JURE KARAKAŠ Deru se kô kreštalice:

GRAMATIKA U STIHU MOJ, TVOJ, NJEGOV, NJEZIN (NJEN),

NJIHOV, NAŠ i VAŠ!
ZAMJENICE A treba da znaš:
One ti
Sretna smo obitelj, ZAMJENJUJU POSVOJNE PRIDJEVE
Osma nas ima, I zato stalno svojataju
Kad zamjena treba, Te škrtice,
Pomažemo svima Sve posvojne zamjenice.
Jer ZAMJENJUJEMO DRUGE RIJEČI:
UPITNE i ODNOSNE
Potpuno su slične POVRATNA ZAMJENICA
Tu su još POKAZNE,
NEODREĐENE i OSOBNE (nekad bile LIČNE) Povratna zamjenica
Pa POVRATNO-POSVOJNE SEBE ili SE
(imaju dugo ime) Zamjenjuj sve
i još dvije Zamjenice osobne
(pamtit' ih teško nije): Kad se označuje
POVRATNE i POSVOJNE. Da radnja ne prelazi na drugoga,
Nego se vraća
Na osobu
OSOBNE ZAMJENICE Koja se radnje laća,
Koja radnju vrši.
Klinci neki na livadi A ti,
Igraju se, skaču, viču Obećanje ne prekrši,
Pa cvrkuću kao ptice Zadatak izvrši
Redajući brojalice I pogledaj uz veselo lice
Sve OSOBNE ZAMJENICE: Povratne zamjenice:
JA, U zrcalu SEBE gleda
TI, Jedna Nina
ON, Pa SE pravi važna
ONA, Pa SE pravi fina
ONO I za SEBE kaže
Da li čuješ ono zvono? Da je kao slika,
MI, Svojoj mami ponos,
VI, Svome tati dika.
ONI,
ONE,
ONA POVRATNO-POSVOJNA ZAMJENICA
Uši su ti ko u slona!
Kažu da đaci mnogo griješe
Igraju se, a ne znaju Kad treba da riješe
Da te iste zamjenice, Koja je to zamjenica
Te njihove brojalice Što OZNAČAVAN DA NEŠTO PRIPADA OSOBI O
OSOBE ZAMJENJUJU. KOJOJ SE GOVORI.
Pa ona zamjenjuje sve posvojne zamjenice
I svima će se ozariti lice
POSVOJNE ZAMJENICE Kad nešto čuju o njoj
O POVRATNO-POSVOJNOJ ZAMJENICI - SVOJ
Uvijek nešto svojataju Jer će saznati nešto novo.
Te POSVOJNE ZAMJENICE.
Sveznalice, Ja pišem zadaću MOJU,
Brbljavice, Ti pišeš za daću TVOJU?!
Tužibabe i škrtice, Tako se ne bi smjelo reći,

1
Pomoći mora netko treći.
Naravno, to se zna
Zamjenica povratno-posvojna
I svatko će pisati zadaću SVOJU.

POKAZNE ZAMJENICE
Stalno POKAZUJU NEŠTO,
UPUĆUJU NA NEŠTO,
A ponekad vrlo vješto
UPUĆUJU
KOJEM JE TO LICU BLISKO.
Pa zar to nije nisko
Uvijek na nekog prstom pokazivati,
Uvijek nekog prokazivati:
OVAJ, TAJ, ONAJ,
OVAKAV, TAKAV, ONAKAV,
OVOLIK, TOLIK, ONOLIK?
ODNOSNE ZAMJENICE
ODNOSNE su ZAMJENICE iste
Kao i UPITNE,
A razlika je u tome
Što se odnosne
Po zadatku svome
ODNOSE NA NEKU REČENICU ILI RIJEČ
I nikad ništa ne pit aju.
A dolaze samo u zavisnim rečenicama.

