You are on page 1of 157

Asimov Isaac

ZVEZDE PRAH NEBESKI

1. MRMOR SPAVAE SOBE

Spavaa soba je neno mrmorila obraajui se sama sebi. Bio je to nepravilan, neznatan zvuk - gotovo ispod granice ujnosti, ali krajnje odre en i neizbeno smrtonosan. Ipak, nije to bilo ono to je probudilo Bajrona Farila; nije ga to bilo trglo iz dubokog, neosveavajueg dremea. Nemirno je vrteo glavom s jedne na drugu stranu, u uzaludnoj borbi protiv povremene zvonjave koja je dopirala sa kraja stola. On nespretno isprui aku ni ne otvorivi oi i pritisnu kontakt. "Halo", promrmlja on. Iz slualice istog asa dopre glas. Bio je hrapav i dosta glasan, ali Bajron nije imao volje da smanji jainu. "Mogu li da govorim sa Bajronom Farilom?" upita glas. "Na aparatu. ta elite?" nerazgovetno odgovori Bajron. "Mogu li da govorim sa Bajronom Farilom?" Glas je odavao uurbanost. Bajron napokon otvori oi, okruen potpunom tamom. Istog asa postade svestan neprijatne suvoe jezika i slabog vonja koji se zadravao u sobi. "Na aparatu", ponovi on. "Ko je to?" Ali napetost je i dalje rasla, jer bez obzira na njegove odgovore, taj snani glas iz mraka je nastavljao: "Ima li koga? eleo bih da razgovaram sa Bajronom Farilom!" Bajron se podie na lakat i zagleda u mesto gde se nalazio vizifon. Pritisnu zatim jedno dugme na video kontrolnoj tabli i preko malog ekrana se razli svetlost. "Ovde sam", oglasi se on. Prepoznao je glatko, pomalo nesimetrino lice Sandera Dontija. "Donti, pozovi me ujutro." Upravo se spremao da iskljui ure aj, kada Donti ponovo prozbori. "Halo! Halo! Ima li koga? Da li je to Univerzitetska dvorana, soba 526? Halo!" Bajron iznenada postade svestan da nije ukljuena siuna pilotska svetiljka, koja je oznaavala da je vezu uspostavilo neko ivo bie. On u sebi opsova i okrenu prekida. Ali svetiljka se ne ukljui. U tom trenutku i Donti odustade, tako da ekran ostade prazan; tek jedan mali kvadrat bezobline svetlosti. Bajron ga ponovo iskljui. Slegavi ramenima, on pokua da ponovo zagnjuri glavu u jastuk. Bio je besan. U prvom redu, niko nije imao prava da ga zivka usred noi. Pri toj pomisli on baci jedan brz pogled prema neznatno osvetljenim brojkama tik iznad uzglavlja. Tri i petnaest. Svetla u kui nee se upaliti jo gotovo etiri sata. Pored toga, nije voleo da se budi u potpuno mranoj sobi. etvorogodinje navikavanje nije bilo dovoljno da se priui na zemaljska zdepasta zdanja debelih zidova od ojaanog betona i bez prozora. Bila je to hiljadugodinja tradicija koja je poticala jo iz vremena kada nije bilo odbrambenog polja sile koje bi odbilo primitivne nuklearne bombe. Ali to je bila prolost. Atomski rat ostavio je strane posledice na Zemlji.

Najvei njen deo bio je radioaktivan i beskoristan. Vie nije imalo ta da se izgubi, pa ipak je arhitektura odraavala stare strahove; upravo to je bio razlog to je oko Bajrona, kada se probudio, vladala potpuna tama. Bajron se ponovo podie na lakat. udno. ekao je. U me uvremenu, postao je svestan jo neeg, pored pogubnog mrmorenja spavae sobe. Bilo je to neto moda jo neprimetnije i neosporno mnogo manje smrtonosno. Nedostajalo mu je ono lagano kretanje vazduha koje ovek ni ne primeuje, taj trag stalnog produavanja. Pokuavao je da bez muke proguta knedlu, ali mu to ne po e za rukom. im je postao svestan situacije, shvatio je da je vazduh veoma teak. Sistem za ventilaciju je prestao da radi i sada je zaista imao razloga da se ali. ak nije mogao da se poslui ni vizifonom da prijavi kvar. Pokuao je jo jednom, kako bi bio potpuno siguran. Pojavio se mleno beli kvadrat svetlosti koji je bacao slabi, biserni sjaj na krevet. Mogao je da prima poruke, ali ne i da ih alje. Nije vano. I inae se nita nije moglo uiniti pre jutra. On zevnu i stade nogama da trai papue dok je dlanovima trljao oi. Ne radi provetravanje, a? Zato se ovde osea taj neobian miris. On se namrti i dva-tri puta otro udahnu vazduh. Bilo je uzalud. Miris mu je bio poznat, ali nije mogao da se seti odakle. Otiao je do kupatila i automatski posegnuo za prekidaem za svetlo, mada mu ono i nije bilo potrebno da naspe au vode. Prekida je bio ispravan, ali beskoristan. Zlovoljno je pokuao nekoliko puta. Zar bar nita nije radilo? Slegnuo je ramenima i popio vodu u mraku, posle ega se mnogo bolje oseao. Ponovo je zevnuo, vraajui se u spavau sobu gde je proverio glavni prekida. Svetla nigde nije bilo. Bajron sede na krevet, spusti svoje krupne ake na butine i zamisli se. Bilo bi normalno da zbog neeg ovakvog do e do une rasprave sa osobljem. Niko nije oekivao pravu hotelsku uslugu u spavaonicma koleda, ali svemira mu, svako je mogao da zahteva bar minimum efikasnosti. Sada to i nije bilo ba tako vano. Uskoro e diplomirati i reiti se svega. Za tri dana e rei poslednje zbogom ovoj sobi i Univerzitetu na Zemlji; to jest, samoj Zemlji. Pa ipak, mogao bi da prijavi ovaj sluaj, bez nekog naroitog komentara. Mogao bi da izi e i poslui se telefonom u predvorju. Moda bi mogli da mu donesu samonapajajue svetiljke, ili ak da ga snabdeju ventilatorom kako bi mogao da spava bez psihosomatskog oseanja davljenja. Ako to ne uine, u svemir s njima! Jo samo dve noi. Pri svetlosti neupotrebljivog viziofona pronaao je kratke pantalone. Odozgo je navukao jednodelni demper, i zakljuio da je to sasvim dovoljno u ovoj situaciji. Papue je zadrao. Nije trebalo da se plai kako e nekoga probuditi, ak i ako bi hodnicima proao u klompama, poto je ovaj betonski plast bio izdeljen debelim pregradama koje su gotovo potpuno upijale sve zvuke, ali nije video zato bi stavljao na noge ita osim papua.

Krenuo je ka vratima i povukao polugu. Glatko je skliznula i on zau kljocanje koje je oznaavalo da su vrata otvorena. Ali ona to, u stvari, nisu bila. Iako je u povlaenje vrata smesta uloio svu raspoloivu snagu, nita nije postigao. On se povue korak ili dva unazad. Pa ovo je bilo smeno. Zar je dolo do opteg kvara na ure ajima za snabdevanje energijom? To je nemogue. Sat je radio. Vizifon je i dalje tano primao poruke. Samo trenutak! Moda je to maslo momaka, neka su blagoslovene njihove vickaste due. Ponekad se to radilo. Bilo je detinjasto, razume se, ali i sam je uestvovao u nekim od tih budalastih, neslanih ala. Nekom od njih uopte ne bi, na primer, bilo teko da se tokom dana uvue unutra i sredi stvar. Ali ne, ventilacija i osvetljenje su radili kada je poao na spavanje. Pa dobro, moda su uli nou. Zdanje je bilo vremeno i staromodno. Nikakav inenjerski genije ne bi bio potreban da se srede osvetljenje i ventilacija. Ili da se, na primer, zabrave vrata tako da ne mogu da se iznutra otvore. A sada e ekati da svane kako bi videli ta e se dogoditi kada dobri, stari Bajron otkrije da ne moe da izi e. Verovatno e ga pustiti tek oko podneva, tresui se od smeha. "Ha, ha", izusti mrano Bajron, jedva ujno. U redu, ako je ve tako. Ali trebalo bi ipak neto da preduzme; trebalo bi nekako da preraspodeli karte. On se okrenu i nonim palcem udari neto to se uz metalni zvuk otkotrlja preko poda. Jedva je uspevao da prati senku predmeta pri nejasnoj svetlosti koja je dopirala sa ekrana vizifona. On posegnu ispod kreveta, pretraujui pod u irokom luku. Dohvativi najzad predmet, prinese ga izvoru svetlosti. (Nisu ba bili naroito pametni. Trebalo je da potpuno iskljue vizifon, umesto to su samo onesposobili kolo za slanje poruka). U ruci je drao mali cilinder sa rupom na gornjem zaobljenom kraju. On ga prinese nosu i omirisa: sad mu je bar bilo jasno odakle onaj udni miris u sobi. Bio je to hipnit. Momci su ga, razume se, morali upotrebiti kako bi se obezbedili da se on ne probudi dok su petljali oko kola. Bajron je sada mogao lako da rekonstruie ono to se doga alo korak po korak. Vrata su bila obijena, to je bilo sasvim jednostavno; jedina opasnost krila se u mogunosti da se on u tom trenutku probudi. Moda su vrata obradili ve tokom dana, da im se ba to ne bi dogodilo, tako da njemu izgleda kao da su se sama zatvorila - to, naravno, nije bio sluaj. Nije proveravao. U svakom sluaju, kada su jednom bila otvorena, konzerva hipnita mogla je biti naknadno ubaena unutra, pre no to su vrata bila zabravljena. Anestetik je lagano curio, dok njegova koncentracija u vazduhu napokon nije postala dovoljna da joj on podlegne. Tada su oni mogli da stupe na scenu... sa maskama, razume se. Svemira mu! ak ih je i obina vlana maramica mogla tititi petnaestak minuta od hipnita, a vie vremena im nije bilo potrebno. To je objanjavlao zato su iskljuili sistem za ventilaciju. Morali su, kako se hipnit ne bi suvie brzo rasprio. U stvari, morali su da se pobrinu za njega. Poto

su onesposobili vizifon, onemoguili su mu da potrai pomo; zabravljena vrata spreavala su ga da izi e; a nestanak osvetljenja trebalo je da izazove paniku. Slatki klinci! Bajron frknu. Preko ovoga se nije moglo tako lako prei. ala je ala, ali treba znati meru. Imao je elju da provali vrata i tako okona celu stvar. Istrenirani miii njegovog torza se napee i ve i pri samoj pomisli na to, ali to ne bi bilo ni od kakve koristi. Kada su ta vrata pravljena mislilo se na atomske blastere. Neka je prokleta ta tradicija! Ali mora da postoji neki nain da se izvue odatle. Nije smeo dozvoliti da im naum uspe. Prvo, bie mu potrebno svetlo, neki pravi izvor svetlosti, a ne samo nepokretni i nedovoljan sjaj vizifona. To, naravno, nije predstavljalo problem. U ormanu za odeu imao je samonapajajuu bateriju. Dok je baratao oko kontrola na ormanu, na trenutak se zapita nisu li i njih zabravili. Ali ona se na uobiajen nain otvorie i skliznue u prorez u zidu. Bajron sam sebi klimnu: to je ve imalo smisla. Nije postojao nijedan razuman razlog zbog koga bi zabravili orman, a ionako na raspolaganju nisu imali toliko vremena. A onda je, u jednom jedinom uasnom trenutku, cela njegova teorija pala u vodu, dok se sa baterijom u aci okretao od ormana. Ukoio se, stomak mu se stao raspinjati od napetosti, i on, zadravi dah, poe da oslukuje. Po prvi put od kada se probudio uo je tihi mrmor spavae sobe. uo je tihi, kikotavi razgovor koji je ona vodila sama sa sobom, i istog asa je prepoznao prirodu tog zvuka. Nemogue je bilo ne prepoznati ga. Taj zvuk je predstavljao 'Zemljino samrtnino angrljanje'. Bio je to zvuk koji je izmiljen pre hiljadu godina. Tanije reeno, taj zvuk je poticao od meraa zraenja, koji je reagovao na estice pod nabojem i guste gama-talase koji bi doprli do njega; bilo je to blago, elektronsko talasanje koje se pretapalo u tihi apat. Bio je to zvuk meraa, koji je merio jednu stvar za koju je bio predvi en... smrt! Jedva ujno, na prstima, Bajron se povue i sa udaljenosti od est stopa uputi beli snop u otvore ormana. Mera se nalazio tamo, u jednom udaljenom uglu, ali to to ga je sada video nita mu nije govorilo. Nalazio se tamo jo od njegovog dolaska. Veina novajlija sa Spoljanjih svetova kupovala je mera tokom prve nedelje provedene na Zemlji. U poetku svi su svesni Zemljine radioaktivnosti i oseaju potrebu da se nekako zatite. Obino ih preprodaju narednoj generaciji, ali Bajron je svoj zadrao. Sada je bio zahvalan samom sebi to je tako postupio. On se okrenu ka stolu na kome je drao runi sat dok je spavao. Bio je tamo. aka mu se malo tresla dok ga je prinosio snopu baterije. Kai sata bio je od upletene, elastine plastike koja je bila gotovo sasvim bela. I sada je bila bela. Bajron ga odmae od sebe i pokua da ga okrene pod drugaijim uglom. Plastika je i dalje bila bela.

Taj kai je bio jo jedna od stvari koje su kupovale novajlije. Ako bi se zraenje osetnije pojaalo on bi poplavio - a plava boja je na Zemlji bila boja smrti. Bilo je veoma lako po danu zalutati na ozraeno tle, naroito ako bi se ovek izgubio ili bio nepaljiv. Vlada je ogradila onoliko staza koliko je bila u stanju i, razume se, niko se nikada nije ni pribliio ogromnim oblastima smrti koje su poinjale da se proteu ve na nekoliko milja od grada. Ali taj kai je predstavljao jo jednu vrstu obezbe enja. Ako bi ikad, makar i najmanje poplavio, trebalo se smesta javiti u bolnicu na leenje. Oko toga nije bilo zbora. Smesa od koje je bio napravljen bila je upravo u onoj meri osetljiva na zraenje u kojoj je to bila i osoba kojoj je pripadao, tako da se ozbiljnost eventualnog ozraenja mogla utvrditi u veoma kratkom roku pomou odgovarajuih fotoelektrinih ure aja koji su se upotrebljavali za merenje jaine plavetnila. Sjajna, kraljevska plava boja znaila je kraj. Ba kao to se ta boja nikada vie ne bi izgubila, tako se ne bi povratio ni ovek. Nije bilo leka, mogunosti izleenja, nade. Preostalo bi vam jedino da ekate, od jednog dana do jedne nedelje, bilo gde, i sve to bi u bolnici mogli da uine za vas bilo je da izvre sve pripreme za kremaciju. Bio je jo beo, tako da se Bajronove uzrujane misli malo primirie. Znai da zraenje nije bilo jako. Nije li to samo jo jedna vid ale? Bajron porazmisli malo i o tome, i do e do zakljuka da je to bilo nemogue. Niko ne bi nikom drugom priredio nita slino. Bar ne na Zemlji, gde je ilegalno baratanje radioaktivnim materijama predstavljalo najveu uvredu. Ovde na Zemlji radioaktivnost su shvatali krajnje ozbiljno. Morali su. Znai, niko ne bi nita slino uradio, osim ukoliko, ipak, za to ne bi imao moan razlog. Paljivo i jasno on razloi tu misao i suoi se s njom. Moan razlog bi, na primer, predstavljala elja da se neko ubije. Ali zato? S kakvim motivom? Tokom svog dvadesettrogodinjeg ivota nije stekao nijednog ozbiljnog neprijatelja. Bar ne u toj meri ozbiljnog. Ne toliko ozbiljnog da bi ovaj eleo da ga ubije. On pre e akom preko kratko podiane kose. Ludo je bilo razmiljati na ovaj nain, ali to, ipak, nikako nije mogao izbei. Oprezno je ponovo priao ormanu. Mora da se u njemu nalazilo neto to je zrailo; neto ega tamo nije bilo pre etiri asa. Primetio ju je gotovo istog asa! Bila je to jedna mala kutija, est sa est ina. Bajron je gotovo namah prepoznade i donja usna mu neprimetno zadrhta. Nikada ranije nije nijednu video, ali je uo za njih. On podie mera i odnese ga u spavau sobu. Tiho mrmorenje postade jo slabije, gotovo se sasvim prekinuvi. Poelo je, me utim ponovo, im je tanak deo od liskuna, kroz koji je zraenje prodiralo, usmerio prema kutiji. Nije bilo sumnje. U pitanju je bila radijacijska bomba. Sadanje zraenje nije bilo samo po sebi smrtonosno; predstavljalo je samo detonator. Negde u unutranjosti kutije bio je uglavljen siuni atomski reaktor.

Kratkoroni vetaki izotopi su ga lagano zagrevali, natapajui ga odgovarajuim esticama. Rekator e poeti da deluje kada bude pre en prag gustine glave i estica. Obino ne bi dolazilo do eksplozije, mada bi toplota dobijena reakcijom bila dovoljna da istopi metalnu kutiju, ve bi dolo do smrtonosnog zraenja koje bi ubilo sve ivo u preniku od est stopa do est milja, u zavisnosti od veliine bombe. Nije postojao nain da odredi kada e taj prag biti dostignut. Moda nee jo satima, a moda ve u narednom trenutku. Bajron ostade bespomono da stoji, mlitavo drei u aci baterijsku lampu. Pre pola asa probudio ga je vizifon i on je bio potpuno spokojan. A sada je znao da e umreti. Bajron, me utim, nije eleo da umre, ali je bio bespomoan i nije imao gde da se sakrije. Dobro je znao gde se soba nalazi. Na kraju hodnika, tako da je pored njegove bila samo jo jedna soba, i razume se, jedna iznad njega i jedna ispod. Soba iznad mu nije mogla biti od koristi. Soba koja je bila na istom spratu kupatilom se nadovezivala na njegovo kupatilo. Sumnjao je da bi ga tamo iko uo. Tako mu je preostala samo ona ispod njega. U sobi je imao nekoliko stolica na sklapanje, viak sedita predvi enih za drutvo. On uze jednu. Kada je njome udario o pod, zau se jednolian zvuk. Okrenuo ju je potom postrance, tako da je ovog puta zvuk bio jai i glasniji. Posle svakog udarca napravio bi pauzu; za to vreme se pitao moe li probuditi spavaa ispod sebe i dovoljno ga naljutiti da prijavi kako ga neko uznemirava. Iznenada zau neku slabu buku i zastade, sa rasmrskanom stolicom iznad glave. Buka se ponovi u obliku slabog povika. Dopirala je iz pravca vrata. On ispusti stolicu i zaurla u znak odgovora. Zatim priljubi uvo uz spoj izme u vrata i zida, ali ona su bila tako dobro uglavljena da je zvuk bio krajnje nejasan. Ipak je uspeo da razabere kako ga neko doziva po imenu. "Fafile! Fafile!" To se ponovilo nekoliko puta, a onda zau jo neto to je liilo na: 'Jesi li unutra?' ili moda: 'Jesi li dobro?' On zagrme u znak odgovora. "Otvorite vrata!" Izgovorio je to viui tri ili etiri puta. Grozniavo se znojio od nestrpljenja. Bomba je moda ve bila vrlo blizu take delovanja. Pomislio je da su ga uli, budui da je do njega dopro priguen povik: "Pazi!... blaster!" Shvatio je na ta misle i urno se udaljio od vrata. Usledilo je nekoliko otrih, razornih zvukova, tako da je gotovo mogao da oseti kako vazduh u sobi podrhtava. Zatim se zaula lomljava i vrata poletee unutra. Iz hodnika dopre svetlost. Bajron izlete, rairenih ruku. "Ne ulazite", povika on. "Za ljubav Zemlje, ne ulazite. Tamo unutra se nalazi radijacijska bomba!" Naao se licem u lice sa dvoje ljudi. Jedan je bio Donti. Drugi je bio Esbak, glavni nadzornik. Bio je samo delimino obuen.

"Radijacijska bomba?" promuca on. Ali Donti odmah upita: "Kolika?" Jo je u ruci drao blaster i samo je on naruavao njegov kicoki izgled, ak i u ovo doba noi. Bajron uspe samo akama da odredi veliinu. "U redu", prihvati Donti. inilo se da ga itava stvar nije mnogo uzbudila. Okrenuvi se prema glavnom nadzorniku on mu dobaci: "Bie najbolje da ispraznite sobe u ovom delu zgrade, i ako imate putokaze bilo gde na univerzitetu, naredite da ih donesu ovamo kako bismo obeleili hodnik. Ne bih nikoga do jutra putao unutra." Zatim se okrenu ka Bajronu. "Verovatno joj je prenik delovanja dvanaest do osamnaest stopa. Kako je dospela tamo?" "Ne znam", odvrati Bajron. On obrisa elo nadlanicom. "Ako nema nita protiv, negde bih seo." Zatim baci pogled na zglavak, i tek onda shvati da mu je runi sat ostao u sobi. Jedva je odoleo divljem porivu da se vrati po njega. Oko njih je u me uvremeno poelo da vrvi. Studente su izbacivali iz njihovih soba. "Po i sa mnom", ponovo mu se obrati Donti. "I meni se ini da bi bilo najbolje da negde sedne." "ta te je navelo da do e do mene?" upita Bajron. "Nemoj, molim te, pomisliti da ti nisam zahvalan!" "Nazvao sam te. Nisi mi se javio, a morao sam da porazgovaram s tobom." "Porazgovara?" Pazio je kako se izraava, pokuavajui da vlada svojim neravnomernim disanjem. "O emu?" "Da te upozorim da ti je ivot u opasnosti." Bajron se oporo nasmeja. "Saznao sam, u me uvremenu." "To je bio tek prvi pokuaj. Pokuae ponovo." "Ko to?" "Neemo ovde o tome", Donti jednostavno izbee odgovor. "Moramo ostati nasamo. Obeleen si, a ja sam ve ugrozio i svoj ivot."

2. MREA RAZAPETA PREKO SVEMIRA

Studentska trpezarija bila je prazna; unutra je vladao mrak. U pola pet ujutro to teko da je bilo neuobiajeno. Pa ipak je Donti za trenutak zastao na vratima oslukujui ima li koga. "Ne", ree on jedva ujno, "nemoj paliti svetlo. Moemo razgovarati i u mraku." "Noas mi je dosta mraka", promrmlja Bajron. "Ostaviemo odkrinuta vrata." Bajronu nije bilo do prepiranja. On se spusti u najbliu stolicu i stade da posmatra kako se pravougaonik svetla pretvara u jednu tanku crtu dok su se vrata pritvarala. Sada kada se sve okonalo, on poe da drhti. Donti umiri vrata i poloi svoj mali kicoki tap preko pukotine svetlosti na podu. "Pogledaj. Ovako emo znati da li je neko proao, ili da li su se vrata pomerila." "Molim te, nisam raspoloen za konspiraciju", odvrati Bajron. "Ako nema nita protiv, bio bih ti veoma zahvalan da mi kae ono to ima. Spasao si mi ivot, svestan sam toga, i sutra u biti u stanju da ti se propisno zahvalim. Ali sada bi mi dobro doli jedno pie i podui odmor." "Mogu da zamislim kako se osea", odvrati Donti, "ali upravo si propustio priliku da po e na suvie dug odmor. A ja bih eleo da to ne uini ni u skorijoj budunosti. Da li ti je poznato da znam tvog oca?" Pitanje je bilo tako neoekivano da Bajron iznena eno podie obrve - to se, razume se, nije moglo videti u mraku. "Nikada nije pomenuo da te poznaje", ree on. "Iznenadilo bi me da jeste. Ne zna me po imenu koje ovde koristim. Uzgred budi reeno, ima li vesti o ocu u poslednje vreme?" "Zato pita?" "Zato to je u velikoj opasnosti." "ta?" Dontijeva ruka, uprkos neznatnoj svetlosti, prona e mladievu ruku i vrsto je stegnu. "Molim te! Govori kao i dosad." Bajron tek tada postade svestan da su aputali. "Biu sasvim odre en", ree kratko Donti. "Otac ti je pritvoren. Shvata li ta to znai?" "Ne, uopte ne shvatam. Ko ga je pritvorio, i na ta ti, u stvari, cilja? Zato me gnjavi?" Bajronove slepoonice brzo su pulsirale. Hipnit i blizina smrti onemoguavali su mu da se suprotstavi hladnokrvnom kicou koji je sedeo sasvim blizu njega tako da je njegovo aputanje uo jasno poput vike. "Razume se", dopre apat do njega, "ti naga a ime se tvoj otac bavi?" "Ako stvarno poznaje mog oca, onda zna da je on Raner od Vajdmosa. Eto ime se on bavi."

"Pa", nastavi Donti, "Zaista ne postoji nijedan poseban razlog zbog koga bi trebalo da mi veruje - osim to rizikujem vlastiti ivot zbog tebe. Ali ja ve znam sve to bi mi ti mogao ispriati. Na primer, poznato mi je da je tvoj otac kovao zaveru protiv Tiranije." "Ja to poriem", odvrati napeto Bajron. "Ono to si noas uinio za mene ne daje ti pravo da tako govori o mom ocu!" "Budalasto izvrdava, mladiu, i samo gubim vreme s tobom. Zar ne shvata da se od nastale situacije ne moe ograditi reima? Otvoreno ti kaem. Oca su ti pritvorili Tirani. Moda je ve mrtav." "Ne verujem ti!" Bajron napola ustade. "Moe mi verovati na re." "Prekinimo s tim, Donti. Nisam raspoloen da sluam tajanstvene prie i odbijam tvoj pokuaj da..." "ta - da?" Dontijev glas vie nije zvuao onako prefinjeno. "ta dobijam time to ti sve ovo govorim? Smem li te podsetiti da mi je na osnovu svega to znam, a to ti odbija da prihvati, postalo jasno da e moda pokuati i tebe da ubiju? Poni da sudi na osnovu onoga to se upravo dogodilo, Farile." "Poni iz poetka i budi jasan", prihvati najzad Bajron. "Sasluau te." "Dobro. Pretpostavljam, Farile, da ti je od poetka bilo jasno da potiem iz nekog sela u Magliastim kraljevstvima, iako sam se izdavao za Beganca." "Pomislio sam, zbog tog naglaska. Ali nisam to smatrao vanim." "Vano je, prijatelju. Doao sam ovamo poto, kao ni tvoj otac, nisam voleo Tirane. Oni tlae na narod ve preko pedeset godina. To je dosta dugo razdoblje." "Nisam politiar." Dontijev glas ponovo postade razdraljiv. "Oh, nisam ja njihov agent koji pokuava da te uvali u neprilike. Govorim ti istinu. Kao to su sada uhvatili tvog oca, tako su pre godinu dana uhvatili i mene. Ali uspeo sam da pobegnem i da do em na Zemlju, gde sam mislio da u biti bezbedan dok ne budem spreman da se vratim. To je sve to treba da zna o meni." "To je i vie no to sam traio, gospodine." Bajronu ne po e za rukom da odagna neprijateljski ton iz svog glasa. Oseao je da ga Donti drai svojim izvetaenim govorom. "Znam. Ali morao sam bar ovoliko da ti otkrijem, jer sam u to vreme upoznao tvog oca. Radio je sa mnom; zapravo, radio sam ja s njim. Znao me je, ali u svom zvaninom svojstvu, kao najvei plemi sa planete Nefelos. Razume li?" Bajron nepotrebno klimnu u tami i odgovori: "Da." "Nema potrebe da se zadravamo na pojedinostima. Svoje izvore obavetenja zadrao sam ak i ovde, tako da mi je poznato da se naao u zatvoru. Pouzdano. Ipak, da je u pitanju tek sumnja, potvrdio bi je malopre anji pokuaj ubistva." "Na koji nain?" "Ako su se Tirani doepali oca, zar bi ostavili sina na slobodi?"

"Je l' ti to pokuava da mi kae da su Tirani postavili radijacijsku bombu u mojoj sobi? Ali to je nemogue!" "Zato bi bilo nemogue? Zar ne shvata u kakvom si poloaju? Tirani dre vlast na pedeset svetova; brojano ih je manje u odnosu na stotinu prema jedan. U takvoj situaciji nije dovoljno upotrebiti samo jednostavnu silu. Prizemni metodi, intrige, ubistva - u tome su majstori. Mrea koju pletu preko svemira velika je i gusta. Nije mi teko da poverujem kako se protee preko pet stotina svetlosnih godina, sve do Zemlje." Bajron jo nije mogao da se oslobodi noanje more. Iz daljine je dopirao zvuk nametanja olovnih titnika. Mera mora da jo amori u njegovoj sobi. "Sve to nema nikakvog smisla", usprotivi se on. "Ove nedelje vraam se na Nefelos. Oni to sigurno znaju. Zato bi se trudili da me ovde ubiju? Da su saekali, doepali bi me se." Bilo mu je lake sada kada je mislio da je otkrio neto to je u skladu sa njegovom logikom gledanja na stvari. Donti se nagnu napred i njegov dah pun zaina natera Bajrona da podigne obrve. "Otac ti je slavan. Njegova smrt.. poto su ga Tirani pritvorili mora se suoiti sa injenicom da e ga verovatno i pogubiti... izazvae nezadovoljstvo ak i me u zaplaenom podjarmljenom rasom kakvu Tirani pokuavaju da odgoje. Ti bi, kao novi Raner od Vajdemosa, mogao da im se pridrui u njihovom nezadovoljstvu, ali za Tirane bi bilo krajnje opasno da i tebe pogube. Nije im cilj da stvaraju muenike. Ipak, sasvim bi im odgovaralo da sluajno nastrada na nekom udaljenom svetu." "Ne verujem ti", odgovori polako Bajron. Jedino je jo tim reima mogao da se brani. Donti ustade, navlaei tanke rukavice. "Preteruje, Farile", upozori on mladia. "Bio bi ubedljiviji kada se ne bi pretvarao da ba nita ne zna. Otac te je, verovatno, za tvoje dobro, titio od svega, ali sumnjam da njegova uverenja nisu na tebe nimalo uticala. Tvoja mrnja prema Tiranima neminovno predstavlja odraz njegove. Ne moe porei da si spreman da im se suprotstavi." Bajron samo nemo slee ramenima. "Moda je ve i uvideo da si dovoljno odrastao i da te moe upotrebiti", nagovesti Donti. "Krajnje je bilo povoljno to to se nalazi ovde na Zemlji, i nije daleko od pameti da si se ovde naao ne samo zbog studija ve i zbog nekog odre enog zadatka. Zadatka zbog koga su Tirani spremni da te ubiju, ako ti ne po e za rukom da ga obavi." "Kakva glupava melodrama!" "Da li je? Pa, neka ti bude. Ako te u ovom trenutku istina ne moe ubediti, ubedie te kasnije sami doga aji. Bie jo nasrtaja na tvoj ivot, i jedan od narednih e uspeti. Od danas si, Farile, mrtav ovek." Bajron podie pogled. "ekaj! ta ti lino ima od svega toga?" "Ja sam rodoljub. Voleo bih da Kraljevstva ponovo budu slobodna i da sama

biraju svoje vlade." "Ne to. Mislim na tvoje line interese. Ne mogu se zadovoljiti pukim idealizmom, bar ne kada si ti u pitanju. Izvini ako sam te uvredio." Bajron je oigledno bio nepopustljiv. Donti ponovo sede. "Konfiskovali su mi posede", objasni on. "Pre no to sam proteran nije mi bilo ba prijatno da primam nare enja od tih patuljaka. A od tada je postalo jo vanije da ponovo postanem ono to je moj deda bio pre pojave Tirana. Je li za tebe to dovoljan razlog to elim revoluciju? Tvoj je otac trebalo da povede tu revoluciju. Poto on nije uspeo, red je na tebe!" "Mene! Ali samo su mi dvadeset tri godine i ne znam nita o tome. Mogao bi da prona e nekog boljeg!" "Nema sumnje da bih mogao, ali jedino si ti sin svoga oca. Ako ti je otac ubijen, ti e postati Raner od Vajdemosa i kao takav si mi dragocen, pa makar imao svega dvadeset godina i pored toga bio jo i idiot. Potreban si mi iz istog razloga zbog koga te se Tirani moraju usloboditi. A ako ti ja ne delujem ubedljivo, sa njima to svakako nije sluaj. U tvojoj sobi se nala radijacijska bomba. S kojom drugom svrhom do da te usmrti? Ko bi jo mogao eleti da te ubije?" Donti je strpljivo ekao dok napokon ne zau jedva ujni apat onog drugog. "Niko", odvrati Bajron. "Ne znam ko bi jo mogao eleti moju smrt. Znai da je istina ono to si rekao za mog oca!" "Istina je. Gledaj na to kao na ratni gubitak." "Misli da e mi to pomoi? Moda e mu jednog dana podii spomenik? Sa natpisom koji zrai, da se vidi i ako se nalazi na deset hiljada milja u svemiru?" Glas mu postade neto ljui. "Da li bih zbog toga trebalo da budem srean?" Donti je i dalje ekao, ali Bajron nita vie ne ree. "ta namerava da uini?" upita najzad Donti. "Idem kui." "Znai, jo ne shvata u kakvom si se poloaju naao?" "Rekoh da idem kui. ta eli da uinim? Ako je iv, izvui u ga odande. A ako je mrtav, ja u... ja u..." "Dosta!" Glas starijeg mukarca bio je hladan i ljutit. "Bulazni poput kakvog deteta. Ne moe na Nefelos. Zar ne shvata da ne moe? Razgovaram li ja to sa nekim deritem ili sa razumnim mladiem?" "ta onda predlae?" promrmlja Bajron. "Poznaje li Direktora Rodije?" "Onog prijatelja Tirana? Poznajem ga. Znam ko je on. Nema osobe u Kraljevstvima koja ne zna za njega. Hinrik V, Direktor Rodije." "Da li si ga ikada upoznao?" "Nisam." "To sam i mislio. Ako ga nisi upoznao, onda ga ne moe ni poznavati. On je imbecil, Farile. Mislim, u doslovnom smislu. Ali kada Tirani konfiskuju Ran od

Vajdemosa... a do toga e doi, kao to su konfiskovali i moje posede... podarie ga Hinriku. Tirani e smatrati da e posed tako biti u sigurnim rukama, te stoga i ti tamo mora poi." "Zato?" "Zato to Hinrik bar moe da utie na Tirane; onoliko koliko to svaka podla ulizica moe. U stanju je da ti vrati posed." "Ne shvatam zato bi to uinio. Mnogo je verovatnije da bi me izruio Tiranima." "Tako je. Ali morae da se uva toga i postoji mogunost da to i izbegne. Nemoj zaboraviti da ima vrednu i vanu titulu, ali to samo po sebi nije dovoljno. Onaj ko se bavi kovanjem zavere pre svega mora biti praktian. Ljudi e se okupiti oko tebe iz sentimentalnosti i iz potovanja prema imenu koje nosi, ali da bi ih zadrao bie ti potreban novac." Bajron poe da razmilja o tome. "Potrebno mi je vremena da donesem odluku." "Nema vremena. Tvoje je vreme isteklo kada ti je u sobu podmetnuta radijacijska bomba. Dozvoli da neto preduzmemo. Mogu ti dati pismo sa preporukom za Hinrika od Rodije." "Zar ga tako dobro poznaje." "Da li si sumnjiav i kada spava? Jednom sam predvodio poslanstvo koje je Autarh od Lingana uputio na Hinrikov dvor. Njegov imbecilni um me se verovatno nee setiti, ali se nee usuditi da pokae kako je zaboravio. To e ti posluiti kao uvod, a kasnije moe da improvizuje. Ujutro u ti dati pismo. U podne polazi jedan brod za Rodiju. Nabavio sam ti kartu. I ja odlazim, ali drugim putem. Ne zadravaj se. Ovde si ionako gotov, zar ne?" "Preostala je jo podela diploma." "Obian dokument. Da li ti je toliko stalo do njega?" "Sada vie ne." "Ima li novaca?" "Dovoljno." "Dobro. Bio bi sumnjiv da ga ima suvie." On otro dodade. "Farile!" Bajron se prenu iz neega to je liilo na omamljenost. "Molim?" "Vrati se ostalima. Nemoj nikome rei da odlazi. Neka delo govori umesto tebe." Bajron glupavo klimnu. Negde duboko u pukotinama njegovog uma javila se misao da nije okonao povereni mu zadatak i da je time izneverio oca na samrti. Odjednom ga ophrva uzaludna ogorenost. Mogli su neto vie o tome da mu kau. Mogao je s njima da podeli opasnost. Nije trebalo da mu dozvole da deluje u neznanju. A sada kada je saznao istinu, ili bar neto vie o tome kolika je bila uloga njegovog oca u kovanju zavere, dokument koji je trebalo da pribavi iz arhiva na Zemlji postao je jo znaajniji. Ali vie nije bilo vremena. Nije bilo vremena da

pribavi taj dokument. Nije bilo ni vremena da brine zbog toga. Nije imao vremena da spase oca. A moda ni da ivi. "Uiniu sve to kae, Donti", prihvati on. U trenutku kada je zastao na stepenitu spavaonice Sander Donti baci jedan kratki pogled na igralite univerziteta. U pogledu mu se, sasvim sigurno, nije naziralo nikakvo divljenje. Dok je koraao po poploanom putu koji je vijugao kroz pseudorustinu atmosferu to je jo od starina opstajala na svim urbanim igralitima, mogao je da vidi svetla jedine vane ulice u gradu kako sijaju pravo pred njim. Pored njih, priguivano tokom dana dnevnom svetlou a sada vidljivo, na obzorju se naziralo ono veno radioaktivno plavetnilo, nemi svedok praistorijskih ratova. Donti na trenutak podie pogled put neba. Prolo je preko pedeset godina od kada su stigli Tirani i iznenada okonali razdvojeni ivot dvadesetak sve brojnijih zava enih politikih jedinica u dubinama s druge strane Magline. A sada, iznenada i prerano, nametnuo im se mir koji je pretio da ih zavadi. Oluja koja ih je zarobila poput udara jednog jedinog groma predstavljala je neto od ega se jo nisu oporavili. Za sobom je ostavila samo po koji trzaj to je uzaludno, tu i tamo, povremeno uznemiravao po koji svet. Da bi se ti trzaji organizovali i povezali u jedinstveno i uskla eno talasanje bilo je potrebno dosta vremena i portvovanosti. E pa, dosta je r ao ovde na Zemlji. Dolo je vreme da se vrati. Oni koji su ostali kod kue verovatno su upravo pokuavali da stupe s njim u vezu u njegovim odajama. On malo protegnu korak. Uhvatio je zrak im je uao u sobu. Bio je to lini zrak, za iju bezbednost jo nije imao razloga da se plai i u iju je privatnost mogao da se pouzda. Nije mu bio potreban nikakav formalni prijemnik; nije mu bila potrebna nikakva sprava od metala i ica da uhvati slabi tok elektrona, sa njihovim aputavim impulsima koji su dopirali kroz hipersvemir sa sveta udaljenog pet stotina svetlosnih godina. Sam svemir bio je polarizovan i pripremljen za prijem u njegovoj sobi. Iz njegovog tkanja bila je uklonjena svaka nasuminost. Nije postojao nain na koji bi se ta polarizacija mogla otkriti, sem prijemom. A u tom odre enom delu svemira, samo je njegov um mogao da deluje kao prijemnik; jer jedino su elektrine osobenosti njegovog naroitog sistema nervnih elija mogle da rezoniraju vibracijama zraka prenosioca poruke. Poruka je bila u istoj meri privatne prirode kao to su to bile i jedinstvene osobenosti njegovih vlastitih modanih talasa; u itavoj Vaseljeni, u kojoj je bilo mnogo kvadriliona ljudskih bia, verovatnost da do e do dupliranja koje bi jednom oveku dozvolilo da prima lini talas nekog drugog iznosila je dvadesetocifreni broj prema jedan. Dontijev um zatreperi zbog poziva dok je krivudao kroz beskrajnu nepojamnu prazninu hipersvemira.

"... poziv za... poziv za... poziv za... poziv za..." Odailjanje je bilo mnogo sloenije od primanja. Bio je potreban mehaniki ure aj za uspostavljenje krajnje osobenog talasa-prenosioca, koji e dospeti do veze s druge strane Magline. Taj ure aj se nalazio u izrezbarenom dugmetu koje je nosio na levom ramenu. Automatski je stupio u dejstvo im je zakoraio u svoju zapreminu prostrane polarizacije, tako da je potom trebalo samo svrsishodno i usredsre eno da razmilja. "Tu sam!" Nije bilo potrebno da se podrobnije predstavlja. Dosadno ponavljanje pozivnog signala prestade i pretoi se u rei koje se stadoe oblikovati u njegovom umu. "Pozdravljamo vas, gospodine. Vajdemos je pogubljen. Vest, razume se, jo nije obnarodovana." "To me ne iznena uje. Da li je umean jo neko?" "Nije, gospodine. Raner nije nita rekao. Bio je to hrabar i odan ovek." "Da. Ali potrebno je vie od obine hrabrosti i odanosti da ovek ne bude uhvaen. Korisno bi moglo posluiti i malo kukaviluka. Nema veze! Razgovarao sam sa njegovim sinom, novim Ranerom, koga je smrt ve oeala. Bie od koristi." "Mogu li upitati kako, gospodine?" "Neka doga aji sami odgovore na tvoje pitanje. Razume se, ovako rano ne mogu prorei posledice. Sutra kree da se sretne sa Hinrikom od Rodije." "Hinrikom! Mladi e se izloiti velikom riziku. Da li je svestan da..." "Rekao sam mu onoliko koliko sam mogao", odvrati otro Donti. "Ne smemo mu previe verovati, bar dok se ne dokae. Pod postojeim okolnostima, na njega treba gledati samo kao na oveka s kojim se moe rizikovati u istoj meri kao i sa svakim drugim. Nije nezamenjiv, nipoto. Nemoj me ponovo ovamo zvati, jer naputam Zemlju." I jednim odlunim pokretom Donti prekide mentalnu vezu. Tiho i zamiljeno, on razmotri doga aje od prethodnog dana i noi, paljivo ih odmeravajui. Zatim se lagano nasmei. Sve je bilo savreno isplanirano, tako da je komedija mogla sada sama da se odvija bez iije pomoi. Nita nije bilo preputeno sluaju.

3. OBZIRNOST I RUNI ASOVNIK

Prvi sat po poletanju nekog svemirskog broda iz zatoenitva planete uvek je najdosadniji. Posvuda vlada uobiajena zbrka oko odlaska, koja je u sutini istovetna onoj koja je verovatno propratila porinue prvog izdubljenog trupca na nekoj praiskonskoj reci. Dodue, ovde ste okrueni mnogim pogodnostima; drugi se brinu o vaem prtljagu; a onda nastupa onaj prvi ukoeni trenutak neobinosti i besmislene uurbanosti svuda oko vas. Izvikuju se poslednje intimnosti, ljudi se smiruju, tako da se moe uti priguena lupa vazdunih komora propraena laganim itanjem vazduha dok se vrata hermetiki i automatski zatvaraju prema unutra, poput kakvih dinovskih builica. A onda nastupa kobna tiina i u svim kabinama se pojavljuje crveni treperavi natpis: 'Navucite kombinezone za ubrzavanje... Navucite kombinezone za ubrzavanje.' Stjuardi jure hodnicima, kucaju na svaka vrata i otvaraju ih. "Izvinite. Navucite kombinezone." Zatim se muite kombinezonima, hladnim, uskim, neudobnim, ali obloenim hidraulinim sistemom koji upija pritisak pri poletanju od koga je oveku inae muka. uje se udaljena buka motora na atomski pogon, podeenih na malu jainu zbog manevrisanja kroz atmosferu, koju prati gotovo istovremeno uleganje nauljenog kombinezona koji se lagano prilago ava telu. Poinjete do u beskonanost da se zavaljujete u sedite, a zatim da se lagano vraate nazad dok se ubrzavanje smanjuje. Ako preivite oseaj neprijatnosti u tom razdoblju, verovatno tokom itavog puta neete uopte patiti od svemirske bolesti. Prva tri sata leta panoramska odaja nije otvorena za putnike, tako da se po pravilu ispred nje otegne dugaak red onih koji jedva ekaju da za sobom ostave atmosferu i da se dvostruka vrata razdvoje. Ovog puta lista putnika nije bila sto odsto sastavljena od planetaraca (drugim reima, onih koji nikada ranije nisu bili u svemiru), ve je tu bilo i dosta iskusnijih putnika. Konano, videti Zemlju iz svemira predstavljalo je jedan od turistikih 'imperativa'. Panoramska odaja predstavljala je mehur na brodskoj 'koi', mehur od zaobljene providne plastike debele dve stope i vrste poput elika. Pokretni poklopac od iridijuma i elika koji ju je titio od trenja pri prolasku kroz atmosferu i od estica praine u njoj bio je uvuen. Svetla su bila ugaena i galerija se polako ispunila. Lica to su zurila preko ipki jasno su se nazirala pri svetlosti koju je Zemlja odbijala. Jer, Zemlja je visila ispod njih poput kakvog dinovskog, sjajnog balona

proaranog narandastim, plavim i belim mrljama. Vidljiva hemisfera bila je gotovo cela obasjana sunevom svetlou; kontinenti izme u oblaka, narandaste pustinje sa tankim, ratrkanim trakama zelenila. Mora su bila plava, i veoma su odudarala od crnila svemira na mestima na kojim su se spajali na obzorju. A svuda unaokolo, na crnom nebu bez praine, nalazile su se zvezde. Oni koji su posmatrali strpljivo su ekali. Nisu eleli da vide hemisferu koja se kupala u sunevoj svetlosti. Zatim je polako stala da se pomalja zaslepljujue sjajna polarna kapa, dok je brod neprimetno sve vie postrance ubrzavao naputajui ekliptiku. Kuglu je lagano poela da obavija senka noi i ogromni Svet-Ostrvo Evroazije-Afrike poinjao je da izlazi na scenu, severnom stranom okrenut 'nadole'. Njegovo bolesno, mrtvo tle skrivalo je svoj uas ispod igre dragulja koju je budila no. Radioaktivnost tog tla predstavljala je nepregledno more duginog plavetnila, koje je iskriilo u udnim lancima to su sriui priali o nainu na koji su nuklearne bombe nekada doticale tle, itavo pokolenje pre no to je usavreno odbrambeno polje sila protiv nuklearnih eksplozija tako da vie nijedan svet nije mogao da izvri samoubistvo na slian nain. Oi su posmatrale sve dok, posle nekoliko asova, Zemlja nije postala jedan sjajan, mali polunovi u beskrajnom crnilu. Me u posmatraima nalazio se i Bajron Faril. Sedeo je sam u prednjem redu, ruku oslonjenih o ogradu, odlutalog i zamiljenog pogleda. Nije oekivao da e na ovaj nain napustiti Zemlju. Pogreni su bili i nain i brod i odredite. Preplanulim laktom eao je ekinjastu bradu i oseao se krivim to se jutros nije obrijao. Jo samo malo pa e se vratiti u svoju odaju i to ispraviti. U me uvremenu je oklevao da ode odavde. Ovde je bilo ljudi. A u svojoj sobi bie sasvim sam. Da to moda nije razlog zbog koga bi upravo trebalo da ode? Uopte mu se nije dopadalo novo oseanje koje ga je proimalo; oseanje da ga progone; oseanje da je bez prijatelja. Ostao je bez ijednog prijatelja. Poeli su da ga naputaju jo onog trenutka kada ga je pre manje od dvadeset etiri asa probudio onaj telefonski poziv. ak i u spavaonici mu je bilo neprijatno. Stari Esbak je naleteo na njega dok se vraao posle razgovora sa Dontijem koji su vodili u studentskoj trpezariji. Esbak je bio uzbu en; glas mu je bio suvie prodoran. "Gospodine Farile, traio sam vas. Krajnje nemio doga aj. Nita ne razumem. Imate li kakvo objanjenje?" "Ne", on gotovo zavika, "nemam. Kada u moi da u em u svoju sobu i pokupim stvari?" "Ujutro, nisam siguran. Upravo smo uspeli da dovuemo ovamo gore opremu za ispitivanje. Vie nema ni traga od prekomerne radijacije. Sreno ste umakli. Za

dlaku." "Da, da, ali ako nemate nita protiv, voleo bih da se odmorim." "Smestite se, molim vas, u mojoj sobi do jutra, a onda emo vas premestiti za ovih nekoliko dana to ste jo ovde. Hmmm, uzgred budi reeno, gospodine Farile, ako nemate nita protiv, ima jo neto." Bio je preterano utiv. Bajronu je izgledalo kao da hoda po jajima. "ta jo?" upita on zabrinuto. "Da li vam je poznato ko je to mogao tako... hm... runo da se naali s vama?" "Ovako da se naali? Razume se da mi to nije poznato!" "ta sada nameravate da uinite? kolske vlasti ne bi ba volele da se oko tog nesrenog sluaja podigne praina." Kako samo uporno ponavlja da je re o 'nesrenom sluaju'! "Shvatam ta elite da kaete", odgovori Bajron suvo. "Ne brinite. Nemam nameru da sprovodim bilo kakvu istragu ili da u to meam policiju. Uskoro odlazim sa Zemlje i do tada ne nameravam da menjam planove. Neu poneti nikakvu tubu. Konano, jo sam iv." Na Esbaku se tako jasno videlo da mu je laknulo, da je to bilo ak neprilino. To je bilo sve to su eleli da uju od njega. Da nee stvarati neprijatnosti. Posredi je bio nesrean sluaj koji je trebalo to pre zaboraviti. Ponovo se naao u svojoj staroj sobi u sedam i trideset ujutro. Vladao je mir i nije se ulo nikakvo mrmorenje iz ormara. Tamo se vie nisu nalazili ni bomba ni mera. Najverovatnije ih je odatle uklonio Esbak i bacio u jezero. To se moglo smatrati uklanjanjem dokaza, ali o tome neka brine kola. Pobacao je svoje stvari u kofere, a zatim nazvao recepciju traei da mu dodele drugu sobu. Primetio je da su svetla ponovo radila, kao i vizifon. Jedina stvar koja je svedoila o onome to se tu dogodilo prole noi bila su ulegnuta vrata sa istopljenom bravom. Dali su mu drugu sobu. Time je, u sluaju da je neko prislukivao, potvrdio svoju nameru da ostane. A onda je, posluivi se telefonom u hodniku, pozvao vazduni taksi. Mislio je da ga niko nije video. Neka kola, koliko god joj drago, razbija glavu oko njegovog nestanka. Na trenutak je u svemirskoj luci ugledao Dontija. Promakli su jedan pored drugog. Donti nita nije rekao; niim nije pokazao da ga poznaje, ali poto se udaljio u Bajronovoj ruci se nala jedna bezoblina mala crna kugla koje je predstavlala linu kapsulu i kartu za putovanje na Rodiju. Nekoliko trenutaka posmatrao je linu kapsulu. Nije bila zapeaena. Kasnije je u odaji proitao poruku. Bila je to jednostavna preporuka sastavljena od najmanjeg mogueg broja rei. Bajronove misli se izvesno vreme zadrae na Sanderu Dontiju, dok je u panoramskoj odaji promatrao Zemlju koja se vremenom sve vie smanjivala. Krajnje povrno ga je poznavao, sve do trenutka kada je Donti onako divljaki uleteo u njegov ivot, najpre da bi mu ga spasao a potom da bi ga usmerio u sasvim

novom i neispitanom pravcu. Bajron je od ranije znao kako se zove; pozdravljali su se u prolazu lakim klimanjem glave; povremeno bi razmenjali i nekoliko utivih fraza - ali to je bilo sve. Taj ovek mu se nije dopadao; to jest, nisu mu se dopadali njegova hladnoa, njegovo preterano napadno oblaenje i preterano isticanje njegove linosti. Ali sve to nije imalo nikakve veze sa sadanjim poslovima. Bajron pre e drhtavom rukom preko kratko podiane kose i uzdahnu. Uhvatio je sebe kako udi za Dontijevim prisustvom. Taj ovek je bar drao doga aje u aci. Znao je ta treba initi; znao je ta Bajron treba da uini; a naterao je Bajrona da to i izvri. I tako je sada Bajron bio sam, oseao se veoma mlad, bespomoan, usamljen i gotovo uplaen. Za sve to vreme, uporno je izbegavao da misli na oca. To mu nije moglo pomoi. "Gospodine Melejn?" Neko je ponovio to ime dva ili tri puta pre no to se Bajron trgao, jer mu je neko krajnje obzirno dotakao rame, i podigao pogled. Robot koji je prenosio poruke ponovi: "Gospodine Melejn." Bajron je otprilike pet sekundi proveo tupo zurei, pre no to se setio da je to njegovo privremeno ime. Bilo je ovla ispisano na karti koju mu je Donti dao. Kabina je bila rezervisana na to ime. "Da, ta se desilo? Ja sam Melejn." Glasnikov glas neznatno je siktao dok se sa kalema u unutranjosti odmotavala poruka. "Zamoljen sam da vas obavestim da vam je kabina promenjena i da je va prtljag ve prenet. Nadamo se da ete biti ljubazni i otii do blagajnika i podii nov klju. Nadamo se da vam to nee biti teko?" "U emu je stvar?" Bajron se okrenu na svom seditu, a nekolicina od preostalih putnika koji su jo promatrali Zemlju, zauvi njegove eksplozivne ree podie pogled. "ta smerate?" Razume se, nije imalo nikakvog smisla prepirati se sa mainom koja je samo ispunjavala svoju dunost. Glasnik je s puno potovanja pognuo svoju metalnu glavu na kojoj je i dalje lebdela utisnuta blaga kopija ljudskog udvorikog osmeha i udaljio se. Bajron izi e iz panoramske odaje i obrati se brodskom oficiru na vratima neto ustrije no to je prvobitno nameravao. "ujte! Hou kod kapetana." Oficir ne pokaza da je iznena en. "Je li vano, gospodine?" "Koliko je i svemir vaan. Upravo su mi promenili kabinu bez moje dozvole i voleo bih da saznam ta to treba da znai." Bajron je sve vreme oseao da ovoliki bes nije primeren nastaloj situaciji, ali bes je, oito, bio odraz ranije nagomilanog nezadovoljstva. Umalo nije poginuo; bio je primoran da napusti Zemlju poput kakvog kukavnog kriminalca; iao je ko zna gde da uini ko zna ta; a sada su ga jo etali po brodu. To je prevrilo meru.

