KONKURENTNOST HRVATSKE RADNE SNAGE

KONKURENTNOST RADNE SNAGE U HRVATSKOJ: STANJE I PROBLEMI

Predrag Bejakovi Institut za javne financije, Zagreb

to je konkurentnost i zato je bitna?

Prema najire prihvaenoj definiciji, konkurentnost je sposobnost postizanja uspjeha na tritima koja vodi k visokoproduktivnom gospodarstvu i poboljanom ivotnom standardu cjelokupnog stanovnitva. Prihvaanje koncepta konkurentnosti kljuno je pitanje daljnjeg razvoja Hrvatske jer su brojna istraivanja pokazala snanu vezu izmeu pokazatelja konkurentnosti i dinamike gospodarskog rasta, a to povratno utjee na privlaenje stranih ulaganja, ublaavanje siromatva i nejednakosti, politiku stabilnost i dr. U ostvarivanju konkurentnosti gospodarstva posebno se istie vanost konkurentnosti radne snage1. Najvaniji imbenici konkurentnosti radne snage jesu obrazovna struktura, kompatibilnost (podudarnost) ponude i potranje rada u smislu znanja, strunosti i sposobnosti te trokovi rada. U uvodnom poglavlju dan je kratki teorijski okvir odrednica konkurentnosti radne snage, izloena su bitna obiljeja stanja u Hrvatskoj te iznesena najvanija stajalita drugih autora publikacije.

Ovdje mislimo na radnu snagu u irem smislu kao na ljudski resurs, odnosno na zaposlene i nezaposlene te na neaktivne osobe koje se potencijalno mogu aktivirati i zaposliti.

KONKURENTNOST HRVATSKE RADNE SNAGE

Teorijski okvir
Ekonomska teorija ve dugo naglaava vanost istraivanja i razvoja, strunosti i znanja zaposlenih te drutvenog kapitala. Ipak, njihovo je znaenje razliito za razvijene dijelove svijeta (tehnoloke lidere) i za manje razvijene zemlje. Obrazovanija radna snaga lake prihvaa tuu tehnologiju te bre razvija vlastitu. Istina, vie je istraivanja pokazalo da je utjecaj obrazovanja te istraivanja i razvoja na niskoj razini razvijenosti slab, te da su, nakon to se dosegne odreena razina razvijenosti, prosjean broj godina obrazovanja koje imaju zaposleni i ulaganja u istraivanja i razvoj pozitivno povezani s gospodarskim razvojem. Ujedno, ini se da bi uloga istraivanja i razvoja te obrazovanja radne snage u velikim i malim zemljama mogla biti razliita. Dok u velikim zemljama vei rashodi za obrazovanje te za istraivanje i razvoj mogu poveati stopu inovacija, u malim zemljama oni ponajprije slue za olakavanje transfera tehnologije iz inozemstva. Suvremene spoznaje jasno govore da su obrazovanje te istraivanje i razvoj sve vaniji u sadanjim uvjetima globalnoga gospodarstva i svijeta utemeljenoga na znanju. Obrazovanje, znanje i inovacije prodiru u sve djelatnosti i vezani su s gotovo svakom vrstom poslovanja i tvrtkama svih veliina. Obrazovne institucije i razina obrazovanja stanovnitva ne utjeu samo na stvaranje ljudskog kapitala, nego i na jaanje drutveno korisnog dijela socijalnog kapitala te slabljenje njegovih disfunkcionalnih pojavnih oblika. Obrazovanje nesumnjivo ima popratne netrine uinke (npr. laki pristup informacijama, veu brigu o vlastitom zdravlju i aktivnije sudjelovanje u drutvenom ivotu, ime se potie odgovorno demokratsko ponaanje graana, izbor demokratske vlasti i ostvarivanje vladavine prava). U cjelini, vie istraivanja navodi da na konkurentnost gospodarstva i porast BDP-a: pozitivno utjee poveanje udjela osoba starijih od 25 godina koje imaju srednje, vie i visoko obrazovanje negativno utjee poveanje rashoda drave: vei obujam neproizvodnih dravnih rashoda, a time i vei porezi, nepovoljna su odrednica rasta pozitivno utjee indeks vladavine zakona (kvaliteta dravne uprave, politika korupcija, vjerojatnost da drava nee potovati ugovore, rizik dravne eksproprijacije i, openito, potovanje vladavine zakona).

