Autorsko Pravo

1. Pojam industrijske svojine

Pravo industrijske svojine predstavlja skup pravnih normi kojima se reguliu tri grupe pojava i odnosa u drutvu: Prva grupa se odnosi na rezultate stvaralakog rada koji se u spoljnjem svijetu pojavljuju kaopronalasci u najirem smislu rijei. Oni se meusobno razlikuju po stepenu inventivnosti ipredmetu zatite, a zajedniko im je da su svi rezultat duhovnog stvaralatva pojedinacaili grupe ljudi koja sarauje, i da se primjenjuju u oblasti industrijske proizvodnje. Druga grupa pojava i odnosa koje regulie pravo industrijske svojine odnosi se na znake koji se nazivaju znaci razlikovanja. Obuhvataju 2 vrste znakova: one koji slue za razlikovanja jedne robe ili usluga od druge (robni ili usluni igovi) i one znake za obiljeavanje porijekla proizvoda (geografske oznake). Treda grupa pojava i odnosakoje regulie pravo industrijske svojine odnosi se na istupanja i odnoseprivrednih subjekata na tritu povodom obavljanja odreane privredne djelatnosti. To je pravo konkurencije koje ima za cilj da odgovarajudim mjerama sprijei ponaanja na tritu kojima se prouzrokuje teta drugim privrednim subjektima.

2.Pojam autorskog prava

Pod autorskim pravom moe se podrazumjevati objektivno autorsko pravo i subjektivno autorsko pravo. Objektivno autorsko pravo- predstavlja skup pravnih normi kojima se reguliu drutveni odnosi i pojave u vezi sa stvaranjem i koritenjem autorskih djela iz oblasti knjievnosti, nauke i umjetnosti. Osnovni zadatak objektivnog autorskog prava je pruanje pravne zatite autoru, kao intelektualnom tvorcu i njegovom djelu. Subjektivno autorsko pravo- predstavlja pravo autora na djelo koje je stvorio. Sastoji se od dvije grupe ovlatenja: moralnih i imovinskih. Moralna imaju za cilj da prue pravnu zatitu autorovoj linosti, njegovom imenu i ugledu, te djelu. Imovinska ovlatenja obezbjeuju autoru pravo iskoritavanja i raspolaganja djelom kao i pravo da ostvaruje naknadu od lica kojima je ustupio iskoritavanje svog djela.

3. Pojam intelektualne svojine

Termin intelektualne svojine je u meunarodnom i uporednom pravu prihvaden kao zajedniki naziv za industrijsku svojinu i autorsko pravo. Nazivom intelektualna svojina oznaava se grana prava koja regulie patent, uzorak, model, ig, oznaku porijekla, zatitu topografije integrisanih kola, itd. Predmet ove grane prava su drutveni odnosi koji nastaju povodom stvaranja i koritenja intelektualnih dobara koja su najede rezultat ljudskog rada ( npr. autorsako djelo ), ali mogu biti i nematerijalne prirode (oznaka porijekla). Ekonomska funkcija ovih prava je da obezbjedi odreenom krugu lica iskljuivo ovlatenje na privredno iskoritavanje intelektualnih dobara.

4. Odnos prava intelektualne svojine prema drugim granama prava

Bududi da je intelektualna svojina mlada grana prava, veze sa srodnim disciplinama su bliske, te se u nedostatku odgovarajudih propisa pozajmljuju propisi iz srodnih disciplina. Takoer, intelektualna svojina obezbjeuje pravnu zatitu kategorijama iji pravni status reguliu i idruge grane prava (graansko pravo, privredno, upravno). Prava industrijske svojine su nastala u krilu gra. prava, te se u nedostatku propisa u pravu indus. svojine koriste naela i propisi gra. prava. Bliska veza postoji i sa oblig. pravom, jer ono regulie i jedno od najznaajnijih pitanja prava industrijske svojine, a to je ugovoro licenci. Takoer, je povezanoi sa upravnim pravom, jer se postupak zatite pronalaska ostvaruje u upravnom postupku. Privredno pravo je najblie pravu indusrijske svojine. Kako je predmet zatite prava industr. Svojine stvaralatvo koje svoju primjenu nalazi u proizvodnji robe i njenoj razmjeni na tritu, to pravno regulie privredno pravo, ova veza je oigledna.

5. Opravdanost pravne zatite intelektualne svojine

Kao posljedica razvijene tehnologije i rastude uloge informacija u drutvu, vlasnici intelektualne svojine su sve ede rtve nedozvoljenih naina upotrebe tuih intelektualnih prava. Glavna karakteristika intelektualnog prava koja nosioci ovlatenja imaju je da se ona mogu neogranieno iskoritavati od strane neogranienog broja korisnika, na razliitim mjestima, u bilo koje vrijeme, a da se pri tome ne povrijedi njihova sutina i ne umanji njihova vrijednost. Zakoni odobravaju nosiocu prava intelektualne svojine monopolsko ovlatenje- iskljuivo pravo upotrebe i pravo zabrane prema svim drugim licima da koriste zatidenu informaciju bez saglasnosti nosioca prava. Ekonomski trokovi neodgovarajude pravne zatite intelektualnog prava su: gubljenje interesa stranih firmi da unose inovacije u zemlju gdje postoji ovakva zatita, opadanje stranih direktnih investicija. Stoga, opravdanost pravne zatite treba stalno preispitivati. Ukoliko jedna zemlja ne omogudava zatitu intelektualnoj svojini, dolazi do usporavanja transfera i opadanja kvaliteta uvezene tehnologije. Takoer, donoenjem me. konvencija i sporazuma, intelektualna svojina se vie posmatra kao globalni fenomen.

6. Razvoj prava industrijske svojine

Pronalazak, kao rezultat duhovnog stvaralatva, javlja se sa poecima ljudske civilizacije. Meutim, svjest o drutvenom znaaju pronalaska formirala se mnogo kasnije. U antiko doba, velika teritorijalna prostranstva, osvajaki ratovi i dr. nisu pogodovali primjeni naunih dostignuda u privrednoj djelatnosti. Na keramikim predmetima koji potiu iz antikog doba sredemo imena i oznake autora. U pravnim izvorima rimskog prava sredemo propise koji pruaju izvjesnu pravnu zatitu autorima robnih znakova. Sa razvojem robne privrede, stvara se prostor za razvoj pronalazake djelatnosti. Proizvoai i trgovci poinju sve vie da obiljeavaju svoje proizvode u cilju identifikacije. Kada su u srednjevjekovnoj privredi stvoreni usluvi za razvoj i primjenu pronalazaka, postavlja se pitanje njihove pravne zatite.

7. Razvoj pravne zatite industrijske svojine

Prvi patentni zakon donijet je 1790. god. u SAD.

Meutim, kako sve do poetka XIX st. nismo poznavali zakonsku pravnu zatitu prava industrijske svojine, ne znai da takva pravna zatita nije postojala. Zanatlije, trgovci, cehovi, esnafi, traili su od vladara privilegije bavljenja odreenom djelatnodu. Vrijeme trajanja privilegije je uvijek bilo ogranieno izmeu 5 i 20 god. U statutima cehovskih korporacija nailazimo na odredbe o pravu proizvoaa da svoje proizvode obiljeava robnim znakom. Prvi pravni propis koji je regulisao pravnu zatitu pronalaska, donijet je 1623. god. u Engleskoj. Cilj ovog propisa bio je da se zabrane monopoli koji su ometali slobodnu trgovinu. Izuzetak od tih monopola bio je patent, koji se odobravao za odreeni broj godina.

8. Razvoj bosanskohercegovakog prava industrijske svojine

Prvi zakonski propisi iz ove materije koji su donijeti na jugoslovenskoj teritoriji bili su Zakon o fabrikim i trgovakim igovima i Zakon o zatiti mustara i modela Kraljevine Srbije 1884. god. Ovi zakoni su preuzeli neke odredbe Pariske konvencije. Prvi propis iz oblasti industrijske svojine, kojim se pruala pravna zatita svim kategorijama prava industrijske svojine, bila je Uredba o zatiti industrijske svojine, donijeta 1920. godine. Dvije godine kasnije, donijet je Zakon o zatiti industrijske svojine koji je noveliran 1928. godine i bio je na snazi sve do kraja II svjetskog rata. Jugoslavija je donijela 1930. godine prvi Zakon o suzbijanju nelojalne konkurencije. Poslije II svjetskog rata razvoj jugoslovenskog prava moe se podijeliti na tri perioda: period od zavretka rata do 1960./61. godine, period od 1960./61. godine do 1981. godine i period od 1981. godine-sadanji period. Jedan od najvanijih ciljeva bio je usklaivanje jugoslovenskog prava industrijske svojine sa pozitivnim propisima u uporednom pravu i odredbama u meunarodnim konvencijama. Slijedi dinamika donoenja novih meunarodnih sporazuma i revidiranje postojedih konvencija. Na osnovu lana IV. 4. a) Ustava BiH, Parlamentarna skuptina BiH na sjednici Doma naroda odranoj 17. januara 2002. godine i na sjednici Predstavnikog doma odranoj 16. januara 2002. godine, usvojila je Zakon o industrijskom vlasnitvu u BiH.

9. Razvoj meunarodnog prava industrijske svojine

Sredinom XIX st. vedina nezavisnih drava donijela je nezavisne zakone o industr. svojini. Vrlo brzo se pokazalo da pravna zatita koju su prdeviali nacionalni propisi nije zadovoljavala potrebe me. tehnolokog i robnog prometa jer je bila iskljuivo rezervisana za domada fizika i pravna lica. Prvi povod za uvoenje me. odnosa na ovom planu dala je me. privredna izloba u Beu, 1874. Kako su pravnu zatitu uivali samo domadi dravljani, jedan broj stranaca je odbio izloiti svoje tehnike pronalaske. Slina situacija desila se na me. izlobi u Parizu, kada se i javilo pitanje donoenja me. konvencije. Tako je 1883. donijeta Konvenacija o zatiti prava industrijske svojine, koja je stupila na snagu 1884. Naziva se jo i Pariskom konvencijom. Pripadnici zemalja lanica uivaju pravnu zatitu bez teritorijalnih ogranienja, kao i domadi dravljani.Nakon donoenja Pariske konvencije donijeto je vie me. sporazuma i konvencija na bilateralnoj,regionalnoj i multilateralnoj osnovi.

10. Razvoj autorskog prava

Knjievnost i umjetnost bile su razvijene drutvene djelatnosti u antiko doba. Autori, knjievnici i umjetnici su uivali odreena moralna prava, koja su se sastojala u prvom redu u obiljeavanju svog djela imanom i objavljivanju djela javnosti. Autori nisu imali pravo na iskoritavanje svog djela, tj. Nisu imali imovinskopravna ovlatenja povodom svoga dela, ved samo povremenu materijalnu nadoknadu. Oni su imali pravo da zabrane zloupotrebu i nedozvoljavaju izmjenu djela.

Meutim, s obzirom na napostojanje bilo kakvih propisa iz oblasti autorskog prava, ostvarivanje pravne zatite autorskih moralnih prava, zavisilo je od volje vladara i drutvenog poloaja koji je uivao autor.

11. Razvoj autorsko- pravne zatite

Izdavanje i tampanje knjiga postaje privredna, a knjiga dobija prometnu vrijednost. Izdavai otkupljuju rukopise od autora uz pladanje odreene naknade, tampaju ih i izdaju. Smatralo se da autor, poto je dobio naknadu od izdavaa za ustupljeno djelo, nema vie nikakvih prava na tom djelu. im je knjiga izdata od prvog izdavaa, ostali izdavai su mogli slobodno da je pretampavaju, bez saglasnosti prvog izdavaa ili autora. Stoga, izdavai su poeli sredinom XV st. da se obradaju vladarima traedi privilegijepravo na iskljuivo tampanje i izdavanje jednog djela i zabranu pretampavanja tog djela od strane drugih izdavaa za rijeme trajanja odobrenog prava. Tokom XVI i XVII st. u evropskim dravama se masovno odobravaju ovakve privilegije. Privilegija je titila interes odreenog izdavaa ili tampara, dok su prava autora bila ogranienana primanje honorara od izdavaa za ustupljeno djelo. Autori su poeli da se obradaju vladarima traedi privilegiju kojom bi sticali iskljuivo pravo na svoje djelo za odreeno vrijeme. Meutim, ovakvim privilegijama autorska prava su zavisila od volje vladara, te su autori zahtjevali moralna i imovinska prava na zakoniti nain. Pod uticajem prvog engl. zakona o autorskom pravu iz 1710. ostale zemlje donose zakone o autorskom pravu.

12. Razvoj bosanskohercegovakog autorskog prava

Do Prvog svjetskog rata na teritoriji stare Jugoslavije vaili su razni zakoni o autorskom pravu. Na teritoriji koja je pripadala Austro-Ugarskoj vaio je Carski patent o zatiti knjievne i umjetnike svojine, koji je kasnije izmjenjen Zakonom o autorskom pravu 1895, god. 1929. god. donijet je prvi jugoslovenski zakon iz ove oblasti. Poslije Drugog svjetskog rata, 1946. god. donosi se Zakon o zatiti autorskih prava. Jedan od glavnih nedostataka ovog zakona bila je neusklaenost sa Bernskom konvencijom. Isto tako zakon nije rjeio brojna bitna pitanja iz oblasti autorsko-pravne zatite. Drugi Zakon o autorskom pravu donesen je 1957. god., a otklonio je nedostatke ranijeg zakona. Meutim, ex Jugoslavija je 1968. god. pristupila Univerzalnoj konvenciji, to pored niza razloga dovodi do potrebe mijenjanja ovog zakona. Tredi Zakon o autorskom pravu doneen je 1968. god., sadri nova rjeenja iz oblasti autorsko-pravne zatite, a posebnu panju poklanja kinematografskom djelu i prema autoru i prema producentu. Pored toga regulie autorsko-pravne ugovore kojima se vri prenos autorskih prava. etvrti Zakon o autorskom pravu donesen je 1975. god.

13. Razvoj me. autorskog prava

Sa donoenjem prvih zakona o autorskom pravu postavlja se problem me. autorske zatite. Pravna zatita stranih autora je zavisila od bilateralnih sporazuma izmeu zemlje iji je dravljanin autor i zemlje u kojoj trai pravnu zatitu. Takvih ugovora je bilo malo, a isto tako njima su se regulisala i neka druga pitanja izmeu drava ugovornica, te je autorsko pravo djelilo sudbinu drugih pravnih odnosa. Javlja se potreba o jednoj me. konvenciji, kao multilateralnog ugovora me. autorskog prava. Pripremne radove izvrilo je Me. knjievno i umjetniko udruenje, osnovano 1878. Konvencija za zatitu knjievnih i umjetnikih djela donijeta je 1886. u Bernu, te se naziva Bernskom konvencijom. Konvencijom je osnovana Me. unija za zatitu knjievnih i umjetnikih djela koja broji 131 zemlju lanicu. To znai da pripadnici ovih zemalja, uivaju pravnu zatitu bez teritorijalnih ogranienja, u svim zemljama Bernske unije, pod istim uvjetima kao i dravljani tih zemalja. Druga po znaaju me. konvencija jeste Univerzalna konvencija o autorskom pravu donijeta 1952. U enevi.

14. Unifikacija i harmonizacija prava intelektualne svojine

Princip teritorijaliteta znai da pravni propisi jedne drave vae samo na njenoj teritoriji, a to znai i subjektivna prava. Razvoj me. odnosa dovodi u pitanje ovaj princip. Princip teritorijaliteta je ogranien principom reciprociteta, koji predvia da je u jednoj zemlji pravni poloaj stranca odreen pravnim statusom koji zemlja stranca odobrava njenim dravljanima. Princip reciprociteta nije dovoljno pouzdan, pa drave pribjegavaju zakljuenju me. ugovora i konvencija. to je vedi broj zemalja lanica neke konvencije, to je stepen harmonizacije vedi, tj. smanjuju se razlike u pravnim sistemima drava lanica. Postoje dva metoda da se prevaziu prepreke koje stvaraju razlike izmeu nacionalnih prava u regulisanju odnosa sa elementom inostranosti: putem pravila me. privatnog prava(kolizionih normi) i stvaranjem zajednikih jednoobraznih pravila, tj. unifikacijom. Unifikacija se odvija kroz zakljuivanje odgovarajudih sporazuma i ugovora izmeu zainteresiranih zemalja, koje svoje nacionalne propise, zamjenjuju unificiranim pravilima.

15. Iscrpljivanje prava intelektualne svojine

Pojam iscrpljenja prava oznaava da ukoliko je patentirani proizvod legalno ( voljom nosioca patenta ) stavljen u promet, onda pribavilac tog proizvoda moe taj proizvod dalje nuditi, putati u promet i upotrebljavati bez traenja dozvole od nosioca patenta. Smatra se da je nosilac patenta aktom stavljanja u promet iscrpio svoje iskljuivo pravo upotrebe. Ovdje je bitno da se nosilac prava saglasio sa otuenjem prava, tj. da je saglasnost nedvosmisleno data.

16. Izvori pravnog regulisanja intelektualne svojine

Izvori prava intelektualne svojine u nacionalnim okvirima se razlikuju zavisno od zemlje do zemlje. Ipak, postoji nekoliko opdeprihvadenih izvora prava kao to su pozitivni propisi(ustav, zakoni ), podzakonski akti ( uredbe, pravilnici), opda pravila oblig. i privrednog prava, sudska praksa i pravna nauka. Pored toga, ukoliko je neka zemlja lanica neke me. konvencije iz ove oblasti, i odredbe te konvencije postaju punovaan izvor prava. Ako je jedna zemlja lanica Evropske unije, ona mora da inkorporira sve izvore prava te cjeline u nacionalno pravo.

17. Meunarodne konvencije kao izvor prava

Najvaniji izvori me. prava su Konvencija o osnivanju Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu (1967.) i Sporazum o trgovinskim aspektima prava i intelektualne svojine. Meutim, ipak kao najvaniji izvor me. prava industrijske svojine je Pariska konvencija, koja predstavlja ugovor otvorenog tipa. Ona predstavlja univerzalni izvor me. prava industrijske svojine. Ona proklamuje nekoliko naela koja imaju veliki znaaj za me. pravo industrijske svojine. To su: naelo nacionalnog tretmana- prema kome pripadnici svih zemalja lanica uivaju ista prava kao i domadi dravljani, bez obzira na teritoriji koje zemlje lanice su traili pravnu zatitu; naelo asimilacije- sa pripadnicima Pariske konvencije i sva druga lica (fizika ili pravna ) koja na teritoriji jedne od zemalja lanica imaju svoje boravite ili poslovno sjedite; naelo minimalnih prava- ovo su prava garantovana Konvencijom, bez obzira na odredbe nacionalnog prava zemlje u kojoj se trai pravna zatita.

Javila se potreba za donoenjem me. sporazuma izmeu drava lanica, kojima se blie reguliu sporna pitanja materijalnog prava.

Prva grupa takvih sporazuma donijeta je s ciljem da pripadnicima Pariske konvencije omogudisticanje pojedinih prava industrijske svojine za podruje vie zemalja, na osnovu jedne me.prijave. Druga grupa sporazuma imala je za cilj ustanovljavanje me. klasifikacije za pojedina pravaindustrijske svojine, radi lakeg me.- pravnog prometa ovih prava izmeu lanica Pariskekonvencije. Treda grupa sporazuma obuhvata sporazume na regionalnoj osnovi izmeu zemalja lanicaodreene regionalne organizacije. Imaju za cilj harmonizaciju nacionalnih propisa zemaljalanica, unifikaciju nacionalnih propisa, itd.

Na planu me. autorskog prava, donijeto je vie me. konvencija, od kojih su najznaajnije: Bernska konvencija i Univerzalna konvencija.

18. Predmet pronalaska

Patentom se titi pronalazak koji ispunjava zakonom predviene uslove. Patent je subjektivno pravo koje pripada fizikom ili pravnom licu ukoliko su ispunjeni zakonom predvieni uslovi. Kada jedno lice postane titular patenta, ono ima odreena prava za odreenu teritoriju, za odreeno vrijeme. Sadraj prava na osnovu patenta odreuju vaedi zakonski propisi u svakoj zemlji. Svojstvo nosioca prava na patent dokazuje se pomodu patentne isprave koja predstavlja formalni dokaz o postojanju patenta za odreeni pronalazak i prava odreenog lica na taj patent. Predmet patentne zatite je pronalazak kao materijalizovan proizvod pronalazakog rada pojedinca ili grupe ljudi. Pronalazak je finalni rezultat pronalazakog rada, jer pravnu zatitu uiva onaj pronalazaki rad koji je pruio odreene rezultate. Pronalascima se ne smatraju: otkrida, naune teorije i matematike metode estetske tvorevine planovi, pravila i metode za izvoenje umnih aktivnosti, igara ili privrednih aktivnosti programi raunara

Pronalasci predstavljaju osnovni izvor tehnikog napredka, pod uslovom da su saznanja koja pruaju dostupna javnosti, i uz uslov da se takvi pronalasci primjenjuju u industriji. Patent ne moe biti dodjeljen za pronalaske ije bi objavljivanje ili iskoritavanje bilo protivno javnom poredku ili moralu; kao ni za pronalaske hirurkog ili dijagnostikog postupka ili postupka lijeenja koji se primjenjuje neposredno na ivom ljudskom ii ivotinjskom organizmu, osim pronalazaka koji se odnose na proizvode, materije ili smjese koje se upotrebljavaju u tom postupku.

19. Pozitivno-pravni pojam pronalazka

Prema Zakonu o industrijskom vlasnitvu u BiH-patent je pravo kojim se titi pronalazak iz bilo kojeg podruja tehnike, koji je nov, koji ima inventivnu razinu i koji se moe industrijski primjeniti. Izuzetci od patentibilnosti su: pronalasci ije bi objavljivanje ili iskoritavanje bilo protivno javnom poretku i moralu; pronalasci hirurkog ili dijagnostikog postupka ili postupka lijeenja koje se neposredno primjenjuju na ivom ljudskom ili ivotinjskom organizmu osim pronalazaka koji se odnose na proizvode koji se upotrebljavaju u takvom postupku. Prema odredbi l. 19. pronalascima se ne smatraju: otkrida, naune teorije i matematike metode; estetske tvorevine; planovi, pravila i metode za izvoenje umnih aktivnosti, igara ili privrednih djelatnosti; prikazivanje informacija definisane samim sadrajem tih informacija.

