Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
6Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Redemptor Hominis - Enciklika Ivana Pavla II

Redemptor Hominis - Enciklika Ivana Pavla II

Ratings:

5.0

(1)
|Views: 841|Likes:
Published by api-3702491

More info:

Published by: api-3702491 on Oct 14, 2008
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

03/18/2014

pdf

text

original

XVII.
IVAN PAVAO II.
REDEMPTOR HOMINIS
Otkupitelj\u010dovjeka
ENCIKLIKA KOJOM SE PAPA IVAN PAVAO II.

NA PO\u010cETKU SVOJE PAPINSKE SLU\u017dBE OBRA\u0106A
SVOJOJ BRA\u0106I U BISKUPSTVU, SVE\u0106ENICIMA,
REDOVNI\u010cKIM ZAJEDNICAMA, SINOVIMA I K\u0106ERIMA

CRKVE I SVIM LJUDIMA DOBRE VOLJE
(4. 3. 1979.)
III.
OTKUPLJENI\u010cOVJEK I NJEGOV POLO\u017dAJ U SUVREMENOM SVIJETU
13. Krist se sjedinio sa svakim\u010dovjekom

Kad, sa svim iskustvom\u010dovje\u010danstva, koje se trajno i ubrzano umna\u017ea, poniremo u otajstvo Isusa Krista, sve jasnije shva\u0107amo kako se svi oni putovi kojima - suglasno mudrosti pape Pavla VI.1 - treba napredovati suvremena Crkva, u osnovi svode na jedan jedini put. To je put isku\u0161an kroz stolje\u0107a, to je ujedno staza budu\u0107nosti. Krist Gospodin nazna\u010dio je taj put osobito kad se je - kako u\u010di Koncil - \u00bbutjelovljenjem Sin Bo\u017eji na neki na\u010din sjedinio sa svakim\u010dovjekom.\u00ab2 Crkva, dakle, spoznaje da joj je osnovna du\u017enost omogu\u0107ivati da se to sjedinjenje trajno doga\u0111a i obnavlja. Crkva \u017eeli slu\u017eiti tom jedinom cilju: da svaki\u010dovjek uzmogne prona\u0107i Krista, kako bi Krist mogao sa svakim\u010dovjekom hodati stazom \u017eivota, snagom istine koja pokre\u0107e\u010dovjeka i svijet, a koja se nalazi u otajstvu Utjelovljenja i Otkupljenja, i snagom one ljubavi koja iz toga otajstva zra\u010di. Iznad sve bujnijih povijesnih doga\u0111anja - koja osobito u na\u0161e vrijeme donose plodove u razli\u010ditim sustavima, ideolo\u0161kim

1 Usp. Pavao VI., Enciklika Ecclesiam suam: AAS 56 (1964) 609-659.
2 II. vatikanski koncil, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 22: AAS 58
(1966) 1042.

svjetonazorima i re\u017eimima - Isus Krist postaje na odre\u0111en na\u010din iznova prisutan, iako toliko puta izgleda da ga nema, i usprkos svim ograni\u010denjima \u0161to se name\u0107u prisutnosti i organiziranom djelovanju Crkve. Isus Krist je prisutan snagom one istine i one ljubavi \u0161to su se u njemu o\u010ditovale kao jedinstvena i neponovljiva punina, premda je njegov zemaljski \u017eivot bio kratak, a njegovo javno djelovanje jo\u0161 kra\u0107e.

Crkva i\u010dovjekovo dobro
Isus Krist poglaviti je put Crkve. On je na\u0161 put \u00bbu ku\u0107u O\u010devu\u00ab3 i tako\u0111er put do svakog
\u010dovjeka. Na tom putu, koji vodi od Krista k \u010dovjeku, na tom putu, na kojemu se Krist

sjedinjuje sa svakim\u010dovjekom, Crkva ni od koga ne mo\u017ee biti zaustavljena. To tra\u017ei vremenito i vje\u010dno dobro\u010dovjeka. Crkva po uzoru na Krista i zbog tog otajstva koje je sam njezin \u017eivot, ne mo\u017ee ostati neosjetljiva prema svemu onome \u0161to slu\u017ei istinskom dobru

\u010dovjeka, kao \u0161to ne mo\u017ee ostati ravnodu\u0161na prema onom \u0161to ga ugro\u017eava. Drugi vatikanski

koncil u razli\u010ditim je dijelovima svojih dokumenata izrazio tu osnovnu brigu Crkve da \u00bb\u017eivot u svijetu\u00ab u svim svojim vidovima bude \u00bbsukladniji uzvi\u0161enom dostojanstvu\u010dovjeka\u00ab,4 da taj \u017eivot u\u010dini \u00bbsve\u010dovje\u010dnijim\u00ab.5 To je skrb samoga Krista, dobroga pastira svih ljudi. U ime te skrbi - kako\u010ditamo u koncilskoj pastoralnoj konstituciji - \u00bbCrkva, koja se, zbog svoje slu\u017ebe i nadle\u017enosti, nikako ne podudara s politi\u010dkom zajednicom niti se ve\u017ee uz bilo koji politi\u010dki sustav, znak je i ujedno\u010duvar transcendentnosti ljudske osobe.\u00ab6

