EUROPSKA MONETARNA UNIJA

1. Devizno valutni problemi najrazvijenijih zemalja U praksi politike deviznih teajeva sustava MMF-a jo su uvijek prisutne slabosti i pored niza adaptacija i najnovijih promjena. Iako bi se moglo rei da je to jo uvijek valutni sustav koji vie odgovara bogatim nego siromanim zemljama svijeta, treba naglasiti da novi sustav (vrste i mehanizam promjena) deviznih teajeva ne odgovara podjednako niti svim najbogatijim zemljama, to najbolje potvruje sluaj zapadnoeuropskih zemalja, odnosno njihove reakcije na Smithsonijanski aranman1 iz prosinca 1971. godine. Te zemlje koje su ve do tada u okviru zapadnoeuropske integracije uspostavile visoki stupanj monetarne suradnje i koordinacije politike deviznih teajeva, koji je na kraju zavren uspostavom Europske monetarne unije, kao regionalnog monetarnog sustava, nisu mogle (niti htjele) mehaniki prihvatiti jednostavno proirenje mari oscilacija deviznih teajeva svojih valuta, jer bi time sve dotadanje integracijske napore dovele u pitanje, ve su u danom okruenju traile specifina rjeenja koja su im na kraju omoguila ostvarenje vlastitog monetarnog sustava sa specifinom valutnom jedinicom - euro. Smithsonijansko proirenje tunela odnosno mare oscilacija u rasponu 2,25% od sredinjeg teaja prema dolaru stvorilo je mogunost da se mare apsolutnog fluktuiranja izmeu valuta zapadnoeuropskih zemalja proire na 9%. Naime, ako se u jednom trenutku njemaka marka popne s dna tunela na njegov vrh, tada fluktuacija u odnosu na dolar iznosi 4,5%. Ako istovremeno francuski franak padne s vrha tunela do svog dna, njegova e fluktuacija u odnosu na dolar takoer iznositi 4,5%, ali u tom sluaju relativna fluktuacija izmeu njemake marke i francuskog franka iznosi 9%. Takav raspon meusobnih fluktuacija nije nikako iao u prilog europskog integracijskog procesa, jer bi to znatno oteavalo trgovinu. Stoga su se ve poetkom 1972. godine sredinje banke, na zahtjev Savjeta ministara zemalja EZ, sloile da smanje razliku, tj. da suze granice fluktuacija izmeu najvieg i najnieg deviznog teaja medu svojim valutama. Tako je dolo do stvaranja europske zmije ili monetarne zmije. Svakodnevne fluktuacije valuta sudionica zmije izgledale su kao zmijolika traka teajne fluktuacije, u ovom sustavu kretanja zmije u tunelu.
1

u Smithsonian Institutu (SAD) odran je 1971.g. sastanak najrazvijnijih zemalja i postignut sporazum o devalviranju i stabiliziranju teaja dolara koji je te godine praktino postao nekonvertibilan u zlato. Delvacija dolara nije bila istog instenziteta prema svim valutama, od 17% prema jenu, 12% prema Dem i 0% prema kanadskom dolaru itd. Vlade su preuzele obvezu intervencije na deviznim tritima kako bi zadrale granice oscilacije teajeva od +/- 2,25%. No, taj je sporazum bio kratkog vijeka jer je 1973.g. uslijedila druga devalvacija dolara i time je jo ire otvoren put praksi flukutirajuih (plivajuih) deviznih teajeva.

Doputene fluktuacije iznosile su najprije 1,12% meusobno, a prema dolaru 2,25% (od travnja 1972. godine do veljae 1973. godine), koliko je trajao Smithsonijanski sporazum, a zatim od oujka 1973. pa do oujka 1979. godine (kada je tunel nestao, ali je zmija ostala) mare oscilacija iznosile su 2,25% meu lanicama zmije, ali bez intervencija u ouvanju maksimalno doputene granice fluktuiranja u odnosu na dolar. Da bi se kolektivno obranile od politike deviznog teaja dolara nakon njegovih dviju uzastopnih devalvacija i zatitile domae gospodarstvo od moguih poremeaja zbog totalnog rasula svjetskog monetarnog sustava, devet najrazvijenijih zapadnoeuropskih zemalja je ve u rujnu 1972. godine u Baselu osnovalo Europski fond za monetarnu suradnju (EFMS) koji je poeo s radom u travnju 1973. godine s namjerom da potpomae funkcioniranje zapadnoeuropske zmije. On bi trebao odravati fiksne teajeve valuta u meusobnom odnosu i zajedniko fluktuiranje u odnosu na valute treih zemalja, uglavnom dolar, financiranjem intervencija sredinjih banaka radi izravnanja platno-bilannih poremeaja. Sredinje banke zemalja lanica (to su zemlje Europske zajednice premda sve ne sudjeluju u Fondu) moraju deponirati u EFMS 20% svojih rezervi zlata i 20% svojih rezervi dolara, a u zamjenu dobivaju ECU (European currency unit = europska valutna jedinica) koje je emitirao Europski fond za monetarnu suradnju, a sluila su kao sredstvo plaanja u meusobnim obraunima sredinjih banaka lanica. U oujku 1979. godine naputen je sustav zmije, a na scenu stupa Europski monetarni sustav i njegova valutna jedinica ECU. Dug je i mukotrpan bio put pun proturjenosti i obrata u ovoj grupaciji zemalja da bi se postignuo takav stupanj meusobne monetarne suradnje koji je konano uoblien u zajednikom monetarnom sustavu - EMU: od Europske platne unije osnovane 1950. godine do Europske monetarne unije koja je ostvarena 1.1.1999.g.

