21. februar 2011. godine, broj 240
3
aši pogledi
ReprezenT
A
psurd naše zemlje je činjeni-ca da hiljade radnika radi iza to ne prima plaću,a sadruge strane političari koji ne rade pri-maju basnoslovno velike naknade.Politika je tako postala najunosnijezanimanje u ovoj zemlji pa tako oprav-dano imamo dobre političare,a lošemenadžere. Ništa drugačije stanje uodnosu na BiH nije niti u Unsko-san-skom kantonu.Bilo do sada, a možda ne budeviše jer valja biti korektan i pošten pakazati kako su u Krajini počeli puhatidrugačiji vjetrovi. Ovu konstataciju pri-mijetio je pa hrabroizrekao odlazećipremijer Federacije BiH
MustafaMujezinović
. Neki drugačiji vjetrovizapuhali su i u Sarajevu jer je premijer Mujezinović pozvao „ujedinjene“Krajišnike sebi u goste, u Vladu FBiH,da bi razgovarali o krajiškoj rak rani –„Agrokomercu“i da im kaže kako nijeza stečaj kojeg je baš njegova Vladakanila sprovesti. Među pozvanima uSarajevo su do jučer nepoželjni,asada neizbježni i nezaobilazni gosti.Koliko jučer, u Veliku Kladušu supo istom pitanju dolazili premijeri idrugi musafiri iz Sarajeva, bez najavedolaska,a već kad su došli, lokalnuzajednicu su zaobilazili kao kišaKragujevac. Bila je to praksa kontinui-teta i,naravno, proizvela je katastrofal-ne rezultate. Kad tad treba sjediti, raz-govarati i dogovarati. Dosadašnja pra-ksa razgovora idogovora iza zatvore-nih vrata sve nas je više zatvarala inazadovala bez obzira što su izdavanasaopćenja izgledala optimistično, lije-po i bajkovito. Svakim danom je bivalosve gore i gore. Prisjećamo se dolaskapotpredsjednika Federacije BiH
Mirsada Kebe
koji je novinare uspioubijediti kako je došao u „Agrokomerc“staviti tačku na „i“. Bilo je to na početkunjegovog mandata koji još traje u „teh-ničkom mandatu“, međutim, dalje odizjave nije se otišlo. Zapravo jeste,svake godine njegovog mandata bilo jesve gore,a to potvrđuje i podatak da jeza četiri godine kapital „Agrokomerca“od preko 300 miliona KM prepolovljen.Međutim, više puta ovdje spomi-njane Krajišnike zmije su ujedale pa suse s pravom i guštera bojali. Stoga,radnici „Agrokomerca“ i građani VelikeKladuše nisu dozvolili da ih iz iste rupe još koji put ujede zmija. Ko bi jošpametan mogao tada povjerovati Kebikako u njegovim radnjama i namjera-ma nije bilo politike. A da je politike ite-kako bilo vidjelo se i lijevo i desno odnjega. Sa jedne strane sjedio je
Edham Veladžić
, tadašnji predsjednikKO SDA USK-a,a sa druge
EjubAlagić
, predsjednik Općinske organi-zacije iste stranke u Velikoj Kladuši.Ogromna doza politike bila je tada iunutar Samostalnog sindikata„PPDiVUT“ koji je tvrdio kako općinskinačelnik
Admil Mulalić
ne želi dapruži šansu boljitku radnika„Agrokomerca“pružajući pri tom punupodršku ponašanju potpredsjednikaKebe. I Udruženje dioničara„Agrokomerca“je u svom obraćanjunavodilo kako Mulalić duže vrijemedjeluje destruktivno, retrogradno,pačak i sa dozom primitivizma, a okakvom se udruženju radi neka sudičinjenica da ne navodimo ime njego-vog predsjednika. Bilo je to vrijemekada su musafiri iz Sarajeva umjestosa pozicijom u Velikoj Kladuši razgova-rali sa minornom opozicijom. Najdalje je ipak tada na poligon politikeateriraopredsjednik Udruženja logoraša VelikeKladuše, čije ime također ne zaslužujepažnju, koji je u svom obraćanju, bezobzira što ničim nije bio izazvan, spo-minjao sve načelnikove savjetnike,pomoćnike i prijatelje pa čak i one