U Kakvu EU Zelimo

u kakvu europsku uniju elimo?
u potrazi za razlozima demokratskog deficita (EU i RH)
u kakvu europsku uniju elimo? u potrazi za razlozima demokratskog deficita (EU i RH) meunarodna konferencija zbornik radova i izbor iz diskusije (Zagreb, 25. 5. 2006.)
Izdava: Fondacija Heinrich Bll, Zagreb Za izdavaa: Vedran Horvat Layout: Mirko Banjeglav Ilustracija na koricama: Neven Kovai, Redesign d.o.o. Redaktura, lektura i korektura: Barbara Mateji i Vedran Horvat Prijevod: Etami Borjan, Vedran Horvat i Sran Dvornik Tisak: Tiskara Varteks d.o.o., Varadin 2006.
ISBN 978-953-98520-5-2 CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 622251.

u potrazi za razlozima demokratskog deficita (EU i RH)
meunarodna konferencija
zbornik radova i izbor iz diskusije (Zagreb, 25. 5. 2006.)
priredio: Vedran Horvat
Zagreb 2006.
Sadraj
UVOD Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Preface . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Pozdravna rije (Vedran Horvat) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ...................................... VESNA PUSI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
LAURIDS HLSCHER ANNA LHRMANN
11 15 19 21 22
Europska unija u boljem sastavu/ustavu: demokratska, transparentna i spremna za djelovanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

ARKO PUHOVSKI
25 29
Nadnacionalni demokratski deficit kao nacionalni problem . . . . . . . Diskusija

VEDRAN HORVAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ANNA LHRMANN. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ARKO PUHOVSKI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . VESNA PUSI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . MICHAEL EMERSON . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . VESNA PUSI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . TIN GAZIVODA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ANNA LHRMANN. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . MICHAEL EMERSON . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ARKO PUHOVSKI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . MAJA UZELAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . DRAEN KALOGJERA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
33 33 33 34 35 35 35 36 37 37 38 38
I. INSTITUCIONALNE I USTAVNE PRETPOSTAVKE ZA SMANJENJE DEMOKRATSKOG DEFICITA U EUROPSKOJ UNIJI

MICHAEL EMERSON
Demokratski deficit ili samo deficit demosa?. . . . . . . . . . . . . . . . . . .

SINIA RODIN I TAMARA APETA
41 47
5
(Ne)Ratifikacija Ustavnog ugovora utjecaj na Hrvatsku . . . . . . . . .
1. Opis prirode pravnog poretka EU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2. Ustavna pitanja hrvatskog lanstva u EU u okviru Ustavnog ugovora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Zakljuak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
MATEJ AVBELJ
47 51 58
Ustav za Europu: otklanjanje ili pogoranje demokratskog deficita u Europi? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

I. Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . II. Demokratski deficit u Europi kao drutveni koncept, njegovo porijeklo i uzroci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . III. Strategije za otklanjanje demokratskog deficita u Europi . . . . . . . . . IV Paradoks otklanjanja demokratskog deficita u Europi . . . . . . . . . . . . V Koji je onda pravi lijek za demokratski deficit u Europi? . . . . . . . . . .
60
60 60 62 64 66
Diskusija
DAMIR GRUBIA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . SRAN DVORNIK. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70 72
II. DEMOKRACIJA VS. EUROKRACIJA POGLED NA DVIJE EU(ROPE)

SILVA MENARI
Socijalni kapital u raljama demokracije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

DUKO SEKULI ELJKA PORER
77
Vrijednosne orijentacije i povjerenje u institucije graana Hrvatske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Nacrt istraivanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Rezultati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Zakljuci. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
JOSIP KREGAR
83
83 88 90 101
Demokratski deficit: to oekujemo i to imamo? . . . . . . . . . . . . . . .

Deficit . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Drutvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Pravila i institucije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Porast raznovrsnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Mjere i njihova provedba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
104
104 105 106 107 108
Diskusija
SRAN DVORNIK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . MAJA UZELAC. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111 111
ORLANDA OBAD. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . DUKO SEKULI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ELJKA PORER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . BRANIMIR BILI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . VJERAN PIRI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . SRAN DVORNIK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ELI PIJACA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . SRAN DVORNIK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . SILVA MENARI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . DUKO SEKULI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . SILVA MENARI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . DUKO SEKULI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . SRAN DVORNIK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . DUKO SEKULI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . MAJA UZELAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . DUKO SEKULI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . JOSIP KREGAR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . BRANIMIR BILI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . JOSIP KREGAR. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . VESNA MIHOKOVI PUHOVSKI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . VJERAN PIRI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
111 112 112 113 113 115 115 116 116 117 118 118 118 118 119 120 120 122 122 122 123
III. KOLIKO SMO DALEKO OD PARTICIPATIVNE DEMOKRACIJE? POGLED IZ KUTA CIVILNOG DRUTVA
SRAN DVORNIK
Nacional-demokracija i civilno drutvo: politizacija ili depolitizacija u nadnacionalnoj integraciji. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

IGOR VIDAAK
127
Je li vea ukljuenost civilnog drutva lijek za demokratski deficit EU? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . O konceptu demokratskog deficita u EU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Civilno drutvo u normativnim i politikim raspravama na razini EU . . . Proceduralni aspekti ukljuivanja organizacija civilnog drutva u procese odluivanja na razini EU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Rjeava li vea ukljuenost civilnog drutva problem demokratskog deficita EU? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Zakljune napomene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
GOJKO BEOVAN
134
134 134 136 137 139 140
Rizici izgradnje civilnog drutva bez graana . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Problemi s razvojem civilnog drutva u tranzicijskim zemljama . . . . . . . . Civilno drutvo kao dionik demokratizacije drutva u Hrvatskoj . . . . . . Civilna zauzetost kao imbenik demokratizacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
143
143 143 145 146 7
Odnos civilnog drutva s drugim dionicima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Proizvodi li civilno drutvo socijalni kapital? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Zakljuak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
149 153 155
Diskusija
TIN GAZIVODA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ANDREJA INKEC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . VJERAN PIRI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . GOJKO BEOVAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . SILVA MENARI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . VEDRAN HORVAT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . GOJKO BEOVAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . TIN GAZIVODA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . SRAN DVORNIK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . GOJKO BEOVAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . IGOR VIDAAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . TOMISLAV TOTH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . TIN GAZIVODA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158 158 158 160 160 161 162 163 164 166 166 167 168
UVOD
Predgovor
Ako privremeno zauzmemo stajalite da upravo (i jo uvijek moda) konsolidiranoj i mladoj demokraciji kakva tek oivljava u Hrvatskoj, visoko postavljeni standardi uvezeni iz Zapada stavljaju na stol brige oko njihovog dosizanja, postavit emo neke od elementarnih pretpostavki za raspravu o demokratskom deficitu. Tek izgraeni institucionalni okvir nastoji se ispuniti hiper-produkcijom zakona, koji, praeni tzv. normativnim optimizmom, nastoje kompenzirati stvarne ili ve nagriene sadraje demokracije poput vladavine prava, dobre vlasti, transparentnosti i drutvene odgovornosti, i uope gledajui, prikladno razvijene politike kulture, koji u drutvenu arenu jo uvijek dolaze puzei i sa velikim kanjenjem. Taj je nesklad mogue tek privremeno opravdati ako kaemo da se radi o normalnom i vremenski ogranienom prijelaznom razdoblju kao sastavnom dijelu izgradnje demokratskih institucija. U drugom pak sluaju, ako bi se takve devijacije zadrale u duem vremenskom razdoblju, rizici masovnog negiranja ili redukcije demokratskih praksi na drugaije, latentne te nerijetko i autoritarne obrasce vladavine, znaajno bi se poveali. Sve to govori o zahtjevima koje namee istovremenost procesa u koje je ukljuena Hrvatska u ovom sluaju onaj koji se tie transformativnih procesa demokracije na razini EU te drugi, koji obuhvaa internalizaciju i usvajanje demokratskih procedura na nacionalnoj razini. Stoga je osnovna namjera rasprave koja je pokrenuta ovom konferencijom bila analitiki ispitati na koji nain procesi transformacije demokracije na transnacionalnoj razini Europske unije, koji ve neko vrijeme upuuju na odreene forme demokratskog deficita, mogu utjecati na demokratizaciju zemlje koja, bar deklarativno, aspirira postati njena budua lanica. Drugim rijeima, razmotriti na koji nain se nedostaci i slabosti funkcioniranja demokracije na razini Europske unije odraavaju u izgradnji i prilagoavanju institucija nacionalnih drava. Mogu li one, sa svojim buduim poloajem, koji u krajnjoj instanci i nije predmet pregovaranja, uope utjecati na stvaranje demokratinije, i u tom smislu efektivnije, a onda i otvorenije Europske unije? Na kraju, otvara se pritom i fundamentalno pitanje imaju li odreeni elementi europeizacije u takvim okolnostima anti-demokratizacijski uinak naroito u sluajevima kad iskljuuju javnost ili suavaju prostor za demokraciji inherentne modele politikog djelovanja? S druge strane, moda tek govore da demokracija na trans-nacionalnoj razini zahtijeva vii stupanj inovativnosti i drugaije oblike djelovanja, budui da su osnovni subjekti nacionalne drave, ali jo uvijek ne i graan(k)e koji bi okupljeni oko zajednikog skupa vrijednosti (a ne samo putem trita) konstituirali europski demos. U tom je pogledu, (bivajui svjesni da su drava i EU dvije razliite kategori11
je) za graan(k)e Hrvatske kao mogue zemlje lanice bitno ispitati gdje je mogue mjesto susreta izmeu preobrazbe demokratskog sustava na transnacionalnoj razini Europske unije i samog razvoja demokracije u Hrvatskoj, kojeg e istovremeno pratiti prijenos kompetencija i ovlasti na viu razinu, vrlo vjerojatno smanjujui mogunost participativne demokracije. Postoje, dakako, i u samoj Europskoj uniji, ozbiljne dvojbe i prijepori o tome postoji li uope demokratski deficit i jesu li anomalije koje se evidentiraju pod tim nazivom tek sastavna dimenzija izgradnje jo neosmiljenog i nerazvijenog europskog demosa. U tom se kontekstu i osnovna namjera skupa koji inicira ovakvu raspravu moe nametnuti kao upitna jer polazi od pretpostavke da demokratski deficit uistinu korespondira sa odreenim skupom nedostataka koji se u veoj ili manjoj mjeri reflektiraju u veini zemalja lanica, a kao rezultat preuzimanja kompetencija od nacionalnih centralnih vlada. Indikativno je naime da se u Hrvatskoj, kao i velikom dijelu (bivih) zemalja kandidatkinja, pojavljuje proces visoke monopolizacije procesa pristupanja od strane centralnih i demokratski izabranih vlada, kao i elitizacije procesa pristupanja (kao osnovnog agensa europeizacije) koja iz tog procesa iskljuuje znaajni dio iskoristivog drutvenog kapitala. Ipak, treba istaknuti da se veliki skup smjernica ove rasprave pokuao izvesti upravo iz postojeih potekoa i zastoja u konceptualizaciji (ustrojstva) budue Europske unije, omoguujui na taj nain javnosti u Hrvatskoj, kao moguoj novoj lanici, da participira u diskusiji koja je trenutno prisutna meu postojeim lanicama Europske unije. Jedan od razloga nedavnog referendumskog odbijanja Ustava u Francuskoj i Nizozemskoj, bio je i rairen subjektivni osjeaj veine europskih graana o udaljenoj vlasti u Bruxellesu, dakle dojam o poveanoj distanci graana od centara odluivanja i znaajnom padu mogunosti participacije. Dakle, usporedno sa politikim i vrijednosnim osmiljavanjem koncepta (proirenja) Europske unije, jaa i dojam o demokratskom deficitu. On je nerijetko izraz otpora nacionalnih drava prema trans-nacionalnim modelima demokratskog odluivanja ili pak procesu konstitucionalizacije. To ujedno govori u prilog nekim tvrdnjama koje govore o de-nacionalizaciji politike koja zavrava sa de-demokratizacijom i suavanjem prostora za politiko djelovanje nedravnih aktera. Stoga je upravo paradoksalno da se takav smjer dogaanja prisutan u velikoj veini lanica Europske unije dogaa istovremeno sa razdobljem kada se u Hrvatskoj ti prostori tek moraju nanovo osloboditi ili izboriti. Relevantnim se u tom kontekstu ini upravo pojam percipiranog, subjektivnog, dakle tzv. drutvenog demokratskog deficita koji je esto predmet podcjenjivanja protivnika pojma demokratskog deficita, uglavnom onih koji tvrde da se o njemu eventualno i argumentirano moe govoriti tek na formalnoj i institucionalnoj razini. Osnovna obiljeja demokratskog deficita
12
u vo d
u Europskoj uniji, uglavnom su ve vidljiva i u Hrvatskoj; primarno kroz monopolizaciju procesa pristupanja Hrvatske Europskoj uniji (od strane politikih elita), ali i kroz slabost drutvenog kapitala, civilnog drutva i uope; nizak stupanj participacije graana. Monopolizacija politikog odluivanja izravno blokira participaciju, a demokracija je nerijetko svedena na gledateljsku formu i birokratsku nadmo koja jo vie udaljava graane od vlasti. Jedan od bitnih i moda najvidljivijih razloga za pokretanje ove rasprave bila je zasigurno okolnost da, iako okuplja relevantne aktere u politikom i gospodarskom prostoru, sam projekt pristupanja EU jo uvijek u potpunosti ne reflektira stvarne interese graana. Naime, sam proces pristupanja upravljan iz Bruxellesa nerijetko iskljuuje javnost, jer preferira i jaa vie kapacitete drave (pa onda i politikih elita koje njom upravljaju), prije nego to ojaava sam drutveni kapital, kompetencije za leadership ili pak graanske inicijative. Pritom nimalo u prilog veoj potpori pristupanju ne ide nedostatak konsenzusa unutar Europske unije oko temeljnih vrijednosti, pa onda niti nedosljednost koja se postupno reflektira kod definiranja modaliteta i kriterija u procesu pristupanja. Radovi koje predstavljamo u ovoj publikaciji predstavljeni su, kao i izbor iz rasprave, redoslijedom izlaganja na konferenciji U kakvu Europsku uniju elimo? U potrazi za razlozima demokratskog deficita koja je u organizaciji Fondacije Heinrich Bll Ured za Hrvatsku odrana u Zagrebu 25. svibnja 2006. godine*. Radovi su predstavljeni u tri tematske cjeline i nastojali su obuhvatiti temeljne probleme demokratskog deficita koje je mogue evidentirati u Europskoj uniji i Hrvatskoj. Vedran Horvat
Izlaganja Anne Lhrmann, Mateja Avbelja, Michaela Emersona, Sinie Rodina i Tamare apete sa engleskog jezika prevela je Etami Borjan. Dijelove diskusije na engleskom jeziku na hrvatski je preveo Vedran Horvat. Tekst predgovora sa hrvatskog na engleski jezik preveo je Sran Dvornik.
13
Preface*
If we take provisionally a position that achieving the highly set standards imported from the West presents a concern for a young democracy, which has just consolidated (still: perhaps), and which is just coming to life in Croatia, we shall establish some of the elementary prerequisites for a discussion about the democratic deficit. There are efforts to fill the just established institutional framework with a hyper-production of legislation, which, followed by the so-called normative optimism, aspires to compensate the real, or already eroded, contents of democracy, such as rule of law, good governance, transparency and social responsibility, and, generally, a properly developed political culture the contents which still enter the societal arena in a creeping and belated way. Such discrepancy can be temporarily justified by saying that there is a normal period of transition, limited in time, which is part and parcel of building democratic institutions. In another case, if such deviations lingered for a longer time, it would give rise to the risks of democratic practices being massively denied or reduced to different, latent, often authoritarian patterns of governance. All these concerns suggest the imperatives imposed by the simultaneity of processes wherein Croatia is involved in this case, the imperative related to the transformative processes of democracy on the EU level, and another one, which includes internalisation and endorsement of democratic procedures on the national level. Therefore, the basic intention of the debate initiated by this conference is to examine analytically the ways in which the processes of transformation of democracy on the trans-national level of European Union, which have been indicating certain forms of a democratic deficit for some time now, can influence democratisation of a country which aspires, at least by declaration, to become its future member. In other words, to consider how the deficiencies and weak spots of functioning of democracy on the level of European Union are reflected in building and adjusting institutions of nation-states. Given their future position, which after all is not subject to negotiating, can they make a difference at all in creating a more democratic, and in that sense more effective, and then also more open European Union? Finally, there is a fundamental question that is thereby raised do certain elements of Europeisation in such circumstances have an anti-democratising effect, especially in cases where the public is excluded, or the space for models of political action inherent in democracy is narrowed? On the other hand, perhaps those elements just tell us that democracy on a trans-national level demands a
*
Preface was translated by Sran Dvornik.
15
higher degree of innovativeness and different modes of action, because the basic agents are the nation-states, but still not the citizens who would constitute a European demos, gathered around a common set of values (not just by the common market). In that respect (being aware that a state and EU are different categories), for citizens of Croatia as a possible member-state it is substantial to examine where a possible locus lays of an encounter of the transformation of democratic system on the trans-national level of European Union and the very development of democracy in Croatia, which will be also followed by a transfer of competences and authority onto a higher level, most likely diminishing a possibility of participatory democracy. There are, of course, serious dilemmas and disputes in European Union itself on whether a democratic deficit exists at all, and if anomalies evident under that title are just a component dimension of building a still not-entirely-conceived and undeveloped European demos. In that context, the basic intention of this conference that initiates such discussion could also appear questionable, because it starts from an assumption that democratic deficit really corresponds to a certain set of deficiencies, which are more or less reflected in most of the member-countries, as a result of competences being taken over from the central national governments. For it is indicative that in Croatia, as well as in most of the (former) candidate countries, there is a high monopolisation of the process of accession by central democratically elected governments, as well as an elitisation of the process of accession (as the elementary agent of Europeisation), which excludes from the process a considerable portion of the social capital that could be utilised. Nevertheless, it should be pointed out that there was an effort to derive a great deal of guidelines for this discussion from the very existing difficulties and standstills in the conceptualisation (of the constitution) of a future European Union, thereby making it possible for the public in Croatia as a possible new member to participate in the discussion that is currently going on among the existing members of European Union. One of the reasons of the recent rejection of the Constitution in France and Netherlands was also the widespread subjective feeling among most of the European citizens that the government in Bruxelles is far away, that is, an impression of an increased distance of citizens from centres of decision-making and significant decrease of possibilities of participation. Thus, parallel to the political and value-based defining of the concept (of enlargement) of European Union, there is a growing impression of the democratic deficit. It is often an expression of resistance of the nation-states against the trans-national models of democratic decision-making or against the process of constitutionalisation. This also speaks in favour of certain claims that refer to de-nationalisation of politics, which ends in de-democratisation and
16
u vo d
reduction of space for political action of nongovernmental agents. Therefore it is a real paradox that it is this direction of developments, which is present in the vast majority of the EU member-states, that happens simultaneously with the period wherein such spaces are to be conquered again, or simply won in Croatia. What seems relevant in such context is precisely the concept of a perceived, subjective, that is, the so-called social democratic deficit, which is often underestimated by the opponents of the concept of democratic deficit, most of whom claim that it can be discussed and argued only on the formal institutional level. The most of the basic traits of the democratic deficit in European Union are already visible in Croatia too; that is, primarily through the monopolised process of accession to European Union (by political elites); but also in the weakness of the social capital, civil society, and generally; the low degree of citizens participation. The monopolisation of political decision-making blocks directly the participation, while democracy is often reduced to the onlookers form and bureaucratic supremacy, which increases the gap between the citizens and the government even more. One of the substantial, and perhaps most visible reasons to initiate this debate was certainly the circumstance that the very project of accession to EU, although it brings together the relevant stakeholders in the political and economic area, still does not reflect the real interests of citizens. Namely, the process of accession itself, directed from Bruxelles, often excludes the public, because it prefers and strengthens the capacity of the state (and consequently the political elites that govern it), rather than empowering the social capital itself, competences for leadership, or civic initiatives. The lack of consensus within European Union about the fundamental values, and the resulting inconsistency that is gradually reflected in defining the modalities and criteria of further accession, further discourage the support to the accession. The articles included in this volume, as well as the selected parts of the discussion, were presented at the conference What Kind of European Union We Aspire to Join? Searching for causes of the democratic deficit, which took place on May 25, 2006, organised by the Heinrich Bll Foundation, Office for Croatia. The articles are grouped under three topics; they tried to discuss the fundamental issues of the democratic deficit that could be detected in European Union and Croatia. Vedran Horvat
17
VEDRAN HORVAT
Heinrich Bll Stiftung, voditelj ureda za Hrvatsku
Pozdravna rije
U ime Fondacije Heinrich Bll pozdravljam sve sudionike i sudionice i zahvaljujem na interesu za temu dananjeg skupa. Ponajprije elim pozdraviti gospodina Lauridsa Hlschera, stalnog zamjenika veleposlanika Savezne Republike Njemake u Hrvatskoj, gospou Vesnu Pusi, dopredsjednicu Hrvatskog sabora, a potom i dananje uvodniare, odnosno uvodniara arka Puhovskog sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Hrvatskoga helsinkog odbora te Annu Lhrmann, mladu zastupnicu stranke Zelenih u njemakom parlamentu (Bundestag). Naravno, pozdravljam i sve ostale goste, goste iz ureda HBS-a u Bruxellesu, sve dananje izlagae i sve sudionike i sudionice. Fondacija Heinrich Bll u regiji djeluje ve dui niz godina u nekoliko podruja koja su od naeg izravnog interesa, a objedinjena su upravo u ovoj konferenciji. Dakle, radi se prvenstveno o podruju razvoja civilnog drutva, demokratizaciji i temama koje se tiu Europske unije i utjecaju europeizacije na politiku kulturu u zemlji. Dananja tema na jedan nain integrira sva ta programska podruja i namjera je dananje konferencije otvoriti, ustvari produbiti javnu raspravu o demokratskom deficitu, dakle, analitiki propitati njegove uzroke prvenstveno u kontekstu dilema koje se tiu proirenja, ali i prihvaanja samog Ustava u zemljama EU. Naravno, jedna od dimenzija koju svakako treba uzeti u obzir je razmatranje uloge i mjesta javne sfere u procesu donoenja odluka. Tema koju potiemo danas vezana je uz trenutne procese unutar Europske unije i njoj e se pristupiti iz perspektive jedne zemlje kandidatkinje. Pritom je jedno od polazita sigurno to da Hrvatska kao zemlja koja aspirira punopravnom lanstvu toj zajednici, mora moi (i) znati definirati svoj odnos prema nadnacionalnim centrima donoenja odluka i stvoriti primjenjive strategije kojima e kao tek nedavno i u jo uvijek uvjetno reeno konsolidirana demokracija biti u stanju smanjiti vlastiti demokratski deficit kako onaj formalan, tako i onaj koji je samo percipiran, dakle, onaj koji se odnosi na dojam graana o udaljenoj europskoj vlasti. Namjera je pritom vidjeti na koji se nain europske integracije mogu iskoristiti u podruju daljnje i dublje demokratizacije i da li postoje neki eventualno tetni uinci europeizacije na samu demokratizaciju, ma koliko to kontradiktorno zvualo. Takoer, pitanje koje ostaje otvoreno koju ulogu u tome moe odigrati civilno drutvo, odnosno, postoje li neke izvaninstitucionalne i izvanproceduralne mjere odnosno naini kojima se moe utjecati na smanjenje deficita? Svakako, deficit se u tom smislu moe promatrati kao tek jedna tranzitna, odnosno, prijelazna faza do potpune institucionalne izgradnje. Dok sam spomenuo mogue tetne uinke, prvenstveno sam mislio na
19
moguu nespremnost Hrvatske da ravnopravno sudjeluje, odnosno, participira u demokratskoj praksi na nadnacionalnom nivou. Kao postkomunistika zemlja koja ima vrlo kratkotrajno i ne toliko jasno proieno iskustvo demokracije, integracijom u nadnacionalnu zajednicu to iskustvo u jednu ruku moe postati daleko. No, ovdje se ponajprije radi o dojmu, a to emo danas kroz diskusiju vidjeti da je takoer jedna od vanih dimenzija demokratskog deficita, dakle, onaj dojam koji je u stvari uzrok ne-prihvaanja sadanjeg ustrojstva Europske unije. Postoje, naime, neka zapaanja i ona nisu nezanemariva, po kojima je Europska unija po svom sadanjem ureenju demokratski deficitarna u odnosu na demokratske procedure koje postoje unutar nacionalnih sustava zemalja lanica. Tu se, dakako, implicitno provlai i osjeaj da su instance odluivanja otuene od graana, da su na neki nain udaljene od javnosti, i da ta ista javnost vrlo rijetko biva ukljuena, a pritom, ako stvar pojednostavimo, ostaje i neinformirana. Deficit je kao takav kod nas ve uoen kroz svojevrsno monopoliziranje ili moda elitiziranje samog procesa prikljuivanja, a to povlai sa sobom i jedan dojam blokade participacije i neku transformaciju iz kuta demokracije u tzv. gledateljsku demokraciju bez participirajuih graana i graanki. Taj dojam se u velikoj mjeri moe podijeliti u Zagrebu a da se i ne uputimo u Bruxelles. Zato vjerujem da e se kroz dananje rasprave uoiti razlika izmeu onog formalnog deficita koji ovisi o procedurama i mehanizmima te onog doivljenog i percipiranog koji nije ni malo nevaan, a ovisi o povjerenju u institucije kao i o samom stupnju prihvaanja sadanjeg ustrojstva Europske unije od njenih graana kao i od njenih potencijalnih buduih graana. Eto, ja sam pokuao samo dati naslutiti neke od toaka dananjih izlaganja i neke sam svakako preskoio. U dananjim emo izlaganjima poi od ustavnih i institucionalnih pretpostavki koje postoje ili koje bi se trebale pojaviti s ciljem smanjivanja deficita, a koje se zrcale u veini ovih vruih pitanja koja na neki nain koe razvoj Europske unije u politikom smislu. Zatim emo demokraciji koja se prakticira na nadnacionalnoj razini pristupiti kroz prouavanje njene trenutne transformacije, kao i percepciji graana kod sudjelovanja u procesima donoenja odluka. Pri tome na povrinu vrlo lako moe isplivati i dvojba radi li se uistinu o demokratskom deficitu ili je rije tek o nedostatku demosa?
20
LAURIDS HLSCHER
stalni zamjenik veleposlanika SR Njemake u Republici Hrvatskoj
Zahvaljujem Vam na Vaem dananjem pozivu da kaem nekoliko rijei na poetku konferencije. Tema koju ste izabrali za ovaj dan, tema je koja postaje sve vanija i za zemlje lanice Europske unije, jer rasprava o demokratskom deficitu postoji i nastavlja se kao rezultat negativnog ishoda referenduma u Nizozemskoj i Francuskoj. esto me pitaju, kakva je situacija u Njemakoj? I ja kaem, mi nemamo referenduma, budui da je parlament taj koji izravno odluuje o tim pitanjima. Rasprava o tom podruju, i svim tim pitanjima je izuzetno bitna, i ona je ipak bila prisutna i u Njemakoj. Moemo govoriti o mnogim aspektima Europske unije. Ja bih posebno elio govoriti o jednome koji je za ljude u Njemakoj bio izuzetno vaan. Njemaka je kao to znate bila jedna od est zemalja osnivaica Europske zajednice. Nijemci su u tom vremenu bili savreni proeuropski graani. Vjerujemo da je integracija bila velika podrka Nijemcima da se vrate u Europu i u njoj pronau svoje mjesto te je rezultat te integracije potvrdio tu nau poziciju. U redu, danas esto govorimo o regulacijama koje dolaze iz Bruxellesa, i eljama za manje regulacije. No, integracija je bila izuzetno bitna za Njemaku. I za svaku drugu zemlju lanicu. Nijedna od tih zemalja nije izgubila identitet. I dalje su to Danska, vedska, Francuska, Njemaka. No, sada ipak imamo priliku raditi zajedno i pronalaziti rjeenja za nae probleme. Kao i svaka zemlja koja e se u budunosti pridruiti EU. To je velika prilika, imati platformu i temelj za suradnju, mir i uspjean ekonomski razvoj koji je bitan za svaku demokratsku zemlju. Imamo probleme, imamo demokratski deficit, raspravu o Ustavu koji dvije zemlje nisu mogle prihvatiti. Za Hrvatsku je zato velika prilika da se pridrui EU, ali i imati raspravu u javnosti o EU, o svim grekama koje su se dogodile u EU, potom o pitanju kako javnosti pribliiti razumijevanje EU i pomoi graanima da im postane jasno da oni moraju odluiti za sebe same to ele. EU je zajednica zajednikih vrijednosti, demokracije, prihvaanja ljudskih prava, vladavine prava. To je izuzetno vano. Nitko nije savren. To je baza Europske unije. I morate svima u zemlji dati do znanja da su oni ti koji moraju odluiti to ele. Prihvatiti te temeljne zajednike vrijednosti kao ansu da ive u miru i u solidnim ekonomskim uvjetima. Ili rei NE, druge stvari su vanije. Ali to nije put Europske unije, to nije odluka za Europsku uniju. Zato je, smatram, ovaj dan vaan i trebao bi vam pomoi da doete do odluke za Europsku uniju, koja e, vjerujem znaiti veliku priliku za uspjenu budunost Hrvatske.
21
VESNA PUSI
potpredsjednica Sabora Republike Hrvatske
Dobro je i pametno da ste organizirali ovu raspravu. Htjela bih rei nekoliko stvari koje bi mogle biti predmet, odnosno poticaj raspravi. Hrvatska se nalazi u neobinoj situaciji, koja nam se pred par godina inila gotovo nemoguom. Naime, postoji politiki konsenzus svih relevantnih politikih projekata, dakle stranaka, oko Europske unije, a istovremeno postoji opasnost da se izgubi konsenzus s vlastitim graanima. Dakle, ono to smo pred, recimo, tri-etiri godine smatrali jo nemoguim, da se stvori politiki konsenzus meu politikim strankama oko ovog pitanja, dogodilo se. Istovremeno se pojavio ovaj problem koji, dodue, nije karakteristian samo za Hrvatsku, ve se s njim suoavalo svih osam tranzicijskih zemalja koje su se u zadnjem krugu proirenja prikljuile Europskoj uniji. Imali smo vrlo visok stupanj opredjeljenja hrvatskih graana za EU, koji se, okvirno reeno, prepolovio. Po mom miljenju dva su uzroka tomu: jedno je nerazumijevanje, odnosno, preokupiranost stvaranjem politikog konsenzusa, pri emu se zanemarila injenica da je prikljuivanje Uniji jedan od rijetkih projekata koji se ne moe realizirati politikom odlukom izabranih predstavnika, ve samo kao vlasnitvo svih stakeholdera na koje e taj projekt imati utjecaja, i to na razini svakodnevnog ivota. Koliko se razlikuje nae iskustvo i iskustvo zemalja koje su ve lanice Europske unije, donekle pokazuje istraivanje koje su Veljko Rus i Niko To objavili 2004. godine pod nazivom Vrijednosti Slovenaca, odnosno Vrednote Slovencev in Europejcev. Istraivanje je provedeno na primjeru petnaest ili esnaest zemalja koje su danas lanice Europske unije, ali u vrijeme istraivanja jo nisu bile. U tom istraivanju mi se ini zanimljivim da je na pitanja je li vam sloboda vanija od jednakosti i smatrate li da je za drutvo jednakost vanija od slobode, u svim zemljama ocijenjeno da je sloboda vanija od jednakosti, osim u Hrvatskoj i Italiji. U Hrvatskoj i Italiji je procijenjeno da je jednakost znaajno vanija od slobode. Slovenija i Maarska su bile na rubu jedan posto je prevagnuo da je sloboda vanija od jednakosti. U hrvatskom i talijanskom sluaju rije je o otprilike desetak posto razlike u korist jednakosti. Ostavljam to za moguu raspravu i kao napomenu da je i ono o emu mi govorimo da je pitanje vrijednosti vie-manje gotova stvar u Europskoj uniji i u Europi upitno. Mi smatramo da to nije vie podruje suvereniteta, ve podruje maksimalizacije kriterija. Dakle, ne trebaju nam specijalno hrvatske slobode i specijalno hrvatska demokracija, nego najvia razina slobode i najvia razina demokracije, i to nije podruje na kojem se brani suverenitet. ini se da ni to nije sasvim tako i da ima jo posla na postizanju konsenzusa o vrijednostima. Drugo, o emu bih htjela govoriti, je da se po mom miljenju moe braniti teza da u ovom trenutku postoje ili bi trebala postojati dva procesa u
22
u vo d
Europskoj uniji. Jedan je proces proirenja, a drugi je proces konsolidacije. Kad Rumunjska i Bugarska uu u Europsku uniju, podruje bive Jugoslavije (ako izuzmemo Sloveniju i uraunamo Albaniju) bit e okrueno Europskom unijom. Moja je teza da proirenje europskih institucija i njihovo funkcioniranje na tom podruju vie ne predstavlja proirenje. To je pitanje konsolidacije vlastitog teritorija od strane Europske unije. Proirenje je Turska. Proirenje je i Ukrajina, ako do toga ikada doe, ali ovo podruje vie nije proirenje. Ovo podruje je neka vrsta testa vidi li Europska unija sebe kao vrlo poeljan, elitan, ekskluzivan klub ili kao politiku silu, koja se misli nositi s druge tri ili etiri politike sile koje postoje. I je li u stanju konsolidirati svoj prostor? To je, naravno, na zajedniki projekt, jer se mi igrom sluaja nalazimo na tom prostoru pa nam je to naroito zanimljivo. Ali, de facto, pitanje je jesmo li mi kao Europejci u stanju svoj prostor, zaokruen Europskom unijom, konsolidirati? Moje je miljenje da famozni referendumi u Francuskoj i Nizozemskoj nisu imali negativni rezultat zbog demokratskog deficita, ve zbog straha od nas. Bojali su se novih Europejaca, u politikom smislu istonjaka, radne snage, drugaijih vrijednosti i siromatva koje e doi. I taj je strah od nas, istonih Europejaca, imao najvei utjecaj na rezultate referenduma, jer su osjeali da se od toga ne mogu obraniti i da e im to promijeniti nain ivota i vrijednosti u njihovim drutvima. Druga stvar koja je, po mom miljenju, imala takoer presudan utjecaj jest injenica da postoji deficit leadershipa u Europskoj uniji, odnosno da postoji odreena konfuzija oko toga to je Europska unija. Je li to, kao to sam maloprije rekla, fin, bogat, pristojan, zanimljiv klub ili je to politika sila? Radi li se neto to e u perspektivi imati politiku snagu i kao takvo funkcionirati ili se radi more of the same isto ovo to jest pa samo moda malo vee i na malo vioj razini? Mislim da to nije ni unutar Unije sasvim jasno. Smatram da mi ne nuno samo kao Hrvatska, ve kao zemlje koje e u perspektivi ui u EU imamo odgovornost da sudjelujemo u kreiranju onog to Unija jest, osim to smo obavezni ispuniti uvjete da bismo postali njenim lanicama. Dva su, po mome miljenju, razloga za ulazak u Europsku uniju. Jedan je alabahter. Dakle, dobiti agendu s reformama koje moramo napraviti, to e nam pomoi da ne moramo sve sami izmiljati. Drugi je da sjedimo za stolom za kojim se odluuje o budunosti naeg prostora. Dakle, da ne sjedimo negdje ispred vrata, ve da sudjelujemo u kreiranju onog to Europa, odnosno Europska unija, jest. To za sobom povlai odgovornost na koju mi kao male zemlje nismo navikli, a to je odgovornost za neto ire od nas samih. Dakle, da preuzmemo odgovornost za, po mom miljenju, deficit leadershipa. Pri tom mislim na jednu vrstu prelaznog razdoblja u Europskoj uniji, kada je stara garda vie-manje na izlasku Francuzi, Nijemci, Britanci, koji su Europejci sa europskim ambicijama i karijerama a nova garda se jo nije u tom smislu formirala pa imamo predstavnike Belgije, Portugala, panjol23
ske, ali nemamo europske politiare koji bi dali karakter, profil, europsku optimistinu viziju vlastitog razvoja unutar unije. To je, po mom miljenju, i na posao. Mi smo takoer pozvani. Jedan od razloga zbog kojeg elimo biti unutra jest da sudjelujemo u tome. Dakle, takoer smo pozvani da o tome neto kaemo. Pristup ako mi ovo ne date, odmah u se ubiti, kojem je esto pribjegavala Hrvatska, vrsta meusobnih prijetnji u stilu ako me ne primite u Europsku uniju, postat u nestabilan, grozan, raspast u se, dovode u uasnu situaciju. Ili, mi vas neemo primiti ako ne napravite to i to. To je, po mom miljenju, potpuno pogrean pristup. Ono to nama treba je neka vrsta razumijevanja da se radi o zajednikom projektu, u kojem i jedni i drugi imaju interese, i odgovornosti i zadae. A to se participacije tie, jedini nain na koji se ono to se u pozivu za dananji razgovor zove demokracijski deficit moe nadoknaditi, je paralelno s jaanjem europskih institucija jaati vanosti lokalne samouprave, intenziteta participacije, ali i alternativnih oblika participacije, koji nisu vezani za politiko odluivanje u uskom smislu te rijei, ve su vezani za razliite tipove odluivanja koji imaju velikih reperkusija na svakodnevni ivot od obrazovanja i rada pa na dalje. Isto tako, po mom miljenju, dezorijentacija biraa, odnosno, graana Europe, pa u tom smislu i nas bez obzira na to to jo ne sudjelujemo u tim procesima, bila bi daleko manja kada bi postojala jasna slika to Europska unija jest, kamo ide i kakav e to biti projekt u budunosti. Je li to u budunosti konfederalna drava ili i dalje ovo to se sada dogaa?
24
ANNA LHRMANN*
Zeleni, Bundestag
Europska unija u boljem sastavu/ustavu: demokratska, transparentna i spremna za djelovanje

Dobro jutro svima i zahvaljujem na pozivu na ovaj skup. Rei u odmah, moje je miljenje da se Europska unija trenutno ne nalazi u ba dobrom stanju, odnosno, rei u ustrojstvu. Nakon izgubljenih referenduma u Francuskoj i Nizozemskoj, nestao je onaj neophodni momentum za reformu, dinamika na osnovi koje bi se ona mogla nastaviti. Ustvari, veliki dio politiara doslovno je shvatio taj period stanke koji se na njemakom naziva Denkpause (period refleksije) u doslovnom smislu, dakle kao prestati razmiljati te su ustvari prestali misliti o budunosti EU i budunosti reformi koje bi stvorile demokratiniju EU. Vrlo lako mogu ilustrirati to jednim primjerom. U lipnju prole godine objavila sam lanak u jednom njemakom listu o tome kako reanimirati ustavni proces i ponovno sam ga, kako bi se pripremila, proitala prije dolaska na ovaj skup te sam bila zaprepatena kako niti jednu reenicu nisam trebala promijeniti. Sve i dalje vrijedi, do zareza. S jedne strane to je loa vijest, jer znai da se puno toga nije promijenilo od prolog lipnja. No, ujedno je to i dobra vijest jer sam u tom lanku opisala mogui nain kako doi do demokratinije EU i EU u boljem stanju. No, prije nego doem do tog prilino pragmatinog aspekta kako nai nain iz trenutne stanke s kojom se suoavamo u europskoj politici, dopustite mi da istaknem razloge zato se nove europske institucije moraju dovesti u bolje stanje i zato to trebaju uiniti ako se i vi elite pridruiti EU. Za mene je kao oito vrlo mladu europsku politiarku evidentno da trebamo novi institucionalni okvir za EU kako bismo postigli bolje rezultate. I potrebne su nam te transnacionalne demokratske institucije jer kroz svoj svakodnevni rad u parlamentu osjeam kako globalizacija i sve kompleksnije meunarodne okolnosti reduciraju mogunost donoenja nacionalnih legislativa i politika. Pretpostavljam da i u Hrvatskoj imate slino iskustvo. Zato vjerujem da trebamo efektivniju EU, da djeluje sa jednim glasom za mir, za pravdu, takoer i za odrivost u meunarodnoj areni. Drugo, smatram da e samo entitet velik kao EU moi osigurati nova radna mjesta, socijalnu sigurnost i inovacije. Trebamo to veliko trite da budemo kompetitivni s drugim podrujima na svijetu. Taj zahtjev je vrlo snano bio izraen na konvenciji Europskih mladih gdje sam bila vrlo impresionirana s europskim duhom koji su pokazali delegati/tkinje. To je stvarno bilo kao generacija Europa, i svi smo se sloili da trebamo vie Europe, i vie europskih rezultata, kako bismo osigurali bolju budunost.
25
Za nas su ciljevi europskog Ustava vrlo evidentni: trebamo demokraciju, transparentnost i spremnost za akciju. Dopustite da ukratko objasnim. Demokracija ovdje znai veu snagu Europskom parlamentu i gotovo ista prava kakva ima Vijee EU. Drugo, trebamo jaanje konvencije o fundamentalnim pravima, to e nam jasnije prikazati koje su to ustvari zajednike vrijednosti koje predstavlja EU. Tree, trebamo elemente izravne demokracije, poput graanskih inicijativa koje nalaze svoje mjesto u Ustavu, pribliavaju EU graanima, a takoer imati i europsko civilno drutvo i europski demos koji se treba nastaviti razvijati. Drugo, transparentnost. Oito je da trebamo EU s jasnijim odgovornostima, kako bi graani znali to se ustvari dogaa. Trebamo manje sastanaka iza zatvorenih vrata, sjednice Vijea trebaju biti javne, barem kad se radi o legislativi, i svi bi trebali imati pristup dokumentima. I mislim da bi znaajno pomogla funkcija predsjednika Vijea, to bi dokinulo sadanju praksu rotirajuih predsjednitava. Tree, spremnost na akciju. Jasno je da trebamo jedan glas za vanjsku politiku. To je kljuni interes Europske unije, ali i svake zemlje koja eli pristupiti Europskoj uniji. I takoer mnogo efikasnije Vijee i ukinue prava na veto. Uz to i uinkovitiju Europsku Komisiju, vjerovatno s manje lanova/ica. Pokuala sam sada ukratko opisati korake koji se moraju uiniti da bi se obuhvatili ovi ciljevi: transparentnost, demokracija, spremnost za akciju. Veina njih ve jest dosegnuta, bar do neke mjere i to u europskom Ustavu. I veina njih uiva podrku veine i u Francuskoj i Nizozemskoj. Zato mislim da je negativno miljenje iskazano na referendumu o EU i sadanjem ustavu zaista bilo loa srea koja nije vodila glasu za novi ustav koji bi bio bolji i u mogunosti popraviti stanje. Zapravo se radi o paklenom krugu budui da su se odgovori na referendumu odnosili na sadanju Europsku uniju, trenutni nedostatak njene transparentnosti i demokratinosti, i ljudima je tako uskraena mogunost da vide kako je ustav mogao promijeniti i poboljati ovu sadanju neefikasnu i u jednoj mjeri nedemokratinu EU. I zaista je trenutno teko nai izlaz iz ovako postavljene dileme. Pokuat u predloiti i naglasiti samo jedan od naina izlaza, koji bi od Europske unije ujedno uinili i zajednicu koja je poeljnija za mogue zemlje kandidatkinje koje bi joj se pridruile. Kao to se ve dalo naslutiti, motivacije tabora za NE su bile vrlo razliite. NEE se odnosilo na sam projekt europskih integracija, NEIN se odnosilo na injenicu da Ustav ne integrira samu EU koliko bi trebao, neki su rekli NO jer su ekonomske i socijalne politike kategorije doivjeli kao
26
u vo d
previe neoliberalne, a drugi su pak smatrali da mehanizmi na tritu EU nisu dovoljno liberalni. Upravo zato to su motivacije u pozadini ovih negativnih odgovora tako razliite, mogui pregovori o istom Ustavu ine se gotovo potpuno iluzornima. Ve je dosad bilo vrlo teko doi do dogovora oko ovih pitanja npr. kvalificirane veine u Vijeu ili pak mogue funkcije ministra vanjskih poslova na nivou EU. No, istovremeno nema smisla nastaviti sa ratifikacijama kao da se nita nije dogodilo. Ve sigurno znate, Ustav bi mogao postati aktivan tek nakon to ga ratificira svih 25 lanica. I sada se pitam, kako je mogue nastaviti s predstavljanjem istog tog Ustava, nakon to je ve bio odbijen u dvije vane zemlje lanice. To je praktiki nemogue. U Luksemburgu, Danskoj i Poljskoj takoer se ve dogaaju dramatini pomaci prema odbijanju Ustava. Prema tome, nemogue je nastaviti, i isti tekst Ustava u istoj formi predloiti na daljnje ratifikacije. Dakle, teko je mogue dobiti pozitivan odgovor ako se nastavi u tom smjeru, a uz to, smatram da to i nije demokratski. I budui da je novo pregovaranje gotovo nemogue, a ne moe se ni nastaviti kao da se nita nije dogodilo, neki su politiari doli do ideje da se odreeni dijelovi Ustava mogu modificirati i uskladiti s Ugovorom iz Nice, posebno to dolazi od strane francuskih politiara. No ja smatram da ni taj smjer nije mogu jer tek Ustav kao cjelina predstavlja taj skup zajednikih i dogovorenih vrijednosti na koje su pristale sve strane. Npr. Ustav predvia jaanje EU parlamenta ali i nacionalnih parlamenata. No, ako vi implementirate samo onu stranu koja predvia jaanje nacionalnog parlamenta, oslabit ete automatski djelovanje EU parlamenta, to ustvari nije ideja u pozadini procesa koji nastoji odrediti Ustav. Dakle, vidimo da je cijela situacija zakoena i ja tu vidim tek jedan izlaz podijeliti Ustav na dva dijela. Kao to veina vas zna, tijelo Ustava se sastoji od etiri dijela. Prvi dio bi se sastojao od tzv. ustavnog dijela sa sekcijama 1, 2, 4 odvojen od dijela s implementacijama, koji bi takorei bio pojednostavljen i drugaijeg pravnog statusa. Na taj nain EU bi dobila i transparentnost i bila spremnija za akciju. Trenutno graanima i nije jasno zato se pojedina pitanja i pojedine odluke donose u okviru referenduma o Ustavu, a krajnji rezultat je dojam netransparentnog i birokratskog sustava koji graani ne ele podrati. I posljednji argument u prilog ovom prijedlogu je odvajanje sekcije 3. koja je npr. u Francuskoj uzrokovala veliki dio otpora, naroito kod ljevice. Oni su tamo nali neke, gotovo suprotstavljene reenice za koje su smatrali da su bile izuzetno neoliberalne ili ak promovirale militarizaciju, na tetu standarda zatite okolia. Zato, ako bi se sekcija 3. izdvojila, cijela debata o usmjerenju vanjske politike bi se izdvojila, a ostala bi ona o Ustavu, iji je osnovni cilj postaviti demokratske standarde i okvir za politiku debatu. I takav skraeni Ustav bi mogao s puno manje problema biti upuen na referendum npr. 2009. godine, kada e se odrati i izbori za EU parlament.
27
Ako za kraj pitate povjesniare za nekoliko godina, oni e, vjerujem, kao kljunu greku istaknuti da je Ugovor iz Nice doivio fijasko, kad zemlje lanice nisu uspjele ustrojiti demokratiniju i uinkovitiju Europsku uniju. Sada je s 25 drava lanica vrlo teko popraviti tu greku. Bila sam nedavno u Pragu radi sline rasprave o Ustavu, i ljudi su mi rekli: pristupili smo EU na temelju Ugovora iz Nice i ne razumijemo da smo se pridruili organizaciji koja sada eli izmijeniti uvjete na osnovi kojih smo dobili punopravno lanstvo. Zato, vjerujem da se ova greka iz Nice ne smije ponoviti. Moda e biti dosta kontraverzno ovdje to rei, no vjerujem da bi va interes mogao biti da se s novim krugom proirenja prieka, sve dok sama EU ne proe kroz ove nune demokratske reforme, dakle bar dok se ne doe do veih ovlasti EU parlamenta i uinkovitijeg Vijea, a to bi svakako bilo od interesa i za svaku novu zemlju lanicu poput Hrvatske. Smatram zato da se vie panje mora posvetiti prouavanju ovih zahtjeva za promjenom Ustava koje sam iznijela, zato to je EU ta koja mora osigurati odreene vrijednosti, i ako ona to ne moe u doba globalizacije, onda bi se mi kao domai/e politiari/rke trebali/e upitati to na kraju mi tu moemo uiniti.
28
ARKO PUHOVSKI*
Hrvatski helsinki odbor i Filozofski fakultet, Zagreb
Nadnacionalni demokratski deficit kao nacionalni problem