Pa ipak je sve vreme imao neprijatni oseaj da bi Donti, da se naao na njegovom mestu, postupio drugaije, moda mnogo mudrije. Ali on nije bio Donti. "Pozvau blagajnika", ree oficir. "Hou kod kapetana", ostade uporan Bajron. "Kako elite." Posle kratkog razgovora preko malog brodskog komunikatora koji mu je visio sa revera, on uljudno ree: "Pozvae vas. Molim vas, saekajte." Kapetan Hirm Gordel bio je prilino nizak i debeo ovek, koji je utivo ustao i nagnuo se preko stola kako bi se rukovao sa Bajronom kada je ovaj uao. "Gospodine Melejn", ree on, "ao mi je to smo morali da vas uznemirimo." Imao je etvrtasto lice, elinosivu kosu, neto tamnije kratke lepo oblikovane brkove i turi osmeh. "I meni je", odvrati Bajron. "Imao sam rezervaciju za tu kabinu i ini mi se, gospodine, da ak ni vi nemate pravo da to izmenite bez moje dozvole." "U pravu ste, gospodine Melejn. Ali molim vas shvatite, re je bila o veoma hitnom sluaju. Jedan vaan ovek stigao je u poslednjem trenutku i zahtevao da dobije kabinu blizu gravitacionog sredita broda. Ima bolesno srce i trebalo je da mu obezbedimo krajnje nisku gravitaciju. Nismo imali drugog izbora." "U redu, ali zato je izbor pao ba na mene?" "Morao je na nekoga. Putujete sami; mladi ste, pa smo smatrali da ete lako podneti neto veu gravitaciju." Pogledom je automatski preao preko Bajronovih est zarez dve stope vrstih miia. "Pored toga, uveriete se da vam je nova odaja bolja od stare. Ovom zamenom niste nita izgubili. Zaista." Kapetan zaobi e sto. "Dozvolite da vam lino pokaem nove odaje." Dok su naputali njegovu kancelariju, kapetan ga upita: "Da li biste sutra uvee veerali za mojim stolom? Upravo u to vreme predvi en je na prvi skok." Bajron u sebe kako odgovara: "Hvala. Biu poastvovan." Pa ipak mu se taj poziv uinio nekako udnim. Nema sumnje da je kapetan eleo da ga umiri, ali, ipak, nije morao da ide toliko daleko. Kapetanov sto bio je dugaak i zauzimao je ceo zid salona. Bajron se naao blizu sredine, neprimereno ispred mnogih drugih. Pa ipak, pred njim se nalazila kartica s njegovim imenom. Stjuard je bio siguran; posredi nije bila nikakva greka. Bajron nije bio ba preterano skroman. Poto je bio sin Ranera od Vajdemosa nije bilo potrebe da se u njemu razvije jedna takva osobina. Ali kao Bajron Melejn, bio je sasvim obian gra anin, a ovakve stvari ne bi trebalo da se doga aju obinim gra anima. to se nove kabine tie, kapetan je bio potpuno u pravu. Bila je bolja. Ona prva bila je upravo onakva kako je stajalo na karti, jednokrevetna, druge klase, dok je ova nova bila dvokrevetna, prve klase. Imala je i kupatilo, razume se privatno,

opremljeno ogra enim tuem i usisivaem vazduha. Nalazila se u blizini 'oficirske teritorije', tako da je u njenoj blizini prevashodno sretao uniforme. Ruak mu je donet u odaju na srebrnom posu u. Neto pre veere iznenada se pojavio berberin. Moda je sve ovo trebalo da oekuju putnici koji putuju luksuznim svemirskim putnikim brodom u prvoj klasi, ali to je bilo suvie dobro za Bajrona Melejna. Bilo je i vie nego previe dobro, jer pre no to je stigao berberin, Bajron se upravo vratio sa poslepodnevne etnje koju je proveo lutajui nemarno gore-dole hodnicima. Kuda god da bi proao nailazio je na lanove posade... ljubazne, ali uvek u njegovoj blizini. Uspeo je nekako da ih se oslobodi i stigne do kabine 140 d, svoje prve sobe, one u kojoj nije proveo nijednu no. Zastao je da pripali cigaretu i za to vreme onaj jedini putnik zavi u drugi hodnik. Bajron dotaknu signalnu svetiljku, ali niko mu ne odgovori. Jo mu nisu bili oduzeli stari klju. Bez sumnje je u pitanju bio previd. On poloi tanak srebrni pravougaonik u otvor za to predvi en, i jedinstveno ustrojstvo olovne neprozirnosti unutar aluminijumskih korica aktivira siunu fotocev. Vrata se otvorie i on zakorai unutra. To mu je bilo dovoljno. Udaljio se, a vrata su se automatski zatvorila za njim. Istog asa mu je postalo jasno. U njegovoj staroj sobi niko nije boravio; nikakva vana osoba slabog srca, niti bilo ko drugi. Krevet i nametaj bili su nedirnuti; nije primetio nijedan koveg, niti kakav toaletni pribor; videlo se da tu nikoga nema. Znai, luksuz kojim su ga okruili imao je za cilj jedino da ga sprei da i dalje zahteva svoju staru kabinu. Podmiivali su ga da se dri podalje od stare sobe. Zato? Da li ih je zanimala soba ili on? I sada je sedeo za kapetanovim stolom sa ostalima, dok su mu se po glavi motala pitanja na koja nije umeo da odgovori. Kada je kapetan uao utivo je ustao, kao i drugi, preao nekoliko koraka do podijuma na kome se nalazio dugaki sto i zauzeo svoje mesto. Zato li su ga premestili? Na brodu je svirala muzika, a zidovi koji su razdvajali salon od panoramske odaje bili su sada uklonjeni. Osvetljenje je bilo prigueno i prelivalo se u crvenonarandastim tonovima. Najgori napadi svemirske bolesti koji su mogli nastupiti posle prvog ubrzavanja ili nastati kao posledica prvih izlaganja manjim razlikama u gravitaciji na razliitim delovima broda, do sada su ve proli i salon je bio pun. Kapetan se nagnu malo napred i obrati se Bajronu. "Dobro vee, gospodine Melejn. Kako vam se dopada vaa nova kabina?" "Gotovo da je suvie dobra, gospodine. Malo je prebogata za moj nain ivota." Rekao je to krajnje ravnoduno i uinilo mu se da je kapetanovo lice na as postalo gotovo oajno. Za vreme dezerta, omota sa staklenog mehura panoramske odaje skliznu glatko

u svoje proreze i svetla se gotovo sasvim priguie. Na velikom mranom ekranu nisu se videli ni Zemlja, kao ni bilo koja druga planeta. Nalazili su se naspram Mlenog puta, tog izduenog prizora Galaktikog soiva, koji je stvarao osvetljeni dijagonalni trag me u sjajnim, vrstim zvezdama. Istog asa sav razgovor zamre. Stolice se ispomerae tako da su sada svi bili okrenuti prema zvezdama. Gosti za veerom pretvorie se u gledaoce, a muzika u apat. Glas koji je dopro preko razglasa bio je jasan i dobro prilago en novonastaloj tiini. "Dame i gospodo! Spremni smo za prvi skok. Pretpostavljam da veina zna, bar teorijski, ta je to skok. Me utim, mnogi... da budem taniji vie od polovine... nikada ga nisu doiveli. Stoga, naroito, elim da se obratim upravo ovim poslednjima. Skok je doslovce ono ta oznaava i njegovo ime. Kroz tkanje svemira-vremena ne moe se putovati bre od svetlosti. To je prirodni zakon, koji je, jo u drevnim vremenima, otkrio ve tradicionalni Ajntajn - moda, naime, jer se mnoge stvari neprestano njemu pripisuju. ak i svetlosnom brzinom, bile bi nam, razume se, potrebne godine da stignemo do zvezda kroz postojee vreme. Zato naputamo tkanje svemira-vremena i ulazimo u malo poznato kraljevstvo hipersvemira u kome vreme i razdaljine nita ne znae. To vam je kao da putujete preko neke uske prevlake kako biste preli iz jednog okeana u drugi, umesto da ostanete na moru i zaobi ete kakav kontinuitet da biste prevalili istu razdaljinu. Nema sumnje da su potrebne velike koliine energije da bi se ulo u taj 'svemir unutar svemira', kako ga neki nazivaju, a isto tako se moraju obaviti i pomni i precizni prorauni kako bi se odredio trenutak ponovnog vraanja u obino svemirsko vreme i na pravo mesto. Ali ishod tolikog troenja energije i inteligencije jeste prevaljivanje tih ogromnih udaljenosti u deliu sekunde. Skok je taj koji omoguuje putovanje izme u zvezda. Mi emo na skok izvesti za otprilike deset minuta. Biete upozoreni. Osetiete jedino trenutnu manju neprijatnost; stoga se nadam da ete svi ostati smireni. Hvala vam." Brodska svetla se potpuno ugasie, tako da su ostale da svetle samo zvezde. inilo se da je prolo dosta vremena pre no to jedan utavi glas objavi: "Izveemo skok tano za jedan minut." A onda isti taj glas poe unazad da odbrojava sekunde: "Pedeset... etrdeset... trideset... dvadeset... deset... pet... tri... dva... jedan..." Na trenutak je izgledalo kao da je dolo do prekida kontinuiteta postojanja, udara koji je uzdrmao i samu duboku unutranjost ovekovih kostiju. U tom nemerljivom deliu sekunde, prevalili su stotinu svetlosnih godina, a brod koji se pre skoka nalazio na obodu sunevog sistema sada je bio u dubinama me uzvezdanog prostora.

Neko blizu Bajrona ree drhtavim glasom: "Pogledajte zvezde." U trenu se taj apat preneo kroz veliku prostoriju i obigrao oko stolova. "Zvezde! Pogledajte!" Tokom istog tog nemerljivog delia sekunde ustrojstvo zvezda radikalno se izmenilo. Sredite velike Galaksije, koja se protezala trideset hiljada svetlosnih godina s jednog kraja na drugi, sada im je bilo blie, tako da je ovde bilo i vie zvezda. Prostirale su se po crnom somotu vakuuma poput sitnog praha, koji je odbijao povremeni sjaj oblinjih zvezda. Bajron se i protiv svoje volje priseti poetka pesme koju je napisao kada mu je bilo sentimentalnih devetnaest godina, povodom svog prvog svemirskog putovanja; onog koji ga je doveo na Zemlju sa koje je sada odlazio. Usne su mu se bezglasno pomerale: "Okruuju me zvezde poput praha nebeskog U ivim izmaglicama svetlosnim: Kao da obuhvatam jednim pogledom neizmernim svemir veseli i svaki njegov deo." Svetla se tada ponovo upalie, i Bajron, isto onako iznenada kao to je i poeo da misli na svemir, tog trenutka prestade. Ponovo se nalazio u salonu putnikog broda, na veeri koja se primicala kraju, okruen tihim razgovorom koji je postupno ponovo dobijao na jaini. On baci pogled na svoj runi sat, ali kada je ve napola odvratio pogled od njega, ovaj mu ponovo privue panju. Zurio je u njega dosta dugo. Bio je to onaj isti runi sat koji je ostavio u spavaoj sobi one noi; izdrao je ubistvenu radijaciju bombe i on ga je narednog jutra pokupio zajedno sa ostalim linim stvarima. Koliko je puta od tada gledao u njega? Koliko se puta zagledao u njega, primivi k znanju koliko je sati, ali ne obrativi panju na ostala obavetenja koja mu je on pruao? Plastini kai bio je beo, a ne plav. Bio je beo! Doga aji od prethodne noi lagano su se, svi odreda, uklopili na svoja mesta. udno kako je bila potrebna samo jedna injenica pa da mu sve postane jasno. "Izvinite me, molim vas!" promrmlja on jedva ujnim glasom i naglo ustade. Etikecija je nalagala da kapetan prvi ustane od stola, ali u tom trenutku ga to uopte nije zanimalo. Pohitao je u svoju sobu, urno prelazei preko rampi, ne elei da eka na bezgravitacione liftove. Za sobom je zakljuao vrata i na brzinu proverio kupatilo i ugra ene ormare. Nije se nadao da e tamo ikog zatei. Ono to su eleli da urade, mora da su obavili ve pre dosta asova. Paljivo je pregledao svoj prtljag. Dobro su obavili posao. Jedva da se mogao nazreti bilo kakav znak da su bili i otili; paljivo su pokupili sva dokumenta, sveanj pisama od oca, pa ak i preporuku u kapsuli za

Hinrika od Rodije. Zbog toga su ga premestili. Nije ih zanimala ni stara ni nova soba, ve sam proces seljenja. Mora da su gotovo itav as legalno... legalno, svemira mu... preturali po njegovom prtljagu i tako uradili ono to su hteli. Bajron se isprui na duplom krevetu i stade besno da razmilja. Ali to mu nije mnogo pomoglo. Klopka je bila savrena. Sve je bilo isplanirano. Da nije bilo potpuno nepredvidljive stvari koja se sastojala u tome to je te noi u sobi ostavio runi sat, ak ni sada ne bi shvatio kako je mrea Tirana bila gusto istkana kroz itav svemir. Odjednom je zauo blago zujanje signala na vratima. "Slobodno", ree on. Bio je to stjuard, koji s puno potovanje ree: "Kapetan bi voleo da zna da li bi mogao ita da uini za vas. Izgledali ste bolesno kada ste odlazili od stola." "Dobro mi je", odvrati on. Kako su ga samo nadzirali! Tog je trenutka shvatio da nije bilo uzmaka, a da ga brod nosi uljudno, ali neminovno, u smrt.

4. SLOBODAN?

Sander Donti se hladno zagleda u oi oveka s kojim je razgovarao. "Kae, nestao?" Rizet pre e akom preko rumenog lica. "Neto je nestalo. Ne znam tano ta. Moe da bude i dokument za kojim tragamo. Sve to o njemu znamo jeste da datira iz razdoblja izme u petnaestog i dvadeset prvog veka po zemaljskom primitivnom kalendaru i da je opasan." "Postoji li makar jedan valjani razlog zbog koga bi trebalo verovati kako je nestali dokument upravo onaj za kojim tragamo?" "Indicije na to ukazuju. Vlada Zemlje ga je valjano uvala." "To slobodno odbaci. Zemljani se prema svakom dokumentu koji se odnosi na pre-galaktiku prolost odnose s potovanjem. Posredi je njihovo glupavo tovanje tradicije." "Ali dokument o kome je re je ukraden, a oni to nikada nisu obnarodovali. Zato uvaju prazan koveg?" "Pretpostavljam da im je i to zgodnije nego da budu primorani da priznaju kako im je ukradena sveta relikvija. Ipak, ne mogu da verujem da ga se mladi Feril na kraju ipak doepao. Mislio sam da ga dri na oku." Onaj drugi se nasmei. "Nije ga se doepao." "Otkud zna?" Dontijev agent brzo baci minu. "Otud to je taj dokument nestao pre dvadeset godina." "ta?" "Niko ga nije video ve dvadeset godina." "Onda to nije onaj pravi. Raner je za njega saznao pre manje od pola godine." "Znai da ga je neko pretekao za devetnaest i po godina." Donti se udubi u misli. "Najzad, nije mi vano", ree on posle izvesnog vremena. "Ne moe da bude vano." "Kako to?" "Tako lepo. Na Zemlji sam ve mesecima. Pre no to sam doao ovamo nije mi bilo teko da poverujem kako se na ovoj planeti moe pronai neko vano obavetenje. Ali razmisli malo o tome. Kada je Zemlja bila jedina naseljena planeta u Galaksiji, vojniki gledano bila je krajnje primitivna. Jedino oruje vredno pomena koje su uspeli da stvore predstavljala je nesavrena bomba sa nuklearnom rekacijom, protiv koje ak nisu ni razradili loginu odbranu." On pokaza rukom prema spoljanjem predelu ije je plavo obzorje sijalo bolesnom radioaktivnou, s druge strane debelog betonskog zida prostorije. "Sve je ovo za mene krajnje izotren prizor privremenog boravita", nastavi on. "Glupo je pretpostaviti da se ita moe nauiti od drutva koje je bilo na tom nivou u pogledu vojne tehnologije. Pomodno je smatrati da postoje izgubljene vetine i

nauna dostignua; me utim, uvek ima ljudi koji od primitivizma stvaraju kult i koji praistorijskim civilizacijama na Zemlji pripisuju gomile smenih vrlina." "Pa ipak, Raner je bio mudar ovek", primeti Rizet. "Sasvim odre eno nam je rekao da je re o najopasnijem dokumentu za koji zna. Seate se ta je kazao. Mogu da vam ponovim od rei do rei. Rekao je: 'On predstavlja smrt za Tiraniju, ali isto tako i za nas; ipak, omoguie konani ivot Galaksiji'." "Raner, poput svih ljudskih bia, moe ponekad i da pogrei." "Gospodine, nemojte zaboraviti da mi nemamo pojma o kakvoj vrsti dokumenta je re. To, na primer, mogu biti i neije laboratorijske beleke, koje nikada nisu bile objavljene. Moda je to neto to bi moglo imati veze sa nekim orujem u kome Zemljani nikada nisu videli oruje; neim to na prvi pogled ne izgleda kao oruje..." "Gluposti. Bar ste vi vojnik i trebalo bi bolje da znate. Ako postoji ijedna nauka kojoj je ovek od poetka poklanjao panju i na ijem polju je postigao zavidne rezultate, onda je to vojna tehnologija. Nijedno potencijalno oruje ne bi ekalo deset hiljada godina da bude proizvedeno. Mislim, Rizete, da emo se vratiti na Lingan." Rizet slee ramenima. Nije bio ube en. Ni Donti nije bio sto odsto ube en. Dokument je bio ukraden, a to je ve neto govorilo samo po sebi. Znai da ga je bilo vredno ukrasti! A sada se mogao nalaziti kod bilo kog u Galaksiji. On nevoljno pomisli da bi ga i Tirani mogli imati. Raner je bio krajnje neodre en povodom te stvari. ak ni samom Dontiju nije dovoljno verovao. Raner je rekao da taj dokument sa sobom nosi smrt; nije se mogao iskoristiti samo protiv Tiranije. Donti vrsto stisnu usne. Ta budala i njegovi idiotski nagovetaji! A sada su ga se Tirani doepali. A ta ako se takve jedne tajne, kao to je ova, moda doepao ovek poput Aratapa? Aratap! Sada kada vie nije bilo Ranera on je bio jedini preostali nepredvidljivi ovek; najopasniji Tiranin od svih njih. Simon Arapat bio je omalen ovek; nizak, krivonog momak, sitnih oiju. Liio je na nekog prosenog Tiranina, zdepastog, sa krupnim udovima, iako se na osnovu njegovog lica moglo pomisliti da je re o nekom neobinom krupnom i miiavom primerku pomenutih svetova. Ali bio je neobino hladnokrvan. Bio je, tako e, izravni naslednik (drugog pokolenja) onih koji su napustili svoje vetrovite i neplodne svetove, te prevalivi prazninu, porobili i u lance okovali bogate i gusto naseljene planete Magliastih oblasti. Njegov otac nalazio se na elu eskadrile malih, brzih brodova koji su napadali i nestajali dok nisu pretvorili u staro gvo e nepokretne titanske brodove koji su im se suprotstavili. Svetovi Magline borili su se na staromodan nain, dok su Tirani pronali nov nain vo enja bitaka. Kada bi sjajne la e protivnike mornarice krenule u

pojedinane napade, nale bi se izgubljene u praznom prostoru, troei ogromne koliine energije. Umesto takvog naina ratovanja Tirani su, odrekavi se puke sile, vie vodili rauna o brzini i saradnji, tako da su Kraljevstva padala jedna za drugim, i to svako za sebe; ekala su (zlurado posmatrajui muke suseda ), prividno bezbedna iza elinih brodova-ovnova, da na njih do e red. Ali ti su se ratovi vodili pre pedesetih godina. Sada su Maglene oblasti predstavljale namesnitva koja je jednostavno trebalo okupirati i ubirati od njih porez. Aratap je mislio zabrinuto kako je nekada bilo svetova koje je trebalo zadobiti, a sada se sve svodilo na borbu sa jednim jedinim ovekom. On se zagleda u mladia koji se naao pred njim. Bio je stvarno mlad. Bio je visok i imao ba propisno iroka ramena; krajnje usredsre en i napet izraz lica i kosu tako kratko podianu da je doista izgledao smeno. Frizura je bez sumnje predstavljala jednu od onih studentskih afektacija. Neslubeno, Aratap ga je alio. Videlo se da je zaplaen. Bajron nikada ne bi to unutranje oseanje opisao kao 'strah'. Ako bi neko od njega zatraio da ga imenuje, opisao bi ga kao 'napetost'. itavog svog ivota smatrao je da su Tirani sizereni. I sam njegov otac, snaan i vitalan kakav je ve bio, neprikosnoven na svom imanju, ija se re potovala me u ostalima, bio je miran i gotovo ponizan u prisustvu Tirana. Povremeno bi dolazili na Vajdemos u utive posete, raspitujui se o godinjem danku koji su nazivali porezom. Raner od Vajdemosa bio je odgovoran za ubiranje i isporuku tih fondova u ime planete Nefelos, tako da bi Tirani, na brzinu, pregledali njegove knjige. Sam Raner im je pomagao da izi u iz svojih malih letelica. Zaseli bi na elo stola za vreme obroka, i prvi bivali uslueni. im bi neto zaustili, sav ostali razgovor bi zamirao. Dok je bio dete uvek se pitao zato se s tim malim runim ljudima tako paljivo postupa; me utim, kada je odrastao shvatio je da su oni za njegovog oca isto ono to je on bio za radnika koji se brinuo o kravama. ak je nauio i utivo da im se obraa i da ih oslovljava sa 'Ekselencijo'. Tu lekciju je tako dobro savladao da se sada kada se naao pred jednim od sizerena, jednim Tiraninom, sav tresao od napetosti. Brod koji je smatrao svojim zatvorom to je i postao onog dana kada su se spustili na Rodiju. Na njegovim vratima oglasio se signal i dva snana lana posade u oe te stadoe jedan s njegove leve, a drugi s desne strane. Kapetan, koji je uao za njima, prozborio je gotovo beivotnim glasom: "Bajrone Farile, hapsim vas na osnovu prava koje imam kao kapetan ovog broda, i zadravam vas radi ispitivanja koje e obaviti Predstavnik Velikog Kralja." Predstavnik je bio ovaj mali Tiranin koji je sada sedeo pred njim, naizgled odsutan i nezainteresovan. 'Veliki kralj' bio je Kan Tirana, koji je jo iveo u legendarnoj kamenoj palati na rodnoj planeti Tiran.

Bajron se kriom osvrnu oko sebe. Nisu ga vezali, ali su se zato s obe njegove strane nalazila po dva straara u tamnoplavim uniformama tiranske spoljne policije. Bili su naoruani. Peti, sa najveim inom, sedeo je pored predstavnikovog stola. Predstavnik mu se po prvi put obrati. "Kao to vam je ve moda poznato..." Glas mu je bio piskutav, tanak... "Prethodni Raner od Vajdemosa, va otac, pogubljen je zbog izdaje." Njegove izbledele oi bile su prikovane za Bajronove. inilo se da u njima nema nieg drugog sem blagosti. Bajron ostade priseban. Smetalo mu je to nita nije mogao da preduzme. Kako bi mu samo prijalo da zaurla na njih, da se ludo okomi na njih; ali time ne bi oca vratio iz mrtvih. Mislio je da zna zato su mu to saoptili ve na poetku razgovora. Mislili su da e ga slomiti, da e se odati. E, pa, nee. On ravnoduno odvrati: "Ja sam Bajron Melejn, sa Zemlje. Ako elite da proverite moj identitet, voleo bih da stupim u vezu sa Zemaljskim konzulom." "Ah da, ali ovaj razgovor je potpuno neformalan. Kaete da ste vi Bajron Melejn, sa Zemlje. Ali..." Aratap pokaza na pisma koja su leala pred njim... "Evo pisama koje je Vajdemos pisao svom sinu. Tu je i priznanica za upis u koled, kao i karte za poetne vebe na ime Bajrona Farila. Sve je to prona eno u vaem prtljagu." Bajron je bio oajan, ali nije eleo da to pokae. "Moj prtljag je protivpravno pretresen, te stoga odbijam da prihvatim te stvari kao dokazni materijal." "Nismo na sudu, gospodine Faril - ili Melejn. Kako objanjavate njihovo prisustvo u svom prtljagu?" "Ako su prona ene kod mene to znai da ih je neko tamo podmetnuo!" Predstavnik pre e preko toga, to Bajrona neobino zabavi. Njegove tvrdnje zvuale su tako providno, bile su tako providno budalaste. Pa ipak, predstavnik ih nije komentarisao, ve je samo kaiprstom lupkao po crnoj kapsuli. "A ova preporuka za Direktora Rodije? Ni ona nije vaa?" "Ne, to je moje." Bajron je sve bio isplanirao. U preporuci nije bilo navedeno njegovo ime. "Postoji zavera da se smakne Direktor..." zapoe on. A onda brzo zastade, prebledevi. Zazvuao je tako neubedljivo kada je konano uspeo da zapone svoj briljivo pripremljen govor u odgovarajuem tonalitetu. Predstavnik mu se verovatno cinino podsmevao? Ali Aratap mu se nije podsmevao. Samo je neznatno uzdahnuo i jednim brzim, uvebanim pokretom izvadio kontaktna soiva iz oiju te ih paljivo spustio u au slanog rastvora koja je stajala pred njim na stolu. Ogoljene one jabuice bile su mu vlane. "A vi znate za to?" podrugnu se on. "Saznali ste to na Zemlji, udaljenoj pet stotina svetlosnih godina odavde? ak ni naa vlastita policija, ovde na Rodiji, nije ula nita o tome." "Policija je ovde. A zavera je kovana na Zemlji."

"Shvatam. Jeste li vi njihov agent? Ili nameravate da upozorite Hinrika na njih?" "Razume se da mi je namera bila da uinim ovo drugo." "A zato nameravate da ga upozorite?" "Zbog znatne nagrade koju se nadam da u dobiti." Aratap se nasmei. "Bar to zvui istinito i u malo boljoj svetlosti prikazuje vae prethodne izjave. Da ujemo pojedinosti te zavere koju spominjete." "Njih u otkriti jedino Direktoru." Aratap je za trenutak oklevao, a zatim slee ramenima. "Dobro. Tirane ne zanima i ne tie ih se lokalna politika. Udesiemo sastanak izme u vas i Direktora i tako emo doprineti njegovoj sigurnosti. Moji e vas ljudi zadrati dok va prtljag ne bude prikupljen, a onda moete slobodno otii. Vodite ga." Poslednje rei bile su upuene naoruanim ljudima, koji se udaljie sa Bajronom. Aratap vrati kontaktna soiva i ponovo zadobi izgled sposobne osobe, kome su ona izgleda najvie doprinosila. Zatim se obrati majoru koji je ostao uz njega. "ini mi se da emo motriti na mladog Farila." Oficir kratko klimnu. "U redu! Na trenutak sam pomislio da vas je zavarao. Meni itava ta pria izgleda tako nepovezana!" "I bila je. Ali omoguila mu je da se izvesno vreme slobodnije kree. Sa svim tim mladim budalama koje ue o me uzvezdanim intrigama iz video-pijunskih trilera lako se izlazi na kraj. On je, nema sumnje, sin pokojnog Ranera." Sada je major oklevao. "Jeste li ube eni? Optuili smo ga na osnovu neodre enih i nezadovoljavajuih injenica." "Smatrate da je moda odista re o podmetnutim dokazima? S kojim ciljem?" "To bi moglo znaiti da je on mamac, rtvovan da bi nam skrenuo panju sa pravog Bajrona Farila koji se nalazi negde drugde." "Ne. To je malo verovatno i krajnje teatralno. Pored toga, imamo i fotokocku." "ta? Deakovu?" "Ranerovog sina. Da li biste voleli da je vidite?" "Razume se." Aratap podie pritiska za hartiju sa svog stola. Bila je to jednostavna staklena kocka, stranica od tri ina, crna i neprovidna. "Nameravao sam da mu je pokaem u sluaju da mi se uini kako je to najbolje reenje. Ovo vam je, majore, krajnje zgodna naprava. Ne znam da li ste imali prilike da je ranije vidite. Nedavno su je proizveli na unutranjim svetovima. Spolja izgleda poput svake obine foto-kocke, ali kada se okrene naopake, automatski dolazi do preraspodele atoma i ona postaje potpuno neprovidna. Strana dosetka." On prevrnu kocku. Na trenutak neprozirne povrine zasvetlucae, zatim se lagano raistie poput crne magle ije pramenove i paperje rasteruje nalet vetra. Aratap ju je smireno promatrao, ruku prekrtenih na grudima. Na kraju je postala bistra poput vode i sa nje stade da im se osmehuje jedno

mlado lice, jasno i ivo, zauvek uhvaeno i ukrueno usred daha. "Jedna od sitnica", primeti Aratap, "koja je pripadala pokojnom Raneru. ta mislite?" "To je taj mladi, nema nikakve sumnje." "Tako je." Slubenik Tiranin zamiljeno je promatrao foto-kocku. "Znate, ako bismo upotrebili isti proces, ne vidim zato ne bismo mogli da u jednu kocku stavimo est fotografija. Ona ima est stranica, pa bismo okretanjem kocke mogli da dobijemo itavu seriju novih molekularnih rasporeda. est povezanih fotografija, koje bi se pretakale jedna u drugu kada bi se okretala, i tako bi jedan statiki fenomen, poprimivi novu irinu i vizuru, postao dinamian. Majore, to bi bio nov oblik umetnosti." Glas mu je postajao sve oduevljeniji. Ali utljivi major ga je posmatrao s izvesnim prezirom, te Aratap prekinu sa svojim umetnikim refleksijama i iznenada ree: "Znai, pratiete Farila?" "Svakako." "Motrite i na Hinrika." "Hinrika?" "Razume se. Zato sam i oslobodio deaka. elim da dobijem odgovore na neka pitanja. Zato se Faril sastaje sa Hinrikom? Kakva veza postoji me u njima? Mrtvi Raner nije radio sam. Postojala je... mora da je postojala... dobro organizovana zavera. Ali mi jo nismo uspeli da pohvatamo njene konce." "Hinrik sigurno u to nije umean. Suvie je glup, a nije ni hrabar." "To stoji. Ali upravo stoga to je poluidiot moe im posluiti kao oru e. Ako je to sluaj, onda to znai da on predstavlja slabu taku u naem poretku stvari. Ne smemo sebi dopustiti da zanemarimo ni tu mogunost." On jednim odsutnim pokretom otpusti majora; major salutira, okrenu se na peti i izi e. Aratap uzdahnu, zamiljeno okrenu foto-kocku u aci i nastavi da promatra kako je prekriva crnilo poput plime mastila. ivot je bio jednostavniji u vreme kada je iveo njegov otac. Zdrobiti planetu bilo je okrutno velianstveno; dok je ovo paljivo poigravanje sa jednim neukim mladiem bilo samo okrutno. Pa ipak - neophodno.

5. KLIMAVA GLAVA NA RAMENIMA

Direktorstvo kao habitat homo sapiensa na Rodiji bilo je mnogo mla eg datuma nego ono na Zemlji. Bilo je ak novijeg datuma i u pore enju sa kentaurijanskim ili sirijanskim svetovima. Na primer, planete Arkturusa bile su ve dve stotine godina naseljene u vreme kada su prvi brodovi kruili oko magline u obliku konjske glave, iza koje su pronali gnezdo sastavljeno od stotina planeta bogatih kiseonikom i vodonikom. Nalazile su se na maloj udaljenosti jedna od druge i njihovo otkrie bilo je zaista od epohalne vanosti; iako su preplavljivale svemir, tek ih je nekolicina mogla da zadovolji hemijske potrebe ljudskog organizma. U Galaksiji postoji izme u jedne i dve stotine milijardi blistavih zvezda. Me u njima ima otprilike pet stotina milijardi planeta. Na nekim od njih je gravitacija za sto dvadeset procenata vea od one na Zemlji, a na nekima manja od ezdeset, te su stoga nepodesne za dui boravak. Neke su suvie tople, neke suvie hladne. Neke obavija otrovna atmosfera. Prona ene su planete ija se atmosfera sastoji cela ili uglavnom od neona, metana, amonijaka, hlora... ak i silikonskog tetraflorida. Na nekim planetama nema vode, a na nekim je zabeleeno da postoje okeani od gotovo istog sumpor-dioksida. Drugima, opet, nedostaje ugljenik. Dovoljan je, me utim, samo jedan od ovih nedostataka, pa da se ni me u sto hiljada svetova ne na e nijedan na kome je mogu ivot. I pored toga, procenjeno je da nam na raspolaganju ostaje etiri miliona naseljivih svetova. Sporan je broj onih koji su, u stvari, naseljeni. Prema Galaktikom almanahu koji priznaje da se slui neproverenim zapisima, Rodija je bila hiljadu devedeset osmi svet koji je ovek naselio. Pun ironije je i podatak da je Tiran, kasnije podjarmljiva Rodije, bio hiljadu devedeset deveti. Ustrojstvo istorije u Transmaglenim oblastima bilo je alosno nalik na sva ustrojstva istorije bilo gde drugde tokom razdoblja razvoja i irenja. Planete republike nastajale su jedna za drugom, i svaka se vlada ograniavala samo na svoj svet. Sa razvojem ekonomije kolonizovali su oblinje planete i spajali ih sa matinim drutvom. Uspostavljena su mala 'carstva', koja su neminovno dolazila u me usobne sukobe. Hegemoniju nad velikim oblastima uspostavljao je onaj ko je bio prvi, a potom bi se vlade smenjivale u zavisnosti od nestabilnosti ratne sree i promena na vlasti. Jedino je Rodija ostala stabilna na due staze, pod sposobnom upravom dinastije Hinrijada. Moda je bila na najboljem putu da konano, za vek ili dva, uspostavi sveobuhvatno Transmagleno carstvo, kada su se pojavili Tirani i za deset godina obavili sav posao. Ironija se sastojala u tome to je to uspelo upravo ljudima sa Tirana. Do tada, tokom sedam stotina godina postojanja, Tiran je jedva uspevao da sauva svoju nesigurnu autonomiju, i to uglavnom zahvaljujui nepoeljnom ogoljenom predelu

koji se uglavnom, zbog nestaice vode na planeti, sastojao od pustinja. Ali ak i po dolasku Tirana, Direktorstvo na Rodiji nastavilo je da se odrava. ak je i ojaalo. Hindrijadi su bili omiljeni me u narodom, tako da su sluili pridolicama kao oru e za lako upravljanje masama. Tiranima nije bilo vano kome se prire uju ovacije dok su oni ubirali porez. Ali Direktori sada vie nisu bili oni Hinrijadi iz starina. O mestu Direktora uvek je odluivala cela porodica, to je imalo za cilj da najsposobniji bude izabran. Iz istih razloga podsticano je i usvajanje. Ali sada su Tirani mogli da utiu na izbore rukovodei se drugim razlozima, te je tako pre dvadeset godina, na primer, za Direktora bio izabran Hinrik (peti toga imena). Tirani su smatrali da su napravili koristan izbor. U vreme svog izbora Hinrik je bio lep mukarac, a jo je i sada delovao krajnje upeatljivo kada bi se obraao rodijanskom veu. Kosa mu je bila proarana sedim vlasima, a gusti brkovi su mu ostali neobino crni, poput oiju njegove keri. U ovom trenutku nalazio se oi u oi sa svojom kerkom, a ona je bila besna. Bila je svega dva ina nia od njega, a Direktor je bio tek neto manje od ina ispod visine od est stopa. Devojka je bila iva vatra, tamne kose i oiju, a u tom asu i veoma tamnog tena. "Ne mogu to da uinim!" ponovi ona. "Neu!" "Ali Arta, Arta, to je nerezumno", zacvile Hinrik. "ta ja da uinim? ta ja mogu da uinim. Imam li ja izbora?" "Da je majka iva, ona bi pronala izlaz." I ona lupi nogom o pod. Zvala se Artemisija, a to kraljevsko ime dobijalo je bar jedno ensko dete u svakom pokolenju Hinrijada. "Tako je, nema sumnje da je tako. Neka je blagoslovena moja dua! Kako je samo tvoja majka umela s tobom! Ponekad mi se ini da si sva na nju i da nita nisi nasledila od mene. Ali ube en sam, Arta, da mu uopte nisi pruila priliku. Jesi li razmotrila njegove... ah... bolje strane?" "A koje to?" "One koje..." On napravi jedan neodre eni pokret rukom, malo porazmisli, a onda odustade. Priao joj je u elji da joj poloi ruku na rame kako bi je uteio, ali ona se izmigolji tako da joj skarletni ogrta zasvetluca u vazduhu. "Provela sam vee s njim", pripomenu ona ogoreno, "i pokuao je da me poljubi. Bilo je odvratno." "Ali svi se ljube, draga. Ne ivimo vie u vreme tvoje bake... neka joj je laka zemlja. Poljupci su svakodnevna pojava... vie nego svakodnevna. Mlada krv, Arta, mlada krv!" "Mlada krv, malo sutra. Taj uasni oveuljak je u sebi imao mladu krv za ovih petnaest godina jedino neposredno posle transfuzije. Nii je od mene etiri ina, oe. Kako da se pojavim u javnosti sa pigmejem?" "On je vaan ovek. Veoma vaan!"

"Ali zahvaljujui tome nije vii ni za jedan in. Krivonog je, kao uostalom i svi oni, i smrdi mu iz usta." "Smrdi mu iz usta?" Artemisija frknu nosem na oca. "Tako je: smrdi. Ima neprijatan zadah. To mi se nije dopalo i to sam mu stavila do znanja." Hinrik ostade bez rei. Vilica mu se za trenutak opusti, a onda uspe da napola apui, hrapavim glasom izgovori: "Stavila si mu to do znanja? Posredno si nagovestila da bi jedan visoki funkcioner Kraljevskog tiranskog suda mogao da ima neku neprijatnu linu osobinu?" "Pa kad je ima! Vidi da imam nos! I tako, kada mi se suvie primakao, samo sam se uhvatila za njega i gurnula ga. Ba mi je to neka zverka kojoj se treba diviti. Pruio se koliko je dug, a noge su mu poletele uvis!" Ona mu sve to paljivo prikaza, ali Hinrik toga nije bio svestan jer se, zajeavi, zgrbio i akama prekrio lice. Sav jadan provirio je izme u dva prsta. "ta e se sada dogoditi? Kako si mogla tako neto da uradi?" "Uopte mi nije pomoglo. Zna li ta je rekao? Zna li ta je rekao? To je bila poslednja kap. Poslednji udarac. Tada sam donela neopozivu odluku da tog oveka ne bih mogla podnositi ni da je visok deset stopa." "Ali... ali... ta je rekao?" "Rekao je... kao da sam gledala video, oe... rekao je: 'Ha! Kakva vatrena bludnica! Sada mi se jo vie dopada!' A dvojica slugu mu potom pomogoe da stane na noge. Ali ipak vie nije pokuao da mi dahe u lice." Hinrik se srui na stolicu, nagnu se napred i pomno zagleda u Artemisiju. "Mogla bi bar da preivi in venanja, zar ne? Ne mora biti iskreno oduevljena. Zato ne bi zbog politikih razloga..." "Kako to misli da ne budem iskrena, oe? Da ukrstim prste na levoj ruci dok desnom potpisujem ugovor?" Hinrik je izgledao zbunjen. "Ne, razume se da ne. Kakve bi koristi od toga imala? Kako bi ukrteni prsti mogli da opovrgnu vrednost dokumenta? Odista, Arta, zapanjuje me tvoja glupost." Artemisija uzdahnu. "Kako onda to misli?" "ta, kako mislim? Zar ne shvata da si poremetila poredak stvari? Ne mogu da se usredsredim na stvari kako treba kada se prepire sa mnom. O emu sam ono govorio?" "Trebalo je samo da se pretvaram da se udajem ili neto slino. Sea li se sada?" "Oh, da. Hteo sam da kaem da to ne mora shvatiti suvie ozbiljno, zna." "Pretpostavljam da to znai kako mogu imati ljubavnike?" Hinrik se ukoi i namrti. "Arta! Odgajao sam te da postane skromna devojka, koja dri do sebe. To je bila namera i tvoje majke. Kako moe i da pomisli neto

slino? Sram te bilo!" "Ali zar nisi upravo na to mislio?" "Ja to mogu da izgovorim. Ja sam mukarac, zreo mukarac. Ali devojka poput tebe ne sme to da ponovi." "E pa, ja sam ponovila i sada oboje znamo na ta si mislio. Nemam nita protiv ljubavnika. Verovatno u morati da ih imam ako se budem udala iz dravnikih razloga, ali sve ima svoje granice." Ona se podboi, a trapezasti rukavi ogrtaa skliznue joj s preplanulih, podignutih ramena. "A ta da radim izme u dva ljubavnika? On e i dalje biti moj mu, a meni je nepodnoljiva i sama pomisao na to?" "Ali on je star, duo. Nee dugo morati da ivi s njim." "Ali ne i dovoljno kratko, hvala. Pre pet minuta je imao mladu krv, sea se?" Hinrik rairi ruke, a zatim ih opusti. "Arta, taj ovek je Tiranin, i to moan. Miriu ga ak i na Kanovom dvoru." "Moe i sam Kan da ga mirie. Verovatno je to i sluaj. Jer najverovatnije i sam smrdi." Hinrikova usta u uasu obrazovae slovo O... On automatski baci pogled preko ramena, a zatim ree hrapavim glasom: "Da vie nikada nisi nita slino ponovila!" "Hou, ako mi bude volja. Pored toga, ve je imao tri ene." Ona urno dodade, da pretekne oca. "Ne Kan, ve ovek za koga eli da se udam." "Ali sve su mrtve", dobroduno objasni Hinrik. "Arta, nisu u ivotu. Ne misli na to. Kako bi mogla i da pomisli da bih ja dozvolio da se moja kerka uda za bigamistu? Zatraiemo da nam pokae dokumenta. Nije se sa sve tri odjednom oenio, ve jednom po jednom, a sada su sve mrtve, naisto mrtve, sve odreda." "Nije ni udo!" "Oh, neka je blagoslovena moja dua, ta da uradim?" On jo jednom pokua da nastupi dostojanstveno. "Arta, to je cena koju mora da plati zato to si potomak Hinrijada i Direktorova kerka." "Ja nisam traila da budem jedna od Hinrijada niti Direktorova kerka." "To nema nikakve veze. Ali tokom celokupne istorije Galaksije bilo je sluajeva kada se zbog dobrobiti drave, sigurnosti planete, dobrobiti naroda trailo da ih..." "Da se neka jadnica prostituie!" "Oh, kako si samo vulgarna! Jednog dana, videe... jednog dana e neto slino kazati i na javnom mestu." "E pa, stvari tako stoje, i ja na to neu da pristanem. Pre u umreti. Pre u uiniti bilo ta drugo. I hou!' Direktor ustade i isprui ruke prema njoj. Usne mu zadrhtae, ali ne izusti ni rei. Ona mu pritra, iznenada poevi da se gui u suzama i sva oajna se privi uz njega. "Ne mogu, tatice. Ne mogu. Nemoj me terati." On stade bespomono da je tape po le ima. "Ali ako te ne ubedim, ta e se dogoditi? Ako Tirani budu nezadovoljni, smenie me, zatvoriti, moda ak i

pogu..." On se zagrcnu kod te rei. "Ovo su veoma nesretna vremena, Arta... veoma nesretna. Raner od Vajdemosa je osu en prole nedelje i verujem da je ve pogubljen. Sea ga se, Arta? Bio je na dvoru pre pola godine. Krupan ovek, okrugle glave i duboko usa enih oiju. U poetku si ga se plaila." "Seam ga se." "E pa, verovatno je ve mrtav. A ko zna? Moda sam ja sledei. Tvoj jadni, bespomoni otac moda je sledei na redu. Loa vremena. Bio je nedavno na naem dvoru, a to moe biti krajnje sumnjivo." Ona se iznenada tre. "Zato bi to bilo sumnjivo? Nisi imao nikakve veze s njim, zar ne?" "Ja? Razume se da nisam. Ali ako otvoreno uvredimo Kana od Tirana, odbivi da sklopimo savez sa jednim od njegovih miljenika, mogli bi ak i to da pomisle." Hinrikovo krenje ruku bilo je prekinuto priguenom zvonjavom komunikacijske veze. On se nelagodno okrenu. "Preuzeu u svojoj sobi. Ti se odmori. Bolje e se osetiti poto malo odrema. Videe, videe. Iscrpljena si." Artemisija ga je namrteno posmatrala dok se udaljavao. Na licu joj se videlo da napregnuto razmilja, i dosta dugo jedino se po blagom podizanju njenih grudi moglo zakljuiti da je iva. Kod vrata se zaue koraci i ona se okrenu. "ta je bilo?" Glas joj je bio otriji nego to je nameravala. Bio je to Hinrik, lica izoblienog od strana. "Zvao me je major Andros." "Iz spoljne policije?" Hinriku jedino po e za rukom da klimne glavom. "Nije valjda..." povika Artemisija, a onda nevoljno zastade, na pragu da pretoi uasnu pomisao u rei; ali uzalud je ekala da joj otac pomogne. "Jedan mladi eli da ga primim. Ne poznajem ga. Zato bi on doao ovamo? Sa Zemlje je." Borio se za vazduh i zamuckivao dok je govorio, kao da mu je um na nevi enim mukama, a on mora da ga sledi u njegovom kruenju. Devojka otra do njega i uhvati ga za lakat. "Sedi, oe", obrati mu se ona otrim glasom. "Ispriaj mi ta se dogodilo." Ona ga povede, i neto od prvobitne panike se izgubi s njegovog lica. "Ne znam tano", proapta on. "Jedan mladi dolazi ovamo da mi iznese pojedinosti o zaveri protiv mene. Protiv mog ivota A oni mi nalau da ga sasluam." Potom se budalasto nasmeja. "Mene narod voli. Niko ne eli da me ubije. Zar ne? Zar ne?" Pomno ju je posmatrao, odahnuvi kada ona odgovori odreno. "Razume se, niko ne eli da te ubije." Ali njega opet obuze napetost. "Misli li moda da su to oni?" "Ko?" On se nagnu napred i proapta. "Tirani. Raner od Vajdemosa je bio ovde jue i

ubili su ga." Glas mu odjednom postade prodorniji. "A sada alju nekog da ubije mene." Artemisija ga tako snano epa za ramena da je morao da se usredsredi na neposredan bol. "Oe!" uzviknu ona. "Sedi mirno! Da ni re nisi rekao! Sasluaj me. Niko te nee ubiti. uje li me? Niko te nee ubiti. Raner je bio ovde pre est meseci. Sea li se? Zar to nije bilo pre est meseci? Razmisli!" "Tako davno?" proapta Direktor. "Da, da, mora da je tako." "A sada ti ostani ovde i odmori se. Premoren si. Sama u primiti mladia i ako bude sve u redu, doveu ga k tebi." "Hoe li, Arta? Hoe li? On nee povrediti enu. On sigurno ne bi povredio enu." Ona se iznenada sagnu i poljubi ga u obraz. "Budi obazriva", proapta on i umorno sklopi oi.