Baš su kukavice
Te POKAZNE ZAMJENICE
I mirišu na izdajice. NEODREĐENE ZAMJENICE

NETKO je u razred upao,

Razbio NEŠTO,
UPITNE ZAMJENICE SVAŠTA slupao,
A NITKO ga vidio nije.
U jednom se razredu NIŠTA reći ne smije
UPITNE ZAMJENICE Čak ni redar
Pobunile sve redom Jer se opasni neznanac u blizini krije.
I na pločo napisale kredom
Sljedeća pitanja: Počinitelj nedjela SVIH
TKO je razbio staklo? Krije se iza
ŠTO je ormar pomaklo? ZAMJENICA NEODREĐENIH,
KOJI su đaci po ploči crtali? A one ZAMJENJUJU
KAKAV je ovo ludi ples? NEŠTO NEODREĐENO,
KOLIKO ste digli urnebes? SUVIŠE OPĆENITO
ILI NEŠTO NIJEČNO
Đaci kô đaci, I tako to ide vječno:
Vidjeli su u čemu je stvar, NETKO, NEŠTO, ITKO, IŠTA,
Pa da spriječe nered i kvar, SVATKO, SVAŠTA,
Ljutitim su pitalicama
Sa smiješkom odgovorili MA TKO, MA ŠTO…
U koru:
VI ZAMJENJUJETE ONU RIJEČ Puno ih ima
KOJA SE OČEKUJE U ODGOVORU. Kao da su negdje množene
DOLAZITE SAMO U PITANJIMA Pa mogu biti i
Pa ako vas zanima, SLOŽENE.
Mi vas volimo
I samo vas molimo
Da puno ne pitate.

2
 KONJUGACIJA I DEKLINACIJA
PREZENT
Ako se mijenjanje imenica i zamjenica
Pa pridjeva i brojeva Kiša PADA, vjetar PUŠE, a oblaci PLOVE,
Po padežima Sad dječaci hodnicima jedni druge LOVE.
Zove DEKLINACIJA, Ljutit redar zajapuren na dječake jako VIČE:
Ni glagoli nisu izuzetak. Ako PUKNE ono staklo, mene se ne TIČE.
I oni se mijenjaju,
Ali po licima, Svi glagoli istaknuti
I to se zove KONJUGACIJA. SADAŠNJE su VRIJEME – PREZENT,
Priznat će i redar ljuti
Ne, nije to Što od bijesa KIPTI, ŽUTI.
Zezanje
Ni zafrkancja, Od SVRŠENIH i NESVRŠENIH
Mijenjanje glagola po licima GLAGOLA se PREZENT TVORI,
Zove se Uz to PRAVU i NEPRAVU
SPREZANJE SADAŠNJOST nam vrijedno zbori.
Ili
KONJUGACIJA. Sadašnjost je prava ona
Što se sada zbiva, radi:
Sad se ČUJU glasna zvona,
Sada seka macu GLADI.

INFINITIV A neprava sadašnjost je

Ono što se zbiva davno,
Mogu vam REĆI u povjerenju, Što se zbiva sutra, stalno
Strašno sam ozlojeđen I prezentom se izriče:
Jer ne izričem vrijeme, Sutra IDEŠ kući, striče,
A nemam ni lice ni broj A već dugo PADA kiša.
Jer sam GLAGOLSKI OBLIK NEODREĐEN. Meni tata jučer KAŽE:
Stric ti KISNE poput miša.
AKO SI MI PRIJATELJ,
MISLIM DA ĆEŠ MOĆI
ZAPAMTITI nastavke GLAGOLSKI PRIDJEV RADNI
Jednostavne, lake,
To su –TI il' –ĆI GLAGOLSKI sam PRIDJEV RADNI
I kazujem da li je netko AKTIVAN, da li je radnju
A ja ću ti dobar BITI, VRŠIO,
Uvijek ću se OTKRITI, Je li netko na primjer UČIO
Pa ćemo se SLAGATI, Ili je možda susjedove voćke KRŠIO.
Ti ćeš uvijek MOĆI
Bez problema PROĆI Nisam složen, ja sam glagol prosti,
Kad te budu za me pitali. Od INFINITIVNE OSNOVE me tvore
I nastavaka –O (-AO), -LA, -LO,
Tako barem mudre knjige zbore.

I još kažu da se uz moju pomoć slažu

Pluskvamperfekt, perfekt, futur drugi i oba
kondicionala,
I stvarno je tako, uzimlju me cijelog
I prave se važni, a meni ni – hvala.

3
GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI Onog napuhanka,
Šminkera paradnog
Ja sam ti, brate, tužan i nesretan Koji JE IZJAVIO
I pun sam nevolje kô vode bunar neiscrpni; Da ga JE perfekt GNJAVIO.
Samo kazujem je li netko PASIVAN, da li radnju TRPI
I prozvaše me GLAGOLSKI PRIDJEV PASIVNI il' Ja
TRPNI. Perfekt,
Prošlo vrijeme
Ako je netko UDAREN ili GURNUT, Oduvijek SAM lagan BIO,
Zna se, to je pridjev trpni il' pasivni: Nikad ti se NISAM KRIO
I što ja tu mogu kad svi moraju trpjeti Kad god SI me POTRAŽIO.
Bili sitni il' kao gora masivni.

