Slidi dakle - ree - stope moje. I uputismo se uz goru, mnogo kamenitu i strmenitu. Petar Zorani Planine - 1536. god.

Priredio: Klasni Dorijan, PO PDS Velebit i VS HPS Stanica Zagreb Izdao: U Zagrebu 2010. godine, PDS Velebit Izvor tekstova: Skripte za obuku PZS Poetnica za Planinarsku kolu PO PDS Velebit AO i SO PDS Velebit Slobodni izvori s mree Izdanja g. Alana aplara Skripta za obuku HGSS-a Tehnike spaavanja u ljetnim i zimskim uvjetima - Muini, Butala www.pdsvelebit.hr Zvezdana Lali - Pripovjedaica Velebitaka pjesmnarica

Svrha materijala: Obuka lanova PDS Velebit na Opoj planinarskoj koli Fotografije: lanovi PDS Velebit

Kazalo

Uvod Planinarstvo Hrvatske planine i prirodne ljepote Hrvatski Planinarski Savez PDS Velebit - velebitaki duh Ratkovo sklonite Oprema Osnove kretanja u planinama Uzlovi Bivakiranje Prehrana i higijena u planinama Kartografija i orjentacija Meteorologija Opasnosti u planinama HGSS i Vodika sluba Prva pomo Alpinizam i speleologija Kodeks planinarske etike Velebitaka pjesmarica

Uvod
Drevni narodi nikada se nisu penjali na vrhove svojih planina. U stvari planine i nisu bile njihove, tek si je europski ovjek dopustio luksuz prisvajanja planina, i ne samo da je iste prisvojio, nego ih je i osvajao. Gotovo je opsesivno odlazio na vrhove najviih planina svijeta. Sve boljim i boljim tehnikim pomagalima doao je do stupnja kada moe svladati veinu planina. to sada? Traio je sve tee i tee uspone, reducirao svoju opremu pa tako ponavljao svoje poduhvate a kada je uspio i jedno i drugo, pokuao bi svoj uspon ponoviti u to krae vrijeme ili u isti dan osvojiti to vie vrhova. Vrag e ga znati to e ovjek izmisliti kad bude doao do svojih krajnjih granica, kad se popne na sve vrhove svijeta u najkrae mogue vrijeme. Moemo pustiti mati na volju i pretpostavljati da e ljudi tada osvajati planine na drugim planetima ili nekakve cyber-uspone u nekom cyber-svijetu, ali to su sve pekulacije. Malo sam se udaljio od teme, je l? Istraiti, otkriti, objasniti! Nekako su to kljune rijei dvadesetog i dvadeset i prvog stoljea. Nekako su to bile kljune rijei kad se radilo o planinama i planinarstvu, od kada ono postoji. Sad, kad smo veinu otkrili, kad je na skoro sve dijelove Zemlje kroila ljudska noga, sad kad je teko nai prizor kojeg prethodno nije vidjelo ljudsko oko, sadto sad? Planinarei rijetko ete se nai u neistraenim krajevima. Moe se kazati da je svaki zalazak Sunca drugaiji, moe se kazati da planine mijenjaju svoje boje i atmosferu kako prolaze godinja doba. Ali nisu li to ipak jedne te iste planine? Sto puta ste bili na Sljemenu, ve vam je dosadno, stalno isti ljudi, stalno isti putovi, isti vidici, stalno isti domovi? Slaete li se? Mislite li da je naglasak na istraiti, otkriti i objasniti? Ukoliko je odgovor da, rei u vam okanite se orava posla, planinarenje ipak nije za vas! Da se razumijemo, nezgodno je otkriti nove stvari ali opsesivno odlaziti na planine zato da bi ih se osvojilo, to jednostavno nije onaj duh s kojim mi odlazimo u prirodu. Rei emo da je naglasak na osjetiti, nikako na osvojiti. PDS Velebit ima neto to ja zovem kolektivnim pamenjem. Bezbroj puta ut ete starije lanove kako prepriavaju stare izlete, opisuju krajolike, vremenske uvjete, putove, situacije i ljude. U biti mnogo vie priaju o ljudima i situacijama nego o prirodi na izletima. To je zato to su meuljudski doivljaji ravnopravan dio planinarskog izleta. Stii mokri od kie i snijega u dom, sjediti naveer okupljeni pred vatrom ili spavati pod vedrim nebom ima posebnu ar. Isto kao to posebnu ar na izletima ima prehrana. Na izletima nema moje i tvoje, hrana se stavlja na sto pa svi grabe) zato je bolje imati to vee lice i vilice kako bi se to vie zgrabilo.. he he). Ili kad se jedva jedvice stigne na noni vlak pa se u ruksaku pronae jo kakav slasni zalogaji. To je sasvim drugaije od take away prehrane.

Stii na neki vrh pjeke, tekog ruksaka, pod Suncem koje ari i pali ili voziti se iarom ili autom, nije isto. Kad se namuite neto vidjeti, onda to zaista gledate drugim oima. Iako ljudi ee prepriavaju situacije nego osjeaje koje je u njima probudila neka planina, vrh, drvo ili detalj poput kukca, odsjaja Sunca u potoku, um vjetra, dodir stijene to nije razlog iz kojeg planinari poput nas idu na izlete. Doivljaj prirode neto je vrlo neuhvatljivo, teko za opisati rijeima, osobno i neponovljivo. Kako moete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svjeinu zraka ili bistrinu vode, kako vi to moete kupiti? Pismo indijanskog poglavice Seattlea predsjedniku SAD-a Franklinu Pierceu. Kad bi mogli prodati ovo o emu je pisao Seattle, tada bi planine otkrivali iz TV emisija, osjeaje prikazivali brojevima i grafovima a planinarenje jedva da bi imalo smisla. Ja mislim da planinarenje ipak ima smisla a vi sad procijenite za sebe. Tomo Krajina

Poglavica Seattle (1786 - 1866)

Planinarstvo
Planinarstvo je skup djelatnosti usko i iroko vezanih uz samostalno kretanje gorskim i planinskim podrujima. Osim usko tehnike definicije, planinarstvo je zapravo ivotni stil pojedinca koji se samostalno odluio potivati odreene norme ponaanja u odnosu prema drugim slinim osobama, okruenju a naroito prema prirodi. Kada govorimo o prirodi i okruenju, ne govorimo samo o planinama, nacionalnim parkovima, otocima, moru i rijekama ve i o vlastitom mikro okruenju, okoliu u urbanim sredinama i radnim mjestima. Biti planinar znai imati jednaki ispravni odnos prema svim aspektima ivota, potivati temeljna civilizacijska naela u drutvu a iznad svega potivati ivot, kako ljudski tako svih bia i biljaka u prirodi. Osim nemjerljivih uitaka, planinarstvo donosi i odreenu odgovornost prema prirodi i prema ostalim planinarima. Izrazito je zadovoljstvo biti planinar, ne zbog nagrade ugodnog drutva, prekrasnih krajolika, svjeeg zraka, adrenaliskih dogaanja i slinih prateih pojava, ve najvie iz unutranjeg mira i osjeaja sjedinjenosti i potovanja prema prirodi. Planinarstvo nije sport, jer tu nema natjecateljske borbe, koja je bitno obiljeje svakog sporta. No, planinarstvo itekako ima neke elemente sporta, a to su samodisciplina, osjeaj timskog rada, tehnika znanja i potreba za stalnim uvjebavanjem tehnika, naroito u teim oblicima planinarstva. Planinarstvo nipoto ne treba pobrkati s izletarenjem ili ekskurzijama ili obinim turizmom. Planinarstvo iziskuje odreenu obuku, odreeno znanje a vremenom i s iskustvom donosi i potrebu za novom edukacijom. Ova kola prvi je, a po mnogima prvi je i najtei, korak k cilju kojem teimo, a to je obuiti vas kako biste i vi na to bolji nain mogli osjetiti ari planinarstva.

Dorijan Klasni

O postanku planina
Povrina Zemlje obavijena je kontinentalnim i oceanskim ploama koje su u stalnom kretanju. Upravo zbog tog kretanja dolazi do povrinskih promjena koje se oituju nastajanjem i nestajanjem planinskih lanaca. Nita na Zemlji nije stalno. Podvlaenjem oceanske kore pod oceansku nastaju oceanski otoni lukovi. Podvlaenjem oceanske kore pod kontinentalnu, nastaju kontinentalni vulkanski lukovi. Na taj nain nastaju visoka ulanana gorja, kao npr. Ande. To su esto sizmiki vrlo nestabilna podruja uz este pojave vulkana. Sueljavanje sedimentnih stijena (vapnenci, dolomiti, itd.) koji prekrivaju kontinentalnu koru dolazimo do treeg tipa planina. A upravo se to dogodilo u naim i susjednim krajevima. Tako su nastale Alpe i Dinaridi.

Dalibor Oruli

Kamena galerija Juni Velebit

Hrvatske planine i priroda

Iako im visina esto ne odaje pravu snagu, ljepotom se mogu mjeriti i sa puno veim svjetskim gorjima. Najvia planina Hrvatske je Dinara sa svojih vrhom od 1831 metara nadmorske visine. Najdua i povrinom najvea planina u Hrvatskoj je Velebit. Dinarsko gorje, neformalna osovina hrvatskog planinarstva, poznato je i u svjetskim razmjerima kao klasino podruje dubokog kra. Njihovo podjednako veliko bogatstvo povrinskog i podzemnog reljefa osigurava hrvatskom planinarstvu nepresunu osnovu djelovanja i specifian peat. Planinarenje u ovom razmjerno niskom gorju u mnogoemu je slino visokogorskom. Otri kraki oblici, goli kr, oskudica vode, surova klima, nedostatak vegetacije i slaba naseljenost postavljaju pred planinara velike zahtjeve. Ako se trai neto nie i pitomije, tu su Gorski kotar i umberak. Planine savskodravskog meurjeja sasvim su drugaije. Blai oblici i visine, bogatstvo vode i vegetacije, opet su osnova ugodnih i lakih planinarskih izleta. Veliki broj najvanijih hrvatskih planina nalazi se unutar zatienih prirodnih podruja. Kako bi se priroda zatitila zakonodavac je donio uredbu po kojoj kategorije prostorne zatite prema Zakonu o zatiti prirode u Hrvatskoj se dijele na: Nacionalni park, Park prirode, Strogi rezervat, Posebni rezervat, Spomenik prirode, Zatieni krajolik, Park uma, Spomenik vrtne arhitekture U naoj zemlji postoje osam nacionalnih parkova (Plitvika jezera, Brijuni, Risnjak, Mljet, Sjeverni Velebit, Krka, Kornati i Paklenica), 11 parkova prirode (Otok Lastovo, Kopaki rit, Papuk, Lonjsko polje, Velebit, Uka, Medvednica, Telaica, umberak-Samoborsko gorje, Biokovo i Vransko jezero) te dva stroga rezervata (Roanski i Hajduki kukovi te Samarske i Bijele stijene)

NP Plitvika jezera

Hrvatski planinarski savez

HPS je jedini nacionalni portski savez planinarske djelatnosti u RH dragovoljno udruenih planinarskih drutava i klubova, gradskih i upanijskih planinarskih saveza, Hrvatske gorske slube spaavanja i njenih stanica, stanica vodike slube, tj. planinarskih udruga, koje se udruuju poradi ostvarenja i unapreenja zajednikih ciljeva, interesa i djelatnosti. Organizacija HPS-a Skuptina - bira predsjednika i dopredsjednika Saveza, predsjednika Izvrnog odbora i potvruje lanove Izvrnih odbora, Nadzornog odbor i Sud asti. Mandatno razdoblje skuptine je etiri godine a sainjavaju je predstavnici svih planinarskih udruga lanica HPS-a. Glavni odbor - sastaje se svake godine u veljai a ine ga predsjednik i dopredsjednik Saveza, lanovi IO-a, proelnici svih strunih i organizacijskih komisija HPS-a, te predstavnici upanijskih planinarskih saveza. Izvrni odbor - ima 11 lanova a predlae ih predsjednik IO kao mandatar. Izvrni odbor je izvrno-operativno tijelo HPS-a a sastaje se jednom mjeseno ili po potrebi. Nadzorni odbor - ima pet lanova i zamjenike Sud asti - ima pet lanova i zamjenike Tijela Glavnog i Izvrnog odbora jesu:

organizacijske komisije za: gospodarstvo, promidbu i izdavatvo, odlikovanja, povijest planinarstva, statutarnu, kadrovsku i normativnu djelatnost, suradnju s upravama zatienih planinskih podruja, visokogorske uspone, daleka planinarska putovanja i pohode i strune komisije za: kolovanje kadrova, alpinizam, sportsko penjanje, speleologiju, vodie, orijentaciju, planinarske putove, zatitu prirode, planinarsko skijanje.

PDS Velebit
Planinarsko drutvo Sveuilita Velebit osnovano je pod tim imenom 1950. godine, a nastalo je izdvajanjem skupine sveuilitaraca iz tada jedinog matinog planinarskog drutva Zagreb. Sjedite drutva je od osnutka nepromijenjeno i prostorije se nalaze u Zagrebu, u Radievoj ulici 23. PDS Velebit upravlja planinarskim sklonitem na Samarskim stijenama poznatijim pod imenom Ratkovo sklonite. PDS Velebit svojim je djelovanjem bilo neprekidno vezano uz Sveuilite; u doba postojanja SOFK - Sveuilita, PDS Velebit bilo je lan tog saveza, jedno vrijeme je SOFK Sveuilita financirao dio djelatnosti i sve reije drutva. Uz ne tako davnu povijest PDSV-a treba spomenuti i sudjelovanje lanova PDSV-a u domovinskom ratu; lanovi PDSV su u srpnju 1991. godine sudjelovali u sastavu Gorske slube spaavanja u transportu bolesnih i iznemoglih izbjeglica preko Velebita. U listopadu 1991. godine formirana je Planinska satnija Velebit. U toj satniji i u HV sudjelovalo je 120 lanova PDSV tijekom etiri godine rata na planinskim poloajima. PDS Velebit podijeljen je u tri osnovna odsjeka. Planinarski, Alpinistiki i Speleoloki. Nad odsjecima bdije Uprava. Planinarski odsjek najbrojniji je odsjek PDS Velebit. Svake jeseni PO organizira popularnu planinarsku kolu koju pohodi veliki broj zainteresiranih a oni eljni vie uzbuenja i akcije dalje se profiliraju na zimskim teajevima. Svake godine u sijenju PO bira svog proelnika, zamjenika i oruara. PO se, uz ostale odsjeke, brine o Ratkovom sklonitu. Dobrodoli!

O Ratkovom sklonitu na Samarskim stijenama

Sjedimo uz vatru ognjita. Kao tornjevi hramova oko nas su stijene, mi smo kao u prostoriji, jer je to sve blizu i dohvatno ali visoko i okomito kao zidovi. U srcu smo Velike Kapele, to se do Frankopana nazivala Gvozdom, ovdje smo na Samarskim Stijenama uz Ratkovo sklonite na 1184 m n/m. 150 km od Zagreba nalaze se Samarske stijene. Samarske stijene i Bijele stijene ine strogi rezervat prirode. Do Ratkovog sklonita stiemo s 13tog kilometra umske ceste Tuk-Jasenak nakon oko pola sata hoda udesnom krkom umom. Iznad sklonita je 35 metarska stijena erpas. Ratkovo sklonite sagradili su lanovi Planinarskog drutva Sveuilita Velebit a nazvano je po Ratku apeku lanu istog koji je poginuo u stijeni pika u 21. godini ivota. Prilikom gradnje nastala je pjesma koja je i danas himna tog drutva: To su napravili njih trinaestero ija imena danas treba s potovanjem izrei: eljko Cerni, Nikola imunovi ime, Ivica Siroti, Nada Krausl, Ivan Gjetvaj, Vinja Boltar, Tefko Saraevi, Boko Frolich,

Ive Bujan, Vlado Matz, urasek, Zvonimir Zebi, Branko Haramini, te Matija Mance kao gost. U ivotu sklonita bila je znaajna 1982. godina kada su nemili ljudi koji s planinarstvom nemaju nikakve veze usljed jedne od svojih akcija sklonite do temelja zapalili. PDS Velebit se naao u jednoj, na alost estoj, tunoj i tekoj situaciji, u neprilici u kojoj su velebitai uvijek ispoljili svoju snagu, raseljeni po cijelom svijetu i skupljeni ovdje u domovini, odluili su obnoviti Ratkovo sklonite. Njih 250 je dalo svoj novac, a njih 135 prionulo je poslu. I tako je nakon stotina radnih sati izgraeno sklonite s 12 leajeva, opremljeno cisternom s pumpom, tednjakom, pokustvom i opremom za ugodan boravak. Od tada generacije velebitaa svake godine, ponekad vie a ponekad manje, odravaju Ratkovo sklonite, ljeti deuraju a zimi iste i uivaju u ovom dragulju u srcu Gorskog Kotara. Izvadci autora: Ismet Balji - Puba (iz knjige 50 Velebitovih godina, Zagreb, 2000.)