koje je Sud BiH sudio i presudio da nisukrivi za nikakve njegove optužbe. Sveove nabrojane spominjemo samo zatošto nisu imali baš nikakve veze saKebom i „Agrokomercom“ali jesu imalisa politikom bez koje tada baš ništanije moglo biti. Načelnik Mulalić, kojiuopće nije znao da Kebo dolazi uVeliku Kladušu, bio je tog dana gostAmbasade Republike Francuske, ukoju je, kako je tada optužen, išao popamet kako treba vršiti opstrukcije ustvaranju problema u „Agrokomercu“.Kako sve bude i prođe, tako su i uKrajini, konačno, počeli puhati drugači- ji vjetrovi. Načelnik Mulalić je izrastaou najvećeg borca za „Agrokomerc“, neriječima već djelima, a u prvom ešalo-nu do njega su njegovi često spominja-ni savjetnici, pomoćnici i prijatelji, i, što je od svega najvažnije, cijela Kladuša icijela Krajina. Za (ne)spomenute sindi-kalce, predsjednike udruženja, opozi-cione stranačke prvake i sve ostalekoji su raznim Kebama iz Sarajeva bilimoralna podrška, radeći tako u koristvlastite štete,više niko ne čuje. Nemaih. Najveći njihov moralni poraz treba-la bi biti činjenica da je i njihova politi-čka partija u Općinskom vijeću plebi-scitarno podržala ono što načelnikMulalić sa svojim timom radi na spaša-vanju „Agrokomerca“. I ne samo njiho-va već i sve ostale političke partije.„Ujedinjene“ Krajišnike će uSarajevu predvodit novi premijer USK-a
Hamdija Lipovača
, sa svojim timomiz Vlade, čovjek koji mnogo toga hoće,koji je mnogo toga započeo i koji samotako mnogo i može učiniti.Lipovača ćepredvoditi Krajišnike koji mogu i koji unajmanju ruku imaju i ljudsku i moralnuobavezu da se uključe u rješavanjeproblema „Agrokomerca“,a ne podo-bne članove svoje ili neke druge politi-čke partije. Za razliku od svojih pret-hodnika, Lipovača je shvatio da jebolje da ga mrze zbog istine nego daga vole zbog laži pa se svim bićemokrenuo opoziciji bez koje, ako nije jaka i uključena, nema ni napretka dru-štva. I u ovom slučaju potvrdila se onanarodna da možeš kako hoćeš,ali danećeš dokle hoćeš!
Osvrt
Crno svijetbijeli
S
adašnji demokratski trenutak nas uvjerava koliko je teškopreživjeti.Stomaci nas svaki dan natjeravaju na razmi-šljanje,i to u najvećem broju jer sit gladnog ne razumije.Ovako se više ne može, na časnu riječ, sve mi se već u glavi okre-će od silnih računanja, od silnih poskupljenja i davanja, od uzima-nja, u licu sam bijel kao kreč, od leganja do ustajanja.Sve mi se urotilo protiv porodičnog budžeta, Federalna vlada utehničkom mandatu, te nova Vlada USK-a mi se u njega miješabolje nego mikser,uzet na kredit, kad se god preračunam ustano-vim da mi je nanijeta šteta, da mi je opala platežna i kupovnapotentnost za nekoliko sićušnih procenata, bar tako kaže statistika.A statistika je najbolje umirujuće sredstvo od svih medikamenata uovoj demokratskoj eri ovakvih i sličnih skupih prilika.Zato sam odlučio, bez kvoruma, jednoglasno, svojom većinom,da se ne vozim autobusom i ostalim vozilima u gradu koja se mora- ju plaćati, da prištedim na hrani, odjeći, na voću i povrću, na sop-stvenom jadu, da odložim sva materijalna ulaganja do povoljnijegmomenta, da isključim bojler, televizor, šporet, i provode, (jer ko znagdje me te štetočine odvode ?!), treba ozbiljno razmisliti vrijedili i naposao ići, jer treba platiti da bi se i tamo moglo stići. Uopće, trebase odreći svih mogućih i nemogućih zadovoljstava, jer za njih, vidi-te i sami, treba mnogo sredstava.Tako