SMRT JE NEPOJMLJIVA \u010cOVJEKU
BOGOM NAM SE OTKRIVA PRIRODA SMRTI
UDIO TIJELA POSLIJE SMRTI
UDIO DU\u0160E POSLIJE SMRTI
RAJ I NEBESA
PAKAO
RAZDVAJANjE DU\u0160E OD TIJELA
SMRT PRAVEDNIKA I GRE\u0160NIKA
SMRT DU\u0160E
VJE\u010cNA SMRT
ADSKE MUKE

DUHOVNI PROLAZAK KROZ MITARSTVA ZA \u017dIVOTA NA ZEMLJI
SMRTNI GRIJEH
STRAST
PRIPREMANJE ZA SMRT

PAM\u010cENJE SMRTI ILI SJE\u010cANJE NA SMRT
POZIV NA SJE\u010cANJE I RAZMI\u0160LJANJE O SMRTI
TROPAR

Smrt je velika tajna. Ona je - ra\u0111anje \u010dovjeka iz zemnog vremenog \u017eivota za vje\u010dnost. U trenutku odvijanja tajne smrti, mi svla\u010dimo sa sebe svoj grubi omota\u010d - tijelo, i, du\u0161evnim bi\u0107em, tananim, eternim, prelazimo u drugi svijet, u obitelj bi\u0107a istorodnih s du\u0161om. Svijet je taj nedostupan grubim organima tijela, kroz koje, za vrijeme na\u0161eg prebivanja na zemlji, djeluju osje\u0107anja, koja, ina\u010de, i pripadaju du\u0161i. Du\u0161a, kad iza\u0111e iz tijela, nevidljiva nam je i nedostupna, kao i drugi predmeti nevidljivog svijeta. Mi u trenu odvijanja tajanstvenog \u010dina smrti samo opa\u017eamo ne-disanje, naglu be\u017eivotnost tijela. Zatim ono po\u010dinje da se raspada, i mi \u017eurimo da ga sakrijemo u zemlju. Tamo ono postaje \u017ertva trule\u017ei, crva, zaborava. Tako su umrla i zaboravljena bezbrojna ljudska pokoljenja. \u0160to se zbivalo i zbiva s du\u0161om kad napusti tijelo? To nam ostaje, pri na\u0161im mogu\u0107nostima poznanja, neizvjesno.

Skrivena je tajna - smrt. Dok svijetlost kr\u0161\u0107anstva nije ozarila ljudski rod, on je o besmrtnosti du\u0161e imao uglavnom grube i la\u017ene predstave. Najve\u0107i paganski mudraci jedino su mogli da samoumno zaklju\u010duju i naga\u0111aju o tome. No. Ipak je srce palog \u010dovjeka, kao da ne bje\u0161e pomra\u010deno i ograni\u010deno, istrajno opipavalo, da tako ka\u017eemo, svoju vje\u010dnost. Sva idolopokloni\u010dka vjerovanja slu\u017ee kao dokaz za to; sva ona obe\u0107avaju \u010dovjeku \u017eivot poslije smrti, - \u017eivot ili sretan ili nesretan, zavisno od zemaljskih zasluga. Ako ve\u0107 za vrijeme kratkog ovda\u0161njeg stranstvovanja svoje brige usredsr\u0111ujemo na to da udaljimo od sebe svaku tugu i okru\u017eimo se svakom prijatno\u0161\u0107u, tim prije smo du\u017eni da se pobrinemo o svom udjelu u vje\u010dnosti. \u0160to smrt \u010dini sa nama? \u0160to du\u0161i predstoji iza predjela materijalnog? Zar tamo nema pla\u0107e za dobro i zlo koje je \u010dovjek \u010dinio na zemlji voljno i nevoljno? Zar tamo nema nagrade, kad zlo na zemlji ve\u0107inom caruje i vlada, a dobro je progonjeno i strada? Neophodno, neophodno nam je da otkrijemo tajnu smrti, i da ugledamo nevidljivu tjelesnim o\u010dima budu\u0107nost \u010dovjeka poslije smrti.

Tajna smrti obja\u0161njava nam se rije\u010dju Bo\u017ejom, a posredstvom djelovanja Svetoga Duha \u010dini se \u010dak dostupnom i otkrivenom osje\u0107anjima, o\u010di\u0161\u0107enim i oplemenjenim blagoda\u0107u: Sveti Duh, rekao je apostol Pavle, ispituje dubine Bo\u017eje, ne samo \u010dovje\u010dje.(1) Smrt je - razlu\u010denje du\u0161e od tijela, sa kojim se sastavlja voljom Bo\u017ejom, i voljom Bo\u017ejom opet rastavlja. Smrt je - razlu\u010denje du\u0161e od tijela, \u0161to je posljedica na\u0161ega pada, \u010dime je tijelo prestalo da bude netrule\u017eno, kako je prvobitno bilo stvoreno Tvorcem. Smrt je - kazna besmrtnom \u010dovjeku kojom je on unesre\u0107en za neposlu\u0161nost Bogu. Smr\u0107u se bolno rascijepa i razdire \u010dovjek na dva dijela koja ga sa\u010dinjavaju, i po smrti ve\u0107 nema \u010dovjeka: posebno postoji du\u0161a njegova, a posebno tijelo njegovo.

I tijelo produ\u017eava da \u017eivi, mada znamo da se ono raspada i vra\u0107a u zemlju iz koje je uzeto: ono produ\u017eava da \u017eivi u samom truljenju svome; ono nastavlja da \u017eivi u raspadu, kao sjeme u zemlji, o\u010dekuju\u0107i ponovo sjedinjenje sa du\u0161om, poslije \u010dega \u0107e postati vi\u0161e nedostupno ovoj vidljivoj smrti. Tijela posebnih izabranika Bo\u017ejih, ne podlije\u017eu truljenju, jer su obilno ispunjena blagoda\u0107u Bo\u017ejom, i u samoj sjeni smrtnoj projavljuju po\u010detak svoga slavnog uskrsnu\u0107a. Umjesto zadaha, ona odi\u0161u miomirom; umjesto da okolinom \u0161ire smrtonosnu zarazu, ona donose iscjeljenje od svih bolesti, ulijevaju \u017eivot. Takva tijela su istovremeno mrtva i \u017eiva - mrtva po prirodi \u010dovje\u010djoj, \u017eiva prisustvom u njima Svetoga Duha. Ona svjedo\u010de u kakvom je dostojanstvu i svetosti stvoren Bogom \u010dovjek, a to dostojanstvo, ta svetost vra\u0107eni su iskupljenjem.