Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more ➡
Download
Standard view
Full view
of .
Add note
Save to My Library
Sync to mobile
Look up keyword
Like this
5Activity
×
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Uvod u medicinu

Uvod u medicinu

Ratings: (0)|Views: 1,490|Likes:
Published by Igor Zlooja Z
Uvod u medicinu i povijest medicine. Dovršena 09.2011
nadam se duboko da će vam biti od koristi. Pozdrav svima!

nadam se duboko da će vam biti od koristi. Pozdrav svima!
Uvod u medicinu i povijest medicine. Dovršena 09.2011
nadam se duboko da će vam biti od koristi. Pozdrav svima!

nadam se duboko da će vam biti od koristi. Pozdrav svima!

More info:

Published by: Igor Zlooja Z on Sep 29, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, DOCX, TXT or read online from Scribd
See More
See less

05/29/2013

pdf

text

original

 
Što je meicina? 
 
(str. 15 - 23 ) Grmek, Budak: Uvod u medicinu, 1996.
 -
Poručje ljuske jelatnosti koje obuhvada
očuvanje i unaprjeđenje zdravlja te liječenje i rehabilitaciju bolesnih
 -
Umijede
koje se zasniva na
znanost
i koja se bavi očuvanjem i unaprjeđivanjem zravlja zravih te analizomuzroka i posljeica bolesti te njihovim liječenjem i sprječavanjem, a za njeno provođenje potrebne su
vještine i 
doza
umjetnosti 
 
(inventivnosti,kreativnosti, nadahnutosti), a sve u
slu
 žbi 
 
društva
 
(ruštveni servis).
 
Čovjek kao objekt meicinskog raa uziže to umijede na visoku razinu, no i usporava njen razvoj zbognemogudnosti jenostavnog provođenja eksperimenata (na čovjeku) kao temelja prironih znanosti.
 
Zadaci
medicine su:
Lije
čenje i suzbijanje bolesti, omogudavanje normalnog života bolesnicima,
 
sprečavanje pojave novih bolesti i poboljšanje zravlja zravih osoba
.
Dijeli se
na
teorijsku
i
 
 praktičnu
 
meicinu, iako su one međusobno nerazvojivo povezane i nemogude za
neovisno
izučavanje.
 
Teorijska ima za cilj i svrhu izučavanje prirooznanstvenih činjenica ok praktična te činjenice provoi u praksi za
ostvarenje zadataka medicine.Podjela na struke/specijalnosti
:
Teoretske
anatomija,fiziologija, patologija, medicinska mikrobiologija,
farmakologija…) i
Praktične
:
 prema vrsti pacijenta
(gerijatrija, pedijatrija, ginekologija)
,
 prema vrsti bolesti 
(infektologija, onkologija,ftizeologija),
 prema bolesnom dijelu tijela
(otorinolaringologija, oftalmologija, interna, ortopedija)
te
 prema vrstama terapijskih postupaka
 
(kirurgija i balneologija)
Prema načelnim zaat
cima:
kurativna
(lječilišna) i 
preventivna
(sprečavanje razvoja bolesti)
 
Onaj io meicine koji se obavlja uz bolesničku postelju(grč. kliné)
-
klinička meicina
, a zasniva se na
ijagnostici(prepoznavanje bolesti), terapiji(metoa liječenja) i prognozi(previđanje aljnje
g razvoja bolesti)
Higijena
-
io meicine po omeni (poručju jelovanja) istovjetan preventivnoj meicini koji ima za ciljsprečavanje razvoja novih i smanjenje utjecaja ved razvijenih bolesti (povedanje sposobnosti obrane) krozproučavanje uzroka bolest
i.
Konstruktivna medicina
: Poručje zauženo za proučavanje i stvaranje
okoliša i načina života
najpovoljnijeg za
unaprjeđenje zravlja i smanjenje utjecaja bolesti na razini ruštva. Vedinom uključuje ne zravstvene ranike(inženjere, kemičare, agronome, biologe,urbaniste…)
 
Socijalna medicina:
Oblik meicine koji se bavi uočavanjem i rješavanjem zravstvenih problema u ruštvuizazvanih ruštveno
-
ekonomskim faktorima te prelaže ruštvene oblike koji u najvedoj mjeri oprinose zra
vlju ismanjuju razvoj bolesti
Znanstvena, narona i neslužbena meicina
 
 Znanstvena,oficijelna ili školska meicina
 
poučava se u cijelom svijetu(nositelji europa i SAD) i temelji se naznanstvenim metoama, činjenicama i istraživanjima. Prenosi se obrazovanjem.
 