20. Vrste pronalazaka

Pronalazak proizvoda-moe da se odnosi na spoljnji oblik ili na strukturu proizvoda. Proizvod ne mora da bude gotov, ved to moe biti i poluproizvod. Osnovne vrste proizvoda su: ureaj, supstanca, kompozicija, mikroorganizam, biljna ili ivotinjska delijska struktura. Ureaj obuhvata: maine, aparate, alate, itd. Pronalazak postupka-obuhvata tano odreeni redosljed ljudskih radnji koje se poduzimaju u cilju postizanja odreenog tehnikog rezultata. Razlikuju se dvije vrste pronalazaka postupka: proizvodni i radni. Proizvodni postupak-se koristi za dobijanje odreenog proizvoda koji se razlikuje od materijala na kome se postupak poeo da izvodi. Rezultat proizvodnog postupka treba da bude nov proizvod. Radni postupak-takoer je postupak koji se primjenjuje na polaznom materijalu i tamo se ne razlikuje od proizvodnog postupka. Meutim, kod proizvodnog postupka rezultat je nov proizvod koji se moe komercijalizirati, a kod radnog postupka, rezultat nije komercijalni proizvod. Pronalazak postupka primjene-odnosi se na tehniko upustvo o mogudnosti novog naina primjene poznatog proizvoda, novu tek svrhu ved poznatog postupka te za postizanje novih rezultata.

21. Uslovi za sticanje patenta

Postoje dvije grupe uslova: uslovi koje pronalazak treba da ispuni da bi dobio patentnu zatitu- materijalni uslovi uslovi koje treba da ispuni prijavilac da bi ostvario pravo na patent- formalni uslovi Najvaniji opdi uslov koji svaki pronalazak treba daispunjava jeste novost. Samo onaj pronalazak za koji se utvrdi da predstavlja novost, uz ispunjenje ostalih uslova, moe da oekuje patentnu zatitu. Pronalazak je nov, ako nije obuhavaden stanjem tehnike. Pod stanjem tehnike podrazumjeva se sve to je uinjeno dostupnim javnosti, pisanim ili usmenim putem, upotrebom ili na bilo koji drugi nain. Stanjem tehnike obuhvadena je i nacionalna patentna prijava, prijava za evropski patent, ako se njima zahtjeva zatita u BiH kao i prijava podnesena na osnovu Ugovora o saradnji u oblasti patenata (PCT), ako se njima trai zatita u BiH. Objavljivanje pronalaska nede oduzeti novost pronalasku, ako je do objavljivanja dolo 6 mjeseci prije podnoenja prijave patenta i ako je prijavljivanje neposredna ili posredna posljedica: oigledne zloupotrebe u odnosu na podnosioca prijave ili njegovog pravnog predhodnika injenice da je podnosilac prijave ili njegov pravni predhodnik izloio pronalazak slubenoj ili slubeno priznatoj izlobi po Konvenciji o me. izlobama, uvjetom da podnosilac naznai u prijavi da je pronalazak bio izloen. Drugi opdi uvjet odnosi se na inventivni nivo. Smatra se da pronalazak ima inventivni nivo ako rjeenje koje on sadri ne proizilazi na oigledan nain iz poznatog stanja tehnike. Za patent sa skradenim trajanjem trai se nii inventivni nivo, ali taj nivo ne moe da bude tako nizak da predstavlja rutinsko koritenje poznatog stanja tehnike od strane strunjaka. Tredi uvjet odnosi se na industrijsku primjenjivost. Pronalazak treba da bude primjenjiv u industriji ili drugoj privrednoj ili neprivrednoj djelatnosti.

22. Vrste patenata

Patenti se mogu podjeliti prema zemlji koja odobrava patentne zatite. Tako imamo nacionalne patente, koji odobrava nadleni organ u zemlji gdje je patentna prijava podnijeta i koji vai samo na teritoriji zemlje gdje je odobren. Zatim postoji nadnacionalni patent, koji odobrava institucija koja nema nacionalnu pripadnost, te patent vai na teritoriji vedeg broja zemalja kao to je europski patent, koji odobrava Europski patentni biro sa sjeditem u Minhenu, a na osnovu odredbi Konvencije o europskom patentu ( KEP). lanice Europske unije ved decenijama rade na stvaranju petenta Unije, nazvanog komunitarni patent. Ovo je takoer nadnacionalni patent koji de izdavati Europski patentni biro i koji bi se direktno primjenjivao na cijeloj teritoriji Unije, bez mogudnosti da nadleni organi zemalja lanica imaju ikakvog uticaja na taj patent. Svi patentni zakoni u svijetu predviaju nacionalni patent kao osnovni oblik pravne zatite pronalazaka. Pored ovog patenta, u naem pravu postoji jo i dopunski patent, patent sa skradenim trajanjem i povjerljivi patent.

23. Mali patent (patent sa skraenim trajanjem) i dopunski patent

Patent sa skradenim trajanjem-je pravo kojim se titi pronalazak koji ima nii inventivni nivo od pronalaska koji se titi patentom. Pored toga on ima ogranien predmet zatite. Postupak za dobijanje patenta sa skradenim trajanjem je bri, kradi i jeftiniji. Patent sa skradenim trajanjem traje 10 god., za razliku od patenta koji traje 20 god. Prema Zakonu o indostrijskom vlasnitvu mali patent nosi naziv patent sa skradenim trajanjem. Njime se moe zatititi: pronalazak koji ispunjava uslove patentabilnosti, pronalazak koji je nov, industrijski primjenjiv i koji ima inventivni nivo. Njime se ne moe zatititi: pronalazak za postupak, biljnu ili ivotinjsku pasminu. Dopunski patent-podnosilac prijave patenta ili nosliac patenta moe da usavri ili dopuni prijavljeni, tj. zatideni pronalazak. On moe da trai pravnu zatitu za dopunski patent. Nosilac dopunskog patenta i osnovnog patenta moraju biti isto fiziko ili pravno lice. Dopunski patent je svojom materijalnom sadrinom vezan za osnovni patent, to traje koliko i osnovni patent. Ako osnovni patent prestane da vai prije isteka pravne zatite, moe se podnijeti zahtjev da dopunski patent bude proglaen za osnovni patent. Uz osnovni patent moe se vezati neogranien broj dopunskih patenata. Ne moe se traiti za patent sa skradenim trajanjem.

24. Povjerljivi i zavisni patent

Patent za povjerljivi pronalazak-pronalasci koji se odnose na odbranu i dravnu sigurnost BiH, smatraju se povjerljivim i podnose se nadlenim ministarstvima (odbrane ili unutranjih poslova) FBiH. Ukoliko ovi organi utvrde da je pronalazak povjerljiv, primjenit de se poseban postupak. Protiv rjeenja nadlenih ministarstava donesenih u upravnom postupku, nije dozvoljena alba. U sluaju da ova ministarstva odbrane utvrde da pronalasci nisu povjerljivi dostavljaju prijavu Institutu za standarde, mjeriteljstvo i intelektualno vlasnitvo BiH, koji nastavlja postupak po ovom zakonu. Nadlena ministarstva imaju iskljuivo pravo da koriste povjerljive pronalaske i da njima raspolau, a pronalazau kojem je dodjeljen patent za povjerljivi pronalazak pripada jednokratna naknada. Naknadu utvruju podnosilac prijave i nadlena ministarstva. Patent za povjerljivi pronalazak se ne objavljuje. Zavisni patent-je patent kojim se zatiduje pronalazak koji se ne moe samostalno primjenjivati, bez istovremene primjene drugog pronalaska koji je vremenski ranije zatiden patentom.

25. Patent za proizvod i patent za postupak

Patent za proizvod - pod radnjama iskoritavanja pronalazaka podrazumjeva se proizvodnja, ponuda, stavljanje u promet i upotrebu. Ovlatenje na iskljuivu proizvodnju sadrano je samo u patentu za proizvod, a ne i u patentu za postupak. Patent za proizvod moe imati apsolutno i relativno dejstvo. Apsolutnim dejstvom patenta za proizvod ostvaruje se vanjska zatita tj. obuhvata sve postupke za dobijanje zatidenog proizvoda . Relativna zatita dolazi do izraaja kod patenta za materiju. Patent za postupak - moe da bude patent za postupak proizvodnje ili patent za radni postupak, sadri dva ovlatenja: ponuda i upotreba postupka. Na teritoriji na kojoj vai patent za postupak ne mogu se iskoritavati proizvodi dobiveni koritenjem postupka u zemljama u kojima postupak nije patentiran. Razlike izmeu patenta za proizvod i patenta za postupak: pronalasci proizvoda se mogu zatititi samo ako ispunjavaju uslove predviene za sticanje patenta; zatita koju obezbjeuje patent za proizvod je ira od zatite za postupak; patentna zatita materije je samostalna.

26. Pokretanje postupka i sadrina prijave za zatitu pronalaska

Postupak za sticanje prava pokrede se podnoenjem pismene prijave Institutu za standarde, mjeriteljstvo i intelektualno vlasnitvo BiH. Podnosilac prijave moe biti svako zainteresirano fiziko ili pravno lice, domade ili strano. Za svaki pronalazak podnosi se posebna prijava. Jednom prijavom moe se zahtjevati zatita za vie pronalazaka, samo ako su pronalasci meusobno tako povezani da ostvaruju jedinstvenu pronalazaku zamisao. Zakon posebno regulie sadraj patentne prijave. Ona se sastoji od pet elemenata: zahtjev za priznanje patenta opis pronalaska jedan ili vie patentnih zahtjeva crtee na koje se pozivaju opis pronalaska i patentni zahtjevi, ukoliko je to potrebno abstrakt Zahtjev mora da sadri: ime tj. naziv i adresu podnosioca prijave, ime i adresu pronalazaa, te naziv pronalaska. Opis pronalaska mora biti jasan i detaljan. Patentnim zahtjevima se odreuje predmet i obim zatite pronalaska. Moraju biti jasni, saeti i u cjelosti potkrepljeni opisom pronalaska. Abstrakt je kratak sadraj sutine pronalaska koji slui iskljuivo u svrhu tehnikog informisanja i nema utjecaja na obim traene zatite. Ako se jedna prijava kojoj je priznat datum podnoenja odnosi na vie pronalazaka koji nisu meusobno povezani, podnosilac prijave moe sam ili na zahtjev Instituta da iz te prijave izdvoji jedan ili vie pronalazaka i da za svaki od njih podnese odvojenu prijavu. Ova prijava zadrava datum podnoenja prvobitne prijave. Sadraj opisa pronalaska na dan podnoenja prijave predstavlja okvir u kome se mogu kretati izmjene prijava u toku postupka. To znai da nije dozvoljeno proirivati opis pronalaska, mjenjati patentne zahtjeve kao ni ime pronalaska.

27. Pravo prvenstva u patentnom pravu

kada zainteresirano lice, pronalaza podnese prijavu za priznanje prava, Institut de konstatovati datumnjenog prijema. Od tog trenutka, podnosilac prijave ima pravo prvenstva prema svakom drugom licu,koje kasnije za isti pronalazak podnese prijavu. Pravo prvenstva ima dvostruki znaaj. Prvo, od trenutkapodnoenja prijave, podnosilac zasniva priorite u dobijanju eventualne zatite u odnosu na sve kasnijepodnosioce prijava iste ili sline sadrine. Drugo, ispunjenje uslova za priznanje prava procjenjuje se dotrenutka sticanja prava prvenstva.

28. Utvrivanje datuma podnoenja prijave i formalno ispitivanje patentne prijave

Priznanjem datuma podnoenja prijave koja je upisana u registar Inatitutu pokrenut je upravni postupak za priznanje zatite. Od tog datuma raunaju se i procesnopravni rokovi u samom postupku. Podnoenjem prijave ostvaruje se prvenstvo za zatitu pronalaska u odnosu na druga lica koja kasnije podnesu prijavu. Nakon to je prijava podnijeta Institutu, pristupa se utvrivanju datuma podnoenja prijave koga treba razlikovati od formalnog ispitivanja prijave. Institut najprije ispituje da li prijava ispunjava sve zakonom predviene uslove. Utvrivanje datuma podnoenja prijave je predpostavka za pristupanje formalnom ispitivanju prijave, u kome treba da se utvrdi da li prijava uopde ispunjava uslove da se uzme u rad. Prijava kojoj je priznat datum podnoenja, upisuje se u registar prijava koje vodi Institut. Druga faza postupka je formalno ispitivanje prijave tj. utvrivanje da li podnijeta prijava ispunjava zakonom propisane uslove tj. da li je uredna. Institut ispituje sljedede elemente: da li su pladene takse i trokovi, da li je naznaen pronalaza, itd. Ukoliko Institut utvrdi da prijava ima nedostatke, pozvade podnosioca da u roku od 90 dana otkloni nedostatkeu suprotnom de biti odbaena. U tom sluaju, podnosilac moe da podnese novu prijavu. Do okonanja postupka po prijavi, podnosilac prijave moe podnijeti zahtjev za pretvaranje prijave patenta u prijavu za priznanje industrijskog dizajna, pod uslovom da su pladene propisane takse i trokovi postupka.

29. Objava prijave, sutinsko ispitivanje i rjeenje za patent

Ako je prijava uredna, Institut de predi na ispitivanje materijalnih uslova sadraja prijave. Prije toga, prijava se objavljuje u slubenom glasniku na osnovu zakljuka Instituta i ako su pladeni taksa i trokovi postupka. Prijava se objavljuje nakon isteka 18 mjeseci od datuma podnoenja prijave. Objavljena prijava postaje dostupna javnosti. Poslije objave prijave patenta Institut izdaje rjeenje o dodjeli patenta. Kao datum dodjele patenta smatra se datum objave patenta u Slubenom glasniku. Rjeenjem o dodjeli patenta odreuje se obim zatite odreen sadrinom prihvadenih patentnih zahtjeva. Dodjeljeni patent se upisuje u registar patenata. Najkasnije do isteka 9 godine trajanja patenta, nosilac patenta ili imalac iskljuivog prava iz patenta duan je Institutu priloiti pismene dokaze o tome da patentirani pronalazak ispunjava sve uslove. U suprotnom, prestaje vanost dodjeljenog patenta najkasnije istekom 10 godine njene vanosi. Kao dokaz Institut de prihvatiti dodjeljeni europski patent za isti pronalazak, proveden na jedan od slubenih jezika BiH. Na osnovu predloenih dokaza i drugih dokumenata, Institut de izdati jedno od sljededih rjeenja: rjeenjem kojim de utvrditi da pronalazak ispunjava sve uslove rjeenje kojim se utvruje da pronalazak djelimino ispunjava uslove i kojim de, u odgovarajudem obimu, suziti dalje vaenje patentnog zahtjeva

rjeenje o oglaavanjem nitavim

30. Zastupanje
Podnosilac prijave za patent moe da bude strano fiziko ili pravno lice, s tim to u postupku pred nadlenim organom mora da ima zastupnika. Zastupnik moe da bude fiziko ili pravno lice BiH. Kako bi Institut imao uvid ko moe da se bavi poslovima zastupanja, on vodi registar zastupnika. U registar se mogu upisati ne samo dravljani BiH, nego i ona lica koja imaju prebivalite, tj. sjedite u BiH. Drugi uslov koji zastupnik treba ispunjavati jeste strunost. Fiziko lice mora da ima zavren pravni fakultet i poloen poseban struni ispit, da ima zavren jedan od tehnikih fakulteta i poloen poseban struni ispit, da ima zavren pravni ili tehniki fakultet i najmanje 5 godina radnog iskustva na poslovima industrijske svojine. Pravno lice treba da zapoljava najmanje jedno lice koje ispunjava uslove predviene zakonom.

31. Subjekti zatite i prava pronalazaa

Pravo na zatitu pronalazka, imaju domada i strana fizika i pravna lica. Strana fizika i pravna lica uivaju zatitu na teritoriji BiH kao domada fizika i pravna lica ako to proizilazi iz me. ugovora ili naela uzajamnosti. Pravo na zatitu pronalaska ima pronalaza. U postupku za dodjelu patenta pronalazaem se smatra lice koje je prvo podnijelo uredno prijavu, osim ako iz prijave ne proizilazi drugaije ili ako odlukom suda nije odreeno drugo lice kao pronalaza. Ako je pronalazak nastao zajednikim radom vie pronalazaa, pravo na patent pripada svim pronalazaima. Svi stvaraoci imaju pored moralnih i imovinska prava. Moralno pravo sastoji se u pravu pronalazaa da bude naznaen u patentnoj prijavi u svim pravima koja se odnose na njegov pronalazak, a materijalno pravo se sastoji od prava pronalazaa da koristi svoj pronalazak, da s njime raspolae, te da ostvaruje pravo na naknadu ako drugo lice koristi njegov pronalazak. Fiziko ili pravno lice koje nije pronalaza stie pravo na zatitu pronalaska na osnovu zakona, pravnog posla ili nasljeivanja.

32. Sadrina, sticanje i obim prava na patent

Postoje dva sistema za ispitivanje pronalaska. Prvi, koji je uglavnom naputen, patentna prijava se ne objavljuje, ved nadleni organ bez odlaganja pristupa ispitivanju uslova za odobrenje patentne zatite. Patentna zatita poinje da tee danom donoenja rjeenja o priznanju patenta. Drugi sistem, prijava se poslije 18 mjeseci od dana podnoenja objavljuje, a zatim se vri njeno potpuno ispitivanje radi donoenja rjeenja o priznanju ili odbijanju patentne zatite. Ovaj sistem se primjenjuje u BiH. Podnosilac prijave za patent stie prava iz prijave danom podnoenja uredne prijave. Patent garantuje nosiocu patenta sljededa iskljuiva prava: ako je predmet patenta proizvod; zabranu tredim licima, da bez njegove dozvole izrauju, upotrebljavaju, nude na prodaju, prodaju ili za te namjere uvoze zatiden proivod; ako je predmet postupak; da zabrani tredim licima, da bez njegove dozvole upotrebljavaju postupak, nude na prodaju, prodaju ili za te namjere uvoze takav proizvod koji je dobijen direktno tim postupkom. Nosilac patenta ima iskljuivo ovlatenje na tri prava: da koristi ( upotrebljava ) zatideni pronalazak, da stavlja u promet proizvode koji su dobijeni prema zatidenom pronalazku i da raspolae patentom.

to se tie obima prava koja se stiu patentom on je odreen sadrajem patentnih zahtjeva koji su formulisani u patentnoj prijavi.

33. Ogranienje prava na patent

Pravo na patent je po svojoj sadrini iskljuivo, apsolutno pravo koje uiva nosilac prava za vrijeme trajanja patentne zatite. Meutim, nacionalni zakoni o patentima i meunarodne konvencije predviaju jedan broj ogranienja za nosioca patenta, a u korist tredih lica koja na osnovu ovih ogranienja, stiu pravo da koriste pronalazak koji je predmet patenta. Pri tome, nosilac patenta zadrava sva svoja ovlatenja, ali je koritenje njegovog patenta ogranieno pravima tredih lica. Postoje opda ogranienja i zakonska ogranienja. Moguda je situacija da dva nezavisna subjekta koriste isti pronalazak, steen na zakonit nain prije nego to jedan od njih podnese prijavu za zatitu patenta. Takav sluaj u doktrini patentnog prava prihvaden je kao tzv. paralelni pronalazak ili to je opde prihvadeno pravo ranije upotrebe. Ukoliko nadleni organ odobri zatitu licu koje je podnijelo prijavu za patent, to lice postaje nosilac prava i moe da na osnovu svojih ovlatenja zabrani svakom tredem licu da koristi pronalazak koji je zatiden na njegovo ime. Drugo lice koje koristi pronalazak u proizvodnji, treba da odmah obustavi proizvodnju. Meutim, neka zakonodavstva dozvoljavaju tom licu upotrebu pronalaska iz razloga pravinosti, ili zbog opravdanosti investicija koje su uloene.

34. Zakonske licence

Drutvo odobrava patentnu zatitu imajudi prije svega u vidu prednosti koje iskoritavanje patenta ima za nacionalni tehnoloki i privredni razvoj. U suprotnom, ako se zatideni pronalazak ne iskoritava, on se pretvara u isti monopol koji gui konkurenciju na tritu. Ako nosilac nije iskoritavao odreeni patent on mu se mogao oduzeti. Ova sankcija, koja je postojala u prolom vijeku, zamijenjena je mjerom prinudne licence. Razlog odobravanja prinudne licence je upotreba patenta u privredne svrhe od strane zainteresiranih lica, kojima je nosilac patenta uskratio saglasnost za koritenje patenta-odbio da zakljui ugovor o licenci. Ukoliko se na ovaj nain ne postigne cilj moe se izvriti oduzimanje patenta. Prinudna licenca moe se odobriti u dva sluaja: ukoliko nosilac patenta samostalno ne iskoritava odobreni patent ili ne ustupi pravo iskoritavanja (licencu) drugom licu i u sluaju postojanja dva zavisna patenta. Prinudna licenca u javnom interesu moe se odobriti iz dva razloga: u sluaju kada nosilac iskoritava patent radi postizanja neopravdano visokih cijena na tritu i ako je koritenje patenta od opdeg drutvenog interesa.

35. Naini prestanka prava na patent

Pravo na patent ili patent sa skradenim trajanjem je ogranieno (20 i 10 godina). Meutim, ono u odreenim sluajevima moe da prestane i prije isteka rokova pravne zatite. Razlozi za gubitak zatidenog prava zavise od propisa zemlje koja je u pitanju. Jedan broj razloga je isti u gotovo svim zemljama. To su: gubitak prava zbog nepladanja taksa predvienih za odravanje prava u zemljama u kojima se takse pladaju sukcesivno; drugi razlog, jeste odricanje nosioca prava od daljnjeg koritenja zatidenog prava.

