Antun Gustav Matoš
Matoš, Antun Gustav, književnik; r. 13. VI 1873. u Tovarniku, u. 17. III 1914. uZagrebu. Učiteljsko dijete, odgojen u Zagrebu, u šestom razredu napušta gimnaziju iodlazi u Beč na Vojnu veterinarsku školu, koju nije svršio. Ne podnosi vojničkudisciplinu, 1894. dezertira iz vojske koju je služio u Petrovaradinu, i bježi u Beograd.,gdje živi kao čelist, novinar i književnik. Godine 1898. odlazi u Ženevu u kojoj ostajegodinu i po dana, zatim pet godina živi u Parizu, vraća se u Beograd, gdje boravi do1908, kad je, amnestiran, preselio u Zagreb, gdje živi do kraja života. Književnik profesionalac, od nužde novinar, Matoš nije imao stalnog zaposlenja. 1910. položio jeispit za nastavnika njemačkog, hrvatskog i francuskog jezika, ali nije stupio unastavničku službu. Živeći teško, Matoš se razvijao u intelektualnom i moralnom pogledu u proturječjima. U osnovi lirski raspoložen, on je cijeli život nosio maskucinika, borbenog paskviliste uvijek spremnog da na protivnika saspe slapove riječi, kojesu i onda kad su bile obojene gorčinom, iskričavo govorile o duhu koji voli Ijepotu prijateljstva i toplinu Ijudske riječi. Matoš se ogledao u više književnih rodova: piše pripovijetke, crtice, feljtone, eseje, putopise, književne, glazbene, likovne i kazališnekritike, pjesme, a okušao se i u dramskom radu. Kompozicijski solidno postavljenenjegove su pripovijetke pune lirizma i duhovitih obrata, ali boluju od nedostatka realnihdoživljaja. S razvijenim osjećajem za muzikalnost riječi Matoš je u pjesmama cizeler koji komponira od riječi i rečenica slike i tonove, katkad cerebralno konstruirane, aliuvijek dobro završene poantama koje su same za se malo umjetničko djelo. Nov u pjesničkoj frazi, Matoš je unio u hrvatsku poeziju dah zapadnoevropskog simbolizma skraja XIX st. Punu mjeru svoga talenta dao je Matoš u književnoj kritici i polemici. Srazvijenim ukusom i velikom književnom spremom, pišući redovito glatko i duhovito,on je, ocjenjujući pojedino djelo ili cjelokupni rad nekoga pisca, gotovo uvijek majstorski uočio bitne značajke umjetničke pojave. Često ćudljiv, cijeneći katkadadosjetku više od misaono staložene ocjene, on je ipak u većini svojih sudova točan injegova se mišljenja često javljaju u književnim historijama i udžbenicima kaodefinitivna ocjena hrvatskih i srpskih pisaca. Teoretski starčevićanac, sa jakorazvijenom hrvatskom nacionalnom sviješću, Matoš je u isti mah najuspješniji inajsustavniji ambasador jugoslavenske kulturne suradnje. Niko prije Matoša nije tolikoučinio za međusobno kulturno upoznavanje Hrvata i Srba kao on. Sve do svoga dolaskau Zagreb Matoš je razbarušeni, talentirani boem, često težak sebi i drugima. U Zagrebuse brzo probija u prvi red intelektualnih stvaralaca. Gotovo cijelo književno stvaranje1908-14. u Hrvatskoj stoji u znaku Matoša. Matoš učitelj mlade bohemske generacije,koji je dao nov polet i snagu hratskoj književnoj riječi. Matoš stvara pokretan, živ, prodoran jezik poslušan instrument da izrazi i najkompliciranija duhovna stanjasuvremenog čovjeka. Matoš je naš veliki književnik u punom značenju riječi. Djela:Iverje; Novo iverje; Ogledi; Vidici i putovi; Umorne priče; Naši Ijudi i krajevi; Moralisti druge satire; Pečalba; Feljtoni i eseji (1917). Cjelokupna Matoševa djela bez političkih članaka objavljena su u 17 svezaka 1935-40, a cjelokupna, kritički odabrana
djela A. G. Matoša u 20 svezaka izdala je JAZU 1973. 190919.svibnja 1907.BasnaCanticum CanticorumCapriccioDjevočici umjesto igračkeDva kentauraDomovini iz tuđineGnijezdo bez sokolaGospa MarijaHrastovački nokturnoIseljenik Jesenje večeKraj drumaKod kućeMaćuhicaMladoj HrvatskojMenažerija Notturno NapastPri svetom kraljuSamotna ljubavSuzaSerenadeStara pjesmaTajanstvena ružaUtjeha koseU traviU vrtuZvonoŽiva smrt ______________________________
1909
Na vješalima. Suha kao prut. Na uzničkome zidu. Zidu srama.Pod njome crna zločinačka jama,Ubijstva mjesto, tamno kao blud.Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,Jer takvo lice ima moja mama,A slične oči neka krasna dama: Na lijepo mjesto zaveo me put!I mjesto nje u kobnu rupu skočihI krvavim si njenim znojem smočihMoj drski obraz kao suzama.Jer Hrvatsku mi moju objesiše,Ko lopova, dok njeno ime briše,Za volju ne znam kome, žbir u uzama!
______________________________
19.svibnja 1907.
Ko Petrarca Laru jutros sam te snioU okviru drevnom pobožnog portala,Zastava ti đačka iznad glave sjala,O, to nije, sanak, ludi sanak bio!Prognanik u pučkoj rulji sam se skrio,Suza mi je krišom na rukave pala,Kad su grička zvona od sreće zaplakala.I studentski barjak s kalpakom se vio.Ti u crkvu, ja – ko prosjak kunjah vani,Jer me svaki pandur mogo uhvatiti…Ko četrdeset osme grozni su nam dani!Slobodan je Hrvat sve to teže biti,Zato tužan lunja tuđim tlom bez puta,Kao zvuk od zvona kad kroz šumu luta. ______________________________
Basna
Sava se perad skupila na prelo:Susjed lisac trijebi naciju!Zaključi se poslati mu smjelo —Kao uvijek—deputaciju.Zastupnici ostaviše selo,Sastaviše delegaciju,Državniku stigoše na sijelo,Predaše mu deklaraciju.Majstor—kao uvijek—družinuZakolje i spremi užinuSve bez zbora i bez dogovora,Dok je sabor konstatiraoDa se komšija blamiraoKršeć jasni smiso ugovora. ______________________________
Canticum Canticorum
Ja ne znam što si, sjena ili žena,Ja ne znam što si, radost ili tuga,Ja ne znam što si , oblak ili duga,Ja ne znam što si, žena ili sjena.U tvome oku , oku svetih muza,Sve strepi bezdan dubok kao grijeh,Sve drhti voćka crvena ko smijeh,U tvome oku blista vječna suza. Na raspućima – ko EzekijelaProkletstvo žene što se nudi – stojiš,U zagrljaju tuđemu se znojiš,Ko psalam crna, kao ljiljan bijela.O,što si reci! Đavo ili dijete?Što? Zagonetka ili odgonetka?Početak ti si mojega svršetka -
Search History:
Result 00 of 00
00 results for result for
p.
Recommended
More From This User
Notes
Load more