Oprema
Sezona planinarenja traje cijelu godinu stoga se planinarska oprema moe podijeliti na ljetnu i zimsku a treba biti prilagoena planini, vremenskim prilikama, godinjem dobu i trajanju ture. Dijeli se na osobnu opremu i zajedniku opremu. Planinarska oprema prikuplja se godinama. Postoje bitni imbenici kvalitete kod opreme to ne znai da nam ba za svaku turu treba i najkvalitetnija oprema. Opremu treba uvati i odravati posebnim sredstvima za odravanje (gojzerice, goretex, isl.) Planinarska odjea i obua mora biti lagana, praktina, jednostavna i izdrljiva, mora odravati i regulirati tjelesnu temperaturu, titit od vjetra i vlage. Svaki planinar trebao bi imati slijedeu opremu: Planinarske cipele (gojzerice) 2 para arapa (tankih i debelih) Hlae Donje rublje (sintetiko) Sintetiku potkoulju Flis (ili vesta) Vjetrovku (preporuljivo sa Gorotex materijalom) Kapu Rukavice Ruksak (minimalno 50 litara) Prvu pomo Karte i kompas 2 zamke, poeljno je i trake Glenjake Kontejner za vodu Kinu kabanicu Navlane hlae protiv kie Vrea za spavanje

eona lampa Svijea i ibice Tablete za dezinfekciju vode Karimat (podloka za leanje) Kuhalo Loni Pribor za jelo Pribor za higijenu Rezervna odjea Hranu (eljezna rezerva) tapovi za hodanje Naoale za zatitu od sunca 2 karabinera Vree za spavanje mogu biti sintetike ili punjene perjem. Sintetike vree bolje podnose vlagu a pernate pruaju kvalitetniju zatiti od hladnoe.

Karimati ili prostirke nainjeni su od pjenaste gume ili dolaze u verziji koja se puni zrakom.. Prvenstveno slue kao izolacija ispod vree ali mogu biti iskoriteni jo za mnoge stvari - izrada nosila, udlaga i sl.

Planinarske cipele (gojzerice) moraju biti lagane i visoke radi lakeg i sigurnijeg hodanja. Zbog klizanja po kamenjaru cipele moraju imati vibram don. Za zimu i vee visine cipele su obloene a postoje dupleks, tripleks itd. obloge. Postoje i cipele s vanjskim dijelom od Gore-texa. Mokre cipela nikako ne suiti uz tednjak ili otvorenu vatru. Suiti ih treba na toplom zraku ili to blie stropu, gdje je cirkulacija i temperatura zraka vea. Kad se kupuje nova cipela treba biti bar jedan do najvie dva broja vea (prsti na nogama ne smiju osjetiti nos cipele).

Flisevi se izrauju od posebnih materijala, izrauju se sa zatvaraem ili navlae preko glave. Mogu biti izraeni i od mikroflis materijala. U njemu je jako toplo ispod vjetrovke. Wind stopper (engleski:wind=vjetar stopper= zaustavljiva): slino kao i flis samo to titi od vjetra zahvaljujui materijalu koji ne proputa zrak izvana prema unutra. esto znaju imati pojaanja na ramenima i laktovima gdje se najvie troi materijal. Vjetrovki ima raznih izvedbi. titi od kie i vjetra. Izrauje se od raznih materijala. ukavac, Gore-tex koji je vieslojni i die, nema znojenja, nepropustan. Gorotex jakne ne smiju se prati jakim deterdentima i nikako ne koristit omekiva. Nakon pranja obavezno impregnirati sredstvom za impregnaciju. Prva pomo: Mali komplet s nekoliko zavoja, dezinfekcijsko sredstvo, tablete za bolove, sterilne vate, gaze, flaster, hansaplast, astrofoliju, kare (ilet), trokutastu maramu, malu bateriju, vidaljku, itd.

Planinarske hlae koje se danas koriste uglavnom su izraene iz sintetikih materijala koji im daje elastinost, omoguuju disanje (nema znojenja), tite od lagane kie (rosulje) ne upijajui kapljice. Nakon pranja povremeno ih treba impregnirati s tekuinom za impregnaciju. Rukavica imamo nekoliko vrsta, pamunih, vunenih s jednim ili dva prsta, bez prstiju ili s prorezom, vestonske i navlane od ukavca. Kapa moe biti vunena, stoastog oblika ili oblika skafandera (vjetar i hladnoa), protiv sunca ljeti koristi se platneni bijeli eir sa irokim obodom.

Ruksak (naprtnjaa) izrauju se od poliamida i poliestera. Ima ih raznih veliina i oblika. Jednostavni, praktini, nepromoivi te dobro je ako imaju, privrenje za dereze, cepin i skije. Ruksak ne smije biti puno iri od lea (treba izbjegavati bone depove) da ne stvara problem kad se prolazi kroz ue prolaze i ikaru. Zgodnije je nositi ruksak bez aluminijskih nosaa. Naramenice ruksaka trebaju biti iroke i podstavljene. Ruksak bi trebao biti najmanje 50 l volumena. Slaganje ruksaka Ruksak je potrebno sloiti na logian nain. Stvari koje bi nam mogle biti potrebne tijekom kretanja (kapa, rukavice, zatitna odjea, prva pomo, voda, hrana, kompas, karta i sl) trebaju bit lako dostupne (kapa ruksaka, vanjski depovi ili vrh ruksaka) a ostatak opreme treba biti pakiran na preporueni ergonomski nain - lake stvari (vrea) na dno ruksaka a najtee uz unutarnji brid ruksaka to blie lopaticama. Obratite pozornost na kapu ruksaka koja ne smije biti preteka i prenatrpana naroito kod polu praznog ruksaka jer moe zanositi ruksak a time i tijelo.

Slaganje opreme na ruksak U naelu, osim u nekim posebni situacijama, nije preporuljivo slaganje opreme izvan ruksaka. Kretanje kroz prirodu moe na dovesti u razne situacije i svaki viak opreme koji nije uredno spremljen u ruksak potencijalni je problem (moe otpasti, otetiti se, smoiti se, zapesti o granu, ograniit mobilnost ili ak i dovesti do ozljede - nae ili osoba iza i ispred nas). Ako smo ogranieni prostorom onda treba slijediti neka pravila: opremu treba slagati u visinu kako bi tijelo bilo ire ili jednako irini ruksaka, nikako obrnuto. Hodake tapove treba spremati na nain da je vrh okrenut na dolje sva oprema koja ima otre bridove mora biti izolirana.

Kretanje s ruksakom Kod kretanja bitno je pomou zatezaa i pojasa ruksaka raspodijeliti teinu na kukove a ruksak uvijek odravati uspravnim. Gravitacijski centar ruksaka uvijek mora biti to blii sredini lopatica.

tapovi kao pomagalo u hodanju vrlo su praktini, mogu se podeavati na odgovarajuu visinu i nesmetano nositi uz naprtnjau. Pomou tapova odrava se ravnotea tijela, a tijelo rastereuje, vrlo je vano kad se nosi tei teret.

Kontejneri za vodu Kabanica

eir

eona svjetiljka

Vjetrovka

Kompas

Teleskopski tapovi

Gamae (glenjae)

O materijalima GORE-TEX MEMBRANA - srce je svih GORE-TEX proizvoda. Sadri preko 1.4 milijuna mikroskopskih pora po cm2. Te supare 20,000 puta manje od kapi vode ali 700 puta vee od molekule vodene pare to GORE-TEX ini potpuno vodonepropusnim izvana dok dozvoljava znojnoj pari izlazak. Materijal je takoer tretiran s tvari koja spreava ulaz tjelesnim uljima. Za razne namjene oblikovane su razliite membrane: GORE-TEX PACLITE SHELL 3-LAYER GORE-TEX PRO SHELL 2-LAYER GORE-TEX PRO SHELL 3-LAYER GORE-TEX PERFORMANCE SHELL GORE-TEX SOFT SHELL POLARTEC flisovi nadometaju klasine materijale za zadravanje topline dok smanjuju teinu istih. POLARTEC materijali solidni su i po pitanju vodonepropusnosti i zatite od vjetra. COOLMAX materijali namijenjeni su vruim danima jer omoguuju bre i kvalitetnije hlaenje tijela pod naporom. CORDURA materijali dolaze u mnogim oblicima: ravnim, naboranim, laganim, tekim, najlonskim, itd. Ono to je bitno za CORDURA materijale je visoka izdrljivost pa su tako naprtnjae i cipele od tih materijala visoko cijenjene. O proizvoaima Svaki proizvoa ima svojih dobrih i loih dana, ali neki ipak prednjae svojom kvalitetom proizvoda. Ipak, treba obratiti panju na modele i materijale. Najbolji nain jeste svakako kontakt s korisnicima, forumi, usmena predaja i konano isprobavanje. Ovo su neki od cijenjenjijih, ali to ne znai da neki manje cijenjeni ne mogu povremeno ubost. Treba obratiti panju i na odnos cijena/kvaliteta kao i na namjenu. Sigurno ne treba po kamenjaru guliti troslojni Performance Shell Goretex.

WINDSTOPPER materijali poznati su kao vrhunska zatita od vjetra dok omoguavaju prozranost. U kombinaciji sa SOFT SHELL-om kombiniraju zatitu od vjetra s vodonepropusnou i toplinom.

Schoeller 3XDRY tehnologija omoguava da se vanjski dio tkanine tretira sredstvom za impregnaciju koja ini materijal vodonepropusnijim. U isto vrijeme, tkanina biva tretirana iznutra kako bi bre prenosila vlagu. To ini proizvode Schoeller 3XDRY brzo sueima.

Osnove kretanja u planinama

U kretanju planinom u pravilu treba koristiti oznaene (markirane) planinarske putove. Samo u iznimnim sluajevima koristimo se ostalim tj. neoznaenim putovima. Za kretanje neoznaenim putovima potrebno je vie znanja iz orijentacije u prirodi i sluenje odgovarajuim zemljovidima terena kojim se kreemo. Hodanje planinskim putovima dijelimo uglavnom na: hodanje uz padinu (uspon), hodanje niz padinu (silazak) i prijeenje padina. Preporuljivo je kretanje zapoeti prethodnim zagrijavanjem Kod uspona koraci ne smiju biti predugaki, nego usklaeni prema konfiguraciji zemljita i mogunostima skupine. Gaziti treba cijelim stopalom. U hodu treba teiti uspravnom poloaju tijela, kako bi simetrala tijela prolazila sredinom tijela. Takav prirodni poloaj najmanje umara u kretanju. Kod silaska gaziti cijelim stopalom, tijelo blago sagnuto, noga se prua naprijed, sagiba u koljenu, amortizira optereenje tijela i naprtnjae. Silaz niz padinu je tei, na kraju izleta snage su na izmaku (umor), koncentracija poputa. Silazak optereuje zglobove i none miie. Silaziti niz padinu nije jednostavno, ovjek se lako posklizne, naroito na veim strminama. Niz blage padine silazimo duim koracima, niz strmije padine kraim koracima. Prijeenje padina moe biti vodoravno, zatim s tendencijom uspona ili silaska. Ritam kretanja treba biti ujednaen, prilagoen terenu i teretu koji nosimo. Brzo kretanje mnogo vie zamara od polaganog ali jednakomjernog. U poetku kretanje mora biti malo sporije dok se tijelo ne razgibai dovoljno zagrije. Zatim slijedi reguliranje tjelesne topline odjeom jer dolazi do znojenja (topla i debela, a posebno nepropusna odjea se skida). Daljnje kretanje treba biti ritmino i u skladu s terenom kojim se kreemo. Po dolasku u planinarski dom oznojenu majicu - potkoulju presvuci i zagrni se vjetrovkom (misli na svoje bubrege).

(posebno se to odnosi na uspone). Nakon zagrijavanja odreuje se tempo hodanja i to, shodno planinarskoj etici, prema najslabijem u skupini.

Hodanje treba uskladiti s disanjem tako da ono bude mirno i jednakomjerno. Disati bi trebalo samo kroz nos. Disanje kroz usta je znak da je kretanje prebrzo i da nije usklaeno s tjelesnom kondicijom. Kod planiranja kretanja potrebno je voditi rauna o terenu kojim se kree. Napor ovisi o duini puta i brzini kretanja, o visinskim razlikama koje se trebaju savladati, nagibu terena, vrsti zemljita po kojem se kree (zemlja, blato, kamen, sipari, makija, uma). Uvijek treba izabrati tvrde i vrste padine gdje ne prijeti opasnost od odronjavanja. Na jako strmim padinama gdje nema staza ni putova esto se hvatamo i rukama radi odravanja ravnotee tijela. Oslonci i oprimci moraju biti to sigurniji i vri da se ne bi odronili ili odlomili. Izbjegavati hodanje po cesti, asfalt ne ublaava udarac noge u tlo i noge se umaraju te dolazi do uljanja. Zapamti! Stazu ispred sebe promatrati, moe zapeti za korijen drva, ugaziti u neku rupu, poskliznuti se na kamen ili zapeti za nisku granu. Ne skretati sa staze i odvajati se od skupine, drati uvijek dovoljan razmak u skupini radi domino-efekta i moguih udaraca grana po licu. Ruke ne drati u depovima, jer se u sluaju pada nee moi doekati rukama. Ako netko ima neku kroninu bolest, prije zahtjevnijih kretanja neka se posavjetuje sa lijenikom i o tome upozna odgovornog vodia.

Potrebno je predvidjeti i to pravilnije vremenski rasporediti kretanje i odmore. Poeljno je unaprijed znati mjesta za odmor a prilikom kretanja voditi rauna da se u pravilu daju krai odmori nakon svakog sata hoda po 10-tak minuta, a svakih 4-5 sati hoda po jedan sat odmora. To ne treba bukvalno shvatiti. Odmor treba biti tamo gdje je za odmor odgovarajue mjesto, zaklonjeno mjesto (hlad, bez vjetra), dui odmor koristiti za okrjepu, pripremanje hrane i sl. Za vrijeme odmora dobro je malo pojesti i popiti. U sluaju gubljenja, natrag do markacije cilju. kretanja pogrenim putem tj. skupinu treba okupiti i vratiti ispravnog puta ili posljednje te zatim krenuti dalje prema

Ako se pribliava no ili nevrijeme, skupina se mora pripremiti na prinudno bivakiranje. To se radi onda kada se procjeni da je izgubljeno dosta vremena (ekanje, lutanje i sl.) i da skupina taj dan nee ostvariti cilj. Prekid ture nije popularan i u tim sluajevima dobro prosuditi situaciju. Sudionici su u veini sluajeva nerealni u procjeni mogunosti nastavka kretanja i odluku treba prepustiti najiskusnijem planinaru. Njegova odluka temeljit e se na sigurnom voenju do cilja ili sigurnom povratku svojim kuama.

Zapamti! Uspjeh ture - pohoda ovisi ba o pravilnom reimu i tempu kretanja koji je najpovoljniji za sve sudionike skupine. Voditi takoer brigu o teini opreme (ruksaka), neophodne za due dnevno kretanje. Prema iskustvu dnevno planirati najvie 1500 m uspona ( to znai oko 300 - 350 m visinske razlike na sat u usponu, a u silasku 500 - 700 m visinske razlike na sat). Preporua se planirati i priuvno vrijeme, koje ponekad neplanirano utroimo (traei put, markaciju, problemi pojedinaca u skupini, nevrijeme i sl.).

Planinarski putovi
Putovi po planinama doprinijeli su mnogo razvitku planinarstva. Da bi ih mogli koristiti oznaeni su posebnim oznakama - markacijama. Znakovi se postavljaju po kamenju, stijenama i stablima, uz cijelu duinu puta kojim se kreemo. Velika veina planinara koristi oznaene putove, ali ima i onih koji koriste neoznaene putove. Imamo dvije vrste planinarskih putova: Obine susreemo svugdje po planinama i uglavnom na njima nema opasnosti. Osigurani putovi se nalaze uglavnom po alpskim predjelima ugraeni po stijenama i grebenima. To su staze umjetno ukopane u stijene, mjestimice uklesane stepenice, zabijeni elini klinovi povezani sajlom. Prije kretanja takvim putovima uvijek treba provjeriti ispravnost klinova i sajli. Planinarskim putovima se obino bave markacisti. Njihova je zadaa stalno odravanje planinarskih putova kojima upravlja planinarsko drutvo. Markacije prema normama komisije za planinarske putove HPS-a Info table - Info table veliine su 80 x 80 cm. Iznimno visina moe biti neto vea ako poloaj terena to zahtijeva. Izraene su od aluminijskog lima. Oslikane su vrstom reflektirajuom folijom. Okvir je smei u skladu s bojom turistike signalizacije. Skica je u raznim bojama za svaku pojedinu stazu a na svijetlo zelenoj podlozi. Postavlja se u pravilu u mjestima i ima za cilj da pjeaku doara poloaj kao i teinu vrijeme potrebno za obilazak po Putokazi - crveni na kojima je bijelom bojom ispisan slijedei cilj, vrijeme potrebno za stii do njega, i broj puta kojeg treba slijediti. Postavljaju se u pravilu na krianjima, i usmjereni su u pravcu kojim staza nastavlja. jedine staze.

Putokazi - smei, u mjestima su putokazi smee boje, dimenzije 80 x 20 cm i upuuju zainteresirane na poetak pojedine pjeake staze ili pak na info tablu.