Moj je preliminarni odgovor na pitanje koje je postavljeno u naslovu konferencije U kakvu Europsku uniju elimo? zapravo marksistiki, ne zato to je danas Titov roendan i ne radi poziva na Karla Marxa nego na ve spomenutog Groucha Marxa koji je postavio osnove onoga to bismo mi trebali rei: Ne elim biti lanom kluba koji bi me htio uzeti za lana. Sve to smo mi trebali i trebamo od Europske unije bilo je da nam postavlja standarde koje nemamo. Sada se pokazalo da se Europska unija osramotila. Da ona nema vie standarde nego to smo mi oekivali i da zapravo nae koritenje Europske unije kao neke vrste super-ega, kao neke vrste institucijskog okvira koji nam kae iznad nae razine to tek trebamo uiniti da budemo pristojna drava ne funkcionira. Europska unija u kojoj se nalaze Cipar ili Slovaka ili baltike drave sa svojom politikom spram ruske manjine nije nekakav super-ego koji bi nas upozoravao na ono to se od nas oekuje. Ono to je, dakle, sa stajalita civilnoga drutva trebala uiniti Europska unija, ona oito ne moe uiniti. Europska unija koja prima Rumunjsku nije neto to bi za nas trebao biti naroiti ideal. Naravno, politiari se toga sjete, kao gospodin Herzog, tek kada prestanu biti politiari pa onda konano kau ono to su trebali rei kada su imali funkciju. Neto to su drugi znali, to su i oni znali, ali nisu htjeli rei, da se radi naprosto o sramoti. Da se radi o tomu da nema govora o zajednici vrijednosti, nego da se radi o dobroj, staroj, srednjebalkanskoj, europskoj geopolitici, geostrategiji. to je, dakako, posve legitimna pozicija za jedan politiki entitet, ali to nije zajednica vrijednosti. I tu je na kljuni problem. Tu je ono zbog ega su ljudi odozdo u Hrvatskoj, dakle, iz civilnoga drutva koji zastupaju nekakve liberalne, lijeve, demokratske itd. stavove trebali od Europe. Istovremeno mi se nalazimo u situaciji kao drava da smo stijenjeni izmeu dva entiteta koji ne znaju svoje granice. Jedan se sada zove valjda Srbija i Fruka Gora, a drugi se zove Europska unija, koji se lano predstavlja kao Europa. Gospodin Rehn, ovlateni funkcionar Europske unije, prekjuer u intervju za Der Standard kae: nije mudro povlaiti debele geografske granice, one su funkcionalne, a ne geografske to god mu to znailo. Vjerojatno gospodin Rehn smatra da nas on nije upozorio, mi bismo vjerovali da granice postoje na terenu, da to nije i tako i tako jedna politika fikcija, ali ostavimo to po strani. Europska unija ne zna gdje se nalazi. Ona ne zna elementarnu stvar koju je znao svaki Europljanin osamnaestog i devetnaestog stoljea da
* Izlaganje nije autorizirano (nap. ur.)
29
su Moskva i Sant Petesburg u Europi i da se mora poloiti rauna o tome do kuda ide Europa. Ona se danas pravi da ne zna da Europa ne postoji kao zemljopisna injenica u smislu fizike geografije, nego je to kranska izmiljotina. I udi se kada primanje Turske izaziva potekoe kakve izaziva, jer se naprosto vlastitu tradiciju ne uzima ozbiljno u obzir, a istovremeno se ono to je inilo sadanjost Europske unije privlanom, a to znai dravu blagostanja, dovodi u situaciju da se jedan od bitnih elemenata drave blagostanja, a to je demokratska procedura na razini Europske unije, dovodi u sumnju. Mi danas imamo paradoks bez presedana jedne u osnovi ne-demokratske skupine drava od kojih je svaka lanica demokratski ustrojena. I to je problem o kojem se radi kada je rije o demokratskom deficitu. Politikoteoretski govorei radi se naravno o tomu da se taj demokratski deficit treba gledati kroz dva aspekta, u legitimacijskom i izvedbenom ili procesnom. Obino se to zaboravlja kao razlog. Ovdje je prije svega problem u procesnoj, izvedbenoj demokratskoj formi, jer je legitimacija referendumima i na druge naine u osnovi zajamena, ali kada imamo diskrepanciju izmeu legitimacijske i izvedbene demokratske razine, to onda znai da se manipulira sa legitimacijom. I tu je problem o kojem je rije. Problem je u kontroli nad izvrnom vlau u Europskoj uniji, dakle, nad Europskom komisijom koja nije dana Parlamentu na nain na koji to demokratska ili liberalno-demokratska tradicija zahtijeva. Problem je, s druge strane, u tomu to imamo konfederaciju egzekutiva, konfederaciju izvrnih vlasti, vlada pojedinih drava lanica i Europske komisije koja funkcionira posve neovisno o tomu, ima Ustava nema Ustava, to kae parlament itd. jer mora funkcionirati, jer je izvorna ideja bila, naravno, ideja privredne integracije koju treba odravati, ali su se onda nadogradile vrijednosti koje su meutim ostale u zraku. S hrvatskog stajalita i sa stajalita nekih drugih drava-kandidata stvar je jo kompleksnija. Za nas nije, po mom sudu, toliko vana demokratska, institucijska mrea, iako je ona jako vana, koliko demokratska kultura. Nai zakoni i naa institucijska mrea zapravo se vie u bitnom ne razlikuju od Europske unije. Meutim, kod nas injenica da je neto odreeno zakonom ima drugo socijalno znaenje, socijalno-psihologijsko znaenje, pa ako hoete i kazneno-pravno znaenje negoli u drugim dravama. Meni se ini da je najvei dio posla oko pristupanja zapravo jednostavno pisanje seminarskih radova bez ikakvog faktikog smisla, jer se pokazalo da u Rumunjskoj ne znaju ni napisati seminarske radove pa e ih svejedno primiti u Europsku uniju, da u Slovakoj nisu znali napisati seminarske radove pa su ih primili u Europsku uniju. Imate interne viceve u Bruxellesu o tomu kakve su se neopisive gramatike, smislene i druge greke nalazile u slubenim dokumentima koji su dolazili iz Slovake pa to nije nita tetilo jer je bila takozvana politika volja da se Europska unija proiri. Ona politika kultura, o kojoj je
30
u vo d
ovdje rije, za nas, koji nismo u stranakoj politici aktivni, bila je neto to nismo oekivali od naih politikih stranaka ili uglavnom nismo oekivali od naih politikih stranaka s manjim izuzecima, ne samo zato to je Vesna tu nego smo oekivali pritiskom izvana. Pritisak izvana je trebao funkcionirati metodom primjera, upozorenja i vi ete danas uti da ljudi, gurajui se u tramvaju, kau: pa ne moemo s ovakvom guvom u tramvaju ui u Europu. To je ulo u svijest ljudi. To je ono bitno to se dogodilo. Susjedi se meusobno svaaju i kau jedan drugome to nije europsko ponaanje. To je veliki uspjeh, ali na lanim pretpostavkama, jer ta Europska unija naprosto ne odgovara idealu koji su oni izvan nje njoj pripisali. Ili u drugoj varijanti citat koji je Krlea esto puta volio prenositi iz Balzaca kako je divna bila republika pod monarhijom. Dakle, dok smo bili u monarhiji republika nam je izgledala divnom, dok smo bili izvan Europske unije, Europska unija nam, dakako, izgleda divnom, no kada danas razgovarate s ljudima u Maarskoj, Poljskoj ut ete drugaije glasove. Kriteriji proirenja ostali su potpuno nejasni osim onih koje je Vesna, po mom sudu, veoma dobro opisala, geopolitiki, u kojem jedna sila omeuje svoj teritorij, da ne kaem jedan drugi termin koji obino kod pasa koristimo za oznaavanje teritorija i kojim se zapravo, onda odreuje taj unutranji prostor, koji jo treba nekako urediti, pacificirati. I onda ete dakako u ime Europske unije doi u Bosnu i Hercegovinu i rei im ovako razjedinjeni ne moete u Europsku uniju, ali Cipar koji je due i dublje razjedinjen moe u Europsku uniju. Rei ete Srbiji vi ne moete imati ni policiju, a kamoli vojsku u Crnoj Gori, ali Turska moe biti kandidatkinja za Europsku uniju kada okupira dio teritorija lanice Europske unije, jer to su drugi kriteriji. Imamo ono to neuki novinari stalno zovu dvostrukim kriterijima, oni koji su ita nauili u koli znaju da kriteriji ili postoje ili ne postoje, dvostruki kriteriji znai, zapravo, da kriterija nema. To to nema kriterija nije samo stvar kako to poteni hrvatski nacionalisti misle antipatija u Bruxellesu spram hrabrog prkosnog hrvatskog nacionalizma itd. nego je konzekvencija toga to sama Europska unija nema kriterija o sebi samoj. Ona, ponavljam, ne zna gdje je njezin teritorij, ona ne zna koje su njezine vrijednosti i ona ne zna, upravo to je kolegica sada jako dobro pokazala, u emu se sastoji jedan Ustav. Ona ne zna, dapae, jo jednu stvar, da se Ustav demokratski ne moe usvajati na referendumu. to inim kao graanin na referendumu ako mi predloe Ustav od dvjesto etrdeset i tri lana pri emu sam suglasan sa dvjesto etrdeset i dva lanka, a sa dvjesto etrdeset i treim nisam, dakle, jedan lanak ne prihvaam, kakav je moj odgovor na referendumu da ili ne? Logika bi bila samo ta da se lanak po lanak usvaja na seriji referenduma to je naprosto neizvedivo i zato se ustavi usvajaju u ustavotvornim skuptinama. Referendumima se daju teme visokog vrijednosnog naboja tipa za ili ne abortus, federacija, konfederacija, premjetanje glavnoga grada, stvari koje se mogu jasno i jednoznano odrediti.
31
Dakle, mi imamo situaciju da se u Europskoj uniji dogaaju stvari koje su mimo elementarnih iskustava demokratske prakse zadnjih desetljea u samoj Europi i da nam se istovremeno ta Europska unija koja sebi voli tepati da je Europa, pojavljuje kao navodni ideal istovremeno ruei elemente ideala. Dakako, da zavrim, dobar je nain odrastanja, psihologijski gledano, doivjeti da se ideali rue i to e vjerojatno pomoi sazrijevanju Hrvatske, ali joj nee pomoi u sazrijevanju ako bude u situaciji da neprestance mora ekati u nejasnoj situaciji neodreenih kriterija. To podsjea na veoma poznatu izreku admirala Nelsona, prije nego to je postao admiral, koji je u skladu s tadanjom praksom kada su se mornari bunili na brodu doao pred njih i rekao bievanje e se nastaviti dok se situacija ne pobolja. Dakle, bievanje se moe nastaviti, ali raspoloenje se nee poboljati. Zato zato jer kriteriji nisu jasni. Tako dugo dok kriteriji nisu jasni otvoreno je podruje za potpuno divlje spekulacije konspirativnog tipa i otvoreno je, naravno, svako mogue mjesto i vrijeme da se pria o tomu kako Hrvatsku ne vole, a da se istovremeno zapravo ovo sazrijevanje za koje bi se uruavanje ideala moglo iskoristiti ne dogodi jer su najvii hrvatski politiki funkcionari s pravom shvatili i zato ih u Hrvatskoj krivo kritiziraju da se zaista u Europsku uniju ulazi armom i korteiranjem, a ne ispunjavanjem zadaa.
32
Diskusija
VEDRAN HORVAT Zahvaljujem na ovom posljednjem, vrlo kritikom izlaganju. Sada bih otvorio raspravu. Molim da se jave uvodniari ako imaju izravne komentare na bilo koje od izlaganja, a i sudionici/e za pitanja.
ANNA LHRMANN Samo kratak komentar na izlaganje arka Puhovskog, s argumentacijom koju vrlo esto ujemo od ljudi koji pripadaju ljevici. Ljudi vrlo esto govore da je inicijalna ideja u pozadini stvaranja EU bila ekonomska integracija. A to nije istina. Ekonomska integracija je bila samo sredstvo, samo instrument s ciljem dolaska do mira i stabilnosti u Europi. Kao graanka Njemake mogu to rei vrlo jasno. Inicijalna ideja unije ugljena i elika bila je dovesti njemake resurse na komunitarnu razinu i tako uiniti neki mogui novi rat izmeu Njemake i Francuske nemoguim. I smatram da je uvijek vrlo potrebno naglasiti kako je taj instrument europskog zajednikog trita uvijek bio vien kao instrument, ne kao vrijednost po sebi. Istina, taj je instrument donio sada bogatstvo, razvoj, ali i njemakim kompanijama mnogo prilika, no i dalje smatram da je zajedniko trite bilo tek prikladan i dobar okvir da se postigne mir, demokracija i potivanje ljudskih prava. Ako pogledamo zadnjih deset zemalja lanica koje su se pridruile EU, one, iako moda nisu htjele biti dio europskih vrijednosti, da bi dole do tog zajednikog trita, morale su prihvatiti demokratske standarde i vrijednosti. I mislim da je to dobar pristup koji moe biti dobar primjer za ostale regije u svijetu gdje se konflikt nije uspio rijeiti na tako miran nain.
ARKO PUHOVSKI Kratko u rei dvije stvari. Prvi, danas bi se to nazvalo background paper za Schumana, napisao je, kada se o tome poelo raspravljati, poznati francuski filozof Koejev, koji je inae Ukrajinac i zvao se Koevljevski. Napisao je: Nijemci nee razumjeti miroljubivu politiku ako to ne provedemo kroz privrednu integraciju. Dakle, naa pozicija jest u tomu da imamo iskljuivo privredne institucije i da kroz njih pokuamo provesti to je mogue vie miroljubive politike za budunost. Ono o emu sam govorio bilo je upravo to da su institucije bile ustrojene tako da udovoljavaju privrednoj integraciji,
33
a uope nema spora o tome da je ideja u pozadini tih ljudi Koejeva, Schumana, Adenauera s druge strane bila da prihvate i da svojim ljudima prodaju mir u Europi kao element, kako ste tono naveli, privrednog boljitka. To je potpuno neosporno i to je vailo, po mojem sudu, za sve drave lanice EU do 2004. godine. Nakon 2004. godine, to je sada na problem, to vie ne vai, jer Europska unija vie ne moe ispuniti taj standard oekivanja na demokratskoj razini, a privredna integracija je ionako nezaustavljiva. Tako se sada zna upravo ono to je maloprije rekla Vesna da smo zaokrueni i da kad-tad zbog prometnih i drugih razloga ulazimo u Europsku uniju ma kakvi bili. To je moj argument.
VESNA PUSI Naravno da Europska unija nije poela kao ekonomska zajednica. Poela je koristei ekonomske instrumente, a i mi se sjeamo iz svoje vlastite relativno nedavne povijesti da su ekonomski kontakti bili prvi i najlaki izmeu Srbije i Hrvatske pa onda sve drugo. Meutim, moe biti, i ini mi se da jest, opravdano barem otvoriti temu o tome da je dolo do inverzije, da danas Europska unija koristi politike vrijednosti i politike kriterije, koji su privlani istonim Europljanima zbog toga to dolaze iz totalitarnih zemalja, zapravo za ekonomske ciljeve. Obrnuto od poetnog, kada su se koristile ekonomske strategije za politike ciljeve, koristi se politika privlanost Europske unije, trajnost institucija, vrijednosti i tome slino za ciljeve koji su na kraju puno ui i prizemniji od toga i ekonomske su prirode. Drugo, mislim da je pogreno oekivati da emo razviti neke visoke politike, demokratske standarde u ljudskim pravima zato to nas Europska unija nee primiti ako to ne razvijemo. To nije ni metoda ni model, niti se to uope dogaa i neemo na taj nain nita napraviti. A EU, po mom miljenju, vie ne funkcionira kao pritisak, kao prijetnja da nas nee primiti ako ih ne razvijemo. Prema tome, pozicija, recimo, nekog inferiornog ili junior partnera u tom smislu vie ne funkcionira. Niti e nas itko na to prisiliti, niti e nam itko to razviti, niti e nas itko primati ili ne primati zbog toga. Mi emo ih razviti ako procijenimo da smo u stanju i da imamo kritinu masu u smislu politike volje onih koji hoe to nametnuti, sposobnost leadershipa u tom pravcu. Europska unija je u tom smislu, po mom miljenju, u najboljem sluaju samo neka vrsta dugorone garancije ili neka vrsta dugoronog stabilizatora dokle god mi unutar unije sudjelujemo u permanentnoj proizvodnji tog konsenzusa.
34
u vo d
MICHAEL EMERSON Zahvaljujem, uputio bih pitanje hrvatskim uvodniarima, moda najprije nekome iz parlamenta, poput Vesne Pusi. Ve smo od Ane uli vrlo jasnu analizu sadanjeg Ustava. Mene zanima neto vie eksplicitna pozadina za diskusiju koja e se ovaj dan dogaati, ako nam moete samo kao posjetiocima Hrvatske, opisati portret dananjeg javnog mnijenja o onome to mi ovdje nazivamo europskom politikom (polity).
VESNA PUSI Svakih est mjeseci u zadnjih 6 godina imamo istraivanja javnog mnijenja. Od 79% podrke koje smo imali prije nekoliko godina podrka se spustila u oujku prole godine na 41% kada su pregovori odgoeni, a potom skoila na 63% odmah po otvaranju pregovora u listopadu iste godine i sada se kree izmeu 50 i 55% podrke graana EU. To je sa strane podataka. No to se tie mogue parlamentarne debate moemo naznaiti nekoliko pitanja. Prvo, budui da postoji politiki konsenzus stranaka o EU veliki je prostor otvoren za moguu politiku stranku euro-skeptika, ili bolje rei anti-EU stranku. Jo ne postoji vodstvo takve stranke, ali moglo bi se oekivati budui da se u tom prostoru nalazi bar 10-15 % glasova. Drugo, kada u parlamentu doe do usklaivanja zakona takoer ima nekih usporavanja upravo zbog toga to Vlada ne proizvodi zakone.
TIN GAZIVODA Jedna je od stvari u kojoj je Europska unija, po mom sudu, ipak zadrala odreenu vjerodostojnost i koju od nje moemo nauiti, potivanje zakona. To je ve bilo naznaeno i mislim da to treba rei u obranu pozicije Europske unije, jer je kritika bila jasno izreena. Znai, zakoni su razliiti, kriteriji nisu ujednaeni, ali se zakoni koji se donose potuju, to u Hrvatskoj nije, blago reeno, dovoljno esto sluaj. To je iz perspektive civilnog drutva, a mislim da je o tome bilo puno govora. Rekao bih neto iz perspektive geostrategije. ini mi se da je, usprkos svemu kritinome to smo uli, Europska unija ipak strateki interes Hrvatske. Drugo, vezano uz ono to je bilo reeno je li i do koje mjere Europska unija sustav vrijednosti i eli li postati neto vie? Kritiku sustava vrijednosti smo jasno uli. eli li postati neto vie, odnosno politika sila? Mislim da je to jako vano pitanje. Ne znam do koje se mjere o tome raspravlja u Europskoj uniji na ozbiljan nain. Mislim da je to teko postii bez rekonstrukcije osnovnih vrijednosnih temelja. Prisjetio bih se jedne prie koja bi mogla biti zanimljiva, a nisam je se dugo sjetio. Studirao sam na Stan35
fordu i igrom sluaja je dananja amerika dravna tajnica Condoleezza Rice bila moja profesorica. Kada smo jednom razgovarali o Europskoj uniji, pitao sam zato se ne bi odluivalo dvotreinski, to bi unaprijedilo proces. Imao sam osamnaest godina i bio sam dosta idealistiki nastrojen prema Europskoj uniji, to vie definitivno nisam u toj mjeri. Zato se doista, kao to je rekla Anna, ne bi taj veto ukinuo tako da jednostavno stvari funkcioniraju? U tom trenutku je predavanje prestalo. Hou rei, prestalo se predavati i odjednom se uzeo u obzir geostrateki interes Amerike. Dakle, Americi ipak nije u interesu da se u Europi odluuje bez veta i ipak ne stoje, po mom sudu, prie o nekom transatlantskom jedinstvu. Kada se doe do toga da se steknu uvjeti da se prvo postavi vrijednosna osnova, a onda za petnaest, dvadeset godina da Europska unija postane politika sila, tada e se to vidjeti.
ANNA LHRMANN Mislim da ono to ste upravo opisali, to je upravo najbolji razlog zbog ega treba ukinuti mogunost veta u Vijeu. Ako se elimo postaviti na globalnom planu, i posebno, ako elimo biti jednakopravan partner SAD-u, moramo se moi slobodno kretati u podruju vanjske politike. Tada ne bi moglo doi npr. do sluaja da Italija stavlja veto na odluivanje u Vijeu vanjskih ministara jer ne dobiva neke kvote za mlijeko u Vijeu za poljoprivredu. To jednostavno nije mogue, i o tome stalno raspravljam s amerikim kolegama. Oni uvijek kau, lijepo je to imate to zajedniko trite, i da moete bolje upravljati s moguim konfliktima u regiji, ali nemojte se ni usuditi imati jasniji ili snaniji stav kad se radi o vanjskoj politici. I to je upravo jedan od razloga zbog ega upravo u podruju vanjske politike moramo imati koherentnije stanje kako bismo izmeu ta dva demokratska bloka na svijetu mogli postii ravnopravniju diskusiju. Budui da ovdje danas ne elimo raspravljati o vanjskoj politici, dopustite mi da dodam jo neto. uli smo ovdje dosta skeptina stajalita o tome kako EU potuje svoje vlastite vrijednosti. Iako sam i sama bila skeptina, jo uvijek smatram da postoji osnova vrijednosti koja moda nije toliko jasno postavljena, ali postoji kao temelj i osnova daljnjeg pridruivanja. Znam da na tom tragu moete i kritizirati pridruenje Rumunjske, to prema neijem miljenju moe znaiti da EU nije unija vlastitih vrijednosti. No, ako pogledate danas Rumunjsku, i ako kaete NE, koji bi rezultat onda bio za Rumunjsku i njeno javno mnijenje. Da li bi se Rumunjska okrenula vie prema nama u tom trenutku, i naim vrijednostima, ili bi se, odbijena, okrenula na potpuno drugu stranu. To je pitanje koje se uvijek mora postaviti. Iako se s akademske strane tome moe prigovoriti, s neto realistinije, politike perspektive u smislu postizanja demokracije i ljudskih prava, dakle svih tih vrijednosti, mudra odluka je bila da se Rumunjska prihvati na svom putu prema punopravnom lanstvu.
36
u vo d
MICHAEL EMERSON Htio bih krenuti s jednom vrlo kratkom anegdotom, koja ulazi u sr pitanja da li bi EU trebala postati akter u smislu vanjske politike. Posljednji vikend imao sam vrlo zanimljivo iskustvo u Odessi, u Ukrajini, i jedan njegov dio sam proveo u tzv. republici Trans-Dnjestr, po mom miljenju jednoj mafijskoj, diktatorskoj i secesionistikoj tvorevini. Kad sam bio tamo, sreo sam pograninu slubu EU s otprilike 60 graniara koje vodi maarski general, s finskim zamjenikom i poljskim politikim savjetnikom. Ostali su uglavnom bili iz novih drava lanica, s vrlo dobrim poznavanjem sredine i ruskog jezika. Dakle, ta sluba trenutno potpuno okruuje teritorij Trans-Dnjestra u kooperaciji s ukrajinskom i moldavskom vladom i pokuavaju utjecati na vercersku ekonomiju Trans-Dnjestre. Na taj nain to je poetak jedne politike koja bi pokuala rijeiti taj problem, a to je i u neposrednoj vezi s pristupanjem Rumunjske, koja ulazi u obitelj istih drutava. Dakle, upravo ta misija pokazuje ono to je EU u stanju da uini, i to na vrlo tih nain. I to je vrlo znaajno. Jer NATO to sigurno ne bi mogao uiniti bez da provocira eksplozivnu reakciju Moskve. EU tako moe uiniti neke stvari sa svojim mekanim brandom dok SAD i NATO ne mogu to uiniti u naem susjedstvu sa svojim velikim pitoljima. Ova pria je dakle samo primjer da evolucija EU kao aktera vanjske politike napreduje.
ARKO PUHOVSKI Imam tri kratke napomene. Prvo za ono to je Tin govorio. Slijedi, po mom sudu, sasvim jasan stav da Europska unija jest strategijski bitna za Hrvatsku. Moda je vrijeme da spomenem pravog Marxa, Karla Marxa i da ga parafraziram: ak i ako je fikcija, to je jako korisna fikcija. Neopisivo je veliko znaenje Europske unije, o emu smo svi govorili, u tome to je natjeravala, najprije Nijemce i Francuze pa onda do Trans-Dnjestre, ljude da se drukije ponaaju. ak i ako je to radila iz u realnosti ne ba sasvim utemeljenih razloga. I to ostaje, kao to ostaje i injenica da se izvan tog zemljopisnog odreenja nema kamo ii. Meutim, argument koji je gospoa Lhrmann spomenula u vezi s Rumunjskom vai isto tako i za Hrvatsku. Kuda e ii Hrvatska? Zato bi problem bio kuda e Rumunjska ii, a ne bi bio kuda e ii Hrvatska? Zato to Rumunjska ima dvadeset i tri milijuna stanovnika i zato to Francuska ima enormne ekonomske interese s Rumunjskom. Neka se to jasno kae. Rumunjska je po osnovama svoga razvoja deset godina iza Srbije, a ne iza Hrvatske. Godinama je i iza Makedonije, po svim svojim bitnim socijalnim i ekonomskim pokazateljima, po broju ljudi koji govore engleski, po zakonskom okviru itd. To su naprosto neosporne injenice. Ali, vraamo se na pitanje konsenzusa. Ako se doista ide na to da se konsenzus
37
ukida, odnosno veto, to je vie-manje isto, onda se s jedne strane odista dogaa uspostava Europske unije kao drave i pluralizam Europe, i onda se ovaj materijal Europe, kako je to recimo Gadamer odredio, nacionalnih, jezinih, tradicijskih pretpostavki zapravo gubi. I onda se uspostavlja, da na kraju kaem, neugodna paralela s Jugoslavijom osamdesetih godina na puno vioj razini, dakako u smislu da imamo zajednicu bez drutva. Moe se uspostaviti europska politika zajednica, ali ona... (kraj kazete, nap. ur.)
MAJA UZELAC U posljednje vrijeme pratim upravo taj sustav vrijednosti koji je nama nekako vaan. Europska unija govorim u njenu, da tako kaem, obranu vrlo jasno ukazuje na to koje su osnovne vrijednosti u vezi sa svjetskim ekonomskim poretkom i novom trinom politikom. Kada su u Europsku uniju ulazile takozvane siromane zemlje, ekonomski nerazvijene kao to su Portugal, panjolska, Irska i Grka, bile su istaknute sasvim druge vrijednosti: solidarnost, razvoj! I to je bilo jasno s kohezijskim fondovima koji, koliko znam, istjeu upravo 2006. godine. Nama je potpuno jasna situacija. Umjesto solidarnosti i razvoja, vrijednosti su uinkovitost i natjecanje. Po principu abe ubaene u vruu vodu pa tko iskoi iskoi. Hrvatska bi trebala biti osvijetena o tome da ulazimo u najteem trenutku s obzirom na mjesto koje Europska unija zauzima u svjetskom poretku. To ne znai da neemo ui u Europsku uniju, hoemo preivjeli ili ne. Htjela bih rei da bi osvijetenost o uvjetima ivota koji nas oekuju bio primaran zadatak nas na civilnoj sceni.
DRAEN KALOGJERA Ipak, kao to je ve istaknuto, postoje dvije bitne komponente: gospodarska, ekonomska koja je faktiki jedan ireverzibilan proces, jer bi se deavao s Europskom unijom i bez nje u okviru globalnih kretanja. I sve etiri slobode, koje su temelj ekonomije slobode Europske unije, nastaju s njom i bez nje i u tom smislu postaju ireverzibilan proces. Recimo samo da je euro ekonomsko dostignue bez presedana. Tako i funkcionira iako su mnogi tvrdili da nee. A politiki je ono to je arko rekao tono: nema kriterija. Meutim, i imanje i neimanje kriterija ima svojih prednosti i mana. Otvara prostore za pragmatizam, koji je zapravo za cijelo vrijeme postojanja Europske unije bio vrlo prisutan. Hoe Schengen, nee euro u redu je. Mislim da postoji ta fleksibilnost, koja i nama sada ide u prilog.
38
I. INSTITUCIONALNE I USTAVNE PRETPOSTAVKE ZA SMANJENJE DEMOKRATSKOG DEFICITA U EUROPSKOJ UNIJI
MICHAEL EMERSON*
Center for European Policy Studies, Bruxelles
Demokratski deficit ili samo deficit demosa?

Zahvaljujem na pozivu. Trebao bih spomenuti da je centar iz kojeg dolazim, Center for European Policy Studies, u Bruxellesu jako blizak EU, ali je politiki i ekonomski neovisan. Mi sebe vidimo kao potpuno neovisne. Pa ipak, i ja sam dosta godina radio za EU. Glavno je pitanje ove konferencije U kakvu EU elimo?, s podnaslovom uzroci demokratskog deficita. Moja prva reakcija je da je prvo pitanje jako izravno i otvoreno i ja u se posebno na njega osvrnuti po pitanju vrijednosti. Podnaslov uzroci demokratskog deficita nije jednostavno pitanje, zapravo je zbunjujue jer podrazumijeva da demokratski deficit postoji. Prije nego se dotaknemo tog dijela trebamo definirati to podrazumijevamo pod pojmom demokratskog deficita i je li to stvarno sr problema politike EU, u to iskreno sumnjam. Jako sam sretan to je ve jutros bilo dosta zapaanja glede europskih vrijednosti kao i komentara koji pokazuju da svi podravamo te vrijednosti kakve god one bile budui da nisu stvarno kodificirane. Jako sam sretan jer sam nedavno bio potaknut da se pozabavim definiranjem onoga to smatramo europskim vrijednostima i predstavit u vam rezultate tog rada pod naslovom 10 zapovijedi. Ne pokuavam se takmiiti s Mojsijem jer se Mojsije bavio podrujem osobnog morala dok se mi ovdje bavimo europskim javnim mnijenjem. Ne tvrdim da je ovo moja originalna zamisao jer sam svojih 10 zapovijedi izvukao iz 483 stranica nacrta Ustava. Izvukao sam ih i zovem ih 10 zapovijedi jer ako elimo znati to su europske vrijednosti i ako elimo imati valjani Ustav onda te vrijednosti moraju biti jasno, vidljivo i opipljivo prikazane, to sada nije sluaj budui da su razasute unutar 483 stranica. Ovo je moj pokuaj da napravim ono to bih htio da je Ustavna konvencija napravila. Ovo su prve tri zapovijedi: Mislim da smo s prvom svi suglasni i da je nije potrebno posebno objanjavati; istinska demokratska ljudska prava i vladavina prava, koju moemo shvatiti na puno razliitih naina, ali znamo prepoznati kad te vrijednosti ne postoje. Znamo da ne postoje npr. u Bjelorusiji i da Rusija danas postoji samo kao pseudo-demokracija s ogranienom kvalitetom vladavine prava. Isto tako znamo prepoznati zemlju koja je u skladu s europskim vrijednostima.
Izlaganje odrano na engleskom jeziku; prevela Etami Borjan (nap. ur.)
41
Druga je malo kompliciranija. Oprostite na upotrebi arhainog engleskog. Thou shalt, prevedeno na moderni engleski jezik znai you shall, ali to je jezik Biblije. Treba se odbaciti nacionalizam u korist viestrukog identiteta graana. Ovo je delikatnije pitanje naroito kod zemalja kao to je Hrvatska koja je nova nacija. to dakle podrazumijevamo pod pojmom nacionalizam? Nacionalni identitet je osnovni i svojstven svakoj nacionalnosti i naciji u Europi, ali nacionalizam je neto drugo. To je poleminija i normativno neodreenija uporaba nacionalne retorike u politike svrhe koja se ne mora podudarati s nekim osnovnim vrijednostima, kao npr. demokracijom i ljudskim pravima. Treba dakle odbaciti nacionalizam u ovom smislu, ali u isto vrijeme, to je dobra strana, treba favorizirati viestruki identitet graana. Uobiajeno je u modernoj Europi kazati:Ja ivim u Belgiji i mogu biti iz Brisela, iz Belgije ili iz Europe, to su sve dijelovi mog identiteta. Ovo je sve prisutnija europska stvarnost i ja mislim da je to dio naeg vrijednosnog sistema i ja bih volio kad bi npr. svi Hrvati iz Dalmacije sebe vidjeli kao Dalmatince, Hrvate i Europljane. Trea zapovijed: treba se osigurati sekularna vlast i favorizirati multikulturalizam u drutvu. Ovo je takoer komplicirano. Kad kaem multikulturalizam mislim na kranstvo i njegove konfesije: protestante, katolike i pravoslavce, a ne treba zaboraviti ni ateiste i agnostike koji su brojano veliki dio naeg drutva, zatim idove, muslimane, budiste itd. Mislim da je politiki korektno za bilo kojeg politiara u Europi, kao i openito govorei, kazati da branimo princip multikulturalnog drutva. Krajnje desno orijentirane stranke koje obino imaju potporu od 5 do najvie 10% populacije bi to odbile. I oko Europskog Ustava se vodila vana debata o tome treba li Bog biti u Ustavu. Ovdje se naroito referiram na kranstvo, to bi se svidjelo pojedincima u nekim politikim strankama kao npr. u kransko-demokratskim strankama ili u Poljskoj koja od novih lanica najjae podrava ovu ideju. O ovome se nije puno raspravljalo, ali ne bi ni dobilo veinsku potporu za ukljuivanje u Ustav koji sadri reference o raznolikosti u vjerskom i kulturolokom nasljeu. Ovo je poprilino jednostavno, etiri slobode (za robe, usluge, kapital i radnu snagu), stupanj drutvene kohezije, onoliko koliko je vezano za politike odluke. Openito mora postojati barem odreeni stupanj drutvene kohezije i odriv ekonomski razvoj za budue generacije, to podrazumijeva okoli i mirovinsko osiguranje. Ovo je osnovno i smatram da nije sporno. Sedma zapovijed, viestruka vladavina, federativna, ne koristim rije federalna, ve radije federativna viestruka vladavina, to je naelno pravilo za EU. Zatim multilateralizam u meunarodnim poslovima to nailazi na odobravanje u Europi, ali ne i s druge strane Atlantika.
42
I. Institucionalne i ustavne pretpostavke za smanjenje demokratskog deficita u EU
Treba se suzdrati od prijetnje ili koritenja sile protiv drugih bez opravdanog razloga, to je takoer lako prihvaeno unutar EU, ali vidimo da na veliki susjed Rusija trenutno ne potuje ovaj uvjet spram svojih susjeda, dakle to je i dalje vana vrijednost. I posljednja, treba biti otvoren, prihvaati i integrirati susjede s kojima dijelimo iste vrijednosti. Ovo naravno nije uope jasno, ja sam ovo stavio kao prijedlog. Mislim da se ove zapovijedi vie manje mogu izvui iz Ustava. Trenutno se u Europi vode velike rasprave o tome trebaju li se konane granice definirati, jesu li one ograniene, koja su ogranienja u procesu irenja, koliko brzo i pod kojim uvjetima bi trebao tei daljnji proces irenja, treba li postojati reim virtualnog lanstva za bliske susjede koji bi htjeli biti lanovi, ali to ne mogu postati zbog institucionalne nezrelosti EU. Stoga bi politika prema susjedima trebala biti okrenuta funkcionalnoj integriranosti, ali ne i punom lanstvu. Osobno podravam ovu listu vrijednosti. Ja bih svakako ograniio EU samo na Europu. Granini sluajevi su velike Turska i Ukrajina, a Rusija ostaje vani jer se trenutno ne eli pridruiti, zatim je tu Balkan koji se sastoji od vie manjih dravica. Ja zastupam stajalite da bi EU morala, uzevi u obzir ove vrijednosti, koje bi trebale zauvijek vrijediti tj. jo dugi niz desetljea, po svojim principima biti otvorena za sve europske demokracije. Ja cijenim pokuaje irenja konanih granica, ali oni koji su zadueni za konane granice ne uzimaju u obzir kontinent Europu nego neto manje. Zalaem se da se drimo onoga to su osnivai propagirali, to znai da institucionalna kompatibilnost tj. mogunost nastavka proirenja i dalje ostane vano pitanje. To je ono to se tie vrijednosti i ovdje se nalazi 10 zapovijedi. Ako elite znati koje su europske vrijednosti ovdje se nalazi lista referenci i bilo bi zanimljivo vidjeti eli li netko izbrisati ijednu od ovih vrijednosti. Ukoliko nitko ne izjavi da eli izbrisati neke od njih onda mislim da smo svi suglasni. to jo elimo od nae Europe? Moj prvi odgovor na pitanje kakvu vrstu Europe elimo? bio bi da elimo Europsku uniju s vrijednostima. I ovdje se nalazi njih deset. Takoer elimo da institucije primjereno i efikasno funkcioniraju. Ovdje se nadovezujem na Anin govor u kojem je ona jasno iznijela svoje stajalite o ovoj temi. Mislim da je moj stav malo drugaiji, ali uglavnom se podudara s njenim. Rekao bih da je ope priznato da ove etiri stvari trebaju brzo rjeenje kao i trenutno proirenje. Pravila glasanja u Vijeu i Ustav su prilino blizu poeljnom rjeenju: pravilo dvostruke veine glasova drava lanica i njihovih populacija, koje je malo kompliciranije od Ustava, uglavnom je dovelo do neega to je ljudima prepoznatljivo i razumljivo te izjednaava odnos jedne osobe i jednog glasa nasuprot drava lanica raznih veliina. Zatim, progresivno proirenje veinskog glasanja, ne
43
moe se potpuno i odmah ukinuti veto, ali i to se postepeno dogaa, smanjivanje broja predstavnika i ministara vanjskih poslova koji bi takoer trebali biti potpredsjednici Vijea. Mislim da je ovo uglavnom virtualno ujednaen materijal. Kako e se politiki pakirati i dostaviti jo uvijek nije poznato, ali je sadraj poznat. Loe ideje koje bi se trebale izbjegavati su zatvorena Europa, koja ima svoja zagovarae. Mislim da se veina zagovaraa ovakve Europe nalazi u est zemalja osnivaica. Juna Italija nije bila u tom carstvu, ali inae je to bila jako dobra tvorevina. Tako da postoji povijesna nostalgija u tom smislu, ali i nostalgija za ranijim godinama Europske unije kada su est premijera ili ministara vanjskih poslova bili lijepa i skladna grupa za stolom i mogli su odluiti zajedno to su htjeli jer su bili kompaktni. Dakle postoji nostalgija za ovakvom Europom koja je sada izmakla kontroli. Mogli bi se zapitati ijoj kontroli? Ovo je jako delikatno pitanje, posebno u Francuskoj, djelomino u Njemakoj, ali naglaavam Francusku gdje prevladava stajalite da je ovo naa Europa. Jacques Delors je osnovao institut nakon to je napustio Europsku uniju u Parizu pod nazivom naa Europa. to on pod time misli? Je li naa Europa pripada svima ili je ta naa Europa u Parizu? Zatvorena Europa bi bila destruktivna za neke od vrijednosti, koje mislim da svi dijelimo, jer bi bila iskljuiva. Pa ipak, moemo se i sloiti sa stupnjem onog to se ionako dogaa, stupanj fleksibilnosti u nekim sektorima i njihovo privremeno iskljuenje ili usklaivanje sa nekim pravilima eura, Schengena itd. Ideju o stalnom predsjednitvu Vijea koja se svia Ani, smatram kontroverznim prijedlogom i ne bih ga svrstao u kategoriju neophodnih pitanja. Istina je da trenutno rotirajue predsjednitvo ima svojih mana, ali ako budemo imali stalnog ili polu-stalnog predsjednika onda se dotiemo ozbiljnog institucionalnog problema glede pozicije predsjednika Vijea i predsjednika Komisije, pri emu bi se predsjednik Komisije degradirao u rang podreenog predsjednika vlade u odnosu na predsjednika to nalikuje francuskom tipu Ustava. Ja imam sumnje glede ovog rjeenja. Spomenuo sam neophodno potrebne mjere za prevladavanje krize Ustava i mislim da bi se one mogle usvojiti jednostavnim ugovorom do 2008. ili malo kasnije. Ovo je jako blizu onome o emu je Ana govorila iako ja ne iskljuujem da bi se to moglo rijeiti i na jednostavniji nain izvlaenjem temeljnih elemenata. Anin koncept o dijelovima jedan, dva i etiri ide korak naprijed, ali ja vidim korist i znaenje Aninog prijedloga. O ovome bi se jo trebalo raspravljati. Zato Ustav nije proao? Ja u biti puno izravniji nego ovdje prisutni diplomati. Ja mislim da je Giscard jako talentiran ovjek koji je progurao Ustav. On je uloio fantastian tour de force da ga dovri, ali glavna greka je bila to ga se proglasilo Ustavom koji e trajati pedeset godina i on sam je doslovno rekao svojim suradnicima na poetku: Vi morate sebe vidjeti kao
44
europski ekvivalent osnivaa amerikog Ustava, Jeffersona, Madisona i ostalih. Zamislite sebe kao bronanu skulpturu koja e biti u svakom selu u Europi i naravno EU. Poznato je da Giscard ima preveliki ego i tatinu. Mislim da je to samo jedna karakterna mana u Giscardovom obnaanju dunosti, ali njegov talent je bio toliki da je uspio sve prilagoditi tome. Da svi problematini dijelovi Ustava nisu postali njegov sastavni dio mogue je da ne bi dolo do neuspjeha na referendumu. Druga velika pogreka ili jednostavno loa politika bez koje moda referendum ne bi propao jest da je Chirac odluio raspisati referendum onda kad Francuska nije trebala imati referendum. Moda je Velikoj Britaniji bio potreban referendum, ali na to nikad neemo znati odgovor, ali Francuska nije trebala referendum, a on ga je odabrao kao taktiki potez stranke. Sada Europska unija plaa cijenu ovih dvaju politikih pogreki. Izgubili smo nekoliko godina, ali mislim da teta nije sudbonosna. Ne mislim da je to bila nesrea nego rezultat nekih pogreki. to se tie demokratskog deficita, mislim da nije jasno to je to i je li postoji. Ovo su etiri razloga koja se esto navode; smanjenje ovlasti nacionalnih parlamenata, ali nacionalne vlade mogu uiniti vlastite zemlje lanice odgovornima u Vijeu, a u nekim sluajevima to stvarno i rade. Danska je najoitiji sluaj. Tvrdi se da je Europski parlament preslab. Zapravo uspjeh Europskog parlamenta je poeo znatno i brzo jaati. Gledano s povijesne perspektive to je brz i znaajan napredak i kad bi tekao bre, moda bi to bilo pretjerano. Kau da su argumenti EU-a udaljeni od glasaa. Je li to zbilja tako? Ono to je oigledno jest da municipalna zajednica od 10 000 ljudi ima municipalne izbore u EU koja se sastoji od 450 milijuna ljudi s izbornim jedinicama ija veliina prelazi pola milijuna ljudi i u tom smislu je EU jako daleko od irokih masa, ali to je neizbjeno u bilo kojem velikom politikom poretku. Ako nam se ne svia zamisao da imamo 450 milijuna u Europskoj uniji, onda je bolje da to odmah priznamo i da se ne trudimo da postoji, ali ako je to injenica, onda moramo biti paljivi to mislimo kada kaemo da je EU daleko od svojih biraa. Ako jako dobro poznajete institucije EU u Bruxellesu priznat ete da su one otvorenije i transparentnije od veine naih nacionalnih vlada. Jo jedan zaseban argument je da su mnoge ovlasti EU toliko temeljne i trajne, i ja bih ih nazvao virtualno ustavnima po prirodi, da moraju ostati izvan uspona i padova nacionalnih stranakih politika. Tome u prilog spomenut u dva primjera: neovisna europska centralna banka i euro. Postoji logiki temelj u nastojanju banke da ima euro kao zajedniku valutu, kao i postojanje neovisne centralne banke. To znai da smo mi odabrali tu strukturu koja je potpuno kompatibilna s demokracijom. Ako elite da se ovo manje bitno pitanje bilo kada da na veinsko glasanje u vaim nacionalnim parlamentima, to je drugaije gledite, ali ja podravam tezu da bi to bio lo ekonomski reim, a ne dobar model demokracije. To je sluaj i sa etiri slobode
45
koje titi Sud pravde u Luxemburgu kao i ljudska prava koja titi Sud pravde u Strasbourgu ili Vijee Europe, ali to je takoer virtualna EU. Snano osporavam ovaj esto spominjani argument. Apsurdno je da su izbori za Europski parlament fokusirani na nacionalne probleme. To je istina, ali zato je to istina? Smatram da je to odraz slabog demosa vie nego demokratskog deficita. Sve institucije EU demokracije postoje: kontrola, ravnotea ovlasti, vladavina prava, neovisni pravni sudovi, direktni izbori za parlament, zakonodavne ovlasti Europskog parlamenta. Ono to nedostaje je europski demos to je, kao to je jedan od prvih govornika rekao, stvar politike kulture, koja se stvara i nastaje prirodno tijekom desetljea. Demosu treba vremena za socijalno uenje kako bi se mogao prilagoditi principu rada moderne Europe koja se jo uvijek razvija. To se odnosi i na stare i na nove lanice. Moja zavrna rije o povijesnoj perspektivi i izgledima za budunost. Pitanje desetljea. Ja sam ono to se popularno naziva dijete rata. Roen sam prvog dana kad je Njemaka napala Belgiju, to je ozbiljni poetak Drugog svjetskog rata. Imao sam priliku vidjeti kako je zaeta Europska zajednica 56. i 58. i otada je prolo pedeset godina od poetnog stadija do dananjeg stanja Europske unije. Ana ima jo pedeset godina tekog politikog rada pred sobom do svojih sedamdesetih. Svi moramo raditi do naih sedamdesetih jer je to granica za dobivanje mirovinskih fondova. Pomislite samo to se dogodilo u zadnjih pedeset godina i to se moe dogoditi u sljedeih pedeset godina. Mislim da je trajna evolucija europskog demosa i europskog demokratskog entiteta na prilino dobrom putu za sljedeih pedeset godina jer mladi voe Europe imaju daleko jasnije ideje gdje idemo, gdje bi morali ii i gdje smo dosad doli nego prije pedeset godina u vrijeme kada su sruena poslijeratna Europa i razni dogaaji iz recentne povijesti znatno oteavali stvari. Mislim da je europski demos na dobrom putu da se nastavi razvijati, ali treba ga se staviti u pravilnu povijesnu perspektivu. Ja bih odbacio tezu da postoji ozbiljan problem demokratskog deficita kao argument za raspravu. Mislim da se demos razvija i da se mora razvijati.
46
SINIA RODIN I TAMARA APETA1

Pravni fakultet u Zagrebu
(Ne)Ratifikacija Ustavnog ugovora utjecaj na Hrvatsku

Hrvatska je zemlja kandidatkinja i njen odnos s EU reguliran je Ugovorom o stabilizaciji i pridruivanju,2 a pregovori o lanstvu u EU su poeli 4. listopada 2005. godine. Po pravilima pregovarakog okvira, kojeg je Vijee usvojilo, cilj pregovora je lanstvo Hrvatske u Europskoj uniji. Naravno da e uvjeti za lanstvo Hrvatske ovisiti o (ne)izglasavanju Ustavnog ugovora ili bilo kojoj drugoj promjeni u ustavnom poretku EU.3 Definicija pravne prirode pravnog poretka Unije, i u tom kontekstu njenog konstitucionalnog postanka, snano utjee na unutarnje konstitucionalno ureenje i politiku debatu u Hrvatskoj. Shvatiti EU kao samo jo jednu meunarodnu organizaciju te Ustavni ugovor kao samo jo jedan meunarodni ugovor znai prionuti smanjenim intenzitetom promjenama i dopunama zakona, a shodno tome i politikoj debati. U ovom radu emo se najprije kratko osvrnuti na opi opis prirode pravnog ureenja Unije, a zatim emo prijei na specifine konstitucionalne probleme koje Hrvatska ima u procesu pristupanja EU-u.
1. Opis prirode pravnog poretka EU

Pitanja pravne prirode pravnog poretka Unije mue strunjake za konstitucionalno, meunarodno i pravo EU od samih poetaka europske integracije.4 Meu mnotvom teza mogu se pronai one koje vide Zajednicu/Uniju kao fenomen sui generis, vieslojni sistem samouprave5 i tome slino. Postoje dvije meusobno iskljuive teorije o tome na emu se EU temelji: teorija konstitucionalizacije, koju su razvili i zastupaju Eric Stein i Joseph Weiler6, zalae se da temeljni ugovori postepeno postanu stupovi konstitucionaliziranog
1 2 Izlaganje odrano na engleskom jeziku; prevela Etami Borjan (nap. ur.) Ugovor o stabilizaciji i pridruivanju izmeu Europske zajednice i njenih drava lanica na jednoj strani te Republike Hrvatske na drugoj strani, OJ 2005 L 26/3. Vidi Prijedlog za odluke Vijea i Komisije vezanih za zakljuivanje USP-a Hrvatska, OJ 2001 C 332 E/2. ak i ako se do pridruenja Hrvatske ne usvoji Ustavni ugovor u izdanju u kojem je bio predloen, mogue je da se neke promjene, kao na primjer prisvajanje treeg stupa, uvedu kao sastavni amandmani u postojeem Ugovoru. Vidi e.g. Derrick Wyatt, New Legal Order or Old, [1982] 7 E L Rev 147 Gary Marks, Structural Policy and Multilevel Governance in the E.C., in The STATE OF THE EUROPEAN COMMUNITY, VOL. 2, THE MAASTRICHT DEBATES AND BEYOND, ed. Alan Cafruny and Glenda Rosental, Boulder, Colorado 1993; Rad o samoupravi u EU, Report Working Group On MultiLevel Governance: Linking And Networking The Various Regional And Local Levels, http://europa.eu.int/comm/governance/areas/group10/report_en.pdf Eric Stein, Lawyers, Judges and the Making of a Transnational Consititution, 1981 Am. J. Intnl L. 1; Joseph H. H. Weiler, The Transformation of Europe, 1991 Yale L. J. 2403; J. H. H. Weiler, The Reformation of European Constitutionalism, (1997) 35 JCMS 97
4 5
47
pravnog poretka, a teorija internacionalizacije, koju zastupa Trevor Hartley, tvrdi da pravnim poretkom EU i dalje upravlja grundnorm meunarodnog prava.7 Mogue je da ne postoji konaan odgovor na gore navedeno pitanje, pogotovo ako uzmemo u obzir Rortyjevu tezu da su svi mogui opisi stvarnosti jednako srodni i izvanjski.8 Argument kojim emo se pozabaviti u ovom radu jest da, bez obzira s koje toke gledita promatramo, Ustav EU nuno mora sadravati specifian sadraj koji je valjan ne zbog toga to proizlazi iz nekog vieg zakona, ili grundnorma ili neke ope prihvaene pretpostavke, ve zbog diskursivne prirode prava EZ, tj. semantiki profiliranog i rairenog dogovora oko znaenja i prihvaanja zakona koji se razvijaju i primjenjuju u pravnom ureenju Zajednice. Mnotvo takvih zakona i nedostatak jednog konstitucionalnog instrumenta mogu stvoriti fragmentarni Ustav EU. Fragmentarnost Ustava EU.... injenica da je Ustav EU fragmentaran nije novost. tovie, fragmentaran je u barem dva aspekta. Kao prvo, nije kodificiran i ne nalazi se u jednom ili u skupini dokumenata. I to se ne bi promijenilo ak ni da je Ustavni ugovor bio ratificiran. Kao drugo, fragmentaran je u smislu da ne ukljuuje sve elemente i pokriva samo one koji pripadaju potpuno zaokruenim konstitucionalnim propisima.9 Upravo ta nedovoljna ukljuenost omoguila je Europskom sudu da postepeno razvije zaseban konstitucionalni zakon Europske unije.10 Pa ipak, ako kaemo da temeljni ugovori imaju znaenje konstitucionalnih instrumenata Unije, otkrivamo samo tautologijski dio istine i ne odgovaramo na pitanje koja je to vrsta konstitucionalnih instrumenata. Trebamo li ih shvatiti u uskom smislu kao ustav internacionalne organizacije koji nije bitno razliit, prema usporedbi Jacka Strawa, od ustava golferskog kluba11 ili u puno irem smislu? Iako je Europski sud puno puta odgovorio na ovo pitanje, rasprava o prirodi europskog Ustava jo uvijek traje i ak je postala vanija kad je u pitanju pridruivanje novih drava lanica. Uloga Eu7 Trevor C. Hartley, International Law and the Law of the European Union A Reassessment, [2001] British Yearbook of International Law 1; Trevor C. Hartley, The Constitutional Foundations of the European Union, in Paul Craig and Richard Rawlings (eds.), LAW AND ADMINISTRATION IN EUROPE, Oxford University Press, 2003. 8 Richard Rorty, Pragmatism and Law: A Response to David Luban, 18 Cardozo L. Rev 75 (19961997) 9 Deirde Curtin, The Constitutional Structure of the Union: A Europe of Bits and Pieces, 30 (1993) Common Mkt. L. Rev. 17-69, at 65. 10 Iz ranijih sluajeva 26/62 Van Gend en Loos and 6/64 Costa v. E.N.E.L. do najnovijih, kao npr. C-105/03 Pupino, or C-176/03 Commission v. Council (Criminal Penalties Case) 11 Guardian, August 27, 2002: Golf klubovi svugdje u kotskoj imaju ustave. Bitno je da ustav bude jasno razmljiv i da opisuje osnovna pravila za rad jedne institucije, bilo da se radi o golf klubu, politikoj stranci ili u ovom sluaju Europskoj uniji.
48
ropskog suda u stvaranju Ustava jo uvijek nije dobro poznata graanima Srednje i Istone Europe, a za pridruivanje golferskom klubu treba manje politikog uvjeravanja nego za pridruivanje nad-dravnom konstitucionalnom poretku. Ope je prihvaeno miljenje da se europski Ustav razvio zahvaljujui Europskom sudu. Jedan od primjera je razvoj zatite osnovnih prava. Bazirajui se na skromnoj pretpostavci da se osnovna prava moraju potovati12, Europski sud je donio zakon po kojem temeljna prava tvore sastavni dio osnovnih zakonskih principa.13 To pravilo je kasnije opeprihvaeno i ubaeno u Ugovor EU14, a nedavno i u predloeni Ustavni ugovor15. Postoje slini zakoni od konstitucionalne vanosti u EU, ali nisu svi dio Ugovora. Prevlast prava EU je moda najoitiji primjer: rijetko osporavan, esto prihvaan, ali dio jedinog Ustavnog ugovora kojeg su Francuzi i Nizozemci odbili. To je jedan od najstarijih i najvrih konstitucionalnih principa da odnos prava EZ i nacionalnog prava nije pod utjecajem nacionalnih ustava nego samog prava EZ.16 to onda ini pravnu odredbu EZ konstitucionalnom odredbom dio europskog Ustava? Je li to ukljuenje u temeljni ugovor, ope prihvaanje ili stabilizacija u ustaljenoj praksi Europskog suda? ak i ako uzmemo sudski zakon kao deklarativan, mora se priznati da postoje konstitutivni elementi u deklaracijama Europskog suda. Proglaenje temeljnih prava generalnim principom zakona podrazumijeva da je uvijek bilo tako, ak i prije te neovisno o sudskim odlukama. Sud nije mogao proglasiti ono to prije nije postojalo. To objanjava opreznu klauzulu koritenu u Nold-u, gdje se u odsustvu francuske ratifikacije Europske povelje o ljudskim pravima Sud pozvao na meunarodne ugovore na kojima su drave lanice suraivale.17 Naravno da ope prihvaanje jednom proglaenog zakona pridonosi procesu konstitucionalizacije. Bez opeg prihvaanja nema promjena Ugovora. Tako je proces
12 Sluaj 29/69, Stauder v. Ulm [1969] ECR 419 13 Sluaj 4/73, J. Nold, Kohlen- und Baustoffgrohandlung v Commission of the European Communities, [1974] ECR 491, at pt. 13: Kao to je sud ve utvrdio, temeljna prava tvore sastavni dio opih principa zakona te osiguravaju njihovu provedbu. U ouvanju ovih prava sud se mora inspirirati zajednikim ustavnim tradicijama zemalja lanica i ne moe stoga poduzeti mjere koje nisu u skladu s temeljnim pravima koja su priznata i zatiena ustavima tih zemalja. Meunarodni ugovori za zatitu ljudskih prava na kojima su drave lanice suraivale ili koje su potpisale takoer mogu posluiti kao smjernice koje e se slijediti po pravnom okviru EZ. 14 O. J. C 325 of 24. 12. 2002, l. 6. l. 6 uzima se kao vaei zakon EU. 15 O. J. C 310 of 16. 12. 2004, l. I-9: Temeljna prava, zagarantirana Europskom poveljom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, budui da proizlaze iz zajednikih ustavnih tradicija zemalja lanica tvorit e osnovne principe zakona Unije. 16 Sluaj 26/62, Van Gend en Loos, [1963] ECR 1 17 Francuska je ratificirala EHRC 3. 5.1974. ECJ je donio svoju presudu u sluaju Nold 14. 5. 1974.
49
konstitucionalizacije zakona fragmentarnog europskog Ustava najbolje opisati na sljedei nain: kao prvo, podrazumijeva se korist i nunost nekog zakona; drugo, odreeno institucionalno tijelo, najee Europski sud, ureuje taj zakon, a novo donoenje zakona podrazumijeva njegovo ope prihvaanje i neosporavanje odgovarajuih tijela, i na kraju, (ne nuno) zakon postaje dio Ugovora.18 Takvo shvaanje Ustava ini nepotrebnima dvojbe o Ugovoru ili Ustavu. Sadraj, a ne forma, tvori europski Ustav. i vanost forme Ne moe se kazati da forma nije bitna. U jednom od radova na seminaru Lon L. Fuller je objasnio vanost forme u znanosti o obiajnom pravu kao potvrujuu, obvezujuu i izriajnu.19 Iako javno pravo, a naroito ustavno pravo, drugaije funkcionira, Fullerova zapaanja su jako bitna. Forma pravnog akta, ukljuujui i Ustav, dokaz je o postojanju pravne obveze. To se jednako odnosi na civilni zakonik i na ustavnu povelju. Potvrujua funkcija Ustavnog ugovora bi oigledno bila ponovo formuliranje postojeih zakona ustavnog prava EU, proglaavanje novostvorenih zakona i njihovo prihvaanje od strane visokih dunosnika. Obvezujua uloga je takoer jasna. Prihvaanjem Ugovora zemlje lanice prihvaaju obveze, ukljuujui odanost Uniji, kao to je predvieno lankom 10. Ustava EZ ili lancima 1-5 Ustavnog ugovora. Izriajna funkcija po Fulleru moe se saeti u definiciji onaj koji eli priopiti svoje misli drugima, mora oblikovati sirovu znaenjsku materiju u definirane i prepoznatljive kanale.20 Ako se znaenje ustavnih zakona u zakonu EU mora potivati i primijeniti na nacionalnoj razini, poeljno je da se na njih skrene pozornost dravnih tijela i graana kroz ope prepoznatljivu formu. Tako je navedeno u lanku 1-6 Ustavnog ugovora, koji garantira vrhovnu mo i prvenstvo zakona Unije.21 Forma i znaenje koji iz nje proizlaze mogu utjecati na reakcije drava lanica i njihovih graana. Ustavni ugovor je meunarodni ugovor, ali moda je sam naziv ustavni pridonio njegovom odbijanju na francuskom i nizozemskom referendumu. Forma je mogla utjecati na debate u zemljama
18 Vidi primjer pmbl. U COMMUNICATION FROM THE COMMISSION, Opinion on Croatias Application for Membership of the European Union, COM(2004) 257 final, U meuvremenu, nastupanjem na snagu Ugovora iz Amsterdama u svibnju 1999., politiki kriteriji definirani u Kopenhagenu su bili zajameni kao ustavni principi u Sporazumu o Europskoj uniji. lanak 6 (1) utvrenog Sporazuma o Europskoj uniji kae:Unija je stvorena na principima slobode, demokracije, potivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda te vladavine zakona. 19 Lon L. Fuller, Consideration and Form, 41 COLUM. L. REV. 799, 800 (1941). 20 Fuller at p. 802 21 Ustav i zakon o nadlenostima koje su institucije u Uniji usvojili imat e primat nad zakonima drava lanica.
50
kandidatkinjama jednako kao i u dravama lanicama. Pa ipak, politika debata u Hrvatskoj nije na tom stupnju da bi se koncentrirala na formu (Ustavni ugovor ili samo Ugovor), ve je vie fokusirana na pitanja od nacionalne vanosti stupanj ogranienja suvereniteta koji e uslijediti ulaskom u EU. Pravna debata, iako ne jako razvijena, ne bavi se problemima prirode EU. U oskudnoj literaturi mogu se pronai dvije glavne tendencije vezane za debatu Hartley v. Weiler: jednu zastupaju internacionalisti koji vide EU u terminima meunarodnog prava22, a drugu zastupaju konstitucionalisti koji priznaju proces konstitucionalizacije prava EZ.23
2. Ustavna pitanja hrvatskog lanstva u EU u okviru Ustavnog ugovora

