ŽELJE SRCA
1. Sinko, još ti je mnogo naučiti onoga što do sada nisi dobro naučio.
2. Što to, Gospodine?
3. Da svoju želju potpuno uskladiš s mojom voljom i da ne ljubiš sama sebe, već da
uporno nastojiš ispuniti moju volju.
4. Želje te često raspaljuju i žestoko potiču, ali odmjeri: ideš li više za mojom čašću ili
za vlastitim probitkom.
5. Ako sam ja razlog tvojega odabira, bit ćeš, dakako, zadovoljan što god odredim.
47
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
6. A ako se tu skriva kakva osobna korist, eto, to je ono što te smeta i tišti.
7. Čuvaj se, dakle, da odviše ne prioneš uz neku unaprijed smišljenu želju, prije no
što si se posavjetovao sa mnom; da bi možda poslije okajao i omrznuo ono, što ti
se spočetka svidjelo i za čim si kao boljim revnovao.
8. Ne valja, naime, odmah slijediti svaku sklonost koja se čini dobra; kao što ni od
svake oprečne sklonosti ne treba odmah bježati.
9. Korisno je katkada obuzdavati se i u dobrim nastojanjima i željama, da od
uskovitlana duha ne padneš u rastresenost, da neuobičajenim ponašanjem druge
ne sablazniš, ili da te njihov otpor ne smete pa kloneš.
10. Katkad treba i silu primijeniti i odlučno se oprijeti požudi osjetila, pa se ne obazirati
na ono što tijelo hoće ili neće, nego to više nastojati da ono, makar i protiv volje,
bude podvrgnuto duhu.
11. I dotle ga treba krotiti i prisiljavati na služenje dokle god ne bude spremno na sve i
dok se ne navikne biti zadovoljno malim, uživati u jednostavnosti i ne mrmljati na
neugodnosti.
__________________
3. Usp. Ef 1,9; 11. Usp. 1 Kor 9,27.
Dvanaesto poglavlje
1. Gospodine Bože, kako vidim, vrlo mi je potrebna strpljivost. U ovom svijetu ima,
naime, mnogo nedaća.
2. Ma koliko god nastojao osigurati svoj mir, nema života bez boli i borbe.
3. Tako je, sinko.
4. I moja je želja da ne išteš takav mir, koji bi bio bez kušnji ili u kojem ne bi osjetio
nedaćâ, nego smatraj da si mir našao i onda kad te budu spopale nevolje i kad
budeš kušan mnogim nedaćama.
5. Kažeš li da ne možeš mnogo trpjeti, kako ćeš onda podnijeti oganj čistilišni?
6. Od dvaju zala treba izabrati manje.
7. Dakle, da bi mogao uteći budućim vječnim mukama, nastoj, radi Boga, dragovoljno
podnositi sadašnje boli.
8. Misliš li da ljudi ovoga svijeta ništa ne trpe? Ili malo?
9. To nećeš naći čak ni među onima koji najraskošnije žive.
10. Reći ćeš: Oni imaju mnoge užitke i žive po vlastitoj volji, zato se mnogo ne obaziru
na svoje nevolje.
11. Da, moglo bi se tako reći: imaju što im srce želi. A što misliš, dokle će to trajati?
12. Poput dima će se rasplinuti imućnici ovoga svijeta i neće ostati ni spomena na
prošle radosti.
13. A i još za života, ne uživaju ih bez gorčine, dosade i straha.
14. Naime, ista stvar u kojoj nalaze užitak često im uzvraća bolnom kaznom.
15. I pravo im biva: neuredno traže i trče za užitcima, pa stoga i ne uživaju u njima bez
grkosti i razočaranja.
16. O, kako su svi (užici) časoviti, kako lažni, kako neuredni i sramotni!
17. No, zbog opijenosti i zaslijepljenosti oni to ne shvaćaju, nego poput nerazumnih
životinja, za malo naslade prolazna života gube dušu.
18. Ti, dakle, sinko “ne idi za svojim strastima” i odvrati se od svoje volje. “Sva radost
tvoje neka bude Gospodin: on će ispuniti želje tvojega srca.”
19. I doista, želiš li naći istinsku radost i obilje moje utjehe, gle, u preziranju svega što
je svjetovno i u odricanju od svih niskih užitaka bit će tvoj blagoslov i obilnu ćeš
primiti utjehu.
20. I što se više otrgneš od utjehe bilo kojeg stvorenja, toliko ćeš slađe i snažnije
utjehe naći u meni.
21. To, spočetka, nećeš postići bez nekakve žalosti i naporne borbe.
48
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Trinaesto poglavlje
1. Sinko, tko se nastoji izmaknuti poslušnosti, izmiče se milosti i, tko namiče samo
sebi, izmiče mu zajedničko.
2. Onaj koji se svojem poglavaru ne podvrgava rado i svojevoljno, znak je da mu se
tijelo još sasvim ne pokorava, nego se često buni i mrmlja.
3. Navikni se, dakle, hitro podvrgavati svojemu poglavaru želiš li zagospodariti svojim
tijelom.
4. Brže se, naime, pobjeđuje vanjski neprijatelj, ako čovjek nije zapušten iznutra.
5. Nema duši mučnijeg i goreg neprijatelja od tebe, ako nisi u pravome skladu sa
svojim duhom.
6. Moraš, bez sumnje, naviknuti prezirati sebe, želiš li opstati protiv tijela i krvi.
7. A budući da još uvijek neuredno ljubiš sebe, bojiš se potpuno podložiti volji drugih.
8. Ta zar je nešto veliko ako se ti, prah i ništa, podložiš čovjeku radi Boga, kad sam se
ja Svemogući i Svevišnji, koji sam sve iz ništa stvorio, ponizno podložio čovjeku
radi tebe?
9. Postao sam najponizniji i posljednji da bi ti po mojoj poniznosti pobijedio svoju
oholost.
10. Nauči se pokornosti, prahu! Nauči se poniznosti, zemljo i kalu!
11. Uči lomiti svoju volju i potpuno se podložiti.
12. Revnuj protiv sama sebe i ne daj mjesta nadmenosti u sebi, već se pokaži tako
podložnim i prahom da bi svi mogli hodati po tebi i gaziti te kao blato na ulici.
13. Na što se imaš žaliti, bazvrijedni čovječe?
14. Što možeš iznijeti, prosti grešniče, nasprem svojim klevetnicima, kad si sam toliko
puta Boga uvrijedio i toliko puta zaslužio pakao?
15. No, budući da je preda mnom bila tvoja dragocjena duša, poštedjelo te moje oko,
da bi spoznao moju ljubav i zauvijek ostao zahvalan za moja dobročinstva, i da bi
bio uvijek pripravan na poslušnost i poniznost te strpljivo podnosio prezir sama
sebe.
__________________
5. Usp.Tob 12,10; 8. Post 3,19; 10. Usp. Sv. Bernardo, Homilia super “Missus est”; 12.
Ps 18,43; 13. Jak 2,20; 15. Ez 20,17; 1 Sam 26,21.
Četrnaesto poglavlje
1. Nada mnom grme tvoji sudovi, Gospodine, a strah i trepet snažno potresaju sve
kosti moje.
2. Stojim zbunjen i razmišljam, “gle, oku njegovu ni nebesa čista nisu”.
3. Ako si u anđelâ našao zloću, i nisi ih poštedio, što će biti sa mnom?
4. “I zvijezde padođe s neba”, što ja mogu očekivati?
49
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
5. Oni čija su djela izgledala hvalevrijedna, potonuli su na dno, a one koji su anđeoski
kruh blagovali, vidio sam kako slatko jedu svinjske mahune.
6. Ništa, dakle, ne ostaje od svetosti odmakeneš li ti svoju ruku, Gospodine.
7. Nikakva mudrost ne koristi prestaneš li ti njome upravljati.
8. Nikakva hrabrost ne pomaže prestaneš li je ti podupirati.
9. Nema sigurne čistoće ako je ti ne zaštićuješ.
10. Nikakvo vlastito osiguranje ne koristi nema li tvoje svete budnosti,
11. a čim nas ostaviš, tonemo i propadamo.
12. A čim nas pohodiš, oživljavamo i ustajemo.
13. Nestalni smo, dakako, ali jaki po tebi. Mlaki, ali ti nas zažaruješ.
14. O, kako se ponizno i nisko moramo osjećati!
15. Kako ništa ne vrijedim ako mi se i čini, da imam nešto dobra!
16. O kako se duboko moram prignuti pred tvojim nedokučivim sudovima, Gospodine,
u kojima ne otkrivam ništa drugo doli da sam ništa i opet ništa.
17. O težino neizmjerljiva, o more nesavladivo, gdje ne nalazim ništa o sebi, ama baš
ništa!
18. Kamo se to sad djenula moja slava? Gdje je sigurnost umišljene kreposti?
19. Sva isprazna slava potonula je u dubinu tvojih sudova nada mnom.
20. Što znači pred tobom bilo koje tijelo? Zar će se glina uznositi pred lončarom koji ju
je oblikovao?
21. Kako se može hvastati onaj čije je srce istinski podložno Bogu?
22. Ni cijeli svijet neće zavesti onoga koga je Istina privezala uza se, niti će zov svih
hvalitelja uzdrmati onoga koji je svu nadu učvrstio u Bogu.
23. Naime, i ti koji govore, svi zajedno nisu ništa, nestat će s jekom riječi.
24. “A vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!”
__________________
1. Usp. Ps 119,120; Job 4,14; 2. Job 15,15; 3. Usp. Job 4,18; 2 Pt 2,4; 4. Otk 6,13; 5.
Ps 78,25; 16. Usp. Ps 36,7; 20. Usp. Iz 45,9; Rim 9,20; 24. Ps 117,2.
Petnaesto poglavlje
1. Sinko, ovako govori u svakoj prilici: Gospodine, ako je tebi milo, neka to bude.
2. Gospodine, ako je tebi na čast, neka je u tvoje ime.
3. Gospodine, ako smatraš da će to biti probitačno i korisno za mene, tada mi to daj
na svoju čast.
4. No, ako znaš da će mi štetiti i nauditi spasenju moje duše, uzmi od mene takve
želje.
5. Nije, naime, svaka želje od Duha Svetoga, makar čovjeku izgledala pravedna,
ispravna i dobra.
6. Teško je pravo prosuditi potiče li te na neku od želja dobar, zao ili tvoj vlastiti duh.
7. Mnogi koji su u početku smatrali da ih vodi dobar duh, na kraju su bili prevareni.
8. Zato ono što ti se učini poželjnim treba uvijek željeti i moliti s Božjim strahom i
poniznim srcem; posebice se trebaš odreći sama sebe i sve preporučiti meni,
govoreći:
9. Gospodine, ti znaš što je bolje; učini ovo ili ono, kako hoćeš.
10. Daj mi, što hoćeš, koliko hoćeš i kada hoćeš.
11. Postupi sa mnom kako znaš i kako ti se više svidi i kako će tvoja čast biti veća.
12. Stavi me kamo hoćeš i slobodno raspolaži mnome u svemu.
13. U tvojoj sam ruci, prevrći me i okreći.
14. Evo, sluga sam tvoj, na sve spreman, jer ne želim živjeti sebi nego tebi: samo kad
bih mogao dostojno i savršeno!
50
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Šesnaesto poglavlje
1. Koju god utjehu mogu poželjeti ili zamisliti, ne očekujem je ovdje, nego u
budućnosti.
2. Naime, kad bih i imao sve utjehe svijeta i kad bih ih sve mogao uživati, to zacijelo
ne bi dugo trajalo.
3. Stoga se, dušo moja, nećeš potpuno utješiti niti savršeno okrijepiti, osim u Bogu,
tješitelju siromašnih i prihvatitelju poniznih.
4. Strpi se malo, dušo, počekaj božansko obećanje, i imat ćeš obilje svih nebeskih
dobara.
5. Ako previše neuredno žudiš za ovdašnjim dobrima, izgubit ćeš vječna i nebeska.
6. Zemaljskima se koristi, za vječnima teži!
7. Nijednim zemaljskim dobrom ne možeš se zasititi jer nisi ni stvorena da u njima
živiš.
8. Pa kad bi i imala sva stvorena dobra, ne bi mogla biti sretna i blažena. U Bogu
Svestvoritelju stoji sve tvoje blaženstvo i sreća, ali ne kako to zamišljaju i hvale
ljubitelji svijeta, nego kako očekuju pravi Kristovi vjernici, a katkad unaprijed okuse
oni koji su duhovni i čista srca, čije je odredište nebo.
9. Isprazna je i kratka svaka ljudska utjeha.
10. Blažena je i prava utjeha koja dolazi iznutra, od istine.
11. Pobožan čovjek ima posvuda uza se Isusa, tješitelja, i govori mu:
12. Gospodine Isuse, budi sa mnom na svakom mjestu i u svako doba.
13. Ovo će mi biti utjeha, da volim biti bez svake ljudske utjehe.
14. I ako mi izostane tvoja utjeha, bila mi i tvoja volja i pravedna kušnja najvećom
utjehom.
15. Ta, nećeš se uvijek ljutiti, niti dovijeka plamti srdžba tvoja.
__________________
3. Usp. Ps 76,3-4; 7. Usp. Iz 43,7; 8. Usp. Fil 3,20; 13. Usp. Job 6,10; 15. Usp. Ps
102,90; 103,9; Iz 57,16.
51
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Sedamnaesto poglavlje
SVU BRIGU TREBA PREPUSTITI BOGU
1. Sinko, pusti me da s tobom radim što hoću. Ja znam što je za tebe korisno.
2. Ti razmišljaš na ljudsku. O mnogim stvarima sudiš prema ljudskim osjećajima.
3. – Gospodine, istina je što kažeš.
4. Tvoja je skrb za mene veća od svake brige koju ja mogu voditi za sebe.
5. Jer, na vrlo je labavim nogama onaj tko svu svoju brigu ne prepusti tebi.
6. Dok je, Gospodine, moja prava i čvrsta volja uza te, čini sa mnom što god hoćeš.
7. Što god mi učinio, ne može biti nego dobro.
8. Želiš li da budem u tami, bio blagoslovljen!
9. Udostojiš li me utješiti, bio blagoslovljen! Ostaviš li me u tuzi, isto tako bio
blagoslovljen!
10. Sinko, tako moraš postupati želiš li uza me ići.
11. Jednako si dužan biti spreman na trpljenje kao i na radost.
12. Jednako si dužan bit oskudan i siromašan, kao i izobilan i bogat.
13. – Gospodine, rado ću za tebe pretrpjeti sve što god pripustiš da me zadesi.
14. Jednako ću iz tvoje ruke prihvaćati dobro i zlo, slatko i gorko, veselo i žalosno i za
sve što me zadesi iskazat ću ti zahvalnost.
15. Čuvaj me od svakoga grijeha, i neću se bojati ni smrti ni pakla.