sam sada počeo darazmišljam i odbijam sve što se možeodbiti, i neću da se razljutim, u ljutnji sam jako gadan, sve što miduša poželi odbijam, jer bi mogao probiti unaprijed određene pro-store u kojima smijem da se pružam i svaka želja mi je od sopstve-nog tijela duža.I ne spavam više onako kako sam spavao, okrećem se u kre-vetu kao u vrteški, razmišljam šta da činim, na koga da se ljutim,misli su mi svakojake, san mi ne dolazi na oči, smišljam ali ne moguda smislim nešto pametno, pa ćutim.Napokon, pade mi na pamet ideja, čini mi se dosta nova.Odlučim da ne psujem, da ne pušim, da se ne kupam, prestao samovako ćelav kosu da čupam, prestao sam i u grudi da se lupam.Udario sam šakom o sto, sva mi se utroba strese, i dreknuo samkoliko me grlo nosi na ukućane: Budite se!Skočiše mi ukućani, misle leteći tanjiri, ludilo, nose mi čašuvode, slatko i slano, misle da mi je gorčina, a ja ih samo posmatrami mislim šta li misle da je bilo.A svašta je bilo. Ja više ne živim kako piše u statistikama, a toznači da mi se životni standard malo, brate,digne! Znam da štednja jeste, ali -ne treba ni u štednji samo spuštati. Sve ima svoju cijenu.Pa i čovjek. Čovjek je naše najveće bogatstvo. Ali, proizvodećimaterijalna bogatstva i dobra, čovjek i njima određuje cijenu. Premasebi kao bogatstvu, a i prema jedinici svog uloženog rada.Pesimisti kažu da su cijene otišle do vraga, i da ih niko ne možezaustaviti, a one same ne mogu da se zaustave uslijed inercije.Optimisti su, opet, za slobodno formiranje cijena, računajući načinjenicu da će trgovcima i proizvođačima biti žao da formiraju viso-ke cijene.Nema te cijene koju naš čovjek neće da plati, ali će poslije o njojpričati razne priče. Jedni će tu istu cijenu napadati da je visoka,drugi da nije, a treći neće ni znati kolika je. Ti treći su naši političa-ri. Oni vjerovatno ne znaju kolike su cijene. Ne znaju iz razloga štoza svoj (ne) radprimaju visoke plate pa zbog te visine ne obraćajudovoljnu pažnju na cijene. NAŠI POLITIČARI SU NAM UPROPA-STILI SVE ŠTO SMO IMALI I TAKO SU STVORILI IDEALAN AMBI-JENT ZA NOVI POČETAK!Tako da smo moji ukućani, ja i moj napaćeni narod upali u tudemokratsku zonu. Prinuđeni smo da podnesemo ostavku na ovajdemokratski život. Poznato je da običan čovjek bar tri puta odlazi usamoposlugu, dva puta zato što mora, a jednom zato što je zabo-ravio da nešto kupi. I svaki put sa cegerom u ruci pođe u nepozna-to.Ja o tim demokratskim zonama znam dosta. Prosto, obrazovansam čovjek, razumijem se u te stvari, takav mi historijski razvoj igeni, ako dozvolite. Otuda znam da postoji „zona šuta“, to samzapamtio od naših sportskih reportera, znam za Bezatomsku zonu,to je nešto sa pečurkama, a znam i za zonu sumraka! To je Unsko-sanski kanton. A naravno, znam ja i za erogene zone, ali – tu menešto zbunjuje! Jer, ako me pamćenje dobro služi, ta zona se nala-zi tamo negdje između , sad više ne znam tačno čega, ali, sjećamse, nisu na glavi! Glava je mislim nešto drugo, a nije erogena zona,pa onda ne razumijem zašto nas naši političari handre u glavu?Zašto svi u glavu?! Doduše, nisu to jedini organi -smještani napogrešnom mjestu!
Priča iz
života
(demokratskog)
Piše: Sead Midžic
Upropastili sve: Stvarali idealan
ambijent za novi početak!
'
b y S e a d M i d ž i ć
Možeš kako hoćeš,
ali nećeš dokle hoćeš!
R e p r e z e n T a c i j a
Iz Krajine (i Sarajeva) pušu drugačiji vjetrovi