2. PUT DO EUROPSKE MONETARNE UNIJE - EMU Poetak ujedinjavanja zapadnoeuropskih zemalja kako na ukupnom gospodarskom tako i, posebno, na monetarnom podruju nalazimo u prvim godinama nakon zavretka Drugog svjetskog rata. Ratom opustoenoj Europi bila je potrebna pomo za obnovu i oporavak razorenih i iscrpljenih gospodarstava. To je uviao SAD, kao najznaajnija (ekonomska, politika i vojna) sila svijeta, koja ve 1947. godine razvija ideju o zajednikom oporavku i ujedinjenju zapadnoeuropskih zemalja, to e ujedno biti brana ekspanziji socijalistikih promjena na elu sa SSSR-om. U lipnju 1947. godine tadanji dravni sekretar vanjskih poslova George Marshall iznio je ideju o pomoi zapadnoeuropskim zemljama pod uvjetom da one donesu zajedniki plan obnove i da se dogovore o veliini potrebne pomoi svakoj od zemalja. Programom ekonomske obnove poznatijim pod nazivom Marshallov plan u razdoblju od 1948. do 1952. godine zapadnoeuropskim zemljama bespovratno je dodijeljeno oko 15 milijardi dolara za njihov gospodarski oporavak. Radi koordiniranja Marshallova plana i gospodarskog povezivanja Zapadne Europe, 1948. godine, formirana je Organizacija za europsku ekonomsku suradnju (OEEC) koja je posebno djelovala na jaanju multilateralne trgovine medu zemljama lanicama (16 zapadnoeuropskih zemalja te SAD i Kanada).2 Na monetarnom planu osnovana je 1950. godine Europska platna unija (European Payments Union) - EPU - koja je svojim djelovanjem trebala omoguiti prijelaz s bilateralizma na poseban oblik multilateralnih plaanja medu zapadnoeuropskim zemljama to je bila prva faza na putu uspostavljanja potpune konvertibilnosti njihovih valuta. EPU je djelovao kao multilateralna klirinka unija preko koje su se obavljala prebijanja meusobnih potraivanja zapadnoeuropskih zemalja jer su zapadnoeuropske valute bile meusobno zamjenjive (ali ne i za dolar), a tehniku stranu je obavljala Banka za meunarodne obraune (Bank for International Settlements - BIS) u Baselu koja je bila europski agent za raspodjelu Marshallove pomoi i obraunsko mjesto za EPU. Godine 1950. stvorena je EUA - europska obraunska jedinica (European unit of account) i to kao knjigovodstveni novac koji je koriten za ograniene svrhe. Naime, proces ekonomskog i monetarnog povezivanja Zapadne Europe zapoet osnivanjem OEEC i EPU i dalje e se intenzivno razvijati na oba podruja: na ekonomskom povezivanju osnovana je Parikim ugovorom 1951. godine Europska zajednica za ugljen i elik, kojom se utire put kasnijoj iroj ekonomskoj integraciji, koja e nastati
1960. godine OEEC mijenja svoj naziv i podruje djelovanja i postaje Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj - OECD u koju uz postojee lanove ulaze jo Japan i panjolska.
2