Markacije se nanose bojom na kamen ili drvo. Promjera su ne veeg od 12 cm s bijelim unutarnjim poljem ne veim od 6 cm

Usporedna markacija postavlja se na ploe na tlu i u pravcu hodanja. Duine je 15 cm, a irine 3 cm svaka linija.

Oznaka za blizinu krianja postavlja se cca 50 m prije krianja i ima zadatak upozoriti pjeaka na dolazak na krianje.

Markacije s repiem postavljaju se na skretanjima ili zavojima. Brojka uz pojedini repi oznaava broj puta na kojem se markacija nalazi. Brojke se stavljaju uz markacije svakih 5 minuta hoda

Hvala ti na utoitu
Izlet na Zavian Ve stoljeima prima u svoje okrilje brojne zaljubljenike u tvoje padine, otkriva im svoju ljepotu u sjaju sivo-zelene palete boja i ljubomorno uva svoje najvee tajne. Prekrasna si, planino! I kada te veo noi skriva od naih pogleda a obrise ti nasluujemo u svjetlu mjeseine, i kad jutarnja magla isti tvoje pore kroz koje mi, polako, sanjivi stupamo slijedei duboki trag u snijegu, i kad ti vrhovi blistaju okupani zlatnim sunevim zrakama a pogled se prua daleko na jadransku puinu - udesna si! Skriveni monolozi naih dua odjekuju tvojim stijenama. Priznajui ili ne, svi smo mi tu, s tobom, iz nekog razloga; jer volimo, jer osjeamo, jer tugujemo, jer bjeimo, jer zacjeljujemo rane. Hvala ti na tiini koju ujem. Hvala ti na udotvornom lijeku kojim vraa sve potroeno. Hvala ti, planino, na utoitu!

Zvezdana Lali

Uzlovi
U planinarstvu uzlovi se koriste u raznim situacijama. Prilikom kretanja planinara na ledenjakim turama primjenjuju se za navezivanje na ue, bilo direktno bilo pomonim uetom - zamkom. Primjenjuju ih penjai u stijeni kod osiguranja, speleolozi pri sputanju u jame i sl. U navedenim aktivnostima potrebna je izrazito uvjebati koritenje uzlova. Osim toga, ponekad nam je pri kretanju markiranim stazama potrebna pomo jedne ili vie zamki ili vodikog ueta za izradu rukohvata. najbolji primjer je samoosiguranje pri kretanju alpskim stazama osiguranim elinim sajlama. I na markiranim stazama naih planina u nekim je izvanrednim situacijama potrebno osigurati poneku kratku ali opasnu dionicu. led, vjetar, marak i fizika iscrpljenost pojedinca mogu inae relativno sigurne dijelove staze uiniti opasnima. Zbog svega navedenog vrlo je vano dobro savladati uporabu uzlova. Isto tako je dobro uvijek sa sobom nositi zamku jer nikad neznamo kada moe zatrebati. makar za suenje mokre odjee ili osiguranje opreme na ruksak. Zamka je kolokvijalni naziv za pomono ue debljine 3 do 9 mm, duine 5 do 6 metara (ili krae za posebne namjene). Penjako ue debljine je 8.5 do 12 mm a duine 40 do 60 m, a vodiko ue, vrlo korisno za uglavnom hodake ture, debljine je 8 mm a duine 30 m. Za hodanje i penjanje koriste se rastezljiva dinamika ueta, a pri sputanju u jame pogodnija su statika ueta koja se vrlo malo rasteu. Uzlovi koji se koriste u planinarstvu: Uzlovi za navezivanje (bulin i vodiki (osmica)) Uzlovi za spajanje ueta (ambulantni i dvostruki zatezni) Uzlovi osiguranja osiguravajui) (laarski, prusik,

Svi ostali vorovi koji se takoer koriste u planinarstvu, proizlaze ili su komponente navedenih uzlova. Na opoj koli uit emo sustav Prsnog naveza. Uzlovi moraju biti uredno vezani i zategnuti a improvizacije i uporaba neprovjerenih uzlova moe biti vrlo opasna. Uzlovi smanjuju nosivost ueta i najslabija su toka na njemu. Neki uzlovi, kao npr. osmica smanjuju nosivost i za jednu treinu. Nosivost ovisi o vrsti uzla (lomu ueta kod izrade) i volumenu, debljini i karakteristici ueta. Uzlovi moraju biti uredno sloeni, a kraj koji viri iz uzla treba biti deset puta dui oddebljine ueta kojim ga izraujemo.

Bulinov (Bowline, mrtvi, najlonski, panjak) Uglavnom se koristi kod sidrita s prirodnom tokom, te kod navezivanja nauad. Prilikom vezivanja bulina obvezno je navezivanje osiguravajueg uzla. Jakolomi ue, kod optereenja vora teko se odvezuje.

Napomena: Jednostruka oma na uetu u postojeoj literaturi gorskih/planinarskih vodia naziva se vodikim uzlom.

Osmica (bez upletanja i s upletanjem) Osnovni uzlovi koji se koriste u spaavanju mogu se vezati na krajevima ueta i drugdje. Koriste se kod izrade sidrita te za navezivanje. Osmica s upletanjem takoer se koristi kod izrade sidrita, a moe posluiti i za spajanje ueta iste debljine.

Dvostruka osmica Upotrebljava se za izradu sidrita na dvjema tokama. Takoer se moe vezati na krajevima i drugdje. Uice ovog uzla su prilagodljive tako, da se d v o s t r u k a osmica na sidritu vrlo lako podeava u optimalan poloaj. Ovaj uzao moe posluitii za izradu improviziranog pojasa.

Ambulantni (muki ili krini) Koristi se pri izradi prsnog naveza i sl. To je jedini uzao koji se moe svezati dok su oba kraja ueta napeta. Nedostatak ovog uzla je da ve pri relativno malim optereenjima isklizne te se uz njega obvezno s obiju strana vezuju osiguravajui uzlovi.

Dvostruki zatezni - Uglavnom njega koristimo za spajanje dva ueta istih ili razliitih promjera. Teko se razvezuje nakon optereenja. Jednostruki je manje dobar i rijetko se upotrebljava.

Vrzni s uplitanjem i bez uplitanja (ribarski, mornarski,laarski, biev) Koristi se pri izradi sidrita, rukohvata (gelendera), navezivanje te kod samoosiguranja u alpinizmu. Prednost ovog uzla je regulacija duine ueta do uzla, bez potrebnog razvezivanja samog uzla te se vrlo lako i brzo izrauje jednom rukom.

Poluvrzni s uplitanjem i bez uplitanja Koristi se kod osiguravanja pri penjanju, a pogodan je i za improvizirano sputanje po uetu. Koristi se i kao improvizacija kod sustava za podizanje i sputanje, Kod blokiranja poluvrznog uzla koristi se poluuzao s osiguravajuim uzlom.

Prusik - Slui prvenstveno za osiguranje na ue, a moe se koristiti umjesto mehanikih spravica za penjanje i podizanje, te osiguranje (croll, basic, shunt i sl.), te kao kombinacije kod izrade sustava za podizanje (Sv. Bernard). Napomena: Omjer debljine glavnog i pomonog ueta kod prusika trebao bi biti 2:3 (pomono ue za izradu prusika cca 1/3 tanje od glavnog ueta).

Asimetrini prusik - Koristi se gdje nije zadovoljen omjer glavnog i pomonog ueta, ili pomono ue nije gibljivo i mekano, pa proklizava po uetu. Izrauje se na nain da se u smjeru optereenja, simetrinom prusiku oduzima jedna nit u pravcu djelovanja sile. Na taj nain, manjom povrinom uzla dobivamo lom ueta, a samim tim vee trenje uzla.

Karabinerski prusik (ili bahmanov uzao) za razliku od ostalih, puno lake se rastereuje, pa ga moemo upotrebljavati kao zamjenu ostalim modifikacijama prusika. Napomena: Kod izrade karabinerskog prusika potrebno je omotati zamku oko osnovnog ueta i karabinera najmanje tri puta, a namatanje se obavlja u smjeru optereenja. Uputno je da i bravica bude okrenuta u smjeru djelovanja sile optereenja.

Kravatni uzao - koristi se iskljuivo za spajanje traka.

- zavriti u sredini laarskim oko tri ueta - na dohvat vodiki s osiguranjem

Poluuzao - Koristi se kad je potrebno blokirati (fiksirati) ue u sustavu za sputanje ili podizanje (poluvrzni uzao, karabinerska konica, kruka itd.). Uz poluuzao se obvezno vezuju dva osiguravajua uzla. Relativno lako se razvezuje.

Osiguravajui (sigurnosni) izrauje se na kraju ueta kao zavretak nekog vora i vee neposredno uz njega.

Prsni navez - zamka tri puta oko tijela - bulin naprijed (+osiguranje) - krai kraj provui ispod tri ueta - prebaciti preko desnog ramena - otraga prekriiti - preko lijevog ramena naprijed - spojiti s kraim ambulantnim (+osiguranje)

Rukohvati Rukohvat se izrauje svaki puta kada radimo na rubu stijene gdje postoji mogunost pada ili poskliznua preko ruba ili pada u neku udubinu. Na rukohvatu koji je dobro napravljen moe se ukopati jedan ili vie spaavatelja koji rade na sidritu. Izrada: Rukohvat izraujemo od dinamikog ili statikog ueta. Za toke uvrivanja koristimo klinove ili neka prirodna hvatita. To po mogunosti mogu biti vrsta stabla, pjeani satovi, vrste stijene i sline stvari. Ako je stijena kompaktna najbolje je sidriti sa fiksevima. Na kraju ueta koje upotrebljavamo za izradu rukohvata naveemo osmicu i to ukopamo u predzadnji klin, zatim laarski uzao ukopamo u zadnji klin. Nakon toga se vraamo i ukapamo laarske uzlove u sve sljedee klinove predviene za izradu rukohvata do zadnjega otuda se do predzadnjega na toj strani i zavrimo sa ukapanjem osmice u taj klin. Ue izmeu pojedinih toki mora biti napeto, to se postie podeavajui laarske uzlove. Kod ukapanja na krajevima moramo paziti da se ukopamo u samo jedan pramen ueta, kako kod eventualnog ispadanja zadnjih klinova, ne bi iscurili s rukohvata.

Bivakiranje
Zahvaljujui prije svega izgradnji planinskih cesta i putova, te planinarskih kua i domova, planinarstvo je uzelo veliki zamah i dobilo na razvoju i popularnosti. Tijekom boravka u planini ne moemo uvijek noiti u vrstim objektima. Lutanja i nepogode prisile esto planinara da prenoi izvan doma. Tada dolazi do izraaja pravi smisao organizacije i pripreme izleta, ture ili pohoda. Bivakiranje je nain noenja (ili sklanjanja) u prirodi koji se nerijetko prakticira u planinarstvu. Bivakiranje je staro koliko i planinarstvo pa i vie. Korijen rijei nalazimo u izrazu bivak (od franc. bivaque tj. vojniki logor sa atorom ili bez njega). Za noenje na otvorenom moramo se posebno pripremiti, te osigurati to bolji zaklon koji e nas tititi od hladnoe, vlage, kie, snijega i vjetra. Planinar prije polaska na put mora znati sve mogue tekoe staze, mogunost izgradnje zaklona, mora predvidjeti opremu prema zimskim ili ljetnim uvjetima i to takvu opremu koja e ga zatiti od smrzavanja ili drugih neeljenih posljedica (prehlade, i sl.). U tim situacijama noenje u improviziranim sklonitima ovisit e o snalaljivosti i iskustvu. Sama izvedba sklonita moe se provesti na mnogo naina, a ponajvie ovise o mjestu na kojem nas je zatekla no. Na raspolaganju nam esto stoji prirodni materijal: granje, kamenje, prirodna udubljenja (peine, rupe) i sl. Kad vidimo da e nas zatei no, prvo treba pretraiti okolinu i pronai neku udubinu u stijeni, kameni nadvis ili Zapamti! U sluaju opasnosti od hladnoe, bolje je to due i kvalitetnije izraivati bivak jer radom se tijelo grije. Bolje je samo dva sata spavati u udobnom i toplom bivaku nego cijelu no provesti bez sna i udobnosti u za to neprimjerenom sklonitu. neko drugo mjesto pogodno za bivak. Ta mjesta moraju nam pruiti najbolji mogui prirodni zaklon. Ako je potrebno zaklon dograujemo kamenjem ili granjem. U nedostatku prirodnih oblika primorani smo graditi sklonita.

Materijali od kojih se moe izraditi bivak i izrada improviziranih sklonita Bivakirati moete tako da izradite improvizirana sklonita koristei prirodne zaklone poput piljskih ulaza, polupilja do 10 m dubine, kronje sruenih stabala, posebno guste crnogorice, ili dijelove kamenih ograda-suhozida na koje moete nadodati proizvode vlastite mate. Preporueni elementi koje moemo imati sa sobom jesu dva najlona najmanje veliine 2 x 1.5 m, karimat, atorsko krilo, astrofolija, ue, nekoliko zamki, ruksak, pelerina, itd. Noenje na otvorenom prostoru bez vree za spavanje U noi bez oborina zgodno je naloiti vatru kako bi se tlo ugrijalo a potom istu pomaknuti jedan do dva metra u stranu, tlo oistiti od pepela i lei na to mjesto, jer ono ostaje jo satima ugrijano i suho. Pokraj vatre moe se ostaviti krupnije kamenje koje se kroz neko vrijeme dobro ugrije, te ga je zgodno postaviti uz leaj na suprotnu stranu od vatre. Ono e jo neko vrijeme zraenjem posluiti kao izvor topline u hladnoj noi. Sakupljanje pitke vode Dok pada kia voda se moe u dovoljnoj koliini nacijediti u posudu s krova bivka ako je isti napravljen od plastine folije. Ako je bivak sagraen podno previjesne stijene, posude, porcije, boce i sl. mogu posluiti za prikupljanje vode. Ne smijemo propustiti priliku za prikupljanje vode i nou kad spavamo.

e moemo utaiti i cjeenjem sonih listova nekih biljaka npr. kiselice, uvarkue itd dok vee koliine pitke biljne tekuine moemo dobiti iz stabla breze te raznih vrsta brijesta i javora. Logorovanje - atori i bivci Za podizanje atora ili bivaka treba odabrati odgovarajue mjesto. Najbolja su mjesta uzvienja ili blago nagnuta mjesta zbog kie i otjecanja vode. ator ili bivak se nikada ne smije postaviti u udubljenja u kojima se moe skupljati voda, jer se poslije kine noi moemo probuditi mokri do koe i sa velikom mogunosti da nam planirani boravak u planini zbog toga propadne. ator ili bivak se postavlja na suho mjesto, zatieno od vjetra i jakog sunca, a kod logorovanja u blizini pitke vode i ume, te na terenu gdje smo sigurni od lavina i vodenih bujica. Bitno je u sluaju jakog vjetra ator ili bivak postaviti na no kako bi se izbjegao efekt jedra. Nakon to smo podigli ator obvezno treba odrediti mjesto za otpatke i nudu, i to podalje od atora, te iskopati zatitni jarak protiv kie. Takoer treba odrediti mjesto za loenje vatre i ograditi ga kamenjem, te oistiti prostor oko njega. Voditi rauna da logorska vatra ne bude u blizini atora, jer iskre od vatre mogu na krovu atora, koji je od najlona ili perlona, napraviti rupice i u sluaju kie eto nepotrebne nevolje. Prije naputanja logora treba pregledati teren da nismo neto ostavili, te provjeriti jeli je sve ostavljeno u redu. Za logore, ekspedicije ili dui boravak u planini, izrauju se mjesta za pripremu hrane (kuhinje), skladite, prostor za nudu i sl.

Primjeri izrade bivaka Bivak za jednu osobu Sastavlja od tri tapa i jedne cerade. Moe se sastaviti i vei za vie osoba ali treba obratiti panju na spojeve kako ne bi proputali kiu. tapove je potrebno uvrstiti kako nebi klizali na unutra pod pritiskom cerade. Bivak od atorskog krila i ueta Moe posluiti kao zatita od vjetra i sunca. Minimalno zahtjevan za izradu ali ipak treba obratiti panju na spoj krila s tlom - kolenje ili fiksiranje kamenjem ili snijegom. Koliba od prua Zapravo je verzija bivka za jednu osobu napravljena od materijala koje moemo nai u u umi. Vodonepropusnost je upitna ali svakako korisna verzija u sluaju nedostatka materijala za izradu bivka. Moe se i kombinirati za veu zatitu. Sklonite Ako je dovoljno materijala na raspolaganju a predvia se dulji boravak (npr. unesreene osobe) potrebno je zatiti se na najbolji mogui nain. Rupa u snijegu U sluaju visokog snijega, mogue je iskoristiti zatitu od elemenata koju snijeg prua kopanjem rupa, u ovom sluaju uz deblo stabla kako bi se iskoristio materijal koji stablo prua kao izolacija i pokrov.