Narona ili pučk 
a medicina
zasniva se na magiji(čaranju, vračanju) i empiriji (iskustvu), a prenosi se usmenompreajom, vedinom u ruralnim slojevima ruštva ( i svim onima koji ne prihvadaju ili nisu razvili znanstveni načinrazmišljanja ili su praznovjerni). Izvor joj je zastarjela školska meicina ili slučajno empirijsko(iskustveno) opažanje.
 
Lijekovi su u obliku trava i napitaka. Liječnik može upoznati pučku meicinu kraja u kojemu rai kako bi lakše
razumio vlastite pacijente.
Neslužbena meicina
sastoji se od metoda,
postupaka i pristupa nikaa potvrđenih u znanstvenim krugovima kojepromoviraju alternativne metoe liječenja, a najpoznatija je
homeopatija
 , tvorba liječnika Samuela Hahnemanna
sa
 
prijelaza 18/19 st. Vjeruju a se bolesti trebaju liječiti metoom „klin se
 
klinom izbija“ , naime za bolestipropisuju male koncentracije lijekova koje izazivaju iste promjene u organizmu kao i bolest koja se liječi.
 
poznato je i liječenje isključivo „prironim faktorima“, akle samo suncem,voom,zemljom,hranom, a
najpoznatija j
e (i jeino ozvoljena) u Njemačkoj (
Naturalheilkunde).
U ovu skupinu spadaju ikiropraktika,antropozofska medicina,mag
netopatija…) : „
To je korov na medicinskoj njivi.“ 
-
Grmek
 
Nariliječništvo
 
Zakonom zabranjena provedba medicinske prakse bez
ogovarajudeg
medicinskog znanja i obrazovanja tj. ,
kvalifikacija, uključno i obavljanje zravstvene prakse izvan
domene svojih
kvalifikacija
 
(zubni tehničar izvoistomatološku kirurgiju)
suzbija
se zakonom, ali važnija je uloga liječnika
 
kao prosvjetitelja i učitelja puka o
medicini i njenim spoznajama,
 širenje zdravstvene svijesti 
 
i pružanje
psihološkog
oslonca bolesniku, u
čemu sunariliječnici majstori i razlog je njihovoj znčajnoj popularnosti.
 
 
Put o liječničke profesije
 
(str. 32 - 83 Grmek, Budak : Uvod u medicinu, 1996.)
Meicina je orijentirana na konkretnog čovjeka i njegove probleme vezane uz zravlje i bo
lest.
Meicina ima osnovu u prironim znanostima, ali bez poznavanja ruštvenih znanosti ona ostaje nepotpuna ineučinkovita u praksi.
 
Svlaavanje umijeda meicine zasniva se pojenako i na
Teorijskom
znanju prirodnih znanosti
i kritičkom
pogledu na probleme kao i na
rau u praksi ili šegrtovanju.
 
Meicinska praksa uz pomod prironih znanosti mora pronadi načine liječenja i sprečavanja bolesti, a uz pomodruštvenih znanosti razumjeti čovjeka/bolesnika i cjelokupnu sliku njegovih problema
 
P
oručja osposob
ljenosti
 
svakog liječnika moraju biti:
Etika, Znanje, vještine i aktivna uloga u ruštvu
 
Motivi za oabir liječničke profesije
 
M
aterijalna korist, čovjekoljublje, čast i
slava - Od Galenovih vremenaPr
ema istraživanjima u RH to su
humanost, želja za
 znanstvenim radom
te
materijalna korist 
.
Stilovi liječnika
 
Liječnik umjetnik 
-
tipično za meiteranske zemlje(uključno RH),prisutna oza
teatralnosti,emocionalan posao
Liječnik znanstvenik 
-
tipično za Skaninaviju, prikazuje činjenice,
statistike i vjeroj
atnosti, analizira i prelaženajbolje rješenje problema.
 