Kada podnosilac prijave ne plati predviene takse i trokove postupka za priznanje prava, smatra se da je odustao od prijave. Isto tako, nepladanje taksi i trokova za odravanje zatidenog prava u vanosti, ima za posljedicu gubitak tog prava. Odricanje nosioca prava; ako nosilac patenta podnese Institutu pismenu izjavu kojom se odrie svog prava, to pravo prestaje narednog dana od dana podnoenja pismene izjave. Ako je u registar upisano odreeno pravo u korist tredeg lica, nosilac patenta, ne moe se odredi svog prava bez prethodne pismene saglasnosti lica na ije je ime upisana licenca, prijenos, zaloga i dr. Prestanak nosioca prava; ako nosilac patenta ne plati propisanu taksu i trkove postupka za odravanje priznatog patenta, patent prestaje narednog dana od dana isteka roka za pladanje taksa i trokova postupka. Ukoliko je nosilac prava fiziko lice, njegovo pravo de se ugasiti u sluaju smrti, pod uslovom da nema nasljednika ili da su oni odbili da prihvate pravo industrijske svojine. Ako je rije o pravnom licu, danom brisanja iz registra tog pravnog lica prestaje pravo industrijske svojine. Oglaavanje nitavim rjeenja o priznanju prava; ako poslije izdavanja patenta Institut utvrdi da u momentu donoenja rjeenja o priznanju ovih prava nisu postojali uslovi, predvieni zakonom, za priznanje ovih prava, rjeenje o priznanju prava na patent, oglaside se nitavim. Rjeenje o priznanju patenta, Institut moe oglasiti nitavim za svo vrijeme trajanja prava, po slubenoj dunosti, na zahtjev zainteresiranog lica ili na zahtjev javnog pravobranioca. Ukidanje prava; ovaj nain prestanka predvien je samo za patente za mikrobioloki pronalazak u kojem se pojavljuju mikroorganizmi. Institut moe ukinuti rjeenje kojim je priznato pravo patenta za mikrobioloki pronalazak, ako utvrdi da je ivi bioloki materijal koji je deponovan u nadlenu ustanovu, prestao da postoji, nije dostupan javnosti i iz drugih razloga ili je njegova dostupnost javnosti imala prekid dui od propisanog roka.

36. Pronalasci ostvareni u radnom odnosu

To su tri vrste pronalazaka: Prva vrsta obuhvata pronalazke koji mogu da nastanu po tri osnova: kad zaposleni stvori pronalazak izvravajudi svoje radne obaveze, kad zaposleni doe do pronalaska izvravajudi posebno naloene zadatke vezane za nauno-tehniko istraivanje, i kada zaposleni sa poslodavcem zakljui ugovor o istraivakom radu. Pravo na zatitu ovih pronalazaka ima poslodavac. Druga vrsta pronalazaka obuhvata pronalaske do kojih zaposleni doe u vezi sa aktivnostimaposlodavca ili uz koritenje materijalno-tehnikih sredstava informisanja i drugih usluva koje jeobezbjedio poslodavac. Pravo na zatitu ima pronalaza ( zaposleni), s tim da poslodavac imapravo na ekonomsko iskoritavanje. Duni su zakljuiti ugovore o licenci. Treda vrsta pronalazaka obuhvata pronalaske koji zaposleni stvori u roku od jedne godine od prestanka radnog odnosa, a koji bi da su stvoreni u toku radnog odnosa potpadali pod prvu ili drugu vrstu pronalazaka. Pronalaza je duan da, odmah po nastanku pronalaska, podnese pismen izvjetaj poslodavcu kojim ga obavjetava o sadraju pronalaska, nainu primjene, sredstvima koje je koristio... Poslodavac je duan da potvrdi prijem izvjetaja jer od tada tee rok od dva mjeseca u kome je duan da odgovori da li smatra da je rije o pronalasku iz radnog odnosa. Ukoliko je rije o prvoj vrsti, a poslodavac ne eli da podnese prijavu za patent, pronalaza moe da ga zatiti na svoje ime.

37. Know how

Pored pronalazaka, rezultat pronalazakog rada mogu da budu i odreena znanja i iskustva koja se primjenjuju u industrijskoj ili zanatskoj proizvodnji i privrednom ivotu uopde. Skup ovih znanja i iskustava zove se know how. Odreivanje pojma know how-a je predmet estih rasprava u pravnoj teoriji i poslovnom ivotu. Know how se samo izuzetno definie u nekom zakonskom propisu, i to kao fabrika i poslovna tajna. Know how ne predstavlja pravni monopol kao ostala prava industrijske svojine. Meutim, ima praktinu primjenu. Imalac know how-a uiva faktiki monopol na tritu, jer mu znanje i iskustvo koje posjeduje omoguduju bri i efikasniji razvoj u odnosu na konkurente koji ga ne posjeduju. Osnov ovog monopola, jeste tajnost sadrine know how-a. Kada prestane da bude tajan njegov imalac gubi faktiki monopol. Drugi element, koji je takoer bitan, je njegova prenosivost, sposobnost da se znanja i iskustva koja ga sainjavaju prenose od jednog korisnika na drugog. Takoer, bitna je novost znanja i iskustva koje ono sadri. Novost je obuhvadena elementom tajnosti, tj. dok je tajan know how, on je i nov za one koji ga ne posjeduju. etvrti element jeste tehnika priroda. Predmet know how-a mogu da budu samo ona znanja i iskustva potrebna za industrijsku primjenu jednog patenta, znanja i iskustva koja predstavljaju neprijavljen pronalazak... Know how moe se prenositi putem ugovora, najede ugovora o licenci, samostalno ili zajedniki sa nekim zatidenim pravom.

38. Predmet i uslovi zatite topografije integrisanih kola

obavezuje sve zemlje lanice da obezbjede zatitu topografija integrisanih kola na nain na koji je to regulisano u Konvenciji o zatiti intelektualne svojine na inegrisanim kolima iz 1989god. Obavezu pruanja zatite stvaraocima topografije integrisanih kola propisala je za svoje lanice i EU. Predmet zatite je topografija integrisanih kola kao proizvod intelektualnog stvaralatva pojedinca ili grupe ljudi. Topografija je na bilo koji nain prikazan trodimenzionalni prikazani raspored elemenata, od kojih je najmanje jedan aktivan. Pod integrisanim kolom podrazumjeva se gotov proizvod ili meuproizvod u kome se ostvaruje odreena elektronska funkcija i kome su elementi, od kojih je najmanje jedan aktivan kao i meuveze integralno formirani u ili na komadu materijala. Od modela i uzorka se razlikuje topografija po tome to se sastoji od rasporeda elemenata koji su nevidljivi golim okom, a to znai da se ne moe zatiti kao model ili uzorak. Razlikuje se od patenta, zbog nieg inventivnog nivoa koji topografija ima, a samim tim i uih ovlatenja koje nosilac prava stie. U pogledu uslova za zatitu istie se originalnost- originalnom topografijom se smatra ona koja je nastala kreativnim radom samog stvaraoca i koja u momentu svog nastanka nije bila uopde poznata meu stvaraocima topografije. Drugi uslov za pravnu zatitu je komercijalna upotreba-to moe biti bilo kakva distribucija topografije, bilo samostalne ili sadrane u nekom proizvodu. Ovaj uslov ima relativno dejstvo, na njega se autor moe pozvati ukoliko trai pravnu zatitu u roku od dvije godine od prve upotrebe bilo gdje u svijetu. Topografija- nauka koja prouava metode mjerenja i snimanja pojedinih podruja u svrhu njihovog prikazivanja na platnu ili karti.

39. Postupak zatite topografije integrisanih kola

Za sva prava, pa i za ovo, zajedniko je da se tite kod organa za intelek. svojinu ( Institutu) u upravnom postupku. Odluke Instituta su konane, a protiv njih se moe voditi upravni spor. Institut vodi

dviije vrste registra: registar prijava i registar odabrenih topografija koje imaju karakter knjiga. Postupak za zatitu se pokrede podnoenjem prijave Institutu i to za svaku topografiju posebno. Ukoliko podnosilac nije autor i nema saglasnost autora, otedeni ima pravo u sudskom postupku, tubom za osporavanje prava, da ostvari pravnu zatitu. Prijava za zatitu mora imati oblik propisan zakonom tj. da sadri zahtjev i odgovarajude priloge. Zahtjev treba da sadri: naziv topografije, podatke o podnosiocu i autoru, datum podnoenja prijave, datum nastanka topografije,...Druga faza u postupku je ispitivanje prijave. Institut prvo utvruje da li se prijava stvarno odnosi na topografiju onako kako je u Zakonuutvreno i da li je podnijeta u roku od 2 odnosno 15. god. zavisno da li se komercijalno koristi ili ne. Nakon toga, Institut utvruje da li sadraj odgovara uslovima predvienim u Zakonu i ako utvrdi da je to sluaj- donosi rjeenje o priznanju prava na topografiju. U suprotnom, Institut de obavjestiti podnosioca prijave i dati mu rok od 30 dana do 3 mj. Da otkloni nedostatke. Ukoliko podnosilac to ne uini Institut donosi rjeenje o odbijanju zahtjeva. Priznato pravo se upisuje u registar i nosiocu prava se izdaje isprava o zatidenoj topografiji, a podaci se objavljuju u slubenom glasilu. TRIPS propisuje obavezu za zemlje lanice da omogude uvanje poslovnih tajni koje se odnose na prijavljenu topografiju. Rok trajanja prava na topografiju poinje da tee od dana podnoenja uredne prijave ili od dana prve komercijalne upotrebe topografije, Zavisno od toga koji je rok raniji. Konvencija o zatiti topografije predvia kao minimalan rok zatite 8 godina.

40. Sadrina, ogranienja i prestanak zatite topografije

Nosilac prava topografije ima iskljuiva prava da reprodukuje zatidenu topografiju, da proizvodi integrisana kola iz kojih se topografija sastoji i da komercijalno upotrebljava zatidenu topografiju ( uvozi i stavlja u promet). Povreda prava moe da se sastoji od umnoavanja zatidene topografije, izrade integrisanog kola koje ini tu topografiju i sl. S obzirom da nosilac ima iskljuivo pravo proizvodnje integrisanih kola koja ine zatidenu topografiju, to svaki vid proizvodnje, od strane drugog, neovlatenog lica predstavlja povredu prava. Iskljuivo pravo nosioca topografije ogranieno je pravom na reprodukovanje zatidene topografije u line, nekomercijalne svrhe, za nastavu i za potrebe istraivanja. Zakon o topografiji uvodi i jedno novo ogranienje prava- u sluaju reverzibilnog ininjeringa. Ako neko na osnovu analize istraivanja zatidene topografije stvori novu topografiju koja ispunjava uslove originalnosti, to lice ima pravo reprodukcije, da proizvodi i stavlja u promat svoju topografiju, a nosilac zatidene topografije to mora da tolerie. Predvien je i sluaj iscrpljivanja prava- nosilac prava na iskljuivo ovlatenje da komercijalizuje primjerke svoje topografije, ali prvom komercijalnom upotrebom konkretne topografije njegovo pravo je iscrpljeno. Pravo na topografiju nosilac moe da izgubi i prije roka od 10 godina u sluaju ponitenja prava. Institut moe ponititi rjeenje o priznanju prava na topografiju, ako utvrdi da u momentu donoenja rjeenja zatidena topografija nije ispunjavala uslove za zatitu.

41. Korisni model

Pored patenta, predvia se jo jedan oblik pravne zatite za pronalaske nieg inventivnog nivoa- korisni model, ili patent sa skradenim trajanjem. Opravdanost prihvatanja korisnog modela kao oblika zatite lei u drutvenoj opravdanosti da se stimulie investiranje u tehniki napredak, a time i njegova zatita na bri, laki i jeftiniji nain. Predmet zatite korisnog modela moe biti: odreena prostorna forma koja se odnosi na pronalazak; pronalazak

koji se ispoljava u odreenoj prostornoj formi; pronalazak koji se ne mora ispoljavati u odreenoj formi. Uslovi za sticanje pravne zatite korisnog modela su: novost, tehnika priroda i privredna primjenjivost. Nosilac korisnog modela ima ista prava kao i nosilac patenta. Prednost u odnosu na patent je postupak priznanja koji je kradi, a nedostatak je krade trajanje pravne zatite.

42. Pravna zatita biljnih sorti

Mada BiH pravo ne predvia pravnu zatitu za biljne sorte u pravu industr. svojine, to je pravo koje je priznato u mnogim zemljama i me. konvencijama, te se pravna zatita biljnih sorti ne moe zaobidi kada se razmatraju prava srodna patentnom pravu. Iz patentne zatite su iskljuene biljne vrste, ivotinjske pasmine i bioloki postupci za dobijanje biljaka i ivotinja, s tim to se zabrana patentiranja ne odnosi na mikrobioloke postupke i proizvode dobijene mikrobiolokim postupkom. Osnovni meunarodni izvor pravne zatite u ovoj oblasti je Meunarodna konvencija o zatiti novih biljnih sorti. Prema konvenciji, da bi se steklo sortno pravo zatite, sorta mora biti nova, distinktivna, stabilna i homogena (materijalni uslovi) i oznaena sortnom oznakom (formalni uslov). Jedna biljna sorta moe biti zatidena pravom sortne zatite, ali promet te robe moe da bude zabranjen.

43. Predmet zatite modela i uzorka

Uzorci i modeli predstavljaju oblike pravne zatite crtea, slika i geometrijskih tijela koji se primjenjuju u industriji ili zanatskoj proizvodnji. Oni se zajednikim imenom zovu dizajn proizvoda i predstavljaju pravno zatidena nova rjeenja spoljnih oblika. Pravo na model i uzorak je subjektivno pravo koje pripada fizikom ili pravnom licu ukoliko su ispunjeni uslovi za sticanje zatite. Model je pravo kojim se titi novi spoljnji oblik odreenog industrijskog proizvoda ili njegovog djela. Predmet zatite je geometrijsko tijelo, plastina forma u prostoru koja predstavlja novi spoljnji oblik, prototip ili nultu seriju bududeg industrijskog proizvoda, koji de se po njemu izraivati. Npr. novi model automobila, namjetaja... Uzorak je pravo kojim se titi nova slika ili crte koji moe da se prenese na neki industrijski ili zanatski proizvod ili njegov dio. Predmet zatite je grafiko rjeenje koje moe da bude u boji, sa razliitim sadrajem. Uzorci se koriste u proizvodnji tkanina, tepiha i drugih proizvoda gdje povrina proizvoda ima znaaja. Uzorkom se ne mogu tititi fotografska i kartografska djela, tehniki planovi i skice iako su oni dvodimenzionalnog karaktera. Modeli i uzorci imaju dvostruku namjeru. Oni slue za dobijanje proizvoda kojima se zadovoljavaju odreene ivotne potrebe. Autor dizajna je fiziko lice, a njegovo rjeenje po pravilu eksploatie pravno lice, proizvoa. Zatita se stie donoenjem rjeenja od nadlenog organa o priznanju prava i traje odreeni period od podnoenja prijave. Taj rok u naem pravu je 10 godina.

44. Uslovi zatite modela i uzorka

Da bi jedan crte, slika ili tijelo moglo da uiva pravnu zatitu u obliku uzorka ili modela, on mora da ispunjava uslove koji su predvieni zakonom. Osnovni uslov za sticanje zatite je novost-oblik cijelog ili dijela proizvoda smatrat de se novim ako se bitno razlikuje od onih koji su ranije prijavljeni, te ako nije bio dostupan javnosti. Institut ispituje novost po slubenoj dunosti. Na novost nede uticati injenica da je proizvod postao dostupan javnosti najvie 6 mjeseci prije podnoenja prijave, ali bez pristanka podnosioca. U uporednom pravu uzima se u obzir i element originalnosti, kao i primjenjivosti. Industrijskim dizajnom ne moe se zatititi cijeli ili dio proizvoda: kada je njegov izgled ili upotreba

protivan zakonu ili moralu; i koji sadri dravni ili koji drugi grb, zastavu ili amblem, naziv zemlje ili meunarodne organizacije, osim po odobrenju nadlenog organa. Lik ili ime lica moe se zatititi samo po pristanku tog lica, a ako je rije o umrlom samo po pristanku branog druga i djece ili drugih nasljednika. Za zatitu lika historijske ili druge umrle znamenite linosti potrebna je i dozvola nadlenog organa.

45. Postupak za sticanje modela i uzorka

Pravna zatita industrijskog dizajna ostvaruje se u upravnom postupku pred Institutom. Postupak za priznanje pokrede se podnoenjem prijave za priznanje industrijskog dizajna. Prijava mora sadravati: zahtjev za priznanje; ime tj. naziv i adresu podnosioca prijave; podatke o autoru; naznaka da se radi o pojedinanoj ili viestrukoj prijavi, te u sluaju viestruke prijave, naznaku ukupnog broja vanjskih oblika za koje se trai zatita; stvaran i kratak naziv industrijskog dizajna. Prijava koja sadri sve propisane elemente upisuje se u registar prijava, uz biljeenje dana i asa njenog prijema, a podnosilac dobija potvrdu. Ako prijava ne sadri sve elemente Institut de pozvati podnosioca da otkloni iste u datom roku, i ako to uini, kao datum podnoenja prijave uzet de se datum podnoenja dopunjene prijave. Ispitivanje prijave sastoji se od ispitivanja materijalnih i formalnih uslova. Ako prijava ispunjava uslove za priznanje prava, Institut de pozvati podnosioca da plati taksu i trokove postipka za odravanje prava i trokove objave industrijskog dizajna u Slubenom glasilu. Pravo na industrijski dizajn traje 10 godina. Do okonanja postupka po prijavi, prijava industrijskog dizajna moe se pretvoriti u prijavu patenta, pod uslovom da podnosilac plati taksu i trokove.

46. Sadrina prava i prestanak prava na uzorak i model

Imalac industrujskog dizajna ima pravo da sprijei svako lice, koje nema njegovu saglasnost, da izrauje, prodaje ili mnoi proizvode koji imaju izgled ili su ugraeni u proizvod koji je kopija. Nosilac prava na model ili uzorak moe da bude autor ali i ne mora. Autor ima moralna i imovinska prava. Moralno pravo sastoji se u pravu da njegovo ime bude navedeno u prijavi, a imovinsko pravo se sastoji u uivanju ekonomske koristi od iskoritavanja predmeta. Industrijski dizajn stie se na osnovu rjeenja o priznanju industrijskog dizajna; vai od datuma podnoenja prijave. Industrijski dizajn prestaje i prije roka od 10 godina: ako se imalac izjasni o odricanju od svog prava, pravo de prestati narednog dana od dana podnoenja izjave; na osnovu sudske odluke, odnosno odluke Instituta, u sluajevima predvienim zakonom; oglaavanjem nitavim rjeenja o priznanju industrijskog dizajna; kada imalac propusti da plati taksu za odravanje prava; i smrt fizikog lica odnosno prestanak pravng lica (steaj ili likvidacija).

47. Predmet zatite iga

igom se titi znak koji se moe grafiki prikazati i koji je podoban za razlikovanje roba i usluga jednog uesnika u privrednom prometu od istih ili slinih roba ili usluga drugog uesnika u privrednom prometu. Fakultativnost iga postoji sve dok korisnik iga ne zatrai pravnu zatitu. Ako dobije pravnu zatitu, tj. pravo na ig, privrednik ima obavezu koritenja iga. igom se mogu tititi rijei, slova, brojevi, slogani, kratice, itd. Pored grafikog rjeenja moe da obuhvati i tijela u prostoru i tada se zove trodimenzionalni ig (npr. boca coca-cole). igom se ne smatraju tambilj, peat. ig je monopolsko pravo koje svom nosiocu obezbjeuje iskljuivo pravo da znak zatiden igom koristi za obiljeavanje svoje robe ili usluga, a da drugim licima zabrani da isti ili slian znak neovlateno koriste za obiljeavanje iste ili sline robe ili usluga. ig je apsolutno pravo jer njegov nosilac moe istadi prigovor prema svakom licu koje bi pokualo da upotrijebi njegov ig bez njegove saglasnosti. Kolektivni ig-titi se znak udruenja proizvoaa roba ili preduzeda koja se bave pruanjem usluga. igom se ne moe zatititi znak koji je protivan javnom poretku ili moralu, koji se ne moe grafiki prikazati, koji nije podoban za razlikovanje roba ili usluga... Pravo na ig se stie rjeenjem nadlenog organa i upisom iga u odgovarajudi registar.

48. Transformacija igovnog prava

Pravo na ig je doivjelo nekoliko znaajnih transformacja od perioda kada je uspostavljena nacionalna zatita. Prvi korak uinjen je donoenjem Madridskog aramana o meunarodnom registrovanju iga, koji je predvidio da se podnoenjem jedne prijave dobija zatita u vie zemalja (princip teritorijalnosti). Drugi znaajniji pomak, u okviru EU, jeste donoenje Direktive o igu 1988 god. kojim su harmonizovana pravna pravila o igu zemalja lanica Unije. Sljededi korak je uinjen 1993 god. donoenjem Pravilnika o komunitarnom igu kojim je stvoreno materijalno-pravno i procesno-pravno pravo iga na nivou unije. Transformacija iga odvijala se je i na meunarodnom i na nacionalnom planu. Jedna od promjena bila je uvoenje iga za usluge, zatim irenje zatite za poznate igove, a potom i za uvene igove. U pravo iga je postepeno uvoena teorija o iscrpljivanju prava koja se u materiji iga naziva paralelnim uvozom. Najveda transformacija u pravu iga jeste naputanje koncepta registrovanog iga kao prava koje se stie i odrava na osnovu formalizovanog postupka za sticanje i odravanje prava u korist novog, trinog koncepta iga kao prava koje ima svoju funkciju na titu, u oglaavanju robe, kao sredstva reklame i propagande, koje se slobodno prenosi sa nosioca na korisnika iga, sa izraenim meunarodnim aspektom.

49. Funkcije iga

ig ima vie funkcija u privrednom ivotu: oznaava porijeklo robe, tj. ime proizvoaa ili u uslunoj djelatnosti da oznai nosioca privredne djelatnosti; individualizira robu, tj. usluge, da omogudi da se jedna vrsta robe razlikuje od druge iste ili sline robe.