6. I TO NOSI KRUNU!

Bajron Faril je smeteno ekao u jednoj od spoljanjih zgrada na tlu Palate. Po prvi put u ivotu oseao se kao provincijalac i to ga je poraavalo. Vajdemos Hol u kome je odrastao bio je u njegovim oima divan, a sada je u seanju video tek kako ga obliva mutan, varvarski sjaj. Njegove obline, filigranski ukrasi, neobino izra eni tornjii, kitnjasti 'lani prozori'... prepao se kada ih se setio. Ali ovo ovde... ovo je bilo sasvim drugaije. Palata Rodije nije predstavljala puku izraslinu za razmetanje koju su sagradili nevani gospodari kakvog stoarskog kraljevstva, niti je predstavljala deje vi enje jednog nestajueg i umirueg sveta. Bio je to vrhunac, izraen u kamenu, koji je dostigla dinastija Hindrijada. Zgrade su bile vrste i tihe. Pravih i vertikalnih linija koje su se izduivale prema sreditu svake pojedinane strukture, ali su ipak uspevale da izbegnu omekavajue kopljaste efekte. Odisale su nekom grubom otvorenou, uzdignutom do vrhunca i ostavljajui utisak na posmatraa ne otkrivajui na prvi pogled nain na koji je to postignuto. Izgledalo je da su bile povuene, samozadovoljne, ponosne. A ono to je vailo za svaku pojedinanu zgradu moglo se primeniti i na sve njih zajedno, kao celinu, u kojoj je ogromna Palata predstavljala kreendo. Jedna po jedna, nekoliko preostalih izvetaenosti u muevnom rodijanskom stilu lagano su otpadale. Sami 'lani prozori', koji su bili na velikoj ceni kao ukrasi, ali sasvim nekorisni na zgradama sa vetakim osvetljenjem i ventilacijom, odavde su bili proterani. Njihovo nepostojanje uopte se nije primeivalo. Ovde su jedino linije i povrine, kao i geometrijske apstrakcije, vodile oko navie ka nebu. Major Tiranin na trenutak zastade pored njega na prolazu iz unutranje prostorije. "Odmah e vas primiti", ree on. Bajron lako klimnu i posle kraeg vremena jedan krupniji ovek u skarletnobronzanoj uniformi udari jednom petom o drugu pred njim. Bajronu iznenada dopre do svesti da oni koji su posedovali stvarnu mo nisu morali da se istiu svojom spoljanou, ve su slobodno mogli da se zadovolje tamnoplavom bojom. Prisetio se, tako e, nevi enih formalnosti ranerskog ivota, zagrizavi usnu pri pomisli na ispraznost svega toga. "Bajron Melejn?" upita rodijanski straar, i Bajron ustade spreman da po e sa njim. Napolju ih je ekala mala sjajna koija koja se kretala po jednoj ini, a sada je visila iznad jedne jedine trake crvenkastog metala pridravana dijamagnetskim

silama. Bajron nije nikada ranije video nita slino, te zastade pre no to u e. Ta mala koija u koju je moglo da se smesti najvie petoro do estoro ljudi zanosila se na vetru, poput graciozne suze koja je odbijala sjaj rodijanskog zaslepljujueg sunca. Ona jedina ina bila je vrlo tanka, tek neto ira od obinog kabla i prolazila je ispod cele koije ne dodirujui je. Bajron se izvi i ugleda plavo nebo izme u ine i koije. Dok je gledao, na trenutak kovitlac vetra podie koiju tako da je sada lebdela itav in iznad ine, kao da nestrpljivo eka kada e krenuti, te se eljno otima nevidljivoj sili koja je sputava. Zatim stade da se ponovo vraa sve blie ini, ali je ni u jednom trenutku nije dodirnula. "Ulazi", dobaci mu nestrpljivo straar iza njega i Bajron pre e na dva stepenika do koije. Stepenice su ostale izvuene jo dovoljno dugo da se i straar popne, a onda se brzo i glatko vratie na mesto, koje se uopte nije primeivalo na spoljanjem delu koije. Bajron shvati da je spoljanja neprovidnost koije samo iluzija. Kada se naao unutra uvideo je da sedi u prozirnoj kugli. im je jedna mala poluga bila pokrenuta, koija je poela da se die. Lako je dobijala na visini, probijajui se kroz atmosferu koja je zvidala pored nje. Na trenutak Bajron ugleda panoramu Palate sa najvie take luka. Sva zdanja sainjavala su velianstvenu celinu (sigurno je ceo plan i bio smiljen na osnovu posmatranja iz vazduha) proaranu sjajnim bakrenim nitima, zajedno sa jednom ili dve po kojima su klizile graciozno kugle koije. Osetio je kako ga neto potiskuje napred i koija se, lelujajui se, zaustavi. Cela vonja trajala je neto manje od dva minuta. Vrata pred njim se otvorie. On u e, i ona se za njim ponovo zatvorie. U maloj i praznoj prostoriji nije bilo nikoga. Na trenutak nije bilo nikoga da ga gurka i pouruje, ali nije se zbog toga oseao prijatno. Nije se ni zavaravao. Jo od one proklete noi, drugi su upravljali njegovim kretanjem. Donti ga bee smestio u brod. Tiranin-Kanov predstavnik ga je poslao ovamo. A sa svakim napravljenim korakom bio je sve oajnji. Bajronu je bilo jasno da nije zavarao Tiranina. Suvie lako ga je pustio. Predstavnik je mogao nazvati zemaljskog konzula. Mogao je preko hipertalasa pozvati Zemlju, ili je mogao proveriti ustrojstvo njegove mrenjae. To su sve bile rutinske stvari; sigurno nije dolo do sluajnog propusta. Prisetio se Dontijevog razmatranja trenutnog stanja stvari. Neto od toga je moglo vaiti i sada. Tirani ga nee odmah pogubiti, kako ne bi stvorili jo jednog muenika. Hinrik je bio njihova marioneta, a on je, isto tako lako kao i oni, mogao da naloi da ga smaknu. I tako bi ga onda ubio jedan od njegovih, a Tirani bi izigravali samo prezrive posmatrae. Bajron vrsto stisnu pesnice. Bio je visok i snaan, ali nije bio naoruan. Ljudi

koji e doi po njega imae blastere i neuronske bieve... Odjednom on shvati da se le ima oslonio o zid. Hitro se okrenuo kada je zauo tihi zvuk otvaranja vrata sa svoje leve strane. Mukarac koji je uao bio je naoruan i nosio je uniformu, ali sa njim je bila i jedna devojka. On malo odahnu. Sa njim je dola samo jedna devojka. Da je bilo drugo vreme podrobnije bi je osmotrio, jer je bila vredna toga, ali u ovom trenutku predstavljala je za njega jednu obinu devojku. Prili su mu zajedno, zaustavivi se na nekih est stopa od njega. Nije skidao pogled sa straarevog blastera. "Najpre u ja s njim porazgovarati, porunie", dobaci devojka straaru. Kada se okrenula prema njemu izme u oiju joj se pojavila jedna mala vertikalna crta. "Jeste li vi taj ovek", upita ona, "koji tvrdi da zna pojedinosti o zaveri iji je cilj ubistvo Direktora?" "Reeno mi je da u se videti sa Direktorom", odgovori kratko Bajron. "To nije mogue. Ako imate bilo ta da kaete, recite to meni. Ako je vae obavetenje tano i korisno, s vama e se dobro postupati." "Smem li upitati ko ste vi? Kako da znam da ste ovlaeni da govorite u Direktorovo ime?" Izgledalo je kao da je devojka besna. "Ja sam njegova kerka. Molim vas, odgovorite na moja pitanja. Dolazite li iz drugog Sistema?" "Sa Zemlje sam." Bajron zastade, a zatim dodade: "Vaa visosti." Ovaj dodatak joj se dopao. "A gde je to?" "To je jedna mala planeta u sektoru Sirijusa, vaa visosti." "A kako se vi zovete?" "Bajron Melejn, vaa visosti." Zamiljeno je zurila u njega. "Kaete da ste sa Zemlje? A umete li da upravljate svemirskim brodom?" Bajron se umalo nije nasmejao. Iskuavala ga je. Dobro je znala da je svemirska navigacija jedna od zabranjenih nauka na svetovima koje su kontrolisali Tirani. "Da, vaa visosti", odgovori on. Mogao je to i da pokae ako bude potrebe i ako mu dozvole da poivi toliko dugo. Na Zemlji svemirska navigacija nije bila zabranjena nauka, a za etiri godine se dosta toga moglo nauiti. "Dobro. Da ujemo onda tu vau priu." On iznenada donese odluku. Da je bio prisutan samo straar ne bi se na to odvaio. Ali ovo je bila samo jedna devojka, i ako nije lagala, ako je odista bila Direktorova kerka, mogla je kasnije da bude na njegovoj strani. "Ne postoji nikakva zavera koja ima za cilj ubistvo Direktora, vaa visosti." Devojka je zaista bila zateena. Nestrpljivo se okrenula svom pratiocu. "Da li biste vi preuzeli ispitivanje, porunie? Naterajte ga da kae istinu." Bajron koraknu napred, ali pred njim se istog asa stvori hladna cev blastera. "Samo as, vaa visosti", urno ree on. "Sasluajte me! To je bio jedini nain da se

sretnem sa Direktorom. Zar ne shvatate?" On povisi glas i doviknu za njom dok se udaljavala. "Da li biste bar rekli njegovoj ekselenciji da sam ja Bajron Faril i da traim utoite na koje imam pravo?" Bila je to poslednja slamka za koju se mogao uhvatiti. Stari feudalni obiaji gubili su na snazi ve pokolenjima, ak i pre no to su doli Tirani. Sada su pripadali prolosti. Ali nita drugo mu nije preostalo. Nita. Ona se okrenu, podignutih obrva. "Sada tvrdite da ste aristokratskog porekla? Pre samo jednog trenutka zvali ste se Melejn." Neoekivano se zau jedan novi glas. "Tako je, ali to je drugo, ispravno ime. Vi ste, nema sumnje, Bajron Farli, dobri moj gospodine. Razume se da jeste. Slinost je oigledna." Na vratima je stajao jedan omanji, nasmejani ovek. iroko razmaknutim, sjajnim i pronicljivim oima obuhvatio je celog Bajrona, pri tom se vidno zabavljajui. On izvi svoje usko lice navie odmerivi Bajronovu visinu i ree devojci: "Zar ga ne prepoznaje, Artemisija?" Artemisija pohita ka njemu i zabrinuto mu se obrati: "Ujae Gile, ta e ovde?" "Vodim rauna o svojim interesima, Artemisija. Nemoj zaboraviti da sam ja, ako do e do ubistva, najblii od Hindrijada koji bi mogli da ga naslede." Gilbert od Hinrijada znaajno namignu, te dodade: "Oh, reci poruniku da moe da nas ostavi. Ne preti nam nikakva opasnost." Ona ne obrati panju na ovu njegovu opasku i ree: "Opet si prislukivao komunikator, zar ne?" "Svakako. Zar eli da me lii i te zabave? Tako je prijatno prislukivati ih!" "Nee biti ako te uhvate." "Opasnost je deo igre, draga moja. I to zabavan deo. Konano, Tirani ne oklevaju da prislukuju Palatu. Malo toga moemo uiniti a da oni to odmah ne saznaju. Zato im ne bismo vratili milo za drago? Zar me nee predstaviti?" "Ne, neu", odvrati ona kratko. "Ovo te se ne tie." "Onda u ja tebe predstaviti. Kada sam uo njegovo ime, prekinuo sam sluanje i uao." On pro e pored Artemisije i zaustavi se kod Bajrona. Trenutak-dva ga je prouavao uz sasvim bezlian osmeh, da bi na kraju rekao: "Ovo jeste Bajron Faril." "To sam ve i sam rekao", primeti Bajron. Vei deo panje usredsredio je na porunika, koji je i dalje drao blaster na gotovs. "Ali niste dodali da ste sin Ranera od Vajdemosa." "Uinio bih i to, ali ste me prekinuli. U svakom sluaju, sada vam je valjda sve jasno. Jasno je da sam morao da umaknem Tiranima i to ne otkrivi im svoje pravo ime." Bajron malo saeka. To je bilo to, oseao je. Ako ga u narednom trenutku ne uhapse, jo je imao neku malu ansu. "Shvatam", saglasi se Artemisija. "Ovu stvar mora reiti Direktor lino. Znai, ube eni ste da ne postoji nikakva zavera?"

"Ube en sam, vaa visosti." "U redu. Ujae Gile, hoe li ostati sa gospodinom Farilom? Porunie, po ite sa mnom." Bajron oseti kako ga obuzima slabost. Voleo bi da je mogao da sedne, ali Gilbert nije predloio nita slino, iako ga je i dalje posmatrao sa gotovo cininim zanimanjem. "Ranerov sin! Zabavno!" Bajron spusti pogled prema njemu. Ve su ga zamorile te jednoslone rei i plaljivo odabrane fraze koje su do tada upotrebljavane. "Da, Ranerov sin", iznenada se oglasi on. "Kako je to simpatino! Mogu li vam jo nekako pomoi?" Gilbert niim ne pokaza da se uvredio. Bore na njegovom mravom licu jo se vie produbie kada usta razvue u irok osmeh. "Moete zadovoljiti moju znatielju. Stvarno ste doli da zatraite utoite? Ovde?" "Vie bih voleo, gospodine, da o tome porazgovaram sa Direktorom." "Oh, manite se toga, mladiu. Uveriete se da se malo ta moe postii sa Direktorom. ta mislite, zato ste malopre morali da razgovarate s njegovom keri? To je krajnje zabavna misao, ako samo malo porazmislite." "Da li je vama sve zabavno?" "Zato da ne? Ako to prihvatite kao stav prema ivotu, onda je on zabavan. Jedino mu taj pridev odgovara. Posmatrajte Vaseljenu, mladiu. Ako u njoj ne moete da prona ete nita zabavno, moete slobodno sebi prerezati grkljan, jer u njoj postoji prokleto malo dobra. Uzgred budi reeno, nisam se predstavio. Ja sam Direktorov ro ak." "estitam!" doeka ga Bajron hladno. Gilbert slegnu ramenima. "U pravu ste. Nije ba bog zna ta. I izgleda da u samo to doveka i ostati, poto posle svega ipak ne treba oekivati nikakvo ubistvo." "Sem ako sami ne naruite neko." "Dragi gospodine, kakav smisao za humor! Moraete se navii na injenicu da me niko ozbiljno ne shvata. Moja primedba je predstavljala tek nain da izrazim svoj cinizam. Ne mislite, valjda, da danas vredi biti Direktor? A siguran sam da tako e ne mislite kako je Hinrik oduvek bio ovakav? Nikada nije bio ba naroito bistar, ali svake godine postaje sve vie nemogu. Zaboravih! Jo ga niste sreli. Ali hoete! Eto, ujem ga kako dolazi. Dok vam se bude obraao razmiljajte o tome da je on vladar najveeg od svih Transmaglenih kraljevstava. Ta e vas misao zabaviti." Hinrik je svoje dostojanstvo podnosio krajnje iskusno. Primio je k znanju Bajronov paljiv ceremonijalan naklon s odgovarajuim stepenom ljubaznosti. A onda, pomalo naglo, primeti: "A kojim ste poslom doli kod nas, gospodine?" Artemisija je stajala pored oca i Bajron je na svoje iznena enje primetio da je bila dosta lepa. "Vaa ekselencijo, doao sam zbog oevog dobrog glasa. Mora da vam je poznato da je nepravedno pogubljen."

Hinrik skloni pogled. "Povrno sam poznavao vaeg oca. Bio je na Rodiji jednom ili dvaput." Napravio je pauzu, a glas mu je malo zadrhtao. "Veoma liite na njega. Veoma. Bilo mu je su eno, znate. Bar, pretpostavljam da je bilo. I to po zakonu. Stvarno, pojedinosti mi nisu poznate." "Tako je, vaa ekselencijo. Ali voleo bih da saznam te pojedinosti. Ube en sam, naime, da moj otac nije bio izdajnik." Hinrik se urno umea. "Sasvim je razumljivo da ete ga kao sin braniti, ali odista je teko sada raspravljati o tim dravnikim stvarima. U stvari, to je protiv svih propisa. Zato ne odete kod Aratapa?" "Ne poznajem ga, ekselencijo." "Aratapa! Predstavnika! Tiranina-Predstavnika!" "Bio sam kod njega i on me je poslao ovamo. Svakako vam je jasno da ne smem dozvoliti Tiranima da..." Ali Hinrik se sav ukoi. Ruka mu je odlutala do usana, kao da je time eleo da sprei njihovo podrhtavanje, a rei koje je potom izgovorio bile su priguene. "Kaete da vas je Aratap poslao ovamo?" "Smatrao sam neophodnim da mu kaem..." "Nemojte ponavljati ono to ste mu rekli. Znam to", odvrati Hinrik. "Ne mogu nita uiniti za vas, Raneru... uh... gospodine Faril. Ne odluujem sam. Izvrno vee... prestani da me cima, Arta. Kako da obratim panju na vane stvari kada mi je stalno odvlai na drugu stranu? ... Moram pitati za miljenje. Gilberte! Hoe li se pobrinuti za gospodina Farila? Videu ta mogu da uinim. Da, posavetovau se sa izvrnim veem. Takav je zakon, znate. To je vrlo vano. Vrlo vano!" On se okrenu na peti, mrmljajui. Artemisija se zadra jo koji trenutak i uhvati Bajrona za rukav. "Samo as. Da li jo stoji vaa tvrdnja da umete da upravljate svemirskim brodom?" "Stoji", odvrati Bajron. On joj se osmehnu, i posle trenutnog oklevanja ona mu uzvrati jednim kratkim osmehom. "Gilberte", ree ona, "elim kasnije da porazgovaram s tobom." I urno se udalji. Bajron ostade da gleda za njom, dok ga Gilbert nije povukao za rukav. "Pretpostavljam da ste gladni, moda edni, ili biste moda eleli da se operete?" upita ga Gilbert. "Izgleda da svakodnevni ivot tee dalje?" "Hvala vam", odvrati Bajron. Napetost ga je gotovo potpuno napustila. Na trenutak se osetio oputenim i bio je u divnom raspoloenju. Bila je lepa. Veoma lepa. Al Hinrik nije bio oputen. Naavi se u vlastitim odajama, misli mu se stadoe grozniavo kovitlati. Koliko god da se trudio, nije uspevao da izbegne zakljuak koji mu se stalno nametao. Posredi je zamka! Aratap ga je poslao i u pitanju je zamka! Zavukao je lice u ake ne bi li umirio i prekinuo tutnjavu, a onda mu odjednom

sinu ta mora da uini.

7. MUZIKANT UMA

Na svim naseljivim svetovima no se sputa na vreme. Moda ne uvek u podnoljivim razmacima, poto se razdoblja rotacije razlikuju od petnaest do pedeset dva asa. Od onih koji putuju sa jedne planete na drugu to zahteva naporno psiholoko prilago avanje. Na mnogim planetama izvrena su podeavanja, te su razdoblja odre ena za san i za javu skrojena po meri stanovnika. Na mnogo veem broju planeta postala je gotovo sveopta upotreba podeenih atmosfera i vetakog osvetljenja, tako da pitanje dana i noi postaje od drugorazrednog znaaja, sem kada je re o poljoprivredi. Na nekoliko planeta (na kojima su u pitanju ekstremni sluajevi) napravljena je proizvoljna podela koja se ne obazire na neto tako trivijalno kao to su svetlost i tama. Ali uvek, bez obzira na drutvene obiaje, sputanje noi ima duboko i stalno psiholoko znaenje, koje datira jo iz ovekovog preljudskog postojanja, od vremena kada se verao po drveu. No e uvek predstavljati razdoblje straha i nesigurnosti, i sranost e uvek zalaziti zajedno sa suncem. Unutar Centralne palate nije postojao nikakav senzorski mehanizam prema kome bi ovek mogao zakljuiti da se sputa no, ali Bajron je oseao da nadolazi nekim neodre enim nagonom skrivenim u nepoznatim hodnicima ljudskog mozga. Znao je da napolju nonu tamu tek mestimino razgone nitavne iskre zvezda. Znao je da, ako je bilo pravo doba godine, nazubljena 'rupa u svemiru' poznata kao Maglina Konjske glave (tako bliska svim Transmaglenim Kraljevstvima) pomrauje pola zvezda koje su inae vidljive. Ponovo ga ophrva potitenost. Nije video Artemisiju jo od onog kratkog razgovora sa Direktorom, i uhvatio je sebe kako joj to zamera. Jedva je ekao veeru; moda e to biti prilika da razgovara sa njom. Ali umesto toga jeo je sam, sa dva straara koji su nezadovoljno gubili vreme ispred vrata. ak ga je i Gilbert bio ostavio, verovatno da bi jeo u nekom malo prijatnijem drutvu kakvo se moglo oekivati u palati Hinrijada. Stoga je, kada se Gilbert napokon vratio i rekao: "Artemisija i ja smo razgovarali o tebi", reagovao tako hitro i sa zanimanjem! To ga je i oraspoloilo, priznao je samom sebi. "Najpre elim da ti pokaem svoju laboratoriju", rekao je potom Gilbert. Pri tom je napravio pokret rukom i straari su se tiho uklonili. "Kakvu laboratoriju?" upitao je Bajron, potpuno nezainteresovano. "Pravim 'patente'", glasio je neodre eni odgovor. Na prvi pogled prostorija uopte nije izgledala kao laboratorija. Vie je liila na neku kancelariju, sa izrezbarenim stolom u uglu. Bajron stade lagano da je razgleda. "Ovde prave te spravice? Kakve spravice?" "E, pa, to su naroiti zvuni ure aji za uho enje pijunskih zraka Tirana na

sasvim nov nain. Oni ih ne mogu otkriti. Tako sam saznao i za tebe, kada se Aratap prvi put javio. A imam i neke druge zabavne drangulije. Na primer, moj vizisonor. Voli li muziku?" "Neke vrste muzike." "Dobro... Izmislio sam jedan instrument, samo to nisam siguran da se to moe nazvati muzikom." Polica sa knjigama-filmovima skliznu napolje, pa u stranu, kada je on dodirnu. "Ovo ba i nije neko skladite, ali mene niko ne shvata ozbiljno, pa ovde ni ne zagledaju. Ba je to zabavno, zar ne misli i ti tako? Ali zaboravio sam, ti si od onih kojima nita nije zabavno!" Bio je to neki neodre eni predmet u obliku kutije, bez onog jedinstvenog sjaja koji obino krasi predmete kune radinosti. Sa jedne strane bio je pretrpan svetleim dugmiima. Gilbert spusti kutiju na sto, okrenuvi stranu sa dugmiima navie. "Nije naroito lepa", primeti on, "ali kome je do toga, Vremena mu, stalo? Ugasi svetlo. Ne, ne! Ne diraj nikakve kontakte niti prekidae. Samo poeli da se svetlo ugasi. Snano to poeli! Odlui da eli da se ugasi." Svetla se priguie, sva osim slabog bisernog sjaja na tavanici, tako da su sada njih dvojica u mraku izgledali poput duhova. Gilbert se ovla nasmeja, zauvi Bajronov uzvik. "To je samo jedan od trikova moga vizisonora. Vezan je za um na isti nain kao i line kapsule. Zna na ta mislim?" "Ne, ne znam, ali elite iskren odgovor." "Pa", pokua da objasni Gilbert, "gledaj na to ovako. Elektrino polje elija tvoga mozga uspostavlja u ure aju indukovano polje. Matematiki, to je prilino jednostavno, ali koliko je meni poznato nikome do sada nije polo za rukom da spakuje sva potrebna kola u kutiju ove veliine. Obino je za to potrebna petospratna generatorska fabrika. Radi i u obrnutom pravcu. Ovde mogu zatvoriti kola i utisnuti ih izravno u tvoj mozak, tako da e uti i videti ne koristei uopte oi i ui. Gledaj!" U poetku nije bilo nieg za gledanje. A zatim je neto nejasno zagrebalo u uglovima Bajronovih oiju. Preraslo je potom u bledu plavoljubiastu loptu koja je lebdela u vazduhu. Kada se okrenuo, sledila ga je; nija se izgubila ni kada je zatvorio oi. Pratio ju je jedan jasan muziki ton, pripadao joj je, bio je ona. Rasla je i irila se i Bajron je postao uznemiravajue svestan da ona sada postoji unutar njegove lobanje. To u stvari i nije bila boja, ve pre obojeni zvuk, ali neujan. Bila je dodirljiva, ali taj dodir nije pratilo oseanje dodira. Zavrtela se zatim i poela da se preliva u svim duginim bojama; muziki je ton postajao sve vii, dok je lebdela iznad njega poput svile koja pada. Zatim je eksplodirala, tako da su ga zapljusnule kapljice boje koje su, dodirnuvi ga, odmah sagorele, ne nanevi mu nikakav bol. Mehurovi kiom natopljenog zelenila poee ponovo da se podiu uz tiho, blago

zapevanje. Bajron zbunjeno stade da ih odguruje, ali shvati da ne moe da vidi svoje ruke niti da oseti njihovo kretanje. Nieg nije bilo, samo su mu mali mehurovi ispunjavali um iskljuujui iz njega sve drugo. On zavika bezglasno i fantazija izgubi neto na snazi. Ispred njega je ponovo stajao Gilbert, u osvetljenoj sobi, smejui se. Bajron oseti snanu vrtoglavicu i drhtavom rukom pre e preko hladnog, vlanog ela. Zatim iznenada sede. "ta se dogodilo?" upita on, onoliko razgovetno koliko je to uopte mogao. "Ne znam", odgovori Gilbert. "Nisam uestvovao u tome. Zar ne razume? To je bilo neto sa im se tvoj um nikada ranije nije sreo. Um ti je oseao neposredno, a taj se fenomen ne moe predstaviti nijednim metodom. Dokle god si bio usredsre en na tu senzaciju, tvoj um je jedino bio u stanju da beskorisno pokuava da taj efekat natera da krene starim, poznatim stazama. Pokuao je, odvojeno ali i istovremeno, da ga predstavi i kao vi enje, i kao zvuk i kao dodir. Uzgred budi reeno, da li si bio svestan mirisa? Ponekad mi se ini da mogu da omiriem neku od tih stvari. Kod pasa, pretpostavljam da bi se senzacija svela gotovo iskljuivo na miris. Voleo bih jednog dana da to isproban i na ivotinjama. S druge, pak, strane, ako se ne obazire na nju, ignorie je, ne napada, poinje da bledi. Ja upravo to inim kada elim da posmatram kako utie na druge; nije uopte teko." On spusti sitnu aku proaranu venama na ure aj, besciljno dodirujui dogmad prstima. "Ponekad mi se ini da bi neko, kada bi bio u stanju da odista proui ovu stvar, mogao da komponuje simfonije u novom mediju; mogao bi da stvori neto to se ne moe postii pomou obinog zvuka ili gledanja. Bojim se da mi za to nedostaje sposobnosti." "eleo bih neto da vas upitam", iznenada se oglasi Bajron. "Samo napred." "Zato svoje naunike sposobnosti ne stavite u slubu neeg vrednog, umesto to..." "Umesto to ih traim na nekorisne igrake? Ne znam. Moda i nisu potpuno beskorisne. Zna li da je ovo protivzakonito?" "ta?" "Vizisonor. Ba kao i moji pijunski ure aji. Kada bi Tirani saznali za njih, lako je mogue da bi me osudili na smrt." "Sigurno se alite!" "Uopte se ne alim. Oigledno je da si odrastao na stoarskom ranu. Vidim da se mladi ne seaju kako je bilo u starim vremenima." On iznenada nakrivi glavu na jednu stranu, a oi mu se pretvorie u tanke proreze. "Da li si protiv vladavine Tirana?" upita on. "Slobodno kai. Iskreno ti priznajem da ja jesam. Tako e ti tvrdim da je i tvoj otac bio." "Da, jesam", mirno odvrati Bajron. "Zato?"

"Oni su stranci, do oi. S kojim pravom upravljaju Nefelesom ili Rodijom?" "Da li si oduvek tako mislio?" Bajron nita ne odgovori. Gilbert frknu. "Drugim reima, zakljuio si da su stranci i do oi tek poto su ti pogubili oca, na ta su, najzad, imali pravo. Oh, molim te, ne esti se. Budi razuman. Veruj mi, ja sam na tvojoj strani. Ali razmisli! Tvoj je otac bio Raner. Kakva prava ima njegov pastir? Ako bi koji od njih ukrao govedo radi sebe ili da bi ga preprodao, kakva bi ga kazna stigla? Zatvorili bi ga kao lopova. Ako bi kovao zaveru protiv tvog oca, iz bilo kakvog razloga, moda zbog nekog razloga koji se njemu inio vanim, kakav bi bio ishod? Nema sumnje, pogubili bi ga. A kakvo pravo ima tvoj otac da kroji zakon i izrie kaznu drugim ljudskim biima? On je bio njihov Tiranin. Tvoj je otac sebe smatrao rodoljubom, a i ja ga smatram takvim. Pa, ta s tim? Za Tirane je on bio izdajica, i uklonili su ga. Moe li prenabregnuti potrebu za samoodbranom? Hinrijadi su u poetku i te kako umrljali svoje ruke krvlju. itaj istoriju, mladiu. Sve vlade ubijaju i to je prirodan poredak stvari. Stoga, prona i neki bolji razlog zbog koga e mrzeti Tirane. Nemoj misliti da je dovoljno samo zameniti jedne vladare drugima; nemoj misliti da ta jednostavna izmena donosi slobodu." Bajron lupi stegnutom pesnicom po dlanu. "Nema sumnje da ta objektivna filozofija stoji. Da odgovara oveku koji ivi po strani. Ali ta bi bilo da je va otac ubijen?" "Pa, zar nije bio? Moj je otac bio Direktor pre Hinrika, i bio je ubijen. Oh, ne doslovce, ve krajnje umeno. Slomili su mu duh, isto kao to sada lome i Hinrikov. Mene nisu eleli za Direktora kada mi je otac umro; bio sam malo suvie nepredvidljiv. Hinrik je bio visok, zgodan i, povrh svega, povodljiv. Ali oigledno, ne ba sasvim povodljiv. Progone ga bez prestanka, pretvaraju u saaljenja vrednu marionetu, kako bi bili sigurni da se nee ak ni poeati ako mu to ne dozvole. Video si ga. Sada je ve s njim svakog meseca sve gore. Neprekidno stanje straha u kome ivi je patetino psihopatsko. Ali nita od toga... nita od toga... ne predstavlja razlog zbog koga hou da unitim vladavinu Tirana." "Ne?" upita Bajron. "Izmislili ste neki potpuno nov razlog?" "Pre bi se moglo rei strano star razlog. Tirani onemoguavaju dvadeset milijardi ljudskih bia da uestvuju u razvoju rase. Poha ao si kolu. Uio si o ekonomskom kruenju. Naseljena je, na primer, neka nova planeta..." On poe da nabraja koristei se prstima... "Prva joj je briga da prehrani samu sebe. Postaje poljoprivredni svet, pastirski svet. Poinje da kopa po tlu u potrazi za vrstom rudom koju bi mogla da izvozi i alje svoje poljoprivredne vikove napolje kako bi, opet, bila u stanju da nabavi luksuzne stvari i maineriju. To je naredni korak. Onda, sa porastom broja stanovnika i stranih investicija, poinje da nie industrijska civilizacija, koja predstavlja trei korak. Konano, svet postaje

mehanizovan, uvozi hranu, izvozi maineriju, ulae u izgradnju primitivnijih svetova i tako dalje. etvrti korak. Mehanizovani svetovi su uvek najgue naseljeni, vojno nadmoni... A poto je rat u funkciji maina... obino ih okruuju poljoprivredni, zavisni svetovi. Ali ta se desilo s nama? Bili smo u treoj etapi, sa industrijom koja se razvijala. A sada? Taj razvoj je prekinut, zale en, primoran da krene u obrnutom pravcu. To je vezano za tiransku kontrolu naih industrijskih potreba. S njihove strane to je kratkorono ulaganje, jer emo na kraju postati neisplativi, osiromaiemo. Ali, u me uvremenu, oni ubiru kajmak. Pored toga, da smo se industrijalizovali do kraja, mogli smo razviti i ratnu tehnologiju. Znai, zaustavljena je industrijalizacija; zabranjena su nauna istraivanja. Ljudi su se na kraju toliko navikli na sve to da ni ne shvataju da neto nedostaje. Toliko, da si ak i ti bio iznena en kada sam ti rekao kako me mogu pogubiti samo zato to sam napravio jedan vizisonor. Jednog dana emo, razume se, pobediti Tirane. To je neminovno. Ne mogu vladati zauvek. Niko ne moe. Postae meki i lenji. Me usobno e se eniti i izgubiti mnogo od svojih odeljenih tradicija. Postae podmitljivi. Ali to moe potrajati vekovima, jer istorija nigde ne uri. A kada ti vekovi pro u, mi emo i dalje biti poljoprivredni svetovi bez industrijskog ili naunog nasle a vrednog pomena, dok e nai susedi sa svih strana, oni koji nisu bili pod kontrolom Tirana, biti jaki i urbanizovani. Kraljevstva e zauvek ostati polukolonijalne oblasti. Nikada neemo dostii svoje susede i ostaemo samo puki posmatrai u velikoj drami ljudskog napretka." "To to ste rekli nije mi sasvim nepoznato", primeti Bajron. "Razume se da nije, ukoliko si sticao obrazovanje na Zemlji. Zemlja zauzima kranje udno mesto u ukupnom drutvenom razvoju." "Zaista?" "Razmisli! itava Galaksija se bez prestanka irila jo od prvog ostvarenog me uzvezdanog putovanja. Oduvek smo predstavljali drutvo u razvoju, te stoga i nezrelo drutvo. Oigledno je da je ljudska rasa sazrela samo na jednom mestu i to samo jednom, a to se zbilo na Zemlji neposredno pre katastrofe koja ju je zahvatila. Tamo smo imali drutvo koje je privremeno izgubilo sve mogunosti za dalje geografsko irenje, te se suoilo sa problemima kao to su prenaseljenost, iscrpljeni izvori i tako dalje; sa problemima sa kojima se nikada nije suoio nijedan drugi deo Galaksije. Bili su primorani da se pomno bave drutvenim naukama. Vei deo toga, ili ak i sve, izgubili smo i to je teta. Evo neeg zabavnog. Hinrik je kao mladi bio veliki Primitivista. Imao je itavu biblioteku sa stvarima vezanim za Zemlju, kojoj nije bilo ravne u Galaksiji. Od kada je, me utim, postao Direktor, i na to je, kao i na sve drugo, zaboravio. Ali ja sam je na neki nain nasledio. Njihova literatura, ono malo to je od nje preivelo, upravo je zadivljujua. Poseduje jedan naroiti oreol

introspektivnosti, koji se vie ne moe sresti u naoj ekstravertnoj galaktikoj civilizaciji. To je krajnje zabavno." "Sada mi je lake", priznade Bajron. "Tako dugo ste bili ozbiljni, da sam poeo da se pitam niste li izgubili smisao za alu." Gilbert slee ramenima. "Opustio sam se i to je divno oseanje. Mislim da mi se to nije dogodilo ve nekoliko meseci. Da li si svestan kako izgleda igrati neku ulogu? Dvadeset etiri sata na dan potiskivati vlastitu linost? ak i me u prijateljima? ak i kada si sam, kako se nikada ne bi zaboravio? Predstavljati se kao diletant? Veito se zabavljati? Ne biti ni od kakve koristi? Biti toliko jalov i neznatno luckast da sve ubedi kako si potpuno beskoristan? I to sve zbog toga da bi bio bezbedan, mada uopte vie nema zbog ega da ivi. Ali ak i tada, s vremena na vreme, po e mi za rukom da im se suprotstavim." On podie pogled, a glas mu zazvua tako iskreno, gotovo moleivo. "Ti si u stanju da upravlja brodom. Ja nisam. Zar to nije udno? Govori o mojim naunikim sposobnostima, a ja ne umem da pilotiram obinim jednosedom. Ali ti ume, i iz toga proizilazi da mora napustiti Rodiju." Ovo je bez sumnje bilo izreeno kao molba, ali Bajron se ipak hladno namrti. "Zato?" Gilbert nastavi uurbanim glasom. "Kao to ti ve rekoh, Artemisija i ja smo razgovarali o tebi i sve smo sredili. Kada izi e odavde, kreni pravo u njenu sobu, gde te ona eka. Iscrtao sam ti dijagram, tako da nee morati da se raspituje kojim hodnikom treba da po e." On gurnu Bajronu u ruku mali list metalina. "Ako te bilo ko zaustavi, reci da te je pozvao Direktor i kreni dalje. Sve e biti u redu ako bude samouveren..." "Samo malo!" prekinu ga Bajron. Nije nameravao da to ponovo uini. Donti ga je gurnuo na Rodiju i shodno tome uspeo da ga dovede pravo pred Tirane. Predstavnik Tirana ga je zatim poslao u Centralnu Palatu pre no to je njegova tajna stigla dotle te ga, shodno tome, prepustio potpuno nespremnog udima jedne nestabilne marionete. Ali sada je bilo dosta! Njegovo kretanje napred-nazad moglo je biti krajnje ogranieno, ali Svemira mu i Vremena, sam u o njemu odluivati. vrsto je to bio odluio. "Doao sam ovamo vanim poslom, gospodine", usprotivi se on. "Ne idem nikuda!" "ta! Ne ponaaj se kao kakav mladi idiot." Na trenutak iz njega progovori onaj stari Gilbert. "Zar misli da e odavde bilo ta obaviti? Zar misli da e iv izii iz Palate ako saeka jutro? Hinrik e pozvati Tirane i uhapsie te u roku od dvadeset etiri sata. On toliko okleva samo zato to mu je potrebno dosta vremena da se na bilo ta odlui. Ro ak mi je. Kaem ti da ga poznajem." "Pa i da je tako", primeti Bajron, "ta se to vas tie? Zato se toliko brinete za mene?" Nije eleo da ga vie bacaju tamo-amo. Nikada vie nee biti niija letea marioneta.

Ali Gilbert ustade i zagleda se u njega. "elim da me povede sa sobom. Zabrinut sam za svoju bezbednost. Ne mogu vie da podnesem ovaj ivot pod Tiranima. Stvar je samo u tome to ni Artemisija ni ja ne umemo da upravljamo brodom; da umemo, ve bismo odavno otili. I nai ivoti su u pitanju." Bajron oseti izvesnu slabost. "Direktorova kerka? Kakve veze ona ima s tim?" "ini mi se da je ona najoajnija od svih nas. Za ene postoji naroita vrsta umiranja. ta eka Direktorovu kerku koja je mlada, privlana i neudata, ako ne to da bude mlada, privlana i udata? A ko ovih dana postaje presreni mladoenja? Pa, razume se, stari, razvratni dvorski funkcioner Tirana koji je sahranio tri ene i eli da u zagrljaju devojke ponovo raspali vatru mladosti." "Ube en sam da Direktor nikada ne bi dozvolio da se tako neto dogodi!" "Direktor e sve dozvoliti. Niko, uostalom, ni ne eka da on ita dozvoli." Bajron stade razmiljati o svom poslednjem susretu sa Artemisijom. Kosa joj je bila zaeljana od ela i putena slobodno da pada, te se samo na ramenima uvijala prema unutra. ista, svetla koa, crne oi, crvene usne! Visoka, mlada, nasmejana! Taj opis bi verovatno odgovarao stotinama miliona devojaka irom itave Galaksije. Bilo bi krajnje glupo da ga to pokoleba. "Imate li spreman brod?" upita on napokon. Gilbertovo lice se nabra, ozareno iznenadnim smekom. Ali pre no to uspe da prozbori ijednu re, na vratima se zau kucanje. Nije u pitanju bilo nikakvo blago prekidanje fotosnopa, ve upad ovlaenog naoruanog lica. Kucanje se ponovi. "Bie bolje da otvori vrata", ree Gilbert. Bajron ga poslua i dva uniformisana lica stupie u sobu. Onaj prvi pozdravi kratko Gilberta, a potom se okrenu ka Bajronu. "Bajrone Farile, hapsim vas u ime sadanjeg predstavnika Tirana i Direktora Rodije." "Zbog ega?" upita Bajron. "Zbog veleizdaje." Gilbertovo lice na trenutak iskrivi gr neizmernog gubitka. Okrenuvi se u stranu, on promrmlja: "Ovog puta je Hinrik bio brz; bri no to sam oekivao. Zabavna misao!" Opet je to bio onaj stari Gilbert, nasmeen i nezainteresovan, malo podignutih obrva, kao da s trunkom aljenja prouava nekakvu odvratnu injenicu. "Molim vas, sledite me", ree prvi straar, i Bajron primeti da onaj drugi dri u ruci neuronski bi.