Liječnik inženjer 
-
tipični za istok
-
bolesnik je stroj koji treba povremen popravak i servis,čovjek je skup ijelova
 
Liječnik svedenik 
-
tipično za francusku, uboko emocionalan i povezan s pacijentom, liječi razumijevanjem i
utjehom
Liječnik obrtnik 
-
tipičan za Srenju EU, meicina je zanat kojime treba uovoljiti zahtjeve bolesnika i svoje životne
potrebe.
Na oabir stuija utječu i želje ili čak prisila okoline(prijatelja,roitelja)
 Studij medici
ne porazumijeva i profesionalizaciju tj. , prihvadanje pravila profesije (moralno etičkih, ogovornostiprema pacijentu i poštivanje unutarprofesijske hijerarhije)
 
Razvoj meicinskih škola
 
U ranoj ljuskoj povijesti liječnici su se „obrazovali“ šegrtovanjem ko postojedeg majstora, meicina = zanat
 
Prve škole tog tipa ( praktično iniviualnog) otvarale su se po cijelom svijetu u starim civilizacijama(Inija,Grčka,Egipat) no prva „teorijska“ zapanoeuropska škola otvara se
u Salermu u 9.st 
. , a u
12. i 13.st.
 
pojavljuju se po europi teorijske škole sa Galenovim naukom, bez ikakve kliničke ili praktične nauke
 
U Italiji ( Bologna, Paova, Pavija), u Francuskoj (Montpellier i Pariz) , u Španjolskoj (Salamanca), u Engleskoj 
Oxford i Cambridge
 
te među slaven
ima
Prag i Varšava
, a u srednjoj europi
Beč, Leipzig i Heielberg
.
Srenjovjekovni liječnik bio je teoretičar, učen no nimalo vješt i bez kontakta s bolesnicima, nimalo muar.
 U Sred. vijeku podjela na
Fizike
(učeni) i
Kirurge
(Kliničare
-
 šegrtovanje).
 U 18.s
t u Beču,Paovi i Leyenu u sklopu fakulteta javljaju se „klinički“ premeti, razvija se praktična komponenta.
 U 19.st razvojem eksperimentalnih prirodnih znanosti u medicinu ulaze laboratorijski postupci i rad.
Na poslijetku prepoznaje se i važnost socijalne meicine(Društveno političkih faktora u patologiji
bolesnika)
Me. znanje preopširno stoga se uče teorijske osnove i razvija znanstveni način razmišljanja i prihvadanja naznanosti temeljenih praktičnih metoa liječenja.
 U Hrvatskoj zbog povijesno-poli
tičkih razloga onemoguden je razvoj me.fakulteta na Zagrebačkom sveučilištu
 
Postojao tečaj meicine,kirurgije i farmaceutike
u Zadru od 1806.-1811.
te tečaj farmaceutike na Filozofskom o 1882.
 
Naši liječnici školuju se u Beču,Pragu,Pešti,Grazu,Paovi i
Parizu
U 12. mjesecu 1917. otvara se MEF Zagreb.- Uvodno predavanje Drage
Perovida u siječnju 1918.g.
 
Profesori utemeljitelji Mef Zagreba su : Dragutin Mašek, Teoor Wickerhauser i Miroslav Čačkovid.
 
Način meicinske izobrazbe
 
U suvremenom svijetu meicinsko obrazovanje ijeli mnoge značajke, no io ih je po snažnim utjecajemkulture,nasljeđa i traicije.U svim zemljama suvremenog svijeta meicina se anas temelji na znanstvenimpostavkama i nastoji postidi ielan lik liječnika
, a u
npr. U Iniji još uvijek mogu pronadi škole ajurveske meicine.
 
Brz napreak meiciskih znanosti i saznanja tjera meicinske stuije na česte promjene tj. , reforme stuija.
 
Stuiji nastoje biti usklađeni na međunaronoj razini kako bi se razvilo profesionalno međunaronorazumijevanje,suranja i mogudnost razmjene, što iskustava i istraživanja, a što i samog ljuskog kara.
 
4 faze studija:
 
OSNOVNE ZNANOSTI; PRETKLINIČKE ZNANOSTI, KLINIČKE ZNANOSTI I VJEŠTINE 
te
 JAVNO- ZDRAVSTVENI PREDMETI 
Studij traje
6 godina ,
a od EU je propisana satnica od 
5400 sati 
 , nekada integriranog preddiplomskog i 
diplomskog studija, a nekad koledžskog (1. Koledž za osnove + pretkliniku, a 2. za kliniku i rad u bolnici 
)
Staž 1
-2 g.
 