KONKURENTNOST HRVATSKE RADNE SNAGE

Ne treba nekritino precjenjivati vrijednost samoga formalnog obrazovanja. Veina se istraivaa slae da je ljudski kapital bitna odrednica konkurentnosti i gospodarskog razvoja (povrat od ulaganja u obrazovanje vei je od bilo kojeg drugog povrata), ali nije i jamstvo razvoja jer zemlja s najboljim ljudskim kapitalom ne mora postii i najbolje razvojne rezultate. U uvjetima brzoga tehnolokog razvoja i privreivanja zasnovanoga sve vie na konceptualnoj, a sve manje na materijalnoj proizvodnji, kolske diplome i akademske titule vie ne jame ekonomski uspjeh ni pojedincima ni drutvu u cjelini. Postojee obrazovanje zaposlenih i cjelokupnog stanovnitva, pogotovo u tranzicijskim zemljama, nije jamstvo ni konkurentske sposobnosti ni gospodarskog razvoja. Radna snaga lako moe biti nedovoljno ili neodgovarajue obrazovana, odnosno (formalno obrazovani) zaposleni ne raspolau znanjima potrebnima za uspjenu gospodarsku utakmicu. Nadalje, postojei su sustavi s obzirom na rezultate obrazovanja skupi i neuinkoviti, ali ne postoje jednostavni modeli za njihovo poboljanje. Samo struno znanje pri tome nije dovoljno: zaposleni danas moraju biti sposobni stvarati, analizirati i transformirati informacije, djelotvorno komunicirati te organizirati i koordinirati poslovne aktivnosti. Trae se razvijene komunikacijske sposobnosti, informatika znanja te sposobnost i spremnost na daljnje uenje i usavravanje. Moemo s prilinom sigurnou procijeniti da su obrazovni programi u tranzicijskim zemljama srednje i istone Europe (pogotovo oni utemeljeni na austro-njemakome modelu) usmjereniji na memoriranje zadanoga gradiva nego na njegovo samostalno analitiko-kritiko razmatranje i zakljuivanje te na inovativni pristup, to je sigurno oteavajui imbenik u drugaijem pristupu obrazovanju i buduem radu. Danas se teite stavlja na analitike sposobnosti mogunosti traenja i odabiranja informacija, razjanjavanje problema, formuliranje pretpostavki, potvrivanje i procjenu dokaza i nalaenje rjeenja. Postoje primjeri da dobro i odgovarajue obrazovana radna snaga zbog vie razloga moe biti neiskoritena ili nedovoljno iskoritena, to izravno utjee na konkurentnost gospodarstva. Razloga je vie, a najee se navode nezadovoljavajua razina drutvenog kapitala i nepostojanje povjerenja u drutvu, to uvjetuje visoke transakcijske trokove. Nadalje, i najbolje obrazovana i vrlo struna radna snaga nee biti dovoljno konkurentna u uvjetima nezadovoljavajue razine inovativnosti i poduzetnitva u drutvu, nepostojanja vladavine prava, rasprostranjene i duboko ukorijenjene korupcije i/ili sveprisutnoga neslubenog gospodarstva.

KONKURENTNOST HRVATSKE RADNE SNAGE

Takoer, nerazmjerno skupa radna snaga (s obzirom na ukupne plae i doprinose) u odnosu prema ostvarenoj proizvodnosti sigurno nije konkurentna. Iako u uvjetima moderne informatike i komunikacijske tehnologije te globalizacije, nacija ne moe biti konkurentna samo zahvaljujui niskim izravnim trokovima rada, oni su bez sumnje bitni kod donoenja odluka o ulaganjima2. Ujedno, odgovarajue i uinkovito koritenje i upravljanje raspoloivim radnim resursima moe biti bitan imbenik postizanja konkurentnosti gospodarstva. Konano, postizanje konkurentnosti gospodarstva i gospodarski razvoj oteava rastrona ili neuinkovita drava, odnosno neprofesionalne i nestrune javne uprave. Stoga su za poboljanje konkurentnosti radne snage i ostvarivanje gospodarskog razvoja podjednako vana izgradnja i jaanje strunih institucija dravne vlasti i nevladina sektora. U unaprjeivanju stanja svih spomenutih oteavajuih odrednica vanu pozitivnu ulogu mogu imati pritisci meunarodnih organizacija ili vanjska sidra, kao to su zahtjevi EU-a glede acquisa communautairea za izgradnju strunih i djelotvornih dravnih i javnih institucija. Ukratko, obrazovna struktura stanovnitva i zaposlenih u skladu s potrebama gospodarstva bitna je odrednica konkurentnosti i gospodarskog razvoja, ali postoje i mnogi drugi imbenici koji mogu uvelike utjecati na ograniavanje konkurentnosti, poput nedovoljne razine drutvenog kapitala, nepostojanja poduzetnike klime u drutvu, vladavine bezakonja i neuinkovite drave.

