arko TREBJEANIN Zoran LALOVI

POJEDINAC U GRUPI
Ud ben ik z a 3. ili 4. raz red gimn az ije

Zavod za udbenike i nastavna sredstva podgorica

arko TREBJEANIN Zoran LALOVI

POJEDINAC U GRUPI
Udbenik za 3. ili 4. razred gimnazije

Zavod za udbenike i nastavna sredstva podgorica, 2011.

dr arko TREBJEANIN mr Zoran LALOVI

POJEDINAC U GRUPI
Udbenik za 3. ili 4. razred gimnazije
Izdava Zavod za udbenike i nastavna sredstva Podgorica Glavna i odgovorna urednica Naa DURKOVI Urednik Lida VUKMANOVI-TABA Recenzenti dr Biljana MASLOVARI mr Danijela RAKOEVI-MEDOJEVI Vjera MITROVI-RADOEVI Mirjana PADIJER Slavica VUJOVI Lektura Ivana MIROEVI, Lida VUKMANOVI-TABA Dragan BATRIEVI Korektura Predrag NIKOLI Grafiko oblikovanje Suzana PAJOVI-IVKOVI Tehniki urednik Rajko RADULOVI Za izdavaa Neboja DRAGOVI tampa Tira MPrint Podgorica 1200

ISBN 978-86-303-1478-0 COBISS. CG-ID 17506576 Savjet za opte obrazovanje, rjeenjem broj 04-3-5, od 8. februara 2011. godine, odobrio je ovaj udbenik za upotrebu u optoj gimnaziji.

SADRAJ
U VO D U P RE D M E T

1. PO GL AVL J E 2. PO GL AVL J E
7 8 9 12 13

1 . PREDMET I METODE SOCIJALNE PSIHOLOGIJE Predmet i problemi istraivanja socijalne psihologije Poloaj socijalne psihologije u sistemu drutvenih nauka Metode i tehnike istraivanja u socijalnoj psihologiji

2. IZVORI, AGENSI I PROCESI SOCIJALIZACIJE Pojam i znaaj socijalizacije u razvoju linosti pojedinca Izvori socijalizacije Agensi socijalizacije Oblici socijalnog uenja i njihov znaaj u procesu socijalizacije Uloge i socijalizacija 3. EFEKTI SOCIJALIZACIJE Uticaj socijalnih faktora na opaanje, uenje i pamenje Uticaj socijalnih faktora na miljenje i suenje pojedinca Uticaj socijalnih faktora na motive i ponaanja pojedinca 4. SOCIJALNI STAVOVI, PREDRASUDE I STEREOTIPI Pojam stava, njegova sloenost i uloga u ponaanju pojedinca Nain formiranja i mijenjanja socijalnih stavova Uzroci nastanka i uticaj predrasuda i stereotipa na ponaanje pojedinca 5. VRIJEDNOSTI I MORAL Vrijednosti Moralne vrijednost

SO CI JAL I Z AC IJ A L I N OS TI

23 24 25 27 29 33 37 41 42 46 51 59 60 64 69 79 80 85

6. VRSTE GRUPA I NJIHOVE KARAKTERISTIKE Grupa Strukturirane grupe (grupe u uem smislu) Male grupe Organizacija kao grupa

P SI H O LO G I J A G RU PA

3. PO GL AVL J E
93 94 95 98 103 106

7. FORMIRANJE I ODRAVANJE GRUPA Uslovi nastanka i razvoja grupe Uslovi odranja i funkcionisanja grupe 8. GRUPNI ODNOSI Poloaji i uloge u grupi Mo i tipovi moi Sociometrijska struktura grupe 9. GRUPNI ODNOSI Grupne norme Kooperativno i kompetitivno ponaanje u grupi Konflikti u grupi

113 114 119 123 124 126 129 133 134 137 140

4. P OGL AV L JE

KOM U N IK AC I J A U GR UPI

10. KOMUNIKACIJA U GRUPI Funkcije komunikacije u grupi Verbalna i neverbalna komunikacija Uspjena i neuspjena komunikacija

147 148 149 151 155

5. P OGL AV L JE

RU KOV O E N J E I O DLU I VA N JE
11. VOSTVO Psihosocijalne osobine voe Stilovi rukovoenja grupom Proces donoenja odluka u grupi Odnos voe i sljedbenika

163 164 165 168 172 176

6. P OGL AV L JE

ODA B RA N A P O GL AV L JA I Z SO C I JA L N E PSI H O LO GI JE
12. PSIHOLOGIJA MARKETINGA I PROPAGANDE Marketing i propaganda Propagandna poruka Karakteristike primaoca propagandne poruke Glasine 13. MASOVNA PONAANJA Masa Ponaanje mase Masovna ponaanja, moda i drutveni pokreti RJENIK

183 184 185 188 192 194 199 200 203 207 213

EVO NEKOLIKO KONKRETNIH SAVJETA KAKO DA UI I KAKO DA KORISTI OVAJ UDBENIK: Na poetku... Odlui da naui! Saznaj ta e uiti! Pregledaj Sadraj Udbenika, i vidi ta treba uiti! Pogledaj i pitanja na poetku svake lekcije, ona mogu probuditi tvoje interesovanje. Misli dok ui! ovjek ima razvijenu sposobnost pamenja i bez mnogo razmiljanja, upornim ponavljanjem, moe upamtiti mnogo od onoga to treba nauiti. Upravo je takvo uenje, bez razmiljanja, teko i dosadno, a naueno malo korisno. Psiholozi kau dobro pamtiti znai razmiljati o onome to se ui. Da bi uio/uila tako razmiljajui: Koristi se objanjenjima manje poznatih rijei i izraza u tekstu! Dok ita, razmiljaj i pokuaj da razumije ono o emu se pie! Ako znaenje neke rijei ne poznaje, koristi rjenik na kraju udbenika ili objanjenja manje poznatih rijei u tekstu. Proitaj dodatne tekstove! Dok ita, pokuaj da razdvoji ono to je osnovno, glavnu ideju, od onoga to je ilustracija (primjer)! Pored osnovnog teksta, koji je obavezan, u Udbeniku se nalaze i dodatni tekstovi. Oni sadre neke zanimljivosti, ali su korisni i onima koji ele da znaju vie. Koristi kompas! Uvijek se trudi da razumije cjelinu gradiva! Pokuaj da povee ono to sada ui s onim to si uio/uila ranije, ili s onim to tek slijedi. Kompas e ti pomoi da se lake kree kroz Udbenik. ta si nauio/nauila? U Udbeniku, na kraju svake cjeline, moe pronai rezime, ali je bolje da napravi svoj. Izvedi svoje zakljuke, i vidi ta zapravo za tebe znai ono to si uio/uila! Ponavljanje je majka znanja! Ponovi ono to si nauio/nauila! Koristi se pitanjima za ponavljanje, ona e te uputiti na ono to je najvanije u lekciji. Koristi i pitanja za razmiljanje, ona su pogodna za razgovor s drugima. Razgovaraj s drugima i vidi kako su oni to razumjeli! Autori

POGLAVLJE

UVOD U PREDMET
Odnose izmeu pojedinca i grupe izuava socijalna psihologija. U ovom poglavlju saznae vie o predmetu prouavanja socijalne psihologije i u kakvom je odnosu ova nauka prema drugim drutvenim naukama, posebno s psihologijom i sociologijom. Takoe, upoznae se s metodama i tehnikama koje socijalna psihologija koristi kada istrauje odnose pojedinca i njegove socijalne sredine.

NaSLoV

PREDMET I METODE SOCIJALNE PSIHOLOGIJE

1. PREDMET I METODE SOCIJALNE PSIHOLOGIJE

Nae ponaanje mijenja se u prisustvu drugih ljudi. Grupa utie na miljenje i ponaanje pojedinca. Neki pojedinci pogodni su da budu voe, a drugi ne. Prema nekim, obino manjinskim grupama, imamo predrasude. Neki ljudi skloni su konformizmu, a drugi se uporno dre vlastitog miljenja. Ljudi u masi uine neto to pojedinano nikada ne bi uradili. Zapita li se ponekad zato je to tako? Odgovore na ova pitanja moe pronai u ovom Udbeniku. Ovim i slinim problemima bavi se nauna disciplina koja se naziva socijalna psihologija.

SAZNAE:

ta je predmet socijalne psihologije kakav je odnos socijalne psihologije i srodnih nauka koje su najpoznatije metode i tehnike socijalne psihologije

PREDMET I PROBLEMI ISTRAIVANJA SOCIJALNE PSIHOLOGIJE

Naziv socijalna psihologija moe ti zvuati udno, kao nemogu spoj. Uio/ uila si da psihologija izuava unutranji, intimni svijet pojedinca. Kako je onda mogue da psihologija istovremeno bude i socijalna, drutvena? ovjek je izrazito drutveno bie. On od roenja odrasta i neprestano ivi u socijalnom svijetu, pod uticajem drugih ljudi, kulture, drutvenih normi i institucija, koje formiraju njegovo miljenje, vjerovanje, potrebe, stavove, emocije, navike, vrijednosti i sl. Socijalna psihologija istrauje nain na koji socijalni inioci (drugi ljudi, grupe i ukupna socijalna situacija) djeluju na miljenje, osjeanja i ponaanje ljudi. Socijalnu psihologiju moemo odrediti kao teorijsku, psiholoku disciplinu koja prouava uticaj socijalne situacije, ili drugih ljudi, na mentalni ivot i ponaanje pojedinca. Jednostavnije, ali manje precizno reeno, socijalna psihologija izuava ponaanje pojedinca u grupi.

socijalna psihologija
teorijska psiholoka discipli na koja prouava uticaj socijalne situacije ili drugih ljudi na mentalni ivot i ponaanje pojedinca

Predmet socijalne psihologije

ta je predmet socijalne psihologije i ime se ona bavi, bie ti jasnije ako detaljno objasnimo ta predstavlja ovjekovu socijalnu sredinu, ili situaciju, i kakvi odnosi mogu postojati izmeu pojedinca i socijalne situacije. Socijalnu sredinu ine drugi ljudi, zatim formalne i neformalne grupe i organizacije kojima ovjek pripada ili u koje se tokom ivota ukljuuje. Jezik, umjetnost, vjera i vjerovanja, obiaji, norme, prava i pravila, takoe su dio ovjekove socijalne sredine. Izmeu pojedinca i socijalne sredine mogu postojati razliiti odnosi. Na primjer, interakcija jeste odnos izmeu pojedinca i grupe u socijalnoj sredini (situaciji). Drugi odnos je uticaj socijalne situacije (sredine) na psihike funkcije, osobine i ponaanje ljudi, a trei se odnosi na uticaj psiholokih karakteristika pojedinaca na socijalnu situaciju. Sva tri odnosa pojedinca i socijalne situacije predstavljaju predmet izuavanja socijalne psihologije. O svakom od njih pojedinano, govori se u nastavku teksta.

ta ini socijalnu sredinu (ili situaciju) u kojoj se pojedinac nalazi? drugi ljudi formalne i neformalne grupe ustanove (fakultet) i organizacije proizvodi drutvenog ivota i rada ljudi: materijalni (gradovi...) i nematerijalni (jezik, shvatanja, norme, zakoni, obiaji, moral...) Kakvi sve odnosi mogu postojati izmeu pojedinca i socijalne situacije? neposredne interakcije izmeu pojedinaca ili grupa uticaj socijalne situacije na ponaanje pojedinca i njegove psihike funkcije i oso bine uticaj psihikih karakteristika pojedinca na socijalne situacije i drutvena zbivanja.

Problemi izuavanja u socijalnoj psihologiji

Kroz cio ivot, bilo da samo razgovaramo ili se druimo, bilo da se slaemo ili sporimo, saraujemo ili takmiimo, volimo ili ne volimo, mi se nalazimo u socijalnoj interakciji s drugim ljudima. Interakcija, tj. meusobni uticaji pojedinaca ili grupa, predstavlja jedan od najvanijih problema koje istrauje socijalna psihologija. Drugi ljudi utiu na nas svojim stvarnim ili zamiljenim prisustvom i odreenim ponaanjem. ak i dok smo sami, kada, na primjer, razmiljamo da li da neto uinimo ili ne, mi u obzir uzimamo ta e o tome misliti nama vani ljudi (roditelji, prijatelji, nastavnici). Mi se ne ponaamo isto u razliitom drutvu: kod svoje kue, meu prijateljima, u vjerskom objektu, u diskoteci ili u koli. U svakoj od ovih situacija nae ponaanje odreeno je prisustvom i ponaanjem drugih ljudi. Dakle, prva od tri grupe problema socijalne psihologije odnosi se na izuavanje neposredne interakcije izmeu pojedinaca i grupa.
I GRUPA PROBLEMA Izuavanje neposredne interakcije izmeu pojedinaca i grupa Ui problemi: prouavanje komunikacije meu ljudima i odnos u komunikaciji; prouavanje opaanja i ocjenjivanja drugih osoba ili grupa i njihovih osobina (prouavanje naklonosti/nenaklonosti izmeu osoba i grupa); prouavanje ponaanja ljudi u strukturiranoj grupi: formiranje grupe, nastajanje grupnih normi, grupne strukture i pitanja vostva i rukovoenja i druga pitanja u vezi s ponaanjem pojedinca u grupi; ponaanje ljudi u nestrukturiranoj grupi (u masi) i u izuzetnim sitacijama kao to su panika, ili masovno agresivno ponaanje.

interakcija
meusobno, uzajamno djelovanje (pojedinaca, grupa)

10

Druga velika grupa problema odnosi se na prouavanje uticaja koji socijalni faktori (porodica, kola, vrnjaci itd.) imaju na pojedinca, na njegove psihike funkcije, osobine i ponaanje. Svi se mi raamo i ivimo u nekoj zajednici. Kako treba da se ponaamo, ta treba da cijenimo, za ta da se zalaemo, u zajednici uimo prvo od roditelja i vrnjaka, a zatim i od nastavnika. Te socijalne faktore koji utiu na nae emocije, motive, vjerovanja, rasuivanje i koji usmjeravaju nae ponaanje nazivamo izvorima i agensima socijalizacije, a proces u kojem se taj uticaj ostvaruje naziva se socijalizacija.
II GRUPA PROBLEMA Uticaj socijalne situacije na ponaanje pojedinca i njegove psihike funk cije i osobine (opaanje, miljenje, motivaciju i cjelokupnu linost) pro blemi socijalizacije. Ui problemi: pruavanje procesa socijalnog uenja putem kojeg se ostvaruje socijalizacija (tj. putem kojeg dijete ili odrastao ovjek prihvata odlike grupe u kojoj odrasta); prouavanje djelovanja pojedinih drutvenih inilaca na ponaanje pojedinca. Takvi inioci mogu biti: porodica, kola, vrnjaci i mnogi drugi faktori koje na zivamo agensima socijalizacije; pruavanje posljedica djelovanja socijalnih faktora na psihike funkcije ovjeka i na njegovu linost u cjelini, te posebno dvije oblasti efekata socijalizacije: prouavanje socijalne motivacije, tj. izvora socijalnih odnosa prouavanje formiranja, mijenjanja i djelovanja socijalnih stavova.

Kao to socijalna sredina (drugi ljudi ili grupe) utie na pojedince, na njihove osobine i ponaanje, tako i pojedinci, pozitivno ili negativno, utiu na svoju socijalnu sredinu. U okviru tree grupe problema, socijalni psiholozi ele otkriti uticaj psihikih karakteristika pojedinca na drutvena zbivanja. Nije teko razumjeti znaaj ove grupe problema ako se sjetimo posljedica koje je ovjeanstvo imalo zbog uma jednog Adolfa Hitlera ili Staljina.
III GRUPA PROBLEMA Uticaj psihikih karakteristika pojedinaca na socijalne situacije i dru tvena zbivanja Ui problemi: antisocijalno delinkventno ponaanje povezanost karakteristika linosti sa demokratskim/antidemokratskim opre djeljenjem.

11

Pojedinac u grupi, sadraj Udbenika

Odgovore na veinu pitanja koja izuava socijalna psihologija pronai e u ovom Udbeniku. Naredno, drugo poglavlje bavi se pitanjem socijalizacije linosti. Tu moe saznati o izvorima, agensima i procesima socijalizacije. Posebno su zanimljivi djelovi koji se odnose na efekte socijalizacije. Saznae, na primjer, zato Evropljanin i Eskim ne vide snijeg na isti nain. Tree poglavlje odnosi se na psihologiju grupe i poloaj pojedinca u grupi. Saznae kako se formira grupa i kakvi odnosi mogu postojati izmeu pojedinca i grupe. Posebni djelovi Udbenika posveeni su komunikaciji i procesu donoenja odluka u grupi.

POLOAJ SOCIJALNE PSIHOLOGIJE U SISTEMU DRUTVENIH NAUKA

Naziv socijalna psihologija ukazuje na to da se radi o psiholokoj disciplini, i da je u bliskoj vezi s drugim drutvenim i humanistikim naukama koje se takoe bave ovjekom i njegovim drutvenim ponaanjem. Ta veza posebno je bliska sa sociologijom i antropologijom.
Psihologija, lekcija 1, predmet psihologije

cjelina drutvene situacije u okviru koje posmatrana po java dobija svoje znaenje ili smisao

socijalni kontekst

Kao psiholoka disciplina socijalna psihologija ima neke slinosti s optom psihologijom, ali i bitne razlike. I jedna i druga su teorijske, fundamentalne psiholoke discipline, koje prouavaju psihiki ivot i ponaanje, prije svega, pojedinca. Meutim, dok opta psihologija prouava izolovano, apstraktno, opte, univerzalne sposobnosti, psihike procese i funkcije, uglavnom nezavisno od socijalne situacije, dotle socijalna psihologija prouava iste te procese u njihovoj zavisnosti od socijalnog konteksta. Lako je utvrditi da je socijalna psihologija u bliskoj vezi sa sociologijom, ali je vano znati u emu se razlikuju. Sociologija je fundamentalna drutvena nauka koja prouava globalno drutvo, njegovu strukturu, dinamiku i razvoj, i to objektivno, nezavisno od toga kako ga ljudi doivljavaju. Socijalna psihologija, meutim, primarno prouava manje drutvene grupe i pojedine drutvene situacije i to subjektivno, tj. onako kako ih doivljava i procjenjuje pojedinac na koga one utiu, a ne objektivno. Tako, recimo, sociologija prouava sistem drutvenih vrijednosti i normi sa ireg drutvenog stanovita (u vezi s ekonomijom, strukturom drutva i nainom ivota u njemu). Socijalna psihologija, meutim, naglasak stavlja na to koliko lanovi drutva potuju ove norme, ili koliko drutvene

Sociologija predmet sociologije

12

vrijednosti prihvataju kao svoje. Ista pojava ima razliito znaenje za ove dvije discipline jer ih one prouavaju iz razliitih uglova. Kada sociolog prouava, na primjer, porodicu, on je prije svega prouava kao osnovnu eliju drutva i istrauje njenu strukturu, distribuciju moi u njoj, socijalne uloge pojedinih lanova, kao i vezu porodice sa irom socijalnom sredinom. A kada porodicu istrauje socijalni psiholog, njega ona prije svega zanima kao glavni vrilac (agens) socijalizacije, koji oblikuje linost pojedinca. Najzad, socijalna psihologija ima dosta dodirnih taaka i s kulturnom antropologijom. Obje ove discipline zainteresovane su za odnos linosti i drutva/kulture. Ali dok kulturna/socijalna antropologija, uglavnom stavlja nagalasak na kulturu i to pretpismenu, tradicionalnu, relativno jednostavnu i homogenu, dotle socijalna psihologija prouava pojedinca i njegovo ponaanje u savremenom, razvijenom i heterogenom drutvu. Tako, na primjer, ako kulturni antropolog prouava nain podizanja djece u nekoj egzotinoj kulturi, njega zanima prije svega, ono to je tipino za kulturu i kako je taj sistem vaspitanja povezan s nainom privreivanja, obrascima kulture i vrijednostima, dok socijalnog psihologa zanimaju razliiti naini podizanja djece u razliitim tipovima porodice i prevashodno kako ti razliiti stilovi utiu na obrazovanje razliitih osobina linosti.

METODE I TEHNIKE ISTRAIVANJA U SOCIJALNOJ PSIHOLOGIJI

Socijalna psihologija se u svojim istraivanjima koristi metodama i tehnikama psihologije, sociologije, socijalne antropologije, ali ima i neke vlastite, specifine za njene oblasti (skale stavova, sociometrijski postupak i sl.).

Metode istraivanja u socijalnoj psihologiji

Metod je opti, nauni pristup istraivanja psiholokih problema. U isto vrijeme to je i nain organizovanja istraivanja. Tri su opte, najpoznatije sociopsiholoke metode: posmatranje, korelaciono istraivanje i eksperiment.

13

Posmatranje
Sistematsko posmatranje jeste osnovna metoda svake nauke. Za razliku od svakodnevnog, laikog posmatranja, nauno posmatranje sastoji se u usmjerenom, planskom, sistematskom i objektivnom registrovanju i tumaenju pojava koje se spontano odigravaju u prirodnim uslovima i dostupne su veem broju posmatraa. Cilj posmatranja u socijalnoj psihologiji moe biti: 1) da se utvrde zakonitosti ponaanja pojedinca ili grupe u nekoj socijalnoj situaciji, ali i 2) zakljuivanje (na osnovu ponaanja) o socijalnim i psihikim uzrocima tog ponaanja.
Psihologija, lekcija 2, psiholoke metode

S obzirom na upotrebu instrumenata u posmatranju, razlikujemo: naturalistiko posmatranje (posmatranje golim okom) i posmatranje uz pomo instrumenata (kasetofon, kamera, itd.). U zavisnosti od aktivnosti posmatraa, opet postoje dvije vrste posmatranja. Posmatranje bez uea (posmatra ne uestvuje u zbivanjima, ve ih posmatra s distance) i posmatranje s ueem. Posmatranje s ueem podrazumijeva da je posmatra istovremeno i uesnik u zbivanjima koja istrauje. Posmatra psiholog prihvata ulogu lana odreene grupe i tako, kroz zajedniko ivljenje s njima (na primjer, narkomanima ili prestupnicima), upoznaje ponaanje njenih lanova. U zavisnosti od razraenosti plana postoje, takoe, dvije vrste posmatranja. Nestrukturisano posmatranje je ono gdje istraiva nije unaprijed odredio to e tano posmatrati. Takvo je u socijalnoj psihologiji, na primjer, posmatranje ponaanja mase u situaciji neke iznenadne prirodne katastrofe (zemljotres, poar itd.). Strukturisano posmatranje detaljno je isplanirano u pogledu uzorka ponaanja koje se eli posmatrati, kao i u pogledu naina biljeenja njihovog prisustva. Posmatra ima unaprijed spreman protokol i sistem kategorija (modaliteta ponaanja) u koji on samo biljei uestalost javljanja nekog vida ponaanja. Strukturisano posmatranje predstavlja najprecizniji i najobjektivniji vid metoda posmatranja, najblii eksperimentalnom istraivanju. Nedostatak je izvjesna krutost u planiranju, koja ne doputa registrovanje neoekivanih, a znaajnih pojava. Nedostatak metoda posmatranja je ogranienost na vidljivo ponaanje, a za razumijevanje uzroka drutvenog ponaanja esto su presudni skriveni, subjektivni procesi i drutveni inioci nepristupaini spoljanjem posmatranju. Prednost je to dopunjava introspekciju jer istrauje i ono to ovjek stvarno ini a ne samo ono to se nalazi u njegovoj svijesti. Nekada se pouzdanije mogu otkriti pravi motivi posmatranjem onoga ta ovjek zaista ini, nego na osnovu toga to on kae da eli da ini.

Psihologija, lekcija 2, introspekcija

14

Korelaciono istraivanje
Kakva je povezanost izmeu uspjeha u koli i materijalnog poloaja porodice, ili kakva je povezanost izmeu agresivnog ponaanja djece i gledanja filmova s agresivnim scenama. Odgovore na ova i slina pitanja otkriva korelaciono istraivanje. Korelacionim istraivanjem se utvruje u kolikoj mjeri i kakvog kvaliteta je povezanost izmeu odreenog ponaanja (ili osobina ljudi) i socijalnih inilaca. Na primjer, ispitaju se uenici u pogledu kolskog uspjeha i ekonomskog statusa njihovih roditelja, a zatim se statistikom analizom podataka otkriva njihova povezanost. Povezanost meu pojavama (varijablama) moe biti slabija ili jaa, s jedne strane, i pozitivna ili negativna, s druge. Jaina i kvalitet povezanosti izmeu dvije varijable (npr. socijalni status i tolerantnost) mogu da variraju od 1 (apsolutno negativna korelacija), preko 0 (ne postoji povezanost) do + 1 (apsolutno pozitivna korelacija). Zakljuak do kojeg se doe korelacionom analizom, da su dvije pojave meusobno povezane, nikako se ne smije proirivati, i na primjer, zakljuiti da su one i kauzalno povezane (da je jedna pojava uzrok drugoj). Na primjer, korelaciono istraivanje pokazuje da je slab uspjeh u koli povezan sa delinkvencijom, ali jo uvijek ostaje otvoreno pitanje ta je ovdje uzrok a ta posljedica. Dvije pojave u korelaciji mogu biti uzrono povezane s nekom treom. Prividna povezanost varijabli vrlo je est fenomen u socijalnopsiholokim istraivanjima, a odnosi se na povezanost koja, mada je postajana i jaka, nije uzrona.
PODSTIE LI POTRONJA SLADOLEDA KRIMINAL? istraivanjem je utvrena pozitivna povezanost (korelacija) izmeu porasta potronje sladoleda i porasta stope kriminala u ljetnjim mjesecima. ova veza, pokazuju dalje analize, samo je artefakt (vjetaki proizvod) povezanosti izme u porasta temperature ljeti (tada je i vea psihika napetost i nervoza ljudi) i vee uestalosti agresije (ee su tue na javnim mjestima). dakle, jasno je da konzumiranje sladoleda ne vodi u kriminal, ve su obje pojave rezultat visokih temperatura.

kauzalna povezanost
uzrona povezanost

15

Eksperiment
Psihologija, lekcija 2, Eksperiment

Na koji nain su dvije pojave povezane, sluajno ili uzrono otkriva nam eksperiment. Eksperiment je metod gdje se namjerno i sistematski mijenja neka pojava (nezavisna varijabla), da bi se izazvala, a onda registrovala i mjerila neka druga pojava (zavisna varijabla), dok se ostali relevantni uslovi (varijable) kontroliu. On je tako organizovan postupak da dobijeni rezultati nedvosmisleno potvruju ili odbacuju postavljenu hipotezu (na primjer, jedna pojava uzrokuje promjene u drugoj pojavi). U sociopsiholokim istraivanjima, pored eksperimentalne grupe, obino se uvodi i kontrolna grupa. Kontrolna grupa liena je uticaja eksperimentalne varijable i ima ulogu kontrole vanosti uticaja ove varijable na ispitivanu pojavu. Poto su obje grupe (eksperimentalna i kontrolna) ujednaene po svim drugim vanim osobinama (osim eksperimentalne varijable), razlika izmeu grupa u rezultatima na zavisnoj varijabli moe se, dakle, pripisati iskljuivo uticaju eksperimentalne varijable. Ulogu kontrolne grupe u eksperimentalnom istraivanju moe bolje razumjeti ako proita sljedei primjer.
UENJE AGRESIJE PO MODELU albert Bandura elio je utvrditi u kojoj meri djeca ue agresivnost posmatranjem modela, pa je obrazovao etiri eksperimentalne i jednu kontrolnu grupu. prva grupa djece gledala je odraslu osobu uivo kako se agresivno ponaa pre ma plastinoj lutki zvanoj Bobo. druga grupa je to gledala na filmu, trea je posmatrala agresivno ponaanje odrasle osobe preruene u maku, a etvrta neagresivni model. Najzad, kontrolna grupa nije posmatrala ponaanje modela. do kakvih rezultata je doao Banura na osnovu ovog eksperimenta moe sazna ti u poglavlju ii, gdje se govori o oblicima socijalnog uenja.

pojava koja se mijenja po elji eksperimentatora

nezavisno promjenjiva

pojava koja se mijenja u zavisnosti od promjena u nezavisnoj varijabli

zavisna promjenjiva

Nedostaci eksperimenta su raznovrsni. Neke pojave (na primjer, uticaj pola ili drutvenih normi na socijalno ponaanje) ne moemo istraivati eksperimentom jer ne moemo njima da manipuliemo (ne moemo mijenjati ni pol ni drutvene norme). Zatim, pitanje je koliko su rezultati dobijeni u vjetakim, laboratorijskim uslovima reprezentativni za stvarni ivot. Da li su primjenjivi na realne situacije iz ivota. Najzad, s nekim pojavama ne moe se eksperimentisati iz etikih razloga (na primjer, ne moemo izmjetati dijete izvan njegove porodice, kako bi utvrdili posljedice takvog postupka). Danas se u psihologiji mnogo raspravlja o etikim problemima eksperimentisanja s ljudima.

16

PREDNOSTI I NEDOSTACI METODA SOCIJALNE PSIHOLIGIJE Na kraju, moemo rei da svaki od ovih metoda socijalne psihologije ima svoje odreene prednosti, ali i nedostatake. METODI
Posmatranje Korelaciono istraivanje Eksperiment

PREDNOSTI
Objektivno, otkriva i ono to pojedinac ne zna ili ne eli da kae. Otkriva i precizno mjeri stepen i nain povezanosti meu pojavama. Omoguava mijenjanje uslova i utvr ivanje uzrone povezanosti meu pojavama.

NEDOSTACI
Ogranieno na vidljivo ponaanje, a problem je i njegovo tumaenje. Nije u stanju da utvrdi prirodu veze meu pojavama. Artificijelnost (neprirodnost) uslova, nemogunost i neetinost eksperi mentisanja ljudima.

Tehnike istraivanja u socijalnoj psihologiji

Od brojnih tehnika koje se koriste u sociopsiholokim istraivanjima kratko emo prikazati samo neke: anketu, skalu procjene i skalu socijalne distance. Tehnike: intervju, upitnik i test koji se takoe esto koriste u sociopsiholokim istraivanjima prikazane su u Udbeniku psihologije, pa ih nije potrebno ovdje ponavljati. Skala stavova i sociometrijski postupak, specifino sociopsiholoke tehnike bie posebno obraene, skala stavova u etvrtoj lekciji (socijalni stavovi), a sociometrijski postupak u lekciji osam (sociometrijska struktura grupe).

Psihologija, lekcija 2, psiholoke tehnike

Anketa
Kada elimo saznati ta odreena drutvena grupa misli o nekom drutveno vanom pitanju, na primjer, jesu li za ukidanje smrtne kazne, tj. kada elimo ispitati njihove stavove, uvjerenja, namjere, interese i sl. korstimo se anketom. Anketa se koristi za ispitivanja miljenja, stavova ili uvjerenja ljudi o odreenim drutveno vanim pitanjima. Anketom se utvruje javno mnjenje ta veina misli o odreenom pitanju. Neracionalno je, a ponekad i nemogue, prikupiti miljenje svih ljudi, lanova odreene drutvene grupe ije nas miljenje interesuje. Stoga se anketa obino obavlja na reprezentativnom uzorku, tj. na izabranom dijelu polulacije koji dobro predstavlja cjelinu. Na primjer, ako nas interesuje ta mladi misle o svom poloaju u drutvu, nije potrebno anketirati sve mlade ljude. Anketa se moe obaviti na izabranom uzorku mladih koji po svim vanim karakteristikama reprezentuju populaciju mladih. Anketiranje se moe obavljati usmeno, ali

17

ee se anketa pismeno popunjava zaokruivanjem odgovora da ili ne na unaprijed pripremljeno pitanje u anketnom upitniku. Da bi se smanjila potreba ljudi da daju socijalno poeljne odgovore, odnosno da svoje odgovore friziraju, anketa je, po pravilu, anonimna.

Skala procjene
Kada treba procijeniti stepen prisutnosti odreene osobine (na primjer, znanja) kod nekog pojedinca, procjenjiva se obino koristi skalom procjene. Skala procjene relativno je jednostavan instrument za objektiviziranje procesa posmatranja i preciziranje postupka procjenjivanja. Sastoji se od ureenog niza veliina na kojem procjenjiva treba da odredi mjesto posmatranog pojedinca na datoj ljestvici u pogledu posjedovanja i razvijenosti odreene osobine (crte, motiva, patoloke tendencije, znanja i sl.). Najpoznatiji primjer skale procjene jeste sistem kolskih ocjena gdje nastavnik (procjenjiva) procjenjuje znanje uenika na skali od pet stupnjeva. Da bi ocjena uenika bila valjana, ocjenjiva mora dobro poznavati sam predmet mjerenja (procjenjivanja), ali i skalu, tj. znaenje pojedinih kategorija na njoj. Slino kao to se skala kolskih ocjena dodatno precizira dodjeljivanjem odreenih izraza (odlian, vrlodobar itd.) za svaku ocjenu, tako se i psiholozi trude da to preciznije definiu stupnjeve na skalama koje koriste. U sljedeem primjeru data je skala procjene uspjenosti radnika na poslu.
PROCJENA USPJENOSTI NA POSLU procijenite uspjenost radnika u odnosu na sljedee odobine:
OSOBINE Inicijativnost Pouzdanost Saradnja Vostvo SUPERIORAN NATPROSJEAN PROSJEAN Adekvatno, slijedi uputstva Mora ga se kontrolisati Korektan timski radnik Rijetko utie na druge NE ZADOVOLJAVA Mora ga se paljivo upuivati Uglavnom zanemaruje obaveze Ne moe saraivati sa drugima Nema nikakav utica na druge

Unapreuje svoj Prati novine posao Nikad ne zanemaruje Povremeno izbjegne obaveze obavezu Svakom prilokom pomae drugome Drugi trae da ih on vodi Dobar timski radnik Ima odreeni uticaj na druge

18

Skala socijalne distance

Kada se eli utvrditi koliko su neke grupe meusobno bliske ili meusobno udaljene (distancirane) koristi se skala socijalne distance. Socijalna distanca predstavlja stepen spremnosti/nespremnosti pojedinca da prihvati neku vrstu socijalnih odnosa (razliitog stepena bliskosti) s tipinim pripadnikom neke druge socijalne grupe (vjerske, rasne, etnike). Na primjer, savremeni istraivai ele utvrditi stepen socijalne distance prema odreenim drutvenim grupama kao to su: duevno bolesni, hendikepirani, HIV pozitivni, narkomani, homoseksualci itd. O socijalnoj (drutvenoj) distanci, posebno prema manjinskim grupama bie vie rijei u etvrtoj lekciji (stereotipi i predrasude).
TA SADRI SKALA SOCIJALNE DISTANCE? Stavke u skali stepenasto su poreene od najmanjeg stepena socijalne distan ce, tj. najveeg stepena bliskosti (prihvatanje pripadnika grupe X kao branog partnera), preko sve vee distance (prihvataju se kao prijatelji, zatim kao kole ge na poslu, kao susjedi u ulici, dravljani, te samo kao turisti), pa sve do najve e distance (nemogunost zajednikog ivljenja u istoj dravi). Mjera socijalne distance najvei je stepen bliskosti koji ispitanik prihvata u odnosima s pripad nikom date grupe (vea bliskost manja distanca).

Pojedinac u grupi, lekcija 4, Socijalni stavovi, predrasude i stereotipi

19

ta si nauio/nauila
TA JE PREDMET SOCIJALNE PSIHOLOGIJE? Socijalna psihologija moe se odrediti kao teorijska psiholoka disciplina koja prouava: interakciju izmeu pojedinaca i grupa u socijalnoj sredini; uticaj socijalne sredine na psihike funkcije, osobine i ponaanje ljudi; uticaj psiholokih karakteristika pojedinaca na socijalnu situaciju. KAKAV JE ODNOS SOCIJALNE PSIHOLOGIJE I SRODNIH NAUKA? Naziv socijalna psihologija ukazuje da se radi o psiholokoj disciplini, i da je ona u bliskoj vezi s drugim drutvenim i humanistikim naukama koje se takoe bave ovjekom i njegovim drutvenim ponaanjem. Ta veza posebno je bliska sa sociologijom i antropologijom. KOJE SU NAJPOZNATIJE METODE I TEHNIKE SOCIJALNE PSIHOLOGIJE? U istraivanjima socijalna psihologija se koristi metodama i tehnikama psihologije, sociologije, socijalne antropologije, ali ima i neke vlastite, specifine za njene oblasti. Prikazane su metode: posmatranje, korelaciono istraivanje i eksperiment. Pored optih psiholokih tehnika: intervju, upitnik i test (pogledaj u Udbeniku psihologija) socijalna psihologija koristi: anketu, skalu procjene, skalu socijalne distance, skalu stavova i sociometrijski postupak.

PITANJA ZA PONAVLJANJE I UTVRIVANJE GRADIVA

Kako se definie socijalna psihologija? Navedi tri osnovne grupe problema koje izuava socijalna psihologija! Objasni bliskost i razlike socijalne psihologije i opte psihologije! Objasni domete korelacionog istraivanja i eksperimenta! Kada se koristi: anketa, skala procjene, skala socijalne distance?

UPOTREBA ZNANJA I RAZVOJ KRITIKOG MILJENJA

Navedi argumente u prilog tezi da je ovjek drutveno bie! Kako bi socijalni psiholog, a kako sociolog priao prouavanju agresivnosti mladih? Izradi skalu procjene drugarstva (osobine: potenje, nesebinost, duhovitost, tolerantnost, otroumnost).

21

POGLAVLJE

22

SOCIJALIZACIJA LINOSTI
U ovom poglavlju saznae ta je socijalizacija, kako se ona odvija i kakva je njena uloga u formiranju linosti pojedinca. Razumjee kako socijalna sredina utie na nae opaanje, miljenje i ponaanje. Posebno je vano da sazna kako se formiraju socijalni stavovi, predrasude i stereotipi i kako oni odreuju na odnos prema drugim ljudima i grupama. Na kraju, treba da razumije znaaj vrijednosti i morala u ponaanju svakog od nas.

NaSLoVi

IZVORI, AGENSI I PROCESI SOCIJALIZACIJE EFEKTI SOCIJALIZACIJE SOCIJALNI STAVOVI, PREDRASUDE I STEREOTIPI VRIJEDNOSTI I MORAL

2. IZVORI, AGENSI I PROCESI SOCIJALIZACIJE

Kakav je to moan proces koji obezbjeuje da svako od nas od bespomonog i socijalno nezrelog djeteta odraste u kompetentnog pripadnika svoje drutvene zajednice, sposobnog da zastupa, unaprjeuje i na druge prenosi nain ivota i oblike ponaanja karakteristine za kulturu i drutvenu sredinu u kojoj raste? Ko odreuje sisteme vrijednosti, uzore i norme ponaanja koji se, kada odrastemo, oekuju od nas? I konano, ko je u drutvu zaduen da ta oekivanja mi zaista i prihvatimo? Da li se nekada zapita?

SAZNAE:

ta je socijalizacija ta su izvori socijalizacije ta su i ko su agensi socijalizacije koji su osnovni oblici socijalnog uenja i kako se odvija socijalizacija kako uloge odreuju ponaanje pojedinca

POJAM I ZNAAJ SOCIJALIZACIJE U RAZVOJU LINOSTI POJEDINCA

Kada se rodi, dijete nije u stanju da hoda, da razmilja, govori, niti ima svijest o sebi i svom postojanju. Ono je slabo i bespomono bie, u potpunosti upueno na svijet odraslih. Pa ipak, to slabano bie od samog poetka je drutveno po prirodi i ima dispozicije za uspostavljanje i odravanje socijalnog kontakta, za komunikaciju, empatiju i sl. Da bi to nemono stvorenje sa socijalnim dispozicijama zaista i postalo odraslo, njemu predstoji dug put uenja i razvoja u drutvu i pod uticajem drutva. Put odrastanja jedinke u drutvu i postajanja njegovim punopravnim pripadnikom naziva se socijalizacija.
DJECA KOJU SU ODGAJALI VUKOVI Koliko je znaajan proces socijalizacije za svakog od nas, najbolje pokazuju pri mjeri djece koja su u jednom periodu ivota odrasla bez kontakta s drugim ljudi ma. poetkom 20. vijeka indijski misionar Sing prilikom lova u indijskim umama (dunglama) u vujem brlogu pronaao je dvije djevojice. djevojice su nazva ne amala i Kamala. Kada su pronaene, ponaale su se i sporazumijevale slino vukovima ile su etvoronoke, putale krike, lajale su itd. prilikom jela nijesu koristile ruke. amala je ubrzo umrla, a Kamalu su pokuali nauiti osnovnim rad njama: hodu i korienju ruke kada jede. dugotrajnim uenjem Kamala je nau ila da hoda na dvije noge, ali nespretno. Nauila je i neke elemente govora, ali njen govor bio je zaostao. Koristila je svega tridesetak rijei.

socijalizacija
proces formiranja od bioloke jedinke u linost

U socijalnoj psihologiji pojam socijalizacije oznaava dugotrajan proces formiranja ljudske jedinke kada se bioloki nezrela jedinka pod uticajem drutvene sredine preobraava u linost odraslog, kompetentnog pripadnika drutvene zajednice. Zahvaljujui socijalizaciji dijete postaje ravnopravan i dobro prilagoen lan drutva. Jedinka, meutim, socijalizacijom stie, ne samo osobine tipine za svoju kulturu, kao i neophodna brojna znanja i vjetine za ivot u drutvu, nego stie i svoje line, individualne karakteristike, navike, tenje i svoj identitet. Socijalizacija, dakle, nije isto to i konformiranje (o toj pojavi bie vie rijei u sljedeoj lekciji). U procesu socijalizacije, pored oblika prosocijalnog (altruizam) jedinka usvaja i neke vidove antisocijalnog ponaanja (agresivnost, pohlepa i sl.).

25

TA SE POSTIE U PROCESU SOCIJALIZACIJE? dva su osnovna efekta procesa socijalizacije. Prvi podrazumijeva uenje onoga to je vano za zajedniki ivot u drutvu, u odreenoj drutvenoj zajednici. Drugi je iri i podrazumijeva razvitak ovjeka od bioloke jedinke u linost s osobinama karakteristinim za sve ljude, ali i sa svojim specifinim osobinama. Kada se sociolozi ili antropolozi bave problemom socijalizacije, oni naglaavaju vanost osposobljavanja jedinke za ivot u drutvu, a kada se psiholog bavi ovim problemom, onda je u prvom planu uloga socijalizacije u formiranju linosti pojedinca.

Proces socijalizacije odvija se u dva osnovna perioda, u vidu primarne i u vidu sekundarne socijalizacije. Primarna socijalizacija odvija se u porodici tokom djetinjstva. Ona je izuzetno intenzivan period uenja i vana je za sticanje osnovnih ljudskih karakteristika, bazinih znanja i vjetina, kao i za postavljanje temelja linosti. Sekundarna socijalizacija zbiva se tokom mladosti i zrelog doba, kada osoba ulazi u brak, zasniva svoju porodicu i zapoinje profesionalnu karijeru. Tada, zahvaljujui novom mjestu pojedinca u porodici, radnoj organizaciji i u drutvu, stiu se sloenija saznanja, interesovanja i socijalne vjetine i utvruje sistem vrijednosti, vjerovanja i stavova.
KOJE PROBLEME U VEZI SA SOCIJALIZACIJOM IZUAVA PSIHOLOGIJA? Kada se psiholog bavi socijalizacijom u prvom planu jeste uloga socijalizacije u formiranju linosti pojedinca. U okviru ovog opteg izdvajaju se tri osnovne grupe problema. prva grupa problema odnosi se na izvore i agense socijalizacije (o njima u nastavku teksta). druga grupa problema odnosi se na prouava nje procesa socijalizacije. ovo je dominantno psiholoki problem i odnosi se na prouavanje vrsta i oblika uenja putem kojih se socijalizacija odvija. Trea grupa problema odnosi se na prouavanje efekata socijalizacije. To su pitanja djelovanja socijalizacije na psihike procese, vrijednosti i ponaanja pojedinca, o kojima e biti rijei u narednim lekcijama (vidi: Efekti socijalizacije, Socijalni stavovi i predrasude, Vrijednosti i moral).

Postoji vie znaajnih drutvenih inilaca (faktora) koji odreuju ciljeve, tok i efekte procesa socijalizacije. Meu tim brojnim iniocima vano je razlikovati dvije grupe: izvore i agense socijalizacije, zato to oni ujedno imaju bitno i razliito mjesto i ulogu u ovom sloenom procesu. Pogledajmo najprije izvore!

26

IZVORI SOCIJALIZACIJE
Izvori socijalizacije jesu kultura i drutvo, poto oni odreuju ciljeve, sadraj i sredstva socijalizacije. Oni propisuju norme, standarde, vrijednosti i vjerovanja koje e dijete usvajati tokom odrastanja. Za odravanje kontinuiteta kulture i drutva, za njihovo prenoenje kroz vrijeme s generacije na generaciju, socijalizacija predstavlja glavno sredstvo.

Kultura
Roenjem, svaki ovjek postaje dio zajednice koja ima svoje uobiajene naine rjeavanja drutveno vanih pitanja, oformljene ustanove i institucije, formiranu tradiciju, obiaje, moral i norme ponaanja, tj. svoju kulturu. Kultura, sveukupnost ovjekovih materijalnih i duhovnih tvorevina, predstavlja sloen sistem, koji se tradicijom prenosi s generacije na generaciju. Nju ine eksplicitna kultura, koja obuhvata orua, obiaje, obrede, nain ivota, nain oblaenja, standardne obrasce ponaanja, drutvene ustanove itd., i implicitna kultura, koju sainjavaju moralne norme, vrijednosti, potrebe, ideali, vjerovanja, pogled na svijet i ideje pripadnika te kulture. Za proces socijalizacije, naroito je vana implicitna kultura, koju roditelji, nastavnici i drugi vaspitai u procesu socijalizacije prenose na linost djece.
TA SE SVE OBUHVATA POJMOM KULTURA? Veoma je teko odgovoriti na pitanje ta obuhvata pojam kultura. prema istrai vanjima a. Klosovska (2001), pod kulturom u svakodnevnom govoru najee se podrazumijeva: dobro vaspitanje, maniri i moralnost; nauka, prosvjeta, prosvjetne ustanove; umjetnost, ustanove vezane za umjetnost i sredstva komunikacije i sl. pokuaji da se napravi spisak onoga to obuhvata pojam kultura nailaze na pro blem ogromnog broja termina kojima se opisuje sadraj ovog pojma. Na primjer, tu ulaze: jezik, znanja, umjetnost, igre, obiaji, vjera, vjerovanja, vrijednosti, moral, ideologija, zakoni, institucije, navike, nauena ponaanja, nain ivota, alati, orua, tehnologija (nain rada) itd. Lista fenomena koji ine kulturu ovim ni izdaleka nije iscrpljena. postoje pokuaji klasifikovanja kategorija kulture. analizom brojnih definicija poj ma kultura pomenuta autorka (Klosovska, a. 2001.) daje sljedeu tabelu: AUTOR
A. Veber (1912) L. Vajt K. Dobrovolski C. Arzakanjan

kultura
sveukupnost ovjekovih materijalnih i duhovnih tvorevina

implicitan
preutan, neiskazan, koji se podrazumijeva

KATEGORIJE KULTURE (OBLASTI)

Spoljnja civilizacija (tehnika, teh nologija, primijenjena nauka) Tehnologija Materijalna kultura Materijalni oblik djelatnosti Unutranja civilizacija (drava, pravo, moral) Drutvo Drutvena kultura Kultura (umjetnost, ideje, religija) Ideologija Nematerijalna kultura Duhovni oblik djelatnosti

27

Svakoj kulturi s njenim specifinim nainom ivota, kulturnim normama i vrijednostima, odgovara odreen tip linosti, koji je najbolje prilagoen takvoj kulturi. Ovaj tipian sklop linosti rezultat je osobenog naina vaspitanja djece i istovjetnog ranog iskustva buduih odraslih lanova kulture, kau antropolozi.
TA JE ZAJEDNIKO ZA PRIPADNIKE ISTE KULTURE? pripadnici neke kulture najlake se prepoznaju po slinim odgovorima na va na drutvena pitanja. pripadnici jedne kulture govore istim ili slinim jezikom, slave iste ili sline praznike, slino ocjenjuju ta je ispravno, imaju slinu nonju i slino se oblae u sveanim prilikama, igraju i vesele se uz sline instrumente i slinu muziku. ipak, kulture nijesu neto nepromjenjivo i odgovori na ova pi tanja stalno se mijenjaju, i prilagoavaju novim uslovima. Meusobni susreti, televizija, internet, facebook i druge mogunosti komunikacije dovode do sve veeg kulturnog ujednaavanja, pa izvornu kulturu nekog naroda ili neke ze mlje, danas moe upoznati jedino u muzejima.

U savremenoj kulturi, koja je heterogena (multietnika, multikonfesionalna), gdje se pod uticajem globalizacije kulture sve vie mijeaju i proimaju, uticaj kulture na pojedinca nije tako jednostavan, prost, upozoravaju socijalni psiholozi. U multikulturalnoj sredini socijalizuje se vie tipova linosti u skladu sa svojom lokalnom tradicijom, a globalizacija omoguava pojedincu i da u izvjesnoj mjeri bira kulturne uticaje meu mnotvom razliitih. Zatim, valja imati u vidu i da je odnos linosti i kulture sloen i dvosmjeran. Linost nije samo pasivna tvorevina, prost odraz, odlivak svoje kulture, ve je i aktivan nosilac (zastupnik), korisnik (koristi se oruem, jezikom, znanjima i vjetinama) i tvorac kulture (stvara nove, a i dograuje i mijenja ranije kulturne tvorevine).
POJEDINAC I KULTURA ta e dijete nauiti, najvie zavisi od kulturne sredine u kojoj odrasta i ivi. Me utim, niko od nas nije kopija svoje kulture. Svako svoju kulturu doivljava i ui na specifian nain. Mi nijesmo proizvod jedino svoje kulture. Svakodnevno smo na razliite naine, putem televizije, interneta ili neposredno, povezani i koristimo se plodovima drugih kultura. to e dijete nauiti, konano zavisi od njega samog. ako ima mogunost da bira, ako mu se neto ne namee, svaki pojedinac objedinjuje razliite kulturne uticaje u sebi.

28

Drutvo
Drutvo je velika, organizovana i stabilna ljudska zajednica koja ima osoben nain privreivanja, sistem drutvenih odnosa, ideologiju i sistem vrijednosti. Ono u skladu sa svojom strukturom i ideologijom u toku socijalizacije kroz vaspitne institucije, nagraivanjem i kanjavanjem, kao i nametanjem uzora, ideala i drutvenih uloga, obrazuje poeljni drutveni karakter. Ovaj karakter, nasuprot individualnom, predstavlja sklop osobina karaktera zajednikih lanovima tog drutva, bitnih za njegovo odranje i skladno funkcionisanje. Drutveni karakter, smatra From, nastaje unoenjem spoljanjih zahtjeva drutva i pretvaranjem u unutranje potrebe i osobine. Zahvaljujui ovom karakteru, pripadnici nekog drutva ele da ine upravo ono to drutvo od njih zahtijeva da ine.
OBLIK DRUTVA I TIP DRUTVENOG KARAKTERA odreenom drutvenom sistemu odgovara odreeni, poeljni tip karaktera. Ta ko, recimo, ranom kapitalizmu, u doba prvobitne akumulacija kapitala, odgovara izrabljivaki tip drutvenog karaktera, tj. linost koja je bezobzirna, agresivna, drska i preduzimljiva. Erik From dovodi u vezu oblik drutva s karakterom: a savreme nom trinom drutvu, pak, odgovara trini karakter, koji je oportunistian, pra gmatian, bez linog identiteta, koji sebe doivljava kao robu koja se moe prodati na tritu, ako ima osobine koje se trenutno trae. (From, ovjek za sebe, Naprijed, Zagreb 1984).

drutveni karakter Psihologija, Lekcija 15, Fromova teorija linosti, ZUNS podgorica

Drutvo predstavlja jedan od najmonijih izvora socijalizacije koji na pojedinca djeluje preko svojih agenasa, roditelja (njihovog drutvenog karaktera), porodinog vaspitanja, vrtia, kole, crkve, knjievnosti i drugih vrilaca socijalizacije.

AGENSI SOCIJALIZACIJE
Agensi (vrioci, posrednici) jesu drutveni inioci koji predstavljaju zastupnike drutva i kulture, koji neposredno utiu na proces socijalizacije. Za razliku od izvora socijalizacije, oni su samo prenosioci socijalizacije, koji su i sami odreeni i kontrolisani izvorima socijalizacije. Oni vre prenos kulturnih normi i obrazaca ponaanja na dijete i zato se zovu vrioci ili prenosnici socijalizacije. Glavni agensi jesu: porodica, vrti, kola, vrnjaci,

29

religija, drutvene organizacije i sredstva masovne komunikacije. Vano je razumjeti da oni ne stvaraju sisteme vrijednosti, uzore i norme, ve ih samo posreduju, prenose na dijete.
KO JE UTICAO NA TEBE? razmisli o sebi, svojim interesovanjima, namjerama, osobinama, a onda ocijeni ko je sve i koliko uticao na tebe. ako smatra da neto od onoga to je navedeno nije imalo nikakvog uticaja, zaokrui 0, a ako smatra da je imalo uticaja, ocjenama od 1 do 5 odredi koliki je bio taj uticaj. AGENSI SOCIJALIZACIJE:
RODITELJI (PORODICA) NASTAVNICI (KOLA) DRUGOVI (VRNJACI) KNJIGE KOJE SI PROITAO/PROITALA TELEVIZIJA (EMISIJE KOJE GLEDA) MUZIKA KOJU SLUA (ESTRADA) TI SAM/SAMA 1 1 1 1 1 1 1 2 2 2 2 2 2 2

UTICAJ:
3 3 3 3 3 3 3 4 4 4 4 4 4 4 5 5 5 5 5 5 5

rezultate koje dobije obavezno uporedi s rezultatima tvojih drugova i drugarica i vidi ko je najvie imao uticaja na njih.

Porodica
Pored reproduktivne, privredne, drutvene, porodica ima i vanu vaspitnu i socijalizacijsku ulogu u formiranju linosti. Ona je primarna grupa i jedan od najznaajnijih vrilaca socijalizacije, poto svojim mnogostrukim, dalekosenim i dubokim uticajima postavlja temelje linosti.
primarna grupa Pojedinac u grupi, lekcija 6, Vrste grupa i njihove karakteristike

Psihologija, lekcija 15, Teorija linosti

U porodici, pod uticajem roditelja, dijete stie bazine vrijednosti i ui osnovne obrasce ponaanja. Na vanost porodice za razvoj linosti, meu prvima ukazao je Frojd, svojim shvatanjima znaaja ranog iskustva (dijete je otac ovjeka), kao i uloge roditelja u procesu identifikacije i u formiranju super-ega. Kasnije su Adler, From, Erikson, kao i mnogi drugi psihoanalitiari, antropolozi i socijalni psiholozi svojim istraivanjima pokazali na koje sve konkretne naine podizanje djece i odnos prema djeci u porodici oblikuju pojedine osobine linosti (motiv postignua, potreba za sticanjem, za moi, agresivnost, saradljivost, moralna svijest, emocionalna stabilnost i sl.), kao i linost u cjelini.

30

UTICAJ NAINA VASPITANJA U PORODICI NA LINOST DJETETA psiholoka istraivanja otkrivaju da se u porodicama s krutom hijerarhijom moi, strogim vaspitanjem, insistiranjem na bezpogovornoj poslunosti, praenom o trim fizikim kanjavanjem formira autoritarni tip linosti (oboavanje moi, kruto miljenje, potisnuti sadizam itd.). a da se u porodici gdje vlada srdana atmosfera, uzajamno potovanje i saradnja, i gdje se vaspitanjem podstie autonomija i krea tivnost djeteta, formira samosvjesna i tolerantna demokratska linost.

kola
kola kao specijalizovana vaspitno-obrazovna institucija, predstavlja jedan od najvanijih agenasa planske socijalizacije linosti. Ona je vana jer organizovano, smiljeno i dugotrajno vri snaan i obuhvatan uticaj na intelektualni, emocionalni, moralni i socijalni razvoj uenika. Ona ga navodi da usvoji brojne kulturne i drutvene premise, norme i misaone navike, kao i da prihvati propisane, a da eliminie nepoeljne vidove ponaanja. kola je pouzdan i efikasan prenosnik sistema vrijednosti i pravila datog drutva. Osnovne drutvene vrijednosti, uvjerenja, stavovi i ideali ugraeni su u nastavni plan i program, reim kolskog ivota (razredna disciplina, pravila ponaanja, oblaenja, nain sjedjenja u uionici), kao i u propisano ponaanje nastavnika. Ciljeve socijalizacije propisuje kolski program, ali sam proces i stvarne domete socijalizacije odreuje nastavnik, koji je vaan u onoj mjeri u kojoj je postao uzor identifikacije za uenika. U koli, uenik uei i saraujui s drugima, osim znanja, stie i moralna uvjerenja, socijalne stavove, potrebe, radne navike i osobine linosti koje mu olakavaju integraciju u drutvo.

Vrnjaci
Vrnjaci su neformalna grupa djece/mladih, slinog uzrasta, nivoa obrazovanja i sistema vrijednosti, u kojoj se lanovi intenzivno drue. Oni prvi put postaju inilac socijalizacije ve na uzrastu oko 5/6. godine. Vrnjaci igraju znaajnu ulogu u nainu oblaenja, ponaanja, kao i u formiranju stavova, vrijednosti, uzora i interesovanja. Oni postaju najznaajnija grupa u periodu adolescencije, kada adolescent nastoji stei nezavisnost od svoje porodice i, posebno, od autoriteta roditelja. Mladoj osobi, adolescentu, vie je stalo da ga prihvati grupa vrnjaka, nego roditelji, to esto u porodici stvara konflikte. Grupa vrnjaka posebno je

31

referentna grupa Pojedinac u grupi, lekcija 6, Vrste grupa i njihove karakteristike

vana za socijalizaciju uloge pola i za formiranje polnog/rodnog identiteta. Oni su tada bitna referentna grupa za formiranje grupnog i linog identiteta u cjelini (za samoocjenu i samopotovanje linosti). Da li e mladi ovjek biti stidljiv i nesiguran u sebe ili e, naprotiv, biti ponosan i siguran, u velikoj mjeri zavisi od statusa u grupi vrnjaka i njihovog (ne)prihvatanja. Zbog potrebe za afirmacijom u grupi vrnjaka, kao i za provjeravanjem svojih mogunosti i granica, isprobavajui razliite uloge, adolescenti esto pribjegavaju prestupnikom ponaanju i postaju lanovi asocijalnih grupa (narkomana, gangova, maloljetnikih bandi). Zato je socijalizacijom potrebno usmjeriti potrebe mladih za udruivanjem i samoafirmacijom na organizovanje socijalno poeljnih grupa (planinari, sportski timovi, amatersko pozorite, NVO).

Radno mjesto
Radno mjesto predstavlja vaan agens u procesu sekundarne socijalizacije. Obavljanjem radnih zadataka u radnoj organiziciji (preduzee, ustanova) na odreenom radnom mjestu (nastavnik, elektriar, mesar, direktor), osoba stie nove socijalne vjetine (samodisciplina, saradnja, upravljanje, emocionalna samokontrola), vrijednosti i stavove (ui da potuje znanje, rad, nesebinost, trud, tue i svoje vrijeme). Uspjeno obavljanje posla i afirmacija u struci, doprinose uvrivanju grupnog (profesionalnog) identiteta linosti i njenom oseanju ponosa i line samoostvarenosti. Na formiranje pojedinca, pored navedenih agenasa, znaajan uticaj imaju religija i sredstva masovne komunikacije. Religija svojim etikim zabranama i normama ponaanja, mitolokim uenjima, kao i sakralnom umjetnou (arhitekturom, slikarstvom, knjievnou i muzikom) duboko proima duhovnu kulturu odreenog drutva i utie na njegove lanove, prije svega na vjernike, ali i na one koje nijesu vjernici. Sredstva masovne komunikacije, klasina (televizija, radio, novine), ali i nova sredstva komunikacije (internet, facebook) snano utiu na formiranje mladih ljudi.
Psihologija, lekcija 20, Sredstva masovne komunikacije

Krajnji rezultat procesa socijalizacije je zrelo, drutveno i osobeno ljudsko bie koje je razvilo univerzalne ljudske sposobnosti (govor, miljenje, savjest itd.), a istovremeno, izgradilo je i jedinstvenu linost. Psiholozima je posebno zanimljiv sam psiholoki proces transformacije djeteta kao preteno nagonskog stvorenja u odraslog, kulturnog pojedinca. O tome koji psihiki mehanizmi i vidovi uenja stoje u osnovi socijalizacije u socijalnoj psihologiji, postoji vie gledita. O tome govori naredni tekst.

32

OBLICI SOCIJALNOG UENJA I NJIHOV ZNAAJ U PROCESU SOCIJALIZACIJE

Jedan od glavnih i ujedno najteih problema u istraivanju socijalizacije jeste utvrivanje naina (psiholokih procesa i mehanizama) na koji se drutvene norme i zabrane internalizuju, postaju unutranji, lini zahtjevi pojedinca. Za psihologe to je pitanje socijalnog uenja, koje je neto mnogo vie od kolskog i verbalnog uenja. Tokom socijalizacije, socijalnim uenjem osoba stie veoma raznolike saznajne sadraje i osobine: jezike i socijalne vjetine, drutvene norme, stavove, vrijednosti, potrebe, naine emocionalnog izraavanja i drutveno poeljne obrasce ponaanja. Za socijalizaciju su znaajni svi oblici uenja o kojima ste ve ranije uili, ali je najvanije uenje po modelu, pa emo o njemu najvie govoriti.

Psihologija, lekcija 6, Uenje

Uenje uslovljavanjem
Neke reakcije i navike znaajne za ivot u drutvu, naroito u ranom djetinjstvu, nauili smo klasinim uslovljavanjem. Tako, recimo, zahvaljujui ovom uslovljavanju odmah, bez razmiljanja stanemo kada vidimo crveno svjetlo, pruamo ruku kada nam drugi prue ruku i ustajemo im ujemo prve zvuke himne. Posebno znaajan oblik klasinog uslovljavanja jeste emocionalno uslovaljavanje koje predstavlja spontano i brzo uenje emocionalnih reakcija, koje se lako generalizuju i sporo gase. Ako nas je, na primjer, kao dijete ujeo pas ili ako smo se teko povrijedili padom niz stepenice, onda e u odraslom dobu i sama pomisao na psa, pa i na sline ivotinje, ili pomisao na silazak niz visoke stepenice, jo dugo izazivati snanu reakciju straha. Jo vie reakcija i obrazaca ponaanja, tokom djetinjstva i odraslog doba, stekli smo po principu instrumentalnog uslovljavanja, ili potkrjepljenja. Instrumentalnim uenjem stiu se i neki sloeni obrasci ponaanja poput altruizma, nesebinosti ili agresivno i bezobzirno ponaanje (u zavisnosti od toga ta sredina potkrjepljuje). Na ovaj nain pojedinac tokom odrastanja, pod uticajem nagraivanja i kanjavanja, ui ta smije, a ta ne smije initi, ta je socijalno poeljno ponaanje, a ta nepoeljno. Nagrada moe biti pohvala, ljubav roditelja, neka privilegija, novac i slino, a kazna prijekor, ljutnja roditelja, uskraivanje priviligija (na primjer, izlazaka, deparca, igranja).

33

NAGRAIVATI ILI KANJAVATI? Savremena psiholoka istraivanja, uprkos tradicionalnom velianju uticaja kazne (batina iz raja izala), pokazuju da je u procesu socijalnog uenja djelotvornija nagrada nego kazna. Naime, kazna samo dovodi do uzdravanja od zabranjenog, nepoeljnog ponaanja (i to dok je prisutna osoba koja kanjava!), ali ne i do unu tranje promjene stava, uvjerenja i potreba koje vode tom ponaanju. Kanjavanje ukazuje samo na to kako ne treba, ali ne i kako se treba ponaati (ne afirmie al ternativno ponaanje). Kazna dovodi do osjeanja nezadovoljstva, straha, mrnje, ozlojeenosti, bijesa, osvetoljubivosti i drugih negativnih emocija, koje esto re zultiraju asocijalnim ponaanjem. Zbog toga, kada je god to mogue, bolje je nagraivati poeljno ponaanje, jer tako pojedinac koji se socijalizuje ui ta je ispravno, ta je alternativa nepoelj nom ponaanju, stie unutranje standarde, etike principe i samopotovanje. Nagrada je praena pozitivnim emocijama ponosa, sree, zadovoljstva, to obino vodi prosocijalnom ponaanju.

Uenje uvianjem
U socijalizaciji moralnih naela, osnovnih ivotnih uvjerenja, crta karaktera, socijalnih stavova i potreba, veliku ulogu igra uenje uvianjem. Svoju ivotnu filozofiju, etiki sistem i stavove prema socijalnoj pravdi, slobodi ili nauci, pojedinac kao razumno bie, ne stie tokom socijalizacije iskljuivo na osnovu nagrade i kazne, ve prije upotrebom svojih viih kognitivnih funkcija (logikog miljenja, rasuivanja, analize). Mnoga vana uvjerenja i stavovi prema drugim ljudima steeni su naglo, uvianjem nekih sutinskih meulinih odnosa, razmiljanjem, na osnovu racionalnih argumenata, a ne postepeno putem slijepih pokuaja i pogreaka.

Uenje po modelu
Dijete od roditelja ili nastavnika ne usvaja samo ono to mu oni govore, ve mnogo vie ono to oni ine. Po Albertu Banduri, u procesu socijalizacije glavnu ulogu ima uenje ugledanjem na uzor (po modelu). Dijete koje odrasta ugleda se na ponaanje uzora, a to je osoba za koju je ono emocionalno vezano i koja mu imponuje izgledom, socijalnim statusom, i sl. Ovi uzori mogu biti realni (majka, otac, uitelj/uiteljica itd.), ali i zamiljeni (likovi iz literature, s filma, TV-a i sl.). Ugledanjem na uzor, dijete relativno brzo ui razliite oblike ponaanja, ali stie i stavove i vrijednosti. Ovim uenjem ono spontano stie nova ponaanja, bez nagraivanja, bez vjebanja i bez namjere da ui ono to gleda. U tradicionalnoj kulturi, uenje po modelu jedan je od glavnih naina socijalizacije.
34

Uenje ugledanjem na uzor moe biti na principu imitacije ili identifikacije, to su razliiti procesi. Imitacija je voljan, namjeran in svjesnog podraavanja, oponaanja nekog konkretnog, spolja vidljivog naina ponaanja uzora (na primjer, nain hoda, gestovi, oblaenje), koji ne podrazumijeva trajnu unutranju promjenu osobe koja imitira. Identifikacija, meutim, jeste proces nesvjesnog i nevoljnog poistovjeivanja s uzorom, koje podrazumijeva unoenje u sebe njegovih osobina (vrijednosti, naela, uvjerenja i stavova), odnosno duboku i trajnu psihiku promjenu linosti osobe koja se poistoveuje.

identifikacija
nesvjesno poistovjeenje sa uzorom

NEVOLJNA IDENTIFIKACIJA S AGRESOROM Lako je razumijeti da se ovjek identifikuje s uzorima koje potuje i cijeni, ali kako je mogue objasniti identifikaciju s onima koji ugroavaju nau slobodu i linost. Kao primer identifikacije s agresorom ana Frojd navodi sluaj uenika koji je, uvijek kada bi ga strogi uitelj prozivao da govori, pravio iste pokrete i grimase kao i uitelj, to je izazivalo gromoglasan smijeh u razredu. Uitelja je to ljutilo, ali se pokazalo, meutim, da uenik nije svjesno i namjerno, imitaci jom karikirao uiteljevo ponaanje, ve se radilo o jednom nevoljnom, sponta nom i nesvjesnom procesu identifikacije radi odbrane. oponaanjem napadaa, preuzimanjem njegovih atributa ili njegove agresije, dijete se od nekoga kome se prijeti pretvara u onoga koji prijeti, tumai ana Frojd (Ja i mehanizmi odbrane, akademska knjiga, Novi Sad 2010, str. 103104).