Sve do nedavno bilo je za oekivati da e Hrvatska postati lanicom EU u okviru zakona Ustavnog ugovora. Njegovo neizglasavanje na francuskom i nizozemskom referendumu donijelo je promjene u raspravama o Sporazumu iz Nice. U Hrvatskoj se pitanja vezana za lanstvo u EU ne razlikuju od pitanja o prirodi tog lanstva i javne rasprave se fokusiraju na odreene postojee zahtjeve za lanstvo, kao npr. na pravo kupnje zemljita u Hrvatskoj za graane EU.24 Tako Ustavni ugovor, koji je upravo odbijen, ili bilo koji budui koji bi mogao biti ratificiran moe utjecati na javne rasprave samo utoliko to e promijeniti zahtjeve za lanstvo. Budui da odbaeni Ustavni ugovor nije znaajno promijenio zahtjeve za lanstvo, njegova sudbina nije imala nikakav bitan utjecaj na politiku debatu u Hrvatskoj. Pa ipak, utjecaj koji forma naziv ustav za osnovni dokument moe imati na tvorce nacionalnog ustava u percipiranju EU kao dravne tvorevine ili samo jedne od meunarodnih organizacija, moe utjecati na odluke o odgovarajuim ustavnim promjenama u cilju dobivanja lanstva u EU, kao i na neka druga pitanja vana za nacionalni ustav, naroito na izbor konstitucionalnih temelja za pristupanje. U ostatku ovog rada osvrnut emo se na neka otvorena pitanja vezana za Ustav RH, iji odgovori bi mogli ovisiti o formi temeljnog dokumenta Unije. Najprije emo spomenuti odredbe Ustava RH koje e se trebati mijenjati prije oekivanog pristupa EU, a zatim emo se ba22 U nedavno napisanom radu Maja Seri smatra da je razdvajanje prava EZ (I. Stup) I meunarodnog prava zaustavljeno Sporazumom iz Maastrichta i jaanjem EU. Maja Seri, Odnos prava Europske unije i meunarodnog prava, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu 55(5) 1201-1220 (2005) 23 Vidi npr.. Rodin, Discourse, Authority and the Making of the EU Constitution, in THE EU CONSTITUTIONS, THE BEST WAY FORWARD?, 34th Session Asser Institute Colloquium on European Law, Edited by D. Curtin, A. Kellermann, S. Blockmans, Asser Press 2006 24 Ovo je vie problem politikog pragmatizma jer je pitanje vlasnitva zemljita ve odreeno Ugovorom o stabilizaciji i pridruivanju. U skladu s lankom 60 tog ugovora, kupnja zemljita za graane EU je mogua nakon 4 godine tranzicijskog perioda nakon stupanja na snagu USP-a.
51
viti nekim praktikim problemima vezanima za pristupnu konstitucionalnu proceduru. 2.1. Jesu li ustavne promjene potrebne prije pristupanja? Ne postoje odredbe u Ustavu RH koje se otvoreno prima facie ne poklapaju s lanstvom u EU, bilo da se radi o sadanjem ustavnom okviru ili o odbaenom Ustavnom ugovoru. Pa ipak, neke ustavne odredbe zbog nedovoljne preciznosti ne iskljuuju interpretacije, koje bi mogle stvoriti prepreke lanstvu, pa bi ih stoga bilo korisno promijeniti kako bi se iskljuila njihova mogua interpretacija koja ne bi bila u skladu s pravom EZ. lanovi hrvatske politike elite su svjesni injenice da su drave koje su se pridruile Uniji 2004. godine morale promijeniti svoje ustave prije pristupanja 25 i da e ih Hrvatska morati slijediti. Openito govorei, mogue promjene Ustava mogu se svrstati u sljedee grupe odredbi: odredbe koje garantiraju pravnu bazu za lanstvo u EU, ukljuujui nain funkcioniranja dravnog suvereniteta, odredbe koje detaljno definiraju pravni status meunarodnog prava i europskog primarnog i sekundarnog prava unutar hrvatskog pravnog sistema, odredbe vezane za konstitucionalnu strukturu, tonije za odnos zakonodavne i izvrne vlasti, odredbe kojima se definiraju procedure i ovlasti Ustavnog suda. Konstitucionalna baza za lanstvo Hrvatske u Uniji usvojena je u prosincu 1990. godine kada je politiki imperativ ostvarenja dravne nezavisnosti bio najveim dijelom motiviran pozitivnim javnim aspiracijama ka lanstvu u tadanjim europskim zajednicama. U to vrijeme su tvorci Ustava RH vidjeli Zajednicu kao meudravni savez te je pristupanje imalo slinu ustavnu vanost kao odvajanje od Jugoslavije. Vjerojatno je opa podrka javnosti za oba cilja odvajanje od Jugoslavije i pristupanje Zajednici imala ogromnu ulogu u stvaranju vrste konstitucionalne baze za pristupanje, o kojoj e se govoriti dalje u tekstu. Bitno je spomenuti da je konstitucionalna baza za pridruivanje sastavljena prije lanka 23 njemakog Ustava, koji je prihvaen 21. prisinca1992. godine uoi ratifikacije Sporazuma iz Maastrichta. Dok je njemaka odredba posluila kao model za kasnije konstitucionalne aman25 Annelli Albi, EU ENLARGEMENT AND THE CONSTITUTIONS OF CENTRAL AND EASTERN EUROPE, Cambridge University Press, 2005; Alfred E. Kellermann, Jen Czuczai, Steven Blockmans, Anneli Albi and Wybe Th. Douma (eds.) THE IMPACT OF EU ACCESSION ON THE LEGAL ORDERS OF NEW EU MEMBER STATES AND (PRE-)CANDIDATE COUNTRIES, Asser Press, 2006
52
dmane u nekim zemljama Srednje i Istone Europe, vezane naroito uz glavne zahtjeve 26, u lanku 141. Ustava RH insistiralo se na formalnom zahtjevu o dvotreinskoj veini glasova na referendumu, bez da su ikada spomenuti glavni zahtjevi. Ne manje vana postojea definicija dravnog suvereniteta (l. 2. (1) Ustava po kojemu se suverenitet drave definira kao neotuiv, nedjeljiv i neprenosiv), loe je prilagoena uvjetima lanstva u EU. S tim u vezi Ustavom bi trebalo biti zagarantirano zajedniko provoenje dravne neovisnosti unutar institucija EU. Taj amandman bi se trebao bazirati na shvaanju suvereniteta ne kao summa potestas, nego kao mjesta za pregovarakim stolom. Nadalje, pravni status primarnog i sekundarnog prava EZ nije definiran u hrvatskom pravnom sustavu. Ne postoji diferencijacija pravnih propisa iz meunarodnog prava i pravnih propisa iz prava Unije, to je zasad razumljivo budui da Hrvatska nije lanica EU. Takoer, Ustav ignorira koncept samoprovedbenih ugovora iako samoprovedbeni uinci mogu proizlaziti iz meunarodnih ugovora, budui da su sastavni dio hrvatskog pravnog poretka u skladu s lankom 140. Ustava RH. Po toj odredbi sklopljeni i objavljeni meunarodni ugovori, koji su na snazi, ine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Jasno je izraena potreba da se zakoni iz prava EZ uine sastavnim dijelom unutarnjeg zakona i da ih se diferencira od meunarodnih ugovora i opih zakona meunarodnog prava. Propisi primarnog i sekundarnog prava EZ bi trebali biti pravno valjani, a takoer bi jasno trebali biti spomenuti i njihovi direktni uinci. To se moe regulirati ili samim lankom koji garantira pravnu bazu za lanstvo u EU ili posebnom pravnom odredbom. U svakom sluaju, pozicija zakona EU u Hrvatskoj ovisit e o razumijevanju pravne prirode EU. Ako se pravo EU izjednai s meunarodnim pravom, njegova prevlast u hrvatskom pravnom poretku odredit e se gore navedenom ustavnom odredbom. Budui da je prevlast definirana zakonom EU te da je s obzirom na Europski sud kontrolirana samo od strane prava EU, bez obzira na nacionalne ustavne odredbe, bilo bi potrebno razlikovati zakone EU od meunarodnih zakona u ustavu kako bi se prepoznale vanjske pravne baze te prevlasti. Iako odnos zakonodavne i izvrne vlasti nije direktno vezan za lanstvo Hrvatske u EU, ravnomjerna raspodjela ovlasti bi mogla znaajno utjecati na efikasnost Hrvatske u ispunjavanju kriterija i obveza. Hrvatska izvrna vlast e trebati vei raspon vladajuih tijela koja e djelovati u sklopu Vijea mini26 Ustav. (Njemaka), l. 23: Njemaka sudjeluje u razvoju Europske unije koja se temelji na principima demokracije, vladavine zakona, socijalnim i federalnim principima kao i principima subsidijarnosti te garantira zatitu temeljnih ljudskih prava ekvivalentnih onima u Ustavu.
53
stara, a Sabor e trebati veu i efikasniju mo nadgledanja i jasnije definiranu ulogu u procesu odluivanja na nadnacionalnoj razini. Trenutno, u skladu s lankom 112. (4) Ustava RH, Vlada ima pravo donijeti uredbe za provedbu odluka Sabora. Neophodnost sudjelovanja Vlade u procesu odluivanja na razini EU zahtijeva neke promjene. Poeljno je imati direktno konstitucionalno tijelo koje bi posluilo Vladi kao ustavni temelj za donoenje takvih odluka i za njihovu provedbu unutar nacionalnih zakona umjesto zakona EZ. Tu odluku bi istovremeno trebalo popratiti obvezom o potrebi redovitog obavjetavanja Sabora o promjenama uredbi. Trenutne ovlasti Vlade u promjenama uredbi velikim dijelom proizlaze iz prenesenih ovlasti, kao to je navedeno u lanku 87. Ustava RH. Po navedenom lanku Sabor moe ovlastiti Vladu da u roku od godinu dana donese uredbe koje e zatim biti ratificirane u Saboru. Isti lanak odreuje podruja uredbenih ovlasti Sabora (Gesetzesvorbehalt). To su uredbe vezane za razradu Ustavom utvrenih ljudskih prava i temeljnih sloboda, nacionalnih prava, izbornog sustava, ustrojstva, djelokruga i naina rada dravnih tijela i lokalne samouprave stoga Vlada o njima ne moe odluivati. Budui da odluke Vlade, donesene temeljem prenesenih ovlasti, Sabor mora opunomoiti i prihvatiti, uinkovitost Vlade u poslovima EZ snano e ovisiti o parlamentarnoj definiciji saborskih ovlasti i njegove spremnosti da prihvati mjere koje je Vlada usvojila. To bi moglo oteati Vladinu ulogu u provedbi zakona EZ. To je pak problem koji se tie provedbe, a ne nacrta Ustava. Provedba Ustava, po kojoj Sabor ima snanu kontrolu nad Vladinim odlukama koje se tiu europskih pitanja vezanih za provedbu Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju, ve je stupila na snagu u tom podruju.27 Ograniavanjem uredbenih ovlasti Vijea za stabilizaciju i pridruivanje, Sabor je takoer ograniio Vladinu autonomiju u stvaranju sekundarnog prava koje je u domeni VSP-a. Tako je Sabor sprijeio prijelaz ovlasti iz zakonodavne u izvrnu domenu, to je poznati fenomen u dravama lanicama i u dravama kandidatkinjama. Pa ipak, ono to je znaajno u sluaju Hrvatske pokuaj je Sabora da podvrgne stroim uvjetima primjenu pravnih odredbi iz domene VSP-a i iz meunarodnih ugovora. to je obveza zahtjevnija, otrija je kontrola Sabora. Pristupanje EU dovest e do problema konstitucionalne jurisdikcije, to nije jedinstveno samo za hrvatski pravni poredak, a za primjer nam mogu posluiti slini pravni sustavi kao to su njemaki ili talijanski. Ustavni sud bi trebao imati ustavne ovlasti u odluivanju ex ante o kompatibilnosti meu27 Vidi Sinia Rodin, Croatian Parliament in Transition: from Authoritarian Past to European Future, in P. Kiiver (ed.) NATIONAL AND REGIONAL PARLIAMENTS IN THE EUROPEAN CONSTITUTIONAL ORDER, Europa Law Publishing, Groningen, 2006 (u pripremi).
54
narodnih sporazuma s Ustavom. Ta grana jurisdikcije nedostaje u sadanjem Ustavu. Posljedica proglaenja kompatibilnosti e posluiti kao pretpostavka za usklaenost sporazuma s Ustavom, to e pokrenuti pitanja o buduem ustavnom procesu. Kako bi se to ostvarilo, potrebno je promijeniti Ustavno pravo na Ustavnom sudu. lanstvo u EU zahtijevat e promjene proceduralnih pravila Ustavnog suda pri usklaivanju sa zahtjevima Simmenthal 28, to e koristiti obinim sudovima da primjene exeptio illegalitatis u sluaju nekompatibilnosti nacionalnih zakona te e omoguiti provedbu propisa u skladu s odredbama zakona EZ. U skladu s lankom 37. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu29, sudovi koji se susretnu s problemom kompatibilnosti zakona s Ustavom moraju zatraiti od Ustavnog suda preliminarne ovlasti. U sluaju da je zakon nekompatibilan sa zakonom EZ, sud e imati obvezu ne primijeniti nacionalni zakon bez da eka njegovo ponitenje. Drugim rijeima, zakon EZ zahtijeva od standardnih sudova da zanemare reviziju konkretnih ustavnih procedura navedenih u lanku 37. Ustavnog zakona. 2.2 Sadanji Ustav i problem referenduma Zadnji problem kojim emo se baviti je ustavna procedura za pristupanje EU. Nesumnjivo je da je prvotna namjera sastavljaa Ustava RH bila da se referendumom odlui o pristupu EU. Pitanje treba li odrati referendum o pridruivanju takoer ovisi o razumijevanju prirode ustavnog poretka EU, a to se shvaanje moda promijenilo od 1990.godine. Ovisno o shvaanju moe nam posluiti jedan od dva pravna argumenta. Prvi je lanak 141. koji kae:
lanak 141. Pravo da pokrene postupak udruivanja Republike Hrvatske u saveze s drugim dravama ima najmanje jedna treina zastupnika u Hrvatskom saboru, predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske. Zabranjuje se pokretanje postupka udruivanja Republike Hrvatske u saveze s drugim dravama u kojem bi udruivanje dovelo ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga dravnog zajednitva, odnosno neke balkanske dravne sveze u bilo kojem obliku. O udruivanju Republike Hrvatske prethodno odluuje Hrvatski sabor dvotreinskom veinom glasova svih zastupnika. Odluka o udruivanju Republike Hrvatske donosi se na referendumu veinom glasova ukupnog broja biraa u dravi.
28 Sluaj 106/77, Amministrazione delle Finanze dello Stato v Simmenthal SpA, [1968] E.C.R. 629 29 Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, Narodne novine No. 49/2002
55
Referendum se mora odrati u roku od 30 dana od dana donoenja odluke Hrvatskoga sabora. Odredbe ovoga lanka o udruivanju odnose se i na uvjete i postupak razdruivanja Republike Hrvatske.
Ako uzmemo lanak 141. kao odgovarajuu pravnu bazu, lanstvo u EU najprije treba biti 30 prihvaeno dvotreinskom veinom glasova zastupnika u Saboru, a zatim potvreno referendumom. lanstvo e biti prihvaeno ako veina hrvatskih graana koji imaju pravo glasati, glasa potvrdno. Ta odredba ne navodi koliki broj biraa treba glasati na referendumu da se on proglasi vaeim. Pa ipak, taj broj mora iznositi barem polovicu biraa, budui da je to minimum glasova potrebnih za lanstvo u EU. Na primjer, na zadnjim predsjednikim izborima, odranim u sijenju 2005., bilo je 4 403 933 biraa s glasakim pravom, a glasalo ih je samo 2 227 073 ili 50,57 posto. Ako glasa isti postotak, u skladu sa sadanjom ustavnom odredbom, za lanstvo u EU je potrebno 100 posto pozitivnih glasova, to je nemogua misija. Sudei po zadnjim istraivanjima javnog mijenja, vjerojatno nee biti problem dobiti glasove barem polovice biraa za lanstvo u EU, dok je ve tee dobiti glasove svih njih. Tako da postoji opasnost da lanstvo u EU bude odbaeno ne zbog temeljnih razloga neslaganja hrvatskih graana s lanstvom u EU nego zbog formalnih razloga, slabog odaziva na referendumu. Hoe li se lanak 141. uzeti kao odgovarajui za pristupanje EU, ovisit e o shvaanju prirode EU. Izgleda da se termin savez s drugim dravama iz lanka 141. odnosi na lanstvo Hrvatske u nekoj drugoj tvorevini, nalik dravi. Ako je to tona interpretacija lanka 141., onda e odabir tog lanka kao pravne baze za lanstvo u EU ovisiti o karakterizaciji EU kao dravne tvorevine. Usvajanje Ustavnog ugovora EU moglo bi ii u prilog tom stajalitu. Ako se, meutim, EU ne shvati kao dravna tvorevina, lanak 141. se nee primijeniti. U tom sluaju bi odgovarajua pravna baza za lanstvo u EU bio lanak 139. (2) Ustava RH.
lanak 139. (...) (2) Meunarodne ugovore kojima se meunarodnoj organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava Republike Hrvatske Hrvatski sabor potvruje dvotreinskom veinom glasova svih zastupnika.
Prihvaanje Ugovora o pristupanju, a time i hrvatskog lanstva u EU, u ovom e sluaju ovisiti o glasanju u Saboru, gdje e biti potrebna ista veina
30 Izvor, State Electoral Commission, http://www.izbori.hr/arhiva/arhiva2005Pred/index.html
56
kao i u lanku 141., tj. dvije treine svih zastupnika. Pa ipak, u lanku 139. se ne zahtijeva odravanje referenduma kako bi se nekom drugom tijelu predale Ustavom zagarantirane ovlasti drave. Iz toga slijedi da je glasanje u Saboru dovoljno. Pa ipak, Ustav RH predvia mogunost raspisivanja referenduma ak i u sluajevima kad to Ustav izriito ne zahtijeva. Ta je mogunost izreena u lanku 86.:
lanak 86. Hrvatski sabor moe raspisati referendum o prijedlogu za promjenu Ustava, o prijedlogu zakona ili o drugom pitanju iz svog djelokruga. Predsjednik Republike moe na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade raspisati referendum o prijedlogu promjene Ustava ili o drugom pitanju za koje dri da je vano za neovisnost, jedinstvenost i opstojnost Republike Hrvatske. O pitanjima iz stavka 1. i 2. ovoga lanka Hrvatski sabor e raspisati referendum u skladu sa zakonom ako to zatrai deset posto od ukupnog broja biraa u Republici Hrvatskoj. Na referendumu se odluuje veinom biraa koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila veina od ukupnog broja biraa u Republici Hrvatskoj. Odluka donesena na referendumu obvezatna je. O referendumu se donosi zakon.
U skladu s ovim lankom referendum moe raspisati Hrvatski sabor, Predsjednik Republike na prijedlog Vlade i uz suglasnost predsjednika Vlade, kad oni smatraju da je to potrebno. Deset posto ukupnog broja biraa moe zatraiti referendum te ga je Sabor duan raspisati ukoliko se skupi potreban broj potpisa. Najnii potrebni rezultat za uspjeh referenduma je barem 50 posto svih biraa. Ukoliko svi oni glasaju na referendumu, polovica je dovoljna za izglasavanje lanstva. U usporedbi s referendumom iz lanka 141., ukupan broj glasova potrebnih za prihvaanje lanstva je manji, ali je prosjek dovoljan za valjanost referenduma isti. Kao to je ve prije navedeno, u dananjoj situaciji tee je dobiti potreban prosjek, nego potreban broj graana koji su za lanstvo u EU. Budui da je odluka o lanstvu u EU politiki vrlo vana, za oekivati je da e Vlada koja bude na vlasti u trenutku pristupanja smatrati za shodno da raspie referendum, ak i ako lanak 139. bude odabran kao pravovalja57
na odredba za pristupanje. Tako u oba sluaja referendum moe biti teko premostiva prepreka, i to ne zbog temeljnih, ve formalnih razloga. Postoje dakle dobri razlozi da se promijene uvjeti referenduma u Ustavu RH, tj. da se promijeni prijelazni prag za uspjeh referenduma, i to openito za sve referendume, a ne samo za pristupanje EU. Trea solucija, koju mi smatramo najboljom, bila bi promjena Ustava i uvoenje posebnog poglavlja koje e se baviti lanstvom u EU. Kako bi se promijenio Ustav potrebno je raspisati referendum na gore navedeni nain, ali to nije obavezno. Tako bi se visoki prijelazni prag promijenio ukoliko za to postoji politika volja, ime bi se premostila ta prepreka jednom kad se takva odluka donese.
Zakljuak
Neuspjeh ratifikacije Ustavnog ugovora na francuskom i nizozemskom referendumu ima dalekosene posljedice za pristupanje Hrvatske Europskoj uniji. Te posljedice se osjeaju u Uniji i u Hrvatskoj. Glavni problem u EU je prihvatni kapacitet. Na tu je temu nedavno raspravljao i Europski parlament, koji je pozvao Komisiju da razjasni principe prihvatnog kapaciteta EU u izvjetaju koji treba biti predan Parlamentu do 31. prosinca 2006. godine. Europski parlament je miljenja da zastoj u ratifikaciji Ugovora, koji je temelj Ustava za Europu, sprjeava Uniju da povea svoj prihvatni kapacitet.31 To praktiki znai da bilo koji institucionalni sporazum, koji nije obuhvaen Sporazumom iz Nice, gdje su mjesta i glasovi bili odreeni za 27 drava lanica, zahtijeva institucionalnu nagodbu konstitucionalne prirode. Potreban je iroki politiki konsenzus da bi se takva nagodba mogla sprovesti Ugovorom o pristupanju, to bi mogla biti prva prilika da se redefinira sadanji nacrt Ugovora. S druge strane, pristupanje Hrvatske bi mogla biti prilika da EU razmotri institucionalne propise Ustavnog ugovora i da ih, ako je to mogue, provede ne na temelju Ustavnog ugovora, ve postupno , na temelju Ugovora o pristupanju. Na hrvatskoj strani bi neratifikacija Ustavnog ugovora mogla odvratiti javnu debatu s temeljnih problema, primjerice onih vezanih za suverenitet drave, na formalne probleme, naroito kad je u pitanju pravna profesija. Prevladavajua pravna kultura je vie impresionirana crnim slovom temeljnih ugovora, nego procesom konstitucionalizacije institucija Unije. U ovom trenutku nije mogue rei je li veinsko shvaanje pravne prirode Unije jo uvijek odraz ideje osnivaa Ustava RH, po kojima je za pridruivanje EU potreban mandatni referendum. Imajui u vidu izbornu stvarnost i prosjean odaziv na izbore, koji rijetko kad prelazi 50 posto, pridruivanju EU e mo31 REPORT, rad o strategiji proirenja Vijea za 2005. (2005/2206(INI)), A6-0025/2006, Final
58
rati prethoditi ili promjene Ustava, koje e olakati proceduru, ili politiki konsenzus koji e dozvoliti odobrenje Sabora. S obzirom na sadanji okvir Ustava, jasnije promjene Ustava, uvjetovane pristupom novih lanica, ine se boljim dugoronim rjeenjem.
59
MATEJ AVBELJ
European University Institute, Firenza
Ustav za Europu: otklanjanje ili pogoranje demokratskog deficita u Europi?

I. Uvod
Hoe li Ustav za Europu, kao to je bilo predvieno i zamiljeno, ipak rijeiti problem europskog demokratskog deficita ili e ga jo pogorati? To je pitanje koje ovaj rad pokuava razjasniti u nekoliko faza. U poetku se raspravlja o europskom demokratskom deficitu kao drutvenom fenomenu koji proizlazi iz zajednike percepcije o nedostatku demokracije u Europskoj uniji u usporedbi s postojeim stupnjem demokracije u zemljama lanicama. Zatim se analizira proces nastanka ove zajednike percepcije te njeni sastavni elementi. Da li europski graani uistinu osjeaju da u EU nedostaje demokracije ili je moda percepcija nedostatka demokracije potaknuta od strane samih zemalja lanica kao reakcija na poveanu konstitucionalizaciju Unije koje za posljedicu ima smanjenje njenih ovlasti? Nakon analize porijekla i uzroka navodnog demokratskog deficita u Europi, rad se bavi mogunostima poboljanja situacije, a naroito preispituje ispravnost Ustava za Europu kao metode za postizanje eljenog cilja. Ali najprije je potrebno navesti koji su eljeni ciljevi: po kojem bi se modelu demokratski deficit u Europi trebao sanirati? Odgovor na ovo pitanje, kao to e rad pokazati, je uvjet za uspjeh Ustava koji tei poboljanju trenutne situacije u Europi.
II. Demokratski deficit u Europi kao drutveni koncept, njegovo porijeklo i uzroci
Koncept demokratskog deficita u Europi je drutveni fenomen. Svaki drutveni fenomen koji postoji u socijalnoj stvarnosti je nuno ljudska tvorevina. Nedostatak demokracije u Europi ne postoji kao an sich ili per se. Forma i sadraj koncepta demokratskog deficita u Europi je ono to mi vjerujemo da jest tj. to je kao svaki drugi drutveni koncept proizvod naih zajednikih miljenja. ini se da je nae opeprihvaeno suvremeno miljenje da u Europskoj uniji nedostaju isti demokratski standardi kao u dravama lanicama. U formalnim kao i u drutvenim terminima EU kriteriji i karakteristike demokratske samouprave (openito govorei) jednostavno nisu jednaki onima u zemljama lanicama. U formalnom smislu po odrednicama formalne komponente demokratskog deficita, EU je demokratski deficitarna, inter alia, zbog nepostojanja odvojenog sistema vlasti, navodne prevlasti izvrnog dijela vlasti, to za posljedicu ima ogranienu ulogu Europskog parlamenta, opeg
60
nedostatka transparentnosti, nedostatka odgovornosti vladajuih tijela te preintruzivne i nadasve ekspanzivne pravne politike pretjerano aktivistikog Suda. U socijalnom smislu, po odrednicama socijalne komponente demokratskog deficita32, smatra se da je u EU sve vie birokracije i da je stoga previe udaljena od ljudi koji ne mogu utjecati na njene politike odluke te se s njima ne mogu identificirati pri emu se stvara osjeaj otuenosti. Kad smo jednom definirali znaenje demokratskog deficita u Europi kao dijela nae zajednike percepcije potrebno se zapitati kako je do nje dolo i ime je ona uvjetovana ili drugim rijeima: koje je porijeklo i koji su uzroci europskog demokratskog deficita? Rad iznosi dva razliita, ali ne nuno i meusobno iskljuiva odgovora na to pitanje. Prva teza smatra da demokratski deficit proizlazi iz stvarne percepcije graana Europske unije po kojoj je EU nedovoljno demokratska budui da im ne garantira njihova prava i slobode te da odluke donesene od strane institucija EU nisu odraz preferencija veine, to bi trebao biti sluaj u demokraciji. Pa ipak, ovaj odgovor se ne ini pretjerano uvjerljivim, jer su izjave tog tipa rijetko ili nikad zabiljeene te nisu bile izreene u situacijama kada su se stvarno mogle oekivati, naroito u prva dva ili tri desetljea nastanka EZ kada temeljni ugovori, na primjer, nisu sadravali nikakve klauzule vezane za zatitu osnovnih prava ili druge provjere dravne vlasti koja tradicionalno postoji u nacionalnom konstitucionalnom okruenju. Naprotiv, u to vrijeme je bilo raireno miljenje da odredbe ovakve vrste jednostavno ne pripadaju legalnim dokumentima koji su se uglavnom bavili ekonomskom integracijom.33 to je onda stvorilo sve veu brigu za stupanj demokracije u EU ako takvi problemi u poetku nisu postojali i ljudi ih nisu percipirali? Moja teza je da je zajedniki stav o nedostatku europske demokracije velikim dijelom kolateralna ideoloka kreacija drava lanica stvorena kako bi se ojaao i opravdao njihov otpor procesu konstitucionalizacije prvotne Zajednice bazirane na internacionalnom pravu koja je rezultirala smanjenjem njihovih ovlasti i privilegija. Kratak pregled povijesti procesa konstitucionalizacije u EU potvruje moju tezu. Budui da je Zajednica u poetku bila zamiljena kao ekonomska inicijativa34, bazirana na principima meunarodnog prava i kao
32 Ova razlika izmeu formalne i socijalne komponente demokratskog deficita u Europi uglavnom se podudara s Weilerovom podjelom na formalnu i socijalnu legitimnost. Vidi J.H.H. Weiler, The Transformation of Europe, 100 YALE L.J. 2403 (1991), str. 2468-2469. 33 Vidi A. CASSESE ET AL. (eds.), HUMAN RIGHTS AD THE EUROPEAN COMMUNITY: METHODS OF PROTECTION, Nomos Verlagsgesellschaft, Baden Baden, 1991. 34 Kao to se vidi iz imena tri temeljne zajednice: Europska zajdnica za ugljen i elik ( the European Coal and Steel Community (ECSC), osnovana 25.07.1952; Europska zajednica za atomsku ener-
61
takva potpuno u rukama ugovornih strana tj. drava lanica nije bilo pritubi na njenu navodnu nedemokratsku prirodu. Drugim rijeima, dok god su drave lanice kontrolirale temeljne ugovore nije bilo prigovora na nedostatak demokracije. Nakon objave dva temeljna principa konstitucionalnog zakona EU od strane Suda: o direktnom utjecaju35 i prvenstvu zakona Unije36 te o potrebi njihovog poveanog implementiranja putem irokog i dobro izraenog pravnog sistema, koncept demokratskog deficita je izbio na povrinu kroz protivne reakcije drava lanica, a naroito njihovih vrhovnih sudova.37 Ovakva reakcija je razumljiva budui da je prilika da se izbjegnu obveze zakona Unije, koji su otada mogle koristiti i fizike osobe protiv drava lanica, bila minimalna, izlaz je bio zatvoren i drave lanice su stoga pokuale zadrati barem politiku mo.38. Nakon prihvaanja Jedinstvenog europskog akta (dalje u tekstu JEA) koji je paralelno otvorio vrata veinskom glasovanju (i tako znaajno smanjio mo veta) i sve veoj unitarizaciji politika pojedinih lanica, ak i politika mo se izgubila39 i rasprava o demokratskom deficitu je dosegla vrhunac.
III. Strategije za otklanjanje demokratskog deficita u Europi

To je imalo za posljedicu reakciju jakih politikih i akademskih krugova koji su inzistirali da se neto napravi. Raspravljalo se o potrebi vee demokratizacije EU, njenoj veoj transparentnosti i odgovornosti spram onih zbog kojih je i stvorena tj. spram svoji graana.40. Niz strategija predloenih za rjeenje demokratskog deficita varirao je od raznih komunikacijskih strategija pripremljenih od strane europskih institucija, stvaranja posebnog radnog tijela Europske Komisije zaduenog za probleme europske demokracije41,
giju (the European Atomic Energy Community (Euratom), osnovana Rimskim ugovorom koji je stupio na snagu 01.01.1958. i trea: Europska ekonomska zajednica (the European Economic Community (EEC), osnovana drugim Rimskim ugovorom koji je stupio na snagu 1958. Vie informacija o ovim povijesnim dogaajima moe se pronai u: JOSEPHINE SHAW LAW OF THE , EUROPEAN UNION, 3rd Edition, Houndmills, Basingstoke, Hampshire: Palgrave, 2000. Vidi: Case 26/62, NV Algemene Transport- en Expeditie Onderneming van Gend & Loos v Netherlands Inland Revenue Administration, 1963 E.C.R 1, [1963] 2 C.M.L.R. 105 (1963). Vidi: Case 6/64, Costa v. Enel, 1964 E.C.R. 585, [1964] 3 C.M.L.R. 425 (1964). Vidi, A. OPPENHEIMER (ed.), THE RELATIONSHIP BETWEEN EUROPEAN COMMUNITY LAW AND NATIONAL LAW: THE CASES, vol. 1 and vol. 2 Cambridge University Press 1994 i 2003. Za objanjenje meusobne teorijske povezanosti izmeu izlaza i moi vidi Weiler, supra note 1. Konkretni pokazatelj volje za zadravanjem politike moi je francuska politika praznog sjedala. Politika praznog sjedala dogovorena je ugovorom u Luxemburga koji nikada nije bio pravno priznat. Vidi Weiler, supra, note 1, at 2455 and seq. O ovoj vrsti tipinog govora vidi debate tijekom Europske konvencije koji se nalaze na http://european-convention.eu.int/bienvenue.asp?lang=EN, zadnji datum konzultiranja 17. 5. 2006. Komisijsko tijelo za Institucionalne odnose i komunikaciju trenutno je pod vodstvom Margot Wallstrom.
35 36 37
38
39 40 41
62
nebrojenih prijedloga iz akademskih krugova koji su obuhvaali inter alia zahtijeve za stvaranjem sveobuhvatne europske javne sfere/prostora u stvarnom42 i virtualnom43 svijetu. Neki od ovih prijedloga su zaivjeli u praksi, a posljednjih godina je postignut naroit napredak u domeni formalne komponente europskog demokratskog deficita. Europska unija se bazira na principu vladavine prava kojeg zajedno provode Europski sud i njemu ekvivalentni sudovi na nacionalnoj razini.44 Sve vie raste vanost Europskog parlamenta, jedine institucije koju direktno biraju graani. Pozicija Europske komisije je snana i koliko god se poveava njena neovisnost od utjecaja drava lanica poveava se i njena odgovornost spram Parlamenta to odraava odnos izmeu izvrne i zakonodavne vlasti na nivou drava lanica. Vijee ve danas ima ulogu slinu drugom domu u zemljama federalnog ureenja dok je Sud odavno uvrstio svoju ulogu konstitucionalnog ili najvieg suca. Postoje takoer Europski pravobranitelj, Revizorski sud itd, to samo potvruje injenicu da je s gledita formalne legitimnosti45 EU jednako demokratska kao drave lanice.46. Ustavni ugovor je pokrenuo daljnje mjere u opsenom evidentiranju ostataka takozvanog formalnog demokratskog deficita u EU. Tako e na primjer Ustav formalno obuhvatiti Povelju o ljudskim pravima,47 ime e se stvoriti legalna obveza i vrsta, dosad nepostojea, pravna baza za zatitu ljudskih prava unutar Unije. To e znatno ojaati princip pravne sigurnosti i vladavinu prava te e pridonijeti formalnoj legitimaciji Unije. Osim toga, odnos meu institucijama u EU e postati transparentniji: pojednostavit e se klasifikacija pravnih akata koje su institucije usvojile i one e biti sistematinije organizirane.48. Poveat e se ovlasti Parlamenta proirenjem podruja su-odluivanja i najvanije: Parlament e vie utjecati na sastav Europske komisije ijeg e
42 Vidi, Juergen Habermas, Why Europe Needs a Constitution?, 11 New Left Review 5 (2001). 43 Za Weilerovu ideju o virtualnoj europskoj javnoj domeni LEXCalibur vidi J.H.H. Weiler, The Selling of Europe. Rad o europskom dravljanstvu na IGC 1996, Jean Monnet Working Paper 3/96, na http://www.jeanmonnetprogram.org/papers/96/9603.html. 44 O principu vladavine prava u EU vidi posebno sljedee sluajeve: Case C-294/83 ECR 1986-4, str. 1365, Opinion 1/76 iz 28.04.1977, ECR 1977-I, str.758 toka 12; naredba iz 13.07.1990, Case C-2/88, Zwartfeld, ECR 1990-7 I, str.3372; Case C-134/91, Beate Weber vs. European Parliament, ECR 1993-I, str. 1093, Par. 8. 45 Formalna legitimnost je uzeta za potrebe ovog rada kao stupanj prihvaanja principa zakonitosti i formalne javne potpore tj. u kojoj mjeri formalne institucionalne ovlasti proizlaze i imaju veze s ljudima. 46 Uistinu neki autori smatraju da uope ne postoji (formalni) demokratski deficit u EU. Vidi, na primjer, ANDREW MORAVCSIK, THE CHOICE FOR EUROPE: SOCIAL PURPOSE AND STATE POWER FROM MESSEINA TO MAASTRICHT, (Ithaca: Cornell University Press, 1998). 47 Vidi: Drugi dio Europskog Ustava. 48 Vidi: Naslov V Europskog Ustava, Art. I-33, koji kae: U provoenju nadlenosti koje su joj dane . Ustavom, Unija e koristiti kao pravne instrumente, u skladu s aktima iz Treeg dijela, Europske zakone, Europske okvirne zakone, Europske propise, Europske odluke, preporuke i miljenja.
63
predsjednika birati Parlament na prijedlog Europskog vijea uzimajui u obzir rezultate izbora u Europskom parlamentu.49 To znai da bi izvrna tijela EU nakon usvajanja Ustava trebala biti odraz ideolokog i politikog sastava Europskog parlamenta ime bi njegova vanost kao i vanost demokratskih procesa u EU (izbori) postali znaajniji. Kad se govori o demokratskom procesu u EU treba spomenuti da je cijelo jedno poglavlje u Ustavu posveeno takozvanom demokratskom ivotu Unije, gdje se naglaava vanost principa demokratske jednakosti, reprezentativne demokracije pa ak i principa participativne demokracije.50 U skladu s posljednjim, narodi u Europi e po prvi puta imati pravo da svojom graanskom inicijativom zatrae od Komisije da pripremi zakonodavni prijedlog unutar odgovarajueg zakonodavnog podruja.51 Narodi Europe e ujedno biti ukljueni u proces donoenja odluka u EU putem nacionalnih parlamenata ija e se uloga poveati u okviru izmijenjenog i dopunjenog naela supsidijarnosti52. Sve u svemu unutar naela supsidijarnosti i proporcionalnosti koji su posebno istaknuti u Ustavu, pokuat e se to vie pribliiti proces odluivanja ljudima, a odluke e se donositi na razini EU samo kad je to neophodno potrebno.
IV. Paradoks otklanjanja demokratskog deficita u Europi

Ustav za Europu je oigledno uinio sve da otkloni to je vie mogue nepodudaranja izmeu demokratskih principa u EU i u dravama lanicama. Ali je li postigao svoj cilj? Je li uistinu sanirao demokratski deficit u Europi ili barem njegovu formalnu komponentu? Negativni rezultati francuskog i nizozemskog referenduma nisu mu ili u prilog. Tako je Ustav, koji je toliko okrenut sanaciji demokratskog deficita u Europi, odbijen u dvjema lanicama osnivaicama EU, a izglasavanje o njegovoj sudbini je odgoeno u mnogim drugima. Ali kako je to mogue, kako objasniti njegov neuspjeh kad je tako detaljno obuhvatio brojne predloene sanacijske (naroito institucionalne) mjere kako bi postigao eljene ciljeve i jo uvijek nije dobro prihvaen od ljudi? Moe se ponuditi nekoliko odgovora na ovo pitanje. Moda Francuzi i Nizozemci nisu bili upoznati s ovim vanim pozitivnim mjerama, ijem su se stvaranju potpuno posvetili tvorci Ustavnog ugovora u Europskoj konvenciji. Moda je dakle njihovo odbijanje proizalo iz neznanja i da su znali koliko
49 50 51 52 Vidi: Naslov IV Europskog Ustava, Art. I-27. . Vidi: Naslov VI. Europskog Ustava, Art. I-45 to I-47. Vidi: Naslov VI. Europskog Ustava, Art. I-47, Par.4. Vidi: Naslov III. Europskog Ustava, Art. I-11, Par. 1 i Protokol o primjeni principa subsidijarnosti i proporcionalnosti u aneksu Ustava.
64
su dobra rjeenja predviena Ustavom ne bi glasali protiv njega. A moda s druge strane za graane Francuske i Nizozemske ovi institucionalni ostaci formalnog demokratskog deficita u Europi nisu bili toliko vani. Ili su im moda bili vani, ali su smatrali da nisu obraeni na pravi nain. Drugim rijeima, moda su graani Francuske i Nizozemske smatrali da su sanacijske mjere loe osmiljene ili ih nisu dobro shvatili ili jedno i drugo. Ili im jednostavno nije bilo stalo do demokratskog deficita u Europi i europskih pitanja openito i odbili su Ustav iz iste osvete prema svojim nacionalnim vladama, zbog razloga vezanih za njihove domae politike kontroverzije ili jednostavno zbog njihovog hirovitog raspoloenja tog dana. Mnogi od ovih odgovora su uvjerljivi, neki vie, neki manje, pa ipak ako izuzmemo mogunost ljudskog neznanja i domaih politikih natjecateljskih ratova, postojale su neke zajednike glavne zamjerke kod populacija obaju revoltiranih drava lanica. Obje su se bojale da je previe Europe, da je Bruxelles uzeo previe maha, da su ovlasti prenesene iz njihovih tradicionalnih mjesta tj. iz njihovih zemalja i da se ovim Ustavom gradi nova struktura super drave. Upravo u ovoj implicitnoj zabrinutosti Francuza i Nizozemaca, u potpunosti se vidi paradoks sanacije demokratskog deficita u Europi. Kako se demokratski deficit u Europi mjerio prema tipu demokracije koji postoji u dravama lanicama, cilj kojem su teile sanacijske mjere je dravni tip demokracije. Logina posljedica je bila sve vee profiliranje EU u tvorevinu s karakteristikama drave prijedlog o usvajanju potpuno zaokruenog Ustava za Europu je paradigmatski dokaz koji ide u prilog ovoj tvrdnji. Kao to je primjer francuskog i nizozemskog referenduma uvelike pokazao i kao to je vidljivo iz opeg raspoloenja u veini drava lanica, to je ono zbog ega su drave lanice i njihovi graani najvie zabrinuti i emu se najvie protive. ini se da bi se Ustav za Europu mogao suoiti s osnovnim paradoksom: umjesto da sanira demokratski deficit u Europi mogao bi pridonijeti njegovom irenju. Pokuaj da se formalno konstitucionalizira Unija putem pismenog ustava, s nadom i oekivanjima da e proizvesti jednake integrirajue efekte u smislu demokratske legitimnosti kao to je bilo karakteristino za dravne ustave, propao je i kao to je reakcija graana u Francuskoj i Nizozemskoj pokazala, postiglo se upravo suprotno. Europski ustav nije bio shvaen kao dobrodoao korak, kao rjeenje za sanaciju demokratskog deficita koji bi pribliio Uniju ljudima, nego kao jo jedan, sada moda ve preforsirani, korak briselske elite na putu prema europskoj super dravi koja bi istisnula i sruila postojee zemlje lanice.
65
V. Koji je onda pravi lijek za demokratski deficit u Europi?