Pored ovih ig ima i dvije nove funkcije: garantna funkcija-prisutnost garantne funkcije iga u svijesti potroaa je neosporna injenica i to je osnovni motiv prilikom izbora nekog proizvoda ili usluge. Takvu funkciju imaju znaci kvaliteta, standardi i druga zvanina mjerila; reklamna funkcija-plasiranjem novog proizvoda na trite, ig ima znaajno mjesto, jer se pomodu njega reklamira i identifikuje nov proizvod. Takoer, obavjetava potroae da je izaao nov proizvod, obavjetava o njegovim svojstvima, kvaliteti, itd. Takoer, ig ima funkciju da omogudi nadlenim organima koji su nadleni za kontrolu kvaliteta proizvoda i usluga, da mogu da obavljaju svoju djelatnost zahvaljujudi postojanju identifikovanih proizvoda i proizvoaa. Pravna zatita iga ustanovljena je u cilju zatite interesa tri kategorije subjekata (savjesnih privrednika, potroaa i drutvene zajednice).

50. Vrste iga

Osnovna podjela je na nacionalne i nadnacionalne igove. Nacionalni igovi-su znaci za koje je dobijena pravna zatita na teritoriji zemlje iji nadleni organ je odobrio ig. Podnosilac prijave moe da bude i strano fiziko ili pravno lice, ali ig koji bude odobren od nadlenog organa za registraciju igova-bide uvijek ig sa vaenjem na nacionalnoj teritoriji, na njega se primjenjuju nacionalni propisi. Nadnacionalni (meunarodni) igovi-koji se registruju sa vaenjem na teritoriji vie drava, tj. koji imaju nadnacionalni karakter. To su igovi koji se mogu registrovati na osnovu odredbi Madridskog aranmana o meunarodnom registrovanju igova. Podnoenjem jedne meunarodne prijave, dobija se zatita koja odgovara nacionalnoj zatiti, u zemljama lanicama Aranmana kojima se eli zatita. Donoenjem Pravilnika o igu 1993 god., u okviru EU, uspostavljen je komunitarni ig. Pravo na podnoenje prijave za komunitarni ig imaju pored pripadnika zemalja lanica, pripadnici Pariske konvencije, Svetske trgovinske organizacije, kao i pripadnici drugih zemalja pod uslovom reciprociteta. Druga znaajna podjela je na robne i uslune igove. Robni ig-titi znak koji je u privrednom prometu namjenjen razlikovanju roba. Usluni ig-titi znak koji je u privrednom prometu namjenjen razlikovanju usluga; koriste se u tercijalnoj, uslunoj djelatnosti (bankarstvo, turizam, i sl). Pravo na registraciju imaju privredni subjekti koji se bave nekom uslunom djelatnodu. Sljededa je podjela na individualne i kolektivne igove. Individualni ig-su oni koje stie jedan prijavilac, fiziko ili ptavno lice. Kolektivni ig-titi se znak udruenja proizvoaa roba ili preduzeda koja se bave pruanjem usluga u privrednom prometu.

51. Deskriptivni i nominativni igovi

Deskriptivni ili opisni igovi su oni kojima se oznaava neko svojstvo robe, kvalitet proizvoda ili usluge, koliina, namjera, vrijeme i nain prizvodnje. To su znaci koji potroaima pruaju informaciju o svojstvima proizvoda, koji su opde poznati, razumljivi i jasni, te kao takvi predstavljaju proizvod kupcu. igovi koji imaju kao jedan od svojih elemenata neki deskriptivan znak se mogu registrovati, pod uslovom da su dovoljno distinktivni zahvaljujudi ukupnom utisku koji ig ostavlja na potroaa. Normativni igovi sadre ime nekog lica (nosioca ili drugog lica) ili naziv imanja, tj. privatnog posjeda.

Mogude su dvije situacije: kada prijavilac iga koristi svoje lino ime ili naziv svog posjeda kao ig i kada prijavilac kao ig koristi tue ime ili posjed uz saglasnost ovih lica.

52. Notorni i renomirani igovi

Notorni (poznati) i renomirani (uveni) igovi predstavljaju posebnu kategoriju. Notorni igovi-su znaci za obiljeavanje robe ili usluga na koje se primjenjuju sva pravila igovnog prava, a naroito pravilo specijalnosti-da se isti ili slian ig koji je registrovan na ime odreenog nosioca moe registrovati na ime drugog lica pod uslovom da je rije o razliitoj vrsti roba ili usluga. Notorni ig je onaj ig koji je poznat bitnom dijelu relevantne javnosti u smislu da ga taj krug ljudi povezuje sa odreenim robama i uslugama. Renomirani igovi-su poznati u toj mjeri da simbolizuju nosioca prava na ig i njegove proizvode, zbog ega mu se odobrava apsolutna zatita (npr. Mercedes). Ovaj ig je poznat velikom dijelu relevantne javnosti, ima vedi stepen poznatosti od notornog iga i zbog toga uiva iru zatitu od notornog iga.

53. Internet adresa u pravu iga (ig kompjuterskog prava)

nternet adresa je nematerijalno dobro ija je funkcija da obiljei mjesto u virtuelnom kibernetskom prostoru, na kome se nalazi odreena informacija o vlasniku adrese. Adresa se ne moe odvojiti od sadraja informacije, a ako se informacija odnosi na privrednu djelatnost tada adresa dobija funkciju privrednog obiljeja, slinog igu ili firmi preduzeda. Svaka internet adresa se sastoji od najmanje dva nivoa oznaka, pri emu se oznaka ita sa desne na lijevu stranu. Prvi nivo je za oznaku koja ima generiki karakter i naziva se oznakom (ili domenom) prvog ili najvieg nivoa (TLD). Ko prvi registruje internet adresu, koja ispunjava uslov jedinstvenosti odnosno distinktivnosti na internet prostoru, postaje njen ovlateni korisnik. Pravni problem nastaje kad privredni subjekt ne moe da koristi svoj ig ili firmu kao internet adresu jer je neko drugi ved registrovao adresu takve sadrine. Problem se javio kada su pojedinci prijavili internet adrese koje sadre tue igove i firme sa namjerom da kasnije od vlasnika iga trae otkup internet adrese. Danas je opde prihvaden stav da u takvom sluaju vladnik iga moe da pokrene spor protiv vlasnika internet adrese za povredu iga jer se registracija tueg iga kao internet adrese smatra komercijalnom upotrebom iga.

54. Uslovi pravne zatite iga

Osnovna tri uslova koja su uvijek prisutna su: da prijavljeni znak bude distinktivan, tj. pogodan za razlikovanje roba i usluga, da se moe grafiki predstaviti i da se pravna zatita odobrava odreenom igu za odreenu vrstu roba i usluga. Pod distinktivnim znakom podrazumijevamo onaj robni ili usluni znak koji je podoban za razlikovanje roba i usluga u privrednom prometu. Prilikom utvrivanja distinktivnosti znaka treba voditi rauna o svim okolnostima, a posebno o vremenu i obimu njegove dotadanje upotrebe u BiH. Postoje tri principa koja se primjenjuju kod ocjene distinktivnosti to su: princip specijalnosti iga, mogudnost dovoenja u zabludu uesnika u prometu i kriterijum reagovanja prosjenog potroaa. Znak ne smije da bude opisne prirode, jer u tom sluaju ne moe da bude distinktivan. Drugi uslov znai da se ig moe sastojati od rijei, slogana, slova, brojeva, slika, slogana... Tredi uslov predvia da se pravna zatita odobrava jednom igu samo za odreenu vrstu proizvoda. ig se ne moe koristiti samostalno jer je njegova osnovna funkcija da individualizira robu i da oznaava njeno porijeklo. Prema tome nosilac prava na ig ima iskljuivo pravo koritenja jednog iga samo za onu vrstu robe ili usluga koju taj ig obiljeava, odnosno koja mu je odobrena od strane nadlenog

organa za registraciju. To znai da drugi privredni subjekt moe koristiti znak koji je isti ili slian registrovanom igu, pod uslovom da se radi o drugoj vrsti robe ili usluga.

55. Postupak za zatitu iga

Postupak se sastoji od sljededih faza: podnoenja prijave za priznanje iga, ispitivanja prijave i donoenju rjeenja o priznanju iga. Za svaki znak podnosi se posebna prijava. Prijava iga sadri: zahtjev za priznanje iga; ime i prezime podnosioca, adresu prebivalita tj. sjedita; izgled znaka koji se eli zatititi igom; popis roba tj. usluga za koje je traena zatita znaka; naznaenje boje tj. kombinacije boja. Ako prijava sadri sve gore navedene elemente, upisuje se u registar prijava. Druga faza jest ispitivanje prijave. Prijava je uredna ako sadri sve elemente zakonom propisane, te da su upladene takse i trokovi postupka. Ako prijava nije uredna Institut de pozvati podnosioca prijave da je uredi u roku koji ne moe biti dui od 90 dana. U suprotnom prijava se zakljukom odbacuje. Ako se podnosilac prijave pismeno izjasni u toku postupka da odustaje od svojih zahtjeva, postupak se zakljukom obustavlja. Ako je prijava uredna ispituju se uslovi za priznanje iga. Ako je prijava uredna i ispunjava sve uslove za priznanje prava, Institut de pozvati podnosioca prijave da plati taksu i trokove postupka za prvih 10 godina odravanja prava na ig i trokove objave iga u Slubenom glasniku. Rjeenje o priznanju iga donosi se prema predloenom znaku i priloenom spisku roba i usluga, kojim se odreuje obim priznate zatite.

56. Sadrina, sticanje i obim prava na ig

Sadrinu prava na ig ini imovinsko-pravno ovlatenje nosioca prava da ig koristi za obiljeavanje roba odnosno usluga. Ono je monopolskog karaktera jer nosiocu daje iskljuivo pravo upotrebe. Sadrina prava na ig ini negativno ovlatenje nosioca, koje se sastoji u pravu nosioca da zabrani drugim licima da upotrebljavaju njegov ig za obiljeavanje robe iste ili sline vrste. U ovome se ogleda apstraktni karakter prava. Pravo na ig obuhvata upotrebu znaka zatidenog igom na sredstvima za pakovanje, katalozima, oglasima i sl. a naroito u propagandne svrhe. Pravo na ig se stie donoenjem rjeenja o priznanju prava i upisom u registar igova. ig vai od datuma podnoenja prijave; traje 10 godina, moe se neogranieno obnavljati.

57. Nekoritenje iga

Nosilac iga duan je, radi odravanja vaedeg iga, ig upotrebljavati u zemlji u kojoj je priznat, osim ako postoje ozbiljni razlozi za njegovu neupotrebu, koji su neovisni od volje nosioca iga, kao to su uvozna ogranienja. Dakle, ukoliko nosilac prava na ig prestane da ga upotrebljava, moe da izgubi pravo na njega. Upotreba iga u neznatno izmjenjenom obliku kojim se ne mijenja karakter i izgled iga, takoer se smatra upotrebom iga. Upotrebom se smatra i upotreba od strane drugih lica data na osnovu ugovora o licenci.

58. Prestanak prava na ig

Osnovni nain prestanka vaenja prava na ig je, po proteku 10 godina ako nosilac iga ne produi njegovo vaenje tj. ne plati propisne takse i trokove postupka. Meutim, nosilac ima iskljuivo pravo da zahtjeva u roku od jedne godine do dana prestanka iga, da se ig ponovo registruje na njegovo ime

za istu robu, odnosno uslugu. ig prestaje da vai i prije isteka roka od deset godina ako: se nosilac iga odrekne prava; ako nosilac iga bez opravdanog razloga ne upotrebljava ig u neprekidnom trajanju od 5 godina od dana upisa u registar; na osnovu sudske odluke; ako se kolektivni ig upotrebljava protivno aktu; ako je nosilac prestao da postoji; ako je rjeenje o priznanju iga proglaeno nitavim. Nosilac prava na ig ima pravo da se odrekne prava bez navoenja razloga, s tim da institutu podnese pismenu izjavu; nede se modi odredi ako postoji pravo u korist tredih lica. Rjeenje o priznanju iga moe se oglasiti nitavim, u cjelini ili djelimino, ako se utvrdi da u vrijeme donoenja rjeenja nisu bili ispunjeni uslovi za priznanje iga, ako je ig stekao obiljeje generike oznake, na zahtjev zainteresiranog lica.

59. Predmet i uslovi zatite oznake porijekla

Geografska oznaka porijekla predstavlja generiki pojam za dvije svoje kategorije: oznaku porijekla i geografsku oznaku. Geografska oznaka porijekla predstavlja jedno kolektivno pravo svih lica, koji pripadaju jednom odreenom geografskom podruju, a koji mogu biti fizika ili pravna lica koja se bave nekom privrednom djelatnodu. Za sticanje prava na odreenu geografsku oznaku porijekla, bitno je da na odreenom geografskom podruju obavljaju proizvodnju ili preradu proizvoda koji nosi takvu geografsku oznaku porijekla. Predmet pravne zatite oznake porijekla predstavlja geografski naziv zemlje, regiona ili mjesta kojim se oznaava prizvod iz kojih potie, a iji su kavalitet i posebna svojstva preteno uslovljena mjestom odnosno geografskom sredinom koja obuhvata prirodne i ljudske kvalitete. Geografska oznaka je geografski naziv koji se upotrebljava da oznai da odreeni proizvod potie iz jedne zemlje, regiona ili mjesta. Geografske oznake moraju ispunjavati odreene uslove da bi mogle da dobiju pravnu zatitu: svaka geografska oznaka mora da sadri naznaku odreenog geografskog lokaliteta; proizvod koji nosi zatidenu oznaku porijekla mora da ima specifina svojstva i kvalitet po kojima se razlikuje od ostalih slinih proizvoda.

60. Postupak zatite geografske oznake porijekla

Sastoji se iz tri faze: pokretanje postupka, ispitivanje uslova za priznanje prava i donoenje rjeenja o priznanju prava. Postupak za priznanje svojstva ovlatenog korisnika geografske oznake porijekla pokrede se podnoenjem prijave koja mora da sadri zahtjev za priznanje, dokaz o obavljanju djelatnosti. Zahtjev mora da sadri podatke o podnosiocu, naziv i vrstu proizvoda, naznaenje da li jeu pitanju oznaka porijekla ili geografska oznaka itd. Druga faza postupka sastoji se od formalnog i materijalnog ispitivanja prijave za ustanovljenje geografske oznake porijekla i prijave za priznanje svojstva ovlatenog korisnika. Ako Institut utvrdi da prijava nije uredna, pozvat de podnosioca da ukloni nedostatke, u suprotnom prijava de biti odbaena. Isti je sluaj i sa materijalnim uslovima. Ako prijava ispunjava sve uslove, Institut de donijeti rjeenje o priznanju prava i oznaku upisati u registar.

61. Sadrina prava i obim koritenja geografske oznake porijekla

Geografska oznaka je kolektivno pravo koju mogu upotrebljavati u privrednom prometu samo lica koja proizvode robu i stavljaju u promet u skladu sa pravilnikom l. 119. Korisnik geografske oznake ima pravo oznaku upotrebljavati u privrednom prometu za oznaavanje roba, na koje se geografska oznaka odnosi. Geografsku oznaku mogu koristiti samo lica koja su ovlateni korisnici te oznake. Koritenje geografske oznake od neovlatenih lica bit de zabranjeno: kada roba ne potjee iz kraja, naznaenog geografskom oznakom, ak i ako je oznaeno stvarno porijeklo robe; ako je upotrebljen prijevod geografske oznake ili ako geografska oznaka sadri naznaku vrsta, stil, imitacija, i sl. Trajanje geografske oznake nije vremenski ogranieno, ukoliko nije na zahtjev nadlenih organa izbrisana iz registra.

62. Prestanak prava koritenja geografske oznake

ako se ovlateni korisnik odrekne prava; na osnovu sudske odluke; ako je ovlateni korisnik prestao da postoji; ako je rjeenje o ustanovljenju geografske oznake porijekla, tj. ovlatenog korisnika oglaeno nitavim; ako je rjeenje o priznanju ovlatenog korisnika ukinuto.

63. Ugovor o cesiji

Ugovorom o cesiji nosilac prava ili podnosilac prijave moe da prenese svoje pravo u cjelini ili djelimino. U sluaju potpunog prenosa sticalac stie sva imovinska prava na predmetu ugovora, a prenosilac zadrava samo moralna prava (ako je on autor). Kod djeliminog prenosa cedent ustupa pravo samo za odreeno vrijeme ili za odreenu teritoriju. Na ugovor o cesiji primjenjuju se opda pravila obligacionog prava. Jedno od najvanijih pitanja je odgovornost cedenta za stvarne nedostatke i skrivene mane. Ukoliko cesionar dokae da predmet ugovora ima skrivene mane, moe da raskine ugovor i da trai naknadu tete. Cedent mora garantirati da stvar nema pravnih mana, te da je on nosilac prava. U suprotnom nosilac prava moe pobijati takav pravni posao, a cesionar ima pravo na naknadu tete. Ugovor o cesiji mora biti u pismenoj formi. Na zahtjev jedne od strana, ugovor se upisuje u registar koji vodi Institut. U sluaju spora, kod prenosa prava predviene su tube koje se mogu podnositi protiv dosadanjeg imaoca prava, sve do upisa prava u registar. Kolektivni ig i geografska oznaka ne mogu biti predmet prenosa prava.

64. Pojam i predmet ugovora o licenci

Ustupanje koritenja prava industrijske svojine moe da bude iskljuiv predmet jednog ugovora izmeu nosioca prava i zainteresovanog lica. Takve ugovore nazivamo ugovorima o licenci. Ugovor o licenci je sporazum izmeu dva nezavisna privredna subjekta o koritenju prava industrijske svojine, izmeu nosioca ili vlasnika prava kao davaoca licence i zainteresiranog korisnika prava, primaoca licence. To je dvostranoobavezan ugovor, teretan, kojim se davalac licence obavezuje da ustupi pravo privrednog

iskoritavanja zatidenih ili nezatidenih prava industrijske svojine, dok se korisnik licence obavezuje da de iskoritavati predmet licence na ugovoreni nain i da de davaocu licence platiti predvienu naknadu. Ako je patent tj. industrijski dizajn prijavilo vie lica ili je patent, tj. industrijski dizajn priznat na ime vie lica, za ugovor o licenci potrebna je saglasnost svih tih lica. Kolektivni ig i geografska oznaka ne mogu biti predmet ugovora o licenci. Licenca koja nije upisana u registar nema pravno dejstvo prema tredim licima. Sud BiH je nadlean izdati prinudnu licencu na zahtjev zainteresiranog lica, ako nosilac patenta ne iskoritava zatideni pronalazak ili ako ga iskoritava u obimu koji nije dovoljan za zadovoljavanje potreba domadeg trita, ako odbija zakljuiti ugovor o licenci ili postavlja neopravdane uslove za zakljuenje tog ugovora. Zahtjev za izdavanje prinudne licence moe se podnijeti nakon isteka roka od 4 godine od datuma podnoenja prijave ili istekom 3 godine od datuma priznanja patenta. Prinudna licenca se ne moe odobriti ako nosilac patenta dokae postojanje zakonskih razloga koji opravdavaju neiskoritavanje ili nedovoljno iskoritavanje zatidenog pronalaska. Prinudna licenca odobrava snabdijevanje domadeg trita. Ona ne moe biti iskljuiva i njeno trajanje vezano je iskljuivo uz trajanje razloga zbog kojih je odobrena. Ne moe se prenositi bez prijenosa proizvodnog pogona, odnosno njegovog dijela u kojem se iskoritava pronalazak za koji je izdata. Ugovori o licenci se mogu podijeliti prema teritoriji, vremenu, obimu prava. Prostorno ogranieni ugovori o licenci su oni kojima se korisniku licence ograniava prostor na kome moe iskoritavati predmet ugovora. Ugovori o licenci se mogu zakljuivati na odreeno ili na neodreeno vrijeme. Ako je predmet ugovora knaw haw, nema objektivnog roka. Prema obimu prava imamo iskljuive i proste licence. Iskljuive daju korisniku iskljuivo pravo iskoritavanja predmeta ugovora, korisnik ima pravo da zabrani svim licima pa i davaocu licence da iskoritavaju predmet. Ako u ugovoru nije naznaeno o kojoj se licenci radi smatra se da je ustupljena prosta licenca.

65. Obaveze davaoca licence

Obaveze davaoca licence zavise od konkretnog ugovornog odnosa, ali tri odnosa se smatraju osnovnim: predaja predmeta, garancija za tehnika svojstva i pravna garancija. Davalac licence duan je da korisniku preda predmet licence u odreenom roku, koji je predvien ugovorom, a ako u ugovoru nije predvieno smatra se da je davalac duan da mu predmet preda odmah po zakljuenju ugovora. Pod tehnikom upotrebljivodu podrazumijeva se garancija davaoca da de proizvod dobijen primjenom predmeta licence odgovarati cilju koji su ugovorne strane imale u vidu prilikom zakljuenja ugovora. Ako je predmet tehniki upotrebljiv, postavlja se pitanje odgovornosti davaoca licence. Prava garancije mogu da budu razliita zavisno od predmeta ugovora: davalac garantuje da postoji monopolsko pravo koje je predmet ugovora, da ima iskljuivo pravo raspolaganja tim pravom i da na tom pravu nema tereta ni drugih ogranienja u korist tredeg lica.

66. Obaveze korisnika licence

Pladanje naknade za ustupljenu licencu je osnovna obaveza korisnika licence, i ona odgovara obaveziprodaje predmeta na strani davaoca. Visina naknade se mora odrediti u ugovoru (bitan element), aliona moe biti i odrediva kad zavisi od obima iskoritavanja. Visina naknade se odreuje sporazumom,ali ona zavisi i od niza inilaca tako da imamo: naknada u paualnom iznosu-obino se 50% plada po zakljuenju ugovora, a ostatak u jednakim ratama za svaku godinu;

naknada po proizvodnom komadu-zavisi od obima iskoritavanja, obino se uzima procenat neto fakturisane cijene; naknada prema prometu-koju ostvari korisnik iskoritavajudi predmet. Pored naknade, korisnik ima obavezu da iskoritava predmet na njegov nain, a ako prekorai granice postavljene ugovorom davalac moe da raskine ugovor i trai naknadu tete.

