Mirko Marković
O ETNOGENEZI STANOVNIŠTVA LIKE
Kao i ostale europske zemlje, tako se i Hrvatska sastoji od manjih regionalnih cjelina koje i danas nose svoja pokrajinska imena. Jedna takva hrvatskaregija svakako je Lika. Njezino ime susrećemo među prvim pisanim vijestima oopstojnosti hrvatske države, a njezina pokrajinska posebnost potječe još izdaleko starijega vremena. U ovom radu bit
će
govora
o
Lici i etnogenezi njezinastanovništva od najstarijih vremena do najnovijega doba. Detaljnije je obrađenorazdoblje srednjega vijeka, a najveća pažnja obraćena je seobama stanovništvau turskom i postturskom razdoblju. Tada je ličko stanovništvo dobilo svojudanašnju naseobinsku strukturu.O Lici je do danas objavljeno nekoliko radova povijesnoga karaktera.
Naj
potpuniju monografiju o njezinu stanovništvu objavio je 1962. godine StjepanPavičić.
1
On je o Lici prikupio veliko obilje povijesne građe, ali iz nje nije izveokonačne zaključke. Drugi zapaženiji rad o naseljavanju Like do vremena Turaka objavio je 1973. godine Branimir Gušić.
2
Njegov prilog završava sa zbivanjima bez kojih je nemoguće uhvatiti svezu sa novijim stanjem. Osim toga i utome radu nema odgovora na ključna pitanja o etnogenezi današnjega stanovništva Like, Krbave i Gacke. Očito u doskorašnjoj prošlosti nisu bila pogodnavremena da se takva pitanja iznose na dnevni red.Kada danas govorimo o Lici, obično se pomišlja na njezin prostor kakav jeuobičajen u našoj suvremenoj geografskoj znanosti. Međutim, teritorijalnipojam Like u prošlosti nije bio identičan s onim današnjim. Poznato je primjerice da je starohrvatska Lička župa zauzimala samo zemljište oko sredineLičkoga polja, dok su ostali krajevi pripadali tadašnjim plemenskim župamaKrbavi, Gackoj, Brinju, Bužanima, Hotuči, Odorju, Lapcu, Srbu i Podgorju. Zavrijeme turske vlasti bilo je na ličkom području također više administrativno-upravnih jedinica. Nakon izgona Turaka iz Like pripojeno je oslobođenozemljište u sastav Vojne krajine. Tom prilikom podijeljen je taj kraj na Ličku i
1
Pavičić
S.,
Seobe i naselja u Lici, Zbornik za narodni život i običaje JAZU, knj. 41,Zagreb 1962.
2
Gušić B.,
Naselja Like do Turaka, Lika u prošlosti i sadašnjosti, Karlovac 1973,
13-61.
73
Otočku regimentu ili pukovniju. Kada je u prošlom stoljeću ukinuta Vojnakrajina, formirana je na tome području Ličko-Krbavska županija. Od onogavremena počeo se stvarati teritorijalni pojam današnje Like. Postoji niz opravdanih razloga da se nekadašnja Ličko-Krbavska županija identificira sa današnjim geografskim poimanjem Like. Takvo stanovište prihvaćeno je i prilikompisanja ovoga rada.Uvodno je neophodno spomenuti i neke geografske posebnosti toga kraja,jer su one trajno davale biljeg svome stanovništvu. Ličko zemljište, kao što jepoznato, čine brojna veća ili manja krška polja i okolno gorje. Gorsko tlovećinom je pošumljeno, no ima i dosta goleti. Zapadnu granicu Like činiizduženo gorsko bilo Velebita. Na velebitskom nadgorju pružaju se prostraniplaninski pašnjaci koje su od pamtivijeka koristili primorski i podgorskistočari. Zbog toga su gospodarske veze Like i Kvarnerskog primorja vrlostare.
3
Središnji prostor Like čini krševito Ličko polje kroz koje protječe rijekaLika. Spomenuto polje zatvara prema istoku izduženo Ličko sredogorje. MasivVelebita u svom sjevernom dijelu grana se u više kosa, koje ga vežu sa Ličkimsredogorjem te Malom i Velikom Kapelom. Između tih kosa pružaju se manjakrška polja, Gacko, Brinjsko, Dabarsko, Krasansko, Kuterevsko i ostala. Ličkopolje, zbog svoje veličine, ima u narodu svoja lokalna imena, kao Perušićko,Bilajsko, Ribničko, Medačko ili Lovinačko polje. Gračačko polje reljefno jeodijeljeno od Ličkoga, a njegovi sjeverni ogranci čine Bruvanjsko i Mazinskopolje.Drugo po veličini krško polje na području Like je Krbavsko.
Ono
je omeđenojužnim ograncima Male Kapele, Ličkim sredogorjem, grebenom Plješivice temasivom Kremena. Zapadno od masiva Poštaka nalaze se još dva manja krškapolja, Velika i Mala
Popina.