Ovaj paradoksalni pristup saniranju demokratskog deficita u Europi, koji je zapravo rezultirao pogoravanjem istog, pokazuje da su rasprave bile dosad pogreno voene te da su rjeenja ila u pogrenom smjeru. Odabrana rjeenja jednostavno nisu bila odgovarajua. Cijela teorija i praksa demokratskog deficita u Europi temelji se na labavoj pretpostavci da je EU nedemokratina ili da se blae izrazimo nedovoljno demokratina, zato jer nema iste standarde i institucionalno ureenje kao drava. Pa ipak ova poetna pretpostavka potpuno zanemaruje injenicu da EU nije drava i da joj nije cilj da to postane te da se stoga ne bi trebala usporeivati i sanirati po naelima demokratskog dravnog ureenja osim ako se ne ele postii paradoksalni rezultati. Ako uzrok zajednikih miljenja o demokratskom deficitu u Europi lei u procesu konstitucionalizacije EU, od kojeg potjeu strahovi drava lanica od gubljenja vlastitih privilegija i tradicionalnih uloga zbog nadolazeeg konstitucionalnog i sve veeg tipinog dravnog ureenja EU, rjeenje problema demokratskog deficita u Europi nije samo u primjenjivanju demokratskih sanacijskih mjera dravnog tipa na razinu EU ime bi ona vie nalikovala na pravu dravu. To je isto kao da smo odluili ugasiti vatru dolijevajui ulje na nju. Trebalo bi najprije prepoznati i priznati da su EU i drava dvije razliite kategorije ime bi se sprijeilo da se rjeavanje problema unutar EU, kao na primjer demokratskog deficita, jednostavno prebaci iz jednog tipa ureenja u drugo.53. To naravno ne znai da se nijedan obrazac primjenjiv na demokratski tip dravnog ureenja ne moe koristiti i za EU, ali jednako tako ne znai ni da bi ih EU trebala sve usvojiti kako bi je smatrali demokratskom. Na primjer, zahtjevi za transparentnost i odgovornu samoupravu se odnose ne samo na EU (nego i na svaki drugi tip ureenja iznad drave), ali to ne bi trebalo sprijeiti EU da razvije svoju vlastitu institucionalnu organizaciju kao na primjer: jednaku institucionalnu raspodijeljenost ovlasti umjesto odvajanja ovlasti, posebna samoupravna tijela odgovorna za razne vrste odluivanja i ozakonjivanja (kao npr. razliiti oblici nove samouprave kroz komitologiju ili otvorenu metodu koordiniranja). Model upravljanja razliit od tradicionalnih obrazaca ne moe se smatrati per se demokratski deficitaran nego jednostavno razliit. Na kraju se postavlja pitanje moe li Ustavni ugovor kao konstitucionalni dokument, tijesno povezan s dravnim modelom, uope pridonijeti sanaciji navodnog demokratskog deficita u Europi ili e samo doliti ulje na vatru. Ja sam uvjeren da ako se ozbiljno razmotre mjere opreza navedene u ovom radu
53 Vidi Neil Walker, Postnational Constitutionalism and the Problem of Translation, in WEILER, WIND, (eds.), EUROPEAN CONSTITUTIONALISM BEYOND THE STATE, (Cambridge University Press 2003).
66
i ako se fokusiramo na prave probleme koji se trebaju rijeiti onda bi Ustavni ugovor, koji ima posebni konstitutivni kapacitet, mogao imati pozitivnu ulogu, ne u pukom stvaranju dravne tvorevine, i mogao bi biti jedan od glavnih sredstava za rjeavanje problema demokratskog deficita u Europi. Mjere opreza su dobro poznate: EU nije drava i njena demokratinost se ne bi trebala mjeriti iskljuivo po dravnim standardima niti bi trebala biti sanirana samo po njima jer bi to dovelo do pogoranja postojeih problema. Pravi problemi nisu oni koji se tiu formalne institucionalne organizacije samouprave (tj. formalnog demokratskog deficita) nego oni koji su vezani za drutvenu prihvatljivost sistema tj. kako ljudi stvarno vide Europsku uniju i njene institucije. Dosta empirijskih podataka s tim u vezi naalost pokazuje da je socijalna komponenta demokratskog deficita u EU ogromna. Ve je rezultat zadnjih izbora za EU Parlament dovoljan dokaz.54 Graani Europe oito ne znaju dovoljno o EU i o njenim institucijama za koje smatraju da su previe udaljene od njih. Ovo nepoznavanje dovodi do manjka entuzijazma to rezultira nedostatkom interesa za pitanja EU i potvruje zakljuak o zaaranom krugu socijalne komponente demokratskog deficita. Kako bi Ustav mogao prekinuti ovaj zaarani krug? To je vrlo teak zadatak jer socijalna komponenta demokratskog deficita nije fenomen tipian samo za EU. Naprotiv udaljavanje ljudi od javnih pitanja i od politike u irem smislu je raireni globalni fenomen uzrokovan modernizmom i procesom modernizacije55. Sam Ustav kao pravni dokument sigurno ne moe sanirati socijalnu komponentu demokratskog deficita. Naroito zato jer su korijeni te socijalne komponente u samim dravama lanicama (ostavimo na stranu globalni kontekst ovog fenomena); u zadnjih nekoliko desetljea prisustvo birakog tijela na izborima je u stalnom opadanju zajedno s vrstom politikom bazom i javno drutvenim odnosima koji su sve vie i vie pogoeni rairenom korupcijom. Pa ipak problem EU u socijalnom terminu demokratskog deficita je ak i vei od onog u dravama lanicama. Dok su drave uglavnom homogene i izgraene na povezanosti nacionalne drave s nacionalno etnikom popula54 Rezultati na izborima za Europski parlament pokazuju da je odaziv biraa u opadanju, a na zadnjim izborima je dosegao najnii iznos do sada. (i.e. 45.7%). Izvor: http://www.elections2004. eu.int/ep-election/sites/en/results1306/turnout_ep/turnout_table.html (posljednji put posjeeno 18. 1. 2005). 55 Vie o modernizmu u kontekstu EU vidi na primjer, J. H. H. Weiler, The Reformation of European Constitutionalism, Journal of Common Market Studies, Vol. 35, No. 1, 1997, a o globalnom kontekstu vidi SAMUEL P HUNTINGTON, THE CLASH OF CIVILIZATIONS AND THE RE. MAKING OF WORLD ORDER, Simon&Schuster, 1997.
67
cijom sa zajednikim povijesnim identitetom koji uvelike olakava probleme socijalne povezanosti, EU po konstitucionalnom ureenju nije nacionalna drava, nije homogena i ne postoji europska populacija u tradicionalnom etnikom smislu s istim identitetom.56 To znai da EU i Ustav trebaju sanirati socijalnu komponentu demokratskog deficita u vieslojnoj, pluralistikoj i kulturoloki neujednaenoj zajednici. Nakon svega spomenutog pada mi na pamet samo jedan mogui nain da Ustav barem pokua otkloniti socijalnu komponentu demokratskog deficita. Trebao bi iskoristiti svoju konstitutivnu ulogu kao alat za zajedniko usklaivanje institucija EU, drava lanica i graana u njihovom sudjelovanju u konstitucionalnom diskursu. Konstitucionalni diskurs moe zbliiti narode Europe uz pomo iroke i argumentirane javne rasprave prilikom usvajanja Ustava. Uz pomo dvojnog komplementarnog dravljanstva i rairene javne diskusije, koja bi promijenila postojeu elitistiku politiku praksu na razini EU i drava lanica, moglo bi se ohrabriti ljude da sudjeluju u javnom ivotu i da iskoriste svoju pripadnost dvjema zajednicama. U isto vrijeme bi se nacionalna i nadnacionalna zajednica trebale boriti unutar vlastitih granica konstitucionalnog diskursa kako bi smanjili sve vee otuenje ljudi od politike u najirem smislu. Pa ipak, prije dokumentiranja konstitucionalnog diskursa trebalo bi obavijestiti narode Europe da ono o emu e oni promisliti i odluiti, nee imati za posljedicu propast njihovih dravnih politika i njihovih drava, niti e voditi stvaranju nove europske super drave gdje e oni biti manjina kojom e upravljati ostali. Mora im se jasno kazati da se EU razlikuje od drave i da to ne eli postati. Treba im se objasniti ratio i cilj EU kako bi bili svjesni da e, kad budu odluivali o Ustavnom ugovoru, stvarati tijesniju Uniju meu narodima i dravama Europe za njihovo meusobno blagostanje koje se moe ostvariti kroz geostrateku ekonomsku situaciju potpomognutu procesom globalizacije samo kolektivnim sredstvima. Dakle graani Europe bi trebali znati da ne odluuju o propasti svojih drava nego o stvaranju dodat56 O diskusiji o europskim graanima i populaciji Europe vidi J. H. H. Weiler, To be a European Citizen Eros and Civilization, radna izlaganja u European Studies, posebno izdanje, proljee 1998., pod 31, 37. Weiler predlae nadnacionalni normativan koncept europskog dravljanstva (suprotan dravnom konceptu dravljanstva), koji se bazira na konceptu multiple populacije koja je ostvariva razdvajanjem pojma nacionalnosti i dravljanstva. Dravljani EU po definiciji ne pripadaju istoj nacionalnosti, ali oni (moraju stvoriti) tvore populaciju zakonsku bazu za akcije Zajednice. Europski graani bi se trebali gledati kao pripadnici europske populacije u graanskom i politikom smislu prije nego u etno kulturolokom smislu koji je karakteristian za dravni koncept nacionalnosti i dravljanstva. Za argumente o ovom pitanju vidi Kalypso Nicolaidis, The New Constitution as European Demoi-cracy?, The Federal Trust Online Paper, 38/03, prosinac 2003. Za oprena miljenja koja podravaju ideju populacije na nacionalnoj bazi vidi N.W Barber, Citizenship, Nationalism and the European Union, European Law . Review, Vol. 27, Sweet and Maxwell Limited and Contributors, 2002.
68
nog funkcionalnog EU pravnog poretka poduprtog zajednikim politikim ciljevima navedenima u Ustavnom ugovoru kojeg e svi oni prihvatiti. Ovakav Ustavni ugovor bio bi Ustav njihovih zajednikih inicijativa za koje bi se oni odluili demokratskim putem uvjereni u njegovu neophodnost za bolju budunost. U tom sluaju bi Ustav mogao biti sredstvo za uklanjanje demokratskog deficita i mogunost da e ga graani bilo koje od zemalja lanica odbiti bi bila znatno manja.
69
Diskusija
DAMIR GRUBIA Dakle, ja u se referirati na ono to je Michael Emerson govorio, a to je prva toka njegovih deset zapovijedi gdje on upuuje poziv Europskoj uniji da bude istinski demokratina. To je vrlo teko. Zato? Od pada komunizma, Istonog bloka demokracija je u krizi. Demokracija je, kao to je rekao Churchill, najmanje lo od svih politikih sustava. Ali jedino kada se to moe usporediti s neim. Kada izgubi mjerilo komparacije onoga koji nije demokratian onda se postavlja pitanje njezinog identiteta. to je to doista demokratino? I u tom smislu Michael Emerson ima pravo. Mi si moramo postaviti pitanje to je to doista demokratino u Europskoj uniji i u naim drutvima. Problem je u tome to se koncept demokracije shvaa reduktivno i u Europskoj uniji i u naim nacionalnim okvirima. Ako pogledamo Europsku uniju onda emo vidjeti da je tu koncept demokracije reduciran samo na reprezentativnu demokraciju i djelomino na participativnu demokraciju koja je vie istaknuta u dva lanka Ustavnog ugovora, koji se, naalost, nee poeti primjenjivati jer je odbijen na referendumima. Meutim, ono to postoji u Europskoj uniji, a dovoljno je za ohrabrenje, to je ona razina deliberativne demokracije. Naime, moram pojasniti. Demokracija ima etiri stupnja. Prvo je reprezentativna demokracija, dakle: parlamentarni izbori, parlamentarni izborni legitimitet. Drugo je neposredna demokracija, sudjelovanje graana u upravljanju na razini supsidijarnosti, dakle, na najnioj razini gdje se donose vitalne odluke u interesu graana. Tree, imate participativnu demokraciju u kojoj sudjeluju graani, u kojoj sudjeluju interesne institucije i u kojoj sudjeluju institucije civilnog drutva i neovisni eksperti. I etvrto, imate deliberativnu demokraciju gdje se uspostavlja jedan novi model upravljanja tzv. governance model, koji nadomjeta stari sistem vlasti koji se materijalizira u modelu vlade. I naravno, ako gledamo Europsku uniju onda emo vidjeti da tu ima dosta nade pogotovo to postoji taj jedan dio reprezentativne demokracije, a ima i malo participativne demokracije jer u njoj sudjeluju u odluivanju i predstavnici interesa organiziranih i neovisni strunjaci i njihove institucije think-tankovi i sudjeluju predstavnici civilnog drutva. Najvie deliberativne demokracije ima u relativno sloenom modelu odluivanja. Po tome, recimo, Europska komisija, ako je usporedimo s ostalim vladama u Europi, jedina je koja odrava sastanke srijedom, a ne ponedjeljkom ili utorkom kao nacionalne vlade jer mora imati tri dana da se dogovori i usuglasi sa svojom upravom, s generalnim direktoratima jer je model odluivanja neautoritativan, kao u vladi. Kod
70
nas predsjednik vlade moe odmah otpiliti svakog naelnika uprave i rei: Mora postupati tako. Ali u Europskoj uniji ne. On se mora suprotstaviti argumentima. To je onaj model koji je Habermas analizirao i nadopunio ga i tu je tih est elemenata deliberativnog naina odluivanja po kome je deliberacija slobodna jer sudionici ne smiju biti vezani autoritetom. Drugo, sudionici se na kraju deliberacije osjeaju vezani rezultatima i obavezni provoditi ih. Tree, deliberalizacija se mora zasnivati na argumentima: svi prijedlozi, sva podrka i kritika moraju biti utemeljeni. etvrto, smije se vriti samo jedna jedina prisila prema naelu Habermasove etike diskursa, a to je nenasilna prisila boljeg argumenta. Peto, svaka se kolektivna odluka mora donositi na deliberativan nain i ne samo naknadno provjeravati je li sukladna naelima deliberacije. esto, svatko ima jednako pravo govora i glasovanja, tj. svi se sudionici smatraju formalno i supstancijalno jednakima. Tu je otprilike neto to se zbiva na razini Komisije i specijaliziranih tijela Europske unije, ne naravno u Vijeu. Vijee je opet nedemokratsko jer donosi odluke na bazi autoriteta pojedinih drava i autoriteta pojedinih predstavnika. Ali ako pogledamo sada kakvo je stanje demokracije u Europskoj uniji vidjet emo da je loe. Naravno, nedostaje transparentnost, nedostaje odgovornost i zbog toga je uveden komunikacijski program tzv. tri D. To je lansirala Margaret Walstrom. Debata, demokracija, dijalog. Ali je injenica da je Europska unija kao to je rekao Michael Emerson na primjeru Chiraca poinila mnoge pogreke. Te pogreke se prelamaju i pogoravaju stanje demokracije danas. Prva pogreka je bila proirenje. Proirenje je zapravo bilo previe ekstenzivno i od deset zemalja svega etiri zemlje su odgovarale striktno kopenhakim i madridskim kriterijima. est zemalja je primljeno politikom voljom, ono to je rekao arko Puhovski. Drugo, ako gledamo jedino tijelo koje ima demokratski legitimitet, Europski parlament, onda emo vidjeti da su europski parlamentarci birani u Poljskoj sa svega esnaest posto glasova onih koji su izali na izbore. To je neodrivo. Drugo, injenica da se na europskim izborima kao europski parlamentarci pojavljuju jedino oni koji su propali na nacionalnim izborima. Dakle, to su restlovi, politiari drugog, treeg reda. Oni se natjeu ne na osnovi EU agende kao to je rekao i Emerson, nego na osnovi ideolokih opredjeljenja njihovih nacionalnih stranaka. Dakle, oko nacionalne agende. I etvrto, u prolom mandatu, dakle, onom od 1999. do 2004. godine od esto dvadeset i est lanova europskog parlamenta ak sto etrnaest ih je bilo optueno za korupciju i zloupotrebu vlasti u nacionalnim zemljama i na europskoj razini. Dakle, tu vidimo da se radi o jednom nekonzistentnom modelu u kome nema ba prevelikog dranja onih osnovnih principa za koje se zalae Emerson u svojih deset zapovijedi Bojih. Naravno da to sve razvija povratnu reakciju kod starih lanica, razvija, naravno i strah od proirenja koji potie egoizam razvijenih, a taj egoizam je oblik pojavljivanja
71
nacionalizma danas. Pojavljuje se rasizam ponovo u novim oblicima prema manje vrijednim etnikim skupinama, pojavljuje se ksenofobija i pojavljuje se ak i faizam u novim oblicima. to je berluskonizam? Nita drugo u Italiji nego jedan oblik kripto-faizma. Prema tome, sve ove etiri vrijednosti protiv kojih se Europska unija kada se stvarala kao Europska zajednica za ugljen i elik deklarirala kao anti sada se javljaju u novom valu. to je potrebno uiniti? Potrebno bi bilo razraditi upravo ta etiri elementa demokracije u politikom sustavu Europske unije. Od reprezentativne krenuti na neposrednu, participativnu i deliberativnu. Participativna je jo u onom prijedlogu Ustava bila rudimentarno, dakle, embrionalno predloena kao inicijativa milijun graana iz najmanje tri zemlje koje mogu primijeniti zakonodavnu inicijativu. To bi trebalo razraditi mnogo efikasnije, ali to ne moe funkcionirati bez demokracije na nacionalnoj razini kod nas. to to znai? To znai razviti ta etiri elementa demokracije na svakom podruju. Prvo, reprezentativnu demokraciju uzimamo kao danu, ali neposrednu demokraciju u obliku lokalne samouprave i interesa graana da sudjeluju u odluivanju. Mi znamo da imamo predsjednika parlamenta koji je rekao opinama emo ostaviti novac samo da prikupljaju smee. To je bila ideoloka orijentacija lokalne samouprave. Drugo, moramo se regionalizirati, organizirati na regionalnom naelu jer je regionalni nivo onaj izmeu drave i neposredno najnieg oblika supsidijarnosti. Kod nas govoriti o regionalizaciji je tabu. Tko govori o regionalizaciji taj je neprijatelj Hrvatske. To je naravno logika vladajue, konzervativne, post-nacionalistike desnice koja smatra da su regije napad na teko ishodovano nacionalno jedinstvo. Meutim, regije ne mogu biti statistike, ne mogu biti fiktivne, one moraju biti realne. Tree, treba uvesti participativnu demokraciju, sudjelovanje civilnog drutva, neovisnih eksperata, think-tankova, interesnih skupina, lobija u politiki sustav i tako obogatiti politiki sustav. Mi danas imamo, iz aspekta vlade, stajalite koje smatra da su organizacije civilnog drutva subverzivne institucije. I to kau ljudi koji su plaeni od drave da potiu razvoj civilnog drutva. I etvrto, naravno, razviti deliberativnu demokraciju i pokuati prevesti taj sistem autoritativnog vladanja na nivou drave, dakle, na nivou vrhova drave u deliberativni, uvoditi deliberativne elemente, elemente deliberativne demokracije u politiki sustav.
SRAN DVORNIK Ja neu dati prilog diskusiji koji bi bio blizu ovako sadrajan i znaajan kao to je Damirov, praktiki kao referat koji je bio jako instruktivan. Pokuao bih da za nas laike u pravu i napose u ustavnom pravu pokuam malo razjasniti stvari u odnosu na probleme koji su iskazani u ova tri referata. Poev72
i od onoga srednjeg, Siniinog, koji zapravo pokazuje kako jednu zemlju mogu proganjati duhovi prolosti kada je svoju konjukturnu politiku paranoju ugradila u Ustav, gdje postoje zabrane izrijekom, poimence, imenovanih opasnih asocijacija u geopolitikim terminima. Na terenu pokuaja konstitucionaliziranja Europske unije vidimo na sve strane nekakve madee i peate konjukturnih politikih situacija. Pokuavajui po strani od toga misliti o nekoj duoj i naelnijoj perspektivi, a u odnosu na ono to je gospodin Avbelj posljednji govorio, osobno me brine, da govorilo se o primjerenosti ili ne-primjerenosti dravne batine ili dravnog modela u tome, naprosto na ovaj ili onaj nain na svim razinama u tom procesu koji se naziva Europskom unijom, problem vladavine svugdje postoji od male zajednice do tog nad-dravnog procesa kako god se on zvao. Jednostavno, bojim se, premda je vrlo plodonosno i korisno, da upozorenje na to kako ne valja prenaati tek tako dravne modele na ovaj nad-dravni proces konstituiranja ostaje, prvo to da nekakva vladavina postoji. To ja sada ne kaem zato to je u modu meu raznim agencijama pa ak i do donatora itd. ulo to da se sada svi bavimo neim to se naziva good governance to god mislili pod tim, nego zato to problem stvarne vladavine postoji, neto se regulira, neke odluke se donose; to dakle ima vrlo teke konzekvence. Potom je, ako govorimo o pitanju optimalne, deficitarne ili neke tree demokratinosti isto tako otvoreno pitanje da li su te odluke donesene na nain koji je dovoljno transparentan i dovoljno kontrolabilan odozdo. Da svedemo demokraciju naprosto na kontrolu odozdo ako nita drugo. I tu je zakljuak, kako god pokuali otresti ovaj problem, da se to ne moe uiti kroz modele kakvi su bili svojstveni dravama. Kroz neke metode se mora uiniti i ja na to nisam dobio ni u nasluivanju nikakav odgovor kroz ove stvari koje su bile izloene ovdje uvodno. Ono to sada imamo, bez daljnjega, jest savez nacionalnih izvrnih vlasti. Sadanja relativna teina Parlamenta, sadanja zatvorenost odluivanja u Komisiji i Vijeu Europske unije. Tegobnost da obian razum obinog graanina shvati kako su zapravo definirane nadlenosti u Europskoj uniji, u kojem se sve trenutku neke od njih primjenjuju u Vijeu Europske unije itd. to su neki dovoljni indikatori da se tu ne radi i nema ni opasnosti da se uope misli u terminima demokratske drave. To je zaista nekakav konfederalni savez nacionalnih egzekutiva. Mislim da je to, ipak, najpribliniji opis. Sada, upozoreni smo da je ovaj abortirani pokuaj stvaranja Ustavnog ugovora za to ve nudio rjeenja. Naravski da se o budunosti pogotovo hipotetski ne mogu donositi sudovi koji bi bili bilo istiniti, bilo lani. Ali za mene je veoma upitno, da je taj Ustav takav usvojen, da li bi ova politika volja koja je vrsto konstituirana u terminima nacionalnih vlada koje se meusobno dogovaraju bila takvim Ustavom disciplinirana i savladana? Ja mislim da ne bi. Ni jedan Ustav nije ukrotio politiku volju, nego je eventualno bio politika volja stavljena u nekakve normativne okvire. Ali kontra snanih interesa da se vlast
73
odri na ovaj nain kao savez egzekutiva, dakle konfederalni, mislim da je Ustav i uspio biti usvojen da bi on bio dekor, a ne bi donio politiku promjenu. Takvi akti nemaju nikada tu snagu. Prema tome, tu postoje, ja mislim, neiscrpljena rjeenja. U neku ruku diskusija je jo uvijek moda slina diskusiji federal papers od prije dvjesto godina. I u Sjedinjenim Dravama smo imali demos bez etnikog zajednikog identiteta i drave koje su bile jako razliite i imale jako razliite interese te morale ak kroz graanski rat tono objasniti to su htjele kada su se udruivale u federaciju itd. Prema tome, ja mislim da federalna rjeenja nisu iscrpljena ili kompromitirana, nego ih nitko ne eli. To nas navodi na drugo vrlo pouno i katastrofalno iskustvo. To je iskustvo pokojne SFR Jugoslavije gdje smo isto tako, zapravo imali situaciju da se kroz deset godina od smrti totalitarnog voe ustanovljavalo polako da zapravo tu federaciju takvu nitko ne eli. Ali smo, isto tako, imali iskustvo da je federacija bez demokracije bila generator nacionalizma koji je na kraju eruptirao u nasilnom raspadu. to e rei da ova situacija s Europskom unijom sada nije niti demokracija niti federacija na ovom cjelovitom nivou moe generirati to da zbog navodne neprozirnosti, udaljenosti od graana itd. ona ojaava nacionalnu identifikaciju.
74
II . DEMOKRACIJA VS. EUROKRACIJA POGLED NA DVIJE EU(ROPE)
SILVA MENARI
Institut za migracije i narodnosti, Zagreb
Socijalni kapital u raljama demokracije

Prihvaena je pretpostavka u drutvenim znanostima i politikoj praksi da tijekom razvoja politikih institucija svatko mora proi pripravniki sta zapadnjake politike modernizacije. Dapae modernizacija, k tome politika, procjenjuje se na osnovi tri stoljea povijesti zapadnjakih polity-a. U takvu su procjenu ukljuene i instrukcije koje su to osnovne pretpostavke za nadilaenje takozvanog demokratskog deficita. Drugim rijeima to znai da nove demokracije, osim uenja na vlastitome iskustvu, ue i od starih demokracija. Ili, da su nove upravo po tome to se nalaze u procesu egrtovanja. Druga Europa oito je uenica; tako se tako je tretiramo. Uiti o demokraciji? Tu se postavljaju sljedea pitanja: 1. 2. 3. 4. 5. Mora li, doista, nova Europa uiti? Ako da, kakvo znaenje u tome procesu ima tradicija, kontekst, kultura? Je li doista tome tako da se, akumulirajui i uei, u tranziciji prolazi kroz predpisane faze politike modernizacije? Kada je jednom razdoblje pripravnitva dovreno kako dalje? Kakva je dinamika istog uenja bila u danas razvijenim demokracijama, koje propisuju pace and nature nadilaenja demokratskog deficita?
Raspravimo neke, doista tek skicirane, odgovore na ta pitanja. Ad 1. ini se odgovor je pozitivan. Mora se! No valjanost tog odgovora ograniena je. Makrofaktori politike modernizacije tradicija, politika kultura, kultura, religija, poimanje drave, institucije osjetljivi su na specifinosti te ne dozvoljavaju jednostavno poopavanje. Najee se navodi angloamerike demokracije kao primjer jednostavne politike modernizacije a upravo su one dokazom da ne postoji linearna sveza izmedju demokracije koja doista radi bez deficita i razvijenih pretpostavki tog rada. Od garantiranih institucija i konstitucionalizma do funkcioniranja prve pretpostavke demokracije opeg prava glasa UK iI SAD
77
trebale su u prosjeku 150 godina. Prema Fareedu Zakarii (2003) veina dananjih razvijenih zapadnjakih demokracija jo pedesetih godina dvadesetog stoljea ne bi prola kroz osnovni demokratski test. Izjavio je jednom, ini mi se, Tocqueville da je velika prednost Amerikanaca to su mogli ustoliiti demokraciju bez prolaenja kroz demokratsku revoluciju! Usprkos demokratskom deficitu, tijekom gotovo cijelog devetnaestog stoljea, SAD su bile predmet oboavanja i divljenja sviju, a poradi jedinstvenog sistema pravne i pravine drave (Zakaria, 2003:59). Dakle: mogli bismo se sloiti da sam prijelaz ima jednu od odluujuih uloga. Pogledajmo, kakvu kroz kratku analizu naina izlaenja (exit) novoeuropskih drava iz dravnog socijalizma. Prema V Tismaneanu (2001) . postrevolucionarno odnosno post/exit razdoblje oslobodilo je rune spavae nacionalnih politikih kultura: ovinizam, rezidualni faizam, etnoklerikalni fundamentalizam, militarizam. Novostvorene drave (ne govorimo, kao to ste zamijetili, o drutvima), posjedovale su beznaajna iskustva socijalnih promjena. U matricama socijalnih promjena u tim su dravama prije 1990. godine, postojala jedino iskustva disidenata i nasilnih povremenih erupcija. Niti jedna niti druga nisu omoguavala iskustva reformskih uenja, dijagnosticiranja demokratskih deficita. Ponajmanje su to omoguavala disidentska iskustva iako si to esto pripisuju s obzirom na to da su pripadala zatvorenom krugu specifine javnosti. Prema T. Judtu, glavni repozitorij demokratskog deficita nalazimo u malo upotrebljive prolosti, koja bi mogla znaajnije poduprijeti nastojanja pluralista. Umjesto toga, nailazimo na neprocesiranu memoriju stvarne ili imaginarne viktimizacije, na samoidealiziranje (tisuljea, nebeskost, predzia) te na vrlo malo spremnosti na suradnju, empatiju, solidarnost. Suprotno tome, Timothy Garton Ash smatra da su kritini inteklektualci, prvom pojavom civilnih drutava, omoguili moralno uskrsnue istonoeuropskih drutava, a time dali i osnovicu za socijetalnu obnovu. Mi smatramo da tvrdnje Asha i Judta nisu suprotstavljene; vrlo se dobro nastavljaju jedna na drugu. Tamo gdje Judt stane tvrdnjom da je bilo premalo kritine mase za pluralizam pa su se, kako bi rekao Tismaneanu, pojavili runi spavai, Ash moe nastaviti tvrdnjom da su zatvoreni disidentski zidovi ipak prijeeni znatnim utjecajem kritinih intelektualaca. Te epizode nadilaenja demokratskih deficita ini mi se zavrjeuju znatno veu panju no to im je do sada bila posveivana.
78
II. Demokracija vs. eurokracija pogled na dvije Eu(rope)
Ad. 2 Odluujua uloga politike kulture kultura je sudbina. No s time se treba znati nositi. Kultura, naime, moe biti stimulans i konica. Ona se ukruuje u institucijama, koje mogu postati zaprekama modernizaciji. Svi su to proli. U emu je onda (bila) prednost Zapada? a) u povijesno steenom kapacitetu izgradnje institucija! b) steeno je znanje kako graditi institucije ex nihilo. Ad 3. to je to demokratski deficit i kako se objavljuje? Objavljuje se kao neprimjereni nain kontrole nad institucionaliziranjem nove dravnosti. A ona se institucionalizacija, naime posvuda i od poetka politike modernizacije odvija u stanjima mijeanja: liberalizacije, oligarhije, pluralnosti, kapitalizma te korupcije. Ta je mjeavina, po mojem miljenju, kultura na kojoj cvatu demokratski deficiti pa kada joj se doda pod-kapacitiranost i neznanje izgradnje institucija a time i neprimjerena kontrola javnosti, imamo vladavinu deficita umjesto vladavine prava. Izlaz? Jedan od moguih nalazimo u politikoj modernizaciji jugoistone Azije: bogatstvo plus postupno ograniavanje vlasti stranaka, birokracije vodi autonomiji sudskog aparata to se ini presudnim momentom izlaenja iz deficita. Trite, dakle irenje dobrostojeeg graanstva plus efikasni i nepotkupljeni sudski te ne-represivni aparat predstavlja jednu od uspjenih formula nadilaenja deficita. Ad 4. Kako odrediti trenutak prestanka deficita? Demokratski deficit ne prestaje; on je stalni pratitelj demokratskog razvoja. Osnovno pitanje nije dakle prestanak, ve kontrola funkcioniranja deficita. Ni uz najbolju opremljenost povijesnom znanou ne moe se predvidjeti trenutak u kojem e neka zemlja u potpunosti prisvojiti demokraciju (Zakaria, 2003: 84). Takav je trenutak rezultat kompleksne sinergije: a) nasljedstva; b) okolnosti vanjskih i unutarnjih; c) instrumentalizacije u okolini, u ovom sluaju u Europi. Kako odrati prestanak deficita kao trajnu steevinu?
79
to e osigurati trajnost uspostavljenih promjena? Kako pristupiti neminovnom generiranju novih deficita? Kako ih kontrolirati a da se izbjegne zamka ve spomenute neprimjerenosti kontrole? Postoje dva odgovora. a) Jedan je, vidjeli smo: obilje, bogatstvo, predvidljivost sudstva, represije. Odgovor sigurno ne lei u siromatvu. Tako e James Coleman i Francis Fukuyama ustvrditi da dobrostojei graanin, osigurava dvije stvari. Prva je da obilje osigurava osamostaljenje bitnih initelja razvoja poduzetnitva i ljudskih resursa od drave. A druga drava bude prinuena na kooperaciju, na standardiziranje obnaanja vlasti. Na ne-arbitrarnost. Na deregulaciju, decentralizaciju. b) Drugi je odgovor: socijalni kapital. On je nuna pripomo u namjeravanoj rekonstrukciji drutva. Bez aktera, osobnog ili korporativnog, nema eliminiranja deficita. I odravanja nove institucionalne strukture. Prepoznati njegovu obnovu, na novim osnovama, socijetalnim i politikim zajednicama novostvorenih europskih drava, bila bi jedna od atraktivnih zadaa novih socijalnih znanosti. Jedna od definicija socijalnog kapitala kae: socijalni je kapital neformalna norma koja promovira suradnju izmeu dvaju ili vie individualnih ili korporativnih aktera. Postavlja se tu problem individualnih aktera, to jest naturalnih osoba. Mi bismo morali doprinijeti razumijevanju: kako naturalna osoba moe najbolje zadovoljiti svoje interese u sistemu napuenom korporativnim akterima. Pa koji bi to bio trenutak kada bismo mogli detektirati prestanak dominiranja demokratskog deficita? Dozvolimo si sljedei opis: bio bi to trenutak kada: a) socijalni kapital prestaje funkcionirati kao tradicionalno umreena FFF kontrola family, friends, firms. Kao kontrola koja pogoduje stigmi, potkopava reputaciju, podupire podjarmljivanje i patrijarhalnost, pogoduje lokalnoj moi FFF mrea. To je aktualnost Hrvatske, kultura korupcije: u njoj se, kao i u svim postexit dravama, socijalni kapital iskoritava kao robustna komplementarnost primordijalnih mrea. b) Socijalni kapital zane funkcionirati kao skladite, repozitorij javnog povjerenja. Public Trust! Bez visokog stupnja povjerenja javnosti u institucije, institucionalni sistem ne moe opstati. Ne moe odravati steevinu stabilnosti i kontrole demokratskih deficita. Ad 5. Povijest politike modernizacije Zapada pokazuje, na polju socijalnog kapitala, da se povjerenje javnosti u institucije generira, unutar institucionalnog okvira na osobnom i korporativnom nivou. Raste i odrava se:
80
a) pouzdanou socijalnog okolia: to jest, da e preuzete obveze biti ispunjene! b) transparentnou da e sadraj i obim tih obveza biti akterima poznat te pod kontrolom institucija. Zakljuak U novim bi uvjetima novostvorenim dravama socijalni kapital, na spomenutim osnovama, mogao funkcionirati kroz smanjenje FFF tradicionalne kontrole i poveavanje javnog povjerenja. Za razliku od ostalih dvaju kapitala, fizikog i ljudskog, socijalni je kapital dan svakome; ugraen je u strukturi socijalnih odnosa. On je izvor za akciju, za obveze, za oekivanja spram te za povjerenje u institucije.
81
Literatura
Coleman, James (1988). Social Capital in the Creation of Human Capital. American Journal of Sociology Supplement 94: S95-S120 Coleman, James (1990). Foundations of Social Theory. Cambridge, MA: Harvard University Press Fukuyama, Francis (1999). Social Capital and Civil Society. The Institute of Public Policy. George Mason University. www.imf.org/external/pubs/ff/ seminar/1999/ Garton Ash, Timothy (1999). The Year of Truth, u: Tismaneanu, V (ur.) The . Revolutions of 1989, s. 108-124 Judt, Tony (1999). Nineteen Eighty-Nine: The End of Which European Era?, u: Tismaneanu, V (ur.) The Revolutions of 1989, s. 165-180 . Tismaneanu, Vladimir (1999) /ur./ The Revolutions of 1989, London and New York: Routledge Zakaria, Fareed (2003). LAvenir de la Libert La dmocratie illibrale aux Etats-Unis et dans le monde. Paris: Odile Jacob
82
DUKO SEKULI
Flinders University, Australia
ELJKA PORER
University of South Australia, Australia
Vrijednosne orijentacije i povjerenje u institucije graana Hrvatske