8. IZA SUKNJE JEDNE GOSPE

Bajronu se lagano suilo grlo. U potenoj borbi mogao je da savlada i jednog i drugog straara. Bio je svetan toga, i udio je da mu se ukae prilika. Mogao je, ak, da se na zadovoljavajui nain suprotstavi i obojici. Ali oni su drali bieve, tako da nije smeo ni ruku da podigne a da mu oni istog asa ne prikau kako bievi deluju. Razmiljajui o tome, ve se bio predao. Drugog izlaza nije ni bilo. Ali Gilbert se ponovo umea. "Ljudi, dozvolite mu bar da uzme svoj ogrta", ree on. Bajron, zabezeknut, uputi jedan brz pogled prema omanjem oveku i smesta povue odluku o predaji. Dobro je znao da sa sobom nije imao nikakav ogrta. Straar sa isukanim orujem lupnu petama u znak potovanja. Biem dade znak Bajronu. "uo si milorda. Uzmi ogrta, samo brzo!" Bajron po e unazad to je sporije mogao. Povukavi se do sanduka sa knjigama on unu, posegnuvi iza stolice ka nepostojeem ogrtau. im je prstima zahvatio prazan prostor iza stolice, stade da napeto iekuje ta e Gilbert uiniti. Za straare je vizisonor prdstavljao tek jedan neobian predmet prepun dugmia. Nee ni primetiti da Gilbert lagano okree i pritiska dugmad. Bajron je napeto posmatrao cev bia, dozvolivi da mu ona obuzme ceo um. U njega nije smelo da prodre nita drugo to bi mogao uti ili videti (pomisliti da je uo ili video). Ali koliko e to jo potrajati? "Da li ti se ogrta nalazi iza te stolice?" dreknu straar. "Ustani!" On nestrpljivo koraknu napred, a onda zastade. Oi mu se suzie u dubokom zaprepaenju i on se otro obazre put svoje leve strane. Poelo je! Bajron se uspravi i baci napred prema podu, obuhvatajui straareva kolena i snano ih povlaei. Straar mlitavo pade, a Bajronova velika aka epa zglavak drugog straara u elji da mu otme neuronski bi. Drugi straar je imao isukano oruje, ali mu ono za trenutak niem nije sluilo. Slobodnom rukom divlje je mlatarao kroz vazduh pred svojim oima. "Mui li te to, Farile?" odjednom se oglasi Gilbertov piskutavi glas. "Nita ne vidim", progun a Bajron, dodajui: "Sem ovog bia koji je sada kod mene." "U redu, pusti ih onda. Ne mogu nita uiniti da te zaustave. Umovi su im prepuni prizora i zvukova koji ne postoje." Gilbert se ukloni s puta zamrenom klupku telesa. Bajron jednim trzajem oslobodi ruke i zamahnu njima navie. Zatim jednu ruku snano spusti tik ispod rebra jednog od straara. Straarevo lice se izoblii od bola i on se presamiti. Bajron ustade sa biem u ruci. "Pazi", povika Gilbert. Ali Bajron se nije okrenuo dovoljno brzo. Drugi straar nasrnu na njega, ponovo ga oborivi. Napao je, me utim, naslepo. Nemogue je bilo utvrditi ta je straar zamiljao da je uhvatio. Izvesno je bilo samo to da tog trenutka uopte nije bio

svestan Bajronovog prisustva. Hrapavo je dahtao Bajronu u uvo, a iz grla mu je dopiralo isprekidano krkljanje. Bajron se uvrnu u pokuaju da u igru uvede i svoje novosteeno oruje, ali se istog asa susrete sa zastraujue ispraznim pogledom koji mora da je pratio neki uas koji sem njega niko nije video. Bajron se osloni o noge i uloi svu snagu u pokuaj da se oslobodi - ali bez ikakvog uspeha. Tri puta je osetio kako ga straarev bi snano udara po bedru i kako se kontakt umalo nije aktivirao. A onda se straarevo krkljanje najzad pretoi u rei. "Sve u vas ja pohvatati!" zaurla on. Na putu energetskog snopa bia pojavi se veoma bledo, gotovo nevidljivo svetlucanje jonizovanog vazduha. Straar iroko zamahnu kroz vazduh i zrak pre e preko Bajronovog stopala. Imao je utisak da je zagazio u kadu sa kipuim olovom. Ili kao da mu je stopalo odgrizla ajkula. U stvari, nita se od svega toga nije dogodilo u fizikom smislu. Jedino su nervni zavreci koji upravljaju oseanjem bola bili svi odreda, i to u isto vreme, nadraeni u najveoj moguoj meri. Ni samo kljualo olovo ne bi moglo imati vei uinak. Bajron tako snano zarula da pomisli kako mu se grlo cepa - a zatim se srui. Nije mu ak ni padalo na pamet da je borba gotova. Sada mu nita vie nije bilo vano do li sve vei bol. Ipak, iako to Bajron nije znao, straarev stisak je popustio i nekoliko minuta kasnije, kada mladi uspe da otvori oi i trepui odagna suze, zatee straara oslonjenog le ima uza zid kako obema rukama iznemoglo gura neto to ne postoji i kikoe se sam za sebe. Prvi straar je i dalje leao na le ima, a ruke i noge su mu sada bile rairene poput kakve udne geometrijske are. Bio je pri svesti, ali miran. Oima je sledio neto to se kretalo u cik-cak i telo mu je slabo podrhtavalo. Na usnama mu se primeivala pena. Bajron primora sebe da ustane. Gadno je epao dok se primicao zidu. Upotrebio je palicu bia da samo malo gurne straara, koji odmah pade. Zatim se vrati do onog prvog, koji se tako e nije branio, ve su mu se samo oi u tiini kretale dok se konano ne onesvesti. Bajron ponovo sede, i stade da masira stopalo. Skinuvi cipelu i arape, zau eno je zurio u nepovre enu kou. Trljao je stopalo i gun ao to osea bol kao da mu je koa spaljena. Zatim podie pogled prema Gilbertu, koji je spustio svoj vizisonor i nadlanicom eao mravi obraz. "Hvala" ree Bajron, "to ste mi pomogli s tim vaim ure ajem." Gilbert samo lako slee ramenima. "Ubrzo e ih ovamo stii jo", proapta on promuklo. "Idi u Artemisijinu sobu. Molim te! Brzo!" Bajron konano shvati ta mu Gilbert govori. Stopalo ga je sada neto manje bolelo, ali je imao utisak da je naduveno i nabreklo. On navue arapu, a cipelu zataknu pod pazuh. Ve je imao jedan bi, a sekund kasnije je straara liio i

drugog. Paljivo ih oba zataknu za pojas. Okrenuvi se prema vratima on za trenutak zastade, oseajui kako mu je sve vie muka. "ta ste ih to naterali da vide, gospodine?" upita on. "Ne znam. Ja to ne mogu da kontroliem. Samo sam ure aj pustio na najjae, a ostalo je zavisilo od njihove vlastite sloenosti. Molim te, nemoj samo da tu stoji i pria. Ima li plan kako e stii do Artemisijine sobe?" Bajron klimnu i uputi se niz hodnik. Bio je gotovo prazan. Nije mogao da se kree brzo, poto bi odmah poinjao da epa. On pogleda na sat, a onda se seti da mu se uopte nije ukazala prilika da ga podesi na rodijansko lokalno vreme. I dalje je radio po standardnom me uzvezdanom vremenu koje se koristi na brodovima, po kome se jedan sat sastoji od sto minuta, a dan od hiljadu. Tako mu sada brojka 876, koja je ruiasto odbleskivala na hladnom metalu sata, nita nije znaila. Pa ipak, mora da je jo bila duboka no, ili u svakom sluaju doba za spavanje na ovoj planeti (ako to dvoje nije bilo usaglaeno), jer hodnici inae ne bi bili tako pusti, a reljefi na zidu ne bi svetleli u prazno. On mahinalno dodirnu jedan u prolazu, neku scenu krunisanja, i otkri da je dvodimenzionalna. A sticao se utisak da tri iz zida. To mu se uini dovoljno neobinim, tako da istog asa zastade kako bi ispitao taj efekat. Ali onda se seti kuda je krenuo i pouri dalje. Prazan hodnik shvatio je kao jo jedan znak dekadencije Rodije. Otkako je postao pobunjenik, sve vie su mu upadali u oi svi ti znaci propadanja. Da je bila sredite nezavisne moi, u Palati bi uvek bilo nonih straara i nadzornika. Bacivi pogled na Gilbertovu turu kartu zavi nadesno, kreui se uz neku iroku rampu koja je skretala. Nekada su se moda ovuda kretale procesije, ali sada od njih nije bilo ni traga. Oslonivi se o prava vrata, on dodirnu foto-signal. Vrata se odkrinue, a zatim i irom otvorie. "U ite, mladiu." Bila je to Artemisija. Bajron mugnu unutra, a vrata se za njim lagano i tiho zatvorie. Gledao je u devojku bez rei. Nejasno je bio svestan toga da mu je koulja pocepana na ramenima, tako da je jedan rukav visio; da mu je odea bila prljava a lice u modricama. Setivi se da jo pod mikom nosi cipelu, on je ispusti i nekako u nju ugura stopalo. Tek tada se obrati devojci. "Imate li neto protiv da sednem?" Sledila ga je do stolice i ostala da stoji pred njim, pomalo ljuta. "ta se dogodilo? ta vam je sa stopalom?" "Povredio sam se", odvrati on kratko. "Jeste li spremni za polazak?" Lice joj se ozari. "Znai, poveete nas?" Ali Bajronu nije bilo do utivosti. Stopalo ga je i dalje sevalo i on ga je blago ljuljukao. "ujte, odvedite me do broda. Odlazim sa ove proklete planete. Ako

hoete da po ete sa mnom, poveu vas." Ona se namrti. "Mogli biste da budete ljubazniji... Da li ste se to borili sa nekim?" "Jesam. Sa straarima vaeg oca, koji su eleli da me uhapse zbog izdaje. Toliko o mom pravu na utoite." "Oh! ao mi je!" "I meni. Uopte me ne udi to Tirani gospodare na preko pedeset svetova sa samo aicom ljudi. Sami im u tome pomaemo. Ljudi poput vaeg oca sve bi uinili samo da ostanu na vlasti; zaboravili bi i na osnovne dunosti svakog dentlmena... Oh, nema veze!" "Rekoh ve da mi je ao, lorde Raneru." Izgovorila je njegovu titulu s hladnom oholou. "Molim vas, nemojte na sebe preuzimati ulogu sudije kada je re o mom ocu. Nisu vam poznate sve injenice." "Ne elim da raspravljam o tome. Moraemo da odemo na brzinu, pre no to do e jo dragocenih straara vaeg oca. Nisam nameravao da povredim vaa oseanja. Sve je u redu." Bajronova osornost obezvredila je njegovo izvinjenje, ali do avola, nikada ranije nije ga udario neuronski bi, a to nije bilo nimalo smeno. I Svemira mu, dugovali su mu utoite. Bar toliko. Artemisija je bila ljuta. Ne na oca, razume se, ve na tog glupog mladia. Bio je tako mlad. Gotovo dete, zakljui ona, jedva neto stariji od nje, ako je i to bio. Odjednom se oglasi komunikator i ona mu otro dobaci: "Molim vas, saekajte trenutak i poi emo." Zauo se slab Gilbertov glas. "Arta? Je li kod tebe sve u redu?" "Ovde je", odvrati ona apatom. "U redu. Nemoj nita govoriti. Samo sluaj. Nemoj naputati svoju sobu. Zadri ga tamo. Izvrie pretres Palate, koji niko ne moe da sprei. Pokuau neto da smislim, ali u me uvremenu, ostanite gde ste." Odgovor nije saekao. Veza se naglo prekinula. "Znai tako", ree Bajron. I on je uo poruku. "Da ostanem, pa da i vas uvalim u nevolju, ili da izi em i predam se? Pretpostavljam da nigde na Rodiji ne treba da oekujem da u dobiti utoite." Ona se besno okrenu prema njemu i obrecnu se isprekidanim apatom. "Oh, zavei, ti velika, runa budalo!" Zurili su jedno u drugo. Bajronova oseanja bila su povre ena. Na neki nain pokuavao je i njoj da pomogne. Nije imala razloga da ga vre a. "Izvinite", dodade ona napokon i okrenu glavu. "U redu je", odvrati on hladno, ne mislei tako. "Imate pravo na svoje miljenje." "Niste morali ono da kaete o mom ocu. Ne znate vi ta znai biti Direktor. ta god vi mislili, on radi za dobrobit svog naroda!" "Oh, svakako. Mora me predati Tiranima zbog dobrobiti naroda. To ba ima

smisla." "Na neki nain, tako je. Mora im pokazati da im je odan. U suprotnom, mogli bi ga ukloniti i preuzeti neposrednu upravu nad Rodijom. Da li bi tako bilo bolje?" "Ako plemi nije u stanju da na e utoite..." "Oh, samo na sebe mislite. To je ono to ne valja kod vas!" "Ne smatram da je ba naroito sebino ako neko ne eli da umre. I to, ni za ta. I ja sam se na neki nain borio, pre no to sam bio primoran da odem. Moj otac se borio protiv njih." Znao je da poinje da zvui melodramatski, ali ona je ba tako delovala na njega. "I kakvu korist je va otac imao od toga?" upita ona. "Pretpostavljam, nikakvu. Ubili su ga." Artemisija je sada izgledala zaista nesreno. "Stalno ponavljam da mi je ao, i ovog puta to ozbiljno mislim. Tako sam uznemirena." A onda odbrambeno dodade: "I sama sam u nevolji, znate." Bajronu to napokon u e u glavu. "Znam. Hajde da ponemo ispoetka." On pokua da se osmehne. Stopalo ga je ve manje bolelo. Artemisija sada pokua da se naali. "A i niste tako runi", primeti ona. Bajron se oseao glupo. "E, pa..." A onda uuta; Artemisija je urno prinela ruku ustima. Glave im se gotovo istovremeno okrenue prema vratima. Napolju se uo meki zvuk mnogobrojnih koraka po polusavitljivom plastinom mozaiku koji je prekrivao pod hodnika. Veina ih pro e, ali zau se i disciplinovano lupanje petama neposredno ispred vrata, a onda se oglasi noni signal. Gilbert je morao hitro da dela. Kao prvo, morao je da sakrije vizisonor. Po prvi put je poeleo da ima neko bolje skrovite. Prokleti Hinrik, to je ovog puta tako brzo doneo odluku, i to nije saekao do jutra. Morao je da ode; moda mu se nikada vie nee ukazati nova prilika. A onda odlui da pozove kapetana strae. Nije mogao da prikrije takvu sitnicu kao to su dva onesveena straara i odbegli zatvorenik. Kapetan strae bio je besan. Naloio je da se dva onesveena oveka iznesu, a onda se okrenu ka Gilbertu. "Gospodaru, nisam iz vae poruke ba najbolje shvatio ta se u stvari dogodilo", ree on. "Samo ono to vidite", odgovori Gilbert. "Doli su da ga uhapse, ali se mladi nije predao. Otiao je, Svemir zna kuda!" "To i nije vano, moj gospodaru", ree kapetan. "U Palati noas ima dovoljno ljudi, tako da je dobro uvana, uprkos poznom satu. Ne moe da utekne iz nje, a mi emo proeljati unutranjost. Ali kako je odavde utekao? Moji ljudi su bili naoruani. A on nije."

"Borio se poput tigra. Sa te stolice, iza koje sam se sakrio..." "ao mi je, gospodaru, to se niste setili da pomognete mojim ljudima u borbi protiv izdajnika." Gilbert ga prezrivo pogleda. "Kakva zabavna pomisao, kapetane. Ako je vaim ljudima, koji su bili dvostruko brojniji i uz to jo i naoruani, potrebna moja pomo, onda je krajnje vreme da ih zamenite novima." "Dobro! Pretraiemo Palatu, pronai ga, pa emo videti da li moe da ponovi tu predstavu." "Poi u s vama, kapetane." Sada je na kapetana bio red da u udu izvije obrve. "To vam ne bih savetovao, gospodaru", ree on. "Bie opasno." To je bila opaska koja se ne izgovara pred Hinrijadima. Gilbert je toga bio svestan, ali se samo nasmei i pusti da mu bore izbrazdaju mravo lice. "Znam", odvrati on, "ali povremeno nalazim da je i opasnost zabavna." Bilo je potrebno pet minuta da se okupe straari. Ostavi za to vreme sam u sobi, Gilbert je pozvao Artemisiju. Bajron i Artemisija se sledie kada se zau zujanje signala. Oglasio se i drugi put, a zatim usledi obazrivo kucanje. Sada se napolju oglasi i Gilbertov glas. "Dopustite da ja pokuam, kapetane", govorio je glas. A onda, znatno glasnije, usledi i poziv. "Artemisija!" Bajron se nasmei jer mu bee laknulo i on koraknu napred; devojka mu, me utim iznenada stavi ruku na usta i doviknu: "Samo as, ujae Gil", te oajniki stade da Bajronu pokazuje prema zidu. Bajron je samo glupo zurio. Zid je bio gotovo beo. Artemisija napravi grimasu i urno pro e pored njega i poloi aku na zid. Jedan njegov deo je neujno skliznuo u stranu, otkrivi garderobu. Usnama je neujno oblikovala rei: "U i unutra!" dok je rukama petljala oko kitnjaste pribadae na svom desnom ramenu. Kada ju je napokon otkaila prekinu se slabo polje sile koje je ivice ava, to se protezao du cele haljine, dralo priljubljene jednu uz drugu. Ona pusti da joj haljina skliznu na tle. Bajron se okrenu, poto je prekoraio preko onog to je do maloas bio zid, uspevi, pre no to se ovaj do kraja zatvorio, da vidi kako Artemisija preko ramena prebacuje kunu haljinu od belog krzna. Skarletna haljina ostala je da izguvana lei preko stolice. Osvrnuvi se oko sebe, on se upita da li e pretraiti i Artemisijinu sobu. Ako do pretresa do e, bie potpuno bespomoan. Iz garderobe se moglo izii jedino putem kojim je u nju uao, a u njoj nije bilo nieg to bi mu moglo posluiti kao jo skrovitije mesto. Du jednog zida visio je niz haljina, a vazduh ispred njega tek je neznatno svetlucao. Rukom je sasvim lako proao kroz to svetlucanje, osetivi tek blago golicanje u predelu zgloba, jer namena mu je bila jedino da spreava ulaenje

praine kako bi prostor iza njega ostao aseptino ist. Moda je mogao da se sakrije iza suknji. A to je u stvari i inio. Uspeo je uz Gilbertovu pomo da savlada dva straara kako bi dospeo ovamo, ali sada, poto se ve naao ovde, skrivao se iza enskih suknji. U stvari, iza suknji jedne ene. Neprimereno trenutku, on zatee sebe kako razmilja o tome kako bi bilo lepo da se okrenuo neto ranije, pre no to se zid gotovo ve bio zatvorio pred njim. Imala je izuzetan stas. Malopre se ba glupo i nezrelo poneo. Ona, razume se, nije bila kriva zbog greaka koje je poinio njen otac. A sada mu je preostalo samo da eka, zurei u prazan zid; da eka hoe li zauti bat koraka u samoj sobi, hoe li se zid jo jednom povui u stranu, hoe li ugledati cevi ponovo uperene u sebe; samo ovog puta nee biti vizisonora da mu pomogne. ekao je drei u obe ruke po jedan neuronski bi.

9. I U ODORI JEDNOG TIRANINA

"ta se desilo?" Artemisija nije morala da glumi nelagodnost. Obraala se Gilbertu, koji se sa kapetanom strae nalazio pred vratima. est uniformisanih ljudi stajalo je diskretno u pozadini. A onda urno dodade: "Da se nije ta dogodilo ocu?" "Upravo sam se spremala da zaspim", odvrati ona, "a devojke su ve odavno otile, svaka svojim poslom. Nije bilo nikog da otvori vrata sem mene, a ja sam se na smrt prepala." Ona se naglo okrenu prema kapetanu i sva se ukoi. "ta elite od mene, kapetane? Samo brzo, molim vas. Nije vreme ni za kakvu ugla enu audijenciju." Gilbert se umea, pre no to ovome po e za rukom da makar usta otvori. "Krajnje zabavna stvar, Arta. Onaj mladi, kako li se zvae... zna ve... zbrisao je, razbivi usput dve glave. Krenuli smo u poteru za njim, snage su izjednaene. Jedan vod vojnika na jednog begunca. A evo i mene lino, pratim svei trag, zadivljujui naeg kapetana svojom revnou i hrabrou." Artemisiji po e za rukom da se zbunjeno zagleda u njega. Kapetan jedva ujno opsova, pri emu mu se usne tek neznatno pokrenue. "Izvinite, gospodaru", ree on potom, "ali niste bili ba jasni, a izgubili smo ve mnogo vremena. Gospo, ovek koji se izdaje za sina biveg Ranera od Vajdemosa uhapen je zbog izdaje. Uspeo je da pobegne i sada je na slobodi. Moramo pretraiti celu Palatu, odaju po odaju, kako bismo ga pronali." Artemisija koraknu unazad, namrtivi se. "ak i moju sobu?" "Ako nam to vae gospodstvo dozvoli." "Ah, ali ja vam to neu dozvoliti. Valjda bih ja znala da li se u mojoj sobi nalazi neki nepoznati mukarac. I sama pomisao da bih u ovo doba noi mogla biti sa jednim takvim ovekom, ili bilo kojim nepoznatim mukarcem, krajnje je nepristojna. Molim vas, kapetane, da od sada iskazujete duno potovanje prema mom poloaju." Bila je dosta ubedljiva. Kapetanu preostade jedino da se pokloni i kae: "Nije mi to bila namera, gospo. Molim vas da izvinite to smo vas uznemirili u ovo doba noi. Vaa izjava da niste videli begunca sasvim je dovoljna, razume se. Zbog nastalih okolnosti, morali smo se uveriti da ste bezbedni. U pitanju je opasan ovek." "Ali nipoto toliko opasan da ga vi i vai ljudi ne biste mogli savladati." Ponovo se oglasi Gilbertov prodoran, piskutav glas: "Kapetane, hajdemo... hajdemo. Dok vi razmenjujete utivosti sa mojom neakinjom, na ovek je moda imao vremena da orobi oruarnicu. Predlaem vam da ostavite straara ispred vrata gospe Artemisije, tako da ostatak noi moe mirno da prespava. Sem ako, draga moja.".. i on tu pucnu prstima prema Artemisiji... "ne eli da nam se pridrui." "Biu zadovoljna ako budem mogla da zakljuam vrata", odvrati hladno

Artemisija, "i odem na poinak. Hvala ti." "Izaberi onog krupnog", povika Gilbert. "Tog uzmi. Lepe uniforme imaju nai straari, Artemisija. Dosta je da vidi uniformu pa da ti bude jasno kako ima posla sa straarom." "Gospodaru", upade nervozno kapetan, "nemamo vremena. Zadravate nas." Jednim pokretom ruke on dade straaru znak da se izdvoji iz voda, i ovaj salutira Artemisiji u trenutku dok je zatvarala vrata, a zatim i kapetanu. Bat strojevih koraka polako stade da se udaljava ka oba kraja hodnika. Artemisija malo saeka, a onda tiho otvori vrata, in, dva. Straar je stajao ispred njih, razmaknutih nogu, uspravno, s orujem u desnoj ruci, dok je levu drao na dugmetu za uzbunu. Bio je to onaj straar koga je predloio Gilbert, onaj visoki. Visok otprilike koliko i Bajron od Vajdemosa, mada nije imao tako iroka ramena. U tom trenutku joj sinu da je Bajron, iako mlad - zbog ega je imao neke prilino nerazumne stavove - bio bar krupan, miiav, to je bilo dobro. Ba je bilo glupo obrecnuti se na njega. Tako je lepo izgledao. Ona zatvori vrata i uputi se ka garderobi. Bajron se nape kada vrata poee ponovo da se otvaraju. On zadra dah, a prsti mu se ukoie. Artemisija se zagleda u bieve. "Samo paljivo s tim!" On odahnu s olakanjem i vrati bieve u depove. Smetali su mu, ali nije za njih imao odgovarajue uloke. "Opremio sam se u sluaju da neko do e po mene", objasni on. "Izi ite, i apuite." Jo je bila u nonom ogrtau od glatke tkanine nepoznate Bajronu, ukraene upercima srebrnastog krzna, koja je prianjala uz telo pomou neke slabe statine privlane sile u samom materijalu, tako da joj nisu bila potrebna ni dugmad, ni kope, ni nale, ni polja koja dre avove. Pa ipak, Artemisijino telo se tek neznatno ocrtavalo ispod tog ogrtaa. Bajron oseti kako mu ui crvene, i taj mu se oseaj veoma dopade. Artemisija poeka nekoliko trenutaka, a onda napravi krug kaiprstom i ree: "Molim vas!" Bajron se zagleda u njeno lice. "Molim? Oh, izvinite!" On joj se okrenu le ima, poevi napeto i budno da oslukuje jedva ujno utanje gornjih delova odee. Nije mu palo na pamet da se upita zato se nije povukla u garderobu ili zato se, jo bolje, nije presvukla pre no to mu je otvorila vrata. Postoje u enskoj psihologiji dubine koje, ako niste iskusni, ne moete ni poeti da razmatrate. Kada se okrenuo bila je odevena u crni komplet iz dva dela, koji joj nije sezao ni do ispod kolena. Izgledala je mnogo stvarnije u ovoj odei za izlazak nego to bi to bio sluaj da je na sebi imala balsku haljinu. Bajron automatski upita: "Znai, odlazimo?"

Ona odmahnu glavom. "Najpre ete vi morati da odigrate svoju ulogu. I vama je potrebna druga odea. Stanite pored vrata, a ja u pozvati straara da u e." "Kakvog straara?" Ona se kratko nasmeja. "Pred vratima su, na predlog ujaka Gilberta, ostavili jednog straara." Vrata koja su vodila na hodnik skliznue glatko za in ili dva. Straar je jo bio tamo, ukoen i nepokretan. "Straaru", proapta ona. "Brzo, ovamo!" Nije postojao nikakav razlog zbog koga bi jedan obian vojnik oklevao da poslua Direktorovu kerku. Proao je kroz vrata koja su se otvarala, izgovarajui s potovanjem: "Vama na usluzi, gos...", a onda mu kolena popustie pod teinom koja mu se srui na ramena; rei mu zamree na usnama, tako da se nije ulo ak ni ono iznenadno skvianje koje nastaje kada se nadlakticom pritisne grlo. Artemisija urno zatvori vrata i nastavi da posmatra taj prizor dok su se u njoj komeala razna oseanja, koja na kraju gotovo prerastoe u odvratnost. U Palati Hinrijada ivelo se smireno, gotovo dekadentno, tako da nikada ranije nije videla niije lice zajapureno od navrele krvi, kao ni razjapljena usta kako se uzaludno trude da uhvate vazduh. Ona skloni pogled u stranu. Bajron iskezi zube od napora dok je pojaavao stisak oko straarevog grla. Straareve sve slabije ruke na trenutak se beznadno okaie o Bajronovu ruku, dok je stopalima nasumice pokuavao da zada udarac. Bajron ga odie sa poda ne popustivi stisak. A onda se straareve ruke nemono opustie, noge ostadoe mlitavo da vise, a grudni ko polako poe da se smiruje. Bajron ga gotovo neno spusti na pod. Straar se prui koliko je dug i irok, poput kakve ispranjene vree. "Je li mrtav?" upita Artemisija apatom, sva uasnuta. "Sumnjam", odvrati Bajron. "Potrebno je drati oveka ovako etiri do pet minuta da bi umro. Al, za izvesno vreme je izbaen iz igre. Imate li neto ime bismo mogli da ga veemo?" Ona odmahnu glavom. Na trenutak se oseala krajnje bespomonom. "Sigurno imate neki par celitskih arapa", upita Bajron. "Mogu odlino posluiti!" Ve je bio oduzeo straaru oruje i odeu. "Voleo bih i da se operem. U stvari, moram." Bilo je tako prijatno proi kroz deterdentsku maglu u Artemisijinom kupatilu. Iziao je moda malo previe namirisan, ali na sveem vazduhu e to nestati - bar se nadao. Sada je bio ist, a za to je bilo potrebno samo da na trenutak pro e kroz sitne, lebdee kapi koje su pored njega veoma snano ibale pri toplom strujanju vazduha. Nije bila neophodna nikakva odaja za suenje, poto je iziao iz kupatila suv i ist. Ni na Vajdemosu ni na Zemlji nisu imali nita slino. Straareva uniforma mu je bila malo tesna i Bajronu se nije dopalo kako na njegovoj kratkoj, irokoj glavi stoji dosta runa kupasta vojnika kapa. Zurio je u svoj odraz pomalo nezadovoljno. "Kako izgledam?"

"Kao pravi vojnik", odvrati ona. "Moraete da ponesete jedan od ovih bieva", ree on. "Ne umem da se sluim sa tri odjednom." Ona prihvati neuronski bi sa dva prsta i spusti ga u torbicu, koju zatim pomou neke druge mikrosile okai o iroki pojas, tako da su joj ruke bile slobodne. "Bie bolje da sada krenemo. Namojte rei ni re ako nekoga sretnemo, ve pustite mene da vodim razgovor. Va akcenat nije ba najbolji, a bilo bi i neutivo, ako vas neko prethodno ne oslovi, da govorite u mom prisustvu. Ne zaboravite! Sada ste obian vojnik." Vojnik na podu poe da se pomalo mekolji i da prevre oima. Zglobovi i lanci bili su mu dobro vezani na le ima arapama koje su bile jae od iste koliine elika. Iza zapuenih usta uzalud je mlatarao jezikom. Sklonili su ga u stranu, tako da sada nisu morali da ga preskau kako bi stigli do vrata. "Ovuda", teko diui izgovori Artemisija. Na prvom zaokretu iza njih se zaue koraci i na Bajronovo rame se spusti jedna laka ruka. Bajron hitro odstupi u stranu i okrenu se, jednom rukom dohvativi oveka za miicu, dok drugom istovremeno posegnu za biem. Ali bio je to Gilbert, koji samo jeknu. "Polako, ovee!" Bajron olabavi stisak. Gilbert stade da trlja ruku. "ekao sam vas, ali to nije razlog da mi slomi kosti. Dopusti da te s divljenjem osmotrim, Farile. Odea kao da ti se skupila, ali nije loe... uopte nije loe. Niko te dvaput ne bi pogledao u tome. U tome se i sastoji prednost uniforme. Svako uzima zdravo za gotovo da se u uniformi vojnika nalazi vojnik, a ne neko drugi." "Ujae Gile", proapta Artemisija, "ne priaj toliko. Gde su ostali straari?" "Svi se bune zbog nekoliko rei", ljutnu se on kao kakvo dete. "Ostali straari napreduju ka kuli. Zakljuili su da se na prijatelj ne nalazi na niim nivoima, tako da su na glavnim ulazima i rampama ostavili samo nekoliko straara, i ukljuili su sveopti alarmni sistem. Moemo se provui." "Zar im neete nedostajati, gospodine?" upita Bajron. "Ja? Ha! Kapetan je bio sretan to odlazim, jer sam mu se bio popeo na glavu. Budi uveren da me nee traiti." Razgovarali su apatom, pa su i stim prestali. Na dnu rampe stajao je jedan straar, dok su druga dvojica stajali s obe strane velikih, izrezbarenih dvostrukih vrata koja su vodila na sve vazduh. "Ima li vesti o odbeglom zatvoreniku, ljudi?" viknu Gilbert. "Nema, gospodaru", odvrati najblii lupnuvi petama i pozdravivi ga. "E pa, budite na oprezu." Oni pro oe pored njih i izi oe napolje, dok je jedan od straara paljivo neutralizovao alarm na vratima dok su prolazili.

Napolju je bila no. Nebo je bilo jasno i zvezdano, a krbava masa Tamne Magline gutala je iskrice svetlosti u blizini obzorja. Centralna palata iza njih predstavljala je tamnu masu, a sletite Palate nalazilo se na manje od pola milje odatle. Me utim, posle pet minuta hodanja du tihe staze, Gilbert postade uznemiren. "Neto nije u redu", ree on. "Ujae Gile, nisi valjda zaboravio da naloi da pripreme brod?" upita Artemisija. "Razume se da nisam", obrecnu se on na nju, koliko je to bilo mogue uiniti apatom, "ali zato je Kula na uzletitu osvetljena? Trebalo bi da je u mraku." On pokaza kroz drvee, ka mestu gde se Kula videla poput medenog elja bele svetlosti. Obino je to znailo da je na uzletitu veoma ivo: da brodovi poleu u svemir ili da stiu odande. "Za noas nita nije bilo predvi eno", progun a Gilbert. "To pouzdano znam." Jo iz daljine ugledae o emu je re, ili je, bar, Gilbert ugledao. Iznenada se zaustavivi, on rairi ruke kako bi zadrao ostale. "Gotovo je", ree on i gotovo se histerino zakikota. "Ovog puta je Hinrik ba propisno zamutio stvar, taj idiot. Ovde su! Tirani! Zar ne razumete? To je Aratapova privatna, naoruana krstarica." Bajron ju je ugleda kako slabo svetluca okupana svetlou, istiui se me u ostalim jednolinim brodovima. Trup joj je bio glatkiji, tanji i otrovniji od rodijanskih brodova. "Kapetan je rekao da se posada danas zabavljala, ali ja na to nisam obratio panju", objasni Gilbert. "Sada nita ne moemo uiniti. Ne moemo se boriti protiv Tirana." Bajron oseti kako neto iznenada puca. "Zato da ne?" upita on jarosno. "Zato ne bismo mogli da se borimo protiv njih? Nemaju razloga da oekuju neku nevolju, a mi smo naoruani. Uzmimo ba Predstavnikov brod. Ostavimo ga bez gaa!" On koraknu napred, napustivi delimino tamu koju je stvaralo drvee i izi e na brisani prostor. Ostali krenue za njim. Nisu imali razloga da se kriju. Predstavljali su tek dva lana kraljevske porodice koje prati jedan vojnik. Ali sada su se boriti protiv Tirana. Simoka Aratapa sa Tirana rodijska Palata zadivila je jo kada ju je prvi put video, pre mnogo godina; pokazalo se, me utim, da je na njega takav utisak ostavila samo ljutura. Unutranjost je predstavljala tek plesnivu relikviju. Dva pokolenja ranije, zakonodavne komore Rodije sastale su se na ovom tlu i veina administrativnih slubenika bila je upravo ovde smetena. Centralna Palata predstavljala je ilu kucavicu dvanaest svetova. Ali sada su se zakonodavne komore (koje su jo postojale, poto se Kan nikada nije meao u lokalno zakonodavstvo) sastajale jednom godinje kako bi odobrile

izvrena nare enja iz proteklih dvanaest meseci. Bila je to, dakako, tek puka formalnost. Izvrno vee bilo je jo, po imenu telo koje je stalno zasedalo, ali sastojalo se od dvanaestoro ljudi koji su devet nedelja od deset provodili na svojim imanjima. Jo su bili aktivni razni izvrni biroi, poto se bez njih nije moglo vladati, bez obzira na to da li je na vlasti bio Direktor ili Kan, ali oni su sada bili razbacani svuda po planeti; tako su postali manje zavisni od Direktora, a svesniji prisustva novih gospodara, Tirana. Tako je Palata ostala isto onako velianstvena kao to je oduvek i bila - ali velianstvena zbog svog kamenja i gvo a i nieg vie. U njoj je stanovala porodica Direktora, jedva dovoljan broj slugu, i potpuno nedovoljan broj lokalnih vojnika. Aratap se nelagodno oseao u koljci i bio je nesrean. Bilo je kasno bio je umoran i pekle su ga oi, tako da je eznuo za tim da skine kontaktna soiva. Ali pre svega, bio je razoaran. Nije postojala nikakva shema! Povremeno je pogledao prema svom glavnom pomoniku, ali major je sluao Direktora sa bezizraajnom upornou. to se, pak, Aratapa tie, on gotovo da i nije obraao panju. "Vajdemosov sin! Stvarno?" rekao je otsutno. A onda je kasnije dodao: "I tako ste ga uhapsili? Sasvim ispravno!" Ali to mu gotovo nita nije znailo, poto je doga ajima nedostajala shema. Aratapov um bio je u celosti sazdan tako da u svemu trai neku shemu tako da nije mogao podneti pomisao da se pojedinane injenice ovla spajaju bez ikakvog pristojnog reda. Vajdemos je bio izdajica, a Vajdemosov sin je pokuao da se sretne sa Direktorom Rodije. Najpre je to pokuao da uini kriom, a kada nije uspeo, toliko mu se urilo da je pokuao otvoreno, posluivi se onom svojom glupom priom o zaveri protiv Direktora. To je, nema sumnje, morao biti poetak traene sheme. A sada se sve raspalo. Hinrik je urio da to pre preda deaka, to je bilo krajnje neprijatno. ak nije mogao da saeka ni da se no spusti. A ni to se nikako nije uklapalo. Ili moda Aratap jo nije saznao sve pojedinosti. Ponovo je usredsredio svu svoju panju da Direktora. Hinrik je poeo da se ponavlja i Aratap oseti kako ga nagriza saaljenje. Od tog su oveka napravili takvu kukavicu da sada ak ni Tirani vie nisu imali strpljenja da ga sluaju. A s druge, pak, strane, to je bio jedini nain. Jedino je strah mogao da obezbedi potpunu odanost. Samo on i nita vie. Vajdemos se nije plaio, i uprkos injenici da su njegovi lini interesi potpuno zavisili od opstanka vladavine Tirana, pobunio se. Hinrik se plaio i u tome je bila razlika. A poto se Hinrik plaio, sada je sedeo tamo, nepovezano priajui gluposti i pokuavajui da se na neki nain opravda. Major mu u tome nee pomoi, razume se. Aratap je to znao. Taj ovek nije

imao mate. On uzdahnu i poele da je ni on sam nema. Politika je bila prljav posao. I tako on ree, naizgled zainteresovano: "Potpuno ste u pravu. Pohvaljujem vas to ste tako brzo doneli odluku i to ste tako revnosni u obavljanju svojih dunosti u slubi Kana. Budite uvereni da e on o tome biti obaveten." Hinrik se vidno ozari; oigledno mu je laknulo. "Dovedite ga da ujemo ta taj junoa ima da nam kae", zatrai napokon Aratap. Jedva se savladavao da ne zevne. Uopte ga nije zanimalo to je 'junoa' imao da kae. Hinrik se upravo spremao da pozove kapetana strae, ali za to nije bilo potrebe, poto je kapetan ve stajao na vratima, nenajavljen. "Ekselencijo", povika on i u e ne saekavi dozvolu. Hinrik se zagleda u svoju ruku, nekoliko ina udaljenu od pozivnog signala, kao da se pita nije li sama njegova namera na neki nain razvila dovoljno jaku silu koja je bila u stanju da zameni i sam in. "ta se desilo, kapetane?" upita on nesigurnim glasom. "Ekselencijo, zatvorenik je pobegao", odgovori kapetan. Aratap oseti kako ga umor polako naputa. ta je sada pa ovo? "Pojedinosti, kapetane!" naredi on i uspravi se na stolici. Kapetan ih izloi u nekoliko rei. "Traim vau dozvolu", okona on svoj izvetaj, "da objavim optu uzbunu. Imaju prednost od svega nekoliko minuta." "Da, svakako", stade da zamuckuje Hinrik, "svakako. Opta uzbuna, odista. To je prava stvar. Brzo! Brzo! Predstavnie ne mogu da shvatim kako se to moglo dogoditi. Kapetane, neka svi vai ljudi krenu u potragu. Sproveemo istragu, Predstavnie. Ako bude potrebe, slomiemo sve straare. Slomiti! Slomiti!" Ponavljao je tu re gotovo histerino, ali kapetan je i dalje stajao. Oigledno je imao jo neto da kae. "ta jo ekate?" upita ga Aratap. "Mogu li da razgovaram sa vaom ekselencijom u etiri oka?" upita iznenada kapetan. Hinrik baci jedan brz, uplaen pogled prema blagom, mirnom Predstavniku, uspevi samo da se umereno zgrozi na takvu pomisao. "Mi nemamo nikakvih tajni pred Kanovim vojnicima, naim prijateljima, naim..." "Kaite ta imate, kapetane", umea se blago Aratap. Kapetan otro lupi petama i izjavi: "Poto mi je nare eno da govorim, vaa ekselencijo, ao mi je to moram da vas obavestim da su gospa Artemisija i gospodar Gilbert pobegli zajedno sa zatvorenikom." "Usudio se da ih kidnapuje?" Hinrik skoi na noge. "I moja straa je to dozvolila?" "Nisu kidnapovani, ekselencijo. Dobrovoljno su ga sledili." "Otkud zna?" Aratap je bio oduevljen i ve potpuno budan. Sada je pred njim

konano poela da se pomalja toliko traena shema. I to bolja nego to je mogao i da pretpostavi. "To su nam posvedoili straar koga su savladali i straari koji su im, u neznanju, dozvolili da napuste zgradu", objasni kapetan. Trenutak je oklevao, a onda smrknuto nastavi. "Kada sam razgovarao sa gospom Artemisijom na vratima njenih privatnih odaja, izjavila je da se upravo spremala da zaspi. Tek kasnije sam shvatio da je u trenutku kada mi je to govorila bila potpuno naminkana. Kada sam se vratio, bilo je ve kasno. Prihvatam na sebe krivicu zbog ovog propusta. Poto noas obavim svoju dunost, zamoliu vau ekselenciju da prihvati moju ostavku; ali voleo bih pre toga da objavim optu uzbunu. Bez vaeg ovlaenja nisam u stanju da ita preduzmem u vezi lanova vae kraljevske porodice." Ali Hinrik se ljuljao stojei i jedino je bio u stanju da prazno zuri u njega. "Kapetane", ree Aratap, "Bie bolje da se pobrinete za zdravlje svog Direktora. Predlaem vam da pozovete njegovog lekara." "A opta uzbuna?" ponovi kapetan. "Nee biti nikakve opte uzbune", odvrati Aratap. "Razumete li? Nema opte uzbune! Nema hvatanja zatvorenika! Ovaj sluaj je zakljuen! Naredite svojim ljudima da se vrate u svoje odaje i na uobiajene dunosti i pobrinite se za Direktora. Hajdemo, majore." Kada su ostavili za sobom masivnu Centralnu palatu, major Tiranin napeto progoviri. "Aratape", ree, "pretpostavljam da znate ta radite. Samo zbog toga sam tamo unutra utao." "Hvala, majore." Aratap je voleo noni vazduh na planeti punoj zelenila i rastinja. Tiran je bio lepi na neki svoj nain, ali to je bila uasna lepota stenja i planina. Bio je suv, suv! "Majore Andros", nastavi on, "vi niste u stanju da izi ete na kraj sa Hinrikom. U vaim rukama bi on pokleknuo i slomio se. Koristan nam je, ali ako elimo da takav i ostane moramo s njim obazrivo postupati." Major odmahnu na to rukom. "Nisam to imao u vidu. Zato ste bili protiv opte uzbune? Zar ne elite da ih uhvatite?" "A vi?" Aratap za asak zastade. "Sednimo na trenutak ovde, Androse. Na klupu pored puta koji vodi preko istine. ta ima lepe od toga i gde bismo bili sigurniji od pijunskih zraka? Zato elite da uhvatite mladia, majore?" "Pitate me zato elim da se doepam izdajnika i zaverenika?" "Da, zato, ako to znai da ete pohvatati samo nekoliko posrednika, dok e izvor otrova ostati netaknut? Koga ete dobiti? Jednog mladog neotesanca, jednu ludu devojku i jednog senilnog idiota?" U blizini se ulo tiho pljuskanje vetakog vodopada. Malog, ali ukrasnog. A to je za Aratapa predstavljalo pravo udo. Zamislite samo, voda izvire, odlazi u nepovrat, u beskraj se sliva niz stenje i tee po tlu. Nikada nije uspeo da se oslobodi

izvesne ogorenosti koju je oseao prema takvim stvarima. "Kako sada stvari stoje", primeti major, "nemamo nita." "Imamo shemu. Kada je mladi stigao, povezali smo ga sa Hinrikom, i to nas je muilo, jer Hinrik je ono to jeste. Ali to je bilo najbolje to smo mogli da uinimo. Sada nam je jasno d Hinrik uopte tu nije bio bitan; da je Hinrik trebalo da nas odvede u pogrenom pravcu. On je, u stvari, hteo da stupi u vezu sa Hinrikovom kerkom i njegovim ro akom, a to ve ima vie smisla." "Zato nas nije ranije pozvao? ekao je do ponoi?" "Jer on je oru e onog ko prvi stigne do njega, i ube en sam da je Gilbert predloio da se odri ovaj noni sastanak kao znak vlastite revnosti." "Hoete da kaete da smo ovamo namerno pozvani? Da prisustvujemo njegovom begu?" "Ne, ne zbog toga. Postavite sebi pitanje: gde ti ljudi nameravaju da po u?" Major slee ramenima. "Rodija je velika." "To bi vailo da je re samo o mladom Farilu. Ali gde bi na Rodiji dva lana kraljevske kue mogla da pro u nezapaeno? Naroito devojka." "Znai da bi morali da napuste planetu? Tako je, slaem se!" "A odakle bi krenuli? U stanju su da stignu do izletita Palate peice za samo petnaestak minuta. Da li vam je sada jasno zato smo ovde?" "Na brod?" naglo upita major. "Razume se. Oni smatraju da bi im tiranski brod mogao savreno posluiti za beg. Inae bi morali da odaberu neki teretni brod. Faril se kolovao na Zemlji i ube en sam da ume da upravlja krstaricom." "To ve ima smisla. Zato dozvoljavamo plemstvu da alje svoje sinove kuda poele? ta e ijednom od njih da zna ita vie o putovanju od onoga to mu treba u lokalnoj trgovini? Stvaramo vojnike koji e nam se jednog dana suprotstaviti." "Bez obzira na sve", primeti Aratap sa utivom ravnodunou, "u ovom trenutku imamo posla sa Farilom koji se kolovao na strani, i razmotrimo to objektivno, bez ikakve ljutnje. Tvrdim da su uzeli nau krstaricu." "Ne mogu da u to poverujem!" "Imate predajnik na zglobu. Pokuajte da stupite u vezu sa brodom." Major je uzalud pokuavao. "Pokuajte da dobijete Kulu na uzletitu", predloi mu Aratap. Major ga poslua i iz siunog prijemnika zau se jedan tanak, krajnje uzbu en glas: "Ali ekselencijo, ne razumem... To je neka greka. Va pilot je uzleteo pre deset minuta." Aratap se smeio. "Vidite? Razradite li shemu, svaki makar i neznatni doga aj, postaje neizbean. Da li ste svesni posledica?" Major konano shvati. On se lupi po butini i kratko nasmejao. "Tako je!" ree on. "Pa", nastavi Aratap, "oni, razume se, nisu mogli znati da e time sami sebe

unititi. Da su se zadovoljili makar i najsporijim rodijanskim trgovakim brodom koji se nalazi na uzletitu, nema sumnje da bi umakli i... kako se ono kae?... noas bi me ostavili bez gaa. Ali kako stvari sada stoje, gae su jo na meni, a njih nita ne moe da spase. Kada ih povuem nazad, kada meni to bude zgodno.".. sa zadovoljstvom je naglaavao rei... "u rukama e mi se tako e nai i ostali zaverenici." Uzdahnuo je i osetio da mu se ponovo prispavalo. "Imali smo sree, i sada vie ne treba da urimo. Pozovite Centralnu bazu i zatraite da po nas poalju drugi brod."

