NA ZAVIAJ

STRANJANI I MATOEVCI NEKAD I SAD

Broj 77.
MISA NA GROBLJU GRADINI

Listopad, 2011.

U nedjelju iza Male Gospe, 11. rujna, na groblju Gradini je slavljena sveta misa na kojoj je, po veoma toplom vremenu, bilo nazono izmeu 160 i 170 osoba. Uz one koji redovito dolaze, najvie iz Hrvatske, bilo je i nekih Matoevljana i Stranjanana koji godinama nisu bili u rodnom kraju. Bilo je i nekoliko posjetitelja iz Australije, meu njima Marko Blaevi, Tomin, te ki Ie Blaevia sa svojim momkom, koji su se tih dana zatekli u Hrvatskoj kod svoje rodbine. Prije svete mise, koja je poela u 10,30 sati, upnika fra Dujo i fra Velimir su molili opijela na grobovima pokojnika. Nakon mise, tko je elio, dao je svoj novani prilog za nabavku kosilice za ureivanje groblja i za odravanje pristupnog puta.

upnik fra Dujo slavi misu ispred grobljanske kapele

Vjernici prate svetu misu S groblja se polo na ruak, najvie kod Mije i Josipa, sinova Pere Debeljaka, i kod Mare Debeljak, Miline. Okupljanja za odmor i ruak je bilo i kod nekih drugih kua, a u neto veem broju kod kue pok. Mile Bogdanovia, Bebinog, te kod Rude i Anelke osi.

2 UREIVANJE I NOVI IZGLED STUDENCA Na izvoru vode 'Studenac' u Bukovcu kroz due vremena nije nita raeno na njegovu ureivanu i odravanju. Betonsko malo korito bilo je puno mulja, a i voda je slabo u njega dotjecala. Postojala je opasnost da ljudska nebriga i nepotivanje dara Bojeg bude kanjeno 'bijegom' vode. Zato je bilo zadnje vrijeme da se neto poduzme. Dogovoreno je s Radenkom Boiem i njegovim zetom Goranom Vrtiem da bagerom naine iskop na mjestu gdje se pretpostavljalo jer to nitko nije znao pouzdano da voda iz stijene izbija, te da nabave i dovezu betonsku cijev, zatim cementa, kamena akaa i ljunka za betoniranje. Na 25. kolovoza sav potrebni materijal je pribavljen i obavljeni su planirani radovi kopanja i pripremanja iskopa, i u njega je poloena cijev promjera 100 cm. Sljedeih dana kolovoza i poetkom rujna obavljeno je betoniranje, stavljena nehrajua cjevica za istjecanje vode i s prednje strane, do visine iznad betonske cijevi, ciglom ozidan zid. Te poslove je vodio Stipo Vuli, Grozdin, kao glavni majstor, i Rudo osi, Josin, a dobrovoljnim radom su pomagali i radili na dotjerivanju prostora oko Studenca, netko vie netko manje, Ilija Ljevar, Vidov, Anto Bogdanovi, Jurin, Drago Majdandi, Markov, Markan Blaevi, Milin, te Boro Mirkovi i Milorad Ubovi sa sinom Jankom.

Svoje dobrovoljne priloge za ureenje Studenca, a kojima su pokriveni trokovi kopanja zemlje te nabavke i dovoza potrebnog materijala, dali su: fra Dujo Ljevar, fra Ivo Orlovac, fra Velimir Blaevi, fra Franjo Josipovi, Rudo osi, Josin, Mato Majdandi, Antin, Markan Bogdanovi, Iin, Anto Bogdanovi, Jurin, Slavko Ljevar, Pejin, Marica Debeljak, Milina, Pero Majdandi, Ante Matnoga, Drago Majdandi, Markov, i Branko poljari i Mira r. Ljevar. IZLET SVEENIKA U STRANJANE I BLAGOSLOV STUDENCA Sveenici-franjevci koji pripadaju samostanskom podruju Petrievca, trapisti i dijecezanski sveenici iz Banje Luke i okolnih upa, zajedno s biskupom Franjom Komaricom, na 28. rujna su se okupili na izletu u Stranjanima. Nakon to je obnavljanje Studenca zavreno, smatralo se prikladnim da se izvor vode i blagoslovi. Zgodna prilika za to bio je spomenuti izlet, tako da je u nazonosti petnaestak pristiglih sveenika, kao i petnaestak vjernika koji ive, ili su se u ovo vrijeme zatekli u Stranjanima i Matoevcima, biskup Komarica blagoslov i obavio. Kod toga blagoslova

3 nazona je bila i ga Marija Rapo, savjetnica u kabinetu gosp. Davora ordaa, ministra za izbjeglice i raseljena lica RS. Biskup Komarica moli a nazoni vjernici prate blagoslov Studenca