67. Ustupanje prava i prestanak ugovora o licenci

Ustupanje licenci je strategija poslovnog razvoja izdavaoca i korisnika.Za davaoca to je nain da produava svoje iskustvo na tritu ili da na brz nain osvoji novo trite, da izbjegne sankcije zbog nekoritenja prava itd. Za korisnika to je mogudnost da uz male trokove koristi najsavremeniju tehnologiju da smanji eventualne trokove, ugovori o licenci su se pokazali kao najpogodniji pristup u osvajanju trita. Predmet ustupanja moe biti bilo koje pravo industrijske svojine i znanje i iskustvo. Ugovorne stranke moraju predvidjeti bitne elemente ugovora. To su tri garancije koje davalac licence mora da unese u ugovor o licenci patenta i znanja i iskustva: tehnika garancija, pravna i ekoloka garancija. Tehnika garancija sadri u sebi dvije podgarancije:obavezu davaoca licence da de se primjenom patenta, tj. znanja i iskustva proizvesti roba ugovorenog kvaliteta od strane korisnika licence i obavezu davaoca da de za vrijeme vaenja ugovora korisniku licence stavljati na raspolaganje poboljanja do kojih doe na predmetu ugovora. Davalac mora da garantuje da se stavljanjem u promet proizvoda proizvedenih po pribavljenom patentu, znanju i iskustvu ne povrijeuju prava tredih lica. U protivnom, duan je nadoknadu tete. Zatim, mora garantovati da nede tetno uticati na ivot ili zdravlje ljudi, stvari i ivotnu sredinu.

68. Nasljeivanje
Na prava industrijske svojine primjenjuju se pravila o testamentalnom i zakonskom nasljeivanju. Ako je ostavilac bio nosilac nekog prava industrijske svojine njegovi nasljednici postaju novi nosioci tog prava. Nasljednici imaju sva imovinska prava koja je imao nosilac za ivota ili podnosilac prijave u postupku za priznanje prava. Moralna prava nisu nasljedna, ali nasljednici imaju prava da se staraju o potenju moralnih prava ostavioca.

69. Neposredna i posredna prava patenta

Postoje dvije vrste povrede patenta: neposredna i posredna. Pod neposrednom povredom patenta podrazumijeva se neovlateno preduzimanje od strane tredihlica onih radnji koje su u iskljuivoj nadlenosti nosioca patenta. Sluajevi neposredne povrede patenta su jasni i regulirani zakonom. Za postojanje neposredne povrede patenta bitno je da je do povrede patenta dolo na nain koji se moe objektivno utvrditi i to neovlatenom radnjom tredeg lica. Postoje dvije vrste neposredne povrede patenta. Prvu vrstu predstavlja koritenja svih obiljeje pronalaska koja su sadrana u patentnom zahtjevu. Rije je o oiglednoj lako utvrdljivoj povredi patenta. Druga vrste povrede ne koristi sva obiljeja pronalaska navedena u patentnom zahtjevu. Povjerilac namjerno izostavlja neke elemente kako bi povredu uinio manje oiglednom pa je i postupak utvrivanja postojanja povrede sloeniji. To moe da bude dodavanje pojedinih obiljeja, izostavljanje nebitnih obiljeja pronalaska,itd. Prilikom definisanja posredne povrede treba podi od djelovanja pronalaska koji nije sam po sebi pronalazak i zato se ne moe posebno patentirati. Nepatentirane djelove proizvode i isporuuju treda

lica licu koje neovlateno koristi tui patent. Pojmom neposredne povrede patenta obuhvata se i ponuda za proizvodnju i isporuku djelova pronalazaka. Svaka isporuka nepatentiranih djelova nije zabranjena, to znai da trebaju biti ispunjeni odreeni uvijeti: lice kpoje isporuuje djelove mora da postupa neovlateno; treba da je u pitanju industrijska djelatnost lica kojima se isporueni djelovi; povreda se mora izvriti na teritoriji zemlje gdje je patent odobren. Djelovi koji se primjenjuju u patentiranom pronalasku mogu biti: neutralni dijelovi ( oni koji se mogu primjeniti na razne naine i u razne svrhe) i prilagoeni dijelovi ( koji su proizvedeni s ciljem da se primjene na nain koji de povrijediti patent tredeg lica). Posredna povreda podrazumijeva radnje pomaganja lica koje vri neposrednu povredu patenta.

70. Pravna zatita prava na patent

Predvia se trostruka pravna zatita patenta: upravnopravna, graanskopravna i lina. U upravnom postupku, lice koje smatra da je njegov pravni interes povrijeen, moe pokrenuti upravni spor kod nadlenog suda (predmet moe biti rjeenje instituta). Graanskopravna zatita obuhvata podizanje tube od strane lica koje smatra da je njegov pravni interes povrijeen. Tubu moe da podnese podnosilac prijave, nosilac prava. Ako se tuba odnosi na povredu privremenih prava iz patenta, sud de prekinuti postupak, dok institut ne izda rjeenje. Tuba se moe podnijeti u roku od 3 godine od dana saznanja za povredu i uinioca; poslije isteka roka od 5 godina od dana uinjene povrede tuba se ne moe podnijeti. Postupak po tubi je hitan. Sud moe, na zahtjev podnosioca, odrediti privremene mjere kojima se sprjeava povreda prava. Mjere se odreuju prema ZIP i ZPP. Graanskopravna zatita obuhvata tube koje moe podnijeti lice koje smatra da je njegov pravni interes povrijeen. To su: tuba zbog povrede prava tuba za povredu prava iz prijave tuba za osporavanje prava na zatitu tuba za zatitu prava poslodavca, tj. Zaposlenog tuba za utvrivanje svojstva pronalazaa. Kaznenim odredbama predviena su dva djela: prekraj i krivino djelo. Ko neovlateno podnese prijavu patenta ili u prijavi navede ili lano navede pronalazau ili uini dostupnim sadraj pronalaska prije nego je pronalazak objavljen kaznit de se novanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. Isto kaznom de se kazniti ko bez ovlatenja, uvozi, prenosi preko granice, nudi ili stavlja u promet proizvod ili postupak koji je predmet patentne zatite. Ako je pribavljena imovinska korist ili nainjena teta izvrilac de se kazniti zatvorom od 6 mjeseci do 5 godina. Za voenje postupka za ova krivina djela nadlean je Sud BiH.

71. Pravna zatita uzorka i modela

Predvia se trostruka pravna zatita: upravnopravna, graanska i Pravna zatita se ostvaruje u upravnom postupku pred nadlenim organom Graanskopravna zatita ostvaruje se pokretanjem tube, i to jedne od tri mogude: krivina. (Institut).

tuba zbog povrede modela ili uzorka tuba za osporavanje modela ili uzorka tuba za priznanje autorstva. Tubu moe da podnese podnosilac prijave, nosilac prava i lice koje ima iskljuivo pravo; moe se podnijeti u roku od 3 godine od dana saznanja za povrudu i uinioca. Kaznenim odredbama predviena su dva dijela: ako jedno lice na svom proizvodu neovlateno upotrijebi tui prijavljeni ili zatideni model (kazna zatvora od 3 mjeseca do 3 godine); drugo, ako neovlateno objavi predmet prijave tueg modela ili uzorka (do 1 godine).

72. Pravna zatita prava na ig

Predvia se trostruka pravna zatita: u upravnom postupku, graanskopravnom i krivinom. Pravna zatita se ostvaruje u upravnom postupku pred nadlenim organom (Institut). U graanskom postupku podizanjem tube (podnosilac prijave i nosilac iskljuivog prava). Krivinim odredbama je predvieno kanjavanje za krivino djelo ko povrijedi tui ig-novana kazna ili kazna zatvora do 3 godine. Prekraj-novana kazna od 1000 KM do 100000 KM-ako na robu stavlja neovlatenu oznaku.

73. Pravna zatita geografskih oznaka

Predviena je trostruka pravna zatita kao u 70, 71 i 72 pitanju.

74. Pravna zatita topografije

Predviena je trostruka zatita kao u prethodnim pitanjima.

75. Konvencija o osnivanju Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu (WIPO)

Meunarodna konvencija objedinjuje pravo industrijske svojine i autorsko pravo u jednu cjelinu. Konvencija o osnivanju Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu predstavlja stoer meunarodne zatite. WIPO je meuvladina organizacija u ijoj su nadlenosti poslovi koji se odnose na prava industrijske svojine, autorsko pravo i prava srodna autorskom pravu. Konvencija je donesena 1967 godine na diplomatskoj konferenciji u tokholmu. Svjetska organizacija ima zadatak da obezbijedi administrativnu saradnju izmeu unija i da radi na unaprijeenju zatite intelektualne svojine u svijetu i usklaivanju nacionalnih zakonodavstava iz ove oblasti. Svaka drava lanica Pariske unije za industrijsku svojinu i lanica Bernske unije za autorsko pravo moe postati lanica WIPO, kao i svaka drava, koja nije lanica nijedne unije, a koja pripada sistemu UN-a. WIPO i OUN su 1974 godine zakljuile bilateralni ugovor na osnovu koga je WIPO dobila status specijalizovane agencije UN-a za intelektualnu svojinu. WIPO ima tri upravna tijela: generalnu skuptinu, konferenciju i koordinacioni komitet kao i Meunarodni biro za intelektualnu svojinu, koji predstavlja administrativni organ Organizacije. Generalna skuptina je najvii organ i nju ine samo lanice Pariske i Bernske unije. Skuptina je nadlena da imenuje generalnog direktora Organizacije, razmatra i odobrava izvjetaje generalnog direktora, itd. Konferenciju ine sve drave lanice i ona je nadlena da raspravlja o strunim pitanjima vezanim za intelektualnu svojinu, usvaja izmjene

Konvencije. Koordinacioni komitet daje miljenja o svim pitanjima od zajednikog interesa, priprema nacrte akata, programa i budeta. Od 1994 godine radi WIPO-ov Centar za arbitrau.

76. Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine (TRIPS)

Zakljuen je 1994 godine na zasjedanju Komiteta za trgovinske pregovore Urugvajske runde multilateralnih trgovinskih pregovora o carinama i trgovini (GATT). Inicijativu za ukljuivanje pitanja intelektualne svojine u pregovore u okviru GATT-a dale su razvijene zemlje kako bi se zatitile velike investicije uloene u stvaranje savremenih tehnologija i smanjili privredni gubitci zbog krivotvorenja robe zatidene pravima industrijske svojine itd.

77. Osnovni principi na kojima se zasniva TRIPS

To je princip nacionalnog tretmana kao opde naelo iz oblasti intelektualne svojine i princip najovlatenije nacije. Sporazum ustanovljava takoer, princip po kome njegove odredbe ni u emu ne zamjenjuju ili smanjuju postojede obaveze koje drave lanice imaju na osnovu konvencija iz oblasti intelektualne svojine. On propisuje standarde u pogledu duine trajanja, obima i koritenja svih prava intelektualne svojine i obavezuje drave lanice da se pridravaju ovih standarda. Harmonizacija nacionalnih propisa. Prvi put se na meunarodnom planu uvode mjere kojima de se obezbjediti efikasno sprovoenje odredbi Sporazuma. Nalae se dravama lanicama da budu postupci za zatitu intelektualne svojine pravno efikasni, i da se preduzimaju privremene mjere na zahtjev lica iji je interes pvrijeen ili kako bi se obezbijedili dokazi. Sporazum predvia i uvoenje pograninih mjera. Nalae se dravama da predvide krivinu odgovornost za krivotvorenje iga kako bi se obezbijedila to bolja zatita.

78. Pariska konvencija

Pariska konvencija o zatiti industrijske svojine zakljuena je 1883 godine u Parizu, vie puta je revidirana, a posljednja revizija je bila 1979 godine. Konvencije se zasniva na tri osnovna naela: naelo nacionalnog tretmana, naelo asimilacije i naelo minimalnih prava. Naelo nacionalnog tretmana predvia da pripadnici svake zemlje lanice Unije uivaju u ostalim lanicama Unije, u pogledu zatite industrijske svojine, ista prava kao i njihovi dravljani. Po naelu asimilacije, Konvencija se primjenjuje na stranke koji na teritoriji Unije imaju boravite ili preduzede. Minimalna prava su ona prava koje stranci mogu ostvarivati direktno na osnovu konvencijskih odredbi na podruju Unije. Najvanije je pravo meunarodnog prvenstva koje znai da na osnovu prve, uredne prijave podnijete u jednoj od zemalja lanica Unije, podnosilac prijave moe traiti zatitu u svim drugim zemljama Unije, pri emu de se za sve kasnije podnijete prijave, priznati prioritet prve prijave. Drugo minimalno pravo se odnosi na priznanje izlobenog prvenstva za prijave patenta, iga, modela i uzorka iji su predmeti zatite izloeni na meunarodnoj izlobi na teritoriji Unije. Trede minimalno pravo se sastoji u tome da priznanje iskljuivih prava industrijske svojine nije uslovljeno odgovarajudom naznakom na proizvodu da je on izraen, oblikovan ili obiljeen prema predmetu zatite. etvrto minimalno pravo predvia da zemlje lanice moraju predvidjeti dodatni rok od najmanje 6 mjeseci za

pladanje dospjelih taksi za odravanje prava, kako bi se sprjeilo gaenje prava zbog nepladenih taksi. Ostala se odnose samo na pojedina prava industrijske svojine.

79. Konvencija o meunarodnoj zatiti patenta

Najznaajnije konvencije koje reguliu meunarodnu zatitu patenta su: Ugovor o saradnji u oblasti patenta Strazburki aranman o meunarodnoj klasifikaciji patenta Budimpetanski sporazum o meunarodnom priznanju depozita mikroorganizama radi postupka patentiranja Konvencija o evropskom patentu.

80. Ugovor o saradnji u oblasti patenta

Zakljuen je 1970 godine u Vaingtonu. Cilj ovog ugovora je omogudavanje saradnje zemalja lanica na sljededim poslovima: podnoenju patentnih prijava utvrivanjem stanja tehnike u postupku patentiranja, ispitivanju prijava, itd. Ugovor ne predvia izdavanje meunarodnih patenata. Ugovorom je ustanovljen sistem iji je cilj da u interesu korisnika patentnog sistema pojednostavi i uini efikasnijim obezbjeenje patentne zatite za isti pronalazak u vie zemalja. U tom cilju Ugovor: ustanovljava meunarodni sistem za podnoenje jedne (meunarodne) patentne prijave kodjednog nacionalnog patentnog Instituta, na jednom od slubenih jezika i ta prijava de u svimzemljama lanicama imati isti pravni uinak; obezbjeuje provjeru formalne valjanosti meunarodne patentne prijave kod jednog nacionalnog Instituta; obezbjeuje centralizovano meunarodno objavljivanje meunarodnih prijava, itd.

81. Budimpetanski sporazum o meunarodnom priznanju mikroorganizama radi postupka patentiranja

depozita

Donijet je u cilju jednostavnije, bre i ekonominije zatite pronalazaka koji obuhvataju mikroorganizme. Naime, jedno od osnovnih pravila patentnog prava je da pronalazak mora u prijavi patenta biti opisan potpuno i jasno, a kada se pronalazak odnosi na mikroorganizam koji nije dostupan javnosti, opis pronalaska u pisanoj formi nije dovoljan. To je razlog zbog koga je u nizu zemalja propisane da za potrebe patentiranja koji ukljuuju mikroorganizme koji nisu dostupni javnosti, pored pisanog opisa, mora da se izvri deponovanje uzoraka mikroorganizma u odreenoj ustanovi. Deponovanje se vri u specijaliziranim ustanovama. Ukoliko se patentna zatita za mikrobioloki pronalazak trai u vie zemalja, princip teritorijalnosti nalae da se u svakoj od zemalja izvri deponovanje uzorka mikroorganizma. Osnovni smisao Budimpetanskog sporazuma je da svaka lanica, koja dozvoljava ili zahtjeva deponovanje, mora da prizna, u tu svrhu, depozit mikroorganizma kod odreene meunarodne depozitne ustanove, bez obzira gdje se ona nalazi. Odnosno, jedan depozit kod jedne meunarodne depozitne ustanove, dovoljan je radi postupka patentiranja odnosnog pronalaska kod nacionalnih patentnih Instituta svih zemalja lanica.

82. Konvencija o evropskom patentu (KEP)

Ova Konvencija je meunarodni ugovor kojim je ostanovljena Evropska organizacija za patente i sistem za izdavanje evropskih patenata. Evropska organizacija za patente je nadnacionalna organizacija, finansijski samostalna i ima svojstvo pravnog lica. Materijalno evropsko patentno pravo, sadrano u odredbama Konvencije, usklaeno je sa ostalim meunarodnim sporazumima iz ove oblasti. Svako fiziko i pravno lice moe podnijeti prijavu evropskog patenta, bez ikakvih uslova, po emu je KEP jedinstven meu konvencijama. Materijalno evropsko patentno ptavo ureuje patentnu zatitu pronalazaka na nadnacionalan nain od trenutka podnoenja prijave do trenutka izdavanja evropskog patenta. Od trenutka objave u Evropskom patentnom glasniku patent ulazi u tzv. nacionalnu fazu trajanja tj. postaje nacionalni patent u svakoj od naznaenih zemalja; on daje svom nosiocu ista prava koja bi mu dao nacionalni patent. Izuzetno, materijalno evropsko pravo kao nadnacionalno, zadrava primat nad nacionalnim pravom i poslije prelaska evropskog patenta u nacionalnu fazu po nekoliko pravnih pitanja: razlozi za ponitenje evropskog patenta pred nacionalnim sudom zemlje lanice propisani su KEP-om; obim zatite tumai se onako kako je to utvreno u pravilniku KEP-a; ako je predmet evropskog patenta postupak, prava iz patenta obuhvataju i proizvode; evropski patent traje 20 godina. Postupak za sticanje evropskog patenta pokrede se podnoenjem prijave kod KEP u Minhenu ili u Hagu; prijava se moe podnijeti preko Instituta za patente drava lanica. Ako je prijava dobila datum podnoenja, radi se o izvjetaju o istraivanju u kome se navode spisi koji se moraju uzeti u obzir prilikom odluivanja o novosti pronalaska i njegovom inventivnom nivou. Ovaj izvjetaj se alje podnosiocu. Svaka prijava evropskog patenta objavljuje se 18 mjeseci poslije datuma njenog podnoenja. U odreenom roku podnosilac mora podnijeti zahtjev za potpuno ispitivanje, u suprotnom se prijava smatra povuenom. Odluka o izdavanju evropskog patenta stupa na snagu na dan objavljivanja.

83. Konvencije o meunarodnoj zatiti modela i uzoraka

Iz ove oblasti zakljuene su dvije meunarodne konvencije: Haki sporazum o meunarodnom prijavljivanju uzorka i modela iz 1925 godine; Lokarnski aranman o ustanovljenju meunarodne klasifikacije industrijskih uzoraka i modela iz 1968 godine. Zadatak aranmana jeste da ustanovi obaveznu, jednoobraznu klasifikaciju potrebnu u postupku registracije modela i uzoraka kako bi se jednostavnije i bre sprovodio postupak utvrivanja novosti prijavljenog dizajna. Cilj Hakog sporazuma jeste da se omogudi da se na osnovu jedne meunarodne prijave, ostvari istovremeno zatita u vie zemalja. Meunarodna prijava se podnosi Meunarodnom birou u enevi.

84. Konvencije o meunarodnoj zatiti igova

U oblasti meunarodne zatite iga imamo najvie pravnih izvora, to su: Madridski aranman o meunarodnoj registraciji igova iz 1891 godine- Podnoenjem jedne meunarodne prijave dobijala se je istovremeno zatita u onim zemljama lanicama u kojima je prijavilac elio zatitu. Aranman predvia da se prijava podnosi kod nacionalnih Instituta u zemlji porijekla podnosioca prijave, koji je prosljeuje Meunarodnom birou u enevi. Meunarodna registracija traje 20 godina, a taj se rok moe neogranieno puta produavati, uz pladanje predvienih taksa. Protokol uz Madridski aranman o meunarodnom registrovanju igova-je meunarodni ugovor koji ima za cilj da uvede potrebne novine: prijavilac moe svoju prijavu da zasniva ne samo na igu koji je registrovan u nacionalnom institutu zemlje porijekla, ved i na igu koji je samo prijavljen Institutu. Svaka zemlja moe da izjavi da se traena zatita ne moe odobriti. Ugovor o igovnom pravu-je meunarodni ugovor koji ima zadatak da doprinese harmonizacijinacionalnih i regionalnih sistema za registraciju igova. Ugovorom se pojednostavljuju postupciostvarivanja zatite, ujednaava rok trajanja i produenja zatite igova. Nieanskim aranmanom o meunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registrovanja igova-se ustanovljava meunarodna klasifikacija proizvoda i usluga, na koju se prijavilac iga mora obavezno pozvati prilikom podnoenja zahtjeva za registraciju iga.

85. Konvencija o meunarodnoj zatiti geografske oznake porijekla

Madridski sporazum o suzbijanju lanih i prevarnih oznaka porijekla na proizvodima donesen je1891 godine-predvia da de svi proizvodi koji nose lanuili prevarnu oznaku, biti zaplijenjeni priuvozu u tu zemlju; zapljena de biti izvrena u zemlji u kojoj je lana oznaka stavljena i u zemljiuvoznici. Sporazum nije okupio vedi broj zemalja lanica zbog strogosti odredbi koje sadri. Lisabonski aranman o zatiti oznaka porijekla i njihovom me. registrovanju iz 1958.-zakljuen je s ciljem da se omogudi meunarodna registracija i zatita oznaka porijekla. Oznaka porijekla se registruje kod Me. biroa u enevi, na zahtjev Instituta zemlje lanice u ime fizikog ili pravnog lica. Meunarodni biro de obavijestiti Institute zemalja koje su oznaene u prijavi. Sve drave lanice moraju da tite me. registrovanu oznaku porijekla. Lisabonski arnman je otvoren za pristupanje svim dravama lanicama Pariske konvencije.