16. Kakva god me nevolja stigla, neće mi naškoditi, samo ako me zauvijek ne odbaciš i
ne izbrišeš iz knjige života.
__________________
5. Usp. Ps 55,23; 1 Pt 5,7; 16. Usp. Ps 77,8; Otk 3,5.
Osamnaesto poglavlje
1. Sinko, s neba sam sišao radi tvojega spasenja, prihvatio sam tvoje nevolje, ne iz
potrebe, nego iz ljubavi; da se naučiš strpljivosti i da vremenite nevolje ne nosiš
nevoljko.
2. Od trena mojega rođenja pa do smrti na križu nije mi uzmanjkalo boli.
3. Mnoge su mi vremenite stvari nedostajale; često sam slušao optužbe protiv sebe;
dobrohotno sam podnosio ruganja i sramoćenja; za dobročinstva su mi uzvraćali
nezahvlnost, za čudesa hule, za pouku uvrede.
4. Gospodine, budući da si u svojem životu najviše ispunio Očevu zapovijed po
strpljivosti, dostojno je da i ja, nesretan grešnik, po tvojoj volji sam sebe strpljivo
podnosim, i dokle je tvoja volja, nosim breme raspadljiva života za svoje spasenje.
5. Iako je sadašnji život teret, ipak je, tvojom milošću, postao vrlo zaslužan. Nama,
slabima, učinio ga je podnošljivim i jasnijim tvoj primjer i hod stopama svetaca. A i
mnogo utješnijim nego što je bio nekoć u Starom savezu, kad su nebeska vrata bila
zatvorena i put izgledao mračniji pa se tek malo njih trudilo tražiti nebesko
kraljevstvo. Dapače ni tadašnji pravednici, koji su se imali spasiti, nisu mogli ući u
nebesko kraljevstvo prije tvoje muke i svete smrti.
6. Koliko li ti moram zahvaljivati što si se udostojao meni i svim vjernicima pokazati
pravi i dobar put u vječno kraljevstvo!
7. Tvoj je put naš put; i svetom strpljivošću idemo k tebi, našoj kruni.
8. Da ti nisi pošao pred nama i poučio nas, tko bi te htio slijediti?
9. Eh, koliko bi zaostali da nisu vidjeli tvoj divan primjer!
10. Ta evo još smo mlaki, premda smo čuli za tolike tvoje znakove i pouke. Što bi bilo
kad ne bismo imali toliko svjetla da te slijedimo?
__________________
1. Usp. Iv 3,17; 2. Usp. Iz 53,3; 4. 2 Mak 6,25; 7. Usp. Iv 14,6.
52
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Devetnaesto poglavlje
PODNOŠENJE NEPRAVDI I ISTINSKA STRPLJIVOST
Dvadeseto poglavlje
53
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Dvadeset prvo poglavlje
1. Dušo moja, ponad svega uvijek ćeš se smiriti u Bogu jer on je svetima vječni pokoj.
2. Daj mi, preslatki i premili Isuse, počivati u tebi ponad svakoga stvorenja, ponad
svakoga zdravlja i ljepote, ponad svake slave i časti, ponad svake moći i
dostojanstva, ponad svakoga znanja i umovanja, ponad svakog imanja i umijeća,
ponad svakoga veselja i klicanja, ponad svakog glasa i hvale, ponad svake miline i
utjehe, ponad svake nade i obećanja, ponad svake zasluge i želje, ponad svakog
dara i prinosa koji možeš dati i uliti, ponad svake radosti i slavljenja što ga duh
može shvatiti i oćutjeti,
3. napokon ponad svih anđela i arkanđela i ponad sve nebeske vojske, ponad svega
vidljivog i nevidljivog i ponad svega što nisi ti, Bože moj: jer ti si, Bože moj, najbolji
od svega.
4. Ti si jedini svevišnji, ti jedini svemoćni, ti si jedini dostatnost i punina, ti jedini
milina i utjeha, ti jedini ljepota i ljubaznost, ti si jedini plemenitiji i slavniji od
svega: u tebi sva dobra savršeno jesu, bit će i bila su; zato je premalo i nedovoljno
što god mi dao, osim sebe, ili što god o sebi objavio ili obećao ako tebe ne ugledam
i potpuno ne zadobijem;
5. jer zaista moje srce ne može istinski otpočinuti niti se potpuno zadovoljiti, ne
otpočine li u tebi i ne uzdigne li se ponad svih darova i ponad svakoga stvorenja.
54
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Dvadeset drugo poglavlje
55
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Dvadeset treće poglavlje
56
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
11. Ta kad god u sebi osjećam nemir i potištenost, otkrijem da sam odstupio od te
pouke.
12. Ali ti, koji sve možeš i želiš duši napredak, udijeli mi još više milosti da bih mogao
ispuniti ono što si govorio i ostvariti svoje spasenje.
13. Gospodine, Bože moj, “ne stoj daleko od mene, pohitaj mi u pomoć” jer na mene
su ustale isprazne misli i mnogi su se strahovi oborili na dušu moju.
14. Kako proći neozlijeđen? Kako ih razbiti?
15. “Ja ću”, veliš, “hoditi pred tobom da poravnam uzvisine”; otvorit ću vrata tamnička
i otkrit ću ti tajne svetačke.
16. Učini, Gospodine, kako govoriš, da od lica tvojega pobjegnu zle misli.
17. To je moja nada i jedina utjeha da se u svakoj neprilici mogu uteći k tebi, u te se
pouzdati, iz dna te srca zazivati i strpljivo očekivati tvoju utjehu.
18. Prosvijetli me, dobri Isuse, jasnoćom vječnoga svjetla; izvedi iz doma srca mojega
svaki mrak.
19. Saberi premnoge rastresenosti i otjeraj silovite napasti.
20. Bori se za me odlučno i pokori zle zvijeri, to jest zamamljive požude, da “bude mir
u zidinama tvojim” i obilje slave tvoje u Svetištu, to jest u čistoj savjesti.
21. Zaprijeti i olujama. Reci moru: - Umiri se. Reci sjevercu: - Ne puši! I bit će velika
utiha.
22. “Pošalji svjetlost svoju i vjernost”, neka svijetle nad zemljom, jer ja sam zemlja
“pusta i prazna” dok me ne rasvijetliš.
23. Izlij svoju milost odozgo, natopi srce moje nebeskom milošću, pusti vodu
pobožnosti da natopi lice zemlje i donese plod dobar i obilan.
24. Podigni duh pritisnut bremenom grijeha i sve moje želje usmjeri k nebeskim
dobrima, da okusivši slatkoću višnje sreće, zamrzi pomišljati na zemaljske stvari.
25. Otmi me i otrgni od svake prolazne utjehe što je traže stvorenja, jer se moja čežnja
nijednom stvorenom stvari ne može potpuno smiriti ni utješiti.
26. Priveži me uza se nerazrješivom vezom ljubavi, jer jedino ti dostaješ onome koji
ljubi, i bez tebe cijeli svijet malo vrijedi.
__________________
13. Ps 71,12; usp. 27.12; 15. Usp. Iz 45,1-3; 18. Usp. Iv 17,5; 20. Usp. Ps 121,7; 1
Tim 3,9; 21. Usp. Mt 8,26; 22. Ps 43,3; Post 1,2; 23. Usp. Lk 8,15.
Dvadeset četvrto poglavlje
57
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Dvadeset peto poglavlje
1. Sinko, rekao sam:”Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem! Dajem vam ga ne kao
što svijet daje.”
2. Svi žele mir, ali se svi ne brinu za ono što pridonosi pravom miru.
3. Moj je mir s onima koji su krotka i ponizna srca.
4. Tvoj će mir biti u mnogoj strpljivosti.
5. Budeš li me slušao i slijedio moj glas, uživat ćeš mnogo mira.
6. – Što sve moram činiti?
7. Pazi što činiš i što govoriš i svaku svoju nakanu usmjeri na to da samo meni omiliš i
da izvan mene ništa ne želiš niti tražiš.
8. A o tuđim riječima ili postupcima ne sudi prenaglo, niti se miješaj u stvari koje ti
nisu povjerene – pa ćeš se malo ili malokad uznemiriti.
9. No, nikada ne oćutjeti nemir i ne pretrpjeti neku teškoću srca ili tijela, neostvarivo
je u sadašnjem vremenu, nego pripada stanju vječnoga mira.
10. Zato ne misli da si našao pravi mir ako ne osjećaš nikakvu poteškoću; niti da je sve
dobro, ako ti se nitko ne suprotstavlja; niti pak da je savršenstvo u tome, kad sve
biva po tvojoj volji.
11. A ni sebe ne smatraj posebno zaslužnim ni osobitim (Božjim) miljenikom, kad
osjetiš veliku pobožnost i ugodnost, jer se po tome ne prepoznaje istinski ljubitelj
kreposti, niti o tome ovise čovjekov napredak i savršenstvo.
12. – O čemu, onda, Gospodine?
13. O tome, da se svim svojim srcem predaš Božjoj volji, ne tražeći svoje ni u malom ni
u velikom, ni u sadašnjosti ni u vječnosti, te da jednako ustraješ zahvaljivati u sreći
i u nesreći, sve jednakom mjerom mjereći.
14. Budeš li tako jak i ustrajan u nadi, da, i kad ostaneš bez unutrašnje utjehe, svoje
srce spremiš na još veća trpljenja, i ne budeš li se opravdavao i hvalio svetošću,
tada ćeš hoditi istinskim i ravnim putem mira, i moći ćeš se pouzdano nadati da ćeš
opet u radosti gledati moje lice.
15. Pa kad dođeš do potpuna preziranja sama sebe, znaj, tada ćeš uživati obilan mir, i
to onoliko koliko je to ovdje moguće.
__________________
1. Iv 14,27; 3. Usp. Mt 11,29; 7. Usp. 1 Kor 10,31; 13. Usp. 1 Kor 13,5; 14. Job 33,26;
15. Ps 72,7.
Dvadeset šesto poglavlje
58
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
3. Ne kažem od onih stvari koje tako pohlepno traži tašti svijet, nego od ovih nevolja
koje dušu sluge tvojega bolno pritišću općim prokletstvom smrti i priječe mu postići
slobodu duha koliko bi želio.
4. O, Bože moj, neizreciva dragosti, zagorči mi svaku tjelesnu nasladu koja me
odvraća od ljubavi prema vječnim dobrima i mami me na zlo pod izgovorom bilo
kakva ugodnoga vremenitog dobra.
5. Ne daj, Bože moj, ne daj da me svladaju tijelo i krv, ne daj da me prevare svijet i
njegova časovita slava, ne daj da mi nogu podmetnu đavao i njegova lukavost.
6. Daj mi snage da se oprem, strpljivosti da podnesem, postojanosti da ustrajem.
7. Mjesto svih svjetovnih utjeha pomaži me svojim preblagim Duhom, mjesto tjelesne
ljubavi ulij mi ljubav svojega Imena.
8. Ta, jelo, pilo, odijelo i sve drugo što služi uzdržavanju tijela gorljivom su duhu
teret.
9. Daj da tim potrebama umjereno udovojavam, da se od prevelike želje ne bih zapleo
u njih.
10. Sve ne treba odbaciti jer treba podržavati ono što je prirodno.
11. No tražiti više nego što je potrebno i što više godi, brani sveti zakon.
12. Jer će se inače tijelo ponijeti protiv duha.
13. U tome, molim te, neka me tvoja ruka vodi i poučava da ne bi što bilo odviše.
__________________
5. Usp. Ps 17,2; 8. Usp. Mudr 9,15; 12. Usp. Gal 5,17.
Dvadeset sedmo poglavlje
59
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Dvadeset osmo poglavlje
1. Sinko, neka ti ne bude teško, ako neki o tebi zlo misle i govore ono što ne bi rado
slušao.
2. Ti o sebi moraš još gore misliti i nikoga smatrati gorim od sebe.
3. Živiš li nutarnjim životom, nećeš mnogo polagati na riječi koje odlijeću.
4. Nije mala razboritost u zlo vrijeme šutjeti i u svojoj se nutrini obratiti k meni te se
ne dati smesti ljudskim prosudbama.
5. Neka tvoj mir ne bude u ustima ljudi.
6. Bilo, naime, da o tebi sude dobro ili zlo, nisi od toga drugi čovjekl
7. Gdje su pravi mir i prava slava?
8. Nije li samo u meni?
9. Tko ne ide za tim da se ljudima svidi, i tko se ne boji da im se neće svidjeti, velik će
mir uživati.
10. Od neuredne ljubavi i isprazna straha rađa se svaki nemir srca i nesklad osjetilâ.
__________________
4. Ps 37,19; 8. Iv 16,33.
Dvadeset deveto poglavlje
1. Blagoslovljeno bilo, Gospodine, ime tvoje u vijeke što si htio da ova napast i nevolja
dođu na mene!
2. Ne mogu joj izmaknuti, nego se k tebi moram uteći da mi pomogneš i okreneš je
meni na dobro.
3. Gospodine, sad sam u neprilici i nije mi srcu dobro, sadašnja patnja snažno me
muči.
4. I sada, Oče dragi, što kazati?
5. Sustignut sam u tjesnacu.
6. “Izbavi me iz ovoga časa.”
7. “No, zato dođoh u ovaj čas”, da se ti, kad budem vrlo ponižen, proslaviš, i ti me
oslobodiš.
8. “Bilo ti milo, Gospodine, da me izbaviš.” Ta što mogu ja, siromah, učiniti i kamo ću
bez tebe?
9. I ovoga puta, Gospodine, daj mi strplivosti.
10. Pomozi mi, Bože moj, i, koliko god me nevolja stislo, neću se bojati.
11. A dotle, što reći?
12. Gospodine, “budi volja tvoja!”
13. Zaista sam zaslužio nevolju i tjeskobu.
14. Moram stoga trpjeti: i kamo sreće da to bude strpljivo, dok oluja ne prođe i ne bude
bolje.
60
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
15. A kadra je, Svemogući, tvoja ruka ukloniti od mene ovu kušnju i ublažiti njezin
napad, da ne bih sasvim podlegao, kao što si mi i prije često puta činio, Bože moj,
milosrđe moje.
16. I što je meni teže, to je tebi lakša ova promjena desnice Višnjega.
__________________
1. Tob 3,23; usp. Ps 113,2; 4. Iv 12,27; 5. Tuž 1,3; 6. Iv 12,27; 7. Usp. Iv 12,27-28; Ps
116,6; 8. Ps 40,14; 10. Ps 109,26; 12. Mt 6,10; 15. Mudr 11,17; Ps 59,18; 16. Ps 77,11.
Trideseto poglavlje
61
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Trideset prvo poglavlje
1. Gospodine, potrebna mi je još veća milost želim li doći onamo gdje mi nitko i
nikakvo stvorenje neće moći smetati.
2. Naime, dokle god me nešto zadržava, ne mogu slobodno letjeti k tebi.
3. Želio je slobodno letjeti onaj koji reče:”O da su mi krila golubinja, odletio bih da
otpočinem!”
