PRVI DIO
VJE\u0160TICE IZ SALEMA
I.
An\u0111elika je suosje\u0107ajno promatrala mladi\u0107a kojeg je
stra\u017ear s bradom nalik na \u010deli\u010dnu \u017eicu i s engleskom
kacigom na glavi grubo uveo u dvoranu Vije\u0107a, guraju\u0107i
ga kundakom helebarde. Dobro je shva\u0107ala uzbu\u0111enost mladog grani\u010dara kojeg su
otrgnuli od njegovog posla i njegovih ovaca te ga bacili pred skup smrknutih doktora u
crnim haljama s bijelim ovratnicima, zasjelih oko masivnog stola koji je dominirao
dvoranom mra\u010dnijom \u010dak i od njihove odje\u0107e. Morao im je govoriti o jezivom pokolju u
kojem je izgubio cijelu svoju obitelj.
Zmirkavim o\u010dima vidio je samo posve blijeda i stroga lica koja su ga netremice gledala, a
zatim je prilijepio pogled na jedino \u017eensko lice, koje je odavalo izraz dobrote.
Primijetio je da ta velika dama prelijepe pojave unato\u010d nabori-ma svoga te\u0161kog kaputa
pokazuje znakove uznapredovale trudno\u0107e i grlo mu se stisnulo, gruda gor\u010dine popela mu
se u grudi, jer ga je podsjetila na njegovu jadnu majku koja je gotovo svake godine
donosila po jedno dijete na svijet. Ali, to sje\u0107anje ohrabrilo gaje da zapo\u010dne svoju
pripovijest i da odgovori na pitanja koja mu je po\u010deo postavljati duboki glas, hotimice
sve\u010dan i polagan, hote\u0107i ga se dojmiti. Mladi\u0107 je bio spreman sve ispri\u010dati.
\u2014 Kako se zove\u0161?
\u2014 Richard Harper.
\u2014 Odakle si?
\u2014 Iz Eden's Fallsa, na rijeci Annonnosuc.
\u201e lik
Bio je svjestan ozbiljnih pogleda koje su izmijenila gospoda iz Salema. Promatrali su ga
od glave do pete: njegovu kosu boje slame, lice opaljeno suncem, bosa stopala izranjena
o\u0161trim kamenjem i tr-njem, obuvena u papu\u010de koje su mu dali za tu priliku. On se opet
upla\u0161i da \u0107e zajecati. Blijede o\u010di mladoga Engleza pateti\u010dno su tra\u017eile pogled velike
dame, jedine prisutne \u017eene, koja ga je podsje\u0107ala na majku, i njegova muka odjednom
splasnu. Kao da je zraka svjetlosti zasvijetlila u njezinim o\u010dima i imao je dojam da mu je
uputila osmijeh. Bio je spreman svjedo\u010diti.
To se doga\u0111alo ujutro.
Dan prije toga su An\u0111elika i Joffrev de Pevrac, dovr\u0161iv\u0161i gotovo dvomjese\u010dnu plovidbu
du\u017e obala Nove Engleske, koja ih je dovela sve do New Yorka, bacili sidro u malenoj luci
Salem.
Do\u0161li su posjetiti susjede i obaviti poslove. No, maleni glavni grad engleske kolonije
Massachusetts bio je u groznici te ih je na molu do\u010dekala sumorna dru\u017eina.
Reko\u0161e im da su se obnovili napadi kanadskih Francuza i njihovih indijanskih saveznika
na sjeverna naselja Nove Engleske.
Zato dr\u017eavni slu\u017ebenici zahtijevaju od svojih gostiju, \u010diji dolazak smatraju znakom Bo\u017eje
pomo\u0107i, da pomognu izvanrednom Vije\u0107u koje \u0107e se sastati da bi procijenilo stanje.
Obratili su se grofu de Pevracu kao svom francuskom susjedu i vlasniku posjeda u dr\u017eavi
Maine, koju su smatrali pridru\u017eenom Mas-sachusettsu, i zatra\u017eili od njega da podsjeti
vlasti u Quebecu na obe\u0107anja koja su dali; sje\u0107ali su se i An\u0111elikine mo\u0107i da zaustavi
indijanske poglavice, jer je kolala legenda da su je slu\u0161ali i najdivljiji me\u0111u njima.
\u2014 Ako mislite na Piksaretta, poglavicu Patsuiketta, znajte da o njemu ni\u0161ta ne znam ve\u0107
cijelu godinu dana \u2014 branila se ona.