86. Konvencija o meunarodnoj zatiti topografije

Meunarodna zatita integrisanih kola regulisana je Ugovorom o intelektualnoj svojini u vezi sa integrisanim kolima, donijetim u Vaingtonu 1989. godine. Mali broj zemalja je ratifikovao ovaj Ugovor, a donoenje TRIPS-a koji regulie i topografiju pored ostalih prava industrijske svojine, i to na potpuniji nain od ugovora, vjerovatno je uticalo na mali interes koji su zemlje pokazale za ratifikaciju. Ugovorom se predvia obaveza za svaku od zemalja lanica da svojim nacionalnim propisima obezbjede nacionalnu zatitu topografije pod uslovom originalnosti. Zatim, da garantuje nacionalni tretman svim pripadnicima Ugovora- isti tretman koji obezbjeuje i svojim dravljanima.

87. Regulativna prava EU iz oblasti industrijske svojine

U okviru prava EU-e znaajno mjesto zauzimaju izvori iz oblasti industrijske svojine. Polazedi od Konvencije o evropskom patentu, KEP-u, drave lanice EU su 1975. god. u Luksemburgu zakljuile Konvenciju o patentu Unije ( Komunitarnom patentu), meutim ona nije stupila na snagu. Ovom konvancijom, za razliku od KEP-a ne predvia se dobrovoljna harmonizacija nacionalnih patentnih sistema sa konvencijom, ved se zahtjeva unifikacija nacionalnih patentnih zakona uspostavljanjem nadnacionalnogpatenta. Evropska prijava, naosnovu KEP-a smatra se prijavom komunitarnog patenta i vai za sve zemlje lanice Unije. To znai da se ne moe dobiti zatita za evropski patent samo u jednoj zemlji Unije, ved to mora biti komunitarni patent koji vai na cijeloj teritoriji Unije. U okviru patentne zatite u EU donijet je 1992. godine Pravilnik o dodatnoj zatiti za medicinske proizvode odnosno lijekove, gdje se predvia produenje patentne zatite u oblasti farmaceutskih proizvoda. U oblasti pravne zatite iga donijeti su Uputstvo o igu 1988. godine i Pravilnik o komunitarnom igu 1993. god. Uputstvom se predviaju materijalno pravne norme koje treba da budu harmonizirane od strane drava lanica Unije. Svaki pripadnik Unije ima trostruku zatitu za svoj ig: nacionalnu zatitu, meunarodnu zatitu i komunitarnu. Najstarije uputstvo EU iz ove oblasti donijeto je 1986. godine Uputstvo o pravnoj zatiti topografije kojim se obavezuju sve zemlje lanice da harmonizuju propise iz ove oblasti. Geografske oznake porijekla za poljoprivredne i prehrambene proizvode regulisane su 1992. godine Pravilnikom o pravnoj zatiti na podruju EU. Pravilnikom o transferu tehnologije 1996. godine regulie se prenos prava na patent i know how kao i na ostala prava industrijske svojine na teritoriji unije. Regulativa EU iz oblasti industrijske svojine sadri i Pravilnik o izdavanju certifikata za dodatnu zatitu za proizvode na bazi biljaka. Uputstvom EU iz 1978. godine harmonizuje se pravna zatita dizajna na teritoriji Unije.

88. Pojam autorskog djela

Da bi jedno djelo bilo podobno za autorsko-pravnu zatitu, ono mora da predstavlja intelektualnu tvorevinu koja je nastala kao rezultat duhovnog stvaralatva odreenog autora. Autorsko djelo je duhovne tvorevine i zbog toga pripada pravu intelektualne svojine, autorsko djelo mora biti tvorevina jednog ili vie fizikih lica, mora imati odreenu formu i djelo se titi samo ako je originalno. Nastanak jednog djela pretpostavlja tri faze: fazu ideje, fazu unutranje forme i fazu spoljnje ili izraajne forme. Ideja je sastavni dio unutranje linosti autora i njegovog intelekta. Ideja uiva pravnu zatitu samo ukoliko je ispoljena u odreenoj formi. Druga faza, je konkretizacija ideja, kojom tvorac daje unutranji oblik svojoj ideji. Unutranja forma ideja predvia uobliavanje ideje u konkretnu sadrinu, kada inspiracija ili stvaralako nadahnude autora dobije odreene konture, bududeg djela. Treda faza, je stvaranje spoljnjeg oblika, izraajne forme konkretizovane ideje. Tek kada ideja iz unutranje pree u spoljnju formu, nastaje autorsko djelo. Prema tome, djelo podobno za autorsko-pravnu zatitu sastoji se od dva elementa: ideje i forme. Ideja je slobodna, pravno nezatidena i predstavlja animus jednog djela. Pravnu zatitu uiva samo ona ideja koja je ispoljena u nekoj formi, korpus autorskog djela.

89. Zakonski uslovi za zatitu autorskog prava

Zakonodavac trai dva uslova: da se radi o originalnoj duhovnoj tvorevini iz oblasti stvaralatva i da je izraena u nekoj formi. Tvorac djela je slobodan po pitanju forme. Forma u kojoj je izraena sadrina

jednog autorskog djela ne mora da bude i fiziki materijalizirana forma. Tako, pravnu zatitu uivaju i usmena knjievna i nauna djela, bez pisane podloge. Nedovrena djela, takoer, uivaju pravnu zatitu, pod uslovom da izraajna forma u dovoljnoj mjeri predstavlja sadrinu, ideju djela. Pod originalnosti mogu se podrazumijevati dvije vrste originalnosti: ona koja je vezana za linost autoraautorska originalnost, i ona koja je vezana za rezultat autovog stvaralatva-originalnost djela. Autorskopravnom zatitom nisu obuhvadene opde ideje, naela, principi i uputstva koja su sadrana u autorskom djelu. Takoer, autorskim djelom se ne smatraju zakoni, podzakonski akti, propisi, itd.

90. Ostali (dodatni) uslovi za zatitu autorskog djela

Su: objavljivanje autorskog djela i ispunjenje formalnosti. Objavljivanje autorskog djela predstavlja radnju kojom djelo postaje dostupno javnosti. Nain objavljivanja moe da bude razliit i on je prvenstveno odreen vrstom djela koje se objavljuje. Objavljivanje je u iskljuivoj nadlenosti samog autora. Autorsko djelo se smatra objavljenim kad je na bilo koji nain i bilo gdje u svijetu prvi put saopdeno javnosti od strane autora ili lica koje je on ovlastio. Ono je izdato kada su primjerci djela puteni u promet. Sve drave lanice Bernske unije prihvatile su princip da se zatita odobrava bez formalnosti. Meutim, SAD su zadrale izvjesne formalnosti kao uslov za sticanje autorskog prava. To su: oznaka copyright, depozit i registracija.

91. Naslov autorskog djela

Naslov djela je ime, tj. naziv kojim se jedno autorsko djelo obiljeava u cilju njegove identifikacije i razlikovanja od djela iste ili sline vrste. Pravna zatita naslova po kvaliteti jednaka je pravnoj zatiti autorskog djela. Naslov predstavlja cjelinu sa djelom koje obiljeava. Meutim, naslov nije posebno autorsko djelo, jer se on moe zatititi samo ako postoji autorsko djelo. Kako je osnovna funkcija naslova da obiljeava autorsko djelo, nije dozvoljeno upotrebljavati naslov za autorsko djelo, naslov koji je ved upotrebljen za djelo iste vrste, ako se time izaziva zabluda u pogledu autora djela.

92. Izvedena autorska djela i zbirke

Autor koji se u stvaranju djela koristio uzorom, idejom, kompozicijom drugog autora, pod uslovom da je u djelo unio elemente originalnosti, odnosno koji nije poinio djelo plagijata ili kopije, ima pravo na autorsko-pravnu zatitu povodom tog djela, naziva se izvedenim djelom. Izvedeno djelo ima manji intenzitet originalnosti. Prilikom utvrivanja originalnosti autorskog djela treba imati u vidu da se ne moe primjenjivati jedinstveni kriterij na sva autorska djela. Kod nekih vrsta autorskih djela, umjetnika originalnost je po prirodi stvari manjeg inteziteta. Da bi izvedeno djelo moglo da uiva autorsko-pravnu zatitu mora da predstavlja originalnu duhovnu tvorevinu izraenu u odgovarajudoj formi. Autor izvedenog djela mora imati saglasnost autora postojedeg djela. Prilagoavanje (adaptacija) je stvaranje novog autorskog djela druge vrste na osnovu ved postojedeg knjievnog djela. Od muzikih izvedenih djela najede se javljaju aranmani, varijacije, skradivanja i imitacije. Aranman je obrada postojedeg djela radi prilagoavanja i izvoenja na drugim instrumentima. Pod varijacijom se podrazumijeva pozajmljivanje teme od izvornog muzikog djela dodavanjem novog motiva. Autorskim djelom se smatra i zbirka autorskih djela koja s obzirom na izvor i raspored ispunjavanja ispunjava opde uslove za autorsku zatitu. To mogu da budu enciklopedije, zbornici, antologije, zbirke fotografija, itd.

93. Djela koja uivaju autorsko-pravnu zatitu

Savremeni zakoni o autorskom pravu primjenjuju metod generalne klauzule pri definisanju autorskihdjela. Nabrajanje ima karakter primjera, te zakon ne iskljuuje pravnu zatitu za ona djela koja nisunabrojana, pod uslovom da ispunjavaju uslove za zatitu; pisana djela, govorna, dramska, muzika,filmska, raunarski programi, itd.

94. Govorno djelo

To su sva ona djela kojima je sredstvo izraavanja jezik. To moe biti bilo koji jezik. U knjievna djela spadaju sva djela iz oblasti knjievnosti koji se mogu izraziti u obliku romana, novela, pripovjetki, bajki, itd. Govorna djela obuhvataju i zbirke knjievnih i naunih djela; slikovnice, ilustracije, stripovi, itd. Pored ovih djela koja uivaju zatitu bez ogranienja, postoje djela koja se ne smatraju autorskim djelom, pod odreenim uslovima, uivaju autorsko-pravnu zatitu. To je sluaj sa novinskim lancima i privatnom korespodencijom.

95. Pozorino djelo

Pozorina djela su autorska djela koja su namjenjena scenskom izvoenju posredstvom jednog ili vie umjetnika-izvoaa. Radnja pozorinog djela se izvodi neposredno pred gledaocima, na sceni. U pozorinom djelu sredstvo izraavanja je razliito. To moe biti govor, pokret, muzika, igra, itd. Prema sredstvima izraavanja pozorina djela djelimo na dramska djela, dramsko-muzika djela, koreografska i pantomimska djela. Dramska djela predstavljaju poseban oblik govornih knjievnih djela iji je predmet postavljanje na scenu neke dramske radnje (komedija, tragedija, melodrama,...). Dramskomuzika djela su koautorska djela u kojima su spojena dva djela, muziko i dramsko djelo, u jednu jedinstvenu cjelinu. Koreografska djela obuhvataju autorska djela koja se izraavaju pokretom, plesom, ritmom (balet, razneigre, plesovi,...). U pantomimska djela ulaze ona djela koja se interpretiraju samo pokretima tijela i mimikom glumca-izvoaa. Koautori koreografskih i pantomimskih djela imaju pravo izvoenja djela, a ako je djelo pogodno za objavljivanje, i pravo onjavljivanja.

96. Muziko djelo

Muziko djelo je djelo u kome autor izraava svoje misli i osjedanja pomodu zvuka. Muziko djelo je sastavljeno od niza tonova harmoniziranih odreenim ritmom. Svako muziko djelo se sastoji od tri elementa: melodije, harmonije i ritma. Bududi da melodija obuhvata ideju i formu, ona uiva pravnu zatitu kao nezavisna tvorevina, jer ispunjava uslove za samostalnu autorsko-pravnu zatitu. Da bi uivalo autorsko-pravnu zatitu, muziko djelo treba da bude originalno, da odraava autorovu ideju i da ima odgovarajudu muziku formu. Isto tako, ona mogu da budu izvorna i izvedena.

97. Filmsko djelo

Sredstvo izraavanja kod filmskih djela je pokretna slika sa dijalogom ili muzikom tj. pradena zvukom. Pri tome, slika i ton moraju da imaju odreeni intelektualni smisao tj. sadraj. Da bi uivalo autorskopravnu zatitu, mora da predstavlja originalno autorsko djelo. Pored toga, filmsko djelo mora da bude fiksirano na materijalnoj podlozi, na celuloidnoj ili filmskoj traci ili nekoj drugoj podlozi pogodnoj za fiksiranje filmskih djela (npr. magnetoskopska ili video traka). Naslov filmskog djela uiva pravnu zatitu pod uslovom da je originalan.

98. Djela likovnih i primjenjenih umjetnosti

Djela likovnih umjetnosti obuhvataju djela iz oblasti slikarstva, grafike, vajarstva te druga djela koja se stvaraju na povrini ili u prostoru, a nose u sebi elemente likovnog stvaralatva. Materijal od koga su djela sainjena nema uticaja na ostvarenje pravne zatite pod uslovom da je rije o intelektualnoj tvorevini umjetnikog karaktera koja izaziva kod posmatraa reakciju estetske prirode. Djela likovne umjetnosti karakterie prostornost, individualnost i originalnost. Jedino je autor likovnog djela ovlaten da vri reprodukciju svog djela ili da ovlasti drugo lice da to uini. Autorsko-pravnu zatitu uivaju i djela primjenjenih umjetnosti i industrijskog oblikovanja, pod uslovom originalnosti. To su umjetnike tvorevine namijenjene zadovoljavanju praktinih potreba, to su umjetnika djela kojima se industrija koristi.

99. Raunarski programi

Kompjuter se u irem smislu sastoji od dva dijela: hardwer i softwer. Da bi kompjuterski program mogao da uiva pravnu zatitu na osnovu odredbi patentnog prava, on mora da ispunjava opde uslove koji su predvieni zakonom kao isvaki drugi pronalazak. Najvaniji uslov odnosi se na novost tehnikog rjeenja za koje se trai pravna zatita putem patenta. Druga mogudnost je pruanje pravne zatite raunarskim programima na osnovu propisa autorskog prava. Kod pravne zatite raunarskih programa postoje situacije koje su drugaije nego kod ostalih autorskih djela: umnoavanje, mjenjanje i provoenje jednog programa na drugi.

100. Ostala autorska djela

Autorsko-pravna zatita obuhvata i fotografska djela kao i djela koja su proizvedena postupkom slinim fotografskim. Fotografska djela su dobila autorsko-pravnu zatitu na Berlinskoj konferenciji za reviziju Bernske konvencije. Da bi se mogla napraviti razlika izmeu umjetnike fotografije i ostalih fotografija, u teoriji autorskog prava se predlae vie rjeenja ali kriterij originalnosti je najprihvatljiviji. Originalno fotografsko djelo je ono djelo koje odraava individualnost autora, koje proizvodi odreeni estetski doivljaj na gledaoce i koji se razlikuje od ostalih fotografskih djela koja imaju isti objekt.

101. Pojam autora

Autor djela je fiziko lice koje je stvorilo autorsko djelo. Pod autorom djela podrazumijeva se tvorac bilo kog djela koje uiva pravnu zatitu. Autor stie autorsko pravo aktom stvaranja djela. Pri tome je potrebno da se ispune uslovi autorskog prava-oreenu, priznatu formu, te da je djelo rezultat individualnog, originalnog stvaralatva. Autorom se smatra lice ije je ime, pseudonim ili znak na primjerku djela dok se ne dokae suprotno. Autor moe da oznai djelo svojim imenom, ali to ne mora uiniti (tada se njegovo djelo naziva anonimnim). U tom sluaju, kad je djelo anonimno, autorska prava ostvaruje izdava, ako je djelo izdato.

102. Pojam koautora

Autorsko djelo koje je stvoreno saradnjom najmanje dva lica smatra se koautorskim djelom. Da bi nastalo koautorstvo potrebno je da svi koautori uestvuju u intelektualnom stvaranju djela. Za koautorstvo je bitno da postoji zajedniko intelektualno stvaranje i da je doprinos svih koautora kreativne prirode. Pri tome doprinosi ne moraju da budu iste veliine niti istog kvaliteta pod uslovom da sadre stvaralake elemente. Ovdje se postavlja pitanje da li koautorsko djelo mora da predstavlja

nedjeljivu cjelinu ili to moe da bude djeljiva cjelina koja je nastala radom vie lica i iji se doprinosi mogu odvojiti i posebno koristiti. U odgovoru na ovo pitanje nema jedinstvenog miljenja ali se uzima da koautorsko djelo moe da bude a i ne mora nedjeljiva cjelina, zavisno od vrste djela i konkretnih doprinosa.

103. Nosilac autorskog prava

Autor, kao izvorni nosilac ovlatenja moe prenijeti jedan dio svojih ovlatenja na drugo pravno ili fiziko lice koje postaje nosilac autorskog prava povodom odreenog autorskog djela. Ova ovlatenja koja autor prenosi na druga lica su po svojoj prirodi imovinska ovlatenja i tiu se prava i naina koritenja autorskog djela. Prenosom ovlatenja autor gubi ona ovlatenja koja je prenio, ali ne i svojstvo autora koje je neprenosivo i vezano za linost autora. Ugovor je najedi nain prenosa autorovih ovlatenja za njegovog ivota. Autor moe da prenese sva ili samo neka ovlatenja na drugo lice. Po prestanku ugovora, autorska ovlatenja ponovno prelaze na autora. Prenos autorskih ovlatenja moe se vriti i na osnovu zakonskih odredbi.

104. Pravna priroda autorskog subjektivnog prava

Od donoenja prvih propisa iz oblasti autorskog prava, pravna priroda subjektivnog aotorskog prava podijelila je teoretiare na vie pravaca tj. kola. Najstarija je teorija o svojini. Ona polazi od autora kao tvorca djela na kome on ima apsolutno i iskljuivo pravo svojine. Teorija o autorskom pravu kao isto linom pravu nastala je u Njemakoj. Prema ovoj teoriji, djelo je intelektualni proizvod autorove linosti, a autor je gospodar svog djela i sva njegova ovlatenja su lino-pravne prirode. Dualistika teorija smatra da se autorsko pravo sastoji od dva prava, linog i imovinskog prava. Monistika teorija smatra da autorsko pravo nije ni isto lino ni isto imovinsko, ved je to jedinstveno pravo posebne vrste, sastavljeno od lino-pravnih i imovinsko-pravnih elemenata. Gotovo univerzalno miljenje je da subjektivno autorsko pravo predstavlja jedinstveno apsolutno, sui generis pravo u kome su spojeni lino-pravni i imovinsko-pravni elementi dok autorsko objektivno pravo uiva posebno mjesto u sistemu graanskog prava, kao odvojena pravna disciplina, pored linih i imovinskih prava.

105. Sadrina autorskog subjektivnog prava

Autorsko subjektivno pravo predstavlja jedinstveno ptavo koje sadri dvije vrste ovlatenja, moralna i imovinska, koja zajedniki slue za zatitu linih i materijalnih interesa autora. Prihvatajudi polazne osnove teorije o autorskom subjektivnom pravu kao jedinstvenom pravu smatra se da ono moe da sadri vie ovlatenja, lino-pravna i imovinsko-pravna, te podjela na moralna i imovinsko-subjektivna prava nema samo pragmatini znaaj ved odgovara prirodi ovih prava, i ne naruava jedinstvo autorskog subjektivnog prava.

106. Moralna prava autora

Moralno pravo se smatra trajnim (neogranienog trajanja), neodvojivim od linosti autora, nezastarivim i pravom koje ne moe biti predmet prinudnog izvrenja. Objekat moralnih prava jeste linost autora i njegovo djelo. To ujedno predstavlja i predmet zatite moralnog prava i po tome se razlikuje od linih prava kod kojeg je predmet zatite lino dobro ovjeka. Moralno pravo autora po svojoj prirodi je iskljuivo apsolutno pravo koje djeluje erga omnes. Samo je autor ovlaten da se stara o svom djelu i da zabrani tredim licima iskoritavanje ili raspolaganje njegovim djelom. Meutim, apsolutni karakter moralnog prava je donekle ogranien zakonskim propisima. U odnosima sa tredim licima, autor ima

diskreciono pravo da povue svoje djelo, da odustane od zakljuenog ugovora, uniti djelo, itd. Meutim, u tim sluajevima on mora da nadoknadi tetu koja je nastala vrenjem diskrecionog prava. Moralna prava su neotuiva. Poslije autorove smrti neka lino-pravna ovlatenja, koja su tjesno vezana za linost autora, gase se, dok se druga ovlatenja mogu prenijeti na nasljednike. Ovlatenja koja se mogu prenositi na nasljednike nazivaju se negativna ovlatenja.

107. Vrste moralnih prava autora

Pravo paterniteta i pravo na naznaenje imena-dio su osnovnog moralnog prava koje ima svaki autor-da djelo koje je on stvorio naznai svojim imenom na nain koji on odabere. Autor ima pravo, ali ne i obavezu da svoje djelo obiljei svojim imenom. Pravo na priznanje autorstva sastoji se iz tri komponente: iz prava autora da obiljei svoje djelo i da zahtijeva od lica koja iskoritavaju njegovo djelo da isto obiljee njegovim imenom; pravo da zabrani zloupotrebu svog imena u bilo koje svrhe; iz prava da se suprotstavi uzurpiranju ili nedoputenom prisvajanju svog djela. Pravo na objavljivanje djela-sastoji se u odluci autora da li de i u kom obliku i na koji nain djelo objaviti, prikazati ili na drugi nain izloiti javnosti. Pravom na objavljivanje djela, ne tite se samo moralni interesi autora ved i imovinski, jer je pravo objavljivanja djela u tjesnoj vezi sa njegovim iskoritavanjem. Pravo na zatitu integriteta djela-se sastoji u iskljuivom pravu da titi svoje djelo, a to znai da se suprotstavlja neovlatenim izmjenama svog djela. Povezano je sa imovinskim pravima autora-za svako iskoritavanje autorskog djela, autoru pripada naknada. Samo je autor ovlaten da vri izmjene na svom djelu, te se moe ugovoriti o njegovom pravu na modifikaciju djela. Meutim, ako je djelo ved u toku objavljivanja pa bi mjenjanje prouzrokovalo velike trokove za izdavaa, onda autor ne moe da vri izmjene bez saglasnosti izdavaa, a ovo je ovlatenje koje sadri pravo pokajanja. Pravo na suprotstavljanje nedostojnom iskoritavanju djela-sastoji se u iskljuivom pravu autora da se suprotstavlja iskoritavanju svog djela na nain koji ugroava ili moe ugroziti njegovu ast ili ogled.