Uvod
Institucije su relativno stabilno organizirane aktivnosti koje se stalno mijenjaju i razvijaju, a ija funkcija je zadovoljavanje osnovnih drutvenih potreba. Bazirane su na stabilnom sustavu vrijednosti, normi, poloaja, uloga i grupa koje se stvaraju u dugim procesima razvoja i organiziranja drutva i zadovoljavanja socijalnih potreba. Osnovne institucije drutva formiraju ekonomski, politiki i pravni sustav, sistem organiziranog religijskog vjerovanja, vojska, zdravstvo, obrazovanje, mediji itd. Za potrebe ovoga rada moemo govoriti o domaim institucijama, dakle onima koje nalazimo u svakom drutvu i novim meunarodnim institucijama koje se stvaraju poslije drugog svjetskog rata s osnovnim ciljem integracije i meunarodne kooperacije (npr. Ujedinjeni narodi i Europska unija). Pitanje je koji historijski procesi odreuju stavove hrvatske populacije prema meunarodnim institucijama, u ovom sluaju posebno prema Europskoj uniji i kako se valoriziraju domae institucije u odnosu na ove meunarodne? U dramatinom raspadanju socijalistikog sustava, vizija Europe imala je vanu ulogu. Percepcija o tome da pripadanje Jugoslaviji predstavlja prepreku europskim integracijama, kojima Slovenija i Hrvatska prirodno pripadaju, bila je jedan od motiva u traenju izlaza iz Jugoslavije. Ne govorimo o dubljim historijskim razlozima, neposrednim povodima i sukobima, ve vie razmatramo percepciju politikih elita, ali i svih slojeva stanovnitva u presudnim danima raspada. Tako se posljednji partijski kongres SK Slovenije odrao pod parolom Europa sada. Pripadnost europskom kulturnom krugu je implicitno ili eksplicitno znaila da se zapadni dijelovi (Slovenija i Hrvatska) percipiraju kao znatno vie europski nego istoni dijelovi Jugoslavije. Raspad Jugoslavije omoguava pripajanje, to jest snanije integriranje s Europom i time dolazak tih zemalja u svoje prirodno okruenje (Sekuli 1997., 2001.). Percepcija pripadnosti i povjerenja u Europu imala je svoju krivudavu putanju. S jedne strane zahvalnost Njemakoj i Vatikanu za priznanje dravnosti, a s druge strane razoaranje u ostale zapadne zemlje zbog neinterveniranja u vrijeme kada je Hrvatska bila izloena srpskoj agresiji. Dio
83
tog razoaranja proizaao je iz (Sekuli 2001.) nerazumijevanja i neshvaanja hrvatske javnosti da su vrijednosti na kojima se zasniva europska integracija duboko proete tolerancijom, koja je zasnovana na antifaizmu. Uostalom, ujedinjenje Europe se zasniva na tenji da se izbjegnu konflikti koji niu u rascjepkanoj Europi, meusobno suprotstavljenih nacionalnih drava. Zadnji ideoloki inspiratori takvog sveeuropskog pa onda i svjetskog sukoba bili su nacizam i faizam (Grubia 2005). Hrvatsko javno mnijenje tako se nalo u procijepu, jer je veliki dio odbacivanja komunizma i pridruivanja Europi bio zasnovan na djelominoj reafirmaciji marionetskog reima iz Drugog svjetskog rata i oivljavanja etnikog nacionalizma. Europsko ujedinjenje je zasnovano na antinacionalizmu, antifaizmu i propagiranju tolerancije. Takva orijentacija dominantnih aktera europske politike nije bila okvir koji bi objeruke mogao prihvatiti reim koji je u najmanju ruku bio ambivalentan prema takvim vrijednostima. U tom smislu dolazi u Hrvatskoj do otrijenjenja i razluivanja antikomunizma od nacionalizma i uvianja da ksenofobija nije ideoloki okvir s kojim se ulazi u Europu.57 Ta diferencijacija se nastavlja i danas, ali sada ona vie nije zasnovana na razoaranju i neadekvatnoj podrci Europe u borbi za nezavisnost od Jugoslavije i obrani od srpske agresije, nego na pritisku i razraunavanju sa ostacima ksenofobinih dimenzija, nastalih tijekom ratnih razaranja. To se vidi u razliitim reakcijama na zahtjeve da se procesuiraju ratni zloini poinjeni u Domovinskom ratu. Danas Europu jedni percipiraju kao onu iz koje dolazi pritisak da izdamo najvee vrijednosti nae borbe te iz koje dolaze pritisci za reafirmacijom Jugoslavije. Ili barem kao onu iz koje nas kanjavaju za razbijanje Jugoslavije i iz koje dolaze ideje da se osloboenje prikae kao zloinaki rat. S druge strane se takav pritisak percipira kao dobrodoao vanjski saveznik u uljuivanju probuenog etnonacionalizma i ksenofobije, koji su buknuli na ovim prostorima u procesima raspadanja stare drave. Prema tome, prva dimenzija koja odreuje odnos prema Europi je interakcija izmeu historijske percepcije pripadnosti europskom kulturnom krugu i konkretnog ponaanja europskih zemalja prema Hrvatskoj u periodu raspadanja Jugoslavije, rata i konstituiranja hrvatske drave. Komponente tog odnosa kreu se od sjeanja na nedovoljno odlune osude Miloevievih teritorijalnih pretenzija pa do Hakog suda. Kako se te komponente odraavaju na odnos prema Europi pod utjecajem vrijednosnih orijentacija pojedinaca i grupa? Ako u vrijednosnim odrednicama prevladava diskurs naciona57 To naravno ne znai da u Europi nema i ksenofobije i nacionalistikih partija. One meutim ne daju ton Europi i sigurno nisu snage koje guraju prema europskoj integraciji. Kada takve politike snage zadobivaju mjesto u vladama, ujedinjena Europa reagira (sluaj Austrije i Heidera). Na isti nain nemogue je da se nedemokratski reimi mogu prihvatiti kao integralni dio Europe (podrka naranastoj revoluciji ili odbacivanje Lukaenka). Po istoj logici praktino je Hrvatska bila izolirana u zadnjem periodu Tumanova reima.
84
lizma te vrijednost nezavisnosti koja je iznad svih drugih vrijednosti, onda se eprkanje po akcijama koje su dovele do te nezavisnosti sigurno doivljava kao neopravdano i Europa se osuuje na vanjskom planu isto onako kao to se jugonostalgiari osuuju na unutranjem planu. S druge strane, oni kojima je na vrhuncu vrijednosne orijentacije demokratski i ekonomski prosperitet drutva, Europu doivljavaju kao saveznika u borbi za transformaciju Hrvatske u skladu s modernistikim vrijednostima koje zastupaju.58 Osim historijske dimenzije, u obzir treba uzeti i ekonomsku. Hrvatska jo uvijek nije izala iz tranzicijskih poroajnih muka. Generalno moemo rei da se danas Hrvatska u pogledu nivoa bruto drutvenog proizvoda nalazi na nivou ranih osamdesetih godina prolog stoljea (Drui 2005). Openito uzevi, period od 1980. do 1990. je period stagnacije, a potom zbog rata i tranzicije dolazi do dramatinog pada, koji traje do 1993. godine. Nakon toga je krenuo anemian rast, koji s oscilacijama traje do danas. Taj rast nas je doveo tek na nivo prije raspada Jugoslavije, a ne smijemo zaboraviti da je nivo 1990. godine rezultat desetogodinje stagnacije. Istovremeno je to period ogromnog restrukturiranja vlasnikog sustava s jakim elementima politike redistribucije i jaanja kriminalnih elemenata u ekonomiji. To je ujedno i period deindustrijalizacije (indeks fizikog obujma industrijske proizvodnje je 2004. godine bio 78 posto onoga iz 1990. godine, a indeks zaposlenosti u industriji 39 posto). Ta evolucija nije rezultat normalne transformacije prema postindustrijskom drutvu, nego abruptnog zatvaranja s jedne strane nekonkurentne industrije, a s druge spekulativne rasprodaje zgrada i zemljita, ali i monetarne politike koja ne favorizira domau proizvodnju, a stimulira uvoz. Sektor usluga ne raste dovoljno dinamino da bi apsorbirao one koji se otputaju iz industrije. Ukupni broj zaposlenih u 1999. godini je 1.568.000, a 2004. godine 1.392.000. Ukupni broj nezaposlenih 1990. godine je 161.000, a 2004. godine 310.000. Hrvatska, dakle, nije izala iz poroajnih muka tranzicije. Dolazi do socijalne diferencijacije, kada uz one koji su se dobro ukljuili u novu transformiranu ekonomiju imamo veliki broj onih koji ive loije nego to su ivjeli prije 1990. godine. Poveava se socijalna diferencijacija u situaciji ope stagnacije, to upada jo vie u oi, a u svakodnevnoj se percepciji ona povezuje s kapitalizmom, globalizacijom, otvaranjem itd. Po58 Tu se radi o tome je li Hrvatska cilj ili je vrijednost po sebi. Nezavisna Hrvatska moe biti vrijednost po sebi i onda je manje vano kakva Hrvatska, samo je vano da je nezavisna. S druge strane, nezavisna Hrvatska moe biti instrumentalna vrijednost da bi se ostvarilo demokratinije i prosperitetnije drutvo. Nema nikakve inherentne suprotnosti izmeu ta dva cilja, ali problem nastaje kada oni dolaze u konflikt. Oni koji visoko cijene nezavisnost, a nije im vaan demokratski sadraj, moraju biti iritirani kada im se zanovijeta oko neostvarenja nekih demokratskih ciljeva. Oni koji smatraju da je nezavisnost samo put prema prosperitetu i demokratinosti, Europu doivljavaju kao saveznika koji ih gura prema ostvarenju ciljeva. Naravno, mogue su i druge kombinacije, kao na primjer demokracija ili autoritarnost bez samostalnosti. Za prvu varijantu zastupnici nezavisnosti pod svaku cijenu optuuju sve one kojima je bitan sadraj (otvorenost, demokratinost), a ne samo forma (nezavisnost).
85
to je Europa nosilac tog kapitalizma, globalizacije i otvaranja koje je dovelo do erozije standarda i socijalne sigurnosti za velike grupe stanovnitva, to je takoer jedan dodatni nezavisni faktor koji djeluje na percepciju Europe. Moemo ustvrditi da je percepcija Europe u Hrvatskoj 1990. godine bila povezana s obeanim kulturnim krugom, kojem se eli pridruiti, a u emu ju pripadnost Jugoslaviji ometa. Pridruivanje Europi znailo je prosperitet i demokraciju. Nakon iskustva rata i mlake europske (ne)intervencije, nakon iskustva s Hakim sudom i stalnom prijetnjom zapadno-balkanskog udruivanja, nakon iskustva ekonomske katastrofe, koja se izmeu ostalog pripisuje ekonomskom otvaranju i prodoru europskog kapitala (bankarski sustav je u stranim rukama, obala ide strancima, industrija nestaje itd.), pozitivna slika Europe kao pripadajueg kulturnog kruga, demokratske opcije i ekonomskog prosperiteta blijedi, a zamjenjuju ju mnogo tamnije perspektive. Ovaj generalni uvod slui kao okvir za interpretaciju i razumijevanje rezultata vezanih za povjerenje u Europsku uniju u odnosu na povjerenje u domae institucije. S jedne strane takvo povjerenje je pod utjecajem generalnog historijskog konteksta i s momentalno jakim konsenzusom politike elite oko toga da je cilj Hrvatske ulazak u Europsku uniju. U kojoj mjeri takav konsenzus Vlade, opozicije, predsjednika i svih ostalih aktera dijeli stanovnitvo? Vodi li historijski kontekst do jaza izmeu politike elite i ostalih grupacija? U ovom istraivanju se neemo koncentrirati na to da istraujemo koliko se ljudi slau oko toga da Hrvatska treba pristupiti Europskoj uniji. Iz istraivanja javnog mnijenja znamo da podrka ulasku u Europu opada (Baranovi 2002, Iliin 2002, GfK Hrvatska 2006). Za pretpostaviti je da netko moe imati povjerenje u institucije, a iz nekih drugih razloga moe ne eljeti da Hrvatska pristupi Europskoj uniji. Mogue je zamisliti i obrnuto; da netko nema povjerenje u europske institucije, ali ipak eli prikljuenje. No, ovdje se koncentriramo na tu dublju dimenziju povjerenja, kao i na povjerenje prema Europi u odnosu na iskazano povjerenje prema domaim institucijama. Druga dimenzija koja je predmet ove analize je nivo povjerenja u domae institucije, to slui i kao dobar indikator konsenzusa i zadovoljstva s postojeim reimom, ali je i indikator koga se okrivljuje za postojee stanje ili tko je zasluan za postojee stanje. Povjerenje u institucije uglavnom se izuava kroz teorijske dimenzije socijalnog kapitala (Putnam 1995, Putnam i Gross 2002). Socijalni kapital je dio kulture, karakteristika svakog drutva ponaosob, koja na specifian nain pokazuje kako ljudi u nekom drutvu organiziraju svoj zajedniki ivot i djelovanje. Socijalni kapital se operacionalizira kroz tri dimenzije: vrijednosni sustav koji regulira pojedinano ponaanje i odabir opcija, sustav meuljudskih odnosa i veza koji omoguuju da drutvo u svim dimenzijama bolje funkcionira (Coleman 1988) te sistem
86
normi i povjerenja u drutvene institucije. Prema definiciji Svjetske banke socijalni kapital referira se na institucije, odnose i norme koje oblikuju kvalitetu i kvantitetu drutvenih interakcija Socijalni kapital nije samo zbroj institucija koje proimaju drutvo, ve one slue i kao drutveno ljepilo koje ga dri zajedno (Office of the National Statistics 2001). Povjerenje u institucije vano je za razumijevanje funkcioniranja drutva, jer ukazuje na to koliko su pojedinci zadovoljni, ali isto tako spremni svoje potrebe i regularnu aktivnost zadovoljavati kroz institucionalne forme, a koliko zbog niskog povjerenja zaobilaze takve institucije i pribjegavaju drugim formama interakcije. Osnovna karakteristika komunistikog sistema bila je to to su institucije bile dizajnirane po modelu odozgo prema dolje, s vjerom da je dovoljan institucionalni dizajn i da e drutvo onda tako i funkcionirati. Odgovor na jasne manifestacije disfunkcionalnosti dizajniranog sistema institucija bilo je uvoenje novih reformi opet odozgo, to je znailo usavravanje postojeeg ideolokog dizajna (Jugoslavija je uvodila novi ustav svakih deset godina). Na taj nain drutvo je bilo uhvaeno u beskrajne procese promjena, koje, meutim, nisu produkt normalnih evolutivnih procesa razvoja i rezultat postepene adaptacije, ve su proizlazile iz ideolokog dizajna koji je, naravno, vrlo esto bio u suprotnosti s drutvenim realitetom (porer 2004). Dakle, kako promjene institucija nisu uzrokovane odozdo, to jest nisu bile produkt interakcija procesa ekonomskih, tehnolokih i socijalnih promjena, drutvo je bilo izloeno stalnom revolucioniranju, uvodei nove institucionalne reforme odozgo. Institucije se tako nisu doivljavale kao prirodni dio drutva, neto to pomae drutvu da bolje funkcionira i da pojedinci zadovoljavaju svoje potrebe, ve vie kao strano tijelo, neto to je nametnuto odozgo, izvana, i prema tome ih treba izbjegavati i zaobilaziti. Posljedica je bila nestabilnost sustava, jer se institucije ne doivljavaju kao neto stabilno i stalno. Norme se ignoriraju jer se doivljavaju nerealistino i ideologijom rukovoene. To sve onda utjee na nisko povjerenje u institucije. Jedina stabilnost nalazi se u neformalnim odnosima i vezama. Pitanje koliko su te neformalne socijalne mree pozitivne ili negativne za razvoj poslije 1991. godine ili koliko su one odredile neke dimenzije razvoja, izuzetno je interesantno. Ovdje, meutim, treba naglasiti da su neformalne mree nastale kao izraz nestabilnosti sustava i omoguavale su funkcioniranje disfunkcionalnog ideolokog dizajna. Time su dugorono odredile percepciju, povjerenje, ali i stupanj funkcioniranja, posebno onih institucija koje su okosnica trita i demokracije (porer 2004). Institucije koje su bile manje izloene promjenama odozgo vjerojatno e biljeiti i vee povjerenje.
87
Nacrt istraivanja
Ope je istraivako pitanje kakav je nivo povjerenja u europske institucije u odnosu na druge institucije i kakav je meuodnos povjerenja u razliite domae institucije. Drugi korak je da se ustanovi mogu li se obrasci povjerenja u institucije objasniti vrijednosnim orijentacijama pojedinaca, njihovim socijalnim poloajem i promjenom toga poloaja u procesu tranzicije. Uzorak Radi se o reprezentativnom uzorku hrvatske populacije starije od 20 godina. Veliina uzorka je 1250 ispitanika. Originalni uzorak je 2500, ali neka pitanja su podijeljena tako da ih je sadravala samo jedna verzija upitnika. Zavisna varijabla povjerenja u institucije je jedna od takvih varijabli. Istraivanje je inae izvreno unutar South Eastern Europe Social Survey Progama (SEESSP), u koordinaciji Tromso Universityja u Norvekoj. Terenski rad izvrila je agencija Puls na prijelazu 2003. na 2004. godinu i istraivanje se poklapalo s parlamentarnim izborima u Hrvatskoj. Hipoteze Povjerenje u Europsku uniju predstavlja posebnu dimenziju povjerenja u institucije i nije direktno povezano s povjerenjem u domae institucije. Generalno povjerenje u institucije je usko povezano s vrijednosnim orijentacijama. Povjerenje u Europsku uniju vezano je vie uz modernistiko-demokratski vrijednosni kompleks, a povjerenje u tradicionalne institucije kao to su Crkva ili vojska uz tradicionalistiki kompleks. Povjerenje u institucije vezano je i uz socijalni poloaj. Oni koji imaju vii socijalni poloaj (vie obrazovanje, vii profesionalni poloaj i sl.), pa mogu i vie dobiti od otvaranja i povezivanja s drutvima baziranim na znanju, imat e vie povjerenja u Europsku uniju nego oni nieg poloaja. Ova hipoteza proizlazi iz veeg broja istraivanja koja pokazuju da su prema europskim integracijama suzdraniji gubitnici u procesu tranziciji, dok dobitnici imaju pozitivniji stav (Tucker, Pacek, Berinsky 2002, McLaren 2002, Szczerbiak 2001). Zavisna i nezavisna varijabla Zavisna varijabla je pitanje o povjerenju u institucije. Pitanje je glasilo: Sad u vam proitati listu institucija koje postoje u ovom drutvu, a vi ete mi rei koliko povjerenja imate u svaku od tih in88
stitucija prema kategorijama na ovoj kartici. Povjerenje se moglo iskazati u etiri stupnja: Imam veliko povjerenje, Imam dosta povjerenja, Imam malo povjerenja, Uope nemam povjerenja i kategorija Ne znam. Institucije prema kojima se povjerenje iskazivalo su Crkva, vojska, pravosudni sustav, tisak, televizija, sindikati, policija, Vlada, Sabor, politike stranke, Europska unija, Ujedinjeni narodi. Oni koji su odgovorili s Ne znam izostavljeni su iz daljnje analize. Formiranje skala vrijednosnih orijentacija Vrijednosne orijentacije tretiramo kao nezavisne varijable kojima elimo testirati to utjee na povjerenje u institucije. Formirane skale vrijednosnih orijentacija bazirane su na eksplorativnoj faktorizaciji 76 estica razliitih vrijednosnih orijentacija. Faktorska analiza reducira tih 76 estica u 20 osnovnih faktora. Neke od tih faktora koristili smo pri konstruiranju skale vrijednosnih orijentacija. Dajemo skale kao i vrijednosti alpha za svaku skalu u Dodatku. (Ne prikazujemo sluajeve kada smo izbacivanjem estica povisili na alpha.) Dana je samo zavrna verzija skale. Sve su skale Likertovog tipa s pet stupnjeva gdje vrijednost 1 znai Uope se ne slaem, a vrijednost 5 U potpunosti se slaem. Skale vrijednosnih orijentacija su sljedee: Skala egalitarizma (alpha =.793) Skala spolnog konzervativizma (alpha =.816) Skala odobravanja privatizacije (alpha =.735) Skala patriotizma (alpha =.770) Skala demokratinosti (alpha =.565) Skala politikog autoritarizma (alpha =.695) Skala sindikalizma (alpha = .690) Procjena korumpiranosti (alpha = .838) Skala seksualnih normi i abortisa (alpha =.684) Skala meunacionalnih odnosa (etnocentrizma) (alpha =.710) Skala stavova prema seksualnom moralu (alpha =.620) Skala modernizma (alpha =.583) Skala ope autoritarnosti (alpha =.310) Formiranje skala socio-demografsko-ekonomskog statusa Druga grupa nezavisnih varijabli kojima pokuavamo objasniti povjerenje u institucije su socijalne karakteristike ispitanika koje smo grupirali u sljedee kategorije (detalji sadraja varijabli u Dodatku): profesionalni poloaj, obrazovanje, mjesto boravka, prihodi.
89
Rezultati
a) Povjerenje u institucije Prvo prikazujemo intenzitet povjerenja u sve ispitivane institucije. Pogledamo li rezultate u tabeli 1 vidimo kako povjerenje znaajno varira od institucije do institucije. Najviu srednju vrijednost imaju institucije Crkva, vojska i policija a apsolutno najnie vrijednosti biljee politike stranke. Tabela 1. Stupanj povjerenja u institucije
Povjerenje u Crkvu Vojsku Pravosue Tisak TV Sindikate Policiju Vladu Sabor Politike stranke EU UN Nemam Malo Dosta Vrlo veliko Mean povjerenja povjerenja povjerenja povjerenje 5.7% 5.7% 26.3% 20.8% 13.8% 12.5% 10.8% 19.0% 21.4% 31.4% 25.6% 21.3% 25.6% 25.6% 49.1% 56.0% 55.6% 45.1% 35.2% 49.0% 48.9% 54.5% 40.2% 38.8% 53.4% 53.4% 20.9% 21.4% 28.2% 37.6% 46.3% 28.4% 26.2% 11.9% 29.2% 32.6% 15.3% 15.3% 3.7% 1.7% 2.4% 4.8% 7.7% 3.5% 3.5% 2.2% 5.0% 7.3% 2.8081 2.7837 2.0193 2.0405 2.1920 2.3464 2.5099 2.1643 2.1186 1.8500 2.1360 2.2589 Std. greka .90080 .76766 .78714 .70036 .69190 .75714 .78809 .76731 .77651 .70696 .85423 .87509
Ako kao grubi kriterij znaajnosti povjerenja uzmemo povjerenje u one institucije za koje je preko 50 posto ispitanika izrazilo da ima dosta ili vrlo veliko povjerenje, onda vidimo da taj kriterij zadovoljavaju samo Crkva, vojska i policija. U prve dvije institucije dosta veliko ili veliko povjerenje izraava neto manje od 70 posto ispitanika, a u policiju neto preko 50 posto. Na suprotnom polu daleko najnie povjerenje se izraava u politike stranke, u koje dosta ili vrlo veliko povjerenje ima samo oko 14 posto ispitanika. S druge strane, sindikati prolaze relativno bolje jer u njih izraava povjerenje ipak preko 40 posto dok se te brojke za Vladu i Sabor kreu oko 30 posto. Povjerenje u Europsku uniju (kao i u UN) je zapravo relativno visoko. Vie je od onoga u Vladu i Sabor. Dakle, elimo li napraviti neku grubu hijerarhiju povjerenja, onda su u prvoj grupi (od preko 50 posto pa do 70 posto onih koji izraavaju povjerenje) vojska, Crkva i policija. Drugu grupu sainjavaju sindikati i UN s neto manje od 40 posto onih koji izraavaju povjerenje, a u treoj grupi su Vlada, Sabor, TV i EU, gdje se povjerenje kree oko 30 posto.
90
U etvrtoj su grupi pravosue i tisak s povjerenjem od neto preko 20 posto ispitanika. Zaelje dre politike stranke s manje od 15 posto onih koji izraavaju u njih povjerenje. Grafikon 1.
Povjerenje u institucije UN EU Politike stranke Sabor
Institucije
Vladu Policiju Sindikate TV Tisak Pravosudni sustav Vojsku Crkvu 0 0.5 1 1.5 2 2.5 3
Mean
Prosjeno graani Hrvatske pokazuju vjeru u obrambeno-represivne i duhovne organizacije, dok je povjerenje u institucije koje ine kimu demokratskog sistema vrlo razliito. Tako politike stranke kao bitan dio pluralistikog sistema biljee ekstremno nisko povjerenje graana. Relativno bolje prolaze sindikati, koji se direktno bave socijalnim poloajem zaposlenih. Povjerenje u UN kao i u Europsku uniju ne odskae od povjerenja u domae institucije, a znatno su vie dobili povjerenja od domaih politikih stranka, pravosua ili tiska. Valja napomenuti da dobiveni rezultati ne predstavljaju neki hrvatski specifikum. Kao to, na primjer, pokazuju rezultati Eurobarometer survey 2001, i u veini zapadnoeuropskih zemalja policija je institucija u koju se iskazuje najvie povjerenja. Ona je institucija u koju se iskazuje najvie povjerenja u Danskoj, Njemakoj, Italiji, Luksemburgu, Austriji i Finskoj, a u drugim je zemljama pri samom vrhu (Hudson 2006). Vojska i Crkva nisu bile ponuene kao alternative. Podaci nisu komparabilni, ali moemo konstatirati da se u tim zemljama vie vjeruje Ujedinjenim narodima nego Europskoj uniji, ak bismo mogli rei da je relativno povjerenje u EU (u odnosu na druge institucije) vee u Hrvatskoj nego u veini ispitanih europskih zemalja.
91
b) Obrasci povjerenja Postavili smo hipotezu u kojoj tvrdimo da se povjerenje u Europu izdvaja kao nezavisna dimenzija u odnosu na povjerenje u domae institucije. Na to pitanje odgovorit emo koristei tehniku faktorske analize, a kao prvi korak, radi preglednosti, dajemo tabelu interkorelacija. Tabela 2. Pearsonov koeficijent korelacije povjerenja u razliite institucije
Pravosue Sindikate Povjereje u
Politike stranke
Policiju
Vojsku
Vladu
Sabor
Tisak
Crkvu Vojsku Pravosue Tisak TV Sindikate Policiju Vladu Sabor Politike stranke EU
.479(**) .249(**) 1 .319(**) 1
.117(**) .187(**) .360(**) 1
.186(**) .259(**) .350(**) .695(**) 1
.184(**) .263(**) .349(**) .352(**) .416(**) 1
.214(**) .368(**) .406(**) .283(**) .361(**) .414(**) 1
.212(**) .225(**) .235(**) .069(*) .121(**) .309(**) .298(**) .295(**) .127(**) .120(**) .463(**) .443(**) .401(**) .320(**) .283(**) .303(**) .313(**) .301(**) .322(**) .262(**) .377(**) .356(**) .305(**) .318(**) .285(**) .373(**) .333(**) .314(**) .312(**) .316(**) .514(**) .476(**) .346(**) .287(**) .275(**) 1 .829(**) .592(**) .397(**) .360(**) 1 .626(**) .386(**) .381(**) 1 .381(**) .320(**) 1 .762(**)
Svi su koeficijenti pozitivni i statistiki znaajni, ali ve povrna inspekcija tabele nam otkriva velike razlike u veliini koeficijenata. Tako je korelacija izmeu povjerenja u Vladu i u Sabor .829, a izmeu povjerenja u Europsku uniju i Crkvu .069. Ako gledamo instituciju po instituciju i ponemo s Crkvom, onda vidimo najveu korelaciju s povjerenjem u vojsku (.479), a najmanju s EU. Povjerenje u vojsku (osim s povjerenjem u Crkvu) ima relativno visoke korelacije s povjerenjem u policiju. S druge strane, vidimo da postoji korelacija od samo .12 izmeu povjerenja u UN i povjerenja u Crkvu i vojsku, a korelacija izmeu povjerenja u UN i Europsku uniju je .76. Razliite veliine korelacija upuuju na traenje obrasca, tj. da vidimo postoje li tendencije da pojedinac koji je izrazio visoko povjerenje u jednu instituciju ima tendenciju da izraava isto tako visoko povjerenje u neke druge institucije, a da povjerenje u neke druge institucije moe varirati u svim smjerovima.
92
UN
EU
TV
injenica je da upotrijebljena tehnika ocjenjivanja, a ne rangiranja, omoguava ispitanicima da izraze svoje povjerenje u sve institucije. Rangiranje bi (na primjer, u smislu pitanja u koju instituciju imaju najvie povjerenja) proizvelo drugaiju distribuciju odgovora. Kao to kae Inglehart: Istina je da ljudi najvie vole svoj kola, imati ga i pojesti, i to ne predstavlja problem kada nema potrebe izbora (Inglehart 1997:115). Inglehartova primjedba odnosi se na izbor meu politikama kada smo prisiljeni birati, tj. odrediti prioritete. U naem sluaju povjerenja u institucije, pojedinac nije prisiljen odrediti prioritete, tj. povjerenje nije ogranieno dobro. Povjerenje u jednu instituciju ni u kom sluaju ne iskljuuje povjerenje u drugu instituciju. Ocjenjivanje tako predstavlja realistinu imitaciju ivota. Iz injenice mogunosti pozitivnog ocjenjivanja (iskazivanja povjerenja) u vie institucija istovremeno proizlazi injenica pozitivnih korelacija59. Najprimjerenija tehnika koju moemo upotrijebiti u tu svrhu je faktorska analiza koja nam upravo otkriva klastere, tj. tendencije da odgovori na odreena pitanja (u ovom sluaju povjerenja u institucije) variraju zajedno, odnosno tvore sklopove meusobno povezanih povjerenja. Faktorska analiza daje odgovor o grupiranju povjerenja u institucije, tj. tendenciji da netko tko ima visoko povjerenje u instituciju X, ima i visoko povjerenje u institucije Y i Z, a istovremeno iz povjerenja u instituciju X nita ne moemo prognozirati o povjerenju u institucija A i B. Dakle, osnovni razlog zato provodimo faktorsku analizu je to to elimo vidjeti postoje li odreeni obrasci prema kojima se povjerenje u institucije kombinira. Faktorska analiza (tabela 3. na iduoj stranici) ukazuje da postoje etiri grupe faktora u koje se formiraju povjerenja u institucije. Time ujedno provjeravamo hipotezu o tome da povjerenje u Europsku uniju (i UN, iako nas to u ovom trenutku manje zanima) predstavlja posebnu dimenziju od povjerenja u domae institucije. Ta hipoteza je potvrena, jer kao to vidimo iz tabele 3., povjerenje u EU i UN se grupira kao poseban nezavisan faktor 3. Povjerenje u domae institucije nije homogeno, nego se takoer grupira u tri odvojena klastera. Tako prva grupa oznaava tendenciju da ispitanici na isti nain ocjenjuju svoje povjerenje u Vladu, Sabor i politike stranke. Taj faktor nazivamo povjerenje u Vladu, a zapravo odraava povjerenje u kljune institucije politikog sistema. Drugi faktor smo nazvali povjerenje u
59 Supstantivna interpretacija injenice pozitivnih korelacija mogla bi biti da imamo tendenciju da oni koji izraavaju povjerenje u jednu instituciju istu takvu tendenciju (povjerenje) iskazuju u druge institucije. Drugim rijeima, imamo razlike meu ljudima u generalnoj koliini iskazivanog povjerenja. To znai da bismo mogli ljude klasificirati po generalnoj koliini (veoj ili manjoj) povjerenja koje iskazuju u institucije. Iako je to interesantan smjer istraivanja, mi ga ovdje dalje ne slijedimo (vidi diskusiju o tome u Sekuli porer 2006).
93
medije, jer je njegova okosnica korelacija izmeu povjerenja u tisak i u televiziju, makar se zajedno s njima javljaju i povjerenje u sindikate i pravosue. No, ako paljivije pogledamo kolonu 2 (faktor 2) u tabeli, onda vidimo da je optereenje (korelacije pojedine estice s pretpostavljenim zajednikim faktorom koji povezuje tu grupu estica (tvrdnji)) za sindikat i pravosue znatno manje od onoga za TV i tisak. Konano, etvrti faktor nam pokazuje da postoji tendencija zajednikog iskazivanja povjerenja u Crkvu, vojsku i policiju, faktor kojeg smo nazvali povjerenje u uniforme. Tabela 3. Faktorska analiza povjerenja u institucije
Component 1 Crkve Vojska Pravosue Tisak TV Sindikati Policija Vlada Sabor Politike stranke EU UN .057 .116 .214 .125 .252 .054 .365 .895 .883 .649 .212 .178 2 .038 .156 .506 .878 .809 .402 .204 .186 .197 .200 .172 .146 3 .023 .098 .122 .134 .062 .225 .096 .113 .149 .411 .907 .913 4 .755 .768 .327 .018 .088 .266 .546 .168 .179 .090 .080 .107
Ta etiri faktora nam sada slue kao osnovica za konstrukciju skala. Inae, oni zajedno objanjavaju 67.725 posto ukupne varijance. Sve grupe tvrdnji koje sainjavaju jedan faktor podvrgli smo alpha testu da provjerimo pouzdanost skale, tj. bi li bila vea ako se neka tvrdnja ispusti, i na taj nain smo neke tvrdnje izbacili u finalnoj verziji skala. Konane skale koje nam predstavljaju zavisne varijable su sljedee: 1) Skala povjerenja u Vladu sastoji se od estica povjerenja u Vladu i Sabor dok smo povjerenje u politike stranke izbacili jer se time relijabilnost skale poveava od poetne .867 na .904. 2) Skala povjerenja u medije, koja se sastoji od povjerenja u tisak, TV, pravosudni sustav i sindikate, s alpha vrijednou .751. Skala sastavljena od
94
dvaju estica povjerenja u tiskane medije i TV je mnogo relijabilnija s alphom od .821. 3) Skala povjerenja u uniforme. Ovaj naziv smo stavili jer se on zasniva na inicijalno ekstrahiranom faktoru od povjerenja u vojsku, Crkvu i policiju, gdje onda i sveeniku odoru tretiramo kao neku vrstu uniforme. Alpha test skale je .616. Kada izbacimo povjerenje u policiju, alpha raste na .643 pa smo finalnu verziju te skale sastavili od dvije estice povjerenja u vojsku i Crkvu. 4) Skala povjerenja u Europsku uniju. Zbog teme rada ignoriramo injenicu da povjerenje u Europsku uniju ini zajedniki faktor s povjerenjem u UN i uzimamo esticu povjerenja u EU kao posebnu zavisnu varijablu. Time nam za daljnju analizu kao zavisne varijable slue etiri skale: povjerenje u Vladu, tisak, uniforme i EU. Grafikon 2.
Skale povjerenja prema grupama institucija Povjerenje u EU Skala povjerenja u vladu Skala povjerenja u medije Skala povjerenja u "uniforme" 0 0.5 1 1.5 Mean 2 2.5 3
Grafikon 2. pokazuje prosjeni intenzitet povjerenja u grupe institucija, mjereno pomou zajednikih skala. Tako je povjerenje u uniforme znaajno vie od povjerenja u ostale institucije, dok je povjerenje u Vladu, medije i Europsku uniju bazino na slinom nivou. Jo se jednom potvruje da povjerenje u Europsku uniju, premda se pokazuje kao zaseban faktor, ne odskae od povjerenja u domae institucije. Jedino to odskae je visoko povjerenje u uniforme, tj. u Crkvu i vojsku.
Grupe institucija
95
c) Faktori koji utjeu na povjerenje u grupe institucija Sljedei korak u analizi je odgovor na drugu i treu hipotezu o tome da socijalni poloaj uvjetuje povjerenje u institucije i o tome da je povjerenje odraz odreenog sklopa vrijednosnih orijentacija. Kako bismo odgovorili na to pitanje, koristimo se metodom multiple regresije, gdje gledamo jesu li indikatori socijalnog statusa i razliiti sklopovi vrijednosnih orijentacija (navedeni u dodatku o konstrukciji nezavisnih varijabla) prediktori povjerenja u razne grupe institucija. Sluimo se metodom postupne regresije, a u tabelama 4. su navedeni samo konani rezultati. Svaka nam tabela daje statistiki znaajne prediktore za svaku od etiri konstruirane skale povjerenja u grupacije domaih institucija i u Europsku uniju. Tabela 4. Regresijska analiza znaajnih prediktora (zavisnih varijabli) za svaku grupu institucija (nezavisnih varijabli)
Skala povjerenja u Vladu Skala korumpiranosti Skala patriotizma Stavovi prema seksualnom moralu Skala politikog autoritarizma R-Square Skala povjerenja u medije Skala korumpiranosti Skala politikog autoritarizma Skala autoritarizma R-Square Skala povjerenja u uniforme Skala patriotizma Skala seksualnih normi i abortusa Skala meunacionalnih odnosa Skala politikog autoritarizma Skala korumpiranosti Zanimanja Skala stavova prema sindikatu R-Square Skala povjerenja u EU Skala demokratinosti Beta -.122 Beta .223 .153 .124 .084 -.073 -.088 -.074 .193 Sig. -.122 Beta -.164 .150 -.117 .053 Sig. .000 .000 .001 .018 .026 .012 .029 Beta -.200 .113 .087 .079 .091 Sig. .000 .000 .002 Sig. .000 .003 .027 .046
96
Skala korumpiranosti Skala modernizma Skala spolnog konzervativizma Skala privatizacije R-Square
-.086 .082 -.088 .076 .038
-.086 .082 -.088 .076
U sluaju povjerenja u uniforme, objanjena varijanca (R-Square) skoro je 20 posto (19.3), to je za drutvene znanosti zadovoljavajua mjera objanjene varijacije zavisne varijable s uzetim nezavisnim varijablama. Ostale tri zavisne varijable imaju relativno mali postotak objanjene varijance nezavisnim varijablama. Tako je povjerenje u EU objanjeno samo s 3 posto varijance. Dakle, drugi faktori i njihovi sklopovi objanjavaju ostatak od 97 posto varijance. U sluaju skale povjerenja u medije i povjerenja u Vladu postotci objanjene varijance su samo neto vii, u prvom sluaju 5 posto, a u drugom 9 posto. Ne moe se govoriti da smo objasnili nae nezavisne varijable, jer je postotak neobjanjene varijance daleko vei od postotka objanjene, ali ono to moemo analizirati je relativni znaaj razliitih varijabli u objanjavanju onog dijela varijance koji je naim modelom objanjen. U prezentiranoj tabeli 4 dajemo samo znaajne standardizirane koeficijente (dakle, direktno usporedive, izraene u jedinicama standardne devijacije). Sklopovi znaajnih prediktora variraju od zavisne varijable do zavisne varijable, to znai da je povjerenje u grupe institucija objanjivo razliitim nezavisnim varijablama. Prva hipoteza, da je povjerenje u institucije odreeno socijalnim poloajem, ne stoji, tj. nije potvrena. Osim u sluaju povjerenja u uniforme, gdje se javlja poloaj u zanimanju kao negativno vezani faktor u objanjenju zavisne varijable. U objanjavanju ostalih (zavisnih varijabli) institucija ne javlja se ni jedna od upotrijebljenih varijabli socijalnog poloaja kao znaajna.60 Dakle, jedino se s viim radnim statusom javlja manje povjerenje u uniforme, ali i taj efekt je dosta mali. Konzekventno paralelni zakljuak koji moemo izvui je da povjerenje u institucije ovisi (ili je dio) vrijednosnog sklopa koji ne proizlazi iz socijalnog
60 Treba napomenuti da su Mishler i Rose (2001) doli do slinog rezultata za vei broj srednjoeuropskih i istonoeuropskih postkomunistikih zemalja. Socio-ekonomske varijable pokazivale su vrlo slabu vezu s povjerenjem u institucije. Jedina slaba, ali statistiki znaajna veza je ona s mjestom stanovanja. Oni koji ive u manjim mjestima pokazuju vii nivo povjerenja. Kod nas se takva veza ne iskazuje. Vrijedno je napomenuti da se za niz razvijenih zemalja javljaju mnogo znaajnije veze izmeu varijabli, kao to su materijalni poloaj ili/i obrazovanje i povjerenje u institucije (Freitag 2003, Putnam 2000), to otvara pitanje zato u postkomunistikim zemljama takve veze nema, dok je u nizu razvijenih zemalja prisutna.
97
poloaja. Kada traimo korelaciju izmeu socijalnog poloaja i povjerenja u institucije, ne ukljuujui u model ostale vrijednosne orijentacije, takoer se ne pojavljuju statistiki znaajni koeficijenti (radi tednje prostora to ovdje ne pokazujemo). Ovaj nalaz na prvi pogled izgleda dosta zauujue, naime odrednice socijalnog poloaja u svim istraivanjima pokazuju se kao znaajan prediktor stavova. Zato ne i u sluaju Hrvatske izuzetno je teorijski zanimljivo pitanje? Mogue objanjenje je da je hrvatsko drutvo prolo kroz sustav snanih revolucionarnih promjena u kojima se socijalni poloaj (mjeren kroz poloaj u zanimanju, obrazovanje, mjesto boravka i prihodi) velikog dijela stanovnitva toliko promijenio na gore ili dolje da se indikatori (socijalnog poloaja) koji vrijede u relativno stabilnom drutvu ovdje zbog turbulentnih promjena ne pokazuju kao valjani prediktori. To znai da znaajnost vrijednosnih orijentacija u objanjavanju povjerenja u institucije ne ponitava prvotno postojee korelacije izmeu socijalnog poloaja i vrijednosnih orijentacija, kao, na primjer, u sluaju nacionalizma (Sekuli 2005). To znai da povjerenje ovisi o vrijednosnim orijentacijama, a ne o objektivnom socijalnom poloaju. Ovaj nalaz je konzistentan sa generalnim trendovima u Europi gdje na primjer socijalni poloaj sve manje odreuje glasake preferencije. Knutsenova analiza to jasno pokazuje. Glasanje ovisno o klasnom poloaju je u veini europskih zemalja u konstatnom padu od 1970-tih pa do danas (Knutsen 2006). U slinom smjeru idu i nalazi Ivana ibera za Hrvatsku (2001) koji pokazuje eksplanatornu snagu religioznosti i samosvrstavanja lijevo-desno u imaginarnom politikom prostoru uz istovremeno statistiki ne znaajni utjecaj dobi, obrazovanja i zanimanja na stranaki izbor 19922000. Druga hipoteza je time potvrena, povjerenje u institucije ovisi (ili je dio) vrijednosnog sklopa. Tabela 4. pokazuje koje se vrijednosne orijentacije ili sklopovi javljaju kao znaajne determinante. Tako povjerenje u razliite grupe institucija ovisi u razliitim sklopovima vrijednosnih orijentacija. Jedina stavka koja se javlja u determinantnim sklopovima za sve grupe institucija je percepcija korumpiranosti.61 to ispitanici percipiraju da je korupcija vie proirena u hrvatskom drutvu, to je njihovo povjerenje u Vladu, uniforme ili medije manje. Interesantno je da je tada i njihovo povjerenje u Europsku uniju manje. Dakle percepcija korumpiranosti u Hrvatskoj smanjuje povjerenje u sve institucije pa i u Europsku uniju. (Implicirani kauzalitet je arbitrarno postavljen jer smatramo da je to plauzibilnije nego rei da smanjeno povjerenje u Europsku uniju poveava percepciju korumpiranosti u Hrvatskoj). Oito je da ispitanici generaliziraju svoje iskustvo o Hrvatskoj i na Europu. Ako je Hrvatska korumpirana, onda je vjerojatno i Europa. To je sasvim u skladu s izloenim mehanizmom u Andersonovom (1998) radu
61 O vanosti percepcije korumpiranosti za povjerenje u institucije vidi takoer tulhofer (2004).
98
o tome da ispitanici institucije Europske unije ocjenjuju u skladu sa svojim ocjenama domaih institucija. Razlog tome je jednostavno to to se u nedostatku informacija o europskim institucijama zakljuuje na principima analogije s domaima. Druga skala koja se javlja kao determinantni faktor povjerenja u svim grupama institucija (osim povjerenja u Europsku uniju) je politiki autoritarizam. injenica da je povjerenje u domae institucije to vee to je politiki autoritarizam vei, izgleda da nam otkriva jedan zanimljiv mehanizam. Povjerenje reflektira odreene autoritarne inklinacije ispitanika. Tu je od posebne vanosti da se autoritarizam ne pojavljuje kao determinantni faktor povjerenja u Europsku uniju. Prema tome, to povjerenje u Europsku uniju, za razliku povjerenja u domae institucije, nije refleks politikog autoritarizma. To svakako objanjava kako povjerenje u Europsku uniju predstavlja zaista odvojeni faktor, koji nije povezan s istim vrijednosnim sklopom kao povjerenje u domae institucije. Paljivija analiza sklopova vrijednosnih orijentacija koji uvjetuju povjerenje u razliite grupe institucija, bez obzira to je sklop determinanti razliit za svaku grupu institucija, i sadraj vrijednosti koje se pojavljuju moe se klasificirati u ire podgrupe, a ta klasifikacija nam daje jasan odgovor na treu hipotezu. Povjerenje u Vladu i povjerenje u uniforme je uvjetovano jednim tradicionalistiko-konzervativnim sklopom, dok je nasuprot tome povjerenje u Europsku uniju dio jednog modernistikog vrijednosnog sklopa. Pogledamo li koje su pozitivne determinante povjerenja u uniforme, vidjet emo da su to patriotizam, seksualni konzervativizam (protivljenje abortusu i predbranim seksualnim odnosima), sumnjiavost u mogunost meunacionalne suradnje (skala meunacionalnih odnosa) i politiki autoritarizam. Dakle, konzervativni stavovi u sferi politike, meunacionalnih odnosa i seksa. Tome se svakako treba pridodati i negativan stav prema sindikatu. Povjerenje u Vladu je sainjeno od potpuno sline kauzalne strukture. Iste dvije vrijednosti javljaju se kao pozitivni determinatori patriotizam i politiki autoritarizam, a tako i seksualni konzervativizam, iako ovdje u obliku druge skale seksualnih normi. U jednom i u drugom sluaju predominantni sklop determinacije je nacionalistiki, politiko-autoritarni i seksualno-tradicionalistiki. Povjerenje u medije ima mnogo manji broj detektiranih determinanti i oni zapravo ukazuju na jednu kontradiktornu i manje profiliranu strukturu determinanti. Tako je povjerenje u medije pozitivno determinirano politikim autoritarizmom (kao i povjerenje u Vladu i u uniforme), ali je negativno determinirano opim autoritarizmom. Opi autoritarizam, kao to vidimo iz
99
opisa skala koje sainjavaju tu nezavisnu varijablu, odraava vjerojatno dublju autoritarnu strukturu linosti (to je izraeno u esticama koje govore o dvije vrste ljudi, jakih i slabih kao i najvanije za djecu je sluati roditelje). U taj faktor spadaju i generalni stavovi da je uvijek loe ako zaposlenici imaju utjecaj na upravljanje (dakle antisamoupravni stavovi), kao i negativni odnos prema trajkaima koji su lijenine. Ti generalni autoritarni stavovi ine poseban faktor u odnosu na politiki autoritarizam, koji se sastoji od estica o slobodi govora, ulozi medija i pravosudnog sustava. Kako ta dva autoritarizma (opi i politiki autoritarizam) predstavljaju odvojene faktore odraava se i u injenici da oni determiniraju povjerenje u medije u obrnutom smjeru. Vee je povjerenje u medije onih koji su politiki autoritarni, ali manje kod onih koji su ope autoritarni. Dakle, povjerenje u medije ne bismo mogli jednoznano strpati u tradicionalistiko-konzervativni vrijednosni kompleks, iako ima takvih elemenata (povezanost s politikim autoritarizmom). Povjerenje u Europsku uniju upuuje na drugaiji sklop determinanti. Kao pozitivna odrednica javlja se skala modernizma i skala podupiranja privatizacije. Dakle, niti jedna od tradicionalistikokonzervativnih vrijednosnih orijentacija, koje determiniraju povjerenje u domae institucije, ne javlja se ovdje kao znaajna. Dapae, skala spolnog konzervativizma, dakle tradicionalno vienje odnosa meu spolovima, negativno je povezana s povjerenjem u Europsku uniju. Negativno je povezana i skala demokratinosti, ali ona je mjeavina demokratskih i populistikih stavova. Tako je jedna od njene tri estice komponenta antiintelektualizma, zatim anti-egalitarizma, ali i pozitivan stav prema medijima. Modernistiki stavovi (potivanje zakona, podrka sindikatima), kao i podravanje privatizacije, najjae su determinante povjerenja u europske institucije.
Zakljuci
Iz predstavljenog moemo zakljuiti da povjerenje u institucije varira te je najvie u vojsku, Crkvu i policiju. Povjerenje u Europsku uniju je na nivou prosjenog povjerenja u domae institucije. U tom smislu obrasci povjerenja u institucije ne pokazuju neka drastina odskakanja od povjerenja koje nalazimo u drugim europskim zemljama. Ne nalazimo tragova velikog entuzijazma i velikog povjerenja, ali ni ne moemo detektirati neko specijalno nepovjerenje. Faktorska struktura povjerenja nam pokazuje da se povjerenje strukturira u etiri osnovna faktora, od kojih povjerenje u Europsku uniju (zajedno s povjerenjem u UN) ini zaseban faktor. Protivno oekivanju, povjerenje u institucije nije determinirano socijalnim poloajem, ve je odreeno vrijednosnim orijentacijama. to moe znaiti da je hrvatsko drutvo prolo kroz turbulentne socijalne promjene koje su rezultirale promjenom
100
socijalnog poloaja velikog dijela populacije pa varijable socijalnog poloaja prestaju biti valjani pokazatelji. Vrijednosne orijentacije meutim utjeu na povjerenje u institucije. Visoko povjerenje u Europsku uniju je dio demokratsko-modernistikog kompleksa, a povjerenje u domae institucije je znatno vie determinirano konzervativno-tradicionalistikim kompleksom. Ljudi skloniji tradicionalizmu i konzervativizmu imaju tendenciju iskazivanja veeg povjerenja u domae institucije. Nasuprot tome, vie modernistiki orijentirani pojedinci iskazuju vei stupanj povjerenja u Europsku uniju. Povjerenje u medije (domae) nalazi se negdje izmeu tih ekstrema.
101
Literatura
Anderson, C. (1998): When in doubt, use proxies. Comparative Political Studies. Vol.31. 569-607. Baranovi, B. (2002): Mladi u Hrvatskoj izmeu nacionalnog identiteta i europske integracije, u: Iliin, V Radin, F. (ur): Mladi uoi treeg mile., nija. Zagreb. Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu/ Dravni zavod za zatitu obitelji, materinstva i mladei. 125-154. Coleman, J. S.(1988): Social Capital in the Creation of Human Capital. American Journal of Sociology 94, No. 395 Drui, G. (2005): Ekonomska politika i poduzetnitvo. HAZU. Zagreb Freitag, M. (2003): Social Capital in (Dis)Similar Democracies: The Development of Generalizes Trust in Japan and Switzerland. Comparative Political Studies. Vol. 36. 936-966. GfK Hrvatska Omnibus (2006.): Stavovi graana Hrvatske o EU, 20002005., Zagreb: http://www.mei.hr/default.asp?ru=136&sid=&akcija= &jezik=1 Grubia, D. (2005): Politika aksiologija Europske unije; ciljevi i vrijednosti europske integracije. U: Iliin, V (ur): Mladi Hrvatske i europska integra. cija. Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu. Zagreb 2005. Hudson, J. (2006): Institutional Trust and Subjective Well-Being across the EU. Kyklos. No. 1. Vol. 59. 43-62. Iliin, V. (2002): Mladi i politika, u: Iliin, V., Radin, F. (ur): Mladi uoi treeg milenija. Zagreb. Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu / Dravni zavod za zatitu obitelji, materinstva i mladei. 155-202. Inglehart, R. (1997): Modernization and Postmodernization. Cultural, Political and Economic Change in 43 Societies. Princeton University Press. Princeton. New Jersey Knutsen Oddbjorn (2006): Class Voting in Western Europe. Lexington Books. London. Boulder. McLaren, L. M. (2002): Public Support for the EU: Cost/benefit analysis of perceived threat? The Journal of Politics. Vo.2. Vol.64. 551-556. Mishler, W Rose, R. (2001): What are the Origins of Political Trust? Testing ., Institutional and Cultural Theories in Post Communist Societies. Comparative Political Studies. Vol. 34. 30-62.
102
Putnam, Robert (1995): Bowling Alone: Americas Declining Social Capital. Journal of Democracy 6, (1995): 65-78. Putnam, R. D. (2000): Bowling Alone: The Collapse and Revival of American Community. Touhstone. New York. Putnam, R.,. Gross, K. A. (2002): Introduction. Democracies in Flux, The Evolution of Social Capital in Contemporary Society, edited by Robert Putnam, Oxford University Press, 2002. Office of the National Statistics, Social Capital, A Review of the Literature. http://www.statistics.gov.uk/socialcapital/ 2001. Szczerbiak, A. (2001): Polish public opinion: Explaining declining support for EU membership. Journal of Common Market Studies. No. 1 Vol. 39. 105-122. Sekuli, D. (1997): The Creation and Dissolution of the Multinational State. Nations and Nationalism. No. 2. Vol. 3. 165-179. Sekuli, D. (2001): Je li nacionalizam hrvatska sudbina? Revija za sociologiju. No. 3-4. Vol. 32. 157-174 Sekuli, D. (2005): Sructural Determinants of Nationalism in Croatia. Referat podnesen na 10. godinjoj konferenciji Udruenja za prouavanje nacionalnosti. New York. Sekuli, D., porer, . (2006): European and Croatian Identity. Cognitive Mobilization or Latent Conflict. Referat podnesen na 11. godinjoj konferenciji Udruenja za prouavanje nacionalnosti. New York. iber, I, (2001); Politiko ponaanje biraa u izborima 1990-2000. U: M. Kasapovi (ur): Hrvatska politika 1990-2000. Fakultet politikih znanosti Sveuilita u Zagrebu. Zagreb. porer, . (2004): Knowledge Based Economy and Social Capital in Central and Eastern European Countries, Eastern European Economies, Vol. 42. No 6. pp 39-71 tulhofer, A. (2004): Perception of Corruption and the Erosion of Social Capital in Croatia 1995-2003, Politika misao. No. 5. Vol. XLI. 77-86. Tucker, J., Pacek, A., Berinsky, A. J. (2002): Transitional winner and losers: Attitudes toward EU membership in post-communist countries. American Journal of Political Science. No. 3. Vol. 46: 557-571.
103
JOSIP KREGAR
Pravni fakultet u Zagrebu
Demokratski deficit: to oekujemo i to imamo?

Deficit
Pojam demokratskog deficita kree od iskustva da nove demokracije ne uspijevaju postii efikasnost i stvarnu primjenu ideja i normi svog politikog, posebno ustavnog i pravnog poretka. Iz empirijskog istraivanja62 je izveden zakljuak (potvren faktorskom statistikom analizom) da sindrom demokratskog deficita podrazumijeva pojave odreenih nedostataka: korupciju, nedovoljnu samostalnost sudova, slabe organizacije civilnog drutva, slabe interesne organizacije i stranake sustave, slabost administrativne strukture i javne uprave te (ponekad) i nemogunost drave da ostvari suverenost i monopol sile. U nabrajanju obiljeja sindroma demokratskog deficita, slinost s ocjenom hrvatske situacije je oita. Slinost postoji, no vane su i razlike u interpretaciji. Prije svega, zato takve pojave nazvati demokratskim deficitom? Valjda zbog toga to su nae ocjene mjere vee od stvarnih postignua ili, konkretnije, zato to mislimo da bi hrvatska demokracija mogla biti bolja i potpunija. Moe se raditi i o tome da su naa oekivanja prevelika, da su nai standardi previsoki ili, pak, da je tempo mijenjanja polagan, sporiji od naeg nestrpljenja. Nai standardi i miljenja su globalna, a naa djelovanja i postignua lokalna.
62 Pojam je razvijen u recentnom radu M. Brusisa i P Thieryja: But democratization may become . stalled and new democracies are susceptible against the erosion of their normative and substantive content. The apparent persistence of defective democracies has shifted the attention of scholars from studying the causes of regime change and regime consolidation to exploring the quality and performance of democracy we assume that the relatively well-charted effects of institutional engineering in consolidated democracies of high-income industrialized countries can not be simply taken for granted in countries characterized by persistent defects of democracy. we argue that a high quality of democracy presupposes good governance, since assessing the quality of democracy leads the input-centered notion of a free and fair electoral process. ..We argue that good governance can not be restricted to the output-centered idea of an effective steering of society. good governance requires democratic accountability. .(1) The seven major deficiencies corruption, insufficiently independent courts, weak civic self-organization, feeble interest associations and party systems, lacking administrative infrastructure and a contested state monopoly on power are manifestations of three distinct defect syndromes that can be identified by a principal component analysis. The analysis shows that 73 percent of the variance in the configuration of the seven deficiencies can be explained by three underlying components. (9) M. Brusis, P. Thiery, Democracy And Governance; Exploring The Scope For Institutional Reforms; Martin Brusis And Peter Thiery, Center For Applied Policy Research, University Of Munich, Berlin, 5-10, listopad, 2005.
104
Drutvo
Ne vjerujem da su naa oekivanja prevelika. Ako pogledamo formalne dokumente od Ustava do strategija teko da se moemo zadovoljiti manjim ciljevima i niim oekivanjima. To su dokumenti koji su blii minimumu demokratskih standarda nego nekim nedokuivim ciljevima. No, dokumenti mogu biti, a kod nas i jesu, samo crno slovo na papiru. Ako, zanemarivi prirodne razlike, razmotrimo to bi bila prosjena, zdravorazumska razmiljanja o demokraciji, zakljuit emo da ni ona nisu previsoka. Meutim, odmah emo primijetiti da u takvim miljenjima ima puno osjetnih paradoksa: graani poriu vrline politiarima, a glasaju za njih, tvrde da ele osobnu slobodu, a zadovoljni su ako postanu klijentelistiki dodatak kakvom programu dravne pomoi, ele prava, ali ne i odgovornosti. Lako emo primijetiti da glavni akteri politikog demokratskog ivota sasvim jednostavno trpe kontradikcije u svojim politikim ili pak izbornim programima (zanimljivo, jo nedavno su se zaklinjali u programe, a danas govore o kraju ideologija i nemaju potrebe za ikakvim nacrtom programa). Promijeniti stranku je lako, jer se zapravo nita ne mijenja osim gazde kojemu se polau rauni. Univerzalne vrijednosti su podlone lokalnim varijacijama. Ratnim zloincima drava plaa obranu, iako je zadatak drave da promie zakonitost ili barem svoje obveze preuzete meunarodnim aktima. Ciljevi su nevani. Na primjer, nedavno je na visokoj razini promovirana nacionalna strategija za sljedeih deset godina, no svu pozornost je privukla usputna napomena o obaveznoj srednjoj koli, o emu, nota bene, nita nije pisalo u strategiji. Ozbiljni poslovi vanih reformi prikazuju se u obliku ritualiziranih postupaka i mantrama o europskim integracijama. Narod i mediji ponavljaju fraze koje ne razumiju ili koje im nita ne znae screening, benchmarking i slino a privid nacionalnog konsenzusa glume vane saborske institucije, koje su javno marginalizirane. Ne elim biti nepravedno jednostran ili kritian, no teko je ne primijetiti da je zajedniki nazivnik nasuminih elemenata konfuzija vrijednosti, nepostojanje agregacije interesa, artikulacije programa, davanja zajednikih ciljeva koji su temelj nekakvog vrijednosnog konsenzusa, predustavnog sporazuma o temeljima demokratskog poretka. Petnaest godina otprilike je vrijeme trajanja jedne generacije. U tih petnaest godina Hrvatska je u drutvenom sustavu doivjela duboke promjene. Treba vremena da se strukture smire, promjene stabiliziraju, odnosi i poloaji legitimiziraju i ustale63. To vrijeme skrauje izgradnja institucija i pravnih,
63 It may happen in the history of nation that commerce with foreign peoples, forced emigrations, discoveries, wars, create new poverty and new wealth, disseminate knowledge of things that were previously unknown or cause infiltrations of new moral, intellectual and religious currents Once such has set in, it cannot be stopped immediately. The example of individuals who have started from nowhere and reached prominent positions fires new ambitions, new greed, new
105
pravno pozitivnih normi, koje se ne naslanjaju nuno na tradiciju i svojim postojanjem stabiliziraju drutva. No, pravila i institucije dio su demokratskog deficita Hrvatske.
Pravila i institucije
Postaviti razliku izmeu pravila i institucija stvar je konvencionalnih razgranienja i definicija. U stvarnosti takvih granica nema. Posluimo se istim naelom izlaganja kao ranije. U Hrvatskoj zakonitost ne vrijedi mnogo. Zakoni padaju poput lavine propisa. Postoji vrsta ideja normativnog optimizma: to vie zakona, to bolje po vlast. Zakoni su fasada.64 Vrijeme poluraspada i trajanja pojedinog opeg akta se smanjuje. Rijetki akti preive promjene Vlade pa ak i oni koji reguliraju osnove stabilnosti pravnog sustava. Uistinu je drukije u stvarnosti, nego u zakonima.65 U Hrvatskoj institucije nisu dobile dobre ocjene. Prema ocjenama znaajnih institucija sudstvo je neefikasno i neprofesionalno, nesposobno uiniti znaajan iskorak od krize koncem prolog stoljea. Neki smatraju da je potkupljivo. Kao izlaz se pojavljuje dejuridizacija sudstva, zapravo privatizacija sudske funkcije (ovrhe, ostavine, razvodi). Dravno odvjetnitvo osim pohvala izvan zemlje ne moe se hvaliti uspjehom, policija jo manje, ali zato organizirani kriminal ima pozornost javnosti. Slino vrijedi i za javnu upravu. Gore je u lokalnoj samoupravi. Kriza institucije opi je i zajedniki nazivnik takvih ocjena. Ocjena je prestroga. I za pravila i za institucije potrebno je razdoblje izgradnje, vrijeme u kojem se kristaliziraju odnosi i nastaju strukture. Da bismo ublaili osjeaj pretjerane kritike i isticanja samo negativnog, smjestimo problem u vremenski kontekst.
energy and this molecular rejuvenaliation of the ruling class continues vigorously until a long period of social stability slows it down again. G. Mosca: On the Ruling Class 64 In models provide relatively accurate images of reality, it is practical to study the models, including on the administrative side, laws and regulations, since these provide good evidence of practice, and changes in them are followed by corresponding changes in practice. But where the formal models are far removed from reality, such study of legal and administrative models becomes increasingly legalistic; that is , it provides a less and less accurate picture of relity and an increasingly ineffective technique for changing it F.Riggs, Administration in Developing Countries: The Theory of Prismatric Society, Boston, 1964., 18. 65 We assume that the relatively well-charted effects of institutional engineering in consolidated democracies of high-income industrialized countries can not be simply taken for granted in countries characterized by persistent defects of democracy. we argue that a high quality of democracy presupposes good governance, since assessing the quality of democracy leads the input centred notion of a free and fair electoral process, M. Brusis, P .Thiery, Democracy and Governance Exploring The Scope for Institutional Reforms (Center for Applied Policy Research, University of Munich) Strategy Paper for the Transformation Conferences, Berlin,5-10 listopad, 2005.,3
106
Porast raznovrsnosti
U poecima moderne drave njene institucije su usmjerene na to da budu produetak volje vladara i koncentrirane na poslove vojske, policije, sudstva te financijske i diplomatske aktivnosti. Demokratske revolucije samu strukturu poslova ne diraju, ali bitno mijenjaju tehnike i zahtjeve regulacije: osnovno naelo je sloboda individualnog djelovanja, a osnovni zadatak drave da tu slobodu osigura. Jo je Weber, opisujui takvo razdoblje promjena, naveo promjene u shvaanju slube (radi se za plau, karijeru i penziju). U narastanju birokratske organizacije (hijerarhija, centralizacija, disciplina, napredovanje i imenovanje, neosobnost, pisana pravila) i, osobito, kvantitativnom i kvalitativnom porastu zadataka drave66, on razlikuje tri vrste poticaja kvalitativnih promjena drave u demokratskom poretku: politike initelje (steigende Bedrfnis einer an feste absolute Befreidung gewhnten Gesellschaft nach Ordung und Schutz), zatim socijalne initelje (sozialpolitischen Aufgaben), koji nameu nove zadatke dravi, te konano tehnike zahtjeve i tehnike (npr. izgradnja svjetionika) i komunalne slube koje se sluajem razvijaju u okvirima drave (npr. pota i zdravstvena sluba). Jednom stvoren birokratski stroj namee se drutvu, njega se ne moe jednostavno odrei ili zamijeniti. Sudbina drutva zavisi o njegovoj tonoj i besprijekornoj efikasnosti.67 Bezlian, a neizbjean birokratski stroj postaje instrument najgorih zloupotreba svakog gospodara koji mu se nametne. Meutim, prava eksplozija raznovrsnosti institucija i njihovih zadataka nastupa onda kada drava preuzme obavljanje zadataka javnih slubi. Kvantitativni porast upravnih zadataka, istovremeni porast njihove sloenosti,
66 M.Weber, Wirtschaft und Gesellschaft, Kiepenheuer & Witsch, Berlin, 1965., 164- 167, 703 738. 67 U svom recentnom govoru M. Camdessus, bivi direktor IMF-a, sveo je rizike u tri toke: prvo je mogua financijska nestabilnost, koja lokalne krize brzo pretvara u globalne (Meksiko, Rusija, Indonezija, Brazil), i s njom se meunarodna zajednica nosi uz sve vie tekoa. Drugi rizik je rizik marginalizacije. Zemlje koje nisu sposobne participirati u svjetskom napretku (ekspanziji trita) i koje ne postanu privlane privatnim investitorima bit e marginalizirane i zakinute za glavne stimulanse napretka konkurentske tehnologije, financijski kapital i sinergetske efekte koje nosi ukljuivanje u svjetsku ekonomiju. Trei rizik je izvan ekonomske sfere i odnosi se na napor da se nacionalne i regionalne posebnosti sauvaju kao njihove izvorne vrijednosti. To su naravno vanjski rizici, ali postoje i unutarnji: nefleksibilnost i neefikasnost drave, patoloke promjene birokratskog aparata (u rasponu od birokratske vlasti do korumpirane uprave). Nova je uloga i poloaj upravnih institucija, tonije institucija dravne regulacije. One nisu otuene, ve su partneri drutvu koje od drave preuzima zadatke i otkida institucije (civilno drutvo!), graani nisu podanici ili stranke, ve partneri i suradnici uprave, nositelji sasvim razliitih legitimnih interesa (prava, osobito ljudskih prava druge generacije, tj. ekonomskih i socijalnih prava). Zar sve nabrojeno a tie se iskustva do kojeg dolazimo analizom institucija i njihovih razvojnih tendencija nema posljedice na shvaanja fiskalne doktrine? Od drave koja pljaka podanike za vladara i njegov dvor, preko drave koja samo prua minimum sigurnosti, doli smo do drave koja brine za drutvo. Definiranje javnog sektora i institucija koje u njega spadaju sasvim je drukije. Musgrave to i priznaje:Potrebno je istaknuti da su ovdje prisutni ideoloki i vrijednosni sudovi. Instrumenti fiskalne politike mijenjali su se s promjenama fiskalnih ustanova.
107
potreba za profesionalizacijom i tehnikom opremljenou slubi, promjena metoda (osobito odstupanje od sile kao glavne metode) stvara dravu javnih slubi.68 Cijena drutvenih kompromisa zapravo se pojavljuje kao ekspanzija legitimnih zahtjeva za socijalizacijom drutvenih trokova i posebnih rizika. Politiki programi su i skupovi obeanja koji izazivaju realnu inflaciju proraunskih trokova i otuda samostalan, ne politiki, ve ekonomski i financijski problem. Ugroeni beskunici legitimno trae dravni smjetaj, nezaposlena mlade trai pomo, fiziki hendikepirani trae priznanje i ukljuenje u drutveni ivot. Nerazvijene regije trae poticanje razvoja, a razvijene solidarnost u eliminiranju razvojnih disfunkcija: sredstva za ekoloku zatitu, promet i energetsku izdanost. Dravna redistribucija nalazi se pod jakim pritiscima interesnih grupa. Umjesto zapovjedi i uredbi, trae se programi, umjesto kazni stimulira se ukljuivanje u rjeavanje problema i tehnika izvrsnost rjeenja koja se predlau. Iz tog rakursa demokracija kota. U tom svjetlu itam izlaganja o jednakosti u oporezivanju, prevaljivanju poreza, prevaljivanju tereta duga na budue generacije. Drava, konkretno Hrvatska, nije u stanju podnijeti taj pritisak. U tome se pojavljuje kao spas u redukciji prema jednostavnom liberalnom modelu, kojeg Fukuyama naziva less scope more efficiency ili reinventing government, more efficiency for less money. Koje su to konkretno mjere?
Mjere i njihova provedba