, ispiti (ržavni) nakon kojih je mogud sam
ostalan rad,
specijalizacija 5-6 g
. te provjera znanja
(relicenciranje) svakih 4-6 g.
 
 
MEF Zagreb slijedio je tekovine
Beča i Praga
pri sastavljanju i organiziranju studija, s jasnom podjelom na
pretklinički i klinički stuij s naglaskom na teorijsko znanje
, a s hospitiranjem u KBC-imaU SSSR-u podjela na
: Pedijatrijski, terapijski i profilaktički studij 
.
Teško je prihvadena i zaostaje angažiranost stuija u javnozravstvene i socijalnomeicinske probleme zbog čega
u tom pogledu danas zaostajemo.Slabije je
razvijena i nužna potreba
generalizma,
opširnog znanja o „svemu pomalo“ i klinička praksa.Cjelovitost opde meicine trebala bi proizlaziti iz prakse u primarnoj zaštiti, a
ne kao zbrojteorijskih znanja pojedinih specijalnosti.
Suvremene mijene i reforme u medicinskoj nastavi
Nakon rasprave svjetskih razmjera o stanju i razvoju meicinskog školovanja u 80
-
ima oržana je
1988. Svjetska konferencija o medicinskoj edukaciji u Edinburghu
na kojoj su onesene smjernice i načini razvojate opisana slika liječnika u „moernoj“ meicini u obliku
Einburške eklaracije
, a
1993. U Einburghu oržao se
Svjetski sastanak o medicinskoj naobrazbi
 
u organizaciji UN-
a u kojem su onijete preporuke o načinima
provođenja Einburške eklaracije i o novim izazovima pre meicinskim školovanjem uslije novih ruštvenopolitičkih promjena (pa Berlinskog zia), s težnjom na uvođenje liberalnih i tržišnih mehanizama u sustav
 javnog zdravstva.
EDINBURŠKA DEKLARACIJA:
 -
liječnik unaprijeđuje zravlje svih ljui, mora
biti:
pažljiv slušalac
,
brižljiv promatrač, osjetljiv sugovornik i jelotvoran kliničar
.-
Liječnik mora biti
svjestan problema u ruštvu,biti pravean i human
 
u sustavu zrav. zaštite, ali i paziti a isti
financijski
ne
 
 preoptereti 
.Bolesnom čovjeku može pomodi
znanost, ali njemu
treba
 
više o nje.
 
Preporučene mjere:
 
proširenje obrazovnih programa s bolnice na širu zajenicu,
realni nastavni programi(izvedivi-
usklađeni sa ruštvenim
potrebama
),
oživotno učenje,
 razvijanje
ruštvenih vještina
,
stavljanje težišta na
 preventivnu
medicinu,
integracija znanstvene i praktične nastave kroz
rješavanje problema
,suradnja fakulteta i ministarstva(sudjelovanje
studenata
u jedinicama
primarne
 
zrav. zaštite)
 politika primanja potrebnog broja studenata,
multiprofesionalno
 
učenje(zajeničko učenje npr. Meicinara i stomatologa)
 
Uzrok onošenju i sastavljanju einburške eklaracije je početak razoblja moernog oba počev s 20.st. suvođenjem prironih znanosti u reovnu nastavu.Najponatija reforma je ona A.Flexnera iz 1
910.
Počinje nagli razvoj kliničkih specijalizacija i meicinske tehnologije što ovoi o puno uspješnijeg kliničkogliječenja pacijenata i velike popularizacije meicine, ali i o otuđivanja liječnika o humanističke ieje i omeikalizacije života ( meicinski, znanstveno i mehanicistički mogu se riješiti svi problemi
bolesnika
), zanemaruju
se socijalni i okolišni utjecaji na zravlje i uloga prevencije te autonomije bolesnika.
 
Bolonjski proces (AMEE, 1999.)
 utjecaj na medicinsku izobrazbu:Bez promjen
a u užini stuija/moularizacija/izborni
 Globalizacija
 –
 
međunarona suranja
 Suplement diplomiCPD
 –
Ars longa, vita brevisTehnologijaDistance learningMultiprofesionalna edukacijaKomunikacijaEtika
Lokalne specifičnosti
 

Activity (5)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 hundred reads
1 thousand reads
Ivan Didović liked this
Aida Terzić liked this

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->