osnivanjem i radom Europske ekonomske zajednice EEZ3 (ugovor o osnivanju potpisan je 1957. godine u Rimu, a stupio je na snagu 1.1.1958. godine). Na monetarnom planu stvoren je, u okviru EEZ, prostor da 27. 12. 1958. godine stupi na snagu Europski monetarni sporazum (European Monetary Agreement) - EMA, koji su sklopile jo 1955. godine zemlje lanice OEEC. Ovim sporazumom zemlje lanice uvele su eksternu konvertibilnost svojih valuta iji su teajevi mogli oscilirati 0,75% od utvrenog pariteta ime je prestala s radom EPU (premda su se u doba osnivanja EEZ plaanja i dalje obavljala preko EPU), a od preostalog kapitala i novouplaenih kvota osniva se Europski monetarni fond. Na planu monetarne integracije, od uspostavljanja valutne konvertibilnosti pa sve do kraja 60-ih godina nije se nita posebno dogaalo, osim to su sredinom 1968. godine ukinute carinske barijere unutar Zajednice i uvedena zajednika tarifa prema treim zemljama. Meutim, iste godine, a jo vie 1969., dolazi do sve izraenije svjetske monetarne krize, koju je unutar Zajednice jo vie podgrijavalo ve vrlo snano eurodolarsko trite, to je remetilo proces ekonomske i monetarne integracije, na to su reagirale monetarne institucije (Komitet guvernera sredinjih banaka) i druge institucije Zajednice. Poetkom 1969. godine poznatim Barreovim planom predlae se osim ostalih ekonomsko-politikih mjera, osnivanje posebnog mehanizma za monetarnu suradnju zemalja lanica Zajednice kako bi se sprijeilo daljnje pogoravanje odnosa u monetarnoj sferi (kratkorona monetarna podrka i srednjorona financijska pomo, prethodno usuglaavanje odluka o promjeni pariteta valuta zemalja lanica i dr.). U prosincu 1969. godine na sastanku lidera zemalja EZ u Hagu, gdje je prvi put formulirana ideja o stvaranju ekonomske i monetarne unije - do koje e doi tek 15. prosinca 1991. godine u Maastrichtu - donesene su odreene mjere u smjeru monetarne integracije kao to je osnivanje Europskog rezervnog fonda, a ve 1970. godine proradio je mehanizam bezuvjetnog kratkoronog kreditiranja sredinjih banaka. U oujku 1971. godine Rezolucijom Savjeta ministara precizirane su mjere koje su trebale omoguiti ostvarenje planirane ekonomske i monetarne unije, a na monetarnom planu to su bile: pripreme za formiranje Europskog fonda za monetarnu suradnju, odravanje valutnih teajeva unutar jo uih granica fluktuiranja i uspostava dodatnog mehanizma srednjorone financijske pomoi, koji je poeo djelovati prvog lipnja 1971. godine. Meutim,
Od 1965. godine zemlje lanice Europske zajednice za ugljen i elik, EEZ i Europska zajednica za atomsku energiju (Euroatom) tvore Europsku zajednicu - EZ.
3

planirani tijek priprema za potpunu monetarnu integraciju radi stvaranja zajednikog monetarnog sustava poremetili su, ali ne i onemoguili, dogaaji s dolarom poev od kolovoza 1971. godine. Istina Europski monetarni sporazum (EMA) i Europski monetarni fond prestali su s radom 31. prosinca 1972. godine, ali se u okviru Zajednice javljaju novi mehanizmi, monetarna zmija i EFMS, koji e zemljama - lanicama Zajednice omoguiti ne samo da uspjeno prebrode svjetsku monetarnu krizu, ve da 1979. startaju sa svojim posebnim monetarnim sustavom, tj. EMS (European Monetary System) i s novom zajednikom valutnom jedinicom - ECU (European Currency Unit) - koja e od 1981. godine potpuno zamijeniti EUA i postati jedinstvena obraunska valuta Zajednice. Trea novana jedinica uvedena u prostor dananje EU bio je Eurco (European composit unit) 1973.g.. Nju su inile valute devet zemalja lanica tadanje Europske ekonomske zajednice, a ona se koristila za emisiju obveznica Europske investicijske banke, kao i za proraunska davanja. Nije bila vana kao to je to bio ecu koji se nakon toga pojavio. I tako, premda ideje o europskom monetarnom sustavu seu desetak godina unazad, plan o EMS usvojen je u lipnju 1978. u Bremenu na konferenciji efova drava i vlada devetorice, a EMS je stupio na snagu 13. oujka 1979. godine radi stabiliziranja deviznih teajeva izmeu valuta zemalja lanica Europske ekonomske zajednice i potie daljnji razvoj integracije u njoj, te da pridonosi jaanju meunarodnih monetarnih odnosa u interesu partnera u trgovini. Bit mehanizma EMS sastoji se: u zajednikoj valutnoj jedinici ECU kao denominatoru za utvrivanje pariteta i usporeivanje deviznih teajeva valuta zemalja lanica; u ogranienom fluktuiranju sredinjeg deviznog teaja valute sudionice kako u odnosu na drugu valutu, tako i u odnosu na ECU (fluktuacije iznose 2,25% osim za talijansku liru 6%) uz obvezu sredinje banke da intervenira kad se dostigne tzv. divergentni prag u fluktuiranju pojedine valute; u kreditnim olakicama koje odobrava EFMS zemlji lanici za financiranje platno-bilannih tekoa. Osim nabrojenog, ECU predstavlja sredstvo rezerve i plaanja sredinjih banaka, te kao standard za potraivanja i obveze u EMS. ECU je takoer stupio na snagu 13. oujka 1979. preuzevi vrijednost i sastav iste one koarice valuta koja je 1975. godine bila utvrena za EUA. Ne ulazei u niz pojedinosti vezanih za mehanizam i funkcioniranje EMS i ECU, valja istaknuti da su te institucije nastale kao reakcija na zbivanja u meunarodnim plaanjima i u intervalutnim odnosima izmeu valuta SAD i zapadnoeuropskih zemalja. One predstavljaju mehanizam obrane tih zemalja od politike deviznog teaja dolara koju je tih godina uz pomo, u prvom redu, politike kamatnih stopa provodio SAD i to dobrim dijelom na tetu ostalog

svijeta. Od 1979. godine zajednika obrana zapadnoeuropskih zemalja od valutne politike SAD djeluje kao zasebni, regionalni monetarni sustav - EMS, koji zemljama lanicama osigurava ipak odreenu monetarnu stabilnost u moru svjetske monetarne nestabilnosti. 2.2 MEHANIZAM DEVIZNIH TEAJEVA UNUTAR EUROPSKOG