10. MODA!

Bajron Faril je na Zemlji stekao uglavnom teorijsko znanje iz svemirske nautike. Na univerzitetu su postojali kursevi iz razliitih faza svemirskog inenjerstva, koji su, mada se pola semestra troilo na teoriju o hiperatomskom motoru, nudili veoma malo u pogledu stvarnog upravljanja brodovima u svemiru. Najbolji i najvetiji piloti sticali su znanje u samom svemiru, a ne u uionici. Uspeo je bez ikakvih problema da uzleti, mada je pri tome imao vie sree nego to je pokazao umenosti. Okrutni je reagovao mnogo bre nego to je Bajron pretpostavljao. Na Zemlji je upravljao nekolicinom brodova; odleteo bi njima u svemir i vratio ih na planetu, ali to su bili stari, stabilni modeli, podeeni za obuku studenata. Bili su osetljivi i veoma, veoma istroeni, te su se stoga s naporom podizali i lagano pravili spirale kroz atmosferu na putu ka svemiru. S druge, pak, strane, Okrutni se podigao bez imalo napora, skoio navie i zazvidao kroz vazduh, tako da je Bajron sleteo sa sedita i propisno iaio rame. Artemisija i Gilbert, koji su bili oprezniji, jer tako neto ranije nikada nisu iskusili, su se vezali i sada su sedeli stenjeni postavljenom naslonjaom. Zatvorenik Tiranin leao je prikovan za zid, divlje pokuavajui da se oslobodi spona i jednolino psujui. Bajron se drhtavo podie na noge i utnu Tiranina, posle ega ovaj smesta uuta. Bajronu po e za rukom da se, drei se za ipku koja se protezala du zida kako bi putnici odoleli ubrzanju, vrati na sedite. Daljni naleti energije stadoe da potresaju brod, te smanjie stopu poveanja brzine i svedoe je u podnoljive razmere. Do tada su ve stigli do gornjih slojeva rodijanske atmosfere. Nebo je bilo tamnoljubiasto, a trup broda zagrejan usled trenja vazduha u toj meri da se ta toplota oseala ak i u unutranjosti. Posle toga im je bilo potrebno nekoliko asova da uvedu brod u orbitu oko Rodije. Bajronu nikako nije polazilo za rukom da brzo izrauna potrebnu brzinu za savla ivanje rodijanske atmosfere. Morao je da radi nasumice, smanjujui i poveavajui brzinu, te posmatrajui masometar, koji je pokazivao koliko su udaljeni od povrine planete merei jainu gravitacionog polja. Masometar je sreom bio podeen na kalibre mase i prenika Rodije. Bajron ne bi mogao sam da podesi kalibraciju, bez prethodnog dugotrajnog eksperimentisanja. Konano su se vrednosti na masometru ustalile i ostale iste vie od dva sata. Bajron dopusti sebi da se opusti, a ostali se oslobodie kaieva. "Niste ba neni dok upravljate, lorde Raneru", primeti Artemisija. "Ali letim", odvrati kratko Bajron. "Ako umete bolje - samo izvol'te, ali tek poto se ja iskrcam." "Dosta, dosta, dosta", stade ih smirivati Gilbert. "U brodu je ionako suvie tesno da bismo bili zlovoljni, a i inae emo morati da postanemo nepristojno bliski u ovoj skakutavoj olovci-zatvoru, te stoga predlaem da se manemo svih tih

'gospodara' i 'gospa', koji e u protivnom samo sputavati na razgovor do nesluenih granica. Ja sam Gilbert, ti si Bajron, a ona je Artemisija. Predlaem da upamtimo da emo se ubudue jedni drugima na taj nain obraati, ili pak, da upamtimo neku od mogunosti koja nam se dopada. A to se tie upravljanja brodom, zato ne bismo iskoristili pomo naeg prisutnog prijatelja Tiranina?" Tiranin ga mrko pogleda, ali Bajron se umea. "Ne! Ne moemo mu verovati. A i moje pilotiranje e se popraviti kada se malo naviknem na ovaj brod. Do sada niste nastradali, je li tako?" Rame ga je jo bolelo od prvog trzaja, pa je kao i uvek kada bi oseao neki bol bio krajnje osoran. "Dobro", odvrati Gilbert, "ali ta emo onda s njim?" "Ne svi a mi se da ga hladnokrvno ubijem", primeti Bajron, "a to nam ni ne bi ilo u korist. Samo bi Tirane jo vie uzbudilo. Ubiti nekog pripadnika vladajue rase predstavlja neoprostivi greh." "Ali ta nam drugo preostaje?" "Iskrcaemo ga." "Slaem se. Ali gde?" "Na Rodiju." "ta!" "Tamo nas jedino nee traiti. Ionako emo ubrzo morati dole." "Zato?" "Pa ovo je Predstavnikov brod, koji je on koristio za krstarenje po planeti. U njemu nema zaliha za putovanje u svemir. Pre no to se bilo gde uputimo, moramo pomno istraiti brod kako bismo se bar uverili da imamo dovoljno hrane i vode." Artemisija je odluno klimala glavom. "Tako je. Bravo! Ja se toga ne bih setila. Ba pametno, Bajrone." Bajron odmahnu rukom elei da kae kako to nije nita, ali ga ipak svega preplavi zadovoljstvo. Prvi put je izgovorila njegovo ime. Mogla je da bude veoma ugodna kada bi se potrudila. "Ali on e odmah preko radija dojaviti nae privremeno boravite", usprotivi se Gilbert. "Mislim da nee", odvrati Bajron. "Kao prvo, pretpostavljam da na Rodiji ima naputenih oblasti. Ne moramo brod spustiti u poslovni deo grada ili usred kakvog tiranijanskog garnizona. Pored toga, moda mu se i nee ba uriti da stupi u vezu sa pretpostavljenima, kao to vi mislite... Hajde, kai mu, redove, ta se moe dogoditi vojniku koji dozvoli da mu ukradu privatnu letelicu Kanovog Predstavnika?" Zatvorenik ne odgovori, ali usne mu se stisnue i prebledee. Sam Bajron ne bi ba voleo da se na e na mestu ovog vojnika. Me utim, teko da bi ga ko mogao okriviti za ono to se dogodilo. Nije uopte bilo razloga za pretpostavku da moe doi do nevolje ako se sa lanovima rodijanske kraljevske

porodice ophodi ljubazno. Drei se slova tiranskog vojnog zakona, odbio je da ih pusti na brod bez dozvole svog zapovednika. Da je i sam Direktor zahtevao da u e, razmiljao je Bajron dalje, morao bi da ga odbije. Ali oni su mu se u me uvremenu ve toliko pribliili da je, kada je shvatio kako bi trebalo da se jo rigoroznije pridrava svojih propisa, to jest da upotrebi oruje, bilo ve suvie kasno. Neuronski bi mu je gotovo dodirivao prsa. ak i tada se nije odmah predao. Morali su da ga biem pogode u grudi da bi se smirio. Ali bez obzira na sve, ekaju ga vojni sud i osuda. Niko u to nije sumnjao, a ponajmanje sam vojnik. Spustili su se dva dana kasnije u predgra u grada Sautvorka. Namerno su njega izabrali, jer se nalazio podalje od glavnih sredita na Rodiji. Tiranijski vojnik bio je uvezan i smeten u repulzivnu jedinicu, te puten da odlepra nekih pedeset milja od najblieg grada. Uz veoma malo potresa uspeli su da se spuste na jednu praznu plau. U nabavku je krenuo Bajron, jer je on imao najvie ansi da pro e nezapaeno. Rodijanski novac, koji se Gilbert setio da ponese, jedva da je bio dovoljan da podmiri osnovne potrebe, poto je najvei njegov deo otiao na kupovinu jednog malog bivola i kola za vuu, na kojima je mogao da prenese zalihe malo po malo. "Mogao si da sauva neto novca", prigovori mu Artemisija, "da nisi kupio toliko te tiranske kae." "ta sam drugo mogao", odvrati uzbu eno Bajron. "moda je to za tebe tiranska kaa, ali to je dobra meavina hrane koja e nas bolje prehraniti od bilo ega drugog to sam bio u prilici da nabavim. Bio je besan. Predstavljalo je veliki fiziki napor izvui sve to iz grada i preneti na brod. A podrazumevalo je i znatan rizik, jer je kupovinu morao obaviti u radnji sa meovitom robom koju je drao Tiranin. Oekivao je bar malo zahvalnosti. Drugog izbora, najzad, nisu ni imali. Tiranske snage razvile su itavu tehniku snabdevanja prilago enu iskljuivo svom nainu korienja malih brodova. Nisu mogli da prave ogromna skladita na brodovima kao to je to bio sluaj sa drugim flotama, koja bi potom natrpali truplima celih ivotinja, uredno okaenih u nizove. Morali su da prona u neki standardni koncentrat hrane koji sadri dovoljan broj kalorija i hranljivih sastojaka i da se njime zadovolje. Zauzimao je svega dvadeseti deo prostora i mogao se nagomilati u skladitima sa niskom temperaturom, poput cigli. "Ima uasan ukus", s neodobravanjem primeti Artemisija. "E pa, morae da se navikne", odvrati Bajron, oponaajui njeno ga enje, zbog ega ona pocrvene i ljutito se okrenu. Bajron je znao da je, u stvari, mui stenjen prostor i sve to ide uz to. Nije u pitanju bila samo jednolina zaliha hrane nabavljena da bi se na jednom kubnom inu moglo smestiti to vie kalorija. Problem je bio u tome to, na primer, nisu imali razdvojene spavae sobe. Na brodu su postojale strojarnice i kontrolna odaja,

koje su zauzimale gotovo sav brodski prostor. (Konano, pomisli Bajron, ovo je ratni brod, a ne jahta za uivanje). Zatim su tu bili i skladite i jedna mala kabina sa dva niza od po tri klupe sa svake strane. Odvodne cevi nalazile su se u maloj nii odmah do kabine. Sve je to ukazivalo na skuen prostor; na potpuno odsustvo privatnosti; tako e je znailo da e Artemisija morati da se navikne na injenicu da na brodu nema enske odee, ogledala, niti kupatila. E pa, morae na sve to da se navikne. Bajron je oseao da je ve dovoljno uinio za nju, da je dosta odstupio od svojih principa. Zato nije mogla da bude malo ljubaznija i ponekad se nasmei? Imala je prijatan osmeh, i morao je priznati da nije bila loa, sem to je imala opaku narav. I te kako opaku! Ali zato on trai vreme razmiljajui o njoj? Najgore su stajali sa vodom. Tiran je bio prvenstveno pustinjska planeta, na kojoj se voda visoko cenila i ljudi koji su na njoj iveli znali su njenu vrednost, tako da na brodu nije bila predvi ena odre ena koliina vode za pranje. Vojnici su mogli da se okupaju i operu line stvari kada se spuste na kakvu planetu. Malo prljavtine i znoja za vreme puta nije trebalo da im kodi. ak je ni za pie nije bilo dovoljno, pogotovo ukoliko bi brod krenuo na kakvo due putovanje. Konano, vodu nisu mogli ni da pretvore u koncentrat, niti da je dehidriraju, ve su morali da je prenose u prirodnom stanju; problem je bio jo vei poto je u koncentratima hrane bilo veoma malo vode. Postojali su ure aji za destilaciju ve upotrebljene vode, koju je organizam izbacivao; me utim, kada je Bajron shvatio nain njihovog rada umalo mu nije pozlilo, te je stvar sredio tako da se otpaci izbacuju bez pokuaja da iz njih povrati deo vode. Hemijski gledano, taj je proces imao smisla, ali ovek mora biti obrazovan u tom duhu da bi ga mogao prihvatiti. U pore enju sa prvim, drugo poletanje je proteklo krajnje glatko, posle ega je Bajron proveo izvesno vreme poigravajui se kontrolama. Kontrolna tabla je tek u optim crtama nalikovala onima na brodovima kojima je upravljao na Zemlji. Bila je zastraujue skuena i jezgrovita. Bajron je, im bi shvatio emu slui koji kontakt ili brojanik, na pare hartije odmah zapisivao njegove funkcije te ga lepio na odgovarajue mesto na tabli. Gilbert u e u pilotsku odaju. Bajron se osvrnu preko ramena. "Pretpostavljam da je Artemisija u kabini?" "A gde bi drugde mogla da bude?" "Kada je vidi", odgovori Bajron, "reci joj da sam preneo svoje stvari u pilotsku kabinu. Preporuujem ti da i ti to uini, i da njoj prepustimo kabinu." Zatim, mrmljajui, dodade: "Razmaeno stvorenje!" "Nisi ni ti savren, Bajrone", primeti Gilbert. "Nemoj zaboraviti na kakav je ivot navikla." "U redu. Neu zaboraviti, pa ta s tim? ta mislite vas dvoje, na kakav sam ivot

ja navikao? Nisam ni ja, zna, ro en na rudnim poljima nekog asteroidnog pojasa! Ro en sam na najveem ranu na Nefelosu. Ali kada se ovek na e u nekoj nezgodnoj situaciji mora da se bar potrudi da iz nje izvue to vie moe. Do avola, ne mogu da razvuem trup broda. U njega ne moe stati vie hrane i vode, niti ja mogu da stvorim kadu. Okomila se na mene kao da sam lino ja projektovao ovaj brod!" Laknulo mu je to mu se ukazala prilika da se izvie na Gilberta. Laknulo mu je to bar na nekoga moe da se izvie. Ali vrata se jo jednom otvorie i na njima se pojavi Artemisija. "Da sam na vaem mestu, gospodine Faril", ree ona ledenim glasom, "uzdrala bih se od vikanja. ujete se na celom brodu." "Meni to", odvrati jogunasto Bajron, "nimalo ne smeta. Ali ako vama nije ugodno na ovom brodu, samo se prisetite da se nijedno od nas ne bi ovde nalazilo da va otac nije pokuao mene da ubije, a vas da uda protiv vae volje." "Ne pominjite mog oca!" "Pominjau koga mi drago!" Gilbert akama prekri ui. "Molim vas!" Na taj nain je uspeo istog asa da prekine prepirku. "Da porazgovaramo malo o naem odreditu?" predloi Gilbert. Oigledno je da e nam biti mnogo udobnije im dospemo negde drugde i napustimo ovaj brod." "U tome se slaem s tobom, Gile", ree Bajron. "Hajdemo negde gde neu morati da sluam njeno zvocanje. Ko to kae da su ene za svemirske brodove!" Artemisija nije vie na njega obraala panju, te se sada obraala iskljuivo Gilbertu. "Zato ne bismo napustili Maglenu oblast?" "Ne znam kako stvari stoje sa vama", smesta se javi Bajron, "ali ja moram da povratim oev ran i preispitam njegovo ubistvo. Ostajem u Kraljevstvima!" "Nisam mislila", nastavi Artemisija, "da treba otii zauvek; ve samo dok ne pro e ova guva oko potere. Ionako mi nije jasno ta bi sada mogao da uini po pitanju rana. Ne moe ga povratiti dok carstvo Tirana ne propadne, a nisam ba primetila da si ita preduzeo na tom planu." "To i nije tvoja stvar. Ve moja!" "Smem li neto da predloim?" blagim glasom upita Glibert. Tiinu koja je usledila shvatio je kao odobravanje, te stoga nastavi: "Pretpostavimo da vam kaem kuda bi trebalo da po emo i ta tano treba da uinimo kako bismo doprineli slamanju Carstva, upravo onako kako je to Arta maloas rekla!" "Oh? Kako misli da to postignemo?" upita Bajron. Gilbert se osmehnu. "Dragi moj deae, zauzima krajnje zanimljiv stav prema meni. Zar mi ne veruje? Gleda me kao da misli kako je svako preduzetnitvo koje je u stanju mene da zainteresuje - budalasto. A ja sam vas izvukao iz Palate!" "To mi je poznato. Spreman sam da te sasluam." "Onda dopusti da nastavim. Preko dvadeset godina ekam da mi se ukae prilika

da im umaknem. Da sam obian gra anin, to sam ve odavno mogao da uinim; ali usudom ro enja naao sam se stalno izloen oima javnosti. Pa ipak, da nisam ro en kao Hinrijad, ne bih prisustvovao krunisanju sadanjeg Kana Tirana, te u tom sluaju ne bih sluajno otkrio tajnu koja e jednog dana unititi tog istog Kana." "Nastavi", ree Bajron. "Put od Rodije do Tirana prevalili smo, razume se, na jednom tiranskom ratnom brodu, kojim smo krenuli i nazad. Bio je to brod slian ovome, ali dosta vei. Putovanje na Tiran proteklo je bez uzbu enja. Sam boravak na Tiranu nije bio nezanimljiv, ali to se tie onog, to nas sada zanima protekao je isto tako bez uzbu enja. Me utim, na povratku nas je udario meteor!" "ta?" Gilbert podie ruku. "Dobro znam da postoji mala verovatnoa da se neto takvo dogodi. Nesreni sluajevi koje izazivaju meteori u svemiru... naroito u me uzvezdanom prostoru... malo su verovatni, tako da su mogunosti da se sudare sa nekim brodom gotovo zanemarljive. Ali kao to znate, to se ponekad ipak doga a. Ovom prilikom se i dogodilo. Razume se, svaki meteor koji udari o brod, pa ak i ako je veliine glave pribadae, kao uostalom to veina njih i jeste, u stanju je da probije trup svakog broda, izuzev onih koji imaju zaista debeo oklop." "To mi je poznato", nestrpljivo upade Bajron. "U pitanju je njihov momentum koji je proizvod mase i brzine. Brzina, u stvari, nadokna uje odsustvo mase." On to odrecitova natmureno, poput kakve kolske lekcije, uhvativi sebe kako kradomise posmatra Artemisiju. Sela je dok je sluala Gilberta, te se sada nalazila tako blizu njega da su se gotovo dodirivali. Bajronu sinu da ima predivan profil dok tako sedi, iako joj se kosa ve malo zaprljala. Na sebi nije imala kratku jaknu, ali pahuljasta belina njene bluze jo je bila glatka i neizguvana i to posle vie od etrdeset osam asova. Pitao se kako joj je to uspelo. Zakljuio je kako bi ovo putovanje moglo biti ba lepo, samo kada bi ona nauila pristojno da se ponaa. Nevolja je bila u tome to niko nikada nije vodio o njoj rauna u dovoljnoj meri, i to je bilo sve. A ponajmanje njen otac. Suvie se bila navikla na to da sve bude po njenom. Da je ro ena me u obinim ljudima, bila bi ba ljupko stvorenje. Upravo je poeo da zapada u privremeno sanjarenje u kome je posedovao vlast nad njom, tako da ju je naveo da ga potuje u dovoljnoj meri, kada je okrenula glavu i mirno se suoila sa njegovim pogledom. Bajron skrenu pogled i istog asa usredsredi svu svoju panju na Gilbeta. Bio je ispustio nekoliko reenica. "Nisam imao pojma zato je ekran na brodu zatajio. To je bila jedna od onih stvari na koje niko nikada nee uspeti da prui odgovor, ali on je ipak zatajio. U svakom sluaju, meteor je udario posred broda. Bio je veliine ljunka i pri proboju trupa izgubio je dosta na brzini, tako da nije uspeo da se probije na drugu stranu. Da je do toga dolo, teta bi bila nitavna, jer bi se trup mogao oas zakrpiti.

Me utim, on je prodro u kontrolnu odaju, odbio se o suprotni zid te stao da udara unaokolo dok se na kraju nije umirio. Za zaustavljanje bio bi mu potreban otprilike tek deli trenutka, ali pri prvobitnoj brzini od stotinu milja u minutu mora da je stotinak puta preao preko prostorije tamo-amo. Oba lana posade bila su iseena na komadie, a ja sam izbegao istu sudbinu jedino zahvaljujui tome to sam se u to vreme nalazio u kabini. uo sam odjek prvog udara meteora kada je probio trup, zatim njegovo skakutanje levo-desno, kao i uasnute kratke krike dvojice lanova posade. Kada sam skoio u kontrolnu prostoriju, posvuda unaokolo videli su se samo krv i raskidano meso. Svega to se potom dogodilo seam se krajnje neodre eno, mada sam godinama u svojim komarima stalno isto proivljavao. Hladni zvuk vazduha koji otie odveo me je do rupe koju je napravio meteor. Preko nje sam prislonio jedan metalni disk, koji je vazduni pritisak dosta dobro pridravao. Mali izlupani svemirski ljunak pronaao sam na podu. Bio je topao, ali ipak sam ga udario kljuem i raspolutio. Otkrivena unutranjost gotovo se istog asa zamrzla. Jo je bio na temperaturi svemira. Svezao sam konopce oko struka oba lea, a onda sam svaki konopac privrstio za vuni magnet. Izbacio sam ih kroz vazdunu komoru, uo kako su se magneti uhvatili za trup, i znao sam da e od sada potpuno smrznuta tela pratiti brod kuda god da on po e. Shvatate, znao sam da e mi njihova tela biti potrebna kao dokaz kada se vratim na Rodiju, dokaz da ih je ubio meteor a ne ja. Ali postavljalo se pitanje mog povratka. Bio sam potpuno bespomoan. Nisam umeo da upravljam brodom, niti sam se bilo ta usu ivao da pokuam tamo u dubinama me uzvezdanog prostora. Nisam ak znao ni kako se rukuje subeterskim komunikacijskim sistemom, tako da nisam mogao da uputim ni poziv za pomo. Jedino mi je preostajalo da pustim brod da prati kurs koji mu je bio zacrtan." "Ali to nije bilo dovoljno, zar ne?" ponovo upade Bajron. Pitao se da li Gilbert sve ovo izmilja, zbog neke jednostavne romantine matarije ili iz nekog krajnje praktinog vlastitog razloga. "ta je bilo sa skokovima kroz hipersvemir? Mora da si nekako uspeo da podesi kontrole da brod izvede te skokove, inae sada ne bi bio ovde." "Kada su kontrole na jednom tiranskom brodu propisno podeene", objasni Gilbert, "on automatski izvodi neogranien broj skokova." Bajron je zurio u neverici. Zar ga Gilbert smatra za budalu? "To si izmislio", progun a on. "Nisam. To je jedna od prokletih vojnih prednosti koja im omoguava da dobiju svaki rat. Nisu oni porazili pedeset planetnih sistema, pri emu na svakom ivi stostruko vei broj stanovnika i pri emu imaju mnogo bogtije izvore nego Tiran, igrajui se s njima murke. Ne sporim da su nas sre ivali jednog po jednog i da su krajnje veto iskoriavali nae izdajnike, ali nema sumnje da su i vojno nadmoni. Svima je poznato da je njihova vojna taktika daleko ispred nae, delimino i zbog

tog automatskog skoka. On predstavlja veliki napredak kada je u pitanju manevrisanje njihovih brodova i omoguava im da naprave mnogo razra enije planove bitaka od nas. Priznajem da je ta tehnika jedna od njihovih najbolje uvanih tajni. Nikad za nju nisam uo, dok se nisam naao u klopci na Krvopiji... Tirani, znate, imaju krajnje zastraujui obiaj da svojim brodovima nadevaju neprijatna imena, mada pretpostavljamo da to, psiholoki gledano, nije loe... i dok nisam sve video svojim oima. Posmatrao sam taj brod kako pravi skokove sam od sebe." "I hoe da kae kako ovaj brod moe to isto?" "Ne znam. Ne bi me iznenadilo." Bajron se okrenu ka kontrolnoj tabli. Na njoj je bilo jo desetine kontakata za koje nije imao pojma emu slue. Moda, kasnije! On se ponovo okrenu ka Gilbertu. "I taj brod te je odveo kui?" "Ne, nije. Dok je meteor jurcao po kontrolnoj odaji nije zaobiao ni kontrolnu tablu. Bilo bi pravo udo da jeste. Brojanici su bili smrskani, kuite je bilo slupano i ulubljeno. Nikako se vie nije moglo odrediti u kom poloaju su se kontrole pre toga nalazile, ali mora da su nekako drugaije stajale, jer me brod nije vratio na Rodiju. Na kraju je brod, razume se, poeo da usporava i meni je bilo jasno da je putovanje bar teorijski zavreno. Nisam znao gde se nalazim, ali uspeo sam da pomerim viziekran tako da sam uoio neku planetu koja je bila dovoljno blizu, jer je brodski teleskop uhvatio njen disk. Bila je to puka srea, jer se disk uveavao. Brod se pribliavao toj planeti. Oh, nije joj se primicao ba izravno. Tome se niko razuman ne bi smeo ni ponadati. Da sam sedeo skrtenih ruku brod bi promaio planetu bar za milion milja, ali na toj udaljenosti mogao sam da se posluim obinim eterikim radiom. To sam bar znao. Tek poto se cela ta avantura zavrila poeo sam da uim elektroniku. Odluio sam da nikada vie u ivotu ne budem tako bespomoan. Biti bespomoan nije nimalo zanimljivo." Bajron stade da ga pouruje. "I tako si upotrebio radio", upita on. "Tako je, i oni su doli po mene", potvrdi Gilbert. "Ko?" "Ljudi sa te planete. Bila je nastanjena." "Znai da si opet imao sree. Koja je to bila planeta?" "Ne znam." "Hoe da kae da ti nisu rekli?" "Zabavno, zar ne? Nisu. Ali nalazi se negde me u Magliastim Kraljevstvima!" "Otkud to zna?" "Jer su znali da je brod na kome sam se nalazio tiranska letelica. Ve na prvi pogled su to pogodili i gotovo da su ga razneli pre no to sam uspeo da ih ubedim kako sam ja jedini preiveli na brodu."

Bajron poloi svoje velike ake na kolena i stade da ih gnjei. "Sada malo zastani i vratimo se unazad. Neto ne shvatam. Ako su znali da je to tiranska letelica i ako su nameravali da je raznesu, zar to nije najbolji dokaz da se taj svet ne nalazi u Magliastim Kraljevstvima? Da se nalazi bilo gde drugde samo ne tamo?" "Ne, Galaksije mu!" Gilbertove oi su sijale, a u glasu mu se osealo sve vee oduevljenje. "Nalazila se u Kraljevstvima. Izveli su me na povrinu - i kakav je to svet samo bio! Bilo je tu ljudi iz svih kraljevstava. Zakljuio sam to na osnovu njihovih naglasaka. I nimalo se nisu plaili Tirana. To mesto je predstavljalo pravi arsenal. Iz svemira se to nije moglo zakljuiti. Moda je to bio neki ispoen farmerski svet, ali ivot na toj planeti odvijao se ispod povrine. Negde u Kraljevstvima, deae, negde jo postoji ta planeta, koja se ne boji Tirana, i koja e unititi Tirane, kao to bi unitila i brod na kome sam se nalazio da su lanovi posade bili ivi." Bajron oseti kako mu srce uzbu eno udara. Na trenutak je eleo da poveruje u itavu priu. Konano, moda. Moda!

11. A MODA I NE!

A onda, opet, moda i ne! "Kako si saznao da je u pitanju bio arsenal?" upita Bajron. "Koliko dugo si ostao? ta si video?" Gilbert je postajao nestrpljiv. "Nije uopte re o tome da sam neto video. Nisu me vodili u obilazak, ili bilo ta slino..." On uloi oigledan napor da se opusti.. "E pa, sluaj ta se dogodilo. Kada su me izvukli iz broda ve sam bio u prilino jadnom stanju. Bio sam suvie uplaen da bih dovoljno jeo... uasno je biti zarobljen u svemiru... i mora da sam izgledao mnogo gore no to sam se u stvari oseao. Predstavio sam se u glavnim crtama i oni me povedoe pod zemlju. Zajedno sa brodom, razume se. Pretpostavljam da ih je vie zanimao brod nego ja. Ukazala im se prilika da proue tiransko kosmoinenjerstvo. Poveli su me na neko mesto koje mora da je bilo bolnica." "Ali ta si video, strie?" upita sada Artemisija. Bajron se tako e umea. "Zar ti nikada ranije nije priao o ovome?" "Nije", odgovori kratko Artemisija. "Nikome do sada nisam ni re rekao o tome", potvrdi Gilbert. "Odveli su me, kao to ve rekoh, u bolnicu. Tamo su mi uradili sve mogue laboratorijske analize, a ta bolnica bila je bolje opremljena od bilo koje ovde na Rodiji. Na putu do bolnice proao sam pored fabrika u kojima su se izra ivali nekakvi metalni predmeti. Brodovi koji su me zarobili nisu liili ni na jedne za koje sam dotad uo. U to vreme sve mi je izgledalo krajnje jasno, tako da narednih godina nisam sebe muio pitanjima. To je bio moj 'pobunjeniki svet' i znam da e jednog dana roj brodova krenuti odatle u napad na Tirane, i da e podjarmljeni svetovi biti pozvani da se okupe oko pobunjenikih vo a. Iz godine u godinu ekao sam da se to dogodi. Na poetku svake godine pomislio bih: mora da je ovo ona prava. I svaki put, napola sam se nadao da se moja prvobitna elja nee ostvariti, jer sam udio najpre da pobegnem, da im se pridruim, kako bih mogao da uestvujem u velikom napadu. Nisam eleo da ponu bez mene." On se drhtavo nasmeja. "Pretpostavljam da bi se veina ljudi zabavljala da je znala ta se odvija u mom umu. U mom umu. Niko ne dri puno do mene, zna." "Sve se to dogodilo pre vie od dvadeset godina i oni jo nisu napali?" upita Bajron. "Nigde im nema ni traga? Nije prijavljeno prisustvo nikakvih nepoznatih brodova? Nije bilo nikakvih incidenata? I ti jo smatra..." Gilbert se odjednom obrecnu na njega. "Da, smatram! Dvadeset godina nije ba neko dugo razdoblje, da bi se organizovala pobuna protiv planete koja dri u aci pedeset naseljenih sistema. Ja sam se tamo naao na poetku organizovanja pobune. I to je ono to pouzdano znam. Mora da su od tada lagano izdubili planetu vrei svoje podzemne pripreme, gradei novije tipove brodova i oruja, obuavajui stalno nove ljude,

pripremajui napad. Jedino u video-trilerima ljudi se maaju oruja u tren oka; samo u njima se ukazuje potreba za novim orujem u jednom danu, zatim se ono izmilja u narednom, masovno proizvodi u treem i upotrebljava u etvrtom. Za takve stvari potrebno je vreme, Bajrone, a ljudi sa pobunjenikog sveta verovatno su svesni da e morati biti potpuno spremni pre no to krenu. Nee im se ukazati prilika da udare dvaput. A sada to se tie onoga to ti naziva 'incidentima'! Tiranski brodovi su znali da nestanu bez traga. Svemir je velik, moe rei, i mogli su se jednostavno izgubiti. Ali ta ako su ih zarobili pobunjenici? Pre dve godine zbila se ona nezgoda sa Neumornim. Prijavio je da se u blizini nalazi neki udni predmet koji utie na masometar, i posle toga niko o njemu vie nita nije uo. Pretpostavljam da je mogao biti u pitanju meteor, ali da li je, zaista, to bio sluaj! Potraga je potrajala mesecima. Nikada ga nisu pronali. Ja smatram da su ga se pobunjenici doepali. Neumorni je bio novi brod, eksperimentalni model. Upravo ono to bi pobunjenici mogli poeleti." "Kada si se jednom tamo spustio, zato nisi ostao?" upita Bajron. "Misli da nisam eleo? Ali nisam imao izbora. Sluao sam jednom njihov razgovor kada su mislili da sam u nesvesti, te sam tako neto vie saznao. U to vreme su bili na poetku. Nisu smeli da dopuste da budu otkriveni. Znali su da sam Gilbert od Hinrijada. Na samom brodu bilo je dovoljno stvari koje su ukazivale na to, ak i da im to sam nisam rekao, to u stvari jesam uinio. Znali su da bi bila pokrenuta opsena potraga koja ne bi tako lako bila obustavljena, ako se ne bih vratio na Rodiju. Nisu smeli da rizikuju da takva istraga bude pokrenuta, te su se morali pobrinuti da me vrate na Rodiju. I tako su me tamo i odveli." "ta!" povika Bajron. "Ali to mora da je predstavljalo jo vei rizik. Kako su to izveli?" "Ne znam." Gilbert pre e svojim tankim prstima kroz kosu koja je vee poela da sedi; inilo se da mu oi beskorisno prodiru u davnanje pramenove seanja. "Pretpostavljam da su mi dali anesteziju. Ceo taj deo mi je potpuno izbrisan. Posle izvesne granice nema vie nieg. Seam se jedino da sam se, kada sam otvorio oi, ponovo nalazio na Krvopiji bio sam u svemiru, u naposrednoj blizini Rodije." "Da li su ona dva mrtva lana posade jo bila privezana vunim magnetima? Nisu ih uklonili na pobunjenikom svetu?" upita Bajron. "Jo su bili tamo." "Da li je postojao bilo kakav dokaz koji bi ukazivao na to da si bio na pobunjenikom svetu?" "Nikakav; sem dabome, mog seanja." "Kako si onda znao da si u blizini Rodije?" "Nisam znao. Znao sam da sam u blizini neke planete; to je stajalo na

masometru. Ponovo sam se posluio radiom, i ovog puta su rodijski brodovi doli po mene. Izneo sam svoju priu pred tadanjim Predstavnikom Tirana, sa odgovarajuim izmenama. Razume se, nisam ni pomenuo pobunjeniki svet. Tako e sam rekao da nas je meteor pogodio neposredno posle poslednjeg skoka. Nisam eleo da pomisle kako znam da tiranski brodovi mogu da izvode automatske skokove." "Misli li da je pobunjeniki svet otkrio tu sitnicu? Jesi li im ti moda rekao?" "Ja im nisam rekao. Nisam imao prilike. Nisam tamo bio dovoljno dugo. Mislim na vreme tokom koga sam bio pri svesti. Ali ne znam koliko dugo sam bio bez svesti i ta su oni sami uspeli da prona u." Bajron je zurio u viziekran. Sudei prema ukoenosti slike na njemu, brod na kome su se nalazili lako je mogao biti i prikovan za svemir. Okrutni je putovao brzinom od deset hiljada milja na as, ali ta je to bilo prema ogromnim udaljenostima u svemiru? Zvezde su bile krute, sjajne i nepokretne. Delovale su krajnje hipnotiki. "Pa, kuda emo?" upita on. "Pretpostavljam da i dalje ne zna gde se nalazi taj pobunjeniki svet?" "Ne znam. Ali pretpostavljam da znam nekoga kome je to poznato. Gotovo sam ube en u to." Gilbert se oito zagrejao za tu ideju. "Ko?" "Autarh od Lingana." "Lingana?" Bajron se namrti. uo je to ime pre izvesnog vremena, bar mu se tako inilo, ali nije znao u vezi s im. "Zato ba on?" "Lingan je poslednje kraljevstvo koje su Tirani porobili. Nije, da kaemo, u toj meri mirnodopski nastrojeno kao ostala. Zar to nema smisla?" "Donekle. Ali samo donekle." "Tvoj ti otac moe posluiti kao drugi dokaz za to, ako ti je dokaz potreban." "Moj otac?" Bajron je na trenutak zaboravio da mu je otac bio mrtav. Video ga je kako stoji u aritu njegove svesti, krupan i iv, ali onda se seti da ga vie nema i ponovo oseti ono hladno upanje u unutranjosti. "Kakve veze moj otac ima sa svim tim?" "Bio je na dvoru pre est meseci. Shvatio sam u glavnim crtama zbog ega je doao. Prislukivao sam neke razgovore izme u njega i mog ro aka, Hinrika." "Oh, strie", oglasi s nestrpljivo Artemisija. "Draga moja?" "Nema prava da prislukuje oeve privatne razgovore." Gilbert ravnoduno slee ramenima. "Razume se da nemam, ali bilo je zabavno, a i korisno." Bajron se umea. "Stanite. Kaete da je moj otac pre est meseci bio na Rodiji?" Osetio je kako ga sve vie obuzima uzbu enje. "Da."

"Reci mi... Dok je tamo boravio, da li je imao pristup Direktorovoj kolekciji primitivnih predmeta! Jednom si mi rekao da Direktor ima veliku biblioteku sa stvarima vezanim za Zemlju." "Mislim da jeste. Ta biblioteka je veoma poznata i obino se stavlja na raspolaganje uglednim gostima, razume se, ukoliko pokau zanimanje za nju. Obino ga ne pokazuju, ali tvog oca je veoma zanimala. Tako je, dobro se toga seam. Proveo je u njoj gotovo ceo dan." Slagalo se. Upravo pre pola godine otac ga je prvi put zamolio da mu pomogne. "Pretpostavljam da i ti dobro poznaje biblioteku", upita Bajron. "Razume se." "Postoji li ita u toj biblioteci to bi moglo da nagovesti da na Zemlji postoji neki dokument od velike vojne vrednosti?" Gilbert je prazno zurio u njega oigledno ne shvatajui o emu ovaj govori. "Negde u poslednjim vekovima praistorijske Zemlje mora da je postojao jedan takav dokument", objasni Bajron. "Jedino to vam mogu o njemu rei jeste da ga je moj otac smatrao najvanijom pojedinanom stvari u Galaksiji, a ujedno i najsmrtonosnijom. Trebalo je da mu ga nabavim, ali prerano sam morao da napustim Zemlju, i on je, u svakom sluaju..." Glas poe da ga izdaje... "Umro je prerano." Ali Gilbert je i dalje samo tupo zurio. "Ne znam o emu govori." "Ne razume. Otac mi ga je prvi put pomenuo pre est meseci. Mora da je saznao za njega u biblioteci na Rodiji. Ako si i sam kopao po njoj, zar ne bi mogao da pretpostavi ta on to mora da je saznao?" Ali Gilbert samo odmahnu glavom. "Hajde, nastavi sa svojom priom", zatrai Bajron. "Razgovarali su o Autarhu od Lingana, tvoj otac i moj ro ak", objasni Gilbert. "Uprkos paljivo biranim reima tvoga oca, Bajrone, bilo je oigledno da je Autarh pokreta i glava zavere... Zatim..." On odjednom stade da okleva... "Dolo je i poslanstvo sa Lingana, koje je predvodio lino Autarh. Ja... ja sam mu rekao za pobunjeniki svet." "Malopre si kazao da nikome nita nisi ispriao", primeti Bajron. "Sem Autarhu. Morao sam da saznam istinu." "ta ti je rekao?" "Gotovo nita. Ali i on je morao da bude oprezan. Zar je mogao da ima poverenja u mene? ta ako je pomislio da radim za Tirane? Otkud je mogao da zna? Ali ostavio je vrata odkrinuta. I to nam je sada jedini trag." "Da li je?" upita Bajron. "Pa, idemo onda na Lingan... Pretpostavljam da je ionako svejedno kuda emo." Bio je potiten jer je pomenuto ime njegova oca i na trenutak nita mu nije izgledalo mnogo vano. Neka bude Lingan. Neka bude Lingan! To je bilo lako rei. Ali kako se usmerava brod prema jednoj

siunoj iskri svetlosti udaljenoj trideset pet svetlosnih godina? Dve stotine triliona milja? Jedna dvojka i etrnaest nula iza nje. Brzinom od deset hiljada milja na as (trenutna standardna brzina Okrutnog) trebalo bi im preko dva miliona godina da stignu donde. Bajron je prelistavao Standardne galaktike efemeride sav oajan. Nailazio je na podatke o desetinama hiljada zvezda, iji su poloaji bili izraeni trocifrenim brojevima. Bilo je na stotine strana tih brojki, za ije su simbole sluila grka slova ro, teta, fi. Fi je oznaavalo udaljenost od sredita Galaksije u parsecima; ugaoni razmak du ravni galaktikog soiva od standardne galaktike dui (linije, naime, koja spaja sredite Galaksije i sunce planete Zemlje); ugaoni razmak od te dui u ravni upravnoj na ravan galaktikog soiva; dve poslednje mere bile su izraene u radijanima. Na osnovu ova tri parametra mogao se odrediti taan poloaj bilo koje zvezde u svekolikoj ogromnosti svemira. Odnosno, u nekom odre enom trenutku. Pored poloaja zvezde u odnosu na standardni dan prema kome se izraunavaju sva vremenska odre enja, valjalo je jo uzeti u obzir vlastito kretanje zvezde, odnosno brzinu i pravac. Bila je to srazmerno mala ispravka, ali neophodna. Milion milja ne predstavlja doslovce nita u pore enju sa zvezdanim razdaljinama, ali to postaje veliki put kada ga treba prevaliti brodom. Postavljalo se, razume se, i pitanje poloaja samog broda. Udaljenost od Rodije mogla se izraunati oitavanjem masometra ili, jo tanije, udaljenou od sunca Rodije, budui da je ovde duboko u svemiru gravitaciono polje tog sunca potiralo gravitaciono polje bilo koje planete. Mnogo je tee bilo odrediti pravac u kome su putovali u odnosu na galaktiku du. Bajron je morao da locira jo dve poznate zvezde, pored sunca Rodije. Prema njihovom vidljivom poloaju i poznate mu udaljenosti od rodijskog sunca, mogao je da odredi taan poloaj broda. Uradio je to dosta grubo, ali bio je ube en, i dosta tano. Sada kada mu je bio poznat njihov taan poloaj, kao i poloaj sunca Lingana, trebalo je samo da podesi kontrole za taan pravac i jainu hiperatomskog pogona. Bajron je bio usamljen i napet. Ne zaplaen! Odbacivao je tu re. Ali bez sumnje je bio napet. Namerno je proraunavao elemente potrebne da se izvri skok kroz est asova. eleo je da mu na raspolaganju ostane dosta vremena da proveri brojke. A moda e mu se ukazati i prilika da malo odrema. Izvukao je iz kabine sve to mu je bilo potrebno za krevet koji ga je sada raspremljen ekao. Drugo dvoje je verovatno spavalo u kabini. Ube ivao je sebe da je to ba dobro i da mu u blizini nije potreban niko da ga gnjavi, kada napolju zau tapkanje bosih stopala, te ljutito podie pogled. "Zdravo", ree on, "zato ne spava?" Artemisija je stajala na vratima, oklevajui, a onda upita tihim glasom: "Da li bi ti smetalo ako u em? Hou li ti dosa ivati?"

"Zavisi od toga ta namerava da radi?" "Pokuau da radim samo ono to treba." Bila je suvie ponizna, pomisli sumnjiavo Bajron, a odmah potom saznade i razlog za takvo njeno ponaanje. "Strano sam zaplaena", ree ona. "Zar ti nisi?" eleo je da kae da nije, nimalo, ali nije ba tako ispalo. Stoga se samo smeteno nasmei i odgovori: "Pomalo." Zaista udno, ali to ju je uteilo. Klekla je na pod pored njega i zagledala se u debele tomove koji su stajali otvoreni pred njim, kao i u listove sa proraunima. "I sve te knjige su drali ovde?" "Svakako. Ne bi mogli da upravljaju brodom bez njih." "I ti to sve razume?" "Ne ba sve. Voleo bih da sve razumem. Ali nadam se da razumem dovoljno. Moraemo, zna, da napravimo skok do Lingana." "Je li to teko izvesti?" "Ne, nije, ako zna brojke, koje se nalaze ovde, i ima kontrole, a one su ovde, i ako si iskusan, to ja nisam. Na primer, to bi trebalo izvesti u nekoliko skokova, ali ja u pokuati samo jednim, jer time smanjujem mogunost da do e do nevolje, mada to podrazumeva i traenje energije." Nije trebalo da joj to kae; nije imalo svrhe; kukaviki bi se poneo ako bi je namerno zaplaio, a i s njom bi bilo teko izii na kraj ako bi se odista uplaila, ako bi je uhvatila panika. Stalno je to sebi ponavljalo, ali nije vredelo. eleo je to s nekim da podeli. eleo je da bar deo odgovornosti skine sa sebe. "Postoje neke stvari koje treba da znam a koje mi nisu poznate", nastavi on. "Stvari kao to je, na primer, gustina mase izme u ovog mesta ovde i Lingana, a koja utie na kurs skoka, poto je gustina mase to to uslovljava zakrivljenost ovog dela vaseljene. Efemeridi... to je ova knjiga ovde... pominju ispravke zakrivljenosti koje se moraju izvriti pri odre enim standardnim skokovima, i iz njih bi trebalo da izraunam odre ene ispravke koje se tiu naeg kretanja. Ali ako se u promeru od deset svetlosnih godina na naem putu na e neki super-div, svi prorauni padaju u vodu. Nisam ak ni siguran da sam pravilno koristio kompjuter." "Ali ta bi se moglo dogoditi ako pogrei?" "Vratili bismo se u normalni svemir u taki koja se nalazi suvie blizu sunca Langana." Ona malo porazmisli o tome, a zatim ree: "Nema pojma koliko se sada bolje oseam." "Posle svega to sam rekao?" "Razume se. U krevetu sam se jednostavno oseala bespomonom i izgubljenom, jer sam sa svih strana bila okruena prazninom. Sada znam da smo se negde uputili i da tu prazninu drimo u svojim rukama." Bajron je bio zadovoljan. Kako je samo sada bila drugaija. "Nisam ba siguran

da je vrsto drimo u rukama." "Drimo", prekinu ga ona. "Znam da si u stanju da upravlja ovim brodom." I Bajron zakljui da moda stvarno i moe. Artemisija je podavila poda se svoje duge obnaene noge i sela suelice njemu. Na sebi je imala samo tanak donji ve, ali kao da toga uopte nije bila svesna, to se za Bajrona ba ne bi moglo rei. "Zna", ponovo zapoe ona, "u tom krevetu sam se neobino udno oseala, kao da sam lebdela. To je jedna od stvari koje su me uplaile. Svaki put kada bih se okrenula, nekako sam udno odskoila u vazduh, a zatim se lagano spustila kao da su se u vazduhu nalazile opruge koje su me zadravale." "Nisi valjda spavala na gornjem leaju?" "Jesam. Na donjem sam oseala klaustrofobiju, poto mi se na est ina iznad glave nalazio jo jedan duek." Bajron se nasmeja. "Onda je sve jasno. Gravitaciona sila ovog broda usmerena je prema njegovoj osovini i opada sa udaljenou od osnove. Na gornjem leaju bila si verovatno dvadeset do trideset funti lake nego na podu. Da li si ikada putovala putnikim brodom? Nekim velikim?" "Jednom. Prole godine, kada smo otac i ja posetili Tiran." "E pa, na putnikim brodovima gravitacija postoji u svim delovima broda i usmerena je prema spoljanjosti trupa, tako da je dua osa broda uvek okrenuta 'gore', bez obzira gde se nalazili. Zato su motori tih velikih beba uvek pore ani poput cilindra du due ose. Tamo nema gravitacije." "Mora da je potrebno strano mnogo energije da bi se odravala vetaka gravitacija." "Dovoljno da se njome napaja jedan mali grad." "Nema opasnosti da ostanemo bez goriva, zar ne?" "O tome nemoj brinuti. Brodovi se napajaju gorivom kroz proces potpunog pretvaranja mase u energiju. Gorivo je poslednja stvar bez koje emo ostati. Pre e se izlizati spoljanji omota." Bila je okrenuta prema njemu. On primeti da na licu vie nema minke i zapita se kako je uspela da je skine; verovatno maramicom i krajnje oskudnom koliinom vode za pie. Rezultat nije bio poraavajui ve, naprotiv, njena ista bela koa jo je jae i savrenije odudarala od crne kose i oiju. Oi su joj veoma tople, pomisli Bajron. Tiina je malo predugo potrajala i on urno ree: "Nisi ba esto putovala? Hou da kaem, samo si se jednom vozila putnikim brodom?" Ona potvrdno klimnu. "I to je bilo previe. Da nismo posetili Tiran, onaj prostak komornik me ne bi video i... Ne elim da govorim o tome!" Bajron nije navaljivao, ali nastavi da je ispituje o putovanjima. "Da li je to uobiajeno? Mislim, da se ne putuje?" "Bojim se da jeste. Otac stalno leti iz jedne dravnike posete u drugu, otvara

razne poljoprivredne izlobe, posveuje zgrade. Obino samo dri govor koji mu Aratap napie. to se nas ostalih tie, Tirani su uvek zadovoljniji ako ne naputamo Palatu. Jadni Gilbert! Jedan jedini put napustio je Rodiju radi Kanovog krunisanja, kao oev predstavnik. Posle toga mu nikada vie nisu dozvolili da kroi na neki brod." Pogled joj je bio oboren i odsutan, guvala je krajiak Bajronovog rukava pri zglavku. A onda ponovo progovori: "Bajrone?" "Da... Arta?" Malo je zastao, ali ipak uspe da izgovori njeno ime. "Dri li da bi pria strica Gilberta mogla biti istinita?" "Zar misli da ju je izmislio? Ve godinama sanja Tirane, a nikada mu se nije ukazala prilika da bilo ta uini, razume se, sem da uspostavlja pijunske zrake, to je krajnje detinjasto i on je toga svestan. Moda je pravio kule u vazduhu, u koje je na kraju i sam poverovao. Vidi, dobro sam ga upoznao." "Moda si u pravu, ali hajde da sledimo malo taj njegov san. Ipak moemo da otputujemo na Lingan." Bili su veoma blizu jedno drugom. Mogao je da isprui ruku i dodirne je, uzme je u naruje i poljubi. I on to i uini. Bilo je to potpuno non seguitur. Bajronu se inilo da za to uopte nije bilo razloga. Jednog trenutka raspravljali su o skokovima, gravitaciji i Gilbertu, a u sledeem se nala u njegovom naruju, mekim i svilenastim usnama priljubljenim uz njegove. U prvi mah je poeleo da joj se izvini, da iznese svu silu budalastih opravdanja, ali kada se malo odmakao i ve hteo da progovori, primetio je da ona ni ne pokuava da pobegne, ve da je poloila glavu na njegovu levu miicu. Oi su joj i dalje bile zatvorene. I tako on nita ne ree, ve je ponovo poljubi lagano i strasno. To je bilo najbolje to je mogao da uini i on je toga bio svestan. Konano ona progovori, pomalo sanjivo: "Zar nisi gladan? Doneu ti malo koncentrata i zagrejau ti ga. Ako bude eleo da odspava, mogu ostati da pazim umesto tebe. I... bie bolje da jo neto obuem." Okrenula se kao da namerava da ode. "Koncentrat ima ba dobar ukus kada se na njega navikne. Hvala ti to si ga nabavio." Upravo ove njene rei, vie nego poljupci, zapeatili su mir me u njima. Kada je Gilbert uao u kontrolnu odaju, mnogo asova kasnije, uopte se nije iznenadio zatekavi Bajrona i Artemisiju u budalastom razgovoru. Nije ak ni prokomentarisao injenicu da je Bajronova ruka poivala oko pasa njegove neake. "Kada emo napraviti skok, Bajrone?" upita on. "Za pola sata", odvrati Bajron. Prolo je i tih pola sata; kontrole su bile podeene; razgovor je bledeo, dok na kraju nije zamukao.

Kada je najzad doao as Bajron duboko udahnu i povue jednu polugu sleva udesno, napravivi pun luk. Skok nije bio onakav kao na kakvom putnikom brodu. Okrutni je bio mnogo manji, te ni skok nije bio onako glatko izveden. Bajron se zateturao, a u deliu sekunde stvari oko njega se zaljuljae. A onda sve opet postade glatko i vrsto. Zvezde na viziekranu su se izmenile. Bajron je okrenuo brod, tako da se polje zvezda podiglo, i svaka zvezda se sada kretala u postojanom luku. Na kraju se pojavila jedna zvezda koja je bila bletavo bela i vea od puke take. Bajron je uhvati, umiri brod pre no to je ponovo izgubi i usmeri teleskop u njenom pravcu, ubacivi unutra spektroskopski dodatak. Zatim se opet usredsredi na Efemiride, i stade da proverava kolonu pod nazivom "Spektralne karakteristike." Onda ustade sa pilotskog sedita i ree: "Jo je dosta daleko. Morau malo da poguram brod donde. Ali u svakom sluaju, tamo ispred nas nalazi se Lingan." Bio je to njegov prvi skok i to uspean.