4. Što je spokojnije od nevina oka? I što slobodnije od čovjeka koji nema zemaljskih
želja?
5. Potrebno je, dakle, izdići se nad svako stvorenje pa i sama sebe sasvim ostaviti,
duhom se zanijeti i spoznati da ti, Stvoritelj svega, nemaš ništa slično sa
stvorenjima.
6. I ako se netko ne odijeli od svih stvorenja, neće moći slobodno pronuti uz božanske
stvari.
7. Zato je malo ljudi koji doživljavaju duboki zanos jer se malo njih umije potpuno
otrgnuti od prolaznih stvari.
8. K tome je potrebna velika milost koja će dušu uzdići i uznijeti je iznad nje same.
9. I ako čovjek u Duhu ne nadvisi sama sebe i ne oslobodi se svih stvorenja i posve se
ne sjedini s Bogom, što god znao i što god imao, ne vrijedi mnogo.
10. Dugo će biti malen i uz zemlju prikovan onaj tko bilo što smatra velikim, osim
jedino, neizmjerno, vječno Dobro.
11. I što god nije Bog – ništa je, i na to treba gledati kao na ništa.
12. I, dakako, velika je razlika između mudrosti prosvijetljena i pobožna čovjeka i
znanja načitana i učena svećenika.
13. Neusporedivo je plemenitija ona nauka koja dolazi odozgo, od božanskog
nadahnuća, od nauke koja se stječe trudom ljudskog uma.
14. Mnogo ih je koji žele doživjeti duboki zanos, ali se ne trude vježbati što je za to
potrebno.
15. Velika je zapreka zaustaviti se kod znakova i osjetnih stvari, a malo uložiti u
potpuno mrtvljenje.
16. Ne znam koji nas to duh vodi i koji nam je zapravo cilj kad prihvaćamo da nas zovu
duhovnim osobama, a tolik trud i golemu brigu ulažemo u prolazne i bezvrijedne
stvari, dok o svojoj nutrini jedva kad potpuno sabrani razmišljamo.
17. Na žalost, čim smo se zakratko sabrali, bježimo napolje i svoja djela više ne
odvagujemo savjesnim provjeravanjem.
18. Ne marimo kamo su se usmjerila naša nagnuća, i ne oplakujemo sve ono što je u
nas nečisto.
19. I budući da se “svako biće na zemlji izopačilo”, došao je veliki potop.
20. Budući pak da je naše nutarnje nagnuće vrlo iskvareno, nužno je onda, kao znak
praznine nutarnjeg života, poguban i njegov učinak.
62
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Trideset drugo poglavlje
1. Sinko, nećeš steći pravu slobodu, ako se sasvim ne odrekneš sama sebe.
2. Sebičnjaci i sebeljupci, lakomci, radoznalci, lutalice, svi su oni robovi koji vazda
traže neobično i ugodno, a ne Isusa Krista; no to što snuju i kuju često ne može
opstati.
3. Sve će, naime, propasti, što nije niknulo od Boga.
4. Zapamti ovu kratku i svršenu riječ: Ostavi sve i sve ćeš naći; ostavi požudu i naći
ćeš mir.
5. Primi to k srcu i, kad ispuniš, sve ćeš razumjeti.
6. – Gospodine, nije to posao od jednog dana ni dječja igra; naprotiv, u to malo riječi
sadržana je sva redovnička savršenost.
7. Sinko, kad čuješ za put savršenih, ne smiješ se odmah odvratiti i uplaštiti, nego te
upravo to treba potaknuti na uzvišeniji život ili da ga u najmanju ruku svim srcem
želiš.
8. O, kad bi bio takav i kad bi postigao da ne budeš sebeljubiv, nego sasvim na
raspolaganju meni i onomu koga sam preda te stavio, Ocu. Tada bi mi bio vrlo drag
i sav bi tvoj život tekao u radosti i miru.
9. Još se mnogočega moraš ostaviti, i ako se u svemu potpuno ne predaš meni, nećeš
postići što želiš.
10. “Savjetujem ti: kupi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš”, to jest nebesku
mudrost koja prezire sve što je nisko.
11. Zapostavi svaku zemaljsku mudrost i želju da se dopadneš ljudima i sebi.
12. Želim reći, odaberi za sebe što je u manjoj cijeni, umjesto stvari koje su po
ljudskom mišljenju dragocjenije i uzvišenije.
13. Prava je nebeska mudrost, naoko, prezrena i neugledna, gotovo zaboravljena: o
sebi ne misli visoko niti traži da je cijene na zemlji. Mnogi je ustima razglašuju, ali
žive sasvim drukčije. Pa ipak, ona je dragocjeni biser, mnogima skriven.
__________________
2. Usp. 2 Tim 3,2; Fil 2,21; 10. Usp. Otk 3,18; 13. Rim 12,16; Mt 13,46.
Trideset treće poglavlje
63
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Trideset četvrto poglavlje
64
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
22. No ti koji “zapovijedaš bučnom moru” i “obuzdavaš silu valova njegovih”, ustani,
pomozi mi!
23. “Rasprši narode koji se ratu vesele”, satri ih snagom svojom!
24. Pokaži, molim te, veličinu svoju, neka se proslavi tvoja desnica, jer nema za me
druge nade ni utočišta, osim u tebi, Gospodine Bože moj!
__________________
1. 1 Kor 15,28; 3. Iv 2,15; 12. Usp. Jer 8,8-9; 1 Kor 1,19; Rim 8,5; 16. Ps 144,6; 18. 1
Kor 15,28; 20. Usp. Rim 6,1-11; 21. Gal 5,17; 22. Ps 89,10; 44, 26; 23. Ps 68,31; 24.
Sir 17,7; Ps 31,1.4.
Trideset peto poglavlje
1. Sinko, nikada nisi siguran u ovome životu, nego, dokle god živiš, uvijek ti je
potrebno duhovno oružje.
2. Boraviš među neprijateljima, napadaju te “zdesna i slijeva”.
3. Ne budeš li se, stoga, sa svih strana branio štitom ustrajnosti, nećeš dugo biti bez
rana.
4. Povrh toga, ne utvrdiš li se u meni svim srcem, s istinskom voljom sve pretrpjeti
poradi mene, nećeš dugo moći izdržati tu žestinu niti osvojiti palmu blaženikâ.
5. Moraš, dakle, sve podnostiti muški i jakom se rukom suprostaviti napadajima.
6. Pobjednik, naime, dobiva manu nebesku, mlitavcu ostaje velika bijeda.
7. Ako u ovome životu tražiš počinak, kako ćeš onda doći do vječnog počinka?
8. Ne pripravljaj se na veliki počinak, nego na veliku mukotrpnost.
9. Traži istinski mir, ali ne na zemlji, nego na nebesima, ne u ljudima i u drugim
stvorenjima, nego samo u Bogu.
10. Iz ljubavi prema Bogu moraš sve rado podnijeti: napore i boli, napasti i
zlostavljanja, tjeskobe i obveze, slabosti, nepravde, ogovore, ukore, poniženja,
sramoćenja, prigovore i prezir.
11. To pomaže kreposti, to kali Kristova borca, to savija nebesku krunu.
12. Za kratki napor ja ću mu uzvratiti vječnom nagradom i za prolaznu sramotu
beskrajnom slavom.
13. Misliš li da ćeš u svako vrijeme, kad god ti se prohtije, imati duhovne utjehe?
14. To nisu imali ni moji sveci, nego, naprotiv, mnoge poteškoće i različite kušnje i
velike suhoće.
15. No sve su to strpljivo podnosili i više se pouzdavali u Boga nego u sebe, svjesni da
“sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi”.
16. Zar ti odmah želiš imati, ono što su mnogi postigli tek nakon mnogih suza i velikih
napora?
17. “U Gospodina se uzdaj, ojunači se”, skupi snagu. Ne očajavaj, ne odstupaj, nego
odlučno založi dušu i tijelo za salvu Božju.
18. Ja ću ti uzvratiti preobilno; ja ću biti uza te u svakoj nevolji.
__________________
2. 2 Kor 6,7; 6. Usp. Otk 2,17; 14. Jak 1,2; 15. Rim 8,18; 17. Ps 26,14; 18. Usp. Ps
91,15.
Trideset šesto poglavlje
65
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Trideset sedmo poglavlje
66
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Trideset osmo poglavlje
1. Sinko, pomno moraš nastojati oko toga da pri svakom izvanjskom nastupu ili poslu,
gdje god to bilo, u svojoj nutrini ostaneš slobodan i svoj gospodar; i da sve bude
pod tobom, a ti ni pod čim; da svojim djelima budeš gospodar i upravitelj, a ne
sluga i najamnik; štoviše, da budeš poput oslobođenog i pravog hebreja, koji
sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje: koja, zagledana u vječnost, nadilaze
sadašnjost, koja lijevim okom pogledaju prolazno, a desnim nebesko; njih ne
privlače vremenite stvari da bi se prilijepili uz njih, već ih prigrljuju za uspjelije
služenje, baš kako su i određene od Boga i od vrhovnog Tvorca, koji u svojemu
stvoriteljskom djelu nije ostavio ništa neuređeno.
2. Ako kod svakog događaja ne ostaneš samo na vanjskom prividu i ako ga ne
promatraš samo naizvan, tjelesnim okom ili uhom, već u svakoj prilici kao Mojsije
uđeš u šator upitati Gospodina, nerijetko ćeš dobiti odgovor i vratiti se poučen o
mnogim sadašnjim i budućim stvarima.
3. Mojsije se, naime, uvijek navraćao u šator da riješi sumnje i pitanja, a molitvom je
vapio za pomoć da otkloni ljudske pogibli i nepravde.
4. Tako i ti moraš pribjeći u skrovište srca i što revnije moliti Božju pomoć.
5. Zato su, naime, kako čitamo, Jošua i sinovi Izraelovi bili prevareni od Gibeonaca,
jer nisu najprije upitali Gospodina, nego su se, odveć lakovjerni, dali zavesti slatkim
riječima i lažnom pobožnošću.
__________________
1. Usp. Kol 1,12; Rim 8,21; 5. Jš 9,14.
Trideset deveto poglavlje
1. Sinko, povjeri mi uvijek svoj posao. Ja ću njime na vrijeme ravnati kako valja.
2. Iščekuj moju naredbu i po njoj ćeš postići napredak.
3. – Gospodine, s veseljem ti povjeravam sve svoje poslove, jer malo je napretka od
mojeg umovanja.
4. Kamo sreće kad se ne bih toliko vezao za budućnost, nego se bez skanjivanja dao
tebi na raspolaganje!
5. Sinko, često se čovjek s velikim žarom zauzima za stvar koju želi, a čim je
postigne, promijeni mišljanje. Želje se, naime, ne zadrže dugo na istoj stvari, već
nas gone sad na jedno, sad na drugo.
6. Zato nije sitnica odricati se sitnicâ.
7. Istinski je čovjekov napredak u samoodricanju; i takav je čovjek vrlo slobodan i
stalan.
8. No stari neprijatelj, protivnik svakomu dobru, ne prestaje napastovati. Danonoćno
postavlja opasne zasjede ne bi li koga neoprezna uspio strmoglaviti u zamku
obmane.
9. “Bdijte i molite”, kaže Gospodin, “da ne padnete u napast!”
__________________
8. Usp. 1 Pt 5,8; 9. Mt 26,41.
67
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Četrdeseto poglavlje
Četrdeset prvo poglavlje
1. Sinko, ne žalosti se ako opaziš da druge časte i uzdižu, a tebe preziru i ponižavaju.
2. Upravi srce svoje k meni na nebo, i neće te žalostiti ljudski prezir na zemlji.
3. – Gospodine, poput slijepaca smo i ispraznost nas lako zavede.
4. Razmilim li pravo, nikada mi neki stvor nije učinio nepravdu,
68
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Četrdeset drugo poglavlje
1. Sinko, temeljiš li svoj mir na osobi s kojom te vežu zajednički osjećaji ili život, ostat
ćeš nestalan i nemiran.
2. No, ako se usidriš u uvijek živoj i trajnoj Istini, neće te ožalostiti odlazak ili smrt
prijatelja.
3. Na meni se mora temeljiti ljubav prama prijatelju i radi mene valja ljubiti svakoga u
kome god otkriješ da je dobar ili prijatelj ili posebno drag u ovome životu.
4. Prijateljstvo bez mene niti vrijedi niti je duga vijeka, i nema isitinske i čiste ljubavi
ako je ja ne povezujem.
5. U nagnućima spram dragih osoba moraš tako sobom vladati da bi, koliko je do
tebe, želio biti i bez prijateljevanja s ljudima.
6. Čovjek se toliko više približava Bogu koliko se više udaljuje od svake zemaljske
utjehe.
7. I toliko se više uzdiže k Bogu koliko dublje ulazi u sebe i što manje drži do sebe.
8. Tko sam sebi pripisuje bilo kakvo dobro, priječi sebi dolazak Božje milosti; jer
milost Duha Svetoga uvijek traži ponizno srce.
9. Kad bi znao sebe sasvim poništiti i odreći se ljubavi prema svakom stvorenju, tada
bih te morao obasuti velikom milošću.
10. Dok se ti okrećeš za stvorenjima, gubiš s vida Stvoritelja.
11. Navikavaj se u svemu svladavati – radi Stvoritelja, tada ćeš uspješno doprijeti do
božanske spoznaje.
12. Koliko god nešto bilo sićušno, ako se ljubi i traži na neuredan način, odvraća od
najvišeg Dobra i rađa grijehom.
__________________
2. Heb 7,24-25; 8. Usp. 1 Pt 5,5.
Četrdeset treće poglavlje
1. Sinko, neka te ne zbunjuju lijepi ljudski izričaji. “Ta nije u riječi kraljevstvo Božje,
nego u krepostima.”
2. Pripazi na moje riječi! One zažaruju srce i rasvjetljuju duh, vode k skrušenju i
donose raznovrsnu utjehu.
3. Nikada ne čitaj knjigu da bi te ljudi smatrali učenijim ili mudrijim. Naprotiv, trudi se
iskorijeniti pogreške! To će ti koristiti više od poznavanja mnogih teških pitanja.
4. Nakon što si mnogo pročitao i saznao, uvijek se treba vratiti na jedan jedini
početak.
5. Ja sam onaj koji čovjeka učim znanju, a i malenima pružam jasniju spoznaju nego
što ih može naučiti čovjek.
6. Onaj kome govorim, brzo će postati mudar i vrlo napredovati u duhu.
69
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
7. Jao onima koji neprestano ljude ispituju o novostima, a malo haju kako će meni
služiti.
8. Doći će vrijeme kada će se pojaviti Krist, Učitelj nad učiteljima, Gospodar anđelima,
da sasluša svačije znanje i svakome ispita savjest. “I u to vrijeme pretražit ću
Jeruzalem sa zubljama” i izaći će na vidjelo sve što je skrivala tama, a umuknut će
naklapanja jezika.