MONETARNOG SUSTAVA (ERM I) ZASNOVAN NA ECU ECU je povijesno gledano trea po redu valutna jedinica na prostoru Zajednice koja je iz prakse potisnula dotadanju valutu - EUA (Europsku obraunsku jedinicu) i Eurco, pa je za razliku od nje postao i sredstvo rezervi i plaanja sredinjih banaka, te kao standard za potraivanja i obveze unutar EMS-a. Kao EUA i Eurco, i ECU je zapravo predstavljao koaricu valuta, ili cocktail valuta, koju su inile valute zemalja lanica Zajednice, a vrijednost ECU-a izraunavala se svakodnevno na temelju deviznih teajeva valuta u koarici. Tako je npr. u sijenju 1984.g. 1 ECU vrijedio 0,79$. Najznaajniju ulogu u toj koarici imala je i ima njemaka marka (oko 30%), a revizija strukture koarice provodila se svakih pet godina. Tako uspostavljen mehanizam deviznih teajeva imao je prvenstveni cilj monetarnu stabilnost, ili drugaije reeno to je bio mahanizam obrane od politike deviznog teaja dolara koja je tetila Europi i ostalom svijetu. Tablica 1: Kompozicija koare valuta koje ine ECU Valuta 13.03.1979. iznos % 0,828 27,3 1,150 19,5 0,286 9,0 3,800 8,2 3,0 14,0 1,5 17,5 17.09.1984. iznos % 0,719 32,1 1,310 19,1 0,256 10,1 3,850 8,6 0,219 140,00 0,00871 0,0878 1,150 2,6 10,0 1,2 15,0 1,3 01.12.1990. iznos % 0,6242 30,40 1,332 19,10 0,2198 9,50 3,431 8,12 0,1976 151,80 0,008552 0,08784 1,440 6,885 1,393 2,49 9,90 1,11 12,56 0,63 5,39 0,79

Njemaka marka Francuski franak Nizozemski gulden Belgijski i luksemburki franak 6. Danska kruna 0,217 7. Talijanska lira 109,00 8. Irska funta 0,00759 9. Britanska funta 0,0885 10. Grka drahma 11. panjolska pezeta 12. Portugalski eskudo -

Izvor: ECU Newsletter, br. 10, rujan 1984., Ekonomska politika, br. 2033 od 18. oujka 1991. g.

Iz prethodne je tablice vidljivo da se tijekom vremena utjecaj njemake marke poveavao, dok je slabio utjecaj lire i funte. Takoer je vano naglasiti da je u sustavu EMS-a povremeno dolazilo do izlaska i ulaska pojedinih valuta.

Poetkom 1999.g. 12 od 15 lanica Eurposke unije prihvaaju jedinstvenu valutu euro i u prijelaznom razdoblju do 2002.g. neopozivo fiksiraju devizne teajeve svojih valuta prema euru. U tom razdoblju na sceni je jo uvijek svojevrsni paralelizam valuta, pri emu je istovremeno u optjecaju nacionalna valuta u gotovini i depozitnom obliku, dok je euro u optjecaju samo u depozitnom obliku (knjini novac).

2.3 POSLJEDNJE TRI ETAPE U RAZVOJU EURA ( 1990 2002.g) Proces monetarnog ujedinjenja na prostoru Europske unije uao je u svoju posljednju etapu u posljednjem desetljeu XX. stoljea, koja je rezultat 50 godinjeg mukotrpnog kretanja na putu, to je bio pun nestabilnosti u svjetskim monetarnim odnosima i nesuglasicama izmeu samih lanova Unije oko nebrojenih mjera koje je trebalo poduzeti u cilju pripreme nacionalnih ekonomija za jedinstvenu monetarnu uniju. Zavrni proces ostvarenja Europske monetarne unije odvijao se u tri etape, a prva etapa je poela 1.7.1990.g. Tu etapu koja je trajala do 1.1.1994.g. karakteriziraju napori vezani za punu liberalizaciju kretanja kapitala kao vaan preduvjet konanog monetarnog ujedinjenja. Poznato je, naime, da su devizni reimi i druga ogranienja vezana za slobodno kretanje kapitala, protekcionistike mjere koje onemoguavaju bilo kakvu integraciju. Drugi vaan zadatak koji je iniciran u prvoj etapi bio je to vea koordinacija ukupne ekonomske politike, a posebno monetarne i fiskalne. Prema kriterijima iz ugovora potpisanog u Maastrichtu 1991.g. proraunski deficit u svakoj zemlji lanici ne smije prijei prag od 3%, a ukupni javni dug 60% u odnosu na drutveni bruto proizvod. Na segmentu monetarne politike sredinje banke zemlje lanice u prvoj etapi morale su drati devizne teajeve svojih valuta u odnosu na sredinji teaj prema ecuu 2,25%, to vie pribliiti visinu kratkoronih kamatnih stopa i odravati nisku stopu inflacije. Druga etapa zapoela je 1.1.1994.g. osnivanjem Europskog monetarnog instituta (EMI) sa sjeditem u Frankfurtu. EMI je prethodnica Eurospkog sustava sredinjih banaka ije se sjedite danas nalazi u Frankfurtu. Tijekom druge etape nacionalne sredinje banke i dalje zadravaju autonomiju u provoenju monetarne politike.