Hr vatska
U relativno kratkom razdoblju bitno je poboljana struktura radne snage prema stupnju (formalno) steene kolske spreme (naravno, ne ulazimo u pitanja stvarne kvalitete pojedinih obrazovnih programa i studija). Znatno se smanjio udio nestrunih zaposlenika te porastao udio strunih radnika pogotovo viega i visokog obrazovanja.
2

Svjetsko je gospodarstvo veinom vrlo pokretno te je i radna snaga sve vie izloena meunarodnoj gospodarskoj utakmici pa dobiva obiljeja robe na tritu. Ako ulaga ima mogunosti ulaganja u pojedinoj zemlji, njegova e odluka uvelike ovisiti o trokovima proizvodnje. Rad je jedan od trokova proizvodnje, ali to ne znai da e zemlje s najjeftinijom radnom snagom privui najvie ulaganja jer ulagai mnogo vie gledaju na poslovnu klimu, vladavinu prava i djelotvornost sudske vlasti, politiku stabilnost, nepostojanje korupcije, administrativne tekoe i slino. Sve su to imbenici koje treba razmotriti kod istraivanja konkurentnosti gospodarstva i radne snage. Iako su trokovi rada bez sumnje vani, oni se ne smiju gledati kao iskljuiva odrednica ili ograniavajui imbenik u odreivanju konkurentnosti.

KONKURENTNOST HRVATSKE RADNE SNAGE

Bez obzira na navedene formalno steene obrazovne kvalifikacije, Hrvatska jo uvijek ozbiljno zaostaje za zemljama lanicama EU-a, kao i za nekim tranzicijskim zemljama srednje i istone Europe. Postotak visokoobrazovanog stanovnitva u Hrvatskoj je jo uvijek nii od europskog prosjeka, a tako je i s uinkovitou kolovanja i studiranja. Obrazovanje odraslih, koje je gotovo najdinaminiji sektor cjeloivotnog uenja u svijetu, u Hrvatskoj je najzanemareniji dio obrazovnog sustava. Najvei problem osnovnoga i srednjeg obrazovanja jesu nedovoljna diferenciranost i prekidanje obrazovanja. Nastavni programi vieg stupnja osnovne kole oblikovani su za nastavak kolovanja u gimnaziji, a ne za potrebe nastavka kolovanja u obrtnikim i strunim kolama (iako kolovanje u gimnaziji nastavlja samo etvrtina svih osnovnokolaca). Znatan broj mladih u Hrvatskoj ispada iz srednjega i visokog obrazovanja. Prema gruboj procjeni, oko 1,5% upisanih uenika ne zavri srednju kolu (taj je postotak znatno nii za gimnazije, odnosno osjetno vii za trogodinje strukovne kole). Ujedno, ne postoji sustavan rad s darovitim odnosno talentiranim uenicima, to bi se moglo ostvariti i bez odvajanja tih uenika u posebne razrede. Potrebno je sustavno provoditi evaluacije uinaka obrazovnog sustava i usporedbe Hrvatske s drugim zemljama u regiji, odnosno sa zemljama pristupnicama u EU, te potaknuti planove za ulazak u programe PISA i IALS3. Prosjeno trajanje studija vrlo je dugo i tek svaki trei student zavri studij u roku, s tim da ih velik broj prekine studiranje. Broj diplomiranih studenata u odnosu prema broju upisanih studenata prve godine (s 5-godinjim pomakom) iznosi samo 39%, to pokazuje nisku uspjenost studiranja. Potrebno je stoga poboljati fleksibilnost obrazovnog sustava, ostvariti sustav koji bi bio prohodan kako bi se izbjegle slijepe ulice i smanjilo prerano naputanje kolovanja, poveati unutarnju diferencijaciju uenika, jaati neformalne naine stjecanja znanja i sposobnosti te poboljati znanje stranih jezika. Nuno je sustavno analizirati, rastereivati i osuvremenjivati nastavne planove i programe. Visok postotak visokoobrazovanih nije izravno i/ili jasno povezan s rezultatima konkurentnosti. Hrvatska ima vie visokoobrazovanih osoba u zaposlenome i ukupnom stanovnitvu od Austrije i najuspjenijih tran3