Te mjere nisu jednostavne. Zahtijevaju veliku politiku vjetinu, odlunost i legitimnost, a sve zbog toga to se ne mogu provesti petljavom politikom kompromisa i nagodbi. Ali, smatrane su nunima zbog uvjeta globalnog natjecanja. Ideja dobre vlasti zakonite, otvorene, transparentne, odgovorne, efektivne, efikasne, profesionalne, ograniene (jeftina, mala, uinkovita i cijenjena uprava, efikasan upravno politiki sustav, poteno pravosue i odgovorna i legitimna politika vlast) skupa je i politiki riskantna. S druge strane, poinje se doivljavati kao uvjet napretka, barem se tako ocjenjuje izvana, a sve vie i od strane poslovne zajednice (novih kapitalista) koji ele zatitu steenih prava, jaku dravu i efikasno pravosue (ukljuujui ovrhe!).69 Trai se vrsta ruka i sposobnost zatite interesa stranih ulaganja i domaih podu68 R. Musgrave, Kratka povijest fiskalne doktrine, Institut za javne financije, Zagreb, 1998., 9798. 69 Moemo rei da je takav stav izrazito jako odreen novim interesima. Pojednostavljeno reeno, potrebno je legitimizirati i pravno zatititi steevine pljake i privatizacije te rasprodaju nacionalnog bogatstva.
108
zetnikih slojeva, a obeava se bri ekonomski napredak, sigurnost law and order i zatien poloaj Hrvatske u irim asocijacijama. Budimo konkretni: u Hrvatskoj se takav program ne moe provesti. Politike reforme su zaustavljene. Primjerice, potrebna izmjena broja, oblika i veliine izbornih jedinica ne moe se provesti. Potrebna redukcija broja jedinica lokalne samouprave je nona mora svake vlasti. Urediti odnose u budetskoj raspodjeli ravno je otkriu kvadrature kruga. Socijalni mir postie se stvaranjem slojeva ovisnih o dravi, a drave su ovisne o vanjskom zaduivanju. To su strukturni uvjeti koji sada i ovdje, u Hrvatskoj, bude razmiljanja o obnovi autoritarnosti. Temeljem takve premise, izvedene iz zamisli da se autoritarnim voenjem izglade demokratski deficiti (zar nije oita kontradikcija i rizik takvog rjeenja?), ili jasnije da se samo silom autoritarnog poretka, ili barem vrstog i nepokolebljivog vodstva, mogu rijeiti problemi, na neformalnoj razini politikih elita, poinje se javljati kao jedini izlaz iz sadanjeg stanja. I druge okolnosti potenciraju taj rizik. Prva je tvrdnja da u Hrvatskoj ne postoji demokratska politika kultura. Ta injenica je uvjerljivo pokazana istraivanjima, trivijalno dokazana ekscesima masovnog negiranja demokratskih institucija, osnovnih standarda ljudskih prava i tolerancije. Zaboravimo trenutke u kojima se to jasno iskazuje na krajnje primitivan nain, uz psovke i glupave stereotipe. Zanemarimo povodljivost javnosti i lakou s kojom se mijenja miljenje veine. Zanemarimo i to da na politikoj sceni ostaju ljudi koji nakon svojih pogreaka zasluuju osudu, a ne zaborav ili ak oprost. Ono to je vanije od toga je latentna potreba za autoritarnim voenjem i vrstom rukom. Voom i liderom, jednim i ispravnim. Hrvatska sloga i vjera u Boga ba u neslonom i nemoralnom drutvu izgledaju kao prihvatljiva platforma obnove autoritarnosti pod krinkom konzervativizma. Druga je tvrdnja da u Hrvatskoj vlada situacija anomije. Anomija je odsutnost normi drutvene regulacije, konfuzija postojeih normi ili slom i nestajanje drutvenih normi. Anomija je stanje u kojem jednostavno nema normativne orijentacije, drutvena situacija u kojoj je djelovanje normi nepredvidivo. Anomija oznaava stanje uma onoga koji je izvuen iz svojih moralnih korijena, koji nema vie nijedan moralni standard, ve samo nepovezane porive, koji vie nema osjeaj trajnosti, obiaja ili obveze. Anomiki ovjek postao je spiritualno neplodan, pun razumijevanja za sebe, odgovoran nikome. On porie vrijednosti drugog ovjeka. Njegova vjera je filozofija odbacivanja. On ivi na tankoj crti osjeaja da nema budunosti ili da nema prolosti (McIver). Ne radi se o individualno-psiholokom, ve o masovnom fenomenu. Anomija je stanje loma drutvene normativne strukture, situacija kad norme ne postiu efekte regulacije i integracije. Anomija je drutveno stanje. U brzim promjenama drutva anomika situacija je stalan,
109
manje ili vie nametljiv pratitelj. Nestanak vrijednosti, slom snova i ideala, osjeaj tjeskobe i nesigurnosti, sumnje u vrijednosti svega to se stvaralo i za to se borilo. Neizvjesnost i sumnja nisu osjeaji koje imaju osjetljivi pojedinci, ve stanje drutva. Anomija, nesigurnost i nedostatak orijentacije rezultira stalnim pritiskom u smjeru obnove autoritarnosti. Oekivanja ljudi imaju sasvim jasne, stvarne i politike posljedice. Promoviranje liderskog principa politiki je dobitak. Oslanjati se na jednostavne i sigurne, makar netone, parole, strahove i predrasude pomae u pobjedi prema izbornim pravilima. A izbori se blie. Reforme su stale. Obiljeje trenutka su manevri zauzimanja poloaja toaka moi za izbore. Institucije imaju sjajne fasade i dobar pravni okvir, no jadne efekte i uinkovitost. Tek tanka i krivudava linija, koja se crta uz pritisak izvana, izmeu nezrele demokracije i autoritarne regresije dijeli autoritarnu prolost i europeiziranu budunost. Pritisak prema autoritarnosti moemo zvati i demokratskim deficitom.
110
Diskusija
SRAN DVORNIK Ovo je zavrno izlaganje zatvorilo krug budui da smo u prvom uli o tome kako nain izlaenja iz dravnog kapitalizma determinira mnoge stvari, ovo je sada na kraju vraeno na pitanje kako drava ima funkcionirati u funkciji kapitalizma kakvog nam ga je Bog sada dao. Izmeu tih dviju toaka uli smo sigurno dosta interesantnih teza.
MAJA UZELAC Samo jedno pitanje. Budui da proces demokratizacije i u Europi i kod nas ne moe postojati bez civilnog sektora, zanima me zato kolege Sekuli i porer nisu pitali, barem nisam vidjela navedene podatke u ovom istraivanju, o povjerenju u instituciju koja bi se mogla zvati organizacije civilnog drutva? Prema Gallupovom istraivanju koje i ubraja, najnevjerojatniji je podatak da upravo povjerenje u organizacije civilnog drutva nosi najvie glasova.
ORLANDA OBAD Imam pitanje za gospou Menari, nadam se da u ga uspjeti dovoljno jasno postaviti. ini mi se da ste rekli neto u svom govoru o tome, no samo bih htjela da mi jo malo vie o tome kaete. Vi ste kazali da je put ka demokratizaciji i na zapadu Europe i na istoku Europe zapravo slian i da su prije sto pedeset godina problemi s civilnim pravima bili onakvi kakve smo mi moda imali sada prije deset godina. Meutim, u jednom se, ja mislim, ti putevi jako razlikuju, a to je da su zemlje Zapada prije pedeset, sto, sto pedeset godina bile te koje su postavljale standarde demokracije, koje su bile predvodnica, avangarda u tehnolokom razvoju, akumulaciji kapitala i slino. Mi smo ti koji slijedimo, koji danas pokuavamo to nekako sustii. Mislim da u ovom procesu pristupanja Europskoj uniji imamo jedan problem to Zapad i Europsku uniju gledamo velikim oima. Moda, ini mi se, imamo problem s kompleksom kulturalne inferiornosti, civilizacijske inferiornosti, povijesne inferiornosti, i moda ne bez razloga. I u znanosti mislim da vlada jedan nakupaki mentalitet. Ovo to ste vi spomenuli copy paste. Dakle, naa birokracija se tako ponaa. Mi emo preslikati modele, a to emo poslije s njima to emo vidjeti. Mislim da i Europska unija na nas gleda na slian nain. Mislim da im se sviaju oni akteri na ovim prostorima koji im najvie
111
slie, dakle, politiari koji dobro govore strane jezike bez akcenta, koji su se obrazovali na Zapadu, koji su usvojili, nauili napamet formule, izriaj koji se od njih oekuje kada nastupaju prema Zapadu. Npr i turizam, reklamiraju se mali Pariz i istone Venecije, i tako, ini mi se da je to sve nekako povezano. Pa me zanima kako vidite kontekst pribliavanja Hrvatske Europskoj uniji iz tog odnosa sredita i periferije, kako mislite da e to utjecati, na kraju krajeva, na vrlo konkretne politike odluke po tom pitanju?
DUKO SEKULI Prvi, sasvim nenamjeran komentar ako govorimo da su nai politiari zarobljeni tehnologijom copy, paste. Meni se ini da oni koji hodoaste u nae krajeve dolaze iz velikih institucija Svjetske banke, europskih institucija, da su oni ampioni u koritenju tehnologija copy paste. Onda vam oni copy-pastiraju cijeli va rad, i uope ne spomenu da ste vi to napisali i onda se vi oito osjeate pomalo izrabljeni. Ovo je samo komentar na ono to je kolegica Orlanda Obad rekla. No bilo bi dobro vidjeti u dijalogu neto dobroga. Mi nismo skloni vidjeti dobroga, neko uporite za dijalog za izlaz iz situacije. Naime, vama je poznato da je kod nas obavljeno istraivanje europskih vrijednosti, da je ono raeno po jedinstvenoj metodologiji, da su podaci dostupni na tom i tom webu, da su napravljene komparativne analize i izdana je cijela serija opsenih studija o tome. U predzadnjoj koja je izdana izmeu ostalog stoji i jedna konstatacija da se meu zemljama nove demokracije istiu Slovenija i Hrvatska, npr. kada je u pitanju stav graana i njihov odnos prema dravi, da se graani u tim zemljama primjetno vie osjeaju slobodnim, vie osjeaju manje ovisnim o dravi i vie se dre da su oni zapravo kreatori svog ivota. Kada su rezultati toga istraivanja bili predstavljeni, kolega Frane Adam mi je svjedoio da je na konferenciji bilo reeno pa sasvim je jasno zato je tu Slovenija, no kako se tu nala Hrvatska? Nije nikoga tamo bilo od naih pa je Frane Adam probao cijelu stvar na neki nain objasniti.
ELJKA PORER Ja bih Silvi Menari postavila pitanje u vezi sa socijalnim kapitalom. Socijalni kapital referira se na norme vrijednosti, vrijednosti institucija, i uope, na jednu kulturu. Meutim, on je uvijek plod nekog odreenog historijskog razvoja. Historijski razvoj koji smo mi imali jeste prolaz kroz socijalizam, odnosno kroz komunistiki period. Naime, pitanje je kako je taj komunistiki period utjecao na daljnji razvoj socijalnog kapitala? Poto je u komunizmu bio dizajniran cijeli sistem odozgo prema dolje, prema tomu, to je bio jedan
112
dizajn. Taj dizajn oito nije funkcionirao. Poto nije funkcionirao, poto je drutvo bilo disfunkcionalno, cijeli socijalni kapital bio je tu da pomogne da to drutvo funkcionira. Dakle, socijalni kapital je nadomjestio disfunkcionalnost institucija koje su bile u komunizmu i on je omoguio da funkcionira. Osnovno pitanje je, sada, kako je takvo nasljee socijalnog kapitala koje je u stvari pozitivno, koje je omoguilo da disfunkcionalni sistem funkcionira, kako ono utjee danas na razvoj demokracije, razvoj trita, razvoj pravnog sistema? Jer upravo u tim dimenzijama, razvoja trita, pravnog sistema je socijalni kapital komunizma omoguio da drutvo funkcionira. Da li je to na neki nain sada negativni socijalni kapital i da li uope socijalni kapital moe biti negativan?
BRANIMIR BILI Samo kratko, potaknuo me profesor Kregar pa moda vie u formi pitanja i njegovog daljnjeg pojanjenja. ini mi se da je vrlo intrigantno progovorio o procesima visokog stupnja autoritarnosti i pojave u hrvatskom drutvu, pa me doista zanima tko sve u ovim suvremenim uvjetima, a moda i neoekivano, moe pogodovati proizvodnji ili podcrtavanju takvih procesa? Koliko to ine, recimo, suvremene europske strukture? Ili, s druge strane, domaa publika s ne ba visokim stupnjem zrelosti? I to prvi u sluaju kada moe maziti bez problema nove, ja ih neu nazvati umivene autokrate, ne znam to ete vi o tome rei; ako se potuju bespogovorno interesi moi; ako se bez problema nakon dvije ili etiri godine daju raznorazna obeanja koja se nikada ne moraju ostvariti. Volio bih uti od vas koliko to pogoduje procesima koja ste posebno podvukli?
VJERAN PIRI Ja se prvo ispriavam jer u dati jednu specijalnu perspektivu koja e biti iskljuivo vezana za Jadrana, iskljuivo vezana za dogaaje koji se dolje dogaaju. Ne mogu govoriti o teoriji, govorit u samo o praksi. Dvije osnovne vrijednosti koje smo oekivali kada smo bili srednjokolci nekada u Krku od Europe bile su demokracija i bogatstvo. Obe vrijednosti su doivjele kod nas bankrot. Kao prvo, u vezi s bogatstvom. Kod nas dolazi spekulativni kapital koji razara lokalne zajednice, devastira okoli i resurse kao to je voda, a funkcionira putem trijada koje se nalaze od lokalne zajednice koja je korumpirana, pa do struke koja ne priznaje pravila struke i radi bilo kakve urbanistike nacrte po nalozima kapitala, eura nepoznata porijekla. Kapitala koji je, rekao sam ovdje prije dvije godine prije prolih lokalnih izbora, nudio nekim nezavisnima na otoku Krku plaanje cijele kampanje ako se dopusti novi
113
golf teren. I gospodin moderator je rekao Welcome to democracy. Drugi dio prie koji se dogaa u vezi s time je da je bitno poznavati tko vlada naim opinama i gradovima na Jadranu. Veeras u Omilju imamo Vijee, veeras emo dopustiti prenamjenu sto pedeset hektara iz poljoprivrednog zemljita u golf teren. To je pola poljoprivredne povrine nae opine. Poanta je u tome da su kadrovi koji su ostali na otocima katastrofa. Vi imate jako malo ljudi koji teorijski uope mogu voditi lokalnu zajednicu. Od toga dio mrzi politiku i ne eli ii u politike stranke. Tko je dobar politiar zavri prije ili kasnije u Rijeci, pa ode u Zagreb, ili u Split, pa onda u Zagreb. Kadrovi koji su preostali isti su mediokriteti, koji su se u principu podijelili na pet, est stranaka i pola ih otpada zbog toga to su u opoziciji. Tako da ljudi koji danas sjede u vijeima vrlo esto pripadaju meu one koji ne mogu suvislo sloiti tri reenice. Mi ih zovemo hidrauliari, jer oni, recimo, u etiri godine mandata samo kau slaem se i dignu ruku. Jedini organ koji koristi je zapravo biceps ili triceps, valjda. Tako da praktiki ono to smo dobili s demokracijom na otocima i s dolaskom kapitala je jedna opa apokalipsa koja e imati fajrunt u veljai 2009. godine kada stupanjem Sporazuma o pridruivanju i stabilizaciji, praktiki vi vaem djetetu neete moi kupiti zemlju za kuu ili za masline jer e biti sve preskupo i mi emo zavriti kao neki domoroci u rezervatu. Sa stanovita naeg pogleda koji je veoma subjektivan, veoma specifian, potpuno teorijski neutemeljen, ali utemeljen na praksi ova pria s Europom je donijela katastrofu, jer je u doba socijalizma dobro utimana mjesna zajednica mogla promijeniti trasu auto ceste. Sto pedeset graana je moglo napraviti svata. A kolegica u porkim hlaama od piture je bila u Konavlima prije par tjedana, kao i profesor Kregar, bili su na tribini gdje je dvjesto graana pokualo napraviti minimalni demokratski standard barem u javnoj raspravi o prostornom planu. Znai, za nas je dolo do totalne devastacije tih vrijednosti. Dobro, ako ste bili previe opaki mogli ste dobiti batine u UDBI, mogli su vas staviti u zatvor ako je netko tamo htio ruiti neki prejaki projekt kao to je recimo Petrokemija, ali u principu je bio vei utjecaj graana na neke projekte opasne po okoli. U vezi s pravnom dravom jedan profesor na fakultetu u Rijeci, zajedniki poznanik profesora Kregara i moje malenkosti kae da je u Hrvatskoj svaka slinost s pravnom dravom sluajna. Mi smo upravo iznenaeni kada se dogodi pravna drava na naim otocima.... U vezi s civilnim drutvom, ini mi se da civilno drutvo ipak ima najjai utjecaj u javnosti. To vidimo preko medija, vidimo preko tih istraivanja. I ono to je najtraginije, za mene osobno, to je da ne razumijem to je to socijalni kapital zaista, ja sam glupi matematiar, ali poanta je da mislimo neke vrijednosti koje prepoznajemo, koje prepoznajemo u Statutu grada Dubrovnika gdje plemi koji je etrdeset centimetara uao u javnu povrinu na ulicu morao ruiti zid svoje palae. Prema Statutu Hvara koji je prije esto
114
godina ograniio koritenje poluotoka Pelegrina i Hektorovi je morao traiti dozvolu da moe tamo napraviti jamu za vapno. Imamo neke vrijednosti na otocima koje su opstale par stotina godina. Koliko ja shvaam Vinodolski zakonik je bio pokuaj da se na neki nain ogranii samovolja Frankopana. Ali ovaj dolazak kapitalizma, ovaj dolazak Europe, ovaj dolazak vieparlamentarne demokracije nama je dolje donio apokalipsu. Moda malo previe pesimistiki, ali vjerujte mi, nakon trideset sedam case-study-a koje smo proli kroz razne kampanje, to je induktivna metoda.
SRAN DVORNIK Toliko o idili lokalne demokracije, izmeu ostaloga. Imamo jo jedno javljanje u intervenciji u diskusiji. Ja bih onda, da bi smo ipak zadrali neke fokuse, molio da sada i uvodniari na to kau svoje komentare. A onda, poto e sigurno jo ostati vremena unutar ove rasprave moi e se javiti i drugi koji budu zainteresirani.
ELI PIJACA Ja u moda cijelu stvar malo banalizirati. Ja se nadam da mi kolege, uvaena gospoda sociolozi, nee zamjeriti. Za poetak imam pitanje za profesora Sekulia. Nisam ba sasvim razumjela na koji nain hrvatski graani imaju tako veliko povjerenje u uniforme, osobito u vojsku? Ovaj dio to se tie Crkve je moda malo ipak razumljiviji. Ovaj dio to se tie policije mi apsolutno nije jasan. Pa na koji nain ste doli do tih zakljuaka? Da li ste gledali po korumpiranosti u tom smislu, ili je to neka generalna percepcija? Ako moete malo to pojasniti. Druga stvar je to se tie povjerenja, isto tako, u europske institucije. Prije godinu dana sam itala jedno istraivanje koje je ini mi se netko radio za Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija u kojem je stajalo kako se to se tie nekog subjektivnog dojma u poznavanju institucija Europske unije i openito funkcioniranja Europske unije, nekih dvadeset posto graana na osnovi subjektivnog dojma izjasnilo da jako dobro poznaju institucije Europske unije. Ako se dobro sjeam, ti graani su bili mukarci, stariji od ezdeset godina koji su ivjeli u veim gradovima. Dakle, radi se, po mojoj slobodnoj procjeni, o umirovljenicima koji su vrlo vjerojatno doli do informacija. Koji itaju novine. Ono to mene zanima, itajui, recimo te podatke i razmiljajui o tome da graani, recimo, imaju jednako povjerenje u institucije Europske unije kao to imaju u institucije politike stranke govori o jednom temeljnom nerazumijevanju institucija Europske unije. Moda netko od prisutnih moe odgovoriti, na koji nain poveati razinu obrazovanja o Europskoj uniji meu graanima, o institucijama prije svega, i na koji
115
nain utjecati na taj neki porast informacija o samoj Europskoj uniji kako bi uope mogli donositi neke zakljuke? I trea stvar, nekako se ne mogu oteti dojmu, da zakljuim, kako ova dananja rasprava pokazuje kako imamo jedan nevjerojatna sraz izmeu gostiju koji su ovdje doli izvana i koji su na neki nain dosta euro-optimistini, odnosno imaju jedan pozitivan stav prema Europskoj uniji i govornika iz Hrvatske i sudionika ove rasprave koji su, ne bih ak rekla ni euro-skeptini, koji su euro-ravnoduni, moda europesimistini. Pa bih u tom smislu voljela uti neki komentar od sudionika iz drugih zemalja, zemalja lanica Europske unije da to prokomentiraju kako im se to ini zato to mi se ini da je ova rasprava odrana prije godinu, dvije da bi stav sudionika bio znatno drugaiji, da bi bio jedan dosta optimistiniji stav koji bi se kretao iz neke eu-forije do moda ak euro-filije. Ja moram rei da sam ja, jo uvijek, barem to se tie ove praktine razine, prilino euro-filina. Ja u to krajnje banalizirati. Meni je vrlo privlana ideja o tome da uemo u Europsku uniju i da ne moram vie ii na posebne izlaze na aerodromima na granicama, do toga da moje dijete moe jednog dana studirati u svim zemljama Europske unije ravnopravno, pa i, da krajnje banaliziram, da se, kada kupujem stvari u IKEI ne moram znojiti na granici ekajui da li u morati platiti carinu ili ne.
SRAN DVORNIK Inae premda je prerano da se sada daje osvrt na cijelu ovu dananju raspravu zapravo mislim da nije samo moj dojam da je ovo ve zapravo prakticiranje jednog sasvim racionalnog stava prema tome. Ovo vie nije imalo onaj deklaratorni i sveani ton, jesmo li mi za ili protiv, ne radi se o fatalnim pitanjima, nego je sada to sve toliko blizu. Promatramo to u detaljima i poinjemo primjenjivati kriterije koji su nam poznati iz odnoenja prema naem politikom, bilo institucionalnom, bilo neformalnom okruenju i tu onda imamo razliitih tonova. Ovo je sigurno interesantno pitanje. Usporedba razliitih dojmova tako moe biti dobar doprinos naem razgovoru.
SILVA MENARI Ja u brzo. Imam tri ili vie pitanja. Jedno je proces uenja. Recimo, da ga svodim na to i koje su konzekvence. Drugo je eljkino pitanje o socijalnom kapitalu u bivim reimima, jako zanimljivo. A prije toga bih rekla mladoj kolegici. Ovdje doista nije pitanje euro-skepticizma, euro-filije, fobije. Zato nije? Zato jer smo svi mi tko god ovdje sjedi na neki nain znalci. Za nas to pitanje nije legitimno. Nema tu vie opredjeljivanja jesmo li za ili protiv. Naravno, da smo za kao strategiju. To uope nije upitno. A generalnoj publici
116
ne treba moda neke dileme niti iznositi, jer bi ju tek onda zbunili. Ovo je racionalni razgovor ravnopravnih partnera, ovo je ve put, to je dio odgovora i vama kolegice. Mi smo potpuno svjesni ne samo neminovnosti, nego i korisnosti od IKEE do pasoa na prijelazima, ulazima u Europsku uniju, prije svega standardizacije, ovog i onog. Neemo o tome gubiti rijei. S te strane me nazovite i euro-entuzijastom, nije vano, ali ja sam potpuno svjesna i sasvim sigurno na svom specijalnom podruju, to su recimo migracije, svih moguih konotacija tog ulaska. Bez obzira na to to moji kolege pregovarai kopiraju ono to moraju kopirati od Europe, ovdje je i izvan toga ostalo to to emo mi kopirati, recimo, na ovom mom podruju koje ja znam od Europe je pet posto itavog problema. To su fenomenalne institucije, pravo azila, izbjeglice... ali ostaje jedan ogroman problem koji je vezan na specijalni poloaj Hrvatske u migracijama, i u ovom sluaju nikakva Europska unija nee rjeavati nego samo mi. Sada dolazim na prvo pitanje. Ta komunikacija mora biti dupla. To mora biti komunikacija. Znai copy paste period neka proe, ali onda doista doe odravanje i podravanje tih institucija u ovoj dravi koja jo dugo treba protravati kroz ono to su drugi protrali. Ja, naime, pod stare dane, potpisujem to da europske drave moraju na neki nain protravati kroz iste faze razvoja demokratizacije. To je bilo pred par godina jo teko poduprijeti, ali izgleda da nema druge. To sasvim sigurno ne vrijedi za islamske i ostale zemlje, tu se jo specifinosti kao to kaemo eksportiranja liberalizma nisu niti odredile, niti smo to dotakli. to se tie socijalnog kapitala u socijalizmu, malo prije je kolega o tome govorio. Ja definiram socijalni kapital kao jednostavno spremnost na kooperaciju, to znai da se prijee vlastiti prag, to su te stare stvari, i da se neto od mog vlastitog komoditeta rtvuje kako bi profitirala zajednica. E, vidite, to je kroz one male rupice mjesnih zajednica postojalo kao kooperacija, samo to nikada nije doivjelo institucionalizaciju u dravi. Vieinteresna mjesna zajednica nikada nije prela u vieinteresnost na viem nivou i tu je kraj razgovora o socijalnom kapitalu u doba socijalizma. Taj isti kompleks socijalnog kapitala FFF firm, family, friends funkcionira svugdje u svim tradicijama s uvijek istim rezultatima. Nae je pitanje da je redefiniramo u namjernoj rekonstrukciji drutva i stavimo na neki drugi nivo.
DUKO SEKULI Moe samo kratko potpitanje. Dakle, Silva razlikujui da imamo neto to je povezujui socijalni kapital i neto to je premoujui socijalni kapital, kako se stvari odnose na toj relaciji ? Nije socijalni kapital univerzalna kategorija. On se po sebi razlikuje i ima neke razliite funkcije u razliitim drutvima.
117
SILVA MENARI Fantastino. On je rezultat razliitih funkcija u razliitim drutvima i upravo to je ono to naglaavam, to je najupitnije u copy paste tehnologiji Europske unije. Definirati vlastite idiosinkrazije. Definirati najosjetljivije toke u vlastitom drutvu. To jo nitko nije uradio kod nas.
DUKO SEKULI Veliki akt kojim se nekog uinilo bogatim, druge siromanim to je generalni urbanistiki plan grada Zagreba. Javili su se sporni momenti. I nije imao tko posredovati da se stvari rijee. Zamolili su ugledne profesore Arhitektonskog fakulteta da oni posreduju. Mi bismo rekli to je sada na djelu jedan povezujui socijalni kapital. Oni e zaloiti svoje povjerenje. Oni e posredovati kod relevantnih dionika koji tamo imaju svoje interese, pa e oni rei neto to je prihvatljivo. I onda se javila naa javnost i ukorila je tu gospodu koliki su honorar dobili za taj posao? Oni su se povukli i rekli: ujte, mi neemo izloiti na ugled, povjerenje koje mi zasluujemo u javnosti za nikakav honorar i ne elimo ii u taj posao.
SRAN DVORNIK To dodue neto govori i o neem drugom, o kapacitetu za politiko djelovanje. A to je moja poanta. Naime, koja vrsta ugleda? Struni ugled bez investiranja tog uloga u javnu raspravu, ulaska u javnu arenu i podnoenja one uvene kuhinjske vruine, to je naprosto jo jedna stvar koju treba imati, ali velim, to je ira pria.
DUKO SEKULI Da ponem s odgovorima. Koji puta rezultati vam pokazuju da nemate smislene interpretacije. Ni ja nisam znao da ljudi toliko vjeruju policiji, ja se s vama mogu sloiti da je to zanimljivo, moda ne mogu ni ja vjerovati, ali to je injenica. injenica bazirana na emu? Jedino si moemo postaviti pitanje da li je moda loa tehnika dovela do iskrivljene injenice? Ja ne mislim tako. To su jednostavno bila pitanja ljudima da iskau svoje povjerenje na odreenoj skali, recimo to tako, od jedan do etiri. Nita nije spreavalo nae ispitanike da iskau visoko povjerenje u sve institucije. Dakle, ako ste vi rekli ja vjerujem u Crkvu, vi ste, isto tako, mogli rei ja vjerujem u Europsku uniju. To nije bilo biranje imam povjerenje u ovo pa onda nemam ansu
118
izabrati ono drugo. Vi ste nezavisno iskazivali svoje povjerenje u nezavisne institucije, a ovo vam je zbroj kako su ljudi izraavali svoje visoko povjerenje. Ja mogu biti s time zadovoljan ili nezadovoljan. Mogu biti zauen ili nezauen, ali injenica je da ljudi najvie vjeruju Crkvi i vojsci s distancom, pa onda policiji, bez obzira na sve skandale, ali policija ostaje ona kojoj najvie vjeruju nakon Crkve i vojske. I te tri institucije su jedine institucije u koje vjeruje vie od polovine graana. Ako je to nekakvi arbitrani catching point ili ona toka u koje institucije vjeruje vie od pedeset posto graana Hrvatske. To su te tri. Crkva, vojska i policija. Sve drugo je pedeset ili manje. S time da su politike stranke sasvim dolje na dnu. Dakle, to je jednostavno rezultat toga. Ono to ste vi sada rekli to ovdje nije dalje ispitivano, ali je legitimno pitanje, postoje druga istraivanja koja su se time bavila. Iako mi direktno u ovom istraivanju nismo to ispitivali, ono to sam prije rekao da socijalni poloaj nije koleriran s povjerenjem u institucije zapravo daje negativni odgovor na tako postavljenu hipotezu. Ako pretpostavimo da ljudi vieg socijalnog poloaja, sveuilini profesori imaju vie kontakta s Europom nego nekvalificirani radnici to se ne odraava u generalnom povjerenju o Europi. Iako ovo to smo, isto tako, primijetili, ne znam to ste konkretno mislili, da smo imali tu diskusiju pred par godina moda bismo bili optimistiniji? U generalnom smislu ja bih rekao to moemo interpretirati to vie znamo, to manje smo optimisti. to se vie pribliavate Europi, osjeate, to ste vi govorili, kapital koji dolazi, onaj koji ste sanjali: kapitalizam, evo vam ga, tu je. I demokraciju ste sanjali. Danas imate politike stranke. Evo, kakvo imate povjerenje u te politike stranke. Iskustvo, bez obzira na to to se u naem istraivanju to ne iskazuje, ja bih rekao da generalno historijsko iskustvo vaa idealizirana oekivanja dovodi u realni okvir. Pitanje o civilnim institucijama. Odmah da kaem, ja isto smatram da je to jako vano. Znate kada sam bio kod kolega na Filozofskom fakultetu, onda su mi rekli a nema nita o sveuilitima, gdje ti je povjerenje u sveuilite. Da to objasnim, nema nikakvog teoretskog razloga zato nema civilnog drutva. Onda moemo ii u dinamiku kako se formuliraju istraivaki projekti koji su rezultat rada vee grupe ljude. Ovo je istraivaki projekt koji je rezultat velikog tima s nekoliko institucija. Onda je tu borba to ulazi, to izlazi. Ja, recimo, uope nisam bio prisutan ovom dijelu kada je to bilo formulirano. Dakle, netko je izborio da to i to ulazi, i svaka stavka vam i kota odreenog novca. Prema tome, to znai kada ue neto unutra neto drugo mora ispasti. Uope ne znam zato je ovo ulo, a ono ispalo itd.
MAJA UZELAC Samo kratki upit. Kada kaete da ne znate zato niste ukljuili, meni je razlog toliko vaan jer se radi o demokratizaciji, demokratizacijskim procesima. I
119
ini mi se da se mora ukljuiti povjerenje u tako neto, u institucije koje nastaju kao valjda rezultat ili istovremeno poticaj za demokratizaciju, jer se radi o sudjelovanju graana u sferi zajednikih interesa ili potreba. To mi je izgledalo jako nuno da se ispita. Ja znam da ste vi uvjetovani novcima. Kao i svi mi kada se natjeemo u nevladinom sektoru za neki projekt. Meutim, zauena sam. Eto.
DUKO SEKULI Dijelim va skepticizam. Ja znam da je glavni referentni okvir kod diskusije bila komparabilnost. Prema tome, iz toga mogu indirektno zakljuiti da u istraivanjima na kojima su se referirali oni koji su neposredno sastavljali ovaj dio upitnika vjerojatno nije u svim tim istraivanjima civilno drutvo bilo prisutno, pa su ga bacili van. To je takvo objanjenje koje nema teoretskog osnova. Tako izgleda u stvarnosti.
JOSIP KREGAR Tek dvije stvari ukratko. Prvo, ja sam govorio o autoritarnosti i riziku povratka u takav politiki sustav zbog toga to mi se ini da su evidentno neki mehanizmi koji su sluili obrani od toga poeli zakazivati. Od slobode tiska ili medija, koja je u krizi, pa do zapravo nestanka oporbe i opozicije, ona je puno manje glasna. I mislim da e se to nastaviti. Mislim to i zbog toga to vrijednosna situacija, odnosno tradicija, odnosno negativni socijalni kapital daje razloga za misliti. Drugo, institucije ne funkcioniraju kako bi trebalo. A sada dolazimo do treega. Vi pitate koji su akteri i slojevi koji u tom smislu idu? Ja u identificirati tri takve skupine, gdje mislim da je njima u glavi jedno, a rade drugo. Prvi i najjai pritisak u smjeru autoritarnosti daju, ja bih to nazvao klijentelistike skupine u drutvu. Klijentelistike skupine u drutvu: veterani, studenti, radnici i naroito suvini slubenici. Oni smatraju da je to obrana njihovog interesnog poloaja. Oni smatraju da je autoritarnost neto to e njima pomoi da zadre drutvene pozicije koje su stekli u jednom takvom sistemu ili koji bi im takav sistem jamio. Druga skupina, mislim sve jaa, je zapravo skupina poslovnih krugova. Ja u vam to ilustrirati. Ja sam bio nesvjestan toga, sve dok u raspravama o korupciji nisam shvatio da upravo takvi krugovi predstavljaju najjae zagovornike otrih mjera protiv. Njih zanima tko u ovom drutvu moe provesti mjere koji oni smatraju poslovno nunim da bi mogli ovdje djelovati i investirati. Pazite, hrvatska privreda, banke osobito, osiguranje itd. u velikoj mjeri su u rukama takvih slojeva. Oni zapravo sasvim razumno oekuju da e netko braniti njihove interese. Oni vide da ovo nije situacija koja njima pogoduje. Oni vide da bi
120
njima bilo bolje da imamo jednu vrstu, solidnu vlast, ma kako je mi konstituirali i opravdali, koja e izvriti ono to treba u ovom trenutku, radi ekonomskog razvoja. Podjednako su tu vani domai i strani. I trea skupina je Crkva. Crkva po svom osnovnom stavu zastupa jedan takav sustav, ali smatra da je obrana vrijednosti koje zastupa mogua samo uz vrstu, jaku vlast koja e ju zapravo obraniti od utjecaja globalizacije, ili negativnih utjecaja Europe ili kakogod to nazvali. Naravno da su to suprotni zahtjevi, da ti slojevi zapravo interesno ne ele isto, ali su podloga i saveznici moguih autoritarnih skretanja u budunosti. Kako e to izgledati ja ne znam. Velika koalicija, gubitak uope postojanja oporbe ili daljnje guenje slobode medija, sve su to mogui oblici. Drugo. Copy and paste tehnologija. Ne bih rekao da smo postali euro-skeptici, nego zapravo dijelimo zabrinutost zbog toga to smo vidjeli da neke mjere koje smo sami zagovarali, koje smo zapravo preuzeli iz europskog zakonodavstva ili slino, ne daju rezultate. Zabrinuli smo se kada smo vidjeli da Bosna koja se nalazi zapravo pod pravim patronatom, voena od racionalnih i rekao bih dobronamjerno europski orijentiranih ljudi nikako ne postie ono emu tei. Mi smo se zabrinuli onda kada smo vidjeli da identina rjeenja daju sasvim druge efekte ovdje. Sjetite se, ja sam toliko pisao i zalagao se za instituciju ombudsmana, odnosno pukog pravobranitelja. Dobili smo instituciju pukog pravobranitelja kojem je glavna reenica bila da on radi u diskreciji da javnost ne bi znala to on radi. Ne mogu se dosjetiti veeg apsurda od toga. Desetljee smo se zalagali da suce stalno za cijeli ivot odreuje jedno sudako tijelo. I onda kada smo to postigli, onda smo vidjeli da smo zapravo postigli jedan straan efekt, da to uope ne jami nezavisnost sudstva, ne jami nikakvu drutvenu odgovornost. Ili ne jami obranu od politikih kriterija, da je ba mogue potpuno suprotno. U tome smo se, na alost, opekli. Ali u tome postoji izvjestan proces uenja koji ja vidim kod europskih institucija. Za Hrvatsku oni su predvidjeli drugaije kriterije, ono to zovu banch marking. Na primjer, ne istrauje se samo slovo na papiru, nego njegova implementacija. To je jedna novost koju su oni nauili u ovoj regiji da nije vano to pie, iako su ranije vjerovali da je vano to pie na papiru, nego ono to se provodi u stvarnosti. Tu smo se i mi nauili. Samo, tu nam se cijeli problem vraa u tome to mnoge institucije koje bi htjeli kopirati ne moemo upravo zbog toga to ne moemo financijski izdrati, to je prvo ogranienje. Nemamo dovoljno ljudi za njih. I zapravo svjesni smo toga da ne moemo drukije nego simplifikacijom postii neke ciljeve koje zovemo europeizacija. Copy and paste sistem zbog toga je kod nas jedna nezgodna i opasna stvar koja pae samo na izoliranim podrujima, recimo, ekonomije. Mi smo potpuno imitirali njemaki trgovaki zakonik, to kae njegov autor. Bolji je na trgovaki nego njegov izvorni njemaki, jer smo mi upisali sve ono to je praksa njemakog Vrhovnog suda. To je djelomino tono, ali tu ak i funkcionira. To je ta opasnost koje smo postali svjesni i zbog toga izgledamo oprezniji, ali nikako ne moemo zaboraviti to
121
da ba europska perspektiva nama predstavlja glavnog saveznika u ometanju tendencija autoritarizma. Tek s Europom mi se moemo od toga obraniti, inae moda bi ve tamo bili.
BRANIMIR BILI Ja ne znam jeste li u ovom dijelu, profesore, zaboravili ili smetnuli s uma, primjere meunarodne legitimacije autoritarnih ili demokratskih procesa. Primjerice, gospodin Piri je govorio ukoliko gospodin predsjednik, nije uputno o imenima govoriti, gura projekt Druba Adrija, onda e odmah imati potporu gospodina Putina i namirenje klirinkog duga. Ako gospodin Sanader potpie sporazum s Austrijom itd. imat e odmah pozive na golf susrete, balove itd. Ako gospodin Mladen Baji napravi odline poteze koji e imati meunarodne implikacije, gospoa Carla del Ponte s pravom e rei da je to izvanredno. Ali nemate ni jednog primjera proganjanja organiziranog kriminala i korupcije u Hrvatskoj. Sami ste to dotakli. Ne znam jeste li me razumjeli?
JOSIP KREGAR Razumio sam. Samo ne elim s prljavom vodom baciti i dijete. Znate. Jer ovakav stav, kada se zauzme, daje se vjetar u jedra jednom zapravo izolacionistikom stavu koji tu vlada od Europe i od svijeta ne dobivamo nita, to je samo smetnja naim tradicionalnim duhovnim vrijednostima. Mislim, da je Duko vrlo plastino to pokazao tako da se meni ini da ne treba, to treba imati na umu, jer to je realnost, ali ne moemo u tome otii predaleko, jer onda bismo zapravo smatrali da izolirani i usamljeni moemo bolje. Ne moemo.
VESNA MIHOKOVI PUHOVSKI Ja sam se mislila javiti kasnije, jer ono to sam prvotno htjela rei vie spada u ovaj trei panel, posebice izlaganje koje emo uti od gospodina Beovana. Prvo, htjela bih jo jedan komentar na istraivanje koje nam je prezentirao gospodin Sekuli i raspravu koja je uslijedila. Naime, to se tie ovog razgovora o istraivanju tu bih htjela samo podsjetiti na dvije stvari. Prvo, vjerojatno da je ovo istraivanje koje je provoeno raeno danas kada je niz pokazatelja ukazalo na razno razne skandale i unutar Crkve i unutar zbivanja tko su i to rade u policiji moda bi dobili i druge pokazatelje. Drugo, to se tie tih istraivanja ini mi se da vrlo esto upadamo u jednu zabludu druei
122
se meusobno gdje smo i nekako i po stupnju obrazovanja i vrijednosnih orijentacija vie-manje slini, zaboravljamo da u Hrvatskoj postoji jedva sedam posto visokoobrazovanih ljudi i da ovo to mi u Zagrebu vidimo nije isto kao ono to se deava tko zna gdje. Drugo, ono to sam htjela rei proizlazi naravno iz moje pozicije. Ja se bavim obrazovanjem. Danas je ve bilo dosta govora o tome, a ini mi se da e jo biti, o stvaranju demosa. Demos je, dakako, izuzetno potreban Hrvatskoj, ne samo radi toga to e ona, a oito da hoe, o tome nema dvojbe, ui u Europsku uniju, nego radi same Hrvatske i radi pozicije tih istih graana Republike Hrvatske u Europskoj uniji, odnosno glede njihovog statusa koji e imati. Mnogi od nas koji ovdje sjedimo zalaemo se da se politika kultura ili civil education ugradi u obrazovni sustav Republike Hrvatske, od djejih vrtia, po cijeloj vertikali, do sveuilita, posebice na fakultete koji obrazuju budue uitelje. Mi u deset godina to pokuavamo, jo to nismo uspjeli. Meutim, htjela bih vas podsjetiti, iako to vjerojatno znamo, da demos nije trava, a ak i kada bi bio trava, sjetimo se onog vica o susjedu Balkancu i engleskoj tratini, da bi tratina bila zelena, meka, bogata, gusta, nju treba etiri stotine godina zalijevati i iati. Ja ne znam tono, pokuala sam izbrojiti, ali ne znam da li je ministar Primorac sada esti ili sedmi ministar u Republici Hrvatskoj od njezine neovisnosti, ali moda se moemo ponadati da e osmi povjerenik konano dovesti do ozbiljnog bavljenja vladavinom prava, demokracijom i ljudskim pravima.
VJERAN PIRI U vezi informacija. Svakoj obitelji na moru proe godinje kroz kuu pet, deset obitelji stranaca, uglavnom iz EU-a. Kroz moju tvrtku, turistiku agenciju, proe deset tisua ljudi iz dvadeset est zemalja, sve zemlje EU, osim Portugala. Svi, ama ba svi se ale, da gore ive nakon Europe. Naa spoznaja je empirijska. Talijani kau, kada je doao euro, cijena je skoila, a nitko od Latvijaca, Estonaca, Islanana, kako god hoete, nitko ne kae da ivi bolje, svi kukaju da ih je Europa rasturila, da ive daleko tee nego prije. To je jedan veoma blesavi nain spoznaje. To je kljuna teza. Zato je tako legitimna teza da graani nemaju pojma to je EU i treba ih informirati? Ono to mi doivljavamo, pogotovo kao NGO iz zatite okolia, jest da Ministarstvo oekuje da mi radimo public relations EU graanima. I to je praktiki kada se kae informiranje graana dobije neke genijalce koji ti govore sve bajno, prekrasno, kao da ti nema vlastite mogunosti spoznaje i uenja. etvrto i predzadnje, budimo realni, na Jadran, po podacima koji su nama dostupni, nama juria dvadeset milijardi dolara kapitala. to to znai? To je otprilike dva hrvatska budeta. I zadnje, to se tie profitera i GUP-a, na guru Bruno Poropat je sjeo u auto, s vlastitim novcem doao na Hvar da pokua sruiti prostorni plan. Ne vidim zato nai znanstvenici ne rade bona fide.
123
III. KOLIKO SMO DALEKO OD PARTICIPATIVNE DEMOKRACIJE? POGLED IZ KUTA CIVILNOG DRUTVA
SRAN DVORNIK
sociolog, Zagreb
Nacional-demokracija i civilno drutvo: politizacija ili depolitizacija u nadnacionalnoj integraciji

Nadnacionalna integracija, kao to je ona koja se u Hrvatskoj intenzivno priprema s Evropskom unijom, prilika je za inventuru odnosa drutva prema vlastitoj dravi, budui da se njen poloaj prema bar uem meunarodnom okruenju, pa i samo odreenje suverenosti, tom integracijom bitno mijenja. Ta promjena se dogaa u dva pravca: S jedne strane, dosad integriran blok dravne politike, koja se k tome bez mnogo smetnji prelijeva i u formalno privatne sfere jer joj nasuprot ne stoji autonomno drutvo, sada se dijeli na mnotvo podruja upravljanja i politikih mjera o kojima se pregovara s nadmonim partnerom, tako da se ve u pripremnom procesu u praksi doivljava predstojee konstitucionalno dijeljenje i prenoenje i dosad ve dvoznano definirane suverenosti. S druge, veoma spor i postupan razvoj drutva, unutranjeg pluralizma i kritikog odnosa spram vlastite drave mogao bi pasti u drugi plan zbog toga to se izvor svih za mnoge, ve pogoene trinom nesigurnou, kao i one koji jo otvoreniju konkurenciju doivljavaju kao prijetnju zastraujuih neizvjesnosti i nesigurnosti sada lako moe projicirati na tu nadmonu, nadnacionalnu cjelinu. U onom prvom smislu, korisno je postignue da nacionalna politika elita ne bude vie gospodar svega i da se politika mo vee pravnim normama; ovaj pak potonji aspekt integracije s EU ukazuje na prelomno pitanje da li e ta integracija biti u drutvenoj svijesti doivljena kao dolazak novog gospodara, koji e nas podvrgnuti interesima meunarodnog kapitala, ili kao primjena legitimnih normi i standarda. O tome ovisi i da li e se na integraciju reagirati reafirmacijom nacionalne drave u njenom iracionalnom, identitetskom smislu, kao kolektivnog obrambenog mehanizma, ili e integracija pridonijeti graanskoj politikoj kulturi i kulturi prava. U tome, a ne tek u moralistikom istunstvu, lei i sva vanost pitanja postupa li EU kao mnogo puta isticana zajednica vrijednosti, ili se pak ravna geo-politikim interesima. Naime, proces prilagoavanja Hrvatske normativima Evropske unije, koji bi trebao dovesti do institucionalnih aranmana legitimnih za drutvo na koje se primjenjuju, jo je uvijek voen i odozgo i izvana. Domaa politika elita glavni je unutranji motor integracije, dok drutvo koleba izmeu nade u bolji (prije svega materijalno bogatiji) ivot i nacionalistike regresije pred trinim i politikim neizvjesnostima. Kako pak nacionalna elita nije u tom stremljenju autonomna, te se i pregovori zapravo pripremaju i odvijaju kao ispunjavanje zadataka i kriterija, samo uz
127
eventualne male popuste i modifikacije, i ona za izrazito nepopularne mjere moe po staroj hrvatskoj tradiciji pribjei izgovoru vanjske sile tj. Bruxellesa, podilazei nacionalistikoj regresiji. U svakom je sluaju rije o tako esto prizivanoj politikoj volji; no, dok je sve od poetka postkomunistike tranzicije glavni problem za uspostavljanje vladavine prava bio manjak samoograniavanja vladajue politike volje i graanske kontrole nad njom, njome se u oekivanoj suglasnosti s politikom voljom EU sada paradoksalno uspostavlja poredak u kojem se, htjeli ne htjeli, norme moraju uvaavati, a politika mo biva ograniena onim to je sama uspostavila. Stoga svaka vidljiva nedosljednost politike EU prema Hrvatskoj i ostalim postjugoslavenskim zemljama bitno ugroava anse da takav poredak zadobije legitimnost vladavine prava. Paradoksu voluntaristikog uspostavljanja poretka negiranja vladavinskog voluntarizma ne bi se trebalo previe uditi, budui da pravnom ograniavanju vlasti nedostaje cijela jedna strana jednadbe graansko drutvo, u privredi uspostavljeno mnotvo manjih ili veih neovisnih centara moi te sistem njihovih autonomnih odnosa. Unato formalnoj privatizaciji, ti odnosi i dalje djeluju u nepreglednoj mrei politiki posredovanih klijentelistikih veza, izloeni k tome i povremenim krupnim direktnim intervencijama1, u svakom sluaju jo nedostatni da stvore naponsko polje izmeu drutva i drave koje je nuan uvjet da pravo ne bude tek skup formalnih pravila, nego sredstvo razgraniavanja slobod individualnih i korporativnih aktera s jedne, a ograniavanja vlasti s druge strane. U tom sklopu se moe vladati i po posve korektnim demokratskim procedurama, budui da izbori mogu samo opetovano dovoditi na vlast garniture koje na slian nain disponiraju drutvom. Usred tog temeljnog deficita, svojevrsni pioniri angamana za vladavinu prava bili su isto tako voluntaristiki, na osnovi vlastite volje uspostavljeni, samoorganizirani akteri civilnog drutva2 koji su se suprotstavljali krenju ljudskih prava u cijelom njihovom spektru, od osobnih i graanskih do kolektivnih manjinskih i prava na zatien okoli. Premda bez moi kojom bi se efektivno suprotstavili vladajuoj politikoj moi, oni su pospjeili spoznaju o vanosti prav i povremeno artikulirali ire nezadovoljstvo uincima autoritarne vlasti. Pitanje je sada to takvi akteri mogu uiniti u procesu
1 2 Kao kada vlada ishodi preinaku ili raskid ve vaeeg ugovora sklopljenog izmeu samostalnih privatnih subjekata Razlikovanje graansko-civilno, uostalom gotovo neizreciva na mnogim drugim jezicima, oslanja se naprosto na upotrebu. Dok graansko drutvo predstavlja klasian pojam drutvene teorije novog vijeka, koji izraava podjelu drave i drutva (pri emu potonje, premda predstavlja sferu privatnih odnosa, ima posredstvom javnosti i na viepartijskim izborima zasnovanog parlamentarizma i jasne politike funkcije), sintagma civilno drutvo se u ovim krajevima javlja u kontekstu u kojem, prije svega u razvijenim demokracijama, pojavom novih socijalnih pokreta, a onda i u zaetku postkomunistike tranzicije, graanski angaman nastoji i neposredno intervenirati u politiku.
128
III. Koliko smo daleko od participativne demokracije? Pogled iz kuta civilnog drutva
u kojem bi trebalo ovladati procedurama i pravilima igre u pregovornom suodluivanju o predstojeoj integraciji u EU. Rije je, kako je na poetku reeno, i o odnosu spram drave kao politike zajednice u cjelini. Taj bi odnos trebao doi na dnevni red bar kao pitanje da li se integriranjem u EU stvaraju pretpostavke za liberalan razvoj interesnog i politikog pluralizma, ili u prvi plan ponovo dolazi regresivna ideologija jedinstvena nacionalnog interesa. Osim kod iznimno angairanih i kompetentnih, akteri onoga to prolazi pod civilno drutvo u Hrvatskoj bili to doista odozdo udrueni graani i graanke, ili pak profesionalne nedravne neprofitne organizacije najee su velika pitanja nacionalne politike smatrali neim van njihova domaaja. Rijetke su u problemima kojima su se bavile detektirale sistemske uzroke (kao to je bilo krenje ljudskih prava sistematskom etnikom diskriminacijom), te bile kadre i spremne izvesti iz svojeg angamana i krajnje politike konsekvencije te postaviti te drutvene probleme i na politiki, javni dnevni red, barem demonstrirajui vezu vladajueg politikog sistema i sistematskog krenja prava. Za veinu je bila preutno prihvatljiva presumpcija normalnosti da sistem prua korektan okvir, te ostaju samo konstruktivna poboljanja i dopune, uz eventualno ukazivanje na ekscese. Naglaavam, preutno: bilo zbog nacionalistiko-autoritarne pretpostavke (u kontinuitetu s komunistikim reimom) da ima tko treba brinuti o pitanjima cijele zajednice, bilo zbog apolitine ogranienosti na zadovoljavanje posebnih interesa ili isporuivanje socijalno korisnih usluga. Ne treba izostaviti ni to da su navedenu presumpciju dijelili i mnogi (nipoto ne svi) meunarodni pomagai koji su novanu i programsku potporu domaem civilnom drutvu strategijski zasnivali na predstavi o karakteru i ulozi civilnog drutva kakvo poznaju iz vlastitih (razvijenih) zemalja, u kojima vae i demokracija, i vladavina prava, i trina (ma koliko modificirana) privreda, a civilno drutvo je manifestacija pokret odozdo, iako najee pripitomljeno tako to njegovo preuzimanje odreenih socijalnih funkcija ide ruku pod ruku s neoliberalnom deregulacijom i reprivatizacijom3. Kako se civilno drutvo u tranzicijskim zemljama, pogotovu onima gdje je tranzicija uslijed ratova i izostanka poetne normalizacije kasnila gotovo itav decenij, razvijalo pod presudnim utjecajem meunarodne pomoi, ni naznaeni depolitizirani stav nije bio bez uinaka. Tako se, u saetku, demokracija u nacionalnoj dravi i sa stajalita onoga to se zatjee pod nazivom civilno drutvo odvija pod premisom prirodne
3 Paradigmatian izraz tog odnosa moe se nai u: P L. Berger, R. J. Neuhaus, To Empower Peo. ple. From State to Civil Society, The AEI Press (Publisher for the American Enterprise Institute), Washington, D.C. 1996; knjiga donosi ponovno izdanje teksta objavljenog 19 godina ranije, te komentare drugih autora.
129
integriranosti drutva i legitimnosti dravne vlasti u ime narodnog suvereniteta. Pri tome se preutno prelazi preko zbilje u kojoj jo ne moe biti rijei o graanskoj integraciji pod uvjetima individualne autonomije i slobode, te u kvazi-prirodnoj zajednici, koja onda ne moe biti integrirana drugaije nego po etno-nacionalnom principu, ipak preutno funkcionira ideologija etnike nacije-jezgre, na vei ili manji raun ostalih graanki i graana. U takvom se postavu moe olako pretpostavljati i neko temeljno zajednitvo naroda i drave, tj. da je drava ipak nekako, u krajnjoj liniji, u funkciji dobrobiti vlastitog drutva, mada se ta funkcionalnost u osnovi i/ili u cjelini ne provjerava u normalnoj interesnoj napetosti spram graanskog drutva, niti se kritiki propituje u svakodnevici politiki angairanog civilnog drutva. Kada je ta nacional-demokratska premisa podvrgnuta redefiniranju, s obzirom na to da normativni i institucionalni aranmani vee cjeline u koju se kani uklopiti i kojima se mora prilagoditi proizlaze iz mnogo ire drutvene baze, odnosno iz kompromisa mnogih nacionalnih vlasti, neproninost formiranja politike volje i mjer u zatvorenim elitnim krugovima samo se objavljuje, ali je postojala cijelo vrijeme, samo u odnosu na domau vlast, koja se time to je domaa samo priviala kao blia i shvatljivija. Graanske organizacije i grupe ipak u osnovi djeluju tako to praksi vladavine i upravljanja suprotstavljaju moralna naela ili javnu dobrobit, postavljajui ih kao elementarne granice arbitrarnoj vlasti, a ne tako to neposredno preuzimaju izvedbenu razradu pravnih i politikih mjera. Dodue, neke od njih su u nenormalna vremena ponekad preuzimale i ulogu koju bi inae trebale igrati politike partije, neovisne ekspertne institucije itd., tj. artikuliranje alternativnih rjeenja, ali to su inile zahvaljujui iznimnom angamanu, intelektualnim kapacitetima i specifinim stjecajima nepovoljnih i povoljnih uvjeta, kao to su oevidan manjak takvih alternativa u politikom establimentu s jedne strane, a raspoloivost mahom inozemne podrke s druge. Za veinu aktera civilnog drutva, meutim, pregovori i stvaranje novih, nadnacionalno determiniranih aranmana su uma u kojoj se mogu samo izgubiti. To nije nikakav njihov manjak, obzirom na to da akteri civilnog drutva, kao takvi, dakle iz sfere drutva, kontroliraju i korigiraju vlast po njenim uincima i (ne)suglasju s legitimnim vrednotama, borei se i sami za podrku javnosti, a ne tako to preuzimaju ulogu vlasti, u emu bi nemajui nikakva izbornog legitimiteta samo pridonijeli njenoj intransparentnosti. Stoga se pitanje ne moe rijeiti preicom. Ako je bitno pitanje kako osigurati da prikljuivanje Evropskoj uniji ne bude tek ispunjavanje domae zadae prepisivanja i usvajanja goleme koliine unaprijed definiranih pravila, ve da u ovu zemlju zaista unese sutinske odnose vladavine prava, onda se problem sastoji u tome da se u unutranjim odnosima koristei izvanjsko discipliniranje vlasti kao povoljnu priliku nametne stav da pravo nije tek
130
objektivno dan skup pravila, ve i izraz legitimnih zahtjeva koji imaju drutvenu teinu, zahtjev da se normativno i institucionalno zajame ljudske slobode. Protu-mo odozdo, iz drutva, meutim, ne stvara se po volji (osim kratkoronih, populistiko-demagogijskih mobilizacija, koje u krajnjoj analizi ionako samo ponavljaju, a ne osporavaju autoritarni obrazac). U deficitu drutvene, interesno utemeljene autonomije, preostaje samo metoda koja se sama nametnula kako u zaetku postkomunistikih promjena, tako i u izbornom otpravljanju autoritarnih demokratura desetak godina kasnije: civilnodrutveni akteri kao oni koji artikuliraju kritiku svijest i odnos te djeluju kao agensi javne debate, otvaranja prijepora, zabijanja klinova u ideologijske monolite, a ne kao pomoni mehanizam vlasti ili protu-vlasti. Tako se, dakle, i pridruivanje Evropskoj uniji moe uiniti unutranjom stvari u punom demokratskom smislu, ne kao laviranje izmeu ressentimenta i oboavanja, ve kao konkretna deliberacija o cijeloj lepezi promjena to ih to pridruivanje donosi. Pa ak i ako se te promjene praktiki postavljaju kao uvjeti spram kojih gotovo da nema izbora osim uzmi ili ostavi, i do odluke u takvoj alternativi (ija su oba ishoda podjednako legitimna) treba doi javnim propitivanjem i raspravljanjem, kako bi ona krajnja pretpostavimo, referendumska odluka poivala na razlozima, a ne na nereflektiranim strahovima i/ili nadama. Nije, dakle, pretpostavljena misija civilnog drutva u Hrvatskoj da zagovara jedan od krajnjih ishoda kao apstraktnu vrijednost po sebi, ve da i na toj temi bude ono to jest nain kako i neovlateni graani i graanke sudjeluju u formiranju politike volje koja e obavezivati cijelu zajednicu. Premda se po svemu poznatome moe pretpostaviti da bi usvajanje normi EU donijelo regulativu po tehnologijski, pa i civilizacijski viim standardima, to ne samo da ne obesnauje zahtjev da se do odluke o usvajanju doe na otvoren i demokratian nain, ve ne znai niti da u procesu usvajanja i primjene tih normi ne moe doi do prelaznih tegoba ili trajnih posljedica za koje treba stvoriti i posebna rjeenja. to, na primjer, ako doe do vee nezaposlenosti ili siromaenja u poljoprivrednim granama, ili ako pozamane promjene mnotva zakon jo vie umanje djelotvornost pravosua i zatite prava pojedinki i pojedinaca? Ili, to ako neke od normi EU snize ve izborenu razinu zatite nekih vrednota (npr. u radnom pravu, ili zatiti prirode, ili...)? Graanski utjecaj, prema tome, vodi kroz javni kritiki doprinos formuliranju nacionalnih pregovarakih pozicija, mnogo prije nego preicama ukljuivanja predstavnika civilnog drutva (budui da je predstavljanje u biti horizontalno pluralistinog civilnog drutva drveno eljezo) u pregovarake timove. Iznimka su, dakako, svi oni koji su ciljeve svojeg angamana ve bili izveli do krajnjih politikih konsekvencija i koji znaju kakve mjere, propise, standarde... vlast mora uspostavit da bi se osiguralo potivanje vrednota za
131
koje se zalau, te su time postigli razinu kompetencije kojom i neposredno u pregovarakim timovima mogu igrati aktivnu ulogu zatitnika dobrobiti svojeg drutva, ako treba ak i protiv kompromisa na koje bi pristali predstavnici vlasti. Ukljuivanje, meutim, u takvo djelovanje teko e ii preko dobrohotnih poziva iz vlade ili ministarstava. I takvi akteri civilnog drutva koji su zaista ne samo politiki nego i tehniki kompetentni moraju svoju ulogu partnera ili supregovaraa izboriti javno, tako to e se znati nametnuti kao nezaobilazni akteri u procesu prikljuivanja Hrvatske EU. Sve to, meutim, bitno mijenja poloaj sadanjih, uvelike jo nadomjesnih aktera civilnog drutva u Hrvatskoj, koji su nastajali i djeluju bez oslonca u graanskim (novim socijalnim) pokretima. Kao misionari viih standarda demokracije, vladavine prava, ljudskih prava, rodne ravnopravnosti, zatite okolia, kolektivnih prava manjina, itd., u nedostatku drutvenih osnova u vlastitoj zemlji, najrelevantniji akteri civilnog drutva u Hrvatskoj kao i drugim postjugoslavenskim, pa i ostalim tranzicijskim zemljama morali su se oslanjati ne samo na materijalnu, nego i na idejnu, programsku i politiku podrku iz zemalja u kojima su ti standardi ve razvijeni. Dok se izvorni angaman domaih aktera u svojim ciljevima i vrednotama podudarao s raznim programima pomoi demokraciji u inozemstvu, tranzicije ka demokraciji, izvoza liberalnog pluralizma ili izgradnje demokratskih institucija, politike kulture itd., domai graanski, nevladin angaman mogao je ii ruku pod ruku s inozemnim vladinim programima. To to je, pored autonomnih drutvenih aktera koji znaju to hoe, proizvedeno i mnotvo aka zbrzanih teajeva, koji znaju prenositi zgotovljene modele, ali ne i razviti alternative u suoavanju s autohtonim problemima, bila je samo popratna posljedica. Meutim, kada borba za naela slobode, pluralizma i demokracije prelazi u konkretne pregovore o institucionalnim i pravnim aranmanima, aktivni (kritiki) graanski odnos spram domaih vlasti mora se proiriti i na budue vlasti in spe, koje ionako ve sada sudjeluju u politikom odluivanju od nacionalnog znaaja. Tako se u sklopu pregovora o pridruivanju Evropskoj uniji akteri civilnog drutva nalaze u shizofrenom odnosu spram onih istih ija im je potpora jo nuna, a koji e sada, u procesu pridruivanja, sjediti s druge strane stola. K tome, oni vie ne zastupaju samo navedene vrednote, ve i konkretne posebne interese i razliite geopolitike pozicije. Dodue, za civilno drutvo se i dalje predvia znaajna misija, koja bi se, pored doprinosa rjeavanju konkretnih problema prilagoavanje Hrvatske EU, dakako sastojala i u informiranju i educiranju javnosti o prednostima pridruivanja. Kako sam ovdje nastojao pokazati, i u praktikom uvoenju i provoenju vladavine (ljudskih) prava, kao i u javnom drutvenom uenju, ima za graanske aktere i te kakvog posla. No, i evropski izvori inozemne podrke i potpore civilnom drutvu imaju depolitizirajui ui132
nak ukoliko usmjeravaju domae aktere na obavljanje unaprijed definiranih poslova, odnosno na puko javno zagovaranje4, a iskljuuju ih iz politike debate u kojoj se utvruju problemi, prioritetna podruja angamana, naini djelovanja i ostala politika agenda. Dolazi, dakle, trenutak odluke: misija ili transmisija? Drugim rijeima, pitanje za sljedeih nekoliko godina glede razvoja civilnog drutva u kontekstu pridruivanja Hrvatske Evropskoj uniji moglo bi se sastojati u tome da li e doi do (a) vlastita politikog odrastanja neovisnih graanskih aktera, i (b) podvrgavanja autoriteta EU istom onakvom kritikom odnosu (od analize do politike akcije) kakav je dosad kako-tako usvojen spram domaih vlasti. To trai i uspostavljanje novih saveza, s graanskim akterima u zemljama EU. U nadnacionalnim integracijama i civilno drutvo ako i dalje ima znaiti aktivnu kontrolu drutvenih aktera nad centrima politike i ostale moi mora postati transnacionalno.
ime taj traljavi prevod termina advocacy zadobiva upravo primjereno, partikularno i pristrano znaenje
133
IGOR VIDAAK
Institut za meunarodne odnose, Zagreb
Je li vea ukljuenost civilnog drutva lijek za demokratski deficit EU?