U savremenom drutvu djeca i adolescenti esto biraju kao uzore junake iz filma, stripa ili romana (Robin Hud, Supermen, Dems Bond). Kada je rije o stvarnim i fiktivnim agresivnim uzorima, rezultati ranije opisanog Bandurinog eksperimenta s vie grupa, pokazali su da se agresivno ponaanje nesumnjivo ui ugledanjem na uzor. Naime, djeca koja su gledala agresivne modele ispoljila su dva puta vie agresije od djece koja su posmatrala neagresivni model ili su bila u kontrolnoj grupi. Nasilni modeli sa filma i TV-a, dakle, prenose agresiju na gledaoce jednako djelotvorno kao i stvarni modeli (naroito ako za svoje ponaanje nijesu kanjeni). Zatim, agresivni modeli odreuju i oblik u kojem e se agresija ispoljiti (djeca imitiraju konkretne agresivne postupke).

Pojedinac u grupi, lekcija1, prilog: Uenje agresije po modelu

35

KAKO BIRAMO UZORE (MODELE)? Savremeni autori (na primjer, rot, N. ivi, i., pa i sam Bandura je to nagovjeta vao) smatraju da je uenje po modelu oblik uenja koji je mnogo blii uvianju (inteligentnom uenju) nego uslovljavanju. prema ovim tumaenjima pojedi nac aktivno procjenjuje i bira da li e usvojiti ili ne odreeno model ponaanje. ivi i. (2001, u knjizi Aktivno uenje, str. 40) navodi uslove koji poveavaju vjero vatnou, ali ne garantuju usvajanje odreenog modela ponaanja. USLOVI KOJI POVEAVAJU VJEROVATNOU USVAJANJA ODREENOG MODELA PONAANJA
UESTALOST MODEL PONAANJA KULTURNA UKORJENJENOST MODEL PONAANJA SOCIJALNA PODRKA MODEL PONAANJA PROCJENA KORIST OD USVAJANJA ODREENOG MODEL PONAANJA

Prije e biti usvojeno model ponaanje koje je esto prisutan, nego onaj koji se rijetko ili sporadino javlja. Modeli koji su u skladu sa cjelinom kulture u kojoj se javljaju prije e biti usvojeni nego oni koji tre (koji su nuobiajeni u datoj kulturi). Prije e biti usvojeno ponaanje modela koje je nagraeno, nego ono koje je kanjeno u sredini. Procjena onoga koji ui po modelu da e imati neku dobit (na gradu, socijalno prihvatanje, ugled i sl.) od usvojenog model ponaanje poveava vjerovatnou uenja. Prije e se usvojiti model ponaanje onoga ko je moan, ugle marginalna linost.

SOCIJALNI UGLED (MO) ONOGA KOJI dan i znaajan u odreenoj sredini, nego onoga ko je socijalno EMITUJE MODEL PONAANJE RAZUMLJIVOST MODEL PONAANJA BLISKOST MODEL PONAANJA ONOME KO GA USVAJA

Ako neko ne razumije smisao odreenog obrasca ponaanja teko moe doi do uenja po modelu. Vjerovatnou usvajanja model ponaanja naroito uveava generacijska bliskost, a vani su i polna i statusna bliskost.

iako ovjek racionalno procjenjuje i bira da li e usvojiti odreeni model po naanja, ipak se postavlja pitanje koliko je njegov izbor zapravo slobodan. Zato je, na primjer, veina mladih danas za svoje uzore izabrala nekog sportistu ili muziara, a ne pisca ili umjetnika. da bi odgovorio/odgovorila na ovo pitanje, paljivo analiziraj prethodno navedene uslove, i razmisli o tome: zato mnogi pjevai ne biraju sredstva samo da bi se to ee pojavljivali na televiziji; Zato se estradne zvijezde obino slikaju u skupim kolima, ili na nekim posebnim mjestima; zato se veina estradnih zvijezda odjeva na nain koji je blii mladi ma nego njihovim godinama?

36

ULOGE I SOCIJALIZACIJA
Od roenja pa do kraja ivota, svako od nas zauzima neki poloaj i ima odreenu ulogu u drutvu. Ali to nije sve, tokom ivota nai poloaji se mijenjaju, a esto u isto vrijeme imamo i vie razliitih uloga. Prvo si, na primjer, sin ili kerka, zatim uenik/uenica i moda predsjednik/predsjednica odjeljenske zajednice, kasnije si majka/otac, supruga/suprug, radnica/radnik itd. Uenjem po modelu, identifikacijom, imitacijom i, posebno, igranjem uloga u procesu socijalizacije, osoba ui socijalne uloge koje u razliitim socijalnim situacijama treba da igra, na primjer: majku, enu, sestru, direktorku u koli i lana savjeta lokalnih novina. Koju ulogu e neko da igra zavisi od njegovog poloaja u drutvu. Socijalni poloaj je mjesto koje odreeni pojedinac zauzima u strukturi datog drutva. To mjesto podrazumijeva sistem obaveza, dunosti, prava i osoben nain ponaanja, koji se naziva uloga. Socijalna uloga oznaava sveukupnost karakteristinog naina ponaanja i osobina (emocije, stavovi, potrebe, vrijednosti) koje drutvo zahtijeva i oekuje od osobe koja zauzima odreeni drutveni poloaj. Socijalna uloga (na primjer, nastavnika, policajca ili premijera), ne oznaava uvijek toliko stvarno, koliko propisano, normativno ponaanje. I za drutvo i za pojedinca vano je da svako dobro zna i prihvata svoju ulogu, jer time se obezbjeuje skladno funkcionisanje drutva, a i pojedincu je lake da se snae i da zna ta se oekuje, ta treba da radi na odreenom mjestu, u odreenoj situaciji u grupi i drutvu. Naime, u svakom drutvu pisani ili nepisani drutveni scenario propisuje, ba kao u pozorinom komadu, kakvu ulogu (rolu) igra prodavac, a kakvu kupac, kako treba da se ponaa ljekar, a kako bolesnik, kako se ophodi i ta sve treba da ini otac, a ta sin, kakva je uloga mua, a kakva ene. Uloge nastavnika i uenika, prodavca i kupca, ljekara i bolesnika, efa i slubenika su reciprone uloge, tj. one su uzajamno vrsto povezane, meusobno uslovljene i dopunjavaju se. Kada se ui svoja uloga, na primjer, ljekara, mora se nauiti i reciprona, uloga pacijenta, kako bi se tano i skladno odigrala sopstvena uloga. Svoju ulogu, recimo, budue majke, djevojica ui ugledanjem na svoju majku kao na uzor. Ona paljivo posmatra i spontano ui kako se beba dri, kako se hrani, oblai, kupa i sl. Svoje budue odrasle uloge (oca, majke, uenika) djeca ue i igranjem uloga. A to znai da dijete kroz igru s drugom djecom, namjerno imitirajui eljeno ponaanje uvjebava karakteristino ponaanje za, recimo, ulogu oca (ide na posao, ita novine, grdi djecu) ili aka (ide u kolu, pie na tabli).

Psihologija, lekcija 21, prilog: ta su poloaji i uloge?

socijalna uloga
oekivano ponaanja na odreenom poloaju

37

TA OLAKAVA, A TA OTEAVA UENJE ULOGE? Sikord i Bekmen (navodi rot, N. 1983) smatraju da postoji nekoliko faktora koji olakavaju ili oteavaju ovaj oblik uenja. FAKTORI KOJI OLAKAVAJU ILI OTEAVAJU UENJE ULOGE
JASNOA OEKIVANOG PONAANJA SAGLASNOST O OEKIVANOM PONAANJU PRIHVAENOST STATUSA OSOBE USKLAENOST SA RECIPRONOM ULOGOM PERVARZIVNOST (DOSLJEDNOST / PROIRENOST) ULOGE MOTIVISANOST ONOGA KOJI UI

Tamo gdje je jasno odreeno kakvo se ponaanje oekuje od pojedinca koji zauzima odreeni poloaj uloga se lake ui. Tamo gdje postoji saglasnost o tome kakvo se ponaanje oekuje od pojedinca koji zauzima odreeni poloaj uloga se lake ui. Lake e se nuiti odreeno ponaanje vezano uz odreeni po loaj u sluaju kada se svi slau (okolina) da neka osoba zaista zauzima odreeni poloaj i da ima pravo na taj poloaj. Na primjer, tee e se usvojiti ponaanje koje proizilazi iz shva tanja da je ena ravnopravna, ako se u isto vrijeme smatra da mukarac treba da bude dominantan. Pervarzivna je ona uloga iz koje prizilazi proireno oekivano ponaanje. Na primjer, od nastavnika se oekuje da se ponaa kao nastavnik u svim situacijama, kada je u koli, ali i kada nije u koli. Ponaanje uz takve uloge se sporije ui, ali i due opstaje. Bre se ui uloga koju pojedinac prihvata i eli, nego uloga koja se ne eli, ne prihvata.

paljivo analiziraj navedene faktore, koji ti, na primjer, mogu pomoi da razu mije zato se, i pored deklarativne spremnosti drutva, sporo i teko mijenja poloaj ene (ali i drugi poloaji i uloge, na primjer, poloaj djeteta).

U savremenom drutvu posebno je vano socijalno uenje uloge pola, zbog predrasuda i diskriminacije prema enama. Polna ili rodna uloga je niz oekivanih stavova, vrijednosti i obrazaca ponaanja koji su u odreenom drutvu vezani za ene/mukarce. U naoj kulturi, recimo, od mukaraca se oekuje da budu borbeni, zainteresovani za sport, tehniku i sl., a od ena da budu osjetljive, njene i priljive. Mnoge osobine linosti, interesovanja i potrebe koje se u naoj kulturi esto smatraju prirodnim za ene (na primjer, saosjeajne, plaljive, poslune, zainteresovane za kuu, djecu, modu), zapravo su rezultat socijalizacije, nauene rodne uloge, a ne njene bioloke prirode. Uostalom, to se dobro vidi i po tome kako se mijenjaju ensko-muki odnosi iz generacije u generaciju. Danas, u savremenom drutvu, gdje je ena zaposlena i drutveno aktivna, sasvim su drugaija naa oekivanja od ene nego to su to bila naih oeva, a jo drastinije razliita od oekivanja naih edova. Ovaj primjer jasno pokazuje da se uloge koje drutvo propisuje vremenom mijenjaju, onako kako se i drutvo i drutvene norme mijenjaju.

38

ta si nauio/nauila
TA JE SOCIJALIZACIJA Pojam socijalizacije oznaava proces formiranja ljudske jedinke, kada se bioloki nezrela jedinka pod uticajem drutvene sredine preobraava u linost odraslog, kompetentnog pripadnika drutvene zajednice. Ali, socijalizacijom jedinka ne samo da stie osobine tipine za svoju kulturu, nego stie i svoje line, individualne karakteristike, navike, tenje i svoj identitet. Kada se psiholog bavi problemom socijalizacije, njega/nju prije svega interesuje uloga socijalizacije u formiranju linosti pojedinca. TA SU IZVORI SOCIJALIZACIJE Izvori socijalizacije su kultura i drutvo, poto oni odreuju ciljeve, sadraj i sredstva socijalizacije. Oni propisuju norme, standarde, vrijednosti i vjerovanja koje e dijete usvajati tokom odrastanja. Za odravanje kontinuiteta kulture i drutva, za njihovo prenoenje kroz vrijeme s generacije na generaciju, socijalizacija predstavlja glavno sredstvo. KO SU AGENSI SOCIJALIZACIJE Agensi (porodica, vrti, kola, vrnjaci, religija, drutvene organizacije i sredstva masovne komunikacije) jesu drutveni inioci koji predstavljaju zastupnike drutva i kulture, koji neposredno utiu na proces socijalizacije. Oni su, za razliku od izvora socijalizacije, samo prenosioci socijalizacije, koji su i sami odreeni i kontrolisani izvorima socijalizacije. Oni vre prenos kulturnih normi i obrazaca ponaanja na dijete i zato se zovu vrioci ili prenosnici socijalizacije. KOJI SU OSNOVNI OBLICI SOCIJALNOG UENJA I KAKO SE ODVIJA SOCIJALIZACIJA Jedan od glavnih i ujedno najteih problema u istraivanju socijalizacije jeste utvrivanje naina (psiholokih procesa i mehanizama) na koji se drutvene norme i zabrane internalizuju, postaju unutranji, lini zahtjevi pojedinca. Za psihologe to je pitanje socijalnog uenja, koje je neto mnogo vie od kolskog i verbalnog uenja. Tokom socijalizacije osoba socijalnim uenjem stie veoma raznolike saznajne sadraje i osobine: jezike i socijalne vjetine, drutvene norme, stavove, vrijednosti, potrebe, naine emocionalnog izraavanja i drutveno poeljne obrasce ponaanja. Za socijalizaciju su znaajni svi oblici uenja: klasino i instrumentalno uslovljavanjem, uenje uvianjem, uenje po modelu.

39

KAKO ULOGE ODREUJU PONAANJE POJEDINCA Koju e ulogu neko da igra zavisi od njegovog poloaja u drutvu. Socijalni poloaj je mjesto koje odreeni pojedinac zauzima u strukturi datog drutva. To mjesto podrazumijeva sistem obaveza, dunosti, prava i osoben nain ponaanja, koji se naziva uloga. Socijalna uloga oznaava sveukupnost karakteristinog naina ponaanja i osobina (emocije, stavovi, potrebe, vrijednosti) koje drutvo zahtijeva i oekuje od osobe koja zauzima odreeni drutveni poloaj.

PITANJA ZA PONAVLJANJE I UTVRIVANJE GRADIVA

ta je socijalizacija? Navedi ta sve ovjek stie u procesu socijalizacije. U emu je razlika izmeu izvora i agenasa socijalizacije? Navedi osnovne oblike uenja putem koih se odvija socijalizacija. ta se podrazumijeva pod pojmom socijalni poloaj, a ta pod pojmom socijalna uloga?

UPOTREBA ZNANJA I RAZVOJ KRITIKOG MILJENJA

Objasni, zato socijalizacija nije isto to i konformiranje! Objasni, ta je eksplicitna, a ta implicitna kultura! Navedi argumente u prilog tezi da je pojedinac neto vie od proste kopije svoje kulture. Objasni zato su vrnjaci u odreenom periodu jedan od najvanijih agenasa socijalizacije? Kada bi bio urednik/urednica TV programa ta bi radio/radila da bi doprinio/doprinijela smanjenju agresije meu mladim gledaocima? Objasni, koje socijalne uloge ti igra i kako si ih nauio/nauila u ivotu.

40

3. EFEKTI SOCIJALIZACIJE
Ljudi svijet opaaju i doivljavaju razliito. Neke sadraje lake opaamo uimo i pamtimo, a neke tee? Ponekad, ljudi nekritiki prihvataju miljenje veine ili se pokoravaju autoritetu? Zato se ljudi nekada ponaaju socijalno, a nekad antisocijalno? Zapita li se nekada zato. U ovoj lekciji otkrie moan uticaj razliitih socijalnih inilaca na saznajne (kognitivne) procese kao to su opaanje, uenje i pamenje, zatim posebno na miljenje i prosuivanje (to vodi konformizmu i pokoravanju), kao i na dinamike procese (motive, potrebe) i na razliite vidove prosocijalnog i antisocijalnog ponaanja ljudi (na primjer, altruizam i agresivnost).

SAZNAE:

kakav je efekat socijalizacije na kognitivne procese kako socijalni faktori utiu na nae miljenje i suenje kakav je uticaj socijalizacije na nae motive i ponaanje

UTICAJ SOCIJALNIH FAKTORA NA OPAANJE, UENJE I PAMENJE

Nai saznajni procesi, kao to su: opaanje, uenje i pamenje nijesu nezavisni od procesa socijalizacije i socijalnih faktora. Naprotiv, upravo socijalni faktori odreuju ta emo lake, a ta tee opaziti u svojoj sredini. Takoe, oni odreuju ta emo bre uiti, i ega emo se nakon odreenog vremena bolje sjeati.
socijalni faktori
kultura, drutvo, pripadnost odreenoj socijalnoj grupi, nae vrijednosti, uvjerenja, stavovi itd.

Uticaj socijalnih faktora na opaanje

Mada je logino pretpostaviti da spoljanji svijet opaamo onakvim kakav on jeste objektivno, nije tako. Takoe, logino je oekivati da e dvije osobe istu stvar opaziti identino, ali ni to ne mora biti tano. Opaanje je sloen proces koji zavisi od objektivno datih drai, ali i od mnogih drugih inilaca, meu kojima su posebno vani socijalni inioci. Meu socijalnim iniocima presudna je uloga jezika. Nain na koji jezik utie na nae opaanje slikovito je opisao Lipman (Lippman, W. 1961). Prema Lipmanu, stvari u spoljanjem svijetu mi najprije definiemo, pa ih onda vidimo, to je suprotno od oekivanja da prvo neto vidimo pa ga definiemo (imenujemo). Od obilja raznovrsnih drai iz spoljanjeg svijeta, mi opaamo samo ono to je naa kultura za nas definisala (odredila), a i to to opazimo vidimo na nain karakteristian za nau kulturu. Postoje brojni antropoloki i psiholoki dokazi za ove tvrdnje. Prvo emo razmotriti antropoloke. Teorijski je mogue razlikovati ak 7,5 miliona boja (prema nekim autorima, otprilike toliko boja postoji u prirodi, ukljuujui i njihove nijanse). Prosjean savremeni ovjek koristi termine i razlikuje samo mali dio od mogueg spektra boja (obino koristimo termine za sedam osnovnih boja, i za nekoliko njihovih nijansi). Slikari ili ljudi koji se profesionalno bave bojom, razlikuju vei broj nijansi od prosjenog ovjeka. S druge strane, u nekim kulturama broj naziva za boje daleko je manji. Na primjer, pripadnici afrikog plemena Aanti (prema N. Rot, 1983) razlikuju samo tri boje: crvenu, crnu i bijelu. Oni terminom crveno oznaavaju i ono to mi nazivamo ruiasto, uto ili narandasto. Na osnovu ovih i slinih antropolokih nalaza opravdano je zakljuiti da je opaanje i razlikovanje boja zavisno od jezika (od leksikog fonda za boje kojim se pripadnik odreene kulture slui). Dakle, od postojanja ili

Psihologija, lekcija 5, opaanje i panja

42

nepostojanja termina za neku boju u odreenoj kulturi zavisi da li e pripadnik te kulture obratiti panju na neku boju, i da li e je uopte opaziti kao posebnu boju.
RAZLIITO OPAANJE VREMENA poznato je da su vrijeme i pojmovi kojima se ono odreuje iskljuivo kulturni pro dukti. Na primjer, sedmica (skup od sedam dana) iskljuivo je proizvod ovjeko vog uma: est dana radi, i svruj svoje poslove. A sedmi dan je odmor Gospodu Bogu tvojemu (Biblija). i sve vee jedinice za mjernje vremena: desetljee, vijek, mileni jum proizvod su ljudskog uma, a ne uzor prirode. Savremeni ovjek ima mnotvo vremenskih oznaka i termina kojima odreuje vrijeme i to posebno za prolost, sadanjost i budunost. da vrijeme nije uvijek opaano na isti nain, svjedoi inje nica da su tek u starom rimu uvedene preciznije odrednice dana: rano jutro, prije podne, poslijepodne i vee. i danas se u nekim izolovanim zajednicama, kao na primjer seoskim, koriste te odrednice za vrijeme. U gradu ve nije tako. Savremeni gradski ovjek ukoliko eli da ivi u skladu s drugim ljudima mora znatno preciznije da opaa, oznaava i mjeri svoje vrijeme. Tradicionalne odrenice za vrijeme nijesu mu dovoljne.

Na osnovu brojnih antropolokih istraivanja dolo se do zakljuka da, ukoliko je jezik vie diferenciran u pogledu neke pojave i nae opaanje te pojave je preciznije. Prema Sapir-Vorfovoj hipotezi, naa slika svijeta, nae opaanje odreenih pojava stvarnosti posredovano je jezikom (leksikom, gramatikom), a jezik je, opet, odreen nainom ivota u nekom drutvu. Tako, recimo, u poljoprivrednom drutvu postoji leksiki bogat i diferenciran jezik koji se odnosi na povre i itarice, a kod Eskima mnotvo rijei za snijeg (mokri, sitni, rastresiti, zrnasti itd.), ba kao to kod Arapa ima vie od 20 rijei za kamilu, za koju mi imamo tek jednu. Osoba iji jezik ima vie desetina rijei za nijanse boja, nesumnjivo i opaa vie razliitih nijansi, nego ona koja ima samo tri rijei za boje. Pored antropolokih, i psiholoka zapaanja idu u prilog tezi o uticaju socijalnih faktora na opaanje. Iz iskustva je svima poznato da osoba koja je zaljubljena predmet svoje ljubavi vidi ljepim, pametnijim i duhovitijim nego to objektivno jeste. Za majku njeno dijete je najljepe. Primjeeno je da mala djeca, poetnici u koli, svog uitelja vide veim i doivljavaju pametnijim, nego to objektivno jeste. Ova, i brojna druga zapaanja imaju svoju potvrdu i u eksperimentalnim dokazima.

SapirVorfovova hipoteza Psihologija, lekcija 8, prilog: Kako jezik utie na nae vienje svijeta

43

tabuirane rijei
rijei ije se izgovaranje izbjegava u drutvu jer se smatraju nepristojnim

Od eksperimentalnih dokaza posebno su vani oni u vezi s pojavama perceptivne odbrane i perceptivne aktualizacije. Mek Ginis (1949) prvi je ukazao na tendenciju oteanog opaaja neprijatnih drai (u eksperimentalnoj situaciji ispitaniku je trebalo puno vie vremena da prepozna nepoznate i tabuirane rijei, nego poznate i neutralne). Ova pojava podizanja praga opaanja za tabuirane rijei naziva se perceptivnom odbranom. Pored povienog praga opaanja neprijatnih drai prerceptivna odbrana podrazumijeva i injenice da se tabuirane rijei ee iskrivljeno ili netano opaaju u odnosu na neutralne, te da i kada nijesu prepoznate (kada ispitanik izjavljuje da ih nije prepoznao) one izazivaju neprijatna osjeanja. Suprotna perceptivnoj odbrani jeste perceptivna aktualizacija ili opaajno naglaavanje. To je pojava da se odreene drai koje se smatraju drutveno poeljim ili vrijednim, pogreno percipiraju, naglaavanjem. Na primjer, djeca iz siromanih porodica opaaju kovani novac veim po obimu, nego to objektivno jeste. Precjenjivanje veliine novca bilo je tim vee to su kovanice koje su procjenjivane bile vrednije (vidi prilog: Koliko je veliki cent?).
PERCEPTIVNO NAGLAAVANJE KOLIKO JE VELIKI CENT? Eksperiment Brunera i gudmana s opaanjem novia predstavlja ubjedljivu de monstraciju uticaja stava na perceptivni sud o veliini predmeta. Naime, oni su ispitali dvije grupe djece istog uzrasta (10 godina), a razliite samo po socijalnom statusu (djeca siromanih i bogatih roditelja). rezultati istraivanja su pokazali da isti, okrugli, kovani novi (na primjer, 50 centi) siromana djeca precjenjuju u pogledu veliine, tj. vide ga kao vei u odnosu na grupu djece iz bogatih porodica! (vie o ovome proitati u N. rot, Osnovi socijalne psihologije, 2010)

Svi navedeni dokazi nesumnjivo potvruju prethodno pomenutu Lipmanovu tezu prema kojoj socijalni faktori znaajno odreuju ta emo u spoljanjem svijetu prije, a ta tee opaziti, te da i to to opazimo, opaamo u skladu s onim to smo ranije nauili u naoj socijalnoj sredini.

44

Uticaj socijalnih faktora na uenje i pamenje

Socijalni inioci utiu i na nae uenje i pamenje. ta emo nauiti, spontano ili namjerno, u velikoj mjeri zavisi i od naih drutvenih i kulturnih standarda, kao i od naeg sistema vrijednosti i interesovanja koji slue kao neka vrsta filtera u selekciji sadraja koji uimo. Da je tako, pokazuje jednostavan primjer: kada se u nepoznatom gradu nau, recimo, arhitekta, bankar i tinejder, svaki od njih e nauiti neto razliito o tom gradu. Arhitekta e upoznati istaknute graevine i umjetnost tog grada, bankar e saznati broj stanovnika i njihov ekonomski status, a tinejder e se informisati gdje se nalaze diskoteke i kafii. Svako prije opaa i ui ono to je u skladu s njegovim interesovanjima, sistemom vrijednosti i socijalnim poloajem u drutvu. Slino je i sa sjeanjem. Reprodukovanje zapamenog razlikuje se od mehanike reprodukcije kamerom snimljenog materijala, upravo zbog uticaja razliitih psiholokih i socijalnih inilaca. Psiholog Bartlet pokazao je da pamenje nije vjerno kopiranje prvobitnih utisaka, ve da se zapameni sadraji tokom zadravanja kvalitativno mijenjaju (neki se detalji gube, neki transformiu, a pojavljuju se ak i novi sadraji).
KAKO SE TRANSFORMIE ZAPAMENO? Bartlet (1932) je organizovao eksperiment u kojem je od ispitanika (Engleza) zahtijevao da proitaju neku afriku priu. Nakon 15 minuta, a zatim u razliitim vremenskim intervalima traio je od ispitanika da ponove priu. Na osnovu ovog i slinih eksperimenata Bartlet je zakljuio da u procesu retencije (zadravanja) dolazi do tri vrste transformacija uenog materijala. prije svega, dolazi do uproavanja i znatnog skraivanja materijala (po pravilu, gubi se ono to je nepoznato i strano prije nego ono to je poznato i blisko pri padniku odreene kulture). od preostalog, zapamenog materijala, u sljedeoj fazi, konstruie se nova smislena cjelina (praznine se popunjavaju, nepoznato se zamjenjuje poznatim, tako da zapameni sadraj konano dobije oblik prihva tljiv za ispitanika i njegovu drutvenu sredinu). ovaj mehanizam Bartlet je nazvao racionalizacijom. Trea vrsta transformacije odnosi se na naglaavanje pojedinih djelova sadraja (ta vrsta naglaenosti nije bila prisutna u originalnoj prii), i to po pravilu onih djelova koji su s aspekta drutvene sredine ispitanika (Engleza) procijenjeni kao vani. Sve tri vrste transformacija, smatra Bartlet (vidi opirnije: N. rot, Osnovi socijalne psihologije, 1983), u funkciji su usklaivanja zapamenog sadraja shvatanjima i konvencijama socijalne grupe kojoj ispitanik pripada.

Psihologija, lekcija 6, Uenje, i lekcija 7. pamenje i zaboravljanje

45

Psihologija, lekcija 7, prilog: Koliko je svjedoenje pouzdano?

Ove injenice o prirodi pamenja (da je pamenje prije rekonstrukcija, nego reprodukcija originalnog iskustva) posebno su korisne za psihologiju svjedoenja. Na sudu se od svjedoka trai da daju iskaz o dogaaju iji su svjedoci u prolosti bili. Poto je sjeanje rekonstrukcija, razumljivo je da svjedoenja esto nijesu vjerodostojna, bez obzira na subjektivnu uvjerenost svjedoka da govore istinu. Ako je, recimo, prilikom izvrenja nekog krivinog dela (provala, tua, ubistvo) u grupi bilo Afroamerikanaca, Portorikanaca ili Roma, moe se desiti da svjedoci, bez stvarnog osnova, zahvaljujui lanom sjeanju, ali i svojim predrasudama, neosnovano optue pripadnike ovih marginalnih grupa (o predrasudama i njihovom uticaju na nae opaanje i ponaanje vie e saznati u narednoj lekciji).

UTICAJ SOCIJALNIH FAKTORA NA MILJENJE I SUENJE POJEDINCA

Miljenje i suenje, po svojoj prirodi trebalo bi da su nezavisni, nepristrasni, zasnovani na razumu i kritikom preispitivanju injenica. Meutim, slino kao opaanje, tako i miljenje i suenje mogu biti u veoj ili manjoj mjeri pod uticajem razliitih socijalnih faktora. Meu socijalnim faktorima koji utiu na mijenjanje naeg miljenja i naih sudova posebno su znaajni: drugi ljudi, grupe kojima pojedinac pripada, razne vrste autoriteta ili, naprosto, miljenje veine. Iz iroke grupe socio-psiholokih problema koji se bave pojavom direktnog ili indirektnog uticaja socijalnih faktora na miljenje i sudove pojedinca, bie izloeni oni u vezi sa: sugestijim, konformizmom i pokoravanjem autoritetu (poslunou).

Psihologija, lekcija 8, Miljenje

Sugestija
Sugestija je postupak namjernog skrivenog ili otvorenog navoenja (bez upotrebe sile) drugog ovjeka ili grupe ljudi da nekritiki prihvati tue ideje, uvjerenja, stavove ili odreene obrasce ponaanja. Ovaj postupak ubjeivanja manifestuje se u vidu prijedloga, savjeta ili nagovora (dakle, bez naredbe ili otvorene prisile). Sugestija se nekada esto koristila u psihoterapiji, a danas se iroko upotrebljava u ekonomskoj, vojnoj i politikoj propagandi.

46

TEHNIKE NAVOENJA Neki ljudi su manje, a neki vie skloni sugestiji (sugestibilni). Meutim, postoje i odreene tehnike za koja se smatra da doprinose spremnosti pojedinca da prihvati zahtjev drugog pojedinca bez korienja bilo kakve otvorene sile, samo na osnovu navoenja.
UMANJIVANJE samopotovanje (npr. da ispadnu smijeni). U takvoj situaciji stvara se vea podlonost SAMOPOTOVANJA

sugestija
proces/postupak kojim neko direktno bez naredbe ili prinude navodi drugog da prih vati odreeno ponaanje, miljenje i sl.

Ostvaruje se na nain da se ljudi dovode u situaciju da kau ili urade neto to im umanjuje

sugestiji i prihvatanju zahtjeva kako bi se povratio ugled (samopotovanje). Osoba koja osjea krivicu, koja je uhvaena da radi neto loe (zabranjeno) sklonija OSJEAJ KRIVICE je da poslua kasniji zahtjev koji joj se upuuje. Osjeanje krivice moe se umanjiti izvravanjem dobrog djela. Ljudi kojima je predhodno uinjena neka usluga bie skloniji da prihvate zahtjev VRAANJE USLUGE davaoca usluge (osjeaju se dunim da vrate uslugu). Od osobe se prvo zatrai mala usluga, a zatim slijedi mnogo vei zahtjev. Ljudi su skloni TEHNIKA da uine uslugu i ne opiru se malom zahtjevu, a kad su ve prihvatili mali zahtjev trude NOGA U VRATA se da odre konzistentnu sliku o sebi (da ne pokvare utisak koji su ve ostavili).
TEHNIKA VRATIMA U LICE

Od osobe se trai prvo neumjeren, veliki zahtjev (za koji se oekuje da ga osoba nee prihvatiti). Nakon nekog vremena slijedi umjereniji zahtjev (onaj koji se ustvari eli da ga osoba prihvati). Osoba prihvata drugi zahtjev, jer rezonuje kako je osoba naspram nje spremna na kompromis, pa je umanjila svoj zahtjev.

Tehnike koje navode na pristajanje uz tue zahtjeve meu glavnim mehaniz mima su pojava prevare u svakodnevnom iivotu, ali i reklamiranja proizvoda itd.

Konformizam
Svako drutvo od svojih lanova oekuje odreen stepen konformizma i konformiranja. Roditelji, kola itd., zahtijevaju odreene vidove ponaanja i trae da prihvatimo odreene drutvene norme. Konformizam u ovom smislu znai drutveno prilagoavanje (prihvatanje drutvenih vrijednosti i normi ponaanja). O ovoj vrsti konformizma bie vie rijei u okviru poglavlja Psihologija grupa. Na ovom mjestu o konformizmu govorimo kao o posebnom vidu socijalnog pritiska na miljenje i ponaanje pojedinca. U odnosu na prethodni vid socijalnog uticaja (sugestiju) konformizam se razlikuje u sljedeem. U oba sluaja rezultat je iznuena promjena ponaanja, miljenja, stava pojedinca pod socijalnim pritiskom. Za razliku od sugestije, pojedinac ovdje poputa pritisku grupe (veine), a ne zahtjevu nekog odreenog pojedinca. Ukratko, konformizam je nekritiko slaganje s prosuivanjem i ponaanjem veine. Preciznije reeno, to je pojava promjene miljenja, stava, a esto i s njim povezanog ponaanja pojedinca u pravcu

47

saobraavanja s grupnim normama, pod grupnim pritiskom, a ne na osnovu argumenata ili iz vlastitog ubjeenja. Socijalni (grupni) pritisak odvija se u vidu otvorenog oekivanja grupe da se pojedinac sloi s miljenjem veine i da se prikloni grupnoj normi.
Psihologija, lekcija 21, prilog: aov eksperiment procjenjivanje pod pritiskom

Najbolja ilustracija za reeno je vama poznati Aov eksperiment (vidi: Aov eksperiment procjenjivanje pod pritiskom, u udbeniku Psihologija, lekcija 21), kojim je dokazano da su pojedini ljudi skloni pod uticajem veine (pod socijalnim pritiskom) promijeniti ak i svoje opaajne sudove (da promijene svoj sud, kako se ne bi razlikovali od miljenja veine). Ono to je vaan zakljuak ovog eksperimenta jeste injenica da pod pritiskom grupe nije dolo do promjene u percepciji (najvei broj subjekta intimno je i dalje znao koji je odgovor ispravan), promjena se odnosila na sam odgovor koji subjekt iznosi u javnost, pred grupu (subjekti su racionalno, iz pragmatinih razloga mijenjali svoje odgovore kako se ne bi razlikovali od veine; da ne bi ispali smijeni, neobini i sl.). Treba, dakle, razlikovati javni, spoljanji konformizam (kada osoba iz pragmatinih razloga mijenja svoje ponaanje, priklanjajui se veini, a, zapravo, i dalje ostaje pri svom miljenju) i pravi, unutranji konformizam (kada osoba zbilja mijenja i vlastita intimna uvjerenja, vrijednosti i stavove). U eksperimentu koji je organizovao poznati naunik erif (Sherif, 1936) dokazana je spremost ljudi da prihvate sud veine kao svoj, u sitaciji kada se nau u novoj, za njih nepoznatoj i nejasnoj situaciji. Pri tome, stepen uvjerenosti u sud veine bio je tim vei to je situacija bila nejasnija, i to je subjekt imao manje ranijeg iskustva s takvom ili slinim situacijama. Na osnovu ovih i drugih eksperimenata dolo se do zakljuka da postoje dva osnovna razloga konformiranja. Jedan je strah od odbacivanja, kritike ili prezira grupe (to je bio dominantno sluaj s ispitanicima u Aovom eksperimentu), a drugi je oslanjanje na miljenje grupe u situaciji kada nijesmo sigurni u svoje, jer nijesmo dovoljno informisani (to je bio sluaj s ispitanicima u erifovom eksperimentu). Postoji i trei razlog konformiranja, tzv. udvaraki konformizam. (Vidi prilog u nastavku)

48

TRI VRSTE KONFORMIZMA Vilis (Willis, 1963) razlikuje tri osnovna tipa konformizma: normativni, informativni i udvaraski konformizam. Podrazumijeva postojanje grupnih normi i neposredan pritisak grupe u smislu nagraivanja nekih i kanjavanja drugih oblika ponaanja. Jo je From tumaio konformizam kao vid bjekstva od slobode. Prihvatajui uvjerenja, norme i nain ponaanja svoje grupe, pojedinac se spasava od odgovornosti za donoenje vlas titih odluka, kao i od usamljenosti i prezira koju donosi razliitost od veine. Javlja se u dva osnovna oblika (spoljanji i unutranji konformizam). U prvom sluaju osoba deklarativno (javno) prihvata, a intimno odbacuje norme grupe. U drugom sluaju osoba i javno i intimno pristaje uz grupne norme. Postoji u sitacijama koje su nejasne, neodreene, ambivalentne u kojima pojedi nac nema na ta da se osloni da bi samostalno prosudio (kao u erifovom eksperi mentu). Osoba koja nije sigurna u svoj sud, u svoju procjenu, jer nema dovoljno informacija, trai pomo od drugih (ba kao u kvizu Milioner) i uzda se da je veina u pravu (vie oiju vie vide). Postoji onda kada pojedinac eli da bude prihvaen i priznat od strane drugih, mada ne postoji otvoreni grupni pritisak. Osoba predvia da e takvim ponaanjem stei naklonost grupe i ono do ega joj je stalo (da e imati neku korist za sebe).

NORMATIVNI KONFORMIZAM

INFORMACIONI KONFORMIZAM

UDVARAKI KONFORMIZAM

Jedan od esto istraivanih problema u vezi s konformizmom jeste i pitanje koji faktori (lini i situacioni) doprinose veoj ili manjoj spremnosti pojedinca da popusti pritisku grupe. Utvreno je da osobe koje imaju vii nivo inteligencije, koje imaju samopouzdanje i emocionalnu stabilnost, koje su nezavisne i nekonvencionalne, tee podlijeu grupnom pritisku. Izmeu mnogih situacionih faktora vani su veliina, sastav i kohezija grupe, jaina grupnog pritiska, jasnoa situacije i sl. To znai da ukoliko je grupa vea (od dvoje-troje), vre emotivno povezana (kohezivnija), slonija u miljenju i uglednija, te ukoliko je grupni pritisak jai, a situacija nejasnija, utoliko e i stepen konformizma biti vei.
KAKO GRUPA UTIE DA LAKE PROMIJENI SVOJE MILJENJE to je grupa za pojedinca privlanija, to je vea mogunost njenog uticaja na miljenje i ponaanje pojedinca. Na primjer, grupa vrnjaka u nekom trenutku privlanija je od drugih grupa (porodice, kole i sl.). to je grupa za pojedinca vanija, to je vea mogunost njenog uticaja na miljenje VANOST GRUPE i ponaanje pojedinca. Na primjer, kola nije privlana koliko grupa vrnjaka, ali je vana (od uspjeha u koli zavisti mnogo ta u ivotu). Ukoliko grupa raspolae mogunou dodjeljivanja neke vrste nagrade ili ukoliko moe da kazni, utoliko je njen uticaj na pojedinca vei. Obino se sve grupe trude NAGRADA/KAZNA da obezbijede odreene nagrade za one koji prihvataju i kazne za one koji ne prihvataju njene zahtijeve. Jedan od najznaajnijih mehanizama kojim se grupa nenamjerno ili namjerno IZOLACIJA koristi prilikom uticaja na svoje lanove jeste strah od izdvajanja (izolacije iz grupe). Pojedinac se boji da ne bude oznaen kao crna ovca u bijelom stadu.
PRIVLANOST GRUPE
49

Psihologija, lekcija 21, prilog: Koji ljudi se lake konformiraju

P o s l u n o s t (pokoravanje autoritetu)
Trei, ali ne manje vaan, ni manje est vid socijalnog uticaja javlja se u vidu poslunosti autoritetu. Poslunost je spremnost pojedinca da se povinuje nalogu onoga ko ima mo, ko predstavlja za njega autoritet (na osnovu drutvenog poloaja, ugleda ili znanja). Autoritet moe biti druga osoba (roditelj, nastavnik, rukovodilac na poslu i sl.) ili institucionalizovano zasnovani autoriteti vojska, policija. Poslunost, donekle, pomae efikasnijem funkcionisanju grupe, ali slijepa poslunost i pokoravanje autoritetima kroz istoriju mnogo puta su se pokazali pogubnim (na primjer, pojava faizma u Evropi). Socijalni psiholozi se pitaju: zato su neki ljudi skloni da slijepo posluaju svaku naredbu svog pretpostavljenog? Da li je u pitanju strah od kazne, poseban tip linosti ili neki spoljanji situacioni faktor, ili vie njih? Dokaze nekritikog pristajanja uz zahtjeve autoriteta, ak i u sluajevima kada se to protivi njihovim uvjerenjima i kada se time ozbiljno povrjeeuje druga osoba, dao je Stenli Milgram (Stanley Milgram, 1960) u svojim poznatim eksperimentima o uslovima pokoravanja autoritetu. Najvaniji zakljuci bili su da legitimni autoritet (u ovom sluaju to je bio eksperimentator: naunik) ima daleko snaniji uticaj na obine ljude nego to se to misli, te da se destruktivno pokoravanje pojedinca autoritetu moe umanjeno, ali ne i sasvim eliminisati. Detaljan opis eksperimenta dat je u udbeniku Psihologija (vidi: Lekcija 2, prilog: Poslunost autoritetu). Na ovom mjestu dajemo samo osnovne nalaze i komentar autora kojim on izraava iznenaenje i, prije svega, svoju zabrinutost dobijenim rezultatima. Komentariui dobijene rezultate Milgram kae: Sa udnom pravilnou pokoravaju se dobri ljudi zahtjevima autoriteta i izvravaju akcije koje su bezoseajne i surove. Ljudi koji su u svakodnevnom ivotu odgovorni i pristojni, zavedeni su sjajem autoriteta, kontrolom njihovog opaanja i nekritikim prihvatanjem eksperimentatorove definicije situacije da izvravaju surove akte. Naime, niko nije oekivao toliki stepen pokoravanja. Ispostavilo se da je ak 65% ispitanika bilo spremno da zadaje drugoj osobi, ni krivoj ni dunoj, elektrine okove maksimalne jaine od 450V. Nijedan ispitanik nije otkazao poslunost autoritetu, uprkos protivljenju i jaucima uenika, prije jaine oka od 300V. Slini rezultati dobijeni su na uzorcima razliitog pola, uzrasta, u razliitim kulturama. Iako su ispitanici ispoljavali oigledne znake stresa, nervoze, rastrojenosti, ipak su nastavili da postupaju prema uputstvima. Iz naknadnog razgovora sa subjektima eksperimenta saznalo se da su neki subjekti: 1) poricali svoju odgovornost, smatrali su da su bili duni da dobro

Psihologija, lekcija 2, poslunost autoritetu

50

izvre zahtjeve eksperimentatora, a da je za ishod eksperimenta bio odgovoran naunik koji je nareivao, 2) ubjedili su sebe da je eksperiment od vitalnog znaaja i da rade za nauku; 3) krivili samu rtvu bio je tako glup i tvrdoglav, zasluio je da dobije okove ili 4) bili suvie slabi da bi se, sluajui svoju savjest, otvoreno suprotstavili zapovijestima autoriteta. Po Fromu, autoritarnost, nekritiko podreivanje autoritetu predstavlja osoben mehanizam bjekstva od slobode (ostala dva su konformiranje i destruktivnost). Pojedinac se odrie svoje slobode u ime Voe i sljepo se pokorava njegovom autoritetu, a zauzvrat dobija sigurnost i spasava se od osjeanja usamljenosti i straha.
KOLIKO IMA ISTINSKI NEZAVISNIH OSOBA grupa istraivaa ezdesetih godina 20. vijeka utvrdila je da postoje etiri tipa lju di: 1) tip koji potuje pravila Kai mi ta treba da uradim (takvih je oko 30%); 2) buntovniki tip Nee ti da mi kae ta da radim (oko 15%); 3) oprezni tip ta ti misli, ta bi trebalo da uradim (20%) i 4) samousmjereni tip prikupiu dovolj no informacija i sam odluiti ta da uradim (svega 5 7%). Zaista je iznenaujue da ima tako malo ljudi u posljednjoj kategoriji, a, opet, veina sebe smatra neza visnima.

UTICAJ SOCIJALNIH FAKTORA NA MOTIVE I PONAANJA POJEDINCA

Socijalni inioci (kultura, drutvo, grupa kojoj pojedinac pripada...) utiu na javljanje razliitih tipova socijalnog ponaanja. Za neka oblike socijalnog ponaanja kaemo da su prosocijalni, budui da doprinose razvoju zajednice i skladnim odnosima meu njenim lanovima. Takvi su, na primjer: saradnja, prijateljstvo, nesebino pomaganje i sl. Meutim, nijesu svi oblici socijalnog ponaanja usmjereni razvoju zajednice. Neki je i razgrauju, dovode do sukoba i meusobnih konflikata. Takve oblike socijalnog ponaanja nazivamo antisocijalnim i tu ubrajamo agresivno, destruktivno i npr. prestupniko ponaanje. Najzad, kulturni inioci uzrokuju javljanje oblika proindividualnog ponaanja, kao to su, recimo, sebinost i takmienje. Proindividualno je svako ponaanje koje je prvenstveno usmjereno na dobrobit same idividue (pojedinca), bilo da se ostvaruje u skladu s drutvenim normama ili uprkos njima.
51

socijalno ponaanje
ponaanje koje se ostvaruje kroz interakciju s drugim ljudima

DO CILJA BORBOM ILI SARADNJOM? Kako drutveni inioci utiu, ili odreuju javljanje odreenog oblika socijalnog ponaanja pokuaemo objasniti na primjeru saradnje i takmienja. do odree nog cilja (ugleda na poslu, sticanje imovine itd.) mogue je doi na dva naina. cilj je mogue postii takmienjem (kompeticijom) s drugim lanovima drutva (posebno otra borba vodi se s onima koje doivljavamo kao suparnike). cilj se moe ostvariti i drugaije, saradnjom (kooperacijom). Koji od ova dva puta e neko odabrati u velikoj mjeri zavisi od drutvenih inilaca. Neki drutveni sistemi, na primjer, liberalni kapitalizam, podravaju konkurenciju i duh takmienja. Kompeticija je princip na kojem poiva drutvo i to je opti na in odnosa meu ljudima. Takvo drutvo borbenost podrava od najranijih dana, djeca se ue da kroz takmienje s drugima treba da postignu uspjeh i pokau se sposobnijim i vrjednijim od drugih. oni koji se odlue za saradnju u takvim dru tvenim okolnostima mogu naii na niz prepreka (ak i na ismijavanje).

Psihologija, lekcija 21, Motivacija

Psiholozi su se zapitali ta stoji iza razliitih oblika socijalnih ponaanja. O motivima i motivaciji uopte vie moe saznati u udbeniku Psihologija (vidi: Lekcija 21. Motivacija), dok e u tekstu koji slijedi ukratko biti predstavljeni neki od oblika prosocijanog (afilijativni motiv i altruizam), antisocijalnog (tenja za moi i agresivnost) i proindividualnog (takmienje, egistiko i asertivno) ponaanja.

Prosocijalno ponaanje
Pojedinac u grupi, Zato se ljudi udruuju

Za skladne odnose ljudi u zajednici, po miljenju veine autora, posebno su vani tenja pojedinca da se udruuje s drugim ljudima (afilijativnost), i nastojanje da se drugom ovjeku prui nesebinu pomo (altruizam). Afilijativni motiv ispoljava se kao tenja pojedinca da uspostavi neposredan socijalni kontakt, kao i da se emocionalno povee i udrui s drugim ljudima. Postojanje ove tenje lako je dokazivo (svako iz iskustva zna ta znai samoa i kakva osjeanja izaziva izolacija) pa su se naunici vie okrenuli pitanju: zato postoji tenja ljudi da se udruuju? Prema nekima, svoje osnovne potrebe, za hranom, zatitom itd., ovjek moe lake zadovoljiti u zajednici, podjelom posla. Od podjele posla ljudi imaju koristi pa se zato udruuju, smatraju prvi. Neke druge potrebe, prije svega socijalne i line (za ljubavlju, potovanjem, podrkom) ljudi mogu zadovoljiti jedino u zajednici, pa je to razlog njihovog udruivanja, smatraju drugi. Trei tvrde da se afilijativnost ui od djetinjstva, naprosto neprekidnim ivotom u zajednici. I konano, etvrti smatraju, ovjek je po prirodi drutveno bie, i kao takav ima uroenu predispoziciju afilijativnosti.
52

prosocijalno ponaanje
svako pozitivno usmjereno ponaanje prema drugima, u smislu pomoi, saradnje i dobroinstva

Bez obzira na to o kojem razlogu udruivanja se radi, a vjerovatno su svi vani, ovjek tokom ivota neprekidno tei drutvu i ivotu u zajednici. Ova potreba, pokazuju istraivanja, postaje snanija u situaciji kada pojedinac ima doivljaj da je ugroen i kada je uplaen (na primjer, u vrijeme ratnog sukoba ili drugih nesrea). Ukoliko su vei strah i neizvjesnost, utoliko ovjek ima snaniju potrebu da bude u drutvu drugih ljudi (udruivanje sa sapatnicima dovodi do smanjenja straha i saznajne nejasnoe).
I DRUGI IVE U ZAJEDNICI! U literaturi se navodi veliki broj motiva koje objedinjuje usmjerenost ovjeka na povezanost s drugim ljudima (na primjer, gregarni motiv, motiv za afektivnom vezanou i sl.). Meutim, ono to je sutinsko za ovu grupu motiva, tenja da se bude u grupi, nije specifino ljudska. Neki insekti, kao to su mravi ili pele, imaju veoma sloen oblik drutvenog ivota. Neke ivotinje se udruuju radi lova ili od gajanja potomstva, a neke kao to su slonovi ili lavovi stalno ive u zajednicama. ispitivanja pokazuju da odrasle impanze teko podnose izdvajanje iz opora u kojem su odrasle. Kako ti podnosi samou?

Altruizam se odnosi na spremnost ovjeka da pomogne drugom ovjeku i to bez ikakve spoljanje nagrade, pa ak i po cijenu line tete i rtve. Istraivanja pokazuju da se i ovo ponaanje ui, i da je povezano sa crtama linosti kao to su empatija i saosjeanje za patnje blinjih, zainteresovanost za ljudske probleme, briga za druge i razvijena savjest. Mogue je pronai bezbroj primjera nesebine pomoi ovjeka ovjeku, ali naalost, i suprotnih primjera. Deava se da pred masom pasivnih ljudi (na stadionu, u kafiu, u autobusu), grupa razjarenih mladia bjesomuno maltretira sluajnog prolaznika, a da niko od prisutnih ne priskoi u pomo. Psiholozi su nizom dovitljivih eksperimenata ispitivali pod kojim okolnostima mi nijesmo spremni da brzo i nesebino pomognemo nevoljniku.
ZATO LJUDI NE POMAU BLINJEM U NEVOLJI? U eksperimentu koji su izveli darli i Latane (1968), ispitanici su preko interfona uli krik i zapomaganje osobe koja ima epileptian napad (uvjerljivo simuliran). Kada su ispitanici mislili da je zapomaganje ulo jo etiri osobe, samo je jedna treina njih pokuala da pomogne rtvi napada i to nakon gotovo tri minuta oklijevanja. ali kada su mislili da su jedino oni uli, onda je ak njih 85% bilo spremno da po mogne i to nakon razmiljanja kraeg od jednog minuta! ovaj i drugi eksperimenti ukazuju da su ljudi nespremni da pomognu ne zato to su neosjetljivi, ve to se u grupi javlja fenomen, tzv. podijeljene, rasplinute (difuzne) odgovornosti. Naime, veina razmilja ovako: to ba ja da se mijeam, nijesam jedini, valjda e drugi da pomognu.

53

Antisocijalno ponaanje
Suprotni prosocijalnim su antisocijalni oblici ponaanja. To su oblici ponaanja koji nam zagoravaju svakodnevni ivot, koji dovode do konflikata meu ljudima i sukoba meu grupama. Koliko su u drutvu ovi oblici ponaanja rasprostranjeni i poeljni, najbolje nam govore mnogobrojni zakoni i propisi koji su u najveoj mjeri usmjereni upravo na regulisanje meuljudskih odnosa, na ograniavanje tenje za moi i na sankcionisanje agresivnosti. Tenja za moi i nadmoi jeste potreba da se bude iznad drugih, da se na njih utie i da se kontrolie njihovo ponaanje. Do odreene mjere ova tenja nije antisocijalna, ve je ak i institucionalizovana u svakom drutvu (nastavniku, policiji, vojsci dodjeljuje se mo da utie i kontrolie). Na antisocijalan nain ispoljava se kao poriv da se drugi ljudi poniavaju, vrijeaju, maltretiraju i dre u potinjenom poloaju. Koliko su opasni i esti sluajevi, na primjer, da se legitimno dodijeljena mo zloupotrijebi, opet najbolje govore razliiti drutveni mehanizmi kojima se nastoji ograniiti nekontrolisana mo ili sprijeiti zloupotreba moi (da nastavnik ili policija ne prekorai ovlaenje). Antropoloki podaci pokazuju da ova tenja nije jednako zastupljena u razliitim drutvima i kulturama, te da je naroito izraena kod ljudi u takmiarskim drutvima, gdje je mo jedna od vrlina, kao i u porodici gdje postoji stroga hijerarhija moi. Agresivnost je motiv (nagon, potreba, crta linosti) to stoji iza agresivnog ponaanja, kojem je cilj nanoenje povrede (psihike ili fizike) ili unitenje nekog objekta (osobe, stvari). Agresivan postupak moe po intenzitetu da varira od zajedljive dosjetke (kojom se neko bocne), preko psovke, amara, pa sve do ubistva. Agresivnost moe biti verbalna i neverbalna, svjesna i nesvjesna. Moe biti neprijateljska agresivnost (cilj je unitenje protivnika) i instrumentalna (puko sredstvo da se postigne cilj). Bilo kako, agresivnost je uvijek neprijatna po onoga na koga je usmjerena i pogubna po grupu. Jo uvijek nema slaganja u pogledu prirode i porijekla ljudske agresivnosti. Prema tvorcu psihoanalize Frojdu i etologu Lorencu agresivnost nastaje spontano, ona je nasljedno programirana, instinktivna, a ne isprovocirana. Prema Banduri (vidi: lekcija 2, Uenje po modelu), agresija se ui posmatranjem i oponaanjem nasilnikog ponaanja modela. A po miljenju nekih teoretiara socijalnog uenja (na primjer, Dolarda i Milera), osujeena ponaanja (frustracija) uvijek dovode do javljanja agresivnosti (vidi: Psihologija, Lekcija 13, Frustracije i konflikti).

antisocijalno ponaanje
svako remetilako ponaanje koje je uprav ljeno protiv drutvenih normi i grupne kohezije, i koje teti kolektivu

Psihologija, lekcija 13, Frustracija i konflikti

54

FROM O BENIGNOJ I MALIGNOJ AGRESIVNOSTI From kritikuje i bioloke i sredinske teorije agresivnosti. po njemu, postoje dvije bitno razliite (po porijeklu i prirodi) vrste agresivnosti. Benigna agresivnost je odbrambena reakcija, uroeni impuls za napad kad su ugroeni ivotni interesi jedinke (izvor hrane, potomstvo, tjelesni integritet, teritorija itd.). ona je reaktivna, defanzivna, dobroudna i prolazna agresivnost, koja je nuna za opstanak vrste i jedinke. ona je bioloki prilagodljiva, izazvana je i nestaje onda kada se ukloni njen uzrok. cilj joj je uklanjanje prijetnje, tj. izvora osujeenosti. Zajednika je ivotinjama i ljudima. Maligna agresivnost je zloudna agresivnost, koja je specifina za ovjeka, nije genetski programirana, nije bioloki svrsishodna i nije u slubi ivota. To je tenja za razaranjem radi razaranja. ona nije izazvana nikakvom spoljanjom prijetnjom, ve unutranjom patolokom potrebom za destrukcijom. Njen cilj je strasno uivanje u okrutnosti i u unitavanju. Maligna agresivnost se ispoljava u dva osnovna oblika: nekrofilija (strast za ubijanjem i za unitavanjem radi unitavanja) i sadizam (strast za apsolutnom vlau nad drugim biima), kae From, (Anatomija ljudske destruktivnosti, 1984).

Zbog svog znaaja, pogubnih posljedica po drugog pojedinca i drutvo u cjelini, agresivnost je esta tema brojnih istraivanja u socijalnoj psihologiji. Socijalni psiholozi ele utvrditi koji situacioni inioci olakavaju i podstiu agresivnost. Utvreni su sljedei: konformizam (saobraavanje pojedinca s agresivnom grupom, s podivljalom ruljom, na primjer, na stadionu), anonimnost i podijeljena odgovornost (niko nije kriv, jer je agresija kolektivna, kao u ratu), udaljenost i obezlienost neprijatelja (navoenje projektila iz velike daljine na ciljeve koji se ne vide), mona propaganda koja pojaava negativne predrasude i indoktrinacija kojom je rtva agresije satanizovana (oni nijesu ljudi, ve monstrumi). U totalitarnom drutvu, gdje je stvorena klima lova na vjetice, smiljeno se podstie regresija pojedinca u smislu guenja empatije prema blinjem, gubitka individualnosti, line odgovornosti i uklanjanja moralnih zabrana i konica. Istovremeno, pozivom na hajku pojaavaju se slijepa poslunost, sadizam i destruktivnost.

Proindividualno ponaanje
Nasuprot ponaanju koje je orijentisano na druge, na zajednicu bilo u njenu korist (prosocijalno) ili protiv nje (antisocijalno ponaanje) ponaanje pojedinca moe biti usmjereno prevashodno na sebe samoga i na sopstvene potrebe i interese. Ali, vano je shvatiti da i ovo, proindividualno ponaanje, moe biti u skladu s drutvenim normama ili da se ostvaruje i uprkos, i protivno drutvenim normama. Bilo kako da se ostvaruju, i proindividualni oblici ponaanja u velikoj mjeri su pod uticajem socijalnih faktora.
proindividualno ponaanje
svaki vid ponaanja usmjeren prvenstveno na dobrobit jedinke, uprkos ili u skladu s drutvenim normama

55

Koliko e biti favorizovano proindividualno ponaanje, to zavisi od kulture. U naoj, zapadnoj kulturi podrazumijeva se da su sloboda, dobrobit i dostojanstvo individue na prvom mjestu, ali u drugim, istonim kulturama, meutim, naglasak je prevashodno na dobrobiti kolektiva. Takoe, u razliitim kulturama, u razliitom stepenu podstie se takmiarski odnos, to je jedan vid proindividualnog ponaanja, jer je cilj takmienja pobjeda pojedinca i uzdizanje nad drugima. Takmiarski odnos meu lanovima iste zajednice stvara loe odnose u grupi, poto pobjeda jednog pojedinca automatski znai poraz drugih, a to vodi izazivanju zavisti, ljubomore, mrnje i osvetoljubivosti kod gubitnika. Tako, recimo, ako se u srednjoj koli, isticanjem da e samo najuspjeniji moi da upiu poeljan fakultet, stvara izrazito rivalski odnos meu uenicima, loa atmosfera u odjeljenju, to e onda uticati na dezintegraciju razreda i loe meuline odnose uenika. Drugi, vjerovatno najpoznatiji vid proindividualnog ponaanja je egoistiko ponanje, u kojem pojedinac vodi rauna iskljuivo o svojim potrebama i sopstvenoj koristi. Osoba koja se ponaa na taj nain tei da ostvari svoje sebine ciljeve esto na bezobziran nain, ne obazirui se na druge ljude i njihove interese i osjeanja. Osoba koja je sebina, samoiva, razumljivo, nema pravih prijatelja, okolina je ne voli, a grupa izoluje. Kada se veina lanova grupe ponaa sebino, to onda dovodi do slabljenja grupne kohezije, kao i do dezintegracije i neefikasnosti grupe.
egoistian
koji tei da progura sop stvene interese na tetu drugih

asertivno ponaanje
samozatitno i prodorno ponaanje, gdje se pojedi nac aktivno i odluno bori za svoja prava i svoje ciljeve, ali na nenasilan, miroljubiv nain

Ali, nije svako proindividualno ponaanje ravo, tetno i protiv interesa grupe. O tome najbolje svjedoi asertivno ponaanje, a to znai zdravo borbeno ponaanje koje je usmjereno na samopotvrivanje, ali na jedan konstruktivan, pozitivan nain. Pojedinac koji se ponaa asertivno, ne samo to zna svoja prava, nego je i spreman da se za njih bori na miran ali odluan nain. Tipino asertivno ponaanje je kada osoba koja stoji u dugakom redu ne doputa padobrancu da se ubaci u red, ali to ini bez vike, psovanja i nasilja, ve na jedan kulturan i miran nain. U zapadnoj kulturi se smatra da isuvie pristojno, povueno ponaanje nije zdravo i zato se ljudima koji se tako ponaaju preporuuje asertivni trening, uvjebavanje prodornog, samosvjesnog ponaanja.

56

ta si nauio/nauila
KAKAV JE EFEKAT SOCIJALIZACIJE NA KOGNITIVNE PROCESE Nai saznajni procesi opaanje, uenje i pamenje nijesu nezavisni od procesa socijalizacije i socijalnih faktora. Naprotiv, upravo socijalni faktori odreuju ta emo lake, a ta tee opaziti u sredini. Opaanje je sloen proces koji zavisi od objektivno datih drai, ali i od mnogih drugih inilaca meu kojima su posebno vani socijalni inioci. Meu socijalnim iniocima presudna je uloga jezika. ta emo nauiti i zapamtiti, spontano ili namjerno, u velikoj mjeri zavisi i od naih drutvenih i kulturnih standarda, kao i od naeg sistema vrijednosti i interesovanja koji slue kao neka vrsta filtera u selekciji sadraja koji uimo i pamtimo. KAKO SOCIJALNI FAKTORI UTIU NA NAE MILJENJE I SUENJE Za miljenje i suenje vai da su po prirodi nezavisni, nepristrasni, zasnovani na razumu i kritikom preispitivanju injenica. Meutim, slino kao opaanje, tako i miljenje i suenje mogu biti u veoj ili manjoj mjeri pod uticajem razliitih socijalnih faktora. Meu socijalnim faktorima koji utiu na mijenjanje naeg miljenja i naih sudova posebno su znaajni: drugi ljudi, grupe kojima pojedinac pripada, razne vrste autoriteta ili naprosto, miljenje veine. Iz iroke grupe socio-psiholokih problema koji se bave pojavom direktnog ili indirektnog uticaja socijalnih faktora na miljenje i sudove pojedinca, posebno su vani oni u vezi sa: sugestijom, konformizmom i pokoravanjem autoritetu (poslunou). KAKAV JE UTICAJ SOCIJALIZACIJE NA NAE MOTIVE I PONAANJE Socijalni inioci (kultura, drutvo, grupa kojoj pojedinac pripada itd.) mogu uticati na javljanje razliitih tipova socijalnih ponaanja. Za neka tipove ponaanja kaemo da su prosocijalni, jer doprinose skladnim odnosima meu lanovima drutva. Takvi su, na primjer, afilijativni motiv i altruizam. Neki drugi oblici socijalnog ponaanja (npr. tenja za moi i agresivnost) oteavaju ivot, dovode do meusobnih konflikata, sukoba i dugorono vode razgraivanju zajednice. Takve oblike socijalnog ponaanja nazivamo antisocijalnim. Najzad, kulturni inioci mogu uzrokovati javljanje oblika proindividualnog ponaanja, kao to su, recimo, takmienje, egoistiko i asertivno ponaanje. Proindividualno je svako ponaanje koje je prvenstveno usmjereno na dobrobit same idividue, bilo da se ostvaruje u skladu ili uprkos drutvenim normama.

57

PITANJA ZA PONAVLJANJE I UTVRIVANJE GRADIVA

Na primjeru percepcije boje objasni ulogu jezika i uticaj socijalnih faktora na opaanje. Objasni pojavu perceptivne odbrane i perceptivne aktualizacije. Navedi osnovne vrste konformizma. Navedi neke od oblika prosocijalnog, antisocijalnog i proindividualnog ponaanja!

UPOTREBA ZNANJA I RAZVOJ KRITIKOG MILJENJA

Navedi argumente za stav da je pamenje prije rekonstrukcija nego reprodukcija prvobitnih utisaka. Objasni razliite uloge socijalnih faktora pri sugestiji, konformiranju i poslunosti. Objasni razliku izmeu spoljanjeg i unutranjeg konformizma. Da li je, po tvom miljenju, opravdana zabrinutost naunika povodom rezultata eksperimenta: Poslunost autoritetu? Povei uticaj socijalnih faktora s oblicima socijalnog ponaanja. Po tvom miljenju, kakve su posljedice na ponaanje pojedinca u uslovima liberalnog i socijalnog kapitalizma.

58

4. SOCIJALNI STAVOVI, PREDRASUDE I STEREOTIPI

to znai zauzeti stav i zato se ljudi meusobno spore elei, jedan drugome da dokau ispravnost vlastitog stava? to su stereotipi i kako se deava da prema nekim ljudima imamo formirano miljenje, a da ih zapravo jo nijesmo ni upoznali? ta su predrasude i zato se deava da prema nekim grupama imamo iskljuivo negativno, a prema drugim iskljuivo pozitivno miljenje? Da li se nekada o ovome zapita? U ovoj lekciji uie o stavovima, predrasudama i stereotipima. Saznae kako oni nastaju i kako utiu na nae miljenje, osjeanja i na nae ponaanje.

SAZNAE:

ta su stavovi i kakva je njihova uloga kako se stavovi formiraju i mijenjaju ta su predrasude i stereotipi i kako nastaju

POJAM STAVA, NJEGOVA SLOENOST I ULOGA U PONAANJU POJEDINCA

Svako od nas ima mnotvo razliitih stavova o koli, muzici, zatiti ivotne sredine, smrtnoj kazni, politikim partijama i sl. Mi se ne raamo sa stavovima, ve ih usvajamo u procesu socijalizacije, putem socijalnog uenja, od ljudi i grupa s kojima ivimo, ili putem medija. Meusobno, mi se moemo razlikovati u pogledu naih stavova. Neko je protivnik smrtne kazne ili smatra da je abortus opravdan, drugi imaju suprotne stavove. Nae ponaanje predvidivo je na osnovu naih stavova. Onaj koji se zalae za ravnopravnost polova nastoji da to i ostvari (podjela obaveza u kui bez obzira na tradicionalnu podjelu na muke i enske poslove). Razlike u stavovima mogu biti uzrok meusobnih sporova dvoje ljudi suprotnog stava mogu se dugo sporiti nastojei jedan drugome da dokau ispravnost vlastitog stava. I suprotno je esto, ljudi slinih stavova meusobno se udruuju i nastoje podraavati jedni druge. Samo saznanje da imamo stav kao to je stav nekog drugog (ko nam je vaan) moe nas ispuniti ponosom, kao to moemo osjetiti i bijes zbog injenice da drugi imaju stavove suprotne naima. Mnogi nai stavovi su neto to smatramo dijelom sebe. Napad na nae stavove moemo doivjeti kao napad na nau linost. Razvoj linosti velikim dijelom zapravo se i sastoji u formiranju novih ili mijenjanju ranijih stavova. Zbog takve svoje prirode stavovi utiu na sve nae mentalne funkcije, na opaanje, uenje, pamenje, na nae emocionalne reakcije i nae ponaanje. Za razumijevanje sloenog odnosa pojedinca prema drutvenim pojavama, ali i drugim ljudima, za objanjenje njegovih emotivnih reakcija i postupaka u razliitim drutvenim situacijama, vano je poznavati unutranje, dinamike dispozicije poput stavova, uvjerenja, predrasuda i stereotipa.

dinamika linosti
obuhvata probleme ovjekove motivacije

Uloga i vrste stavova

Pitanje stavova predstavlja jedan od najvanijih i najvie prouavanih problema savremene socijalne psihologije. Prije vie od sedam decenija poznati psiholog Olport je rekao, da je stav najneophodniji pojam u socijalnoj psihologiji. U savremenim drutvenim okolnostima utvrivanje stavova postalo je svakodnevna praksa. U emu je vanost i sve vea popularnost ispitivanja stavova ljudi?