Sljedei vaan dogaaj u drugoj etapi bila je rezolucija Savjeta Europe u Madridu 15.12.1995.g. kojom je odreeno da se budua jedinstvena valuta zove euro, a manje jedinice centi (1E = 100 centi). Vano je naglasiti da je 1994.g. dolo do problema u intervalutarnim odnosima zemalja lanica EMU i da je raspon fluktuacije sa 2,25% povean na ak +/- 15% u odnosu na sredinji teaj. Meutim nakon tih intervalutarnih poremeaja koji su rezultirali izlaskom funte i lire iz sustava deviznih teajeva i devalvacijama, situacija se sljedeih godina stabilizirala. Moglo bi se rei da je to bila posljednja prilika za teajne manipulacije kako bi se izbalansirali intervalutarni odnosi unutar Unije. Poetkom 1998.g. Savjet Europe je odluio da je konani rok poetka EMU 1.1.1999. godine. Takoer je odlueno, u skladu s kriterijima iz Maastrichta, koje e zemlje sudjelovati u EMU, odnosno u mehanizmu deviznih teajeva poznatom kao ERM II (Exchange rate mechanism II.). Europsku monetarnu uniju ine sljedee zemlje: Austrija, Belgija, Francuska, Njemaka, Irska, Italija, Nizozemska, panjolska, Portugal, Luxemburg, Finska. Grka je pristupila EMU poetkom 2001.g. U sustavu EMU nee do daljnjega sudjelovati tri zemlje lanice Europske unije: Britanija i Danska iz politikih razloga, a vedska zbog neostvarenja kriterija. Zanimljivo je da u EMU sudjeluje npr. Belgija iji javni dug premauje godinji drutveni bruto proizvod 136% ili Italija sa 120% u odnosu na DBP, to naruava kriterij veliine javnog duga iz Maastrichta. Trea i posljednja etapa odvijala se u dva dijela. Prvi je dio zapoeo 1.1.1999. godine s neopozivim fiksiranjem deviznih teajeva prema Euru i svake valute meusobno unutar Europske monetarne unije. Od tog trenutka odgovornost za koncipiranje i provoenje monetarne politike preuzela je Europska sredinja banka u Frankfurtu, koja e zacrtanu monetarnu politiku provoditi preko nacionalnih sredinjih banaka. Sustav sredinjeg bankarstva unutar EMU je vrlo slian onome u SAD. Za taj dio tree etape vano je napomenuti da je poela zamjena nacionalnih valuta za EURO i to prije svega u financijskom sektoru, pri emu e EURO egzistirati samo kao knjini, iralni novac sve do poetka 2002.g. kad e postati i efektivnim. Zavrni dio u procesu monetarnog integriranja zapoet e 1.1.2002.g. kad se u optjecaj uvodi jedinstvena valuta EURO, kao depozitni novac, ali i kao efektivni novac pri emu sa scene definitivno nestaju nacionalne valute koje se moraju zamijeniti za euro do sredine

2002.g. Osim nacionalnih valuta u novanicama i kovanicama do tog vremena se moraju denominirati i svi drugi financijski instrumenti u euro. EURO kao efektivni novac nije uveden 1.1.1999.g zbog ogranienog vremena, jer se zna da je za proizvodnju i putanje eura u optjecaj potrebno dulje razdoblje. EURO u obliku novanica i kovanica nee na prednjoj strani imati nikakva nacionalna obiljeja, a umjesto toga bit e prizori vrata i prozora s najljehih graevina ime se simbolizira otvorenost i sloboda unutar Unije. Skraenica za Euro e biti veliko slovo E sa dvije vodoravne crte u sredini slova ime se eli staviti do znanja da e euro biti simbol valutne stabilnosti.

01. 06. 1990. Poetak prve etape EMU

01. 01. 1994. Poetak druge etape EMU

15/16. 12. 1995. Rezolucija Vijea Europe u Madridu

poetak 1998. Rezolucija Vijea Europe

01. 01. 1999. Poetak tree etape EMU

01.01. 2002. Poetak zamjene valuta u euro efektivni novac

Prva etapa puna liberalizacija kretanja kapitala koordinacija ekonomske, fiskalne monetarne politike i osnovan Europski monetarni institut autonomija nacionalnih sredinjeih banaka

Druga etapa ime Europske valute bit e euro ustanovljen scenario tranzicije odluka konanom poetku EMU 01.01.1999. odabir zemalja lanica EMU osnivanje Europske sredinje banke (ECB) o uspostava neopozivo fiksnih deviznih teajeva

Trea etapa euro postaje

definitivno novac zamjena valuta u euro novanice kovanice denominacija svih financijskih instrumenata u euro i

odgovornost za monetarnu politiku preuzima ECB poinje zamjena u euro u financijskom sektoru

Faza A

Faza B

Faza C

2.4 MEHANIZAM

DEVIZNIH

TEAJEVA

(ERM

II.)