Dva povremena OECD-ova istraivanja o procjeni uinaka obrazovanja i pismenosti stanovnitva: PISA (Programme for International Student Assessment) i IALS (International Adult Literacy Survey). Pogledati: www.pisa.oecd.org

KONKURENTNOST HRVATSKE RADNE SNAGE

zicijskih zemalja. Moe se s prilinom sigurnou procijeniti da su visokoobrazovani u Hrvatskoj preteito zavrili fakultete i akademije koje nisu neposredno odreene potrebama suvremenoga gospodarstva, te da se u traenim zanimanjima esto ne raspolae potrebnim znanjima i sposobnostima. Ukratko, moemo biti prilino sigurni da je radna snaga u Hrvatskoj (vjerojatno) ipak nedovoljno kvalificirana ili moda neodgovarajue kvalificirana za potrebe suvremenoga trinog gospodarstva. Napore treba usmjeriti u programe obrazovanja i osposobljavanja za rad, sustavno usklaivanje obrazovanja prema potrebama trita rada te potaknuti cjeloivotno obrazovanje. Ulaganje u ljudski kapital sigurno je poeljno, ali ono vjerojatno nee dati rezultate u kratkom roku. Nadalje, pozornost bi trebalo usmjeriti na osobe do 25. godine ivota. Obrazovana radna snaga sama po sebi nije dovoljan razvojni resurs ako se ne iskoristi za stvaranje i primjenu novih tehnologija. Da bi se to moglo ostvariti, potrebna su tehnika znanja i dobre organizacijske i upravljake sposobnosti u cijelom drutvu. Podjednako je vano poboljati institucionalno okruenje i drutveni kapital. Vie je istraivanja upozorilo na slabe institucije i osjetno niu razinu drutvenog kapitala u gotovo svim tranzicijskim zemljama. Pokazatelj institucionalne razvijenosti jest i razina povjerenja. Hrvatska znatno zaostaje u meusobnom povjerenju unutar cjelokupnog stanovnitva. Nadalje, s obzirom na povjerenje u institucije politikog sustava zemlje4, Hrvatska je na razini prosjeka zemalja pristupnica, ali znatno ispod prosjeka EU-a. Gotovo presudno pitanje u ponaanju i odluci o (ne)potovanju zakona i obveza jest pitanje pravednosti i potovanja drutvenih normi, pa je povjerenje u postojee norme vaan pokazatelj drutvenog povjerenja. Sukladno osobnome miljenju, to je ee krenje normi, manja je vjerojatnost da e osoba sama imati povjerenje u njih. Stoga je potrebno i vano dosljedno sprjeavati nezakonito ponaanje i korupciju, a pogotovo ograniavati prilike i potrebe za njihovim nastankom. Kao gotovo presudna oteavajua odrednica cjelokupne konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva i radne snage esto se navodi nezadovoljavajua razina upravljake sposobnosti (administrative/governance capacity) u smislu dugotrajnoga i visokostandardiziranog operativnog djelovanja na svim razinama dravne uprave. Vrlo se esto istie manjak strunih ljudi
4

Rije je o Crkvi, vojsci, odgojno-obrazovnom sustavu, tisku, sindikatu, policiji, parlamentu, javnim slubama, sustavu socijalnog osiguranja te zdravstvenom i pravosudnom sustavu.