9. Ja poniznu dušu začas toliko uzdignem da smisao vječnih istina shvati bolje od
nekoga tko je deset godina učio školu.
10. Ja učim bez buke riječi, bez zbrke pojmova, bez hlepnje za čašću, bez prepirke oko
dokaza.
11. Ja učim zemaljsko prezirati, sadašnje malo cijeniti, vječno tražiti, beskrajno kušati,
časti izbjegavati, smutnje podnostiti, svu nadu polagati u mene, ništa, osim mene,
ne željeti i nadasve me žarko ljubiti.
12. Jer onaj koji je mene najiskrenije ljubio, božanske je stvari naučio i o divotama
svjedočio.
13. Više je napredovao odricanjem od svega nego istraživanjem oštroumnih pitanja.
14. Jednima govorim općenito, drugima misaono.
15. Nekima se objavljujem ljupko, u znakovima i slikama; nekima pak otajstva
otkrivam velikim bljeskom.
16. U knjigama su ista slova, ali iz njih svi ne nauče isto, jer u duši sam ja učitelj istine,
istraživatelj srca, čitalac misli, pokretač čina, dijeleći svakome napose kako mi se
čini pravo.
__________________
1. 1 Kor 4,20; 5. Usp. Ps 94,10; 119,130; 8. Sef 1,12; 1 Kor 4,5; 15. Usp. Dn 2, 28; 16
1 Ljet 28,9; 1 Kor 12,11.
Četrdeset četvrto poglavlje
1. Sinko, u mnogim stvarima moraš biti neznalica i smatrati sebe kao mrtvim na
zemlji i kao onaj kojemu je cijeli svijet raspet.
2. Preko mnogo toga moraš prijeći, kao da si gluh, i više misliti na ono što je za tvoj
mir.
3. Korisnije je odvratiti oči od onoga što ti nije milo i prepustiti svakom njegovo
mišljenje nego se upuštati u svadljive rasprave.
4. Budeš li stajao na Božjoj strani i računao s njegovim sudom, lakše ćeš podnijeti kad
budeš nadvladan.
5. – O Gospodine, dokle smo došli?
6. Gle, plačemo zbog vremenite štete, mučimo se i trčimo zbog sitna dobitka, a na
duhovnu se štetu ne obaziremo, i kasnije jedva da razmišljamo o njoj.
7. Pozornost usredotočujemo na ono što malo ili ništa ne koristi, a najpotrebnije
nemarno propuštamo jer čovjek je po sebi naklonjen vanjštini, i, ako na vrijeme ne
otvori oči, rado joj se prepušta.
__________________
1. Usp. Sir 32,12; Kol 3,3; Gal 6,14.
Četrdeset peto poglavlje
70
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Četrdeset šesto poglavlje
71
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
4. Ako si kriv, odluči se dragovoljno popraviti. Ako nevin, odluči ih, za Boga,
dragovoljno pretrpjeti.
5. Ta sitnica je kadšto podnijeti riječi, dok još nisi sposoban podnositi teže udarce.
6. I zašto ti tako sitne stvari vrijeđaju srce? Upravo zato što si još puten i prianjaš uz
ljude više negoli treba?
7. Bojiš se, naime, prezira, zazireš od prijekora za svoje prijestupe i tražiš izgovor za
opravdanje.
8. No, pogledaš li se malo bolje, otkrit ćeš: u tebi još živi svijet i tašta želja da se
dopadneš ljudima.
9. Dokle god se strašiš poniženja i osramoćenja zbog pogrešaka, očito je da nisi
istinski ponizan, niti istinski umro svijetu, niti je svijet raspet tebi.
10. Zato slušaj moje riječi i neće te zabrinjavati ni deset tisuća ljudskih.
11. Da, kad bi protiv tebe izrekli najzlobnije što se može zamisliti, bi li ti naškodilo da to
jednostavno pustiš proći i ne smatraš većim od truna?
12. Ta, da li bi ti od toga i jedna vlas s glave pala?
13. Ali tko u sebi nema produhovljeno srce ni Boga pred očima, lako ga smete
prijekorna besjeda.
14. A tko se na mene oslanja i ne ostaje pri svojem sudu, neće se plašiti ljudi.
15. Jer ja sam sudac i poznavalac svih tajni.
16. Ja znam u čemu je stvar; poznajem i onoga koji nanosi krivicu i koji je podnosi.
17. Od mene je izašla riječ: To se dogodilo po mojemu dopuštenju, “da se razotkriju
namisli mnogih srdaca”.
18. Ja ću suditi i prava i kriva, ali sam najprije htio tajnom prosudbom iskušati obojicu.
19. Ljudsko svjedočanstvo često vara; moj je sud istinit, ostat će i neće biti oboren.
20. Većini je skriven i malo komu sasvim jasan; pa ipak se nikada ne vara niti se može
prevariti, makar se očima ludih činio naopakim.
21. Zato se u svakom sudu treba pozvati na me, i ne oslanjati se na vlastito mišljenje.
22. Pravednik se, naime, neće smesti što god ga stiglo od Boga.
23. Pa iznijeli protiv njega i što nepravedno, neće se mnogo zabrinuti; ali ni tašto se
radovati ako ga drugi razložno uzmu u zaštitu.
24. Zna on da ja “proničem srca i bubrega” i ne sudim po vanjštini ni po tome kako se
ljudi domišljaju.
25. Ta često je u mojim očima grešno ono što po ljudskome sudu izgleda pohvalno.
26. – Gospodine, Bože, suče pravedni, odlučni i strpljivi, koji znaš ljudsku slabost i
opakost, budi moja snaga i sva moja nada.
27. Jer nije mi dovoljna moja savjest. Ti znaš ono što ja ne znam; i zato sam se morao
poniziti kod svakog ukora i krotko ga podnositi.
28. Oprosti mi, stoga, milostivo kad god nisam tako činio, i podaj mi iznovice milost
veće strpljivosti.
29. Bolje mi je, naime, tvoje obilno milosrđe – da zadobijem oproštenje – nego moja
umišljena pravednost – kojom uništavam tajne povrede savjesti.
30. Makar i nisam svjestan nikakve krivice, time se ne mogu opravdati; jer, bez tvojeg
milosrđa, “nitko živ nije pravedan pred tobom”.
__________________
9. Usp. Gal 6,14; 14. Izr 28,1; 15. Usp. Jer 29,23; Dn 13,42; 17. Usp. Lk 2,35; 19. Usp.
Ps 19,10; 22. Usp. Izr 12,21; 24. Ps 7,10; Iv 7,24; 26. Ps 7,12; 29. Usp. Ps 63,4; 30.
Usp. 1 Kor 4,4; Ps 143,2.
Četrdeset sedmo poglavlje
1. Sinko, ne daj da te slome napori koje si za mene poduzeo niti uznemire bilo kakve
nevolje. Naprotiv, neka te u svakoj prilici jača i tješi moje obećanje.
2. Ja ti mogu vratiti iznad svakog očekivanja i mjere.
3. Nećeš se ovdje dugo naprezati niti će te uvijek tištati boli.
72
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Četrdeset osmo poglavlje
73
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
13. O, kad ću boraviti s tobom u kraljevstvu tvojemu, koje si odvijeka pripravio svojim
miljenicima?
14. Napušten sam, siromah i prognanik u neprijateljskoj zemlji, gdje su dnevice ratovi i
najveće nesreće.
15. Utješi me u mojem progonstvu, ublaži bol moju, jer za tobom uzdiše svaka moja
želja.
16. Jer teret mi je sve što god mi svijet ovdje nudi kao utjehu.
17. Želim tebe uživati u svojoj nutrini, no ne uspijevam to doseći.
18. Želim pripadati onome što je nebesko, ali me pritišću vremenite stvari i
neumrtvljene strasti.
19. Duhom bih se htio uzdići iznad svih stvari, ali tijelo me protiv moje volje, sili da im
se podložim.
20. I tako se ja, nesretnik, borim sam sa sobom i sâm sam sebi postao teretom. Duh
mi teži gore, a tijelo dolje.
21. O, kakve li nutarnje muke kad me, dok razmatram nebeske stvari, najednom,
usred molitve, saleti gomila putenih napasti i misli!
22. Bože moj, ne udalji se od mene i “ne odbij u gnjevu slugu svojega!”
23. “Sijevni munjom i rasprši” ih, “odapni strijele” i neka se smetu sve neprijateljske
utvare.
24. Saberi sve moje osjećaje k sebi, podaj mi da zaboravim sve svjetske stvari; da
smjesta odbacim i prezrem grešne utvare.
25. Priteci mi u pomoć, vječna Istino, da me ne vodi nikakva ispraznost.
26. Priđi mi, nebeska Milino, da pred tobom pobjegne svaka nečistoća.
27. Oprosti mi i milosrdno otpusti kad god za vrijeme molitve pomislim na nešto drugo
nego što si ti!
28. Priznajem iskreno: često sam vrlo rastresen.
29. Često nisam ondje gdje stojim ili sjedim, nego više ondje kamo su me odnijele
misli.
30. Ondje sam gdje mi je misao; a misao mi je najčešće uz ono što ljubim.
31. Pred oči začas iskrsne ono što je po prirodi poželjno ili po navici omiljelo.
32. Zato si ti, vječna Istino, otvoreno rekao:”Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.”
33. Volim li nebo, rado ću misliti na nebeske stvari.
34. Volim li svijet, veselit ću se svjetovnoj sreći, a žalostiti zbog onoga što je priječi.
35. Volim li tijelo, vrlo ću često maštati o tjelesnome.
36. Volim li duh, s užitkom ću razmišljati o duhovnim stvarima.
37. Što god, naime, volim, o tome rado govorim i slušam, i slike o tome donosim kući.
38. Ali blažen čovjek, koji radi tebe, Gospodine, svim stvorovima daje slobodu da ga
napuste; koji upokorava narav i duhovnim žarom razapinje tjelesnu požudu – da ti
mirne savjesti prinese čistu molitvu, i da, nakon što je izvana i iznutra odbacio sve
zemaljsko, bude dostojan pridružiti se anđeoskim korovima.
____________________
4.Usp. Heb 11,13; 1 Kor 13,12; 6. Post 47,9; Prop 2,23; 8. Usp. Rim 8,21; 9. Usp. Ps
71,16; 12. Usp. 1 Kor 15,28; 13. Usp. Mt 25,34; 20. Rim 7,24; Job 7,20; 22. Ps 71,12;
27,9; 23. Ps 144,6; 32. Mt 6,21; 38. Usp. Gal 5,24.
Četrdeset deveto poglavlje
1. Sinko, kad god u sebi zamijetiš želju odozgo za vječnim blaženstvom i kad poželiš
izaći iz šatora tijela da bi uzmogao gledati moju slavu bez sjenke mijene, raširi
svoje srce i svim žarom primi to sveto nadahnuće.
2. Preobilno zahvali svevišnjoj Dobroti, koja s tobom postupa tako časno i milostivo te
posjećuje, žarko potiče, moćno podupire, da od vlastite težine ne padneš na zemlju.
74
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
75
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
37. Neka ovaj traži ovo, a onaj ono; neka se ovaj diči ovim, a onaj onim; neka ga hvale
tisuće tisuća puta! Ti se ne raduj ni ovome ni onom, već nek ti je veselje prezirati
sama sebe i samo se meni svidjeti i mene častiti.
38. To ti je željeti da, bilo životom bilo smrću, uvijek uzveličaš Boga.
___________________
1. Usp. 2 Pt 1,13; Iv 17,24; Jak 1,17; 10. Usp. Ps 38,10; 11. Rim 8,21; 13. Sef 3,8; Lk
22,18; 16. Jš 1,6; 17. Usp. Ef 4,24; Kol 3,9-10; 1 Sam 10,6; 28. Usp. Post 15,1; Heb
6,18; 34. Usp. Iz 61,3; 1 Mak 2,57; 36. Sv. Benedikt, Regula; 38. Fil 1,20.
Pedeseto poglavlje
1. Gospodine Bože, sveti Oče, budi blagoslovljen sada i u vijeke. Kako si htio, tako se
dogodilo; i što činiš, dobro je.
2. Sluga tvoj neka se raduje u tebi, a ne u sebi niti u ikome drugome. Ta jedini si ti
pravo veselje, ti si moja nada i kruna, ti moja radost i čast, Gospodine.
3. Što ima sluga tvoj a da nije od tebe primio, i to bez svoje zasluge?
4. Tvoje je sve što god si dao i učinio.
5. “Bijedan sam i umirem već od dječaštva” i duša mi je katkad žalosna do suza;
kadšto pak i u sebi uznemirena zbog strasti koje joj prijete.
6. Željan sam radosti mira, čeznem za mirom tvojih sinova koje paseš na svjetlu
utjehe.
7. Dadeš li mir, izliješ li svetu radost, duša sluge tvojega ispunit će se klicanjem i
pobožnom hvalom.
8. A ako se sustegneš, kao što često običavaš, neće imati snage kročiti putem tvojih
zapovijedi, nego će više prigibati svoja koljena i udarati se u prsa, budući da joj nije
kao ono jučer i prekjučer, “kad joj je nad glavom sjao tvoj žižak”, a “sjena je krila
tvojih” štitila od nasrtaja napasti.
9. Oče pravedni i uvijek hvale dostojni, došao je čas kušnje sluge tvojega.
10. Pravedno je, Oče ljubljeni, da u ovome času sluga tvoj nešto pretrpi za tebe.
11. Oče, vječnoga štovanja dostojni, došao je čas, za koji si odvijeka znao da će doći:
da tvoj sluga zakratko izvana klone, a u nutrini uza te vječno živi,
12. da malo bude prezren, ponižen i poništen pred ljudima, da krše strasti i tjeskobe –
pa da s tobom u zoru nove svjetlosti nanovo uskrsne i bude proslavljen na
nebesima.
13. Oče sveti, ti si tako odredio i htio, i bilo je kako si zapovijedio.
14. Ovo je, naime, milost za tvojega prijatelja: iz ljubavi prema tebi, na ovome svijetu,
trpjeti i nevolje podnositi, koliko god puta i od koga god ti budeš htio.
15. Ništa na zemlji ne biva bez tvoje odluke i providnosti.
16. “Dobro mi je što sam ponižen, Gospodine, da bih tvoja naučio pravila” i oslobodio
se svake oholosti i uobraženosti srca.
17. Dobro je za mene, što mi stid prekriva lice pa utjehu radije tražim kod tebe nego
kod ljudi.
18. Odatle sam također naučio bojati se tvojega nedokučivog suda. Ti udaraš i prava i
kriva, ali ne bezrazložno i nepravedno.
19. Hvala ti što nisi štedio mojih grijeha, nego si me mekšao udarcima ljubavi, ranjavao
bolima i pogađao tjeskobom izvana i iznutra.