Preko njih vodi stara lička prometnica prema doliniZrmanje i dalje prema primorju. Sjeverno od Popine i istočno od planinskoggrebena Plješivice pruža se gornji dio doline rijeke Une. Taj kraj smatra setakođer sastavnim dijelom Like. Tu su u srednjem vijeku postojale starohrvatske župe Srb, Lapac i Nebljusi.Počeci stvaranja današnjeg reljefa ličkoga zemljišta moraju se tražiti ugeološkim razdobljima nastanka čitavih Dinarida. Obzirom da su stijene togakraja nastale od debelih naslaga vapnenca, korozivni procesi pretvorili su ih uljuti krš. Zato današnje ličko tlo karakteriziraju krška polja, humovi, pećine,ponikve, škrape, dulibe, ponori, rijeke ponornice i si. Zbog spomenutih fenomena krša Lika je poznata kao jedinstveni kraj u europskim razmjerima.
4
Važnu ulogu u počecima razvoja biljnoga i životinjskog svijeta Like imale su
3
Marković M.,
Narodni život i običaji sezonskih stočara na Velebitu, Zbornik zanarodni život i običaje JAZU, knj.
48,
Zagreb 1980,120 i dalje.
А
НегакМ.
,
Pregled
geološke
građe
Like, Lika u prošlosti
i
sadašnjosti, Karlovac 1973,
79-86.
74
ovdašnje paleoklimatske promjene. Tijekom pleistocena smjenjivala su se naličkom području tri ledena doba sa interglacijalima. U ledenim dobima temperatura zraka toliko se snizila da su se na Velebitu i Plješivici stvarali manjiledenjaci. Istovremeno došlo je do spuštanja morske razine koja je u posljednjoj fazi Würma bila niža za blizu 100 metara. To znači da Velebit pred kojih30.000 godina nije bio primorska planina već se nalazio u kopnenoj svezi sApeninima.
5
Sve ove okolnosti imale su presudan utjecaj na pojavu ovdašnjihnajstarijih ljudskih populacija. S prestankom posljednje glacijalne faze Würma, razina Jadranskog mora počela se iznova izdizati. Tako je područje današnje Like ušlo u krug najstarijih mediteranskih civilizacija.Pojava prvih poznatih ljudskih skupina na području Like dokumentirana jepaleolitskim nalazima kod Donjega Pazarišta. Tu je nađeno više grubo re-tuširanih kamenih klinova, koji prema načinu obrade pokazuju da pripadajuašelenskoj kulturi.
6
To znači da su ljudi, koji su se služili tim predmetima,živjeli pred kojih 120.000 godina. To bi odgovaralo fazi risskog interglacijala.Paleolitski ljudi su tako obrađenim kamenjem rezali, bušili ili svrdlali mekšepredmete koje su koristili u svakodnevnoj upotrebi. Lički krš sa brojnimpećinama bio je idealan kraj za pronalaženje prirodnih zakloništa. Da supaleolitski ljudi Like bili lovački nomadi, zaključujemo iz nalaza u Cerovačkimpećinama. Osteološki nalazi pećinskih medvjeda iz ove pećine imaju starost odoko 30.000 godina, što odgovara kraju posljednjeg würmskog glacijala.
7
Oko 26.000 godina prije sadašnjosti počinju se na ličkom području primjećivati prve poznate promjene u ljudskim populacijama. Vjerojatno su oneuslijedile sa prestankom posljednjeg ledenog doba. U to vrijeme ovdašnjestarije paleolitske lovce (neandertalce) smjenjuje mlađa populacija tzv.kromanjonaca. Ta promjena nije bila popraćena većim izmjenama u načinuživota. Moralo je proći još dosta vremena dok su kasnopaleolitski lovci počelinapuštati svoja pećinska skloništa i graditi prve nastambe. Važno je spomenutida je s nastupajućim klimatskim promjenama došlo i do velikih smjena ubiljnom i životinjskom svijetu. U to doba nestaje na ovom području vunastihmamuta, pećinskih medvjeda i mnogih drugih krznaša, a umjesto njih počinjuse umnažati divlji papkari, ponajviše divlje koze i ovce. Velika stada divljihpapkara otpočinju u to doba svoja etapna godišnja kretanja u potrazi zaispašom. Ljeti su ona pasla po planinskim pašnjacima Velebita i Plješivice, a
5
Šegota
T.,
Paleoklimatske i paleogeografske promjene. Praistorija jugoslavenskihzemalja, sv. 1, Sarajevo 1979,21-33.
6
MalezM.,
Prvi ljudi na teritoriju Like, Lika u prošlosti
i
sadašnjosti, Karlovac 1973,121-130.
1
MalezM.,
Tragovi paleolitika u
Lici i
susjednim oblastima, Arheološka problematikaLike, Split 1975,9-18.
Isti,
Cerovačke pećine,
Izd.
Speleol. društva Hrvatske 1, Zagreb 1965.
75
Search History:
Result 00 of 00
00 results for result for
p.
Recommended
More From This User
Notes
Load more