Biskup Komarica sa sveenicima i vjernicima nakon blagoslova Studenca Poslije obavljenog blagoslova svi su se zadrali kod Studenca i tu ruali i u druenju proveli par sati. MATOEVAKE I STRANJANSKE NJIVE I GRADINA SU GORJELI U nedjelju, 11. rujna, poslije podne, izbila je vatra u Matoevcima, na njivi u Ruiima. Poar se s njiva do veeri proirio i na umu prema groblju na Gradini, te okruio groblje i preao na drugu stranu. Da bi sprijeili primicanje vatre naseljenim kuama, vie onih koji su prije podne bili na misi na Gradini i zatekli se popodne u Matoevcima, pokuali su vatru ugasiti, ali bezuspjeno. Pred veer su stigli vatrogasci s manjim vatrogasnim kolima i borili se s vatrom do duboko u no. Izgledalo je da je poar ugaen, ali se vatra ponovno razbuktala u ponedjeljak, pa su osueni panjevi, sruena suha stabla od prijanjih poara, granje i lie

4 gorjeli mjestimice i u utorak, i vatra se proirila preko Tubia brda i Boinjca sve do njiva Ane Lukinine i Zorke Gani, ivkove. Opoaren je dosta irok pojas ali, sreom, nije bila ugroena nijedna kua i nije izgorjelo puno ume. Vatru su vatrogasci konano ugasili tek u srijedu ujutro. U gaenju poara, osobito prvoga dana, sudjelovali su Pero Debeljak, Matin, i Perin sin Mato, Josip i Mile Debeljak, Perini, Dalibor Debeljak, Matin, Mare Debeljak, Milina, Mato Debeljak, Ivin, s dva sina, Markan Blaevi, Milin, Ivo Blaevi, Franjin, Drago Blaevi, Jakovljev, Rudo osi, Josin, Markan Bogdanovi, Iin, Ivanka ki Markanova, Dragan i Janja Mijatovi, a u pomo je priskoilo i vie ljudi i momaka iza Gradine. IMAJU LI STRANJANI I MATOEVCI BUDUNOSTI? Zahvaljujui skupini hrabrih povratnika u 10-ak kua, Stranjani i Matoevci su poslije 2002. godine oivjeli. Povremeno im vie ivota udahnjuju i oni koji dou u pohod i obilazak rodnog kraja, a naroito snano u tim naim selima prostruji ivot, proet dozom optimizma, u vrijeme Stranjansko-matoevakih susreta, koji se od 2004. odravaju svake godine krajem mjeseca srpnja. Da li je to ipak dovoljno za podgrijavanje kakve-takve nade u pogledu budunosti? Povratnici neumitno stare, i nema s njima djece, a spomenuti Susreti su jednom godinje i u najboljem sluaju traju samo nekoliko dana. Gledajui na to, sutranjica za Stranjane i Matoevce ne ini se ruiastom, jer oni koji su se nakon vie od 15 godina ve snali i priviknuli na ivot u Hrvatskoj rijeili stambeni problem i nali zaposlenje te imaju neko stalno primanje teko da se odlue na povratak u svoj kraj iz kojega su silom i prijetnjama otjerani. Stoga se u oivljavanju tih sela na njih ne moe ozbiljnije raunati. Neka perspektiva za kakvu-takvu budunost mogla bi se, moda, nazrijeti jedino u povratku onih koji od prije rata godinama ive i rade negdje u Europi. Dakako, to bi se moglo dogoditi pod pretpostavkom da njihova imanja i kue u Stranjanima i Matoevcima nisu prodane ili zamijenjene, te da nisu sebi ve kupili stan ili kuu u RH. Naime, za Stranjanane i Matoevljane koji godinama ive i rade u Njemakoj, Austriji, vicarskoj, Nizozemskoj, Francuskoj, ili kojoj drugoj europskoj dravi, ako ne ele za stalno ostati u tim dravama sa svojim obiteljima, bilo bi bolje da svojom uteevinom obnove sebi kuu u Stranjanima ili Matoevcima, nego da to ulau negdje u Hrvatskoj. U Stranjanima i Matoevcima priroda je ouvana netaknuta, i pogodna je za miran i zdrav ivot. Tu bi svatko bio svoj na svome, a zna se kako je na svijet primljen u Hrvatskoj, i kako na njega s nepovjerenjem i zaviu gleda tamonje domae puanstvo. Prilike u Republici Srpskoj zasad jesu politiki i ekonomski nepovoljne, ali se i za Hrvate mijenjaju nabolje, a izvjesno je da e i BiH kad-tad postati dio Europske Unije, i tad e se sve promijeniti i poboljati, i Republika Srpska nee biti ono to je sada! Dakako, ovim napisom ne nagovaram nikoga da postupi prema iznesenom razmiljanju. elim samo potaknuti da svatko sam trijezno razmisli i prosudi to mu je najbolje, da se ne bi poslije morao kajati, kada za ispravljanje pogreke bude prekasno!

Prireuje: Velimir Blaevi, Marije Dimi 4, 78000 BANJA LUKA, BiH Tel/Fax: 00/387/51/354-813