Gordon Olport (eng. gordom allport) Psihologija, lekcija 15, Humanistike teorije linosti

60

Zainteresovanost istraivaa za stavove proizilazi iz injenice da stavovi imaju motivacionu ulogu, da usmjeravaju nae reakcije, pozitivno ili negativno, u odnosu na objekat stava. To znai da mnoge postupke koje ljudi poduzimaju u ivotu moemo razumjeti ako poznajemo njihove stavove, i obrnuto poznajui stavove, moemo predviati ponaanje ljudi (to je zapravo cilj svake nauke, ali i cilj, na primjer, politikih partija ili trgovakih lanaca). S razvojem linosti i s njenim ukljuivanjem u mnoge oblasti drutvenog ivota, ona zauzima sve vei broj stavova prema razliitim pitanjima: suprotnom polu, politici, tehnici, prirodi, ratu i miru, religiji, itd. Steeni stavovi imaju tendenciju da se odravaju (posebno se dugo odravaju stavovi koji konstituiu nae vrijednosti) i da tokom ivota utiu na nae mentalne funkcije, na opaanje, pamenje, miljenje, na nae emocionalne reakcije, na motivaciju i ponaanje. Istraivai koji ispituju stavove prema politikim pitanjima (npr. stav o ulasku zemlje u NATO), oekuju da e na osnovu takvih saznanja predvidjeti reakcije graana na odreene politike odluke, ili da e ak predvidjeti i rezultate izbora. Ispitivanje stavova potroaa, na primjer, prema ekolokim pitanjima moe opredijeliti reklamnu kampanju. U reklamiranju automobila, u posljednje vrijeme, vei se naglasak stavlja na tedljivost i ulogu automobila u ouvanju ivotne sredine nego na kvalitet samog proizvoda. Takav oblik reklamne kampanje rezultat je sve prisutnijeg stava ljudi o vanosti ouvanja ivotne sredine.
KOLIKO STAVOVI ZAPRAVO UTIU NA PONAANJE? Koliko stavovi utiu na nae opaanje, uenje i pamenje uili ste u prethodnoj lekciji. Kada je u pitanju ponaanje, u poetku se smatralo da postoji gotovo di rektan uticaj stava na ponaanje pojedinca, a kasnije kada su neka istraivanja dovela u pitanje tu vezu, poela se potcjenjivati njihova uloga. U jednom istrai vanju naunik La pjer (1934) proputovao je Sad s mladim kineskim parom i pos jetio 251 ugostiteljski objekat. U samo jednom objektu mlade Kineze odbili su da uslue. U istraivanju koje je naknadno sproveo vie od 90% vlasnika posjeenih objekata imalo je negativan stav prema Kinezima (izjavljivali su da bi odbili uslu iti Kineza u svom objektu). danas, novija istraivanja pokazuju da neki, veoma opti stavovi zbilja nemaju djelatan uticaj, ali da neki drugi, posebno konkretni i akcioni stavovi imaju veliki uticaj na ponaanje. recimo, ako neko ima pozitivan stav prema izborima, to jo uvijek ne znai da e i izai na izbore, ali ako ima sna an pozitivan stav prema odreenom politikom kandidatu, onda je velika vjero vatnoa da e izai na izbore. To je razlog to su mnoge drutvene institucije (od kole, crkve, preko politikih stranaka i privrednih preduzea, pa sve do vlade) za interesovane za utvrivanje socijalnih stavova. Na osnovu poznavanja politikih, vjerskih, etikih ili potroakih stavova ljudi, mogue je predviati, kontrolisati, pa ak i mijenjati njihovo ponaanje u eljenom smjeru.

61

Pojedinac u grupi, lekcija 3, Uticaj socijalnih faktora na opaanje, uenje i pamenje

Svako od nas ima mnotvo stavova. Neki nai stavovi su personalni/lini, a drugi su socijalni stavovi. Personalni stavovi imaju za objekat osobu ili pojavu koja je iskljuivo od linog znaaja (stav prema svojoj majci ili ocu, stav prema svom nastavniku; stav prema tome kako treba iskoristiti svoje slobodno vrijeme). Socijalni stavovi imaju za objekat optedrutvene pojave (ukljuujui i drutvene grupe) ili probleme (stav prema demokratiji, globalizaciji, korupciji, ulozi mladih u drutvu, odnosu meu polovima, Romima, osobama s HIV-om, puenju itd.).
MOGU LI SE UTVRDITI OSNOVNI SOCIJALNI STAVOVI? injenica je da pojedinac ima ogroman broj stavova iz razliitih oblasti drutve nog ivota, ali je jasno da se ti stavovi ne javljaju izolovano, ve su obino meu sobno manje ili vie povezani. To ne mora da znai da su svi stavovi jedne osobe meusobno potpuno usklaeni, ali je vjerovatno da osoba koja ima negativan stav prema ravnopravnosti polova, ne gleda blagonaklono ni na ravnopravnost drugih drutvenih grupa (na primjer, ravnopravnost roma u drutvu). polazei od tih injenica naunici su pokuali utvrditi osnovne socijalne stavove, tj. stavove za koje bi se moglo rei da stoje u osnovi svih drugih stavova. gilford je na osnovu faktorske analize, po analogiji s utvrivanjem osnovnih dimenzija spo sobnosti (vidi: gilfordov model strukture inteligencije) zakljuio da se svi socijalni stavovi mogu svesti na pet osnovnih dimenzija: liberalizam konzervativnost; religioznost areligioznost; humanitarizam nehumanitarizam; nacionalizam internacionalizam; evolucionalizam revolucionarnost. Tako kod osobe s izra enim liberalizmom sreemo povezane stavove: odobravanje kontrole raanja, zalaganje za mogunost razvoda braka, otvorenost za nove ideje. Kod osobe kod koje je razvijen drugi ekstrem ove dimenzije konzervativnost sreemo sasvim suprotne stavove: zalaganje protiv mogunosti abortusa i razvoda braka i okre nutost tradiciji.

Gilford Psihologija, lekcija 9, gilfordov model strukture inteligencije

Pojam i sloenost stava

Stav kao psiholoka kategorija jo uvijek nije jednako i jednoznano definisan. Olport navodi preko 20 razliitih definicija pojma stava. Iz ovih definicija, kao sutinsku odliku izdvaja da stav predstavlja neku vrstu tendencije (ili dispozicije) za reagovanje. Jednostavno reeno, stav je spremnost da na neku pojavu vrijednosno reagujemo, bilo pozitivno ili negativno. A neto ire i preciznije, moemo rei: Stav je mentalna dispozicija da se misli, osjea i postupa za ili protiv u odnosu na neki objekat (stvar, osobu, grupu, ideju, instituciju). On je socijalizacijom steen (ljudi se ne raaju s gotovim stavovima!) i relativno je trajan (tj. moe da se mijenja, ali ne ba lako).

62

KOJE ODREDNICE SU VANE ZA ODREIVANJE POJMA STAVA? Na osnovu brojnih definicija pojma stava kao najvanije njegove odrednice iz dvajaju se: da je steen u procesu socijalizacije; da poiva i da se ispoljava kroz znanje, emocije i ponaanje; da predstavlja predispoziciju za latentno i manifestno ponaanje; da je usmjeren prema sebi, drugim osobama, objektima i situacijama; da moe biti u manjem ili veem stepenu pozitivnog ili negativnog smjera; da relativno trajno odreuje dosljedno ponaanje osobe.

Psiholoku strukturu stava ine tri komponente: saznajna (znanje, uvjerenja i ocjene predmeta stava), emotivna (pozitivna ili negativna osjeanja u odnosu na predmet stava) i akciona (spremnost da se preduzme neka akcija u skladu sa stavom). Na primjer, stav osobe koja se zalae za ouvanje ivotne stedine poiva i ispoljava se kroz tri komponente. Takav stav ukljuuje odreena znanja i uvjerenje o vanosti zatite ivotne sredine, kao i ocjenu da je ivotna sredina ugroena. Dalje, takav stav ukljuuje odreene emotivne reakcije, npr. divljenja prirodi ili ljutnju u sluajevima kada se vidi da drugi ne vodi rauna o ivotnoj sredini. I konano, stav te osobe ukljuuje i njenu potrebu i spremnost da uestvuje u raznim vrstama akcija koje doprinose zatiti ivotne sredine, bilo da protestvuje ili da uestvuju u akcijama ienja prirode. Svaka od tri komponente stava moe biti u razliitom stepenu sloena, tj. kod razliitih osoba moe ukljuivati razliitu koliinu i vrstu znanja, emocija i tendencija reagovanja. Isto tako, tri komponente meusobno mogu biti u razliitom stepenu usklaene ili neusklaene.
KOMPONENTE STAVA
KOGNITIVNA KONPONENTA

EMOCIONALNA KOMPONENTA

KONATIVNA KOMPONENTA

ukljuuje znanje (moe biti od povrnog do kompleksnog; od fragmentarnog do detaljnog); pored znanja ukljuuje i sudove, pa i vrijednosne sudove (ocjene da je neto dobro, korisno ili tetno, ravo itd.) ukljuuju osjeanje prema objektu uz koji se vezuje stav (svia nam se ne svia nam se; volimo ne volimo itd.); mogu biti jednostavne i sloene (prijatnost neprijatnost; saosjeanje, divljenje, potovanje ...) sastoji se u potrebi (elji, motivu) da se neto uini u odnosu na objekat stava, da se to za ta se zalaemo zatiti, pomogne da se to podri., da se razvije , ili suprotno da se onemogui, sprijei, uniti.

Kod velikog broja ljudi moe se utvrditi stav prema istom objektu, ali se njihovi stavovi po strukturi meusobno mogu znaajno razlikovati. U odnosu na isti objekat jedna osoba moe zauzeti pozitivan, a druga negativan stav (moe biti za ili protiv). Ta osobina oznaava smjer, odnosno direkciju
63

stava. Nadalje, stavovi se meusobno razlikuju u odnosu na ekstremnost (intenzitet). Uz odreeni stav jedan pojedinac moe biti vrsto uvjeren, a drugi samo donekle. Stav, dakle, moe biti u razliitom stepenu pozitivan i u razliitom stepenu negativan. Dalje, stavovi se razlikuju u odnosu na dosljednost i vrstinu. Dosljedan je stav koji se ispoljava u svim situacijama na koje se odnosi, a vrst je onaj stav koji je otporan na promjene. I na kraju, stavovi se meusobno razlikuju u odnosu na dimenziju otvorenosti. Neke stavove otvoreno izraavamo, a druge drimo za sebe ili ih iznosimo samo u krugu najbliih prijatelja.
KAKO SE MJERE STAVOVI? Za mjerenje stavova koriste se tzv. skale stavova od kojih je najpoznatija Liker tova skala. U Likertovoj skali ispitaniku se nude odreene tvrdnje (stavke stava) i kategorije. Kategorije se kreu od potpuno negativnog stava, preko neutralnog, do potpuno pozitivnog stava (slaganja). Likertovom skalom mogue je utvrditi direkciju (+/) i ekstremnost stava (2; 1; 0; +1: +2). Na primjer:
STAVKE
Mladi imaju mogunost da zado volje svoja interesovanja Mladi su ravnopravni lanovi dru tva UOPTE SE NE SLAEM NE SLAEM SE NEODLUAN/ NEODLUNA SAM SLAEM SE POTPUNO SE SLAEM

1 1

2 2

3 3

4 4

5 5

NAIN FORMIRANJA I MIJENJANJA SOCIJALNIH STAVOVA

Za formiranje i mjenjanje stavova (a to znai i ponaanja), zainteresovane su mnoge drutvene institucije, organizacije i grupe. Politike partije nastoje privui birae. Nevladine organizacije pokuavaju da utiu na stavove graana o aktivnom uestvovanju u politikom i javnom ivotu. Ekoloke organizacije nastoje da utiu na stavove prema zagaenju ivotne sredine. Kompanije putem reklama utiu na obrazovanje pozitivnih stavova potroaa prema njihovim proizvodima. Putem medija neprestano smo izloeni eksplicitnim, ee i skrivenim porukama o tome kako treba da se ponaamo, ta treba da volimo, ta treba da mislimo o mnogim problemima (o zdravoj hrani, narkomaniji, seksu, obrazovanju, politici). Vano je da budemo svjesni tog uticaja i da kritiki preispitamo informacije kojima smo izloeni.
64

Formiranje stavova
Nijedna druga psiholoka osobina nije u tolikoj mjeri rezultat socijanog uticaja na pojedinca kao to su stavovi. Stavovi se formiraju u procesu socijalizacije, socijalnim uenjem, pod uticajem razliitih izvora i agenasa socijalizacije. Formiranje odreenog stava zavisi od grupe kojoj pojedinac pripada (porodica, vrnjaci, drutveni sloj, nacija), ali i od njegovog linog iskustva, obrazovanja i tipa linosti (manje obrazovane i podanike linosti su sklonije konzervativnim stavovima, kao i rasnim predrasudama). Veliki uticaj na formiranje stavova ima grupa. Mi pripadamo razliitim grupama, a svaka ima svoj sistem vrijednosti, svoje stavove i uvjerenja koja nastoji da prenese na svoje lanove. Uticaj grupe na stavove pojedinca ostvaruje se na vie naina. Prvo, grupa naglaava i javno istie stavove koji su za nju vani (poeljni), kao i stavove koji se smatraju neprihvatljivim. Nadalje, grupa vri izbor i filtrira informacije koje e doprinijeti do njenih lanove. Informacije koje su u skadu a prihvaenim stavovima grupe brzo se ire, dok se (one koje su suprotne) nastoje suzbiti, spreava se njihovo irenje u grupi. I na kraju, grupa daje podrku svojim lanovima da prihvate neke, a odbace druge stavove. Socijalna podrka grupe ostvaruje se na mnogo naina nagraivanjem ili kanjavanjem). I pojedinac, sa svoje strane, nastoji uskladiti svoje stavove sa stavovima grupe kojoj pripada. Znaaj grupe u ovom smislu nije teko prepoznati. Poznato je da suprunici, roditelji i djeca ili kolege na poslu, prijatelji, imaju veoma sline stavove po mnogim pitanjima. Za formiranje stava vane su i informacije o objektu stava. Iz iskustva vam je poznato, kada neko eli kod drugoga da formira ili izmijeni odreeni stav, na primjer, o puenju, on obino krene sa iznoenjem argumenata koji dokazuju logiku opravdanost stava (kae kako puai ee oboljevaju od nepuaa). Neki stavovi se zaista lako i relativno brzo obrazuju pod uticajem argumenata (posebno ako ti argumenti dolaze od nekog znaajnog autoriteta), ali se deava i suprotno. Deava se da, to se vie trudimo ponuditi novih argumenata, osoba se vie brani i vre ukopava u svom prvobitnom uvjerenju. svaki stav pored racionalne nuno sadri i emocionalnu, tj. iracionalnu komponentu (po kojoj se stav zapravo i razlikuje od uvjerenja), a ova, iracionalna komponenta stava, nije pod direktnim uticajem argumetata niti znanja. Predrasude (vrsta stava) posebno su rigidne i odupiru se svakom argumentu (o predrasudama e biti rijei kasnije).

Socijalizacija Pojedinac u gripi, lekcija 2, procesi, agensi i izvori socijalizacije

65

TA UTIE NA RIGIDNOST (ILI UPORNO ODRAVANJE) STAVA? pored injenica, da svaki stav sadri emocionalnu (iracionalnu) komponentu, na otpornost stava, prema Zvonareviu (1978.), utiu i sljedei faktori: Ve je reeno, naa percepcija nije vjerna kopija realnosti, ve je pod znaajnim uti
SELEKTIVNOST cajem socijalnih faktora, meu kojima je stav posebno vaan. Na primjer, navijai su PERCEPCIJE protnih timova isti dogaaj, faul na utakmici, vide i tumae sasvim razliito. To razliito

vienje onda ih uvjerava u ispravnost stava.

SELEKTIVNOST Slino je i s pamenjem. Mi bolje pamtimo i due zadravamo ono to je u skladu s PAMENJA naim stavovima, a skloni smo odmah zaboraviti ono to im protivurjei.

Ljudi nastoje izbjei osobe, dogaaje, injenice i sl., koje protivurjee njihovim stavo
IZBJEGAVANJE vima. Na primjer, pristalice neke politike partije ne ele ii na promocije suparnike UZAJAMNA PODRKA MENTALNA INERTNOST

stranke (ne ele da uju njihove argumente). Upravo kao to izbjegavamo susrete s ljudima koji imaju stavove suprotne naima, tako i teimo susretu s ljudima koji zastupaju stavove koji su slini naima. Pridravanje vlastitih, ve usvojenih stavova, za ovjeka ne predstavlja nikakav napor. Suprotno tome, promjena jednog stava podrazumijeva miijenjanje i mnogih drugih stavova, a to je ve ozbiljan mentalni napor (na koji ljudi nijesu spremni).

Neki autori ne bi se saglasili s ovim posljednjim faktorom, mentalna inertnost (kao karakteristika ovjeka). Suprotno tome, oni smatraju da je jedna od vanih ljud skih karakteristika upravo tenja za znanjem, za jasnoom, za istinom, za otkla njanjem kognitivnog nesklada i usklaivanjem svojih stavova. prema ovim auto rima, nove i injenice koje nijesu u skladu s naim prethodnim stavovima mogu imati motivaciono djejstvo i mogu uticati na promjenu stava. Novi podaci nee automatski izazvati promjenu, ali e pokrenuti proces reorganizacije (nesklad meu kognitivnim elementima izaziva kognitivni konflikt i djeluje motivaciono). prema tome, iako njihovo djelovanje nije apsolutno, nove informacije i injenice mogu imati znaajnu ulogu u formiranju i mijenjanju stavova (vidi: Festingerova teorija, u nastavku teksta).

U obrazovanju stava vanu ulogu imaju i crte, potrebe i interesovanja linosti. Oni objekti koji pomau zadovoljenje njegovih potreba, tenji i koji odgovaraju njegovim interesima (za mlade to su: filmovi, muzika, mobilni, kompjuteri) bie pozitivno vrednovani i prema njima e se formirati pozitivan stav, kao to e se prema objektima koji predstavljaju prepreke u zadovoljenju motiva formirati negativan stav.

66

Mijenjanje stavova
Jednom formirani stavovi teko se mijenjaju, ali se ipak mogu mijenjati i to pod uticajem istih onih faktora koji su doprinijeli njihovom formiranju. Koji stavovi e se tee, a koji lake mijenjati, zavisi od brojnih inilaca. Prije svega od povezanosti tog stava s drugim stavovima, od vanosti za linost, od jaine potreba u ijoj je funkciji, od sugestibilnosti osobe i sl.
TA SE MIJENJA KOD STAVA? Najea promjena stava je u intenzitetu. Ljudi najee mijenjaju svoje stavove od manje ekstremnog do vie ekstremnog zastupanja nekog stava, ili obrnuto. Na primjer, u mladosti imamo izrazito pozitivan stav prema rok muzici, a kasnije u zrelom dobu taj stav moe oslabiti, mada je i dalje pozitivan. Stavovi se mogu mijenjati i po smjeru (od pozitivnog stava u negativan, ili obrnuto). Tako, neko ko je u poetku kolovanja imao negativan stav prema matematici, moe tokom kolovanja odlino savladati ovaj predmet i izgraditi izrazito pozitivan stav prema njemu. ova druga promjena deava se znatno rjee.

Bazini stavovi (prema drutvu, religiji, porodici), kao i stavovi vezani za osnovne vrijednosti (sloboda, pravda, istina) ili oni optereeni afektima (stavovi prema djeci, suprotnom polu, svojoj naciji), najtee se mijenjaju. Neki drugi stavovi se mijenjaju obrazovanjem, pod uticajem novih informacija, odrastanjem, pod uticajem propagande i promjenom drutvenih i kulturnih grupa (preseljenje, ulazak u brak, upis na fakultet, stupanje na posao, odlazak u penziju, u inostranstvo na rad itd.). Kako je grupa jedan od osnovnih izvora formiranja, istovremeno je i jedan od osnovnih izvora mijenjanja stava. Jedan razlog promjene stava jeste promjena referentne grupe. Kada, recimo, dijete postane mladi/djevojka (tada mu je vanije ta misli i koje stavove zastupa grupa vrnjaka, a ne vie toliko porodica). Kada se mlad ovjek zaposli (referentna grupa su mu kolege na poslu), kada se oeni/uda, postane roditelj, kada ovjek promijeni politiku stranku i sl., tada pod uticajem nove grupe mijenja i svoje stavove. Neke grupe imaju vre norme i otvorenije trae od svojih lanova da prihvate njene stavove (na primjer, politika partija vie nego radna organizacija). Koliki e stvarno biti uticaj neke grupe na stavove pojedinca zavisi i od procjene vanosti pripadanja toj grupi (za nekoga je vanije da pripada grupi navijaa, a za drugoga grupi knjievnika), ali i od statusa u grupi (oni koji zauzimaju vii poloaj obino se vre pridravaju stavova grupe).

Referentna grupa Pojedinac u gripi, lekcija 6, Vrste grupa

67

Aov eksperiment Pojedinac u gripi, lekcija 3, Uticaj socijalnih faktora na miljenje i suenje pojedinca

S novim obavjetenjima (sa sticanjem novih saznanja, nalaenjem novih informacija o predmetu stava mijenja se njegova kognitivna komponenta, a time obino i itav stav). Ve je reeno, jedan od najeih naina uticaja na stavove sastoji se u nuenju novih informacija ili argumenata kojima se opravdava ili opovrgava ispravnost odreenog stava. To koriste mnogi, poev od roditelja i nastavnika, do politikih partija (kada organizuju miting ili politiki skup), i raznih organizacija (kada ele donijeti odluku koju bi trebalo svi, ili veina da prihvati). Istraivanja pokazuju da ljudi lake prihvataju stavove koji su im saopteni u prisustvi drugih ljudi (u grupi, u masi), nego kada su sami. Na politikim skupovima iznoenje odreenog stava obino je praeno javnom podrkom (aplauzom, odobravanjem, izraavanjem pozitivnih emocija) to sve skupa snano utie na konformiranje pojedinca sa stavovima grupe (vidi: Aov eksperiment). Grupna diskusija koristi se kao efikasan nain za prihvatanje odreenog stava. Istraivanja pokazuju da su ljudi spremniji da prihvate odreenu odluku (ili stav) u sluaju kada su uestvovali u njenom donoenju (kroz grupnu diskusiju, ili javnu raspravu), nego kada im je ona samo saoptena. Na prihvatanje stava utie i to ko nam te stavove saoptava. Mi procjenjujemo kompetentnost i vanost onoga ko zastupa neki stav, i na osnovu toga ga ili prihvatamo ili odbacujemo. Roditelji ili nastavnici, kada ele da promijene neko nae ponaanje i stav esto trae javno deklarisanje (da se javno, pred drugima obaveemo da se neemo vie tako ponaati). Istraivanja potvruju efikasnost ovog postupka. vre se odravaju stavovi koje su pojedinci javno pred drugima iznijeli ili zastupali. Kao to stavovi utiu na ponaanje, tako i ponaanje moe uticati na stavove. Kada se od pojedinaca trai da javno, pred drugima, suprotno svojim uvjerenjima, zastupa nove vrijednosti (na primjer, od biveg narkomana se trai da uestvuje u kampanji protiv narkomanije), da prihvati novu ulogu (na primjer, od biveg prestupnika se trai da pomae u sprjeavanju kriminala), da prihvati nova ponaanja (od uenika koji kri pravila kole trai se da bude redar na kolskoj priredbi). U svim tim sluajevima moe doi do stvarne (intimne) promjene stavova. Stavovi se mijenjaju kako bi bili saglasni ponaanju. To se dogaa kako bi se umanjila neprijatnost izazvana ponaanjem koje je suprotno vlastitim stavovima. Ovu pojavu unutranje promjene stava pod uticajem promjene u javnom ponaanju, vrlo ubjedljivo objanjava teorija saznajne nesaglasnosti (kognitivne disonance).

68

FESTINGEROVA TEORIJA KOGNITIVNE DISONANCIJE Festinger smatra da kod ovjeka postoji tenja za usklaenou. ova tenja ispolja va se nastojanjem da stavovi koje imamo budu meusobno usklaeni (ako imamo pozitivan stav prema demokratiji, ne moemo u isto vrijeme imati i pozitivan stav prema faizmu); da postupci ljudi budu meusobno usklaeni (onaj ko je marljiv u koli, trebalo bi da je marljiv i kod kue); da izmeu stavova i postupaka, takoe postoji sklad (da onaj koji ima negativan stav prema puenju, zaista i ne pui). pre ma Festingeru ovjek doivljava nelagodnost kada se pridrava logiki neusklae nih saznanja o objektu stava ili kada postoji nesklad izmeu uvjerenja i ponaanja u pogledu predmeta stava. U takvim situacijama se tei smanjenju ili otklanjanju nesklada (disonance). Za smanjenje disonance mogua su tri naina. ako uviamo da su nai postupci u neskladu s naim uvjerenjima, najjednostavnije je prekinuti s takvim postupcima (ako neki pua doe do uvjerenja da je puenje tetno, najjednostavniji nain ot klanjanja neprijatnosti jeste da prekine s puenjem). Mijenjanje pojedinih kognitiv nih elemenata je drugi nain otklanjanja disonancije. Na primjer, osoba koja pui, a zna da puenje izaziva rak plua, kako bi smanjila neprijatnost, poziva se na auto ritete koji kau da puenje ne izaziva rak, ili navodi kako mnogi ljekari i sami pue. Trei nain otklanjanja kognitivne disonancije jeste dodavanje novih kognitivnih elemenata. osoba koja pui i zna da je to tetno po njeno zdravlje, svoj postupak pravda drugim argumentima: da puenje smanjuje napetost, da je smiruje i da tako zapravo uva zdravlje.

Festingerova teorija ima veoma znaajne praktine posljedice, jer predstavlja dobru osnovu za razumijevanje mehanizama psiholoke manipulacije ljudima. Tako, ako uspijemo da navedemo pojedinca da se javno deklarie za odreenu akciju ili da joj se prikljui, mada ona protivurjei njegovim stavovima, kod njega e se stvoriti neprijatno stanje kognitivne disonance. Da bi izbjegao neprijatnost i ublaio postojei nesklad izmeu svog intimnog uvjerenja i javno iskazanog miljenja i/ili ponaanja, pojedinac je prisiljen da mijenja svoje stvarno, intimno miljenje u pravcu javno iznijetog (na primjer, neki intelektualac samo iz materijalnih razloga podri javno nekog kontroverznog biznismena ili politiara).

UZROCI NASTANKA I UTICAJ PREDRASUDA I STEREOTIPA NA PONAANJE POJEDINCA

Ljudi su bili na Mjesecu, izmislili pismo, umjetnost i napravili kompjutere. Ako je ita rezultat mentalne lijenjosti savremenog ovjeka, onda su to njegove predrasude i stereotipi. Najea teme predrasuda su: kakvi smo mi, a ka69

kvi su oni? Ue nas kako smo mi vrijedni, pametni i hrabri, a oni nepoteni, lijeni i opasni. Iz duhovitog i bogatog kataloga stereotipa moe saznati kako su koti i Piroanci krti, Italijani zavodnici, Crnogorci lijeni, Arapi teroristi, Kolumbijci mafijai itd. Iako bezazlene po nastanku, po posljedicama nijesu. Ogovaranje, ismijavanje, izolacija, progoni, ratovi, istrebljenje itd, inspiraciju esto nalaze upravo u njima. Kako je mogue objasniti da ovjek s takvim dostignuima racionalnog uma, istovremeno moe usvojiti i tako iracionalne i proizvoljne sadraje kakvi su predrasude i stereotipi.

Predrasude
U irem znaenju predrasuda je stav (tanije, vrsta stava) formiran na osnovu nedovoljno informacija, bez dovoljno promiljanja ili znanja. U ovom znaenju predrasude (predubjeenja), kao i stavovi, mogu biti i pozitivni i negativni, i mogu se odnositi na bilo koji objekat (osobu, ideju, pojavu). U znaenju u kojem se ee koristi predsrasuda je emocionalno obojen i prije svega negativan stav prema odreenoj grupi ljudi (Ne mogu da smislim Papuance!). Zbog svoje izrazito negativne, apriorne i emocionalne zasienosti neki autori ih s pravom i nazivaju patologijom stava. Rasne i etnike predrasude obino su negativno usmjerene prema odreenim drutveno marginalnim, manjinskim i nezatienim grupama (kao to su Romi, Jevreji, hendikepirani, homoseksualci, HIV-pozitivni, ene, stari, djeca i sl.) i nekritiki pozitivno prema svojoj grupi. Predrasude poivaju na stereotipima (o stereotipima, iroko rasprostranjenim generalizacijama o karakteristikama grupe ljudi, bie vie rijei kasnije). Postoji stereotip da su oni, Romi, neradni, ime se onda opravdava negativan stav (predrasuda) prema njima. I obrnuto, obino smo uvjereni, kako smo mi, istinoljubivi, vrijedni itd., pa je normalno da imamo negativno miljenje o onima koji to nijesu (koji nijesu radni). Ne mora svaki negativan stav prema odreenoj grupi ljudi biti predrasuda. Nije predrasuda negativan stav prema neo-nacistikim grupama i svim drugim fanatizovanim grupama sklonim nasilju i ugroavanju drugih ljudi. Ako je stav zasnovan na validnim injenicama, ako je potkrijepljen racionalnim argumentima, onda se ne radi o predrasudi.
stereotip
uproeno i pristrasno miljenje o karakteristika ma neke grupe ljudi

TO SU RASNE I ETNIKE PREDRASUDE? rasne i etnike predrasude su nekritiki prihvaeni, vsto ukorijenjeni i emocio nalno obojeni, negativni, stavovi i uvjerenja o drugim rasama i narodima, iroko rasprostranjeni u nekoj drutvenoj sredini. Takve su, recimo, predrasude: crnci su glupi, praznovjerni i lijenji, Turci su lukavi, okrutni i podmukli, Jevreji su uobraeni, tvrdice, pohlepni itd. ove predrasude mogu imati izuzetno dalekosene tetne po sljedice po pripadnike rase na koju se odnose. Jer, kada se neka rasa predrasudama proglasi za inferiornu, tetnu, tada se ljudi relativno lako pokreu na akciju kojoj je krajnji cilj izolovanje ili ak zatiranje pripadnika te opasne rase.
70

injenica je da u svakom drutvu, i u svakoj kulturi postoje grupe koje su rtva predrasuda i da je svako od nas, ma koliko se branili, manje ili vie sklon predrasudama. Pa odakle ovi zloudni sudovi o drugim ljudima i grupama u naim glavama? Socijalni psiholozi utvrdili su tri osnovna izvora predrasuda. Prvi je socijalizacija (o socijalizaciji vidi u prethodnoj lekciji). U procesu socijalizacije mi uimo ono to je karakteristino za nau kulturnu, a predrasude su esto dio naeg kulturnog nasljea. Svaka drutvena grupa je kroz svoj drutveno-istorijski razvoj ve formirala odreene vrijednosne sudove o drugim grupama (ko je dobar, a ko nije; ko su prijatelji, ko neprijatelji). Mi ove sudove uimo (kao i sve drugo to se ui), i nekritiki prihvatamo (od drugih ljudi, s televizije, iz filmova, asopisa, novina itd). Drugi izvor je u konformizmu (o konformizmu vidi u prethodnoj lekciji). Mi esto prihvatamo i prenosimo odreene vrijednosne sudove o raznim grupama (na primjer, viceve o plavuama ili Bosancima) ne zbog njihovog sadraja (koji je esto uvrjedljiv), ve zbog nae potrebe da budemo prihvaeni i slini drugima (da pripadamo grupi). I mnoge druge stvari koje su cool inimo iz ovog razloga. Trei uzrok su tzv. psiholoki faktori (njih naglaava psihodinamiki pristup). Psihodinamiki pristup teite stavlja na konkretnog pojedinca (na njegove psiholoke karakteristike, ili njegovo psiholoko stanje) koji u konkretnoj situaciji ispoljava, ili ne ispoljava predrasude prema pripadniku odreene drutvene grupe. U okviru ovog pristupa postoje dva objanjenja. Jedno stavlja naglasak na karakternu strukturu pojedinca. Psiholozi su utvrdili da su neke linosti mnogo vie sklone predrasudnom i krutom (crnobijelom) miljenju od drugih. U svojoj klasinoj studiji, Adorno (1950) je pokazao da autoritarne linosti, koje prihvataju faistiku ideologiju i antisemitizam, istovremeno lako prihvataju stereotipe i predrasude u odnosu na manjinske grupe (Jevreji, Crnci, Romi).
AUTORITARNA LINOST PREDVIDLJIVO PONAANJE! dan nakon to je Hitler doao na vlast u Njemakoj, direktor instituta za drutvena istraivanja u Frankfurtu preselio se u stan blizu eljeznike stanice. Za nekoliko dana on i veina njegovih saradnika iz instituta odselili su u vajcarsku. Kako to da su ti ljudi predvidjeli ta e se desiti, i na vrijeme preduzeli neke korake, u vrijeme kada je jo uvijek veina njemakih intelektualaca i Jevreja vjerovala da se katastrofa moe izbjei? razlog je u tome to su oni provodili istraivanja o politikim orijentacijama u Njemakoj i doli do zapanjujueg nalaza naime, dok se velika veina njemakih radnika na standardnim pitanjima izjanjavalo kao socijaldemokrate, na pitanjima koja su ih poticala da izraze, indirektno, neke svoje potisnute stavove i vrijednosne orijentacije, pokazalo se da su oni u visokom stepenu zapravo autoritarni. Zakljuak istraivanja bio je da e Hitler vjerovatno doi na vlast, i da u Njemakoj nee imati efikasnu opoziciju (prema. iber, i. 1984).
71

sklop linih osobina: oboava mo, potinjava se, eli da vlada drugima itd.

autoritarna linost

Frustracije i konflikti Psihologija, lekcija 13

Drugo stavlja naglasak na frustraciju osjeaj napetosti, uznemirenosti i nezadovoljstva usljed nemogunosti da se zadovolje potrebe, to dovodi do razliitih oblika neprilagoenog ponaanja, u prvom redu do agresivnosti i to najee do tzv. pomjerene agresivnosti (o frustraciji, agresivnosti i pomjerenoj agresivnosti vidi u udbeniku Psihologija). Naime, predrasuda, kao i stav, prije je tendencija ponaanja, a ne samo ponaanje. Neke linosti vie su sklone ispoljavanju predrasuda (na primjer, autoritarne linosti), ali veina ljudi ipak nema takve sklonosti. Neke situacije, meutim, kao to su: pad standarda, ekonomska kriza, nezaposlenost, siromatvo, osjeaj gubljenja perspektive itd., pogoduju masovnijem ispoljavanju predrasuda. Sva ova, meusobno povezana drutvena i psiholoka stanja, moemo oznaiti kao stanje krize i frustracije. Jedna od potreba ovjeka jeste da razumije uzrok situacije u kojoj se nalazi (da pronae krivca). to je krivac konkretniji, rjeenje je bolje! Istorija je, naalost, pokazala da u svakom drutvu postoje neki deurni krivci ili tzv. rtveni jarac. Tokom istorije u mnogim zemljama esta meta predrasuda i diskriminacija bili su Romi. Jedna od najveih rtava progona u istoriji ovjeanstva i najvea u Drugom svjetskom ratu jesu Jevreji. Oni su tragino stradali kao rtva militantnog antisemitizma, ija je krajnja posljedica bio genocid u kojem je ivot izgubilo est miliona pripadnika ovog naroda! Za ovo sistematsko, plansko i masovno unitavanje miliona Jevreja pod uticajem nacistike ideologije za koju je vezan antisemitizam, skovan je termin holokaust.
STUPNJEVI ISPOLJAVANJA RASNIH I ETNIKIH PREDRASUDA Sluei se olprtovom podjelom, stupnjevima ispoljavanja predrasuda, sve oblike ponaanja u vezi s predrasudama mogue je razvrstati u nekoliko hijerarhijskih kategorija. Svrstavanje, ocjenjivanje i ogovaranje po principu mi/oni predstavlja ve prilino jasan znak predrasude. Mi smo obino: radni, pametni, hrabri, a oni su, u povje renju: lijeni, glupi, nepoteni i slino. ak i neki vicevi i ale koje rado prepriava nose takvu poruku. Izbjegavanje se ispoljava u stvaranju socijalne distance prema pripadnicima grupe na koju su usmjerene predrasude. Moe imati oblik pojedinanog izbjega IZBJEGAVANJE vanja pripadnika te grupe do neodobravanja druenja i braka. U ovom drugom smislu izbjegavanje moe da bude i norma (od grupe oekivano ponaanje). Diskriminacija pripadnika odreene grupe dovodi u nepovoljan poloaj od ko DISKRIMINACIJA lovanja, preko zaposlenja do mogunosti stanovanja u odreenom kraju i sl. Maltretiranje, zabrana ulaska u lokale i sl., zasnovano je na injenici da neko pri FIZIKI NAPAD pada nekoj grupi (rasnoj, vjerskoj, jezikoj i sl.) esto je posljednja stepenica koja vodi do posljednjeg stupnja, odnosno do irih ljudskih i istorijskih tragedija. Istrebljenje se oituje u linu, progonu, genocidu, odnosno pokuaju fizikog ISTREBLJENJE istrebljenja cijelog naroda. OCJENJIVANJE OGOVARANJE

72

U suzbijanju predrasuda vanu ulogu imaju dobri zakoni, demokratsko vaspitanje, mediji i lini kontakti izmeu grupa optereenih predrasudama. Neka istraivanja pokazuju da je osnov za smanjenje predrasuda prema drugim, neprijateljskim narodima kontakt s njima (Pettigrew, 1998). Jedno istraivanje, recimo, pokazuje da su Grci koji su imali ee kontakte s Muslimanima u Grkoj imali i manje negativne stavove prema njima. Po tzv. kontakt hipotezi zajedniko ivljenje pripadnika razliitih (socijalnih, etnikih, vjerskih) grupa dovee, pod specifinim uslovima, do smanjenja predrasuda, stereotipa i socijalne distance, te e njihovi odnosi postati prisniji i bolji. Naravno, to vai samo pod odrenim uslovima, a to je da su: odnosi meu lanovima grupa brojni, saradniki, ravnopravni i kvalitetni. Konkretno to znai da pripadnici razliitih sukobljenih grupa stanuju u istom kvartu, drue se i komijski se pomau, rade na istom poslu, uestvuju na zajednikim izborima, svetkovinama, proslavama i akcijama (za unapreenje svoje okoline, za izgradnju bolnice i sl.).
KAKO SU SLABILE PREDRASUDE PREMA CRNCIMA U SAD? rasne predrasude prema crncima u Sad, koje su bile prilino snane polovinom prolog vijeka, znatno su se smanjile za poslednjih 67 decenija, kako pokazuju rezultati istraivanja. Tako, zajedniko kolovanje crne i bijele djece prihvatalo je 40ih godina 20. vijeka svega 30% amerikanaca, a danas prihvata preko 90%! Za tim, 60ih godina 20. vijeka gotovo 80% bijelih amerikanaca izjasnilo se da bi se preselili ako bi u njihovom susjedstvu prevladali crnci, a trideset godina kasnije, to izjavljuje tek neto vie od 20%! Najzad, to je vrlo pouzdan znak smanjivanja negativnih predrasuda, godine 1992. u Sad ima etiri puta vie rasno mjeovitih brakova nego 1970. godine!

Stereotipi
Dok su predrasude emocionalno obojene, kod stereotipa je dominantna saznajna komponenta stava. Lipman, tvorac ovog pojma, kae stereotipi su slike u naim glavama, apriori formirane ideje (kliei) o pojavama, dogaajima i ljudima koji nas okruuju.
STEREOTIPI SE OBRAZUJU! Stereotipi se obrazuju jo u djetinjstvu kao rezultat nekritike generalizacije ogranie nog iskustva i saobraavanja miljenju veine, a pod uticajem porodinog vaspitanja. o svijetu su nam govorili prije nego smo ga vidjeli. o veini stvari imamo predstavu prije nego ih iskusimo, kae Lipman. Stereotipi se teko mijenjaju, jer su nastali rano, pa se uzimaju zdravo za gotovo. Zatim, oni utiu na nae selektivno opaanje i pa menje (vidimo i pamtimo ono to je u skladu s naim mentalnim klieima) i najzad, povezani su s mnogim drugim naim stavovima, predrasudama i vrijednostima.

73

Sibirska hladnoa, kotska krtost, njemaka temeljnost, vajcarska preciznost samo su neki od brojnih kliea koje tokom odrastanja (od roditelja, vrnjaka, nastavnika itd.) nekritiki, bez mnogo razmiljanja, preuzimamo, koji nam onda omoguuju da imamo relativno jednostavnu i konzistentnu sliku svijeta, da na osnovu njih sudimo o ljudima i kulturama koje zapravo i ne poznajemo. Kada, uje da e predavanje odrati poznati naunik, stereotip ti govori da to mora biti neki stariji, strog, proelav ovjek s naoarima. Kada sazna da u tvoje odjeljenje dolazi novi uenik, Rom, tvoj stereotip ti kae kako e vjerovatno biti problema s redovnim dolaenjem na asove, s uenjem, disciplinom itd. Ove slike o drugim ljudima i kulturama, slue nam da se lake snalazimo u raznovrsnom svijetu, ali nas istovremeno sprjeavaju da svijet vidimo onakvim kakav on stvarno (objektivno) jeste. Protiv stereotipa se bori kada sebi postavi pitanje: da li su ba svi Njemci vrijedni; zar meu kotima nema vrijednih ljudi, a meu Njemcima tedljivih i sl. Prema jednom tumaenju stereotipi su prosto pretjerane generalizacije. One su izraz potrebe ovjeka da spoljanji svijet pojednostavi, da ga uini dosljednim (konzistentnim) i predvidivim. U svakodnevnom ivotu mi se obino ne trudimo da upoznajemo svakog konkretnog pojedinca (na primjer, konkretnog Roma), nego o njemu sudimo na osnovu njegove romske pripadnosti. A karakteristke pripadnosti velikim dijelom ve su nam date kroz postojee norme kulturne sredine u kojoj ivimo. Jednostavno reeno, ovjek stvara stereotipe, smatraju kognitivsti, ne zato to je neprijateljski raspoloen prema nekoj grupi, nego zato to je kognitivna tvrdica, odnosno to tedljivo raspolae sa svojim saznajnim procesima. Ali, ovi psiholozi zanemaraju mnoge druge motive i procese koji takoe mogu uestvovati u nastanku i odravanju stereotipa.
ETNOLOKA, FILOZOFSKA I PSIHOLOKA DEFINICIJA STEREOTIPA Etnolog Herman Bauzinger (1988) kae: Stereotipi su nekritika uoptavanja koja su nedostupna provjeri i relativno otporna na promjene. Stereotip je nauni pojam za nenauni stav. Filozof Leek Kolakovski (2005): Stereotipi su sponatno uobliena, kvaziempirijska uoptavanja koja se ne daju korigovati kasnijim isku stvima. a socijalni psiholog Bora Kuzmanovi (1992) definie stereotip kao e matsku i krutu predstavu o osobinama i linosti pripadnika neke grupe, koja se kruto prenosi i primjenjuje na sve pojedince iz grupe.

generalizacija uoptavanje, donoenje suda na osnovu nedovoljno informacija

74

U drugom znaenju (etniki stereotipi), koji se ee koristi u svakodnevnom govoru i socijalnoj psihologiji pod stereotipijama podrazumijevamo relativno uproeno i rigidno svatanje o karakteristikama pripadnika odreene grupe (etnike, vjerske itd.). Prema ovom shvatanju stereotipi su ukalupljene predstave, klietirana shvatanja o pripadnicima neke socijalne (etnike, vjerske, seksualne ili rasne) grupe koja su u datom drutvu iroko rasprostranjena, teko se mijenjaju, a stiu se tokom socijalizacije.
KOJI SU NAJEI RASNI, ETNIKI, PROFESIONALNI I POLNI STEREOTIPI? Stereotipi o svojoj grupi (rasnoj, etnikoj), po pravilu, pozitivni su (Mi smo ple meniti, hrabri, kulturni), a o drugima su negativni (plaljivi, glupi). Tako se kae romi su veseli, neobrazovani, skloni krai, indijanci su hrabri, primitivni i surovi. Za Slovence se kae da su vrijedni, a za Engleze da su hladni. a o pojedinim profesijama: policajci su glupi, profesori su rasijani, pedantni, pjesnici su preosjetlji vi, nepraktini itd. U patrijarhalnoj kulturi esti su polni i strarosni stereotipi: ene su njene, glupe, a mukarci su grubi, pametni i Stariji je uvijek mudriji.

U meugrupnim odnosima stereotipi odreuju sliku nas i sliku njih, pri emu smo mi obino izvor vrlina, a oni mogu biti sve suprotno nama (nasilni, koristoljubivi, glupi, primitivni, neobrazovani, krti, oholi itd.). Nai sudovi o pojedincima za koje samo znamo da su pripadnici odreenih socijalnih (nacionalnih, religijskih itd.) grupa, pod velikim su uticajem krajnje uproenog miljenja o toj grupi. Mi ne posmatramo pa onda zaljuujemo o dogaajima, ljudima i pojavama, ve imamo gotove pojmove, stereotipe koje je naa kultura stvorila o tim ljudima i pojavama, pa ih kao takve onda i opaamo. Na primjer, pojedinac sa stereotipom (Romi su neradni!) ne koristi dostupne informacije kako bi odredio odreenu situaciju, ve situaciju (Rom koji isti ulicu) tumai na osnovu ve formiranog miljenja o njoj (ne smeta mu da Roma koji isti ulicu i dalje vidi kao neradnog). Mi informacijama dajemo znaenje posredstvom naih ve usvojenih vjerovanja, stereotipnih shvatanja. Vano je shvatiti da se ove slike u glavama znatno razlikuju od dijela stvarnog svijeta koji prikazuju. Mi spoljanji svijet saznajemo posredno, posredstvom naih pojmova, predstava, konstrukata, koji se esto brkaju sa stvarnou. Stvarnost vidimo kroz obojene naoari sastavljene od odreenih stereotipa i uvjerenja.

75

KOJE SU OSNOVNE FUNKCIJE STEREOTIPA? Stereotipi zadovoljavaju mnoge nae potrebe (za ekonominim saznanjem, za si gurnou, za orijentacijom, za samopotovanjem, za identitetom, za smislom itd.) i zato su vrlo vrsti i otporni na injenice koje ih demantuju. oigledno je da se stereotipi tako ilavo odravaju upravo zato to imaju vie funkcija.
KOGNITIVNA FUNKCIJA UVRIVANJE I ODBRANA SLIKE SVIJETA I SAMOPOTOVANJA

SOCIJALNA FUNKCIJA ODBRANE GRUPNOG IDENTITETA

FUNKCIJA RACIONALIZACIJE

ovjek ima potrebu da pojave sloene stvarnosti, zarad lakeg upoznavanja i utede energije, uprosti i svede na neke tipske ka rakteristike, po cijenu iskrivljavanja stvarnosti. Stereotipi imaju i ulogu odbrane nae slike svijeta, nae tradicije i samopotovanja (zato je napad na neki na vaan stereotip nekad poput smaka svijeta). Stereotipi imaju ulogu da povuku granicu mi oni, da homog enizuju vlastitu grupu i da izgrade grupni (nacionalni, vjerski ili profesionalni) identitet. Oni pomau da se pojedinac lake iden tifikuje sa svojom grupom (kojom se ponosi) i da se distancira od drugih. Oni imaju funkciju racionalizacije, opravdanja naih neprihvatljivih postupaka putem pretvaranja naih pravih, a niskih motiva u tobo visoke.

Svako od nas, ma koliko se branio, podloan je stereotipima. Tendencije klasifikovanja, generalizacije, uproavanja, zakljuivanja na osnovu nedovoljnih informacija itd., do odreene mjere neizbjene su karakteristike ljudskog miljenja i prosuivanja. Zato, ako se ne moemo u potpunosti osloboditi stereotipa, moemo biti svjesniji njihovog postojanja, posebno, njihove zloudne uloge, i moemo se boriti protiv njih. Protiv stereotipa i predrasuda se bori kada o svakoj konkretnoj situaciji (ili o svakom konkretnom ovjeku), objektivno, racionalno i kritiki promilja. Sibir je hladan, ali i tamo postoji ljeto! vajcarci su napravili sat, i dokazali se kao precizni, ali da li su ba svi vajcaraci precizni? Neki Romi zaista prose, ali razmisli, da li je to zbog toga to su neradni, ili to nemaju priliku da ive drugaijim ivotom.

76

ta si nauio/nauila
TA SU STAVOVI I KAKVA JE NJIHOVA ULOGA Stav je spremnost da na neku pojavu vrijednosno reagujemo, bilo pozitivno ili negativno. On je socijalizacijom steen (nauen) i relativno je trajan. Psiholoku strukturu stava ine tri komponente: saznajna (znanje, uvjerenja i ocjene predmeta stava), emotivna (pozitivna ili negativna osjeanja u odnosu na predmet stava) i akcionu (spremnost da se preduzme neka akcija u skladu sa stavom). Zainteresovanost istraivaa za stavove proizilazi iz injenice da stavovi imaju motivacionu ulogu, da usmjeravaju nae reakcije, pozitivno ili negativno, u odnosu na objekat stava. To znai da mnoge postupke koje ljudi poduzimaju u ivotu moemo razumjeti ako poznajemo njihove stavove, i obrnuto poznajui stavove, moemo predviati ponaanje ljudi (to je zapravo cilj svake nauke, ali i cilj politikih partija ili trgovakih lanaca). KAKO SE STAVOVI FORMIRAJU I MIJENJAJU Nijedna druga psiholoka osobina nije u tolikoj mjeri rezultat socijanog uticaja na pojedinca kao to su stavovi. Stavovi se formiraju u procesu socijalizacije, socijalnim uenjem, pod uticajem razliitih izvora i agenasa socijalizacije. Formiranje odreenog stava zavisi od grupe kojoj pojedinac pripada (porodica, vrnjaci, drutveni sloj, nacija), ali i od njegovog linog iskustva, obrazovanja i tipa linosti (na primjer, manje obrazovane i podanike linosti su sklonije konzervativnim stavovima, kao i rasnim predrasudama). Jednom formirani stavovi teko se mijenjaju, ali se ipak mogu mijenjati i to pod uticajem istih onih faktora koji su doprinijeli njihovom formiranju. Koji stavovi e se tee, a koji lake mijenjati, to zavisi od brojnih inilaca. Prije svega od povezanosti tog stava s drugim stavovima, od vanosti za linost, od jaine potreba u ijoj je funkciji, od sugestibilnosti osobe i sl. TA SU PREDRASUDE I STEREOTIPI I KAKO NASTAJU U znaenju u kojem se ee koristi predrasuda je emocionalno obojen i, prije svega, negativan stav prema odreenoj grupi ljudi. Zbog svoje izrazito negativne, apriorne i emocionalne zasienosti neki autori ih s pravom nazivaju patologijom stava. Dok su predrasude emocionalno obojene, kod stereotipa je dominantna saznajna komponenta stava. Lipman, tvorac ovog pojma, kae stereotipi su slike u naim glavama, apriori formirane ideje (kliei) o pojavama, dogaajima i ljudima koji nas okruuju. Najee teme predrasuda su: kakvi smo mi, a kakvi su oni? Ue nas kako smo mi vrijedni, pametni
77

i hrabri, a oni nepoteni, lijeni i opasni. Iz duhovitog i bogatog kataloga stereotipa moe saznati kako su koti i Piroanci krti, Italijani zavodnici, Crnogorci lijeni, Arapi teroristi, Kolumbijci mafijai itd. Iako bezazlene po nastanku, po posljedicama nijesu. Ogovaranje, ismijavanje, izolacija, progoni, ratovi, istrebljenje itd, inspiraciju esto nalaze upravo u njima.

PITANJA ZA PONAVLJANJE I UTVRIVANJE GRADIVA

Objasni ta je stav i koje su njegove tri komponente. Objasni kako se formiraju stavovi. Koji inioci doprinose mijenjanju stavova? Objasni teoriju kognitvne disonance. ta su predrasude i koja je njihova uloga? Navedi neke vrste stereotipa i objasni njihov nastanak.

UPOTREBA ZNANJA I RAZVOJ KRITIKOG MILJENJA

Zato su mnogi naunici, ali i privrednici i politiari zainteresovani za prouavanje stavova? Navedi dokaze da stavovi utiu na ponaanje. Objasni pojavu otpornosti stava na promjenu. ta ti misli koliko su predrasude povezane s odreenim tipom linosti? Kako i na koji nain bi pokuao da razbije seksistike predrasude kod svojih drugova? Po tvom iskustvu da li su stereotipi uvijek pogreni?

78

5. VRIJEDNOSTI I MORAL
ta su vrijednosti? Kako bi izgledao ljudski ivot kada nita ne bi imalo vrijednost? Koje su osnovne ljudske vrijednosti i do koje mjere je ovjek spreman da ih brani? Jesu li vrijednosti apsolutne i nepromjenljive ili su relativne i podlijeu promjenama? ta je moral, ta su moralne norme i kakva je njihova uloga u drutvu? Da li se nekada zapita? U ovoj lekciji saznae i ta je moralno prosuivanje, kako se razvija i od ega zavisi. Upoznae dvije uticajne teorije moralnog razvoja Pijaeovu i Kolbergovu. Nauie da pravi korisnu razliku izmeu dva principijelno razliita tipa morala heteronomnog i autonomnog!

SAZNAE:

ta su vrijednosti, kako nastaju i kako se mijenjaju ta je moral i koje su faze u razvoju moralnog suenja

VRIJEDNOSTI
Svako od nas ima neke vrijednosti, ono to najvie cijeni u ivotu. Za nekog ovjeka najvea vrijednost moe biti prijateljstvo. Za drugoga to mogu biti novac ili mo. Od vrijednosti koje zastupamo zavise i nai ciljevi, ono za ta se zalaemo i emu u ivotu teimo. U psihologiji, pojmom vrijednosti oznaava se najoptije vjerovanje, ideja o tome to je vrijedno, poeljno, korisno (na primjer, prijateljstvo, pravda, sloboda, ljubav, mo itd.) i to bi trebalo da bude cilj ljudskih napora (pozitivna vrijednost), odnosno to je nepoeljno i nedopustivo (negativna vrijednost). Vrijednosti mogu biti individualne (ono to odreeni pojedinac cijeni i emu tei), ili drutvene kulturne, grupne. Vrijednosti su rezultat socijalnog uenja, i pod snanim su uticajem drutvene grupe kojoj pojedinac pripada. Izmeu vrijednosti odreene drutvene grupe (drutvenih vrijednosti) i individualnih vrijednosti njenih pripadnika postoji znaajno slaganje.

to su vrijednosti i odakle potiu?

Vrijednosti moemo odrediti kao ideje odreene drutvene grupe ili pojedinca o tome to je vrijedno (poeljno), a to onda utie na izbor ciljeva kojima se tei i naina njihovog ostvarenja. Kao i stavovi, vrijednosti su dispozicije ponaanja, one usmjeravaju, motiviu i orijentiu nae miljenje, osjeanja i ponaanje. U poreenju sa stavovima vrijednosti su optije, trajnije i ire dispozicije (uz pojedine vrijednosti obino je povezan vei broj srodnih stavova), pa su time i pouzdanije za predvianje neijeg ponaanja. Vei broj povezanih vrijednosti integriu se u sistem vrijednosti. Prema Olportu, vrijednosti su centralne dispozicije u strukturi linosti svakog pojedinca. Prema njegovoj teoriji, razliiti ljudi imaju razliite centralne vrijednosti koje daju smisao njihovom ivotu i koje ih snano i trajno pokreu na odreene aktivnosti (vidi: Olportova teorija linosti). Da bi se utvrdilo koje vrijednosti pokreu i usmjeravaju odreenog pojedninca, Olport je s Linzijem i Vernonom konstruisao skalu za mjerenje vrijednosti (Olport Vernon Linzijeva skala vrijednosti).

Olportova teorija linosti Psihologija, lekcija 15, Humanistike teorije linosti

80

KOJE SU OSNOVNE VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE OVJEKA? Budui da postoji ogroman broj apstraktnih ideja (vrijednosti) koje mogu orijentisa ti i usmjeravati ponaanje pojedinca, psiholozi su pokuali da ih svedu na manji broj, na osnovne vrijednosne orijentacije ovjeka. Najpoznatiji pokuaj ove vrste u psiho logiji je olportov. olport je (1961. g.) na osnovu prengerove tipologije vrijednosti izdvojio est osnovnih vrijednosnih orijentacija ovjeka: ekonomsku orijentaciju (dominantna vrijednost je novac); socijalnu orijentaciju (osnovna vrijednost je ovjek); politiku orijentaciju (osnovna vrijednost je mo); estetsku orijentaciju (osnovna vrijednost je ljepota, sklad); teorijsku orijentaciju (osnovna vrijednost je istina, istinoljubivost); religijsku orijentaciju (gdje je osnovna vrijednost bog, bo ansko). po pravilu, kod svakog ovjeka mogue je utvrditi jednu ili vie ovih vrije dnosnih orijentacija. opirnije o tipovima vrijednosti vidi u udbeniku psihologija.

est vrijednosti est tipova linosti Psihologija, lekcija 22, Stavovi, predrasude i vrijednosti

Opte ideje (sloboda, pravda, jednakost itd.) koje smatramo dijelom sebe (dijelom svoje linosti) i koji snano orijentiu i usmjeravaju nae ponaanje nijesu toliko rezultat naih linih procjena o tome ta je ispravno, pravedno, vrijedno, a ta nije (mada se tokom ivota, posebno u mladosti, esto i dugo preispitujemo). One su prije drutveni proizvodi (proizvodi kulture i drutva u kojem ivimo) koje uimo i postepeno preuzimamo (internalizujemo), i koje onda koristimo kao sopstvene kriterijume za vrjednovanje tueg i usmjeravanje vlastitog ponaanja. Dakle, internalizacija (unoenje neega u nau linost) jeste osnovni mehanizam kojim vrijednosti iz spoljanjeg svijeta, od roditelja, drutva itd., svaki pojedinac preuzima i prihvata kao svoje.

81

IDIVIDUALNE VRIJEDNOSTI U RAZLIITIM KULTURAMA psiholog varc (S. Schwartcz, 1994) na osnovu istraivanja na uiteljima i studentima iz 54 zemlje utvrdio je 10 tipova individualnih vrijednosti. Svaki od utvrenih tipova vrijednosti sadri vei broj specifinih vrijednosti i oznaava jedan motivacioni cilj.
TIP VRIJEDNOSTI I MOTIVACIONI CILJ SPECIFINE VRIJEDNOSTI

Drutvena mo, bogatstvo, drutveni ugled, au toritet, ouvanje slike o sebi i drutvu... Samopotovanje, ambicioznost, uticajnost, spo sobnost, inteligencija, uspjenost... Zadovoljstvo, uivanje u ivotu... Uzbudljiv ivot, raznovrsnost ivota, odvanost... Sloboda, kreativnost, privatnost, samostalnost, nezavisnost, znatielja... Jednakost, mir u svijetu, jedinstvo s prirodom, UNIVERZALIZAM: razumijevanje, potovanje, prih drutvena pravda, tolerancija, zatita ivotne sre vatanje i zatita dobrobiti svih ljudi i prirode dine... DOBROTA: ouvanje i unaprjeenje dobrobiti ljudi Prijateljstvo, odanost, iskrenost, odgovornost, po s kojima je pojedinac u estom linom kontaktu tovanje drugoga... TRADICIJA: potovanje, prihvatanje i odravanje Potovanje tradicije, skromnost, poniznost, po obiaja i ideja tradicionalne kulture ili religije kojoj bonost... pojedinac pripada KONFORMIZAM: suzdravanje od akcija, namjera i sk Pristojnost, samodisciplina, potovanje roditelja i lonosti koje bi mogle naruiti drutvena oekivanja starijih, poslunost.. i norme SIGURNOST: sklad, stabilnost i sigurnost unutar dru Osjeaj pripadnosti, drutveni poredak, nacio tva, meuljudskih odnosa i samog pojedinca nalna sigurnost, zdravlje... autor je dokazao postojanje ovih 10 vrijednosti u razliitim kulturama (naziva ih univerzalnim vrijednostima). razlike mogu postojati, smatra autor, samo u relativnoj vanosti koju pojedinac ili odreena grupa pridaje odreenim vrijednostima (dakle u hijerarhiji vrijednosti), ali ne i u sadraju. Na osnovu istraivanja u 13 zemalja (u 13 razliitih kultura) autor je utvrdio prosjenu hijerarhiju vrijednosti prema kojoj su vrijednosti rangirane na sljedei nain: 1. dobrota; 2. nezavisnost; 3. univerzalizam; 4. sigurnost; 5. konformizam; 6. postignue; 7. hedonizam; 8. stimulacija; 9. tradicija; 10. mo. dalja istraivanja su pokazala da neke kulture, kao afrika, bitnije odstupaju od prosjene hijerarhije vrijednosti; da ima izvjesnih razlika s obzirom na profesiju i uzrast ispitanika (da se razlikuje hijerarhija vrijednosti kod mladih i odraslih ispi tanika; kod ispitanika pripadnika razliitih profesionalnih grupa) itd.

MO: drutveni status i presti, kontrola i dominacija nad pojedincima i materijalnim dobrima POSTIGNUE: ostvarivanje linog uspjeha u skladu s drutvenim standardima HEDONIZAM: zadovoljavanje elja i potreba STIMULACIJA: uzbuenje, novost, izazovi u ivotu NEZAVISNOST: sloboda misli i djela, kreativnost, istraivanje novog

U svakoj kulturi i drutvu, u svakoj epohi, odreeni obrasci ponaanja i ljudski kvaliteti visoko se cijene, smatraju se poeljnim i korisnim, a neki drugi ne. U savremenoj zapadnoj kulturi sloboda, pravda, jednakost, znanje
82

predstavljaju neke od najviih ljudskih vrijednosti, kojima je mnogo toga podreeno (materijalna dobra, zadovoljstvo, korist). U nekim drugim kulturama raspored vrijednosti moe biti neto drugaiji.
KAKO SE OBJANJAVAJU RAZLIKE U KULTURNIM VRIJEDNOSTIMA? Meu kulturama postoje odreene razlike u shvatanju vrijednosti i u konkretnoj hijerarhiji vrijednosti. i to nije sporno. postoje, meutim, dva krajnja stanovita filozofa i naunika kada je rije o tumaenju ovih razlika. prema relativistima, ne postoje univerzalne, nepromjenljive vrijednosti, ve svaka kultura ima svoje posebne vrijednosti i otud je besmisleno porediti kulture optim mjerilom (to to u nekoj kulturi postoji kanibalazim ili se ena dri kao robinja, ne moemo vrijednosno procjenjivati ili osuivati, jer svaka kultura ima svoje specifine vri jednosti). prema dogmatiarima, pak, postoje univerzalne, apsolutne, boanske i vjeite vrijednosti i zato se kulture mogu porediti meu sobom i procjenjivati uni verzalnim kriterijumom (ovo stanovite esto vodi podjarmljivanju i eksploataciji inferiornih, primitivnih kultura od strane naprednih i superiornih). oba ova stanovita su iskljuiva i otud pogrena. rjeenje ovog spora je u treem, vie iznijansiranom stanovitu po kojem u svim drutvima postoje neke nesporne vrijednosti kao to su ivot, sloboda, pravda, Bog i slino, mada se njihovo konk retno shvatanje razlikuje od jednog drutva do drugog. drutva i kulture razlikuju se takoe i po konkretnoj hijerarhiji vrijednosti. Tokom istorije vrijednosti se mi jenjaju, neke blijede i postaju manje vane. Meutim, treba imati u vidu da i u is tom drutvu u istom istorijskom periodu, postoje razlike u redosljedu vrijednosti u zavisnosti od grupne pripadnosti, posebno od profesije. Za umjetnika, na primjer, vrhunska vrijednost je ljepota, a za naunika istina.

Kako se vrijednosti mijenjaju?

Usvajanje vrijednosti zapoinje ve u djetinjstvu, ali se adolescencija smatra kljunim periodom kada se vrijednosti strukturiraju u jedinstven sistem vrijednosti svakog pojedinca. Na samom kraju adolescencije individualni sistem vrijednosti manje je vie formiran i ostaje stabilan, ali nije nepromjenjiv. S promjenom uloge i znaaja pojedinih agenasa socijalizacije mijenjaju se i vrijednosti. U djetinjstvu najvei uticaj imaju roditelji i porodica, i za dijete je najvaniji njihov sistem vrijednosti. S polaskom u kolu, za dijete postaju vani uitelj, drugovi i kola kao institucija sa svojim sistemom vrijednosti. U adolescenciji, roditeljske vrijednosti gube uticaj, a postaju znaajne vrnjake vrijednosti i vrijednosti subkulture mladih (koje se prenose direktno, ali i preko masovnih medija TV, internet). Stupanjem na posao, za zaposlenu osobu postaje uticajna radna organizacija, ef, kolege na poslu i etika rada.
83

subkultura mladih
U okviru svake kulture pos toje osobene potkulture, odnosno subkulture mladih, starih ljudi i sl.