Naa legenda o Zlatorogu Izlet na Triglavska jezera

Dolina Triglavskih jezera i prostrana visokogorska uzvisina Komna nekada su bile predivan planinski raj. U tom su raju ivjele bijele ene, ista i velikoduna srca. Ljudi u dolini znali su ih povremeno viati kada su pruale svoju pomo onima kojima je bila najpotrebnija. Hranile su gladne, lijeile bolesne a enama tijekom poroda bile su utjeha. Dijete roeno pod njihovom paskom uvale bi i titile cijeli ivot. Nisu traile nagradu za svoja djela niti rijei hvale. A ako bi netko sluajno ili namjerno zalutao u blizinu njihova prebivalita visoko u planinama, kamenje, lavine, oluje i led brzo bi ih prisilile na povratak u dolinu. U tim visokim gorama pasla su njihova stada koje je budno uvao bijeli jarac sa zlatnim rogovima Zlatorog. Prialo se kako su njegovi rogovi klju za veliko blago skriveno negdje u planini. Mladi lovac iz doline Trente stasao je pod zatitom bijelih ena. Bilo mu je dozvoljeno obilaziti i najvie vrhove bez ikakva straha. Djevojci iz doline, koju je neizmjerno volio, donosio je bukete prekrasnog planinskog cvijea. Svojom je panjom uspio zadobiti njezinu ljubav.

Jednoga dana djevojinu ruku isprosio je bogati trgovac iz Venecije i poklonio joj zlatni nakit, rekavi da bi joj njezin lovac trebao donijeti Zlatorogovo blago ako ju doista voli. Sjaj nakita bio je jai od ljubavi i djevojka je brzo zaboravila mladog lovca. Oajan i nesretan mladi se ovjek uputio u planinu s namjerom da pronae Zlatoroga. Ugledao ga je sljedeeg jutra kako snaan stoji na stijeni i pucao u njega. Meutim, posve je zaboravio na udotvorne moi Zlatorogove iz ije je potekle krvi izraslo ljekovito triglavsko cvijee. Zlatorog, smrtno ranjen, pojeo je jedan cvijet i povratio ivotnu snagu. Pojurio je razjaren prema lovcu koji je zaslijepljen zlatom rogova

skoio u provaliju. Bistra Soa donijela je njegovo tijelo u dolinu. Na grudima je drao buket planinskog cvijea. Zlatorog, u svom boanskom gnjevu, razorio je svoj planinski raj i zauvijek nestao. S njim su nestale i bijele ene. A visoke planine doline Triglavskih jezera i danas uvaju blago Zlatoroga. Ovo je bezvremena pria o ovjeku i prirodi, o unitavajuim uincima ovjekovih nerazumnih i neprirodnih djela, o naruavanju ravnotee i elji za zabranjenim. ovjek na kraju umire a sve ostalo u prirodi nekako se oporavi i ivi dalje. Zvezdana Lali

Prehrana i higijena u planinama Prehrana Nae tijelo se neprekidno obnavlja od graevnog materijala koji unosimo u organizam: hrane, tekuine i kisika. Svi dijelovi tijela tijekom ivota potpuno se mijenjaju i nekoliko desetaka puta. Prehranom bi mogli nazvati uzimanje hranjivih tvari u razliitim koliinama, omjerima i obrocima. Hrana ima tri osnovne funkcije: bioloku (izgradnja organizma), zdravstvenu (zatita od bolesti) i energetsku (energija za rad) Prehrana planinara Budui da se planinarstvo ubraja u najnapornije discipline u fizikoj kulturi, ono spada u posebnu skupinu djelatnosti u kojoj se tijelo podvrgava dugotrajnom naporu manjeg intenziteta ali veeg volumena. U takvim djelatnostima za poveanje izdrljivosti, brz oporavak i smanjenje masnoa u organizam treba unositi hranjive tvari u sljedeem omjeru: Proteini 20-30% Ugljikohidrati 60-70% Masti 10 % Penjanje i ostalo muvanje po brdima iziskuje velike fizike napore, za koje nam je potrebno mnogo energije (izmeu 4000 i 5500cal dnevno). Energiju naem organizmu daju ugljikohidrati koji dolaze u obliku eera. Zato je dobro u depu jakne ili ruksaka imati okoladu, groice, bombone, Vitergin

i tablete glukoze kojima moe uvijek brzo povratiti energiju. Istu ulogu imaju izotonini napici, ali i najobiniji, dobro zaeereni aj. Masti takoer daju energiju, dobar su izvor topline, imaju veliku energetsku vrijednost, to je vrlo korisno zimi. Zimi tijelo troi i vie topline, pa hrana treba biti kalorinija, ali ne preteka za probavu. Masnu hranu jedi prije izleta jer se due i tee probavlja. Neposredno prije pjeaenja ne jedi previe. Bjelanevine ne stvaraju energiju, ali su potrebne za obnovu tkiva, osobito miia. Nalaze se u jajima, mlijeku i mesu. Osim bjelanevina vani su i minerali i vitamini. to su napori vei to je potreba za vitaminima vea, osobito za vitaminima B, C i E. Vitamina ima najvie u vou, mlijeku I vitaminskim tabletama. Na izlet ponesi neto zasoljene hrane, jer e tom solju nadoknaditi onu sol koja se izluuje znojenjem. Budui da na organizam nema osjetilo za nedostatak soli tj. neravnomjernu koliinu elektrolita u tjelesnim tekuinama sami moramo brinuti o svojoj slanoi ako elimo izbjei tromost, umor i u krajnjem sluaju toplotni udar. Tekuina je neophodna za ivot, a posebno za fizike aktivnosti. Zato uvijek mora brinuti da sa sobom ima dosta tekuine. Koliina potrebne tekuine ovisi od ovjeka do ovjeka, a treba imati na umu da su ljeti potrebe vee Darko Ohnjec

Za alternativce Hrana ne smije opteretiti organizam a potrebna se energija treba crpiti iz namirnica iji se sastojci apsorbiraju polako i bez naglog podizanja i sputanja eera u krvi (sloeni ugljikohidrati). Naglasak je na to prirodnijim i to jednostavnije pripremljenim namirnicamarafinirani proizvodi su definitivno lo izbor! Za viednevne izlete moe se ponijeti beskvasni kruh, kvalitetne patete od povra i prirodno konzervirane mahunarke Slatki dodatak mogu biti suho voe, ploice od itarica i slada a treba izbjegavati velike koliine voa (optereuju probavu pogotovo ako se uzimaju na prazan eludac).

Zapamti ! Na planinarenju: Jedi kad nisi gladan-pij kad nisi edan Dan prije ture treba dobro veerati i ak cijeli dan nastojati bolje jesti i vie piti Sobom uzeti hranu koja odgovara naporu koji planirate, poneto to volite, naravno nita premasno i teko za eludac i vodite rauna da vaa lea sve nose Manje obroke uzimati vie puta na dan (5-9) Glavni obrok uzeti nakon jakih napora Voda , vitaminski napitci-ee piti po malo Dijete, osim zdravstvenih nisu za planinu U planini, razmjerno visinom, te vremenskim uvjetima, tijelo troi vie vode, potrebno je posebitu pozornost obratiti na rehidriranje tijela

Higijena Kao i u civilizaciji, i u planini potrebno je odravati higijenu...moda ak i vie! Uvijek nosite svoj runik, sapun, pribor za higijenu zuba, kremu za sunce, vlane maramice i sl. Mnoge lokacije koje posjeujemo nemaju prikladne sanitarije, stoga je vrlo vano sa sobom nositi adekvatne koliine toaletnog pribora. Posebnu panju treba posvetiti nogama one nas nose po planini. Potrebno je imati dovoljno rublja ili ga redovno prati. esto smo u prirodi suoeni s nestaicom vode pa i to treba uzeti u obzir pri pripremi puta. Obzirom da smo limitirani teinom i kapacitetom ruksaka, manja pakiranje, sklopive etkice, vlastiti lagani pribor za jelo i pie i sl. su svakako poeljni.

Zapamti! Kao to oslukujemo i potujemo prirodu, oslukujmo i potujmo i svoje tijelo jer i ono je dio prirode !!!

Kartografija i orijentacija Kada se u planinarstvu govori o orijentaciji, misli se na sposobnost snalaenja u prirodi. I to prvenstveno na snalaenje u prostoru, mada je i vrijeme bitan initelj prilikom praktinog kretanja na terenu. Jednostavno reeno, radi se o skupu vjetina steenih manje uenjem teorije, a vie praktinim iskustvom, koje nam omoguuje da u svakom trenutku imamo sigurnu predodbu o svom poloaju u okolini, te smijeru i trajanju puta kojim se trebamo kretati ka svome cilju. najbolji rezultati u stjecanju tih vjetina postiu se uenjem u prirodi, na konkretnom terenu s konkretnim problemima koje treba rijeiti. Zato se u okviru ope planinarske kole organizira poseban izlet sa svrhom savladavanja vjetina orijentacije. Ipak, prije stjecanja praktinog iskustva u orijentaciji, potrebno je shvatiti osnovne principe kojima se pri tome sluimo i usvojiti specifinu terminologiju. Kartografija Karta - prikaz (papir, slika ili bilo koji drugi vizualni medij) stvarne geometrije prostornih ili geografskih informacija. Kartografska projekcija - matematiki postupak koji omoguuje preslikavanja zakrivljene plohe (sfere ili rotacijskog elipsoida) Zemlje u ravninu. Upotrebljavaju se za prikazivanje jednog dijela ili itave Zemljine plohe uz to je mogue manje deformacije. to je manje podruje koje se prikazuje, to se oekuju manje deformacije. Prostorni koordinatni sustavi Polarni kut kut izmeu normale na toku i ekvatorijalne ravnine - odreuje zemljopisnu irinu (latitudu). Azimutalni kut kut izmeu normale na toku i ravnine odreene nultim meridijanom - odreuje zemljopisnu duinu (longitudu). TM (Transverse Mercator ili GaussKrger) je slubeni koordinatni sustav u Republici Hrvatskoj i veem dijelu Europe. Dijeli zemlju u zone irine 3 od nultog Meridijana prema istoku. Hrvatska se nalazi u dijelom u petoj a dijelom u estoj zoni. Obvezni elementi karte Svaka karta ima est obveznih elemenata: tip karte ili namjena, sadraj karte ili naslov, mjerilo, koordinatni sustav, legendu te autora i vrijeme izdanja. Planinarske karte Svrha planinarskih karata je da omogue orijentaciju planinara na terenu. Ne moraju biti toliko detaljne kao topografske, ali moraju biti istaknuti objekti vani za orijentaciju i preivljavanje u planini (planinarski objekti, putovi, voda, itd.) to planinarska karta mora sadravati? Situaciju - ceste, eljeznice, naselja, ume, livade i sl Reljef - konfiguracija terena (visine pojedinih objekata iznad mora)

Mjerilo karte Odnos izmeu umanjenih udaljenosti na karti i stvarnih udaljenosti u prirodi. Na karti se udaljenosti mogu mjeriti zranom linijom, kutomjerom, estarom, kurvinmetrom, uetom, itd. Slojnice Na kartama se visine prikazuju izohipsama tj. slojnicama. Slojnice su crte koje na karti povezuju toke iste nadmorske visine. Pomou izohipsi procjenjuje se nagib i profil terena. Ekvidistanca je svakoj karti po IOF normama obiljeena pored mjerila velikim ili malim slovom e i brojem koji oznauje razmak izmeu izohipsa u metrima. - osnovna izohipsa - tanka smea linija (1 X ekvidistanca) - glavna izohipsa debela smea linijom (5 X ekvidistanca) - pomona izohipsa - isprekidana tanka linija (0.5 X ekvidistanca)

Orijentacija Orijentacija podrazumijeva svako snalaenje na terenu na osnovu nekog znanja i iskustva. Pojam orijentacije podrazumijeva zemljopisnu (geografsku) i topografsku orijentaciju. Zemljopisna orijentacija obuhvaa odreivanje strana svijeta (istok, zapad, sjever, jug). Topografska orijentacija podrazumijeva odreivanje stojne toke, poloaja objekata na terenu (reljef, infrastruktura i sl.), te izbor daljnjeg kretanja na terenu. Topografska orijentacija obino ukljuuje i zemljopisnu orijentaciju. Zemljopisna orijentacija pomou Sunca Pravac juga (a time i ostale strane svijeta) moemo sa sigurnou odrediti za sunana vremena ukoliko nam je pri ruci toan sat. Sat postavimo na dlan vodoravno i okreemo ga sve dok mala kazaljka ne bude usmjerena u pravcu Sunca. Tada prepolovimo kut to ga mala kazaljka ini sa brojkom 12. Linija koja raspolavlja taj kut, kad je produimo, pokazuje smjer juga. Na obratnoj je strani dakle sjever. Zapamti !!! Ne smijemo zaboraviti da se u ljeto pomie vrijeme. Stoga ovo se vai, ali tako da se u ljeto umjesto 12 sati uzima 1 sat, odnosno umjesto 6 sati uzima se 7 sati kao referentno vrijeme. To ujedno i znai da je Sunce u ljetnom raunanju vremena u 7 sati na istoku, u 13 sati na jugu, a u 19 sati na zapadu.

Zemljopisna orijentacija pomou zvijezda Pomou zvijezda moemo se orijentirati za vedrih noi. Za ljetnih noi vidimo zvijezdu Sjevernjau a o zimi e nam Sjevernjaa biti prenisko da bi je vidjeli. Tada emo koristiti sazvijee Orion.

Topografska orijentacija pomou kompasa Kompas ili busola, se sastoji od postolja, pominog prstena s komorom i skalom, magnetske igle i, kod nekih kompasa, poklopca sa zrcalom. Magnetska igla pokazuje uvijek u smijeru Zemljinih magnetskih polova, koji su neto odmaknuti od geografskih. Zato magnetska igla ne pokazuje toan pravac sjever-jug, nego ima mali odmak koji zovemo kut magnetske deklinacije. Taj kut je dovoljno mali da ga moemo zanemariti, pa kaemo da je kompas instrument koji reagira na magnetizam Zemlje. Slui za odreivanje strana svijeta. Pokretna magnetna igla uvijek se okree prema sjeveru. Dakle, nabavili smo kartu, kupili ili posudili kompas, sloili sendvie i otili u brda. Sada s time treba napraviti neto korisno, a napraviti se moe mnogo toga! Prije svega potrebno je namjestiti kartu (Usjeveriti kartu!)*, odrediti vlastiti poloaj (Gdje sam?) tj. stajnu toku. Zatim treba odrediti smjer u kojem treba dalje hodati (Kamo idem?) te odrediti najbolji put i prognozirati vrijeme koje e za taj put biti potrebno (Kako u doi do tamo?). Usjeverivanje karte Prije svega kartu treba razviti na ravnu povrinu, a zatim istu orijentirati na nain da se poloaj karte preklapa sa stranama svijeta i situacijom u prirodi. Po objektima u okolini (crkve, vrhovi, dalekovodi, itd.) moemo orjentirati kartu ako znamo svoj poloaj ali najbolje je odmah izvaditi kompas, podesiti ga na nain da oznake na

tijelu pokazuju 0 stpnjeva na skali prstena te postaviti ga na kartu uz lijevi ili desni rub tako da se rub kompasa poklapa s rubom karte a sjever na prstenu bude prema gornjem rubu karte. zatim okreemo kartu zajedno s kompasom pazei da se ne pomaknu, sve dok sjeverni vrh igle ne poklopi s trokutiem na prstenu tj. sa oznakom sjevera. kad to postignemo, uvrstimo kartu i moemo pomaknuti kompas.

* Kompasi sportskog tipa u spoju s modernim planinarskim kartama omoguuju orijentaciju na karti i bez usjeverivanja karte. S dobrom kartom i pod za to odgovarajuim uvjetima na terenu, mogua je i orijentacija i pomou kutomjera

Azimut Azimut je vodoravni kut izmeu pravca sjevera i odabranog pravca, a mjeri se u smjeru kazaljke na satu. Kut koji je suprotan azimutu naziva se obrnuti azimut ili kontraazimut. On je za pola kruga vei odnosno manji od azimuta. Ako je primjerice azimut 45, obrnuti azimut je za 180 vei i iznosi 225. Ako je azimut vei od 180, onda se njegova vrijednost umanji za 180 da bi se dobila vrijednost obrnutog azimuta. Stajna toka Ako se nalazimo na nekom poznatom putu moemo stajnu toku odrediti ako znamo ili procjenjujemo udaljenost od nekog objekta, pa tu udaljenost prenesemo u mjerilo na kartu. Presjek te udaljenosti s putom na kojem se nalazimo daje na toan poloaj. Drugi naini odreivanja tonog poloaja na poznatom putu ili poznatoj liniji jesu presijecanje sa strane i presijecanje unazad. Naemo neki objekat iz okoline na karti (moramo biti sigurni da se radi o istom objektu - npr. vrhovi koji se nalaze iznad nas ponekad mogu biti nesigurni zbog kuta gledanja prema vrhu koji moe zakloniti pogled do samog tj. tonog vrha), i proglasimo ga poznatim objektom. Pomou tapia pronalazimo pravac ili od objekta do puta ili od puta do objekta i odreujemo stajnu toku. etvrti nain je najtoniji. Umjesto tapia koristimo kompas. Viziramo objekte preko kompasa, kao kod odreivanja njihovog azimuta. kad smo tijekom viziranja podesili prsten kompasa, ne trebamo oitavati

azimut sa skale ve tako podeen kompas stavljamo na kartu na nain da jedan njegov brid prolazi kroz objekt na karti a sjever igle bude poravnat sa sjeverom na prstenu. da bi poravnali iglu s prstenom, ne okreemo prsten ve cijeli kompas oko objekta na karti. Uz taj brid kompasa povlaimo crtu. Crta prolazi kroz poznati objekt i blizu nae stajne toke. Postupak ponovimo za jo dva objekta pa dobivamo trokut u kojem se nalazi naa stajna toka.