Uvod
Vea ukljuenost civilnog drutva u procese odluivanja u Europskoj uniji, kao jedan od naina smanjivanja demokratskog deficita Unije, vrlo je esta tema u raspravama koje se proteklih godina vode o unutarnjim reformama EU. Ta je tema posebno dobila na vanosti nakon to je Europska komisija objavila Bijelu knjigu o europskoj vladavini 2001. godine. Ovaj tekst nastoji ukazati na neke od glavnih nedoumica koje prevladavaju u akademskim raspravama o potencijalnoj demokratskoj legitimizaciji institucija politikog sustava EU putem vee participacije civilnog drutva. Uzimajui u obzir diferencijaciju izmeu tzv. input i output legitimiteta institucija EU na koju ukazuju neki autori, u tekstu se raspravlja o problemu djelotvornosti modela ukljuivanja civilnog drutva kakvim ga promie Europska komisija. Ponajprije se izdvajaju kljuni elementi na kojima poiva standardno poimanje demokratskog deficita Europske unije. Zatim se razmatra koncept civilnog drutva u politikim i normativnim raspravama na razini Unije, s osvrtom na proceduralne aspekte ukljuivanja organizacija civilnog drutva u kreiranje politike EU. Imajui u vidu relevantna empirijska istraivanja provedena proteklih godina, analiziraju se mogue prepreke procesu europeizacije civilnog drutva te se ukazuje na neka otvorena pitanja vezana uz potencijal civilnog drutva za demokratizaciju politikih procesa i legitimizaciju politikih struktura Unije.
O konceptu demokratskog deficita u EU

Proteklih je godina objavljeno niz znanstvenih i strunih radova na temu simptoma, dijagnoza i potencijalnih lijekova za demokratski deficit u EU. Ipak, treba naglasiti da ne postoji jedinstvena, opeprihvaena definicija tog fenomena. Postojee definicije su vrlo raznolike i uvjetovane nizom imbenika: nacionalnou, intelektualnim stajalitima i preferencijama pojedinih strunjaka koji piu o toj temi. Nekoliko je autora s vremenom nastojalo ponuditi svojevrsnu standardnu verziju odreenja demokratskog deficita, koja izravno ne ovisi o pojedinoj skupini strunjaka ili misaonom pravcu, ve je skup iroko prihvaenih argumenata na koje se pozivaju lanovi akademske zajednice, strunjaci i praktiari s podruja europskih poslova, medijski komentatori i obini graani. U tom smislu se najee spominje pet temeljnih
134
postavki na kojima poiva koncept demokratskog deficita u EU (Follesdal, Hix, 2005.). Prva asocijacija koja se obino vee uz taj koncept jest jaanje nadlenosti institucija izvrne vlasti i smanjena mogunost nadzora nacionalnih parlamentarnih tijela. Za razliku od situacije na nacionalnim razinama drava lanica EU, gdje su vlade u pravilu odgovorne glasaima preko parlamenata, postojea institucionalna arhitektura EU jo uvijek omoguuje tijelima izvrne vlasti da dominiraju procesima kreiranja politika na razini Unije. Tu se, dakako, misli na ministre drava lanica predstavljenih u Vijeu te politiki nominirane dunosnike u Komisiji, koji izmiu nadzornim mehanizmima nacionalnih parlamenata. Drugim rijeima, vlade drava lanica mogu zanemariti glas nacionalnih parlamenata prilikom odluivanja u Bruxellesu pa je stoga opravdano istaknuti da je proces europske integracije imao za posljedicu smanjenje ovlasti nacionalnih parlamenata i jaanje moi izvrnih tijela. Drugo, veina analitiara demokratskog deficita ukazuje na odve slabu ulogu Europskog parlamenta. Iako su postupnim revizijama Osnivakih ugovora znaajno porasle ovlasti te institucije, uloga je Europskog parlamenta jo uvijek u mnogome slabija u usporedbi s poloajem nacionalnih vlada u Vijeu. Iako je u sklopu postupka suodluivanja Parlament stekao jednake zakonodavne ovlasti kao i Vijee, jo uvijek u mnogim podrujima prevladava postupak savjetovanja u kojem Parlament ima samo ograniene ovlasti. Razmjerno je slab utjecaj Parlamenta i na konaan odabir Povjerenika Komisije, unato novim ovlastima veta na konano imenovanje kandidata od strane nacionalnih vlada. Trea teza koja govori u prilog postojanja demokratskog deficita Unije jest nepostojanje pravih europskih izbora. Naime, veina autora se slae da ni nacionalni ni izbori za Europski parlament nemaju pravu europsku dimenziju, odnosno ne ukljuuju kandidate i stranke na europskoj razini i ne potiu rasprave o buduem usmjerenju politika EU. Na nacionalnim izborima stranke uglavnom marginaliziraju europska pitanja, dok izbore za Europski parlament domai mediji i stranke uglavnom tretiraju kao drugorazredne nacionalne dogaaje. Spomenuta odsutnost europske dimenzije iz nacionalnih i europskih izbora pokazuje raskorak izmeu preferencija graana EU o pitanjima policy agende EU i stvarnih rezultata pojedinih politika. etvrti je imbenik prevelika udaljenost EU od graana u institucionalnom i psiholokom smislu. Institucionalni aspekt udaljenosti podrazumijeva ve spomenuti nedostatak izborne kontrole nad radom Vijea i Komisije, dok se psiholoki aspekt tie znatne razliitosti EU u usporedbi s domaim demokratskim institucijama na koje su graani navikli. Prevelika razliitost
135
vodi nedovoljnom razumijevanju i nemogunosti identifikacije s tako sloenim sustavom i s preteito tehnokratskim procesima kreiranja politika. Djelomino kao posljedica prethodna etiri imbenika, EU usvaja politike koje ne podrava veina graana u dravama lanicama EU. Nerijetko se dogaa da vlade drava lanica na europskoj razini zagovaraju politike koje ne mogu ostvariti na domaoj sceni, gdje ih ograniavaju parlamenti, sudovi i neokorporativne strukture interesnih skupina. To je, primjerice, sluaj s potporom razvoju neoliberalnog regulatornog okvira za jedinstveno europsko trite, monetarnu uniju, subvencije poljoprivrednicima kroz zajedniku poljoprivrednu politiku itd. U tom smislu se moe rei da proces europskih integracija proizvodi svojevrsni policy odmak od idealnih preferencija glasaa u dravama lanicama. Proteklih je godina nekoliko autora ustrajno osporavalo neke od navedenih elemenata demokratskog deficita EU, pozivajui se na teorijska i normativna stajalita prema kojima je EU u osnovi regulatorna drava ili ak regulatorna agencija s temeljnom zadaom stvaranja uinkovitih rezultata regulatornih politika, ije su nadlenosti delegirane na europsku razinu (Majone, 2000.). Prema tom tumaenju proces kreiranja politika EU ni ne bi trebao biti demokratskiji nego to to ve jest, a jae ovlasti Europskog parlamenta i izravno biranje Komisije bi neprijeporno vodilo u politizaciju oblikovanja regulatornih politika. Majone u tom smislu istie da EU zapravo i nema problem demokratskog deficita, ve krizu kredibiliteta pa su nune promjene manje fundamentalne, a vie proceduralne naravi i tiu se, primjerice, transparentnijeg procesa odluivanja, vee profesionalizacije i tehnike ekspertize slubenika institucija EU, jaanja ex-post nadzorne uloge sudova i pukog pravobranitelja itd.
Civilno drutvo u normativnim i politikim raspravama na razini EU

O potencijalu civilnog drutva za demokratizaciju politikih procesa poelo se intenzivnije raspravljati poetkom devedesetih godina prolog stoljea, pogotovo u kontekstu rastueg nezadovoljstva postojeim modelima reprezentativne demokracije, nerijetko povezanima s tehnokratizacijom vladavine, individualizacijom drutva i globalizacijom trita i centara odluivanja. S vremenom se uloga civilnog drutva poela sve vie isticati i u kontekstu demokratizacije struktura meunarodne, nadnacionalne vladavine, kojima nedostaju obiljeja nacionalnih demokratskih institucija, ali su sve prisutnija u procesima kreiranja javnih politika na nacionalnim razinama. U tom se kontekstu koncept civilnog drutva poeo takoer rabiti u institucionalnim i akademskim raspravama na razini EU (Smismans, 2006.)
136
Sam koncept civilnog drutva je razmjerno recentna pojava u slubenim dokumentima i diskursu institucija EU. Uvoenje eksplicitnog normativnog diskursa o demokratskom potencijalu ukljuivanja civilnog drutva u strukture europske vladavine potaknuo je Europski ekonomski i socijalni odbor krajem devedesetih. Taj je diskurs i koncept ubrzo preuzela Europska komisija kao odgovor na krizu Santerove Komisije i na dalekosene administrativne reforme najavljene u Bijeloj knjizi o europskoj vladavini u srpnju 2001. U tom je kontekstu zamisao ukljuivanja civilnog drutva kao nain jaanja uinkovitosti i legitimiteta europske vladavine postala uobiajenim dijelom policy diskursa na razini EU. Kao odgovor na novi institucionalni diskurs institucija EU, koncept civilnog drutva je postajao sve zastupljeniji u literaturi o europskim integracijama. Jedan dio autora, uvjerenih u nemogunost izrastanja EU u istinski parlamentarni reim, okrenuo se civilnom drutvu i decentraliziranoj participaciji kao moguem lijeku za deficit legitimiteta EU. Usporedo s uvoenjem te nove perspektive u europske politike i normativne rasprave o novim modelima europske vladavine, poela su se javljati brojna pitanja i nedoumice. S jedne strane kritike se upuuju na raun odve funkcionalistikog pristupa institucija EU, koje otvoreno koriste koncept ukljuivanja civilnog drutva kao nain promicanja vlastitih institucionalnih interesa. Nadalje, postavlja se pitanje stvarne ukljuenosti organizacija civilnog drutva u nove modele europske vladavine i njihova realnog potencijala za demokratizaciju europskih politikih procesa, s obzirom na razinu interne demokracije i komunikacije s lanstvom i graanima. Dio autora osporava postojei koncept ukljuivanja civilnog drutva s argumentom da je posrijedi legitimizacijski diskurs u prilog odravanja status quo modela interesne reprezentacije, gdje su poslovni akteri najzastupljeniji i najutjecajniji, za razliku od udruenja koja djeluju za opi interes (zatita okolia, prava potroaa itd.). Konano, u jednom dijelu literature prisutan je i trend osporavanja kriterija reprezentativnosti kojeg namee Komisija u ophoenju s organizacija civilnog drutva, istiui da bi civilno drutvo trebalo ostati izvan mehanizama europske vladavine kako bi zadralo svoju izvornu demokratsku funkciju.
Proceduralni aspekti ukljuivanja organizacija civilnog drutva u procese odluivanja na razini EU

Sve izraenija tendencija za institucionalizacijom i kodifikacijom odnosa Europske komisije s organizacijama civilnog drutva nazire se ve nakon summita Europskoga vijea u Cardiffu 1998. godine, koji je od europskih institucija zatraio veu transparentnost u djelovanju, dok je dodatni poticaj za reformu u tom smjeru uslijedio nakon kolektivne ostavke Komisije u oujku
137
1999. godine. Dotad neformalno i otvoreno savjetovanje s civilnim drutvom, bez ujednaenih standarda meu razliitim opim upravama Komisije, ubrzo je zamijenio strukturirani proces savjetovanja, pojanjen u Kodeksu dobre prakse u podruju savjetovanja s minimalnim standardima kojih se trebaju pridravati obje strane u savjetovanju. Izrada tog Kodeksa najavljena je Bijelom knjigom o europskom upravljanju iz 2001. godine, a nakon opsenih javnih rasprava Kodeks je usvojen i objavljen u Obavijesti Komisije u prosincu 2002. te se poeo primjenjivati od 1. sijenja 2003. godine. Europska je komisija neprijeporno razvila visoke standarde i proceduralne mjere koje omoguuju veu ukljuenost organizacija civilnog drutva. Graanima su informacije o procesima kreiranja politika na razini EU znatno dostupnije nego je to sluaj s informacijama o nacionalnim policy procesima. Komisija redovito publicira godinje radne programe i hodograme konzultacijskih planova, razvijen je portal za interaktivno oblikovanje novih politika koji omoguuje pravodobno savjetovanje o predloenim zakonodavnih inicijativama i stratekim dokumentima, kroz brojne radne skupine se u znatnoj mjeri koristi ekspertiza predstavnika organizacija civilnog drutva u pripremi novih politika. Radi vee transparentnosti procesa savjetovanja Komisija je utemeljila bazu podataka na internetu pod nazivom CONECCS (Consultation, European Commission and Civil Society), koja sadri informacije o sastavu i radnim metodama savjetodavnih foruma i drugih tijela putem kojih se Komisija savjetuje s organizacijama civilnog drutva na formalan i stukturiran nain, kao i direktorij/bazu podataka tih organizacija aktivnih na razini EU. Organizacije civilnog drutva koje ele biti ukljuene u bazu CONECCS moraju zadovoljiti odreene kriterije koji se tiu formalnog statusa organizacije, vrste ekspertize i tome slino. U oujku 2005. godine Komisija je pokrenula Europsku inicijativu za transparentnost, kojom se nastoji dodatno poveati stupanj otvorenosti i etikih standarda u odnosima izmeu slubenika institucija EU i civilnog drutva, odnosno interesnih skupina u najirem smislu rijei. Nakon toga, sljedei je korak u izravnijem ukljuivanju graana trebalo biti usvajanje Ustavnog ugovora, koji je nastojao kodificirati naelo participativne demokracije, i to na razini EU i svih institucija EU, a ne samo Komisije. Openito, EU je razvila visoke standarde transparentnosti i nune proceduralne mjere za sustavno ukljuivanje civilnog drutva u policy procese na razini EU, znatno naprednije od veine nacionalnih sustava u dravama lanicama. Sve govori u prilog tezi da institucije EU nastoje ostvariti snaniji legitimitet kroz veu otvorenost za participaciju i input civilnog drutva (input legitimacy) i mogunosti sudjelovanja veeg broja graana. U akademskim
138
raspravama se sve vie postavlja pitanje stvarnog potencijala civilnog drutva da doprinese input legitimitetu europskih institucija (npr. Scharpf, 1999.). Tradicionalni koncept input legitimiteta poiva na legitimizaciji putem izbora ili izravnom demokratskom odluivanju graana (npr. na referendumu). Koncept ukljuenosti civilnog drutva kao osnove za legitimizaciju europskih politikih struktura donekle je nejasniji s obzirom da otvara niz pitanja i nedoumica vezanih uz mogunosti zadovoljavanja demokratskih zahtjeva ne samo od strane institucija EU, nego i o organizacija civilnog drutva.
Rjeava li vea ukljuenost civilnog drutva problem demokratskog deficita EU?

Pristup Europske komisije ukljuivanju civilnog drutva u procese odluivanja EU, kao potencijalnom lijeku za demokratski deficit, najee je osporavan zbog dva aspekta: stvarne obuhvatnosti sudionika koji se ukljuuju i konanom cilju participacije civilnog drutva. Unato visokoj razini standarda za ukljuivanja organizacija civilnog drutva u svim fazama policy procesa, nerijetko su prisutne zamjerke na raun privilegiranja federalnih, krovnih organizacija i iskljuivanja nereprezentativnih i nedovoljno organiziranih aktera civilnog drutva. Povlateni pristup organizacija koje imaju reprezentativni karakter, odnosno iroku bazu lanstva u dravama lanicama EU formaliziran je kroz ranije spomenute minimalne standarde i bazu CONNECS. Time se uskrauje mogunost inputa brojnim relevantnim organizacijama (npr. za zatitu ljudskih prava), koje imaju drugu osnovu legitimiteta za svoje djelovanje na europskoj razini. Osim toga, proteklih godina se sve ee istie problem unutarnje demokracije u radu organizacija civilnog drutva. Rezultati empirijskog istraivanja, provedenog meu udrugama aktivnima na razini EU te udrugama u Velikoj Britaniji (Warleigh, 2001.), dovode u pitanje spremnost organizacija civilnog drutva da odigraju katalizatorsku ulogu socijalizacije i mobilizacije svoga lanstva, kao i opravdanost oekivanja da te organizacije budu posrednici (bridge-builders) u rjeavanju problema demokratskog deficita nadnacionalnih institucija. Glavni problem na koji Warleigh upozorava jest veliki nedostatak unutarnje demokracije, odnosno rastui elitizam meu elnicima nevladinih organizacija. U nemalom broju sluajeva nevladine organizacije, obuhvaene istraivanjem, funkcioniraju kao samoimenovane elite s vrlo malo veza s lokalnim stanovnitvom u dravama lanicama te sa slabim potencijalom da potaknu politiku socijalizaciju svoga lanstva, posebno u kontekstu procesa donoenja odluka i politika na razini EU.
139
Dodatna empirijska istraivanja (npr. Michalowitz, 2004.) pokazuju da se i institucije EU i organizacije civilnog drutva na razini Unije ponaaju racionalno i u vlastitom interesu te da ne postoji previe poticaja da se stanje promijeni. Michalowitz pokazuje da ukljuivanje civilnog drutva na normativan nain na europskoj razini ne funkcionira, jer se razvio jedan relativno zatvoreni sustav profesionalnog lobiranja koji zadovoljava zahtjeve institucija EU i ostavlja malo prostora za djelovanje organizacija od opeg interesa. Briselskom lobistikom zajednicom dominira koncept razmjene, ponude i potranje, koji nije u skladu s idejom doprinosa civilnog drutva demokratizaciji i promicanju opeg dobra. S obzirom da je Komisija jo prije objavljivanja Bijele knjige o europskoj vladavini imala ve vrlo razvijene odnose s predstavnicima raznih interesnih skupina, ukljuujui i nevladine organizacije, postavlja se pitanje do koje su mjere novi prijedlozi reformi u smjeru veeg ukljuivanja civilnog drutva ve postojali u obliku interakcije s briselskom lobistikom zajednicom. Drugim rijeima, dio autora istie da Bijelom knjigom Komisija nastoji kroz koncept ukljuivanja civilnog drutva zapravo legitimizirati postojee lobistike prakse umjesto uvoenja validnog instrumenta za demokratizaciju politikog sustava EU. Najumjerenije interpretacije govore u prilog tezi da institucije EU i pogotovo Europska komisija kroz privid vee transparentnosti i otvorenosti za participaciju civilnog drutva (input legitimitet) zapravo nude mjere, proceduralne standarde i kriterije kojima ponajprije nastoje osigurati zadovoljstvo kljunih aktera rezultatima, odnosno outputima procesa odluivanja (output legitimitet). Balans izmeu input i output legimiteta, odnos participacija prije i tijekom procesa odluivanja, kao i suglasnost, prihvaanje ishoda procesa odluivanja, jedno je od vanijih pitanja na koje europske institucije moraju pronai odgovor u predstojeem razdoblju.
Zakljune napomene
Umjesto rasprave o civilnom drutvu kao lijeku za demokratski deficit EU, u odreenim strunim i akademskim krugovima prevladava stajalite da bi napore valjalo vie usmjeriti prema iznalaenju rjeenja za izborni legitimitet institucija EU. Empirijska istraivanja i studije o europskom civilnom drutvu, europskoj vladavini i legitimitetu europskih politikih struktura pokazuju da ukljuivanje civilnog drutva, odnosno modeli neparlamentarne interesne medijacije pri Europskoj komisiji ili odborima Vijea ne mogu biti uinkovita alternativa institucionalnim reformama Unije te reformama izbornog sustava za Europski parlament. Iz nalaza istraivanja proizlazi da je
140
normativni cilj postizanja input legimiteta institucija EU kroz poveanu participaciju civilnog drutva teko ostvariv zbog uinkovitog racionalistikog ponaanja europskih organiziranih interesa, koji ine potencijalno europsko civilno drutvo. Nalazi istraivanja izazov su zagovornicima neofunkcionalistikog pristupa prouavanju organiziranih interesa u EU, kao i izazov proklamiranoj strategiji Komisije da koristi organizacije civilnog drutva za unaprjeenje procesa europskih integracija. Taj se pristup temelji ponajprije na prekograninom, transnacionalnom opsegu djelovanja organizacija civilnog drutva, koji im nalae da svoje interese definiraju u puno irim okvirima nego nacionalne vlade i, usto, omoguuje im da preko svoga lanstva u raznim dravama generiraju transnacionalnu solidarnost u odnosu na odreena pitanja. U Europskoj uniji, koja se suoava s nunou pronalaenja naina za boljim upravljanjem raznolikou meu dvadeset i pet i vie zemalja lanica, takav potencijal organizacija civilnog drutva kao agensa jaeg, neformalnog povezivanja graana Unije i mogueg katalizatora europeizacije javnog prostora postaje sve znaajniji i sigurno e jo godinama biti predmet intenzivnih javnih rasprava.
141
Literatura
Follesdal, Andreas i Hix, Simon (2005.), Why there is a democratic deficit in the EU: A response to Majone and Moravscik, European Governance Papers (EUROGOV), No.C-05-02 Majone, G. (2000.), The Credibility Crisis of Community Regulation, Journal of Common Market Studies 38 (2):273-302 Michalowitz, I. (2004.), Analysing Structured Paths of Lobbying Behaviour: Why Discussing the Involvement of Civil Society Does Not Solve the EU Democratic Deficit, Journal of European Integration, Vol 26, No2, lipanj 2004., Carfax Publishing Scharpf, F. W (1999.), Governing in Europe: Effective and Democratic?, . Oxford: Oxford University Press Smismans, Stijn (2006.), Civil Society and Legimitate European Governance, Cheltenham UK/Northampton USA: Edward Elgar Warleigh, A. (2001.), Europeanizing Civil Society: NGOs as Agents of Political Socialization, Journal of Common Market Studies 39, 619-639
142
GOJKO BEOVAN
Pravni fakultet u Zagrebu/CERANEO
Rizici izgradnje civilnog drutva bez graana

Uvod
Za razliku od drugih tranzicijskih zemalja, u Hrvatskoj se u dijelu rasprava civilno drutvo ne prepoznaje kao vaan dionik u procesima demokratizacije drutva. U ambicioznim raspravama o budunosti razvoja zemlje (Pusi, 1992.) sloboda udruivanja graana i time civilne inicijative i organizacije civilnog drutva uope se ne prepoznaju kao dionici modernog razvoja. Pored pozitivnih iskustava s ukljuenou organizacija civilnog drutva u procese demokratizacije tijekom devedesetih i poetkom dvijetisuitih godina, u veoma opsenim raspravama o budunosti Hrvatske (Kregar, Puljiz, Ravli, 2004.) civilno se drutvo ponovo ne percipira kao dionik suvremenih drutvenih procesa. U ovom radu problemi razvoja civilnog drutva kao vanog dionika demokratizacije bit e stavljeni u kontekst rezultata istraivanja o razvoju civilnog drutva u tranzicijskim zemljama. Poseban naglasak stavlja se na nastanak civilnih inicijativa i s tim u vezi na ulogu stranih donatora. Noviji rezultati istraivanja o razvoju civilnog drutva u Hrvatskoj govore o problemima percepcije organizacija civilnog drutva te o rizicima izgradnje civilnog drutva uz potporu inozemnih donatora, ali bez participacije graana. Civilno drutvo u tom kontekstu ima problema s povjerenjem, identitetom te proizvodnjom socijalnog kapitala. Na kraju rada upuuje se na potrebu novih istraivanja i praksi koje bi pomogle u izgradnji civilnog drutva odozdo i time potrebne demokratizacije, bez koje nee biti ozbiljnijih poticaja razvoja zemlje.
Problemi s razvojem civilnog drutva u tranzicijskim zemljama

Razvoj civilnog drutva, temeljen na slobodi udruivanja, u tranzicijskim zemljama znaio je demokratizaciju koja je znaajnog utjecaja imala na dravu i gospodarstvo te je promovirala pluralizam ideja u javnoj sferi (Cohen, Arato, 1992.). Krajem 1989. godine uvoenje viestranakog sustava i parlamentarna demokracija bili su dio agende razvoja civilnog drutva. Civilne inicijative iz osamdesetih godina, kao opozicija komunistikom sustavu, uvoenjem viestranaja i parlamentarne demokracije imale su ozbiljnih problema s redefiniranjem ciljeva svog daljnjeg djelovanja. Tranzicija
143
civilnih inicijativa od outsidera prema insiderima bila je veoma teak proces. esto se dogaalo da su heroji opozicije i utemeljitelji demokratskih reformi, prijanji civilni lideri, postajali nekompetentni politiki lideri (Smolar, 1996.). S druge strane, graani koji su bili ukljueni u politiku tijekom komunistikog razdoblja ili ak politiki lideri iz tog razdoblja, koji su izgubili politike povlastice, ukljuuju se u rad civilnih organizacija koje primaju obilnu inozemnu pomo. Ovakvim razvojem graani su izgubili povjerenje u politiki transformirano civilno drutvo (Siegel, Yancey, 1992.). Poticaj razvoju civilnog drutva u ovim zemljama doao je kao tehnika pomo stranih razvojnih agencija ili razvojnih programa Europske unije. Rijetki su programi, kao na primjer Institut otvoreno drutvo G. Sorosa, imali drugaiji pristup razvoju civilnog drutva te su ukazivali povjerenje lokalnim dionicima. Posebno se istie problem utjecaja anglosaksonske tradicije razvoja civilnog drutva, koja nije uvaavala lokalnu tradiciju (Sabo, 2004.). U takvim okvirima razvoja, civilna kultura i civilne inicijative bivaju ograniene danom drutvenom strukturom, kulturom, tradicijom, religijom i slinim. Razina civilne zauzetosti je niska i definitivno nije vrlina obinih graana. Celichowski (2004.) nisku sposobnost civilnih organizacija da ukljue graane dri regionalnim fenomenom i obiljejem postkomunistikih drutava. Graani se drue i udruuju s ljudima koje poznaju ili s lanovima svojih uih i irih obitelji. Dakle, u takvom tipu civilnih organizacija dominira povezujui (bonding) socijalni kapital. Temeljem rezultata opsenog empirijskog istraivanja Howard (2003.) navodi tri razloga koja su doprinijela slabom razvoju civilnog drutva u tranzicijskim zemljama, a koje, prema njemu, boluje od djejih bolesti: naslijeeno nepovjerenje prema komunistikim organizacijama, postojanje neformalnih prijateljskih mrea, postkomunistiko razoaranje.
Naslijeeno nepovjerenje je prepreka graanima da se pridrue nekoj organizaciji, jer su to ranije, u komunizmu, morali obavezno initi. to su graani imali vee nepovjerenje prema komunistikim organizacijama i izbjegavali ih, to su danas manje skloni postati lanovima novih civilnih organizacija. U doba komunizma, u ekonomiji svakodnevne oskudice, mnoge su stvari funkcionirale zahvaljujui prijateljskim, neformalnim mreama. ok terapija u gospodarstvu, reforme javnog sektora ponovo su u nepovoljan poloaj stavile ire drutvene skupine i njihovo je preivljavanje ponovo povezano uz jaanje ranijih neformalnih, prijateljskih mrea. Te se mree javljaju kao alternativa lanskim, civilnim organizacijama.
144
Suoavanje s bolnim procesima privatizacije gospodarstva i osobnim neuspjesima, mnoge je graane natjeralo na osjeaj prevarenosti te je ponovo oivjelo potrebu za uspostavom paternalistike drave. Te su frustracije poveale demobilizaciju i povlaenje iz javnih aktivnosti u godinama poslije pada komunizma. Howard (2003., 113) nudi teorijsko objanjenje ta tri meusobno povezana faktora. U potrazi za preivljavanjem u svijetu, koji se veoma brzo mijenja, ljudi koriste ranija iskustva kao referentnu toku za njihove sadanje elje i aktivnosti. Howard je kritian prema utjecajima koje strane razvojne agencije ostvaruju na razvoj civilnog drutva u ovim zemljama. U tim se programima esto ini vanijim kakvu e internetsku strancu imati neka organizacija, nego koliko e njene aktivnosti zaista pripadati graanima i lokalnoj zajednici u kojoj djeluje. Howard je u predvidivom razdoblju skeptian glede razvoja civilnog drutva ukorijenjenog u lokalne tradicije, putem kojeg e graani na dnevni red stavljati svoje probleme i doprinositi njihovom rjeavanju. Izglede za promjenu vidi u nadolazeim generacijama. Rezultati komparativnih istraivanja govore da po razlikama nasljea, tradicije te potencijala za razvoj civilnog drutva u tranzicijskim zemljama (Arts, Gelissen, Luijkx, 2003., 185-216). klaster srednjoeuropskih i baltikih tranzicijskih zemalja, u koji se ubraja i Hrvatska, ima razvijeniju civilnu kulturu i time vee potencijale za razvoj civilnog drutva od zemalja posttotalitarnog klastera, u koji spadaju Bjelorusija, Bugarska, Rumunjska, Rusija i Ukrajina. Komparativno istraivanje5 na primjerima pojedinih zemalja eke (Vajvoda, 2005.) i Bugarske (Andreeva i dr., 2005.) govori o razlikama u razvoju civilnog drutva koje su uvelike povezane s prijeenim putem (path dependency) tih zemalja. eka ima civilno drutvo koje je ukorijenjeno u lokalnu tradiciju, legitiman je dionik suvremenog razvoja i u njegovim aktivnostima sudjeluje sve vei broj graana. Razvoj civilnog drutva u Bugarskoj preteno je rezultat rada stranih razvojnih agencija i u takvim okolnostima civilno se drutvo razvija bez sudjelovanja graana.
Civilno drutvo kao dionik demokratizacije drutva u Hrvatskoj

U Hrvatskoj se provodi relativno malo empirijskih istraivanja koja bi nam mogla pomoi u razumijevanju razvoja civilnog drutva i njegove uloge u demokratizaciji drutva. Rezultati opsenijih i dugoronijih istraivanja razvoja civilnog drutva u 1990-im (Beovan, 2004.) govore da je u tom razdoblju civilno drutvo bolovalo od djejih bolesti. To je razdoblje uglavnom obiljeeno konfrontacijom s nedemokratskom vlau i tenjama za izgradnjom
5 Radi se o istraivanju CIVICUS-ov indeks civilnog drutva. O istraivanju i metodologiji vie na www.civicus.org
145
povoljnog zakonskog i posebno poreznog okvira za razvoj organizacija civilnog drutva. Znaajan utjecaj, imajui u vidu financijske potpore i tehniku pomo, na razvoj civilnog drutva ostvarivali su strani donatori. Pod takvim utjecajem razvijalo se virtualno civilno drutvo koje ne pripada lokalnim zajednicama i u koje nisu ukljueni lokalni konstituenti. Civilno drutvo definitivno nije bilo prepoznato kao dionik u matici glavnih drutvenih dogaanja. Meutim, istraivanja su ukazala na sloeni problem legitimiteta organizacija civilnog drutva u tom vremenu. Civilne organizacije nisu bile prepoznate kao legitimni dionik vanih drutvenih procesa. Na temelju rezultata meunarodnog komparativnog istraivanja CIVICUS-ov indeks civilnog drutva, koje je provedeno u Hrvatskoj od 2003. do 2005. godine, koristimo dio indikatora kako bismo ilustrirali doprinose civilnog drutva demokratizaciji u Hrvatskoj.6 U ovom tekstu ilustriraju se injenice koje se odnose na razvoj civilne zauzetosti graana: nestranake politike akcije, lanstvo u organizacijama civilnog drutva, dobrovoljni rad i akcije u lokalnoj zajednici. Drugi dio injenica odnosi se na odnos civilnog drutva i drave te na odnos prema gospodarstvu. U zadnjem dijelu se tematizira utemeljenost civilnih organizacija u lanstvu te u tom kontekstu identitet organizacija civilnog drutva i proizvodnja socijalnog kapitala kroz aktivnosti u tim organizacijama.
Civilna zauzetost kao imbenik demokratizacije

Spomenuto istraivanje analiziralo je problem nestranakih politikih akcija koje prakticiraju graani. Anketa Civilno drutvo 2004. pokazuje da je od 1990. godine samo 5,3 posto hrvatskih graana pisalo najmanje jedno pismo novinama, 61,3 posto potpisalo je neku peticiju, a 14,6 posto sudjelovalo je u prosvjedima. Za hrvatske graane to je novi tip politikih akcija, povezan s razvojem kulture civilnosti, koji do 1990. godine gotovo da nije postojao. Potpisivanje peticija, za razliku od druge dvije nestranake aktivnosti, postaje dijelom hrvatske civilne kulture i zasigurno se na taj nain ostvaruje primjetan utjecaj. Daljnja analiza injenica, moda koritenjem metode studije sluajeva, dala bi dodatne vane informacije koje bi nam pomogle u prosudbi utjecaja i openito uinkovitosti navedenih civilnih akcija glede demokratizacije odnosa u drutvu.
Vie o metodologiji istraivanja i srodnoj istraivakoj studiji Beovan, Zrinak, Vugec, 2005., moe se nai na www.ceraneo.hr
146
Grafikon 1. Udio ispitanika prema sudjelovanju u trima oblicima nestranakih politikih akcija
% 70,0%
60,0% 50,0% 40,0% 30,0% 20,0% 10,0% 0,0% Pisanje pisma za novine Potpisivanje peticije Sudjelovanje u protestnom maru ili demonstraciji 5,3% 14,6%
61,3%
Oblici nestranakih politikih akcija
lanstvo graana u organizacijama civilnog drutva (OCD) u Hrvatskoj relativno je novija tema. Rijetko se zapravo postavljaju pitanja o broju lanova, dakle, graana koji stoje iza pojedinih udruga. Rezultati ankete pokazuju da je 35,2 posto hrvatskih graana ulanjeno u najmanje jednu OCD. Taj podatak govori o neto manjoj participaciji u odnosu spram podatka Europskog istraivanja vrijednosti iz 1999. godine, kada je 40 posto graana izjavilo da pripada nekoj organizaciji civilnog drutva. No, podaci EVS-a takoer pokazuju da veina pripada religiozno-crkvenim organizacijama (12,9 posto), sportsko-rekreativnim (11,9 posto) te sindikatima (10,6 posto), a sasvim mali broj socijalnim, ekolokim, enskim ili nekim drugim organizacijama.7 Slino lanstvo po pojedinim organizacijama javlja se i u rezultatima ovog istraivanja. Problem lanstva na neki nain ilustrira snagu pojedinih udruga. U javnosti esto vlada miljenje da iza nekih udruga stoji relativno malo lanstvo te da su sami lanovi, prije svega, povezani nekim iskustvom, poznanstvo iz kole ili prijateljstvom, to ne upuuje na ozbiljnu civilnu utemeljenost. lanstvo ini udrugu aktivnom i kod nas bi trebalo obaviti dodatna istraivanja o
7 Podatci EVS-a citiraju se temeljem uvida u podatke istraivanja te posebno rada rpi, Zrinak (2005.)
147
profilima civilno aktivnih graana. Relativno nam nepoznati jo uvijek ostaju motivi zbog kojih se graani aktiviraju u civilnim organizacijama. Grafikon 2. lanstvo u razliitim vrstama organizacija civilnog drutva
100,0% 90,0% 80,0% 70,0% 60,0%
50,0% 40,0% 30,0% 20,0% 10,0% 0,0% Sportska i rekreacijska organizacija Sindikat ili radnika udruga Udruga branitelja Humanitarna organizacija Vjerska organizacija 16,1% 12,8% 8,5% 7,8% 7,3%
vrsta organizacije
Vaan aspekt razvoja civilne kulture oituje se i sudjelovanjem graana u dobrovoljnom radu. Rezultati provedene ankete u spomenutom istraivanju pokazuju da je 38,4 posto graana tijekom protekle godine radilo na dobrovoljnoj osnovi, pruajui aktivno neku vrstu potpore lanovima ire zajednice, a izvan aktivnosti neke organizacije. Dakle, radilo se o vlastitim inicijativama, npr. obavljanju kupovine za susjede ili pomoi u uenju, jasno, bez novane naknade. Ispitanici vieg obrazovanja i oni manjeg obrazovanja (vjerojatno kuanice) volontiraju vie od drugih. Isto tako ispitanici koji procjenjuju svoj imovinski status boljim, vie volontiraju. Dodatna istraivanja i rasprave o dobrovoljnom radu upuuju nas na injenicu da je tu najee rije o tradicionalnoj, neformalnoj pomoi susjedima, a manje o drugim vidovima dobrovoljne pomoi. Dakle, neformalni oblici dobrosusjedske pomoi oito su dio nae tradicije i vani su za funkcioniranje lokalnih zajednica. Institucionalni oblici dobrovoljnog rada u ustanovama, udrugama ili u nekim konkretnim akcijama ine se u Hrvatskoj jo relativno nerazvijenima. Rezultati istraivanja govore da bi trebalo vie uloiti u odgoj i obrazovanje mlaih narataja te da bi to moglo biti jamstvo razvoja ove graanske vrline8. Aktivnosti organizacija civilnog drutva prepoznatljive su preko akcija u lokalnoj zajednici. Stoga su one vani pokazatelji razvijenosti civilnog drutva. Rezultati spomenute ankete govore da je 21,3 posto graana iz uzorka sudjelovalo u barem jednoj civilnoj aktivnosti tijekom proteklih godinu dana. (Meutim, ak 61,6 posto
8 Pod utjecajem stranih donatora drava je pribjegla donoenju Zakona o volonterskom radu, to ponovo govori o normativnom optimizmu.
148
ukupnog broja ispitanika ne sjea se organizacije akcija u zajednici, a 51,5 posto odgovara da nije bilo akcija u zajednici.) K tome, 27,1 posto ispitanika se sjea da je u posljednjih 12 mjeseci odran sastanak u njihovoj zajednici o problemima u zajednici. Barem na jednom takvom sastanku sudjelovalo je 15,9 posto ispitanika. (Meutim, ak 65,8 posto ispitanika na ovo pitanje odgovara da nije bilo sastanka u zajednici.) Dobrovoljno okupljanje graana u cilju korisnog rada za itavu zajednicu u proteklih godinu dana registriralo je 38,4 posto ispitanika. Jedan ispitanik ovako komentira tu injenicu: Vjera u mogunost rjeavanja drutvenih problema putem organizacija civilnog drutva je mala. Prisutna je ravnodunost prema opedrutvenim problemima. Ne cijeni se volonterski rad i rad za ope dobro. Nema svijesti o situaciji u vlastitoj sredini pa i u cijelom drutvu. Aktivizam graana u naim lokalnim zajednicama je na niskoj razini. Manje od jedne treine graana ima takve vrline, sudjeluje u zajednici ili pak znade to se na tom planu u njoj dogaa. Strunjaci s kojima smo razgovarali upozoravaju na zaraznu pasivizaciju graana. Neki sa svjeim iskustvom u projektima na tom podruju skloni su govoriti o autizmu. Nekoliko strunjaka koji imaju iskustva s razvojem lokalnih zajednica upozorava na kakav-takav aktivizam na lokalnoj razini. U sluajevima kada prepoznaju svoje osobne interese, graani su spremniji sudjelovati i zauzeti se za rjeenje problema. Tom dijelu pripadaju i razvijene aktivnosti dobrosusjedske pomoi. Dakle, analizirani indikatori govore o relativno skromnoj civilnoj zauzetosti graana, a bez nje nema prepoznatljivog razvoja civilnog drutva. Procesi demokratizacije teko se mogu pouzdanije osloniti na civilnu zauzetost graana.
Odnos civilnog drutva s drugim dionicima

Oekuje se da organizacije civilnog drutva prakticiraju dijalog s dravom. Dijalog izmeu drave i organizacija civilnog drutva u Hrvatskoj ima veoma skromnu tradiciju. U novije se vrijeme na razini Vlade ustanovljuju savjetodavna tijela u kojima su predstavljene i organizacije civilnog drutva. Ta se tijela bave pravima djece, invalida, ravnopravnou spolova, manjina, zatitom okolia, zatitom ljudskih prava, zatitom potroaa i slino. Osnovan je i Savjet za razvoj civilnog drutva Vlade Republike Hrvatske9. Dio kritinijih strunjaka dri da osnivanjem takvih tijela Vlada bjei od rjeavanja vanih pitanja i da se time eli inozemnoj javnosti pokazati njena demokratinost.
9 Poslije promjene vlasti krajem 2003. godine dolo je do problema u funkcioniranju Savjeta. ak su dva predsjednika Savjeta dala ostavke, a sve to nije imalo veeg odjeka u javnosti.
149
Na regionalnim razinama ili u veim gradovima uspostavljena su slina tijela u ijem radu sudjeluju i predstavnici OCD-a. Potpisane povelje o suradnji lokalnih i regionalnih vlasi s OCD-om mogle bi poboljati dijalog. Drava redovito komunicira s predstavnicima profesionalnih komora i udruga, koje po svom poslanju imaju izvjesnu politiku teinu. Meutim, oslukujui rasprave u javnosti dobije se dojam da profesionalne komore nemaju primjereni utjecaj na vlast. Kregar (2004.) upozorava da se administracija plai institucionalizacije participacije graana. Pokazuje se da su odnosi OCD-a i drave esto puta ranjivi uslijed promjene vlasti. Drava uvelike oklijeva ukazati vee povjerenje civilnom drutvu i za sada ostaje u konceptu stranakih kvota civilnog drutva10. Rezultati ankete regionalnih dionika upozoravaju na relativno ogranieni dijalog drave i civilnog drutva. Kontinuirani dijalog lokalne vlasti, javnih slubi i OCD-a u naprednijim je lokalnim razinama tek u povojima. OCD najee jedino dolaze na dnevni red kad se u proraunima za njih izdvajaju sredstva. U regionalnim raspravama prepoznat je dijalog s OCD-om, koji je opseniji i produktivniji u tradicionalno naprednijim i gospodarski razvijenim sredinama (Istra, Primorje, sjeverozapadna Hrvatska). Tako se OCD-i nekada strankama javljaju kao vei neprijatelji od konkurentskih politikih stranaka. U tim su krajevima esti sluajevi da lokalne vlasti iniciraju dijalog. Predstavnici drave esto imaju stavove koji unaprijed dovode u pitanje kvalitetu tog dijaloga i ne vide ozbiljne kapacitete na strani organizacija civilnog drutva. Dio strune javnosti vidi da OCD esto nisu u stanju jasno artikulirati svoje stavove i izraziti svoje interese u odnosu prema dravi i programima koje ona provodi. Tablica 1. Opis dijaloga izmeu drave i civilnog drutva
N Ne postoji Ogranien Osrednji Opsean Ne znam Bez odgovora Ukupno 14 125 112 4 6 4 265 % 5,3 47,2 42,3 1,5 2,3 1,5 100,0
10 Primjer stranakih kvota civilnog drutva uspostavljen je u sluaju Programskog vijea HRT-a.
150
Strunjaci i aktivisti se slau da OCD bolje surauju sa strankama kada su u oporbi, nego kada su na vlasti. Promjene vlasti na svim razinama znae diskontinuitet dijaloga s dravom. Dio aktivista u civilnom drutvu iskusilo je prezir, ponienja i omalovaavanja od strane predstavnika politikih stranaka. Doivljava ih se kao one koji vlasti stavljaju klipove pod noge i remete unaprijed dogovorene poslove. Prema stavovima zaposlenih u dravnoj upravi, na udruge se jo uvijek uvelike gleda kao na nuno zlo. U Hrvatskoj se prepoznaje nekoliko podruja u kojima civilno drutvo do odreenih razmjera dri dravu odgovornom. To su, prije svega, problemi ljudskih prava i zatite okolia. Neke organizacije s promjenjivim uspjehom obavljaju ulogu nadzora (watchdog) i alarmiraju javnost o vanim problemima. One potpore uglavnom dobivaju od inozemnih donatora. Istraivanje provedeno 2001. godine (Beovan, 2004.) pokazalo je da OCD nisu uinkovite u praenju obveza i politike Vlade. Organizacije civilnog drutva tek su jednim dijelom uspjene u predstavljanju interesa svojih lanova i stavljanju tih interesa na dnevni red politike. Predstavnici civilnog drutva ne pozivaju se redovito, odnosno uope se ne pozivaju, na sudjelovanje u izradi i raspravama o zakonima. Vani zakoni od interesa za organizacije civilnog drutva i njihove lanove donose se veoma esto bez njihova znanja. Sudjelovanje u izradi i raspravama prilikom donoenja zakona sasvim je novo poglavlje u razvoju civilnog drutva. U tom smislu organizacije civilnog drutva nemaju mogunosti utjecati na politiku Vlade u korist svojih lanova. U okviru dimenzije utjecaja, najnie je bila rangirana uspjena suradnja organizacija civilnog drutva u provoenju politike. Doista, rijetka su bila podruja u kojima bi se prepoznalo iskustvo aktivne suradnje Vlade s organizacijama civilnog drutva. Predstavnici regionalnih dionika procjenjuju da su OCD dominantno aktivne do odreene mjere 48,3 posto i aktivne 20,8 posto u dranju drave odgovornom. Rasprave na regionalnim radionicama pokazuju da su te aktivnosti vie percipirane kao dranje Vlade odgovornom, a ne kao dranje lokalnih vlasti odgovornima. Percipirana uspjenost civilnog drutva u pokuajima dranja drave odgovornom ne izgleda ohrabrujue. Meutim, regionalne rasprave govore da se tu tek radi o prvim ozbiljnim koracima i da je to podruje u kojem e biti vidljivi vani pomaci.
151
Tablica 2. Uspjenost civilnog drutva u dranju drave odgovornom

N Neuspjeno Uspjeno do odreene mjere Uspjeno Vrlo uspjeno Ne znam Bez odgovora Ukupno 92 123 11 0 34 5 226 % 34,7 46,4 4,2 0 12,8 1,9 100,0
Iskustva potpisivanja povelja suradnje u Rijeci te u Osjeko-baranjskoj upaniji govore o utiranju puta suradnje i mogueg partnerstva koji dolaze odozdo. U ovim sluajevima valja imati na umu i primjedbe strunjaka koji upozoravaju da slini projekti nastaju zbog ponude inozemnih donatora, da pronose vrijedne ideje, ali da treba vie voditi rauna o njihovoj lokalnoj ukorijenjenosti. Strunjaci takoer upozoravaju na to da se u naim okolnostima ne moe od nekoga traiti novac i istovremeno ga drati odgovornim, a to znai i javno ga kritizirati. Vaan doprinos ideji dranja drave odgovornom u Hrvatskoj mogu dati rezultati programa Zakonodavstvo i graani. Takav se program provodio od 2001. godine u sedam zemalja jugoistone Europe, uz sudjelovanje predstavnika nevladinih organizacija i predstavnika parlamenata. Koordinator programa u Hrvatskoj bio je Hrvatski helsinki odbor za ljudska prava. Nevladine su organizacije poduzele nekoliko inicijativa za promjenu ili donoenje novih zakonskih propisa. S tim su projektom bile povezane inicijative izrade Prijedloga zakona o politikim strankama, koji nije prihvaen (izradila ga je radna skupina Hrvatskog pravnog centra) i Prijedloga zakona o dostupnosti informacija. Osnovana je skupina saborskih zastupnika nazvana Hrvatski konzultativni odbor, kojoj je poseban naglasak stavljen na suradnju s nevladinim organizacijama u tom projektu. Sabor nije prihvatio prijedlog da svi saborski odbori obvezno imaju predstavnika nevladinih organizacija kao konzultativnog lana. Nije prihvaena ideja o stalnom tjednom ili mjesenom terminu sastanka u Saboru s nevladinim organizacijama i predstavnicima graana. Zanimljivo je da u tom vremenu niti jedan predstavnik oporbe u Saboru nije sudjelovao u projektu. Kao uspjele primjere dranja drave odgovornom, ispitanici i strunjaci navode aktivnosti GONG-a povezane s izborima te udruge Eko Kvarner.
152
Analiza medija pokazuje relativno veoma visoku zastupljenost informacija u novinama o tome da OCD dre dravu odgovornom. Oekuje se da OCD na neki nain dre i gospodarski sektor odgovornim za njihovu djelatnost. Dranje gospodarstva odgovornim u Hrvatskoj uglavnom je vezano uz probleme odrivog razvoja i uz aktivnosti veoma malog broja udruga potroaa. Nekoliko udruga u tom podruju promie modernu praksu, kojoj je cilj unaprijediti odrivi razvoj, doprinijeti transparentnom poslovanju gospodarstva te promicati drutveno odgovorno gospodarstvo. Te su udruge i inicijative relativno rijetke i u javnosti se vie-manje pojavljuju povremeno. Potroake udruge, kojih je naalost malo, zadobivaju sve vee povjerenje prosjenih graana. Meutim, oit je nedostatak inicijativa za osnivanjem novih udruga, koje bi udruene u savez predstavljale partnera i civilnu snagu11. Prema odgovorima regionalnih dionika, civilno je drutvo dominantno neaktivno 35,5 posto, odnosno aktivno do odreene mjere u 35,1 posto sluaja dranja gospodarstva odgovornim. Uspjenost civilnog drutva u tom podruju jo je skromnija. Polovina ispitanika (50,2 posto) dri akcije civilnog drutva neuspjenim, a tek 24,9 posto njih uspjenim do odreene mjere. Na regionalnim raspravama sudionici najee nisu imali ideju o tome to bi podrazumijevao koncept dranja gospodarstva odgovornim, slaui se da to jo nije na dnevnom redu razvoja civilnog drutva u Hrvatskoj. Strunjaci imaju iskustvo pokretanja kampanja za odgovornim poslovanjem gospodarstva, koje potom kupuje medije ulaganjem sredstava u reklame. Meutim, ostvareni su neki pomaci. Gospodarski subjekti, koji su na tritu, poinju voditi rauna o kvaliteti svojih proizvoda i usluga. Prihvaaju kontrolnu funkciju OCD-a i stalo im je da steknu ugled dobrih graana. OCD ve imaju bogato iskustvo dijaloga s dravom na razliitim razinama. Izazovi u narednom razdoblju odnosit e se na institucionalizaciju dijaloga i stabilizaciju pouzdanih komunikacijskih kanala. Procesi pribliavanja Europskoj uniji mogu dati doprinos razvoju u tom podruju. Dijalog civilnog drutva s gospodarskim sektorom bit e uglavnom novo podruje uenja i stjecanja povjerenja.
Proizvodi li civilno drutvo socijalni kapital?