EUROPSKOJ

MONETARNOJ UNIJI ZASNOVAN NA EURU Trea etapa provedbe projekta Europske monetarne unije, koja je definirana ugovorom iz Maastrichta 1992.g., zanimljiva je prije svega po tome to je od 1.1.1999.g. uvoden sustav neopozivo fiksnih deviznih teajeva. Taj je dogaaj oznaio i prekretnicu u europskim, ali i svjetskim monetarnim odnosima, a uvoenje jedinstvene valute eura predstavlja najznaajniji projekt u novijoj monetarnoj povijesti. injenica je da su zemlje dananje Europske unije u itavom razdoblju nakon II svjetskog rata teile stabilnijim intervalutarnim odnosima. Ta tenja je posebno dola do izraaja u vrijeme naftnih okova i dolarskih nestabilnosti 70-ih godina, to je za stabilnost tadanje Europske ekonomske zajednice predstavljalo veliku opasnost. Zemlje tadanje Zajednice svoje su devizne teajeve formirale tako da se najprije odreivao raspon fluktuacije izmeu valuta zemalja lanica, a potom svake valute prema dolaru. Kasnije se praksa odreivanja fluktuacija prema dolaru naputa, pa to predstavlja znaajan korak u stvaranju monetarne neovisnosti Zajednice. Iz tih razloga nametnula se potreba stvaranja jo vre monetarne unije s jedinstvenom valutom ije je najznaajnije razdoblje poelo 1979.g. osnivanjem Europskog monetarnog sustava i uvoenjem zajednike valute - ECU. Bit mehanizma EMS-a sastojala se u zajednikoj valutnoj jedinici ECU kao denominatoru za utvrivanje pariteta i usporeivanje deviznih teajeva valuta zemalja lanica u odnosu na drugu valutu, te u ogranienom flukutuiranju sredinjeog deviznog teaja valute sudionice - kako u odnosu na drugu valutu, tako i u odnosu na ECU. Doputene oscilacije pojedine valute u odnosu na sredinji teaj kretale su se u rasponu od 2,25%, a za talijansku liru 6%. Ako bi dolo do naruavanja intervalutarnih odnosa sredinje banke, zemalja lanica EMS-a bile su dune intervenirati na deviznim tritima kad se dosegne tzv. divergentni prag u fluktuiranju pojedine valute. EMS je takoer zemljama lanicama odobravao kreditne olakice nastale zbog platno-bilannih tekoa. Tako definirani monetarni odnosi znaili su veu sigurnost gospodarskog prostora kako unutar Zajednice, tako i u meunarodnim razmjerima, te su ili na ruku jaanju trgovine i financijskog posredovanja. Tim je inom stvorena zona monetarne stabilnosti u Zapadnoj Europi.

Euro je, dakle, etvrta po redu valutna jedinica koja se uvodi na prostor Europske unije, s tim da e ona biti i posljednja. U spomenutoj treoj etapi razvoja Europske monetarne unije predvieno je da ona bude prijelazno razdoblje koje poinje 1.1.1999.g. i zavrava sredinom 2002.g. Euro e od 1.1.1999.g. preuzeti isti sastav koarice valuta kao to je to imao i ECU, pa e prema tome odnos zamjene biti 1ECU=1EURO. Od tog trenutka odgovornost za stabilnost eura preuzima Europska sredinja banka i ona jedina ima pravo emitirati novac. Spomenuli smo da vedska ne ispunjava zadane kriterije veliine budetskog deficita, dok su se Velika Britanija i Danska odluile prikljuiti monetarnoj uniji kasnije. Spomenute zemlje koje nee sudjelovati u novom sustavu deviznih teajeva moi e i dalje koristiti postojee monetarne i fiskalne instrumente, te slobodno odreivati teaj svojih valuta, ali e njihove valute biti pod snanim utjecajem eura. Ako bi pojedine zemlje izvan sustava pokuale teajnom politikom ostvariti konkurentske prednosti na tetu lanica Europske monetarne unije sigurno bi dolo do njihovih negativnih i otrih reakcija. Ve smo istaknuli da e od 1.1.1999.g. pa do 2002.g. u praksi EMU funkcionirati sustav neopozivih fiksnih deviznih teajeva, pa e prema tome teaj svake nacionalne valute biti fiksiran i prema euru i prema svakoj drugoj valuti unutar EMU. Sve do 1994.g. granice fluktuacije deviznih teajeva valuta unutar EMU bile su relativno uske; 2,25% da bi u spomenutoj godini, zbog gospodarskih problema, ali i pekulativnih priprema za euro, ta granica bila pomaknuta na 15%. Poznato je da su u teoriji gospodarske unije fluktuirajui teajevi nepoeljni, jer se uvijek mogu upotrijebiti kao mono sredstvo u stimuliranju izvoza i stvaranja trgovinskih prednosti. Zbog toga je i krajnji cilj Europske unije i bio uspostava sustava fiksnih deviznih teajeva unutar unije, ali i zadravanje plivajueg teaja prema treim zemljama. Pri raunanju deviznih teajeva slubenog ecua na dan 31.12.1998.g., dakle neposredno prije uvoenja eura, koristila se redovna procedura. To znai da su sredinje banke zemalja lanica utvrdile devizni teaj svojih valuta prema dolaru. Daljnji postupak obraunavanja ecua provodio se u tri etape (vidjeti tablicu): 1. etapa: odreivanje deviznih teajeva zemalja lanica Europske unije prema dolaru ukljuujui i valute koje ne ulaze u ecu, 2. etapa: obraun deviznih teajeva ecua nasuprot dolaru. Teajevi formirani u nacionalnim sredinjim bankama potom su se priopavali Europskoj komisiji koja ih je