Kretanje pomou azimuta Kod ovog naina kretanja prvo na zemljovidu odredimo azimut kojim emo se kretati. Zatim u prirodi izmjerimo taj azimut i uoimo u prirodi neki markantan objekt u tom smjeru. Kada stignemo do tog objekta ponovimo postupak. Tako moemo raditi dok ne doemo do prepreke. Prepreku moemo zaobii na vie naina. Odabir najpogodnijeg puta Kod odabiranja najpogodnijeg puta veliku ulogu e imati iskustvo u procjeni terena i itanja zemljovida. Hoemo li odabrati put koji je najkrai, najljepi ili najlaki za orijentaciju ovisi o konkretnim sluajevima. Najkraim putem emo moi ii ako je teren prohodan i nema nikakvih prepreka. Takvim putem neemo ii ako je movarno tlo, ako je uzbrdica prekrivena neprohodnom umom, ako vidimo da nam je prepreka neka vea rijeka koju nemamo ime prijei i slino.

GPS GPS je kratica za Global Positioning System. To je mrea satelita koja kontinuirano odailje kodirane informacije, s pomou kojih je omogueno precizno odreivanje poloaja na Zemlji. GPS ima raznovrsne primjene na kopnu, moru i u zraku. U osnovi, GPS omoguuje da se zabiljee poloaji toaka na Zemlji i pomogne navigacija do tih toaka i od njih. GPS se moe upotrebljavati svugdje osim na mjestima gdje je nemogue primiti signal, a to su mjesta unutar zgrada, u tunelima, spiljama, garaama i drugim podzemnim lokacijama te ispod vode. Najea primjena u zraku obuhvaa navigaciju u zrakoplovstvu. Na moru, GPS obino rabe za navigaciju rekreativni nautiari i entuzijasti ribolovci. Ne trebati biti znanstvenik da se naui kako radi GPS. Sve to treba je malo predznanja i elja za istraivanjem svijeta GPS-a. Ne dopustite da vas prestrae izrazi poput pseudosluajni, anti-spoofing i P-kod. Upoznajte se s najboljim navigacijskim alatom koji se pojavio nakon izuma kompasa. Princip rada GPS-a GPS odreuje poziciju mjerenjem duine do satelita. Sateliti lete na visini od oko 20.000 km iznad zemlje. Ukoliko znamo rastojanja od nekoliko satelita, a zatim sa svakog od njih opiemo sferu iji je poluprenik rastojanje do satelita, u presjeku dobiti emo nau poziciju.

Prie iz davnine
Izlet na Klek Pahulje snijega noene hladnim vjetrom prolijetale su parkom ispred oronulog zdanja ogulinskog muzeja dok je vesela planinarska druina nestrpljivo tapkala tekim cipelama oekujui znak za poetak pohoda. I ovoga puta njihovi e se ivoti ispreplesti s povijeu jo jednog udesnog vrha u ovom dijelu Europe iji je nastanak vezan uz neobinu priu iz jako daleke prolosti. Nije li znakovito da se upravo tu, u podnoju planine Klek, daleke 1874. godine rodila jedna od najveih svjetskih

spisateljica bajki i pria za djecu Ivana Brli Maurani. Tko jo nije itao o Maliku Tintiliniu i zaaranoj umi Striborovoj, o zlim vilama i dobrim djevama, o zavisti i pohlepi i bezgraninim ljubavima, o prevrtljivoj ljudskoj naravi. Mirisne ume Kleka, njegove izazovne strme stijene i krotki tok rijeke Dobre, nadahnuli su mnoge pripovijetke koje i danas ine ljepim neije djetinjstvo. U vrijeme kada su ovim prostorima hodila staroslavenska plemena, vjerovalo se u vie bogova, zatitnika raznih ljudskih djelatnosti, vrlina i mana. Jedan od tih bogova bio je i bog Klek. Silno je volio lijepe ene a jedna od njih na kraju ga je i

zanosnu suprugu koja je Kleku bila zapela za oko, zbog ega je bio pao u Perunovu nemilost. Bjeei pred gnjevom vrhovnog boga, bojei se njegove osvete, Klek se uputio na podruje dananjeg Ogulina. Ljubomorni ga je Perun tu sustigao i strijelom ga pogodio u nogu. Smrtno ranjen, Klek je pao na zemlju i skamenio se. Od tada planina iznad Ogulina nosi njegovo ime. I ako u vedrom sumraju osmotrite paljivo obrise Kleka, i sami ete se uvjeriti kako on doista podsjea na davno usnulog diva. S prolou u mislima, uz prve naznake nadolazee noi, ibana hladnim vjetrom i otrim iglicama snijega, uporna je planinarska druina stupala kroz duboke snjene nanose. Povremeno bi zastala, pa krenula bre, pa opet zastala. A vjetar je postajao sve snaniji i no sve crnja. Podsjeala je ova olujna no na prie o zlokobnim noima kada se oko ponoi

na Kleku okupljaju vjetice i vilenjaci iz cijeloga svijeta te pleu svoje vrzino kolo uz vrisak i jeku koja odzvanja sve do Ogulina. Je li i ova no njihovih ruku djelo? Hoe li druina uspjeti? Odjednom se u daljini zaue veseli glasovi. Kroz grane stoljetnih smreka izranjala je druini pred oima bajkovita od kamena sazdana kua kroz ije je zamagljene prozore isijavala omamljujua svjetlost. Druina je uspjela! I ako se nakon svega zapitate, je li bilo vrijedno strepiti od buenja diva i boriti se sa zamkama zlih vjetica, provirite na asak u toplu sobu u kojoj druina, okupljena oko ognjita, radosno pjevui dok im na licima blistaju sretni osmjesi. Zvezdana Lali

Meteorologija
Meteorologija je znanost o Zemljinoj atmosferi i promjenama u njoj. Meteorologija prouava promjene vremena oko nas. Pripada u skupinu geofizikih znanosti. Neke od glavnih pojava koje se prouavaju su koliina i vrsta oborina, grmljavinske oluje, tornada, tropski cikloni i tajfuni. Bitan utjecaj vremena na ljude i ljudske aktivnosti doveo je do razvoja znanosti o prognoziranju vremena. Kod planinarenja i boravka u planinama, meteorologija iga vrlo vanu ulogu. Budui da se veliki dio hrvatskih planina nalazi na razmei kontinentalne i mediteranske klime, jaki vjetrovi i nagle izmjene vremenskih prilika nisu ba rijetka pojava. Stoga emo ovdije nabrojati nekoliko jednostavnih naina neposrednog prognoziranja vremena. Osnovni pojmovi u meterologiji Tlak zraka O tlaku zraka, zaista, nee direktno utjecati hoemo li izvoditi kakve radove na otvorenome ili izii na more s brodicom. No upravo je tlak zraka koji ini nau atmosferu (troposferu) tako dinaminom. Tlak je openito najsigurniji pokazatelj vremna. Niski tlak nagovjeuje padaline a visoki njihovo odsustvo. S napretkom tehnologije satovi s ugraenim barometrom vie nisu rijetkost no treba imati na umu jednu injenicu, s visinom tlak pada pa tako tlak koji na razini mora predstavlja niski tlak u planini moe predstavljati visoki. Stoga je pokazatelj vremenskih pojava promjena tlaka. Pad nagovjetava pogoranje a rast poboljanje vremenski uvjeta. Oblaci Oblaci su vidljive nakupine kapljica vode ili estica leda (ili oboje) u atmosferi. Topli zrak pun vlage podie se u vis. Kad dosegne odreenu visinu, ohladi se. Na niskoj temperaturi topli zrak vie ne moe zadrati vlagu u obliku vodene pare, pa se ona pretvara u malene kapi vode ili komadie leda i tako stvara oblake. Svi su oblaci, zato to se stvaraju na razliitim visinama i temperaturama, potpuno razliiti i neprestano mijenjaju svoj oblik. Razlikujemo deset rodova oblaka koji postoje u tri visinska kata: Visoki kat (6.000 - 11.000 m) 1. cirusi (Ci) - ledeni, paperjasti oblaci, vlaknastog, koprenastog ili upavog izgleda s bijelim, esto svilenkastim sjajem. Oni nikad ne daju oborinu. 2. cirokumulusi - (Cc) mali ledeni oblaci, slini ovicama, sastavljeni od malih, bijelih pjega, kao da nebo prekriva ipka. Ne daje oborine ali ukazuju na velike brzine vjetra u viem sloju. 3. cirostratusi - (Cs) prozrani i ledeni, nalik mlijenobijeloj, neralanjenoj oblanoj kopreni. . Budui da su tanki na njima se pojavljuje halo (krug - dvor oko Sunca ili Mjeseca). Srednji kat (2.500-6.000 m) 4. altokumulusi (Ac) - u tim se bijelim i sivim oblaiima mijeaju voda i led.

Samo su srednji dijelovi oblaka gui i deblji, pa izgledaju tamniji. Oborina iz altocumulusa ne pada ali ukazuje na velike brzine vjetra u srednjem sloju. 5. altostratusi - (As) mjeoviti oblaci od vode i leda, djelomino ili potpuno prekrivaju nebo kao jednolik, blago prugast ili ravnomjeran sloj. Oblaci te vrste tako su debeli da obino potpuno prekriju Sunce i ne uzrokuju halo pojavu (koji vrlo pouzdano najavljuje naoblaku koja dolazi sa zapada , polako se sniava i donosi oborine). Niski kat ( do 2.500 m) 6. nimbostratusi (Ns) - snjenobijeli oblaci od vode i leda potpuno prekrivaju Sunce kao jednobojni, sivi ili tamnosivi, potpuno zbijeni sloj. Tipini oborinski oblak iz kojeg pada mirna i jednolina kia ili sipi trajni snijeg. 7. stratokumulusi (Sc) - osnova tih sivih do bijelih, grudasto-slojevitih oblaka, sastavljenih od kapljica vode, uvijek je tamna. Kuglaste i kupaste mase mogu biti i valjkaste ili zaobljene. Prema fizikalnom sastavu ubrajamo ih u vodene oblake.

Najee narastu vrlo visoko. Moe ih se usporediti s divovskom cvjetaom. Dijelove oblaka koje obasjava Sunce su bljetavi, bijeli, dok je osnova vodoravna i vrlo tamna, jer je u sjeni. 10. kumulonimbusi (Cb) - teki i gusti vodeni oblaci, koji se jako proteu u visinu. Kad im se zaledi gornji dio, nazivamo ih olujnim oblacima. Gornji ledeni dio toga divovskoga grudastog oblaka obino je spljoten i nalik na perjanicu. Vjetar Vjetar nastaje uslijed nejednakosti tlaka u atmosferi zbog meteorolokih mijena. Vjetar je odreen brzinom, smjerom i jainom. Brzina vjetra mjeri se pomou anemometra a izraava se uobiajenom jedinicom za brzinu - metrima u sekundi, kilometrima na sat, vorovima ili specijaliziranom jedinicom - beaufort (itaj bofor). U planini je jako bitna pojava najvie iz razloga to utjee na hladnou. U hrvatskoj sjeverni i sjeveroistoni vjetar (hladni) donose poboljanje a juni i jugozapadni (topli) vjetar pogoranje vremenskih uvjeta. Rua vjetrova Bura je suh i hladan vjetar a najee pue iz smjera sjeveroistoka. Kako bura pue s obale prema moru, karakteristike kopna, reljef, uvjetuju njezino puhanje na mahove (refule). Jugo je topao i vlaan vjetar koji pue s jugoistoka. Jugo prate veliki valovi, oblaci i najee dugotrajna kia.

8. stratusi (St) - vodeni oblaci, prekrivaju cijelo nebo, kao jednolini sivi sloj s gotovo jednolikom donjom granicom. Kad na te plosnate oblake sije Sunce, kroz njih jasno vidimo njihov obris i nema pojave halo. Stratus na samom tlu nazivamo maglom.
9. kumulusi (Cu) - sastavljeni od vodenih kapljica, grudasti su, ponekad rastrgani, a veinom se pojavljuju u otrim, grudastim oblicima pa se ine nabreknutima.

Opasnosti u planinama
Planina bez opasnosti i susreta s njima je nezamisliva. Siguran odlazak u planine zahtjeva odreenu mjeru znanja, pripremljenosti i iskustva. Opasnost u planinama je svako nastalo stanje koje sprjeava ili ometa normalan tijek planinarskog izleta, ture, uspona, pohoda, penjanja i sl. Opasnost je prirodni proces koji se moe pretvoriti u nesreu po zakonima prirode ili sluaja, kojeg moemo predvidjeti ili ne. Opasnost je dakle prirodni proces, a nesrea zavrni dogaaj koji nastane kao posljedica uzroka u procesu. Opasnosti mogu biti subjektivne i objektivne Subjektivne opasnosti nalaze se u samom ovjeku a posljedica su slabe strune izobrazbe (neznanja) planinara, nedovoljne opremljenosti, precjenjivanja vlastitih sposobnosti, pogrene procjene (neprovjereni oprimak, nogostup), nezdravih ambicija i rekorderstva, podcjenjivanja tekoa i opasnosti, bolesti i slabosti organizma, panika i scrpljenosti. Panika - Do nje dolazi u tekim i opasnim situacijama a postoje pojedinci skloniji panici u razliitim situacijama. Zapamti ! Osnovno pravilo je u izbjegavanju panike jeste stani - razmisli - postupi Iscrpljenost - Umor je normalna pojava. Veliko naprezanje i umor su tetni i

opasni za zdravlje. Potronja energije pri hodanju uzbrdo je, u usporedbi s hodnjom po ravnom, priblino dvostruka, a u oteavajuim okolnostima se poveava. Svaki planinar mora poznavati svoje mogunosti u okviru kojih se moe kretati. Zapamti ! Prilikom hodnje tedi snagu, kako bi imao neto u priuvi ako se nae u opasnosti. Objektivne opasnosti Odroni (kamene lavine) - Nastaju na strmim padinama sa kruljivim stijenama, te na junim i zapadnim padinama. Lavinozno kamenje moe odroniti nepaljivi planinar, ivotinja ili neka druga sila. Obino im je uzrok voda. Mrak tama - esto neizbjena opasnost koja nastupa ranije u jesen i zimu. Za nepripremljenog planinara moe biti velika opasnost. Umor brzo iscrpi tjelesnu i psihiku snagu a tama dopunjava opasnost. Po noi je tee pronalaenje markacija te ne treba uriti. Kod prorauna vremena hodnje obvezno treba uzeti u obzir dodatno vrijeme kako bi se minorizirala mogunost ove opasnosti. Potrebno je odgovarajue se opremiti (bivak vrea, svjetiljka, malo kuhalo,i dr.). U bivaku smo svi zajedno u istim nevoljama, stoga je svaanje za bolji prostor ili neka druga pogodnost za planinara neasna.