Vrijednosti se mijenjaju u toku cjeloivotnog razvoja pojedinca u skladu sa ivotnim dobom. Nemaju iste vrijednosti i ciljeve mlad i star ovjek. U prvoj polovini ivota (do 35 40 godina) dok je glavni razvojni zadatak prilagoditi se drutvenoj sredini, ovladati socijalnim vjetinama i znanjima, napraviti profesionalnu karijeru, zasnovati porodicu i stei ugled u drutvu, osnovne vrijednosti vezane su za ove ciljeve (sigurnost, bogatstvo, uspjeh, drutvena afirmacija itd.). U drugoj polovini ivota, kada je ovjek naao svoje mjesto u drutvu, ostvario se na poslu, on tei nalaenju smisla ivota, samospoznaji i prenoenju svojih iskustava na potomstvo. Tada su osnove vrijednosti dobrota, mudrost, nesebinost, empatija, spokojstvo i sklad linosti. U starosti, umjesto ranijih utilitarnih, materijalistikih i politikih vrijednosti, postaju sve znaajnije duhovne, estetske, filozofske i religiozne vrijednosti. Na promjenu individualnih vrijednosti utie i lino, ivotno, individualno iskustvo. Svako od nas tokom ivota vaga, testira i preispituje svoje vrijednosti. Zahvaljujui tom linom iskustvu neke vrijednosti se uvruju, a neke druge gube znaaj. Univerzalne, kulturne i grupne vrijednosti stabilnije su od individualnih vrijednosti. Njihova postojanost ili, bolje rei, nastojanje svake drutvene grupe da ouva svoj sistem vrijednosti nepromijenjenim, svjedoi o njihovoj vanosti za svako drutvo i svaku kulturu. Meutim, uprkos ovom nastojanju konzerviranja i drutvene vrijednosti se mijenjaju. Odavno je uoeno da se vrijednosti, naroito ljestvica vrijednosti, vremenom mijenjaju, u toku jedne generacije, a jo vie od jedne do druge generacije. al za starim vremenom u kojem su se znale prave vrijednosti, vajkanje da je nae, savremeno doba donijelo propast svih vrijednosti nije nita novo. Jo u antiko vrijeme bilo je nostalgije za zlatnim dobom, kada se znalo to je dobro, a to ravo, to je pravedno, a to nepravedno. Dominantne, sredinje vrijednosti u nekom drutvu i kulturi, nijesu date jednom zauvijek. Nekada se u naem drutvu, u patrijarhalnoj, ratnikoj kulturi, kao vrhunska vrijednost cijenilo junatvo, obraz, borbenost, snaga i spretnost. Danas, u promijenjenim uslovima, na cijeni su druge vrijednosti: znanje, tolerancija, pacifizam, ljudska prava, bogatstvo. Dakle, s promjenom drutvenog sistema, naina privreivanja, mijenja se i sistem vrijednosti i moralna svijest lanova jednog drutva. S propau patrijarhalnog drutva i usponom kapitalizma, ranije dominantan asketski i ratniki moral (uzdravanje od ulnih zadovoljstava, rtvovanje za ideale), biva zamijenjen utilitarnim i hedonistikim moralom (vrhunske vrijednosti su korist i zadovoljstvo), koji vie odgovara potroakom drutvu. Mogli bi kao opte pravilo formulisati: promjenom naina ivota i drutva kao izvora socijalizacije mijenjaju se i drutvene norme, standardi i vrijednosti.
84

MORALNE VRIJEDNOSTI
U svakoj kulturi, i svakom drutvu, dobro se zna ta je ispravno i pravedno, a ta nije (mada to nigdje ne mora biti zapisano). Svako zna da je dobro pomoi drugu u nevolji. Nije dobro lagati, biti ohol, nasilan, prevarant itd. Da bi neka drutvena zajednica opstala, potrebno je da postoje odreena pravila, principi, standardi i norme koji reguliu odnose meu ljudima. Moral je skup pravila, moralnih normi, koja odreuju ta je dobro, ispravno, pravedno, a ta nije. U poreenju s vrijednostima, moral je ui pojam, jer se odnosi samo na vrijednosti dobra i zla, pravde i nepravde (a ne na istinu, ljepotu, korist i sl.). Kada se psihologija bavi moralom, nju prije svega interesuje moralno ponaanje, razvoj moralne svijesti i moralnog prosuivanja.
PRAVO I MORAL (PISANA I NEPISANA PRAVILA) U svakom drutvu postoje odreena pravila koja reguliu odnose meu ljudima. Neka od tih pravila su pisana (zakoni, propisi, pravilnici kole i sl.). druga su tzv. nepisana pravila kakva su obiaji, moralne norme i sl. Mada su meusobno slini (reguli u odnose meu ljudima), ipak postoje i neke bitne razlike meu njima.
ZAKONI MORAL

Poivaju na spoljanjoj kontroli (na propisima, pravilniku i sl.) Proizvode objektivne posljedice (za nepoto vanje slijede sankcije propisane zakonom) Apsolutan sistem (odreena norma vai u svim sluajevima)

Poiva na unutranjoj kontroli (na dogovoru, obiaju, moralnom kodeksu) Proizvode subjektivne posljedice (osjeaj krivi ce, kajanja, stida) Relativan sistem (odreena norma moe biti razliito tumaena u razliitim grupama)

Zakoni, propisi i sl. poivaju na spoljanjoj kontroli (ako prekri pravilnik kole, nas tavnik je duan da te na to upozori). Moralne norme poivaju na unutranjoj kontroli (obiaje i dogovore potuje mada nigdje nijesu zapisani). Kada prekri neki zakon snosi objektivne posljedice (ako izostaje iz kole, moe izgubiti status redovnog uenika). Kada kri moralne norme snosi subjektivne posljedice (osjea krivicu, kajanje ili stid). Zakoni su apsolutni i vae u svim situacijama. Moralne norme su relativne, jer nijesu iste u svim drutvenim grupama i svim periodima vremena. ono to se nekada smatralo neprihvatljivim ne mora da znai da je i danas neprihvatljivo, ili ono to se smatra neprihvatljivim u jednoj drutvenoj grupi, ne mora biti nepri hvatljivo i u drugoj. ak i danas, neka ponaanja koja su neprihvatljiva u seoskoj sredini, potpuno su normalna za gradsku sredinu.

85

Moralna svijest
Pod uticajem morala i moralnih normi razvija se moralna svijest. Moralna svijest je posljedica uenja u zajednici o tome to je dobro, ispravno, pravedno, a to nije. Kada se jednom uspostavi, moralna svijest postaje regulator naeg ponaanja i utie na nae ocjene (vlastitog i tueg ponaanja), na nae emocije i nae postupke. Ljudi ne postupaju na odreeni nain jedino zato to to od njih neko trai, ili to se plae sankcija, nego i zbog toga to oni sami nastoje da postupaju u skladu s odreenim moralnim principima koje su izgradili tokom ivota i koji na kraju postaju dio njihove linosti, vlastiti regulator i kontrolor ponaanja. Moralna svijest je najizrazitiji rezultat procesa socijalizacije i najoptiji regulator ponaanja ovjeka.
MORALNI RAZVOJ prema psihoanalizi, moralni razvoj je usko povezan s psihoseksualnim razvojem. Kako bi prevazilo Edipov kompleks i oslobodilo se straha od kastracije, muko di jete se identifikuje s ocem, internalizuje (unosi u sebe) socijalne zabrane i norme, te tako nastaje moralna instanca super-ego. ovaj moralni dio linosti sadri dvije funkcije: savjest i ego-ideal, koje su unutranji regulatori moralnog ponaanja ravo ponaanje kanjavaju stidom i osjeanjem krivice, a dobro nagrauju osjeanjem ponosa. Bihejvioristi sagledavaju moralni razvoj kao kontinuirani, pravolinijski (bez skokova, stadijuma) proces socijalnog uenja (nekada ugledanjem, po modelu, a nekad uslovljavanjem klasinim ili instrumentalnim) drutveno poeljnih obrazaca ponaanja. po Banduri, moralni postupci se ue ugledanjem na uzor, a uvruju se jer se na taj nai smanjuju ili izbjegavaju negativne, neprijatne emocije ank sioznost, osjeanje krivice i stida.

Moralna svijest je psiholoka dispozicija, slino kao stav, ima tri komponente (intelektualnu, emocionalnu i konativnu ili voljnu komponentu). Intelektualnu komponentu ini znanje o moralnim principima (o tome ta je ispravno, a ta nije) kao i sposobnost da se neki opti princip primijeni u konkretnoj situaciji (o sposobnosti moralnog suenja vidi u nastavku teksta). Emocionalnu komponentu ine moralna osjeanja. Moralna osjeanja su sloene emocije, odnosno subjektivne reakcije na sopstveno ponaanje i ponaanje drugih u odnosu na moralne norme. To su nekada prijatna osjeanja osjeanje ponosa, pravinosti, dostojanstva, samopotovanja, itd. (kada je ponaanje u skladu s moralnim normama). A nekada su neprijatna osjeanje krivice, kajanja, stida, srama itd. (kada se prekre norme). Aktivnu (konativnu) komponentu ini spremnost da se donese odluka i da se postupi u skladu s usvojenim moralnim normama. O razvijenoj moralnosti moe se govoriti kada su razvijene sve tri komponente, kada se zna i osjea ta je ispravno i kada se postupa u skladu s tim.
86

Kada je rije o moralu, treba razlikovati poznavanje moralnih normi od moralnog vladanja. Ljudi mogu imati razvijenu moralnu svijest, tano znati ta je dobro i ispravno, ali to jo uvijek ne mora da znai da e se oni i stvarno, u ivotu, ponaati moralno. Koliko samo ljudi veoma dobro zna da nije moralno lagati, obmanjivati ili biti pohlepan, pa ipak se ponaaju kako ne bi trebalo! Ovo je dobro uoio i jo ljepe iskazao drevni grki tragiar Euripid stihovima: Po daru uma, Drim ovjek ne grijei (...). Mi znamo ta je dobro, razbiremo to, ... Al ne marimo... A za to to ovjek ne postupa onako kako mu savjest nalae, prema moralnim prinicipima, on uvijek nalazi neko opravdanje, odnosno brani se mehanizmom racionalizacije. Tako, ako neko iz straha nije prijavio krau koju je primijetio, on moe da kae sebi: Nijesam imao vremena, ba sam jako urio ili Neu da se petljam s policijom, nijesam ja potkaziva.

racionalizacija
mehanizam odbrane, Psihologija, lekcija 17

Moralno suenje
Jedna od vanih komponenti moralnosti i moralnog ponaanja je moralno suenje. Moralno suenje je prosuivanje o moralnom ponaanju i postupcima drugih ljudi, kao i o vlastitim postupcima, u skladu s usvojenim moralnim normama i dostignutim stupnjem moralnog razvoja. Sposobnost moralnog suenja (ocjena o tome da li je neto moralno ili nije) posebno dolazi do izraaja u konfliktnim situacijama, kada se treba opredijeliti izmeu dvije moralne norme ili vrijednosti koje su u sukobu (na primjer, slagati nekoga ili ga povrijediti istinom).
MORALNE DILEME Prva pria: Neki djeak kada je otvarao vrata sluajno je razbio 15 oljica za kafu. drugi djeak koji je potajno traio skrivenu teglu sa demom, razbio je jednu o ljicu. Ko je od ove dvojice vie kriv i zato tako misle? Mlaa djeca, do 10 godina, kau: vie je kriv prvi djeak, jer je razbio vie oljica! Druga pria: Neka ena oboljela je od posebne vrste raka. postojao je lijek koji je eni mogao pomoi. Lijek proizvodi neki farmaceut u mjestu, ali ga skupo proda je, za 2000 dolara. Mu bolesne ene traio je od poznanika da mu pozajme novac. Meutim, sakupio je svega 1000 dolara. otiao je farmaceutu i molio ga da mu lijek proda jeftinije, ili da pristane da mu postepeno otplauje za lijek. Farmaceut je odgovorio: Ne, ja sam lijek otkrio, i hou da zaradim na njemu. oajni ovjek, sljedee noi, provalio je u apoteku i ukrao lijek za svoju enu. da li je mu bolesne ene to smio i trebalo da uini? ako jeste, zato?

Upravo ovakve prie (moralne dileme) koristili su Pijae i Kolberg kako bi utvrdili: kako djeca, razliitog uzrasta, moralno prosuuju? Na osnovu njiho87

vih istraivanja danas se uglavnom zna da djeca razliitog uzrasta na pitanje ta je moralno odgovaraju razliito. Pijae smatra da je za mlau djecu (uzrast od 6 do 9-10 godina) moralno ono to se mora uraditi, jer to neko drugi (otac, majka, nastavnik) zahtijeva. To je tzv. heteronomna moralnost koja poiva na spoljanjim autoritetima. Tek na kasnijim uzrastima moe se govoriti o stvarnoj autonomnoj moralnosti gdje se ocjena o tome to je moralno, a to nemoralno donosi na osnovu vlastitih (usvojenih) moralnih standarda.
RAZLIKE IZMEU HETERONOMNE I AUTONOMNE MORALNOSTI
DVA TIPA MORALA HETERONOMNA MORALNOST (6 10 GODINA) AUTONOMNA MORALNOST (OD 10 11 GODINA)

Moralni realizam: dobro je biti posluan TA JE DOBRO, Potovanje slobodno usvojenih pravila zato i bespogovorno potovati spolja namet MORALNO, to su donijeta kroz saradnju i dogovor rav nuta nepromjenljiva pravila koja su dali I ZATO? nopravnih subjekata. odrasli (autoritet). Moralno pravilo se potuje iz unutranjeg Moralno suenje i postupanje ima svoj spo IZVOR motiva, zbog svijesti o smislu i vrijednosti ljanji razlog: fizika i drutvena mo odraslih MORALA pravila za poteno regulisanje meuljudskih i strah od kazne za nepotovanje pravila. odnosa. NAIN MORALNOG SUENJA KRITERIJUM PROCJENE KRIVICE MORAL I KONVENCIJA Doslovno pridravanje svih vaeih normi Vanije je potovati smisao (duh) pra i pravila koje se ne smiju preispitivati i os vila, nego se kruto pridravati njegovog poravati (tako je reeno i tako radi). slova. Objektivna moralnost: krivica je srazmje rna objektivnoj veliini uenjene tete (to vie aa slomi, vie si kriv). Moralna pravila ne se razlikuju od obi nih, konvencionalnih. Krivica zavisi od toga da li je postojala namjera da se uini teta ili ne. Moralna pravila se razlikuju od konvenci onalnih.

longitudinalno istraivanje
na istim ljudima provodi se istraivanje u razliitim uzorcima vremena

U dananjoj psihologiji najrazraenija i najuticajnija je teorija moralnog razvoja Lorensa Kolberga. Ova teorija predstavlja svojevrstan nastavak i nadogradnju Pijaeovog gledita. Do svoje teorije Kolberg je doao longitudinalnim istraivanjem (tokom 12 godina) moralnog suenja grupe od 75 djeaka od adolescencije (10 16 godina) pa do rane zrelosti (22 28), stavljajui ih pred moralne dileme i analizirajui naine njihovog rjeavanja. Jedna od tih moralnih dilema bila je: da li je siromaan ovjek postupio moralno kada je ukrao lijek iz apoteke da bi svojoj eni spasao ivot? Prema ovoj teoriji dijete prolazi kroz tri nivoa moralnog razvoja: pretkonvencionalni (predmoralni nivo), zatim nivo konvencionalnog (dogovornog) morala da bi najzad dospio na najvii, a to je nivo postkonvencionalnog (autonomnog) morala. Unutar svakog od ova tri bitno razliita nivoa moralnog razvoja postoje po dva stadijuma, tako da ih ukupno ima est. Ovih est razvojnih stadijuma pojavljuju se uvijek istim redom kod svakog pojedinca.
88

TRI NIVOA I EST STADIJUMA MORALNOG PROSUIVANJA (PO KOLBERGU) I PRETKONVENCIONALNI NIVO (PREDMORALNI) to je dobro, a to loe tumai se prema njihovim visini kazne ili fizikoj moi autoriteta koji odreuju norme STADIJUM 1 Orijentacija na poslunost i kanjavanje Dobro je pokoravati se vioj sili, potovati pravila i izbjegavati njihovo krenje jer, inae, slijedi kazna (orijentacija prema kazni). Postupci se moralno procjenjuju u skladu s fizikim posljedicama do kojih dovode. ZA: Kraa se opravdava time to lijek apotekara nije mnogo kotao (on ga nije platio). PROTIV: Kraa se osuuje poto je lopov mogao biti uhvaen i strpan u zatvor. ZA: Kraa je opravdana, jer je eni potreban lijek, a muu enino drutvo. PROTIV: Kraa se osuuje poto e njegova ena vjerovatno umrijeti prije nego to on izae iz zatvora, pa mu to i tako ne ini mnogo.

Ispravnim se smatra postupak koji slui zadovoljenju potreba i in STADIJUM 2 teresa (prevashodno sopstvenih, ali i tuih). Reciprocitet i praved Naivni, nost se shvataju, ali nepotpuno, grubo i pragmatino, kao prosta instrumentalni razmjena na pijaci, odnosno kao uzvraena usluga (dajem ti, da moral bi ti meni dao). Pravila se potuju da bi se dobila nagrada.

II MORALNOST KONVENCIONALNOG KONFORMIRANJA Dijete nastoji da se ne samo konformira moralnim pravilima svoje grupe (porodice, nacije), nego i da ih odrava, brani i opravdava. ZA: Kraa se opravdava time to je Moralno znai ponaati se u skladu sa stereotipom dobrog mu nesebian i vodi rauna o potre STADIJUM 3 djeaka/djevojice, te tako izbjei osudu i zasluiti pohvalu bama svoje ene. Moralnost starijih. Na ovom stadijumu prvi put namjera postaje znaajna PROTIV: Kraa se osuuje jer e se dobrog kod procjene moralnog ponaanja, ali se pretjerano ne upo mu osjeati loe kada shvati kakvu je djeteta bruku nanieo svojoj porodici; njegova trebljava. porodica e se stidjeti njegovog djela. Za dijete je bitno pokoravanje utvrenim pravilima, zvaninim ZA: Kraa se opravdava jer e on inae STADIJUM 4 autoritetima i ouvanje drutvenog reda. Moralno ispravno biti odgovoran za eninu smrt. Moralnost ponaanje manifestuje se u ispunjavanju svojih dunosti i u PROTIV: Kraa se osuuje jer on kri dunosti potovanju autoriteta. Moralan je onaj ko revnosno izvrava zakon. svoju dunost i izbjegava osudu predstavnika zakona i reda. III POSTKONVENCIONALNI NIVO AUTONOMNI MORAL Na ovom nivou osoba se vlada po principima ija je valjanost i primjenljivost nazavisna i od autoriteta linosti i od autoriteta institucija i grupa. Ovaj visoki nivo ne dostiu svi. ZA: Kraa se opravdava, jer zakon nije skrojen za situacije u kojima bi pojedi Naglaava se opta dobrobit. ta je dobro i ispravno utvruje nac ugroavao neiji ivot povinovan se na osnovu optih pravila i normi koje nijesu apsolutne, nego jem zakonu. se kritiki preispituju. Potuje se pravo, ali se podrazumijeva PROTIV: Kraa se osuuje poto i dru da je zakon podloan promjeni. gi mogu biti u situaciji da imaju takvu potrebu i kuda bi onda to vodilo dru tvo. Odluivanje po savjesti i prema samostalno izabranim etikim ZA: Kraa se opravdava, jer ovjek ne bi principima koji imaju logiku opravdanost, optost i postojanost. mogao vie da ivi sa svojom savjeu To su apstraktni i etiki principi (zlatno pravilo, kategoriki ako mu ena umre. imperativ), a ne konkretna moralna pravila kao Deset zapovijesti. PROTIV: Kraa se osuuje, jer ovjek Osoba se ponaa moralno u skladu sa svojim principima da bi ne bi mogao vie da ivi prema ubje izbjegla samoosudu. U sukobu zakona s moralnim principom, enjima svoje savjesti ako ukrade. princip ima prednost (Kolberg, Dete kao filozof morala, 1982).

STADIJUM 5 Moral drutvenog dogovora

STADIJUM 6 Moral univerzalnih etikih principa

89

Kolberg smatra da je ovaj redosljed stadijuma u razvoju morala nepromjenljiv i univerzalan u svim drutvima (bez obzira na kulturne, socijalne i religiozne razlike) i da moe varirati samo u pogledu tempa (moe biti bri ili sporiji). On je ovaj zakljuak izveo na osnovu istraivanja u razliitim kulturnim sredinama kao to su: Velika Britanija, Kanada, Tajvan, Meksiko i Turska. S razvojem, kognitivnim i moralnim, moralno suenje postaje savrenije, logiki bolje usaglaeno i integrisano, uravnoteenije i univerzalnije. Na onom najviem, estom stupnju i Sokrat i Linkoln i Toro i Martin Luter King govore istim jezikom, kae Kolberg. Atribut prave, autonomne moralnosti nema ispravno postupanje motivisano strahom od kazne ili privlanou nagrade, nego samo ono ponaanje motivisano unutranjim osjeanjem dunosti, koje je u skladu s vlastitom savjeu i pravilima koja imaju univerzalno vaenje.

ta si nauio/nauila
TO SU VRIJEDNOSTI, KAKO NASTAJU I KAKO SE MIJENJAJU? Vrijednosti moemo odrediti kao ideje odreene drutvene grupe ili pojedinca, o tome to je vrijedno (poeljno), a to onda utie na izbor ciljeva kojima se tei i naina njihovog ostvarenja. Kao i stavovi, vrijednosti su dispozicije ponaanja one usmjeravaju, motiviu i orijentiu nae miljenje, osjeanja i ponaanje. Vrijednosti su drutveni proizvodi koje mi uimo i postepeno preuzimamo i koje onda koristimo kao sopstvene kriterijume za vrednovanje tueg i usmjeravanje vlastitog ponaanja. Dakle, internalizacija je osnovni mehanizam kojim vrijednosti iz spoljanjeg svijeta, od roditelja, drutva itd. svaki pojedinac preuzima i prihvata kao svoje. Drutvene i individualne vrijednosti su relativno stabilne, ali se i mijenjaju (promjenom uloge, promjenom drutvenih okolnosti i sl.)

90

TA JE MORAL I KOJE SU FAZE U RAZVOJU MORALNOG SUENJA? Moral je skup pravila, moralnih normi, koje odreuju to je dobro, ispravno, pravedno, a to nije. U poreenju sa vrijednostima, moral je ui pojam, jer se odnosi samo na vrijednosti dobra i zla, pravde i nepravde (a ne na istinu, ljepotu, korist i sl.). Pod uticajem morala i moralnih normi razvija se moralna svijest. Moralna svijest je posljedica uenja u zajednici o tome to je dobro, ispravno, pravedno, a to nije. Kada se jednom uspostavi moralna svijest, ona postaje regulator naeg ponaanja i utie na nae ocjene (vlastitog i tueg ponaanja), na nae emocije i nae postupke. Jedna od vanih komponenti moralnosti i moralnog ponaanja jeste moralno suenje. Moralno suenje je prosuivanje o moralnom ponaanju i postupcima drugih ljudi, kao i o vlastitim postupcima, u skladu s usvojenim moralnim normama i dostignutim stupnjem moralnog razvoja.

PITANJA ZA PONAVLJANJE I UTVRIVANJE GRADIVA

to su vrijednosti i po emu se razlikuju od stavova? Navedi bitne vrijednosti zapadne kulture. Kako nastaju i ta je uloga moralnih normi i moralnih osjeanja? Navedi najpoznatija shvatanja moralnog razvoja u psihologiji. Koju su nivoi, a koji stadijumi razvoja moralnog suenja po Kolebergu?

UPOTREBA ZNANJA I RAZVOJ KRITIKOG MILJENJA

Zato su vrijednosti neophodne u svakom drutvu? Objasni od ega zavisi hijerarhija vrijednosti u odreenoj kulturi. ta ti misli da li su moralne norme univerzalne ili relativne. U emu vidi slabosti Kolbergovog shvatanja razvoja moralnog suenja?

91

POGLAVLJE

92

PSIHOLOGIJA GRUPA
Od kada se rodi, pa do kraja ivota ovjek ivi u grupi. Mi istovremeno pripadamo razliitim grupama. U ovom poglavlju ui o vrstama grupa i njihovim karakteristikama. Nauie kako se formira i odrava grupa, te kakvi odnosi i procesi mogu da vladaju u grupi.

NaSLoVi

VRSTE GRUPA I NJIHOVE KARAKTERISTIKE FORMIRANJE I ODRAVANJE GRUPA GRUPNI ODNOSI GRUPNI PROCESI

6. VRSTE GRUPA I NJIHOVE KARAKTERISTIKE

ta je grupa i ime se sve bavi psihologija grupa? Zato su grupe toliko vane za ivot pojedinca i drutva u cjelini? Koje vrste grupa postoje i kojim grupama pripadamo? Da li se nekada zapita? U ovoj lekciji saznae koje su to referente, formalne, strukturisane grupe, koje su nae, a koje njihove grupe. Najzad, saznae i mnogo toga zanimljivog o malim primarnim grupama do kojih ti je najvie stalo, a to su porodica, grupa vrnjaka i tvoje odjeljenje. Bie rijei i o organizacijama kakva je tvoja kola ili preduzee.

SAZNAE:

ta je grupa ta je svojstveno strukturisanim grupama po emu je posebna mala grupa ta je organizacija

GRUPA
Od trenutka kada se rodi, pa do kraja ivota, svaki ovjek je lan neke drutvene grupe. Roenjem postaje lan porodice, nacije, drave. Tokom ivota bira prijatelje, fakultet, posao. Neki na facebooku formiraju svoj lini profil, imaju krug prijatelja i istovremeno pripadaju profilima drugih ljudi. Zavisno od potreba ili interesovanja, tokom ivota ljudi se ukljuuju u razliite drutvene grupe, udruenja i organizacije. Istovremeno, mi smo pripadnici razliitih drutvenih grupa. Neke od njih su male, kao to je porodica, dok su druge, kao nacija ili drava, toliko velike da je nemogue poznavati sve njene lanove. U nekim grupama ne postoji vrsta organizacija (svi su manje-vie jednaki). U drugim grupama se tano zna ko je voa grupe i kakve poloaje zauzimaju ostali lanovi (koju ulogu imaju). U nekim grupama sve poiva na meusobnom dogovoru. U drugim, pravila su unaprijed dogovorena, a od novih lanova oekuje se da ih prihvate i potuju (u sluaju nepotovanja pravila predviene su sankcije). Neke grupe su dugotrajne (na primjer, nacije i narodi traju znatno due od individualnog ivota njenih lanova), dok su druge prolazne. Neke grupe smatraju se drutveno vanijim od drugih (drava kao grupa vanija je od grupe prijatelja). Da bi ukazale na svoju vanost, neke grupe imaju i svoje simbole. Grb, bed, znaka i zastava treba da materijalizuju i vizuelizuju vanost i prisutnost grupe. to se tie nas, kao individua, sve grupe su nam vane. U grupi se formiramo kao ljudska bia, i kao individue. U grupama zadovoljavamo sve svoje drutvene i veinu individualnih potreba.
PSIHOLOGIJA GRUPE psihologija grupe kao oblast empirijskog istraivanja nastala je tek u 20. vijeku. ona prouava psiholoke aspekte ponaanja ljudi u grupi, kao i zakonitosti po naanja same grupe. problemi psihologije grupe su nain formiranja grupe, struk tura grupe, dinamika grupe, grupno odluivanje itd. o osnovnim rezultatima istraivanja ovih problema saznae u narednim lekcijama.

facebook
drutvene mree na internetu

Grupa, u uem i irem smislu

Rije grupa veini je poznata. esto se upotrebljava u svakodnevnom govoru, a koristi se i u strunoj terminologiji. U svakodnevnom govoru, grupom nazivamo dvoje ili vie ljudi koji se po nekoj karakteristici mogu izdvojiti od ostalih (srednjokolci, penzioneri, radnici i sl). Grupom ozna95

psiholoka bliskost
prilog: ta je osnovni kriterij ueg odreenja pojma grupa

avamo i mnotvo ljudi okupljenih na nekom mjestu (publika u pozoritu ili na stadionu). Kada socijalni psiholozi koriste ovaj pojam, oni, kao posebno vaan izdvajaju kriterijum psiholoke bliskosti (povezanost i meusobni uticaj lanova grupe). Prema njima, grupa je skup meusobno povezanih ljudi koji imaju neki zajedniki cilj i izvjesne zajednike karakteristike.
TO JE GRUPA? danas ne postoji jednoznaan odgovor na pitanje ta je grupa. prije bi se moglo rei da razliiti autori, kada odreuju grupu, uzimaju u obzir njena razliita svoj stva (koriste se razliitim kriterijumima). Evo nekih od tipinih odgovora na pitanje ta je grupa! TO JE GRUPA?
OSOBE KOJE IMAJU NEKU ZAJEDNIKU KARAKTERISTIKU!

P R I M J E R I: Grupa mukaraca ili grupa ena. Veina autora smatra da je zajedniko obiljeje vana, ali da nije dovoljna karakteristika grupe. Dakle, samo na osnovu nekog zajednikog obiljeja ne moe se odreena skupina ljudi smatrati i grupom (u psiholo kom smislu). Grupa prolaznika okupljena na semaforu; publika na koncertu ili na stadionu. Ono to te ljude ini grupom jeste prostorna bliskost i neki razlog okupljanja (interes za muziku ili za fud bal). Kada se upali zeleno svjetlo, kada se zavri koncert, takve grupe obino nestanu. Prije svega misli se na pristalice neke politike ideje ili pokreta (pristalice ekolokog pokreta, boraci za ljudska prava i sl.). Ono to ih dri na okupu jeste zajednika ideologija (ideja ili cilj), pri emu nije uslov da lanovi grupe budu prostorno okupljeni, niti da se svi meusobno poznaju. Grupa prijatelja, porodica i sl. Ovdje je najvanija tzv. psiholo ka bliskost, koja podrazumijeva mali broj lanova, emotivnu povezanost, este neposredne kontakte i snaan uticaj jednih lanova na druge. Radna organizacija ili kola. Ovdje je najvanija karakteristika grupe postojanje meusobno usklaenog djelovanja veeg broja ljudi radi ostvarivanja zajednikog zadatka. U kolskoj organizaciji svako ima svoju ulogu i radi na ostvarenju zaje dnikog cilja (obrazovanje mlade generacije). Velike drutvene grupe nacija, drava i sl., poivaju upravo na osjeaju pripadnosti i zajednitva. Pri tome, nije uslov da se lanovi grupe meusobno poznaju, okupljaju itd.

OSOBE KOJE SU SE OKUPILE RADI NEKOG ZBIVANJA (NEKOG DOGAAJA)!

OSOBE KOJE IMAJU ISTI CILJ (KOJE SE ZALAU ZA ISTU STVAR)!

OSOBE KOJE SE MEUSOBNO DOBRO POZNAJU I UTIU JEDNI NA DRUGE!

OSOBE KOJE ZAJEDNIKI RADE NA OSTVARIVANJU ODREENOG ZADATAKA! OSOBE KOJE IMAJU OSJEAJ ZAJEDNITVA!

96

Umjesto jedne (jedinstvene) definicije, socijalni psiholozi ee pribjegavaju irem i uem odreenju pojma grupa. Time je mogue da pojam grupa obuhvati razliite drutvene pojave kakve su: publika u pozoritu ili na stadionu, masa na vjerskom skupu ili gomila navijaa nakon utakmice, porodina zajednica, grupa prijatelja, kolsko odjeljenje, upravni odbor preduzea i samo preduzee. U irem smislu, grupa obuhvata bilo koji skup pojedinaca, tj. svaki sluajan ili namjeran skup ljudi na istom prostoru, svako neorganizovano, nestrukturirano mnotvo, meu ijim lanovima ne postoji stabilan sistem odnosa, niti je diferencirano u pogledu poloaja i uloga. To moe biti skup putnika na brodu, ljudi na nekoj zabavi, publika u pozoritu ili na stadionu, masa na vjerskom skupu ili gomila navijaa nakon utakmice. Dakle, svako mnotvo koje postoji drue ili krae, dok postoji privremeni cilj zbog kojeg su se okupili. U uem smislu, grupa je relativno organizovan, strukturisan skup pojedinaca koji imaju izvjesne zajednike dugorone ili kratkorone interese, norme i cilj, iji se lanovi nalaze u meusobnoj interakciji, imaju zajedniki grupni identitet, ali se razlikuju po svojim poloajima i ulogama. Ove grupe su: porodina zajednica, grupa prijatelja, fudbalski tim, kolsko odjeljenje, redakcija radija, upravni odbor preduzea i samo preduzee.
TA JE KRITERIJUM UEG ODREENJA POJMA GRUPA? ono to izdvaja grupu u uem smislu jeste psiholoki kriterijum koji po Kreu, Krafildu i Balakiju (1972) podrazumijeva: uzajamnu zavisnost lanova, uzajamne uticaje, zajednike aktivnosti i zajednike norme. psiholoku grupu, po njima, moemo definisati kao dva ili vie lica koji ispunjavaju sljedee uslove: odnosi meu lanovima uzajamno su zavisni ponaanje ma kog lana grupe utie na ponaanje svakog drugog lana; lanovi imaju zajedniku ideologiju skup vjero vanja, vrijednosti, normi koji reguliu njihovo uzajamno ponaanje. Ta se ideologi ja razvija dok lanovi grupe rade zajedno na zajednikim zadacima, i s vremenom, ona postaje do izvjesnog stepena svojstvena njima kao lanovima grupe i izdvaja njihovu grupu od ostalin grupa. (prema: rot, N. Psihologija grupa, 1983)

97

STRUKTURIRANE GRUPE (GRUPE U UEM SMISLU)

Kada kaemo grupa, moemo misliti na razliite drutvene pojave. Ponekad se tim pojmom oznaava iskljuivo mala grupa, koju karakteriu emocionalna bliskost i meusobni uticaji nekih lanova grupe na druge. Neki autori pod grupu ubrajaju i velike grupe, ali smo one koje su organizovane (u kojima postoji koordinisano djelovanje). Konano, pod grupom neki autori podrazumijevaju i velike neorganizovane grupe kakve su masa ili publika. Sve ove grupe: mala grupa, organizacija, velike drutvene grupe, publika, masa, socijalni pokreti, po neemu su meusobno sline, a po neemu opet veoma razliite. Kako je uopte mogue razlikovati grupe? Osnovna podjela grupa u socijalnoj psihologiji jeste podjela na strukturirane i nestrukturirane grupe, odnosno na grupe u uem i grupe irem smislu.
nestrukturirane grupe Masa i masovna ponaanja Pojedinac u grupi, lekcija 13

Nestrukturirane grupe, kakve su publika na koncertu ili grupa ljudi okupljena oko nekog iznenadnog dogaaja (saobraajni udes ili poar), nemaju nikakvu unutranju strukturu (na primjer, nemaju vou), niti preduzimaju neku organizovanu akciju (nema koordinisanog djelovanja). Ove grupe ad hok nastaju (povodom odreenog dogaaja) i isto tako brzo nestaju, kada se dogaaj zavri (kada nestane razlog njihovog okupljanja). U nestrukturirane grupe ili grupe u irem smislu, ubraja se svako, malo ili veliko, neorganizovano mnotvo ljudi: publika, masa, gomila, rulja ili neki drutveni pokret. O nestrukturiranim grupama bie vie rijei u lekciji 13 (Masa i masovna ponaanja). Strukturirana grupa je organizovana i vrsto psiholoki povezana. Takva grupa ima cilj koji je zajedniki svim lanovima grupe, i svi lanovi koordinisano i meusobno usklaeno djeluju kako bi se cilj ostvario. U grupi postoji podjela odgovornosti i jasna struktura (tano se zna ko je voe grupe i koje uloge imaju ostali lanovi). Odnosi u grupi su regulisani bilo formalno (zakonom, statutom) ili neformalno (norme, obiaji i sl.). lanovi strukturiranih grupa imaju razvijen osjeaj zajednitva i svjest o pripadnosti i lojalnosti grupi (porodici, vjerskoj zajednici, odreenoj koli, naciji, dravi). Strukturirane grupe su, po pravilu, stabilne i trajne, ali mogu biti razliite po nastanku (vjetake ili prirodne) i veliini (male ili velike). Tri glavne strukturirane grupe su: male grupe (porodica ili grupa prijatelja), organizacije (kola, preduzee) i velike drutvene grupe (drutveni sloj, nacija, drava).

98

PODJELA GRUPA STRUKTURIRANE GRUPE (grupe u uem smislu) KARAKTERISTIKE U strukturiranoj grupi postoje: zajedniki cilj zajednika akcija ili interakcija lanova grupe podjela funkcija (poloaji i uloge) pravila ponaanja (norme) svijest o pripadanju grupi VRSTA GRUPA: mala grupa (porodica, grupa vrnjaka, kolsko odjeljenje i sl.) organizacija (kola, preduzee, vojska, drava) velike drutvene grupe (drutveni sloj, nacija, drava) NESTRUKTURIRANE GRUPE (grupe u irem smislu) KARAKTERISTIKE lanove nestrukturirane grupe povezuje prostor na bliskost i odreeni razlog okupljanja (okupljaju se radi koncerta, iznenadnog dogaaja i sl.).

VRSTA GRUPA: publika masa socijalni pokreti

Klasifikacija strukturiranih grupa

ak i ovo ue odreenje pojma grupa strukturirana grupa, jo je uvijek iroko, u sebi integrie veliki broj meusobno veoma razliitih grupa, i ne otkriva njihove najvanije karakteristike. Da bi se preciznije odredile grupe, koriste se razliiti kriterijumi klasifikovanja (razvrstavanja) strukturiranih grupa. Najvanije podjele su na: primarne i sekundarne, referentne i nereferentne, formalne i neformalne grupe.
KLASIFIKACIJA STRUKTURIRANIH GRUPA Strukturirane grupe se mogu razlikovati: po broju lanova male i velike drutvene grupe; prema znaaju u socijalizaciji primarne i sekundarne grupe; s obzirom na uticaj koji imaju referentne i nereferentne grupe; da li su funkcije lanova grupe utvrene formalne i neformalne grupe; s obzirom na ciljeve radi kojih postoje psiho i socio grupe; s obzirom na nastanak vjetake i prirodne grupe; prema trajanju privremene i trajne grupe; s obzirom na na odnos prema njima nae i tue grupe.

Primarna grupa ima presudnu ulogu u socijalizaciji, razvoju linosti i zadovoljenju osnovnih potreba njenih pripadnika. Primarnu grupu ini mali broj lanova okupljenih oko zajednikog cilja, a vrsto ih povezuju emocije,

socijalizacija Pojedinac u grupi, lekcija 2

99

slini stavovi, kao i potovanje istih normi i obiaja. Najvanije primarne grupe su porodica, grupa prijatelja, grupa vrnjaka i sl. Meu lanovima primarne grupe postoji simpatija, prisna saradnja i solidarnost. To su grupe ija je osnovna karakteristika intimna povezanost licem u lice (face-to-face) i saradnja (Kuli). Sekundarne grupe (profesionalna udruenja, politike stranke, radne organizacije itd.) nijesu toliko vane za socijalizaciju, identitet i ponaanje pojedinca. Meu lanovima ovih grupa odnosi su vie formalni, a manje lini. O porodici i vrnjakoj grupi, kao najvanijim primarnim grupama, vie e saznati u nastavku ove lekcije.
RAZLIKA PRIMARNE GRUPE U ODNOSU NA SEKUNDARNU U primarnoj grupi izmeu lanova postoji: jaka emocionalna vezanost osjeanje pripadnosti iva, gotovo svakodnevna interakcija jak uticaj grupe na ponaanje svih njenih lanova esti kontakti licem u lice.

Formalna grupa je ona u kojoj su formalno i precizno propisani ciljevi, poloaji, uloge i standardi ponaanja (takve su: kola, bolnica, vojska, radna grupa itd.). One nastaju s namjerom da ostvare neki cilj (obrazovanje, lijeenje, odbrana zemlje, proizvodnja). Zvanino se formiraju osnivakim aktom, a osnovni zadaci, kao i meusobni odnosi lanova grupe, propisuju se statutom. U statutu je precizno odreeno za ta je grupa zaduena, koje zadatke obavlja, kako se dijeli posao, koja ponaanja su doputena (a koja nijesu), kakve sankcije slijede ako se ne potuju pravila. Neformalne grupe nemaju zvanino utvrene norme ponaanja, nemaju fiksiranu strukturu, niti vrsto utvrene uloge. Nastaju spontano, oko slobodno izabranog cilja (zabave, druenje, rekreacije), kroz neposrednu, prisnu komunikaciju lanova grupe koji imaju iste potrebe, uvjerenja i tenje, a ostaju otvorene za nove lanove. Njihovi odnosi su sasvim privatni, neformalni, srdani i lini, a ne propisani, formalizovani, slubeni i impersonalni (kao u vojsci ili u preduzeu). Moe nastati nezavisno ili u okviru neke vee formalne grupe, kao njen dio (grupa prijatelja u preduzeu). O formalnim grupama kakva je organizacija vie e saznati u daljem u tekstu (vidi: Organizacija kao grupa).

100

KOJE GRUPE SU FORMALNE? razmisli, po emu su sline, a po emu se razlikuju ove drutvene grupe: navijai jednog kluba, grupa drugova, uenici i nastavnici jedne kole. Za sve njih se moe rei da predstavljaju razliite grupe koje povezuje neko zajedniko svojstvo: lju bav prema klubu, druenje i igra, uenje itd. ipak, za sve njih se ne moe rei da su formalne grupe. U tabeli (na lijevoj strani) navedene su osnovne karakteristike formalne grupe. Stavi znak , tamo gdje smatra da neka od ovih grupa posjeduje neku od karakteristika formalne grupe! ForMaLNa grUpa lanove grupe povezuje neko zajedniko svojstvo grupa ima tano utvren i propisan zadatak koji treba da ostvari u grupi postoji vrsta podjela zaduenja i svako tano zna koje su njegove obaveze u grupi postoje propisana pravila pona anja i obaveza svih lanova da ih potuju (u sluaju nepotovanja pravila, predvie ne su sankcije) Uporedi svoje odgovore s odgovorima drugih uenika u odjeljenju. razgovarajte o slinostima i razlikama izmeu kole i ove druge dvije drutvene grupe. NaViJai KLUBa ljubav prema klubu drUgoVi druenje i igra KoLa uenje

Referentna grupa je ona sa ijim se standardima, normama i ciljevima pojedinac identifikuje i koja mu slui kao uzor u ponaanju. Referentna grupa ima normativnu (izvor je normi) i komparativnu funkciju (odreuje standarde poreenja). Pojedinac vrednuje sebe (i druge) poredei se u odnosu na stavove, vrijednosti i ponaanje svoje referentne grupe. Koliko e neko biti zadovoljan sobom, na primjer, svojim stilom odijevanja, zavisi od toga s kojom se grupom poredi (ko mu je referentna grupa). Onaj kome je stalo do rokera, nastoji da svoj stil odijevanja i svoje ponaanje uskladi s oekivanjima ove grupe. Pojedinac ne mora stvarno da bude lan neke grupe, dovoljno je da je za nju emocionalno vezan, da eli da joj pripada, pa da mu je ona referentna. Svako od nas ima vie referentnih grupa (porodica, prijatelji, kola itd.). Nereferentna grupa je ona za koju pojedinac ne mari i koja nema uticaja na njega.

101

KOJE SU TVOJE REFERENTNE GRUPE UZORI? izbor uzora (referentne grupe) zavisi od tebe, od tvojih interesovanja i pogleda na ivot. U zavisnosti od interesovanja mladi pronalaze svoje uzore u svijetu nauke, umjetnosti, sporta ili zabave. Vanu ulogu u izboru uzora ima porodica. roditelji stalno savjetuju, istiu vrijednost jednih, a osporavaju vrijednost drugih uzora. kola je isto tako vana u izboru uzora. putem udbenika i onoga to se ui, kola pokazuje ko su ljudi vrijedni panje i na koga se treba ugledati. roditelji i kola istiu one uzore koje su pozitivni i prihvaeni od svih. Televizija, estrada, oubiznis mogu nametati drugaije uzore. Uzore bira sam, ali razmisli koliko si zapravo slo bodan/slobodna da izabere svoje uzore. Ko sve utie na tebe, i na koji nain, kada bira uzore? Kada bude razmiljao/razmiljala o tome pogledaj prilog: Kako bi ramo uzore.

prikog: Kako biramo uzore? Pojedinac u grupi, lekcija 2

Ponekad, neki pojedinac voli da napravi otru razliku izmeu naih i njihovih grupa. Pripadnost vlastitoj grupi, s kojom se identifikujemo i koja postaje dio naeg kolektivnog identiteta, mi rado i s ponosom istiemo ne samo u govoru, ve ponekad i u oblaenju (nosimo bedeve, majice i alove s oznakama naeg kluba, kole, organizacije). Naima obino pripisujemo gotovo iskljuivo pozitivne osobine: napredni, pametni, iskreni, istinoljubivi itd. Njihove grupe su one koje smatramo stranim, tuim i prema kojima moemo imati distancu, a ponekad ak i averziju (oni su: neobrazovani, glupi, agresivni, laljivi itd.).
NIKO KAO MI! Kada kae Mi, onda izdvaja svoju slinost i pripadnost drugim ljudima. Kae: moji drugovi, moja kola, moja porodica, moj narod, moja drava, misli na svoju pripadnost i bliskost s njima. Tvoja porodica, tvoja kola, tvoj narod za tebe su najljepi i treba da ih voli i da se hvali njima. Meutim, mora da zna da pored tebe postoje i drugi koji isto tako misle o svojoj porodici, svojoj koli, svojoj naciji ili narodu. Potuj ono to drugi vole i osjeaju, i trai da i oni potuju ono to ti voli i osjea.

102

MALE GRUPE
Najvidljivija karakteristika male grupe je ogranien broj lanova (od 2 do 20), to im omoguuje da gotovo svakodnevno, neposredno i prisno kontaktiraju. U maloj grupi postoji intenzivna interakcija meu lanovima, njihova uzajamna zavisnost, kao i snaan uticaj grupe na miljenje, osjeanja i ponaanje svojih lanova. Tako tvoje ponaanje na ulici, u diskoteci, na izletu dobrim dijelom odreeno je i miljenjem tvoje porodice. Iako nijesu neposredno prisutni, tvoji roditelji utiu na to kako e se ponaati i van kue. Grupe koje snano utiu na svoje lanove su: porodica, vrnjaka grupa, odjeljenje, radna grupa, susjedi u manjoj kui itd.
KARAKTERISTIKE MALE GRUPE Ogranien broj lanova (nikada tako veliki da se ne bi mogao ostvariti neposre dan kontakt) Uzajamno opaanje (lanovi ne samo da se meusobno poznaju, ve svakod nevno zajedno obavljaju neke zajednike aktivnosti) Neposredna interakcija (u velikim grupama interakcija je vie posredna, ovdje je interakcija neposredna, licem u lice) Uzajamna zavisnost i uzajamni uticaj (na stavove, ponaanje)

Porodica
Najznaajnija mala grupa je porodica. Za razliku od drugova, porodicu ne moe da bira. lan porodice postaje naprosto roenjem i injenicom da si bioloki vezan s ostalim lanovima svoje porodice. Porodica je zajednica zasnovana na srodnikim i roakim vezama njenih lanova. U porodici su svi jedni drugima srodnici i meusobno se roaki oslovljavaju. Porodicu kao primarnu grupu, odlikuje vie znaajnih karakteristika. Prije svega, to je snana, duboka i dugotrajna emocionalna povezanost lanova porodice (njenost, ljubav, brinost, ali se nekada izmeu djece mogu javiti i zavist, ljubomora i sl.). Dalje, esta je i raznovrsna unutargrupna interakcija (uzajamno pomaganje, takmienje, sukobi, mirenja i sl.). Najzad, karakterie je i snana grupna kohezija (bliskost lanova porodice posebno dolazi do izraaja u situaciji kada je porodica ili neki njen lan ugroen drutvenom krizom ili zdravstvenim problemima) i veoma prisni i iskreni odnosi izmeu srodnika (razmjena najlinijih tajni meu braom/sestrama, jadanja djece majci, povjeravanje ocu i sl.). Zbog svih ovih karakteristika, porodica ima izuzetno vanu drutvenu i psiholoku ulogu.

103

KARAKTERISTIKE ODNOSA U PORODICI I U KOLI porodica je najvanija primarna zajednica, jer su lanovi porodice meusobno po vezani prisnim emocionalnim vezama, tijesnom saradnjom i uzajamnim pomaga njem. porodica poiva na ljubavi, meusobnom pomaganju i brizi lanova poro dice jednih za druge. provjeri da li takvi odnosi vladaju u koli. Stavi znak kada smatra da odreena karakteristika odnosa u porodici vai i za odnose u koli. KARAKTERISTIKE ODNOSA U PORODICI Zajedniki ivot i svakodnevni meusobni kontakti licem u lice Nesebino pomaganje i briga lanova jednih za druge Jaka emocionalna vezanost (ljubav lanova) jednih prema drugima Bezgranino povjerenje i podrka svih lanova Slobodno ispoljavanje onoga to se osjea i misli Slobodno i nesputano ponaanje Trajna vezanost (do kraja ivota) U KOLI

Uporedi svoje odgovore s odgovorima drugih uenika u odjeljenju. razgovarajte o slinostima i razlikama izmeu kole i porodice.

Porodica ima vane drutvene uloge: da putem reprodukcije stvori nove lanove drutva, da im obezbijedi uslove i sredstva za ivot, te da ih vaspita, obrazuje i socijalizuje. Porodica ima i vanu psiholoku ulogu, jer u njoj pojedinac moe zadovoljiti neke od svojih najvanijih psiholokih potreba (seksualnu, roditeljsku, potrebu za sigurnou, potrebu za ljubavlju, za prisnou, za samopotvrivanjem, za altruizmom itd.).

Grupa vrnjaka
Vrnjaci su neformalna, prijateljska, mala grupa djece/mladih (najee, 57 lanova, uzrasta od 12 do 18 godina). lanovi vrnjake grupe priblino su istog uzrasta, obrazovanja, slinih stavova, interesovanja i sistema vrijednosti, koji se dobro poznaju meu sobom i koji se esto i intenzivno drue. Kao neformalna grupa oni nemaju unaprijed zacrtane ciljeve i zadatke, niti su njihovi odnosi propisani i normirani. Grupa vrnjaka spontano se formira na osnovu zajednikih afiniteta, uzora, interesovanja (za fudbal, za poeziju, film, raunare i sl.) i uzajamne simpatije. lanovi grupe su ravnopravni, odnosno imaju priblino isti status i mo. Istina, u nekim situacijama, kada se odluuje gdje e ii na zabavu, neko od lanova se moe nametnuti kao voa (ko dobro poznaje diskoteke), ali zato u drugoj situaciji, kada o neemu treba pregovarati sa starijima (roditeljima, nastavnicima) to moe biti neki drugi lan (recimo, koji je dobar uenik, primjernog ponaanja). Oni se esto sastaju i provode slobodno vrijeme u druenju, rekreativnoj aktivnosti, askanju i zabavi (urke, diskoteke, koncerti, kafii).
104

KARAKTERISTIKE VRNJAKE GRUPE Karakterie je nepostojanje grupnih zadataka, ali postoji zajednika aktivnost (druenje, izlasci...). Formira se radi zadovoljenja razliitih, prije svega socijalnih (druenje, zabava) i personalnih potreba (za pripadanjem, za ljubavlju, za afirmacijom). Formira se na osnovu uzajmne privlanosti lanova (interesovanja, stavovi, vri jednosti). postoji struktura, ali ne formalizovana (istaknuti lanovi u neemu; voe u ne kim situacijama). postoji vrsta vezanost i sklonost konformiranju normama grupe (prihvatanje miljenja veine u grupi).

Vrnjaci su vana grupa za formiranje linosti i socijalizaciju, naroito u adolescenciji. Oni tada mladoj osobi, koja nije vie dijete, ali jo nije ni odrastao ovjek, pomau da se odvoji od porodice, da odraste i da zadovolji mnoge svoje socijalne potrebe (potreba za pripadanjem, za ljubavlju, za prijateljstvom, za linim i grupnim identitetom, potreba za postignuem, za linom i drutvenom afirmacijom, za uspjehom, za moi itd.). Na osnovu druenja, uestvovanja u drutvenim igrama s pravilima, vrnjaci pomau pojedincu da pree na vii stadijum moralnog suenja, kada se moraju uzeti u obzir potrebe i gledita drugih, kao i za sve obavezujua, opta pravila kao kriterijum moralne procjene (vidi: Lekcija 5. Vrjednosti i moral). Kroz uestvovanje u zajednikim vrnjakim aktivnostima i igrama, kao i rjeavanju meulinih konflikata, adolescent stie pojam prava i pravde. Posebno su znaajne vrnjake grupe djeaka i djevojica za sticanje polnog identiteta i uenje svoje rodne uloge, kao i za uspostavljanje zrelih odnosa sa suprotnim polom. U grupi vrnjaka, poredei se s drugima po snazi, izgledu, pameti, obrazovanju, privlanosti, istrajnosti i mnogim drugim sposobnostima i osobinama linosti, svaki pojedinac, lan grupe, stie svijest o sebi i zadobija odreenu mjeru samopotovanja.

moralne procjene Pojedinac u grupi, lekcija 3, Vrijednosti i moral

kolsko odjeljenje
Po nainu nastanka kolsko odjeljenje je formalna grupa, jer ga formiraju kolske vlasti (direktor kole) s jasnim ciljem i zadacima (sticanje znanja, usvajanje vrijednosti i stavova). kolsko odjeljenje obino ima formalizovanu strukturu s odreenim ulogama (predsjednik odjeljenjske zajednice, blagajnik, redar i sl.). Uenik u kolskom odjeljenju provodi mnogo vremena i to svakodnevno, godinama, tako da ivot u kolskoj zajednici ostavlja dubok peat na linost uenika, njegove navike, stavove, vrijednosti. U njemu se usvajaju pravila kolske discipline, ponaanja prema autoritetima (nastavniku, direktoru, strunim licima), prema drugom ueniku, stiu se radne navike, ui se pravilima grupnog rada.
105

KAKO BIRA DRUGA/DRUGARICU? kolsko odjeljenje ne moe da bira, ali moe da bira svog druga ili drugaricu (u odjeljenju ili van njega). razmisli kojim kriterijima se ti rukovodi kada bira svoje najbolje drugove i drugarice. Brojevima od 1 (najvanije) do 5 (najmanje vano) oznai vanost pojedinih kriterijuma kojima se ti rukovodi kada bira druga ili drugaricu. Brojevima od 1 do 5 oznai vanost svakog od kriterijuma! KOJI JE TVOJ KRITERIJUM IZBORA

DRUGA/DRUGARICU BIRAM NA OSNOVU: bliskog uzrasta zato to ima godina koliko i ja mjesta boravka zato to idemo u istu kolu ili isto odjeljenje slianog stila u oblaenju zato to se slino oblaimo slinih interesovanja zato to nas interesuju sline stvari slinih elja zato to volimo iste stvari

Kasnije, kada se uenici meu sobom bolje upoznaju i zblie, odjeljenje postaje i vrlo vana neformalna grupa, jer se spontano obrazuju prijateljske, line veze na osnovu afiniteta, zajednikih interesovanja, naklonosti i simpatija. Neki uenici spontano postaju voe kada je rije o javnom mnjenju razreda, neki drugi kada se organizuju sportska takmienja. Izmeu uenika u odjeljenju stvaraju se uzajamne afektivne i socijalne veza (naklonosti i nenaklonosti, prijateljske i neprijateljske). Odjeljenja se razlikuju po stepenu kohezivnosti grupe i atmosferi koja vlada u kolektivu. U nekim odjeljenjima ee su svae i meusobni sukobi, a neka su slona i lako se dogovaraju po svim pitanjima.

ORGANIZACIJA KAO GRUPA

Organizacija je velika formalna grupa koja predstavlja sloen sistem meusobno vrsto povezanih malih grupa, ije su funkcije i djelatnosti u skladu s normama i pravilima eksplicitno propisane, koordinisane i prilagoene zajednikom cilju. Sve male grupe koje ulaze u sastav organizacije blisko su vezane i funkcionalno usklaene u stabilnu i dobro integrisanu cjelinu.

106

KAKO IZGLEDA I KOJE SU OSNOVNE KARAKTERISTIKE ORGANIZACIJE?

sloenost (organizacija integracija vie manjih grupa) razgranata podjela uloga, odgovornosti (uprava izvrioci) posredna komunikacija (preko rukovodioca) razvijen sistem koordinacije aktivnosti (vertikalno i horizontalno) razraen sistem mehanizama koji osiguravaju funkcionisanje organi zacije (statut, pravilnici, propisi, norme, regulisana prava i obaveze, predviene sankcije).

U organizaciji postoji podjela rada. Svaki lan organizacije u sklopu cjelokupnog sistema ima tano odreeno mjesto, svoj osoben drutveni poloaj, ulogu, zadatke, prava i dunosti, tako da ona djeluje kao jedinstven i hijerarhijski ustrojen organizam. U takvoj grupi, mnogi lanovi grupe se ne poznaju i nije mogua neposredna, lina interakcija svakog sa svakim. Zato su u organizaciji odnosi meu pripadnicima formalizovani, lieni personalno107

sti, emocionalnosti i spontanosti. to je jedna organizacija vea, voa dobija vei znaaj, a proces centralizacije je sve izrazitiji. lanovi organizacije mogu biti u razliitom stepenu zadovoljni svojim lanstvom u njoj u zavisnosti od toga koliko ona zadovoljava njihove potrebe, u kojoj mjeri ostvaruje cilj zbog koje je formirana, kakvo je rukovoenje i kakva je klima, odnosno kakvi su meuljudski odnosi (prijateljski, srdani ili neprijateljski, hladni). Neke od najpoznatijih organizacija su vojska, policija, vlada s ministarstvima, politika stranka, sindikat, crkva, preduzee, kola, univerzitet, zdravstvene ustanove, udruenje knjievnika i sl.

kolska organizacija
kola kao i svaka druga organizacija ima svoj cilj i tano odreen zadatak. Zadatak kole je obrazovanje djece i mladih, a cilj je da svako dijete razvija svoje sposobnosti do njihovih krajnjih granica. U kolskoj organizaciji postoji podjela zaduenja i odgovornosti, tako da svaka grupa i svaki pojedinac ima svoje mjesto i tano utvrene zadatke. Dvije su osnovne zajednice u kolskoj organizaciji: zajednica uenika i zajednica nastavnika. I ove zajednice se dalje dijele: Zajednica uenika (svi uenici neke kole) na Razrednu zajednicu (svi uenici jednog razreda) i Odjeljenjske zajednice (svi uenici jednog odjeljenja). Zajednice nastavnika su: Nastavniko vijee (svi nastavnici kole), Odjeljenjsko vijee (svi nastavnici koji realizuju vaspitno-obrazovni program u nekom odjeljenju). Odjeljenjski starjeina podjednako pripada i zajednici uenika i zajednici nastavnika, a sarauje i s roditeljima uenika. Pored zajednica uenika i nastavnika u kolskoj organizaciji vanu ulogu imaju i zajednice roditelja (kolski roditeljski savjet, odjeljenjski savjet roditelja i sl.) Sve zajednice: zajednica uenika, zajednica nastavnika i roditelji uenika, imaju vanu ulogu u organizaciji kole. Oni se meusobno dogovaraju, i jedni s drugima sarauju kako bi kola ostvarila svoj cilj. Organizacijom rukovodi direktor. Direktor organizuje rad kole i vodi rauna da kola ostvaruje svoje ciljeve. kolom upravlja kolski odbor. U kolskom odboru, koji odluuje o najvanijim pitanima za rad kole, uestvuju predstavnici pojedinih zajednica kole, kao i predstavnici zajednica izvan kole. Pored predstavnika kole, u kolskom odboru, pravo da odluuju imaju i predstavnici roditelja, predstavnici lokalne zajednice i predstavnici prosvjetnih vlasti. Meusobni odnosi i uloge pojedinih zajednica u koli utvruju se statutom kole. Statut kole je osnovni pravni akt koji nastaje dogovorom lanova kolske zajednice o podjeli posla i o meusobnim odnosima. Vaan
108

dio kolske organizacije predstavljaju norme i pravila ponaanja kojima se reguliu meusobni odnosi, prava i dunosti svakog pojedinca i svake zajednice u koli. Svako u organizaciji mora potovati dogovorena pravila. U koli su za potovanje pravila predviene pohvale i nagrade, a za nepotovanje pravila vaspitne mjere.
ORGANIZACIJA KOLE Organizacija ima svoj cilj i tano odreen zadatak Zadatak kole je obrazovanje djece i mladih, a cilj je da svako dijete razvija svoje sposobnosti do njihovih krajnjih granica. U organizaciji postoji podjela zaduenja i odgovornosti U koli se zaduenja dijele, tako da svaka grupa i svaki pojedinac imaju svoje mjesto i tano odreene zadatke. U organizaciji postoje norme i pravila ponaanja Kako bi se obezbijedilo da svi u koli doprinose zajednikom cilju, kola ima norme i pravila ponaanja. Svako u koli mora potovati dogovorena pravila.

Preduzee (radna organizacija)

Preduzee je specifina organizacija koja se smiljeno formira radi proizvodnje odreenih drutvenih dobara (televizora, automobila) ili davanja odreenih usluga graanima (bilo intelektualnih ili fizikih). Pojedinci koji se ukljuuju u rad takvih organizacija obino imaju svoje specifine ciljeve (da dobiju platu i tako zadovolje svoje egzistencijalne potrebe; da steknu afirmaciju u struci, ugled i sl.), ali su duni da djeluju u funkciji ciljeva preduzea. Da bi se uopte ukljuio u preduzee pojedinac mora da ispuni neke prethodne uslove (da ima potrebne sposobnosti, kvalifikacije i iskustvo u obavljanju vrste poslova kojima se preduzee bavi). Cjelokupnom svojom organizacijom preduzee je prije svega usmjereno na ostvarivanje ciljeva i zadataka radi kojih je osnovano (da proizvodi, prodaje svoje proizvode i da ostvari profit). Meutim, ukoliko organizacije ne rjeavaju i druge potrebe zaposlenih (potreba za odmorom, druenjem, afirmacijom i sl.) preduzee obino nije efikasno. Zaposleni, umjesto da se bave poslom, bave se sindikalnim pitanjima (zahtijevaju svoja prava, bolje uslove, bolji poloaj, ponekad trajkuju i odbijaju da rade). Odnosi u preduzeu znaajno se razlikuju od odnosa koji vladaju u porodici ili u grupi prijatelja. Na poslu, ljudi se oblae i oslovljavaju zvanino (kolega). U preduzeu postoji vrsta, i unaprijed utvrena struktura poloaja i uloga (direktor, poslovoa, radnik, pomoni radnik). Pored formalne, u svakom preduzeu postoji i neformalna struktura odnosa. Neke kolege s posla vremenom postaju prijatelji. Odreena grupa radnika se drui i nakon posla.
109

Izmeu pojedinih grupa zaposlenih u preduzeu mogu se javiti rivalski odnosi, pa i konflikti. Zadaci koji se obavljaju, odnosi izmeu zaposlenih, prava i obaveze, nagrade i kazne, sve je to unaprijed utvreno i zapisano (u statutu, pravilnicima, zakonu), a od zaposlenih se prilikom stupanja na posao trai da ih prihvate (da potpiu ugovor s poslodavcem). Najvei dio svog ivota ovjek provede u porodici, koli i preduzeu.
ORGANIZACIJA PREDUZEA cilj takve grupe jeste proizvodnja razliitih drutvenih dobara (cilj ukljuivanja u takvu grupu je zadovoljavanje egzistencijalnih potreba pojedinca). orijentacija na zadatak ne treba da je jedini cilj postojanja takve grupe. ako ni jesu zadovoljene druge potrebe (potreba za afirmacijom itd.), grupa obino nije efikasna. Socijalni odnosi se znaajno razlikuju od onih koji vladaju u porodici ili u vr njakoj grupi (esto su formalizovani: kolega). postoji utvrena struktura poloaja i uloga (direktor, poslovoa, radnik). pored ove postoji i neformalna struktura. Norme i pravila ponaanja unaprijed su odreene (statut).

110

ta si nauio/nauila
TA JE GRUPA U svakodnevnom govoru grupom nazivamo dvoje ili vie ljudi koji se po nekoj karakteristici mogu izdvajiti od ostalih (srednjokolaci, penzioneri, radnici i sl). Grupom oznaavamo i mnotvo ljudi okupljenih na nekom mjestu (publika u pozoritu ili na stadionu). Kada socijalni psiholozi koriste ovaj pojam, oni, kao posebno vaan izdvajaju kriterijum psiholoke bliskosti (povezanost i meusoban uticaj lanova grupe). Prema njima, grupa je skup meusobno povezanih ljudi koji imaju neki zajedniki cilj i izvjesne zajednike karakteristike. TA JE SVOJSTVENO STRUKTUIRANIM GRUPAMA Strukturirana grupa je organizovana i vrsto psiholoki povezana. Takva grupa ima cilj koji je zajedniki svim lanovima grupe, i svi lanovi koordinisano i meusobno usklaeno djeluju kako bi se cilj ostvario. U grupi postoji podjela odgovornosti i jasna struktura (podjela poloaja i uloga), zato i jesu strukturirane. Odnosi u grupi su regulisani bilo formalno (statutom) ili neformalno (norme, obiaji i sl.). lanovi strukturiranih grupa imaju razvijen osjeaj zajednitva i svisjest o pripadnosti i lojalnosti grupi. Tri glavne strukturirane grupe su: male grupe (porodica ili grupa prijatelja), organizacije (kola, preduzee) i velike drutvene grupe (drutveni sloj, nacija, drava). Da bi se preciznije odredile, strukturirane grupe se dijele na: primarne i sekundarne, referentne i nereferentne, formalne i neformalne grupe. PO EMU JE POSEBNA MALA GRUPA Najvidljivija karakteristika male grupe je ogranien broj lanova (od 2 do 20), to im omoguava da gotovo svakodnevno, neposredno i prisno kontaktiraju. U maloj grupi postoji intenzivna interakcija meu lanovima, njihova uzajamna zavisnost, kao i snaan uticaj grupe na miljenje, osjeanja i ponaanje svojih lanova. Takve grupe, koje snano utiu na svoje lanove su: porodica, vrnjaka grupa, odjeljenje, radna grupa, susjedi u manjoj kui itd. TA JE ORGANIZACIJA Organizacija je velika formalna grupa koja predstavlja sloen sistem meusobno vrsto povezanih malih grupa, ije su funkcije i djelatnosti u skladu s normama i pravilima eksplicitno propisane, koordinirane i prilagoene zajednikom cilju. Sve male grupe koje ulaze u sastav organizacije blisko su vezane i funkcionalno usklaene u stabilnu i dobro integrisanu cjelinu. Neke od najpoznatijih organizacija su vojska, policija, vlada s ministarstvima, politika stranka, sindikat, crkva, preduzee, kola, univerzitet, zdravstvene ustanove, udruenje knjievnika i sl.
111

PITANJA ZA PONAVLJANJE I UTVRIVANJE GRADIVA

Objasni, koje su osnovne odlike grupe. ta prouava psihologija grupa? Navedi odlike strukturirane i nestrukturirane grupe. ta su male grupe i koje vrste malih grupa ti poznaje? Navedi glavne karakteristike organizacije.

UPOTREBA ZNANJA I RAZVOJ KRITIKOG MILJENJA

Zato su grupe tako znaajne? Koje sve vane karakteristike i funkcije ima primarna grupa? Navedi neku grupu koja moe biti i formalna i neformalna. Navedi primjere nekih za tebe referentnih grupa, kojima ne pripada. Objasni u emu je osobenost organizacije kao grupe.

112

7. FORMIRANJE I ODRAVANJE GRUPA

Zapita li se nekad kako su mnoge tebi dobro poznate grupe postale? Nastaju li sve grupe (formalne i neformalne, velike i male, primarne i sekundarne) na isti nain? Razmilja li o tome zato ljudi ulaze u razliite grupe, ta ih tjera da se drue, udruuju, da rade, vesele se i odmaraju zajedno? Koje nae potrebe zadovoljavaju razne grupe iji smo lanovi? U ovoj lekciji saznae kroz koje etape prolazi grupa na putu svog razvoja i formiranja. Otkrie koje su to sve sile koje dre ljude vrsto na okupu u jednoj grupi. Saznae koji sve inioci doprinose odravanju grupe i pomau njenom efikasnom funkcionisanju.

SAZNAE:

ta utie na nastanak i razvoj grupe koji su uslovi odraanja i funkcionisanja grupe

USLOVI NASTANKA I RAZVOJA GRUPE

Svaka grupa nekada je nastala i postepeno se razvijala. Vremenom, od pojedinaca okupljenih oko nekog cilja nastane vrsta i meusobno povezana zajednica ljudi, koju odlikuju zajednike vrijednosti i svijest o zajednitvu. Neke grupe nastaju spontano, kao grupa prijatelja. Za nekim grupama se ukae potreba, pa se namjerno formiraju, kao kolska odjeljenja. Grupe nastaju i pod pritiskom nekih spoljanjih okolnosti (saobraajni udes okupi grupu ljudi spremnih da ukau pomo unesreenima).

Kako grupe nastaju?