Oekuje se da su graani udrueni u udruge, organizacije civilnog drutva, vie pripravni zagovarati i prakticirati civilne vrline. Dakle, aktivni su graani civilniji i oni proizvode vie socijalnog kapitala u drutvu. Komparirajui razinu opeg povjerenja kojeg imaju lanovi udruga i oni koje nisu lanovi
11 Prema iskazima predstavnika tih udruga, zanimljivo je da rijetko zasluuju povjerenje dijela stranih donatora, inae aktivnih u Hrvatskoj.
153
udruga, vidimo da ne postoji nikakva statistika razlika. Dakle, podjednako su nepovjerljivi. Nadalje, ne razlikuju se u toleranciji prema ljudima druge rase, drugaije vjerske pripadnosti te imigrantima/stranim radnicima. Prema homoseksualcima i oboljelima od AIDS-a neto su tolerantniji lanovi udruga. Ne razlikuju se ni u stavovima glede zahtijevanja od drave naknade na koju nemaju pravo, izbjegavanja plaanja karata za javni prijevoz te varanja na porezu ako za to postoji mogunost. Dakle, prema navedenim rezultatima, OCD u Hrvatskoj nisu izvorom socijalnog kapitala. Drutvo u kojem je raireno nepovjerenje ne zaobilazi ni OCD. Nepovjerenje koje se iskazuje prema njima, oito ne ini snanima i civilnima njihove lanove. Moglo bi se rei da dio anketiranih OCD-a pripada uvezenom, virtualnom civilnom drutvu, koje se uglavnom financira inozemnim donacijama. Oni se civilnim drutvom bave u okviru svojih projekata, a zapravo ne prakticiraju civilnost. Dio konzultiranih strunjaka u naem civilnom drutvu prepoznao je problem projektitisa civilne se inicijative i aktivnosti prakticiraju ako se za to ima odobren projekt, to podrazumijeva financiranje aktivnosti. U tom se kontekstu javlja problem s identitetom civilnih organizacija koje se diskvalificira: U izjavama za medije u pravilu sudjeluju nekompetentni, nekolovani graani ili voditelji razliitih udruga, koji su opet u pravilu dobro financirani iz razliitih stranih i domaih izvora te svoju radnu aktivnost moraju kao graanska inicijativa iskazivati stavom: Mi smo protiv! (Springer, 2006.). Takvim stavovima pridruuju se i razmiljanja veeg dijela strunjaka s kojima su obavljeni razgovori u spomenutom istraivanju o civilnim organizacijama, koje djeluju po nalozima stranih donatora. Imajui u vidu ulogu stranih donatora, a i dravnih12 i paradravnih organizacija, valja ozbiljno uzeti u obzir upozorenja da se u Hrvatskoj razvija metarazina civilnog drutva (van Teefelen, 2005). EU fondovi se usmjeravaju kroz razliite paravladine organizacije i razvojne agencije, koje zgru novce te time zaobilaze postojee lokalne civilne organizacije, njihovu strukturu i ekspertize. Za budua istraivanja vano pitanje ostaje injenica u kojoj je mjeri organizacijska infrastruktura proizvedena u domaim i inozemnim programima razvoja civilnog drutva zaista civilno drutvo, utemeljeno u lanstvu i civilnim vrlinama graana i djelujui na poveanje opeg dobra.
12 Za razvoj civilnog drutva u Hrvatskoj veoma je relevantna injenica da je Vlada imenovala radnu skupinu za izradu Strategije razvoja civilnog drutva. To se dogaa poslije dva neuspjela civilna pokuaja izrade strategije.
154
Zakljuak
Razvoj civilnog drutva u Hrvatskoj uvelike je uvjetovan ranijim iskustvima graana i injenicama koje su povezane s gospodarskim kretanjima u zemlji, a koje znaajno usporavaju stasanje novih srednjih slojeva koji promiu i prakticiraju civilne norme i vrednote. U tom dijelu Hrvatska ima puno slinosti s drugim tranzicijskim zemljama i blia je srednjoeuropskom krugu zemalja u kojima postoji povoljniji okvir za razvoj civilne kulture. Civilna zauzetost, dijalog s drugim relevantnim dionicima i u tom kontekstu proizvodnja socijalnog kapitala, ine civilno drutvo u Hrvatskoj manje prepoznatljivim i ovisnim o stranim i domaim donatorima. To je oito civilno drutvo koje nije utemeljeno u aktivizmu ireg kruga graana. Razvoj endogenog civilnog drutva, priroenog potrebama i problemima lokalnih zajednica i odreenih drutvenih skupina, oito ostaje zadatkom mlaih generacija. Njima ostaje da pokrenu dijalog s predstavnicima domaih i stranih donatora te da na dnevni red stave ukorjenjivanje civilne kulture i poticanje civilne zauzetosti.
155
Literatura
Andreeva, D., Doushkova, I., Petkova, D., Mihailov, D., 2005., Civil Society without Citizens An Assessment of Bulgarian Civil Society (20032005). Sofia, BAA. Arts, W Gelissen, J., Luijkx, R., 2003., Small the Twain ever Meet? Dif., ferences and Changes in Socio-Economic Justice Norms and Beliefs in Eastern and Western Europe at the turn of the Millennium, in: Arts, W Hagenaars, J., Halman, L. (eds). The Cultural Diversity of European ., Unity. Findings, Explanations and Reflections from the E uropean Values Studies. Brill, Leiden-Boston. Beovan, G., Zrinak, S., Vugec, M., 2005., Civilno drutvo u procesu stjecanja povjerenja u Hrvatskoj i izgradnje partnerstva s dravom i drugim dionicima, Zagreb: CERANEO. Beovan, G., 2004., Civilno drutvo. Zagreb, Nakladni zavod Globus. Celichowski, J., 2004., Civil Society in Eastern Europe Growth without Engagement, in: Glasious, M., Lewis, D., Seckinelgin, H., (eds.) Exploring Civil Society- Political and Cultural Contexts. London/New York, Routledge. Cohn, J. L., Arato, A., 1992., Civil Society and Political Theory. Cambridge, MA: The M.I.T. Press. rpi, G., Zrinak, S., 2005., Civilno drutvo u nastajanju. Slobodno vrijeme i dobrovoljne organizacije u Hrvatskoj, u: J. Baloban (ur.) U potrazi za identitetom. Komparativna studija vrednota: Hrvatska i Europa. Zagreb, Golden Marketing. Howard, M. M., 2003., The Weakness of Civil Society in Post-Communist Europe. Cambridge, Cambridge University Press. Kregar, J., 2004., Partnerstvo u obavljanju javnih poslova, u: M. Gogi (ur.) Kako suraivati s vlastima i kada to ne ele. (str.19-32) Zagreb, HHO. Kregar, J., Puljiz, V Ravli, S. (ur.), 2004., Hrvatska kako dalje: zadanosti ., i mogunosti. Zagreb, Pravni fakultet u Zagrebu/Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo. Pusi, E. (ur.), 1992., Hrvatska: zadanosti i usmjerenja. Zagreb, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Sabo, M., 2004., Civic Engagement in East-central Europe, in: Zimmer, A., Priller, E. (eds.) Future of Civil Society- Making Central European Nonprofit-Organisations Work, Wiesbaden, VS Verlag fr Sozialwissenschaften.
156
Siegel, D., Yancey, J., 1992., The Rebirth of Civil Society: The Development of the Nonprofit Sector in East Central Europe and the Role of Western Assistance. New York, Rockefeller Brothers Fund. Smolar, A., 1996., From Opposition to Atomisation, Journal of Democracy, Vol. 7: 24-38. Springer, O. P 2006., Vanost popularizacije znanosti na poetku 21. stolje., a, Priroda, sijeanj, (6-7). Vajdova, T., 2005., An Assessment of Czech Civil Society in 004: After Fifteen Years of Development, Prague, NORS. Van Teefelen, M., 2005., Croatia, in: Co-opearting Netherlands Foundations for Central and Eastern Europe, Annual Report 2005.
157
Diskusija
TIN GAZIVODA Vjerujem da je u ove tri diskusije definitivno bilo dosta materijala za mogue primjedbe, pitanja, komentare.
ANDREJA INKEC Po struci sam diplomirani politolog i s tog aspekta me interesiraju odgovori na neka pitanja. Ono to mene interesira je problematika koja je vezana prvenstveno za populaciju starijih osoba i to prvenstveno onih grupacija od ezdeset pet godina na dalje i to onih koji svojim iskustveno i strunim znanjem i potrebom, odnosno aktivnou ele doprinijeti razvoju civilnog drutva u Hrvatskoj. Stoga bi moje pitanje bilo koliko drutvo i drava gube ako ne prue ansu toj starijoj populaciji da aktivno doprinese razvoju civilnog sektora u Hrvatskoj? Moda pitanje za gospodina Beovana.
VJERAN PIRI Opet jedan jako subjektivan pristup gledajui s otoka. Kao prvo, imam dojam da imamo dva civilna drutva u Hrvatskoj. Jedan je dio u visokobudetnim udrugama koje nemaju problema nita nabaviti, nita platiti koje ne moete pokrenuti na cestu, na bilo koji prosvjed. Postoji udruga u Splitu u podruju zatite okolia koja ima budet vei nego sve udruge u Dalmaciji i nekoliko puta vei, koja radi kilograme fantastinih projekata, formulara koji ostaju u ladicama, koji ne izlaze van iz kabineta. Postoje udruge koje svaka tri mjeseca gledaju specijalce oi u oi. Mislim da je nemogue unificiranje civilnog drutva, moda ipak treba imati, barem s naih gledita, malo razlike. Moda je to glupo pitanje, ali doputam si ga. Mi to kaemo akademski borbeno civilno drutvo. Drugo, u mnogim malim sredinama, znam samo na otocima, u biti civilno drutvo funkcionira kao oporba. Poto je po onoj prijanjoj teoriji o negativnoj politikoj selekciji politikih elita, vi praktiki imate situaciju barem u deset, petnaest, dvadeset mjesta na Jadranu da zapravo nekakvi predstavnici civilnog drutva, samozvanci kako kae profesor Puhovski, uredno funkcioniraju da spreavaju neke stvari koje su po definiciji posao politikih elita. Tu je jedna teza koja je bila dosta citirana da mi imamo daleko jai kadar u provinciji, govorim samo u civilnom drutvu, nego u politikim elitama. Ta teza je trivijalno dokaziva, to mogu pokazati na nizu
158
primjera. Profesor Puhovski kae da smo mi u principu samozvanci, to govori afirmativno. Neka naa doktrina kae da uvijek kada imate grass root udrugu idete na neku lokalnu peticiju koja dotie lokalni problem i mi smatramo da smo verificirali stavove te grupacije koja vodi tu udrugu i civilno drutvo ako imamo potpise deset posto graana. Znai, ako ova predstavka koja se poela potpisivati u Konavlima skupi osamsto graana ona e se ii urudbirati na opinu. Obino dobijemo ak po osamdeset posto potpisa graana, u nekim malim sredinama s par stotina ljudi, kao recimo na Brau. Dokaz da moda ipak imamo neke kvalitete je to to dobivamo na izborima do trideset osam posto glasova, kada izluimo politiku nezavisnu opciju. Ono to smatram da je dobar primjer glede EU-a i cijele ove prie su pregovori s Europskom unijom u domeni zatite okolia gdje je ulo etrdeset est predstavnika raznih ministarstava, ali i npr. INE i Zagrebake banke. Civilno drutvo zero point, a to nije poanta prie. Poanta prie je da smo u direktnim kontaktima s lanovima Vlade RH poeli lobirati da ue Neven imac kao ovjek iz civilnog drutva. Na kraju je rezultat da su tri gospoe dobile u drugim pregovorima status promatraa. I bile su u Bruxellesu sada pet dana. Te tri gospoe nisu smatrale shodnim da nas informiraju to se dogodilo u Bruxellesu. Imamo jedan report na internetu. Igrom sluaja to su predstavnice akademskog dijela civilnog drutva. Znai, moda namjera, moda sluaj, no imamo dojam da neki ljudi moda predstavljaju folklor ili nuan ukras ljudima koji su pregovarai i slino. U vezi s obrazovanjem. Pokazalo se dramatino bitno na nekim otocima dolazak jedne ili dvije obitelji. Recimo, da nije doao onaj gospodin kojeg si ti upoznao neki dan na Brau, tamo se ne bi dogodio poetak civilnog drutva na mom otoku, kako oni kau. Ponekad je i toka kristalizacije i dvije obitelji ako dou na Vis. Tu su neke nevjerojatne male silnice ponekad presudne. I zavrno, to se tie edukacije, nas zovu kao blesave po gimnazijama po Kvarneru da drimo predavanja. Znai, pedagoki kadar osjea manjkavost informacija to je zatita okolia, to je civilno drutvo. To su neke kole koje drugaije promiljaju. I jo dvije situacije koje su jako bitne. Prvo, vlasti u lokalnim sredinama shvaaju dijalog s civilnim drutvom kao pacifikaciju civilnog drutva. I drugo, dobivamo udruge koje su organizirane od strane politikih elita. U mojoj opini imamo situacije da udruge koje su anti dobivaju budet etiri, pet tisua kuna, a one koje su pro vlasti dobivaju budet na dodjeli sredstava deset, ezdeset tisua kuna itd. I tu pitanje profesoru Beovanu, zapravo kako na neki nain uvesti reda u ove udruge koje boluju od praktitisa i ove koje nemaju bolest praktitisa? S druge strane, udruge koje postaju definitivno reimske udruge, gdje je vodi, recimo, brat, sin naelnika opine. I zove se drutvo za poljepavanje mjesta, tako neto, simpatino.
159
GOJKO BEOVAN Naime, oko pitanja osoba starijih od ezdeset pet godina. Nikoga se ne moe ni na koji nain podcjenjivati to je uvijek individualna stvar, stvar izvjesnih sklonosti, stvar izvjesnih afiniteta, no moje je uvjerenje da je taj problem civilnog drutva upravo ona injenica koja nije dovoljno naglaena, da zapravo njoj pripadaju ljudi koji su po svom statusu pripadnici srednjih slojeva, koji su relativno dobro obrazovani, relativno imuni, koji svoju poziciju ne mjere tim da li e doi na vlast ova stranka ili e doi na vlast ona stranka i koji u tom smislu ne mijenjaju svoja miljenja, jer ne mijenjaju svoja uvjerenja. Bojim se da je jedan vei dio generacije o kojoj vi govorite iskusio svoje djelovanje da svoje stavove, svoja miljenja ako ih iznosi u javnosti da ih esto iznosi sasvim suprotno, ovisno o tome kakva je okolina u kojoj on/a to govori. Zapravo, to je ono to je on nauio/la od ranije. No, nikako se ne moe stvar generalizirati. Rasprave koje se vode o tome u nama susjednim zemljama govore da treba, ponovit u, uprti oi u nadolazee generacije, nove srednje slojeve koje u tom smislu nose neku novu civilnost koja je zaista civilna kultura, a nije parohijalna kultura u kojoj su zapravo oni odrasli, koju oni i prakticiraju. Spomenuti problem visokobudetskih udruga. Dakle, da biste u Ministarstvu zatite okolia dobili novac, vi morate biti jako dobro obrazovan, trebate imati jako visoku energiju, trebate imate jako visoke administrativne kapacitete, a to ete napraviti s tim novcima kada ih dobijete, to vas nitko zapravo ozbiljno nee pitati. U tom smislu oni koji su dobro izvjeteni, koji to znaju raditi, oni si pribave jako visoka sredstva i zapravo se ne oekuje da e se s tim sredstvima rijeiti neki problem jer zapravo stvari nisu postavljene na toj razini. Kada je u pitanju ovaj dio da je civilno drutvo dio oporbe to je na neki nain samorazumljiva stvar, ali je za oekivati da bi oni trebali biti podjednako oporba bez obzira na to tko je na vlasti, bez obzira na to sjede li tamo njihovi kolege, njihovi prijatelji. Moje osobno iskustvo, ako ete biti dosljedni, da e vas podjednako brzo prekriiti i jedni i drugi kao i inozemni donatori, ako ste u tom smislu osoba koja hoe zagovarati ozbiljan dijalog.
SILVA MENARI Oekivala sam mnogo vie od te rasprave o civilnom drutvu, da vidim nakon par godina gdje smo, a osim toga ja mnogo oekujem u skladu s onim to sam sama iznosila. Doista mnogo oekujem od civilne sfere u smislu ekspanzije socijalnog kapitala i korisne institucionalizacije socijalnog kapitala kojeg ja doista definiram kao i drugi da mora izai iz te mree lokalnih porodica, familija i firmi i hotela i ne znam ega i poeti naom pomoi civilnog drutva neku drugu funkciju. Ono to mene zapravo zanima to je to, koja
160
je razlika onda izmeu civilnih inicijativa i civilnih udruga u lokalnim inicijativama? Da li se to negdje vidi? Da li je to doista vano, jer oito prema onome to je prof. Beovan iznio, civilne inicijative su vane i imaju ulogu u promoviranju interesa lokalnih zajednica. Ja, naime, mislim da je ta lokalnost u budunosti jako vana, izrazito vana i jednostavno traim uporita za njezin razvoj. I u tom smislu nisam previe zadovoljna ovim to sam tu dobila. To je stara pria o sponzorima, o nekom internom, stalno latentnom sukobu izmeu nekakvih akademika i nekakvih grass roots. To su prie stare dvadeset godina, o emu mi tu govorimo. Ja sam grass root aktivist na Hvaru, dobro znam to se tamo deava, kako se ljudi organiziraju, u kakve bitke idu ili ne idu, zato idu, zato ne idu i sinovi hotelijera, direktori; ono registriraju se kao udruge i rade svoj posao. To je svakodnevica. Nema tu nieg novog, ali od tuda treba ii dalje. I tu nikakva elaboracija akademskosti i grass rootskosti nee rijeiti to pitanje. Tu treba neto drugo. Ja ne znam to, ali sam mislila da u doznati.
VEDRAN HORVAT Djelomino je komentar, djelomino je i pitanje upueno Igoru Vidaaku, moda djelomino i Sranu koji su to djelomino pokrili u svojim izlaganjima. Samo prije nego to preem na pitanja, mislim da se ovdje suoavamo s tom slikom civilnog drutva koje je izgraeno na nekim vidovima, odnosno oblicima sukoba, tj. konflikta bilo od rata kasnije s autoritarnim reimom i u ovom sluaju u ovoj fazi tranzicije mislim da stoji u jednom momentu redefiniranja svoga poloaja, a isto tako i redefiniranja naina djelovanja. Onaj supstrat civilnog drutva koji ustvari nedostaje nije obuhvaen samim tim procesom europeizacije. Tu detaljnije mislim na pitanje djelovanja civilnog drutva na nekom nadnacionalnom nivou, odnosno sudjelovanja civilnog drutva u Hrvatskoj na nivou EU naravno do neke mjere je civilno drutvo ovdje umreeno kroz sudjelovanje u nekim transgraninim i transnacionalnim mreama ali istovremeno ono nema tu razvijenu pozadinu koju imaju u graanskom drutvu civilna drutva u tim zemljama. Tako da, mislim, jedan autentini graanski angaman koji podlijee ovom procesu europeizacije u smislu profesionalizacije ja sam glede toga dosta pesimistian. Samo kratak komentar na odgovor gospodina Beovana. Nisam siguran da nove i mlae generacije u tom irem kontekstu vee nesigurnosti, i s druge strane, nekog krajnjeg individualizma misle ili smatraju da bi mogle djelovati na takve neke kolektivne naine koji su moda bili prikladniji dosadanjem nainu djelovanja. ao mi je to tu nema goe iz Bruxellesa radi usporedbe, jer moj dojam je da u stvari civilno drutvo u Hrvatskoj ima sada jednu priliku, odnosno ansu da u stvari pronae nain svog djelovanja. Dobivanjem punopravnog lanstvana Hrvatske u EU, to iskustvo demokratizacije moglo
161
bi, prijenosom na nadnacionalni nivo istovremeno dovesti do suavanja prostora za demokratsko djelovanje, na neki nain, to je dosta kontradiktorno, do de-demokratizacije. Moda je to neki krai rok, krai vremenski period, ali se to tako moda ini. Zanima me da li se europeizacija kao proces moe iskoristiti za civilno drutvo, da ono u stvari bude nia za nekakvu revitalizaciju, drugaije oblikovanje naina djelovanja, ali da oni ne budu visoko profesionalizirani i potpuno ovisni o fondovima koji uglavnom dolaze od drave ili od nekih nadnacionalnih centara.
GOJKO BEOVAN Mi o problemima razvoja civilnog drutva moemo razgovarati u razliitim kategorijama. Ako imamo neke injenice koje su ustanovljene nekim istraivanjima i koje su provjerljive, one nama zaista kazuju da nai sugraani tamo gdje oni vide svoje interese, gdje oni imaju povjerenje u one koji su predvodnici i sazivai tih inicijativa, da su oni voljni sudjelovati u njima, dakle, to je neto to se nalazi, reklo bi, se u neposrednom njihovom vidokrugu. I to, u neku ruku, treba respektirati. Ako bismo mi sada napravili procjenu o tome koliko je hrvatskih graana zaista civilno aktivno temeljem istraivanja koje smo mi proveli i neke druge kolege, mi bismo rekli da je pet do osam posto naih sugraana aktivno u tom smislu. I oni su u tom smislu spremni na nekakvu civilnu zauzetost, spremni su nju pronositi, oni su se, na neki nain, spremni u tom smislu izloiti. Drugo je jedna vana injenica o kojoj mi nedovoljno vodimo rauna. Civilno drutvo nije samo participiranje, da mi u neem sudjelujemo, ono je isto tako davanje u neke ope korisne svrhe. Sluajevi koje smo mi istraivali govore da su nai graani pripravni davati kada imaju povjerenje u onoga kome daju i da e zaista to otii za te svrhe. I da se takve inicijative mogu javiti kao prostor koji se tek stidljivo javlja kao prostor dijaloga. A tu je nuno, kao to je Vesna upozorila, obrazovanje. Dakle, mi smo radili istraivanje o tome kako hrvatske novine piu, sve dnevne novine, o civilnom drutvu? I ni u jednom tekstu koji se zove uvodni tekst ne spominje se pojam civilnog drutva. Onda sam pitao neke mlae novinare kako to objasniti? Pa kae, ti ljudi ne znaju to je civilno drutvo. Ako biste vi danas otili na naa sveuilita i tamo vidjeli koliko sveuilinih teajeva se bavi, ili predmeta se bavi tom temom, koliko poslijediplomskih studija se bavi tom temom, vi biste onda u tom smislu mogli prilino pouzdano opipati teinu stvari, gdje se stvar nalazi. Ali kada sam govorio o ovom problemu novih generacija, to gospodin Horvat s pravom govori, to nose nove generacije? Tada sam rekao nove generacije bolje obrazovane, imunije, koje imaju iza sebe nekakvo i meunarodno iskustvo, one nose nove stvari, ali tu e doi do nekih sinergijskih uinaka ako mi brzo doekamo promjenu generacije u politici, drugu generaciju u politici. Nitko nije nas smetao u Hrvatskoj da
162
se mi naemo i sazovemo ovakvu raspravu bez autoriteta inozemne organizacije. Ovo se dogaa pod kapom inozemne organizacije. Da. S inozemnim novcima. Rei ujte idemo mi okupiti krug ljudi koji hoe razgovarati, imaju soli u glavi, stalo im je do toga, o strategiji koja je predloena da emo se mi tako razvijati do 2014. godine. Prostor je slobodan. Nikakve motivacije za to. Moje provjere koje sam radio o tome ma daj nemoj, ima pametnijeg posla. Pita se tko e to raditi? Sada je pitanje, ne moemo mi proizvesti ono to nije na dnevnom redu. Mi govorimo o stvarima koje su na dnevnom redu, koje su prepoznatljive. Dakle, mi bismo i dalje trebali graane poticati na neki nain da oni budu zauzeti da vie sudjeluju i trebali bismo ih poticati da oni vie daju. Postoje u tom smislu iskustva. Ali vi ne moete ostvariti utjecaj. Da bismo potakli ove neke procese Upravnom odboru Nacionalne zaklade za razvoj civilnog drutva uputili smo jedan jako suvisao prijedlog i mi za godinu dana nismo bili dobili adekvatan odgovor natrag. Tu je na neki nain bio i Igor svjedok te stvari. Pitanje je kako vi moete utjecati? Ne na Vladu, nego na Nacionalnu zakladu. Na ovim skupovima gdje sam u novije vrijeme govorio, pitam ljude: Dobro recite mi, znate li nekoga tko je lan Upravnog odbora Nacionalne zaklade civilnog drutva? Ne, ne znam. To su svi ljudi koji predstavljaju rekli bismo u razliitim segmentima nadprosjene graane ove zemlje. Drim takvu jednu stvar u poslijediplomskom studiju Javne uprave i pitam njih: Znate li to radi Nacionalna zaklada za civilno drutvo. Ne znam. Nije, dakle, dovoljno imati instituciju, kao to je dosad reeno, institucija treba funkcionirati. Imamo Savjet za razvoj civilnog drutva koja je jedna jako karikaturna organizacija gdje su dvoje predsjednika iz revolta davali ostavke, jer se tom institucijom manipuliralo. Da mi imamo ozbiljnu brigu o tim ljudima rekao bih ujte ljudi, dajte povucite se. Tu i takvu instituciju, takvo tijelo osnovati onda kada budemo za to zreli. Nemojmo zlorabiti povjerenje ljudi, jer su ljudi rekli da nemaju povjerenje u tu instituciju da e ona neto proizvesti. A mi to sve proizvodimo pod utjecajem stranih donatora. Ako ete vi osnovati to, onda emo vam mi dati novce. To je ovako bilo moje objanjenje stvari. One su puno kompleksnije.
TIN GAZIVODA Inae u srpnju ove godine e se birati, ili bi se trebao birati novi saziv Savjeta i ba me zanima kako e ii proces i koliko e se organizirati civilno drutvo u tom kontekstu. To e isto biti jedan pokazatelj stanja. Kao to je jo jedan paradoks da je, po mom sudu, sadrajno najkvalitetniji tekst strategije razvoja civilnog drutva bio izraen kao to je bilo reeno po nalogu Vlade.
163
SRAN DVORNIK U ovako odmaklom vremenu tu bi bilo i nekih teza i nekih razjanjenja i svega za koje osjeam neodoljivo iskuenje da uem u njih i iznosim ih, ali suprotno mom najdraem autoru najboljih aforizama koji uope postoje, Oskaru Wildu, ovaj put u uiniti to da u se oduprijeti iskuenju. On je naime rekao: Svemu se mogu oduprijeti, osim iskuenju. Pa bih samo htio nabrojiti par pitanja koja mislim da su ostala otvorena. Naime, ne samo da mi je Gojkov lagvort koliko ljudi s postdiplomskih studija od kojih bi se oekivalo da znaju to je civilno drutvo, koliko je onih koji ne znaju, ja bih bez ikakve ironije rekao, da je veliko pitanje od nas esnaestero, koliko nas je ostalo u dvorani, da li bismo mi uope doli do iole jedinstvenog zajednikog nazivnika u odgovoru na pitanje to je civilno drutvo. Jer iz samo ove diskusije je vidljivo, ako se hoe ravnati prema neemu u sporazumijevanju to bi trebalo voditi ka nekom djelovanju onda je zgodno vidjeti razlike. Preutno se uzima da je to neki sektor. To se stalno pojavljuje. U pitanju Maje Uzelac Duku Sekuliu, zato niste provjeravali povjerenje u civilni sektor? Ja kada ujem za civilni sektor ja se hvatam za pitolj. To je samo jedna od stvari za koje se hvatam za pitolj. Ima ih jo. Identitet i ovakve stvari. Ali civilni sektor je, stvarno mislim, drveno eljezo. Jer ovo civilno znai graansko u razlici spram tradicionalnog graanskog gdje se naprosto misli na privatnu sferu, poslove, potrebe, biznis, intimu obiteljsku itd. To nije nikakav sektor. Vi moete biti ista ulice, sveuilini profesor, bilo to izmeu, ili ete pristati na svoju privatnu egzistenciju ili ete se poeti petljati politiarima i svim moguim javnim institucijama i funkcijama u poslove. To je jedno razumijevanje. Ali razumijevanje i podrazumijevanje civilnog drutva kao sektora je strano ukorijenjeno, strano utjecajno i nema tog objanjenja koje e ga razuvjeriti, rasturiti ili dekonstruirati. Dakle, to je jedno od otvorenih pitanja. Drugo je pitanje, to god to bilo, pitanje kakvu funkciju ima? Opet, kreui od subjektivnoga, sebi bliskoga ima funkciju bitnog motora nekakve parcipativne demokracije. Na kraju krajeva ovaj uveni naslov, nitko ne zna to iza njega stoji making democracy work. Bez aktivnijih graanki i graana demokracija gubi neto bitno. Ali u zemljama postkomunistike tranzicije ono to se tu nazivalo civilnim drutvom su esto bili misionari nekih vrijednosti, liberalne demokracije, vladavine prava itd. koji su te standarde uvozili izvana, jer suprotno optimizmu koji stoji iza pojma tranzicije, samo treba maknuti ovaj komunistiki reimski pritisak i samo emo prei u ovo gdje je ve sretni i razvijeni demokratski kapital. Suprotno tom optimizmu postkomunistika drutva su bila samo to, postkomunistika drutva, a ne osloboena kapitalistika, liberalna drutva pa su se ti standardi uvozili izvana i onda smo i neki od nas koji ovdje sjedimo igrali ulogu misionara. Samo nismo dolazili izvana, nego smo itajui, uei, ne znam ve kako, to donosili. A kako se nismo egzistencijalno, djelatno u smislu resursa mogli osloniti
164
na domae izvore onda smo postepeno za one koji su nam te resurse stavljali na raspolaganje postali transmisija, a ne samo misija. I to onda zavrava onim narudbenicama o kojima sam govorio. Ili, to bi bilo moje zakanjelo pitanje kolegi Vidaaku, na primjer kada se o mjestu aktera civilnog drutva govori u odnosu na tijela Europske unije, spomenuli ste, izmeu ostalog, uspijevaju li ili ne uspijevaju oni biti agensi europeizacije? im je netko agens za neto iz perspektive nekog drugog, nekog drugog izvanjskog institucionalnog sistema, tu smo blizu, ne stavljam nikakvu rije u usta, ali blizu smo mogunosti da se to gleda kao transmisija. Dakle, to su neke od moguih funkcija, opet ostavljam sva pitanja otvorena, ali ih stavljam na stol da ih se ne zaboravi. I konano, neodgovorena je ostala diskusija na kraju posljednjeg panela, o predstavnicima civilnog drutva o tome tko ih je izabrao itd. Opet pitanje na koje ja imam odgovor, ali znam da nije za sve, pa je vanije pitanje nego moj odgovor. A to je moe li uope civilno drutvo ikoga predstavljati i moe li civilno drutvo biti predstavljeno? Moj je odgovor dvostruko ne. Oni koji se udruuju predstavljaju one koji su se udruili, taj krug. Oni javnosti alju poruke da je to radi ega su se udruili za neko ire dobro osim njih samih. Pokuavaju uvjeriti, pokuavaju na tritu ideja kao moralni poduzetnici prodati svoju robu i uspjet e koliko uspiju, uspjet e koliko ljudi uvjere, uspjet e koliko uspiju provocirati interese i pridobiti pozornosti, ali oni nisu u neposrednoj demokratskoj funkciji kao predstavnika demokracija, oni su u funkciji odvijanja demokracije u onom smislu da demokracija potrebuje aktivne graane. Ali nikoga ne predstavljaju osim same sebe, a koliko uspjeno predstavljaju ideje, vrednote ili interese za koje se zalau itd. Moj je odgovor, namjerno ga provokativno formuliram jer znam da nije jedini, nema predstavnike funkcije niti u smislu da te grupe predstavljaju ikoga osim samih sebe; nitko nema legitimitet, mi govorimo u ime graana, koliko god znamo jako puno ljudi koji beru i novce profesionalno govorei upravo to, a da nisu izabrani. I s druge strane, civilno drutvo je nepredstavljivo. To je opet jedna od ovih grozota gdje je, na alost, kolega Vidaak tono dijagnosticirao. Preferiraju se takozvane krovne organizacije i tome sline. Dva zanata bi po cijenu strijeljanja trebalo u civilnom drutvu zabraniti. To su kiobranari i krovopokrivai. Imate kiobranskih organizacija, potom krovnih i ne znam jo to i opet lano pretendiranje da se nekoga predstavlja, osim tu par grupa s kojima smo se neto dogovorili. Jedino to bi tu vrijedilo spomena je da se nekoga uvai kao partnera, konzultanta, sugovornika itd. Tko uvjerljivo govori pokazuje to javnim utjecajem, sposobnou provociranja itd., u stanju je odigrati aktivnu ulogu onog to se openito naziva agenda setting. Ali reprezentativnosti tu, ja mislim, ne bi moglo biti. Znam da postoje vrlo suprotni odgovori, ali to je zadnje pitanje koje mislim da treba osvijestiti kao pitanje, drati da je to upitno. Da li je civilno drutvo neto to predstavlja i to moe biti predstavljeno?
165
GOJKO BEOVAN Ja sam uvijek bio prema tome jako kritian. Uvijek sam govorio da se ne moemo u civilnom drutvu igrati predstavnike demokracije. Ali tu su stranci uvijek na tome inzistirali. To je taj dio te tradicije i mi emo imati s tim velikih nevolja. Mi se neemo baviti realnim problemima. Mi sada, isto tako, po inozemnom konceptu donosimo zakone o volonterstvu. Po mom uvjerenju, volonterstvo se ne moe poveati donoenjem Zakona o volonterstvu. Moe ga se poveati na drugaije naine. A treba prakticirati drugaije naine.
IGOR VIDAAK Kao pokuaj odgovora na ovo to je Vedran bio pitao ja bih rekao da bi proces pristupanja Europskoj uniji mogao biti katalizator za jaanje kulture dijaloga u hrvatskom drutvu. Da, ima potencijala za europeizaciju policy procesa u Hrvatskoj. Tu je nekoliko problema koji mi s ine u ovoj fazi prilino nepremostivim. Tu je problem pitanja brzine cijeloga procesa. Ako imate ambiciozni cilj, ako Vlada postavi takav cilj da je zavretak pregovora do kraja sljedee godine odnosno poetka 2008. godine, takvoj Vladi sigurno nije u interesu imati kvalitetan Savjet organizacijama civilnog drutva. Savjetovanje po logici stvari usporava proces. Ono moe biti deklarativno i u izvjetaju glavnog pregovaraa i stoji da pedeset i tri predstavnika udruga i jesu u radnim skupinama za pregovore, ali da li govorimo o pravom savjetovanju, to je doista upitno. Druga stvar je da je proces, kao to je ve bilo spomenuto, izrazito specijalistiki, izrazito tehniki i doista je teko oekivati da meu organizacijama civilnoga drutva postoji odgovarajui broj ljudskih resursa, ljudi sa financijskim resursima koji mogu odvojiti svoje vrijeme za participaciju u takvom jednom vrlo tehniki specijaliziranom procesu koji zahtijeva jako puno pripreme i jako puno angamana, uglavnom volonterskog angamana. Sljedea stvar koju sam htio rei tu se stvarno postavlja i to je istina pitanje kapaciteta i kompetencija o kojima treba razgovarati. S jedne strane, kompetencija za sudjelovanje u procesu, s druge strane, kapaciteta za poticanje javnih rasprava o ovim temama koje su jako vane. I injenice da mi danas zapravo nemamo inicijative od stranih organizacija civilnog drutva da se raspravlja o pojedinim poglavljima pregovora. To je istina i moja institucija gdje radim, esto smo bili na udaru kritike to smo mi ti koji vrlo esto potiemo te rasprave o ukljuivanju civilnog drutva u proces pregovora, ali mislim, pitanje je uope gdje su ti kapaciteti unutar civilnog drutva da takve vode. Mislim da su rasprave jako vane. Jedna stvar koju sam jo htio rei je pitanje kapaciteta za ukljuivanje naih organizacija civilnog drutva u procese na europskoj razini. Jedan put kada postanemo lanica Europske unije mislim da e to biti neto o emu emo trebati poeti vrlo ozbiljno razgova166
rati jer je dosadanja dostupnost programa izobrazbe za predstavnike organizacija civilnog drutva zapravo nikakva. Nemamo uope dovoljno prilika za predstavnike organizacija civilnog drutva da sudjeluju u programima izobrazbe da se pripremaju za ono to slijedi nakon ulaska. Kada imate situaciju da svaki pokuaj utjecaja na ono to se dogaa u procesima odluivanja u europskoj zajednici zahtijeva jednu vierazinsku strategiju. Znai, s jedne strne, strategiju angamana preko krovnih organizacija, strategiju na nacionalnoj razini pri saborskim Odborima koji se bave tim temama, ministarstvima, Vladi, i s druge strane, pokuaj aktivnog, legitimnog odnosa prema lanstvu u smislu informiranja tog lanstva to se dogaa u tom procesu. Mislim da je to neto to zahtijeva vrlo velike kapacitete i za to, barem koliko ja mogu procijeniti, jako malo organizacija civilnog drutva ima uope mogunosti da odgovori na takav jedan izazov. Samo kratko kao odgovor na ovu sugestiju od strane Srana vezano za pitanje agensa europeizacije civilnog drutva, nametanje tog koncepta od strane Europske komisije, to je vrlo zanimljiva tema i moda tema za neku sljedeu raspravu uope tog jednog funkcionalistikg pristupa Europske komisije i Europske unije u smislu odnosa prema organizacijama civilnog drutva. Poznato je da je Europska komisija osnovala jako puno krovnih foruma. Europska komisija je osnovala Europsku socijalnu platformu de facto. Poticaj za osnivanje takve jedne krovne platforme organizacije koje se bave socijalnim pitanjima na europskoj razini nije doao odozdo nego odozgo. Ima dosta primjera takvog tipa, ali to je moda neto za slijedei put za razgovor.
TOMISLAV TOTH Pored svega ovog to smo govorili, meni iskustvo u zadnje dvije godine govori da postoje nekakva hibridna rjeenja. Jedno od njih je to da smo svojedobno napravili stranku Zelenih za Zagreb (sada imamo pet vijenika) koja je u principu nastala od nezadovoljnih ljudi iz NGO-a. Jer praksa u Hrvatskoj je takva da vi u NGO-ima u Hrvatskoj neto moete napraviti, ak e vas i financirati, jer ne uzima niiji glas. Imamo nekih uglednih NGO-a, ne mislim na ove ovdje, jer oni nisu tu u tom smjeru usmjereni, koji su dobivali ak i u vrijeme Tumana fantastian novac i oni su bili ukras na reveru drave i od toga nije bilo nita. Nekim ljudima doe nakon nekog vremena da shvate da je to beskorisno i da treba neto drugo napraviti. Mi smo to napravili. Sada iskustvo u meuvremenu pokazuje da se navika iz NGO-a ba ne uklapa u politiki ivot, isto kao to je politiki ivot nesukladan s NGO-ima. Vjeran Piri je jedan od iznimki s kojim se odlino surauje u obadva smjera, a da nikada nikome nije gazio po nogama nego se samo ostvarivao cilj. U tom smislu smo mi prole godine u Topuskom organizirali skup uz pomo jed167
ne holandske fondacije gdje je politika stranka i nekoliko drugih politikih stranaka pozvala sve NGO-e koje se bave tim podrujem da porazgovaramo kako jedni drugima ne skakati u usta i ne gaziti po nogama. Rezultati su bili polovini. Otkrili smo neto zastraujue, da se kod NGO-a pojavljuje jaka intencija monopola na temu. Ja sam taj. Kojim pravom ti to govori? Kojim pravom zastupa ili demonstrira protiv Drube Adrie, to nije rekao Piri, to su rekli neki drugi? Iako je naa stranka donijela i Europsku deklaraciju protiv Drube Adrie, bila Piriu od prvog dana na raspolaganju, ali potpuno skriveno jer vidimo da ovjek hoe neto dobro raditi, nemojmo mu se nametati. Dakle, izmeu ovoga to tu govore uglavnom sociolozi i onoga to treba realizirati na terenu postoji jo jedno podruje, ne samo mijeanja stranaka i NGO, nego mijeanje znanstvenih podruja. Problem Drube Adria, pa i LNG je tehniki problem, koji se kao tehniki mora iskomunicirati, a tu moraju pomoi i sociolozi da pokau koje su dalekosene posljedice. Kako to napraviti u naem dananjem stanju s, hajmo rei, trivijalno s ovom dananjom Akademijom gdje nema multidisciplinarnosti? Ne znam. Ali hou rei postoji neto izmeu to moe dati rezultate, ne ide glatko i treba biti zadovoljan da radi sporo i dugorono i samo to.
TIN GAZIVODA Mislim da smo u ovom panelu dobro naznaili pitanja, nismo dali puno odgovora. Meutim, barem smo doli do tih pitanja i moda sada u nekim slijedeim raspravama s Heinrich Bll Stiftungom ili bez njega moemo jo konkretnije ui u neka otvorena pitanja.
168

U Kakvu EU Zelimo

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

U Kakvu EU Zelimo

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

u kakvu europsku uniju elimo?

u potrazi za razlozima demokratskog deficita (EU i RH)

u kakvu europsku uniju elimo?

priredio: Vedran Horvat

Europska unija u boljem sastavu/ustavu: demokratska, transparentna i spremna za djelovanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Nadnacionalni demokratski deficit kao nacionalni problem . . . . . . . Diskusija

I. INSTITUCIONALNE I USTAVNE PRETPOSTAVKE ZA SMANJENJE DEMOKRATSKOG DEFICITA U EUROPSKOJ UNIJI

Demokratski deficit ili samo deficit demosa?. . . . . . . . . . . . . . . . . . .

(Ne)Ratifikacija Ustavnog ugovora utjecaj na Hrvatsku . . . . . . . . .

Ustav za Europu: otklanjanje ili pogoranje demokratskog deficita u Europi? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

II. DEMOKRACIJA VS. EUROKRACIJA POGLED NA DVIJE EU(ROPE)

Socijalni kapital u raljama demokracije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Vrijednosne orijentacije i povjerenje u institucije graana Hrvatske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Demokratski deficit: to oekujemo i to imamo? . . . . . . . . . . . . . . .

Nacional-demokracija i civilno drutvo: politizacija ili depolitizacija u nadnacionalnoj integraciji. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Je li vea ukljuenost civilnog drutva lijek za demokratski deficit EU? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Rizici izgradnje civilnog drutva bez graana . . . . . . . . . . . . . . . . . .

149 153 155

u kakvu europsku uniju elimo?

Preface was translated by Sran Dvornik.

u kakvu europsku uniju elimo?

u kakvu europsku uniju elimo?

u kakvu europsku uniju elimo?

Europska unija u boljem sastavu/ustavu: demokratska, transparentna i spremna za djelovanje

u kakvu europsku uniju elimo?

u kakvu europsku uniju elimo?

Nadnacionalni demokratski deficit kao nacionalni problem

u kakvu europsku uniju elimo?

u kakvu europsku uniju elimo?

u kakvu europsku uniju elimo?

u kakvu europsku uniju elimo?

u kakvu europsku uniju elimo?

I. INSTITUCIONALNE I USTAVNE PRETPOSTAVKE ZA SMANJENJE DEMOKRATSKOG DEFICITA U EUROPSKOJ UNIJI

Demokratski deficit ili samo deficit demosa?

Izlaganje odrano na engleskom jeziku; prevela Etami Borjan (nap. ur.)

u kakvu europsku uniju elimo?

I. Institucionalne i ustavne pretpostavke za smanjenje demokratskog deficita u EU

u kakvu europsku uniju elimo?

I. Institucionalne i ustavne pretpostavke za smanjenje demokratskog deficita u EU

u kakvu europsku uniju elimo?

SINIA RODIN I TAMARA APETA1

(Ne)Ratifikacija Ustavnog ugovora utjecaj na Hrvatsku

1. Opis prirode pravnog poretka EU

u kakvu europsku uniju elimo?

I. Institucionalne i ustavne pretpostavke za smanjenje demokratskog deficita u EU

u kakvu europsku uniju elimo?

I. Institucionalne i ustavne pretpostavke za smanjenje demokratskog deficita u EU

2. Ustavna pitanja hrvatskog lanstva u EU u okviru Ustavnog ugovora

u kakvu europsku uniju elimo?

I. Institucionalne i ustavne pretpostavke za smanjenje demokratskog deficita u EU

u kakvu europsku uniju elimo?

I. Institucionalne i ustavne pretpostavke za smanjenje demokratskog deficita u EU

u kakvu europsku uniju elimo?

I. Institucionalne i ustavne pretpostavke za smanjenje demokratskog deficita u EU

u kakvu europsku uniju elimo?

I. Institucionalne i ustavne pretpostavke za smanjenje demokratskog deficita u EU

Ustav za Europu: otklanjanje ili pogoranje demokratskog deficita u Europi?

I. Institucionalne i ustavne pretpostavke za smanjenje demokratskog deficita u EU

u kakvu europsku uniju elimo?

III. Strategije za otklanjanje demokratskog deficita u Europi

I. Institucionalne i ustavne pretpostavke za smanjenje demokratskog deficita u EU

u kakvu europsku uniju elimo?

IV. Paradoks otklanjanja demokratskog deficita u Europi

.479() .249() 1 .319(**) 1

.117() .187() .360(**) 1

.186() .259() .350() .695() 1

.184() .263() .349() .352() .416(**) 1

.214() .368() .406() .283() .361() .414() 1