koristila za izraunavanje deviznih teajeva za ecu. Devizni teaj $/ECU dobije se zbrajanjem dolarskog ekvivalenta koji predstavlja iznose nacionalne valute u ecuu. 3. etapa: odreivanje deviznih teajeva ecu-a prema participirajuim valutama. Ti se teajevi dobivaju mnoenjem $/ECU deviznog teaja i teaja $ za nacionalne valute.

Tablica 4: Primjer kalkulacije slubenog deviznog teaja ECU-a vis-a vis valuta Europske unije (31.12.1979.g.)

DEM BEF LUF NLG DKK GRD ITL ESP PTE FRF GBP IEP

1. KORAK Iznos nacionalnih USD valutni teaj valuta u ECU od 31.12.1997. g. koarici 1 2 0,6242 1,7898 3,301 36,92 0,130 36,92 0,2198 2,0172 0,1979 6,8175 1,440 282,59 151,8 1758,75 6,885 151,59 1,396 183,06 1,332 5,9861 0,08784 1,6561 0,008652 1,4304

2. KORAK 3. KORAK Iznosi nacionalnih Valutni teaj valuta izraeni u ECU-a dolarima 3=1:2 4 = (USD/ECU) 2 0,3485741 1,97632 0,0694095 40,7675 0,0035211 40,7675 0,1089629 2,022742 0,0289842 7,52797 0,0050957 312,039 0,0663113 1942,03 0,0454186 167,388 0,0076095 202,137 0,2224412 6,61214 0,1454718 0,666755 0,0122328 0,771961 USD/ECU 1,1042128

FIM 5,4222 ATS 12,59 SEK 7,9082 Izvor: Internet; http://europa.eu.int/euro

5,98726 13,9020 8,73234

U sljedeoj tablici dan je prikaz deviznih teajeva koji su fiksirani prema jedinici Eura. 1 EURO = 40.3399 BEF = 1.95583 DEM = 340.750 GRD = 166.386 ESP = 6.55957 FRF = .787564 IEP = 1936.27 ITL = 40.3399 LUF = 2.20371 NLG = 13.7603 ATS = 200.482 PTE = 5.94573 FIM Izvan sustava koarice eura ostale su, kako je ve reeno: britanska funta, danska kruna i vedska kruna. 2.5 ODNOSI MEU GLAVNIM VALUTNIM BLOKOVIMA EURO - JEN - DOLAR I UTJECAJ NA SVJETSKO GOSPODARSTVO

Prije neposrednog razmatranja odnosa eura prema dolaru i jenu postavlja se pitanje: hoe li euro biti jaka ili slaba valuta u odnosu prema spomenutim valutama? Kako bi odgovorili na to pitanje, potrebno je analizirati kljune imbenike koji e utjecati na potranju za eurom, a to su: promjene u potranji dolara i eura kao deviznih rezervi i promjene institucionalne potranje dolara i eura, upotreba eura kao valute za denominaciju vanjske razmjene i da li e on biti lansiran pod optimalnim deviznim teajem. Osim toga treba naglasiti da e stabilnost eura ovisiti prije svega o provoenju stabilne ekonomske politike, pri emu se posebno naglaava kontrola proraunskog deficita i odravanje niske stope inflacije. Ono to e negativno utjecati na stabilnost eura prilino je visoka stopa nezaposlenosti u zemljama lanicama Europske monetarne unije i negativne posljedice azijske i ruske financijske krize. Fiksiranje deviznih teajeva unutar Europske monetarne unije praktino znai da se eliminira valutni rizik, koji je do sada bio itekako vaan u investicijskim procjenama i strategijama. To takoer znai da e se obujam transakcija na deviznim tritima bitno smanjiti, a posebno 2002.g. kada u upotrebi bude samo euro. 1995.g. transakcije na deviznim tritima izraene u valutama zemalja lanica EMU inile su oko 30% ukupnih transakcija,