KONKURENTNOST HRVATSKE RADNE SNAGE

i organizacijskih sposobnosti zaposlenika u upravi. U javnoj upravi postoji dugogodinja negativna selekcija i deprofesionalizacija zbog relativno niskih primanja i pravila senioriteta u napredovanju koje zasigurno utjeu na to da upravna tijela uvelike naputaju struni i sposobni djelatnici koji mogu nai posao izvan uprave, a ostaju oni koji nemaju takvu mogunost. Bitna odrednica konkurentnosti radne snage jest i (ne)postojanje poduzetnikih sposobnosti i klime. Hrvatska u tome znatno zaostaje, te je prema indeksu ukupne poduzetnike aktivnosti (Total Entrepreneurial Activity TEA) svrstana na 32. mjesto od promatranih 37 zemalja (Singer i sur., 2003). Istraivanje je identificiralo dva osnovna motiva poduzetnikog djelovanja: spoznaja prilike koju je mogue komercijalizirati pokretanjem poduzetnikog pothvata i nuda, odnosno, nedostatak drugih alternativa. Prema obrazovanju, najvea je poduzetnika aktivnost ispitanika sa srednjom strunom spremom, zatim slijede oni s fakultetom i viim obrazovanjem, a najniu aktivnost imaju najmanje obrazovane osobe. Openito, poduzetnik u Hrvatskoj tri je puta ee mukarac nego ena, u dobi izmeu 25. i 34. godine, sa srednjom kolom i s viim prihodima. Znaajna (iako ne i iskljuiva) odrednica konkurentnosti gospodarstva i radne snage na meunarodnom tritu jest ukupna cijena rada. Jeftina radna snaga vana je odrednica konkurentnosti i ulaganja u zemlje srednje i istone Europe, a hrvatski je rad razmjerno skup. Ukupan prosjeni godinji troak rada u Hrvatskoj, preraunan prema trinim teajevima, u 2002. godini dosegao je 9 500 dolara. To je dvostruko vei iznos nego u Slovakoj, dok je razlika u odnosu prema ekoj Republici, koja se najvie pribliila Hrvatskoj, iznosila otprilike 13%. Na temelju tih podataka moe se zakljuiti kako je rad u Hrvatskoj skuplji nego u bilo kojoj od zemalja koje bi se u prvom valu proirenja trebale prikljuiti EU-u, osim u Sloveniji, koja nije bila ukljuena u uzorak zbog nedostupnosti novijih podataka. Prema kupovnoj moi, neto plaa u Hrvatskoj bila je za 3% nia nego u ekoj Republici, ali je zato izmeu 10% i gotovo 40% nadmaivala ostale zemlje u uzorku. Stanje je posebno zabrinjavajue ako se usporeuju plae i produktivnost rada. Rutkowski (2003) navodi da su plae u Hrvatskoj visoke u usporedbi s drugim (posebice tranzicijskim) zemljama i ne odgovaraju razlici u produktivnosti rada. Ako se kao okvirna mjera produktivnosti rada uzme BND po stanovniku, proizlazi da su razlike u plaama izmeu Hrvatske i drugih tranzicijskih gospodarstava vee od razlike u produktivno-

KONKURENTNOST HRVATSKE RADNE SNAGE

sti. Na primjer, plae u industrijskoj proizvodnji u Sloveniji vie su za oko 60% nego u Hrvatskoj, dok je produktivnost vie od dva puta vea, to podrazumijeva da su, unato viim plaama, jedinini trokovi rada u Sloveniji nii. Jednako tako, produktivnost rada u Maarskoj na slinoj je razini kao u Hrvatskoj, ali su maarske plae u prosjeku treinu nie. Visok udio poreza i doprinosa u trokovima rada nepovoljno utjee na elju poslodavaca da zapoljavaju nove radnike, to vjerojatno pojaava poticaje za otputanje vika radnika, potie zapoljavanje u neformalnom sektoru gospodarstva, smanjuje domau (privatnu) tednju i investicije, te time i u dugom roku nepovoljno djeluje na gospodarski rast i stvaranje nove zaposlenosti, odnosno povratno utjee na jaanje konkurentnosti. Pohvalno je da su u posljednjih nekoliko godina ipak sustavno sniavani doprinosi, ali istodobno nisu smanjivani i javni rashodi tako da se potrebna sredstva nadoknauju iz dravnog prorauna i uvjetuju jaanje fiskalnog deficita i duga. Hrvatska i nadalje ima velik udio prorauna i javnih rashoda u BDP-u, to stvara veliki fiskalni teret te sigurno smanjuje i konkurentnost radne snage. Poticanju gospodarskog razvoja i konkurentnosti mogu pomoi i pritisci izvana. Pritom je moda najvanije ostvaruje li Hrvatska stabilan i odriv gospodarski rast. Nita ne pribliava jednu zemlju EU-u vie od nekoliko godina snanoga odrivog gospodarskog rasta. EU je utemeljen na interesu, a interes za neku zemlju raste ako je ona napredna i konkurentna. Hrvatska prema vie pokazatelja ostvaruje odrivi gospodarski rast, a ima i prilino povoljne izglede za dugoroan gospodarski razvoj (5%). Niska je stopa inflacije (2-3%), usklaene su kamatne stope, stabilna je vrijednost valute, stabiliziran je i dobar bankarski sustav, te, usprkos svim promjenama, jo je uvijek dobar i porezni sustav, uglavnom usklaen s EU-om. Naalost, u prikljuivanju EU-u brojniji su nedostaci: nizak udio privatnog sektora (60%, a u zemljama kandidatkinjama 80%), visok proraunski deficit (Hrvatska do 7% BDP-a u odnosu prema kriterijima iz Maastrichta od 3% BDP-a) i visok javni dug (ali ipak nii od kriterija iz Maastrichta od 60% BDP-a). Nadalje, oita su zaostajanja na nekim vanim mikroekonomskim podrujima, poput trita vrijednosnica i politike trinog natjecanja te je prilino velika ovisnost o dravnoj pomoi. Moemo zakljuiti da je razvoj ljudskog kapitala nuna, ali ne i dovoljna odrednica konkurentnosti radne snage. Ostvarivanje konkurentnosti gospodarstva zahtijeva strune i sposobne stanovnike i zaposlenike, ali to mora pratiti i odgovarajua ekonomska politika prije svega razvoj sna-