Najvei broj grupa nastaju spontano. Ljudi se meusobno upoznaju i prirodno, bez nekog plana i unaprijed odreenog cilja zblie (udrue). Takve grupe, bar u poetku, nemaju drugog cilja osim druenja. Spontane grupe nastaju iz potrebe ljudi da se drue, meusobno kontaktiraju i razmjenjuju iskustva. Takva je, recimo, grupa vrnjaka iz kole koja nastaje na osnovu slinih interesovanja. Takva je i grupa penzionera koji se povremeno sastaju u parku da bi prodiskutovali politiku situaciju, ili grupa kominica, koje se sastaju na kafi da bi saznale ta ima novo u komiluku. Na ovaj nain, kao rezultat uzajamne naklonosti, simpatije i ljubavi nastaju i neke najmanje, ali vane grupe (dijade), kao to su ljubavni, brani ili prijateljski par. Najvanije drutvene grupe formiraju se namjerno, radi ostvarivanja nekog drutveno vanog cilja. Proizvodne, zdravstvene, kolske, naune i religijske organizacije, vojska, sportski klubovi, kulturne i umjetnike ustanove predstavljaju razliite grupe koje se u svakom drutvu namjerno formiraju radi zadovoljenja razliitih potreba ljudi. Takve, namjerno formirane grupe, i prije nastanka, imaju precizno utvren cilj i jasno odreenu djelatnost; proizvodnjom treba da se obezbijede materijalna dobra i da se zadovolje egzistencijalne potrebe ovjeka; politike organizacije, kolstvo i zdravstvo stoje u funkciji odranja zajednice; religija, nauka i filozofija treba da pomognu shvatanju egzistencije; sport, kultura i umjetnost predstavljaju izraze neutilitarnih potreba ovjeka. U takvim grupama koje se formiraju zvanino, osnivakim aktom, precizno se utvruju pravila ponaanja i jasno odreuju uloge za svakog njenog lana (na primjer, direktor, sekretar, majstor, poslovoa, radnik). Postoje grupe iji se nastanak ne moe objasniti ni zajednikim nastojanjem njenih lanova da se udrue, niti njihovom namjerom da ostvare neki cilj.
114

neutilitarne potrebe
potrebe za igrom, umjetnou itd. koje se ne mogu svesti na egzitencijalne potrebe

Neke grupe nastaju, prosto, pod uticajem odreenih spoljanjih okolnosti. Pozorina predstava okupi gledaoce, fudbalska utakmica navijae, poar ili saobraajni udes okupe ljude spremne da pomognu unesreenima. Grupa moe nastati i injenicom da njeni lanovi objektivno posjeduju neku osobinu zbog koje je ostali svrstavaju u posebnu grupu. To moe biti starosno doba (stari i mladi), pol (mukarci i ene), boja koe i sline karakteristike.
JE LI GRUPNA PRIPADNOST SUBJEKTIVNA ILI OBJEKTIVNA? Jedan od najvanijih pokazatelja pripadnosti nekoj grupi je subjektivan osjeaj o pri padnosti (osjeam se pripadnikom odreene grupe). Meutim, grupna pripadnost je i objektivno odreena, pa se izmeu ova dva naina odreivanja grupe moe po javiti konflikt. Tako, se neki desetogodinjak moe osjeati omladincem, ali roditelji i drutvo ga smatraju djetetom (gdje on objektivno, po uzrastu i pripada). Mnogo ozbiljniji primjer ovih razliitih naina nastajanja grupa je sluaj o poloaju Jevreja, roma, ali i pripadnika drugih zajednica, u vrijeme drugog svjetskog rata. Bez obzira na svoj subjektivni osjeaj pripadnosti (a mnogi Jevreji su se osjeali pripadnicima Njemake ili neke druge zajednice u koje su bili integrisani) ljudi jevrejskog porijekla, u vrijeme holokausta, na traumatian nain morali su shvatiti da ih drugi vide i svrstavaju drugaije, i ak obiljeavaju kao Jevreje (pripadnici jevrejske zajednice u to vrijeme bili su prinueni da nose davidovu zvijezdu, kao znak pripadnosti posebnoj grupi). ovaj nain svrstavanja ljudi, bez mogunosti izjanjavanja, naroito je opasan. Moe se desiti da ljude svrstamo tamo gdje oni ne ele da budu.

Zato se ljudi udruuju?

ta ljude tjera ili ta ih privlai da se udruuju i da ive u grupi? To, svakako, nije jedan motiv, nije samo jedna potreba ili elja. Postoji itav niz ili splet motiva koji utie na to da pojedinci ele da postanu i ostanu lanovi i to ne samo jedne, nego obino vie grupa. lanstvo u nekim grupama moe biti cilj po sebi, dok nam je lanstvo u drugim grupama sredstvo, ili instrument za ostvarivanja nekih drugih ciljeva (za obezbjeivanje egzistencijalnih potreba, za moi, ugledom i sl.). ovjek je po prirodi socijalno, drutveno bie, i kao takav ima prirodnu, unutranju potrebu da bude s drugim ljudima. Ovu ovjekovu potrebu da tei drutvu, da se osjea prijatno u drutvu drugih pripadnika svoje vrste, odnosno da se osjea neprijatno kada je sam, psiholog Makdugal nazvao je gregarnim motivom. Ovaj motiv (za fizikom bliskou s pripadnicima svoje vrste), javlja se i kod nekih ivotinja (ptice se okupljaju u jata, ovce u stada,

gregarni i afilijativni motiv Psihologija, lekcija 12, (socijalni motivi)

115

konji u krda, vuci u opore) pa se naziva i motivom krda. Pored fizike bliskosti ovjeku je svojstven i jedan dublji, prisniji odnos s drugim ljudima. Afilijativni motiv je potreba za povezivanjem, udruivanjem i bliskim emocionalnim i socijalnim odnosima s drugim ljudima, bilo radi kooperacije, druenja, ljubavi ili seksualnog zadovoljstva. Pojedinci se udruuju s drugim, slinim osobama zato to su im privlane, zanimljive, simpatine, srodne i to im je prijatno u njihovom drutvu. Oni postaju lanovi odreenih grupa (rekreativnih, hobi grupa), zato to im prija djelatnost lanova te grupe (igranje koarke, sakupljanje starog novca, ploa, potanskih marki ili to vole plivanje, planinarenje i sl.). lanstvo u grupi moe biti, dakle, samo sebi cilj. Takav je sluaj sa svim grupama u koje ulazimo iz linog zadovoljstva, radi druenja, zabave, elje da pripadamo grupi ili da budemo u drutvu drugih lanova te grupe. U neke druge grupe ne ulazimo samo iz zadovoljstva. lanstvo u grupi moe biti sredstvo da se zadovolji neka druga potreba (za zaradom, za moi, ugledom i sl.). Za veliki broj ljudi lanstvo u radnim grupama nije prijatno. Mnogi ne vole da idu svaki dan na posao, niti uivaju u drutvu svojih kolega, a jo manje im je ef simpatian, ali ipak idu, jer im je ova njihova grupa neophodna radi koristi koju prua. Ona im je ivotno potrebna radi sticanja dohotka, da bi zaradili novac za ivot, obezbijedili zdravstveno osiguranje i penziju, te zato ostaju u njoj i po vie decenija. U neke druge grupe, kao to su profesionalna udruenja ili sindikati ljudi se ulanjuju ne zbog njih samih ili to su im bliski lanovi tih grupa, nego da bi imali sigurnost i bolji drutveni i radni status. Neka trea vrsta grupe, recimo, elitni klubovi, akademije, upravni odbori, iriji za dodjelu nagrada i sl., pruaju priliku njihovim lanovima da zadovolje svoje potrebe za moi, za uspjehom i za drutvenim ugledom. lanstvo u ovim grupama (radnim, profesionalnim, elitnim) ima, dakle, instrumentalnu funkciju (slui zadovoljenju nekih drugih potreba).

Faze u razvoju grupe

Grupa je sloena cjelina koja nastaje i formira se tokom dueg vremena. U toku procesa formiranja grupa prolazi kroz nekoliko faza razvoja. Pomisli samo koliko je vremena trebalo tvom odjeljenju da se obrazuje kao grupa, da se meu uenicima savlada poetno nepovjerenje i uspostavi odnos povjerenja, kako su se mijenjali vai odnosi, koliko je bilo nesporazuma, pa i svaa, dok se odnos nije uvrstio i postao stabilan. Kada ima vie ljudi, kada se formiraju velike i sloene grupe, ovaj proces uobliavanja i strukturiranja grupe esto je jo sloeniji i dugotrajniji. Mada se ovaj proces razlikuje po toku i trajanju kod razliitih grupa u zavisnosti od njihovog cilja i sasta116

va, ipak postoje neke univerzalne zakonitosti razvoja grupe. Svaka grupa u svom razvoju prolazi kroz faze: upoznavanja, konflikata, stabilizovanja i konano, efikasnog funkcionisanja. U prvoj fazi, u periodu formiranja, lanovi se upoznaju sa ciljevima grupe, ali se i meusobno upoznaju. Svi ste bili svjedoci ove faze, kada ste se prvi put upoznali s uenicima s kojima sada idete u isto odjeljenje. U ovoj fazi ljudi su oprezni: paze ta priaju, posmatraju i procjenjuju druge, razmiljaju o tome kakva je grupa, da li ima neko s kim bi mogli postati bliski. U ovoj fazi neki su pojedinci posebno aktivni, priljivi, a drugi pretjerano povueni (samo sjede i ekaju). Osim za lanove, grupa pokazuje interes i za vou, za ono to im on saoptava o grupi (ta je cilj grupe, koja pravila vae, koje uloge imaju pojedini lanovi i sl.), ali i za njegovu linost (kakav je, kako se najbolje moe s njim i sl.). Ova faza naziva se fazom upoznavanja i orijentacije. U drugoj fazi, ljudi intenzivnije stupaju u meusobne interakcije, razmjenjuju informacije o sebi, komentariu druge, iznose svoje miljenje o grupi, o atmosferi, o voi. Tokom razliitih aktivnosti, pojedinci odmjeravaju svoje snage u odnosu na druge, porede se, i ocjenjuju svoj poloaj u grupi. U ovoj fazi, poetna ljubaznost uglavnom je prola, i ljudi se vie ne ustruavaju da iznose i negativne komentare o drugim lanovima, o njihovom ponaanju, ili da komentariu vou. Postepeno se izdvajaju parovi ili manje grupe istomiljenika. Ovaj period u razvoju grupe obiljeen je nestabilnou i konfliktima. Dogovori se teko postiu, jer veina vie razmilja o sebi i svom poloaju, nego o ciljevima grupe. Grupa je obino neefikasna, jer se pojedinci meusobno vie takmie, a manje sarauju. Ovaj period ponekad se naziva talasanjem, zato to se grupa poput talasa kree malo naprijed, malo nazad, ka definisanju svog grupnog identiteta. Ako se sukobi prevaziu, u treoj fazi dolazi do smirivanja i stabilizovanja odnosa u grupi. Pojedinci se ve dobro meusobno poznaju, pa je mogue uspostavljanje kako neformalnih, tako i formalnih procedura funkcionisanja grupe. U formalnom smislu grupa se stabilizuje, jer je konano odreen voa, uspostavljeni su stabilni kanali komunikacije, zaduenja su usklaena s mogunostima, poznaju se kriterijumi uspjenosti itd. I u neformalnom smislu grupa bolje funkcionie, jer se zna ko je kome naklonjen, zna se ta kome odgovara, a ta ga ljuti i sl. Kao rezultat procesa stabilizacije dolazi do formiranja novog kvaliteta grupe, stvaranja grupnih normi, grupne kohezije i kolektivnog identiteta. Pojedinci poinju da se osjeaju djelovima jedinstvenog i skladnog organizma, grupe koju doivljavaju kao svoju i sve ee govore mi (mi smatramo, mi elimo, mi ne volimo).

117

TA JE GRUPNI IDENTITET VRNJAKA? grupni mi identitet je doivljaj samoistovjetnosti i osobenosti koji je zajedniki lanovima neke grupe koji imaju iste vrijednosti, uvjerenja, ideale i modele ponaanja. po Eriksonu, osjeanje kolektivnog identiteta adolescent stie onda kada za njega vrnjaci postaju referentna grupa. ovaj identitet stie se i jaa tako to pripadnici iste grupe (sportskog kluba, kole i sl.) nose istu odjeu, frizure, imaju prepoznatljive simbole, govore istim argonom, posjeuju ista mjesta itd. Za efikasno funkcionisanje grupe, njeno jedinstvo i zadovoljstvo u grupi, vano je da lanovi budu ponosni na svoj grupni identitet.

Najzad, etvrta i posljednja etapa razvoja grupe jeste faza umreavanja lanova i usklaivanja komplementarnih uloga u sklopu dobro organizovane cjeline. Zahvaljujui dobro uvjebanim ulogama lanovi meusobno sarauju i ispomau jedni druge radi opteg dobra. Grupa kao jedinstvena i mona cjelina sada je sposobna da efikasno rjeava sve postavljene zadatke.
PROVJERITE U KOJOJ FAZI RAZVOJA SE NALAZI VAE ODJELJENJE! postoje neki pokazatelji na osnovu kojih se moe utvrditi u kojoj fazi razvoja se na lazi odreena grupa. Koristei ove pokazatelje pokuaj odrediti u kojoj fazi razvoja se nalazi tvoje odjeljenje. I faza UPOZNAVANJE ljubaznost odsustvo bliskosti paljivost usamljenost II faza TALASANJE borba miljenja konflikti povlaenja potekoe III faza IV faza NORMIRANJE FUNKCIONISANJE poznavanje procedura bogatstvo ideja suoavanje s proble otvorenost mima efikasnost u radu rjeavanje konflikata bliskost podrka

Prema tome, poslije izvjesnog vremena grupa se uobliava tako to se lanovi blie meusobno upoznaju, razrijee sukobi, uklone poetni otpori, uspostave grupne norme i vrijednosti, napravi skladna podjela zadataka i uloga (direktor, sekretar, lanovi...), grupa se uoblii i strukturira, a formira se i grupni identitet. Takva, vrsto ujedinjena i skladna grupa moe efikasno da funkcionie, na korist i zadovoljstvo svih lanova. Naravno, ne dostiu sve grupe tako visok nivo integrisanosti, unutranjeg sklada i efikasnosti, niti sve gupe zahtijevaju formiranje snanog grupnog identiteta. Grupe se meu sobom dosta razlikuju po integrisanosti, vrstini i stabilnosti, to ima uticaja na razliit vijek trajanja i na razlike u uspjenosti obavljanja zadataka grupe.

118

USLOVI ODRANJA I FUNKCIONISANJA GRUPE

Koliko e grupa biti stabilna, efikasna i koliko e trajati zavisi od dvije vrste inilaca. Jedna grupa inilaca odnosi se na zadatke koje grupa obavlja, koliko je grupa efikasna u izvravanju zadataka, a druga na odnose i poloaj pojedinaca u grupi, koliko su pojedinci zadovoljni svojim poloajem i grupom. Svaka grupa ima neki cilj i izvrava odreene zadatke radi kojih se formira. Vrnjake grupe nastaju radi druenja i svoju funkciju uspjeno ostvaruju estim kontaktima i meusobnom podrkom njenih lanova. Proizvodna grupa je uspjena ukoliko ima kvalitetan proizvod koji se trai i prodaje na tritu. Odjeljenska zajednica svoju ulogu ispunjava ako se njeni lanovi meusobno ispomau i ako napreduju u uenju. Uspjeno obavljanje grupnih zadataka doprinosi stabilnosti i odravanju grupe, kao to i esti neuspjesi dovode do slabljenja kohezije grupe. Uspjean rad grupe, ispunjavanje zajednikih ciljeva, postepeno sve vie vezuje lanove za grupu, uvruju njeno jedinstvo i ine je otpornom na sile koje vode raspadanju. lanovi razliitih grupa mogu osjeati razliit stepen zadovoljstva svojim poloajem i pripadnosti grupi. Neke grupe su za veinu ljudi same po sebi poeljne, druge to nijesu. U nekim grupama vlada meusobno povjerenje i podrka, odnosi meu lanovima grupe su iskreni i srdani. U drugim grupama moe da postoji takmiarska atmosfera, rivalstvo i meusobno nepovjerenje. Od poeljnosti grupe, od atmosfere koja vlada u grupi, od stepena zadovoljstva lanova poloajem u grupi, zavisi koliko e grupa biti otporna na faktore dezintegracije. Da bi grupa opstala i da bi kao cjelina fukcionisala u duem periodu, pored efikasnog ostvarivanja zadataka, ona mora dostii i relativno visok nivo zadovoljstva njenih lanova. Ukoliko su lanovi grupe nezadovoljni, oni trae nain da napuste grupu. Dostignuti stepen vrstine neke grupe poiva na grupnoj koheziji, na psiholokoj, emotivnoj i socijalnoj vezi koja spaja ljude i dri ih u zajednici.

grupna kohezija
oznaava sile uzajamnog privlaenja koje dre lanove grupe na okupu

Grupna kohezija
Grupna kohezija oznaava sile uzajamnog privlaenja, tj. sile koje dre lanove grupe na okupu i uvruju njeno jedinstvo. Ona se manifestuje u stabilnosti grupe, u osjeanju zajednitva i uzajamne solidarnosti, kao i u otpornosti grupe na spoljne pritiske i faktore koji vode dezintegraciji grupe.
119

U vezi s kohezijom grupe za psihologiju su posebno vana dva pitanja. Prvo, koji su osnovni pokazatelji kohezivnosti, odnosno ta odlikuje grupe s visokim nivoom kohezije, i drugo, koji su izvori kohezivnosti, odnosno ta utie da neke grupe imaju visok nivo kohezivnosti, a da druge nemaju. Grupna kohezija manifestuje se razliito. Grupu s visokim nivoom kohezivnosti karakterie elja njenih lanova da se ostane u grupi, da je ne napuste, i uprkos prolaznim nesporazumima i konfliktima. Nadalje, kohezija se manifestuje u stabilnosti grupe tokom dueg vremena, u izrazitom osjeanju zajednitva i u uzajamnoj solidarnosti njenih lanova. Ispoljava se u bezrezervnom prihvatanju grupnih ciljeva i normi, kao i u identifikaciji lanova s grupom (prihvatanju kolektivnog identiteta), u njihovom osjeanju ponosa to pripadaju svojoj grupi. Najzad, kohezija se manifestuje i u odanosti svojoj grupi, odbijanju da se iznevjere njeni principi, u spremnosti na rtvovanje za ispunjenje zadataka grupe, kao i u otpornosti grupe na spoljne pritiske i dezintegraciju.
PROVJERITE NIVO KOHEZIVNOSTI U VAEM ODJELJENJU! kolska odjeljenja meusobno se mogu znaajno razlikovati prema nivou kohe zivnosti. Navedeno je nekoliko indikatora (pokazatelja) kohezivnosti, a ti provjeri koja grupa indikatora bolje opisuje stanje u tvojem odjeljenju.
POKAZATELJI NISKOG NIVA KOHEZIVNOSTI GRUPE POKAZATELJI VISOKOG NIVOA KOHEZIVNOSTI GRUPE

Svako u odjeljenju vue na svoju stranu. Svaki uenik, ili pojedine grupe uenika imaju svoje ciljeve i nastoje da ih nametnu drugim ue nicima u odjeljenju. Aktivnosti u grupi veina uenika doivljava kao nametnute i obavlja ih ili zbog straha od sankci ja, ili zbog pritiska drugih lanova grupe. Uenici se meusobno nadmeu i nastoje da se dokau pred drugima, posebno pred nasta vnikom. Svaki uenik od sebe daje samo onoliko koliko se trai, koliko se mora. Meu uenicima vlada nepovjerenje i suzdraa vaju se da izraze vlastito miljenje.

Svi, ili veina uenika u odjeljenju prihvata dogo vor i zajedniki cilj kao svoj.

Aktivnosti u grupi veina uenika prihvata kao svoj dio odgovornosti za ostvarivanje zadatka ko ji je grupa preuzela. Uenici se meusobno ispomau, daju podrku i ohrabruju jedni druge. Uspjeh grupe doivljavaju kao svoj vlastiti uspjeh. Svi ulau sva svoja znanja i sposobnosti kako bi doprinijeli uspjehu grupe. Uenici se osjeaju sigurnim da izraze sopstvene ideje, ak i neslaganja i neprijatna osjeanja. Izraavanje suprotnog miljenja prihvata se i obi Izraavanje suprotnog miljenja obino dovodi no predstavlja priliku za graenje boljih odnosa do konflikata i razdora u odjeljenju. u kolektivu.

120

Postoje brojni faktori koji utiu da neke grupe imaju visok, a druge nizak nivo kohezivnosti. Meu izvorima kohezivnosti grupe posebno su znaajni sljedei. Prvi od tih faktora je meusobna privlanost lanova grupe, odnosno dobra sociometrijska struktura grupe. Grupe se meusobno mogu znaajno razlikovati po odnosima uzajamne privlanosti i odbijanja. U nekim grupama izmeu pojedinaca dominiraju pozitivni odnosi, veina ele da se meusobno drue, da zajedno obavljaju razliite aktivnosti i sl. U drugim, mogu dominirati negativni odnosi, kada veina lanova grupe ne eli ili odbijaja da sarauju s drugim lanovima grupe. O sociometrijskoj strukturi grupe bie vie rijei u sljedeoj lekciji (Grupni odnosi). Slinost meu lanovima grupe je drugi inilac. to su meusobno sliniji lanovi grupe, a posebno to su sliniji njihovi interesi i motivi za boravak u njoj, utoliko e i grupa biti kohezivnija, vra. Za koheziju grupe vana je i srdana, prijateljska, povoljna klima u grupi, koja utie na zadovoljstvo lanova u pripadnosti grupi. Osim toga, ukoliko pojedinac, lan grupe, doivljava ciljeve, zadatke i norme grupe kao svoje vlastite, odnosno ukoliko vie shvata da je realizacija ovih ciljeva i pridravanje pravila grupe neophodna za zadovoljenje njegovih individualnih potreba, utoliko e se vie zalagati u svom djelokrugu posla, utoliko e bolje i portovanije raditi za opte ciljeve. Takoe, vano je da su lanovi grupe zadovoljni nainom voenja grupe, da svi lanovi zajedno s voom uestvuju u donoenju zajednikog, grupnog cilja, jer se tako vie vezuju za njega i bolje ga prihvataju. Na taj nain se stvara grupna kohezija, koja spaja razliite pojedince na putu do istog, zajednikog i privlanog cilja. Najzad, grupna kohezija se zasniva i na poreenju lanova vlastite grupe s drugim, tuim grupama. Ukoliko je ovo poreenje u korist vlastite grupe, ukoliko je ona privlanija, time je i kohezija vea.
IZVORI KOHEZIVNOSTI GRUPE uzajamna privlanost lanova grupe (postojanje meusobne naklonosti) slinost meu lanovima grupe (slini stavovi, vrijednosti...) ciljevi koji su u skladu s potrebama lanova grupe odnosi saradnje u grupi zadovoljstvo poloajem i ulogom koju pojedinac ima u grupi nain rukovoenja grupom (mogunost uestvovanja pojedinaca u donoenju odluka) grupna atmosfera veliina grupe (manje grupe obino su vre povezane od velikih)

121

ta si nauio/nauila
TA UTIE NA NASTANAK I RAZVOJ GRUPE Svaka grupa je nastala nekada i postepeno se razvijala. Neke grupe nastaju spontano, kao grupa prijatelja. Za nekim grupama se ukae potreba, pa se namjerno formiraju, kao kolska odjeljenja. Grupe nastaju i pod pritiskom nekih spoljanjih okolnosti. Tako, na primjer, saobraajni udes okupi grupu ljudi spremnih da ukau pomo unesreenima. lanstvo u nekim grupama moe biti cilj po sebi, dok nam je lanstvo u drugim grupama sredstvo ili instrument za ostvarivanje nekih drugih ciljeva (za obezbjeivanje egzistencijalnih potreba, za moi, ugledom i sl.). Svaka grupa u svom razvoju prolazi kroz faze: upoznavanja, konflikata, stabilizovanja i konano, efikasnog funkcionisanja. KOJI SU USLOVI ODRANJA I FUNKCIONISANJA GRUPE Koliko e grupa biti stabilna, efikasna i koliko e trajati zavisi od dvije vrste inilaca. Jedna grupa inilaca odnosi se na zadatke koje grupa obavlja, koliko je grupa efikasna u izvravanju zadataka, a druga na odnose i poloaj pojedinaca u grupi, koliko su pojedinci zadovoljni svojim poloajem i grupom. Grupna kohezija oznaava sile uzajamnog privlaenja, tj. sile koje dre lanove grupe na okupu i uvruju njeno jedinstvo. Ona se manifestuje u stabilnosti grupe, u osjeanju zajednitva i uzajamne solidarnosti, kao i u otpornosti grupe na spoljne pritiske i faktore koji vode dezintegraciji grupe.

PITANJA ZA PONAVLJANJE I UTVRIVANJE GRADIVA

Navedi koji razlozi i potrebe nagone ljude da postanu lanovi grupe. Objasni kako nastaju formalne, a kako neformalne grupe. Navedi faze kroz koje prolazi grupa u svom razvoju. ta je grupna kohezija i u emu se ispoljava? Koji su izvori, a koji efekti grupne kohezije?

UPOTREBA ZNANJA I RAZVOJ KRITIKOG MILJENJA

Zato tebe privlai grupa vrnjaka i koje tvoje potrebe ona zadovoljava? ta misli koja je faza kritina u razvoju i formiranju grupe? ta bi ti uinio/uinila da pojaa grupnu koheziju da si ti voa neke radne grupe?

122

8. GRUPNI ODNOSI
Zapita li se nekada ta sve utie na odnose u grupi i ta je struktura grupe? U ovoj lekciji saznae, ta su drutveni poloaj i uloga, i kako su oni povezani. Nauie da razlikuje razliite tipove moi: mo nagraivanja i kanjavanja, referentnu, legitimnu, strunu i mo informisanja. Najzad, saznae i to ta je autoritet i na emu poiva. Bie korisno da naui kako se u maloj grupi utvruje ko su najpopularniji, a ko su odbaeni lanovi grupe.

SAZNAE:

ta su poloaji i uloge u grupi koji su tipovi moi ta je sociometrijska struktura grupe i kako se ona ispituje

POLOAJI I ULOGE U GRUPI

Meu lanovima strukturirane grupe postoji relativno stabilna i vrlo sloena mrea meusobnih odnosa (o karakteristikama strukturirane grupe vidi u lekciji 6). Odnosi izmeu lanova grupe odreeni su socijalnim poloajem i ulogom koju svaki od pojedinaca zauzima u grupi, nivoom i vrstom socijalne moi kojom pojedinci raspolau, te stepenom u kojem je svaki od njih prihvaen od strane ostalih lanova grupe. Svaki od ova tri osnovna elementa strukture grupe: struktura poloaja i uloga u grupi, struktura moi i afektivna, tj. sociometrijska struktura, podjednako je vaan za razumijevanje odnosa i objanjenje poloaja pojedinca u grupi. Tako, ako elimo objasniti ponaanje konkretnog pojedinca, pored njegovih linih osobina vano je znati i njegov socijalni poloaj i uloge koje ima drutvu. Socijalni poloaj je mjesto koje osoba zauzima u strukturi drutva ili socijalne grupe. Uz to odreeno mjesto vezano je za niz karakteristinih obaveza, zadataka, dunosti i prava, kao i odreen nain ponaanja (od voe se oekuje da odluuje, nareuje, nagrauje; od uitelja da poduava, ispituje i ocjenjuje). Socijalna uloga oznaava oekivano, propisano ili zahtijevano ponaanje osobe na odreenom poloaju. Ona obuhvata sveukupnost karakteristinog ponaanja, osobina, emocija, stavova, vrijednosti itd., koje drutvo oekuje ili zahtijeva od osobe koja zauzima odreeni drutveni poloaj.
Pojedinac u grupi, lekcija 2, Uenje uloga

struktura grupe
relativno stabilna i sloena mrea veza i odnosa meu lanovima grupe

Osnovna funkcija socijalne uloge jeste da regulie i kontrolie ponaanje ljudi na odreenom poloaju, tako da drutvo kao cjelina efikasno i skladno funkcionie. Uloga odreuje ponaanje pojedinca tako da se on ponaa ne onako kako bi htio, ili kako bi elio, nego onako kako mu socijalna uloga propisuje i kako drugi oekuju od njega (ljekar mora da lijei i zloinca, sudija mora bez obzira na simpatije da sudi po zakonu). U svakodnevnom ivotu, meutim, ne postoji uvijek potpuna saglasnost izmeu propisane uloge (propisanog, oekivanog ponaanja) i ostvarene uloge (ponaanje koje svaki konkretan pojedinac, nosilac odreene uloge, manifestuje). Propisana uloga je formalizovana, tj. definisana nizom bilo pozitivnih, bilo negativnih propisa. Izvjesni pravni ili obiajni propisi odreuju ta, recimo, svetenik, uitelj ili sudija smije i mora, a ta nikako ne smije da ini. Ostvarena uloga je nain na koji konkretan pojedinac razumije, prihvata i izvodi svoju ulogu (na primjer, efa, mua). Svaka linost, u skladu sa svojim temperamentom, stavovima i navikama, ostavlja lini peat na izvoenje zadate uloge, tako da stvarno izvoenje odreene uloge u veoj ili manjoj mjeri odstupa od ideala (idealna majka, idealni direktor itd.).
124

Odrastao ovjek zauzima obino vie poloaja i ima vie razliitih uloga (roditelj, sina/ker, suprug/supruga, brat/sestra, ef itd.). Razliita ponaanja unutar jedne drutvene uloge ili izmeu razliitih uloga jedne osobe mogu biti u sukobu, to se naziva konfliktom uloga. Tako, recimo, direktor nekog preduzea, s jedne strane, mora da misli na profit kompanije i da tjera radnike da se maksimalno zalau na poslu, dok, s druge strane, on mora da brine i o zdravlju i zadovoljstvu radnika, koje pretjerano zalaganje iscrpljuje i ini nezadovoljnim. Ili udata ena i majka koja je i nastavnica u koli, esto nema dovoljno energije i vremena i za uenike i kolu, s jedne strane, i za svoju djecu i kuu, s druge.
KONFLIKT ULOGA! Svako od nas u isto vrijeme ima vie razliitih uloga, a uz svaku ulogu oekuje se odreeno ponaanje. Neke od tih uloga mogu objektivno biti u meusobnom sukobu (uloga majke/domaice moe biti u sukobu s ulogom uspjene poslov ne ene). pored ovog sukoba meu ulogama, postoji sukob i unutar jedne uloge. do ovog sukoba dolazi kada postoji nesklad izmeu linih karakteristika nosioca neke uloge i oekivanog ponaanja koje zahtijeva uloga (takav konflikt postoji kada se od mladog ovjeka ija su uvjerenja okrenuta protiv rata, trai da slui voj sku i nosi oruje). drugi sluaj sukoba unutar uloge imamo kada postoje razliita oekivanja sredine o tome kako treba da se ponaa onaj koji zauzima odreeni status i ima neku ulogu. Na primjer, neke ene su danas u konfliktnoj situaciji zbog teko uskladivih oekivanja koje im se postavljaju. Sredstva masovnih komunika cija, vladine i nevladine organizacije, zalau se i propagiraju ravnopravan poloaj ene u drutvu (i ene same to ele). S druge strane, oekivanja njene porodice, njenog mua ili rukovodilaca na poslu mogu biti sasvim drugaija, a ene ele da izau u susret i ovim oekivanjima. ako ne moe da uskladi ova razliita oekiva nja, ena e se nai u ozbiljnoj konfliktnoj situaciji.

Psihologija,lekcija 13, Frustracije i konflikti

Poznavanje neije socijalne uloge veoma je bitno za razumijevanje ponaanja te osobe. Bilo bi pogreno cjelokupno ponaanje ljudi svoditi na igranje uloga. Precjenjivanje znaaja socijalne uloge i njene regulativne moi, neki psiholozi linosti kritikuju i ukazuju na to da razliite osobe na razne naine igraju istu ulogu. Tako Gordon Olport naglaava da pojedinci na razliite naine shvataju i prihvataju svoju ulogu, te i njihovo izvoenje propisane uloge varira u irokom rasponu.

Psihologija, lekcija 15, olportova teorija linosti

125

MO I TIPOVI MOI
Za socijalnu psihologiju, sociologiju, politikologiju, istoriju, ekonomiju i druge drutvene nauke, pojam moi jedan je od temeljnih pojmova. Socijalna mo najee se odreuje kao sposobnost uticanja, kontrole i nametanja svoje volje. Ona se najdrastinije manifestuje u mogunosti da se ljudi prisile da ine neto protiv svoje volje, tj. da ine ono to inae ne bi inili.
struktura moi
relativno stabilna raspodjela moi meu lanovima grupe

Grupa je obino diferencirana u pogledu moi. Neki lanovi grupe su nadreeni, moni, a drugi podreeni i nemoni. Ova raspodjela moi meu lanovima grupe, naziva se strukturom moi. U svakoj maloj grupi postoji hijerarhijski ustrojen, relativno stalan redosljed dominacije pojedinih lanova male grupe, tj. njihov poredak u pogledu moi, privilegija i prioriteta korienja zajednikih dobara. Ova hijerarhija dominacije naziva se redosljedom kljucanja.
TA JE REDOSLJED KLJUCANJA? izraz redosljed kljucanja danas ima metaforino znaenje, a nastao je zato to je fenomen hijerarhijski utvrene raspodjele moi prvobitno otkriven kod kokoaka. Naime, kod kokoaka se tano zna da u grupi od njih, recimo, pet, kokoka a, koja je na vrhu piramide moi, kljuca kokoku B i sve ispod, kokoka B ne moe samo da kljuca kokoku a, ali moe c i sve ostale ispod itd., dok samo kokoka E, pos ljednja po rangu, ne smije nikog da kljuca. redosljed kljucanja moe se opaziti i kod drugih ivotinjskih grupa, kao to su majmuni, vukovi, ali i kod malih grupa ljudi (porodica, vrnjaka grupa itd.). Mada je poredak dominacije relativno stalan u nekoj grupi, on se vremenom (usljed starosti ili bolesti pojedinih lanova) moe promijeniti. Najstariji brat, na primjer, ne mora kada braa odrastu i dalje biti do minantan.

Nija svaka mo jednaka, ve postoje razliite vrste ili tipovi moi. Neki pojedinci imaju legitimnu mo da rukovode, upravljaju, nagrauju, kanjavaju, a drugi svoju mo grade na informisanosti, znanju, strunosti itd. Neki imaju i legitimnu mo i struan ugled, a neki svoju mo nastoje zasnivati na goloj sili. Ove posljednje nazivamo nasilnicima. Jedna od najpoznatijih i najee upranjavanih vrsta moi je mo nagraivanja i kanjavanja (osoba B opaa da osoba A ima mo da ga kazni ili nagradi). Nagrada je sve ono to nekom donosi korist, prijatnost ili zadovoljstvo, a to moe biti pohvala, hrana, novac, orden, unapreenje u vii poloaj ili neka druga privilegija. Nagraivanje je namjerno, plansko davanje neke
126

nagrade za odreeno, poeljno ponaanje, kako bi se to ponaanje uvrstilo i podstaklo. Kazna je svaki neprijatan, bolan ili tetan stimulus (pokuda, udarac, uskraivanje privilegija, novca ili slobode) koji izaziva neprijatnost, nezadovoljstvo ili patnju, a zadaje se kako bi se sprijeilo nepoeljno ponaanje. Ovom vrstom moi, kanjavanjem i nagraivanjem, slue se kako pojedinci (roditelji, vaspitai, nastavnici), tako i drutvene grupe, organizacije i institucije (drava, policija, sudstvo, profesionalna udruenja, kola, vaspitno-popravni domovi). Psiholoka istraivanja pokazuju da nagraivanje i kanjavanje imaju razliite efekte. Neke istaknute, omiljene linosti ili institucije imaju referentnu mo. Te uzorne osobe kao to su roditelji, uitelji, nastavnici, slavni pisci, sportisti ili glumci imaju mo zahvaljujui tome to su voljeni, omiljeni, to im se ljudi dive i to se s njima poistovjeuju (osoba B eli da bude kao osoba A). Osobe koje se iz naklonosti, ljubavi i divljenja identifikuju sa svojim uzorima, ponaaju se kao to se ponaaju ti uzori, a to znai da nije potrebna nikakva prisila, kazna ili nagrada da bi se postiglo eljeno ponaanje. Tako, roditelj koga dijete voli ili sportista koji potuje i oboava svog trenera, identifikuje se sa svojim modelom i oponaa njegove postupke. Strunjaka mo dolazi do izraaja tamo gdje osobe nijesu u stanju da obave neku djelatnost koja zahtijeva posebna znanja i vjetine koje ima neki strunjak (majstor, uitelj, umjetnik). Zato egrt ili uenik gleda i slua ta njegov uitelj/majstor radi i pokuava da to ponovi u svom ponaanju. Ukoliko je sloenija vjetina koju neki majstor (virtuoz) predaje svom ueniku, utoliko je njegov uticaj vei. Ova strunjaka mo nekada se naziva i racionalnom moi, zato to strunjak (ljekar, elektriar) svoju mo ne zasniva na harizmi, manipulaciji, obmani ili goloj sili, nego na razumnoj procjeni onih koji nijesu struni da e on valjano obaviti odreen posao za koji posjeduje potrebna znanja, sposobnosti i vjetine. Legitimna mo lana grupe nije vezana za linost (njene sposobnosti, osobine), ve je odreena njegovim poloajem i propisanom ulogom, koju grupa priznaje i prihvata. Ona se temelji prevashodno na postojeim obiajima, propisima i vrijednostima koji vae u datoj grupi. Legitimno je da otac savjetuje, poduava i zabranjuje djetetu tetnu djelatnost ili da izabrani voa nadzire ponaanje lanova, da donosi odluke i vodi grupu. Direktor firme, ef nekog pogona ili poslovoa, u skladu sa svojim mjestom u preduzeu ima odreen djelokrug moi koji je definisan statutom te organizacije. A trener nekog sportskog tima ima mo nareivanja i propisivanja ponaanja koje je odreeno prihvaenim grupnim normama i pravilima koji vae u toj grupi sportista.
127

Pojedinac u grupi, lekcija 2, prilog: Nagraivati ili kanjavati?

Pojedinac u grupi, lekcija 2, prilog: Kako biramo uzore (modele)

legitimno
opravdano, prirodno, ispravno, pravedno. Legitimno nije isto to i legalno (zakonski odreeno). Tako, recimo, ako skuptina donese nepravadni, rasistiki zakon, narod ima legitimno pravo da ga ne prihvati (graanska neposlunost)

Pojedinac u grupi, lekcija 12, psihologija marketinga i pro pagande glasine

Mo informisanosti je osobena, znaajna i esto koriena vrsta moi koja izvire iz dobre obavijetenosti nekih lanova grupe, koji obino imaju privilegovano mjesto i ulogu u grupi (predsjednik drave, ministar unutranjih poslova, ef obavjetajne slube, lider stranke, glavni urednik nekog glasila, TV ili radija, profesor, direktor preduzea, itd.). Onaj lider koji ima znaajnu i pravovremenu informaciju o nekoj privrednoj organizaciji, politikoj stranci, naunom institutu ili sportskom klubu, taj esto ima bitnu prednost nad svojom konkurencijom. Bolje informisani lanovi grupe uspjeniji su i time uvruju svoju mo u grupi. Onaj ko posjeduje vane informacije bilo kao lider ili kao strunjak, ima mo da utie na lanove grupe i da tako zadobije njihovo potovanje. Naravno, upravo zbog vanosti ove vrste moi, deava se da voa grupe manipulie informacijama, vri njihovu selekciju, neke skriva, a neke plasira u vrijeme i na nain koji njemu odgovara, kako bi zadrao svoju vlast. ak i u malim, neformalnim grupama kakva je grupa vrnjaka, neke osobe vole da se prave vane i nastoje da steknu ugled i mo u grupi time to uvijek prve saoptavaju neke vrlo vane, senzacionalne vijesti koje su esto obine glasine.
RAZLIITE VRSTE I TIPOVI MOI Fren i rejven (1968) mo definiu kao potencijalan uticaj nekog O nad nekom osobom P. Uticaj se definie kao promjena u saznanju, stavu, ponaanju ili emoci jama P koja se moe pripisati O. prema vrsti i tipu mo moe biti: P opaa da O ima mo da ga nagradi, osigura neku korist ili neko zado MO voljstvo (majka; direktor u radnim organizacijama; sredstva nagraivanja NAGRAIVANJA = plata; naklonost, poloaj i sl.). MO P opaa da O ima mo da ga kazni (tradicionalno poimanje odnosa PRISILE dijeteta i oca). P eli da se identifikuje sa ili da bude kao O (sljedbenik usvaja stil REFERENTNA oblaenja svog idola/uzora); Kod korienja referentne moi nema MO potrebe ni za nagraivanjem ni za kanjavanjem... P pripisuje vee znanje O (uenik uitelj); ne samo znanje, ve i nain EKSPERTSKA na koji se ono iznosi; takoe, stepen povjerenja u (dobre namjere) MO strunjaka. Informaciona mo uticanje na druge na osnovu obavjetenosti i argu INFORMACIONA mentovanosti podataka koji se saoptavaju; mo zasnovana na informa MO ciji neko ima ubjedljiv argument koji moe promijeniti neiji plan ili neije ponaanje. Poiva na priznatom i prihvaenom pravu osobe O, od strane osobe P, da odreuje nain njegovog ponaanja. Osoba s tim pravom ima ovlaenja, LEGITIMNA ali i obavezu da utie na lanove grupe, a oni to pravo prihvataju. Moe MO poivati na tradiciji, na aktuelnim normama, na fiksiranim pravima osoba na odreenim poloajima u drutvu.

128

U svakoj grupi neki ljudi imaju ugled, vanost i uticaj, odnosno autoritet. Autoritet oznaava osobu, instituciju ili ideju koja uiva povjerenje, potovanje i ima uticaj, mo. Mo autoriteta moe se zasnivati na razliitim osnovama: na linim osobinama, strunosti, moralnim vrlinama ili na sugestiji, sili i socijalnom poloaju. U zavisnosti od izvora, prirode i naina uticaja, po sociologu Maksu Veberu, moemo razlikovati tri tipa autoriteta (moi): harizmatski, tradicionalan i legalan. Harizmatski autoritet proizilazi iz boanskih, natprirodnih moi i osobina (na primjer, intuicija, vidovitost, sposobnost proricanja, iscjeljivanja) same osobe. Smatra se da su osobe s bojim blagoslovom roeni proroci, iscjelitelji, mudraci ili voe vjerskih ili politikih pokreta. Kao prirodne voe oni se spontano javljaju u trenucima drutvene, moralne ili vjerske krize i nude izlaz. Harizmatske voe su: Hristos, Muhamed, Aleksandar Veliki, Napoleon, Lenjin, Hitler... Tradicionalan autoritet zasnovan je na davno utvrenim obiajima, uvjerenjima i vrijednostima, koje se potuju i teko mijenjaju. On svoju mo temelji na drutvenoj, vjerskoj ili kulturnoj tradiciji. Tradicionalna mo vezana je za odreenu osobu (kralj, svetenik, otac) ili instituciju (brak, crkva, dvor). Legalan autoritet je osoba ili institucija (predsjednik, direktor ili vojska, sud) ija je mo impersonalna (bezlina) i poiva na temelju vaeih zakona. Ovaj autoritet graani prihvataju i potuju, jer je ozakonjen. Legalna mo je tano propisana i vremenski ograniena (na period na koji je osoba izabrana ili postavljena). Direktor kole, recimo, za vrijeme svog mandata (vremena na koje je postavljen) ima legitimnu mo da u skladu s predvienom zakonskom procedurom, nekog svog zaposlenog (profesora, slubenika) otpusti ili premjesti na drugo mjesto, da nekog drugog kazni ili nagradi, da primi novog profesora (ako ispunjava propisane uslove), itd. Ukoliko on svoja zakonska ovlaenja zloupotrijebi, zakonom su predvieni i odreeni mehanizmi za njegovu smjenu, odnosno za oduzimanje te moi ili kanjavanje.

autoritet
(lat. auctoritas) ugled, dostojanstvo, zakonita mo, vlast

SOCIOMETRIJSKA STRUKTURA GRUPE

U malim grupama, naroito primarnoj grupi kao to su porodica, grupa prijatelja, vrnjaka ili radna grupa, vremenom se razvijaju meu njenim pripadnicima razliite snane osjeajne i drutvene veze naklonosti, nenaklonosti, ljubavi, ljubomore, zavisti, saradnje, rivalstva. Izmeu nekih pojedinaca
129

sociometijska struktura
Socioemocionalne veze i odnosi meu pripadnicim male grupe

obrazuju se odnosi uzajamnog privlaenja, a izmeu drugih odbijanja. Neki lanovi su omiljeni za druenje, a neki su usamljeni; neki su cijenjeni, a neki nijesu. Socijalno-emocionalne veze i odnosi lanova u maloj grupi ljudi, kao i status svakog od njih u grupi ine njenu sociometrijsku strukturu. Sociometrijski postupak je psiholoka tehnika u vidu kratkog upitnika, koji je izumio psihijatar Jakob Morena za utvrivanje ove osobene strukture. U upitniku se nalaze sljedea pitanja: S kojim od lanova grupe (ne)bi volio da se drui?, S kojim od lanova (ne)bi volio da uestvuje u nekom poslu (na primjer, uenje), ... da ide na izlet ili ... na odmor? i sl. Na ta pitanja svaki lan grupe odgovara anonimno, a odgovori se statistiki obrauju, kako bi se vidjelo ko je najomiljeniji za uenje, a ko za zabavu, ko je najmanje omiljen za druenje, ko je antipatian veini i sl. Tim postupkom ispituju se i precizno mjere afektivni i socijalni odnosi u nekoj grupi gdje se svi lanovi meusobno dobro poznaju i imaju izgraene relativno trajne i bliske emocionalno-socijalne veze. Ona je sredstvo za prouavanje drutvene strukture u svjetlosti privlaenja ili odbijanja koji se ispoljavaju u jednoj grupi (Morena). Rezultati ovog postupka prikazuju se u vidu sociograma i koriste se za formiranje uspjenih grupa (u kolskom odjeljenju, redakciji, fabrici, institutu). Sociogram je grafiki nain shematskog prikazivanja strukture grupe do koje se dolo sociometrijskim postupkom u vidu mree afektivnih odnosa lanova (vidi sliku dolje).
E.D. A.M. K.G. L.T.

sociogram
shematski prikaz sociomerijske strukture grupe

V.F.

P.S.

odbijanje

Sociogram male estolane grupe

130

Splet odnosa u nekoj maloj grupi prikazan je pomou dijagrama na kojem su osobe predstavljene kruiima, a njihovi odnosi (privlaenja i odbijanja, simpatije i antipatije) pomou strelica (s punom i isprekidanom linijom), iji je vrh okrenut prema osobi koja je izabrana. Na sociogramu se lako i brzo mogu vidjeti odnosi u cijeloj grupi (koliko je homogena, jedinstvena, a koliko je heterogena, podijeljena na grupice). Na njemu je jasno i oigledno prikazano koliko grupa ima podgrupa, manjih grupa u vidu parova (dijada), trouglova (trijada), a koliko lanaca (niz emocionalno povezanih osoba), zatim, ko su zvijezde (najee birani lanovi za druenje, najomiljeniji u grupi), odbaeni (omraeni), voa (dominantan lan) itd. A na osnovu broja uzajamnih privlaenja lanova grupe, moe se egzaktno utvrditi i izmjeriti kohezija grupe. to je vie recipronih privlaenja, grupa je vra, kohezivnija i, obrnuto, ukoliko je vie uzajamnih odbijanja, grupa je nejedinstvena i sklona dezintegraciji.

ta si nauio/nauila
TO SU POLOAJI I ULOGE U GRUPI Socijalni poloaj je mjesto koje osoba zauzima u strukturi drutva ili socijalne grupe. Uz to odreeno mjesto vezano je niz karakteristinih obaveza, zadataka, dunosti i prava, kao i odreen nain ponaanja. Socijalna uloga oznaava oekivano, propisano ili zahtijevano ponaanje osobe na odreenom poloaju. Ona obuhvata sveukupnost karakteristinog ponaanja, osobina, emocija, stavova, vrijednosti itd., koje drutvo oekuje ili zahtijeva od osobe koja zauzima odreeni drutveni poloaj. Osnovna funkcija socijalne uloge je da regulie i kontrolie ponaanje ljudi na odreenom poloaju, tako da drutvo kao cjelina efikasno i skladno funkcionie. KOJI SU TIPOVI MOI Socijalna mo najee se odreuje kao sposobnost uticanja, kontrole i nametanja svoje volje. Ona se najdrastinije manifestuje u mogunosti da se ljudi prisile da ine neto protiv svoje volje, tj. da ine ono to inae ne bi inili.
131

Grupa je diferencirana u pogledu moi. Ova raspodjela moi meu lanovima grupe, naziva se strukturom moi. Nije svaka mo ista, ve postoje razliite vrste ili tipovi moi: mo nagraivanja i kanjavanja, referentna, legitimna, strunjaka, mo informisanja. Autoritet oznaava osobu, instituciju ili ideju koja uiva povjerenje, potovanje i ima uticaj, mo. Mo autoriteta moe se zasnivati na razliitim osnovama: na linim osobinama, strunosti, moralnim vrlinama ili na sugestiji, sili i socijalnom poloaju. U zavisnosti od izvora, prirode i naina uticaja, po sociologu Maksu Veberu, moemo razlikovati tri tipa autoriteta (moi): harizmatski, tradicionalan i legalan. TA JE SOCIOMETRIJSKA STRUKTURA GRUPE I KAKO SE ONA ISPITUJE U malim grupama kao to je porodica, grupa prijatelja, vrnjaka ili radna grupa, vremenom se razvijaju meu njenim pripadnicima razliite snane osjeajne i drutvene veze naklonosti, nenaklonosti, ljubavi, ljubomore, zavisti, saradnje, rivalstva. Izmeu nekih pojedinaca obrazuju se odnosi uzajamnog privlaenja, a izmeu drugih odbijanja. Neki lanovi su omiljeni za druenje, a neki su usamljeni; neki su cijenjeni a neki nijesu. Socijalno-emocionalne veze i odnosi lanova u maloj grupi ljudi, kao i status svakog od njih u grupi ine njenu sociometrijsku strukturu. Sociometrijski postupak je psiholoka tehnika u vidu kratkog upitnika, koji je izumio psihijatar Jakob Morena za utvrivanje ove osobene strukture.

PITANJA ZA PONAVLJANJE I UTVRIVANJE GRADIVA

Kako se moe jednostavno definisati struktura grupe? Koje vrste moi zna? ta je harizmatski, a ta tradicionalan autoritet? ta se ispituje sociometrijskim upitnikom? emu slui sociogram?

UPOTREBA ZNANJA I RAZVOJ KRITIKOG MILJENJA

Objasni u emu se razlikuju formalne od neformalnih struktura grupe? Navedi ta ukljuuje propisana uloga uenika, a ta stvarna. Zato je pojam moi tako vaan u drutvenim naukama? Ko, po tvom miljenju, predstavlja pravi autoritet i odakle izvire njegov uticaj? Probaj da napravi sociogram tvog odjeljenja i da ga protumai!
132

9. GRUPNI ODNOSI
ta su grupne norme, kako se donose i kako utiu na nae ponaanje? Koji su najei oblici interakcije izmeu lanova grupe? ta znai kooperativno, a ta kompetitivno ponaanje u grupi i kakve su posljedice jednog i drugog ponaanja? ta su interpersonalni konflikti, zato nastaju, kako se razvijaju i razrjeavaju? Da li se nekada zapita? U ovoj lekciji nauie da konflikti u grupi nijesu uvijek negativni (destruktivni), ve da konflikt moe biti konstruktivan, ak i potreban.

SAZNAE:

ta su grupne norme ta je kooperacija, a ta kompeticija u grupi kakvi su konstruktivni, a kakvi destruktivni konflikti u grupi

GRUPNE NORME
Da bi se upoznala neka grupa, nije dovoljno poznavati samo njenu strukturu (relativno trajna stanja i karakteristike grupe). Potrebno je upoznati i njenu dinamiku. Pod grupnom dinamikom podrazumijevaju se procesi i aktivnosti koji se svakodnevno deavaju u grupi. Meu tim grupnim procesima posebno su vani oni koji se odvijaju u vezi s ostvarivanjem ciljeva i zadataka grupe, a takvi su: formiranje i usvajanje grupnih normi, saradnja i takmienje lanova grupe, te eventualno javljanje i razrjeavanje konflikata u grupi. U svim grupama postoje utvrene norme i pravila ponaanja. Norme su osnovni mehanizmi putem kojih grupa usmjerava i regulie ponaanje svojih lanova. Grupne norme moemo odrediti kao oekivani, propisani i usvojeni obrazac ponaanja i miljenja lanova odreene grupe. Ovaj usvojeni obrazac slui kao standard, mjerilo za ocjenjivanje ispravnosti vlastitog ili tueg ponaanja, a njeno krenje podlijee sankcijama. Grupne norme mogu nastati spontano, ali su ee namjerno donesene i propisane razliitim uredbama i zakonima. Osnovna uloga normi jeste da obezbijede efikasno funkcionisanje grupe i da odre grupni integritet.
O EMU GOVORE NORME? gotovo da ne postoji nita to pripada drutvenom ivotu, a da nije na neki nain normirano. Tako, norme propisuju prikladno i neprikladno ponaanje, odijevanje, izgled i sl. govore kako treba postupati u odreenim situacijama (u crkvi, na sta dionu, i sl.), kako se treba ophoditi prema starijima itd. Mogue je izdvojiti dvije osnovne vrste normi. Jedna grupa odnosi se na zadatke koje grupa obavlja. Meu takvim normama najvanije su one koje govore o kriterijumima uspjenosti (kako izgleda dobro uraen posao; to znai biti uspjean, a to neuspjean i sl.). druga grupa normi propisuje odnose izmeu lanova grupe. propisano je kako treba da se ponaaju pojedini lanovi grupe posebno vezano za poloaje koje zauzimaju i zadatke koje obavljaju u grupi. Neke norme iskazane su u formi prava, a neke u formi dunosti (obaveza).

grupna dinamika
aktivnosti i procesi u ostvarivanju grupnih zadataka

implicitno
podrazumijeva se

Norme su razliite po svojem karakteru i nastaju na razliite naine. Mogu biti implicitne, kao to su obiaji i moralne norme. Drutveni obiaji i moralne norme (ta je dobro, a ta ravo) nepisana su pravila ponaanja, koja se potuju, jer su ukorijenjena u tradiciji (iskazivanje potovanja prema starijima). One nastaju spontano, vremenom, bez svjesnog planiranja, jer je iskus-

134

tvo pokazalo da su korisne. Za krenje obiajnih i moralnih normi, kazna je najee osuda, prezir i odbacivanje od strane grupe.
KAKO SE PRISTOJNO ODJENUTI? po sadraju, obiajne norme znaajno se razlikuju od jedne kulturne sredine do druge. odgovor na pitanje: kako se pristojno odjenuti, moe biti potpuno razliit u jednoj u odnosu na drugu kulturnu sredinu. isti je sluaj s podgrupama u okviru iste kulturne sredine. pristojno odijevanje za pripadnika mlae i pripadnika starije generacije moe biti potpuno razliito. U razliitim grupama mladih (darkeri, ro keri, minkeri, pankeri i sl.) vladaju razliita pravila poeljnog odijevanja. Za neke je poeljno biti pedantan, dotjeran i uredan (minkeri), a za druge, naprotiv, poeljan je provokativan izgled, raupanost, namjerna neurednost i nemarnost (pankeri).

Pored implicitnih postoje i eksplicitne, propisane norme ponaanja. U svakoj drutvenoj zajednici (u dravi, preduzeu, koli) i za svaku oblasti drutvenog ivota (za zdravstvo, kolstvo, saobraaj) postoje pravne norme koje eksplicitno propisuju oekivano ponaanje. One nastaju voljno, planski, dogovorom lanova grupe. Eksplicitne norme iskazane su u formi uredbi, pravilnika ili zakona. Zakonima utvrene norme obavezuju sve lanove grupe na odreeno ponaanje, a ukoliko se kre, osim moralne osude, slijedi i propisana sankcija (kazna). Smisao donoenja pravila, normi i zakona jeste da se potuju, a da bi se pravila potovala treba da se donesu dogovorom svih onih na koje se ta pravila odnose. Ponekad se desi da neko sam, neki pojedinac ili neka mona manjinska grupa, pokua da nametne pravila ostalim lanovima zajednice. Takva pravila obino ne traju dugo i esto su povod za mnoge nesporazume u zajednici. Pravila koja su demokratski donesena i koja su svi voljno prihvatili, ili bar veina lanova grupe, doivljavaju se kao svoja i slue kao vlastiti unutranji princip, kontrolor ponaanja.

eksplicitno
ono to je izriito izreeno, propisano

135

KAKVA TREBA DA BUDU PRAVILA? pravila ponaanja u koli donose se dogovorom svih lanova kolske zajednice. U vrijeme dogovaranja svi i uenici i nastavnici i uprava kole imaju vanu ulogu. Kada budete dogovarali pravila u tvojem odjeljenju ili u tvojoj koli, vodite rauna o sljedeem:
PRAVILA TREBA DA BUDU SVIMA POZNATA PRAVILA TREBA DA VAE ZA SVE TREBA DA SU PRECIZNA I JASNA TREBA DA SU OGRANIENA U BROJU TREBA DA SU KONKRETNA TREBA DA SU PRIMJENJIVA TREBA DA SU OBAVEZUJUA

Da bi se pravila uopte potovala, treba da budu svima poznata. Najbolji nain da se svi upoznaju s pravilima jeste da svi uestvuju u njihovom donoenju. Kada se pravila donesu, treba da se zapiu i stave na neko vidno mjesto u koli da se ne zaborave! Pravila treba da se odnose na sve, a ne samo na neke ljude. Ako pravila vae samo za neke ljude, uvijek postoji dobar razlog da se ne potuju. Kada piete pravila, piite ih jednostavnim i razumljivim jezikom, i provjeravajte da li su svima jasna. Nije dobro ako isto pravilo za jednog uenika znai jedno, a za drugog neto drugo. Ne treba pretjerivati i detaljisati. Kada se pretjeruje, pravila obino gube smisao. Pravila treba da se odnose samo na ono to je zaista vano za sve u zajednici. Bolje je kada su izraena u pozitivnom obliku, na primjer: Treba da pomaemo jedni druge!, ali ako nije mogue sve izraziti na taj nain onda treba rei i ono ta se ne oekuje ili zabranjuje. Nema svrhe propisivati pravila koja se ne mogu ostvariti. Budite realni i propiite samo ono to je primjenjivo. Osnovni smisao donoenja pravila jeste njihova obaveznost. Obaveza moe biti izraena na razliite naine obeanjem, davanjem zakletve ili potpisa o pristajanju na pravila.

Osnovna uloga grupnih normi jeste da reguliu ponaanje lanova grupe kako bi grupa to efikasnije ostvarila svoj cilj i, kako bi se istovremeno, odrali dobri meusobni odnosi, stvorila povoljna atmosfera i uvrstio integritet i identitet grupe. Potovanje grupnih normi vano je, ne samo za odravanje kohezije i skladno djelovanje grupe, nego i za svakog pojedinca, lana grupe. Pojedinac koji postupa u skladu s usvojenim normama svoje grupe osjea sigurnost, ponos i zadovoljstvo, jer se dri vlastitih pravila i principa i uiva ugled u grupi. A pojedinac koji kri grupne norme osjea nezadovoljstvo, strah, stid, krivicu i kajanje, neprijatna osjeanja koja ga nagone da se ubudue pridrava ovih standarda.

136

ZATO SU PRAVILA VANA ZA POJEDINCA? pored toga to su vana za grupu, pravila su vana i za svakog pojedinca. Svako eli da zna ta se od njega oekuje, i osjea se sigurnije kada su mu pravila razum ljiva i jasna. Kada pravila postoje i kada ih poznaje... osjea se sigurno i slobodno pomau ti da izbjegne neuspjeh sprjeavaju sukobe ine te odgovornijim zato to unaprijed zna ta je dozvoljeno ta smije da radi zato to unaprijed zna ta nije dozvoljeno ta ne smije da radi zato to unaprijed zna kako treba da se ophoditi prema drugima zato to sam upravlja svojim ponaanjem.

Grupne norme razlikuju se po stepenu njihove univerzalnosti, odnosno optosti (broja situacija koje reguliu). Neke norme vae gotovo u svim prilikama (na primjer, da se kae istina), a neke specifine (kao nain oblaenja i ponaanja) vae samo u nekim, tano odreenim situacijama (ponaanje u crkvi razlikuje se od ponaanja na utakmici ili na svadbi). Norme se razlikuju, takoe, i po strogosti primjene (obaveznosti za sve), jer neke (recimo, da je krajnje vrijeme za dolazak kui pono) vae samo za mlae, a ne i za starije lanove porodice.

KOOPERATIVNO I KOMPETITIVNO PONAANJE U GRUPI

Najei oblici interakcije meu lanovima grupe su kooperacija ili saradnja i kompeticija ili takmienje. Koji od ova dva oblika interakcije e prevladati u grupi zavisi od niza faktora: od prirode grupe, njenog cilja, atmosfere u njoj, stila rukovoenja, kao i od linosti i zrelosti njenih lanova. Za neke aktivnosti takmienje je pogodniji oblik interakcije. Tako, na primjer, za dostizanje visokih rezultata u sportu, ali i za veinu drugih aktivnosti u grupi bolje je kada njeni lanovi sarauju i kada se meusobno ispomau. Saradnja, na dui rok, uvijek daje bolje rezultate nego takmienje. to misli, zato? Kompeticija je oblik interakcije gdje se lanovi grupe meusobno takmie u dostizanju eljenog cilja, i gdje uspjeh jednog lana grupe automatski iskljuuje uspjenost ostalih lanova. Duh kompeticije najbolje opisuje deviza: Moj uspjeh je va neuspjeh. Takmienje nastaje iz potrebe i elje da neko

kompeticija
takmienje

137

bude bolji od drugih i da zadovolji svoje line interese. Ako to ide na tetu ostalih lanova grupe, onda je to nezdrava kompeticija koja remeti odnose u grupi i dovodi do estih, pa i jakih sukoba. Takmienje se esto koristi kao veoma uspjean podsticaj u grupnom radu, kada treba lanove grupe podstai na maksimalan uinak. Takmienje kod uesnika aktivira motiv za postignuem, gdje svako eli pobijediti, a niko da izgubi. Takav nain motivisanja grupe ispravan je jedino u sluaju kada su pravila takmienja jasno postavljena, kada u grupi vlada dobra atmosfera, i kada su takmiari u velikoj mjeri izjednaeni po svojim sposobnostima i znanju. Najbolje rezultate grupa postie kada svi takmiari imaju gotovo podjednake anse na pobjedu. U kolskom takmienju, posebno je podsticajno i zdravo takmienje sa samim sobom, odnosno sa svojim ranijim uspjesima. Takmienje ima i svoje negativne strane. Bilo koje nadmetanje (u snazi, spretnosti, proizvodnji ili znanju) stvara nezdrav, rivalski odnos meu lanovima grupe. Postignuti rezultati u takmienju dijele grupu na pobjednike i pobijeene, a to dugorono gledano proizvodi sukobe, suparnitvo, agresiju, bezobziran odnos i nepovjerenje meu lanovima grupe. Suparnitvo i neuspjeh kod gubitnika izaziva niz negativnih osjeanja kao to su zavist, pakost, mrnju, ljubomoru, osvetoljubivost. Kod pobjednika se moe razviti egoizam, uobraenost, neosjetljivost za potrebe drugih i prezir prema gubitnicima.
kooperacija
saradnja

motiv za postignuem Psihologija, lekcija 17, (lini motivi)

Kooperacija je oblik interakcije gdje lanovi grupe meusobno sarauju i jedni drugima pomau kako bi grupa postigla zajedniki cilj. Zajedniki, grupni cilj ostvaruje se zajednikim naporom i koordinacijom djelatnosti svih lanova grupe. Dobra saradnja i duh kooperacije meu lanovima grupe i podrka grupe svakom lanu lijepo je izraena devizom: Svi za jednog, jedan za sve. Mada je takmienjem na krai rok mogue postii bolje rezultate (proizvodna grupa koja se takmii imae vei uinak), podsticanjem saradnje u grupi na dui rok, formira se vrsto povezan tim sposoban da rjeava kompleksne zadatke i da opstaje i uprkos problemima na koje nailazi. Saradnja podstie dobre meuljudske odnose, razvija meusobno povjerenje, solidarnost i uzajamnu naklonost. Kooperacija doprinosi koheziji grupe, utie na jedinstvo i zadovoljstvo lanstvom u grupi.

kohezija grupe Pojedinac u grupi, lekcija 7

138

ISTRAIVANJE EFEKATA KOOPERACIJE doj i saradnici (prema N. rot, Psihologija grupa, 1983 ) ispitivali su efekte koope racije na grupu. prema rezultatima ovih istraivanja, kooperacijom u odnosu na kompeticiju postie se: bolja komunikacija u grupi (lake se postie saglasnost; bre se donose odlu ke; vee bogatstvo i razmjena ideja; poklanja se panja svakoj ideji) bolja organizacja rada (vea saglasnost lanova grupe oko zajednikih ciljeva; vea saglasnost u nainu njihovog ostvarivanja; bolja koordinacija aktivnosti) bolja motivacija lanova grupe (lanovi kooperativne grupe ulau vie snage u ostvarivanje grupnih ciljeva, ak i u situacijama kada ne postoji neposredno rukovoenje) bolji interpersonalni odnosi (meusobno uvaavanje, ispomaganje, bodrenje; vee zadovoljstvo poslom) bolja produktivnost (uspjenija realizacija ciljeva na dui rok).

Mogue je izdvojiti nekoliko indikatora, pokazatelja kooperativnog ponaanja grupe. Dogovaranje je jedan od pokazatelja kooperacije. Ukoliko nema dogovora, ukoliko svaki lan grupe nastoji da zadovolji svoj lini interes, ukoliko se ne vodi rauna o zajednikim, grupnim ciljevima, ne moe se govoriti o kooperativnom ponaanju. Drugi vaan indikator kooperativnog ponaanja je saradnja i meusobno ispomaganje. Ukoliko se lanovi grupe meusobno ispomau, ukoliko dopunjuju jedni druge, tada govorimo o kooperativnom ponaanju. Suprotno tome, ukoliko se meusobno nadmeu i nastoje se dokazati pred drugima, radi se o takmienju. Osjeaj sigurnosti je sljedei vaan pokazatelj kooperativne interakcije lanova grupe. U kooperativno voenoj grupi uesnici se osjeaju sigurnim da iznesu svoje ideje, da kau ta misle, bez straha od greke i posljedica. Suprotno tome tamo gdje vlada nepovjerenje, gdje svako uva svoje ideje za sebe, gdje se svi suzdravaju da otvoreno kau ta misle, radi se o kompeticiji. Osjeaj zajednitva i nesebino zalaganje za ciljeve grupe je sljedei pokazatelj kooperativnog ponaanja. U kooperativnoj grupi svaki lan nesebino, ne gledajui na druge, ulae sve svoje potencijale, a uspjeh grupe doivljava kao vlastiti uspjeh. Otvorena komunikacija, meusobna tolerancija i uspjeno prevazilaenje konflikata sljedei su indikatiri kooperativnog ponaanja. U kooperativno voenoj grupi suprotna miljenja i eventualni sukobi ne zatakavaju se, ve naprotiv podstiu. Suprotna miljenja su prilika da grupa jasnije utvrdi problem, da razgovara o njemu i da se dogovori. Iz konfliktnih situacija kooperativno voena grupa najee izlazi jaa i zrelija.