Vremenske nepogode Kia (dugotrajni pljusak, vlane stijene,mogunost poskliznua, liajevi). Bujice (nakon jakih kia) Snijeg (snienje temperature, poledica, skliske stijene, snjena meava, loa vidljivost, zatrpane krape i udubljenja). Vjetar (izbjegavati grebene). Hladnoa (osjetni padovi temperature, opasna kod iscrpljenog organizma).Postoji pravilo da se temperatura na svakih 100 m visine sniava za 0,5 - 1 C, to ovisi o vremenskim okolnostima, ali ipak to znai da je na planini za 10-tak C (i vie) hladnije nego u dolini. Toplina (sunanica, toplotni udar, opekotine). Magla (neprozirna magla onemoguava orijentaciju, oteava kretanje u planini, gubi se orijentacija). Gromovi (munje) (opekotine, reanimacija). Zapamti!!! Fen u Alpama je vrui vjetar (kod nas jugo) i planinaru opasan poradi naglog otopljenja (padanje kamenja, trulog leda, snijega, lavina) i drugih utjecaja (neraspoloenje, utuenost, umor). Prije odlaska na izlet u planinu, upoznaj se s vremenskom situacijom i moguim razvojem vremena u iduim danima. Sa sobom uzmi dovoljno dodatne odjee i

zatitu za kiu. Ukoliko prijeti pogoranje vremena, planinarski izlet pravodobno treba prekinuti. Zapamti !!! U magli je neprocjenjivo poznavanje znanja iz orijentacije. Uz sebe uvijek imati dobar planinarski zemljovid i kompas. Goromovi (munje) - Znaci dolaska munja jesu grmljavina (i bez munja), iznenadna provala oblaka s velikim kapima, brzo dolazea hladna fronta (promjena smjera vjetra praena iznenadnim dolaskom hladnog zraka), visoko ionizirani zrak (pucketanje, iskrice na metalnim predmetima). Udaljenost od munje mjeri se brojem sekundi izmeu bljeska i udara te dijeli s tri. 15 sekundi = 5 km (ve na ovoj udaljenosti oprez) Zapamti !!! Izbjegavati: Grebene, neposrednu blizinu istaknutih stabala, vodu, pilje, prevjese i bunkere osim ako su suhi i prostrani, korita rijeka i vrtaa u kojima ima vode ili se moe nakupiti. Gdje i kako se smjestiti u sluaju grmljavinskog nevremena? Po sredini brda (ne niti vrh niti dno), u umi pronai nakupinuniih stabala, rijeiti se predmeta koji mogu privui udar munje, sjesti na ruksak (i noge na ruksak), grupu raspriti dovoljno daleko.

ivotinje U planini ivotinje su opasne ako su ugroene (samoobrana) ili ako su zaraene bjesnoom ivotinje od kojih nam prijeti opasnost jesu: medvjed, vuk, divlja svinja, zmija, korpion, krpelj, strljen, ose i pele. Divokoze i ptice su utoliko opasne to mogu prouzroiti odron kamenja ili lavinu. Kako se obraniti od raznih opasnosti ? Tjelovjebom - priprema za najgore situacije u planini i najvee napore. Strunim tehnikim znanjem - o planinarstvu, tehnici hodanja, prvoj pomoi, meteorologiji, orijentaciji, poznavanju planinskog zemljita u svim godinjim dobima i razliitim vremenima, o tekoi pohoda ili uspona, o pripremi za bivak, i dr. Moralno-psiholokim odgojem (Etikom) - koji regulira odnose s kolegama, prikljuivanje skupini, zajedniko savjetovanje o usponu i povlaenju ili traenju izgubljenog puta, o spaavanju iz bezizlaznih situacija. Unato svim objektivnim opasnostima, moemo smanjiti njihov utjecaj ako ih poznamo i pripremljeni smo na njih. Zapamti ! Smei medvjed

Prije svake hodnje treba detaljno prouiti teren s dostupnom literaturom, potivati usmene informacije od znanaca, lovaca, umara, pastira i sl. Treba pratiti vrijeme prije planinarskog izleta, ture ili uspona gdje odlazi. Ako si na pohodu i opazi nepovoljne vremenske promjene povuci se. Povlaenje ne znai uvijek i poraz ! Ne idi na vrh ako oblaci iz doline idu prema vrhu, jer e biti oluje! Potrai zaklon prije noi, jer u tami ga nee nai! Iskusan planinar dri se pravila: - bolje ustati u tri u jutro i u tami hodati bez svjetla, nego naveer umoran od cjelodnevnog napora hodati sa svjetlom. Nikada u planinu ne idite sami.

Nesrea
Obavijest o nesrei Gotovo sve nesree (i opasnosti) su posljedica subjektivnih propusta to znai da su predvidive. Prije odlaska na izlet moramo znati znakove u nevolji, poziv u pomo i kako poslati obavijest o nesrei. Ako je primljen poziv za pomo, treba mu pravilno i odgovoriti, a zatim odmah obavijestiti obavjetajnu toku HGSS (kuu, selo, planinarski dom, postaju HGSS) ili 112. Svaki planinar mora znati pravilno obavijestiti. Obavijest treba sadrati slijedee podatke: KAD se dogodila nesrea, GDJE se dogodila nesrea, KOMU se dogodila nesrea, TO se dogodilo, kakve su ozljede, TKO je u drutvu unesreenog. Jako su dragocjeni vremenski podaci: vjetar, vidljivost, padavine i mogunost pristajanja helikoptera. U sluaju poruke telefonom, obavijeteni mora poruku zapisati i ponoviti, zbog provjere jeli ju pravilno primio. Nikad ne ii u akciju spaavanja nepromiljeno. Dobro bi bilo kad bi obavjest mogla biti potpunija vanim podacima za one koji dolaze u pomo. Tko javlja (ime i prezime, adresa) Odakle javlja i kako je saznao za nesreu,

jeli kao oevidac ili posrednik Tko je unesreeni Mjesto nesree, precizan opis, po mogunosti azimut ili koordinate Kada se nesrea dogodila (dan, sat, datum) to se dogodilo, uzrok i vrsta ozlijede to je do sad poduzeto Tko je sve obavijeten i na koji nain Vremenske prilike na mjestu nesree Kakav je prilazni put do mjesta nesree Bilo kakva druga obavijest korisna vezano za spaavanje Komuniciranje znakovima Svaku drugu minutu davati est puta uzastopno, vidljive ili ujne znakove: svijetliti s depnom svjetiljkom, slati signal s zrcalom, plamen vatre, dim, zvidati na prste ili zvidaljku, vikati ... Vaan je i nain tj. metodika pozivanja. Znakove davati: - est puta u minuti (unesreeni) sa razmakom izmeu znakova - minuta pauze, Ponavljati, dok se ne uspostavi pouzdani kontakt ... tri puta u minuti (odgovor) potvrda onog koji je primio i razumio tvoje znakove. Ne vikati bez potrebe jer vikanje umara. Dobro je nositi sa sobom zvidaljku ili neko drugo pomagalo.

Hrvatska spaavanja

gorska

sluba Stanica HGSS-a su organizacijske baze

Hrvatska gorska sluba spaavanja (HGSS) je sastavni dio planinarske organizacije. Organizacijski HGSS je sluba javnog karaktera. Osnovana je 1950. godine. Sluba je volonterska i besplatna, a a formalno se u nju ulazi na poziv. Svi pripadnici slube moraju biti aktivni lanovi nekog planinarskog drutva, posjedovati ljudske kvalitete, pouzdanost, staloenost, iskustvo te imati 18 godina. Osnovni ciljevi i zadaci HGSS jesu: Spaavanje i pruanje prve pomoi unesreenima u planini. Spreavanje nesrea (preventivni rad) Spaavanje i pruanje prve pomoi u sluajevima kod kojih treba primijeniti posebno struno znanje i upotrebiti posebnu tehniku opremu tititi floru i faunu te prirodne rijetkosti Organizacijski HGSS je prostorno rasporeen kroz 16 stanica kao pravnih osoba (te jednom u osnivanju - Slavonija): Varadin, Poega, Samobor, Zagreb, Karlovac, Ogulin, Delnice, Rijeka, Pula, Gospi, Zadar, ibenik, Split, Makarska, Orebi te Dubrovnik. Trenutno u HGSS-u djeluje 450 lanova, od toga 20 lijenika, 13 instruktora i 34 letaa spaavatelja. Organizacija HGSS-a Obavjetajna toka osnovna skala organizacijske ljestvice HGSS-a na kojoj se primaju obavijesti

na odreenim podrujima, u ijem sastavu postoje struno osposobljeni ljudi za spaavanje i pruanje prve pomoi u najteim uvjetima. Izvrni odbor kolektivno izvrnooperativno tijelo, koje rukovodi radom HGSS-a izmeu zasjedanja Vijea stanica. Sastoji se od 13 lanova: proelnik, doproelnik, tajnik, te proelnika svih komisija.

Vijea stanica - najvie tijelo HGSS-a, sastavljeno od predstavnika svih stanica (jedan predstavnik na deset lanova stanice), jezgra je iste, koja se brine o organizaciji i planu rada stanica. Zbor spaavatelja - sastoji se neobavezno, ima funkciju strunog rada i njegovog poboljanja. Stanice HGSS-a Rad stanica dijeli se na preventivni (teajevii, seminari, kole, predavanja, knjige, lanci i sl.) i spasilaki (akcije na licu mjesta, akcije na poziv i deurstva). Vodstvo stanice sastoji se od proelnika (najstariji, autoritet, rukovodi radom stanice, njegova rije je zadnja), tajnika (obavlja tajnike poslove, voenje administracije i kartoteke) i oruara.

Strune komisije HGSS-a Komisija za helikoptersko spaavanje, Komisija za speleo spaavanje, Komisija za medicinu spaavanja, Komisija za opremu i veze, Komisija za tehniku spaavanja i kolovanje kadrova, Komisija za potrage i lavine, Komisija za sigurnost na skijalitima, i Komisija za informiranje i analitiku Organizacija akcije spaavanja Dojava: vrsta akcije (stjenska, jamska, helikopterska, potrana itd) Prikupljanje informacija (paralelno provoenje pripravnosti ili mobilizacija ljudi) Tko je voa akcije? (prihvaanje odgovornosti) Planiranje akcije: procjena hitnosti, potrebna oprema, potrebni resursi, vanjska pomo, posebni zahtjevi. Organiziranje: dogovor (briefing), podjela zaduenja (voa saniteta, voa transporta itd.) Izlazak na teren: zapovijedanje, koordiniranje, nadgledanje, dokumentiranje. Zavretak akcije: povratak u bazu, raspremanje opreme Analiza akcije spaavanja i zapisnik o spaavanju

urno voenje planinara i drugih graana u planinama u zemlji i inozemstvu u svim godinjim dobima organizirana unutar HPS-a 1961 godine. Vanost slube proizlazi iz potrebe voenja na velikim drutvenim izletima i pohodima te irenja planinarstva i organiziranog odlaska graana u prirodu. Ciljeve Vodike slube nalazimo u organiziranom i sigurnom voenju planinara i izletnika u planine, razvijanju i unaprjeenju Slube te stvaranje uvjeta za razvoj, tehniko usavravanje i promicanje vodike tradicije. Stanice vodia Stanice su temeljne jedinice vodike slube i osnivaju se na odreenom podruju RH gdje se za to ukae potreba i gdje za to postoje kadrovske, tehnike i materijalne mogunosti. Trenutno u naoj zemlji postoje stanice vodia u Zagrebu, Rijeci, Puli, Karlovcu, Slavoniji, Zadru, ibeniku, Splitu, Makarskoj i Varadinu.

Vodika sluba HPS-a

Je dobrovoljno organizirana sluba unutar HPS-a struno osposobljena za sig-

Dunosti i obveze lanova Slube Savjesno organizirati izlete, ture i pohode u okviru svog naziva, djelovati u planinarskim udrugama kao vodii, a posebice u matinom PD -u. Potrebno je stalno usavravanje znanja pohaanjem predavanja, vjebi, teajeva i seminara. Pritei u pomo i po potrebi prekinuti svoju aktivnost na poziv Gorske slube spaavanja ili tijela vlasti, Zastupati sudionike pohoda prema treim osobama, nositi na vidljivom mjestu vodike oznake kada su u akciji i imati vodiku iskaznicu ovjerenu za tekuu godinu. Nazivlje unutar Vodike slube Vodi drutvenih izleta moe postati svaki lan HPS koji ima 5 godina aktivnog planinarskog staa, najmanje 30 godina starosti, ima iza sebe uspjean dosadanji rad na voenju i organiziranju planinarskih izleta, koji je duevno i tjelesno je zdrav, koji ima preporuku matinog planinarskog drutva te ima uspjeno zavren Teaj za vodie drutvenih izleta. Vodi pripravnik moe postati svaki lan HPS koji ima najmanje 2 godine aktivnog planinarskog staa, ima preko 18 godina starosti, ima zavrenu Opu planinarsku kolu, duevno i je tjelesno zdrav te ima uspjeno izveden zimski ili ljetni vodiki teaj. Vodi ljetnih pohoda (za one koji su taj naziv stekli do 21. veljae 2004. - novi Pravilnik) Vodi postaje svaki Vodi pripravnik koji ima preko 21 godine starosti i najmanje 2 godine aktivnog staa kao Vodi prip-

ravnik, uspjeno je sudjelovao na zimskom i ljetnom vodikom teaju te je uspjeno poloio ispit pred ispitnom komisijom. Vodi instruktor moe postati svaki Vodi koji ima preko 25 godina starosti i najmanje 3 godine aktivnog staa kao Vodi, koji ima sposobnost prenoenja znanja, koji ima pismenu preporuku Stanice Komisiji za naziv ili zvanje Vodia instruktora, koji poloi struni ispit pred ispitnom komisijom koju odreuje Komisija, poloi potrebne ispite u odgovarajuoj strunoj ustanovi nadlenoj za kolovanje kadrova i dobije svjedodbu Vodia instruktora. PDS Velebit raspolae osposobljenim vodiima pripadnicima Vodike Slube HPS Stanica Zagreb.

Prva pomo
Prva pomo se odnosi na mjere koje se provode, kako bi se spasio ljudski ivot, izbjegla prijetea opasnosti ili ublaavanje zdravstvenih potekoa prije stizanja strune pomoi (lijenika ili slube za spaavanje). Svatko tko otkrije nesreu u planini, duan je pruiti unesreenom prvu pomo u okviru svoga znanja i mogunosti te obavijestiti HGSS ili neku drugu slubu. to uiniti u hitnom sluaju? Ciljevi pruanja prve pomoi su spasiti ivot, sprijeiti pogoranje stanja i pospjeiti oporavak, ne dovodei u opasnost vlastiti ivot. Kod postupanja u bilo kojem hitnom sluaju va je pristup jedan od najvanijih imbenika. Morate ostati mirni i sigurni dok procjenjujete situaciju i poduzimate prijeko potrebne mjere. Tako ete djelovati umirujue na okolinu i uvjeriti je da ste dorasli situaciji. Opasnosti - Vrlo je vano da se pri pokuaju spaavanja ozlijeenoga i sami ne ozlijedite. Zapamti ! Ne pribliavajte se ozlijeenome ako time dovodite u opasnost svoj ivot. Uvijek najprije pomozite najtee ozlijeenome. Nikad ne pomiite ozlijeenoga ako to nije nuno, tj. ako njegov ivot nije u neposrednoj opasnosti.

Vano je uvijek imati na umu da treba sluati zdrav razum, biti svjestan svojih mogunosti i ne pokuavati uiniti previe kako ne bismo vie odmogli nego pomogli. Uvijek uklonite opasnosti od ozlijeenoga, a samo ga u iznimnim situacijama odmaknite od izvora opasnosti. Postupak Pogledajte oko sebe i pokuajte utvrditi to se dogodilo. Ako je ozlijeeni pri svijesti, mogao bi vam to sam ispriati. Provjerite je li otklonjena svaka daljnja opasnost. Moda prijeti opasnost da e na njega neto pasti ili da e unesreeni negdje otkliznuti. Dini putovi i cirkulacija Dini putovi Osloboditi dine putove, zabacivanje glave, ienje povraenog sadraja, uklanjanje stranih tijela Jeli unesreeni die? Pribliiti lice obrazu i ustima unesreenog, oslukivati, pokuati osjetiti zranu struju (dah), promatrati dine pokrete, ako onesvijeteni ne die, odmah zapoeti umjetno disanje. Cirkulacija? Koa ruiasta, spontani pokreti, opipavanje pulsa, ako postoje znakovi urednog krvotoka, a unesreeni ne die, provodi se samo umjetno disanje 12 puta u minuti.

Pregled tijela Kod pregleda tijela traimo znakove: Krvarenja, oka, traume, stranih tijela, poremeaja zbog topline ili hladnoe, udara groma i ugriza divljih ivotinja Krvarenje Krvarenje moe biti vensko (tamna krv polako curi), arterijsko (svjetlo-crvena krv iklja u mlazovima) ili kapilarno. Krvarenje moe takoer biti unutarnje (ubrzano disanje, hladna i vlana koa te slab i ubrzan puls) ili vanjsko. Arterijsko krvarenje je opasnije jer se brzo moe izgubiti velika koliina krvi. Postupak Pregledati ranu, zaustaviti krvarenje direktnim pritiskom na ranu kompresivnim zavojem. Podizanje dijela tijela koji krvari te pritisak na arteriju povie dijela koji krvari. Ranu sterilno prekriti Na krvareu ranu ne stavljati nikakve lijekove, prakove, tekuine, sprejeve, kupuse, slanine... Postupak kod unutarnjeg krvarenja Unesreenog polei, podignuti noge te hitno transportirati u bolnicu. Biti spreman na oivljavanje. ok ok predstavlja ope zatajenje vitalnih organa. Znakovi oka jesu brz puls, blijeda i vlana koa, ustraenost, plitko, ubrzano disanje. Uskoro slijede: plava boja koe,

slabost, munina, slab puls, borba za zrak, zbunjenost, nesvijest. Postupak Odrati prohodnost dinog puta, sprijeiti daljnji gubitak krvi, podii noge, brz transport u bolnicu, nita jesti ni piti svakih 3-5 minuta provjeriti vitalne znakove Traume - Amputacija Kod amputacije dolazi do otkidanja dijela tijela, najee prstiju i udova. Kod amputacije postoji opasnost od krvarenja, oka, infekcije. Postupak Zaustaviti krvarenje, ranu prekriti sterilnom gazom ili zavojem, zavoj fiksirati. Amputirani dio staviti u PVC vreicu, zatvoriti i staviti u drugu vreicu u kojoj je led. to prije transportirati u medicinsku ustanovu Traume - Prijelomi Prijelom je prekid kontinuiteta kostiju. Prijelomi mogu biti otvoreni ili zatvoreni. Znakovi prijeloma jesu abnormalna pokretljivost, deformacije, zvuk grebanja kosti (nesigurni znakovi: bol, otok, krvni podljev). Postupak kod otvorenih prijeloma Zaustaviti krvarenje, zaviti sterilnim zavojem, imobilizirati, ne skidati cipele. to prije transportirati a kost koja viri ne pokuavajte vratiti natrag!