20. Nema toga tko bi me utješio od svih pod nebom, osim tebe, Gospodine, Bože moj,
nebeski liječniče duša, koji udaraš i iscjeljuješ, dovodiš u podzemlje i odande
izvodiš.
21. Tvoja je stega nada mnom i šiba će me tvoja poučiti.
22. Evo, ljubljeni Oče, u tvojim sam rukama, sagibam se pod štap tvoje strogosti; udri
me po leđima i po šiji da tvojoj volji podložim svoju nepokornost.
76
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
23. Učini od mene, kao što običavaš činiti, pobožnog i poniznog učenika, da se ganem
na svaki tvoj mig.
24. Prepuštam ti se, ispravi mene i sve moje. Bolje je da me kažnjavaš ovdje nego u
vječnosti.
25. Ti znaš sve i svaku pojedinost i ništa ti nije skriveno u ljudskoj savjesti.
26. Ti znaš unaprijed, što će se dogoditi, nitko te ne treba poučiti ili podsjetiti na ono
što se zbiva na zemlji.
27. Ti znaš što koristi mojem napretku i koliko nevolja služi da se očisti hrđa grijeha.
28. Postupi sa mnom po svojoj dobrohotnosti i ne preziri moj grešni život, nikome bolje
i jasnije poznat doli tebi.
29. Daj mi, Gospodine, znati što je vrijedno znati; ljubiti što je dostojno ljubiti; hvaliti
što se tebi najviše sviđa; cijeniti što je tebi najdragocjenije, kuditi što je tebi
najodvratnije.
30. Ne daj mi da sudim po viđenju niti da odlučujem po čuvenju od neukih ljudi; nego
da pravim sudom prosuđujem vidljive duhovne stvari i nadasve uvijek tražim ono
što ugađa tvojoj volji.
31. Ljudska se osjetila često varaju u svojemu sudu. Varaju se ljubitelji ovoga svijeta,
ljubeći samo vidljivo.
32. Ta biva li čovjek bolji od toga što ga ljudi smatraju većim?
33. Varalica vara varalicu, hvalisavac hvalisavca, slijepac slijepca, slabić slabića, kad ga
uzvisuje, zapravo još ga više sramoti, ako ga bezrazložno hvali.
34. Naime, kolik je netko u tvojim očima – tolik je, i ništa više, veli sveti Franjo.
_________________
3. Usp. 1 Kor 4,7; 5. Ps 87,16; 8. Usp. Ps 119,32; Post 31,5; Job 29,3; Ps 17,8; 9. Usp.
Iv 17,1; 13. Jdt 9,4; 16. Ps 119,71; 17. Ps 69,8; 20. Usp. Tuž 1,2; Pnu 32,39; Tob 13,2;
1 Sam 2,6; Mudr 16,13; 21. Is. Ps 17,36; 25. Usp. Job 42,1; 26. Dn 13,42; Iv 16,30; 30.
Usp. Iz 11,3; 34. Usp. Sv. Bonaventura, Vita s. Francisci.
Pedeset prvo poglavlje
1. Sinko, nisi kadar uvijek ostati u žarkoj zanesenosti za krepostima niti na uzvišenu
stupnju gledanja; nego se zbog iskvarenosti naše naravi istočnim grijehom, moraš
pokatkad spustiti k običnim stvarima i, premda s nevoljkošću i odbojnošću, nositi
breme raspadljiva života.
2. Dokle god nosiš smrtno tijelo, osjećat ćeš u srcu gorčinu i teret.
3. Često ćeš, dakle, budući da si u tijelu, morati uzdisati pod njegovim teretom, jer se
nećeš moći neprestance baviti duhovnim poslovima i božanskim gledanjem.
4. Bit će ti tada korisno pribjeći običnim i vanjskim poslovima i okrijepiti se dobrim
djelima; čvrstim pouzdanjem očekivati moj dolazak i višnji pohod; strpljivo
podnositi svoje progonstvo i suhoću srca, sve dok ti opet ne navratim i od svih te
tjeskoba oslobodim.
5. A učinit ću da zaboraviš patnje i uživaš unutrašnji mir.
6. Raširit ću pred tobom livade Svetoga pisma da prosvijetljenim srcem kročiš putem
mojih zapovijedi.
7. I reći ćeš:”Patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima
očitovati u nama.”
________________
1. 2 Mak 6,25; 6. Usp. Ps 119,32; 7. Rim 8,18.
77
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Pedeset drugo poglavlje
1. Gospodine, nisam dostojan tvoje utjehe ni tvojega duhovnoga pohoda, i zato pravo
sa mnom postupaš kad me ostavljaš bez pomoći i utjehe.
2. Pa kad bih i more suza mogao isplakati, još ne bih bio dostojan tvoje utjehe.
3. Zato ništa nisam zavrijedio doli bič i kaznu jer sam te teško i često vrijeđao i u
mnogome pogriješio.
4. Kad, dakle, pravo promislim, nisam vrijedan ni najmanje utjehe.
5. Ali ti, blagi i milosrdni, koji ne želiš propast svojih djelâ, dostojiš se, da bi pokazao
bogatstvo svoje dobrote “na posudama milosrđa”, tješiti slugu svojega, mimo
ikakve njegove zasluge, preko svakoga ljudskog očekivanja.
6. Tvoje, naime, utjehe nisu kao ljudsko naklapanje.
7. Čime sam zaslužio, Gospodine, bilo koju nebesku utjehu?
8. Ne sjećam se da sam išta dobro učinio. Naprotiv, uvijek sam bio sklon manama i
spor na popravak.
9. To je istina, ne mogu je opovrgnuti.
10. Kad bih rekao drukčije, ti bi ustao protiv mene i nitko me ne bi mogao opravdati.
11. Što sam drugo zaslužio za svoje grijehe, osim pakao i vječni oganj?
12. Zaista priznajem, zavrijedio sam svaku sramotu i prezir i nisam dostojan boraviti
među tvojim pobožnicima.
13. Pa iako mi je neugodno čuti, ipak, radi istine, iznosim protiv sebe svoje grijehe, ne
bih li lakše ishodio tvoje milosrđe.
14. Što reći kad sam krivac i pun sramote?
15. Nemam što odgovoriti doli jedno: Sagriješio sam, Gospodine, sagriješio! Smiluj mi
se, oprosti!
16. “Pusti me da se još malo veselim prije nego ću na put... u zemlju tmine guste...
gdje je svjetlost slična noći najcrnjoj.”
17. Što drugo tražiš od krivca i bijednoga grešnika, nego da se skruši i ponizi za svoja
zlodjela?
18. Od istinskog skrušenja i poniženja srca rađa se nada oproštenja, smiruje se
uznemirena savjest, zadobiva izgubljena milost. Čovjek se spasava od buduće
srdžbe i u uzajamnu se svetom poljupcu susreću Bog i raskajana duša.
19. Ponizno skrušenje grešnika tebi je draga žrtva i pred tobom miriši mnogo ugodnije
od tamjanova kâda.
20. Ono je i ugodna pomast koju si dopustio izliti na svoje noge, jer “srce raskajano,
ponizno nikada nećeš prezreti”.
21. Ono je mjesto utočišta od neprijateljeva lica.
22. U njemu se popravlja i pere što god je drugdje oskvrnjeno krivicom ili grijehom.
__________________
5. Usp. Rim 9,23; 11. Mt 18,8; 16. Job 10,20-21; 18. Mudr 17,10; Mt 3,7; 19. Usp. Ps
51,19; Izl 29,25; 20. Usp. Lk 7,46; Ps 51,19.
Pedeset treće poglavlje
78
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Pedeset četvrto poglavlje
1. Sinko, pažljivo prati poticaje naravi i milosti. Vrlo su suprotni i tako tanahni, pa ih
jedva itko može razlikovati, osim duhovna i duboko prosvijetljena čovjeka.
2. Svi ljudi, dakako, teže, a riječju i djelom nastoje, ostvariti neko dobro; zato se pod
vidom dobra mnogi prevare.
3. Narav je lukava pa mnoge privlači, zapleće i obmanjuje, a kao svrhu uvijek ima
sebe.
4. Milost, naprotiv, nastupa bezazleno, sklanja se svakoj sjeni zla, ne služi se
prevarom i sve radi samo radi Boga; u njemu se konačno i smiruje.
5. Naravi se ne da umrijeti, ne da se potisnuti niti nadvladati, ne želi biti podložna,
kamoli se svojevoljno podvrgnuti.
6. A milost se trudi u samoodricanju, opire se putenosti, traži da bude podložna, daje
se pobijediti i ne želi se koristiti svojoj slobodom; voli biti pod stegom i ne želi ni
nad kim vladati, već pod Božjom rukom trajno živjeti, ostati i biti, spremna se, radi
Boga, ponizno prignuti i pred svakim ljudskim stvorom.
7. Narav radi za vlastitu korist i sve vreba, kako će od drugoga ušićariti nešto za sebe.
8. Milost, naprotiv, ne traži svoju korist i probitak, nego kako će više koristiti
mnogima.
9. Narav rado prima čast i odlikovanje, a milost svaku čast i slavu vjerno pripisuje
Bogu.
10. Narav se boji sramote i prezira. Milost se pak raduje da može “podnijeti pogrde za
Isusa”.
79
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
11. Narav voli dokolicu i tjelesni odmor. Milost ne može biti skrštenih ruku i rado se
prihvaća posla.
12. Narav se nastoji domoći malobrojnih i vrijednih stvari, a zazire od običnih i grubih.
Milost se, međutim, veseli onomu što je bezazleno i ponizno, ne odbija neugodno i
ne stidi se obući iznošenu odjeću.
13. Narav se brine o vremenitim stvarima, veseli se zemaljskim dobicima, žaloste je
gubici, ljute je sitne uvrede.
14. Milost pak okreće se vječnim stvarima, ne veže se uz zemaljske, ne uznemiruje ju
gubitak stvari, niti je ogorčuju grube riječi, budući da je svoje blago i svoju radost
smjestila u nebu, gdje ništa ne propada.
15. Narav je lakoma i radije prima nego daje, voli ono što je njezino osobno.
16. A milost je uljudna i ima smisao za zajedničko, izbjegava posebnosti, zadovoljna je
malim, uvjerena je da je “blaženije davati nego primati”.
17. Narav se priklanja stvorenjima, vlastitom tijelu, taštini i rastresenosti.
18. Milost pak teži k Bogu i krepostima, odriče se stvorova, izbjegava svijet, mrzi
tjelesne požude, malokad hoda naokolo i stidi se javnih nastupa.
19. Narav voli imati neku izvanjsku utjehu, koja će goditi njezinim sjetilima.
20. Milost, naprotiv, traži utjehu samo u Bogu i želi u najvećem Dobru uživati više nego
u svim vidljivim stvarima.
21. Narav sve čini radi dobitka i vlastite koristi; ništa nije kadra učiniti badava, već se
za svoja dobročinstva nada dobiti ili jednako ili bolje, ili pohvalu ili naklonost. Gori
od želje da njezina djela i darove posebno cijene.
22. A milost ne traži ništa vremenito. Kao plaću ne očekuje druge nagrade, osim Boga
jedinoga, a od vremenitih dobara ništa više nego koliko će joj poslužiti da stekne
vječna.
23. Narav uživa u mnogim prijateljima i rođacima, diči se visokim položajem i
podrijetlom, ulaguje se moćnicima, laska imućnicima, plješće sebi sličnima.
24. Milost pak ljubi i neprijatelje. Ne uznosi se mnoštvom prijatelja, ne gleda na položaj
ni podrijetlo predaka, osim ako su bili kreposniji; više se priklanja siromahu nego
bogatašu, više suosjeća s nevinim nego s moćnim, raduje se s istinoljubivim, a ne s
lašcem; dobre uvijek potiče da čeznu za višim darima i da se krepostima suobliče
Sinu Božjemu.
25. Narav se svaki čas tuži kako joj nešto nedostaje ili smeta. Milost strpljivo podnosti
oskudicu.
26. Narav misli samo na sebe, bori se za sebe i istjeruje svoje pravo.
27. Milost je pak posve okrenuta Bogu, izvoru svega; ništa dobro ne pripisuje sebi niti
je obijesno preuzetna; ne prepire se niti drugima nameće svoje mišljenje, nego se
u svakom mišljenju i umovanju podlaže vječnoj mudrosti i božanskome sudu.
28. Narav želi doznavati tajne i služati novosti; voli se pokazati i čezne za uzbudljivim
doživljajima; očekuje priznanja i trudi se u onome što donosi hvalu i divljenje.
29. Milost ne trči za novostima i zanimljivostima jer svemu je tome izvor stara
pokvarenost. Ta nema na zemlji ništa novo ni trajno.
30. Ona uči obuzdavati sjetila, izbjegavati taštu samodopadnost i hvalisavost, ponizno
skrivati ono što je vrijedno pohvale i divljenja, a u svakoj stvari i u svakom nauku
tražiti nešto spasonosno te hvalu i čast Božju. Ne želi da ljudi hvali ni nju ni njezina
djela, već da Bog, koji sve dijeli iz čiste ljubavi, bude blagosivljan u svojim
darovima.
31. Ova je milost nadnaravno svjetlo i osobit duhovni dar Božji te poseban znak
izabranih i jamstvo vječnoga spasenja. Diže čovjeka od zemaljštine da ljubi
nebesko i putenoga promeće u duhovnog.
32. Stoga, što bude više obuzdana i pokorena narav, to će poteći obilnija milost, a
nutarnji će se čovjek dnevice novim pohodima obnavljati na Božju sliku.
________________
2. Usp. Aristotel, Ethica a Nicomachum, L.I,1; 4. Izr 10,9; usp. 1 Sol 5,22; 6. Usp. 1 Pt
2,13; 8. Usp. 1 Kor 10,33; 10. Dj 5,41; 14. Usp. Mt 6,20; 16. Dj 20,35; 24. Usp. Lk
6,27; 1 Kor 13,6; 12,31; 29. Usp. Prop 1,10; 31. Usp. Ef 2,8; Rim 4,11; Ef 1,14; 32.
Usp. 2 Kor 4,16.
80
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Pedeset peto poglavlje
1. Gospodine Bože, stvorio si me na svoju sliku i priliku. Podaj mi onu milost koja je,
kako si mi pokazao, tako velika i nužna za spasenje da bih mogao pobijediti svoju
opaku narav, koja me odvlači u grijeh i propast.
2. Osjećam, naime, u sebi zakon grijeha “koji vojuje protiv zakona uma moga”, te me
kao sužnja vodi, da se u mnogočemu podvrgnem putenosti. Neću se moći opirati
njezinim strastima ne bude li uza me tvoja presveta milost, žarom ulivena u moje
srce.
3. Potrebna je tvoja milost, i to velika, da se svlada narav, trajno sklona zlu, od
svojega početka.