108. Imovinska prava autora

Imovinska prava predstavljaju neodvojivu, bitnu komponentu autorskog subjektivnog prava. Sadrina imovinskih prava ini pravo iskoritavanja djela. Samo je autor ovlaten da iskoritava svoja djela, a druga lica to mogu initi samo uz dozvolu autora. Naini iskoritavanja djela mogu biti vrlo razliiti i zavisno od vrste i prirode djela i sl. Za svako iskoritavanje djela od strane drugog lica, autoru pripada naknada. Imovinsko-pravna ovlatenja autora izvornog djela proteu se i na djelo koje je nastalo preradom tog djela. Samo je autor ovlaten da preradi ili adaptira svoje djelo ili da odobri drugom licu da ga adaptira. Pored ovoga, autor ima pravo i da djelo pusti u promet u onom obliku i na nain koji on smatra podobnim. Putanjem djela u promet autor vri akt raspolaganja djelom. Imovinsko pravo autora je po svojoj prirodi iskljuivo, apsolutno pravo, koje djeluje erga omnes. Imovinska prava su otuiva odnosno prenosiva-pravnim poslovima.

109. Pravo na iskoritavanje djela u tjelesnoj formi

Tj. biljeenje djela na materijalnu podlogu kao to je papir, magnetna traka, itd., je zapravo radnja umnoavanja djela. Ovo imovinsko-pravno ovlatenje autor moe da realizuje na tri naina: davanjem dozvole za snimanje i umnoavanje djela, davanjem saglasnosti za stavljanje primjeraka djela u promet

i davanjem dozvole za davanje primjeraka djela u zakup. Ovladenje na umnoavanje djela sastoji se u iskljuivom pravu autora da dozvoli odnosno zabrani drugom licu biljeenje svog djela na materijalnu podlogu i umnoavanje primjeraka. Stavljanje primjeraka djela u promet je radnja iskoritavanja djela, radi koje se djelo umnoava. Autor ima iskljuivo pravo da dozvoli ili da zabrani drugome stavljanje u promet primjeraka svog djela. Iskljuivo pravo autora da odluuje o stavljanju primjeraka djela u promet, ogranieno je u odnosu na vlasnika koji je taj primjerak legalno pribavio od autora. Na meunarodnom planu su doneseni propisi kojima se regulie situacija davanja primjeraka autorskog djela u zakup. Direktivom EU je utvreno iskljuivo pravo autora da dozvoli ili zabrani drugome da primjerke djela daje u zakup ili poslugu.

110. Pravo na iskoritavanje djela u bestjelesnoj formi

Obuhvata nekoliko razliitih prava: Izvoenje djela-pored prava da lino izvodi svoje djelo, samo je autor ovlaten da dozvoli ili zabrani drugom licu da izvodi njegovo djelo. Izvoenjem se smatra radnja iskoritavanja nescenskih djela (recitali, koncerti). Predstavljanje djela-je radnja iskoritavanje scenskih djela, koja se saoptavaju vizuelnim putem (pantomima) ili vizuelno-zvunim putem (opera), ali uvijek pred publikom. Pravo autora da odluuje o prenoenju izvoenja ili predstavljanja svog djela putem nekog odtehnikih ureaja. Radnja prenoenja je u osnovi pomodna radnja koja slui da se krug publikeproiri. Emitovanje radio i TV prograna-moe u jednom djelu da obuhvati i emitovanje i autorskih djela itada se primjenjuju odradbe autorskog prava. Emitovanje je isto to i javno izvoenje kada su upitanju pravne posljedice koritenja autorskog djela. Autor ima iskljuivo pravo da zabrani ilidozvoli emitiranje svog djela. Pravo da odluuje o javnom saoptavanju njegovog djela koje se upravo emituje i o javnom saoptavanju djela koje je prethodno snimljeno na nosa zvuka ili slike. U prvom sluaju autor ima pravo da dozvoli ili zabrani emitiranje, u drugom sluaju se radi o neovladenom iskoritavanju.

111. Pravo autora prema vlasniku djela

Pravo na pristup primjerku djela-autor ima pravo da od vlasnika primjerka njegovog djela trai da mu omogudi njegov pristup tom primjerku, ako je to neophodno radi umnoavanja djela, a da se pri tome bitno ne ugroavaju opravdani interesi vlasnika odnosno lica koje dri taj primjerak djela. Pravo sljeenja-neotuivo pravo autora da bude zainteresovan u prodaji svog originalnog, umjetnikog djela. Autor djela ima pravo da od vlasnika originalnog primjerka njegovog djela, koji proda drugome, bude obavijeten o imenu i adresi novog vlasnika djela. Pravo zabrane izlaganja originalnog primjerka djela likovne umjetnosti-meutim, autor ne moezabraniti originalnog primjerka djela koji pripada muzeju ili galeriji, jer je to osnovna djelatnostovih institucija.

Pree pravo autora na preradu primjeraka djela arhitekture-(izmjene na graevini, adaptacija i sl.). Ukoliko se izmjene na graevinskom objektu vre prema projektu koji nije sainio autor, moraju se potovati moralna prava autora.

112. Pravo autora na posebnu naknadu

Savremeni tehniki ureaji imaju mogudnost da kopiraju tua autorska djela (kasetofon). Zbog toga seu nacionalnim propisima iz oblasti autorskog prava predvia obaveza proizvoaa ili prodavca ureajapodobnih za naovlateno iskoritavanje, da plate odreeni iznos po prodatom ureaju autora djela.Autori djela imaju pravo na naknadu od proizvoaa uvoznika i prodavca. Ovo pravo mogu ostvaritipreko organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskog i srodnih prava.

113. Ograniavanje imovinskih prava autora

Iskljuivo pravo autora je ogranieno u zakonom odreenim sluajevima kada se moe koristiti od strane drugih lica, a bez dozvole autora i bez obaveze pladanja autorske naknade(suspenzija prava), i sluajevi kada se autrosko djelo moe koristiti bez dozvole autora ali uz obavezu pladanja autorske naknade (zakonska licenca). U oba sluaja se moraju potovati moralna prava autora. Suspenzija je ustanovljena preteno u javnom interesu ali i u odreenim sluajevima kad je presudan pojedinani interes a pravo autora nije u znatnoj mjeri otedeno. Objavljeno djelo se moe bez dozvole autora i pladanja naknade umnoavati i javno saoptavati radi sprovoenja slubenog postupka pred sudskim ili drugim dravnim organima; u cilju informisanja javnosti o tekudim dogaajima putem tampe, radia, TV-a i sl. za potrebe nastave gdje se autorsko djelao moe izvoditi, predstavljati i javno saoptavati... Zakonska licenca predstavlja blae ogranienje autorskih ovlatenja-bez dozvole autora, a uz obavezu pladanja autorske naknade, dozvoljeno je umnoavanje i stavljanje u promet objavljenih primjeraka djela u vidu zbirke; dozvoljeno je u sredstvima javnog informisanja umnoavanja i stavljanja u promet lanaka i fotografija koje su ved objavljene u drugim sredstvima javnog informisanja; dozvoljeno je trodimenzionalno umnoavanje djela koja su trajno izloena na ulicama itd.

114. Trajanje autorskog subjektivnog prava

Svi nacionalni zakoni o autorskom pravu ograniavaju trajanje imovinskih prava autora na odreeni broj godina, zavisno od vrste djela. Imovinska prava autora traju za ivota autora i 50 godina poslije njegove smrti, nezavisno od vrste djela. to se tie moralnih prava, ona traju neogranieno-i po prestanku trajanja imovinskih prava. Ako se radi o koautorskom djelu, imovinska prava prestaju po isteku 50 godina od smrti koautora koji je posljednji umro. Imovinska prava na djelu iji se autor ne zna prestaju po isteku 50 godina od dana objavljivanja djela. Staranje o zatiti moralnih prava autora ija je zatita imovinskih prava protekla povjerava se udruenjima autora i institucijama iz oblasti nauke i umjetnosti.

115. Zakonska licenca

Zakon ustanovljava zakonsku licencu u korist emisionih preduzeda a radi emitovanja djela sa izdatih fonograma. Emisiono preduzede je duno da prije emitovanja djela sa organizacijom za kolektivno ostvarivanje autorskih i srodnih prava utvrdi visinu, nain i rok isplate autorske naknade. Zakonska licenca se ne protee na emitovanje sa videograma. Ovo rjeenje je u skladu sa savremenim

tendencijama. Tako, za emitovanje sa videograma emisiono preduzede mora da trai saglasnost od autora. Pored toga, treba redi da se zkonska licenca samo odnosi na djela koja su zabiljeena na fonogramima koji su izdati. Sankcija prema emisionim preduzedima ukoliko ne potuju obim zakonske licence je odreivanje privremene mjere zabrane emitovanja fonograma odnosno videograma.

116. Prenos autorskog prava na osnovu ugovora

Autor, u pravilu, nije u stanju da sam iskoritava svoje djelo, da ga izdaje, prevodi i sl. zato, on ustupa pravo na iskoritavanje djela drugim zainteresiranim licima putem ugovora. Ugovor se javlja kao osnovni element prenosa autorkih imovinskih ovlatenja. Moralna prva se na mogu prenositi ugovorom. Postoje dva oblika prometa imovinskih ovlatenja: konstitutivni i translativni. Kod prvog oblika, izvorna imovinska ovlatenja ostaju kod autora ali ae iz njih izvodi jedno ue ovlatenje-pravo koritenja autorskog djela u korist drugog lica. Autor za svog ivota moe ugovorom vriti samo konstitutivni promet imovinskih ovlatenja to znai da moe zakljuivati samo ugovore o ustupanju. Ustupljeno pravo koritenja djela moe da bude iskljuivog ili ne iskljuivog karaktera. Kod iskljuivog istupanja autor se moe uzdrati od svakog ustupanja prava koritenja drugom licu. Translativni prenos podrazumjeva promet ovlatenja u obliku cesije sa nosioca ovlatenja na drugo lice koje postaje novi nosilac tih ovlatenja. Ustupanje imovinskih prava moe biti ogranieno: predmetno-sticalac je ovlaten da vri jednu ili vie radnji odreenih ugovorom; prostorno-sticalac je ovlaten da koristi djelo na odreenoj teritoriji; i vremenski-za odreeni period.

117. Opta pravila o autorskim ugovorima

Autorski ugovori se moraju zakljuivati u odreenoj formi-u pismenom obliku. Autorskim ugovorom se autorska prava mogu ustupati-licenca, ili prenositi-cesija; ugovor se tumai u korist autora. Bitni elementi ugovora su: imena ugovornih strana, naziv autorskog djela, nain koritenja autorskog djela, odredbe o naknadi, ogranienja. Visinu autorskog honorara stranke utvruju sporazumno. Ako se koritenjem autorskog djela ostvari prihod koji je nesrazmjeran sa ugovorenim autorskim honorarom, autor odnosno njegov nasljednik ima pravo da trai izmjenu autorskog ugovora tj. da zahtjeva povedanje honorara. Prilikom prenosa prava na koritenje djela autor garantuje sticaocu da de modi mirno, bez uznemiravanja od strane tredih lica da koristi autorsko djelo na nain i pod uslovima predvienim ugovorom. Prema tome autor ima obavezu da se uzdrava od postupaka koji bi ometali sticaoca u vrenju prenesenog autorskog prava, te da prui zatitu od evikcije. Autor, odnosno njegov nasljednik maoe uskratiti dozvolu koju je dao i povudi ustupljeno imovinsko pravo ako sticalac ne ostvaruje pravo ili ga ostvaruje u manjem obimu-potrebno je da on takvim ponaanjem ugroava interese autora.

118. Izdavaki ugovor

Kod knjievnih, naunih, dramskih i muzikih djela-djela koja se umnoavaju tampanjem i objavljivanjem u obliku knjiga, broura, i sl. najvaniji nain ekonomskog iskoritavanja djela je zakljuivanje izdavakog ugovora izmeu autora i izdavaa. Razlikujemo pravi izdavaki ugovor-iji je predmet zatideno autorsko djelo i nepravi izdavaki ugovor-koji ima za predmet nezatideno djelo. Dosta je est i ugovor o narudbi u kome se autor obavezuje da de stvoriti odreeno djelo u odreenom

roku. Komisioni izdavaki ugovor je takav kod koga autor snosi trkove umnoavanja i rasturanja djela, a izdava ima ulogu komisionara. Kog ugovora o bududim djelima, autor prenosi na izdavaa pravo objavljivanja njegovih bududih djela. Ovom ugovoru je slian ugovor o opciji, na osnovu koga se autor obavezuje da de najprije ponuditi odreenom izdavau svoje budude djelo, s tim da izdava ima pravo da se u odreenom roku izjasni da li de ponueno djelo tampati ili ne. Izdavaki ugovor spada u iskljuivo autorske ugovore, jer za vrijeme vaenja izdavakog ugovora, autor ne moe svoje pravo objavljivanja autorskog djela ustupiti tredem licu, izuzev ako ugovorom nije drugaije predvieno. Bitni elementi: imena ugovornih strana, naziv djela, rok u kome je autor duan izdavau predati uredan rukopis, rok u kome je izdava duan da otpone sa putanjem primjeraka djela u promet, broj izdanja i visina tiraa. Predmet izdavakog ugovora mora biti tano odreen (autorsko djelo); ako je rije o djelu koje autor jo nije stvorio, ono mora biti odredivo pomodu naziva ili opisa. Ako autorsko djelo propadne usljed vie sile, poslije predaje izdavau-autor ima pravo na naknadu. Autorski honorar je vaan element ovog ugovora, autor ima obavezu zatite izdavaa od svih pravnih uznemiravanja, te obavezu da se uzdri od postupaka koji bi ometali izdavaa u vrenju prenesenog prava, zatim da izvri autorsku korekturu i da da odobrenje za tampu. Izdava je duan da na svakom primjerku djela na vidno mjesto stavi ime i prezime autora djela; takoer je duan da u sluaju novih izdavanja autorskog djela, omogudi autoru unoenje poboljanja ili izmjenu djela. Izdavaki ugovor moe da prestane: smrdu autora, prije zavretka djela, iscrpljivanjem tiraa svih ugovornih izdanja i protekom roka.

119. Ugovor o prikazivanju i ugovor o izvoenju

U vedini zakona o autorskom pravu ne pravi se razlika izmeu ugovora o predstavljanju i ugovora o izvoenju, ved se oni na jedinstven nain reguliu. Iako su slini izmeu njih ima dosta razlika: osnovna razlika je u predmetu ugovora, kod ugovora o prikazivanju predmet je dramsko, dramsko-muziko, koreografsko ili pantomimsko djelo (scensko djelo), a kod ogovora o izvoenju predmet je muziko djelo ili javna recitacija knjievnog djela (nescensko djelo). Sljededa razlika je u nainu utvrivanja naknade autorskog honorara: kod ugovora o prikazivanju, honorar se utvruje sporazumom stranaka, dok kod ugovora o izvoenju naknada se utvruje na osnovu opdih akata organizacije. Ugovor o predstavljanju moe da zakljui samo autor, a ugovor o izvoenju mogu zakljuivati i odgovarajude organizacije autora bez punomodja autora. Zajednika definicija za oba ugovora bila bi-ugovorom o prikazivanju odnosno ugovorom o izvoenju, autor djela ustupa korisniku prava javnog prikazivanja odnosno izvoenja autorskog djela, a korisnik se obavezuje da to djelo prikae odnosno izvede u odreenom roku, na nain i pod uslovima koji su odreeni ugovorom. Osnovna obaveza autora je da korisniku preda djelo u ugovorenom roku, u suprotnom korisnik ima pravo na raskid ugovora i na naknadu tete zbog neizvravanja ugovora. Osnovna obaveza korisnika je da djelo prikae odnosno izvede u odreenom roku; da potuje moralna prava autora; da isplati autoru naknadu za koritenje djela.

120. Ugovor o filmskom djelu

Ugovor o snimanju je ugovor kkojim filmski proizvoa-producent, stie od lica koja sarauju na ostvarivanju filmskog djela, pravo da snimi njihove doprinose na filmsku traku, kojim se reguliu uzajamna prava i obaveze producenta i tih lica u vezi sa filmskim djelom nastalih koritenjem doprinosa tih lica. Specifinost ugovora o filmskom djelu u odnosu na ostale autorske ugovore je u

tome to se taj ugovor obino zakljuuje prije nego to je djelo na koje se odnosi nastalo. Lica koja sarauju na ostvarenju kinematografskog djela su brojna i njihovi doprinosi su razliiti. Prvu grupu autora ine koautori filmskog djela (reiser, pisac scenarija, glavni snimatelj, pisac muzike); sa svakim od ovih autora producent zakljuuje poseban ugovor. Drugu grupu autora ine autori pojedinih stvaralakih doprinosa filmskom djelu (scenograf, kostimograf). Ako se filmsko djelo snima po nekom ved postojedem autorskom djelu, producent mora da zakljui najprije ugovor o filmskoj preradi (adaptaciji) sa autorom tog djela. Predmet ugovora o kinematografskom djelu moe da bude knjievno ili muziko djelo koje prethodi filmskom djelu. Naknada je bitan element ovog ugovora. Koautori filmskog djela i autori pojedinih doprinosa su obavezni da omogude producentu da se nesmetano koristi njihovim djelima. Koautori i autori su obavezni da zavre svoje djelo i da ga predaju producentu u predvienom ugovornom roku; koautori i autori filmskog djela su duni da ugovorom prenesu na producenta zakonom odreena imovinska prava: pravo snimanja djela, umnoavanje i stavljanje u promet, itd. Producent je obavezan da snimi i zavri djelo na nain i u roku koji je predvien, u suprotnom, koautori i autori mogu raskinuti ugovor i traiti naknadu tete. Producent je duan da potuje moralno pravo autora; duan je u roku od 1 godine pustiti filmsko djelo u promet i javno ga prikazivati. Ugovor moe prestati: izvrenjem, raskidom i nemogudnodu izvrenja.

121. Ugovor o preradi djela

Ugovorom o preradi autorskog djela radi snimanja filmskog djela, autor odnosno njegov nasljedni daju drugom licu dozvolu za preradu djela radi scenskog prikazivanja, izvoenja ili snimanja filmskog djela. Ako se radi o preradi djela radi snimanja na film, ovaj ugovor treba razlikovati od ugovora o filmskom djelu. Ugovorom o preradi djela producent pribavlja autorsko-pravna ovlatenja od autora koje ved postoji ili tek treba da nastane za potrebe bududeg filma, a ugovorom o filmskom djelu producent pribavlja autorsko-pravna ovlatenja od koautora bududeg filmskog djela. Ugovorom o preradi djela autor ustupa sljededa iakljuiva prava: pravo na preradu djela za stvaranje filmskog djela kao osnovno pravo, pravo na umnoavanje i prikazivanje, pravo na emitovanje i pravo na sinhroniziranje i titlovanje.

122. Nasljeivanje autorskog prava

Poslije smrti autora, autorsko subjektivno pravo prelazi na nasljednike. Nasljeivanje je jedan od pravnih osnova za prenos autorskih ovlatenja, na osnovu koga nasljednici autora postaju nosioci autorskog prava. Na nasljednike prelazi autorsko subjektivno pravo u cjelini, odnosno moralna i imovinska prava zajedno. Autor moe za ivota testamentom da odredi jedno ili vie lica koja de biti nosioci autorskog prava poslije njegove smrti. Ako poslije smrti autora ima vie nasljednika, testamentalnih ili zakonskih, svim nasljednicima pripada nedjeljivo autorsko pravo, s tim to se udjeli pojedinih nasljednika odreuju propisima nasljednog prava. Poslije autorove smrti nosilac autorskog prava moe da bude i organizacija autora. Nosioci autorskog prava poslije autorove smrti uivaju autorska prava samo odreeni broj godina. Moralna prava su stoga lina i smrdu atora nastupa preobraaj-nosioci uivaju ui krug ovih prava tj. mogu da vre samo negativne prerogative moralnog prava: pravo na objavljivanje ved objavljenog djela, pravo na priznanje autorstva i naznaenje imena autora kao i pravo na zatitu linosti.

123. Pojam srodnih prava

Pojedine vrste autorskih djela iskoritavaju se na posebne naine, putem prikazivanja odnosno izvoenja tih djela od strane umjetnika izvoaa ili interpretatora, putem snimanja na sredstva za mehaniku reprodukciju zvuka (fonograma) i slike (videograma) i emitovanje putem radio-difuzne mrea. S obzirom da pozitivno autorsko pravo uglavnom nije regulisalo ove posebne naine iskoritavanja autorskih djela, to je dolo do stvaranja jedne nove grane prava, koja je zbog svoje slinosti sa autorskim pravom dobila naziv srodna autorska prava ili samo srodna prava. Na bliskost veze izmeu srodnih prava i autorskog prava upuduje sama injenica da je za koritenje srodnih prava bitno prethodno postojanje autorskih djela. Osnovni zadatak srodnih prava je pruanje pravne zatite posebnim kategorijama korisnika autorskih djela-interpretatorima, proizvoaima fonograma i videograma, ustanovama za rado-difuziju i proizvoaima baze podataka kroz regulisanje njihovog pravnog poloaja, prava i obaveza prema autorima odnosno nosiocima autorskog prava a u vezi sa privrednim iskoritavanjem autorskih djela. Potreba za meunarodno-pravnim regulisanjem srodnih prava dola je do izraaja 50-tih godina ovog vijeka, da bi 1961 godine u Rimu bila donijeta Meunarodna konvencija za zatitu umjetnika-izvoaa, proizvoaa fonograma i ustanova za radiodifuziju, nazvana Rimska konvencija.