12. AUTARH DOLAZI

Autarh od Lingana razmiljao je o onome to je upravo uo ali njegove hladne, dobro kontrolisane crte lica jedva da su to pokazivale. "I ekali ste etrdeset osam asova da mi to kaete", ponovi on. "Nije bilo razloga da vam to ranije kaem", odgovori hrabro Rizet. "Kada bismo vas bombardovali svime to se zbiva ivot bi vam postao prava mora. Sada vam saoptavamo tu vest, poto ne znamo ta o njoj da mislimo. U najmanju ruku je udna, a u poloaju u kome se ovog asa nalazimo ne moemo sebi dozvoliti nita udno." "Ponovite mi sve iz poetka. Hou da jo jednom ujem sve pojedinosti." Autarh prebaci nogu preko simsa bletavog prozora i zamiljeno se zagleda napolje. Sam prozor predstavljao je moda najveu pojedinanu neobinost linganske arhitekture. Bio je srednje veliine i postavljen na kraju pet stopa dugakog udubljenja koje se blago suavalo idui prema njemu. Bio je krajnje jasan, neobino debeo i istanano zakrivljen; to je vie bilo soivo nego prozor, koje je poput levka uvlailo unutra svetlost iz svih pravaca, tako da se predao, kada se gledalo prema spolja, video u minijaturi. Sa bilo kog prozora u Autarhovom dvoru jednim pogledom moglo se obuhvatiti pola obzorja, od zenita do nadira. Na ivicama je dolazilo do preteranog umanjenja i iskrivljenosti, ali i to je samo po sebi davalo odre enu aromu onome to je ovek video: umanjenu, spljotenu vrevu grada; puzei, zakrivljene orbite stratosferiksa u obliku polumeseca koje se uzdiu sa aerodroma. ovek se vremenom u toj meri navikne na to da mu otvaranje prozora, kako bi unutra prodrla ravna, ukruena stvarnost izgleda krajnje neprirodno. Kada se sunce na e u takvom poloaju da prozori u obliku soiva postaju ie nemogue toplote i svetlosti, oni se automatski zatamnjuju, a ne otvaraju, postaju zamraeni zahvaljujui pomaku u karakteristikama polarizacije stakla. A teorija koja kae da arhitektura planete odslikava mesto te planete u Galaksiji, kao da je nastala zahvaljujui ba Linganu i njegovim prozorima. I Lingan je bio mali, poput tih prozora, ali se oblikovao panoramskim pogledom. Bila je to 'drava-planeta' u Galaksiji koja je, u to vreme, ve bila prevazila takvo stanje ekonomskog i politikog razvoja. Iako su gotovo sve politike jedinice predstavljale sastavni deo velikih zvezdanih sistema, Lingan je ostao ono to je ve vekovima bio... usamljeni, naseljeni svet. To ga, me utim, nije spreavalo da bude bogat. U stvari, postalo je gotovo nezamislivo da Lingan to ne bude. Teko je unapred rei koji je svet tako smeten da ga mnogi putevi to se koriste za skokove mogu upotrebljavati kao sredinju me utaku; ili da ga, ak, moraju upotrebljavati u interesu optimalne tednje. Velikim delom sve zavisi od ustrojstva razvoja te oblasti svemira. Postavlja se i pitanje raspodele prirodno naseljivih planeta; reda kojim e biti kolonizovane i kojom e se brzinom razvijati; tipova

ekonomija zastupljenih na njima. Lingan je rano otkrio svoje vlastite vrednosti, to je predstavljao veliku prekretnicu u njegovoj istoriji. Pored stvarno vanog stratekog poloaja, vana je i sposobnost da se taj poloaj ceni i iskoristi. Lingan je nastavio da zauzima male planetoide koji nisu posedovali niti izvore niti mogunosti da sami izdravaju nezavisno stanovnitvo, samo zato da bi oni podrali linganski monopol u trgovini. Na tom stenju izgradili su servisne stanice. U njima se moglo nai sve to je jednom brodu moglo zatrebati, od hiperatomskih rezervnih delova do novih izdanja knjiga. Te stanice su vremenom prerasle u velike trgovake postaje. Iz svih Magliastih Kraljevstava krzno, minerali, ito, govedina, drvena gra a, slivali su se u njih; iz Unutranjih Kraljevstava pristizali su mainerija, oru e, lekovi; gotovi proizvodi svih vrsta pristizali su na slian nain. Tako je Lingan, poput svojih prozora, kiljei nadzirao itavu Galaksiju. Bila je to jedna jedina planeta kojoj je dobro ilo. Autarh ponovo progovori, ne okrenuvi se od prozora: "Poni od potanskog broda, Rizet. Kao prvo, gde se sreo sa tom krstaricom?" "Na manje od stotinu hiljada milja od Lingana. Tane koordinate nisu vane. Od tada ih stalno nadziremo. Stvar je u tome to se tiranska krstarica ve tada nalazila u orbiti oko planete." "Kao da ne namerava da se spusti, ve eka na neto?" "Da." "Nema naina da utvrdite koliko je dugo ekala?" "Bojim se da je to nemogue. Niko drugi ih nije video. Podrobno smo sve ispitali." "Dobro", ree Autarh. "Ostavimo to na as. Zaustavili su potanski brod, to, razume se, predstavlja naruavanje naih dogovora vezanih za odnose sa Tiranom." "Sumnjam da su Tirani. Njihovi nesigurni postupci pre ukazuju na begunce, na letee zatvorenike." "Misli na ljude na toj tiranskoj krstarici? Moda, razume se, samo ele da mi u to poverujemo. U svakom sluaju, jedino to su javno zatraili bilo je da lino meni predaju jednu poruku?" "Lino Autarhu, tako je." "Nita drugo?" "Nita." "Uopte nisu stupili na potanski brod?" "Komunicirali su preko viziekrana. Potanska kapsula bila je izbaena preko dve milje praznog prostora, a potom ju je uhvatila brodska mrea." "Da li su komunicirali i slikom ili samo zvukom." "I slikom i zvukom. U tome i jeste stvar. Nekolicina njih opisala je govornika kao mladia 'aristokratskog dranja' - ta god da to znai." Autarh lagano stisnu pesnicu. "Stvarno? I niko se nije setio da napravi foto-

utisak tog lica? to je bila greka." "Na nesreu, kapetan potanskog broda nija imao nikakvog razloga da pretpostavi da bi neto takvo moglo biti vano. Ako je uopte vano! Da li sve to vama neto kazuje, gospodine?" Autarh ne odgovori na pitanje. "I ovo je ta poruka?" "Tako je. Silna poruka od jedne jedine rei, koju je trebalo da uruim lino vama; to mi, razume se, nismo uinili. To je na primer, mogla biti i fisijska kapsula. Ljudi su na taj nain i ranije ubijani." "Da, kao i Autarsi", primeti Autarh. "Samo jedna re: "Gilbert." Jedna re: "Gilbert." Autarh je zadrao svoj ravnoduni mir, ali u njemu je ve poela da se gomila odre ena nesigurnost - a on nije voleo da se osea nesigurnim. Nije voleo nita to ga je inilo svesnim ogranienja. Autarha nisu smela da sputavaju nikakva ogranienja, a na Linganu su ga sputavala jedino prirodna ogranienja. Nisu oduvek Linganom vladali Autarsi. U ranim danima na vlasti su bile dinastije prineva-trgovaca. Porodice koje su prve uspostavile subplanetarne servisne stanice inile su dravnu aristokratiju. Njihovo bogatstvo se nije sastojalo u zemlji, te se stoga u drutvenom poloaju nisu mogle meriti sa Ranerima ili Grenderima oblinjih svetova. Ali u njihovim rukama bila je valuta za poga anje, te su tako mogli kupiti i prodati iste te Ranere i Grendere; to su ponekad i inili, zahvaljujui dobrom poznavanju finansija. Tako je Lingan zadesila uobiajena sudbina planeta kojima se vlada (ili ne vlada) pod takvim okolnostima. Ravnotea moi prelazila je sa jedne porodice na drugu. Razne grupe smenjivale su se u izgnanstvu. Intrige i revolucije u krugu Palate postale su hronine, te je stoga Lingan, nasuprot Direktorstvu na Rodiji, koje je predstavljalo najbolji primer stabilnosti i razvitka reda u Sektoru, bio primer nemira i nereda. Ljudi su imali obiaj da kau: "Prevrtljiv poput Lingana." Ishod je bio neminovan, ako je suditi prema nagovetajima. Kada su se susedne planete-drave udruile u skupinu drava i stekle mo, gra anske borbe na Linganu postale su preskupe i opasne po planetu. Obino stanovnitvo bilo je, na kraju, vie nego voljno da bilo ta rtvuje za opti mir. I tako su zamenili plutokratiju za autokratiju, i pri tom izgubili neto od slobode. Mo nekolicine koncentrisana je u jednom, ali taj jedan je, veoma esto, bio namerno prijateljski raspoloen prema stanovnitvu teei da ga iskoristi kao protivtezu trgovcima koji se nikada nisu pomirili sa tom promenom. Kao autokratija Lingan je uveao bogatstvo i snagu. ak su i Tirani, kada su ih napali pre trideset godina na vrhuncu njihove moi, bili primorani da stanu na mrtvoj taki. Nisu bili poraeni, ali bili su zaustavljeni. Od oka koji su tada doiveli nikada se nisu oporavili. Od godine kada su napali Lingan Tirani nisu osvojili nijednu planetu. Ostale planete Magliastih Kraljevstava bile su pravi vazali Tirana. Lingan je,

me utim, predstavljao Udruenu dravu, teorijski ravnopravnog 'saveznika' Tirana, sa pravima koja su titili lanovi Udruenja. Autarh se, me utim, nije zavaravao postojeim stanjem stvari. ovinisti na planeti mogli su sebi dozvolti da se smatraju slobodnima, ali Autarh je znao da je tiranska opasnost tokom ovog poslednjeg pokolenja drana na svega pedalj udaljenosti. Na samo toliko. Nimalo vie. I sada se moda brzo pribliavala da im nanese poslednji, dugo odlagani udarac. Nema sumnje da im je on pruio priliku na koju su dugo ekali. Organizacija koju je izgradio, mada jo neaktivna, predstavljala je dovoljan razlog da krenu u kanjeniku akciju bilo kakve vrste koju bi Tirani mogli smatrati odgovarajuom. Pravno gledano, Lingan ne bi bio u pravu. Da li je krstarica predstavljala prvi nagovetaj tog poslednjeg udarca? "Da li je na taj brod upuen straar?" upita Autarh. "Rekoh da ih nadziremo. Naa dva teretna broda"... Rizet se osmehnu jednim krajem usana... "nalazi se u dometu masometra." "I kakav zakljuak izvlai iz svega ovoga?" "Ne znam. Jedini Gilbert ije bi mi ime samo po sebi neto znailo jeste Gilbret od Hinrijada, sa Rodije. Da li ste imali neka posla s njim?" "Video sam ga prilikom svoje poslednje posete Rodiji", odgovori Autarh. "Razume se, nita mu niste rekli." "Razume se." Rizetove oi se suzie. "Pomislio sam da moda niste postali malo neoprezni; da su Tirani postali isto tako neoprezni, kada se oslanjaju na tog Gilbreta... Poznato je da Hinrijadi predstavljaju slabe karike ovih dana... i da ih moda koriste kao sredstvo kojim e vas uhvatiti u klopku i naterati da na kraju izdate sami sebe." "Sumnjam. Cela ova stvar pada u udno vreme. Nisam bio na Linganu vie od godinu dana. Stigao sam prole nedelje i trebalo bi da opet odem za nekoliko dana. A jedna ovakva poruka me zatie upravo u trenutku kada sam ovde, pri ruci." "Ne mislite valjda da je u pitanju sluajnost?" "Ja ne verujem u sluajnost. I postoji samo jedan nain kako da se sve to razjasni. Stoga u posetiti taj brod. Sam." "To je, gospodine, nemogue." Rizet je bio zaprepaen. Iznad desne slepoonice imao je mali, neravan oiljak, koji iznenada pocrvene. "Zabranjuje mi?" upita suvo Autarh. Konano, on je bio Autarh, tako da se Rizet snudi i samo tiho ree: "Kako elite gospodine." ekanje je na Okrutnome postajalo sve neprijatnije. Ve dva dana nisu skrenuli sa orbite. Gilbret je posmatrao kontrole sa istrajnom panjom. I u glasu mu se to oitavalo. "Zar ti se ne ini da se pomeraju?"

Bajron baci jedan kratak pogled. Brijao se, i krajnje paljivo baratao tiranskim erozivnim sprejom. "Ne", odvrati on, "ne pomeraju se. A i zato bi? Posmatraju nas, i nastavie da nas posmatraju." Bajron je usredsredio svu svoju panju na osetljivu oblast iznad gornje usne, te se nestrpljivo namrtio kada oseti pomalo kiselkast ukus spreja na jeziku. Svaki Tiranin umeo je da barata sprejom krajnje graciozno i gotovo poetino. To je, bez sumnje, bio najbri i najdelotvorniji nain brijanja koji nije uklanjao malje zauvek kada je sprej koristio kakav ekspert. U sutini, bilo je to krajnje dobro abrasivno sredstvo koje je skidalo dlake ne otetivi kou. Na koi se oseao tek neznatan pritisak nalik na vazduno strujanje. Me utim, Bajron se ipak neprijatno oseao. Bila mu je poznata legenda, pria ili injenica (ta god da je to bilo), o tome da je me u Tiranima rak lica rasprostranjeniji nego me u ostalim kulturnim skupinama, tako da su neki to pripisivali tiranskom spreju za brijanje. Bajron se po prvi put zapitao ne bi li bilo bolje da potpuno depilira lice. To se i inilo u nekim delovima Galaksije. Me utim, on odmah odbaci tu pomisao. Depilacija je predstavljala trajan metod. A u modu su uvek mogli da se vrate brkovi ili nakovreni zulufi. Bajron je posmatrao svoje lice u ogledalu, pitajui se kako bi izgledao sa zulufima koji se proteu do donjoviline kosti, kada se sa praga oglasi Artemisija: "Mislila sam da si otiao da malo odspava?" "Jesam", odvrati on. "A onda sam se rasanio." On podie pogled prema njoj i osmehnu se. Ona ga potapa po obrazu, a zatim neno pre e prstima preko njega. "Tako je gladak. Izgleda kao da ti je tek osamnaest." On prinese njenu aku usnama. "Nemoj dozvolti da te to prevari", ree on. "Da li nas jo dre na oku?" upita ona. "Dre. Nije li dosadna ova pauza u kojoj ima vremena da sedi i razmilja?" "Meni nije dosadno." "Sada govori o drugim vidovima te stvari, Arta." "Zato ih ne pre emo i spustimo se na Lingan?" upita ona. "Razmiljali smo o tome. Mislim da jo nismo spremni na takav rizik. Moemo ekati sve dok nam se zaliha vode drastino ne smanji." "Kaem vam da se kreu", povika odjednom Gilbret. Bajron ode do kontrolne table i stade da oitava podatke na masometru. Zatim pogleda u Gilbreta i ree: "Moda si u pravu." Potom svu panju usredsredi na raunar, te trenutak ili dva provede zurei u njegove brojanike. "Ne, ta dva broda se ne kreu u odnosu na nas, Gilbrete. Promene na masometru potiu od treeg broda, koji im se pridruio. Koliko mogu da procenim, udaljen je pet hiljada milja, otprilike 46 stepeni i 192 stepeni od linije koja spaja brod sa

planetom, i to pod uslovom da sam dobro odredio efemeride. Ako nisam, vrednosti iznose 314 i 168 stepeni." On naas zastade, kako bi obavio jo jedno oitavanje. "Mislim da se pribliavaju. To je neki mali brod. ta misli, Gilbrete, da li bi mogao da stupi u vezu s njima?" "Mogu pokuati", odvrati Gilbret. "U redu. Bez vizuelnog kontakta. Ostanimo samo na zvunom, dok ne steknemo neku predstavu o tome ta nam se pribliava." Bilo je prosto divno posmatrati Gilbreta kako barata kontrolama eterikog radija. Nesumnjivo je posedovao prirodan dar za to. Stupiti u vezu sa kakvom osamljenom takom u svemiru pomou gustog radio-snopa predstavlja, konano, zadatak u kome brodska kontrolna tabla sa informacijama moe tek neznatno da uestvuje. Znao je priblinu udaljenost broda, koja je mogla da varira stotinu milja gore ili dole. Imao je dva ugla, od kojih je svaki, ili su, pak, oba, mogli biti pogreni za pet do pedeset stepeni u bilo kom pravcu. To je sve zajedno inilo zapreminu od otprilike deset miliona kubnih milja u kojoj se brod mogao nalaziti. Ostalo je bilo preputeno oveku-operatoru i radiosnopu koji je predstavljao pipajui prst koji u preseku nije imao ni pola milje i to na najiroj taki svog prijemnog dometa. Govorilo se da vet operator moe na osnovu pukog dodira kontrola odrediti za koliko je snop promaio metu. Nauno posmatrano ta je teorija, razume se, predstavljala istu glupost, ali esto je izgledalo da ne postoji nikakvo drugo objanjenje. Za manje od deset minuta igla mernog ure aja koji je utvr ivao aktivnost radioaparata stala je da skae i Okrutni je poeo da prima i odailje poruke. Posle jo deset minuta Bajron je mogao da se zavali na seditu i kae: "Poslae ovamo nekog oveka." "Treba li da im to dozvolimo?" upita Artemisija. "Zato da ne? U pitanju je samo jedan ovek; a i naoruani smo." "Ali ako ima dozvolimo da nam se suvie priblie?" "Ovo je tiranska krstarica, Arta. Tri do pet puta smo jai od njih, ak i ako je u pitanju najbolji linganki ratni brod. Njihove dragocene Odredbe o saveznitu im ne doputaju ba mnogo, a pored toga, mi imamo i pet blastera velikog kalibra." "Zna li da rukuje tiranskim blasterima?" upita Artemisija. "Nisam znala da ume." Bajronu ba nije bilo milo to e morati da je razoara, ali ipak ree: "Na nesreu, ne znam. Bar ne za sada. Ali oni na lingakom brodu to ni ne pretpostavljaju, shvata?" Pola sata kasnije na viziekranu se ukaza brod. Bila je to jedna mala zatupasta letelica, snabdevena sa dva niza od po etiri stabilizatora, to je moglo znaiti da je esto sluila kao atl za stratosferske letove.

Kada se brod prvi put pojavio na teleskopu, Gilbret oduevljeno uzviknu. "To je Autarhova jahta", povika on, i lice mu se nabra u osmeh. "To je njegova privatna jahta. Ube en sam u to. Nisam li vam kazao da je puko pominjanje moga imena najsigurniji nain da se privue njegova panja." Usledilo je razdoblje usporavanja i podeavanja brzine lingankog broda, dok se nije sasvim umirio na viziekranu. Iz prijemnika dopre slabaan glas. "Jeste li spremni za prebacivanje?" "Jesmo!" odseno odvrati Bajron. "Ne zaboravite, samo jedna osoba!" Liilo je na odmotavanje zmije. Zamreni metalni konopac bio je baen sa lingakog broda u njihovom pravcu, poput kakvog harpuna. Na viziekranu je izgledao mnogo deblji no to je u stvarnosti bio, a namagnetisani cilindar na njegovom kraju postajao je sve vei to im se vie pribliavao. Kada se naao sasvim blizu, uputio se ka ivici vidnog polja, da bi zatim potpuno iezao. Zvuk koji je proizveo pri kontaktu bio je upalj i zvonak. Namagnetisani uteg se se zakaio, tako da je konopac sada prestavljao nit pauine koja se nije izvijala poput kakve normalne optereene krive, ve je zadrala sve vorove i ome koje je imala i u trenutku dodira i koji su se lagano kretali napred, nalik na jedinice pod uticajem inercije. Lagano i paljivo, linganki brod je stao da se povlai dok se nit nije ispravila. Ostala je kao da visi zategnuta i vrsta, stanjujui se s razdaljinom dok se nije pretvorila u neku gotovo nevidljivu stvar, to je neverovatno kieno svetlucala na svetlosti lingankog sunca. Bajron ubaci u teleskop neki dodatak koji smesta, prosto udovino uvea brod u vidnom polju, tako da su mogli videti odakle izlazi pola milje dugaak konopac za spajanje i siunu priliku koja je krenula, prebacujui se preko njega aku pred aku. To ba nije predstavljalo uobiajeni prelazak s jednog broda na drugi. U normalnim prilikama oba broda bi manevrisala dok se gotovo ne bi spojila, tako da se njihove vazdune komore mogu sresti i spojiti pod uticajem snanih magnetskih polja. Tunel kroz svemir spojio bi brodove, pa bi se ovek mogao prebaciti s jednog na drugi odeven i zatien ba kao to je bio i na samom brodu. Razume se, ovaj oblik prelaska zahtevao je obostrano poverenje. Prebacujui se pomou konopca u svemiru, ovek je zavisio od skafandera. Linganac koji se pribliavao bio je sav ututkan u svoje odelo, te je izgledao poput kakve debele, vazduhom naduvane metalne stvari, iji su se zglobovi mogli pokretati jedino velikim naporom miia. ak i sa udaljenosti na kojoj se nalazio Bajron je mogao da vidi kako mu se ruke savijaju otrim trzajima kada god bi se zglobovi pomerili ili zaustavili na novoj brazdi. Trebalo je paljivo podesiti i me usobne brzine oba broda. Nepredvi eno ubrzavanje bilo koga od njih izizvalo bi osloba anje konopca, usled ega bi putnik bio odbaen u svemir kroz koji bi poeo da se okree usled slabe privlane snage

udaljenog sunca i poetnog impulsa nastalog pri pucanju konopca... tako da ga nita, ni trenje ni kakva prepreka ne bi mogli zaustaviti s ove strane venosti. Linganac koji se pribliavao kretao se samouvereno i brzo. Kada se pribliio moglo se videti da se njegovo prebacivanje nije sastojalo iz jednostavnog premetanja jedne ake preko druge. Svaki put kada bi savio ruku koja mu je bila ispruena i odbacio se napred, ispustio bi konopac tako da je lebdeo prema njima nekih desetak stopa pre no to bi ispruio drugu aku da se ponovo uhvati za konopac. Bilo je to pravo kretanje kroz svemir na rukama. ovek u svemiru liio je na kakvog sjajnog metalnog gibona. "ta ako promai?" upita Artemisija. "Izgleda mi suvie vet da bi mu se to dogodilo", odvrati Bajron, "ali ako mu se to dogodi, ocrtavae se naspram sunca. Mogli bismo da ga pokupimo." Sada je Lingnac ve bio blizu. Iziao je iz vidnog polja. Posle jo pet sekundi zaulo se tupkanje stopala po trupu broda. Bajron povue polugu kojom su se palile signalne lampice to su oiviavale brodsku vazdunu komoru. Trenutak kasnije, u znak odgovora na niz odlunih udara, spoljanja vrata se otvorie. Zauo se snaan udar neposredno iza praznine u zidu pilotske kabine. Spoljanja vrata se zatvorie, taj deo zida skliznu u stranu i kroz njega stupi unutra neki ovek. Njegovo odelo se istog asa zaledi, tako da se debelo staklo na lemu pretvori u beli humak. Od njega se irila hladnoa. Bajron pojaa grejanje tako da oko njih odmah zastruja topao i suv vazduh. Jedan trenutak led na odelu mu je odolevao, a onda poe da se tanji i pretvara u rosu. Zatupasti prsti Linganca borili su se sa kopama na kacigi, kao da je bio nervozan to nita ne vidi kroz staklo prekriveno snegom. Kaciga se skidala u jednom komadu, pri emu se video unutranji debeo i mekan izolacioni materijal koji mu je razbaruio kosu. "Vaa ekselencijo!" uzviknu Gilbret. A onda pobedonosno dodade: "Bajrone, ovo je Autarh glavom." Ali Bajron uspe jedino da izgovori glasom koji se uzaludno borio protiv zaprepaenja: "Donti!"

13. AUTARH OSTAJE

Autarh neno odgurnu nogom odelo u jednu stranu, te prisvoji za sebe veu od tapaciranih stolica. "Dosta dugo se nisam ovim bavio", objasni on. "Ali kau da se to nikada ne zaboravlja kada se jednom naui, to je bar u mom sluaju oigledno tano. Zdravo, Farile! Lorde Gilbrete, dobar dan. Ako me pamenje dobro slui, ovo je Direktorova kerka, gospa Artemisija!" On paljivo namesti dugaku cigaretu me u usne i zapali je pukim udisanjem vazduha. Mirisni duvan ispuni vazduh svojim prijatnim isparenjima. "Nisam oekivao da u te tako brzo videti, Farile", primeti on. "Ili moda nisu oekivao da e me uopte vie videti?" odvrati zajedljivo Bajron. "Nikad se ne zna", sloi se Autarh. "Ali imajui u vidu da je poruka sadrala samo jednu re - Gilbret; te znajui da Gilbret ne ume da upravlja svemirskim brodom; kao i to da sam ja sam poslao na Rodiju mladia koji ume da upravlja svemirskim brodom i koji je u stanju da ukrade tiransku krstaricu ako se na e u kripcu; te, saznavi da je jedan od ljudi na krstarici mladi aristokratskog dranja nametao se samo jedan zakljuak. Nisam iznena en to te vidim." "Mislim da jesi", odvrati Bajron. "Mislim da si strano iznena en to me vidi. Poto si ubica i trebalo bi da to bude. Zar misli da ne umem da se bavim dedukcijom?" "Ja o tebi Farile mislim sve najbolje." Autarh je bio potpuno smiren, tako da se Bajron oseao neprijatno i glupo dok je negodovao. On se besno okrenu ka ostalima. "Ovaj ovek ovde je Sander Donti... onaj Sander Donti o kome sam vam priao. On, pored toga, moe biti i Autarh Lingana ili pedeset puta Autarh. Meni je to svejedno. Za mene je on Sander Donti." "On je ovek koji je..." poe Artemisija. Gilbret prinese svoju mravu drhtavu aku elu. "Urazumi se, Bajrone. Jesi li poludeo?" "To je taj ovek! A ja nisam lud!" povika Bajron. S mukom se savladao. "U redu. Pretpostalvjam da se vikom nita ne moe reiti. Gubi se s mog broda, Donti. Nisam li to dovoljno mirno rekao? Gubi se s mog broda." "Dragi moj Farile. Zbog ega?" Gilbret poe isputati neke nesuvisle zvuke, ali Bajron ga samo grubo odgurnu u stranu i na e se licem u lice sa Autarhom koji je sedeo. "Napravio si samo jednu greku, Donti. Samo jednu. Nisi unapred mogao znati da u u svojoj spavaonici, tamo na Zemlji, zaboraviti runi sat. A kai na tom mom runom satu bio je sluajno i indikator zraenja." Autarh ispusti kolut dima i prijatno se osmehnu.

"A taj kai uopte nije poplavio, Donti", nastavi Bajron. Te noi u mojoj sobi nije bilo nikakve bombe. Ve samo namerno ostavljen muak! Ako to porekne, onda si laov, Donti, ili kako god ti volja da nazove sam sebe. ta vie, ti si tamo podmetnuo taj muak. Ti si me uspavao pomou hipnita i pripremio sve za nastavak te none komedije. Sve to ima smisla, zna. Da sam bio preputen sam sebi, prespavao bih tu no ni ne primetivi da neto nije u redu. Ko me je uporno zvao preko vizifona dok nije bio siguran da sam se probudio? Tano, probudio, kako bih bio u stanju da prona em bombu, koja je namerno bila ostavljena u blizini brojaa kako je ne bih mogao promaiti. Ko je razvalio vrata kako bih mogao da napustim sobu pre no to otkrijem da je bomba u stvari samo muak? Mora da si te noi uivao, Donti!" Bajron zastade da bi video kakav je utisak izazvao, ali Autarh je samo klimnuo u znak utive zainteresovanosti. Bajron oseti kako se bes u njemu sve vie poveava. inilo mu se da udara po jastucima, brie vodu, utira vazduh. "Moj otac je trebalo da bude pogubljen", nastavi on grubo. "Sigurno bih to relativno brzo saznao. Otiao bih ili ne na Nefelos. to se toga tie ravnao bih se prema svom razumu, otvoreno se suprotstavio Tiranima, ili moda ne, u zavisnosti od toga kako bih sam odluio. Znao bih kakve su mi anse. Bio bih pripremljen na razne mogunosti. Ali ti si eleo da po em na Rodiju, da se vidim sa Hinrikom. A nisi ba mogao oekivati da u uiniti ono to ti eli. Malo je bilo verovatno da u poi do tebe po savet. Sem u sluaju da ti po e za rukom da iscenira odre enu situaciju. I uspelo ti je! Pomislio sam da mi je bomba bila podmetnuta, ali nisam mogao da se dosetim zbog ega. Ti, jesi. Izgledalo je kao da si mi spasao ivot. Izgledalo je kao da ti sve zna; kao, na primer, ta treba posle toga da preduzmem. Bio sam izbaen iz ravnotee, zbunjen. Posluao sam tvoj savet." Bajron za trenutak ostade bez daha, te napravi pauzu ekajui odgovor. Nije ga dobio. Stoga, on odlui da nastavi, viui: "Nisi mi rekao da u Zemlju napustiti na rodijanskom brodu i da si se pobrinuo da kapetan bude obaveten o mom identitetu. Nisi mi rekao da si isplanirao da padnem Tiranima u ruke onog trenutka kada kroim na Rodiju. Porie li to?" Nastupi duga pauza. Donti ugasi cigaretu. Gilbret je trljao jednu aku o drugu. "Bajrone, ba si smean. Autarh ne bi..." Donti, me utim, podie pogled i tiho ree: "Ali Autarh ipak bi. Sve priznajem. Sasvim si u pravu, Bajrone, i estitam ti na pronicljivosti. Bombu-muak sam sam smestio u orman i poslao te na Rodiju u elji da te Tirani uhapse." Bajronovo lice se razvedri. Neto od ispraznosti njegovog ivota upravo je nestalo. "Jednog dana u izravnati raune s tobom, Donti", pripreti on. "U ovom trenutku izgleda da si zaista Autarh Lingana i da te tamo napolju ekaju tri broda. To mi se ba ne dopada, pre bi se moglo rei da mi smeta. Me utim, ovo je moj

brod. Ja njime upravljam. Stoga navuci odelo i gubi se. Svemirski konopac jo je rastegnut." "Ovo nije tvoj brod. Ti si pre gusar nego pilot." "Jedini zakon koji se ovde priznaje jeste zakon svojine. Ima pet minuta da navue odelo." "Molim te. Manimo se dramatike. Potrebni smo jedan drugome i uopte ne nameravam da odem." "Ti meni nisi potreban. Ne bi mi bio potreban ni da nam se upravo pribliava tiranska flota i da je ti moe razneti, a ja ne!" "Farile", ree Donti, "govori i ponaa se kao kakav klinac. Pustio sam te da kae ta ima. Mogu li sada ja?" "Ne moe. Ne vidim zato bih te sluao." "A sada?" Artemisija zavrita. Bajron krenu, ali se odmah zaustavi. Crven od besa, stajao je napet i bespomoan. "Uvek preduzimam izvesne mere opreza", mirno ree Donti. "ao mi je to moram biti tako grub i pretiti vam orujem. Ali pretpostavljam da u vas na taj nain primorati da me sasluate." U ruci je drao depni blaster. "Nije predvi en da izaziva bol ili oamuenost. Ve da ubija!" On ree: "Ve godinama organizujem Lingan protiv Tirana", zapoe Donti. "Znate li vi ta to znai? Nije mi bilo nimalo lako. Bilo je to gotovo nemogue. Unutranja Kraljevstva ne ele da nam ponude pomo. To znamo iz sopstvenog pozamanog iskustva. Magliastim Kraljevstvima niko nee pritei u pomo ako ona sama sebi ne pomognu. Ali ubediti nae domorodake poglavare u to ne predstavlja ba prijateljsku igru. Tvoj je otac radio na tome i bio ubijen. To uopte nije prijateljska igra. Imaj to na umu. Kada ti je otac uhapen zapali smo u krizu. Za nas je to bilo biti ili ne biti. Pripadao je naim unutranjim krugovima i svima je bilo jasno da su nam Tirani na tragu. Trebalo ih je izbaciti iz koloseka. Teko da bih to mogao postii na poten i estit nain. Oni se ne ale. Nisam mogao da do em do tebe i da ti kaem: 'Farile, moramo Tirane uputiti na pogrean trag. Ti si Ranerov sin i samim tim si sumnjiv. Otidi tamo i ponaaj se prijateljski prema Hinriku od Rodije, kako bi Tirani bili zavedeni. Odvrati im misli od Lingana. To bi moglo biti opasno; mogao bi poginuti, ali ideali za koje se borio tvoj otac dolaze na prvo mesto'. Moda bi ti to i prihvatio, ali nisam smeo da eksperimentiem. Uvukao sam te u celu tu rabotu, a da nisi ni znao. Veruj mi, nije bilo lako. Ali nisam imao izbora. Mislio sam da moda nee preiveti; otovreno ti to kaem. Ali preiveo si, i milo mi je zbog toga.

Posredi je bilo jo neto, jedan dokument..." "Kakav dokument?" upita naglo Bajron. "Kuda uri? Rekoh ve da je tvoj otac radio za mene. Tako sam znao sve to i on. Trebalo je da ti nabavi taj dokument i predstavljao si dobar izbor, bar u poetku. Zvanino si se nalazio na Zemlji. Mlad si i malo je verovatno da bi u tebe neko posumnjao. Ali rekoh ve, tako je bilo samo u poetku! Kasnije, kada ti je otac uhapen, postao si opasan. Za Tirane si postao osumnjieni broj jedan; nismo mogli dopustiti da taj dokument dospe u tvoje ruke, jer bi onda gotovo neminovno postao njihov plen. Morali smo te ukloniti sa Zemlje pre no to uspeno okona svoju misiju. Kao to vidi, sve se uklapa." "Znai, on je sada kod tebe?" upita Bajron. "Ne, nije", odvrati Autarh. "Dokument koji moda traimo nije na Zemlji ve godinama. Ako je uopte re o pravom dokumentu - i ne znam kod koga je. Mogu li sada da sklonim blaster? Postaje mi preteak." "Skloni ga", ree Bajron. Autarh gotovo lenjo ukloni blaster, a onda upita: "ta ti je otac kazao o tom dokumentu?" "Nita to ti ve ne zna, poto je radio za tebe." Autarh se nasmei. "Tako je!" Ali taj osmeh nije bio ba veseo. "Ima li jo ta da nam objasni?" "Nemam." "E, onda se", prasnu Bajron, "gubi s broda." "ekaj malo, Bajrone", iznenada se javi Gilbret. "Treba ovde razmotriti i neto vie od privatnih razmirica. Tu smo jo i Artemisija i ja. I mi imamo neto da kaemo. to se mene tie, smatram da Autarhove rei imaju smisla. Podseam te da sam ti na Rodiji spasao ivot, te stoga smatram da bi i moje miljenje trebalo uzeti u obzir." "U redu. Spasao si mi ivot", povika Bajron. On upre prst prema vazdunoj komori. "Po i onda s njim. Po i samo. I ti odlazi odavde. eleo si da prona e Autarha. Evo ti ga! Pristao sam da te odvezem k njemu, i na tome se zavrava moja odgovornost. Ne pokuavaj da mi odre uje ta da inim!" Zatim se okrenu ka Artemisiji i dalje dosta ljut. "A ta je s tobom? I ti si mi spasla ivot. Svi mi samo spasavaju ivot. eli li i ti da po e s njima?" "Ne govori u moje ime, Bajrone", odgovori Artemisija mirno. "Da sam elela da po em s njim sama bih to rekla." "Nemoj misliti da ima neke obaveze. Moe otii kada god eli." Na njoj se videlo da je povre ena, te se on okrete na drugu stranu. Kao i obino, njegov trezveniji deo znao je da se ponaa detinjasto. Donti ga je naterao da se ponaa budalasto i on nita nije mogao da preduzme kako bi se liio zlovolje koju je oseao. Osim toga, zato svi tako mirno prihvataju da je bilo sasvim u redu to to su eleli da Bajrona Farila bace Tiranima, poput kakve koske baene psu, kako bi

ih skinuli Dontiju s vrata. Do avola, za koga su ga oni smatrali? Razmiljao je o bombi-muku, rodijanskom putnikom brodu, Tiranima, ludoj noi na Rodiji, i poeo da osea samosaaljenje. "Pa, Farile?" upita Autarh. "Pa, Bajrone?" upita i Gilbret. Bajron se okrenu ka Artemisiji. "ta ti misli?" Artemisija pribrano odvrati: "Mislim da ima tri broda tamo napolju, da je, pored toga, jo i Autarh Lingana. Mislim da nema izbora." Autarh je pogleda i klimnu joj glavom u znak divljenja. "Veoma ste razboriti, moja gospo. Ba je lepo kada takav um krije ovako prijatna spoljanjost." Zadrao je pogled primetno dugo na njoj. "Kakva je pogodba?" upita naglo Bajron. "Dozvolite da se posluim vaim imenom i sposobnostima i odveu vas na svet koji lord Gilbret naziva svetom pobunjenika." "Smatra da takav postoji?" kiselo primeti Bajron. "Znai, to je va svet!" upade Gilbret gotovo istog asa. Autarh se osmehnu. "Smatram da svet kakav je lord opisao postoji, ali on, na alost, nije moj." "Nije va", jeknu Gilbret maloduno. "Kakve to ima veze ako sam u stanju da ga prona em?" "Kako?" upita Bajron. "Nije to tako teko kao to biste mogli misliti", objasni Autarh. "Ako u celosti prihvatimo priu, onako kako nam je ispriana, onda moramo poverovati da postoji svet koji sprema pobunu protiv Tirana. Moramo poverovati da se nalazi negde u sektoru Maglina i da Tirani ve dvadeset godina ne mogu da ga prona u. Ako je tako neto mogue, onda u tom sektoru postoji samo jedno mesto gde se takva planeta moe nalaziti." "A gde to?" "Zar vam se reenje samo ne namee? Zar vam ne izgleda neizbeno da se takav svet moe nalaziti u samoj Maglini?" "Unutar Magline?" "Galaksije mi, tako je", uzviknu Gilbret. U tom trenutku ponu eno reenje odista je izgledalo oigledno i jedino mogue. "Mogu li ljudi da ive na svetovima unutar Magline?" upita bojaljivo Artemisija. "Zato da ne?", odgovori pitanjem Autarh. "Nemojte imati pogreno miljenje o Maglini. Ona predstavlja tamnu maglu u svemiru, ali ne i otrovan gas. To je verovatno razre ena masa atoma natrijuma, kalijuma i kalcijuma, koja apsorbuje i zatamnjuje svetlost zvezda unutar nje, kao i, razume se, onih koji se nalaze na suprotnoj strani od posmatraa. Inae je potpuno bezopasna i poto se nalazi u neposrednoj blizini jedne zvezde nemogue ju je otkriti.

Izvinjavam se ako vam se ini da sam suvie iscrpan, ali poslednjih nekoliko meseci proveo sam na Univerzitetu Zemlje prikupljajui astronomske podatke o Maglini." "Zato tamo?" upita Bajron. "To, dabome, uopte nije vano, ali tamo sam te sreo pa sam znatieljan." "Nema u tome nikakve tajne. Prvobitno sam napustio Lingan zbog linih stvari. Njihova priroda nije uopte vana. Otprilike pre est meseci posetio sam Rodiju. Moj agent, Vajdemos... tvoj otac, Bajrone... nije postigao neki naroiti uspeh u pregovorima sa Direktorom, koga smo se nadali da emo pridobiti. Pokuao sam da proverim stvar, ali nisam uspeo, poto Hinrik, uz svo uvaavanje prema naoj gospi ovde, nije ba ovek koji bi odgovarao naim potrebama." "Vidi, vidi", promrmlja Bajron. "Ali onda sam sreo Gilbreta", nastavi Autarh, "kao to vam je to ve moda rekao. Tako sam otiao na Zemlju, poto je Zemlja prvobitni dom oveanstva. Veina prvobitnih istraivanja Galaksije bila je zapoeta sa Zemlje. Stoga se na Zemlji nalaze uglavnom svi zapisi. Maglina Konjska glava bila je ispitana veoma podrobno; i to u nekoliko navrata. Nikada nije bila naseljena, zbog potekoa oko putovanja kroz suvie veliku zapreminu svemira u kojoj nije bilo mogue vriti osmatranje zvezda. Me utim, meni su bila potrebna samo istraivanja. A sada me paljivo sluajte. Meteor je pogodio tiranski brod na kome se lord Gilbret nasukao posle njegovog prvog skoka. Pod pretpostavkom da se brod kretao uobiajenom trgovakom rutom od Tirana prema Rodiji... a nemamo razloga da pretpostavimo drugaije... utvr ena je taka u svemiru u kojoj je brod skrenuo s puta. Jedva da je prevalio neto vie od pola miliona milja kroz obini svemir, izme u prva dva skoka. Tu duinu u svemiru moemo smatrati za taku. Moemo pretpostaviti jo neto. Pravei dar-mar po kontrolnim tablama sasvim je mogue da je meteor izmenio pravac skokova, jer za to je dovoljno samo da se izmeni kretanje brodskog iroskopa. To je teko izvesti, ali ne i nemogue. Me utim, da bi se promenila snaga hiperatomskog pogona, bilo bi potrebno da do e do potpunog unitenja maina, koje meteor, razume se, nije ni dodirnuo. Sa nepromenjenom snagom pogona duina preostala etiri skoka ostala bi ista, kao i njihov relativni pravac. To bi bilo analogno dugakoj povijenoj ici okaenoj o jednu jedinu taku u nepoznatom pravcu kroz nepoznati ugao. Konani poloaj broda bio bi negde na povrini zamiljene sfere, ije sredite bi predstavljala ona taka u svemiru u kojoj je meteor udario, a prenik zbir vektora preostalih skokova. Nacrtao sam jednu takvu sferu i ta povrina odseca dobar komad Magline Konjska glava. Nekih est hiljada kvadratnih stepeni povrine sfere, to jest jedna etvrtina celokupne njene povrine, lei u Maglini. Stoga, preostaje jedino da se prona e zvezda koja se nalazi u Maglini, koja istovremeno ulazi u onih milion milja, otprilike, zamiljene povrine o kojoj govorimo. Seate se da se Gilbretov brod naao nadomak neke zvezde kada se zaustavio.

ta mislite, koliko zvezda moemo pronai unutar Magline koje su tako blizu povrine sfere? Imajte na umu da u Galaksiji postoji stotinu milijardi zvezda koje zrae." Bajrona je sve ovo i protiv njegove volje zainteresovalo. "Stotinu, pretpostavljam!" "Pet!" odvrati Autarh. "Samo pet. Neka vas ne zavara brojka od stotinu milijardi. Galaksija ima zapreminu od otprilike sedam triliona svetlosnih godina, tako da po zvezdi, u proseku, dolazi sedamdeset kubnih svetlosnih godina. Prava je teta to ne znamo koja od tih pet ima naseljive planete. Njihov broj tada bismo mogli svesti na samo jednu. Na nesreu, rani istraivai nisu imali vremena za detaljnija prouavanja. Iscrtali su poloaj zvezda, pravilno kretanje i spektralni tip." "I tako, znai, u jednom od tih pet zvezdanih sistema", upita Bajron, "nalazi se pobunjeniki svet?" "Jedino taj zakljuak odgovara injenicama koje su nam poznate." "Pod pretpostavkom da Gilovu priu moemo prihvatiti kao verodostojnu." "To sam i pretpostavio." "Moja je pria istinita", napeto ih prekinu Gilbret. "Kunem vam se." "Upravo sam se spremao", nastavi Autarh, "da istraim svaki od tih pet svetova. Motivi zbog ega to inim su oigledni. Kao Autarh od Lingana mogu jednako kao i oni uestvovati u njihovim nastojanjima." "A sa dva Hinrijada i jednim Vajdemosom na svojoj strani, tvoja ponuda da uestvuje sa jednim delom i, verovatno, da sebi osigura jak poloaj me u novim, slobodnim svetovima koji e zavladati, bila bi mnogo bolja", primeti Bajron. "Tvoj me cinizam ne plai, Farile. Odgovor je, razume se, potvrdan. Ako treba da do e do neke uspene pobune, bilo bi, opet, razume se, poeljno da se ti na e na pobunjenikoj strani." "Inae bi neki uspeni anonimus ili pobunjeniki kapetan mogao kao nagradu dobiti Autokratiju na Linganu." "Ili Ran na Vajdemosu. Tano." "A ta ako pobuna ne uspe?" "Imaemo vremena da o tome donesemo sud kada prona emo ono to traimo." Bajron lagano pristade. "Poi u s tobom." "Dobro! Hajde da onda sve sredimo za vae prebacivanje na moj brod." "emu to?" "Bolje je za vas. Ovaj brod je prava igraka." "To je tiranski ratni brod. Pogreili bismo ako bismo ga napustili." "Upravo zato to je to tiranski ratni brod bio bi opasno sumnjiv!" "Ne u Maglini. ao mi je, Donti. Pridruujem ti se zbog mogue koristi. I ja mogu da budem iskren. elim da prona em pobunjeniki svet. Ali nas dvojica ne moemo postati prijatelji. Ostajem za svojim kontrolama." "Bajrone", javi se Artemisija nenim glasom, "ovaj brod je suvie mali za nas

troje." "Kako sada stvari stoje, Arta, u pravu si. Ali to se moe srediti i pomou prikolice. Donti to isto tako dobro zna kao i ja. Tada bismo imali sasvim dovoljno prostora, a ostali bismo gospodari nad naim kontrolama. A tim bismo odlino i maskirali sam brod." Autarh je za trenutak razmiljao o tome. "Ako me u nama nee biti ni prijateljstva, ni poverenja, Farile, onda se moram zatititi. Moe zadrati svoj brod i dobiti prikolicu, opremljenu po vlastitoj elji. Ali moram dobiti neki zalog da ete se ponaati kako valja. Bar gospa Artemisija mora poi sa mnom." "Ne!" uzviknu Bajron. Autarh podie obrve. "Ne? Pustimo damu da se izjasni." On se okrenu prema Artemisiji i nozdrve mu se neosetno rairie. "Usu ujem se da kaem da e vam kod mene biti veoma udobno, gospo." "Ali vama ne bi bilo ugodno, lorde. Budite ube eni u to", odvrati ona. "Potedeu vas neprijatnosti i ostau ovde." "Mislim da ete se moda predomisliti, ako..." poe Autarh, a dve sitne bore na nosu naruie iskrenost kojom je pokuao da zrai. "Mislim da nee", prekide ga Bajron. "Gospa Artemisija je odabrala." "I ti podrava njen izbor, Farile?" Autarh se ponovo osmehivao. "U potpunosti! Sve troje emo ostati na Okrutnome. Nema poga anja." "Ba ume da izabere udno drutvo!" "Zaista?" "ini mi se." Izgledalo je da Autarha u tom trenutku zanimaju jedino njegovi nokti. "Bio si toliko ljut na mene to sam te prevario i doveo ti ivot u opasnost. Zar nije onda udno to si toliki prijatelj sa erkom oveka kakav je Hinrik, koji je, recimo, moj gospodar." "Poznajem Hinrika. Tvoje miljenje o njemu ne moe nita izmeniti." "Da li ba sve zna o Hinriku?" "Znam dovoljno." "Zna li da ti je on ubio oca?" Autarh uperi kaiprst prema Artemisiji. "Zna li ti da je devojka za koju se toliko zalae da ostane pod tvojom zatitom kerka ubice tvoga oca?"

14. AUTARH ODLAZI

Nekoliko trenutaka niko ne narui ovu dramatinu situaciju. Autarh zapali jo jednu cigaretu. Bio je potpuno oputen, bez imalo zabrinutosti na licu. Gilbret se sklupao na pilotskom seditu, i inilo se da e svakog asa briznuti u pla. Oko njega su leprale trake za zatitu udova iz opreme za ublaavanje udara na pilotskom seditu, koje su samo pojaavale taj alostan prizor. Bajron je, samrtniki bled, stisnutih pesnica, zurio u Autarha. Artemisija, ije su se tanke nozdrve irile, uopte nije obraala panju na Autarha; pogled joj je bio prikovan za Bajrona. U tom trenutku oglasi se radio, blagim piskutavim zvucima koji kao da su poticali od cimbala, neobino odzvanjajui u teskobnoj pilotskoj odaji. Gilbret se istog asa ispravi i okrenu na seditu. "Bojim se da smo u razgovoru proveli vie vremena no to sam pretpostavio da e nam biti potrebno", lenjo im se obrati Autarh. "Rekao sam Rizetu da do e po mene ako se ne vratim za jedan sat." Ekran za vizuelni kontakt oive i na njemu se pojavi Rizetijeva proseda glava. "eli da razgovara sa vama", prenese Gilbret poruku Autarhu i pomeri se u stranu. Autarh ustade sa svog sedita i krenu napred, tako da se i njegova glava na e u zoni vizuelnog prenosa. "Potpuno sam bezbedan, Rizete", dobaci on. Pitnje onog drugog sasvim se dobro ulo: "Ko sainjava posadu na toj krstarici, gospodine?" Iznenada, Bajron se na e pored Autarha. "Ja sam Raner od Vajdemosa", ree on ponosno. Rizet se zadovojno i iroko osmehnuo. Na ekranu se pojavi ruka kojom je kratko salutirao. "Pozdravljam vas, gospodine." Autar ih prekinu. "Ubrzo u se vratiti sa jednom mladom damom. Budite spremni za manevar priljubljivanja vazdunih komora." I on prekinu vizuelni kontakt izme u dva broda. Zatim se okrenu ka Bajronu. "Ubedio sam ih da se upravo ti nalazi na ovom brodu. Inae bi se suprotstavili mom dolasku ovamo. Tvoj je otac, zna, bio neobino popularan me u mojim ljudima." "I zato bi ti mogao dobro da iskoristi moje ime." Autarh samo slee ramenima. "Ipak, to je jedino to moe da upotrebi", dodade Bajron. "Poslednja izjava koju si dao svom oficiru bila je pogrena." "Kako to misli?" "Artemisija od Hinrijada ostaje sa mnom." "Zar posle svega? Posle onoga to sam ti upravo saoptio?"