4. Naime, nakon što je pala u prvome čovjeku, Adamu, i izopačila se grijehom, kazna
za ovu krivicu prelazi na sve ljude, pa se i sama narav, kou si ti stvorio kao dobru i
čestitu, zbog zloće i slaboće naziva “pokvarenom naravi” jer njezina sklonost,
prepuštena sebi, odvodi u zlo i podlost.
5. A ono malo preostale moći tinja kao iskra zapretana u pepelu.
6. To je sam naravni razum koji, premda obavijen gustom tamom, još razlikuje dobro
od zla, i luči istinu od laži, ali je nemoćan ispuniti sve što odobrava, niti više
posjeduje potpuno svjetlo istine ni neporočnost svojih sklonosti.
7. To je razlog, Bože moj, što se “po iznutrašnjem čovjeku s užitkom slažem sa
Zakonom Božjim”, svjestan, da je tvoja zapovijed dobra, pravedna i sveta. Ona me
potiče da izbjegavam svako zlo i grijeh.
8. Tijelom, naime, služim zakonu grijeha dok više slušam požudu nego razum.
9. Tako biva da mi je dano htjeti, ali ne i činiti dobro.
10. To je razlog zbog kojega često stvorim mnogo odluka, ali, budući da nema milosti
koja bi poduprla moju slabost, već i pri neveliku otporu uzmičem i iznemažem.
11. Tako se događa da poznajem put savršenstva i sasvim jasno vidim kako trebam
raditi, ali, pritisnut teretom vlastite pokvarenosti, ne uzdižem se k većoj
savršenosti.
12. O, kako mi je prijeko potrebna tvoja milost, Gospodine, da dobro započnem,
nastavim i dovršim.
13. Jer bez nje ne mogu učiniti ništa, a sve mogu u tebi, kad me jača tvoja milost.
14. O zaista, nebeska milosti! Bez tebe su vlastite zasluge ništetne, naravni darovi
bezvrijedni!
15. Bez tvoje milosti, Gospodine, ne vrijedi kod tebe nikakvo umijeće, nikakvo
bogatstvo, nikakva ljepota ili snaga, nikakva sposobnost ili rječitost.
16. Ta naravni darovi zajednički su i dobrima i zlima; a izabranima je vlastiti dar milost,
odnosno ljubav. Njome znamenovani, dostojni su vječna života.
17. Ova milost toliko je vrijedna da bez nje ni dar prorokovanja ni činjenje čudesa ni
bilo kako uzvišeno umovanje ne znače ništa.
18. I bez ljubavi i milosti nisu ti mile ni vjera, ni nada, ni druge kreposti.
19. O preblažena milosti! Po tebi siromah duhom biva bogat krepostima, a bogat
dobrima ponizan srcem.
20. Dođi, siđi k meni, “jutrom me nasiti smilovanjem svojim” i utjehom svojom, da srce
moje ne klone od umora i duhovne suše.
21. Zaklinjem te, Gospodine, da nađem milost u tvojim očima. Dovoljna mi je milost,
ako i ne dobijem što traži narav.
22. Budu li me mučile i kušale mnoge nevolje, neću se bojati zla dok uza me bude tvoja
milost.
23. Ona mi je snaga; ona me svjetuje i pomaže.
24. Jača je od svih neprijatelja, umnija od svih umnika.
81
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Pedeset šesto poglavlje
82
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
31. Slijedimo ga odvažno! Neka se nitko ne plaši opasnosti: budimo spremni hrabro
umrijeti u boju i “ne ostavljamo ljage na svojoj slavi” bijegom od križa.
__________________
4. Mt 9,9; Iv 14,6; 7. 1 Tim 6,19; 8. Iv 8,32; 9. Mt 19,17; 11. Usp. Mt 19,21; 12. Usp.
Mt 16,24; 15. Mt 16,24; 18. Iv 13,16; 15,20; usp. Mt 10,24; 21. Usp. Iv 13,17; 22. Iv
14,21; usp. Otk 3,21; 31. Usp. 1 Mak 9,10.
Pedeset sedmo poglavlje
83
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
84
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
33. Bolje se svecima preporučivati pobožnim molitvama i suzama i ponizna srca zazivati
njihov slavni zagovor nego ispraznim istraživanjem ispitivati njihove tajne.
34. Oni su vrlo, vrlo zadovoljni. Samo kad bi ljudi znali biti zadovoljni i obuzdavati svoja
tašta govorenja.
35. Ne diče se vlastitim zaslugama, dapače, sebi ne pripisuju nikakva dobra, nego sve
meni, jer sam im sve darovao iz svoje beskrajne ljubavi.
36. Ispunjeni su tolikim obiljem božanske ljubavi i radosti da njihovoj slavi ništa ne
manjka niti sreći išta nedostaje.
37. Svi sveci, koliko su viši u slavi, toliko su ponizniji u sebi, a meni bliži i miliji.
38. I zato imaš napisano da su stavili svoje vijence pred Boga i pali ničice pred
Janjetom i poklonili se “Živome u vijeke vjekova”.
39. Mnogi istražuju tko je veći u Božjemu kraljevstvu, a ne znaju hoće li biti dostojni
ubrojiti se među najmanje.
40. Veliko je biti i najmanji u nebu, gdje su svi veliki, gdje će se svi “sinovi Božji zvati”!
41. (“Od najmanjega postat će tisuća”, “a tko ne doživi stotinu godina, prokletim će se
smatrati”)
42. Kad su ono pitali učenici “tko je najveći u kraljevstvu nebeskom”, čuli su ovaj
odgovor: “Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo
nebesko.”
43. “Tko god se, dakle, ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom.”
44. Jao onima koji se ne žele svojevoljno poniziti s malenima. Niska vrata nebeskog
kraljevstva neće ih pustiti ući.
45. Jao i bogatašima, koji ovdje imaju svoju utjehu! Dok siromasi budu ulazili u
kraljevstvo Božje, oni će stajati vani jaučući.
46. Radujte se, ponizni, i kličite, siromasi, “vaše je kraljevstvo Božje”, samo ako hodite
u istini.
________________
3. Ps 119,137; 4. Ps 19,10; 5. Rim 11,33; 7. Usp. Tit 3,9; 2 Tim 2,23; 8. Usp. 1 Kor
14,33; 10. Usp. Ps 84,12; 11. Usp. Ps 21,4; 13. Usp. Iv 15,16; 14. Usp. Gal 1,15; Jer
31,6; 18. Usp. Ps 150,1; 19. Usp. Mt 18,10; Mudr 6,7; 21. Usp. Iv 17,21; 38. Usp. Otk
4,10; 40. Mt 5,9; 41. Iz 60,22; 65,20; 42. Mt 18,1-3; 43. Mt 18,4; 45. Usp. Lk 6,24; 46.
Usp. Lk 6,20; 3 Iv4.
Pedeset deveto poglavlje
1. Gospodine, tko je moje uzdanje što ga imam u ovome životu ili tko mi je utjeha
veća od ičega što ima pod nebom?
2. Zar nisi ti, Gospodine Bože moj, čijem milosrđu nema kraja?
3. Gdje mi je bilo dobro bez tebe ili kad mi je moglo biti loše uza te?
4. Više volim biti siromašan radi tebe nego bogat bez tebe.
5. Radije ću s tobom zemljom tumarati nego bez tebe nebo posjedovati.
6. Gdje si ti, ondje je nebo; a gdje tebe nema, ondje su smrt i pakao.
7. Ti si moja čežnja, i zato mi je za tobom uzdisati, vikati i zapomagati.
8. Ni u koga se, naposljetku, ne mogu potpuno pouzdati, koji bi me u nevolji pravo
pomogao, do u tebe jedinoga, Boga svojega.
9. Ti si mi nada i uzdanje, i tješitelj moj i vjerniji od svih.
10. “Svi traže svoje”, a ti tražiš samo moje spasenje i moj napredak i sve mi u dobro
obraćaš.
11. Pa ako me i izložiš različitim kušnjama i neprilikama, sve to upravljaš na moju
korist. Običaj ti je kušati svoje miljenike na tisuću načina.
12. I za tu kušnju ne pripadaju ti manja ljubav i hvala, nego kad bi me ispunio
nebeskim utjehama.
85
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
13. U tebe, dakle, Gospodine, Bože moj, stavljam svu svoju nadu i uzdanje, tebi na
volju prepuštam svaku svoju nevolju i stisku jer, na što god izvan tebe svrnem oko,
sve je krhko i nestalno.
14. Ta neće mi biti koristi od mnogih prijatelja, niti će mi uzmoći pomoći jaki pomagači,
niti će mi prikladan savjet dati mudri savjetnici, niti me utješiti knjige učiteljâ, niti
me spasiti kakvo dragocjeno blago, niti me zaštititi neko skriveno i pogodno mjesto
– ako ti uza me ne staneš, ako me ti ne potpomogneš, ne ojačaš, ne utješiš, ne
poučiš i ne zaštitiš.
15. Sve, naime, što naizgled vodi miru i sreći, a bez tebe je, zbiljski ne donosi nikakvu
sreću.
16. Ti si, dakle, konačna svrha svakome dobru i vrhunac životu i dubina svakom izričaju
i u tebe se nadasve uzdati – najsnažnija je utjeha svim tvojim slugama.
17. “U te su uprte oči moje, Bože moj”, Oče milosrđa.
18. Blagoslovi i posveti dušu moju nebeskim blagoslovom da postane tvojim svetim
boravištem i prijestoljem tvoje vječne slave i da se u hramu tvojega dostojanstva
ne nađe ništa što bi povrijedilo oči tvojega veličanstva.
19. Po množini svojih smilovanja i po veličini svoje dobrote, pogledaj na mene i uliši
molitvu svojega siromašnog sluge, daleko prognanoga u kraj smrtne sjene.
20. Štiti i čuvaj dušu sluge svojega u tolikim pogibeljima pokvarena života i, uz pratnju
svoje milosti upravi je putem mira u domovinu vječne sreće i svjetla. Amen.
________________
9. Ps 141,6; 10. Fil 2,21; 16. Heb 6,18; 17. Ps 141,8; 25,2; 2 Kor 1,3; 19. Ps 51,3; Dan
9,17; Iz 9,2; 20. 2 Mak 6,25.
86
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
ČETVRTA KNJIGA
Prvo poglavlje
1. To su tvoje riječi, Kriste, vječna Istino, iako nisu izrečene u isto vrijeme niti
zapisane na istome mjestu.
2. A budući da su tvoje, primiti mi ih je sa zahvlnošću i povjerenjem.
3. Tvoje su i ti si ih iznio, a i moje su, jer si izrekao za moje spasenje.
4. Rado ih primam iz tvojih usta da bi se dublje usadile u moje srce.
5. Riječi tolike blagosti, pune slatkoće i ljubavi bodre me; ali me plaše vlastiti
prijestupi, a nečista savjest odvraća od primanja tolikoga otajstva.
6. Milina me tvojih riječi vabi, a mnoštvo mojih mana zaustavlja.
7. Nalažeš da ti pristupam s povjerenjem želim li imati dijela s tobom i da primam
hranu besmrtnosti želim li steći vječni život i slavu.
8. “Dođite”, veliš “k meni svi vi, izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti.”
9. O slatke li i prijateljske riječi u uhu grešnika, kojom ti, Gospodine Bože moj,
potrebna i siromašna pozivaš na pričest svojega presvetoga tijela.
10. A tko sam ja, Gospodine, da se usuđujem prići k tebi?
11. “Ta ni nebesa nad nebesima ne mogu te obuhvatiti”, a ti kažeš “dođite k meni svi”.
12. Što znači ta preljubazna blagonaklonost i tako prijateljski poziv?
13. Kako ću se odvažiti doći kad u sebi ne nalazim traga nikakvu dobru, koje bi me
preporučilo?
14. Kako ću te uvesti u svoj dom, kad sam tako često vrijeđao tvoje preblago lice?
15. Anđeli i arkanđeli drhte iz poštovanja, sveci i pravednici od straha, a ti meni
govoriš:”Dođite k meni svi!”
16. Kad to ne bi bila tvoja riječ, tko bi joj povjerovao? I da to ti ne zapovijedaš, tko bi
se usudio pristupiti?
17. Eno, pravednik Noa! Stotinu je godina uložio u gradnju lađe, da bi se s nekolicinom
spasio. Kako bih se ja u sat vremena mogao pripraviti da dostojno primim
Graditelja svijeta?
18. Mojsije, tvoj veliki sluga i posebni prijatelj, načinio je kovčeg od neraspadljiva drva
pa ga obložio najčistijim zlatom da bi u njega pohranio ploče Zakona; a da se ja,
raspadljivi stvor, usudim tako olako primati tebe, Začetnika Zakona i Darivatelja
života?
87
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
19. Salomon, najmudriji izraelski kralj, sedam je godina gradio veličanstveni hram na
slavu tvojega Imena i osam dana proslavljao negovu posvetu; prinio je tisuću
žrtava pomirnica i uza zvuk roga i klicanje svečano postavio Kovčeg Saveza na
pripravljeno mjesto; a kako ću te ja, najnesretniji i najsiromašniji od ljudi, uvesti u
svoj dom, kad jedva pola sata mogu provesti u pobožnosti, i kamo sreće kad bih
bar jednom dostojno proveo tih pola sata!
20. O, Bože moj, koliko li su se oni trudili da ti ugode!
21. Ah, kako je neznatno ono što ja činim! Kako malo vremena upotrijebim da se
pripravim na pričest!
22. Malokad sam potpuno sabran, vrlo rijetko bez bar malo rastresenosti.
23. A, dakako, u spasonosnoj nazočnosti tvojeg božanstva, ne bi mi smjela doći na um
nikakva nedolična misao, niti me zaokupljati ikoji stvor, jer se spremam ugostiti ne
anđela nego Gospodara anđelâ.
24. A ipak je velika razlika između Kovčega Saveza Gospodnjeg s njegovim sadržajem i
tvojeg prečistog Tijela s njegovim neizrecivim krepostima; između onih zakonskih
žrtava, koje su predoznačavale ono što ima doći i prave žrtve tvojega Tijela, koja je
upotpunjenje svih starih žrtava.
25. Kako to da se više ne ražarim uz tvoju časnu prisutnost?
26. Zašto se onda s većom pomnjom ne spremam na primanje tvojih svetinja, kad su
oni stari sveti patrijarsi, pa i kraljevi i knezovi s cjelokupnim narodom pokazivali
toliku pobožnost u božanskom štovanju?
27. Vrlo pobožni “David igrao je iz sve snage” pred Božjim Kovčegom, sjećajući se
dobročinstava, nekoć iskazanih ocima.
28. Načinio je različita glazbala, objavio psalme i odredio da se radosno pjevaju, a i
sam je nadahnut milošću Duha Svetoga, često udarao u citru; učio je izraelski
narod svim srcem hvaliti Boga i posebne dane skladnim glasom blagoslivljati i
slaviti.