\u2014 Je li bilo Francuza na \u010delu hordi koje su napadale engleska sela? \u2014 upitao je Joffrev.
\u2014 Jeste li primijetili isusovca koji ih vodi u bitku?
Trebalo je saslu\u0161ati svjedoke.
Na po\u010detku sjednice u salemskoj Vije\u0107nici saslu\u0161ali su ljude koji su izbjegli pokoljima i
koje su spasili farmeri, ranjene ili na rubu smrti, i doveli ih u okrilje sigurnosti.
Prvi me\u0111u njima bio je smeteni i mucavi farmer koji se jo\u0161 nije bio oporavio od stra\u0161nog
udarca koji gaje pogodio. Nije vidio ni\u0161ta, ni Francuze, ni isusovca, ni divljake, jer je tog
dana bio na putu.
Vrativ\u0161i se, na\u0161ao je svoje selo i svoj dom spaljene, u pougljenim ru\u0161evinama, svoje
roditelje probodene strijelama i skalpirane; \u017eena i djeca su mu nestali, nedvojbeno su
odvedeni u ropstvo, negdje na daleke i nedostupne obale Rijeke svetog Lavvrencea, gdje
ih dr\u017ee Indijanci koje su pokrstili Francuzi, dodav\u0161i tako njihovoj poganskoj idolatriji
urese papisti\u010dkih kri\u017eeva i kapelica. Nikad ih vi\u0161e ne\u0107e vidjeti.
Suze su tekle preplanulim radnikovim licem, koji kao da je donekle razdra\u017eio puritanske
predstavnike Salema jer su njegovo pona\u0161anje smatrali znakom podlijeganja ku\u0161njama
koje \u0161alje Bo\u017eanska Providnost. \u0160tovi\u0161e, svi su oni bili iz Gornjeg Connecticuta,
nasljednici disidenata iz Massachusettsa koji su se suprotstavili prvotnim zakonima
kolonije i osnovali svoju vlastitu crkvu na zemlji koja se prostire prema zavodljivim
prerijama i velikoj rijeci na zapadu. Ali, otkad su ih ugro\u017eavali Indijanci Narragansetti i
Abenakiji koji dolaze sa sjevera, ti slobodnjaci kojima je regentska stega bila prete\u0161ka
okretali su se prema Massachusettsu. Stanovnici Bostona i Salema pokrenuli su kaznene
ekspedicije na pleme Pequot koje je ubijalo naseljenike u Connecticutu; poslije su napali
i Narragansette.
Richard Harper progovorio je hrapavim glasom, gledaju\u0107i An\u0111eliku u o\u010di, jer ga je
njezina prisutnost napajala snagom da izdr\u017ei do kraja.
Pripovijedao je uobi\u010dajenu pri\u010du, toliko puta \u010dutu, o svom snu o obitelji, a jednog jutra,
koje je bilo mirno poput ostalih, neprijateljska skupina izronila je niotkud, opusto\u0161ila
njegovu udaljenu kolibu, pokrala njegova dobra: oru\u017eje, oru\u0111e, \u017eivad i zarobila \u010dlanove
ku\u0107anstva koji su im dopali \u0161aka; odveli su ih u no\u0107nim ko\u0161uljama, bose.
\u2014 Bila su to \u010detiri domoroca i dvojica Francuza \u2014 ustvrdi on.
Zarobljenici \u2014 on sam, njegovi roditelji, \u0161estero bra\u0107e i sestara te jedan sluga satima su
hodali poput ka\u017enjenika. Najmla\u0111a bra\u0107a, blizanci stari tek nekoliko mjeseci, othranjena
su \u00bbna lon\u010di\u0107u\u00ab, naime na dudi, jer majka nije imala mlijeka za njih.
Kad su prvi put zastali na jednoj \u010distini, Indijanci su im odsjekli glave, \u00bbiz samilosti\u00ab,
reko\u0161e, \u00bbiz milosr\u0111a\u00ab, jer ih majka nije mogla dojiti tijekom putovanja kroz \u0161ume i
planine prema Kanadi. \u00bbIz samilosti\u00ab, jedan francuski gospodin poku\u0161ao je to na lo\u0161em
engleskom objasniti majci koja je urlala od boli... Ali ona nije htjela ni\u0161ta \u010duti i sve je vi\u0161e
urlala. Nakraju joj je jedan Abenaki razbio to-mahavvkom glavu, jer su njezini krici
mogli privu\u0107i engleske farmere iz Springwaya, koji nisu oklijevali kad su otkrili otmicu.