Rije\u010d je o konkretnom\u010dovjeku, i to od\u010dasa za\u010de\u0107a
Ovdje je, dakle, rije\u010d o\u010dovjeku u svoj njegovoj istini, u svemu \u0161to on jest. Nije rije\u010d o
\u010dovjekuapstraktnom, nego stvarnom kakav jest,konkretnom, povijesnom. Rije\u010d je osvakom
\u010dovjeku, jer svaki je pojedini obuhva\u0107en otajstvom Otkupljenja, sa svakim pojedinim Krist se

po tom otajstvu zauvijek sjedinio. Svaki\u010dovjek dolazi na svijet za\u010det u maj\u010dinskoj utrobi, ro\u0111en od majke, te je upravo zbog otajstva Otkupljenja povjeren brizi Crkve. Ta se briga odnosi na svega\u010dovjeka te je na sasvim osobit na\u010din na njega usredoto\u010dena. Predmet te brige je\u010dovjek u svojoj jedinoj i neponovljivoj ljudskoj stvarnosti u kojoj ostaje nerazorena slika i sli\u010dnost sa samim Bogom.7 Koncil upravo to nazna\u010duje kad, govore\u0107i o toj sli\u010dnosti,

3 Usp. Iv 1,1 sl.
4 Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 91: AAS 58 (1966) 1113.
5 Isto, 38: n. mj. 1056.
6 Isto, 76: n. mj. 1099.
7 Usp. Post 1,27.

spominje da je \u00bb\u010dovjek... na zemlji jedino stvorenje koje je Bog htio radi njega samoga.8
\u010covjek kakvim ga je Bog \u00bbhtio\u00ab, kakvim ga je od vje\u010dnosti \u00bbizabrao\u00ab, pozvao, odredio za
milost i slavu: upravo je to \u00bbsvaki\u00ab\u010dovjek,\u010dovjek najkonkretniji, najstvarniji. To je\u010dovjek u
svoj punini otajstva kojemu u Isusu Kristu postade sudionikom, otajstva u kojem svaki od
\u010detiri milijarde ljudi \u0161to \u017eive na na\u0161oj planeti postaje sudionik od samog \u010dasa svog za\u010de\u0107a pod
srcem maj\u010dinim.
14. Svi putovi Crkve vode\u010dovjeku

Crkva ne mo\u017ee zanemariti\u010dovjeka, jer\u010dovjekova \u00bbsudbina\u00ab - \u0161to zna\u010di izbor, poziv, ro\u0111enje i smrt, spasenje ili propast - sva je tijesno i nerazdvojivo sjedinjena s Kristom. I to se odnosi upravo na svakog pojedinog\u010dovjeka na ovom planetu, na ovoj zemlji koju je Stvoritelj darovao prvom\u010dovjeku kad je mu\u0161karcu i \u017eeni rekao: \u00bbSebi je podlo\u017eite\u00ab.9Rije\u010d je o svakom\u010dovjeku u svoj neponovljivoj stvarnosti njegova bi\u0107a i djelovanja, razuma i volje, savjesti i srca.\u010covjek po svojoj pojedina\u010dnojstvarnosti (jer je \u00bbosoba\u00ab), ima vlastitu povijest du\u0161e.\u010covjek u skladu s unutra\u0161njim otvaranjem svoga duha zajedno s tolikim i tako razli\u010ditim potrebama svoga tijela, svog vremenitog postojanja, ispisuje tu svoju osobnu povijest preko brojnih veza, susreta, prilika, dru\u0161tvenih ustrojstava \u0161to ga povezuju s drugim ljudima. Sve to on\u010dini od prvog\u010dasa svog zemaljskog postojanja, od za\u010de\u0107a i ro\u0111enja.

\u010covjek u svoj istini svoga postojanja, svog osobnog, a tako\u0111er zajedni\u010dkog i dru\u0161tvenog bi\u0107a

- u krugu svoje obitelji, u krugu dru\u0161tva i tako razli\u010ditih okolnosti, u okviru svoga naroda ili dr\u017eave (mo\u017eda jo\u0161 uvijek samo u okviru klana ili plemena), u sklopu svega\u010dovje\u010danstva - taj je\u010dovjek prva staza kojom Crkva mora pro\u0107i ispunjavaju\u0107i svoje poslanje. Taj je\u010dovjek prvi i osnovni put Crkve, put \u0161to ga je sam Krist zacrtao, put \u0161to nepromjenljivo prolazi kroz otajstvo Utjelovljenja i Otkupljenja.

\u010covjek sklon grijehu i \u017eeljan dobra

Upravo toga\u010dovjeka - u svoj istini njegova \u017eivota, njegove savjesti, njegove trajne sklonosti na grijeh i zajedno s time trajne te\u017enje za istinom, za dobrim i lijepim, za pravedno\u0161\u0107u i ljubavlju - imao je pred o\u010dima Drugi vatikanski koncil dok je, ri\u0161u\u0107i njegov polo\u017eaj u suvremenom svijetu, prelazio od izvanjskih sastavnica toga stanja na unutra\u0161nju istinu o\u010dovje\u0161tvu: \u00bbUpravo se unutar\u010dovjeka sukobljavaju mnogi elementi. S jedne strane

\u010dovjek kao stvorenje iskustveno do\u017eivljava svoju vi\u0161estruku ograni\u010denost, a s druge se strane
8 Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 24: AAS 58 (1966) 1045.
9 Post 1, 28.

Activity (6)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 hundred reads
1 thousand reads
Dragan Karanovic liked this
snjezanavrbanic liked this
anteile liked this
shrkac liked this

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->