29. Ako su se već tada toliko isticali u pobožnosti i obnavljanju sjećanja na božansku
slavu pred Kovčegom Saveza, koliko tek sada moramo imati i ja i sav kršćanski puk
poštovanja i pobožnosti pred sakramentom, primajući preslavno Tijelo Kristovo?
30. Mnogi trče na različita mjesta pohoditi svetačke moći, i dive se kad slušaju o
njihovim djelima; razgledaju sjajne crkve i ljube njihove svete kosti umotane u
svilu i zlato; a evo, ovdje si ti, preda mnom na oltaru, Bože moj, Svetac nad
svecima, Stvoritelj ljudi i Gospodar anđelâ.
31. Ljudi to često razgledaju iz puste znatiželje da bi vidjeli neviđeno, a vrate se s
jedva kakvim plodom popravka, osobito ako je takvo optrčavanje lakoumno, bez
prave skrušenosti.
32. A ovdje u Oltarskom sakramentu, sav si prisutan, Bože moj i Čovječe, Isuse Kriste,
ovdje se, kad god te dostojno i pobožno primimo, stječe i obilni plod vječnoga
spasenja.
33. Ali k tomu nas ne vodi nikakva lakoumnost, kamoli znatiželja ili putenost, već čvrst
vjera, pobožna nada i iskrena ljubav.
34. O nevidljivi Stvoritelju svijeta, Bože, kako divno postupaš s nama! Kako blago i
ljubazno upravljaš svojim izabranima, dajući im u sakramentu sama sebe za hranu.
35. To, zaista, nadilazi svaki pojam, to osobito privlači srca pobožnika i ražaruje čežnju.
36. Tvoji pravi vjernici, koji nastoje popraviti sav svoj život, često iz ovoga presvetog
sakramenta dobivaju veliku milost pobožnosti i ljubav prema kreposti.
37. O čudesna i skrovita milosti sakramenta, za koju znaju samo vjernici Kristovi;
nevjernici i sluge grijeha nisu je kadri iskusiti!
38. Taj sakramenat daje duhovnu milost, duši obnavlja izgubljenu snagu i vraća
grijehom nagrđenu ljepotu.
39. Kadšto je ta milost tolika da se od obilja udijeljene pobožnosti osjeća krepkijim ne
samo duh, nego i slabo tijelo.
40. Ipak nam je oplakati i izrazito žaliti svoju mlitavost i nemarnost što u sebi nemamo
više želje za primanje Krista jer u njemu je sva nada i zasluga onih koji se žele
spasiti.
88
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Drugo poglavlje
1. Uzdajući se, Gospodine, u tvoju dobrotu i veliko milosrđe, pristupam k tebi kao
bolesnik k Spasitelju, kao gladan i žedan k Izvoru života, kao siromah Nebeskom
Kralju, sluga Gospodaru, stvor Stvoritelju, kao rastuženi k svojumu blagom
Tješitelju.
2. Ta otkuda mi da ti dolaziš k meni?
3. Tko sam ja da mi daješ sama sebe?
4. Kako da se grešnik usudi pojaviti pred tobom i kako da ti smatraš vrijednim doći
grešniku?
5. Ti poznaješ svojega slugu i znaš da nema u sebi naikakva dobra radi kojega bi mu
to priuštio.
6. Ispovijedam stoga svoju bijedu, priznajem tvoju dobrotu, hvalim blagost i
zahvaljujem za tvoju preveliku ljubav.
7. Činiš to od svoje volje, a ne zbog mojih zasluga, da bolje upoznam tvoju dobrotu,
da se obilnije ispunim tvojom ljubavlju, da mi na osobit način preporučiš poniznost.
8. A budući da se to tebi sviđa i odredio si da bude tako, tvoja se dobrohotnost sviđa i
meni; samo da se moja opakost ne bi usprotivila!
9. O, preslatki i predobrostivi Isuse, koliko li ti, uz vječnu hvalu, dugujemo poštovanja
i zahvalnosti za primanje tvojega svetog Tijela, čije dostojanstvo nijedan čovjek ne
može dostatno cijeniti.
10. A o čemu ću razmišljati kod ove pričesti, pristupajući svojem Gospodinu, kojeg
nisam kadar dostojno štovati, a ipak ga želim pobožno primiti?
11. Što mi je smisliti bolje i spasonosnije nego da se pred tobom do kraja ponižavam, a
uzvisujem tvoju neizmjernu dobrotu prema meni?
12. Hvalim te, Bože moj, i slavim u vijeke.
13. Sebe prezirem i tebi se u dubini svoje bijede podlažem.
14. Ti si Svetac nad svecima, a ja hrpa grijeha. I ti se priklanjaš meni koji nisam
dostojan k tebi podići oči.
15. Gle, ti dolaziš k meni, želiš biti sa mnom, zoveš me na svoju gozbu.
89
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
16. Nakanio si mi dati nebesku hranu i anđeoski kruh za jelo: doista, ne nešto drugo,
nego sama sebe, “kruh živi koji je s neba sišao” i “daje život svijetu”.
17. Eto, otkuda dolazi ljubav i u čemu odsijeva blagonaklonost! – Koliku ti zahvalnost i
hvalu dugujemo za to!
18. O, kako je spasonosan i koristan tvoj naum koji si to ustanovio! Kako je draga i
ugodna gozba, u kojoj sama sebe daješ za hranu!
19. O, kako je divno tvoje djelo, Gospodine, kako moćna tvoja snaga, kako neizreciva
tvoja istina!
20. Rekao si, i sve je postalo; dogodilo se upravo to što si zapovijedio.
21. Čudesna je i vjerodostojna zbilja, koja nadilazi svako ljudsko poimanje, da si ti,
Gospodine Bože moj, pravi Bog i čovjek, sadržan u neuglednim prilikama kruha i
vina i da te pričesnik blaguje, a ipak ne potroši.
22. Ti, Gospodaru svemira, komu nitko ne nedostaje, želiš po ovom sakramentu
boraviti u nama. Sačuvaj neokaljanim moje srce i moje tijelo, da tvoja otajstva –
koja si odredio i ustanovio u prvome redu na svoju čast i trajni spomen – mogu
radosnom i čistom savješću što češće slaviti i primati – na svoje vječno spasenje.
23. Veseli se, dušo moja, i zahvaljuj Bogu na tako plemenitu daru i jedinstvenoj utjehi,
koju ti je ostavio u ovoj suznoj dolini.
24. Jer koliko god puta slaviš ovo otajstvo i primiš Tijelo Kristovo, toliko se puta
uključuješ u djelo svojega otkupljenja i postaješ dionikom svih Kristovih zasluga.
25. Kristova se ljubav nikada ne umanjuje i veličina se njegova smilovanja nikada ne
iscrpljuje.
26. Stoga se na nju moraš uvijek iznovice pripravljati duhovnom obnovom i pomno
razmatrati veliko otajstvo spasenja.
27. Kad slaviš misu ili joj prisustvuješ, mora to za te biti tako veliko, novo i drago, kao
da je upravo toga dana Krist prvi put, sišavši u krilo Djevice, postao čovjekom, ili,
viseći na križu, trpio i umirao za spasenje ljudi.
____________________
1. Usp. Ps 36,10; Iv 7,37; 2. Usp. Lk 1,43; 6. Ef 2,4; 16. Usp. Ps 78,25; Iv 6,33.51; 20.
Usp. Ps 148,5; 22. Usp. 2 Mak 14,35; 25. Usp. 1 Iv 2,2.
Teće poglavlje
90
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
13. Upravo je meni, koji tako često posrćem i griješim, tako brzo omlitavim i klonem,
potrebno obnavljati se, čistiti i poticati mnogim molitvama, ispovijedima i
primanjem tvojega svetog Tijela, da ne bih možda, uzdržavajući se duže od pričesti,
napustio i sveti način života.
14. “Ta čovječje su misli opake od njegovog početka” i, ako ne priteče u pomoć
božanski lijek, pada on u još veće opačine.
15. Dakle, sveta pričest odvraća od zla i jača u dobru.
16. Pa ako sam sada tako često nemaran i mlak kad se pričešćujem ili slavim misu, što
bi tek bilo kad ne bih uzimao lijek i kad ne bih tražio tako važnu pomoć?
17. Iako se svaki dan ne osjećam spremnim i dovoljno pripravnim za slavljenje, ipak ću
nastojati u prikladno vrijeme primiti božanska otajstva i postati dionikom tolike
milosti.
18. Jer vjernoj duši, dokle god putuje daleko od tebe, u smrtnome tijelu, ovo je jedina
utjeha – da često pomišlja na Boga i pobožnim srcem prima svoga Ljubljenoga.
19. O divne li blagonaklonosti tvoje dobrote! Ti, Gospodin Bog, Stvoritelj i Životvorac
svih duhova, dostojiš se doći siromašnoj duši i svim svojim božanstvom i
čovještvom utažiti njezinu glad!
20. O sretna li duha i blažene duše, koja tebe, Gospodina Boga svojega, zaslužuje
primiti i, primajući te, ispuniti se duhovnom radošću!
21. Kako li velikog Gospodara prima, kako dragog Gosta ugošćuje, kako ugodnog
Pratioca prihvaća, kako vjernog Prijatelja dočekuje, kako krasnog i plemenitog
Zaručnika grli, kojega joj je ljubiti više od svih koje ljubi i ponad svega što želi!
22. Preslatki moj Ljubljeni, neka pred tvojim licem zanijeme nebo i zemlja i sav njihov
ures. Ono što imaju od slave i krasote, dar je tvoje milosti i nikada neće dostići
časti tvojega imena, čijoj “mudrosti nema mjere”.
_________________
1. Usp. Ps 67,11; 3. Ps 86,4; 4. Lk 19.9; 5. Usp. Iz 26,9; 10. Mt 9,35; 15,32; 14. Post
8,21; 18. Usp. 2 Kor 5,6; 22. Hab 2,20; Post 2,1; Ps 147,5.
Četvrto poglavlje
91
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
12. Ti si već mnoga dobra udijelio, a odsad ih u sakramentu još češće dijeliš svojim
miljenicima koji se pobožno pričešćuju; ti, Bože moj, zaštitniče duše moje,
obnovitelju slabosti moje i darivatelju svake nutarnje utjehe.
13. Veliku im, naime, utjehu ulijevaš u različitim nevoljama i dižeš ih iz ponora vlastite
malodušnosti k nadi u tvoju zaštitu; i nekom ih novom milošću iznutra krijepiš i
prosvjetljuješ, te oni koji su sprva bili bojažljivi i prije pričesti osjećali se bez
oduševljenja, poslije – okrijepljeni nebeskim jelom i pilom – zapažaju da su se
promijenili nabolje.
14. A sa svojim izabranicima tako brižljivo postupaš zato da oni istinski upoznaju i očito
iskuse kako sami po sebi ništa nemaju, a što je god dobra i milosti – od tebe
primaju.
15. Sami su po sebi, naime, hladni, grubi i nepobožni; a po tebi postaju gorljivi, radosni
i pobožni.
16. Ta tko, ponizno pristupajući izvoru slasti, neće odatle ponijeti malo slasti?
17. Ili tko, stojeći uz velik oganj, neće ondje primiti malo topline?
18. A ti si vrelo, uvijek puno i obilno, oganj koji trajno žari i nikada ne dogori.
19. Stoga, ako mi nije dopušteno zahvatiti iz punine izvora i napiti se dokraja, prislonit
ću usta svoja na mali otvor toga nebeskog toka da odatle zahvatim bar kapljicu
kojom ću ugasiti svoju žeđu, kako ne bih sasvim usahnuo.
20. Pa iako još ne mogu biti pun neba i žara kao što su kerubini i serafini, nastojat ću
se ipak truditi u pobožnosti i pripraviti srce, da poniznim primanjem ovoga
životvornog sakramenta steknem bar plamičak toga božanskog ognja.
21. A što god meni nedostaje, to ti, dobri Isuse, presveti Spasitelju, u meni dobrostivo i
milostivo nadomjesti. Ti si se udostojao sve pozvati k sebi, govoreći:”Dođite k meni
svi vi, izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti.”
22. Ja se, doduše, trudim “u znoju lica svoga”, bol mi srce para, grijesi me tište,
napasti uznemiruju, mnoge zle strasti sapinju i zaokupljaju, “a nikoga nema da mi
pomogne”, nikoga da me oslobodi i spasi, ostim tebe, Gospodine Bože, Spasitelju
moj. Tebi predajem sebe i sve svoje. Čuvaj me i dovedi u život vječni.
23. Primi me na hvalu i slavu imena svojega jer meni si pripravio svoje tijelo i krv za
hranu i piće.
24. Podaj, Gospodine Bože, spasu moj, da po čestom primanju tvojega otajstva, raste i
žar moje pobožnosti.
__________________
1. Usp. Ps 21,4; 3. Ps 106,4; 4. Ps 13,4; 7. Sir 17,31; 8. 1 Ljet 29,17; 12. Ps 54,6; 18.
Usp. Heb 12,29; Lev 6,5; 21. Mt 11,28; 22. Usp. Post 3,19; Ps 22,12; 24,5.
Peto poglavlje
92
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Šesto poglavlje
93
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Osmo poglavlje
1. Kao što sam, raširivši ruke na križu i naga tijela, sama sebe dragovoljno prikazao
Bogu Ocu za tvoje grijehe, i to tako da u meni nije ostalo ništa što ne bi prešlo u
žrtvu božanskog pomirenja, tako moraš i ti, dragovoljno, što je moguće srdačnije,
sa svim svojim silama i osjećajima, prikazati sebe svaki dan u misi kao čistu i svetu
žrtvu.
2. Što više tražim od tebe negoli da mi se nastojiš posve predati?
3. Što god daš, osim sebe, ne hajem, jer ne ištem tvojega dara, već tebe.
4. Kao što tebi ne bi dostajalo da imaš sve, osim mene, tako se ni meni neće moći
svidjeti, što god dao, ako mi ne prineseš sebe.
5. Prinesi se meni i svega sebe predaj Bogu pa će biti primljena tvoja žrtva.
6. Evo, ja sam za tebe svega sebe predao Ocu; dao sam i sve svoje Tijelo i Krv za
hranu, da sav budem tvoj, a ti ostaneš moj.
7. Ako pak ostaneš kod sebe i ne predaš se svojevoljno mojoj volji, nije to potpuno
prikazanje niti će među nama biti prava sjedinjenja.
8. Stoga, želiš li postići slobodu i milost, svim tvojim djelima mora prethoditi
dragovoljno predanje sama sebe u Božje ruke.
94
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Deveto poglavlje
95
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Deseto poglavlje
1. Često treba navraćati k izvoru milosti i božanskog milosrđa, izvoru dobrote i svake
čistoće, da se uzmogneš izliječiti od svojih strasti i opačina i da zaslužiš postati jači
i budniji protiv svih kušnji i đavolskih zamki.
2. Neprijatelj, znajući kakav se plod i osobita pomoć krije u svetoj pričesti, na sve
načine i u svakoj prilici upinje se da, koliko god može, vjerne i pobožne duše od nje
odvrati i odbije.