139

KONFLIKTI U GRUPI
Konflikt oznaava sukob, sueljavanje suprotnih gledita, interesa, stavova, namjera ili tenji. Konflikt moe biti spoljanji, izmeu dva ili vie lica (interpersonalni), ili unutranji (intrapersonalni) konflikt. Psihologija linosti se zanima za intrapersonalne, a socijalna psihologija za interpersonalne konflikte. U svakoj grupi, prije ili kasnije, pojavi se konflikt, meusobni sukob dvoje ili vie lanova grupe. Zato konflikt nastaje? ta navodi pojedince ili grupe da se meusobno spore? U ivotu se rijetko deava da sukobi nastanu samo zbog jednog razloga. Najee se radi o mjeavini razliitih uzroka. Na primjer, dvije djevojice raspravljaju o muzici, i jedna se trudi da dokae kako je bolja rok muzika, a druga je uporna da objasni kako je bolja folk muzika. ta je uzrok njihovog sukoba? Imaju li one razliito znanje o muzici? Moda je svakoj od njih stalo da pokae kako je ba ona u pravu, ili su moda u pitanju razliite vrijednosti teko je rei. Vjerovatno su svi uzroci u igri.
ZATO NASTAJU KONFLIKTI (posmatrajui slike pokuaj utvrditti zato konflikt nastaje)

Intrapersonalni konflikt Psihogija, lekcija 13, Frustracije i konflikti

Postoji vie uzroka i vrsta konflikata. Konflikt podataka imamo kada dvoje ljudi imaju razliite informacije ili razliito znanje o istoj pojavi ili dogaaju. Iste stvari dvoje ljudi vide razliito, ili su o istom uli razliite stvari. Na primjer, ti si uo/ula kako je Marko uvrijedio Stefana, a drugi tvrde suprotno da je Stefan prvi poeo. Konflikt resursa javi se kada dvije ili vie osoba ele neto ega ima malo, recimo lopti, panje ili prijateljstva neke osobe i sl. Ova vrsta konflikta u blikoj je vezi s konfliktom potreba. Svako od nas ima
140

mnotvo potreba (potreba za moi, prijateljstvom, samopotovanjem i sl.), ali takve potrebe imaju i drugi. Svaka naa potreba moe biti u konfliktu s potrebama nekog drugog. Neto ti poeli, ali to isto moe da eli i neko drugi, ili misli da je za tebe bolje neto drugo. Na primjer, eli da izae vani, ali ti majka kae kako je sada vrijeme za uenje, ili eli da sjedi u prvoj klupi, ali to moe da eli i neko drugi. Konflikt vrijednosti i s njim u vezi konflikt ciljeva, najtee su rjeive vrste konflikata. Vrijednosti su neto to smatramo vanim i vrijednim za nas, ali to ne znai da je isto to vrijedno i za druge. Ti moda voli rok muziku, a neko drugi vie cijeni folk muziku. U situaciji kada su nae vrijednosti dovedene u pitanje, kada neko eli da ih ospori, mi to osjeamo kao da smo lino ugroeni i nastojimo grevito da ih branimo. Slino je i sa ciljevima. U skladu sa svojim vrijednostima mi postavljamo i ivotne, ali i trenutne, svakodnevne ciljeve. Nai ciljevi, ono to elimo da ostvarimo, mogu biti u sukobu sa ciljevima drugih ljudi. Kao to je naprijed reeno, u ivotu, u stvarnim situacijama, iza odreene konfliktne situacije rijetko stoji samo jedan uzrok. Sukob je ee rezultat kombinacije razliitih uzroka. Postoje neki spoljanji faktori koji pogoduju javljanju konflikata u grupi. Javljanju konflikata pogoduje takmiarska atmosfera gdje su pojedinci naviknuti da rade jedan protiv drugoga i gdje svaki lan grupe ima osjeaj da mora pobijediti kako bi ouvao samopotovanje. Loa komunikacija takoe pogoduje javljanju konflikata. Mnogi konflikti nastaju nesporazumom, pogrenim opaanjem osjeanja, namjera i potreba drugih ljudi. Na pojavu konflikata znaajno utie rukovodilac, voa grupe. Nain rukovoenja grupom (demokratski ili autokratski) bitno odreuje vrstu i nivo konflikata u grupi. Konflikti su naroito prisutni u autokratski voenoj grupi i tamo gdje voa zloupotrebljava svoju mo, gdje su lanovi grupe ugnjetavani i frustrirani. O komunikaciji, o nainu rukovoenja grupom vie e saznati u narednim lekcijama. Neki sukobi brzo planu i brzo se zavre. Drugi imaju dugu istoriju, dugo se neto iza brda valja, a onda najednom sve plane i razbukta se. Mogu se izdvojiti neke opte faze u nastajanju sukoba. Prva od tih faza je faza percepcije i personalizacije sukoba. Na primjer, osjea da te Marko izbjegava, stalno ti neto prebacuje. Kada neto kae ili predloi, Marko ima drugaije miljenje. Jue si vidio kako ti se podsmijeva i sl. Postaje svjestan postojanja sukoba. Sljedeu fazu karakteriu misli i osjeaji, tj. doivljaj konflikta. Konflikt se, po pravilu, doivljava veoma burno i to emotivno (javljaju se razliiti osjeaji, straha, oaja, zbunjenosti, bijesa i sl.) kognitivno (javljaju se ideje, misli o sukobu, unutranji razgovor i sl.) i fiziki (osjea napetost, oteano disanje i sl.). Nakon ovih vie psiholokih, unutranjih faza, sukob posta-

vrijednosti Vrijednosti i moral, lekcija 5

Pojedinac u grupi, Komunacije u grupi, lekcija 10. Vostvo, lekcija 11

141

je otvoren, manifestan i spolja vidljiv. Intenzitet ovog vidljivog ponaanja moe biti razliit i kree se od manjih nesuglasica i nesporazuma, preko verbalnog izazivanja, vrijeanja i ultimatuma, do fizikog napada i pokuaja da se suprotna strana uniti. Posljednja faza je faza razrjeavanje konflikta i suoavanje s posljedicama. Konflikti se mogu razrijeiti na razliite naine. Neki od naina rjeavanja konflikta nijesu tako dobri, a neki su dobri. Nije dobro rjeenje konflikta kada jedna strana u konfliktu sve dobija, a druga sve izgubi. To su situacije kada se jedna strana u sukobu povue bez borbe (kada sve prepusti drugome) ili kada borbom bude pobijeena (unitena). Sukob moe biti razrijeen i presudom (arbitraom). To je situacija kada neka monija osoba (roditelj, nastavnik, sudija) presudi u korist jednog ili drugog, ili kada ponudi rjeenje koje obje strane moraju prihvatiti. Najbolji nain rjeavanja sukoba je dogovor sukobljenih strana. Dogovorom se moe postii kompromis kada se obje strane odriu neega i postiu neto, ili konsenzus kada obje strane nalaze zadovoljavajue rjeenje za sebe.
KAKO TI REAGUJE U SUKOBU? postoji nekoliko uobiajenih ponaanja ljudi u sukobu. paljivo proitaj svaki od naina ponaanja i pokuaj odrediti kako se ti obino ponaa. Svaki od opisanih naina ponaanja nije jednako dobar. dok ita, razmiljaj o posljedicama svog ponaanja, i pokuaj ubudue bolje reagovati. PRAVI SE DA NE UJE
KAKO TO IZGLEDA? KO TU DOBIJA?

Naizgled kao da se nita nije desilo, ostaje veseo/ Pravi se kao da se nita nije desilo. Kae sebi: Ma vesela, a zapravo stalno razmilja o onome to ti se pusti to... i skree temu na neto drugo. dogodilo i pita sa kada e se sve ponoviti? POBJEGNE
KAKO TO IZGLEDA? KO TU DOBIJA?

Odlazi i kae: Ostavite me ve jednom na miru! Kada Niko nije dobio, oboje ste izgubili. Problem tinja i ti se drugi put obrate, da im do znanja da si ljut/ samo je pitanje dana kada e se ponovo razbuktati. ljuta i da ne eli da pria s njima. BORI SE
KAKO TO IZGLEDA?

Izigrava mo i ne bira sredstva samo da ostvari izgubila! Da li je ba tako? Zna za poslovicu: Doe ono to si naumio/naumila: uzvraa istom mje maca na vratanca! Oprezan/oprezna si, i osjea rom, prijeti, ucjenjuje. kako te eka iza oka da ti se osveti.

KO TU DOBIJA? Izgleda kao da si ti si dobio/dobila, a on izgubio/

142

PRIHVATA POMIRENJE
KAKO TO IZGLEDA? KO TU DOBIJA?

Prihvata pomirenje zbog mira u kui. Nastavlja Niko nije u potpunosti zadovoljan. Problem je naiz da sarauje i ne govori ono to stvarno eli i gled rijeen, druite se i dalje, ali ne vie kao prije. osjea. Nema vie povjerenja. PREGOVARA I DOGOVARA SE
KAKO TO IZGLEDA? KO TU DOBIJA?

Ne eka da te drugi mire ve sam/sama trai rjeenje. Kae: Daj da vidimo kako da to rijeimo! Trudi se da utvrdi u emu je problem. Predlae razliita rjeenja kako bi bili zadovoljni i ti i on/ ona.

Oboje dobijate dio onoga to elite. Sukob je rijeen i nema neraienih stvari meu vama. Sada bolje razumije onog drugog i saznao/saznala si neto o tome kako drugi gledaju na stvari.

injenica o postojanju konflikta u grupi ne mora automatski da znai i slabost te grupe. Konflikti u grupi mogu biti destruktivni (mogu da slabe i razjedaju grupu), ali mogu biti i konstruktivni (mogu da jaaju grupu). Nivo snage jedne grupe zavisi od toga kako se grupa nosi sa svojim konfliktnim i kako ih razrjeava. Grupe u kojoj se konflikti zatakavaju, kao i grupe u kojima se konflikti ne rjeavaju vremenom slabe i raspadaju se. Suprotno tome grupe koje svoje konflikte iznose na vidjelo (ine ih javnim) i koja ih rjeavaju vremenom postaju jae i sve zrelije. Pozitivni efekti iznoenja i rjeavanja konflikata jesu precizno definisanje problema, mogunost da analizira i diskusije o problemu, traenje i nalaenje boljeg rjeenja. Novo rjeenje uvijek znai promjenu, prilagoavanje grupe novim uslovima, a time i njen rast i spremnost na nova prilagoavanja.
TA SU TEHNIKE PROGRAMIRANIH KONFLIKATA? Uviajui znaaj konflikta za funkcionisanje i rast grupe neki teoretiari predlau namjerno provociranje konflikata u grupi. poznate su dvije tehnike programiranih konflikata. odluivanje pomou avoljeg zastupnika ili prijatelja kritiara sastoji se u tome da se svaka vana odluka prije njenog donoenja jo jednom prodiskutuje s pojedincem ili grupom koji su zadueni da takvu odluku kritikuju, da joj nau slabe strane. diskusija za i protiv podrazumijeva da se grupa eksperata dijeli u grupe koje imaju zadatak da nau pozitivne i negativne strane odreene odluke. odluka se prihvata tek nakon iscrpne diskusije i vaganja iznesenih argu menata.

143

ta si nauio/nauila
TA SU GRUPNE NORME Grupne norme moemo odrediti kao oekivani, propisani i usvojeni obrazac ponaanja i miljenja lanova odreene grupe. Ovaj usvojeni obrazac slui kao standard, mjerilo za ocjenjivanje ispravnosti vlastitot ili tueg ponaanja, a njeno krenje podlijee sankcijama. Grupne norme mogu nastati spontano, ali se ee namjerno donose i propisuju razliitim uredbama i zakonima. Osnovna uloga normi je da obezbijede efikasno funkcionisanje grupe i da odre grupni integritet. Osim to su vane za grupu, grupne norme su vane i za svakog pojedinca. TA JE KOOPERACIJA, A TA KOMPETICIJA U GRUPI Najei oblici interakcije meu lanovima grupe su kooperacija ili saradnja i kompeticija ili takmienje. Kompeticija je takav oblik interakcije gdje se lanovi grupe meusobno takmie u dostizanju eljenog cilja, i gdje uspjeh jednog lana grupe iskljuuje uspjenost ostalih lanova. Kooperacija je takav oblik interakcije gdje lanovi grupe meusobno sarauju i jedni drugima ispomau kako bi grupa postigla zajedniki cilj. Zajedniki, grupni cilj ostvaruje se zajednikim naporom i koordinacijom djelatnosti svih lanova grupe. Koji od ova dva oblika inteakcije e prevladati u grupi zavisi od niza faktora: od prirode grupe, njenog cilja, atmosfere u njoj, stila rukovoenja, kao i od linosti i zrelosti njenih lanova. KAKVI SU KONSTRUKTIVNI, A KAKVI DESTRUKTIVNI KONFLIKTI U GRUPI Konflikt oznaava sukob, sueljavanje suprotnih gledita, interesa, stavova, namjera ili tenji. Konflikt moe biti spoljanji, izmeu dva ili vie lica (interpersonalni), ili unutranji (intrapersonalni) konflikt. Postoji vie razliitih uzroka i vrsta konflikata: konflikt podataka, konflikt resursa, konflikt potreba, konflikt vrijednosti, konflikt ciljeva. Javljanju konflikata pogoduje: takmiarska atmosfera, loa komunikacija i nain rukovoenja grupom. Postoje neke opte faze u nastajanju sukoba. Nakon faze percepcije i doivljaja konflikta, sukob postaje otvoren, manifestan i spolja vidljiv. Intenzitet ovog vidljivog ponaanja moe biti razliit i kree se od manjih nesuglasica do fizikog napada i pokuaja da se suprotna strana uniti. Posljednja faza je razrjeavanje konflikta. Najbolji nain rjeavanja sukoba je dogovor sukobljenih strana. Konflikti u grupi mogu biti destruktivni (mogu da slabe i razjedaju grupu), ali mogu biti i konstruktivni (mogu da jaaju grupu). Nivo snage jedne grupe zavisi od toga kako se nosi sa svojim konfliktoima i kako ih razrjeava.
144

PITANJA ZA PONAVLJANJE I UTVRIVANJE GRADIVA

ta su grupne norme i kako nastaju? Objasni u emu je znaaj grupnih normi. ta se podrazumijeva pod saradnjom ili kooperacijom i koje su njene prednosti? ta je takmienje i kada je ono korisno, a kada tetno po grupu? Zato nastaju konflikti? Koje su osnovne faze konfikata?

UPOTREBA ZNANJA I RAZVOJ KRITIKOG MILJENJA

Na primjeru pravila koja se potuju u tvom odeljenju, objasni zato su ona neophodna! Kako bi organizovao djelatnost neke radne grupe, a da iskoristi dobre strane i saradnje i takmienja? Na koji nain se moe konstruktivno rijeiti sukob oko toga gdje ii na ekskurziju?

145

POGLAVLJE

146

KOMUNIKACIJE U GRUPI
Mi neprestano komuniciramo na razliite naine. U ovom poglavlju nauie koje su osnovne funkcije komunikacije i na koji nain ljudi meusobno komuniciraju. Saznae ta je verbalna, a ta neverbalna komunikacija. Vno je da upozna tehnike efikasnog komuniciranja.

NaSLoV

KOMUNIKACIJA U GRUPI

10. KOMUNIKACIJA U GRUPI

Zapita li se nekad kako, na koji nain grupe uspijevaju da usklade izvoenje razliitih zadataka i da funkcioniu skladno i uspjeno? ta je sutina komunikacije i kakva je njena uloga u grupi? Koje su osnovne vrste komunikacije i koliko nam je vana neverbalna komunikacija (izrazi lica, glas itd.). Nauie i o nekim problemima u sporazumijevanju. Najzad, otkrie i to kako da neplodnu svau pretvori u konstruktivno i plodno rjeavanje problema u komunikaciji.

SAZNAE:

to su glavne funkcije komunikacije u grupi koje su vrste i oblici komunikacije kako uiniti komunikaciju uspjenom

FUNKCIJE KOMUNIKACIJE U GRUPI

Svakodnevno u kui, u koli, na radnom mjestu komuniciramo s drugim ljudima, primamo i aljemo poruke. Takav oblik komunikacije koja se odvija u manjim ili veim grupama (u kui, u koli, na radnom mjestu i sl.), naziva se interpersonalnom komunikacijom i razlikuje se od masovne, medijske, javne komunikacije (putem tampe, televizije i sl.). Interpersonalna komunikacija jeste namjerno ili nenamjerno, svjesno ili nesvjesno, planirano ili neplanirano slanje, primanje i djelovanje poruka meu ljudima. Nauka koja prouava nain kako se ove poruke razmjenjuju, naziva se komunikologija.
TA JE KOMUNIKOLOGIJA? Komunikologija je drutvena nauka iji su predmet izuavanja, u najirem smislu, poruke koje ljudi upuuju jedni drugima. Komunikologija ima korijene u antikoj filozofiji i retorici, kao i u savremenim drutvenim naukama poput psihologije, lingvistike i sociologije. pored toga, komunikoloke teme su bliske i proimaju se i s kulturolokim studijama. Komunikologija se izuava i pod nazivima komu nikacijske studije i medijske studije.

Interpersonalna komunikacija
komunikacija izmeu ljudi

Komunikacija je sloen vid simbolike interakcije izmeu dvoje ili vie ljudi, a odvija se putem simbola i raznih signala za razmjenu informacija. Nae rijei, mimika, blijedilo, gestovi, boja glasa, slue nam da prenesemo i otkrijemo drugima svoje ideje, namjere, misli, ali esto i da sakrijemo svoja prava osjeanja ili ciljeve. Komunikacija ima sadrajni i odnosni aspekt. Sadrajni aspekt komunikacije podrazumijeva prenoenje neke informacije, obavjetenja o predmetu, osobi, dogaaju i sl., a odnosni nain kako to inimo. Na odnos prema osobi s kojom komuniciramo, ali i prema sadraju komunikacije, bitno utie na to kako e na sagovornik shvatiti poruku. O odnosnom aspektu komunikacije bie vie rijei kasnije, kada budemo govorili o neverbalnoj i nenasilnoj komunikaciji. Komunikacijom ljudi razmjenjuju svoje misli, ideje, stavove, namjere i meusobno koordiniraju svoje aktivnosti. Obje funkcije komunikacije, izraavanje i razmjena misli, ideja, stavova i meusobna koordinacija aktivnosti u grupi podjednako su vane. Prema sadraju, smatra N. Rot (2010), mogue je razlikovati tri kategorije komunikacija u grupi. Komunikacija u vezi s obavljanjem tekuih poslova i zadataka grupe, komunikacija koja se odnosi na opta pitanja i organizaciju rada grupe i komunikacija koja je izraz socio -emocionalnih potreba lanova grupe. Nadalje, komunikacija u grupi moe biti neformalna i formalna. Neformalna komunikacija odvija se mimo zva149

neverbalna komunikacija; nenasilna komunikacija u nastavku teksta

ninih oblika komunikacije (mimo radnih sastanaka), i najee se odnosi na afektivno-socijalne potrebe lanova grupe. Ljudi se sreu, na hodniku, za vrijeme pauze, i nakon posla i razgovaraju o pitanjima koja nijesu direktno vezana za organizaciju. lanovi grupe imaju potrebu da u svojoj grupi razmijene i svoje emocije, brige, radosti, tuge, strahove i nade. Formalna komunikacija predviena je i unaprijed planirana. Odvija se u vidu zvaninih susreta ili radnih sastanaka, a po sadraju se iskljuivo odnosi na pitanja planiranja i realizacije radnih zadataka. Komunikcije u grupama mogu biti vie centralizovane ili decentralizovane. Centralizovani tip komunikacije imamo u sluajevima kada je donoenje odluka preputeno samo jednoj osobi, koja ima centralno mjesto u komunikacionoj mrei i koja prima i daje najvie informacija. Takav je sluaj s komunikacionom mreom koja se naziva toak. Komunikaciona mrea u vidu toka je oblik komunikacije u kojoj jedan lan grupe ima sredinje mjesto (kao sredite toka). On ima mogunost da neposredno komunicira sa svim lanovima grupe, a pri tom, ostali lanovi to ne mogu (nemaju mogunost meusobne neposredne komunikacije). Decenrtalizovani tip komunikacije imamo kada su sve osobe ravnopravno ukljuene u donoenje rjeenja i odluka, kada nijedna osoba nema centralno mjesto, i kada su svima omoguene neposredne meusobne komunikacije (svako sa svakim).
DA LI SU EFIKASNIJE CENTRALIZOVANE ILI DECENTRALIZOVANE KOMUNIKACIONE MREE? obavljen je vei broj istraivanja sa ciljem da se utvrdi da li su efikasnije centali zovane ili decentralizovane komunikacione mree. Na osnovu nalaza veeg broja istraivanja (prema N. rot, 1983) o zakljuuje: Kada treba obaviti neki jednostavan zadatak efikasnija je centralizovana mrea, ali kada se radi o obavljanju sloenih zadataka prednost ima decentralizovana mrea; Vea razmjena ideja i vea aktivnost lanova grupe postie se u decentralizova nim mreama bez obzira na sloenost zadatka koji grupa obavlja; Kada su zadaci sloeni, vei broj greaka javlja se u centralizovanoj mrei. Supro tno tome, kada su zadaci jednostavni, vei broj greaka nastaje u decentalizova noj mrei; Zadovoljstvo lanova grupom uvijek je vee kada je mrea decentralizovana.

Prema pravcu djelovanja mogu se razlikovati horizontalna i vertikalna komunikacija. Horizontalna komunikacija se odvija izmeu lanova koji u hijerarhiji organizacije zauzimaju isti nivo (takva je komunikacija izmeu rukovodeeg kadra ili komunikacija meu izvriocima). Prema sadraju, horizontalna komunikacija ee se odnosi na socio-emocionalne potre150

be lanova grupe, ali moe podrazumijevati i dogovor o poslu, razmjenu ideja i sl. Vertikalna komunikacija se odvija izmeu lanova koji u organizaciji zauzimaju razliite poloaje (komunikacija koja ide od rukovodilaca prema izvriocima). Prema sadraju, vertikalna komunikacija se gotovo iskljuivo odnosi na organizaciju rada i realizaciju ciljeva grupe. To mogu biti nareenja i uputstva o tome kako treba posao obaviti, obavjetenja o smislu pojedinih zadataka, saoptenja o dunostima i pravima, ukazivanje na propuste u radu i sl. Vertikalna komunikacija se moe odvijati u dva suprotna pravca. Od centara rukovoenja ka izvriocima, ili od izvrilaca ka centrima rukovoenja. Kada komunikacija ima pravac odozdo (od izvrilaca ka rukovodiocima), onda se najee radi o raznim vrstama izvjetaja (o izvrenim zadacima, o obavljenom poslu i sl.), ali moe da sadri i razne korisne prijedloge, na primjer, za unaprjeenje rada ili o naina obavljanja pojedinih zadataka. Demokratski nain upravljanja organizacijom podrazumijeva dvosmjerne komunikacije, dok je za autokratski stil upravljanja karakteristina jednosmjerna komunikacija i to iskljuivo odozgo prema dolje. To je oblik komunikacije koji ide od rukovodioca prema izvriocima i koji obeshrabruje komunikaciju koja bi ila odozdo prema gore. O razliitim nainima rukovoenja grupom vidi u narednoj lekciji. Koji e oblik komunikacije prevladati u grupi zavisi od niza faktora, od ciljeva i zadataka koje grupa obavlja (razumljivo je da se razlikuje komunikaciona struktura vojne jedinice od komunikacione strukture nekog udruenja graana), od rukovodioca i stila rukovoenje, od tradicije grupe i sl.

autokratski nain rukovoenja Pojedinac u grupi, lekcija 11

VERBALNA I NEVERBALNA KOMUNIKACIJA

Jezik i rijei su najvaniji oblik ljudske komunikacije. Verbalna komunikacija, pomou rijei (sistema verbalnih simbola), predstavlja najvii i najsavreniji vid komunikacije za tano prenoenje apstraktnih ideja, za precizno formulisanje sloenih poruka i izraavanje suptilnih razmiljanja i osjeanja. Ovaj oblik komunikacije dostupan je iskljuivo ljudskoj vrsti i sloeniji je od neverbalne komunikacije.

151

KOJE SU OSNOVNE FUNKCIJE JEZIKA? Jezik je najrazvijeniji i najsavreniji sistem, sainjen od simbola u vidu rijei i od pra vila njihovog kombinovanja (sintaksa). osnovne funkcije jezika su: signifikativna (oznaavanje objekata), informativna (davanje obavjetenja), komunikativna (ra zmjena znaenja), akciona (djelovanje na druge), ekspresivna (izraavanje emocija), socijalna (jaanje drutvenih veza), estetska (izazivanje osjeanja lijepog), metajezika (omoguava raspravu o jeziku) itd. Zahvaljujui jeziku ovjek moe da preo braava i uva svoje iskustvo, ali i da ga prenosi na druge u procesu optenja (komu nikacije). rijei nam omoguavaju da izdvojimo i fiksiramo izvjesne karakteristike pojava, a sintaksa da izrazimo sloene i tanane odnose meu njima.

Pored rijei u komunikaciji s drugim ljudima, svjesno ili nesvjesno, kontrolisano ili spontano mi koristimo mimiku, razne gestove, stil odijevanja i sl., sve to predstavlja neverbalnu komunikaciju. Neverbalna komunikacija prati nae rijei, odreuje njihov smisao i slui kao osnova njihovog interpretiranja od strane nae okoline. Neverbalna komunikacija je vrsta preteno spontane komunikacije, kojom jedinke bez rijei, gestovima, izrazom lica, pogledom ili bojom glasa, izraavaju i razmjenjuju svoje namjere, emocije, raspoloenje, stavove i elje. Jo su Darvin, Frojd, Adler i drugi naunici ukazivali na znaaj nevoljnih gestova, mimike i hoda za razumijevanje ovjekovih skrivenih elja. Ali tek od 60-ih godina XX vijeka oblast neverbalne komunikacije, zahvaljujui prevashodno empirijskim istraivanjima u socijalnoj psihologiji, postaje veoma razvijena. Neverbalna komunikacija ima veliku vanost u ovjekovom ivotu. Ona ne samo da prati, dopunjava i koriguje verbalnu komunikaciju, ve omoguava spontanije, pouzdanije i bolje prenoenje autentinih emocionalnih poruka nego to je to mogue samo rijeima. ovjek se tako pomno usredsreuje na svoje rijei da izgleda da zaboravlja kako pri tome njegovi pokreti, stavovi i izrazi lica kazuju svoju sopstvenu priu, kae Moris (Otkrivanje oveka, 2005).
KOLIKO VJERUJEMO RIJEIMA? iskustvo i istraivanja pokazuju da mi esto imamo vie povjerenja u ono to nam neko saoptava spontanim gestovima, pogledom i glasom, nego to vjerujemo nje govim rijeima. istraivanja pokazuju (Mehabrijan) da o osobi s kojom komuniciramo vie od polovine informacija dobijamo (55%) paljivo pratei upravo njenu mimiku i pokrete, neto manje (38%) na osnovu visine i boje glasa (naina govora), a najmanje (samo 7%) iz onoga to kae rijeima. Moe se postaviti pitanje zato ljudi koji ve po sjeduju tako razvijen komunikacijski sistem, kao to je verbalna komunikacija, uopte koriste neverbalni komunikacijski sistem. Teoretiari za to navode nekoliko razloga: prvo, neverbalnim znacima mogu se izraziti neke pojave koje se ne mogu izrei rijei ma; drugo, izraajnije su i esto eksperesivno snanije sredstvo izraavanja od rijei; tree, manje su kontrolisani, pa zato otvorenije govore o osobi koja ih ispoljava.
152

U zavisnosti od toga koja se vrsta znakova koristi postoji vie oblika komunikacije bez rijei: paralingvistika, posturalna, kinezika i proksemika komunikacija. Paralingvistika komunikacija je vrsta neverbalne komunikacije u kojoj su bitni paralingvistiki znakovi (visina, boja glasa, itd.). Njena funkcija jeste da prenese afektivno stanje i stav poiljaoca, a ne samo intelektualni sadraj poruke. Tako, ista reenica (na primjer, on je poten), u zavisnosti od naina izgovaranja sigurno, ironino, patetino moe imati razliita, pa i suprotna znaenja. Bez naglaavanja, sputanja i podizanja glasa, na bi govor bio beivotan, monoton i nejasan. Na narod kae: Govori da bih te vidio! Posturalna komunikacija (tjelesni poloaj) sastoji se u slanju poruke bez rijei, pomou znakova kao to su dranje tijela, njegov poloaj i stav koji zauzima u odnosu na druge uesnike i sl.
TA GOVORI POLOAJ NAEG TIJELA? osoba koja ima izrazito pravo dranje i malo uzdignutu glavu, svojim tjelesnim stavom otkriva svoje samozadovoljstvo i ponos, nasuprot osobi koja stoji povi jenih lea i pognute glave, koja dranjem ispoljava poniznost i skruenost. ona poloajem tijela (smjer nagnutosti, stepen oputenosti), tj. posturalnim znakovi ma spontano alje poruke o naklonosti/nenaklonosti i o osjeanju superiornosti/ inferiornosti prema drugom uesniku u komunikaciji. Kada se neko najednom u toku razgovora ispravi i snano isprsi, to predstavlja gest pretnje u smislu: dede, da vidim..., a kada se nekome okrenu lea, to je izraz nepotovanja i odvratnosti (S. Trojanovi, Psihofiziko izraavanje srpskog naroda poglavito bez rei, 1986).

Kinezika komunikacija zasniva se na tjelesnim pokretima ruku, prstiju, glave, lica (oiju, usana), kao i pokretima itavog tijela. Jezikom tijela ljudi saoptavaju svoje svjesne i nesvjesne namjere, emocije i stavove. Ova komunikacija naroito je vana u meulinim odnosima, jer da bismo znali da li nam je neka osoba naklonjena, da li nas voli ili mrzi, koliko je iskrena, mona ili slaba itd., mi se u najveoj mjeri oslanjamo upravo na kinezike znakove. Zato je i kinezika komunikacija izuzetno mnogo istraivana i dobro je prouena u psihologiji. Najpoznatiji njen vid je facijalna ekspresija, odnosno spontano izraavanje psihikih preivljavanja (osjeanja, namjera) mimikom lica.

153

KAKO LICE ODAJE I PREDSTAVLJA LINOST? Lice je najizraajniji dio ljudskog tela, to mu omoguavaju mnogobrojni vrlo po kretljivi miii. Neverbalne signale alju razliiti djelovi lica (oi, obrve, elo, nos, usta), kao i promjene boje lica (bljedilo, crvenilo). Lice i promjene na licu, kao najpouzdaniji pokazatelj raspoloenja i namjera, pred stavljaju najvie i najpaljivije posmatran dio tijela druge osobe u procesu komu nikacije. esto kratkotrajne, spontane promjene na licu (nehotini trzaj usne, brz pokret oka, irenje zjenica) mogu da demantuju ono to neko kae. Mimika lica se uspjenije deifruje, ukoliko su ispoljene emocije osnovnije i snanije, izraavanje spontanije, a posmatra iskusniji.

Proksemika komunikacija, po E. T. Holu, nijemi jezik, poiva na prostornim znakovima, na zauzimanju izvjesnog poloaja u prostoru i odreenog rastojanja tokom komunikacije. Socijalni psiholozi prouavaju jezik prostora, odnosno fiziku blizinu jedinki u interakciji (intimna, personalna i socijalna distanca), mjesto i raspored sjedjenja uesnika komunikacije. Razliit poloaj u prostoru zauzimaju osobe koje imaju intimnu, profesionalnu ili prijateljsku vezu: ljubavni par, poslovni prijatelji, ef i slubenik. Danas psiholozi prouavaju teritorijalno ponaanje i, posebno, doivljaj linog prostora kao posebnog vida prostorne komunikacije.
TA JE PERSONALNI PROSTOR? To je prostor koji okruuje pojedinca i odvaja ga nevidljivom, fiktivnom granicom od ire sredine. Taj lini prostor je pokretna tampon zona izmeu fizike granice individue i spoljanje sredine. Ukratko, on je minimalno rastojanje neke jedinke od druge, koje se podnosi bez nelagodnosti. Svaki ovjek je osjetljiv na povredu zamiljene granice koja oiviava njegov lini prostor i na tu povredu automat ski reaguje nelagodnou, zbunjenou, anksioznou ili agresijom. Takvu vrstu povrede pojedinac moe da doivi, recimo, u prepunom autobusu, liftu ili kada mu se sagovornik unese u lice. Lini prostor prostor isturenih laktova vitalna je potreba ivotinjeovjeka, potreba koja ne moe da se ignorie bez ozbiljnog rizika, kae dezmond Moris (Otkrivanje oveka, 2005).

154

USPJENA I NEUSPJENA KOMUNIKACIJA

U komunikaciji, ljudi meusobno razmjenjuju poruke (rijei, ideje, osjeanja). Oni to ine cijelim svojim biem, i verbalno i neverbalno. Uspjena komunikacija vodi bliskim odnosima s drugim ljudima, a neuspjena dovodi do otuenja, konflikata, osjeanja manje vrijednosti i sl. Koji su osnovni elementi uspjene komunikacije? Dobro sroena poruka jedan je od najvanijih elemenata uspjene komunikacije. Poruka je informacija koju elimo saoptiti i prenijeti drugom licu. Za dobro sroenu poruku vae pravila da treba biti jasna, koncizna i nedvosmislena. Ako je poruka duga, nejasna i zbunjujua, uvijek postoji mogunost da e biti neshvaena i neprihvaena. Da bi poruku uinili prihvatljivom, treba voditi rauna o mnogim stvarima, o samoj poruci, njenoj duini, jasnoi i smislu, ali i o sagovorniku, o njegovom znanju, iskustvu, sistemu vrijednosti i sl. Teorija informacija je utvrdila niz prepreka koje mogu oteati ili ak onemoguiti komunikaciju. Meu preprekama u komunikaciji posebno este su: fizike prepreke (odnose se na broj informacija koje je svako od nas u stanju odjednom da primi), iskustvene prepreke (odnose se na razlike u znanju, iskustvu i mogunostima), perceptivne prepreke (odnose se na razlike u opaanju), motivacione i emocionalne prepreke (odnose se na razlike u eljama, namjerama, oekivanjima sagovornika), kulturoloke prepreke (kulturne razlike) itd.
NESPORAZUMI USLJED KULTURNIH I MENTALNIH RAZLIKA izmeu pripadnika razliitih kultura ili religija ne postoji fizika, ve kulturna i mentalna barijera. ako, recimo, neki Englez dok askaju kae indusu da voli ju nei biftek, to e kod ovog drugog izazvati zgraavanje (u Hindu religiji krava je sveta ivotinja!). deava se, takoe, da na prijemu neki arapski diplomata, u ivom razgovoru, prie vrlo blizu svom amerikom kolegi, koji se, zbunjen to mu neko ulazi u lini prostor, diskretno odmakne malo u nazad. arapski kolega mu odmah prie blie, a ovaj drugi opet ustukne i tako dalje, sve dok ga tempera mentni sagovornik ne satjera do zida! ovdje je uzrok nesporazuma u neverbalnoj komunikaciji u tome to nuna distanca izmeu sagovornika nije ista na Bliskom istoku i na Zapadu! (Hol, Nemi jezik).

teorija informacija Psihologija, lekcija 20

Komunikaciju ini ono ta govorimo, ali i ono kako to inimo. Ista poruka zavisno od toga kako je sroena (formulisana) moe imati razliite posljedice u komunikaciji. Psiholog Maral Rozenberg, tvorac originalnog modela
155

nenasilne komunikacije, smatra da istu stvar moemo rei tako da kod sagovornika izazovemo elju za osvetom (zmijskim jezikom), ali i jezikom tolerancije, miroljubivosti i saosjeanja (jezikom irafe). Da bi ovladao vjetinom nenasilne komunikacije, pojedinac treba da naui: prvo, da u dijalogu jednostavno i jasno kae drugome, bez osude, nareivanja ili etiketiranja na ta konkretno reaguje, zatim kako se on lino osjea u toj situaciji, koje su mu potrebe (ne)zadovoljene i, najzad, konkretno i neuvijeno, koji su mu zahtjevi (molbe). Tako, recimo, umjesto da voljenoj osobi kae: Razoarala si me, jer si uvijek hladna prema meni (kritika koja vodi svai), u konstruktivnom dijalogu bolje je rei: Tuan sam, jer mi se ini da mi ve nekoliko dana ne posveuje dovoljno panje (Rozenberg, Jezik saoseanja, 2001).
KAKO DA KAE ONO TO ELI, A DA NE VRIJEA? Svoja osjeanja i svoje elje moe da kae tako da izazove sukob, a moe ih rei i tako da doprinese meusobnom razumijevanju i smirivanju sukoba. Tehni ka nenasilne komunikacije podrazumijeva uvaavanje odreenih pravila izraa vanja svojih namjera, elja i sl.
KAKO DA VRIJEA, A DA NE KAE NITA O ONOME TA ZAPRAVO ELI? KAKO DA KAE ONO TO ELI, A DA NE VRIJEA? PRIMJER NENASILNE KOMUNIKACIJE:

Kae: ti si spletkaro ti si neuredan ti si ljenina kretenu majmune...

I GOVORI O POSTUPKU, o onome to Kada vidim da razbacuje ti je zasmetalo, a ne o njemu lino stvari po sobi... (to tanije opii postupak druge osobe) II Reci KAKO SE TI OSJEA zbog tak ljuta sam i povrijeena... vog njegovog postupka (opii svo ja osjeanja)! III PREDLOI NETO, reci ta ti u stvari a ono to bih ja ustvari elje la jeste da napravimo dogo eli! vor oko spremanja sobe i da ga se pridravamo. IV OBJASNI SVOJ PRIJEDLOG, reci za Tako emo ubudue izbjei to misli da je tako bolje! nesporazume.

156

Za uspjenu komunikaciju posebno je vano sluati sagovornika (tano utvrditi ta on eli da nam saopti). Svi smo bili u prilici da doivimo kako nas drugi sluaju, a zapravo da to sutinski ne ine ili da ine na nain koji oteava komunikaciju (da gledaju u stranu, da uju samo ono to ele, da nam upadaju u rije, da nas pogreno tumae itd.) Aktivno sluanje podrazumijeva odreena pravila sluanja koja se mogu lako nauiti i primjenjivati u svakodnevnoj komunikaciji. Prvo od pravila uspjenog sluanja moe se formulisati kao: Imam vremena za tebe. To znai da sagovorniku treba na sve naine, i rijeima i tijelom, pokazati elju i spremnost sluanja. Sagovornici koji imaju stvarnu elju da jedan drugog sasluaju esto trae posebno mjesto za to, idu na kafu, na aj, i time daju jedan drugom signal da su spremni neko vrijeme odvojiti jedno za drugo. Okretanje, pourivanje, gledanje na sat i sl., jesu signali koji gue ili potpuno sprjeavaju komunikaciju.
IMAM VREMENA ZA TEBE
KAKO TO IZGLEDA? KAKO NE TREBA?

pokai kako ti je stalo da saslua ta ima da ti kae... pokai da ima dovoljno vremena za sagovornika...

nervozno lupka nogama... gleda u stranu... glada na sat... pouruje ga/je... nestrpljivo zapitkuje... zijeva... dobacuje drugima u prolazu...

Drugo pravilo moe se formulisati kao: Sluam tebe, a ne sebe. Dobra komunikacija podrazumijeva paljivo sluanje sagovornika i otvorenost za ono to nam on saoptava. Suprotno tome je selektivno sluanje, kada slualac prima samo ono to je po njegovim mjerlima vano ili to se uklapa u njegova oekivanja. Selektivno odbacivanje je sluaj kada slualac blokira, pouruje ili skree temu sa dijela koji ne eli da uje (koji mu je neprijatan, ili ga smatra nevanim). esto je i tzv. otimanje rijei, kada slualac prekida razgovor da bi rekao neto o sebi. Selektivno sluanje, selektivno odbacivanje i otimanje rijei jesu prepreke u komunikaciji, jer se tumae kao nedostatak elje sagovornika da saslua.

157

SLUAM TEBE, A NE SEBE

KAKO TO IZGLEDA? KAKO NE TREBA?

paljivo sluaj i pazi da ti neto vano ne proma kne... posmatraj sagovornika i vidi ta ti njegovi pokre ti govore... uestvuj u razgovoru i podri ga da ti sve do kraja objasni...

dok govori, ti misli o sebi i o onome to se tebi dogodilo... misli o time ta e sljedee rei... prekida razgovor da bi rekao neto o sebi... skree temu na neto drugo... poput papagaja ponavlja njegove rijei, ili govori mmm, aaaa i sl..

Tree pravilo: Da li sam te dobro razumio/razumjela, podrazumijeva aktivno uee u komunikaciji povremenim zapitkivanjem, parafraziranjem ili sumiranjem. Na primjer, sagovorniku povremeno postavimo pitanje: Jesam li dobro razumio/razumjela da...; Misli li na to kada kae? i sl. Time komunikacija postaje dinaminija (ima dva smjera); osoba koja daje saoptenje ima utisak o zainteresovanosti sagovornika (ima motivaciju da nastavi); postoji mogunost provjeravanja (ispravnog razumijevanja) i sl. Suprotno tome je tzv. odbrambeno sluanje, kada je slualac ve smislio odgovor i samo eka priliku da ga kae, ili tzv. sluanje iz busije kada slualac samo prikuplja podatke kako bi mogao da ih pobije (Nijesi ti to dobro razumio/razumjela; Ti to ne shvata i sl.).
DA LI SAM TE DOBRO RAZUMIO
KAKO TO IZGLEDA? KAKO NE TREBA?

ne pravi se da razumije ako ne razumije! provjeri da li si sve dobro razumio; npr. Da li grijeim kada mislim da si ti... ili Jesam li te do bro razumjela kada mislim da...

ve si smislio kako e mu/joj odgovoriti i sa mo eka da ve jednom zavri...

Kada se za nekoga kae da dobro slua to, u stvari, znai da dobro razumije ono ta mu se govori i saoptava. Aktivno sluanje podrazumijeva i tumaenje onoga to uje, ali nije fer da sagovorniku podmee svoja vienja stvari. etvrto pravilo: Uvaavam tvoje stanovite, podrazumijeva vienje dogaaja i njegovog tumaenja iz pozicije (iz koe) onoga ko nam to saoptava (razumjeti ta on eli i ta osjea). Takav nain komunikacije podrazumijeva empatiju. Empatija znai razumijevanje druge osobe u njenoj situaciji (razumjeti osjeanja i potrebe druge osobe). Pokazati empatiju zapravo znai stvarno razumjeti i sutinski uvaiti drugu osobu.

158

MOE LI STVARNO PREPOZNATI TA DRUGI ELE I OSJEAJU? Svakome od nas se bar jednom desilo neto zbog ega smo bili povrijeeni i ne sretni. Takve neprijatne stvari obino elimo podijeliti s drugima, ispriati im ta nam se desilo i kako smo se osjeali. drugi ljudi su spremni da nas utjee. Meu tim, nijesu svi jednako uspjeni u tome. paljivo analiziraj sljedee izjave i vidi kako bi se ti osjeao/osjeala u vezi s poje dinim komentarima tvojih sagovornika. GLUMICA FILOZOF Nije to nita. Nema razloga da se tako osjea, hajde razvedri se.

Zna ta u ti rei: Poslije kie uvijek doe sunce. ivot je takav, stvari ne idu ba uvijek onako kako mi elimo. Zna ta u stvari treba da uradi. Idi kai:Pogrijeila sam!. Ako si pametna, SAVJETNIK nee sebi vie dozvoliti da se kai s jaim od sebe. ISLJEDNIK Jesi li i ranije imala neki sukob s njim? ADVOKAT Mogu da razumijem zato si tako reagovao, nijesi zapravo shvatio/shvatila! Pa to je strano, toliko mi te je ao da mi se plae. Jadna ti. Ba si ti neka SAALJENJE nesrenica. Uvijek ti se deavaju takve stvari. EMPATIJA Uf, pa to je ba bilo neprijatno. Da te tako izvrijea pred cijelim odjeljenjem, i to poslje svega to si uradila, mora da je bilo teko podnjeti.

159

ta si nauio/nauila
TA SU GLAVNE FUNKCIJE KOMUNIKACIJE U GRUPI Komunikacja je sloen vid simbolike interakcije izmeu dvoje ili vie ljudi, a odvija se putem simbola i raznih signala za razmjenu informacija. Nae rijei, mimika, gestovi, boja glasa, slue nam da prenesemo i otkrijemo drugima svoje ideje, namjere, misli, ali esto i da sakrijemo svoja prava osjeanja ili ciljeve. Komunikacija ima sadrajni i odnosni aspekt. Sadrajni aspekt komunikacije podrazumijeva prenoenje neke informacije, obavjetenja o predmetu, osobi, dogaaju i sl., a odnosni nain kako to inimo. Komunikacijom ljudi razmjenjuju svoje misli, ideje, stavove, namjere i meusobno koordiniraju svoje aktivnosti. Prema sadraju, komunikacija se moe odnositi na organizaciju rada grupe, na konkretne zadatke ili na socio-emocionalne potrebe lanova grupe. Komunikacija u grupi moe biti formalna ili neformalna, centralizovana ili decentralizovana, horizontalna ili vertikalna. KOJE SU VRSTE I OBLICI KOMUNIKACIJE Verbalna komunikacija pomou rijei (sistema verbalnih simbola), predstavlja najvii i najsavreniji vid komunikacije za tano prenoenje apstraktnih ideja, za precizno formulisanje sloenih poruka i izraavanje suptilnih razmiljanja i osjeanja. Pored rijei u komunikaciji s drugim ljudima, svjesno ili nesvjesno, kontrolisano ili spontano, mi koristimo i mimiku, razne gestove, stil odijevanja i sl., to sve predstavlja neverbalnu komunikaciju. Neverbalna komunikacija je vrsta preteno spontane komunikacije, kojom jedinke bez rijei, gestovima, izrazom lica, pogledom ili bojom glasa, izraavaju i razmjenjuju svoje namjere, emocije, raspoloenje, stavove i elje. U zavisnosti od toga koja vrsta znakova se koristi postoji vie oblika komunikacije bez rijei: paralingvistika, posturalna, kinezika i proksemika. KAKO UINITI KOMUNIKACIJU USPJENOM Dobro sroena poruka jedan je od najvanijih elemenata uspjene komunikacije. Da bi poruku uinili prihvatljivom, treba voditi rauna o samoj poruci (o njenoj duini, jasnoi i smislu), ali i o sagovorniku (o njegovom znanju, iskustvu, sistemu vrijednosti i sl.). Meu preprekama u komunikaciji naroito su este: fizike prepreke, iskustvene prepreke, perceptivne prepreke, motivacione i emocionalne prepreke, kulturoloke prepreke itd. Ista poruka, zavisno od toga kako je sroena (formulisana), moe imati razliite posljedice u komunikaciji. Psiholog Maral Rozenberg, tvorac originalnog modela nenasilne komunikacije, smatra da istu stvar moemo rei tako da kod sa160

govornika izazovemo elju za osvetom (zmijskim jezikom), ali i jezikom tolerancije, miroljubivosti i saosjeanja (jezikom irafe). Za uspjenu komunikaciju posebno je vano sluati sagovornika (tano utvrditi ta on eli da nam saopti). Aktivno sluanje podrazumijeva odreena pravila sluanja koja se mogu lako nauiti i primjenjivati u svakodnevnoj komunikaciji.

PITANJA ZA PONAVLJANJE I UTVRIVANJE GRADIVA

Koje su osnovne funkcije komunikacije? Koji su oblici komunikacije u grupi? Koje su dvije najpoznatije vrste komunikacije? Navedi oblike i osnovne znakove neverbalne komunikacije. Navedi osnovne izvore nesporazuma u komunikaciji. Koje su prednosti rjeavanja konflikata nenasilnom komunikacijom?

UPOTREBA ZNANJA I RAZVOJ KRITIKOG MILJENJA

Kakav je odnos izmeu verbalne i neverbalne komunikacije? Zato vie vjerujemo jeziku neverbalne komunikacije? Izrazi svoje elje jezikom nenasilne komunikacije! Objasni znaaj pojedinih pravila aktivnog sluanja.

161

POGLAVLJE

162

RUKOVOENJE I ODLUIVANJE
Svaka grupa ima vou, onoga koji je usmjerava. U ovom poglavlju e nauiti koje osobine ima uspjeen voa i kako se demokratski rukovodi grupom. Pored toga treba da naui kako se donose odluke u grupi i kakvi odnosi mogu da postoje izmeu voe i sljedbenika.

NaSLoV

VOSTVO

11. VOSTVO
Kako neko od lanova postaje voa grupe? Jesu li neki ljudi po svojim osobinama prosto predodreeni da budu voe u svakoj grupi? Po emu se razlikuju demokratski i autokratski stil voenja grupe? U ovoj lekciji saznae kako grupa odluuje. Otkrie koje su dobre, a koje su loe strane grupnog odluivanja. Najzad, i nakon ove lekcije bie ti jasnije kakav je odnos voe i sljedbenika.

SAZNAE:

koje zadatke i psihosocijalne osobine ima voa ta je sutina demokratskog, a ta autokratskog tipa rukovoenja koje su karakteristike procesa grupnog odluivanja kakav je odnos voe i sljedbenika

PSIHOSOCIJALNE OSOBINE VOE

U svim, pa i najmanjim socijalnim grupama, postoje osobe koje imaju dominantan poloaj i presudan uticaj na grupu. Takva osoba, koja presudno utie na ostale lanove grupe, naziva se voom (engl. leader), a ponaanje kojim usmjerava djelatnost grupe, naziva se vostvo (engl. leadership) ili rukovoenje. Osnovna karakteristika svakog voe jeste njegova mo da utie na ostale lanove grupe, ali s obzirom na vrstu moi kojom voa raspolae, razliita su miljenja o tome ko se moe nazvati voom. Prema nekima, voa mora biti spontano prihvaen od ostalih lanova grupe. To je osoba koja ima linu i/ili strunu mo, priznatu i prihvaenu od njegovih sljedbenika. Za takvog vou grupa se pozitivno emocionalno vezuje, cijeni ga i podrava, a on zastupa ciljeve koji su zajedniki svim lanovima grupe. Takvi priznati i uticajni ljudi postoje u svim oblastima drutvenog ivota, u politici, privredi, umjetnosti, kulturi, religiji, nauci, sportu itd. Drugi smatraju da nije nuno da voa bude priznat i omiljen u svojoj grupi. Ograniavanje pojma voe samo na dobrovoljno prihvaene pojedince, koji imaju referentnu mo, suvie je usko i prema ovim autorima neopravdano. Oni voama smatraju i osobe koje u grupi legitimno zauzimaju poloaj voe. Zauzimajui odreeni poloaj u formalnoj grupi, voa raspolae brojnim sredstvima koja mu obezbjeuju uticaj na grupu. Tako, pojedinac koji ostvaruje ulogu direktora ili efa, ima pravo da kontrolie, kanjava ili nagrauje, i tako utie na ostale lanove grupe. Njegovo/njeno pravo da kontrolie i kanjava je legitimno, jer je propisano organizacijom grupe. To ne znai da legitimno izabrani voa ne koristi i linu, referentnu mo. Naprotiv, mnogi su rukovodioci vremenom postali omiljeni i potovani u svojoj sredini, ne zbog formalne moi, ve zbog strunosti i linih osobina kojima su se nametnuli ostalima. Dakle, pod voom u formalnim grupama podrazumijeva se osoba koja ima poloaj voe i legitimnu mo da utie na ostale lanove grupe. Istina, njegova mo je ograniena i on je legitimno moe koristiti iskljuivo u funkciji ostvarivanja ciljeva grupe.

Pojedinac u grupi, lekcija 8, Tipovi moi

165

KOJIM VRSTAMA MOI VOE RASPOLAU? da bi neko bio voa, on mora ispuniti makar jedan od dva uslova, da je priznat i prihvaen od ostalih lanova grupe (ima referentnu mo) ili da zauzima poloaj voe u grupi (ima legitimnu mo). Zavisno od vrste moi kojom raspolae mo gue je razlikovati vie vrsta voa. IMA REFERENTNU MO IMA LEGITIMNU MO NEMA LEGITIMNU MO IDEALNI VOA. Formalno zauzima poloaj voe u grupi i grupa ga pri hvata kao vou. NEFORMALNI VOA. Ne zauzima polo aj voe, ali ga grupa prihvata kao vou. NEMA REFERENTNU MO FORMALNI VOA. Formalno zau zima poloaj voe (ima legitinu mo), ali nema referentnu mo (lanovi gru pe ga ne prihvataju). NIJE VOA osoba koja ne zauzima poloaj voe, niti ima referentnu mo.

Uloga voe je sloena i podrazumijeva obavljanje niza znaajnih funkcija i zadataka u grupi i za grupu. Voa kreira politiku, postavlja ciljeve i odreuje zadatke grupe. Njegova osnovna uloga je da upravlja, rukovodi grupom. On planira, koordinira i nadgleda aktivnosti pojedinih lanova grupe i tako postie da grupa kao cjelina efikasno i slono djeluje. Istovremeno, on mora brinuti o koheziji grupe i zadovoljstvu njenih lanova. Voa posreduje i arbitrira u unutargrupnim konfliktima, kada treba kanjava ili nagrauje. Voa simbolizuje, predstavlja i zastupa interese grupe pred drugim grupama i irom drutvene zajednice. On je i oinska figura, lanovima grupe slui kao model ponaanja i objekt identifikacije. I na kraju, on je kolektivni nosilac odgovornosti. Kada je sve u redu, grupa ga glorifikuje, a u trenucima krize i neuspjeha slui kao deurni krivac, rtveni jarac i objekt agresije. Na osnovu brojnih i raznovrsnih uloga koje voa obavlja u gupi jasno je da on, da bi bio upjean voa, mora ispuniti brojne zahtjeve. Meu zahtjevima koji se postavljaju pred vou, kao posebno vani izdvajaju se: struni (od voe se oekuje da dobro vlada strukom, pitanjima kojima se grupa bavi), socijalni (od voe se oekuje da ima sposobnost planiranja, organizovanja i rukovoenja) i psiholoki (mora biti sposoban da motivie ljude i da uspjeno rjeava meuljudske odnose u grupi). Kakav je, dakle, uspjean rukovodilac i koje osobine i sposobnosti on treba da ima? Tradicionalno se smatra da je inteligencija (sposobnost logikog razmiljanja) presudna u razlikovanju uspjenog od manje uspjenog rukovodioca. Savremeni teoretiari, meu kojima je istaknut Goleman, ne slau se s ovom tezom. Goleman (1997, 2004) tvrdi da emocionalna, a ne logika inteligencija, presudno odreuje ko e od rukovodilaca biti uspjean, a ko ne. Prema Go166

uloge Pojedinac u grupi, lekcija 8

lemanu, ako je rukovodilac sposoban da na grupu prenese svoje oduevljenje i optimizam, ako kod lanova grupe pobuuje njihove najbolje sposobnosti i podstie pozitivne emocije (osjeanje sigurnosti, nade i vedro raspoloenje), rije je o uspjenom, rezonantnom lideru. Suprotno tome, ako u grupi pobuuje samo destruktivne emocije kao to su strah, briga, apatija, mrnja, osjeanje krivice, onda je rije o disonantnom lideru ija grupa djeluje neusklaeno i funkcionie neefikasno. Osnovni zadatak lidera, prema Golemanu, jeste da upotrijebi svoju emocionalnu inteligenciju i liderske sposobnosti kako bi stvorio povoljnu emocionalnu klimu u grupi. Meu liderskim sposobnostima posebno su vane dvije. Prva se odnosi na razumijevanje sebe i sposobnost upravljanja sobom, a druga na razumijevanje meuljudskih odnosa i sposobnost upravljanja tim odnosima u grupi.
TA INI EMOCIONALNU INTELIGENCIJU (EQ)? EQ obuhvata itav niz specifinih sposobnosti kao to su: sposobnost razumijevanja sebe samog (dobar uvid u sebe, svoje potrebe, emoci je kao i sposobnost samospoznavanja);. sposobnost emocionalne samokontrole (obuzdavanje afekata, sposobnost upra vljanja svojim emocijama u skladu sa zahtjevima realnosti i drutvenim norma ma);. samouvjerenost (motiv postignua, optimizam i vjera u vlastite snage);. osjetljivost za probleme i potrebe drugih ljudi (hvatanje teko opazivih signala, predusretljivost, otvorenost za druge ljude);. sposobnost razumijevanja osjeanja drugih ljudi (empatija);. vjetina rjeavanja meuljudskih sukoba (rjeavanje sukoba);. sposobnost uspostavljanja skladnih prijateljskih odnosa (srdanost);. sposobnost rukovoenja grupom (prepoznavanje potreba grupe i voenje).

emocionalna inteligencija Psihologija 2, lekcija 9

Nije Goleman jedini koji rui mit o presudnom uticaju inteligencije u liderstvu. Prije njega slavni harvardski profesor Dejvid Mekliliand (1973) na osnovu istraivanja zakljuio je da uspjeni lideri imaju, pored osnovnih sposobnosti (misli se na intelektualne sposobnosti koje su naravno nune) i niz posebnih emocionalnih sposobnosti, kao to su: ambicija, inicijativa, sposobnost timskog rada, sposobnost rukovoenja i sl. Slinog je miljenja i osniva humanistike psihologije Abraham Maslov. On (2004) tvrdi da su uspjeni rukovodioci demokratiniji, saosjeajniji, uljudniji, spremniji da pomognu, lojalniji... od onih koji su manje uspjeni. Uspjean rukovodilac mora, takoe, da bude sposoban da podnese da bude nevoljen, nepopularan, da mu se smiju, da ga napadaju... Na kraju treba rei, iskustvo i istraivanja pokazuju da ne postoji roeni voa, odnosno univerzalan voa, koji e biti uspjean u svim grupama i u
167

humanistika psihologija Psihologija 2, lekcija 15, Teorije linosti

svim prilikama, bez obzira na zadatke koje grupa ima. Kakav voa e biti uspjean, u velikoj mjeri zavisi od vrste grupe, zadataka koje treba obaviti i od konkretne situacije u kojoj se grupa nalazi.

STILOVI RUKOVOENJA GRUPOM

Ve 1939. g. Levin, Lipit i Vajt vre istraivanja efekata tri razliita stila rukovoenja: autokratskog, demokratskog i liberalnog. Na autokratsko rukovoenje lanovi grupe su reagovali apatinou i pasivnou, a esto i agresivnim ispadima prema voi ili nekom od lanova grupe. Posljedica demokratskog voenja bilo je najvee zadovoljstvo od boravka u grupi i najbolji odnosi meu lanovima grupe. U laissez-faire, odnosno liberalno voenim grupama, najmanje je uraeno i najmanje je bilo zadovoljstvo od boravka u grupi. U situaciji kada voa nije bio neposredno prisutan, demokratski voena grupa bila je najproduktivnija. lanovi autokratski voene grupe naputali su odmah zapoete aktivnosti im bi izmakli kontroli voe. ta je jo specifino za ove stilove rukovoenja? Autokratski stil podrazumijeva vou koji sve odluke donosi sam, bez obavjetavanja ili konsultovanja ostalih lanova grupe. S podreenima, obino komunicira putem naredbi i saoptenja. Saoptava zadatke, izdaje nareenja, poslune nagrauje, neposlune kanjava. Svoje namjere i postupke rijetko kada obrazlae pred grupom. Njegov cilj jeste da kod podreenih stvori osjeanje kako sve zavisi od njega, i kako bi bez njega grupa propala. Da bi uvrstio vlast, okruuje se ljudima koji su mu lojalni, a ostale dri na distanci. Time se u grupi stvara nezdrava atmosfera, apatija, osjeanje frustracije, a javlja se i agresija, pa ak i sukobi meu lanovima. Ovakva vrsta vostva moe imati svoje prednosti samo u posebnim, kriznim i vanrednim situacijama (rat, pobuna, poar, zemljotres), kada voa mora odluivati i postupati brzo, a lanovi bez diskusije ispunjavati naloge. U normalnim vremenima autoritarni stil rukovoenja predstavlja veliku prijetnju ostvarenju ciljeva i opstanku grupe. Demokratski stil podrazumijeva vou koji stvara uslove u kojima svi lanovi grupe imaju mogunost i osjeaj da ravnopravno uestvuju u donoenju odluka grupe. Za razliku od autokratskog voe koji proizvodi sukobe, demokratski voa nastoji da smanji rivalstvo, napetost i konflikte u grupi. Grupu s ovakvim nainom rukovoenja odlikuju prisni odnosi izmeu lanova,

168

tenja za uzajamnim pomaganjem, minimum agresivnosti i sukoba, kao i snana identifikacija lanova s grupom. Kada se demokratski voa povue s poloaja, grupa i dalje uspijeva da odri vrstu koheziju i ne raspada se, to je pouzdan pokazatelj njegovog uspjeha u rukovoenju.
KAKO REAGUJE AUTOKRATSKI, A KAKO DEMOKRATSKI VOA? autokratski i demokratski voe u istim situacijama reaguju sasvim razliito, ili na ista pitanja imaju razliite odgovore. paljivo proitaj kako reaguje jedan, a kako drugi. ako naui njihove reakcije, moe u svojoj sredini prepoznati ko je demo kratski, a ko autokratski nastrojen voa.
AUTOKRATSKI DEMOKRATSKI

TA SU LANOVI ZA VOU? ljudi koji treba da sluaju (izvr avaju nareenja) KO TREBA DA DONOSI odluke treba da donosi voa ODLUKE? KAKO SE OSTVARUJE na osnovu autoriteta poloaja (Ja UTICAJ NA LANOVE sam ef i dok je tako ti si duan da GRUPE? slua!) TA ZNAI STVORITI zavesti strogu disciplinu (obezbi DOBRU ATMOSFERU U jediti poslunost) GRUPI? KAKO SE PODSTIU naredbama, strahom od kazne... LANOVI GRUPE NA (spoljanja motivacija) AKTIVNOST? TA SE OEKUJE OD POJEDINIH LANOVA poslunost GRUPE? KAKO TREBA REAGOVATI NA GREKE LANOVA odmah kazniti GRUPE? KAKO SE TREBA ODNOSITI Odmah ih uguiti... kazniti kri PREMA SUKOBIMA U vce! GRUPI?

potencijal u koji treba dugorono ulagati odluke se donose zajedno na osnovu linog autoriteta (stru nosti, ljudskih kvaliteta...) imati zadovoljne i motivisane ljude dogovaranjem... (unutranja moti vacija) inicijativa i saradnja

sagledati uzroke

Razgovarati i rjeavati sukobe!

169

Najzad, liberalni stil podrazumijeva vou koji se neposredno ne mijea u rukovoenje, ve doputa grupi da se sama dogovora i donosi odluke. Kako i ta e grupa raditi zavisi od nje same, od toga kako se lanovi dogovore. Ovaj nain rukovoenja najmanje je efikasan. Moe biti uspjean samo u nekim, elitnim grupama gdje su lanovi izuzetno motivisani, moralni, svjesni grupnih ciljeva, savjesni, disciplinovani i odgovorni u donoenju odluka i izvravanju svojih zadataka (na primjer, nauni institut, akademija nauka i umjetnosti itd.). U ve pomenutoj knjizi (Emocionalna inteligencija u liderstvu), Goleman navodi ak est liderskih stilova, od kojih su etiru rezonantna, a dva disonantna. Rezonantni stilovi (vizionarski, trenerski, afilijativni i demokratski) poivaju na saradnji, kooperaciji voe i sljedbenika, dok su disonantni (diktiranje tempa i zapovjedniki stil) zasnovani na kompeticiji (takmienju). Kako izgledaju ovi stilovi i kada ih je opravdano primjenjivati? Vizionarski stil podrazumijeva lidera koji ima ideju (vizijom poeljne budunosti) i koji je sposoban da je prenese na druge. Harizmatski voa pokree ljude idejom, ime se stvara osjeaj zajednitva i posveenost poslu (da se ideja materijalizuje, ostvari). Vizionarski stil je poeljan u situacijama koje zahtijevaju radikalne promjene, traenje novog puta ili pravaca djelovanja grupe. Trenerski stil podrazumijeva usmjerenost lidera na pojedinca (na njegova oekivanja, ciljeve, namjere) i na njegov razvoj, a ne toliko na zadatke. Trenerski stil zasniva se na empatiji lidera i njegovoj sposobnosti da razumije potrebe drugih ljudi. Prednost mu je to podrava razvoj pojedinaca i dugorono vezuje ljude za organizaciju. Koristi se kada je potrebno graditi organizaciju na dugi rok, kada je potrebno ulagati u ljude, kada se efekti oekuju u budunosti. Afilijativni stil podrazumijeva lidera koji je vie zainteresovan za emocionalno stanje zaposlenih i skladne odnose meu njima, nego za zadatke grupe. Zaposlene posmatra kao ljude kojima je prvenstveno potrebna podrka zajednice i nastoji da uspostavi harmoniju u grupi povezujui ljude jedne s drugima. Koristi se u kriznim situacijama, kada je potrebno konfliktne odnose u grupi pretvoriti u kooperativne, kada treba podii moral i samopouzdanje grupe, kada je vano povratiti pozitivno raspoloenje, slogu, sklad i timski duh.

emocionalna inteligencija Psihologija 2, lekcija 9

170

Demokratski stil oslanja se na potrebe ovjeka za autonomijom (da upravlja sobom). Demokratski lider trai miljenje i ukljuuje lanove grupe u odluivanje. Obezbjeuje osjeaj ravnopravnosti i mogunost uticaja na vane odluke. Koristi se u situacijama kada je potrebno dobiti podrku za odreene ciljeve, kada treba izvriti pritisak na pojedine lanove ili dobiti miljenje zaposlenih o neemu. Diktiranje tempa podrazumijeva vou koji pred grupu postavlja izuzetno visoke standarde u pogledu brzine i kvaliteta to temelji na svojoj izrazito razvijenoj potrebi za postignuem. Ovaj stil rukovoenja treba oprezno koristiti, jer moe brzo da iscrpi i demotivie zaposlene. Moe biti uspjean jedino kada se rukovodi timom koji je sam po sebi snano motivisan, visokokvalitetan i sposoban, i kada je potreban brz rast kompanije. Zapovjedniki stil. Svoju mo lider temelji na strahu, a zaposlene posmatra kao sredstvo za ispunjavanje njegovih naloga. Ovaj stil najbolje opisuje izreka:Uradi kako ti kaem i nita ne pitaj! Zapovjedniki stil najmanje je stimulativan i najmanje produktivan metod rukovoenja. Opravdan je jedino u kriznim situacijama (rat, nesrea i sl.) kada je vano brzo postii cilj. Goleman je pokazao da su razliiti stilovi primjenjivi u razliitim situacijama i da se pojedinano koriste za ostvarivanje posebnih, specifinih ciljeva grupe. Na primjer, zapovjedniki stil koristi se kada treba hitno obaviti neki zadatak, a trenerski kada se eli dugorono ulagati u razvoj kolektiva. Rukovoenje grupom veoma je sloen proces koji podrazumijeva stalno balansiranje, vaganje izmeu razliitih i esto meusobno suprotnih ciljeva. Na primjer, rukovodilac mora balansirati izmeu potrebe da se obezbijedi rast proizvodnje i produktivnosti na jednoj strani, i potrebe da se odre dobri meuljudski odnosi i zadovoljstvo zaposlenih, na drugoj strani. Postoje dvije dimenzije i etiri osnovne orijentacije u rukovoenju. Prvu dimenziju ine orijentacija na ciljeve koju karakterie tenja da se postigne visok rezultat, i njoj suprotna orijentacija na ljude koju odlikuju dobri meuljudski odnosi i zadovoljstvo grupom. Drugu dimenziju ine orijentacija na stabilnost koju karakterie briga za odravanje stabilnih odnosa u grupi u duem periodu i njoj suprotna orijentacija na razvoj, koju karakterie tenja ka sve viim ciljevima, promjenama i razvoju organizacije. Umjenost rukovoenja sastoji se u sposobnosti da se pomire ovi suprotni ciljevi grupe.

171

KADA JE OPRAVDANO PRIMIJENITI POJEDINI STIL RUKOVOENJA? grafikon prikazuje dvije osnovne dimenzije i etiri osnovne orijentacije u rukovoe nju. U odnosu na njih rasporeeni su i razliiti stilovi rukovoenja. Tako, orijentacija na razvoj kompanije podrazumijeva primjenu vizionarskog stila i diktiranja tempa. Suprotno je orijentacija na stabilnost. ona podrazumijeva primjenu demokratskog i afilijativnog stila. isto je i s drugom dimenzjom. Zavisno od orijentacije (procjene situacije i cilja kojem rukovodilac tei) bira se adekvatan stil rukovoenja.