Postupak kod zatvorenih prijeloma Imobilizirati, transportirati Traume - Uganua i iaenja Uganue je ozljeda mekih tkiva oko zgloba a iaenje pomak kosti iz zgloba. Postupak Imobilizirati, transportirati Strana tijela Postupak Ne vaditi iz rane, zaustaviti krvarenje oko stranog tijela, zaviti, imobilizirati, transportirati Poremeaja zbog topline Toplinski grevi, toplinska iscrpljenost, toplinski udar Postupak Smjetanje u hlad, nadoknada izgubljene tekuine i soli, po potrebi transport u bolnicu i oivljavanje Hladnoa - pothlaivanje Sposobnost organizma da regulira tjelesnu temperaturu je nadvladana niskom temperaturom okolia 32-35C: blaga hipotermija: drhtanje i jak osjeaj hladnoe <32C: jaka hipotermija: smetnje prosuivanja, smetenost, koma, prestanak drhtanja, poremeaj ritma i zastoj rada srca (28C)

Postupak smjetaj u zagrijanu prostoriju, postupno utopljavanje, topli napitci (NE ALKOHOL), biti spreman na oivljavanje Hladnoa - ozebline Oteenja tkiva uslijed niskih temperatura Simptomi blagih smrzotina: osjeaj mravinjanja, svrbe, gubitak fine motorike Simptomi tekih smrzotina: smanjena pokretljivost, mjehuri, otekline Postupak imobilizacija, transport, smjetanje u toplu prostoriju, skinuti odjeu koja stee, skinuti nakit, grijanje ozeblog dijela tijela (ne trljati!) Udara groma Uzroci ozljeda: direktan udar groma, udarac unesreenog o neki predmet, unesreeni postaje dio strujnog kruga Postupak Oivljavanje, pozvati pomo. Ugriz divljih ivotinja Postupak Zaustaviti krvarenje, previti ozljedu, imobilizirati ako su vee rane ili ako se radi o ugrizu zmije, transport u bolnicu

Osim navedenih opih problema na koje moemo naii kod unesreenog. Valja spomenuti jo neke probleme na koje moemo naii u planinarstvu, poput: Dehidracije uljeva Opeklina od sunca Utapljanja Probleme s oima Visinsku bolest Zmije otrovnice Ubode kukaca Ugrize otrovnih paukova Ugrize krpelja Modanog udara Sranog udara Dehidracija Simptomi: e, suha usta, suha koa, glavobolja, bezvoljnost, umor Postupak nadoknada tekuine, po potrebi evakuacija Prevencija piti dovoljno tekuine uljevi Potkoni mjehuri ispunjeni tekuinom a nastaju zbog trenja. Postupak im se osjeti uljanje, stati, skinuti cipelu i staviti flaster oko ulja Probijanje nije preporuljivo zbog mogue infekcije.

Opekline od sunca este u planinarstvu Prevencija koristiti zatitnu kremu s visokim faktorom, zatitna mast za usne, svijetli eir irokog oboda, kremu koristiti i kad je oblano Utapljanje Moe biti suho ili vlano. Postupak Izvui utopljenika iz vode, oivljavanje, lako mogue pothlaivanje, transport u medicinsku ustanovu Problemi s oima Prevencija Nositi naoale po mogunosti polarizirane te ih nositi i kad je oblano ) Visinska bolest Akutna visinska bolest, otok plua, otok mozga dogaa se iznad 2500 m, obino bez prilagodbe. Simptomi akutne visinske bolesti jesu glavobolja, gubitak apetita, munina ili povraanje, slabost, umor, vrtoglavica i problemi sa spavanjem. Postupak sputanje u nizine, odmaranje, lijekovi protiv bolova i munine Otok plua/mozga: hitan silazak

Modani udar Prekid dotoka krvi u dio mozga Simptomi problemi s govorom, gutanjem, iskrivljena usta, nemogunost hodanja, pola tijela oduzeto. Postupak osobu umiriti i transportirati Srani udar Prekid dotoka krvi u dio srca Simptomi jaka bol u prsima, irenje boli u rame ili lea, slabost, vrtoglavica, nedostatak zraka, pepeljasta koa Postupak Smiriti osobu; to prije transportirati u medicinsku ustanovu; Zmije otrovnice Poskok Poskok je najvea europska zmija otrovnica. Poskok se najee moe nai na suhim kamenitim podrujima, obraslim niskim grmljem i drveem, vei dio dana izloenim suncu. Poskok je jako otrovan. Zubi vrlo velikih primjeraka mogu biti dugi i do 1 cm. To omoguuje ubrizgavanje otrova duboko u tkiva, to znatno pogorava simptome trovanja. Nakon ugriza poskoka, bez obzira koliko je velik,

potrebno je to bre potraiti lijeniku pomo. Riovka Riovka je najrasprostranjenija od svih zmija. Riovke ive na razliitim stanitima. Riovka je uglavnom aktivna danju, posebno u podrujima gdje je hladnije u sumrak ili ak nou. Izbjegava terene na kojima ima dosta vjetra. Ugriz izaziva bol, oticanje i razaranje okolnog tkiva, a u kasnijim fazama moe se javiti munina i povraanje. utokrug - planinska riovka To je najmanja europska ljutica, vrlo slina obinoj riovki te je samo strunjaci mogu od nje razlikovati. Prosjena joj je duljina oko 45 cm. Otrov planinske riovke slabiji je od otrova drugih europskih ljutica. Poto je zmija mala, nevelika je i koliina ubrizganog otrova. Otrov izaziva lokalnu bol i oticanje.

Poskok

Sad kad smo nauili na to sve moemo naii i kakvi su postupci, potrebno je nauiti kojim sredstvima se trebamo korisiti i na koji nain. Primarno je posjedovanje paketa prve pomoi. Nauiti koristiti pojedine dijelove paketa. Koja sredstva iz prirode ili dijelovi opreme nam mogu biti od pomoi prilikom imobilizacije te kako priruno transportirati unesreenog. Paket prve pomoi 2 x sterilna gaza 5 x 5 cm 2 x elastini zavoj 4 x zavoj (razne veliine) 2 x astro folija 10 x flasteri zvidaljka Zapamti ! Potrebno je sa sobom nositi i vlastitu mini ljekarnu. Osobe koje imaju stalne potrebe za odreenim lijekovima moraju ih nositi i u brda Proizvode za vlastitu uporabu, ili bilo koje druge lijekove nikad ne dijeliti drugima jer ne znamo mogue reakcije Tablete za bolove bilo koje vrste nikad ne dijeliti unesreenome. Astro folija Astro-folija je jedan ed ekstremno korisnih nusprozivoda svemirske ere (poput teflona, velcroa, gore-texa...) koji je nastao izvanrednu primjenu u planinarstvu. Grubo gledano, astrofolija izgleda kao srebrnkasta alu-folija. Meutim materijal je solidno mehaniki rvi i osjetno deblji. Obino se moe nai u obliku plahte

duge oko 2 m i siroke oko 1,8 metara, iako ih ima i manjih i veih. Osnovna primjena je toplinska izolacija ljudskoga tijela. Koristi se i zimi i ljeti. Ljeti, da bi se organizam zatitio od od vanjske topline ili od izravnoga suneva djelovanja na otvorenom. Zimi, da bi se sauvala tjelesna toplina u svim zdravstveno problematinim situacijama, pa i kod odmora pri ekstremnim naporima. Astro folija ima jednu stranu srebrnastu, a drugu zlatno zutu. Kada toplinu treba sauvati kod zamotavanja tijela zlatna boja ide prema van a kada se od vreline treba obraniti, van ide srebrna. Imobilizacija Imobilizacija je postupak kojim se ozlijeeni dio tijela stavlja u stanje mirovanja. U okviru prve pomoi provodi se privremena (transportna) imobilizacija. Njena svrha je sprijeiti pogoranje ozljede i smanjiti bol tijekom prijevoza do bolnice. Indikacije za imobilizaciju su: prijelom kosti ili sumnja na prijelom, iaenje, opsena rana ili opeklina, smrzotina, zmijski ugriz i prignjeenje uda. Pravila Imobilizacija dva susjedna zgloba ili kosti; imobilizacija u zateenom poloaju; provjera boje prstiju i noktiju (modroopasnost); udlagu modelirati po zdravoj strani tijela; kod otvorenih prijeloma prije imobilizacije treba stabilizirati kotane ulomke i prekriti ih sterilnim zavojnim materijalom.

Sredstva za imobilizaciju Standardna (mana: obino nedostupni) Razliite udlage, vakuum madraci... Improvizirana (budite matoviti): ipke iz ruksaka Skije Novine Grane Podloge za spavanje, therm-a-rest; Hodaki tapovi Transport unesreenog Oprema koja se koristi u spaavateljskim akcijama namijenjena je vertikalnom i horizontalnom transportu unesreenih na nepristupanim mjestima. Oprema je raznovrsna, a naravno, prilagoena je uvjetima u kojima se akcija odvija. Postoji standardna ili formacijska oprema koju spaavatelji uzimaju sa sobom kad su polaze u akciju iz Stanice, ali ona moe biti i improvizirana na samom mjestu nesree. Poznavanje improvizacija je vrlo vano, jer se, na pr. u sluajevima kad se mora dugo ekati dolazak spaavalake ekipe, unesreeni moe odmah izvlaiti iz opasnog podruja i zapoeti transportirati u susret spaavateljima. Na opoj planinarskoj koli upoznat ete se s izradom improviziranih nosila od grana i zamki (ueta).

Improvizirana nosila

Improvizirani unesreenog

naini

noenja

Ovi naini pomicanja i noenja koriste se u sluajevima, kada na mjestu nesree postoji neposredna opasnost za unesreenog i spaavatelja, relativna blizina mjesta, kamo bismo unesreanog htjeli transportirati i sama situacija na terenu, obzirom na ljudstvo i opremu.

Postupak izrade improvizirane nosiljke Izradi improviziranih nosila pristupamo kada se naemo na terenu i nemamo nijedno od nekih standardnih transportnih sredstava, i kada nam ozljede doputaju transport u predmetnoj improviziranoj nosiljci. Isto tako, potrebno je imati dovoljan broj ljudi za transport, te dovoljno pomonog ueta, kako bi nosila i mogli izraditi. Izradu improviziranih nosila zapoinjemo nakon to ispilimo dvije uzdune grane, neto vee od unesreenog, te tri poprene grane, koje ne bi smjele biti ni predebele, ni pretanke, kako bismo ih mogli obuhvatiti rukom. Dvije krajnje poprene grane privrujemo gore, a srednju poprenu dolje. U vez, koji se nalazi na mjestima gdje privrujemo uzdunu s poprenom granom, izraujemo na nain da na pomonom uetu na poetku sveemo vodiki uzao. Nakon toga upleemo vrzni uzao na donju granu te slaemo U vez tako da gornju nit veza slaemo prema unutra, a donju prema van, nakon toga ostatak pomonog ueta provlaimo nekoliko puta kroz sredinu veza, da bi na kraju isto provukli kroz osmicu koju smo napravili na poetku. Zatim zateemo i fiksiramo s dva poluuzla koja najprije provlaimo, da bismo ih tek na kraju i dotegli.

Izradu mree nosila zapoinjemo upletenom osmicom i radimo kako je to prikazano na crteu, a zavravamo na istoj strani gdje smo i zapoeli s vrznim uzlom te dva osiguravajua uzla. Paketni uzao upleemo po sredini nosila, kako je to prikazano na crteu, na nain da zapoinjemo upletanjem osmice na sredini krajnje poprene grane, a zavravamo na sredini krajnje druge poprene grane vrznim uzlom te dva osiguravajua uzla.

San zimske noi

Izlet na Vri Mjesec je ostao skriven iza nonih oblaka koji su poput paperja pali na grebene stjenovitih planina. Visoki arii svoje su grane njihali melodijom alpskog vjetra, a tek bi poneka zelena iglica zazvonila staklenim tonom prozora Rjavevog doma. Drvenim zdanjem, kojim su jo do prije nekoliko trenutaka odzvanjali smijeh i pjesma vesele druine, etala je beumnim korakom nona Tiina. Na tren bi se zauo uzdah ili mrmor nekog iz druine ali sve bi brzo ponovno utonulo u carstvo snova. Klizila je Tiina od kreveta do kreveta i znatieljno prebirala po snovima hrabrih mladih planinara.

Sanjali su neki od njih kako su snagom duha i tijela dan ranije osvajali vrh Male Mojstrovke, izrasle u naruju dolina Tamar i Trente, borei se s njezinim ledenim kamenitim ogrtaem po kojem su im noge same klizile. Nisu marili za bol i hladne obraze. Stupali su dalje. Ne odustajui. Dijelu planinara snovi su odlutali u nadolazee sate. Poletjeli su prema snjenim kristalima posutom Slemenu i spustu prema Tamaru kroz stjenoviti procjep gdje planinska zima u visinama zaleuje slapove a kamen od studeni puca i osipa se, praen zvukom bistrog ledenog izvora koji sebi utire put preko zaobljenih sivo-smeih kamenih gromada i nestaje u ponoru. Pucketanje leda upozorava na opasnost no druina uz pomo ueta stie na sigurno.

Tiina se trgnu. Uskoro e jutro. Trebala bi polako poi. Prolazei pored kreveta skrivenog iza vrata pogled joj se zaustavi na poznatom liku. Iz snova djevojke koja je duboko disala na mekom jastuku izronila je slika kamenog djevojakog lica sa strme sjeverne stijene Prisanka. Bila je to tuna Ajdovska deklica. Najljepi pogled na njezino sjetno lice prua se s brdaca pored Potanske koe na Vriu. Kako li je samo to milo stvorenje zalutalo meu strme i hladne stijene? Legenda kae kako je Ajdovska deklica bila bie iznimno dobrog srca. ivjela je ispod stijena Prisanka i vodila putnike namjernike kroz snjene meave preko Vria u dolinu Trente. Kada bi se putnici vraali istom stazom, ostavljali bi joj razne namirnice u dnu Prisanka pa tako nikada nije bila ni gladna ni edna. No djevojica ne bijae obino stvorenje. Imala je nadnaravne moi i mogla je proricati budunost. Obilazila je rodilje i pripovijedala im o sudbini njihove djece. Jedne

je noi tako posjetila mladu majku koja je odmah nakon to je na svijet donijela zdravog djeaka od iscrpljenosti vrsto zaspala. Vidjevi kako majka spava, Ajdovska deklica tiho je prila krevetiu i poela djeaku proricati sudbinu. Ree mu kako e u budunosti izrasti u snanog lovca koji e zbog velike ljubavi ustrijeliti svetog Zlatoroga i domoi se njegova neprocjenjiva blaga. Kada su za to proroanstvo ule sestre Ajdovske deklice proklele su je jer je prorekla smrt boanskom Zlatorogu. Na povratku u podnoje Prisojnika, Ajdovsku deklicu sustigla je kletva sestara i ostala je okamenjena u stijeni vjeno promatrati putnike namjernike. Svjetlo namignu Tiini. Bilo je krajnje vrijeme da radoznala vila napusti drveno zdanje. Buenje! zagrmilo je na vratima sobe. I Tiina nestade u oblaku arobne praine. Zvezdana Lali

Visokogorstvo (tehniko planinarstvo), alpinizam i speleologija

Visokogorstvo (tehniko planinarstvo) Prirodni je prvi korak prelaska iz planinarstva u alpinizam. Iako blie samom Alpinizmu, u dananje vrijeme pokazala se potreba za obukom planinara iji ciljevi ne zahtjevaju punu alpinistiku naobrazbu ali iziskuju znanja i tehnike koritenja opreme i sustava za prelazak visokogorskih terena uglavnom markiranim putovima ili lakim pristupima visokim vrhovima i prelazak niskogorskih terena u zimskim uvjetima. Takoer, postoje i osigurani planinarski putovi - via ferrate te detalji na normalim markiranim putovima koji pod odreenim vremenskim uvjetima iziskuju i neka tehnika znanja i opremu. Pa tako planinar visokogorac u svojoj naobrazbi moe biti izloen uenju koritenja jednog dijela alpinistike opreme (kacige, dereze, hodaki cepin, krplje, penjaki ili hodaki pojas, trake, karabineri, matiari, klinovi, lavinski sustavi). Planinar visokogorac biva obuen u koritenju sustava za izvlaenje i otpenjavanje, izradi rukohvata, kretanju u navezi, izradi sidrita u snijegu ili stijeni (drvima, klinovima) te koritenju opreme za osigurane planinarske putove. Ljubiteljima tourno skijanja, takoer se preporua znanje iz tehnikog planinarenja koje obuhvaa i znanja o opim karakteristikama snjenih terena, metereologiji visokih brda, opasnostima i ostalim imbenicima vaim za takve terene. Visokogorstvo nije kraj obuke planinara, a neophodan je temelj obuke budueg alpinista. Alpinizam Alpinizam je kompleks aktivnosti koje se u sutini svode na kretanja nepristupanim i neureenim planinskim predjelima i stijenama iskljuivo iz sportskih (u smislu stila, brzine i dosega), estetskih i kontemplacijskih tj. duhovnih potreba. Alpinizam je dio planinarstva. Planinar koji prelazi iz niih u via i zahtjevnija brda sasvim e sigurno doi do nekih predjela koja nee moi prijei samo pomou svoje snage. Bit e mu potrebna dodatna oprema. Tu se nalazi prijelaz iz planinarstva u alpinizam. Alpinist je planinar koji se u svim godinjim dobima kree neoznaenim (ili oznaenim) penjakim smjerovima, koristei penjaku tehniku i tehnika pomagala. Poeci planinarstva i klasinog alpinizma veu se za 18. st., stoljee naglog razvoja filozofije i prirodnih znanosti, kada poinje rasti ovjekovo zanimanje za prouavanje prirode pa tako i planina. Stoga i ne udi da su prvi osvajai planina bili prirodoslovci. Tek u 19. st. alpinizam postaje predmet interesa vie iz estetskih i sportskih pobuda. Klasnini alpinizam podrazumijeva osvajanje svih velikih i znaajnijih vrhova. U poetku je , naravno, vezan uz eropske planine te zbog toga i dobiva ime Alpinizam. Mt. Blanc (4807 m) - 1786.