3. Kad se, naime, neki odluče pripraviti za svetu pričest, upravo tada trpe gore
sotonine nastraje i podrugivanja.
4. Taj, naime, zloduh – kako piše u knjizi o Jobu – dolazi među djecu Božju da ih
uznemiruje svojom uobičajnom zlobom ili ih toliko ustraši i dovede u nedoumicu
kako bi umanjio njihovu ljubav ili im nasrtljivošću ugrabio vjeru, te da onda oni ili
sasvim napuste pričest ili joj pristupaju mlako.
5. Pa ipak, ne treba se nimalo obazirati na njegova lukavstva i izmišljanja, ma koliko
bila ružna i strašna, već sva ta strašila okrenuti na njegovu glavu.
6. Toga bijednika treba prezirati i ismijati, i zbog njegovih nastraja i uznemirivanja
koja on potpiruje, ne treba propuštati svetu pričest.
7. Prečesto smeta i pretjerana briga oko pobožnosti i neka tjeskoba kad treba poći na
ispovijed.
8. Postupi po savjetu razoritih ljudi i otkloni staršljivost i sitnjičavost jer to priječi
Božju milost i upropaštava pobožnost duha.
9. Ne propusti svetu pričest zbog neke male uznemirenosti ili poteškoće, već što prije
pođi na ispovijed, a drugima rado oprosti sve uvrede.
10. Ako si ti pak koga uvrijedio, ponizno zamoli oproštenje pa će ti i Bog rado oprostiti.
11. Što koristi dugo odgađanje ispovijedi ili odgoda svete pričesti?
12. Očisti se što prije, hitno ispljuj otrov, požuri uzeti lijek, i osjećat ćeš se bolje nego
ako je nadugo odgađaš.
13. Odgodiš li je danas radi ovoga, sutra može naići veća poteškoća: i tako bi se mogao
neprestano sustezati od pričesti i postajati sve nesposobniji.
14. Što brže možeš, otresi se sadašnje malaksalosti i tromosti jer ništa ne donosi dugo
ostati tjeskoban, dugo uznemiren i zbog svagdašnjih se napasti odvraćati od
božanskih otajstava. Još više škodi dugo odgađati pričest. Redovita je posljedića
velika mlakost.
15. A, na žalost, neki mlaki i raspušteni rado odgađaju ispovijed pa tako žele odgoditi i
svetu pričest, da ne bi bili obvezni više pozornosti posvetiti sebi.
16. O, kako je mala ljubav i slabašna pobožnost onih, koji tako olako propuštaju svetu
pričest!
17. Kako je sretan i Bogu drag onaj koji tako živi i svoju savjest čuva u takvoj čistoći
da je svakoga dana pripravan za pričest, i bio bi vrlo zadovoljan kad bi mu to bilo
dopušteno i kad bi to mogao bez prigovaranja!
18. Uzdrži li se tko katkada iz poniznosti ili ga zapriječi opravdan razlog, vrijedan je
hvale zbog strahopoštovanja.
19. No, ako je posrijedi mlakost, tada mora sam sebe poticati i uprijeti se koliko je do
njega, a Gospodin će pripomoći njegovoj želji, zbog dobre volje, na koju napose
pazi.
20. Kad je pak opravdano zapriječen, ali u sebi trajno podupire dobru volju i pobožnu
nakanu da se pričesti, neće tada izgubiti plod sakramenta.
21. Ta svaki se pobožnik može svakodnevno i svaki čas, spasonosno i neometano,
duhovno pričestiti Kristom; no ipak u neke dane i u određeno virjeme s dubokim
poštovanjem teba primiti Tijelo svojega Otkupitelja na sakramentalni način i više
pred očima imati Božju hvalu i čast nego tražiti svoju utjehu.
22. Jer toliko se puta otajstveno pričešćuje i nevidljivo okrepljuje koliko puta iznovice
razmatra otajstvo utjelovljenja i muke Kristove i ražaruje se u njegovoj ljubavi.
96
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
23. A tko se inače ne sprema, osim uoči blagdana ili samo iz običaja, nerijetko će biti
nespreman.
24. Blažen tko se Gospodinu prikazuje kao paljenica, kad god slavi misu ili se
pričešćuje.
25. Ne budI pri slavljenju mise prespor ili prebrz, već se drži dobroga općeg načina onih
s kojima živiš.
26. Ne smiješ drugima biti težak i dosadan, već se držati zajedničkog puta kako su
utanačili pretpostavljeni; nastoj služenjem više koristiti drugima negoli vlastitoj
pobožnosti ili sklonosti.
__________________
3. Usp. Ps 78,49; 4. Job 1,6; 2,1; 9. Usp. Kol 3,13; 10. Usp. Mt 5,23-24.
Jedanaesto poglavlje
97
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
22. Zato si meni iznemoglom za okrepu duše i tijela dao svoje sveto Tijelo, a nozi mojoj
postavio svjetiljku svoje riječi.
23. Bez toga dvoga ne bih mogao dobro živjeti.
24. Božja je riječ, naime, svjetlo mojoj duši, a tvoj sakramenat kruh životu.
25. To se može nazvati i dva stola, postavljena sa svake strane u riznici svete Crkve.
26. Jedan je stol – svet oltar i na njemu posvećeni kruh, to jest dragocjeno Tijelo
Kristovo.
27. Drugi je – božanski Zakon, i u njemu sveti nauk, koji tumači pravu vjeru i
pouzdano vodi sve do iza zastora, gdje je Svetinja nad svetinjama.
28. Hvala ti, Gospodine Isuse, Svjetlo vječne svjetlosti, za stol svetog nauka, koji si
nam prostro po svojim slugama prorocima i apostolima i drugim učiteljima.
29. Hvala ti, Stvoritelju i Otkupitelju ljudi, koji si, da bi cijelome svijetu pokazao svoju
ljubav, priredio veliku večeru, i na njoj nam pružio kao hranu ne slikovito janje, već
svoje presveto Tijelo i Krv, razveseljavajući sve vjernike svetom gozbom i
napajajući ih spasonsnim kaležom, u kojemu su sve rajske slasti. Tu se s nama
goste i anđeli, ali s još većim užitkom.
30. O, kako je uzvišena i poštovanja dostojna služba svećenikâ kojima je dano
Gospodara Slave svetim riječima posvećivati, usnama blagoslivljati, rukama držati,
vlastitim ustima uzimati i drugima dijeliti!
31. O, kako moraju biti čiste ruke, kako neoskvrnjena usta, kako sveto tijelo, kako
neokaljano srce svećenika u koje toliko puta ulazi Začetnik čistoće!
32. Iz usta svećenika, koji tako često uzima Kristov sakramenat, ne smije izlaziti riječ
koja ne bi bila sveta, čestita i blagotvorna.
33. Njegove oči, naviknute gledati Tijelo Kristovo, morale bi biti bezazlene i stidljive.
34. Ruke, naviknute često doticati Stvoritelja neba i zemlje, moraju biti čiste i
uzdignute k nebu.
35. Posebno je svećenicima rečeno u Zakonu:”Sveti budite! Jer sam svet ja, Gospodin,
Bog vaš!”
36. Pomogla nam, svemogući Bože, tvoja milost, da mi koji smo primili svećeničku
službu, uzmognemo tebi služiti dostojno i pobožno u svakoj čistoći i dobre savjesti.
37. Pa ako već ne možemo živjeti u tolikoj nevinosti života kao što bismo morali, daj
nam da bar dostojno oplakujemo zla koja smo počinili te tebi ubuduće, u duhu
poniznosti s dobrom voljom i nakanom, to revnije služimo.
____________________
2. Usp. Lk 7,38; 4. Usp. Otk 14,10; Tob 11,11; 8. Usp. Heb 1,6; 9. Usp. 2 Kor 5,7; 10.
Pj 4,6; 11. 1 Kor 13,10; 12. Usp. 1. Kor 13,12; 2 Kor 3,18; 1 Iv 1,1; 1 Pt 1,25; 14. Rim
1,9; 16. Usp. Heb 6,12; Tit 2,13; 18. Usp. 2 Kor 5,7; 1 Mak 12,9; 22. Ps 119,105; 24.
Iv 6,48; 25. Usp. Ez 40,39; 26. 1 Sam 21,5; 27. Heb 6,19; 9,3; 28. Usp. Ef 4,11; 29.
Lk 14,16; Ps 116,13; 30. Usp. Ps 29,3; 34. 1 Tim 2,8; 35. Usp. Lev 11,44; 19,2; 36. 1
Tim 1,5.
Dvanaesto poglavlje
98
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Trinaesto poglavlje
1. Tko će mi, Gospodine, dati da tebe sama nađem, da ti otvorim cijelo svoje srce, da
te uživam po želji duše svoje i da me nitko zato ne prezire; nego da samo ti govoriš
meni i ja tebi, kao što ljubitelj običava govoriti ljubljenom i prijatelj objedovati s
prijateljem.
2. To molim, to želim, da se sav sjedinim s tobom i srce svoje odvratim od svih
stvorenih stvari, a da primanjem svete pričesti i čestim slavljenjem svete mise sve
više zavolim ono što je nebesko i vječno.
3. Nego, Gospodine Bože, kad ću se s tobom sav sjediniti i potpuno se utopiti u tebi i
sebe posve zaboraviti?
4. Ti budi u meni, a ja u tebi i dopusti da tako zajedno i ostanemo.
5. Zaista, ti si moj Ljubljeni, izabran “među tisućama”, u kojemu moja duša želi
boraviti sve dane života svojega.
6. Zaista, ti si moj mirotvorac, u kojemu je najveći mir i pravi spokoj, izvan koga
vladaju muka i bol i beskrajna bijeda.
99
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Četrnaesto poglavlje
1. “O kako je velika, Gospodine, tvoja dobrota, koju čuvaš za one koji te se boje.”
2. Kad se sjetim nekih pobožnika, Gospodine, kako pristupaju tvojem sakramentu s
velikom pobožnošću i čežnjom, vrlo često u sebi se zastidim i pocrvenim što k
tvojem oltaru i svetoj pričesti pristupam tako mlako i hladno, što ostajem tako suh,
bez pobožnosti i srdačnosti, što nisam potpuno ražaren pred tobom, Bogom svojim,
ni tako snažno zanesen i ganut, kao što su bili mnogi pobožnici, koji se zbog
prevelike želje za pričešću i žive ljubavi u srcu nisu mogli uzdržavati od suza, nego
su za tobom, živim vrelom, žudili jednako ustima srca i tijela, ne mogavši drukčije
ublažiti niti utažiti svoju glad nego da u najvećoj radosti i duhovnoj čežnji prime
tvoje Tijelo.
3. Njihova istinski žarka vjera pouzdan je znak tvoje svete prisutnosti.
4. Jer oni zaista prepoznavaju Gospodina svojega “u lomljenju kruha”; njihovo srce
tako živo gori zbog Isusa koji s njima hodi.
5. A od mene su često daleko takva čežnja i pobožnost, tako snažna ljubav i žar.
6. Dobri, slatki i blagi Isuse, budi mi milostiv.
7. Dopusti svojemu siromašnom prosjaku bar katkad oćutjeti u svetoj pričesti malo
tvoje srdačne ljubavi, da moja vjera još ojača, nada tvojom dobrotom poraste, a
ljubav, jednom zbiljski zapaljena, nakon što je okusila nebesku manu, nikada ne
ugasne.
8. A tvoje milosrđe može mi udijeliti i tu željenu milost te me duhom žarke ljubavi
blago pohoditi u dan tvoje naklonosti.
9. Iako, dakako, ne gorim tolikom čežnjom tvojih odabranih pobožnika, ipak, po tvojoj
milosti, osjećam želju za tom njihovom žarkom čežnjom i zato molim i žudim da
postanem dionikom svih takvih revnih ljubitelja tvojih, ne bih li se pribrojio i
njihovoj svetoj zajednici.
__________________
1. Ps 31,20; 2. Usp. Jer 2,13; 4. Usp. Lk 24,32.35; 6. Lk 18,13; 8. Usp. 2 Kor 9,8; Iz
4,4.
100
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Petnaesto poglavlje
Šesnaesto poglavlje
1. O, preslatki i premili Gospodine – kojega sada želim pobožno primiti – ti znaš moju
slaboću i nevolju koju trpim, u kolikim grijesima i manama ležim, kako sam često
opterećen, kušan, smeten i okaljan.
2. K tebi dolazim po lijek, od tebe molim utjehu i olakšanje.
3. Govorim sveznajućem, kojemu je očita sva moja nutrina. Samo ti me možeš
potpuno utješiti i pomoći.
4. Ti znaš koja su mi dobra najpotrebnija i kako sam oskudan krepostima.
5. Evo, stojim pred tobom siromašan i gol, moleći milost i zazivajući milosrđe.
101
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
6. Okrijepi gladna prosjaka, zagrij moju hadnoću ognjem svoje ljubavi, prosvijetli
moju sljepoću jasnoćom svoje prisutnosti.
7. Sve zemaljsko preobrazi mi u gorčinu, sve teško i protivno u strpljivost, sve nisko i
stvoreno u prezir i zaborav.
8. Uzdigni moje srce k sebi u nebo i ne daj da lutam zemljom.
9. Već od sada ti mi jedini budi sladak dovijeka jer samo ti si moje jelo i pilo, moja
ljubav i radost, moja slatkoća i sve moje dobro.
10. O, kad bi me svojom prisutnošću zažario, zapalio i u sebe preobrazio, da postanem
s tobom “jedan duh” po milosti nutarnjega sjedinjenja i po rastapanju žarke ljubavi!
11. Ne dopusti da odem od tebe gladan i žedan, nego postupi sa mnom milosrdno, kao
što si često običavao divno postupati sa svojim svetima.
12. Zar bi bilo čudno ako bih se po tebi sav pretvorio u oganj i ako bi sve moje u meni
nestalo, kad si ti oganj koji vječno gori i nikada ne prestaje, ljubav koja srca čisti i
razum prosvjetljuje?
________________
3. Usp. Iv 18,4; 10. Usp. 1 Kor 6,17; 12. Lev 6,5-6.
Sedamnaesto poglavlje
102
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
Osamnaesto poglavlje
103
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”
22. Vječni, neizmjerni i beskrajno moći Bog čini velika i nedokučiva djela na nebu i na
zemlji i nema ga tko će istražiti njegova čudesna djela.
23. Kad bi njegova djela bila takva da ih ljudski um shvatiti lako može, ne bi bila
čudesna niti bi se moglo reći da su neizreciva. Amen.
_________________
2. Izr 25,27; 5. Ps 118,35; 6. Usp. Sir 3,32; 12. Usp. 2 Ljet 20,20; Jak 4,7; 18. Usp. Izr
2,7; 3,32; Mt 11,25; Ps 119,130; Lk 24,45; 22. Job 5,9; usp. Sir 11,4; Iz 40,28.
104