Nastavili su put vode\u0107i ostalu djecu, skrhanog oca i prestra\u0161enu djevoj\u010dicu.
On sam, Richard, najstariji sin, iskoristio je nered i pometnju koju je izazvala ta trostruka
smrt i pobjegao u obli\u017enji \u0161umarak.
Gledaju\u0107i kako povorka nestaje na drugom kraju \u010distine, a da nisu primijetili njegov
nestanak, zadihano je tr\u010dao i uspio se udaljiti od otmi\u010dara. Nekoliko dana je hodao prije
no \u0160to je dospio do naseljenih podru\u010dja. Danas govori da, tjeran strahom, nije mislio ni
na \u0161to drugo nego da pobjegne \u0161to dalje. Predbacuje si \u0161to je tako bez kr\u0161\u0107anskog pogreba
ostavio svoju jadnu majku kao hranu le\u0161inari-ma, svoju majku koju i dalje vidi u
snovima, nepomi\u010dnu, raskoljene glave, uz dvoje ubijene djece.
Tad je An\u0111elika shvatila da vi\u0161e ne mo\u017ee izdr\u017eati i da \u0107e se onesvijestiti. Lica su se pred
njom rasplinula u bijele i crne sjene: bijele sjene bile su lica i ovratnici, a crne \u2014 odje\u0107a i
namje\u0161taj u tmini kroz koju su se jedva probijale zrake raspr\u0161ene svjetlosti s prozora
ostakljenih obojenim staklom u obliku kri\u017eeva. Izranjaju\u0107i iz te chiaro--scuro freske,
isticala se brada i dijamant na lijevom uhu sir Thoma-sa Cranmera, predstavnika
guvernera Nove Engleske, \u010diji je strog ali prijateljski osmijeh vrebao na njezinu
nesvjesticu; zatim, profil ka-ripskoga gusara, \u0161panjolskog hidalga, velikog akvitanskog
plemi\u0107a, naime, njezinog supruga, grofa de Pevraca, iza kojeg se sna\u017eni crni sluga
Kouassi-Ba razaznavao samo po bjelini svojih o\u010diju i po perjanici koja je krasila njegov
turban; An\u0111elika je u njemu vidjela nadu da stvari mogu biti \u010dvrste i sigurne. Skupiv\u0161i
svoj bujni pla\u0161t, ona se dignu i povu\u010de, u sebi zahvaljuju\u0107i diskretnim engleskim
obi\u010dajima koji su svakome dopu\u0161tali da napusti skup a da to ne mora objasniti; nitko joj
ne\u0107e zamjeriti, jer bi istra\u017eivanje razloga njezine odsutnosti moglo isto tako uvrijediti i
ispitiva\u010da.
\u010cim je izi\u0161la na ulicu, skinula je \u0161e\u0161ir i kapicu. Kosa bi joj se povremeno slijepila od
znoja koji ju je oblio. \u0160to je br\u017ee mogla, hodala je prema ku\u0107i gospo\u0111e Cranmer u kojoj
su stanovali. Njezina bolest raspr\u0161ila se. No kad je po\u017eeljela ispru\u017eiti se na krevetu u
velikoj sobi koju su im dali na raspolaganje, zaboljela su je le\u0111a i opet je osjetila kao da
se gu\u0161i. Zato se pridignula i po\u0161la prema prozoru. Razmi\u0161ljala je o novom materinstvu
koje je tako \u017eeljela.
II.
\u2014 Za\u0161to sam to tako \u017eeljela? \u2014 pitala se An\u0111elika, lijepa grofica de Pevrac, francuska
ljepotica na ameri\u010dkim obalama, stoje\u0107i uz otvoren prozor na prvom katu ku\u0107e gospo\u0111e
Ann-Mary Cranmer, u gorljivo puritanskom gradu Salemu u dr\u017eavi Massachusetts u
Novoj Engleskoj.
Nije bila doista zabrinuta, nego samo blago poti\u0161tena.
Njezin pogled lutao je zagasitim obzorom boje bisera na kojem su se nazirali nizovi surih
hridi koje je izlo\u017eila oseka; more je treperilo poput mirijada si\u0107u\u0161nih zrcala utkanih u
tapiseriju od morske mahovine i \u0161koljaka koju su oplakivali valovi.
Bilo je vru\u0107e doba dana, blizu podneva, krajem iscrpljuju\u0107eg ljeta. Buka koja je dopirala
iz luke i iz brodogradili\u0161ta na drugoj strani bivala je sve ti\u0161om.