DEMOKRATSKI STIL

ORIJENTACIJA NA ZADATAK

DIKTIRANJE TEMPA

STABILNOST

AFILIJATIVNI STIL

ORIJENTACIJA NA LJUDE TRENERSKI STIL

VIZIONARSKI STIL

PROCES DONOENJA ODLUKA U GRUPI

Odluivanje je proces koji je dobro poznat svima. Mi svakodnevno odluujemo ta emo obui, jesti, kupiti i sl. Pored ovih svakodnevnih, reklo bi se manje vanih odluka, donosimo i odluke koje su dalekosene i koje mogu od znaaja za naa budua ivotna opredjeljenja. Na primjer, odluujemo koji emo fakultet upisati, a od toga zavisi ta e biti nae budue zanimanje. Odluka je rezultat procesa odluivanja. Odluivanje je misaoni proces koji se sastoji u prepoznavanju, razmatranju i izboru jednog od moguih rjeenja, akcija, stavova koji vode nekom eljenom stanju. To je izbor jedne izmeu vie mogunosti.
172

odluivanje
misaoni proces izbora jedne izmeu vie mogunosti

U svakodnevnom ivotu mi se koristimo razliitim tehnikama odluivanja (mada toga najee i nijesmo svjesni). Nekada se odluimo na sreu, izvlaenjem karte ili bacanjem novia. U nekim situacijama odluujemo brzo, bez mnogo premiljanja. Naprosto intuitivno osjeamo da je jedna opcija bolja od drugih. Ako nas pitaju zato smo se tako odluili, obino nemamo neki racionalan odgovor. Na ovaj nain donosimo svakodnevne, tzv. rutinske odluke (da li emo u kolu krenuti ovim ili onim putem i sl.). Odluke koje su nam vane i koje bi mogle uticati na nau budunost, donosimo sporo. Dugo razmiljamo i premiljamo se prije nego odluimo. Kada je odluka vana, mi nastojimo utvrditi koje sve mogunosti imamo, analiziramo prednosti i mane svake od njih, pokuavamo predvidjeti posljedice razliitih opredjeljenja, ponekad se konsultujemo, razgovaramo s nekim prije nego to donesemo odluku. I kada odluimo, deava se da preispitujemo ranije donijetu odluku, da traimo drugo, moda bolje rjeenje. Odluke ne donose samo pojedinci, ve to ine i grupe (porodica, odjeljenje, struni ili upravljaki tim u nekom preduzeu). Porodica odluuje gdje e provesti odmor ili svi uestvuju u donoenju odluke o izboru tvog zanimanja. Odjeljenje odluuje gdje e ii na ekskurziju, ili kako se najbolje moe pomoi bolesnom drugu. Struni ili upravljaki timovi u nekom preduzeu odluuju o nainu plasiranja proizvoda na trite (da li e koristiti reklamnu kampanju ili ne). Odluivanje je jedna od najvanijih upravljakih funkcija u preduzeu. Grupno odluivanje je sloen, viefazni proces donoenja odluke u kojem mogu uestvovati svi lanovi grupe, a zavrava se donoenjem nekog zakljuka u ime te cijele grupe o nekom pitanju koje se odnosi na grupu. Ovaj proces donoenja odluke, posebno kada je u pitanju vitalno vana odluka, moe potrajati due i da ima vie povezanih etapa. Proces odluivanja ukljuuje, prije svega, iznoenje i precizno formulisanje nekog problema ili pitanja pred grupu, a potom analizu tog pitanja ili problema, kao i njegovog uzroka, kroz svestranu i temeljnu grupnu diskusiju svih zainteresovanih lanova. Potom, kada se razmotre svi argumenti iznijeti u raspravi, prijedlozi za rjeenje svode se na svega dva-tri i, poslije provjere posljedica alternativnih rjeenja, najzad slijedi donoenje konane odluke (dogovorom ili glasanjem). Sredinji, glavni dio grupne diskusije sastoji se, dakle, u sveobuhvatnoj i podrobnoj raspravi o pitanju o kojem se odluuje, to podrazumijeva iznoenje razliitih argumentovanih miljenja i prijedloga, sueljavanje miljenja i argumenata, kao i odmjeravanje valjanosti svakog argumenta za i protiv.

173

KAKO GRUPA ODLUUJE? postoje dva osnovna naina kojima grupa donosi odluku, glasanjem ili konsen zusom (sporazumom). gLaSaNJE je postupak u kojem se svi lanovi grupe izjanjavaju da li su za ili protiv neke odluke. odluka se smatra prihvaenom ukoliko je za nju potvrdno glasala veina lanova grupe. Veinom se smatra vie od 50% lanova grupe. U nekim sluajevima, dogovara se da se odluka moe smatrati prihvaenom ukoli ko za nju glasa dvije treine lanova ili neka druga veina. KoNSENZUS je postupak donoenja odluka koji se ne zasniva na vladavini vei ne, ve na najveoj moguoj saglasnosti unutar grupe. Umjesto da predstavnici ili veina donose odluke u ime grupe, svi lanovi imaju isti glas i mo. Konsenzus je dostignut kada su svi lanovi grupe ili organizacije saglasni s prijedlogom naj boljim za grupu. Nedostatak odluivanja konsenzusom je u tome to proces do noenja odluke dugo traje, due nego glasanjem. osnovna prednost konsenzusa je injenica da ljudi spremnije sprovode u djelo odluku s kojom se i sami lino slau. Takav sluaj ne mora biti s odlukom koja je donijeta veinom glasova.

Kakva e biti strategija donoenja odluka u grupi, zavisi u velikoj mjeri od prirode grupe i njenog sastava, zatim od prirode i teine zadatka koji treba rijeiti, kao i od tipa vostva. U grupama koje su homogene po sastavu i po visokom stepenu obrazovanja (upravni odbor kompanije, senat univerziteta i sl.), vjerovatno e rasprava biti kvalitetnija, ali i dugotrajnija nego u heterogenoj i hijerarhijski organizovanoj grupi gdje postoje velike obrazovne, statusne i vrijednosne razlike (vojna organizacija, kliniki centar), gdje je donoenje odluka efikasnije, bre i bez mnogo rasprave. Manje vane i rutinske zadatke grupa e bre i lake rjeavati, nego kada se treba opredijeliti za rjeenje nekog veoma znaajnog pitanja za ivot grupe (izbor novog voe, prelazak na novu proizvodnju, otputanje veeg broja radnika itd.). Najzad, grupa gdje postoji demokratski tip vostva, organizovae diskusiju u koju e biti ukljueni gotovo svi lanovi, a u grupi s autoritarnim vostvom, odluku e donijeti nakon kratke i vie formalne diskusije, uzan krug ljudi ili ak sam voa, u ime grupe.

174

METODE GRUPNOG ODLUIVANJA Najei oblici grupnog odluivanja su brainstorming i nominalna grupa. BraiNSTorMiNg (modana oluja) upotrebljava se za generiranje to veeg broja novih ideja unutar grupe. Veoma je koristan kada je neophodno smisliti neto novo i neobino u cilju poboljanja usluge ili proizvoda, ili u situacijama kada dotadanji pristup ne daje oekivane rezultate. Sastoji se u tome da voa grupe postavlja problem koji treba rijeiti, a od lanova se trai da navedu sve ideje koje im padnu na pamet. pristup se temelji na injenici da razliiti ljudi s razliitim iskustvima i znanjem drugaije pristupaju problemu. Svaki pojedinac e imati svoje specifino rjeenje. Kada se svi prijedlozi ili rjeenja popiu, prelazi se na analizu i ocjenjivanje prijedloga. NoMiNaLNa grUpa za razliku od modane oluje gdje se ideje generiraju u gru pi, lanovi nominalne grupe djeluju nezavisno u fazi traenja prijedloga, rjeenja, ideje. ova tehnika sprovodi se u nekoliko faza. Voa tima definie problem. Svaki lan nezavisno jedan od drugoga trai rjeenje problema. lanovi grupe sastaju se i prezentuju rjeenja. Sva predloena rjeenja zapisuju se, a zatim se vodi ra sprava o predloenim rjeenjima. glasanje se obavlja tako to svaki svaki lan s liste izdvaja nekoliko (obino dvije ili tri) najboljih ideja. o zajednikoj rang listi raspravlja se dok se ne doe do najbolje ideje.

Da bi grupno odluivanje bilo uspjeno, potrebno je da se ispune neki uslovi. Ti uslovi su da se prikupi to vie znaajnih, relevantnih podataka za donoenje odluke, da se uju razliita miljenja, da lanovi kompaktne grupe podjednako paljivo sluaju i odmjeravaju sva miljenja (naroito suprotna njihovom), da kontroliu svoje emocije i elje, da za svaki problem konsultuju odgovarajueg strunjaka i da se oslobode tenje ka konformiranju. Ukoliko se oslobode svih ovih iracionalnih inilaca, odluka grupe moe biti mnogo promiljenija, racionalnija, nego kada je donosi sam pojedinac, ija su znanja, iskustvo i sposobnost rasuivanja ogranieni.
TA JE GRUPNA ZASLIJEPLJENOST? Mnoge iracionalne, nerazumne odluke donijete u grupi mogu se objasniti teorijom grupne zasljeplijenosti. pojava zaslijepljenosti manifestuje se precjenjivanjem stru nosti i kompetentnosti vlastite grupe, odnosno uvjerenou da su njen voa i ona uvijek u pravu, da je svako ko misli drugaije neprijatelj ili nedovoljno pametan. po ovoj teoriji zarad odravanja grupne kohezije, iz osjeanja solidarnosti, radi lo janosti voi ili radi konformizma, lanovi grupe esto zanemaruju realnost, mnoge relevantne injenice i logino zakljuivanje o njima, grupa donosi nepromiljene, pogrene odluke.

175

ODNOS VOE I SLJEDBENIKA

Nema voe bez sljedbenika. Ve u procesu nastanka i formiranja grupe dolazi do njene diferencijacije u pogledu aktivnosti, uticaja i moi pojedinih njenih lanova. Neki malobrojni pojedinci su dominantniji, aktivniji, preduzimljiviji i odluniji od drugih koji su pasivni i kolebljivi. Ovi koji su aktivniji, energiniji i uticajniji zadobijaju mo i potovanje onih drugih, pasivnijih. Tako nastaju voe i sljedbenici. Ukoliko je grupa vea i sloenija, formira se ljestvica vostva. Na vrhu je glavni voa, a onda su ispod njega nekoliko drugostepenih voa, pa onda jo nie vei broj treestepenih voa, itd., i na dnu su sljedbenici. Da bi ga sljedbenici prihvatili, voa u izvjesnom smislu mora liiti na njih, mora dijeliti s njima iste osnovne vrijednosti, stavove, nain miljenja, uvjerenja itd. Dakle, lanovi grupe ga moraju doivljavati kao jednog od nas. Istovremeno, on u pogledu sposobnosti, energinosti, strunosti mora biti iznad njih, tj. lanovi ga moraju opaati kao najboljeg od nas. Neki sljedbenici se, vezuju za linost voe, prate ga i podravaju bez obzira na ideje i ideologiju koju voa zastupa. Drugi se opet vie vezuju za ideje (ideologiju). Oni racionalno procjenjuju da je odreeni voa najbolji zastupnik ideje za koju se i sami zalau i prate i podravaju svog vou dok je tako. Meutim, kada procijene, s pravom ili ne, da je njihov voa napustio njihovu zajedniku ideju, oni takvom voi okreu lea i naputaju ga. esto se deavalo tokom istorije da harizmatske vojne, politike ili vjerske voe svoju linu vlast, uz plebiscitarnu podrku naroda, proire na sve sfere drutva i drave i da je uine neogranienom. Ovakva apsolutna vlast u pogledu obima, sredstava i vremena vladanja, naziva se despotskom vlau ili cezarizmom. Koliko je ovakva vlast opasna i tetna po podanike i drutvo u cjelini najbolje pokazuju istorijski primjeri poput Kaligule, Napoleona, Ivana Groznog, Hitlera, Franka, Staljiina i drugih okrutnih diktatora. Zato je lord Akton tano rekao: Svaka vlast kvari, a apsolutna kvari apsolutno. Apsolutistike voe esto imaju naklonost i podrku veine podanika zavedenih njihovim demagokim obeanjima i populistikom, a esto i nacionalistikom ideologijom. Ovi neprikosnoveni gospodari uglavnom vladaju zahvaljujui svojoj velikoj popularnosti i izgraenoj harizmi (iroke mase ih oboavaju kao nadljudska bia). Kada im je vlast ugroena, ovi vladari postaju surovi, spremni da ognjem i maem zatru svaki pokuaj pobune.

176

KAKO SE RAZVIJA CEZARIZAM? pojam cezarizma oznaava pojavu da voa nakon ustolienja mijenja svoje pona anje i poinje se ponaati despotski, apsolutistiki, tiranski. Svoje dojueranje najbolje saradnike ikanira, degradira ili uklanja iz svog okruenja. ime ovoj pojavi dato je po imenu Julija cezara, koji je ujedno i najbolji primjer patologije vostva. raanje ili stvaranje cezara jeste veoma sloen socijalni i psiholoki proces koji ima, prema M. Zvonareviu (1978), sljedee faze: U prvoj fazi, osjeaj mesijanstva, u periodu borbe za vlast, svakog vou prati duboka vjera u ispravnost vlastitih uvjerenja. To uvjerenje prerasta u osjeaj mesi janstva (mesija dolazi od hebrejske rijei Masijah ili Mosijah ( )i oznaava onog koji treba doi, koji e promijeniti svijet) to sa svoje strane privlai sljed benike. U narednoj fazi, budui da se voa za sve pita, da o svemu presuuje, da od njega polaze sve informacije, a da mu niko ne protivurjei, kod voe se javlja osjeaj sveznalatva. Voa rjeava politike, strune probleme, otvara izlobe, o svemu zna najbolje. U narednoj fazi kako se nita ne radi bez voe, kako se voa za sve pita i kako u svemu presuuje kod njega se javlja osjeaj nezamjenjivosti (da mene nema, sve bi propalo!). Nadalje, kako je sve manji broj onih koji su spremni da voi protivurjee, kod voe se javlja osjeaj nepogrjeivosti (Voa je najmudriji!; Voa je najvei sin naeg naroda!). Konano, u posljednoj fazi patolo gije vostva kao posljedica osjeaja mesijanstva, sveznalatva, nezamjenjivosti i nepogrjeivosti kod voe se javlja ideja proganjanja, kratomanska paranoja (gr. krateo vlada). U sljedeoj fazi traenja progonitelja, reakcija se najee usmje rava na najblie saradnike, dojueranje saborce. Brojni su primjeri ovog fenome na u istoriji: Julije cezar, Hitler, Staljin.

Harizmatski, oboavani voa i sljedbenik, pokorni podanik su tijesno, dijalektiiki povezani. Nema superiornog, svemonog gospodara bez slabog i slijepo odanog sljedbenika. Poltronski odnos prema monom gospodaru je zapravo udvoriki, podaniki, ponizan odnos podanika koji se neprestano trude da laskanjem zadobiju njegovu milost i naklonost. Da nema oboavalaca koji mu beskrajno vjeruju i koji ga doivljavaju kao proroka i spasioca, ne bi ni voa povjerovao u svoju mesijansku ulogu. Zahvaljujui poniznom iskazivanju beskrajnog potovanja i bespogovorne odanosti ulizica, kao i uvjeravanju zaslijepljenih podanika da ima natprirodne, neograniene moi, vrlo brzo i sam voa poinje da misli da je omnipotentan, da sve zna i da sve moe to mu se prohtje. Veliki voa esto vjeruje da je poput Boga svemoan i besmrtan. Poznato je da su, recimo, mnogi obrazovani ljudi (pa ak i ljekari) vjerovali da je Staljin besmrtan. Jedan od najveih njemakih filozofa bio je opinjen Hitlerom i njegovim nadljudskim moima. Mnogi koji su lino upoznali vou nacista govorili su da on svojim pogledom moe da hipnotie i oara ljude.

177

Poto mu poltroni i slatkorjeive udvorice stalno iskazuju beskrajno divljenje i ponavljaju da je najpametniji, najgenijalniji ovjek, mudri voa je sve uvjereniji da je on zaista nepogrjeiv i da je svaka njegova odluka genijalna, vizionarska. Dobro se zna da su Josipu Brozu Titu, ak i neki od najveih jugoslovenskih pjesnika, napisali prave udvorike ode u kojima se opjeva kao najvei sin naih naroda, kao voljeni voa koji se voli vie nego otac i majka, te kao vizionar, prorok, natprirodno bie kakvo majka vie ne raa.
KAKO SE OBRAZUJE POKORNA PODANIKA LINOST SLJEDBENIKA? Za autoritarni nain vladanja i autoritarno drutvo, karakteristino je vaspitanje koje insistira na slijepoj poslunosti djece, odnosno na bespogovornom izvravanju svih naredbi i zapovjesti autoriteta (roditelja, vaspitaa, uitelja itd.). djeca se esto poniavaju, ismijavaju, a svojom strogou i surovim fizikim kanjavanjem ili odba civanjem roditelji usauju u dijete osjeanje nemoi, straha, kao i osjeanje krivice, grenosti. Takva djeca, ispunjena osjeanjem krivice, koja nastaje uslijed potiskiva nja agresivnosti prema roditeljima, kao odrasli ljudi bivaju vrlo pogodni za manipu laciju od strane monog autoriteta. Na taj nain obrazuje se pokorna, podanika linost sljedbenika koja je u potpunosti odana oboavanom i svemonom voi i koja mu se bezrezervno potinjava. Erih From, njemaki psiholog, koji je poetkom tridesetih godina 20. vijeka u Njemakoj istraivao ljudsku osnovu nacionalsocija lizma, utvrdio je da nedemokratski Hitlerov reim podravaju sjedbenici koji imaju osoben, autoritarni karakter (nekritiki, mazohistiki oboavaju mo, a istovremeno preziru, mrze nemone i sadistiki ih kinje, iskaljujui na njima svoju nagomilanu agresivnost). autoritarne linosti sklone su prihvatanju predrasuda i rasistike, faistike ideologije.

178

ta si nauio/nauila
KOJE ZADATKE I PSIHOSOCIJALNE OSOBINE IMA VOA Osoba koja presudno utie na ostale lanove grupe naziva se voom (engl. leader), a ponaanje kojim usmjerava djelatnost grupe, naziva se vostvo (engl. leadership) ili rukovoenje. Uloga voe je sloena i podrazumijeva obavljanje niza znaajnih funkcija i zadataka u grupi i za grupu. Meu zahtjevima koji se postavljaju pred vou, kao posebno vani izdvajaju se: struni (od voe se oekuje da dobro vlada strukom, pitanjima kojima se grupa bavi), socijalni (od voe se oekuje da ima sposobnost planiranja, organizovanja i rukovoenja) i psiholoki (mora biti sposoban da motivie ljude i da uspjeno rjeava meuljudske odnose u grupi). Tradicionalno se smatra da je inteligencija (sposobnost logikog razmiljanja) presudna u razlikovanju uspjenog od manje uspjenog rukovodioca. Savremeni teoretiari, meu kojima je istaknut Goleman, ne slau se s ovom tezom. Goleman tvrdi da emocionalna, a ne logika inteligencija, presudno odreuje ko e od rukovodilaca biti uspjean, a ko ne. TA JE SUTINA DEMOKRATSKOG, A TA AUTOKRATSKOG TIPA RUKOVOENJA Ve 1939. godine, Levin, Lipit i Vajt vre istraivanja efekata tri razliita stila rukovoenja: autokratskog, demokratskog i liberalnog stila. Autokratski stil podrazumijeva vou koji sve odluke donosi sam, bez obavjetavanja ili konsultovanja ostalih lanova grupe. Demokratski stil podrazumijeva vou koji stvara uslove u kojima svi lanovi grupe imaju mogunost i osjeaj da ravnopravno uestvuju u donoenju odluka grupe. Najzad, liberalni stil podrazumijeva vou koji se neposredno ne mijea u rukovoenje, ve doputa grupi da se sama dogovara i donosi odluke. Goleman navodi ak est liderskih stilova, od kojih su etiri rezonantna, a dva disonantna. Rezonantni stilovi (vizionarski, trenerski, afilijativni i demokratski), poivaju na saradnji, kooperaciji voe i sljedbenika, dok su disonantni (diktiranje tempa i zapovjedniki stil) zasnovani na kompeticiji (takmienju). Kako izgledaju ovi stilovi i kada ih je opravdano primjenjivati? Postoje dvije dimenzije i etiri osnovne orijentacije u rukovoenju. Prvu dimenziju ine orijentacija na ciljeve koju karakterie tenja da se postigne visok rezultat, i njoj suprotna orijentacija na ljude, koju odlikuju dobri meuljudski odnosi i zadovoljstvo grupom. Drugu dimenziju ine orijentacija na stabilnost koju karakterie briga za odravanje stabilnih odnosa u grupi u duem periodu, i njoj su-

179

protna orijentacija na razvoj, koju karakterie tenja ka sve viim ciljevima, promjenama i razvoju organizacije. Umjenost rukovoenja sastoji se u sposobnosti da se pomire ovi suprotni ciljevi grupe. KOJE SU KARAKTERISTIKE PROCESA GRUPNOG ODLUIVANJA Odluka je rezultat procesa odluivanja. Odluivanje je misaoni proces koji se sastoji u prepoznavanju, razmatranju i izboru jednog od moguih rjeenja, akcija, stavova koji vode nekom eljenom stanju. To je izbor jedne od vie mogunosti. Grupno odluivanje je sloen, viefazni proces donoenja odluke u kojem mogu uestvovati svi lanovi grupe, a zavrava se donoenjem nekog zakljuka u ime te cijele grupe o nekom pitanju koje se odnosi na grupu. Ovaj proces donoenja odluke, posebno kada je u pitanju vitalno vana odluka, moe potrajati due i imati vie povezanih etapa. Kakva e biti strategija donoenja odluka u grupi, zavisi u velikoj mjeri od prirode grupe i njenog sastava, zatim od prirode i teine zadatka koji treba rijeiti, kao i od tipa vostva. Da bi grupno odluivanje bilo uspjeno, potrebno je da se ispune neki uslovi. Ti uslovi su da se prikupi to vie znaajnih, relevantnih podataka za donoenje odluke, da se uju razliita miljenja, da lanovi kompaktne grupe podjednako paljivo sluaju i odmjeravaju sva miljenja (naroito, suprotna njihovom), da kontroliu svoje emocije i elje, da za svaki problem konsultuju odgovarajueg strunjaka i da se oslobode tenje ka konformiranju. KAKAV JE ODNOS VOE I SLJEDBENIKA Nema voe bez sljedbenika. Da bi sljedbenici prihvatili vou, on u izvjesnom smislu mora liiti na njih, mora dijeliti s njima iste osnovne vrijednosti, stavove, nain miljenja, uvjerenja itd. Neki sljedbenici se,, vezuju za linost voe, i prate ga i podravaju bez obzira na ideje i ideologiju koju voa zastupa. Drugi se opet vie vezuju za ideje (ideologiju). Oni racionalno procjenjuju da je odreeni voa najbolji zastupnik ideje za koju se i sami zalau i prate i podravaju svog vou dok je tako. Meutim, kada procijene, s pravom ili ne, da je njihov je voa napustio njihovu zajedniku ideju, oni takvom voi okreu lea i naputaju ga. esto se deavalo tokom istorije da harizmatske vojne, politike ili vjerske voe svoju linu vlast, uz plebicitarnu podrku naroda, proire na sve sfere drutva i drave i da je uine neogranienom. Ovakva apsolutna vlast u pogledu obima, sredstava i vremena vladanja, naziva se despotskom vlau ili cezarizmom.

180

PITANJA ZA PONAVLJANJE I UTVRIVANJE GRADIVA

ta je uloga voe i koje funkcije ima? Kako donosi odluke autoritarni, a kako demokratski voa? Koje su etape procesa donoenja odluke u grupi? ta je cezarizam, a ta poltronstvo? Zato apsolutna vlast kvari apsolutno?

UPOTREBA ZNANJA I RAZVOJ KRITIKOG MILJENJA

Koje osobine treba da ima neko da bi bio voa u tvom kolskom odjeljenju? U kojim situacijama je bolji demokratski, a u kojim autokratski nain vostva? Na koji nain bi otklonio smetnje u grupnom odluivanju? Objasni na koje sve naine su povezani voa i sljedbenici!

181

POGLAVLJE

182

ODABRANA POGLAVLJA IZ SOCIJALNE PSIHOLOGIJE

Pored osnovnih znanja iz socijalne psihologije programom je predvieno da upozna na koji nain djeluju marketing i propaganda, te ta su glasine i masovna ponaanja.

NaSLoVi

PSIHOLOGIJA MARKETINGA I PROPAGANDE MASOVNA PONAANJA

12. PSIHOLOGIJA MARKETINGA I PROPAGANDE

ta su marketing i propaganda i zato je reklamiranje tako rasprostranjeno? ta je cilj i koje su najvanije karakteristike uspjene propagandne poruke? U ovoj lekciji saznae koje su to vane osobine primaoca o kojima mora da vodi rauna poiljalac propagandne poruke. Nauie i to ta su glasine, kako se prenose i zato mogu biti opasne.

SAZNAE:

ta su marketing i propaganda koje su karakteristike dobre propagandne poruke kakve su karakteristike primaoca poruke ta su glasine

MARKETING I PROPAGANDA
Mi smo svakodnevno izloeni brojnim reklamama i propagandnim porukama. Putem oglasa u novinama, reklama na radiju ili televiziji, putem plakata i letaka na ulici, nama se neprekidno sugerie koje proizvode da kupujemo, gdje da se odmaramo, za koju politiku partiju da glasamo i sl. Industrija reklame zapoela je u prvoj polovini dvadesetog vijeka, prije svega u SAD. Danas, strunjaci za marketing lansiraju sve snanije i prodornije reklamne poruke, koje posredstvom razliitih medija dopiru do velikog broja ljudi. Dokle je sve to dovelo, lijepo ilustruje anegdota koju navodi filozof Maks Horkhajmer u knjizi Pomraenje uma. Naime, jedan ameriki djeak zagledan u vedroj noi u upadljivi, blistavi, veliki Mjesec na tamnom nebu, pita oca: Tata, ta reklamira Mjesec? ta su dakle, propaganda i marketing, i zato je reklamiranje toliko rasprostranjeno?
KOLIKO SMO PODLONI REKLAMAMA? Konzerva KokaKole pored rijei sjajno i konzerva pepsija pored slike srenog ljubavnog para, izgleda suvie jednostavno za efektno reklamiranje. ranija istrai vanja su pokazala da na stavove prema brendovima ovakve jednostavne kombi nacije ne utiu. Meutim, novi lanak iz asopisa Journal of Consumer Research obrauje temu naeg implicitnog miljenja i otkriva da smo zapravo vie podloni nego to mislimo. Brajan gipson sa central Michigan Univerziteta pokazivao je studentima psiholo gije dobro poznate brendove napitaka uparene s rijeima i slikama. Neke asocija cije su bile pozitivne: cvjetna livada, rije sjajno i majka koja dri dijete u naruju. Bilo je i negativnih asocijacija: ljudi na groblju, rije zastraujue i osoba u odijelu za zatitu od kontaminacije. Uesnicima je tada skretana panja pomou malog kognitivnog zadatka, memorisanja osmocifrenog broja, a potom im je ponueno da uzmu pepsi ili KokaKolu, koje su mogli da odnesu kui sa sobom. pokazalo se, oni koji su na poetku imali neutralan stav prema oba brenda, birali su onaj koji je bio uparen s pozitivnim slikama i rijeima u prethodnom zadatku. tavie, ovo se deavalo ak i kad uesnik nije mogao da se sjeti koji je brend izla gan uz pozitivne informacije. Kod onih koji su imali preference prema odreenom brendu prije eksperimenta, to je utvreno u prethodnom testiranju, skretanje panje zadatkom memorisanja nije uticalo na izbor pia. ovi rezultati pokazuju kako se formiraju potroaki stavovi i kako se oni prim jenjuju u situaciji odabira brenda, objanjava gipson. ovi sugeriu da implicitni stavovi prema proizvodima mogu igrati veu ulogu u izboru proizvoda u onim situacijama kada je potroau odvraena panja ili kada kupuje impulsivno. (Sciencedaily prema: www.psihologijablog. com)

185

propaganda
aktivnost svjesnog irenja odreenih ideja i stavova

Rije propaganda (lat. propagatio) doslovno znai irenje ili rasprostiranje (nekih ideja ili stavova). U smislu u kojem se i danas koristi, ovaj pojam pojavio se ve u 17. vijeku kako bi oznaio osmiljen i planiran napor katolike crkve u irenju vjere (katolianstva). Propagandom se danas oznaava aktivnost organizovanog irenja odreenih ideja ili stavova s namjerom da se ljudi uvjere u njihovu ispravnost. To je oblik smiljene komunikacije s unaprijed odreenim gleditem (politikim, vjerskim, ekonomskim stavom) i tano utvrenim ciljem da primalac poruke izmijeni svoje stavove i ponaanje u pravcu koji je u interesu propagandiste. Zahvaljujui sredstvima masovne komunikacije propaganda danas dopire do najirih slovojeva stanovnitva, to i jeste njen cilj. Upravo zato je djejstvo propagande veoma veliko i njena mo je ogromna. Kau da je jo Napoleon govorio da etiri neprijateljska lista predstavljaju daleko veu opasnost od sto hiljada vojnika (ta li bi tek rekao za etiri svjetske uticajne TV stanice!).
U EMU SE RAZLIKUJE OBRAZOVANJE OD PROPAGANDE propaganda je srodna obrazovanju, ali se od njega i bitno razlikuje. i edukatori (uitelji i nastavnici) i propagandisti utiu na miljenja i stavove pojedinca, ali to ine razliito, a i namjere i ciljevi su im razliiti. dok se uitelji trude da svoje ueni ke oslobode zabluda i proire njihovo znanje, cilj propagandiste moe biti upravo suprotan, moe dovesti do zablude, do manipulisanja i kontrolisanja ponaanja ljudi. da bi postigli ovaj cilj, propagandisti se esto koriste poluistinama, dezinfor macijama, krivotvorenjem, tendenciozno odabranim podacima i obmanama, kao i to to se obraaju preteno iracionalnim motivima ljudi.

Da bi se obezbijedio efikasan prenos propagandne poruke, da poruka dospije do to veeg broja ljudi, propagandista koristi razliita propagandna sredstva. Propagandna sredstva tradicionalno se dijele na elektronska (radio, televizija, internet) i tampana (novine, plakati, broure), kao i na neke oblike usmene propagande u koje spadaju ogovaranje i glasine (o glasinama e biti vie rijei na kraju ovog teksta). Propagandna poruka moe biti predstavljena na razne naine: u obliku oglasa na radiju ili u novinama; putem letka, fotografije, plakata ili bilborda na ulici; u formi kratkog filma (reklamnog spota) na televiziji; putem broure i sl. Propaganda moe djelovati kao samostalno osmiljena (na primjer, reklama za novi parfem) ili moe biti realizovana u formi propagandne kampanje s odreenom svrhom (ekonomskom, politikom, vjerskom i sl.). Propagandna komunikacija nekada je otvorena, na primjer u formi otvorenog poziva da se postupi na odreeni nain ili da se djeluje u odreenom pravcu, ili je prikrivena, kada korisnik nije svjestan da je izloen reklamnoj

186

poruci ili kampanji. Prikrivenom propagandom smatra se svaki oblik propagandne poruke (pisani tekst, fotografija, crte, film i sl.) koji ima namjeru propagiranja (reklamiranja), a da to nije jasno oznaeno kao reklama. Jedan od prvih primjera prikrivenog reklamiranja jeste crtani film Mornar Popaj koji se u SAD poeo prikazivati 1929. Nakon prve godine emitovanja ovog filma prodaja spanaa porasla je za 30%. Slino je i s filmovima o Dejms Bondu u kojem se tajni agent svaki put vozi u drugom automobilu, nosi sat odreene marke, pije odreeno pie itd. U mnogim filmovima prikriveno se reklamiraju alkoholna pia, duvanski proizvodi, oruje pa i opojne droge, to je u mnogim zemljama zakonom zabranjeno. Jednako ozbiljniji primjeri skrivene propagande su kontrola protoka informacija, iskrivljivanje i prilagoavanje informacija, irenje lanih vijesti (glasina) i sl.
ZABRANJENE VRSTE REKLAMA! Zakonom o zatiti potroaa crne gore zabranjena je reklama koja dovodi u za bludu, odnosno koja obmanjuje ili postoji vjerovatnoa da e obmanuti lice kome je upuena. istim Zakonom zabranjena je reklama kojom se podstie diskrimi nacija na osnovu rase, pola ili nacionalnosti i vrijea dostojanstvo, religijska, poli tika i druga ubjeenja potroaa. Nadalje, zabranjena je reklama koja podstie nasilje i ponaanje koje je tetno za bezbjednost potroaa i ivotne sredine. i na kraju, ovim Zakonom je zabranjena reklama namijenjena maloljetnim licima i reklama u kojoj nastupaju maloljetna lica, ako podstie ponaanje koje ugroava njihovo zdravlje, psihiki ili moralni razvoj.

Propaganda je dio marketinga. Marketing je pojam novijeg datuma i odnosi se na aktivnost identifikovanja, predvianja i zadovoljavanja potrebe potroaa radi ostvarivanja profita. Strunjaci za marketing ispituju trite (utvruju, a ponekad i razvijaju potrebe potroaa), kreiraju proizvod, organizuju njegovu promociju (reklamnu kampanju) i prodaju, obavljaju niz drugih aktivnosti koje treba da zadovolje potrebe trita i potroaa, i ostvare profit preduzeu. Propagandne kampanje, promocije i reklamiranje razliitih proizvoda predstavljaju vaan dio marketinkih aktivnosti. Ekonomska, odnosno privredna propaganda, po mnogima je poseban vid propagande, donekle razliit od politike propagande. Slinost se ogleda u injenici da i jedna i druga koriste niz psiholokih, sociolokih i drugih saznanja o ljudima i socijalnim grupama, na osnovu kojih stvaraju propagandne poruke usmjerene ka mijenjanju stavova i ponaanja ljudi. Razlikuju se u tome to politika propaganda djeluje na ovjeka kao na politikog subjekta (nastoji da oblikuje njegove politike stavove), privredna propaganda ga posmatra kao aktuelnog ili budueg potroaa. Privredna propaganda je domi187

marketing
aktivnost identifikovanja, predvianja i zadovoljavanja potrebe potroaa u cilju ostvarivanja profita

persuazija
Pojedinac u grupi, lekcija 4. Mijenjanje stavova

nantno usmjerena na informisanje i popularizaciju odreenog proizvoda. Sastoji se u tome to se neki proizvod istie ili hvali, i nastoji protroaa ubijediti da ga kupi. Mnogi autori smatraju da je ubjeivanje (persuazija) poseban vid propagande, razliit od propagande u klasinom smislu, po tome to poiva na dobrim namjerama i to se ne slui laima, iskrivljivanjem istine i manipulacijom.
TA JE PSIHOLOGIJA MARKETINGA? psihologija marketinga (od engl. market = trite; potranja) jeste primijenjena psiholoka disciplina, nastala ukrtanjem marketinga i psihologije, dvije discipline koje, svaka na svoj nain, istrauju subjektivna stanja i ponaanje ljudi. psihologija nastoji da otkrije zakonitosti doivljavanja i ponaanja ljudi, a marketing ima za cilj da povee proizvod (ili uslugu) s potroaem (Begen, Psihologija u marketingu, 2004). psihologija marketinga posebno je zainteresovana za inioce (kognitivne i emocionalne), kao i za sam proces donoenja odluke kod kupovine u uslovima savremenog potroakog drutva. predmet psihologije marketinga je istraivanje trita, psihologije potroaa, psiholokog aspekta uspjenog dizajniranja robe (boja, oblik, veliina), prirode oglaavanja (odlike reklamne poruke), kao i uticaja ekonomske propagande na porast prodaje nekog proizvoda. cilj ove savremene psiholoke discipline jeste otkrivanje svjesnih i nesvjesnih motiva potroaa, ka ko bi se na osnovu toga kreirali i plasirali proizvodi koji e biti veoma traeni i prodavani.

Iza uspjene marketinke akcije (ispitivanje trita, kreiranje i lansiranje novog proizvoda, reklamiranje putem oglasa i spotova, praenje efekata oglaavanja itd.) danas stoje itavi timovi strunjaka (osim psihologa, tu su i ekonomisti, sociolozi, dizajneri, slikari, kompozitori, scenografi, reiseri itd.).

PROPAGANDNA PORUKA
Najvaniji segment propagande je propagandna poruka. Ukoliko poruka nije dobro sroena, ukoliko ne dopire do onih kojima je namijenjena, ukoliko je oni ne razumiju ili je pogreno razumiju, propaganda nije uspjena, i nee dovesti do eljene promjene stava ili ponaanja. Dobra propagandna poruka mora da privue panju potencijalnih korisnika, da kod njih probudi elju za promjenom stava ili da dovede do oekivane akcije (kupovine odreenog proizvoda, korienje neke usluge, glasanje za odreenog kandidata i sl.). Koje su karakteristike dobre propagandne poruke?

188

Privlanost poruke. Da bi poruka izvrila svoje djejstvo, mora biti opaena, odnosno mora biti oblikovana tako da privue i zadri panju primaoca. Danas se zna da drai jaeg intenziteta prije privuku panju od drai slabog intenziteta. Poruke izraene jakim i blistavim bojama izazvaju veu panju od poruka slabih i nejasnih boja. Snani zvukovi efektniji su od slabih. Plakati veih dimenzija (bilbordi) okupiraju panju prije malih plakata. Pokretljivost je takoe vana za privlaenje panje korisnika. Svijetlea reklama koja se pali i gasi ili se kree, lake privue panju od statine reklame. Film (pokretne slike) izaziva vei interes publike od fotografije. Neobine poruke izazivaju veu panju od obinih (uobiajenih). Nije neobino pronai letak u potanskom sanduetu, ali je krajnje neobino kada se rastura iz aviona. Nedovrene poruke due odravaju panju od dovrenih. Propagandisti esto koriste ovo saznanje pa prvo emituju dio reklamne poruke kojom izazovu zapitanost, a tek naknadno, nakon odreenog vremena, plasiraju poruku u cjelini.
DA LI SU DJELOTVORNE PORUKE IZRAZITO SLABOG INTENZITETA? razumljiva je djelotvornost poruka snanog intenziteta, ali ta je s porukama koje su toliko slabog intenziteta, kratkog trajanja da ih svjesno i ne opazimo. Jesu li one djelotvorne? posebnu senzaciju i zabrinutost izazvali su pokuaji da se ispodprane poruke ko riste u politikom marketing. Tako, recimo, kreatori Buove kampanje 2000. god ine da bi degradirali protivnikog predsjednikog kandidata al gora, ubacili su pored neke njegove izjave rije pacov, ali tako kratkotrajno (trideseti dio sekun de) da nije mogla svjesno da se opazi. Kada se ova manipulacija otkrila, izazvala je veliki skandal i pravu paniku meu glasaima, kao i ozbiljnu raspravu o skrivenoj kontroli uma biraa.

Razumljivost poruke. Pored privlanosti, poruka mora biti i razumljiva. Ukoliko primalac ne razumije sadraj poruke ili ako ga pogreno razumije, njena propagandna vrijednost bie mala. Dobro formulisana poruka je kratka, jednostavna, koncizna, svedena na ono sto je najvanije. Obino je izraena verbalno, u formi kratkog slogana, ili neverbalno, u formi ctrea, fotografije ili spota. Najee se kombinuje vie simbolikih formi, na primjer, slika-rijei, ali uvijek se vodi rauna da poruka ostane jednostavna i svima razumljiva.

189

RAZUMLJIVOST PROPAGANDNE PORUKE Nain na koji propagandisti obezbjeuju razumljivost poruke moe se vidjeti na sljedeim primjerima. reklama za radio philips zasniva se na jednostavnoj, ali primamljivoj poruci: ako kupi radio fhilips, cijeli svijet ti je na dlanu. U primjeru reklame za cigarete nastoji se opovri injenica o tetnosti duvana. reklama po ruuje da e vae lice ostati mlado i pored puenja.

Uvjerljivost poruke je njena najvanija karakteristika. Mogue da poruka bude dopadljiva primaocu i da je on razumije, ali da mu nije dovoljno uvjerljiva, da ga ne pokree na akciju. Primaocu moe biti zanimljiva poruka o radio-aparatu, on moe razmiljati da je korisno imati radio-aparat, ali mu nije dovoljno uvjerljiva. On razmilja kako je sada potrebnije neto drugo (putovanje ili zimski kaput). Uvjerljiva je ona poruka koja kod primaoca ne ostavlja dileme i koja ga odmah pokree na akciju. Kod takvih uvjerljivih poruka esto je vaniji njihov emotivni, iracionalan aspekt od kognitivnog, racionalnog sadraja. Brojni su naini kojima propagandisti nastoje uiniti poruku uvjerljivom. Jedna od propagandnih tehnika je tehnika identifikacije (o propagandnim tehnikama vidi u nastavku teksta).

190

OVJEK IZ NARODA TEHNIKA IDENTIFIKACIJE da bi uinili poruku uvjerljivijom, propagandisti se esto koriste razliitim teh nikama koje vie apeluju na emocionalnu, nego na racionalnu komponentu. U sljedeim primjerima nudi se model (neko ko nam je blizak) uz koji ide i odreeni proizvod.

Dostupnost poruke. Propagandna poruka moe imati sve prethodne kvalitete, da je privlana, razumljiva i uvjerljiva, ali ako nije dostupna, ako ne dopire do potencijalnih korisnika, njena propagandna vrijednost je znaajno umanjena. Da bi se obezbijedila dostupnost, ista propagandna poruka esto se izraava kroz razliite forme (u obliku letka, oglasa, plakata, reklame) i plasira se putem razliitih sredstava masovnih komunikacija: TV, radio, internet, tampa. Na taj nain obezbjeuje se da poruka dospije do to veeg broja primalaca (na primjer, potencijalnih kupaca odreene robe).
KARAKTERISTIKE EFIKASNE PROPAGANDNE PORUKE
PRISTUPANA UPADLJIVA JASNA JEZGROVITA ATRAKTIVNA UBJEDLJIVA

dostupna velikom broju ljudi bilo u vidu letka, plakata, na bilbordu, u obliku radijske ili televizijske reklame, itd. dovoljno velikih dimenzija, jakih boja, svijetlea, na istaknutom mjestu: na bilbordu, krovu zgrade, stranici novina, asopisa (u gornjem desnom uglu) razumljiva i prosjeno inteligentnom i osrednje obrazovanom ovjeku kratka, saeta, bez suvinih rijei ili slika neobina, neoekivana, privlana po formi i zanimljiva po sadraju da ima privid racionalno i injeniki zasnovane tvrdnje i da odgovara motivima, stavovima i vrijednostima primalaca

191

KARAKTERISTIKE PRIMAOCA PROPAGANDNE PORUKE

Ukoliko hoemo da naa poruka pogodi svoj cilj, odnosno da izazove neku promjenu u miljenju, stavu i ponaanju odreene grupe (potroaa, glasaa, ena, mladih), moramo znati kome se obraamo i kakve su odlike tog dijela populacije. Kao kada aljemo pismo da bi ono stiglo na pravo mjesto, moramo znati tanu adresu primaoca (ime i prezime, drava, grad, ulica, broj), tako i kada aljemo propagandnu poruku, da bi ona stigla onima na koje ciljamo, moramo znati gdje su, kojoj drutvenoj grupi pripadaju i koje su im osobine. Naravno, od prirode poruke zavisi i ko je ciljna grupa. Ako oglaavamo neki lijek, obraamo se bolesnima, ako reklamiramo koncert rok muzike, obraamo se mladima, a ako pravimo promotivnu kampanju za novi deterdent, onda se obraamo domaicama. O kojim karakteristikama primaoca poruke se mora voditi rauna kada se izrauje ili plasira propagandna poruka?
sociodemografske odlike
odnose se na pol, uzrast, obrazovanje i sl.

Prije svega, to su neke sociodemografske odlike, kao to su uzrast, pol i obrazovanje. Kada se reklamira sluni aparat ili preparat za poboljanje pamenja namijenjen starim ljudima, bilo bi sasvim pogreno da se kao medij koristi internet (koji najvie koriste mladi i ljudi srednjeg ivotnog doba). Posebno je vana karakteristika stepen obrazovanja, profesija primaoca, ako oglaavamo neki poseban proizvod (stetoskop, lovaku puku, psiholoki test linosti ili predavanje uvenog stranog profesora menadmenta). Naime, poruka mora biti usklaana po svom sadraju, ali i po jeziku, formi, obrazovnom nivou i mentalnim navikama ciljne grupe. Osim toga, znaajne su i sociokulturne karakteristike, kao to su etnika, kulturna, vjerska, klasna pripadnost. Ako se reklamira ljetovanje na Svetom Stefanu, onda se reklama objavljuje u luksuznim asopisima ili na ekskluzivnim sajtovima, jer se cilja na socijalno najvii sloj, koji je najbogatiji. Ako se reklamira, na primjer, nova marka kafe, onda se reklamira putem televizije, cilja se na najiru publiku i istie se da je roba kvalitetna, a jeftinija od drugih slinih. Takoe je vano da poiljalac propagandne poruke dobro poznaje kulturne, nacionalne ili religiozne vrijednosti populacije kojoj se obraa. Inae, njegova poruka ne samo da e biti nedovoljno razumljiva, nejasna, ve moe napraviti i fatalnu greku. ta se deava kada se ne vodi rauna o kulturolokim razlikama, govori sljedei primjer.

192

KOBNI NESPORAZUM NEPOZNAVANJE ODLIKA KULTURE PRIMAOCA Jedna amerika farmaceutska kua napravila je, inilo se, vrlo efektnu i lako ra zumljivu poruku za lijek protiv glavobolje u vidu stripa. Na prvoj slici vidi se nam rten ovjek, lica iskrivljenog od bola kako se dri za glavu; na drugoj on uzima lijek protiv glavobolje i, najzad, na treoj on iri ruke i skae od radosti to je bol proao. Zaista, vrlo jednostavno, razumljivo i privlano, zar ne?! Meutim, lijek se uopte nije prodavao, reklama je bila neuspjena. Kako to? Jednostavno, arapi ne itaju kao mi s lijeva na desno, nego obrnuto. prema tome, oni su strip proitali s desna na lijevo, tako da je ispalo da srean ovjek popije lijek od kojeg ga poslije zaboli glava!

Karakteristika o kojoj se u oglaavanju vodi moda najvie rauna, jesu motivi, potrebe i elje ciljne grupe. Marketinke strunjake veoma mnogo interesuje zato, iz kojih motiva potroai kupuju neku robu. Jer, ako znaju koji su razlozi kupovine, tada mogu djelovati na te razloge i pojaati te potrebe. Propagandna mainerija velikih kompanija esto koristi i mnoge druge motive i potrebe, koji nemaju ba mnogo veze s reklamiranom robom. U reklamama se koriste mnogi bazini, snani motivi, kao to su potreba za sigurnou, vezanou, priznanjem, seksualni i roditeljski motiv.
PROPAGANDNI APELI propagandni apeli spadaju u propagandne tehnike zasnovane, prije svega, na mo tivima, potrebama i eljama korisnika. Jako su raznovrsni i specifini po formi, sadr aju i propagandnoj vrijednosti. Apel na zdravlje jedan je od najeih propagan dnih apela. propagandna poruka sugerie da bi odreeni proizvod trebalo koristiti iz zdravstvenih razloga. Na primjer, donji plakat sugerie da zdravlje zavisi iskljuivo od proizvoda koji se nude. ostali, isto veoma zastupljeni propagand ni apeli su: apel na materijalnu korist (na primjer, poruke: Uz najniu cijenu dobije najvie!; 45000 naih zadovoljnih kupa ca); apel na socijalnu korist (sugerie se: Kupujmo nae!, Naa roba je najbolja! i sl.); apel na psiholoku korist (ukazuje na poveanje osjeaja vlastite vrijednosti: Svi mukarci koriste...!Satovi marke... samo za odabrane i sl.); apel na ugroenost i nesi gurnost (Na proizvod najmanje zagau je!; automobil marke... ima 5 zvjezdica na testu sigurnosti!); apel na autoritet (Majkl dordan reklamira koarkaku loptu, stomatolog preporuuje pastu za zube i sl.); apel na popularnost (poznati glumci reklamiraju bankarske kredite i sl.)...

193

vrijednosti, stavovi, uvjerenja Pojedinac u grupi, lekcije 4 i 5

Od izuzetne vanosti za djelovanje na ponaanje kupca jeste njegov sistem vrijednosti, stavova i uvjerenja. Propagandna poruka mora biti u skladu s vrijednostima i stavovima ciljne grupe kojoj se poruka i alje. Sociolozi i antropolozi kau da se na osnovu analize sadraja uzorka tipinih marketinkih poruka u nekom drutvu mogu izvesti zakljuci o tome koje su dominantne vrijednosti i osnovni stavovi u tom drutvu, odnosno kulturi.
TEHNIKE PROPAGANDE Tehnike propagande koriste sva saznanja vezana za reklamnu poruku i karakteristi ke primaoca poruke. Neke od najpoznatijih tehnika su sljedee:
SLIKE IZ IVOTA U poznatim, tipinim, svakodnevnim situacijama prikazujemo grupu ljudi kako koristi upravo na proizvod ili uslugu. Efekat je vei ukoliko je slika iz ivota autentinija; ukoliko su likovi bliskiji (identifikacija). Sastoji se u smjetanju proizvoda ili usluge u odreeni kontekst, s drugim sim bolima odreenog ivotnog stila. Na primjer, KokaKola se smjeta u ivotni stil mladih. Sastoji se u tome da odreeni proizvod ili uslugu preporuuje osoba koja ima nesumljivi autoritet u odreenoj ciljnoj grupi (poznati glumac, sportista i sl.) Pored autoriteta naunika, ili institucije koristi se uvjerljivost dokaza. Potenci jalnim potroaima demonstrira se efikasnost proizvoda (slino naunom ekspe rimentu).

IVOTNI STIL SVJEDOENJE NAUNI DOKAZ

GLASINE
I glasine su neka vrsta propagande. Svako od nas je uo neku intrigantnu i povjerljivu vijest u smislu da e sasvim sigurno uskoro poskupiti struja, hljeb, kafa itd., ili da je neki poznati pjeva obolio od teke bolesti, da je taj i taj politiar mason i slino. U takve glasine mnogi ljudi odmah povjeruju, dok su neki uzdrani. Glasine su alarmantne pouzdane informacije o drutveno vanim zbivanjima ili osobama iji je izvor nepoznat, a njenu sadrinu je teko ili nemogue u tom trenutku provjeriti. Za glasine je vano da se prenose kao potpuno vjerodostojne vijesti, dobijene od tzv. povjerljivog i provjerenog, dobro obavijetenog izvora koji se ne otkriva. Po pravilu, to su poluistinite ili potpuno lane vijesti.

glasine
neprovjerene tvrdnje koje se prenose od pojedinca do pojedinca obino usmenim putem

194

Glasine nastaju spontano ili se namjerno konstruiu i ire. Spontano nastaju u situacijama socijalne krize, konfuzije i neizvjesnosti, kada nema pouzdanih zvaninih podataka o onome to se deava. U izjvesnim posebnim drutvenim stanjima i reimima (rat, pobuna, totalitarni reim i sl.), glasine se namjerno, svjesno proizvode u tabovima za propagandu i ire s tano odreenim ciljem, a to je da rtva glasina diskredituje, da se demoralie protivnik ili, pak, da se ohrabre pripadnici sopstvene populacije. Ukoliko je vijest koja se prenosi drutveno znaajnija (udarie kometa u Zemlju, pae vlada, izbie rat, pojavio se novi smrtonosni virus, itd.), a situacija u drutvu konfuznija, neizvjesnija, utoliko e i glasina biti monija i uticajnija. Te isfabrikovane, lane vijesti koriste se kao mono oruje mentalne manipulacije i ratne propagande. Glasine se prenose u linom kontaktu, usmenim putem, kako se to kae od uva do uva, i veoma brzo se ire. U toku procesa irenja prvobitna verzija glasine se mijenja, deformie i obogauje novim sadrajem u skladu s vrijednostima, nadama i tenjama onih koji je prenose. Psiholozi (Olport i Postman) koji su prouavali proces irenja glasina, nali su da on ima tri faze. U prvoj fazi dolazi do ujednaavanja (nivelizacije) date informacije, tako to se ona redukuje, skrauje, uproava, pegla. Druga je faza naglaavanja (akcentuacije) i preuveliavanja karakteristinih pojedinosti, pootravanja upeatljivih detalja, koji se ne mijenjaju, niti gube tokom usmenog prenoenja, ve se samo jo vie istiu. Najzad, u treoj, fazi asimilacije javljaju se novi elementi kojih nema u prvobitnoj verziji, a koji su proizvod elja, potreba, naina miljenja, predrasuda, strahova i oekivanja prenosioca glasina. Ovakvim uobliavanjem glasine dobija se pogodna forma koja se lako pamti i prenosi dalje.

195

KLINIKA ZA GLASINE, KAKVE PORUKE PRENOSE GLASINE? Za vrijeme drugog svjetskog rata u Sad pod rukovodstvom olporta, osnovana je Klinika za glasine, kojoj je zadatak bio da otkriva i analizira neprijateljske glasine, te da im suprotstavlja glasine u interesu Sada. Nakon rata i analize oko 4000 raz nih glasina, one su, prema sadraju podijeljene na pet kategorija: glasine mrnje, glasine straha, glasine bjeanja od stvarnosti, glasine uda i glasine radoznalosti (Zvonarevi, 1981). Glasine mrnje bile su najzastupljenije. Njihov cilj bio je irenje mrnje i podjela meu saveznicima. Tako je 1941. njemaka radiostanica, kamuflirana kao BBc, emitovala vijest kako su se engleske trupe herojski borile kod ardena, dok su se amerike trupe bezglavo povlaile i ostavile ih na cjedilu. Ta emisija bila je veoma sluana i postigla je svoj cilj. Englezi su se ljutili na kukaviki postupak amerikanca, dok su amerikanci bili ljuti na navodnu britansku prepotenciju (Zvonarevi, 1981). Glasine straha. primjer za takve glasine u ratnoj situaciji su vijesti o probijanju fronta na nedostupnom i teko provjerljivom podruju, te prijetnje opkoljavanjem i sl. glasinama ovog tipa tokom irenja dodaju se novi, esto katastrofini sadraji, pa one esto proizvode i uzrokuju paniku. Glasine bjeanja od stvarnosti javljaju se u situacijama kada je normalan ivot znatno otean. poivaju na raznim optimistinim informacijama, koje, nakon to se pokau neistinitim, demoraliu i dovode do oajanja. dobar primjer je sluaj iz prvih dana drugog svjetskog rata, kada je jedna njemaka radiostanica koja se maskirala kao poljska, emitirala vijest o velikom kontigentu britanskih trupa koje su dole da pomognu poljskoj armiji. To je izazvalo oduevljenje i veliki entuzijazam kod polj skih vojnika. ali, kada je za nekoliko sati ta vijest demantovana, poljsku je armiju zahvatio defetizam (Zvonarevi, 1981). Glasine uda.Njih su irili u drugom svjetskom ratu nacistiki vlastodrci kako bi se pred licem neizbjenog poraza podigao moral narodu i vojnicima glasinama o udu koje e u posljednji as okrenuti tok rata u korist Nijemaca (Zvonarevi, 1981). Glasine radoznalosti este su i u svakodnevnom ivotu i poivaju na elji da se saz na to vie o poznatim i vanim ljudima. Tako su opet za vrijeme drugog svjetskog rata, njemaki agenti prenosili glasine po americi kako ruzvalt boluje od sifilisa, da je eril pretrpio napad delirijuma zbog svoje pretjerane ljubavi prema viskiju i al koholu uope, da je posebno odaslani ameriki bombarder prenosio iz Europe psa ruzvaltovog sina (Zvonarevi, 1981).

Glasine esto djeluju kao neka vrsta mentalnog otrova, jer mogu unijeti razdor, nepovjerenje ili mrnju meu razliite segmente stanovnitva. Glasine, vjeto plasirane, mogu nanijeti veu tetu neprijatelju, nego bombe. U literaturi je poznat primjer kada su tokom Drugog svjetskog rata glasine (potekle od Japanaca) da antimalarine pilule uzrokuju impotenciju, dovele do toga da ameriki vojnici masovno odbijaju da ih uzimaju, to je izazvalo zarazu malarijom u nekim jedinicama vojske SAD ak i do 80%! Najefikasniji odgovor na glasine, efikasni protivotrov je racionalno i empirijsko provjeravanje argumenata i injenica na kojima se one zasnivaju, kao i pravovremeno objavljivanje pune istine.

196

ta si nauio/nauila
TA SU MARKETING I PROPAGANDA Propagandom se danas oznaava aktivnost organizovanog irenja odreenih ideja ili stavova s namjerom da se ljudi uvjere u njihovu ispravnost. To je oblik smiljene komunikacije s unaprijed odreenim gleditem (politikim, vjerskim, ekonomskim stavom) i tano utvrenim ciljem da primalac poruke izmijeni svoje stavove i ponaanje u pravcu koji je u interesu propagandiste. Propaganda je dio marketinga. Marketing je pojam novijeg datuma i odnosi se na aktivnost identifikovanja, predvianja i zadovoljavanja potrebe potroaa radi ostvarivanja profita. Strunjaci za marketing ispituju trite (utvruju, a ponekad i razvijaju potrebe potroaa), kreiraju proizvod, organizuju njegovu promociju (reklamnu kampanju) i prodaju, i obavljaju niz drugih aktivnosti koje treba da zadovolje potrebe trita i potroaa, i ostvare profit preduzeu. Propagandne kampanje, promocije i reklamiranje razliitih proizvoda predstavljaju vaan dio marketinkih aktivnosti. KOJE SU KARAKTERISTIKE DOBRE PROPAGANDNE PORUKE Najvaniji segment propagande je propagandna poruka. Ukoliko poruka nije dobro sroena, ukoliko ne dopire do onih kojima je namijenjena, ukoliko je oni ne razumiju ili je pogreno razumiju, propaganda nije uspjena i nee dovesti do eljene promjene stava ili ponaanja. Da bi poruka izvrila svoje djejstvo, ona mora biti opaena, odnosno mora biti tako oblikovana da privue i zadri panju primaoca. Pored privlanosti poruka mora biti i razumljiva. Ukoliko primalac ne razumije sadraj poruke ili ako ga pogreno razumije, njena propagandna vrijednost bie mala. Uvjerljivost poruke je njena najvanija karakteristika. Mogue da poruka bude dopadljiva primaocu i da je on razumije, ali da mu nije dovoljno uvjerljiva, da ga ne pokree na akciju. Propagandna poruka moe imati sve prethodne kvalitete, da je privlana, razumljiva i uvjerljiva, ali ako nije dostupna, ako ne dopire do potencijalnih korisnika njena propagandna vrijednost znaajno je umanjena. KAKVE SU KARAKTERISTIKE PRIMAOCA PORUKE Ukoliko hoemo da naa poruka pogodi svoj cilj, odnosno da izazove neku promjenu u miljenju, stavu i ponaanju odreene grupe (potroaa, glasaa, ena, mladih), mi moramo znati kome se obraamo i kakve su odlike tog dijela populacije. Koje su to odlike primaoca poruke o kojima se mora voditi rauna kada se izrauje ili plasira propagandna poruka? Prije svega, to su neke sociodemografske odlike, kao to su uzrast, pol i obrazovanje. Osim toga, znaajne su i sociokulturne karakteristike, kao to su etnika, kultur197

na, vjerska, klasna pripadnost. Karakteristika o kojoj se u oglaavanju vodi moda najvie rauna, jesu motivi, potrebe i elje ciljne grupe. Od izuzetne vanosti za djelovanje na ponaanje kupca jeste njegov sistem vrijednosti, stavova i uvjerenja. Poznavajui sve ove karakteristike propagandisti su smislili razliite propagandne tehnike i apele. TA SU GLASINE Glasine su alarmantne, pouzdane informacije o drutveno vanim zbivanjima ili osobama kojima je izvor nepoznat, a njenu sadrinu je teko ili nemogue u tom trenutku provjeriti. Za glasine je vano da se one prenose kao potpuno vjerodostojne vijesti, dobijene od tzv. povjerljivog i provjerenog, dobro obavijetenog izvora koji se ne otkriva. To su, po pravilu, poluistinite ili potpuno lane vijesti. Glasine nastaju spontano ili se namjerno konstruiu i ire. Glasine se prenose linim kontaktom, usmenim putem, kako se to kae od uva do uva, i veoma brzo se ire. U toku procesa irenja prvobitna verzija glasine se mijenja, deformie i obogauje novim sadrajem u skladu s vrijednostima, nadama i tenjama onih koji je prenose.

PITANJA ZA PONAVLJANJE I UTVRIVANJE GRADIVA

ta je propaganda, a ta marketing? Koje su osnovne karakteristike propagandne poruke? Koje su karakteristike primaoca propagandne poruke vane za propagandistu? ta su glasine, kako nastaju i koji je njihov efekat? Koje su faze procesa irenja glasina?

UPOTREBA ZNANJA I RAZVOJ KRITIKOG MILJENJA

Na koje sve naine moemo da se odbranimo od agresivnih reklama i manipulacija naim stavovima od strane skrivenih ubjeivaa? ta misli, da li vjeti strunjaci za politiki marketing mogu od svakog kandidata napraviti pobjednika? Da li se svaka propaganda slui obmanama i dezinformacijama, odnosno da li je ona uvijek drutveno tetna? Koje glasine se pronose o tvojim drugovima/drugaricama iz razreda i kako im se moemo najefikasnije suprotstaviti?
198

13. MASOVNA PONAANJA

Da li si se nekada zapitao/la: ta se podrazumijeva pod pojmovima masa, gomila i rulja, da li su to sinonimi ili su razliiti pojmovi? Kakvi su po svojoj psiholokoj prirodi poznati fenomeni ponaanja mase u vidu demonstracija i manifestacija, panike, lina i pogroma? U ovoj lekciji saznae ta su masovna ponaanja, ta je moda, a ta su socijalni pokreti. Otkrie mnoge zanimljive stvari o tome kakve sve socijalnopsiholoke funkcije ima moda.

SAZNAE:

ta je masa koje su odlike i vrste ponaanja mase ta su masovna ponaanja

MASA
Svako od nas, makar nekada, naao se u masi mnogobrojnih i nepoznatih ljudi, recimo, na fudbalskom stadionu, na trgu gdje se masovno eka Nova godina ili na nekom masovnom protestu. Za razliku od grupa u uem smislu (struktuirane grupe), u masi ne postoji struktura, niti razvijena drutvena organizacija. Masa je privremeno okupljena skupina ljudi koju povezuje prostorna bliskost i zajedniki aktuelni cilj: proslava Nove godine, koncert, sportski dogaaj, politiki miting i sl. Poslije ega se oni razilaze i nestaju kao skupina. Iako nisu organizovani, ljudi u masi, meusobno neposredno komuniciraju i imaju sklonost da dijele ista osjeanja, uvjerenja i misli. Oni nesvjesno i nehotice jedni druge imitiraju i tako postiu visok stepen jednoumlja i jednoobraznosti. Masa na ulici esto i nastane tako to prolaznike privlai manjina koja se jednoobrazno ponaa. U jednom amerikom eksperimentu grupa od desetak ljudi stajala je u jednoj prometnoj ulici i oko jednog minuta gledala je zainteresovano, s napetom panjom, u istom smjeru. Ubrzo, njima se prikljuivalo sve vie sluajnih prolaznika, gledajui kao i oni u istom smjeru, tako da ih je vrlo brzo bilo pet puta vie. Pokazalo se da, to je inicijalna grupa bila vea i to je njeno ponaanje bilo jednoobraznije, to joj se vie prolaznika prikljuivalo.
PSIHOLOGIJA MASE psihologiju mase zasnovao je gistav Le Bon krajem 19. vijeka, a na svoj nain ju je razvio Sigmund Frojd u djelu Psihologija mase i analiza ega (1921). po Frojdu pojedinci, kada se nau u masi, ponaaju se bitno drugaije nego kada sami donose svoje odluke. ovu oblast psihologije danas obnavlja francuski sociolog Ser Moskovisi, koji smatra da psihologija mase moe postati analitika nauka. po njemu, masa je privremeni skup ravnopravnih, anonimnih i meusobno slinih pojedinaca, skup u kojemu ideje i emocije svakoga od njih tee da budu spontano izraene (Moskovisi, Doba gomila, 1997).

grupa u uem smislu Pojedinac u grupi, lekcija 6

Psihologija mase prouava psiholoke odlike i zakonitosti ponaanja mase, kao i ponaanje pojedinca u njoj. Za razumijevanje ponaanja mase nije dovoljna individualna psihologija, poto se pojedinci u masi ponaaju sasvim drugaije nego kada su sami. Psihologiju mase odlikuju uniformnost (osobe reaguju kao jedan, na istovjetan nain), impulsivnost (ponaaju se voeni afektima, nagonima, iracionalno), sugestibilnost (podloni su uticaju go-

200

vornika, voe), nekritinost (bez razmiljanja i racionalne provjere osobe u masi prihvataju ideje, uvjeravanja i naredbe) i laka pokretljivost (nije je teko pokrenuti na akciju).
USLOVI NASTAJANJA I DJELOVANJA MASE M. Zvonarevi u knjizi Socijalna psihologija (1978) navodi osnovne uslove nasta janja i djelovanja mase. Broj prisutnih osoba je osnovni uslov za nastajanje mase. pravilo je da, to je vei broj osoba prisutno, to je i ponaanje individue vie podlono masi. Gustoa mase je sljedei uslov. Za nastajanje mase nije vaan samo broj ljudi, ve i njihova zbijenost, tj. gustoa. Fiziki dodir s nepoznatim ljudima obino nam smeta (u au tobusu nastojimo da se odmaknemo i da sauvamo svoj lini prostor). Meutim, u masi ljudi kao da zaborave na svoj lini prostor i ne smeta im fizika blizina drugih ljudi. Na rok koncertima, na mitinzima i sl., ljudi se meusobno guraju i vrsto zbi jaju. pravilo je da to je masa gua i zbijenija, time je i djelovanje psihosocijalnih mehanizama, imitacije i sugestije, jae. Emocionalno uzbuenje je sljedei vaan uslov ponaanja mase. S emocionalnim uzbuenjem znaajno se umanjuje spo sobnost kritikog miljenja i poveava sugestibilnost pojedinca. da bi se podigla temperatura u masi, vjeti organizatori koriste razliita sredstva, od zapaljivih pjesama do uzvikivanja parola i skandiranja imena. Fokusiranost panje. Za for miranje mase vano je da se panja svih pojedinaca usmjeri u istom pravcu, da se fokusira na isti dogaaj, parolu ili osobu. U tu svrhu koriste se razna sredstva, govori, parole, zastave, simboli i sl. poznata je Hitlerova parola Blut und Boden (krv i zemlja) kojom je pred drugi svjetski rat uspio da zavede mase u Njemakoj. i na kraju zajednika akcija. Masa obino nije statina, ve preduzima neku akciju, bilo da skandira, uzvikuje parole, udara u bubnjeve, marira, progoni, linuje i sl. Laka pokretljivost je vana odlika mase.

Masa, ljudi okupljeni na jednom mjestu mogu se ponaati veoma razliito, poev od publike koja mirno ili uz povremeno skandiranje posmatra neki umjetniki ili sportski dogaaj, preko gomile koja burno protestuje na ulici, i agresivne rulje koja napada, progoni i linuje. Ova razliita ponaanja mase, pod odreenim okolnostima, lako prelaze iz jednog oblika u drugi. Na primjer, ljudi na politikom skupu, na ulici ili u diskoteci, pod odreenim okolnostima (kada ih recimo, ponese zapaljiv govor, ili ako izbije poar u sali) mogu vrlo brzo da se preobraze u agresivnu ili paninu rulju. ta je specifino u ponaanju publike, gomile i rulje i kako jedan oblik ponaanja mase prelazi u drugi? Publika moe biti namjerna ili sluajna. Sluajna publika nastaje spontano na ulici, kada se prolaznici zaustave radi nekog dogaaja, ulinog performansa, saobraajne nesree i sl. Pojedince u namjernoj publici okuplja zajedniki interes za neki javni dogaaj (kulturni, sportski, nauni), nakon ega se i oni

201

razilaze i publika nestaje. Pojedinci u publici obino uzdrano ispoljavaju svoja osjeanja i stavove. Zavisno od dogaaja kojem prisustvuje, publika se ponaa razliito: mirno sjedi, aplaudira, skandira, navija i sl. Pod odreenim okolnostima, ukoliko publiku zahvati osjeaj nezadovoljstva i bijesa, ili, ako je zahvati osjeanje neobuzdanog straha uslijed poara ili eksplozije, publika se moe preobraziti u agresivnu rulju ili paninu gomilu.
NASILJE NA STADIONU: KAKO PUBLIKA POSTAJE RULJA, A MIRAN OVJEK VANDAL Tipian primjer ruilake, agresivne rulje su vandalske grupe navijaa na stadio nima. esto se deava da ak i obino mirni i dobro prilagoeni mladii kada se nau na stadionu meu agresivnim navijaima postaju i sami nasilni i destruktivni. Socijalni psiholozi to objanjavaju time da u podivljaloj gomili navijaa, dolazi do pojava dezindividualizacije (ponitavanja individualnosti), regresije, suenja svi jesti i iracionalne opsjednutosti srdbom i bijesom, koje se nezaustavljivo i naglo ire s osobe na osobu poput bacila kuge (ratus, Temelji psihologije, 2000).