KONKURENTNOST HRVATSKE RADNE SNAGE

nih i samostalnih institucija, poboljanje javne uprave, smanjivanje korupcije i neslubenoga gospodarstva te poboljavanje poduzetnike klime. Sve to nije jednostavna zadaa koja se ostvaruje brzo, ali ve i jasan smjer razvoja u kojemu graani vide poboljanje navedenih silnica moe i u razmjerno kratkom roku postii vrijedne uinke. Radi ostvarivanja konkurentnosti radne snage i gospodarstva, potrebno je ostvariti brz i stabilan rast, ouvati nisku inflaciju i vanjsku stabilnost, nastaviti fiskalno prilagoivanje, smanjivati deficit i dug, u skladu sa smanjivanjem rashoda smanjiti teret poreza i doprinosa te ograniiti subvencije i poticati domau tednju. Podjednako je vano ostvariti reformu javne uprave, poticati nastajanje i razvoj neovisnih tijela i osnaiti institucije. Pribliavanje i prikljuenje EU-u sigurno moe pomoi Hrvatskoj u poveanju konkurentnosti te ostvarivanju gospodarskoga i drutvenog razvoja, ali naa su oekivanja, bez sumnje, previsoka i nerealna. Samo graani Hrvatske mogu zajedniki osigurati postizanje konkurentnost i gospodarskog razvoja, uspostaviti uinkovite institucije te stvoriti drutvo koje potuje i zakone i prava pojedinaca. Ostvarivanje i poboljanje konkurentske sposobnosti hrvatske radne snage nije kratkotrajna aktivnost koja se moe brzo ostvariti pa zahtijeva samo snagu i eksplozivnost poput sprinterske utrke na 100 metara. To je dugotrajan proces koji mnogo vie podsjea na triatlonsko natjecanje pa zahtijeva ustrajnost, odlunost te raznolika znanja, sposobnosti i vjetine u cjelokupnom drutvu.

Ostali autori i dionice u publikaciji

Gotovo i ne treba podsjeati na vanost ljudskog kapitala. Stoga su gotovo sve razvijene zemlje provele reforme za poticanje razvoja ljudskog kapitala, prije svega boljim obrazovanjem i usavravanjem. Sve su one usmjerene na poticanje fleksibilnosti i otvorenosti prema budunosti, na jaanje uloge znanja i poveanje inovativnosti. Na taj se nain ljudski kapital potvruje kao temelj razumijevanja stvarnosti, ureenja meuljudskih odnosa i unaprjeenja ivotnih uvjeta, zdravlja i slobode. O stanju i reformi obrazovnog sustava, te o usporedbi Hrvatske s drugim zemljama pie Joseph Lowther. Autor istie da je teko jednoznano procijeniti kvalitetu hrvatskoga obrazovnog sustava jer Hrvatska nije sudjelovala u meunarodnim procjenama uinaka obrazovanja i pismenosti. Ipak, s prilinom se sigurnou mogu navesti znaajni problemi obrazovnog sustava:

KONKURENTNOST HRVATSKE RADNE SNAGE

neusmjerenost na razvoj analitikih sposobnosti i rjeavanje problema, vrlo slaba povezanost obrazovanja i svijeta rada te nerazvijenost cjeloivotnog obrazovanja. Iako su bile predloene brojne strategije obrazovanja, one nisu provedene ni ostvarene, a znaajnije reforme nisu poduzete ni na kojoj razini. Slijedom toga trebalo bi preoblikovati nastavni plan i program na svim razinama obrazovanja kako bi se jae povezale s potrebama gospodarstva. Nadalje, potrebno je smanjiti broj obveznih i poveati broj izbornih predmeta, poboljati sposobnosti rjeavanja problema, razvijati timski rad te poveati sposobnost uenja. Vedran oi prihvatio se nimalo lagane zadae i u nas gotovo posve zapostavljene teme: povrata ulaganja u ljudski kapital kao odrednice konkurentnosti Hrvatske. oi objanjava znaenje ulaganja u ljudski kapital, meu ostalim kao nain smanjivanja siromatva, nezaposlenosti i socijalne iskljuenosti. U tranzicijskim zemljama uglavnom je ukinut politiki nadzor strukture nadnica. Slijedom toga, poveao se povrat od obrazovanja te je poeo nalikovati onome to ga biljee razvijena trina gospodarstva. Sredinji dio rada govori o ulaganju u ljudski kapital i povratu od obrazovanja u Hrvatskoj. Autor upozorava na veliku kolebljivost realnih nadnica u Hrvatskoj, odnosno na njihov pad poetkom 1990-ih i snaan porast sredinom i u drugoj polovici desetljea. U nas je nadnina premija za obrazovanje tijekom cijelog razdoblja tranzicije bila razmjerno stabilna, uz tek znaajniji porast krajem razdoblja. Dok je 1996. godine stopa povrata za dodatnu godinu obrazovanja iznosila otprilike 7,6%, u 2001. godini je porasla na 10,5%, te je povrat ulaganja u obrazovanje u Hrvatskoj neto vii od prosjeka lanica EU-a i drugih zemalja sredinje i istone Europe. oi zavrava svoj prilog vrlo korisnim napomenama i preporukama. Mario vigir razmatrao je strukturne aspekte trokovne konkurentnosti radne snage u hrvatskoj preraivakoj industriji. Autor izlae kretanje plaa sedam razliitih sektora preraivake industrije tijekom petogodinjeg razdoblja i usporeuje ih s trendovima produktivnosti, elei spoznati njihov utjecaj na izvoz i uvoz. U promatranom su razdoblju hrvatski izvoz obiljeile vidljive strukturne promjene u kojima se jasno izdvajaju sektorski pobjednici i gubitnici. Iako su plae sporije rasle u radno intenzivnim industrijskim sektorima, smanjio se njihov udio u ukupnom izvozu. Istodobno su sektori s iznadprosjenim porastom plaa ostvarili poveanje udjela u ukupnom izvozu Hrvatske. vigir navodi da se iz iznesenih podataka jasno moe zakljuiti da presudna odrednica uspjenog