Stvoren sam tako da se INFINITIVNOJ OSNOVI,

A nekad i PREZENTSKOJ –N, -EN, -JEN ili –T AORIST
dodaju,
I čudo jedno, svi me dobro pamte, sve o meni znaju, DOĐOH, VIDJEH i POBIJEDIH,
Iako sam GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI. REČE Cezar slavni,
Protivnike sve SAVLADA
I POSTADE glavni.

A što REČE Cezar slavni,

PERFEKT To AORIST BI,
VRIJEME PROŠLO SVRŠENO,
Ima tamo nekih, Zapamtimo svi.
Neću reći, klinaca,
Što tvrda da prošlo vrijeme nije važno. I ja HTJEDOH Cezar biti
A ja, Pa u bitku POĐOH;
PERFEKT, Zapreke su sve svladane
PROŠLO VRIJEME, Do saznanja novih DOĐOH:
Molit ću lijepo AORIST nam KAZUJE
Ne podnosim to lažno klevetanje, RADNJE NETOM SVRŠENE.
To ružno blebetanje. I nastavke svoje ima
(Nije to ni tako loše)
A molim vas, -OH
Kada STE prvi put u školu POŠLI? -E
Kad SU prvi stripovi DOŠLI? -E
Kad JE PROHODAO tata? -OSMO
Kad JE NASTALA salata? -OSTE
Kad JE prve zube DOBILA mama? -OŠE
Kad JE ODEBLJALA salama? I drugi se nastavci
Sami rado otkriše
Ma nemojte, molim vas, -H
Da ovaj čas -
Netko u bijegu mora tražiti spas! -
-SMO
Ja -STE
Perfekt, -ŠE.
Prošlo vrijeme Još ih samo treba dati,
Koji se TVORIM To se mora znati
OD NENAGLAŠENOG PREZENTA POMOĆNOG INFINITIVNOJ OSNOVI.
GLAGOLA BITI
I GLAGOLSKOG PRIDJEVA RADNOG Zahvalit ću ja Cezaru
Ne mogu smisliti Na velikoj pomoći,

4
A što REKOH, ti DOREČE,
Sve što SLAGAH, ti POREČE.
IMPERFEKT
PLUSKVAMPERFEKT
IMPERFEKT JE PROŠLO NESVRŠENO VRIJEME
Koje ćemo danas rijetko u govoru sresti BIO SAM PROUČIO
Kao nekad davno plodonosno sjeme Gramatičke neke knjige,
Na modernoj, brzoj i širokoj cesti.
BIO SAM ODLUČIO
Nekad ovaj glagol omiljen BIJAŠE, Da se riješim i te brige
Stari pisci za njim rado POSIZAHZU, I naučim glagole,
I nastavci im krasni –AH, -JAH, -IJAH Kad odjednom nešto bljesnu,
U knjigama drevnim ljupko odzvanjahu. U prozor mi jako pleljesnu,
Pljus!
Od INFINITIVNE il' PREZENTSKE OSNOVE se Pa se kao svjetlost
tvore, Javi PLUS-
Od GLAGOLA NESVRŠENIH što im radnja Malo zatim –KVAM
beskonačno traje, I na kraju –PEFEKT!
A BIJAHU mnozi, mudre knjige zbore I u času nestade.
VOLJAHU se mnogo, a danas za njih malo tko i haje.
Uplaših se silno, ludo.
Kakvo li je ovo čudo?
Tko se ovo sa mnom šali?
Nisam više tako mali!
Ja u isti čas
Bijegom htjedoh tražit' spas,
Kad se začu strašan glas:
JA SAM PRETPROŠLO VRIJEME,
KAZUJEM RADNJU ŠTO SE DOGAĐA
PRIJE NEKE DRUGE PROŠLE RADNJE
I nema tako čvrste novogradnje
Koja će te skriti
Ako ne upamtiš da se TVORIM,
Slušaj, za ime svijeta,
Tebi zborim,
OD PERFEKTA ILI IMPERFEKTA
GLAGOLA BITI
I GLAGOLSKOG PRIDJEVA RADNOG…

Iznenada glas utihnu,

Pod prozorom netko kihnu,
Nit se javi, nit što r eče,
Nasmija se i uteče.

Još sam dugo iza toga

Sav prestravljen sjedio,
A BIO SAM SE UPLAŠIO,
BIO SAM PROBLIJEDIO.