Gomilu odlikuje veliki broj ljudi okupljen na jednom mjestu, visoka emocionalnost i fokusiranost na odreenu ideju ili osobu. Kao primjeri gomile najee se navode skupovi ljudi koji vre politike i sline manifestacije i demonstracije, religiozne procesije i sl. Gomilu neki odreuju kao masu u pokretu, elei tako da naglase njenu aktivnu, akcionu stranu. Osobe u gomili imaju tendenciju da veoma snano reaguju na jednoobrazan, emocionalan i esto (ali ne i uvijek!) iracionalan i netolerantan nain. Gistav Le Bon, francuski sociolog i psiholog, utemeljio je svoju psihologiju gomile (1895) na prouavanju ponaanja militantnih, destruktivnih i agresivnih gomila, koje su svojom aktivnou dovele do radikalnih drutvenih promjena u evropskim zemljama u 19. vijeku. Danas psiholozi smatraju da gomila ne mora uvijek biti po svom ponaanju primitivna i ruilaka, kao to je to smatrao Le Bon. Gandijevske demonstrancije u Indiji, studentske demonstracije ezdesetih godina irom svijeta, masovni viemjeseni mirni graanski protesti devedesetih godina 20. vijeka u Srbiji, antinuklearni protesti ili demonstracije zelenih sa ciljem da se zatiti planeta, pokazali su da gomila kulturnih, obrazovanih ljudi s jasnim i konstruktivnim ciljevima, moe biti veoma racionalna, svjesna, nesebina, civilizovana i da se moe ponaati na dostojanstven, kreativan, moralan, solidaran i tolerantan nain. Izrazito agresivna i iracionalnim afektima noena gomila, naziva se rulja. U gomili pojedinac postaje anoniman, gubi svoju individualnost, doivljava regresiju i ponaa se primitivno, impulsivno, nepromiljeno i iracionalno u skla-

202

du sa stihijskim ponaanjem veine, koja djela pod uticajem snanih afekata. Agresivna gomila rui sve pred sobom posebno ako je suoana s preprekom. Pojedinac pod djejstvom emocionalne zaraze postaje lakovjeran, nekritian i esto se ponaa na nedostojan, amoralan i infantilan nain. U gomili ovjek uini ono to kao pojedinac ne odobrava. Njegova individualna svijest utapa se i postaje dio kolektivne svijesti gomile. Uzrok smanjene odgovornosti je injenica da pojedinci u gomili imaju individualan osjeaj anonimnosti i s njim povezan osjeaj nekanjivosti. Pod uticajem afekata, kada emocije prevladaju, gomila prerasta u agresivnu rulju. Kao najei primjeri agresivnog ponaanja rulje navode se lin i pogrom. Gomila u panici, takoe, se ponaa nerazumno, jer uslijed pretjeranog straha dolazi do regresije, pa se ljudi ponaaju nepromiljeno, nemoralno i sebino. O razliitim oblicima ponaanja mase (demonstracije, panika, lin i pogrom) saznae vie u narednoj lekciji.

rulja
izrazito agresivna gomila, voena iracionalnim afektima

PONAANJE MASE
Demonstracije i manifestacije, panika, lin i pogrom su najee prouavana i opisivana ponaanja masa. Demonstracije i manifestacije su dva oblika ponaanja mase. Povazani su s politikim ivotom neke zemlje i predstavljaju oblike izvanparlamentarne borbe masa. Osnovna razlika meu njima je ta to su demonstracije uvijek uperene protiv neega ili nekoga, a manifestacije su za neto ili nekoga. Tako na primjer, mase demonstriraju (protestvuju) radi niskih plata, loih uslova rada, nepovoljnog zakona i sl. Manifestacije se odravaju kako bi se neto proslavilo, obiljeio neki znaajan datum, podrao neki pojedinac, stranka i sl. Za razliku od nekih drugih masovnih pojava (za razliku od panike), demonstracije i manifestacije su uvijek do neke mjere organizovane od strane nekog i to ih ini specifinim oblikom ponaanja mase. Stepen organizovanosti moe biti manji ili vei. Za veinu uesnika karakteristino je da razumiju ciljeve i svrhu protesta i da racionalno uestvuju u demonstracijama. Uesnike protesta okuplja potreba da jasno, glasno i javno izraze svoja osjeanja i stavove (za ili protiv). U cilju skretanja panje javnosti i podizanja emocionalne temperature, uesnici koriste razliita sredstva: zapaljive govore, parole, zastave, performanse i sl.

203

PAROLE Tokom Studentskog protesta 1992. g., a posebno tokom protesta 1996/97. g., u Beogradu je zabiljeen veliki broj parola koje su studenti ispisivali ili uzvikivali na ulici. parole su kondenzovane poruke, kondenzovani (politiki) stavovi izraeni konciznim, jednostavnim, a ponekad i humoristikim, satirinim i aforistikim jezi kom. po sadraju poruke su uglavnom bile usmjerena na tadanjeg predsjednika Srbije Slobodana Miloevia i njegov autokratski nain vladavine. Neke od tada korienih poruka su: - Slobo, majstore! (ibicari) - ta je bolje imati: Slobu ili tumor? - Tumor - on moe biti i dobroudan! - Tata, Slobo me plai! - ika Slobo volimo te, idi kuu molimo te! - Sloboda narodu, Slobodan Zabeli! - Kada su bolesnici na vlasti, narod je u karantinu. iz knjiga: Studentski protest 1992, Socijalno-psiholoka studija jednog drutvenog dogaaja, Bora Kuzmanovi i saradnici; Duh vedrine: kultura protesta, domir upi (ur.), 1998.

Pod odreenim okolnostima ova ekspresivna gomila koja prvenstveno ima za cilj da izrazi svoje stavove i opredjeljenje protiv neega, ako je isprovocirana, moe prerasti u agresivnu gomilu. Tada dolazi do poputaja socijalnih konvencija, slabi kontrola i dolazi do znaajnijeg odstupanja od uobiajenog ponaanja (baca se kamenje, razbijaju izlozi, pale automobili i sl.). Za demonstracije je karakteristino da i tada, pod takvim okolnostima, postoji svijest o zajednikom cilju i meusobnoj solidarnosti demonstranata, to nije sluaj s ostalim oblicima ponaanja mase. Na primjer, u paninom bijegu svako grabi sam za sebe. Panika je socijalna pojava u toku koje vea ili manja gomila ljudi, percipirajui stvarnu ili umiljenu opasnost po svoje zdravlje ili ivot, reaguje nerazumnim fizikim ili psiholokim bijegom s mjesta na kojem ta opasnost vreba (Zvonarevi, M. 1978). Nije svaki bijeg od opasnosti panika. Paniku obiljeava nerazumno, iracionalno bjeanje i prestanak saradnje koji dovodi do konflikta vitalnih interesa ili tvoj, ili moj ivot. Opaanje opasnosti i strah su izvori panike, ali nee sve opasne situacije rezultirati panikom. Da bi neka situacija postala izvor panike potrebno je da se ispune odreeni psihosocijalni uslovi. Prvo, panika se pojavljuje iznenadno, u situacijama za koje ljudi nisu pripremljeni (paniku e prije izazvati zemljotres ili iznenadni poar u disko klubu, nego rat do kog postepeno dolazi). Da bi dolo do panine reakcije mora, bar kod odreenog broja pojedinaca, da postoji svijest o opasnosti i panini strah koji ih nagoni da reaguju impulsivno, a ne racionalno. Kada izbije poar u diskoteci prvo pojedinci u panici, a zatim svi,
204

pohrle ka izlazu, gaze one koji su pali, a onda se zaglave na vratima ili guraju vrata umjesto da ih povuku ka sebi. Zbog djelovanja mehanizama sugestije i imitacije pojavljuje se mentalna zaraza koja obuhvata i hladnokrvne ljude (svi prisutni su u akciji). Osnovna karakteristika panine reakcije je raspad saradnje i nedostatak koordinacije, i sebinost. Kako niko ne koordinira akcijom (nema voe), svako se okree sebi i spasava samo svoju glavu. Veliki nivo nekontrolisane aktivnosti brzo dovodi do zamora i iscrpljenosti. Neki posustaju i deavaju se tragedije.
GLASINE I PANIKA U nastanku panike veliku ulogu mogu odigrati i glasine. To je situacija kada niko od prisutnih direkno ne opaa opasnost, ve je nasluuju na osnovu onoga to drugi kau. poznat je primjer radiodrame rat svjetova. Naime glumac i reiser orson Vels 1938. g. je na radiju objavio vijest o invaziji marsovaca na zemlju. iako se radilo o radiodrami, veliki broj ljudi je povjerovao u tu vijest, tako da su itavi krajevi u Sad bili zahvaeni panikom. injenica da se emisija davala u predveer je drugog svjetskog rata (u vremenu koje su mnogi i inae percipirali kao nesi gurno) po mnogima, imala je odluujuu ulogu. istraivai su uoili da je panika ee zahvatala ljude koji su se nalazili na ulici, van kue, nego one koji su emisiju sluali u svojim domovima.

Koje mjere je mogue preduzeti kako bi se sprijeila pojava panike? Jedna od najvanijih i najee korienih mjera je upoznavanje grupe s moguim rizicima, kao i planiranje i uvjebavanje akivnosti u kriznim situacijama. Tako je u koli mogue predvidjeti veinu situacija koje mogu dovesti do panine reakcije uenika (zemljotres, poar i sl.). Nadalje, mogue je unaprijed izraditi plan evakuacije i povremeno ga uvjebavati. Takve mjere omoguuju, da umjesto panino, svaki pojedinac reaguje racionalno u okviru zajednike koordinirane akcije spaavanja. Iste mjere se koriste u avionu ili na brodu. Putnici svaki put prije polijetanja dobiju uputstva o nainu reagovanja u kriznim situacijama. Nesumnjivo je da su najdrastiniji i najsuroviji vidovi agresivnog ponaanja gomile lin i pogrom. Lin predstavlja samovoljno kanjavanje smru (vjeanjem, prebijanjem, kamenovanjem) nekog pojedinca, kojeg gomila optui za neki teak zloin, stvarni ili izmiljeni. Gomila koja prisustvuje ubistvu ili samo uje da se dogodilo ubistvo, pod uticajem afekata, lako moe da se preobrazi u rulju, koja na licu mesta, bez suenja presuuje i kanjava ubicu (naroito kada je on pripadnik neke druge socijalne grupe). Kako je mogue da obini, blagi i mirni ljudi koji ne bi mrava zgazili, ukljueni u gomilu, aktivno uestvuju u stravinim zloinima, poput lina nemonog pojedinca? To je mogue otuda to ak i pristojni, estiti graani u gomili bi205

vaju zahvaeni snanim emocijama bijesa i zaslijepljeni strau za osvetom monstruoznom ubici ili silovatelju. Naroito ako se pojavi neki voa rulje koji svojim zapaljivim govorom o podmuklim Crncima ili bezbonim Jevrejima zavede i razjari masu, onda je jako teko zaustaviti raspomaljenu rulju. Zapravo, pojedinac u gomili koja kree u linovanje doivljava regresiju, gubi svoj lini identitet i postaje anonimni, bezglavi dio jedinstvene pobjenjele gomile. Socijalni psiholozi su analizom velikog broja linovanja (SAD, period 18991946), otkrili vanu zakonitost: ukoliko je rulja vea, mnogobrojnija, utoliko su poinjena zvjerstva uasnija, odnosno rulja je okrutnija i divljakija u svom iivljavanju nad rtvom (Aronson, Wilson, Akert, 2005). To se moe objasniti time da se u veoj gomili pojedinac osjea anonimnije, bezlinije i bezbjednije. Upravo zato, da bi sakrili svoj identitet, esto se pripadnici agresivne gomile koja kree u lin i maskiraju (poznate su kapuljae zloglasnog Kju Kluks Klana). Uporedna kulturna istraivanja (24 kulture) pokazuju da ratnici koji se mau bojama i skrivaju svoje lice mnogo surovije postupaju prema zarobljenim neprijateljima, nego oni koji to ne rade. Zanimljivo je da neki sluajevi pokuaja lina govore da ti isti bezlini, anonimni pojedinci spremni na najstraniji zloin kao dio gomile, ponovo postaju razumni i moralni pojedinci kada ih rtva prepozna i prozove po imenu. Naime, pozivanje po linom imenu izvlai pojedinca iz anonimnosti, utopljenosti u gomilu i iz stanja zaslijepljenosti, transa i neodgovornosti i vraa ga u normalno, razumno stanje, kada donosi moralne odluke. Pogrom, masovno unitavanje velike socijalne grupe, predstavlja krajnje neljudsko ponaanje koje je ispisalo najmranije, najkrvavije i najsramnije stranice istorije ovjeanstva. Za razliku od lina, koji je usmjeren na pojedinca optuenog za zloin, pogrom je usmjeren na itavu populaciju (po pravilu, manjinsku etniku, vjersku ili politiku grupu) optuenu od veine da je podmukla, nemoralna, zloinaka, inferiorna, neljudska! U ime uzvienih religijskih ili politikih ideja u krstakim ratovima, masovnim pogromima Asteka, u bezdunom istrebljivanju protestanata, nacistikom pogromu Jevreja i Roma, u genocidnom pogromu Kurda, u masovnom pokolju crvenih u Indoneziji ili u pogromu manjinskog naroda Tutsa u Ruandi, stradale su stotine hiljada pa i milioni civila za relativno kratko vrijeme. Naroito u vremenima tekih socijalnih i ekonomskih kriza, poveanog nezadovoljstva i nagomilane agresije, dolazi do pranjenja nezadovoljstva i iskaljivanja bijesa nad nedunim manjinskim socijalnim grupama. U pogromu znaajnu ulogu igraju i negativne etnike, vjerske i rasne predrasude (kao to smo vidjeli u lekciji 4).

206

MASOVNA PONAANJA, MODA I DRUTVENI POKRETI

ta znai kada u odreenom periodu ene masovno ponu da nose dugake haljine, zakopane do grla, kada irom Evrope one umjesto dugakih krenu da nose kratke suknje, a ta kada u drugoj polovini 20. vijeka gotovo u cijelom svijetu mladii ponu da nose iste pantolone (farmerice) i dugaku kosu poput uvenih Bitlsa? O emu su tu radi? Oigledno da je ovdje u pitanju jedan oblik masovnog ponaanje (to nije isto to i ponaanje mase). Masovno ponaanje je jednoobrazno, uniformno ponaanje velikog broja ljudi, pripadnika neke masovne kulture, koji se ne nalaze u direktnom kontaktu na istom prostoru i ne mogu neposredno djelovati jedni na druge. Oni se ponaaju jednoobrazno, zahvaljujui posrednom uticaju masovnih medija (gledaju iste filmove, TV programe, itaju iste novine, idu na iste internet sajtove, itd.). Moda, i socijalni pokreti (feministiki, ekoloki i sl.) su najpoznatiji oblici masovnih ponaanja. Prvo emo razmotriti modu, a zatim i socijalne pokrete. Moda, kao vid masovnog ponaanja, predstavlja neki nov i promjenljiv, masovno prihvaen obiaj u nainu oblaenja (eir, kaput, koulja/bluza, suknja/pantalone), ukraavanja (minue, ogrlica, ukosnica, rajf, bro, itd.), uljepavanja (minka, tetovaa) i ponaanja u odreenom vremenu i u odreenoj socijalnoj sredini. U irem smislu, moda je sve to je popularno, to preovlauje u ukusu i navikama jednog vremena, bilo da je to moda u nainu ishrane, zabave, vaspitanja, lijeenja, opremanja stana ili u filozofiji, umjetnosti, knjievnosti, arhitekturi, nauci, popularnoj muzici, na filmu, itd. Za socijalne psihologe znaajna je moda u uem smislu, dakle, kao popularan, rasprostranjen, iroko prihvaen i omiljen stil odijevanja, obuvanja, minkanja, ukraavanja i javnog ponaanja u datom vremenu i sredini. Moda je neto nuno promjenljivo, neto to nastaje i nestaje, to naie kao talas, a onda relativno brzo proe. To to je ranije u nainu oblaenja, ianja i javnog ponaanja bilo popularno, s oduevljenjem opteprihvaeno, omiljeno, to je bilo in, vrlo brzo proe i postane dmod ili out. Meutim to je, upravo, i karakteristino za modu, ono to je prije deset ili dvadeset godina bilo moderno pa odbaeno, to je bilo ik (model eira, dugaka suknja i sl.), moe se opet vratiti u modu kao neto poeljno i novo. Tzv. visoku modu diktira via klasa, koja prva lansira odreen stil oblaenja. A onda se ta nova moda sputa na srednje i donje socijalne slojeve. Kada ta
207

masovno ponaanje
unifirmno, istosmjerno ponaanje velikog broja ljudi koji nuno nisu u direktnom kontaktu

nova moda postane opteprihvaena, tada je via klasa odbacuje s prezrenjem (da se ne bi mijeala sa plebsom) i brzo trai neto novo, razliito u nainu odijevanja, ime e se jasno izdvojiti od ostalih. Moda, nain odijevanja, zadovoljava nae razliite potrebe: potrebu za isticanjem vlastitog identiteta, samosvojnosti i jedinstvenosti, s jedne strane, ali i potrebu za grupnim identitetom i za naglaavanjem pripadnosti odreenoj grupi, s druge strane. Dakle, koje nae potrebe moda zadovoljava? Svakako da oblaenje, bez obzira na modne ludosti, ima utilitarnu funkciju, tj. zadovoljava ovjekovu potrebu za zatitom i udobnou (u zimskom periodu nosimo toplu, a u ljetnjem laganu odjeu). Pored ove osnovne funkcije, moda je i izraz ovjekove potrebe da se na odreeni nain predstavi drugima, odnosno ima funkciju samopredstavljanja u javnosti. Nainom odijevanja i modnim detaljima osoba emituje, svjesno ili nesvjesno odreenu sliku o sebi. Prije nego to nam se neko i predstavi i bilo ta kae, stei emo utisak o toj osobi na osnovu njene spoljanosti. Neke osobe, recimo, vole koulje ili bluze s jarkim, upadljivim bojama i ekstravagantnim detaljima na odjei, dok neki drugi vole tamne boje i neupadljiva odijela. Nainom kako se neko oblai, obuva i frizira, osoba pria svoju priu o sebi samome, odjevnim signalima alje ifrovanu poruku svojoj okolini ko je, kakav joj je lini identitet, ta voli, a ta ne. Stil odijevanja govori o pojedincu kakav je po svom nainu i po filozofiji ivota: ekstravagantan ili neupadljiv, konzervativan ili liberalan, ekstravertan ili introvertan, poslovni ili sportski tip itd. Nainom oblaenja pojedinac ne predstavlja samo svoju linost, nego i svoju klasnu ili slojnu pripadnost. Nekada je, u feudalizmu, bilo tano zakonom propisano kako se koji drutveni sloj oblai, kako smije da bude obuen kardinal, svetenik, lord, vitez, vojvotkinja, dama, slukinja, itd. Za neposlune, koji su nosili due cipele ili krae kapute, nego to je to propisano za ljude njihovog ranga, bile su predviene kazne. Danas, nema zakonskih propisa, ali je odjea i obua izraz, ne samo linog ukusa, nego je i jasan signal socijalnog statusa. Ve na prvi pogled, po odjei i obui moemo zakljuiti da li neko pripada (ili da li tei da pripada) radnikoj, srednjoj ili visokoj, gospodskoj klasi. Bogati, pripadnici yet set-a moraju se razlikovati ve na prvi pogled od obinog svijeta po svojoj luksuznoj, firmiranoj odjei od veine. Stil oblaenja, pomodan, upadljiv, razmetljiv, koji ukljuuje noenje najnovijih modnih hitova, skupih odijela, bundi, nakita, eira i haljina, ima funkciju paradiranja i isticanja, odnosno pokazivanja stvarnog ili fiktivnog socijalnog uspjeha i bogatstva (Moris, Otkrivanje oveka, 2005). Mnogi ljudi koji imaju kompleks nie vrijednosti, koji se stide svog siromatva i anonimnosti, imaju potrebu da to bolno osjeanje inferiornosti odeom nadoknade.
208

Modni stil, osoben nain oblaenja ima i funkciju oglaavanja grupne pripadnosti i uvrivanja grupne kohezije. lanovi razliitih drutvenih grupa u skladu sa svojim nainom ivota, grupnim normama, vrijednostima i stavovima, oblae se i ponaaju razliito od drugih. Estradni umjetnici oblae se drugaije nego akademici, mladi drugaije nego stariji, seljaci se odjeom razlikuju od graana, radnici od gospode, itd. ak unutar iste subkulture mladih razlikuju se po nainu ianja, eljanja, oblaenja i ponaanja pripadnici razliitih socijalnih grupa: rokeri od narodnjaka, pankeri od minkera. Drutveni (socijalni) pokret je masovni pokuaj da se kolektivnom akcijom izvan postojeih institucija pokrenu drutvene promjene i da se ostvari neki drutveno znaajan cilj. U ove pokrete ubrajaju se velike drutvene grupe koje povezuje zajednika ideja, a nikako i fizika blizina. Naime, ljudi koji ine takvu grupu, jedan socijalni pokret, obino se nalaze na razliitim mjestima i ive u razliitim krajevima svijeta. Ono to ih povezuje jeste zajednika ideja, zajedniko nastojanje i tenja da postignu odreeni cilj (ravnopravnost polova, ouvanje ivotne sredine i sl.). Po tim karakteristikama drutveni pokret je masovno ponaanje. Tokom posljednjih nekoliko decenija dolo je do umnoavanja i prave eksplozije razliitih drutvenih pokreta irom svijeta. Od savremenih drutvenih pokreta najpoznatiji su feministiki, antinuklearni, ekoloki i antiglobalistiki. Feministiki pokret je jedan od najstarijih savremenih drutvenih pokreta. Ovaj pokret predstavlja kritiku muke kulture u kojoj su ene kao socijalna grupa marginalizovane, iskljuene ili nedovoljno zastupljene na mjestima drutvene moi (u politikim strankama, u skuptini, vladi), diskriminisane (manje obrazovane, manje plaene za isti posao, tee napreduju na socijalnoj ljestvici), izrabljivane (u kui, u porodici) i podreene mukarcima.
FEMINISTIKI POKRET ENAMA VRAA SAMOPOUZDANJE radikalne feministkinje su za sve probleme ena op tuivale patrijarhalnu kulturu koja poiva na domina ciji mukaraca, a cilj im je bio ukidanje patrijarhata i porodice kao mjesta ugnjetavanja ena i reprodukcije nasilnikih odnosa. Savremene, liberalne feministki nje, manje revolucionarne, bore se protiv rodne diskri minacije, a za konkretna enska prava pritiskom na in stitucije sistema da se zakonom zatiti ravnopravnost ena u raznim oblastima (mijenjanjem zakona o radu, o nasilju u porodici, o izborima i sl.).

209

Ekoloki pokret je jedan od najuticajnijih socijalnih pokreta, iji je cilj da podizanjem svijesti kod ljudi o ugroenosti prirode (uslijed nekontrolisanog, stihijskog razvoja moderne civilizacije neprestanim industrijskim zagaivanjem, sjeom uma, rasipanjem neobnovljive energije, globalnim zagrijevanjem itd.) spase ivotnu sredinu od unitenja. Pristalice ovog pokreta svojim veoma inventivnim, atraktivnim, dobro organizovanim i masovnim akcijama upozoravaju na katastrofalne posljedice do kojih dovodi neodgovorna trka za profitom i stihijska eksploatacija prirodnih resursa nae planete. Antiglobalistiki pokret predstavlja jedan od najnovijih i najrasprostranjenijih pokreta u svijetu, koji se suprotstavlja procesu globalizicije, koji dovodi do sve vee nejednakosti meu narodima i dravama, do sve veeg bogaenja razvijenih i bogatih i do sve veeg siromaenja nerazvijenih i siromanih. Pristalice ovog pokreta politiku, ekonomsku, kulturnu, tehniku i tehnoloku globalizaciju vide prevashodno kao vid dominacije najbogatijih drava i kompanija koje imaju privilegovani poloaj. Pod maskom brige o nerazvijenim i nedemokratskim zemljama (ugroena ljudska prava i slobode), najmonije i najbogatije zemlje nameu svoj model ivota, svoju politiku i ekonomiju zemljama koje od njih zavise. Svojim spektakularnim i matovitim protestnim akcijama antiglobalisti su uspijevali da sprijee neke od skupova najmonijih globalistikih organizacija (zasijedanje Svjetske trgovinske organizacije u Sijetlu 1999. g.) i da zadobiju veliku medijsku panju. Svi ovi, kao i neki drugi savremeni drutveni pokreti, predstavljaju odgovor na dramatine drutvene promjene (globalno zagaenje i zagrijevanje planete, sve vea socijalna diferencijacija na bogate i siromane, opasnost nuklearnog rata itd.) i izazove pred kojima su zvanine politike instutucije nemone. Oni se oslanjaju na podrku standardnih masovnih medija (tampa, radio, film), ali i na nove informacijske i komunikacijske tehnologije (kablovska TV, internet), pa imaju do sada nevienu masovnost i globalni uticaj. Ovi socijalni pokreti uspjeli su svojim dobro osmiljenim i obuhvatnim kampanjama, kao i upornim, neprestanim djelovanjem da dovedu do nekih znaajnih i dalekosenih promjena u zakonodavstvu, drutvenim odnosima i javnom mnjenju. Zahvaljujui, izmeu ostalog, i ovim pokretima danas su mnoge drave potpisnice Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima (1948. g., UN), Deklaracije o demokratiji (1997. g., Interparlamentarna unija) i sl., to je bitno doprinijelo zatiti i uveanju politikih sloboda, ljudskih prava, prava etnikih manjina, ena, izbjeglica.

210

ta si nauio/nauila
TA JE MASA Masa je privremeno okupljena skupina ljudi koju povezuje prostorna bliskost i zajedniki aktuelni cilj (npr. politiki miting i sl.), nakon ega se oni razilaze i nestaju kao skupina. Za razumijevanje ponaanja mase nije dovoljna individualna psihologija, poto se pojedinci u masi ponaaju sasvim drugaije nego kada su sami. Psihologiju mase odlikuju uniformnost (osobe reaguju kao jedan, na istovjetan nain), impulsivnost (ponaaju se voeni afektima, nagonima, iracionalno), sugestibilnost (podloni su uticaju govornika, voe), nekritinost (bez razmiljanja i racionalne provjere osobe u masi prihvataju ideje, uvjerevanja i naredbe) i laka pokretljivost (nije je teko pokrenuti na akciju). Masa se moe ponaati veoma razliito, poev od publike koja mirno ili uz povremeno skandiranje posmatra neki umjetniki ili sportski dogaaj, preko gomile koja burno protestuje na ulici, i agresivne rulje koja napada, progoni i linuje. KOJE SU ODLIKE I VRSTE PONAANJA MASE Demonstracije i manifestacija, panika, lin i pogrom su najee prouavana i opisivana ponaanja masa. Demonstracije i manifestacije su dva oblika ponaanja mase. Povazani su s politikim ivotom neke zemlje i predstavljaju oblike izvanparlamentarne borbe masa. Osnovna razlika meu njima je ta to su demonstracije uvijek uperene protiv neega ili nekoga, a manifestacije su za neto ili nekoga. Panika je socijalna pojava u toku koje vea ili manja gomila ljudi, percipirajui stvarnu ili umiljenu opasnost po svoje zdravlje ili ivot reaguje nerazumnim fizikim ili psiholokim bijegom s mjesta na kojem ta opasnost vreba. Paniku obiljeava nerazumno, iracionalno bjeanje i prestanak saradnje koji dovodi do konflikta vitalnih interesa ili tvoj, ili moj ivot. Nesumnjivo je da su najdrastiniji i najsuroviji vidovi agresivnog ponaanja gomile lin i pogrom. Lin predstavlja samovoljno kanjavanje smru nekog pojedinca, kojeg gomila optui za neki teak zloin, stvarni ili izmiljeni. Pogrom, masovno unitavanje velike socijane grupe, predstavlja krajnje neljudsko ponaanje koje je ispisalo najmranije, najkrvavije i najsramnije stranice istorije ovjeanstva. TA SU MASOVNA PONAANJA Masovno ponaanje je jednoobrazno, uniformno ponaanje velikog broja ljudi, pripadnika neke masovne kulture, koji se ne nalaze u direktnom kontaktu na istom prostoru i ne mogu neposredno djelovati jedni na druge. Moda, i socijalni pokreti (feministilki, ekoloki i sl.) su najpoznatiji oblici
211

masovnih ponaanja. Moda, kao vid masovnog ponaanja, predstavlja neki nov i promjenljiv, masovno prihvaen obiaj u nainu oblaenja, ukraavanja i ponaanja u odreenom vremenu i u odreenoj socijalnoj sredini. Moda zadovoljava razliite nae potrebe: za isticanjem vlastitog identiteta, samosvojnosti i jedinstvenosti, s jedne strane, ali i potrebu za grupnim identitetom i za naglaavanjem pripadnosti odreenoj grupi, s druge strane. Drutveni (socijalni) pokret je masovni pokuaj da se kolektivnom akcijom izvan postojeih institucija pokrenu drutvene promjene i da se ostvari neki drutveno znaajan cilj. Od savremenih drutvenih pokreta najpoznatiji su feministiki, antinuklearni, ekoloki i antiglobalistiki.

PITANJA ZA PONAVLJANJE I UTVRIVANJE GRADIVA

ta je masa i koje su joj osnovne karakteristike? U emu je razlika izmeu gomile, rulje i publike? Koja su osnovna ponaanja mase? ta su masovna ponaanja? Koje socijalnopsiholoke funkcije ima moda? ta su socijalni pokreti i koja je njihova uloga?

UPOTREBA ZNANJA I RAZVOJ KRITIKOG MILJENJA

Kako je mogue da moralni i pristojni ljudi u gomili postanu impulsivni, primitivni i nasilni? Da li ti je iz linog iskustva poznat fenomen preobraaja publike u gomilu; ta se tada deava? Napravi plan aktivnosti za spreavanje panike. Objasni kako je mogue da modom istovremeno izraavamo i svoju grupnu pripadnost, ali i svoj lini identitet. Kojem bi socijalnom pokretu volio/voljela da se prikljui i zato?

212

RJENIK

A afilijativni motiv tenja pojedinca da uspostavi neposredan, prisan emocionalni i socijalni kontakt i da se udrui sa drugim ljudima. agensi socijalizacije drutveni inioci (porodica, vrti, kola, vrnjaci, itd.) koji prenose kulturne norme, vrijednosti i obrasce ponaanja na dijete (zovu se jo i prenosnici i vrioci socijalizacije). agresivnost potreba za nanoenjem povrede ili unitenjem nekog objekta (osoba, stvar). aktivno sluanje ono koje sagovorniku stavlja do znanja da nas zanima, da ga uvaavamo, razumijemo i da mu se potpuno posveujemo u razgovoru. altruizam nesebina spremnost da se pomogne drugome bez ikakve spoljanje nagrade, pa ak i po cijenu line tete i rtve. anomija stanje suspenzije drutvenih normi i vrijednosti, to dovodi do dezorganizacije drutva i linosti. anketa tehnika koja se koristi za ispitivanje miljenja, stavova ili uvjerenja ljudi o odreenim drutveno vanim i aktuelnim pitanjima. antiglobalistiki pokret planetarni socijalni pokret, suprotstavlja se procesu globalizicije, koji dovodi do sve vee nejednakosti meu narodima, do sve veeg bogaenja bogatih i do sve veeg siromaenja nerazvijenih i siromanih drava. antisocijalno ponaanje ponaanje koje je upravljeno protiv drutvenih normi i grupne kohezije i koje teti kolektivu. asertivno ponaanje samopotvrujue, prodorno ponaanje, gde se pojedinac aktivno i odluno bori za svoja prava i svoje ciljeve, ali na nenasilan, miroljubiv nain. autokratsko rukovoenje stil rukovoenja koji podrazumijeva da voa samovoljno upravlja grupom, da sve odluke donosi sam, bez obavjetavanja ili konsultovanja ostalih lanova grupe, koji posluno ispunjavaju njegova nareenja. autonomna moralnost vii stupanj u razvoju morala, kada se osoba vlada po apstraktnim, univerzalnim moralnim principima i osjeanjem vlastite odgovornosti, a ne u skladu sa svojim potrebama ili miljenjem drugih. autoritet osoba, institucija ili ideja koja uiva potovanje i ima uticaj, mo, koja se moe zasnivati na linim osobinama, strunosti, moralnim vrlinama ili na sili i socijalnom poloaju. B benigna agresivnost odbrambeni uroeni impuls za napad kad su ugroeni ivotni interesi, koja nestaje kada je otklonjena opasnost. bezuslovna dra dra koja bez ikakvih uslova izaziva uroenu reakciju. bezuslovna reakcija automatska, prirodna, uroena reakcija.

214

brainstorming (oluja mozgova) nain grupnog rjeavanja problema (nastao u psihologiji marketinga), a sastoji se u podsticanju obilne i neselektivne produkcije najrazliitih, najsmjelijih ideja i originalnih rjeenja (da bi se kasnije izvrila selekcija). C cezarizam apsolutna, despotska, neograniena vlast u pogledu djelokruga, sredstava i vremena vladanja, a koja ima podrku naroda. D dekodiranje deifrovanje kodiranog podatka u izvornu, razumljivu informaciju. demokratsko rukovoenje takav stil rukovoenja koji podrazumijeva da je voa samo koordinator, prvi meu jednakima, koji stvora uslove u kojima svi lanovi grupe imaju mogunost da ranopravno uestvuju u donoenju grupnih odluka. denotativno znaenje eksplicitno znaenje, to je predmet, pojava ili ideja na koju rije nedvosmisleno i neposredno upuuje. dinamika grupe niz procesa kojima se grupa mijenja, razvija, uvruje (usvajanjem grupnih normi) i utie na ponaanje lanova (podstie ih da sarauju ili da se takmie) tokom ostvarenja ciljeva grupe. drutveni karakter steen i funkcionalan sklop crta linosti tipian za lanove nekog drutva. drutveni obiaji nepisana, spontano nastala pravila drutvenog ponaanja, koja se potuju jer su ukorijenjena u tradiciji, a pokazala su se kao korisna. drutvo velika, organizovana i stabilna ljudska zajednica koja ima osoben nain privreivanja, sistem drutvenih odnosa, ideologiju i sistem vrijednosti. E ekoloki pokret socijalni pokret iji je cilj da podizanjem svijesti o ugroenosti prirode (usled stihijskog razvoja moderne civilizacije, sjee uma, zagaivanja, globalnog zagrijevanja itd.) spase ivotnu sredinu od unitenja. eksperiment nauni metod u kojem se namjerno i sistematski mijenja nezavisna varijabla kako bi se posmatrale (i mjerile) promjene u zavisnoj, dok se ostale varijable dre pod kontrolom. eksplicitna kultura vidljiva kultura, koja obuhvata orua, obiaje, obrede, nain ivota, nain oblaenja, standardne obrasce ponaanja i drutvene ustanove. emocionalna inteligencija spoj specifinih sposobnosti: razumijevanje sebe samog; emocionalna samokontrola; samouvjerenost; osjetljivost za potrebe drugih; empatija; vjetina rjeavanja meulinih sukoba itd. enkodiranje pretvaranje informacije pomou koda (rije, gest) u poruku zgodnu za prenoenje.

215

F facijalna ekspresija spontano izraavanje psihikih preivljavanja (osjeanja, namjera, stavova) mimikom lica. feministiki pokret socijalni pokret koji predstavlja kritiku muke kulture u kojoj su ene marginalizovane, iskljuene ili nedovoljno zastupljene na mjestima drutvene moi, diskriminisane, izrabljivane i podreene mukarcima. formalna grupa ona (npr. vojska, crkva, itd.) koja je nastala zvanino, osnivakim aktom i gdje su formalno propisani ciljevi, poloaji, uloge, kao i standardi ponaanja lanova grupe. formalni voa ima poloaj voe jer mu je dodijeljena legitimna mo, ali nema referentnu mo (nije prihvaen od lanova grupe). frustracija neprijatan doivljaj, ometanja zadovoljenja nekog motiva, niz neugodnih emocija (razoaranje, napetost, briga itd. ). G glasine alarmantne, tobo pouzdane, a zapravo neistinite ili poluistinite informacije o drutveno vanim zbivanjima ili osobama iji je izvor nepoznat, a njenu sadrinu je teko ili nemogue u tom trenutku provjeriti. gomila velika, nestrukturisana, aktivna skupina ljudi, koju, privremeno, povezuju isti ciljevi, osjeanja i interesi i koja se ponaa jednoobrazno. gregarni motiv motiv krda, uroeni poriv mnogih ivotinja i ljudi, da budu fiziki bliski sa drugim jedinkama svoje vrste u grupama (stado, opor, jato). grupa skup meusobno povezanih ljudi koji imaju neki zajedniki cilj i izvjesne zajednike karakteristike. grupna kohezija sile uzajamnog privlaenja koje dre lanove grupe na okupu, a manifestuje se u stabilnosti, jedinstvu grupe, u osjeanju zajednitva, kao i u otpornosti grupe na spoljne pritiske koji vode raspadu grupe. grupna zasljepljenost pojava da lanovi grupe tokom grupnog odluivanja, iz solidarnosti, radi ouvanja grupne kohezije, kao i zbog lojanosti voi, zanemaruju bitne injenice i logino zakljuivanje, pa donose nepromiljene, pogrene odluke. grupne norme propisani i usvojeni obrasci miljenja i ponaanja lanova grupe, koji slui kao mjerilo za ocjenjivanje ispravnosti ponaanja, a ija je glavna uloga da obezbijede jedinstvo i efikasno funkcionisanje grupe. grupni identitet doivljaj samoistovjetnosti i osobenosti koji je zajedniki lanovima neke grupe, koji imaju iste vrijednosti, uvjerenja, ideale i modele ponaanja. grupno odluivanje sloen proces zajednikog donoenja odluke vane za grupu u kojem mogu da uestvuju svi lanovi grupe.

216

H harizmatski autoritet osoba (proroci, iscjelitelji, mudraci, vjerske ili politike voe) ija mo proizlazi iz boanskih, natprirodnih sposobnosti i koja se javlja u vrijeme drutvene ili vjerske krize i nudi spas. heteronomna moralnost nii stupanj u razvoju moralnosti, gde se pod dobrim, moralnim ponaanjem podrazumijeva poslunost, potovanje spolja nametnutih norma iz straha od osude i kazne od strane autoriteta (prvenstveno roditelja). hipnoza vjetaki izazvano somnabulno stanje, koje se odlikuje pasivnou i pojaanom sugestibilnou hipnotisane osobe. Holokaust sistematsko, plansko i masovno, genocidno unitavanje miliona Jevreja pod uticajem nacistike antisemitske ideologije. I identifikacija proces nesvjesnog i nevoljnog poistovjeivanja sa uzorom, koji podrazumijeva unoenje u sebe njegovih osobina (vrijednosti, uvjerenja i stavova), odnosno duboku i trajnu promjenu linosti osobe koja se poistovjeuje. identitet sveukupni doivljaj, svjesni i nesvjesni, sutinske samoistovjetnosti i kontinuiteta vlastite linosti. imitacija voljni, namjerni in svjesnog podraavanja nekog vidljivog naina ponaanja uzora (npr. gestova), koji ne podrazumijeva trajnu unutranju promjenu osobe koja imitira. implicitna kultura dio kulture koju ine moralne norme, vrijednosti, potrebe, ideali, vjerovanja, pogled na svijet i ideje. instrumentalno uslovljavanje oblik uenja u kome ponaanje organizma predstavlja sredstvo ili instrument dolaenja do cilja. interesovanje postojana misaona i emocionalna zaokupljenost nekim objektom ili djelatnou, koja za nas predstavlja neospornu vrijednost. izvori socijalizacije kultura i drutvo, koji odreuju ciljeve, sadraj i agense (sredstva) socijalizacije. J javno mnjenje socijalno uslovljeno miljenje o nekom vanom drutvenom pitanju, raireno u javnosti u jednom trenutku. jezik najsavreniji simboliki sistem, sainjen od rijei i pravila njihovih povezivanja. K karakter oznaava kljuno obiljeje linosti, specifian sklop emocionalno- motivacionih, socijalnih, moralnih i ponaajnih crta po kojima se ta linost razlikuje od drugih.

217

kinezika komunikacija sporazumijevanje jezikom tjelesnih pokreta, gestom i mimikom. klasino uslovljavanje povezivanje (po vremenskom dodiru) neutralne i bezuslovne drai, to dovodi do sticanja nove, uslovne reakcije, koja predstavlja odgovor na prvobitno neutralnu, a kasnije, uslovnu dra. kodiranje prerada sirovih podataka u novi oblik, pogodniji za uvanje u pamenju. kognitivna psihologija pravac u psihologiji koji preteno objektivnim metodima prouava saznajne procese (opaanje, pamenje, miljenje itd.), ali i emocije, motive, stavove i ponaanje linosti. kognitivna disonanca nelagodnost nastala usljed pridravanja logiki neusklaenih saznanja o objektu stava ili nesklada izmeu uvjerenja i ponaanja vezanih za predmet stava. kolektivno nesvjesno uroeno, nadlino, univerzalno nesvesno, koje sadri naslijeenu mudrost predaka u vidu arhetipova. kompeticija oblik socijalne interakcije gdje se svi lanovi grupe meusobno takmie u dostizanju eljenog cilja, i gdje uspjeh jednog lana grupe iskljuuje uspjenost ostalih. komunikacija sporazumijevanje, simbolika interakcija u vidu razmjene informacija znakovima i simbolima izmeu subjekata. komunikativna funkcija emocija spontano neverbalno izraavanje emocija ima ulogu poruke i slui sporazumijevanju lanova grupe. komunikologija disciplina koja izuava oblike, procese i probleme komunikacije, neposredne, interpersonalne razmjene poruka i masovne putem medija. konflikt sukob dvaju razliitih, suprotnih gledita, miljenja, tenji ili stavova. konflikt uloga sukob izmeu razliitih drutvenih uloga koje osoba istovremeno igra (majka i efica) ili sukob unutar same uloge. konformizam pojava promjene ponaanja pojedinca u pravcu slaganja sa veinom, pod grupnim pritiskom, a ne iz vlastitog ubjeenja. konotativno znaenje implicitno, asocijativno, preteno emotivno, subjektivno znaenje rei. konstruktivna reakcija na frustraciju one akcije koje su usmjerene na rjeavanje same situacije (nalaenje nove strategije dolaska do cilja, pojaavanje napora, zamjena prvobitnog cilja nekim dostupnijim). kontakt hipoteza zajedniko ivljenje pripadnika razliitih, sukobljenih socijalnih grupa dovee, pod specifinim uslovima (saradniki, ravnopravni, esti kontakti pripadnika), do smanjenja predrasuda, stereotipa i socijalne distance. kooperacija oblik socijalne interakcije gdje svi lanovi grupe meusobno sarauju i usklauju svoje aktivnosti u dostizanju grupnog cilja.

218

korelaciono istraivanje metod koji otkriva i precizno mjeri stepen i nain povezanosti meu pojavama. kultura jedan od izvora socijalizacije, sveukupnost materijalnih i duhovnih tvorevina, koje se prenose tradicijom na nove generacije. kulturna antropologija nauka koja prouava odnos linosti i tradicijske, pretpismene i homogene kulture. L lani autoritet monici koji ne zasluuju potovanje jer nemaju moralnih i strunih kvaliteta, pa se koriste poloajem (npr. efa, policajca) i sredstvima sile i zastraivanja da nametnu svoju volju drugima. legalni autoritet osoba ili institucija (predsjednik, direktor ili vojska, sud) ija je mo ozakonjena, impersonalna, vremenski i dometom ograniena vaeim zakonima i propisima. legitimna mo uticaj pojedinca, odreen poloajem i propisanom ulogom, a temelji se na postojeim obiajima i vrijednostima grupe. liberalno (laissez fair) rukovoenje ono koje podrazumijeva vou koji se neposredno ne mijea u rukovoenje ve preputa grupi da se sama dogovora, donosi odluke i odgovara za njih. linost neponovljiv, integrisan, sloen i stabilan psihiki sklop osobina, koji odreuje dosljedno ponaanje i doivljavanje individue. lin predstavlja protivzakonito, besudno kanjavanje smru (vjeanjem, prebijanjem) nekog pojedinca, obino, druge rase, nacije ili vjere, kojeg gomila optui za neki teak zloin, stvarni ili izmiljeni. M mala grupa strukturirana grupa, sainjena od malog broja lanova (od 2 do 20), koji neposredno, intenzivno i prisno kontaktiraju licem u lice (vrnjaci, radna grupa, kolsko odjeljenje, sportski tim, itd.). maligna agresivnost agresivnost specifina za ovjeka, nije uroena, nije spolja izazvana i nije u slubi ivota, a cilj je uivanje u destrukciji i ubijanju. marketing sloena aktivnost identifikovanja, predvianja i zadovoljavanja potrebe trita i potroaa u cilju ostvarivanja profita. masa vea, amorfna, pasivna i privremena skupina ljudi u kojoj ne postoji stabilna organizacija (sa definisanim ulogama). mehanizmi odbrane nesvjesne i automatske tehnike ega, slue da bi se razrijeio konflikt i zatitilo samopotovanje linosti. metod najoptiji, provjereni nauni pristup problemima, odnosno globalni nain organizovanja objektivnog, sistematskog i valjanog istraivanja.

219

miljenje cilju usmjereno operisanje simbolima, kojim se dolazi do novih saznanja o bitnim odnosima meu pojavama. moda oblik masovnog ponaanja, predstavlja nov iroko prihvaen obiaj u nainu oblaenja, ukraavanja, uljepavanja i ponaanja u odreenom vremenu i u odreenoj socijalnoj sredini, a koji se relativno brzo mijenja. mo sposobnost uticanja, kontrole i nametanja svoje volje drugima. mo informisanosti vrsta moi koja potie iz dobre obavjetenosti nekih privilegovanih lanova grupe. moral oblik drutvene svijesti, sveukupnost vrijednosti, principa, normi i propisa koji u nekom drutvu odreuju ta je dobro i zlo, ta je valjano, a ta ne, ta je pravedno, a ta nepravedno. moralne norme spontano nastala nepisana, regulatorna pravila koja vae u odreenoj socijalnoj zajednici i prema kojima se neko miljenje/ponaanje procjenjuje kao dobro ili ravo. moralni kodeks formalizovan sistem moralnih normi i pravila ponaanja koja vae u odreenoj drutvenoj grupi i moraju se potovati. moralni razvoj razvoj u moralnom suenju i postupanju tokom odrastanja. moralno suenje prosuivanje o moralnim postupcima ljudi u skladu sa usvojenim moralnim normama i stupnjem razvoja. motiv unutranja bioloka i psiholoka pobuda koja je pokreta cilju usmjerene aktivnosti jedinke. motivacija cjelokupni sloen psihiki proces pokretanja, usmjeravanja i regulisanja djelatnosti usmjerene ka odreenom cilju. motiv za postignuem tenja pojedinca da postigne znaajan uspjeh u nekoj aktivnosti i da se istakne u odnosu na ostale ljude. N nagon uroena pobuda, nastaje iz tjelesne potrebe, koja poveava napetost organizma i nagoni ga na aktivnost ka izvjesnom cilju. narkomanija drutveno devijantno ponaanje, stanje hronine intoksikacije nastalo duom zloupotrebom neke droge. nae grupe one koje doivljavamo kao svoje, iju pripadnost istiemo (odijelom, ukrasima, ponaanjem) i sa kojima se poistovjeujemo i ponosimo. nativizam uenje da je razvoj organizma odreen preteno nasljednim iniocima, a da sredina ima tek sekundarnu ulogu. nekonstruktivna reakcija na frustraciju to su nerealistike reakcije na frustraciju (agresivnost, depresija, apatija i regresija). neformalna grupa nastaje spontano, radi ostvarenja slobodno izabranog cilja (zabava, druenje), kroz prisnu komunikaciju lanova grupe koji imaju sline potrebe i interesovanja i nemaju zvanino utvrene ciljeve i norme ponaanja, niti propisane uloge.
220

neformalni voa nema formalno poloaj voe, ali ga grupa prihvata kao vou. nekrofilija po Fromu, vrsta maligne agresije u vidu mrnje prema ivotu i strasti za ubijanjem i za unitavanjem ivih stvorenja. nenasilna komunikacija nain konstruktivnog, nenasilnog reavanja sukoba, korienjem jezika saosjeanja. nenormalno atipino, neubiajeno, devijantno ponaanje i doivljavanje (nedostatak uvida, rava procjena stvarnosti, poremeeni interpersonalni odnosi). neprilagoeno ponaanje nesocijalizovano agresivno, netolerantno i apatino ponaanje. nesvjesno sve ono psihiko (osjeanja, nagoni, elje, sjeanja) to se nalazi izvan svijesti i to teko moe dospjeti u svijest. nestrukturisana grupa privremena, bezoblina, neorganizovana skupina (gomila, publika, rulja), nediferencirana po mjestu i ulozi u lanova u grupi, nastala za odreenu priliku (utakmica, pozorite, lin). neverbalna komunikacija sporazumijevanje bez rijei, gestovima, mimikom, pogledom. nezavisna promjenljiva (varijabla) pojava koja se mijenja po elji eksperimentatora. novi drutveni pokreti feministiki, antiglobalistiki, ekoloki itd., razlikuju se od tradicionalnih po motivaciji, organizaciji (nisu autoritarni, ni birokratizovani), orijentaciji (na sredstva masovne komunikacije) i metodima djelovanja (nenasilni protesti i demonstracije, metod graanske neposlunosti itd.). Nj njihove grupe one koje smatramo stranim, razliitim, tuim i prema kojima imamo distancu, a nekada ak i averziju. O opaanje proces kojim jedinka integrie, tumai i organizuje raznolike osjete u cjelovitu i smisaonu mentalnu reprezentaciju svijeta. operantno uslovljavane oblik uslovljavanja kod kojeg organizam, meu mnogima, spontano emituje i neku instrumentalnu radnju (operaciju) koja dovodi do cilja zadovoljenja potrebe. opta psihologija fundamentalna psiholoka disciplina koja izolovano prouava opte funkcije, procese i sposobnosti normalnog odraslog oveka. organizacija velika heterogena formalna grupa (kompanija, policija, zdravstvena ustanova, univerzitet); sloen, hijerarhijski ustrojen sistem vrsto povezanih i komplementarnih malih grupa, ije su djelatnosti normama i pravilima propisane, koordinirane i prilagoene zajednikom cilju. osnovna jedinica komunikacije struktura koju ine poiljalac, kanal komunikacije, poruka i primalac.
221

ostvarena uloga nain na koji pojedinac razumije, prihvata i izvodi svoju propisanu socijalnu ulogu u realnom ivotu. P pamenje saznajni proces, koji se sastoji u obradi, zadravanju i pronalaenju informacija, a zatim u njihovom reprodukovanju i korienju. paralingvistika komunikacija vrsta neverbalne komunikacije u kojoj su bitni paralingvistiki znakovi (visina, boja glasa, itd), a ima ulogu da prenese afektivno stanje i stav poiljaoca. panja mentalna usmjerenost, usredsreenost na mali broj znaajnih elemenata koji imaju sredinje mjesto u svijesti, uz zanemarivanje mnotva ostalih, nebitnih. perceptivna odbrana fenomen podizanja praga opaanja za tabuisane (nepristojne) rijei, ime se osoba nesvjesno brani od neprijatnih emocija stida i nelagodnosti. perceptivno naglaavanje pojava da se predmeti i osobe koje se vie vrednuju opaaju i ujedno veim po svojim fizikim dimenzijama. personalni prostor nevidljivi omota koji okruuje pojedinca i odvaja ga od drugih; lini, intimni prostor u koji je zabranjen ulaz svima, osim izuzetno bliskim osobama. pogrom masovno unitavanje itave socijalne grupe (manjinske, etnike, vjerske ili politike). pomjerena agresivnost ona koja je preusmjerena na drugi, dostupan cilj, na neki zamjenski objekt (npr. umjesto na efu, agresija se prazni na slabanoj djeci). porodica primarna grupa, najvaniji agens socijalizacije, koji dubokim, svestranim i dalekosenim uticajima udara temelje linosti. poruka informacija koju elimo saoptiti i nekim kanalom komunikacije prenijeti drugom licu. poslunost spremnost pojedinca da se bez ramiljanja povinuje nalogu autoriteta (zbog drutvenog poloaja, ugleda ili znanja). posmatranje najstariji i najosnovniji nauni metod, koji se sastoji u planskom i objektivnom registrovanju i tumaenju pojava u prirodnim uslovima. posturalna komunikacija neverbalno slanje poruke stavom, dranjem i poloajem tijela u odnosu na druge uesnike komunikacije. potiskivanje glavni mehanizam odbrane, sastoji se u izbacivanju iz sjeanja neprijatnih predstava vezanih za zabranjene elje i u spreavanju njihovog povratka. potkrepljenje dra (npr. hrana, eton, novac) koja slijedi neku radnju i poveava vjerovatnou njenog budueg javljanja. potreba stanje psiholokog ili fiziolokog nedostatka neega to je neophodno ili poeljno za dobro funkcionisanje organizma.

222

potreba za ljubavlju tenja za povezanou i prisnim odnosom sa drugom osobom i briga za njenu dobrobit. pravi autoritet ljudi koji imaju neformalnu mo jer im se divimo i potujemo zbog njihovih vrlina, znanja i sposobnosti (npr. vrhunski naunici, umjetnici, sportisti). predrasuda vrsta stava, ne zasniva se ni na valjanom iskustvu niti na racionalnim argumentima, afektivno je optereena i veoma otporna na promjenu. primarna grupa mala grupa (porodica, vrnjaci) sastavljena od lanova snano afektivno i socijalno povezanih pojedinaca sa jakim osjeanjem grupne pripadnosti, a koja ima presudan udio u socijalizaciji linosti i zadovoljenju njenih vanih potreba. primarne emocije osnovna osjeanja (strah, radost, tuga itd.) koja se rano javljaju, zajednike su ljudima i viim primatima, kulturno su univerzalne i imaju specifinu fizioloku osnovu. proindividualno ponaanje vid ponaanja usmjeren prevashodno na dobrobit same jedinke (u skladu ili ne sa drutvenim normama). projekcija odbrana ega od prepoznavanja vlastitih nepoeljnih tenji i namjera time to ih nesvjesno pripisuje drugim osobama. proksemika komunikacija optenje prostornim znakovima (raspored i rastojanje uesnika komunikacije). propaganda aktivnost organizovanog irenja nekih ideja ili stavova sa namjerom da se ljudi uvjere u njihovu ispravnost i izmjene ponaanje u eljenom smjeru. propagandna poruka razumljiva, privlana, dostupna, upadljiva i uvjerljiva informacija sraunata da navede primaoca na eljeno ponaanje (kupovina, glasanje). propisana uloga nizom propisa (pozitivnih i negativnih) precizno definisana, formalizovana socijalna uloga. prosocijalno ponaanje pozitivno usmjereno ponaanje prema drugima, u smislu pomoi, saradnje i dobroinstva. psihologija nauka koja prouava psihike pojave i ponaanje jedinke. psihologija grupe oblast socijalne psihologije koja prouava psiholoke aspekte ponaanja ljudi u grupi, kao i zakonitosti nastanka i ponaanja same grupe. psihologija linosti prouava pojedinca kao cjelovit i neponovljiv sklop psihikih osobina. psihologija mase oblast koja prouava psiholoke odlike i zakonitosti ponaanja mase, kao i osobenosti ponaanja pojedinca u njoj. psihologija marketinga primijenjena psiholoka disciplina, iji je predmet istraivanje trita, psihologije potroaa, psiholokog aspekta dizajniranja robe, prirode oglaavanja, kao i uticaja ekonomske propagande na prodaju nekog proizvoda.

223

psihopatija teak poremeaj linosti, koga odlikuju moralna devijantnost, impulsivnost, drastino asocijalno i kriminogeno ponaanje. psihoterapija postupak pruanja psiholoke pomoi, koji ima za cilj uklanjanje simptoma bolesti, reorganizaciju linosti i ozdravljenje. publika nestrukturisana, preteno sluajna i pasivna skupina pojedinaca kratkotrajno okupljenih oko nekog aktuelnog, privremenog cilja (npr. koncert, film, utakmica, predavanje). R racionalizacija est mehanizam odbrane, sastoji se u naknadnom, nesvjesnom nalaenju prihvatljivih razloga za svoje neprihvatljive postupke ili opravdanja za neuspjeh. radoznalost neutaiva potreba za stalnim istraivanjem i saznavanjem nepoznatog, zagonetnog, skrivenog i udesnog. rasna predrasuda neutemeljeno negativno afektivno obojeno miljenje o drugim rasama (Crnci, Jevreji) i nekritino pozitivno o svojoj, praeno bolesnom mrnjom, spremnou na diskriminaciju, segregaciju, progon, pa ak i genocid druge, nie rase. razvoj linosti sloen proces progresivnog mijenjanja linosti od zaea do zrelosti/ kraja ivota. realistiko miljenje koje uvaava zakone stvarnosti i logike, nezavisno je od naih linih stavova, osjeanja i otkriva objektivno postojee veze i odnose. redosljed kljucanja relativno stabilan, hijerarhijski ustrojen redosljed dominacije pojedinih lanova u maloj grupi. referentna grupa ona sa kojom se pojedinac poistovjeuje, koja mu slui kao orijentir, uzor ponaanja i standard poreenja, ije vrijednosti, stavove i stil ivota doivljava kao vlastite i kojoj eli da pripada. referentna mo uticaj koji imaju istaknute, omiljene linosti ili institucije (roditelji, nastavnici, crkva) zahvaljujui tome to su voljeni, to im se drugi dive i sa njima poistovjeuju. regresija povratak na nezrelije vidove ponaanja i ranije oblike zadovoljenja potreba. religija sistem vjerovanja, predstava, dogmi, obreda i simbola usmjerenih na onostranu stvarnost i komunikaciju sa vrhovnim, natprirodnim biem ili biima. rezonantni lider tip voe koji je sposoban da na grupu prenese svoje oduevljenje, viziju i optimizam, da kod lanova grupe pobudi njihove najbolje sposobnosti i podstakne pozitivne emocije. rulja izrazito agresivna i destruktivna, iracionalnim afektima noena i antisocijalna gomila (npr. pobijenjeli navijai, gomila spremna na lin ili zahvaena panikom).

224

S sadizam po Fromu, vrsta maligne agresije koja se ispoljava kao strast za apsolutnom vlau i potpunom kontrolom nad drugim biima. savjest unutranja moralna svijest, koja procjenjuje moralno vladanje, kanjava ravo i nagrauje dobro ponaanje. sazrijevanje nasljedno determinisan, bioloki proces spontanog tjelesnog i psihikog razvoja organizma koji vodi do zrelosti. sentiment sloena, steena, stabilna mentalna struktura koja obuhvata vie razliitih emocija i stavova prema nekom objektu (npr. patriotizam, roditeljska ljubav). simbol sve ono (rije, slika) to stoji umjesto neeg drugog i predstavlja ga. skala socijalne distance tehnika za mjerenje socijalne distance (bliskosti-udaljenosti). skala procjene instrument, ija je svrha da se procjenjivanje znanja ili sposobnosti i crta linosti uini objektivnijim i preciznijim. sloene emocije ukljuuju vie primarnih emocija i vezane su za objekt (druge ljude, sopstvenu linost, umjetniko djelo i sl.). socijalizacija proces formiranja linosti pod uticajem drutva, kada se bioloki nezrela jedinka transformie u linost odraslog, kompetentnog pripadnika zajednice. socijalna distanca stupanj bliskosti koji pojedinac prihvata u odnosima sa pripadnikom neke druge socijalne grupe (vea bliskost manja distanca). socijalna facilitacija pojava da se izvjesne uvjebane aktivnosti lake i uspjenije obavljaju samo zahvaljujui prostom prisustvu drugih ljudi. socijalna interakcija meusobno, uzajamno djelovanje (pojedinaca, grupa). socijalna psihologija teorijska psiholoka disciplinu koja prouava: interakciju izmeu pojedinaca i grupa; uticaj socijalne sredine na psihike funkcije, osobine i ponaanje ljudi; uticaj psiholokih karakteristika pojedinaca na socijalnu situaciju. socijalna uloga propisano i oekivano ponaanje od osobe koja ima odreen socijalni poloaj. socijalne teorije linosti koje smatraju presudnim uticaj socijalnih inilaca na formiranje, strukturu i dinamiku linosti. socijalni kontekst cjelina drutvene situacije u okviru koje posmatrana pojava dobija svoje znaenje ili smisao. socijalni motivi u procesu socijalizacije steeni motivi, koji podstiu razliite vidove drutvenog ponaanja i jedino se posredstvom drugih mogu zadovoljiti. socijalni pokreti masovni organizovani pokuaji da se kolektivnom akcijom van postojeih institucija ostvari neki drutveno znaajan cilj i rijei problem koji nadlene institucije nijesu rijeile.

225

socijalni poloaj mjesto koje neka osoba zauzima u strukturi drutva ili socijalne grupe i za koje se vezuje niz zadataka, dunosti i prava, kao osoben nain ponaanja. socijalno uenje razliiti oblici uenja (uslovljavanje, uenje uvianjem, uenje po modelu, itd.) koji se odigravaju u socijalnoj situaciji, a iji je cilj sticanje socijalnog iskustva i ovladavanje socijalnim vjetinama. sociogram grafiki nain shematskog prikazivanja afektivne strukture (mree privlaenja i odbijanja) grupe do koje se dolo sociometrijskim postupkom. sociologija fundamentalna drutvena nauka koja prouava globalno drutvo, njegovu strukturu, dinamiku i razvoj, i to objektivno, nezavisno od toga kako ga ljudi doivljavaju. sociometrijski postupak psiholoka tehnika u vidu upitnika kojim se ispituju i mjere afektivni i socijalni odnosi u maloj grupi gdje se lanovi dobro poznaju i imaju izgraene bliske emocionalno-socijalne veze. sredstva masovne komunikacije oznaka za raznorodnu klasu medija (televizija, radio, novine, internet, itd.), prilagoenih ivotu u savremenoj masovnoj kulturi. stav steena i relativno stabilna dispozicija za dosljedan nain odnoenja i ponaanja (za ili protiv) prema odreenoj klasi objekata. stereotip ukalupljena, uproena, kruta i rasprostranjena predstava o pripadnicima neke etnike, vjerske ili rasne grupe. strunjaka mo, uticaj koji ima strunjak (majstor, uitelj, umjetnik) jer posjeduje posebna znanja i vetine. struktura grupe relativno stabilna i sloena mrea veza i odnosa meu lanovima grupe, odnosno uvren sistem poloaja i uloga pojedinih lanova u grupi. strukturirana grupa je organizovana, vrsto psiholoki povezana, sa diferenciranim ulogama, u kojoj lanovi imaju svijest o grupnoj pripadnosti i zajednikom cilju, te koordinisano djeluju kako bi se on ostvario. sublimacija mehanizam zamjene izvornog cilja zabranjenog nagonskog impulsa nekim drugim, viim, lino i socijalno prihvatljivim. sugestija postupak skrivenog ili otvorenog navoenja (u vidu nagovora ili savjeta, bez upotrebe sile) drugog ovjeka ili grupe ljudi da nekritiki prihvati tue ideje, stavove ili obrasce ponaanja. super-ego unutranji moralni sudija, nastao identifikacijom, koji se stavlja iznad ega, nadgleda ga, osuuje i kanjava za rave misli i djela. kola vaspitno-obrazovna institucija, najvaniji agens planske socijalizacije linosti. kolsko odjeljenje prvobitno formalna grupa, koja spontano postaje neformalna primarna grupa, jer se meu lanovima obrazuju snane prijateljske, line veze na osnovu zajednikih interesovanja i uzajamnih simpatija.
226

T tehnike psiholokog istraivanja specijalizovani postupci za prikupljanje, obradu i analizu podataka u psiholokom istraivanju. teritorijalno ponaanje uroeni obrazac ponaanja koji obuhvata obiljeavanje granica i odbranu svoje teritorije od uljeza. tenja za moi potreba da se ima mo, da se bude iznad drugih, te da se na njih utie i njihovo ponaanje kontrolie. tradicionalni autoritet onaj pojedinac (npr. kralj, otac) ili institucija (crkva, dvor) ija je mo zasnovana na davno utvrenim i teko promjenljivim tradicionalnim obiajima i vrijednostima. U uenje proces sticanja relativno trajnih promjena u iskustvu i u ponaanju pojedinca pod dejstvom prethodnog individualnog iskustva i djelatnosti organizma. uenje po modelu oblik uenja kojim se spontano, posmatranjem i ugledanjem na uzor stiu novi obrasci ponaanja, bez nagraivanja, bez vjebanja i bez namjere da ui ono to gleda. uenje uvianjem najvii oblik uenja koji poiva na inteligentnom rjeavanju problema putem uvianja odnosa u problem situaciji. uslovna dra prvobitno neutralna dra, koja pod odreenim uslovima (kada se daje istovremeno sa bezuslovnom drai), poinje da izaziva isti odgovor kao i bezuslovna. uslovna reakcija nauen odgovor na prvobitno neutralnu, a kasnije, uslovnu dra. uvjerenje preteno kognitivna komponenta stava u vidu saznanja o izvjesnim osobinama predmeta stava (slabije razvijena akciona i emocionalna komponenta). V velika grupa grupa koja ima veliki broj lanova (nacija, drava, organizacija) koji meusobno kontaktiraju, najee samo posredno. verbalna komunikacija sporazumijevanje pomou rijei. voa najmonija osoba u grupi, kadra da kontrolie lanove i da ih vodi ka cilju (na autokratski ili demokratski nain). vostvo oblik upravljanja grupom u kojem voa donosi i kontrolie sprovoenje odluka, kako bi to uspjenije ostvario ciljeve grupe. vrijednost najoptije vjerovanje o tome ta je valjano, poeljno, korisno i to bi trebalo da je cilj ljudskih napora (pozitivna vrijednost), odnosno ta je nepoeljno (negativna). vrnjaci neformalna grupa djece/mladih, istog uzrasta i sistema vrijednosti, bitan inilac socijalizacije linosti u adolescenciji.

227

Z zakon pravni normativni akt koji je donio zakonodavni organ i kojim je propisano neko optevaee drutveno ponaanje. zatvorene grupe one u koje se ne moe ili se vrlo teko ulazi (npr. kraljevsko drutvo, tajna drutva, elitni klubovi, klanovi, itd.). zavisna promjenljiva (varijabla) pojava koja se mijenja pod uticajem promjena u nezavisnoj promjenljivoj. rtveni jarac nevina rtva progona (esto drutveno marginalna grupa) na koju je usmjerena suzbijena i pomjerena agresivnost okoline i koja ispata za tue grijehe.

228

POJEDINAC U GRUPI