"Nita mi ti nisi saoptio", otro odvrati Bajron. "Dao si izjavu, ali ja uopte nemam nameru da tvoje neproverene rei uzimam zdravo za gotovo. Kaem ti to sasvim otvoreno. Nadam se da me shvata?" "Da li ti tako dobro poznaje Hinrika da ti moja izjava izgleda potpuno neprihvatljiva?" Bajron je bio zateen. Na njemu se jasno videlo da je Autarhova primedba bila znalaki odabrana. On nita ne odgovori. "Ja tvrdim da to nije tano", umea se odjednom Artemisija. "Imate li kakav dokaz?" "Razume se da ne raspolaem neposrednim dokazom. Nisam bio prisutan ni na jednom sastanku izme u vaeg oca i Tirana. Ali mogu da navedem odre ene poznate injenice i pustim vas da na osnovu njih stvorite vlastite zakljuke. Prvo, prethodni Raner od Vajdemosa posetio je Hinrika pre est meseci. To sam ve pomenuo. Ovde bih mogao dodati da se sa oduevljenjem unosi u svoja nastojanja ili da je moda precenio Hinrikovu diskreciju. U svakom sluaju, izbrbljao je vie no to je trebalo. To vam moe potvrditi i lord Gilbret." Gilbret pokunjeno kimnu. Zatim se okrenu ka Artemisiji, koja ga je posmatrala vlanog i ljutitog pogleda. "ao mi je, Arta, ali to je istina. Zar ti nisam rekao? Od Vajdemosa sam uo za Autarha." "Imao sam sreu", nastavi Autarh, "to je lord napravio tako dugake mehanike ui, koje je trebalo da zadovolje njegovu veliku znatielju kada su u pitanju Direktorovi sastanci na dravnom nivou. Gilbret me je sasvim nenamerno upozorio na opasnost kada mi je prvi put priao. Otiao sam im sam mogao, ali teta je, razume se, ve bila priinjena. Koliko znamo, Vajdemosu se jedino to omaklo i nita vie, a Hinrik ne uiva ba zavidan ugled. Ne vai, naime, za oveka nezavisne volje i hrabrosti. Tvoj je otac, Farile, bio uhapen u roku od pola godine. Ako za to nije kriv Hinrik, otac ove devojke ovde, ko je onda?" "Nisi ga upozorio?" upita Bajron. "U naem poslu se ljudi izlau velikim rizicima, Farile, ali on je bio upozoren. Posle toga nije uopte stupao u vezu ni sa jednim od nas, ak ni posredno, a tako e je unitio i sve dokaze koji bi mogli da ukau na njegovu povezanost sa nama. Neki od nas su mislili da je trebalo da napusti Sektor, ili bar, na kraju, da se sakrije. On je to odbio. Mislim da razumem zato. Da je izmenio nain dotadanjeg ivota samo bi potvrdio ono to su Tirani ve saznali, i tako doveo u opasnost itav pokret. Odluio je da rizikuje jedino vlastiti ivot. Nije se sklonio. Gotovo pola godine Tirani su ekali da se neim oda. Ti Tirani su krajnje strpljivi. Poto to nije uinio, oni su, kada vie nisu mogli da ekaju, izvukli mreu, ali u njoj nisu nali nikog drugog do njega." "To je la", povika Artemisija. "Sve je to la. To je samo jedna lepa, licemerna,

laljiva pria ija ni jedna jedina re nije istinita. Da je sve ono to ste rekli istina, onda bi to znailo da motre i na vas. I sami biste se nalazili u opasnosti. Ne biste ovde sedeli, smeei se i gubei vreme!" "Gospo moja, ne gubim ja vreme. Ve sam pokuao sve to sam mogao da diskreditujem vaeg oca kao izvor obavetenja. Mislim da sam u tome donekle uspeo. Tirani e se u budue zamisliti pre no to posluaju oveka iji su erka i ro ak, nema sumnje, izdajice. S druge, pak, strane, ako i dalje budu razpoloeni da mu veruju, ja se ionako spremam da nestanem u Maglini, gde me nee pronai. Mislim da e moja dela posluiti kao dokaz za moju priu, a ne da e se dogoditi suprotno." Bajron duboko udahnu. "Smatrajmo ovaj razgovor zavrenim, Donti", ree on. "Dogovorili smo se da emo te slediti i da e nas ti snabdeti potrebnim stvarima. To je dovoljno. Ovde se uopte ne razmatra da li je ono to si rekao tano ili nije tano. erka Direktora Rodije nije nasledila njegove zloine. Artemisija od Hinrijada ostaje ovde sa mnom - razume se, ako se sama s tim sloi." "Slaem se", potvrdi Artemisija. "Dobro. Mislim da smo onda s tim zavrili. Uzgred budi reeno, elim da te upozorim. Naoruan si; ali i ja sam. Tvoji brodovi su, moda, lovci; moj je, me utim, tiranska krstarica!" "Ne budi lud, Farile. Moje namere su isto prijateljske. eli da zadri devojku? Neka ti bude. Mogu li da se prebacim na svoj brod putem vazdunih komora?" Bajron potvrdno klimnu. "Toliko ti verujemo." Dva broda se manevriui pribliie jedan drugome, tako da su pokretni produeci vazdunih komora mogli da krenu u susret jedan drugome. Paljivo su se spojili, pokuavajui da se potpuno uglave jedan u drugi. Gilbret se za sve vreme nije pomerao od radija. "Ponovo e pokuati kroz dva minuta", objasni on. Magnetno polje je ve tri puta bilo stavljeno u pogon, ali svaki put su produeci cevi krenuli jedan prema drugome i promaili, zahvativi i deo svemira izme u sebe. "Dva minuta", ponovi Bajron i stade napeto da eka. Sekundara se pomerala i magnetno polje je oivelo po etvrti put, svetla su se priguila dok su se motori polako privikavali na iznenadni otok energije. Produeci vazdunih komora su se ponovo ispruili, stali da lebde na ivici nestabilnosti, a onda, uz neujno kripanje, ije su se vibracije probile ak do pilotske odaje, seli svaki na svoje mesto, dok su se spone automatski sklopile. Oformljen je vazduni prolaz. Bajron lagano pre e nadlanicom preko ela, ime je jasno stavio do znanja da se oslobodio delia napetosti. "I to smo obavili", ree on.

Autarh podie svoj skafander. Pod njim je jo bilo vlano. "Hvala", ree on ljubaznim glasom. "Ubrzo e stii jedan moj oficir. S njim ete se dogovoriti oko neophodnih potreptina." I Autarh napusti brod begunaca. "Pripazi malo na Dontijevog oficira umesto mene, Gile, hoe li?" upita Bajron. "Kada u e, prekini vezu izme u vazdunih komora. Treba jedino da iskljui magnetno polje. Ovo ovde je fotonski prekida koji e okrenuti." On se okrenu i izi e iz pilotske odaje. Sada je morao malo sebi da se posveti. Uglavnom da bi razmiljao. Ali iza njega se zaue urni koraci i jedan nean glas. On zastade. "Bajrone", ree Artemisija, "elila bih da porazgovaram s tobom." On se okrenu prema njoj. "Kasnije, ako nema nita protiv, Arta." Napeto ga je posmatrala. "Ne, sada." Ruke je drala tako kao da je elela da ga zagrli, ali nije bila sigurna kako e on to prihvatiti. "Nisi poverovao u ono to je rekao o mom ocu?" upita ona. "Niim to nije potkrepio", odvati Bajron. "Bajrone", poe ona, pa zastade. Bilo joj je teko da izgovori ono to je naumila. "Bajrone, znam da je za ono to se doga a izme u nas delimino kriva opasnost i to to smo zajedno, ali..." Ona ponovo zastade. "Ako pokuava da mi kae kako si ti jedna od Hinrijada, Arta, nemoj se truditi", odgovori Bajron. "Ja to znam. Nita vie neu zahtevati od tebe." "Ne. Oh! Ne!" Ona ga uhvati za ruku i prisloni obraz uz njegovo vrsto rame. A onda poe urno da govori. "Nisam to elela da kaem. Hinrijadi i Vajdemosi s tim nemaju veze. Ja... ja te volim, Bajrone!" Zatim podie pogled i njene oi se sretoe s njegovim. "Mislim da i ti mene voli. Mislim da bi ti to i priznao, samo kada bi mogao da zaboravi da sam jedna od Hinrijada. Moda e sada moi, kada sam ja to prva rekla. Rekao si Autarhu da nee mene kriviti zbog dela moga oca. Nemoj me kriviti ni zbog njegovog poloaja." Ruke mu je obavila oko vrata. Bajron je oseao mekou njenih grudi na svom telu i toplinu njenog daha na usnama. Lagano je podigao ruke i neno je pomilovao po miicama. Isto tako neno odvojio je njene ruke od svog vrata, a potom koraknuo unazad. "Nisam ja jo zavrio sa Hinrijadama, gospo", ree on. Bila je zapanjena. "Rekao si Autarhu..." On skrenu pogled. "ao mi je, Arta. Ne oslanjaj se na ono to sam rekao Autarhu." elela je da povie kako to nije tano, da njen otac nije to uinio, da u svakom sluaju... Ali on je ve bio u kabini, ostavivi je da stoji u hodniku, dok joj se u oima

moglo proitati koliko je povre ena i posti ena.

15. RUPA U SVEMIRU

Tedor Rizet se okrenu kada se Bajron vrati u pilotsku odaju. Kosa mu je bila seda ali mu je telo ostalo krepko, a lice iroko, rumeno i nasmejano. On jednim korakom pre e razdaljinu koja ga je delila od Bajrona i srdano stegnu mladievu ruku. "Zvezda mu", uzviknu on, "ne morate mi uopte rei da ste sin svog oca. Kao da je stari Raner ponovo oiveo!" "Voleo bih da je tako", odvrati Bajron mrano. Sa Rizetovog lica nestade osmeha. "Kao i mi ostali. Svi do jednog. Uzgred, ja sam Tedor Rizet. Pukovnik u redovnoj vojsci Lingana, ali u naoj maloj igri ne pominjemo inove. ak i Autarha oslovljavamo samo sa ser. To me je ba podsetilo!" Bio je smrknut. "Kod nas, na Linganu, nema lordova i gospa, pa ni Ranera. Nadam se da nikoga neu uvrediti ako ponekad zaboravim da ubacim odgovarajuu titulu?" Bajron slee ramenima. "Kao to rekoste, u naoj maloj igri neemo se obazirati na titule. Ali ta je sa prikolicom? Pretpostavljam da sa vama treba da se dogovorim oko pojedinosti?" Na trenutak je pogledao prema suprotnom kraju odaje. Gilbret je sedeo i nemo sluao. Artemisija je stajala okrenuta le ima. Vitkim, bledim prstima tkala je neku apstraktnu aru po fotokontaktima kompjutera. Rizetov glas vrati ga u stvarnost. Linganac jednim sveobuhvatnim pogledom osmotri odaju. "Prvi put vidim jednu tiransku letelicu iznutra. Nije me ba oborila s nogu. Vazduna komora za sluaj opasnosti okrenuta je prema krmi, zar ne? ini mi se da energetski potisnici u obliku prstena obuhvataju sredinji deo." "Tako je." "Dobro. Onda Nee biti problema. Neki od starijih modela imaju energetske potisnike okrenute prema krmi, tako da se prikolice moraju postavljati pod izvesnim uglom. To oteava podeavanje gravitacije, a manevrisanje u atmosferi svodi gotovo na nulu." "Koliko e dugo potrajati, Rizete?" "Nee dugo. Koliko veliku elite?" "Koliko veliku moete da nabavite?" "Super de luxe? Nema problema! Ako Autarh tako kae, onda ta nabavka ima prioritet. Moemo nabaviti prikolicu koja je praktino i sam svemirski brod. Moe ak imati i pomone motore." "Pretpostavljam da u njoj ima i prostorija namenjenih stanovanju." "Za gospo icu Hinrijad? Bie vam mnogo bolje nego to vam je sada..." On iznenada uuta. Pri pomenu svog imena Artemisija pro e pored njih hladno i lagano, te napusti pilotsku odaju. Bajron ju je pratio pogledom.

"Pretpostavljam da nije trebalo da kaem gospo ica Hinrijad?" upita zbunjeno Rizet. "Ne, ne. Sve je u redu. Ne obraajte panju. Upravo ste govorili... o?" "Oh, da, o odajama. Bie najmanje dve, povee, sa zajednikim tuem. Uobiajena garderoba i odvodni sistem uobiajen za velike putnike brodove. Trebalo bi da joj bude udobno." "Dobro. Bie nam tako e potrebni i hrana i voda." "Svakako. Rezervoar za vodu dovoljan da potraje dva meseca; neto manje, ako elite da vam na brodu napunimo i bazen. Dobiete i cele smrznute ivotinje. Sada se hranite tiranskim koncentratom, zar ne?" Bajron potvrdno klimnu, a Rizet napravi grimasu. "Ima ukus iseckane piljevine, zar ne? ta jo?" "Odeu za damu", ree Bajron. Rizet nabra elo. "Da, razume se. E pa, za to e morati sama da se pobrine." "Ne, gospodine, nee. Daemo vam sve potrebne mere, a vi ete nam doneti sve to budemo traili, u bilo kom od novijih stilova." Rizet se kratko nasmeja i zatrese glavom. "Raneru, njoj se to nee dopasti. Nee joj se dopasti odea koju sama ne odabere. ak ni onda ako to budu upravo oni primerci koje bi i sama odabrala da je imala priliku. Nemojte misliti da govorim napamet. Imao sam iskustva s tim stvorenjima." "Ube en sam da ste u pravu, Rizete", odvrati Bajron. "Ali tako mora biti." "U redu, ali upozorio sam vas. Vama preputam da se sva ate s njom. ta jo?" "Sitnice. Sitnice. Zalihu deterdenata. Oh, da, kozmetiku, parfeme... sve to je potrebno enama. Na vreme emo vam javiti. Ali ponimo sa prikolicom." Sada je i Gilbret otiao bez rei. Bajron i njega otprati pogledom i pri tom oseti kako mu se vilini miii ukrutie. Hinrijadi! Bili su Hinrijadi! ta je on tu mogao? Bili su Hinrijadi! Gilbret je bio jedan, a ona drugi. "Razume se", nastavi on, "tu je jo odea za gospodina Hinrijada i mene. Ali to i nije tako vano." "U redu. Imate li ta protiv da upotrebim va radio? Bie bolje da ostanem na brodu dok ne budu obavljene sve pripreme." Bajron saeka dok prvobitna nare enja nisu bila odaslata. Rizet se zatim okrenu na seditu i ree: "Ne mogu se navii da vas gledam ovde, kako se kreete, priate, jednom reju da ste ivi. Toliko liite na njega! Raner je s vremena na vreme voleo da pria o vama. kolovali ste se na Zemlji, zar ne?" "Jesam. Trebalo je da diplomiram pre neto vie od nedelju dana, ali su me doga aji omeli u tome." Videlo se da je Rizetu neprijatno. "ujte, to se tie naina na koji ste bili poslani na Rodiju... Ne smete nam to zameriti. Ni nama se nije svi alo. Hou da kaem, ovo je me u nama, ali nekim momcima se to ni najmanje nije dopalo. Autarh nas nije pitao za miljenje. I prirodno to nije. Iskreno reeno, bio je

spreman da sam snosi odgovornost za preuzeti rizik. Neki od nas... neu da pominjem imena... ak smo razmiljali o tome da zaustavimo putniki brod na kome ste bili i da vas izvuemo. Razume se, moglo se desiti da to ipak uinimo, ali smo prilikom poslednjeg razmatranja situacije zakljuili da Autarh ipak mora da zna ta radi." "Lepo je kada neko uiva toliko poverenje!" "Poznajemo ga. Ne treba poricati. Ima mozga." Prstom se, pri tom, nekoliko puta lagano kucnuo po elu. "Niko ne zna tano zato ponekad ini odre ene stvari. Ali izgleda da nikada ne grei. Bar je do sada uvek uspeo da nadmudri Tirane, to jo nikom drugom nije polo za rukom." "Kao, na primer, mom ocu!" "Nisam mislio ba na njega, ali u izvesnom smislu ste u pravu. ak je i Raner bio uhvaen. Ali on je bio drugaiji ovek. Razmiljao je pravolinijski. Nikada se ne bi zaloio za bilo ta nepoteno. Uvek je potcenjivao ljudske vrednosti. Ali to nam se, na neki nain kod njega najvie dopadalo. Jer, prema svima je bio isti. Bez obzira to sam pukovnik, potiem iz sloja obinih ljudi. Otac mi je bio metalski radnik. To njemu uopte nije bilo vano. Ali nije mu bilo vano ni to to sam pukovnik. Ako bi u hodniku sreo kakvog inenjerskog egrta, zastao bi i rekao mu nekoliko prijatnih rei, tako da bi se egrt ostatak dana oseao kao glavni inenjer. Takav je bio. Nije da je bio blag. Ako je koga trebalo dovesti u red, taj je i bio doveden u red ali samo onoliko koliko je zasluio. Znao si da e dobiti ono to si zasluio. Kada je s nekim zavrio, onda je stvarno zavrio. Nije nikoga kinjio, u bilo koje doba tokom nedelju i vie dana. Takav je bio Raner. to se tie Autarha, on je drugaiji. Kod njega ovek ceni mozak. Ne moete mu se pribliiti, bez obzira ko ste. Na primer, uopte ne poseduje smisao za humor. S njime ne mogu razgovarati ovako kako sada razgovaram sa vama. Sada samo priam. Oputen sam. Gotovo da izgovaram sve to mi padne na pamet. Me utim, kada ste s njim, izgovarate samo ono to vam je tog trenutka na umu, bez suvinih rei. Koristite formalnu frazeologiju, ili e vam zameriti da ste povrni. Ali Autarh je Autarh, i tu nema druge." "Moram se sloiti s vama kada je u pitanju Autarhov mozak", prihvati Bajron. "Znate li da je dedukcijom doao do zakljuka da se na ovom brodu nalazim ja a ne neko drugi, ak i pre no to je stupio na njega?" "Stvarno? Nismo to znali. Eto, upravo sam na to mislio. Spremao se da na tiransku krstaricu po e sam. Nama je to liilo na samoubistvo. Nije nam se dopadalo. Ali pretpostavili smo da zna ta radi, kao to i jeste znao. Mogao je da nam kae da se na brodu moda vi nalazite. Nema sumnje da je znao kako bi za nas bila velika novost kada bismo saznali da je Ranerov sin uspeo da pobegne. Ali to je tipino za njega. Nije nam rekao."

Artemisija je sedela na jednoj od donjih klupa u kabini. Morala je da zauzme neudoban poloaj kako bi izbegla da joj se glava izgubi negde oko dueka na gornjoj klupi, to gotovo da i nije primeivala u ovom trenutku. Gotovo automatski poela je da prelazi dlanovima preko bonog ava na haljini. Bila je uplaena, prljava i umorna. Umorila se briui dlanove i lice vlanim maramicama. Umorila se od noenja iste odee ve nedelju dana. Umorila se od kose koja joj je izgledala vlana i kruta. A onda, umalo da ponovo ustane, spremna da se okrene na drugu stranu; uopte nije imala nameru da ga ponovo pogleda; nije elela da ga vidi. Ali to je bio samo Gilbret. Ona ponovo klonu. "Zdravo, ujae, Gile." Gilbret sede nasuprot njoj. Njegovo mravo lice je za trenutak bilo napeto, ali onda poe da se osmehuje. "I ja smatram da nedelja dana na ovom brodu nije ba najzabavnija stvar u Galaksiji. Nadao sam se da e me moda ti malo razvedriti." "Ujae Gile", odvrati ona, "nemoj primenjivati psihologiju na meni. Ako misli da e uspeti umiljavanjem da me natera da se oseam odgovornom za tebe, grei. Mislim da u te pre udariti." "Ako e se od toga oseati bolje..." "Ponovo te upozoravam. Ako isprui ruku da te udarim, ja u to i uiniti, a ako me upita: 'Da li ti je sada bolje?' Udariu te ponovo!" "Kako god okrene, oigledno je da si se posva ala sa Bajronom. Oko ega?" "Nemam nikakvu potrebu da raspravljam o tome. Ostavi me na miru." A zatim, posle pauze, Artemisija dodade: "Misli da je otac uinio sve ono za ta ga je Autarh optuio. Mrzim ga zbog toga!" "Svog oca?" "Ne! Ve onu glupu, licemernu budalu!" "Onda se to verovatno odnosi na Bajrona... Dobro. Mrzi ga. Ne moe staviti otricu noa izme u one mrnje zbog koje sedi ovde ovako i neega to mom umu neenje pre lii na glupo iskazivanje ljubavi." "Ujae Gile", poe ona, "da li je on to stvarno mogao da uini?" "Bajron? ta da uini?" "Ne! Otac! Da li je otac mogao to da uini? Da li je moda on prijavio Ranera?" Gilbret se zamisli i namrti. "Ne znam." Posmatrao ju je uglovima oiju. "Zna, on je ipak predao Bajrona Tiranima." "Jer je znao da je posredi zamka", odvrati ona naglo. "I bila je. Taj uasni Autarh je celu stvar tako i zamislio. Sam je to rekao. Tirani su znali ko je Bajron i namerno su ga poslali ocu. Otac je uinio jedino to mu je preostalo. To bi trebalo svakom da je jasno." "ak i kada bismo to prihvatili..." On je ponovo pogleda ispod oka. "Ipak je pokuao da te nagovori na onaj prilino zabavni brak. Ako je Hinrik mogao sam sebe da natera da uini tako neto..."

Ona ga, me utim, prekide. "Ni tu nije imao izbora." "Draga moja, ako namerava da svaki njegov in potinjenosti Tiranima pravda time da je morao tako da postupi, kako onda moe biti sigurna da nije morao da doapne Tiranima i neto o Raneru?" "Zato to sam ube ena da on to ne bi uinio. Ne poznaje ti oca onako dobro kao to ga ja poznajem. On mrzi Tirane. Stvarno. Sigurna sam. Ne bi on njima pomagao. Priznajem da ih se plai i da se ne usu uje da im se javno suprotstavi, ali ako ikako moe to da izbegne, ube ena sam da im nikada ne bi pomogao!" "Otkud zna da je to mogao izbei?" Ali ona divlje stade da odmahuje glavom, tako da ju je kosa ibala po oima. A tako e i po suzama. Gilbret ju je trenutak posmatrao, a onda bespomono rairi ruke i izi e. Prikolica je bila prikaena na Okrutnog jednim uskim hodnikom privrenim za vazdunu komoru za sluaj nude na stranjem delu broda. Po kapacitetu bila je nekoliko desetina puta vea od tiranske letelice, tako da je bilo gotovo smeno videti ih spojene. Autarh se pridrui Bajronu prilikom poslednje inspekcije. "Da li neto nedostaje?" upita on. "Ne", odgovori Bajron. "Mislim da e nam sada biti sasvim udobno." "Dobro. Uzgred budi reeno, Rizet mi je pomenuo da se gospa Artemisija ne osea dobro, ili da, bar, ne izgleda dobro. Ako joj je potrebna medicinska pomo, bilo bi pametno da je poalje na moj brod." "Sasvim se dobro osea", odvrati kratko Bajron. "Ako ti tako kae. Da li e kroz dvanaest sati biti spreman da krene?" "I za dva sata, ako eli!" Bajron pro e kroz hodnik koji je spajao dve letelice (morao je naas da zastane), pre no to u e u Okrutnog. Rekao je, trudei se da mu glas zvui to ravnodunije: "Tamo pozadi ima privatni apartman, Artemisija. Neu ti smetati. Ovde u provoditi uglavnom sve vreme." "Ne smeta mi, Raneru", odvrati devojka hladno. "Sasvim mi je svejedno gde se nalazi." A onda se brodovi razdvojie i pojurie, i posle samo jednog skoka na oe se na ivici Magline. Ostali su da ekaju nekoliko asova dok su na Dontijevom brodu vreni poslednji prorauni. Unutar Magline morae da lete gotovo naslepo. Bajron je neraspoloeno zurio u viziekran. Na njemu nije bilo niega! Cela polovina nebeske sfere bila je neprozirna, nije je osvetljavala nijedna iskra svetlosti. Bajron tada po prvi put shvati kako zvezde izgledaju tople i prijateljske,

kako se ini kao da ispunjavaju vasceli svemir. "Kao da propadamo kroz rupu u svemiru", promrmlja on Gilbretu. A onda ponovo skoie u Maglinu. Gotovo u istom trenutku Simok Aratap, Predstavnik Velikog Kana, na elu deset naoruanih krstarica, sluao je ta mu govori njegov navigator, a zatim primeti: "Nema veze. Prati ih." Na udaljenosti manjoj od jedne svetlosne godine od mesta na kome je Okrutni uao u Maglinu, deset tiranskih letelica uinilo je to isto.

17. I PROGONJENI

Onima koji nisu nikada izistinski boravili u svemiru istraivanje kakvog zvezdanog sistema i potraga za naseljivim planetama mogu izgledati prilino uzbudljivo - ili bar zanimljivo. Me utim, za astronaute nema dosadnijeg posla. Odrediti poloaj zvezde koja u stvari predstavlja ogromnu sjajnu masu vodonika to se fuzionie u helijum gotovo da je suvie lako. Ona sama sebe najavljuje. ak i u tmini Magline, u pitanju je samo razdaljina. Treba samo prii na kakvih pet milijardi milja i ona e se ve najaviti. Ali sasvim drugaije stoje stvari sa planetama, tim relativno malim masama stenja koje sjaje jedino odbijenom svetlou. ovek moe proi kroz jedan zvezdani sistem stotinu hiljada puta, pod svim moguim udnim uglovima, a da nikada ne pri e dovoljno blizu nekoj planeti i sagleda ta ima pred sobom - sem u sluaju neobine sree. Stoga se uvek uzima ceo sistem. U svemiru se odredi taka koja je od zvezde to se ispituje udaljena deset hiljada njenih prenika. Na osnovu galaktike statistike dobro je poznato da se samo jednom u pedeset hiljada sluajeva planeta nalazi na veoj razdaljini od svoje matine zvezde. tavie, praktino se nikad ne doga a da se jedna nastanjiva planeta nalazi na razdaljini od svog matinog sunca koje je vea od hiljadu njegovih prenika. To znai da se na osnovu poloaja u svemiru, do koga do e brod, svaka naseljiva planeta mora nalaziti unutar est stepeni od zvezde. To predstavlja oblast od samo 1/3600 dela celog neba. Ta se oblast moe do poslednjih pojedinosti ispitati sa svega nekoliko osmatranja. Kretanje tele-kamere moe se tako podesiti da potre kretanje broda u orbiti. U tim uslovima vreme ekspozicije omoguuje da se tano razlue sazve a u okolini te zvezde; razume se, samo pod uslovom da je buktinja samog sunca zaklonjena to se lako postie. Me utim, planete se vidljivo kreu, te se stoga na filmu javljaju kao siune linije. Me utim, ak i kada se linije ne pojave, uvek postoji mogunost da se planete nalaze iza svog sunca. Manevar se stoga ponavlja iz drugog poloaja u svemiru, koji se obino nalazi blie zvezdi. To je odista krajnje dosadna procedura, a kada se jo ponavlja po tri puta za tri razliite zvezde, i svaki put se dobijaju potpuno negativni rezultati, neminovno je da do e do vidnog pada morala. Gilbertov moral je ve dosta dugo bio na veoma niskoj taki. Sve je re e nalazio da je neto 'zabavno'. Upravo su se spremali za naredni skok ka etvrtoj zvezdi na Autarhovom popisu, kada Bajron ree: "Barem svaki put pogodimo zvezdu. Dontijeve brojke su tane." "Statistika kae da bar jedna od tri zvezde ima planetni sistem", odgovori

Gilbret. Bajron potvrdno klimnu. Ti statistiki podaci bili su odavno prevazi eni. Svako dete je to uilo na asovima iz osnova galaktografije. "To znai", nastavi Gilbret, "da su anse da se nasumice prona u tri zvezde koje nemaju nijednu jedinu planetu... bez i jedne jedine planete... dve treine na kub, to jest osam kroz dvadeset sedam ili manje od jedne na tri." "Pa?" "A mi nismo pronali nijednu. Mora da je posredi neka ozbiljna greka." "Sam si video tabele. Uostalom, kakva korist od statistike? Jedino to znamo to je da su uslovi unutar Magline sasvim drugaiji. Moda magla sastavljena od estica spreava formiranje planeta, ili je ta magla moda proizvod planeta koje se nisu sjedinile." "Ne misli to valjda ozbiljno?" upita ga Gilbret, oigledno iznena eno. "U pravu si. Govorim samo zato da bih uo vlastiti glas. Ne znam nita o kosmologiji. Zato se planete, do avola, uopte stvaraju? Nikada nisam uo ni za jednu koja nije stvarala neprilike." Bajron je i sam bio oronuo. I dalje je udarao po komandnoj tabli i lepio nalepnice. "Bar smo stavili u pogon sve blastere, odre ivae dometa, kontrole snage... sve to." Teko je bilo ne gledati u viziekran. Uskoro e opet skoiti kroz to mastilo. "Zna li zato je zovu Maglinom Konjske glave, Gile?" upita Bajron odsutno. "Prvi ovek koji je stupio u nju bio je Hors Hed. Nee mi sada valjda rei da to nije tano?" "Moda i jeste. Ali na Zemlji imaju drugo objanjenje." "Oh?" "Tvrde da se tako zove zato to lii na konjsku glavu." "ta je to konj?" "Jedna ivotinja koja ivi na Zemlji." "Zabavna misao, ali meni ta Maglina uopte ne lii na kakvu ivotinju, Bajrone." "To zavisi od ugla iz koga je posmatra. Sa Nefelosa izgleda poput troprste oveje ruke, ali ja sam je jednom posmatrao iz univerzitetske opservatorije na Zemlji. Odista pomalo lii na konjsku glavu. Moda odatle i potie njeno ime. Moda nikada nije ni postojao nikakav Hors Hed. Ko zna?" Bajronu je ve dosadilo da o tome govori. Nastavljao je da govori jednostavno zato da bi uo vlastiti glas. Nastupi zatim pauza, pauza koja potraja suvie dugo, tako da Gilbret dobi priliku da potegne stvar o kojoj Bajron nije eleo da razgovara, ali o kojoj je neprestano razmiljao. "Gde je Arta?" upita odjednom Gilbret. Bajron mu uputi jedan brz pogled. "Negde u prikolici", odgovori on. "Ne trkaram za njom unaokolo kao kue."

"Ali Autarh trkara. Mogao bi da se preseli ovamo." "Ba je srena!" Gilbretove bore se produbie, a crte lica kao da mu se zbrkae. "Oh, ne budi takva budala, Bajrone. Artemisija je Hinrijad. Ne moe da prihvati ono to si joj priredio." "Mani se toga", odvrati Bajron. "Neu. To me ve dugo izjeda. Zato joj to radi? Zato to je Hinrik - moda odgovoran za smrt tvog oca? Ali Hinrik je moj ro ak! A prema meni se i dalje isto ponaa." "U redu", prihvati Bajron razgovor, "prema tebi sam i dalje isti. Razgovaram s tobom kao to sam to uvek i inio. Ali razgovaram i sa Artemisijom." "Isto kao i pre?" Bajron outa. "Gura je u Autarhovo naruje", napomenu Gilbret. "Sama je izabrala." "Nije. Ti si izabrao. Sluaj, Bajrone..." Gilbret odjednom poe da govori poverljivim glasom, poloivi ruku na Bajronovo koleno... "Ovo nipoto nije neto u ta bih eleo da se meam, razume. Ali stvar je u tome da je ona jedina dobra strana Hinrijada u ovom asu. Da li bi te zabavilo kada bih ti rekao da je volim? Nemam vlastite dece." "Ja ne stavljam na probu tvoju ljubav." "Onda te savetujem za njeno dobro. Zaustavi Autarha, Bajrone." "Mislio sam da mu veruje, Gile." "Kao Autarhu, da. Kao antitiranskom vo i, da. Ali kao mukarcu za neku enu, kao mukarcu za Artemisiju, ne!" "Reci joj to." "Ne bi me sasluala." "Misli li da bi mene sasluala?" "Ako joj pri e na pravi nain." Bajron je trenutak oklevao, ovla jezikom preavi preko suvih usana. Zatim se okrenu na drugu stranu i grubo dobaci: "Ne elim da razgovaram o tome!" "Zaalie!" ree Gilbret alosno. Bajron mu nita ne odvrati. Zato ga Gilbret ne ostavi na miru? Mnogo mu je ve puta palo na pamet da bi sve ovo mogao gorko zaaliti. Nije bilo lako. Ali ta je on tu mogao? Nikako vie nije mogao bezbedno da se povue. Pokuao je da die na usta, kako bi se nekako oslobodio guenja u grudima. Posle narednog skoka vidik se promeni. Bajron podesi kontrole prema uputstvima koja je dobio od Autarhovog pilota, a runo upravljanje prepusti Gilbretu. Ovaj pokuaj je reio da prespava. A onda oseti kako ga Gilbret drmusa za rame. "Bajrone! Bajrone!"

Bajron se okrenu na svom krevetu-klupi, skliznu sa njega u uanj, stegnutih pesnica. "ta se desilo?" Gilbret se urno odmaknu. "Smiri se. Ovog puta smo naili na jednu tipa F-2." Bajron napokon shvati, i Gilbret duboko udahnu i opusti se. "Nemoj nikada takao da me budi, Gilbrete. F-2 kae? Pretpostavljam da se to odnosi na novu zvezdu?" "Svakako. Mislim da izgleda veoma zabavno!" Na neki nain i jeste. Otprilke devedest pet procenata naseljenih planeta u Galaksiji krui oko zvezda iji su spektralni tipovi F i G; prenika od sedam stotina pedeset do hiljadu pet stotina hiljada milja, povrinske temperature od pet do deset hiljada stepeni celzijusovih. Zemljino Sunce bilo je tipa G-0, Rodijino, F-8, Linganovo G-2, kao i Nefelosovo F-2 je znailo da je malo toplo, a ne i pretoplo. Tri prve zvezde kod kojih su se zaustavili bile su spektralnog tipa K, prilino male i crvene. Da su i imale planete, one verovatno ne bi bile odgovarajue. Zna se ta je dobra zvezda! Prvog dana fotografisanja odre en je poloaj pet planeta, od kojih je najblia od matine zvezde bila udaljena sto pedeset miliona milja. Tedor Rizet im je lino doneo vest. Poseivao je Okrutnoga isto onako esto kao i Autarh, unosei, svojom sranou, malo vedrine na brod. Ovog puta je dahtao i soptao od napornog prelaenja preko metalne ice. "Ne znam kako to Autarh uspeva", ree on. "Nikada mu nije teko. Pretpostavljam da je u pitanju starost." A zatim iznenada dodade: "Pet planeta!" "I pripadaju ovoj zvezdi? Sigurni ste?" upita Gilbret. "Potpuno. Mada su etiri tipa J." "A peta?" "Peta bi mogla odgovarati. U svakom sluaju, u njenoj atmosferi ima kiseline." Gilbret ispusti jedan kretavi pobedonosni usklik, ali Bajron se zamisli. "etiri su tipa J?" primeti on. "Pa dobro, nama je ionako potrebna samo jedna." Shvatio je da je to bila razumna raspodela. Velika veina zamanijih planeta u Galaksiji imala je vodoninu atmosferu. Konano zvezde se uglavnom sastoje od vodonika, a ovaj predstavlja izvorni materijal za stvaranje planeta. Planete J-tipa imale su atmosferu koja se sastojala od metana ili amonijaka, uz, ponekad, dodatak molekula vodonika, kao i znatnih koliina helijuma. Takve atmosfere uglavnom su bile duboke i veoma guste i imale su, gotovo sve odreda, vie od trideset hiljada milja u preniku, sa bednom temperaturom retko kada veom od pedeset celzijusovih, dabome, ispod nule. Bile su potpuno nenaseljene. Tamo na Zemlji rekli su mu da se ove planete nazivaju planetama tipa J i da se J odnosi na Jupiter, planetu iz Sunevog sistema koja je bila najbolji primer tog tipa. Moda su bili u pravu. Razume se, poto su druge bile klasifikovane kao planete tipa Z, a Z se odnosilo na Zemlju. Planete tipa Z obino su bile male u odnosu na

ostale, njihova slaba sila tee nije bila u stanju da zadri vodonik ili gasove koji sadre vodonik, posebno stoga to su se obino nalazile blie suncu i bile toplije. Njihove atmosfere bile su tanke i sadrale su obino kiseonik i ugljenik, a povremeno i primesu hlora, to nije bio nimalo dobar znak. "Ima li hlora?" upita Bajron. "Koliko su podrobno ispitali atmosferu?" Rizet slee ramenima. "Iz svemira moemo samo zakljuiti kakvi su gornji slojevi. Ako ima hlora, onda je on koncentrisan u donjim slojevima. Videemo." On lupnu Bajrona po irokim pleima. "Kako bi bilo da me pozove na pie u svoju sobu, mome?" Gilbret se nelagodno osvrnu za njim. Poto je Autarh pravio drutvo Artemisiji, a njegova desna ruka Bajronu, Okrutni mu je sve vie liio na kakav linganki brod. On se upita da li Bajron zna ta radi, ali onda poe da razmilja o novoj planeti i zaboravi na sve ostalo. Kada su uli u atmosferu Artemisija se nalazila u pilotskoj odaji. Na licu joj je blistao blag osmeh i izgledala je prilino zadovoljna. Bajron je esto pogledavao u njenom pravcu. Pozdravio ju je sa: "Dobar dan, Artemisija", kada je ula (retko je dolazila ovamo, pa ga je bez sumnje iznenadila), ali mu ona nije otpozdravila. Samo je rekla: "Ujae Gile", i to veoma veselo; a potom: "Je li istina da se sputamo?" Gil stade da trlja ake. "Izgleda da je tako, mila moja. Moda emo za nekoliko asova izii iz broda i ponovo moi da hodamo po vrstom tlu. Kako je to samo zabavna misao!" "Nadam se da je to planeta koju traimo. Ako nije, onda nam nee biti ba zabavno." "Preostaje nam jo jedna zvezda", napomenu Gil, ali obrve mu se, dok je govorio, nakostreie i skupie. A onda se Artemisija okrenu i hladno ree: "Jeste li neto kazali, gospodine Farile?" Bajron, koga je opet iznenadila, samo promuca: "Ne, nisam." "Izvinite, onda. Mislila sam da jeste." Prola je tako blizu njega da ga je plastinim rubom haljine oeala po kolenu, a njen ga parfem svega obavi. Miii na vilici mu se istog asa ukrutie. Rizet je i dalje bio sa njima. Jedna od prednosti bila je ta to su imali gde da smeste goste preko noi. "Upravo dobijaju podatke o atmosferi", obavesti ih. "Ima dosta kiseonika, gotovo trideset procenata, kao i vodonika i inertnih gasova. Sasvim je normalna. Hlora nema." Zatim napravi pauzu i progun a: "Hmmm!" "U emu je problem?" upita Gilbret. "Nema ugljen-dioksida. A u tom sluaju stvari ba ne stoje najbolje." "Zato?" upita Artemisija sa svog mesta blizu viziekrana, na kome je posmatrala udaljenu povrinu planete koja je promicala brzinom od dve hiljade milja na as.

"Ako nema ugljen-dioksida, nema ni biljnog sveta", odgovori kratko Bajron. "Oh?" Ona ga pogleda i toplo mu se osmehnu. Bajron joj i protiv svoje volje uzvrati osmeh, ali njoj nekako po e za rukom da, jedva promenivi dranje, taj osmeh prodre kroz njega, pro e pored njega, kao da uopte ni nije bila svesna njegovog postojanja; a on ostade da se glupavo osmehuje. Zatim osmeh izblede i sa njegovog lica. Bie bolje da je izbegava. Oigledno nije bio u stanju da se savla uje kada je bio u njenoj blizini. Kada bi je ugledao, kao da je gubio svaku volju da joj se suprotstavi. I to je ve poinjalo da ga boli. Gilbret je bio tuan. Upravo su se sputali. Teko je bilo, usled aerodinamiki nesavrenog dodatka prikolice, rukovati Okrutnim u niim slojevima atmosfere. Bajron se tvrdoglavo borio sa kontrolama koje ga nisu sluale. "Razvedri se, Gile!" uzviknu on. Ni on sam ba nije oseao neku radost zbog pobede. Do sada im niko nije odgovorio na njihove radio-signale, te ako ovo nije bio svet pobunjenika onda nije imalo smisla i dalje ekati. Zacrtao je sebi ta sve treba da preduzme u tom sluaju. "Ne lii mi ba na pobunjeniki svet", oglasi se Gilbret. "Stenovit je i mrtav, a nema ni mnogo vode." On se okrenu. "Da li su, Rizete, ponovo izvrili merenja u potrazi za ugljen-dioksidom?" Rizetovo crveno lice se izdui. "Jesu. Pronali su ga samo u tragovima. Otprilike u koliini od hiljaditog dela procenta." "Nikad se ne zna", umea se Bajron. "Moda su upravo zbog njegovog izgleda izabrali ovaj svet!" "Ali ja sam video farme", ree Gilbret. "U redu. ta mislite, koliko moemo da vidimo od planete ove veliine ako je samo nekoliko puta obletimo? Prokleto dobro zna, Gile, da ko god da su oni, ne mogu imati dovoljno ljudi da ispune itavu jednu planetu. Moda su za sebe odabrali neku dolinu u kojoj ima ugljen-dioksida nastalog kakvog vulkanskom reakcijom, i u ijoj okolini ima dosta vode. Moemo proitati na dvadeset milja od njih i da ih ne otkrijemo. Sasvim je razumljivo da nam nee odgovoriti dok ne sprovedu potrebnu istragu." "Ne moe se tako lako stvoriti koncentracija ugljen-dioksida na samo jednom mestu", promrmlja Gilbret. Ali i dalje je napeto posmatrao viziekran. Bajron se odjednom ponada da to nije pravi svet. Zakljuio je da vie ne moe da eka. Morae to odmah da sredi! Bilo je to udno oseanje. Vetako svetlo bilo je ugaeno i unutra je, kroz otvorena vrata, prodirala suneva svetlost. U stvari, taj nain osvetljavanja broda bio je manje efikasan, ali pokazao se kao prijatna promena. Vrata su bila otvorena i kroz njih je slobodno

ulazila lokalna atmosfera u kojoj se moglo disati. Rizet je protestovao protiv toga, obrazlaui da nedostatak ugljen-dioksida moe da narui ravnoteu disanja tela, ali Bajron je smatrao da se tom riziku, ipak, mogu na kratko izloiti. Gilbret im pri e i priljubi svoju glavu uz njihove. A onda, istovremeno, podie pogled i odvojie se jedan od drugog. Gilbret se nasmeja. Zatim proturi glavu kroz otvorena vrata, uzdahnu i ree: "Stenje!" "Postaviemo radio-predajnik na vrh nekog uzvienja", odvrati mu Bajron, i sam se smeei. "Tako emo obuhvatiti vei prostor. U svakom sluaju, trebalo bi da budemo u stanju da uspostavimo kontakt sa svim takama na ovoj hemisferi. Ako ne dobijemo odgovor, moemo pokuati na drugoj strani planete." "Jeste li o tome ti i Rizet raspravljali?" "Upravo o tome. Posao emo obaviti Autarh i ja. Sam je to predloio, to je ispalo dobro; jer, da nije, ja bih morao da iznesem isti predlog!" On na as okrznu pogledom Rizeta dok je govorio. Lice mu je bilo potpuno bezizraajno. Bajron ustade. "Mislim da e biti najbolje da se sada uvuem u svoj skafander." Rizet se sloi s tim. Na planeti je sijalo sunce; u vazduhu je bilo tek sasvim malo vodene pare i nijednog oblaka, ali bilo je veoma hladno. Autarh se nalazio u glavnoj vazdunoj komori Okrutnog. Njegovo odelo bilo je od tankog foamita, tako da je teilo svega mali deo unce, ali je ipak predstavljalo odlian izolator. Na grudima mu je bio privren mali cilindar sa ugljendioksidom, podeen da veoma sporo isputa svoju sadrinu, tako da u njegovoj neposrednoj blizini odrava primetnu koliinu CO 2 pare. "eli li da me pretrese, Farile?" upita on. Podigao je ruke i stao da eka, dok mu se na mravom licu jasno videlo da ga sve to zabavlja. "Ne", odvrati Bajron. "eli li ti mene da pretrese?" "To mi ne pada na pamet!" Ova razmena utivih fraza bee ledena, poput vremena na toj planeti. Bajron izi e na zubato sunce i prihvati jednu drku kovega u kome je bila smetena radio-oprema. Autarh prihvati drugu. "Nije ba mnogo teak", primeti Bajron. On se okrenu i ugleda Artemisiju na vratima broda, kako nemo stoji. Na sebi je imala glatku, ravnu, belu odoru koja ju je obavijala u krupnim naborima i leprala na vetru. Poluprovidni rukavi zatezali su joj se na rukama, pretvarajui ih u srebro. Bajron na trenutak opasno smeka. eleo je hitro da se vrati; da potri, skoi u brod, epa je tako snano da joj na ramenima ostanu modrice i oseti svoje usne na njenima... Ali umesto svega toga on samo kratko klimnu, a osmeh koji je uzvratila, kao i

lako mahanje prstiju, bili su upueni Autarhu. Pet minuta kasnije, kada se ponovo okrenuo, jo jednom je ugledao taj beli sjaj na otvorenim vratima, a zatim jedna uzvisina u tlu sakri brod od njihovih pogleda. Pred njima se nalazio, niim zaklonjeno, jasno i stenovito obzorje. Bajron je razmiljao o onome to ga eka tamo napred, pitajui se istovremeno da li e ikada ponovo ugledati Artemisiju... kao i o tome da li joj je uopte vano hoe li se on vratiti.

18. IZLAZ IZ ELJUSTI PORAZA

Artemisija je gledala za njima sve dok se nisu pretvorili u siune prilike koje su se pele uz goli granit, da bi potom prele preko vrha breuljka i nestale s vidika. Trenutak pre no to su nestali, jedan od njih se okrenuo. Nije sa sigurnou mogla rei koji, ali joj se srce na as steglo. Ni re joj nije rekao na rastanku. Ni jednu jedinu re. Okrenula se od sunca i stenja i uputila dublje u ogranienu metalnu unutranjost broda. Oseala je usamljenost, uasnu usamljenost; nikada u ivotu nije oseala toliku usamljenost. Moda se usled toga stresla, ali priznati da je to posredi, a ne hladnoa, predstavljalo bi nedopustivo pokazivanje slabosti. "Ujae Gil!" uzviknu ona mrzovoljno. "Zato ne zatvori vrata? Mogli bismo jo da se posmrzavamo!" Na brojaniku termometra videlo se da je unutranja temperatura svega sedam stepeni celzijusovih, iako su svi grejai radili punom parom. "Draga moja Arta", odvrati blago Gilbret, "ako se i dalje bude drala svoje smene navike da na sebi nema nita do malo magle tu i tamo, morae biti spremna na hladnou." Ali on ipak pritisnu odre ene kontakte, i poto se zau kljocanje vazduna komora se zatvori, vrata se povukoe ka unutranjosti i ulegoe u glatki, sjajni trup. Kada je to bilo zavreno, debelo staklo se polarizova i postade neprozirno. Svetla u brodu se upalie, a senke nestadoe. Artemisija sede u debelo postavljeno pilotsko sedite i besciljno poloi prste na doruja. Njegove ake esto su na njima poivale, a toplina koja je preplavi kada joj ta misao pro e kroz glavu (ube ivala je sebe) bila je posledica normalnog rada grejaa, sada kada vie nije bilo spoljanjih vetrova. Prolazili su dugi minuti i ubrzo vie nije mogla mirno da sedi. Mogla je da po e s njim! im joj je ta jeretika misao prola kroz glavu, odmah je jedninu 's njim' promenila u mnoinu 's njima'. "Zato su uopte morali da postavljaju taj radio-transmiter, ujae Gile?" upita ona. On podie pogled sa viziekrana i kontrola po kojima je paljivo prebirao i upita: "A?" "Pokuavali smo da stupimo s njima u vezu iz svemira", ree ona, "i nismo uspeli nikoga da prona emo. Od kakve onda koristi moe biti transmiter postavljen na povrini planete?" Gilbret oseti zabrinutost. "Pa, moramo nastaviti sa pokuajima, draga. Moramo pronai pobunjeniki svet." A zatim kroz zube, vie za sebe, procedi: "Moramo!" Posle jednog trenutka, on ree: "Ne mogu da ih prona em." "Koga?" "Bajrona i Autarha. Smeta mi onaj greben, kako god da podesim spoljanja ogledala. Vidi?"