Grossglockner (3797 m) - 1800. Ortler (3905 m) - 1804. Jungfrau (3970 m)- 1812. Matterhorn (4477 m) - 1865. Nakon 1. svj. rata zapoinje doba modernog alpinizma kojeg jo nazivamo i tehnikim alpinizmom zbog koritenja tehnikih pomagala. Naime, u to vrijeme ve svi vei europski vrhovi bili su osvojeni i traili su se novi naini uspona - preko stijena. Javlja se tehnika oprema i zahtijeva se odreena tehnika penjanja. Od tada do danas alpinistika oprema nezaustavljivo napreduje. Paralelno razvoju alpinizma u suhoj stijeni sve se vie razvija interes za zimsko penjanje i zimske uspone iz ega e se ubrzo razviti i Ekspedicijski alpinizam, vezan uz uz sva visoka gorja udaljena od mjesta stanovanja. Iz alpinizma se razvilo i Slobodno penjanje. To je penjanje u stijeni pri kojemu se u napredovanju ne koriste tehnika pomagala osim zaglavaka i ueta no iskljuivo za osiguravanje. Put u stijeni kojim se penja ili alpinist kree zove se smjer. Smjerovi mogu biti krai od 15-tak metara ili ak od nekoliko stotina metara. Ima ih i od preko 1000 metara duine. Svaka smjer nosi odreenu ocjenu koja oznaava teinu gibanja u samom smjeru, a moe dodatno oznaavati i objektivne opasnosti koje su vezane uz smjer (pristup, kvaliteta osiguravanja, mogunost pomoi, duinu potencijalnog pada itd... Postoji vie ljestvica koje su esto vezane uz neko posebno penjako podruje ili zemlju odakle potjeu. Ipak, najee su to ocjene po UIAA (Union internationale des associations dalpinisme, osnovana

1928. god) ljestvici od I do XI i na vie za slobodno penjanje i A0, A1, A2, A3 , A4 i A5 za tehniko penjanje. Alpinistiki usponi dijele se na nekoliko podvrsta. Tako imamo tzv. Prvenstvene uspone, uspone koji je prvi puta izveden u nekoj stijeni. Najlakom vrstom alpinistikog uspona smatra se uspon na vrhove vie od 2000 m koji imaju alpska obiljeja, no ne moraju biti pretjerano teki. Tu se ubrajaju zimski usponi iznad 2000 m po normalnim putovima ili ljetni iznad 3000 m ako ima snijega i leda. No o pravom penjakom ili alpinistikom usponu govorimo kada je za penjanje potrebno i odreeno alpinistiko znanje, tehnika i oprema. Kako biste shvatili kompleksnost alpinizma nabrojat emo neke sastavnice alpinistikog znanja, ali bez opisa zbog prirode ovog teksta. To su priprema alpinistikog uspona, simboli za itanje i izradu penjakih shema, vrste hvatita u prirodi, brojne tehnike hodanja, prjeenja, penjanja, silaska, komunikacije u stijeni, spaavanja, opasnosti, visokogorskih tehnika i sl. Ljudski imbenik je izrazito bitan u alpinizmu, naroitu u samom penjanju gdje se partneri penju u navezi na nain da jedan partner penje, a drugi osigurava. Osim vrlo dobre uvjebanosti, komunikacije i iskustva, jedan od naj bitnijih ljudskih imbenika svakako jeste povjerenje! U alpinistiku oprema, uz osnovnu planinarsku opremu, spadaju na prvom mjestu ueta. Alpinistiko ue izraeno je od kvalitetnih ali osjetljivih materijala pa ih treba paljivo uvati. To su dinamika ueta to znai da pri padu ili optereenju rasteu se za odreenu duljinu. Tu su razni klinovi, sponkei, kompleti, zamke, trake, kruke, stremeni, penjaice,

Speleologija (gr. spelaion - upljina; logos - znanost) Speleologija je po definiciji znanost o prirodnim podzemnim upljinama. Moe se rei da je speleologija kompleksna disciplina koja u sebi povezuje strunu, znanstvenu, i sportsku komponentu. Ona zahtjeva poznavanje odreenih tehnikih znanja, dobru do vrhunsku fiziku kondiciju ovisno o kompleksnosti speleolokog objekta koji se istrauje. esto je povezana s razliitim znanstvenim disciplinama kao to su geologija, paleontologija, arheologija, hidrologija, biospeleologija, minerologija, geofizika i druge, kako bi se opisale i pojasnile razliite pojave u podzemlju. Nastanak podzemnih upljina Razvoj krkog reljefa ukljuuje istodobno oblikovanje povrinskih neravnina i upljina u podzemlju jer je razvoj ovih prostora meusobno povezan neprestanim poniranjem i protjecanjem vode, korozijom, erozijom i sedimentacijom. U podruju kra nastaju sljedee podzemne pojave: pilje Jame Ponori Ledenice pilje ili peine pilje su speleoloki objekti iji je prosjeni nagib kanala manji od 45 stupnjeva u odnosu na horizontalu. Osnovni dijelovi pilja su ulaz, kanal i dvorana. piljski kanal je izduena piljska

upljina, a dvorana je prostranija upljina najee nastala irenjem piljskih kanala. pilje koje nemaju spoj s povrinom nazivaju se kaverne. Najdulja pilja na svijetu je Mammoth Cave System dugaak preko 590 km. Najdulja hrvatska pilja je piljski sustav ulin ponor-Medvedica dugaak 16,4 km. pilje karakteriziraju razliite vrste taloga od kojih su najzanimljivije sige. One su znaajne ne samo zbog estetskih vrijednosti, ve i zbog toga to sadre precizne klimatske zapise iz nae daleke prolosti. Postoje razliite vrste siga iji oblik ovisi o mineralnom sastavu i uvjetima nastanka. Jame Jame su speleoloki objekti iji je prosjeni nagib kanala vei od 45 stupnjeva u odnosuna horizontalu. Najdublja jama na svijetu je KruberaVoronja (Arabika Massif, Abkhazia), u kojoj se tijekom istraivanja 2007. dolo do dubine -2191 m. Najdublja jama u Hrvatskoj je Jamski sustav Lukina jamaTrojama u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit, dubine 1392 m. Jo dvije jame u Hrvatskoj dublje su od 1000 m, Slovaka jama (-1320 m) i Jamski sustav Velebita (-1026 m). Treba istaknuti da ovdje navedeni kriterij po kojem razlikujemo pilje i jame nije univerzalan niti iskljuiv jer postoje speleoloki objekti koje je teko definirati. Mogue je da objekt nakon stometarske ili vee vertikale ima vie kilometara

Ponori Ponori su speleoloki objekti, piljei ili jame, u koje stalno ili povremeno ponire (utjee) voda. Vrlo su esti uz rubove krkih polja. Ledenice i snjenice su pilje ili jame u kojima se tijekom veeg dijela godine ili cijelu godinu zadravaju led I snijeg. Obino se javljaju u planinskim krkim podrujima. Nastaju kao posljedica specifinih mikroklimatskih uvjeta, poloaja ulaza (obino sjeverne padine) i morfologijom samog objekta. Estavele Su specifini speleoloki objekti takoer vezani uz krka polja. U kinim razdobljima, kao posljedica podizanja razine podzemnih voda, iz njih izbija voda I plavi polje. Za vrijeme povlaenja vodnog vala, voda iz polja ponire kroz otvore istih objekata. Vrulje Su povremeni ili stalni izvori ispod razine mora. Razvoj i postojanje podmorskih izvora slatke ili boate vode najveim je dijelom posljedica klimatskih promjena, odnosno pleistocenskih glacijacija, koje su uvjetovale promjenu globalne razine mora I dovele do preplavljivanja prethodno okrenih terena. Podzemni prostori mogu biti vrlo blatni, mokri i neugodni za boravak ali esto nailazimo na sigaste kalcitne tvorevine koje svojom ljepotom i jednostavnou mogu u ovjeku pobuditi samo divljenje.

Kapanjem vode sa stropa izdvaja se kalcit iz hidrokarbonatne otopine formirajui stalaktite to rastu od stropa k podu i stalagmite to rastu od poda prema stropu. Sigasti stupovi nastaju spajanjem dvaju nakupina. Speleoloka oprema Speleoloka oprema dijeli se na osobnu i zajedniku opremu. U osobnu opremu ubrajamo rasvjetu (acetilensku), kacigu, jednodjelni kombinezon, jednodjelno pododjelo, gumene izme s rebrastim potplatama, gumene rukavice, speleoloki pojas, sprave za sputanje i penjanje po uetu, stremen, pokoja zamka i karabineri. Zajedniku opremu ine statika ueta razliitih duljina od 10 do 200 m, debljine 9-10,5 mm, gumeni amac s malim sklopivim veslima, komunikacijski ureaji, ronilaka oprema, pomona ueta, karbid, plastine folije, astro folije, transportne torbe, kolouture, klinovi, karabineri, spitovi, fiksevi kladiva, spiteri, pribor za mjerenje i izradu nacrta, pribor za fotografiranje i video zapis i dr. Na kraju treba istaknuti da su kalcitni ukrasi najljepi kad su neoteeni i kad se nalaze tamo gdje ih je priroda i stvorila. Trebamo ih sauvati kako bi se i generacije koje dolaze nakon nas mogle diviti netaknutim ljepotama zemljine utrobe.

Kodeks planinarske etike

Meu redovitim posjetiteljima planina postoje nepisana pravila ponaanja. Ona se zasnivaju na humanizmu, potenju, kolegijalnosti i altruizmu, a odraz su ljudskih kvaliteta svakog pojedinca. Svaki kulturni planinar poznaje i potuje naela planinarske etike. Tempo hoda prilagodi najslabijem pjeaku u drutvu. Savjetuj ga i ponudi mu svoju pomo. Ne ostavljaj u planini samog lana drutva; u sluaju nesree snosi moralnu i krivinu odgovornost. Pri susretu u planini planinari se meusobno pozdravljaju: mlai pozdravljaju starije, mukarci ene, oni koji se penju onoga tko silazi (time simboliki odaju priznanje za izvreni uspon). U susretu s mjetanima budi osobito pristojan i prijazan, imaj na umu da su pravila ponaanja gortaka stroa nego u gradu. Gortacima se odui za usluge i hranu na prikladan nain vodei osobito rauna o njihovom slabijem imovinskom stanju. Putujui planinskim stazama, u granicama svojih mogunosti, uklanjaj napadalo kamenje i granje, popravljaj putokaze i rubno kamenje na putu. Ne vii i ne deri se u planini, pjevanje treba biti umjereno i nenametljivo. Ognjite ogradi kamenjem, a prije odlaska vatru briljivo ugasi.

Ne beri cvijee jer je to znak egoizma. Ubrani cvijet = ubijen cvijet. Otpatke ne ostavljaj razbacane, nego ih skupi i ponesi sa sobom u dolinu. U sluaju nesree u planini odreci se svojih planova i solidarno pristupi akciji spaavanja. Ne istii sebe i svoje sposobnosti, pogotovo ne tako da nagovara druge na natjecanje u brzini uspona. Planinarstvo nije port, u planini jai treba pomagati slabijemu. Na vrhovima gdje postoje upisne kutije, prije odlaska paljivo spremi knjigu i ig; kloni se upisivanja neukusnih primjedbi. Potuj zatitni reim u nacionalnim parkovima, strogim rezervatima i parkovima prirode, pridravaj se uputa lugarskog i uvarskog osoblja; ne trgaj zatieno bilje, briljivo gasi opuke cigareta. Na cisternama u krakim krajevima zadovolji se uturom vode za pie; ne prolijevaj vodu i ne zahtijevaj vodu za umivanje. Planinarsko sklonite nakon uporabe oisti, prije odlaska opskrbi ga gorivim drvetom i ostavi viak hrane buduim posjetiteljima. Pri dolasku u planinarski dom predstavi se opskrbniku (deurnom), potuj njegov autoritet; za vrijeme boravka budi umjeren u zahtjevima, a na odlasku ga pozdravi i obavijesti o smjeru svog daljnjeg putovanja.

U planinarskoj kui potuj kuni red, ne zalazi u spavaonice s cipelama, ne zauzimaj vie mjesta nego ti je nuno potrebno; prednost kod noenja imaju ene, djeca, starije i iscrpljene osobe.

Poslije 22 sata potuj apsolutni mir, ne remeti odmor umornim putnicima, potedi ih od izraza svog veselog raspoloenja; pijancima, egoistima i nasilnicima nije mjesto u planinarskim domovima.

Velebitaka pjesmarica
Hej haj Velebit Hej haj Velebit, Velebit, Velebit Hej haj Velebit, glavno da sam sit. Na izlet hasu nosimo nosimo nosimo Poslije kruha prosimo prosimo. Hej haj Velebit, Velebit, Velebit Dovraga i Velebit glavno da sam sit. Kia pada de curi ja idem na izlet.

Kob planinara Umrijet u u gojzericama na Bojincu ilna vrhu Kleka, gdje orli krue nad liticama i vide se obzorja daleka. Nestat u u paklu Paklenice u snjenoj zimskoj olujnoj noi. Nekme nose moje gojzerice gdje noga gortaka nee doi. Ostat u na vrhu Gromovae za tihe ljetne zvjezdane noi, u zoru stii do tirovae, usnuti kraj vrela u samoi. Ispenjat u visove visoke, dosegnuti nebo liticama. Kada spoznam ponore duboke, umrijet u u gojzericama.

Jednom sam imao ljubavi dvje Jednom sam imao ljubavi dvje Planine, planine i tebe A onda si od mene otila ti i Ostale su samo planine. [refren] Planine, planine vi najljepi kraj Za me ste raj, najljepi kraj Planine, planine i samo planine U vedrom srcu pjevaju planine. I sunca sjaj je uvijek taj to ljepim ini planinski kraj I sunce sjaj je uvijek taj to ljepim ini planinski kraj. Ja lutam po njima ne nalazim tebe Izgubljen sam ja i planine I ivim u nadi da jednom e ti Poi sa mnom opet u planine. Zar ne vidi bol u srcu planina I one sa mnom tuguju za tobom A lie jo uti i plae u zoru Od suza su vlane planine.

U vlaku

Velebitaka himna Po oluji i buri kad Kia za vrat curi Tad udni ljudi idu van Da sebi grade stan. Ideju svatko svira I mudro projektira I zato urla itav dan Ja imam vlastit plan. Hej eki i pila I greda od sto kila Velebit e gradit Svoj planinarski dom. I vuci i vuci I kuicu si stuci I aga, aga, aga, aga aga, ga I aga, aga, aga, aga aga, ga. Tek nestalo je ljeta Al zima nam ne smeta Tri daske emo skupa zbit I dom e gotov bit. A poslije tekog rada Uzviknut emo tada Pa bio gladan ili sit Sve za Velebit. [ili] Dovraga i Velebit Glavno da sam sit. I vuci i vuci I kuicu si stuci I aga, aga, aga, aga aga, ga I aga, aga, aga, aga aga, ga.

Kad hladna jesen proe I bijela zima doe Na tavan brzo trimo i Skije vadimo. Kad padne bijelo zelje Tad nastane veselje Skije brzo lovimo I slono urlamo. Hej! Skije na rame Sa puno galame Hajdmo u planine Na sunce i snijeg. I skijaj i skijaj I glavu si razbijaj I smuka, smuka, smuka, smuka Smuk smuk smuk! Na stazi stoji drvo Ni zadnje niti prvo Al hrabro dalje skija ti Jer osiguran si. Na glavu se zapikne I iz sveg glasa vikne To skijanje je divna stvar Ja zato imam dar. Tom drvu se ne zmakne U njega se zatakne U bolnicu te peljamo I slono urlamo: Hej ! Tree na rame sa Puno galame itd.

Korisni linkovi u planinarstvu PDS Velebit - www.pdsvelebit.hr Hrvatski planinarski savez - www.plsavez.hr Hrvatska gorska sluba spaavanja - www.gss.hr Vodika sluba HPS - www.spvz.hr Planinarski savez Zagreba - www.planinar.hr Dravni hidrometereoloki zavod - http://meteo.hr/