10

KONKURENTNOST HRVATSKE RADNE SNAGE

izvoza i konkurentnosti na tritu nije razina plaa u pojedinoj gospodarskoj grani, nego su to neki drugi imbenici poput ulaganja u tehnoloki razvoj, vrhunskog oblikovanja i kvalitete proizvoda, dobrog poznavanja novih trita, potreba kupaca i dr. Alka Obadi, koristei se bazama podataka Meunarodne organizacije rada, u kontekstu konkurentnosti trita rada usporeuje vie razvijenih i tranzicijskih zemalja. Tema je sigurno bitna i vrlo aktualna. Tekst sadrava velik broj zanimljivih pokazatelja koji prilino podrobno ocrtavaju stanje. Namjera je autorice utvrditi gdje se Hrvatska nalazi u odnosu prema lanicama EU-a i tranzicijskim zemljama koje su pred ulanjenjem u EU. Autorica objanjava podatke za ukupno i ekonomski aktivno stanovnitvo, zaposlene i nezaposlene osobe, stvarno odraeni broj sati, plae i trokove poslodavaca. Mogue pribliavanje i prikljuivanje EU-u te jae gospodarsko povezivanje sigurno mogu biti znatan poticaj Hrvatskoj da svoja dostignua i konkurentnost radne snage usporeuje sa skupinom visokorazvijenih zemalja lanica EU-a. Pribliavanje EU-u otvorit e brojne mogunosti mnogim tvrtkama i osobama, ali e biti i ozbiljna prijetnja za druge te e sigurno utjecati i na stanje na domaem tritu rada. U daljnjem gospodarskom razvoju i potpunom ulasku u EU tekoe sa zapoljavanjem nee imati kvalitetno obrazovana radna snaga koja poznaje strane jezike i informatiku tehnologiju. Pritom je od presudnog znaenja stalno usavravanje zaposlenih, kao i osoba koje su jo u sustavu obrazovanja. Na temelju rezultata empirijskog istraivanja Nina Poloki Voki i Dubravka Frajli istraivale su zanimljivu i vanu, u domaoj literaturi takoer prilino zapostavljenu temu konkurentnost hrvatske radne snage. Autorice ispituju razliite pokazatelje vrijednosti ljudskog kapitala zaposlenika: demografske osobine (dobnu, spolnu i kvalifikacijsku strukturu), mobilnost, plaenost te ulaganje u izobrazbu. Osim toga, analiziraju odgovore menedera na pitanja o konkurentnosti njihovih zaposlenika. Gornje vrijednosti svakoga pojedinog pokazatelja slue kao benchmarks, odnosno odreuju razinu pokazatelja kojima trebaju teiti sve tvrtke u Hrvatskoj. S obzirom na to da su poeljne razine uglavnom iznad prosjenih stvarnih vrijednosti, autorice zakljuuju da su hrvatski zaposlenici nedovoljno konkurentni. Njihovo je istraivanje pokazalo da su po mnogim promatranim pokazateljima najkonkurentniji visokoobrazovani zaposlenici, s tim da se njihovo nepoznavanje stranih jezika ili nedovoljna informatika pismenost mogu smanjiti dodatnim ulaganjem u obrazovanje.

11

KONKURENTNOST HRVATSKE RADNE SNAGE

Gotovo je nemogue jednoznano odgovoriti na pitanje to zapravo odreuje konkurentnost i ekonomski razvoj jer je vrlo teko ostvariti konkurentnost i razvoj, a prilino je lako oteati ih ili onemoguiti. Zemlje koje su vodile slinu ili jednaku politiku postigle su vrlo razliite gospodarske rezultate. Nadalje, pojedine su zemlje s gotovo nepromijenjenom politikom u pojedinim razdobljima bile smatrane uzorom, a u iduim su razdobljima potpuno zakazale. Ostvariti konkurentnost ljudskih resursa i gospodarski razvoj nalik je na slaganje puzzlea: treba mnogo vremena i truda da uskladite i sloite sve dijelove, a onda zrana struja naglo otvorenih vrata (ili pogrena odluka) mogu upropastiti gotovo sav trud. Ipak je prilino jasno da se konkurentnost i gospodarski razvoj nee ostvariti u uvjetima tehnolokog zaostajanja, nepoboljavanja i naruavanja znanja, strunosti i sposobnosti cjelokupnog stanovnitva te njihova poveanog neiskoritavanja, pogoranja poduzetnike klime, smanjivanja razine povjerenja u drutvu, irenja korupcije i loe javne uprave te, konano, prevelikih i nepromiljenih javnih rashoda.

LITERATURA
Barro J. R., 1998. Determinants Of Economic Growth, A Cross-Country Empirical Study. Cambridge; London: The MIT Press. Bassanini, A., Scarpetta, S. and Visco, I., 2000. Knowledge, Technology And Economic Growth: Recent Evidence From OECD Countries [online]. Economics Department Working Papers No. 259. Available from: [http://data.vatt.fi/knogg/Docs/Visvo-tech-growth-OECDwp.pdf]. Rutkowsky, J., 2003. Analiza i prijedlozi poboljanja trita rada u Hrvatskoj. Financijska teorija i praksa, 27 (4), 495-513. Sachs, J., Zinnes, C. and Eilat, Y., 1999. Benchmarking competitiveness in transition economie. Washington: Harvard Institute for International Development: United States Agency for International Development. Singer, S. [et al.], 2003. to Hrvatsku ini nepoduzetnikom zemljom. Rezultati EM 2002 za Hrvatsku [online]. Zagreb: Centar za politiku razvoja malih poduzea. Dostupno na: [http:/ /www.gemhrvatska.org/Gemrezultati.pdf].

12