dok se na dolar odnosilo 44%.4 Euro e, poslije dolara, postati druga najaktivnija valuta na deviznim tritima. Fiksni devizni teajevi omoguit e neposrednu mogunost usporedbe cijena svih proizvoda i usluga unutar Unije, pa e se na taj nain moi spoznati i stupanj produktivnosti i efikasnosti pojedinog gospodarstva i poduzea. To e poveati i konkurenciju, ali e smanjiti i trokove jer nee vie biti potrebno plaati provizije prilikom valutne konverzije. Kad se razmilja o tome kakvi e biti intervalutarni odnosi na relaciji euro-dolar-jen, tada najprije treba poi od analize trenutane gospodarske situacije, veliine financijskih trita i znaaja spomenutih valuta u meunarodnoj razmjeni. Zemlje Europske unije u svjetskom drutvenom proizvodu sudjeluju s oko 25%, pa su prema tome pretekle SAD, a posebice Japan koji se u posljednje vrijeme nalazi u najteoj gospodarskoj situaciji unutar spomenutog trokuta, a u Europskoj uniji stopa je nezaposlenosti prilino visoka. Najpovoljnija je gospodarska situacija u SAD, a dodatna strateka prednost je u tome to su SAD jedinstven i veliki gospodarski prostor sa snanim i uhodanim financijskim tritem. Zemljama Europske unije trebat e mnogo vremena da ponu funkcionirati kao jedinstven sustav, s tim da e stalno biti prisutne nacionalne tenzije. Sve e to imati utjecaja na znaaj i stabilnost eura u svjetskim trgovakim i financijskim transakcijama.

Ako analiziramo vanjsku trgovinu u svijetu, onda SAD u ukupnom izvozu sudjeluju s 13%, a pet zemalja Europske unije (Njemaka, Francuska, Italija, V.Britanija i Nizozemska) u ukupnom izvozu sudjeluju sa 31%, a Japan sa 8%. Spomenuti podaci najuvjerljivije govore da e se zona upotrebe eura iriti, pa e njegov znaaj rasti; i kao rezervne valute i kao obraunskog sredstva u vanjskoj trgovini. Presudno je pitanje hoe li teaj eura prema dolaru i jenu biti rezultat fundamentalnih podataka o stanju gospodarstva ili e u sebi nositi primjesu interventnih mjera u cilju stvaranja konkurentskih prednosti

Temperton P: The Euro, John Wiley&Sons, New York, 1997., str. 165

Tablica: Valute u meunarodnim transakcijama (dnevni prosjek spot, forward i swap transkacija) milijarde $ SAD $ 656,7 ZEMLJE LANICE EMU-a 469,4 BRITANSKA FUNTA 80,0 JEN 185,0 OSTALI 180,0 UKUPNO 1.571,8 Izvor: Central Bank Survey of Foreign Exchange, BIS, 1996. % 41,8 29,9 5,1 11,8 11,4 100,0

Oko 10% prihoda od meunarodne trgovine ini trgovina izmeu zemalja EMU-a. Oduzimanjem tog iznosa zakljuujemo da e euro zauzimati 20% meunarodne razmjene, ime bi jo uvijek bio druga najvanija valuta svjetske trgovine. Euro bi, meutim, mogao biti puno znaajnija valuta nego to je sada reeno. Trenutano je 44% meunarodne razmjene izraeno u US dolarima, premda SAD posjeduje samo 13% te razmjene (vidjetii tablicu 9.) Pet europskih zemalja (Njemaka, Francuska, Italija i Velika Britanija) ine 31%, a upravo je i toliki iznos razmjene denominiran u njihovim valutama. Velika je vjerojatnost da e porasti udio eura u denominaciji meunarodne razmjene na tetu US dolara, a to bi dovelo do rasta potranje za eurom.

Tablica : Udio svjetske razmjene po zemljama i po valutama Stvarni svjetski izvoz (%) SAD PET EUROPSKIH ZEMALJA UDIO NJEMAKE JAPAN OECD Economic Outlook, June 1997. 13 31 11 8 Svjetski izvoz denominiran u valuti zemlje (%) 45 31 16 5

Europska unija postala je po broju stanovnika najvee jedinstveno trite u svijetu i u velikom broju segmenata najvee financijsko trite. Fiksni teajevi valuta u prijelaznom razdoblju, i na kraju jedinstveni novac, omoguit e veu konkurenciju, smanjivanje trokova i openito veu transparentnost u poslovanju. Najvea je opasnost za Europsku monetarnu uniju nepridravanje zadanih kriterija vezanih za proraunski deficit i ukupni javni dug u zemljama lanicama. Osim toga nuno je

odravati stabilnost cijena. Ako projekt Europske monetarne unije propadne, nastupile bi vrlo velike negativne posljedice za same zemlje i za itav svijet, a one bi se oitovale u sljedeem: dolo bi do divljanja deviznih teajeva i monetarne nestabilnosti, ponovno bi se uspostavila praksa protekcionizma, samo postojanje unije i njezino daljnje proirenje bilo bi upitno, s tim da bi bile mogue i mnogo tee situacije. Osim spomenutih opasnosti, postoji mogunost da, barem u prvoj etapi, zemlje Eurospke unije postanu prilino zatvoren prostor, koji e zbog svoje veliine i postojeih uzajamnih gospodarskih odnosa najprije nastojati iskoristiti ekonomiju obujma. No, sigurno je da se ovim otvara novo poglavlje u odnosima Europske unije prema ostalom svijetu i da e njezino formiranje prisiliti SAD i Japan na bre koncipiranje i funkcioniranje novih unija.