124. Pravo interpretatora

Interpretator je stvaralac jer u realizaciji izvoenja unosi i svoje ideje te mu treba priznati autorsko pravo na njegovoj interpretaciji knjievnog i umjetnikog djela. Interpretatorima se odobrava u uporednom pravu pravna zatita u okviru srodnih prava-u pravu interpretatora. Interpretacija nije samo oblik iskoritavanja autorskog djela koje se izvodi ved ima i elemente originalnosti i individualizacije izvoaa, pa se iz tih razloga jedino interpretatoru, od svih nosioca srodnih prava, priznaju pored imovinskih i moralna prava. Pod interpretacijom se podrazumijeva duhovna tvorevina koja nastaje linim angaovanjem interpretatora. Interpretator moe svoja imovinska prava ustupiti (licenca) ili prenijeti (cesija) na drugo lice interpretatorskim ugovorom, koji se uvijek zakljuuje u pismenoj formi. (Imovinska prava interpretatora traju 50 godina).

125. Pravo proizvoaa fonograma i videograma

Predstavljaju granu autorskih srodnih prava, koja prua pravnu zatitu proizvoaima fonograma za izvrene registracije knjievnih i umjetnikih djela i proizvoaima videograma za zabiljeene slike sa ili bez pratedeg zvuka na nosau slike odnosno nosau slike i zvuka. Pod proizvoaima fonograma podrazumijeva se fiziko ili pravno lice u ijoj organizaciji i ijim sredstvima je fonogram sainjen. S obzirom da se proizvoa fonograma smatra industrijskim proizvoaem i da je predmet zatite industrijski proizvod-fonogram, to on ima samo imovinska prava.(Pravo proizvoaa fonograma traje 50 godina.) Videogram je zabiljeeni odreeni niz slika sa ili bez pratedeg zvuka na odgovarajudoj materijalnoj podlozi. Proizvoa videograma je fiziko ili pravno lice u ijoj je organizaciji i ijim je sredstvima videogram sainjen. Pravo proizvoaa videograma se u uporednom pravu naziva pravom filmskog producenta ili pravom prozvoaa auto-vizuelnih djela. Ovo pravo prua zatitu svim filmskim producentima a ne samo producentima filmskih djela. (Imovinska prava proizvoaa videograma traju takoer 50 godina.)

126. Pravo proizvoaa emisije

Pod pravom proizvoaa emisije podrazumijevamo pravo proizvoaa emisije na emisije koje one emituju javnosti putem radio-komunikacionog sistema. Proizvoai emisije su fizika ili pravna lica u ijoj organizaciji i ijim sredstvima je jedna emisija proizvedena. Proizvoa emisije je korisnik autorskih djela, interpretacija, videograma i fonograma tj. moe se redi da je to najkompleksnije srodno pravo. Aktivnost proizvoaa emisija nije stvaralaka aktivnost u smislu autorskog prava, ved industrijska aktivnost organizacija koje su profesionalno angaovane u stvaranju emisija i njihovom emitovanju u javnost. Pojam emitovanja se zato postepeno premjeta iz sfere autora i koritenja autorskog djela u sferu privrednog iskoritavanja proizvoaa emisije. (Pravo proizvoaa emisije traje 20 godina od dana prvog emitovanja zatidene emisije.)

127. Pravo proizvoaa baze podataka

Pod bazom podataka se podrazumijeva zbirka elektronski ureenih i zabiljeenih podataka, kojima se elektronski pristupa, i materijala neophodnih za njeno funkcionisanje. To je skup podataka zabiljeen na elektronskom mediju a koji je dostupan korisnicima putem elektronskih ureaja-kompjutera. Vrsta podataka koja ini bazu moe biti razliita-od bibliografskih podataka, imenika, adresara, raunovodstvenih podataka, itd. Pri tome se bazom podataka ne smatra raunarski program koji se koristi za njeno stvaranje. Proizvoa baze podataka je fiziko ili pravno lice u ijoj je organizaciji i ijim je sredstvima napravljen sadraj baze podataka. Proizvoa baze podataka ima samo imovinska prava koja su iskljuive prirode. (Pravo proizvoaa baze podataka traje 15 godina od dana nastanka baze podataka.)

128. Autorska djela emitovana preko satelita

Emitovanje preko satelita je internacionalni fenomen, jer kod satelitskih emisija nikad nije samo jedna zemlja primalac satelitskog signala, odnosno potencijalni korisnici su u vie zemalja. Za autorsko pravo od znaaja je podjela na distribucione satelite i satelite za direktno emitovanje. Od distribucionih satelita, emitovanje je regulisano Konvencijom o distribuciji signala od 1974 godine. Vedi problem predstavljaju sateliti za direktno emitovanje s obzirom da se kod takvih satelita mora odstupiti od tradicionalnog pravila o istovremenoj i neposrednoj dostupnosti emitovanog signala krajnjim korisnicima. Koridenje autorskih djela posredstvom mree satelita, kao jedan od novih naina koridenja autorskih djela, podlijee opdim principima autorskog prava, te nepotovanje nekog od ovih prava a naroito nepladanje naknada za djela koja su pod zatitom, predstavlja povredu prava-djelo piraterije. Ista je situacija i sa srodnim pravima, ukoliko ne potuju prava interpretatora, proizvoaa fonograma ili videograma, i ne plada se naknada. Kod emitovanja autorskih djela preko satelita, emisiona stanica koja alje signal ka satelitu u obavezi je da potuje autorska i srodna prava koja na tim djelima postoje u svim zemljama u kojima je signal dostupan krajnjim korisnicima. To dalje znai, da ta emisiona stanica mora pribaviti dozvolu za emitovanje putem satelita i da mora platiti autorsku naknadu za emitovanje za svaku zemlju posebno. Jedan od vidova pravnog regulisanja satelitskog emitovanja je zakljuivanje tipskog ugovora izmeu organizacije za kolektivno ostvarivanje prava autora i nosioca srodnih prava i organizacije koja je proizvoa programa (emisije) koji emituje putem satelita.

129. Graansko-pravna zatita autorskog i srodnih prava

U sluaju povrede autorskog ili srodnog subjektivnog prava, nosilac prava moe da podnese tubu nadlenom sudu za ostvarivanje svojih prava. Povredom prava se smatra radnja protupravnog vrenja jednog ili vie iskljuivih ovlatenja. Pri tome, radnja kojom je povrijeeno autorsko ili srodno pravo, usljed ega je nosilac prava pretrpio tetu, mora da bude nedoputena-protivna obavezama iz zakljuenih ugovora ( ugovorna odgovornost za neizvrenje ili za netano izvrenje ugovorne obaveze ) ili radnja kojom se vrijea subjektivno pravo nosioca ( deliktna odgovornost ). Da bi nosilac prava mogao da ostvari sudsku zatitu, potrebno je da postoje sljededi uslovi: povreda autorskog ili srodnog prava, odgovornost (krivica) lica koje je povrijedilo to pravo; da su radnje kojima je uinjena povreda protupravne, da je nosilac prava pretrpio tetu i da postoji uzrona veza izmeu protupravne radnje i nastale tete. Nosilac autorskog ili srodnog prava, ije je imovinsko ili moralno pravo povrijeeno, ima pravo da zahtjeva zatitu svog prava i naknadu tete podnoenjem tube za naknadu tete. Novanu naknadu tete nosilac autorskog ili srodnog prava moe bezuslovno da trai ako je pretrpio imovinsku tetu, a lice koje je prouzrokovalo tetu, duno je da je nadoknadi, ukoliko ne dokae da je teta nastala bez njegove krivice. Povreda imovinskih prava se sastoji od nedozvoljenog iskoritavanja zatidenih djela a povreda moralnih prava od nepotivanja moralnih prava autora i interpretatora. Zakon prihvata kao opte naelo obavezu naknade (imovinske) tete licu ije je imovinsko ili moralno pravo povrijeeno. Zbog povrede moralnih prava moe se podnijeti i tuba za naknadu neimovinske tete. Tuba zbog povrede autorskog ili srodnog prava moe se podnijeti u roku od tri godine od dana kada je tuilac saznao za uinjenu povredu (subjektivni rok) a u roku od pet godina od uinjene povrede (objektivni rok).

130. Krivino-pravna zatita autorskog i srodnih prava

Predviaju se etiri djela koja su sankcionisana krivinim odredbama. 1) U prvom krivinom djelu rije je o povredi moralnog prava autora i interpretatora djela. 2) Drugo krivino djelo je predvieno za sluaj neovlatenog iskoritavanja autorskog djela ili predmeta srodnog prava. 3) Trede krivino djelo se odnosi na unitenje ili otedenje prve standardne kopije filmskog djela. Ovim se prua krivino pravna zatita autorima i proizvoaima filmskog djela, novana kazna ili kazna zatvora do jedne godine. 4) etvrto krivino djelo jeste neistinito registrovanja autorskog djela i predmeta srodnog prava, novana kazna ili kazna zatvora do jedne godine. Gonjenje svih krivinih djela pokrede se po privatnoj tubi otedenog lica-nosioca autorskog ili srodnih prava. Pored navedenih krivinih djela predviaju se i privredni prestupi i prekraji, za koje se novanom kaznom kanjava preduzede ili drugo pravno i odgovorno lice.

131. Ostvarivanje autorskog i srodnih prava i evidencija djela

Nosilac autorskog ili srodnog prava moe svoje pravo ostvarivati individualno ili kolektivno. Individualno ostvarivanje autorskog i srodnih prava moe se vriti neposredno ili preko zastupnika. U tom sluaju nosilac prava izdaje punomodje zastupniku da ga moe zastupati u zatiti njegovih interesa

povodom njegovog djela. Zastupnici mogu biti fizika ili pravna lica (autorske agencije). Autori najede ostvaruju sovja prava preko organizacija koje su registrovane za zatitu autorskih prava. Drugi nain za ostvarivanje prava autora je kolektivan, preko organizacija za kolektivno ostvarivanje autorskih prava. Ove organizacije su neprofitabilne, neosnivaju se radi sticanja dobiti, ved radi ostvarivanja pojedinih vrsta autorkih i srodnih prava povodom odreenih predmeta zatite. Nosioci autorskog odnosno srodnih prava ostvaruju preko ovih organizacija iskljuiva imovinska prava kao i pravo na potraivanje naknada. Kad je rije o ostvarivanju iskljuivih prava nosioci autorskog i srodnih prava moraju ugovorom na iskljuiv nain da ovlaste organizaciju da ona u svoje ime a za njihov raun zakljuuje ugovore sa korisnicima autorskih djela i predmeta srodnih prava. Ugovori koje organizacija zakljuuje sa korisnicima su neiskljuivog karaktera. Kada je u pitanju ostvarivanje prava na naknadu, nosioci autorskog i srodnih prava daju nalog organizaciji da u svoje ime a za njihov raun naplati naknadu od korisnika. U poslovanju sa korisnicima, postoji pretpostavka (oboriva) da organizacija ima ovladenje da djeluje za raun svih nosilaca autorskog odnosno srodnih prava koji su obuhvadeni njenom djelatnodu. Organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava osnivaju autori odnosno nosioci autorskog i srodnih prava kao i njihova udruenja ugovorom o osnivanju ili odlukom o osnivanju. Organizacija stie svojstvo pravnog lica upisom u sudski registar. Ona je duna da dostavlja godinji izvjetaj o poslovanju kao i sve akte i dokumente koji se odnose na njeno poslovanje. Korisnici su duni da izvjetavaju organizaciju o nazivu predmeta zatite, obimu iskoritavanja i drugim okolnostima koje su relevantne za obraun naknade koja se , prema tarifi, plada.

132. Konvencije za meunarodnu zatitu autorskog prava

Su: 1) 2) 3) 4) Bernska konvencija Univerzalna konvencija TRIPS Ugovor o autorskom pravu

133. Bernska konvencija

Bernska konvencija za zatitu knjievnih i umjetnikih djela donijeta je 1886. god. u Bernu. Bernskom konvencijom osnovana je Meunarodna Unija za zatitu knjievnih i umjetnikih djela-Bernska unija, sa stalnim biroom koji se nalazi u enevi. Danas Bernska unija broji 134 zemlje lanice. Bernska konvencija predstavlja najznaajniji izvor meunarodno pravne zatite u oblasti autorskog prava. Meutim, putem nje ne stvara se jednoobrazno, unificirano autorsko pravo za sve zemlje lanice, njom su ustanovljeni odreeni principi, opte vaedi za sve zemlje lanice, kojima se stranim autorima obezbjeuju odreena prava u zemljama u kojima se njihova autorska djela koriste.

134. Osnovna naela Bernske konvencije

Osnovno naelo konvencije je naelo asimilacije pripadnika Bernske konvencije sa domadim dravljanima, po kome djela stranih autora objavljena prvi put u nekoj od drava lanica Unije uivaju u svim zemljama Unije istu zatitu kao i djela domadih dravljana. Drugo naelo koje Konvencija predvia da je zatita autora i njihovih djela bez formalnosti koje nacionalno zakonodavstvo zemlje gdje se trai

autorsko-pravna zatita, predvia. Trede naelo je naelo minimalnih prava po kome Konvencija obezbjeuje autorima-pripadnicima zemalja lanica izvjesna prava, tzv. minimalna prava. Na ovaj nain Konvencija obavezuje drave lanice da usaglase svoje zakonodavstvo sa odredbama Konvencije i sa sadrinom minim. prava koja predvia Konvencija.

135. Univerzalna konvencija

Univerzalna konvencija o autorskom pravu donesena je 1952. god. u enevi i istovremeno je osnovana Svjetska unija o autorskom pravu. Konvencija broji 92 zemlje lanice.

136. Osnovni principi Univerzalne konvecije

Osnovni principi konvencije su naelo asimilacije i minim. prava. Karakteristika ove konvencije je da se iskljuuje zatita autorovih moralnih prava; kad autor ustupi djelo na iskoritavanje korisniku on gubi pravo kontrole nad upotrebom svog djela. Minimalna prava predviena konvencijom odnose se na pitanje formalnosti, na pravo prevoenja i rokove autorsko-pravne zatite. Konvencija predvia ispunjenje odreenih formalnosti kako bi se sprijeilo neovlateno iskoritavanje djela od strane drugih lica i oznailo registrovano autorsko pravo. Strani autori obavezni su da ispune formalnosti koje predviaju nacionalni propisi zemlje gdje trae autorsko-pravnu zatitu ukoliko prvi put objavljuju svoje djelo u toj zemlji, a ukoliko je djelo ved objavljeno u inostranstvu, zemlje u kojima se trai ispunjenje formalnosti, dune su da smatraju da su te formalnosti ispunjene. Autori imaju iskljuivo pravo davanja dozvole za prevoenje. Opdi rok pravne zatite iznosi za ivota autora i 25 godina poslije njegove smrti.

137. TRIPS u oblasti autorskog prava

Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine (TRIPS) prilikom odreivanja autorskopravne zatite poziva se na odredbe Bernske konvencije ali i uvodi nova prava koja su neposredno primjenjiva u dravama lanicama. Tako TRIPS propisuje da ideje, postupci i metodi rada nisu zatideni kao autorska djela; da su raunarski programi zatideni kao knjievna djela; da su baze podataka zatidene kao zbirke djela; da drave lanice moraju da predvide nacionalnim propisima pravo autora na davanje u zakup raunarskih programa i filmskih djela; trajanje zatite ne moe biti krade od 50 godina od prvog izdavanja odnosno nastanka djela; drave lanice mogu da predvide ogranienja autorskog prava ukoliko ona nisu u sukobu sa normalnim koritenjem djela i ukoliko ne ugroavaju legitimne interese autora. Obezbjeivanje pravne obaveznosti za potovanje meunarodno prihvadenih standarda u oblasti autorskog prava je najvedi uinak ovog Sporazuma na meunarodno autorsko pravo.

138. Ugovor o autorskom pravu

Svjetska organizacija za intelektualnu svojinu je inicirala postupak osavremenjivanja odredbi Bernske konvencije koji je okonan diplomatskom konferencijom 1996 godine na kojoj je usvojen Ugovor o autorskom pravu. Ugovor polazi od naela nacionalnog tretmana i minimalnih prava iz Bernske konvencije uz uvoenje obaveze za zemlje lanice da obezbijede efikasna pravna sredstva za sankcionisanje zloupotreba kod neovlatenog koritenja autorskih djela to preuzima iz TRIPS-a. Novina

Ugovora sastoji se u proirenju iskljuivog prava autora na emitovanje djela na sluaj kad se djelo koristi preko Interneta i drugih naina koje pojedinac sam odabere.

139. Konvencije za meunarodnu zatitu srodnih prava

U oblasti zatite srodnih prava imamo nekoliko konvencija od kojih je najznaajnija Konvencija o zatiti umjetnika izvoaa, proizvoaa fonograma i organizacija za radio-difuziju (Pariska konvencija). Pored nje, od znaaja su: Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine (TRIPS), Konvencija o zatiti proizvoaa fonograma od od nedozvoljenog umnoavanja njihovih fonograma (enevska konvencija), Evropski sporazum o zatiti televizijskih emisija (Strazburki sporazum), Konvencija o distribuciji signala za prenos programa preko satelita (Satelitska konvencija) i Ugovor o interpretacijama i fonogramima.

140. Rimska konvencija

Zakljuena je 1961. godine u Rimu i broji 58 drava lanica. Rimska konvencija predstavlja osnovni izvor meunarodnopravne zatite u oblasti srodnih prava. Konvencija poiva na poznatim principimanacionalnog tretmana stranaca i minimalnih prava. Pod nacionalnim tretmanom podrazumijevaju se prava koja drava ugovornica, na ijoj se teritoriji trai zatita, priznaje po svom nacionalnom zakonodavstvu umjetnicima izvoaima, njenim dravljanima, za izvoenja koja se vre, proizvoaima fonograma, organizacijama za radio-difuziju, za radio emisije. U svakoj dravi lanici zatiden je interpretator koji ispunjava jedan od sljededih uslova: da je njegova interpretacija izvrena u drugoj dravi lanici, da je snimljena na fonogramu koji je zatiden ili da je emitovana u emisiji koja je zatidena. Proizvoai fonograma su zaiideni ako ispunjaju jedan od sljededih uslova: da su dravljani druge drave lanice, da su snimili zvuk na tjelesni nosa u drugoj dravi lanici, da su izdali prvi put svoj fonogram u drugoj dravi lanici. Proizvoai emisija su zatideni ako imaju poslovno sjedite u drugoj dravilanici ili se njihova emisija odailje putem odailjaa koji se nalazi na teritoriji druge drave lanice. Minimalna prava interpretatora se sastoje u njihovom pravu da sprijee emitovanje ili drugo saoptavanje javnosti svog direktnog izvoenja, snimanja nesnimljenog izvoenja i reprodukciju snimka u odreenim sluajevima. Rimska konvencija ne priznaje iskljuivo pravo umjetnicima izvoaima nad koritenjem njihovih snimljenih interpretacija ali preputa zemljama lanicama da svojim nacionalnim propisima prizna ovo pravo. Rimska konvencija predvia maksimum formalnosti koje jedna drava lanica moe zahtijevati kao uslov za zatitu fonograma. Konvencija regulie i sekundarno koritenje fonograma. Radio-difuzne stanice takoer uivaju minimalna prava predviena Konvencijom. Pravo radio-difuznih ustanova traje najmanje 20 godina od isteka godine u kojoj je izvreno emitovanje emisije.

141. Ostale kovencije iz oblasti srodnih prava

TRIPS regulie i oblast srodnih prava. Interpretatori imaju pravo da zabrane snimanje njihovih ivih interpretacija na fonogram, umnoavanje takvih snimaka, emitovanje njihovih ivih interpretacija i javno saoptavanje njihovih ivih interpretacija. TRIPS predvia due rokove pravne zatite-za interpretatore i proizvoae fonograma najmanje 50 godina, a za proizvoae emisija najmanje 20 godina.

Evropski sporazum o zatiti televizijskih emisija zakljuen je 1960. godine u Strazburu i vie puta je revidiran. To je regionalan sporazum drava lanica Evropskog savjeta otvoren za pristupanje. Dva su osnovna principa prisutna-naelo nacionalnog tretmana i minimalnih prava. Lica koja uivaju zatitu su proizvoai televizijskih emisija, koji imaju nacionalnost jedne od drava lanica. Prava proizvoaa TV emisija traju 20 godina. Ovaj Sporazum nije u suprotnosti sa odredbama Rimske konvencije ali on predvia veda prava za proizvoae TV emisija i po svom sadraju. Konvencija o distribuciji signala za prenos programa preko satelita zakljuena je u Brislu 1974. godine, broji 22 drave lanice. Usmjerena je iskljuivo na zatitu proizvoaa emisija kada se signal emituje posredstvom satelita za distribuciju. Zadatak konvencije je da obavee drave lanice da sprijee da se signal koji je stigao preko satelita upuduje publici kojoj nije namjenjen tj. koja nije platila za njegovo koritenje. Ugovor o interpretacijama i fonogramima donijet je 1996. godine u enevi kao meunarodni instrument za zatitu interpretatora i proizvoaa fonograma. Odredbe Ugovora su usklaene sa odredbama Rimske konvencije.

142. Regulativna prava iz EU iz oblasti autorskog i srodnih prava

Rije je o dva paralelna procesa: unifikacije nacionalnih prava zemalja lanica EU i harmonizacije nacionalnih propisa. Zbog znaajnih razlika u nacionalnim propisima u pogledu regulisanja autorskog i srodnih prava, pribjeglo se je donoenju uputstava, direktiva, kojima se drave lanice obavezuju da prilagode nacionalne propise sadraju direktiva. Time se u praksi sprovodi proces harmonizacije nacinonalnih prava zemalja lanica. U oblasti autorskog i srodnih prava donijeto je 5 direktiva: Direktiva o pravnoj zatiti raunarskih programa (1991.godina), Direktiva o pravu davanja u zakup i na poslugu kao i o odreenim pravima srodnim autorskom pravu u oblasti intelektualne svojine (1992. godina), Direktiva o usklaivanju odreenih autorskih i srodnih propisa koji se odnose na satelitsko emitovanje i kablovsku reemisiju (1993. godina), Direktiva o harmonizaciji roka trajanja autorskog prava i odreenih srodnih prava (1993. godina) i Direktiva o pravnoj zatiti baze podataka (1997. godina).