Nije videla nita do stena obasjanih suncem koje su promicale viziekranom. Gilbret potom odustade i ree: "Ionako je tamo Autarhov brod." Artemisija ga okrznu jednim letiminim pogledom. Nalazio se dublje u dolini, na moda milju udaljenosti. Nepodnoljivo je blistao na suncu. U tom trenutku joj je izgledalo kao da im je on stvarni neprijatelj. Ne Tirani, ve on. Iznenada je poelela, veoma snano, da nikada nisu ni poli na Ligan; da su ostali u svemiru, njih troje, sami. To su bili udni dani, bilo im je tako neudobno, a opet, na neki nain, tako toplo. A sada se samo trudila da ga povredi. Neto ju je teralo da mu nanosi bol, iako bi vie volela... "ta sad pa on hoe?" iznenada upita Gilbert. Artemisija podie pogled prema njemu i ugleda ga kroz vodenu izmaglicu tako da je morala brzo da mirka kako bi ga dovela u normalnu iu. "Ko?" "Rizet, mislim da je to Rizet. Ipak je nemogue da se uputio ovamo!" Artemisija se u trenu stvori kod viziekrana. "Uveaj ga", naredi ona. "Na ovako maloj udaljenosti?" usprotivi se Gilbret. "Nita nee videti. Neu moi da ga odrim usreditenog." "Uveaj, ujae Gil!" Mrmljajui, on ipak ubaci unutra teleskopski dodatak te stade da pretrauje nabreklo grumenje stenja. Poskakivalo je bre no to je oko moglo da ga sledi, ak i pri najlaganijem dodirivanju kontrola. Na trenutak, pred njima promaknu uveana mutna prilika Rizeta i sada vie nije bilo sumnje u njegov identitet. Gilbret vrati teleskop i ponovo ga uhvati, zadra se na njemu tek za trenutak, ali Artemisija ipak uspe da primeti: "Naoruan je. Jesi li video?" "Nisam." "Ima dalekometnu blastersku puku, kaem ti!" Ve je bila ustala i nervozno otvarala pretinac. "Arta! ta to radi?" Otkopavala je drugi skafander. "Izlazim. Rizet je krenuo za njima. Zar ne razume? Autarh nije poao napolje da postavi radio. Spremio je Bajronu klopku." Dahtala je dok se uvlaila u odelo od debelog, grubog materijala. "Stani! Priinjavaju ti se stvari!" Ali ona je zurila u Gilbreta ne videvi ga, dok joj se lice uiljilo i pobledelo. Trebalo je da to jo odavno shvati, na osnovu toga kako je Rizet mazio onu budalu. Onu oseajnu budalu! Rizet je hvalio njegovog oca, priao mu o tome kako je veliki ovek bio Raner od Vajdemosa, i Bajron bi istog asa smekao. U svemu to je preduzeo jasno se videlo da se rukovodi milju na oca. Kako jedan ovek moe da dozvoli da njime tako ovlada neka fiksna ideja? "Ne znam koje su kontrole za vazdunu komoru", upita ona Gilbreta. "Otvori je!" "Arta, ti ne ide nikuda sa broda. ak ne zna ni gde se nalaze!" "Pronai u ih. Otvori vazdunu komoru!"

Gilbret odmahnu glavom. Ali sakafander koji je navukla imao je i futrolu za pitolj. Ona se potapa po blasteru i ree tvrdim glasom: "Ujae Gile, kunem se da u upotrebiti ovo!" Gilbretu se odjednom ispred nosa stvori cev neuronskog bia. On primora sebe da se nasmei. "ekaj malo!" "Otvori vazdunu komoru!" zadahta ona. On je poslua i ona izi e, potravi u pravcu vetra, klizajui se preko stena i verui se uz greben. Krv joj je dobovala u uima. Nije bila nita bolja od njega, mahala mu je Autarhom pred nosem bez ikakvog razloga, sem da sauva svoj glupi ponos. Sada joj je sve to izgledalo glupo, a Autarhova linost se jasno iskristalisala u njenom umu; bio je to promiljeno hladan ovek, ijim telom kao da nije tekla krv, i koji je bio potpuno bezukusan. Ona se na asak strese od ga enja. Stigla je do vrha grebena, ali pred njom nije bilo niega. Artemisija krenu napred, drei pred sobom neuronski bi. Bajron i Autarh nisu izmenili nijednu jedinu re dok su hodali; sada su se zaustavili na mestu gde je prestajalo ravno tle. Sunce i vetar ve su milenijumima stvarali pukotine u stenama. Ispred njih nalazila se jedna drevna raselina, ija se dalja ivica odronila tako da je nastao ponor dubok stotinu stopa. Bajron se oprezno priblii i pogleda preko ivice. Ponor se strmo sputao nadole, prekriven krzavim gromadima koje su vreme i povremene kie razbacali u nedogled unaokolo. "Izgleda mi, Donti", ree on, "da je ovo beznadean svet." Autarh, nasuprot Bajronu, nije uopte pokazivao da ga okolina zanima. Nije ni priao ponoru. "Ovo smo mesto pronali jo pre sletanja", odgovori on kratko. "Savreno odgovara naim ciljevima." Moda savreno odgovara tvojim ciljevima, pomisli Bajron, i udalji se od ivice i sede. Oslukivao je lagano itanje koje je dopiralo iz cilindra sa ugljen-dioksidom i ekao. Posle izvesnog vremena, Bajron tiho upita: "ta e im rei kada se vrati na svoj brod, Donti? Ili da poga am?" Autarh zastade usred otvaranja kovega sa dve drke, koji su dovde doneli. On se uspravi i upita: "O emu to pria?" Bajron oseti kako mu vetar iba lice, te se rukom u rukavici poea po nosu. Ipak, on raskopa foamit tkaninu koja ga je obavijala, tako da se ona sada vijorila pri naletima vetra. "O svrsi tvog dolaska ovamo", odgovori on. "Vie bih voleo, Farile, da ponemo sa postavljenjem radija nego to sedimo ovde i raspravljamo o tome!" "Nee ti postaviti nikakav radio. A i zato bi? Pokuali smo da dopremo do njih iz svemira, ali nam niko nije odgovorio. Nema razloga oekivati da emo neto vie

postii transmiterom, postavljenim na povrini. Nisu u pitanju ni jonizovani radionepropustljivi slojevi pri vrhu atmosfere, jer smo pokuali i sa subeterom i opet nita. A nas dvojica ba i nismo neki radio eksperti. Pa, zato si onda doao ovamo, Donti?" Autarh sede nasuprot Bajronu i s dosadom lupnu nekoliko puta po kovegu. "Ako te more te sumnje, zato si onda ti doao?" "Da otkrijem istinu. Taj ovek, Rizet, kazao mi je da si planirao ovaj put i savetovao mi je da ti se pridruim. Verujem da si mu naloio da mi kae kako u, ako ti se pridruim, moi da te drim na oku i proveravam sve poruke koje prima. To je bilo vrlo razumno, s tom razlikom to ja ne smatram da e primiti bilo kakvu poruku. Ali dopustio sam mu da me ubedi i poao sam s tobom." "Da bi otkrio istinu?" upita ga Donti, s neskrivenom porugom u glasu. "Tano! Mada je ve nazirem." "U emu se sastoji ta tvoja istina? I ja bih voleo da otkrijem istinu." "Doao si ovamo da bi me ubio. Sam sam ovde s tobom, a ispred nas je stena, sa koje niko ne bi preiveo pad. Nigde ne bi ostali vidljivi znaci nasilja. Nijednog raznetog uda, niti bilo kakve pomisli o oruanom obraunu. Bila bi to lepa, tuna pria, koju bi mogao da servira kada se vrati na brod. Okliznuo se i pao! ak bi mogao da dovede drutvo ovamo da me pokupi i pristojno sahrani. Sve bi ispalo tako dirljivo, a mene vie ne bi bilo da ti se na em na putu." "Ube en si da je tako, ali si ipak poao sa mnom?" "Poto tako neto oekujem, nee ti poi za rukom da me uhvati nespremnog. Nijedan od nas nije naoruan i sumnjam da bi me mogao gurnuti upotrebivi jedino snagu svojih miia." Bajronove nosnice stadoe da se ire. On napola savi desnu ruku, lagano i poudno. Ali Donti se nasmeja. "Poto sada ne dolazi u obzir da nastrada, hoemo li malo da se pozabavimo naim radio-odailjaem?" "Ne jo. Jo nisam zavrio. elim da prizna da si pokuao da me ubije." "Oh? Znai, uporno zahteva da do kraja odigram svoju ulogu u ovoj tvojoj improvizovanoj drami? Kako namerava da me na to natera? Da ne misli moda batinama da mi izvue priznanje? Sluaj sad dobro, Farile, ti si jo mlad, te sam zbog toga, a i zbog tvog imena i poloaja, spreman da ti oprostim. Me utim, moram priznati da si mi do sada zadao vie glavobolja nego to si mi bio od pomoi." "Znai tako! Pretpostavljam da se to odnosi na injenicu to sam i protiv tvoje volje uspevao da ostanem iv!" "Ako misli na rizik na Rodiji, to sam ti ve objasnio; neu da se ponavljam." Bajron ustade. "Tvoje objanjenje je bilo lano. Od samog poetka neto se u njemu nije uklapalo." "Stvarno?" "Stvarno! Ustani i sasluaj me, ili u te ja dii na noge!"

Dok je ustajao Autarhove oi se suzie do dva tanuna proreza. "Ne bih ti savetovao da promeni nasilje, mladiu." "Sluaj!" Bajronov glas bio je prodoran, a kapuljaa mu je i dalje slobodno leprala na povetarcu. "Rekao si da si me poslao na Rodiju, gde sam mogao da nastradam, samo da bi uvukao Direktora u neku zaveru protiv Tirana." "To i dalje vai." "To i dalje vai kao la. Prvenstveni cilj ti je bio da nastradam. Obavestio si kapetana rodijanskog broda o mom identitetu jo u samom poetku. Uopte nisi verovao da e mi dozvoliti da se vidim sa Hinrikom." "Da sam eleo da te se otarasim, Farile, mogao sam postaviti pravu radijacijsku bombu u tvoju sobu!" "Ali svakako bi bilo pogodnije navesti Tirane da me ubiju, umesto da to uini ti lino." "Mogao sam te ubiti jo tamo u svemiru, kada sam se prvi put prebacio na Okrutnog." "Tako je. Doao si opremljen blasterom i u jednom trenutku si ga uperio u mene. Oekivao si da e me nai na brodu, ali to nisi saoptio svojoj posadi. Kada je Rizet nazvao i ugledao me, vie nisi mogao da me raznese. Tada si pogreio. Rekao si mi da si saoptio svojim ljudima kako se na tom brodu verovatno nalazim ja, ali malo kasnije Rizet je to porekao. Zar nisi obuio svoje ljude kako treba da se ponaaju kada ih lae, Donti?" Dontijevo lice, pobelelo od hladnoe, postajalo je sve ble e i ble e. "Trebalo bi da te ubijem, zato to si otkrio da sam lagao. Ali zato nisam povukao okida pre no to se Rizet pojavio na viziekranu i ugledao te?" "Zbog politike, Donti. Na brodu se nalazila Artemisija od Hinrijada, i u tom trenutku ona je bila vanija od mene. Pruila ti se ansa da brzo izmeni plan. Da si me ubio u njenom prisustvu, upropastio bi mnogo veu igru." "Znai, ljubav na prvi pogled?" "Ljubav! Kada je u pitanju jedna od Hinrijada, zato da ne? Nisi gubio vreme. Najpre si pokuao da je prebaci na svoj brod, a kada ti to nije polo za rukom, rekao si mi da je Hinrik izdao mog oca." Trenutak je utao, a zatim nastavi: "Tako sam je izgubio i ti vie nisi imao takmaca. Pretpostavljam da ti ona u ovom trenutku vie nije bitna. Pridobio si je na svoju stranu, tako da moe nastaviti sa svojim planom da me ubije bez straha da bi time izgubio mogunost da se uvali kao naslednik Hinrijada." Donti uzdahnu. "Farile", ree on, "hladno je, i postaje sve hladnije. Pretpostavljam da sunce zalazi. Neoprostivo si budalast i umara me. Pre no to okonamo ovu bujicu besmislica, reci mi bar zato bih ja uopte eleo da te ubijem? To jest, ako je tvojoj oiglednoj paranoji uopte potreban neki razlog." "Isti onaj koji te je nagnao da ubije mog oca." "ta?"

"Ne misli valjda da sam i na trenutak poverovao da ga je Hinrik izdao? Mogao je to uiniti, da ga ne bije glas nepopravljivog slabia. Zar misli da je moj otac bio potpuno blesav? Zar je mogao o Hinriku da misli bilo ta drugo do ono to on u stvari jeste? Da i nije znao kakav ga bije glas, zar par minuta provedenih u njegovom prisustvu ne bi bilo dovoljno da shvati kako ima posla sa beznadenom marionetom? Misli li da bi moj otac izlanuo neto pred Hinrikom, to bi moglo da se upotrebi protiv njega i optui ga za izdaju? Ne, Donti. Mog oca mora da je izdao ovek kome je on verovao." Donti koraknu unazad i udari u bok kovega. Zauzevi poloaj kao da eli da se suprotstavi toj optubi, on ree: "Vidim kuda cilja. To jedino mogu da objasnim tvojim ludilom." Bajron se tresao, ali ne od hladnoe. "Moj otac je, Donti, bio popularan me u tvojim ljudima. Suvie popularan. Kada je vlast u pitanju, jedan Autarh ne sme dozvoliti da ima takmaca. I ti si se pobrinuo da ti on vie ne bude suparnik. Naredna dunost ti je bila da se pobrine da ja ne ostanem u ivotu, kako ga ne bih zamenio, ili moda osvetio." Glas mu se pretvorio u viku, koja kao da je rezala hladan vazduh. "Nije li tako?" "Nije!" Donti se sae ka kovegu. "Mogu ti dokazati da grei!" On irom otvori koveg. "Unutra je radio-oprema. Pregledaj je. Dobro je osmotri!" I on stade da izbacuje delove pred Bajronove noge. Bajron je zurio u njih. "Kako to moe bilo ta da dokae?" Donti ustade. "I ne moe. A sada dobro pogledaj ovo!" U ruci je drao blaster, a zglavci su mu se beleli koliko ga je stezao. Glas mu vie nije bio onako hladan kao malopre. "Dosta mi te je", uzviknu on. "Ali neu jo dugo morati da te trpim." Bajron primeti bezlinim glasom: "Sakro si blaster u koveg sa opremom?" "Zar si mislio da neu? Stvarno si doao ovamo mislei da u probati da te sa stene gurnem golim rukama, kao da sam neki fiziki radnik ili rudar? Ja sam Autarh od Lingana... " Izraz lica mu se neprestano menjao, dok je levom rukom pravio britak rez kroz vazduh... "Dosta mi je ispraznog i smenog idealizma Ranera od Vajdemosa!" Zatim proapta: "Kreni! Prema steni!" I on koraknu napred. Bajron podie ruke, oiju uprtih u blaster, te koraknu unazad. "Znai, ti si ubio mog oca!" "Ja sam ubio tvog oca!" potvrdi Autarh. "Kaem ti to kako bi u poslednjim trenucima ivota bio svestan injenice da e se isti ovek koji se pobrinuo da ti otac u odaji za dezintegraciju bude raznesen u paramparad, pobrinuti da i ti krene njegovim putem... te zadrati devojku Hinrijada za sebe, zajedno sa svim onim to ide uz nju. Razmisli malo o tome! Ali ne pomeraj ruke ili u te razneti, pa makar morao da odgovaram pred svojim ljudima!" Kao da je njegova hladna spoljanjost

sada bila napukla, ostavljajui samo razgolienu, goruu strast. "Kao to sam ve rekao, i ranije si pokuao da me ubije!" "Jesam. Sva tvoja naga anja bila su ispravna. Pomae li ti to sada? Nazad!" "Ne", odvrati Bajron. On spusti ruke i uzviknu: "Ako ima nameru da puca, onda pucaj!" "Misli da se neu usuditi?" upita Autarh. "Zamolio sam te da puca!" "I hou!" Autarh paljivo naniani u Bajronovu glavu i sa udaljenosti od etiri stope pritisnu obara.

19. PORAZ

Tedor Rizet zabrinuto je obigravao oko male zaravni. Nije jo eleo da ga ugledaju, ali je bilo veoma teko ostati sakriven na ovom svetu gde je bilo samo golog stenja. Oseao se malo sigurnijim tek u zaklonu od prevrnutih kristalnih gromada. Stao je da se lagano provlai izme u njih. Povremeno bi zastajkivao da rukama uvuenim u sun eraste rukavice pre e preko znojavog lica. Suva hladnoa bila je varljiva. A onda ih, provirivi izme u dva granita manolita u obliku slova V, konano ugleda. Istog asa smesti blaster u rave. Sunce mu je bilo iza le a. Oseao je kako mu kroz odeu probija njegova slaba toplota i bio je zadovoljan. Ako sluajno pogledaju u njegovom pravcu zaslepie ih sunce, tako da e teko moi da ga primete. Njihovi glasovi su mu otro odzvanjali u uhu. Radio veza je bila ispravna i on se zbog toga osmehnu. Do sada je sve teklo po planu. Razume se da njegovo prisustvo ovde nije bilo planirano, ali i bolje je ovako. Plan je ipak bio previe smeo, a rtva nije bila potpuna budala. Moda e upravo njegov blaster morati da odlui o ishodu. ekao je. Ravnoduno je promatrao kako Autarh podie blaster prema Bajronu, koji ni za korak ne uzmae. Artemisija nije videla podignuti blaster. Nije videla ni dve prilike na glatkoj povrini stene. Pet minuta ranije na trenutak je ugledala Rizetovu siluetu ocrtanu spram neba, i od tada ga je sledila. Ispalo je da se kretao suvie brzo za nju. Stvari ispred nje su na trenutke postajale nejasne i poinjale da se ljuljaju, a dva puta se nala opruena na tlu. Uopte se nije seala da je pala. Posle drugog pada, kada se teturajui podigla, videla je da joj zglavak krvari poto se ogrebla na neku otru ivicu. Rizet joj se ponovo odmakao, tako da je morala da pohita. Kada je nestao u sjajnoj umi gromada, ona sva oajna zajeca. Za trenutak se osloni o jednu stenu, potpuno iscrpljena. Uopte nije primetila ni njenu predivnu rozikastu boju mesa, ni staklastu glatkou njene povrine, niti je bila svesna injenice da je ta stena predstavljala podsetnik nekog pradavnog vulkanskog razdoblja. Jedino je jo nekako uspevala da se bori protiv oseanja guenja, koje ju je sve vie obuzimalo. A onda ga je ugledala, onako sitnog, pored stena postavljenih u obliku viljuke, le ima okrenutog prema njoj. Ispruila je neuronski bi ispred sebe, kada je posrui potrala preko tvrdog tla. On je drao puku prislonjenu uz obraz, sav se udubivi u ono to radi, ciljajui, spreman da odapne. Nee uspeti da stigne na vreme. Morae da mu nekako privue panju. I ona viknu? "Rizete!" I Ponovo: "Rizete, nemojte pucati!" Ponovo se saplete! Sunce je bilo na zalasku, ali svest je jo nije naputala.

Ostala je pri sebi dovoljno dugo da oseti kako joj pod nogama tutnji, dovoljno dugo da pritisne kontakt na biu; i dovoljno dugo da shvati da je podosta izvan dometa, ak i da je dobro nanianila, to je bilo nemogue. Osetila je potom neije ruke oko sebe, ruke koje su je podizale. Pokuala je da otvori oi, ali oni kapci nisu hteli da se podignu. "Bajrone?" Proaptala je to jedva ujno. Do nje dopre meavina rei, ali to je bio Rizetov glas. Pokuala je jo neto da kae, a onda iznenada odustade. Nije uspela! Sve je postalo tamno. Autarh je ostao nepokretan da stoji onoliko dugo koliko bi oveku trebalo da lagano izbroji do deset. Bajron je isto tako nepokretno stajao okrenut prema njemu, pogleda uprtog u cev blastera iz koga je upravo bilo pucano na njega. Cev se lagano sputala, jo dok ju je on posmatrao. "Izgleda da ti je blaster neispravan", doviknu mu Bajron. "Proveri!" Autarhovo beskrvno lice as se okretalo prema Bajronu, a as prema oruju. Pucao je sa udaljenosti od etiri stope. Trebalo bi da je sve gotovo. Ledeno zaprepaenje koje je osetio odjednom se raspuknu i on jednim brzim pokretom rastavi blaster. U njemu nije bilo energetske kapsule. Na mestu gde je trebalo da se nalazi zjapilo je beskorisno udubljenje. Autarh zacvile od besa i daleko od sebe odbaci beskoristan komad metala. Pitolj se nekoliko puta premetnu u vazduhu, ta crna mrlja naspram sunca, a zatim se razbi o stenu uz slab, zveketav zvuk. "ovek protiv oveka!" uzviknu Bajron. U glasu mu se osealo drhtavo nestrpljenje. Bajron napravi jedan korak napred. "Mogu te ubiti na mnogo naina, ali ni svi zajedno ne bi mogli da me zadovolje. Kada bih te razneo blasterom, to bi znailo da te je od smrti delio samo milioniti deo sekunda. Uopte ne bi bio svestan da umire. A to ne bi bilo dobro. Stoga smatram da bi me mnogo vie zadovoljilo kada bih se odluio za neto sporiji metod: upotrebu miia!" Njegovi vrsti miii se napregnue, ali zamah za koji su se spremili nikad nije bio izveden. Uzvik koji je sve to prekinuo bio je slabaan i kretav, pun panike. "Rizete!", zaulo se. "Rizete, nemojte pucati!" Bajron se okrenu na vreme da vidi neko kretanje iza stenja, na nekih stotinu jardi odatle, i odsjaj sunca na metalu, a u sledeem trenutku na le a mu se srui ogromna teina ljudskog tela. On se povi pod njom, i pade na kolena. Autarh se prikladno doeka i kolenima snano udari onog drugog tik ispod pasa, istovremeno ga pesnicama udarajui po zatiljku. Uspeo je da mu izbije vazduh, pri emu Bajron zakrklja. Bajron se borio protiv nastupajue tame dovoljno dugo da se baci u stranu. Autarh odskoi i oslobodi se, stvorivi sebi prostor za udarac nogom dok se Bajron

okretao na le a. Imao je samo toliko vremena da skupi noge ispred sebe pre no to se Autarh ponovo obrui na njega, naglo odskoivi. Ovog puta se zajedno podigoe na noge, dok im se znoj ledio na obrazima. Lagano su kruili jedan oko drugog. Bajron odgurnu cilindar sa ugljendioksidom na jednu stranu. Autarh isto tako odveza svoj i trenutak ga ostavi da visi na metalnoj vrpci, a zatim se urno primae i zavitla njime. Bajron se sagnu, i obojica ue kako mu kontejner zazvida iznad glave. On se ponovo uspravi, skoivi na onog drugog pre no to je ovaj uspeo da povrati ravnoteu. Autarha posred lica pogodi jedna ogromna pesnica; Bajron pusti Autarha da padne i koraknu unazad. "Ustani", ree Bajron. "Imam ja jo toga za tebe. Nema potrebe da uri!" Autarh dodirnu rukom u rukavici lice, a zatim se s izrazom munine zagleda u krv razmazanu po njoj. Usta mu se iskrivie, a ruka posegnu za metalnim cilindrom koji je maloprebacio. Bajron mu prikljeti ruku stopalom, tako da Autarh zaurla od bola. "Suvie si blizu ivice provalije, Donti", opomenu ga Bajron. Ne sme u tom pravcu. Ustani. Sada u te baciti u drugom pravcu!" Ali u to se zau Rizetov glas: "Stani!" Autarh smesta viknu: "Ubij ovog oveka, Rizete! Ubij ga smesta! Pucaj mu najpre u ruke, onda u noge, pa emo ga ostaviti!" Rizet lagano podie oruje do ramena. "ta misli, Donti, ko se pobrinuo da ti blaster bude prazan?" upita Bajron. "ta?" Autarh je tupo zurio preda se. "Ja nisam imao pristupa do njega, Donti. Ko je imao? Ko je upravo sada uperio blaster u tebe, Donti? Ne u mene, Donti, ve u tebe?" Autarh se okrenu prema Rizetu i povika: "Izdajnie!" "Nisam ja, gospodine", odvrati Rizet tihim glasom. "Izdajnik je onaj koji je poslao u smrt odanog Ranera od Vajdemosa." "A to nisam ja", povika Autarh. "Ako ti je on rekao da sam to ja, lae!" "Sami ste nam to rekli. Ne samo da sam vam ispraznio oruje, ve sam vam skratio i prekida komunikatora, tako da smo i ja i svi lanovi posade primili svaku re koju ste izgovorili. Svi smo saznali kakvi ste u stvari!" "Ja sam va Autarh!" "Tako e i najvei ivi izdajnik!" Izvesno vreme Autarh ni re nije progovorio, ve je samo arao pogledom od jednog do drugog, dok su ga oni gledali sa mranim i ljutitim izrazom na licima. Zatim se s mukom podie na noge, nekako uspe da se pribere i ostane pribran. Kada je ponovo progovorio glas mu je bio gotovo hladan. "Pa i da je sve to istina, ta vam vredi? Ne preostaje vam nita drugo do da pustite da se stvari razvijaju svojim tokom. Preostalo nam je da posetimo jo samo jednu planetu

unutar ove magline. To mora da je pobunjeniki svet, a samo ja znam njene koordinate." Uspeo je nekako da povrati dostojanstvo. Jedna ruka mu je beskorisno visila na slomljenom zglobu; gornja usna bila mu je smeno naduvena; po obrazu mu se okorila razmazana krv, ali je ipak zraio oholou ljudi ro enih da vladaju. "Otkrie nam ih", ree Bajron. "Nemoj se zavaravati da u to uiniti pod bilo kakvim uslovima. Ve sam rekao da na jednu zvezdu dolazi otprilike sedamdeset kubnih svetlosnih godina. Ako krenete u potragu nasumice, bez mene, verovatnoa da ete stii makar na milijardu milja od neke zvezde iznosi dve stotine pedeset kvadriliona prema jedan - na vau tetu. I to, mislim, na bilo koju zvezdu!" U Bajronovom umu odjednom zasvetle neka sijalica. "Vodi ga nazad na Okrutnog!" ree on Rizetu. "Gospa Artemisija... " proapta Rizet. "Znai, to je bila ona! Gde je sada?" "Dobro je. Na sigurnom je. Izila je bez cilindra sa ugljen-dioksidom. Tako da joj se, sasvim prirodno, telesno disanje usporilo im je iz krvi izgubila sav ugljendioksid. Pokuala je da tri, i nije bila svesna da mora duboko disati, tako da se onesvestila." Bajron se namrti. "Zato je uopte pokuala da se mea u tvoj posao? Verovatno da bi bila sigurna kako joj deko nee biti povre en?" "Tako je!" odgovori Rizet. "Samo to je smatrala da sam ja Autarhov ovek i da nameravam tebe da upucam. Vratiu sada ovog pacova, ali Bajrone..." "Da?" "Vrati se to pre bude mogao. On je jo Autarh, pa e moda morati malo da popria sa posadom. Teko je otkazati poslunost nekome koga si sluao itavog ivota... Ona je tamo iza one stene. Otidi do nje pre no to se potpuno smrzne! Sama nee otii." Lice joj je bilo gotovo celo umotano u kapuljau, a telo bez ikakvog oblika u debeloj tkanini skafandera, pa ipak je ubrzao korak dok joj se pribliavao. "Kako si?" upita je on. "Bolje, hvala", odgovori ona. "ao mi je ako sam prouzrokovala kakvu nevolju." Stajali su gledajui se, i inilo se da su sve ideje za razgovor iscrpli u te dve reenice. A onda Bajron ree: "Znam da ne moemo vratiti vreme unazad, rainiti stvari koje su poinjene, porei ono to je reeno. Ali elim da me razume." "Zato ti je toliko stalo da razumem?" Oi odjednom poee da joj sevaju. "Ve nedeljama nita ne radim, samo pokuavajui da shvatim. Hoe li mi opet priati o mom ocu?"

"Neu. Znao sam da je tvoj otac nevin. Gotovo od samog poetka sumnjao sam u Autarha, ali morao sam da budem siguran. Stoga sam morao da ga nateram da prizna, Arta, jer sam jedino tako mogao da do em do dokaza. Pomislio sam kako bih mogao da ga nateram da prizna, pod uslovom da ga navedem da pokua da me ubije... Postojao je samo jedan nain na koji sam to mogao da izvedem." Oseao se jadno, ali je ipak nastavio. "Grozno je to to sam uradio. Gotovo isto onoliko grozno koliko i ono to je on uradio mom ocu. Ne oekujem da mi oprosti." "Ne pratim te", ree ona. "Znao sam da te eli, Arta", objasni Bajron. "Politiki gledano, ti predstavlja savren brani projekat. Njegovim ciljevima mnogo bi vie koristilo ime Hinrijada nego Vajdemosa. to znai, kada bi se jednom doepao tebe, ja mu vie ne bih bio potreban. Namerno sam te gurnuo u njegovo naruje, Arta. Uradio sam to, nadajui se da e se odvratiti od mene i okrenuti njemu. Kada se to stvarno i dogodilo, pomislio je da je dolo vreme da me se rei, pa smo mu Rizet i ja postavili zamku." "I sve ovo vreme si me voleo?" "Zar ne moe ubediti sebe da u to poveruje, Arta?" odgovori Bajron. "Ali razume se, bio si spreman da rtvuje svoju ljubav zbog seanja na oca i zbog asti porodice. Kako ide ona stara glupava pesma? 'Ne bi' mog'o ni upola mene volet' k'o to voli ast!'" "Molim te, Arta!" pokunjeno odvrati mladi. "Ne diim se sobom, ali nita drugo nisma mogao da smislim." "Mogao si da mi saopti svoj plan, uini me svojim poverenikom, a ne oru em!" "To nije bila tvoja borba. Da nisam uspeo... a i to se moglo dogoditi... ti bi ostala van svega. Da me je Autarh ubio, ti ne bi bila na mojoj strani i manje bi te bolelo. Moglo se ak desiti da se uda za njega, ak i da bude sretna." "Pa poto si ti pobedio, moda e me boleti to sam njega izgubila!" "Ali ne boli te!" "Otkud zna?" "Bar pokuaj da sagleda moje motive", zatrai Bajron s oajem u glasu. "Priznajem da sam bio budala... velika budala... Ali zar ipak ne moe da shvati? Zar ne moe bar pokuati da me ne mrzi?" "Pokuala sam da te ne volim i, kao to vidi, nisam u tome uspela", uzvrati ona blago. "Znai, prata mi?" "Zato? Moda zato to razumem? Ne! Da je re samo o shvatanju, pominjanju tvojih motiva, ne bih ti ni za ta na svetu oprostila ono to si mi uinio. Da je posredi samo to i nita vie. Ali oprostiu ti, Bajrone, jer ne bih mogla da podnesem da to ne uinim. Kako bih mogla traiti od tebe da mi se vrati ako ti ne bih oprostila?"

Odjednom se nala u njegovom zagrljaju, pruajui mu svoje hladne usne. Razdvajala su ih dva sloja debele odee. Njegove ruke u rukama nisu mogle da osete telo koje su grlile, ali su mu zato usne bile svesne njenog belog, glatkog lica. Konano, on zabrinuto primeti: "Sunce je sve nie. Jo e vie zahladneti." Ona mazno odvrati: "Onda je pravo udo to je meni sve toplije." Zajedno su se vratili do broda. Bajron je stao pred Autarhovu posadu naizgled pun samopouzdanja, koje, me utim, nije oseao. Linganki brod bio je veliki i na njemu je bilo pedeset ljudi. Sada su sedeli licima okrenuti prema njemu. Pedeset lica! Pedeset lingankih lica navikavanih od ro enja da bez pogovora izvravaju svako Autarhovo nare enje. Rizet je neke ve uspeo da ubedi; neke je ubedilo to to im je omogueno da prislukuju Autarhove rei, koje je ovaj malo pre toga izgovorio pred Bajronom. Ali koliko ih je jo bilo nesigurnih, ili ak krajnje neprijateljski raspoloenih? Bajronove rei do sada nisu postigle neki naroiti uspeh. On se nagnu napred, a glas mu postade poverljiv. "A za ta se vi to, ljudi, borite? Za ta rizikujete ivote? Za slobodnu Galaksiju, ini mi se. Za Galaksiju u kojoj e svaki svet moi da odluuje ta je za njega najbolje, da ini ono to je za njega najbolje, nikom da ne bude sluga, niti gospodar. Jesam li u pravu?" Zaulo se tiho mrmljanje koje je moglo da znai odobravanje, ali nedostajalo mu je oduevljenja. "A za ta se bori Autarh Lingana. Ako pobedi postae Autarh Magliastih Kraljevstava. Zamenili biste Kana Autarhom. Kakva korist od toga? Da li je to vredno umiranja?" "On je bar jedan od nas, a ne neki prljavi Tiranin!" povika neki glas iz publike. Zau se i drugi: "Autar je tragao za pobunjenikim svetom kako bi mu ponudio svoje usluge. Moe li se to smatrati ambicijom?" "Ambicija bi trebalo da je sazdana od vreg materijala, je li tako?" odvrati mu ironino Bajron. "Ali on bi na pobunjeniki svet stigao sa itavom organizacijom iza sebe. Mogao im je ponuditi ceo Lingan; mislio je da im moe ponuditi i presti koji u sebi nosi savez sa Hinrijadima. Na kraju je bio sasvim ube en da e taj pobunjeniki svet biti samo njegov i da e s njime moi da radi ta mu je volja. Da, ja to zovem ambicijom. A kada je bezbednost pokreta poela da ugroava njegove vlastite planove, da li je oklevao da rizikuje vae ivote zarad vlastite ambicije? Moj je otac bio opasan po njega. Bio je poten i cenio je slobodu. A bio je i suvie popularan, te je bio izdan. Izdavi ga, Autarh je mogao da uniti celokupno preduzetnitvo, kao i sve vas zajedno s njim. Ko se moe oseati bezbednim pod vlau oveka koji e sklapati pogodbu sa Tiranima svaki put kada to bude koristilo njegovim ciljevima? Ko moe da se osea sigurnim ako slui izdajnika i kukavicu?" "Sada je bolje", proapta Rizet. "Dr' se toga. Priaj im jo!" Opet se iz zadnjih redova javi onaj isti glas. "Autarh zna gde se nalazi

pobunjeniki svet. A ti?" "O tome emo kasnije. U me uvremenu, bie bolje da porazmislite o tome kako bismo pod Autarhovom vlau sigurno svi propali; o tome da jo ima vremena da se spasemo ako se oslobodimo njegovog vo stva i izaberemo neki bolji i asniji put; da je jo mogue iupati se iz eljusti poraza i..." "... opet doiveti poraz, dragi moj mladiu", zau se neki mek glas, i Bajron se, uasnut, okrenu. Pedeset lanova se uskomea i skoi na noge, i na trenutak se inilo kao da bi mogli jurnuti napred, ali na veanje su doli nenaoruani; Rizet se za to pobrinuo. A sada je jedan vod tiranskih straara nadirao kroz razna vrata, sa orujem na gotovs. Iza Bajrona i Rizeta naao se lino Simok Aratap, sa po jednim blasterom u svakoj ruci.

20. GDE?

Simok Aratap paljivo je procenjivao linosti onih koji su stajali pred njim, oseajui kako u njemu lagano raste uzbu enje. Ovo e biti velika partija. Niti sheme uplitale su se u zavrnu aru. Bio je zahvalan to major nije vie bio s njim i to je tiranska krstarica otila. Ostao je sam sa svojim predvodnikim brodom, posadom i sobom. To e biti dovoljno. Mrzeo je glomaznost. Prigovorio je blagim glasom. "Dozvolite da vas uputim u situaciju, gospo i gospodo. Na Autarhovom brodu nalazi se pobednika posada i on se upravo nalazi na putu ka Tiranu, u pratnji majora Androsa. Autarhovim ljudima bie su eno po zakonu, i ako budu proglaeni krivim sleduje im kazna predvi ena za izdaju. Oni su rutinski zaverenici i protiv njih e biti vo en rutinski postupak. Ali ta da radim sa vama?" Pored njega sedeo je Hinrik od Rodije, sa izrazom krajnje bede na licu. "Uzmite u obzir da je moja kerka veoma mlada", oglasi se on. "Ona je u ovo uvuena protiv svoje volje. Artemisija, kai im da..." "Vaa kerka", prekide ga Aratap, "verovatno e biti oslobo ena. Koliko mi je poznato, ona je budua nevesta jednog tiranskog plemia na visokom poloaju. A i to e biti uzeto u obzir." "Udau se za njega ako ostale pustite", ree Artemisija. Bajron napola ustade, ali mu Aratap dade znak da sedne. Tiranski Predstavnik se blago osmehnu i ree: "Moja gospo, molim vas! Priznajem da imam ovlaenja da se cenkam. Me utim, ja nisam Kan, ve samo jedan od njegovih slugu. Na taj nain e svaka pogodba koju sklopim morati da bude odobrena kod kue. Da ujemo, onda ta nam vi to tano nudite?" "Svoj pristanak na brak!" "Nije u vaoj moi da to nudite. Va otac je ve dao pristanak, a to je dovoljno. Imate li jo ta da ponudite?" Aratap je ekao da se pokolebaju. injenica da nije uivao u svojoj ulozi nije ga spreavala da je smatra uspenom. Devojka je, na primer, u ovom trenutku mogla briznuti u pla, a to bi korisno delovalo na mladia. Bilo je oigledno da su zaljubljeni jedno u drugo. Zapitao se, stoga, da li bi je stari Pohang i dalje eleo pod ovim okolnostima; zakljuio je, odmah, da verovatno bi. Pogodba e u svakom sluaju ii u korist starijeg mukarca. Na trenutak je negde u dubini uma pomislio da je devojka veoma privlana. A i uspela je da ostane pribrana. Nije posustala. Odlino, pomisli Aratap. I ona je imala jaku volju. Pohang ipak nee uivati u svojoj pogodbi. Napokon, on se obrati Hinriku. "elite li da traite milost i za svog ro aka?" Hinrikove usne beumno su se pomicale. "Niko ne mora da moli za mene", povika Gilbret. "Ni od jednog Tiranina ne

traim ba nita. Samo napred. Naredite da me ubiju!" "Histerini ste", osmehnu se Aratap. "I sami znate da bez su enja ne mogu narediti da vas ubiju." "On mi je ro ak", proapta najzad Hinrik. "I to e biti uzeto u obzir. Vi plemii ete jednog dana morati nauiti da ne moete suvie raunati na korist koju imamo od vas. Pitam se da li je va ro ak ve nauio tu lekciju?" Bio je zadovoljan nainom na koji je Gilbret reagovao. Taj je momak, bar, iskreno prieljkivao smrt. Osujeenja koja mu je donosio ivot bila su preteka za njega. Znai, treba ga odrati u ivotu to due i to e ga samog po sebi slomiti. Zamiljeno je zastao kada je na red doao Rizet. Bio je jedan od Autarhovih ljudi. Na tu pomisao Aratap oseti laku nelagodnost. Na poetku potere, odbacio je Autarha kao mogui vaan faktor na osnovu, kako je tada mislio, vrste logike. Pa, zdravo je ponekad i promaiti. To pomae oveku da mu samopouzdanje ne pre e u aroganciju. "Vi ste budala koja je sluila izdajnika", zapoe on. "Bilo bi vam bolje sa nama." Rizet pocrvene. "Ako ste se trudili da izgradite izvestan vojniki ugled", nastavi Aratap, "bojim se da e ga ovo potpuno unititi. Niste plemi, tako da u vaem sluaju nikakvu ulogu nee imati dravniki razlozi. Sudie vam se javno, tako da e svi saznati kako ste bili oru e oru a. A to je prilino loe." "Ali vi ete mi, pretpostavljam, predloiti da se nagodimo?" upade Rizet. "Da se nagodimo?" "Zar vam nije, na primer, poteban dokaz za Kana? Imate samo brodski tovar. Zar ne elite da saznate kako radi preostala mainerija revolta?" Aratap lagano odmahnu glavom. "Ne. Imamo Autarha. On e nam posluiti kao izvor obavetenja. ak i bez toga, ono ime raspolaemo bilo bi dovoljno da stupimo u rat sa Linganom. Ube en sam da bi posle toga malo ta preostalo od te pobune. Dakle, nema nita od neke takve pogodbe." I tako je stigao do mladia. Aratap ga je namerno ostavio za kraj, budui da je deko bio najpametniji u itavoj skupini. Ali bio je mlad, a mladi ljubi obino nisu opasni. Po pravilu, nedostaje im strpljenje. Bajron progovori prvi, upitavi: "Kako ste nas sledili? Je li on bio u dosluhu sa vama?" "Autarh? Ovog puta nije. ini mi se da je, jadnik, hteo da sedi na dve stolice, pa su mu se obe izmakle, kao to to obino biva, kada ovek nije vet." U tom trenutku umea se Hinrik, s neprimerenom dejom nestrpljivou. "Tirani imaju neki izum kojim prate brodove kroz hipersvemir!" Aratap se otro okrenu. "Bio bih vam zahvalan, ekselencijo, ako biste se uzdrali od primedbi." Hinrik se, namah, sav zgrbi.

U stvari, nije ni bilo vano. Nijedno od ovo etvoro vie nee biti opasno, ali on nipoto nije eleo niim da umanji nesigurnost koju je mladi trenutno oseao. Bajron poeka nekoliko trenutaka, a onda se ponovo oglasi. "Hajde, onda, da razmotrimo injenice - moramo li uopte da razgovaramo? Ne drite nas ovde zato to nas volite. Zato nas niste poslali nazad na Tiran, zajedno sa ostalima? Da nije moda razlog u tome to ne znate kako bi se gledalo na to da nas poubijate? Dvoje od nas su Hinrijadi. Ja sam Vajdemos. Rizet je poznati oficir linganke flote. A taj koji je u vaim rukama, va lini mezimac, kukavica i izdajnik, jo je Autarh Lingana. Ne moete ubiti nijednog od nas, jer bi time Tiran okuio Kraljevstvo do same ivice Magline. Morate pokuati da se nekako nagodite sa nama; jer ta vam drugo preostaje?" "U nekim stvarima ne greite", odvrati Aratap. "Dopusite da vam predstavim jednu shemu. Pratili smo vas, mada nije vano kako. Mislim da ne bi trebalo da obraate panju na Direktorovu previe bujnu matu. Zastali ste u blizini tri zvezde, ali niste se spustili ni na jednu planetu. Onda ste stigli do etvrte i pronali planetu na koju ste se spustili. Spustili smo se i mi, stali da osmatramo i ekamo. Smatrali smo da nam se ekanje moe isplatiti - i isplatilo se. Posva ali ste se sa Autarhom, obojica ste emitovali bez prestanka. Znam da je to bilo udeeno zbog vaih vlastitih ciljeva, ali dobro je dolo i nama. Prislukivali smo. Autarh je pomenuo da je ostala samo jedna planeta unutar Magline koju niste proverili i da ona mora da je svet pobunjenika. Vidite, to je veoma zanimljivo. Svet pobunjenika. Znate, postao sam veoma znatieljan. Gde bi mogla da se nalazi ta peta i poslednja planeta?" Pustio je da tiina potraje. Seo je i posmatrao ih sasvim ravnoduno... jednog po jednog. "Ne postoji nikakav svet pobunjenika", ponovo se oglasi Bajron. "Znai, tragali ste uzalud?" "Da, tragali smo uzalud!" "Ba ste smeni." Bajron umorno slee ramenima. "I sami ste smeni ako oekujete neki potpuniji odgovor." "Napominjem da taj svet pobunjenika mora da se nalazi u sreditu hobotnice", navaljivae Aratap. "Jedini razlog zbog koga sam vas ostavio u ivotu jeste moja elja da ga prona em. Svako od vas ima poneto da dobije. Gospo, vas mogu osloboditi neeljenog braka. Lorde Gilbrete, za vas moemo otvoriti laboratoriju i dozvoliti vam da neometano radite. Da, znamo o vama mnogo vie no to mislite." (Aratap se urno okrenu na drugu stranu. Lice tog oveka bilo je tako izraajno. Mogao bi zaplakati, a to bi bilo veoma neprijatno!) "Pukovnie Rizet, potedeemo vas ponienja vojnog suda i sugurne osude, te ismevanja i gubitka ugleda, to sve ide uz to. Vi, Bajrone Farile, postaete ponovo Raner od Vajdemosa. Kada ste vi u pitanju, moda bismo ak mogli i da izmenimo presudu izreenu vaem ocu."

"I vratiti ga u ivot?" "I vratiti mu ast." "Njegova ast", poe Bajron, "poiva u samom delanju koje je dovelo do njegove osude i smrti. Nije u vaoj moi da joj bilo ta dodate ili oduzmete!" "Jedno od vas etvoro", nastavi Aratap ne obazrevi se na Bajrona, "rei e mi gde da potraim taj svet za kojim ste i sami tragali. Jedno od vas bie razborito. Bez obzira na to ko to bude, dobie ono to sam obeao. Ostali e, kako ko, biti ili udati, ili e se nai u zatvoru, ili e biti pogubljeni... sve ono to je po vas najgore. Upozoravam vas, ako moram umem da budem i sadista." On saeka nekoliko trenutaka. "Ko li e to od vas biti? Ako ne progovorite vi, progovorie onaj do vas. Vi ete izgubiti sve, a ja u ipak dobiti obavetenje koje elim!" "Uzalud se trudite", ponovo se oglasi Bajron. "Toliko ste truda uloili u sve ovo, a opet za uzvrat nita neete dobiti! Ne postoji nikakav svet pobunjenika." "Autarh kae da postoji." "Onda neka vam Autarh kae gde se on nalazi." Aratap se namrti. Ovaj mladi je reio da nerazumno nastavi da blefira. "Vie bih voleo da postignem dogovor sa nekim od vas", ree on. "U prolosti ste sporazume sklapali sa Autarhom. Zato to ponovo ne uinite? Ne moete nam ponuditi nita to bismo bili voljni da kupimo." Bajron se osvrnu oko sebe. "Je li tako?" Artemisija se dovue blie njemu i lagano ga uhvati pod ruku. Rizet kratko klimnu, a Gilbret samo promrmlja: "Tako je!" gotovo bez daha. "Sami ste tako odluili", zakljui Aratap i spusti prst na pravo dugme. Autarhov desni zglavak bio je uvren zavojem od lakog metala, koji je, magnetski, vrsto prijanjao uz metalnu traku oko njegovog stomaka. Leva strana lica bila mu je naduvena i plava od modrica, osim iskrzanog, silom zaceljenog oiljka koji se crveneo. Stajao je pred njima nepokretno, posle onog prvog trzaja kojim je oslobodio zdravu ruku za koju ga je vrsto drao naoruani straar to je stajao pored njega. "ta elite?" "Odmah u vam rei", odvrati Aratap. "Kao prvo, elim da osmotrite publiku. Vidite koga sve imamo ovde. Jednog mladia, na primer, koga ste planirali da ubijete, a koji je, me utim, poiveo dovoljno dugo da vas osakati i da upropasti sve vae planove, iako ste vi bili Autarh a on begunac." Teko je bilo rei da li je Autarh pocrveneo, budui da mu je lice bilo tako strano izubijano. Aratap, me utim, nije skrenuo pogled. Nastavio je mirno, gotovo bezoseajno. "Ovo je Gilbret od Hinrijada, koji je mladiu spasao ivot i doveo ga do vas. Ovo je gospa Artemisija, prema kojoj ste, koliko sam saznao, bili krajnje ljubazni a koja

vas je ipak izdala, iz ljubavi prema onom mla em. Ovo je pukovnik Rizet, va vojni pomonik u koga ste imali najvie poverenja, a koji vas je na kraju tako e izdao. ta dugujete ovim ljudima, Autare?" "ta elite?" ponovi Autarh. "Obavetenje. Ako mi ga date biete ponovo Autarh. Vae pre anje pogodbe sklopljene sa nama ii e vam u korist na Kanovom dvoru. U protivnom.." "U protivnom?" "U protivnom u obavetenje dobiti od njih. Oni e se spasti, a vi ete biti pogubljeni. Zato sam vas najpre pitao da li im ita dugujete, zbog ega biste moda mogli smatrati da im morate pruiti priliku da sebe spasu time to ete vi do kraja ostati tvrdoglavi." Autarh bolno iskrivi lice u osmeh. "Oni ne mogu da se spasu na moj raun. Oni ne znaju poloaj sveta za kojim tragate. Ali ja ga znam!" "Nisam pomenuo ta elim, Autare." "Postoji samo jedna stvar koju moete da elite." Glas mu je bio promukao... gotovo neprepoznatljiv. "Ako odluim da progovorim, i dalje u, kao to rekoste, ostati Autarh." "Samo malo bolje uvan, razume se", dodade ljubazno Aratap. "Ako mu poverujete", povika odjednom Rizet, "samo ete na jednu izdaju dobiti jo jednu, i na kraju zbog toga biti i sami ubijeni!" Straar koraknu napred, ali ga Bajron primeti na vreme. On se baci prema Rizetu i stade ga vui nazad. "Ne budi lud", promrmlja on. "Ne moe nita uiniti!" "Uopte mi nije stalo do moje Autarhije ili mene samog, Rizete", odvrati Autarh hladno. Zatim se okrenu ka Aratapu. "Hoe li ovi ovde biti pobijeni? Bar mi to morate obeati!" Njegovo uasno lice divljaki se iskrivi. "A ovaj pre svih!" I on uperi prst u Bajrona. "Ako je to cena koju traite, dogovorili smo se!" "Ako mi dozvolite da budem delat, osloba am vas svih vaih daljnih obaveza prema meni. Ako bih, pak, mogao sam da upravljam zrakom za pogubljenje, smatrao bih da ste me ve samim tim delimino isplatili. Ali ako to ne moe, bar u vam rei ono to on nije eleo da doznate. Dau vam ro, teta i fi u parsecima, kao i u radijanima: 7352.43, 1.7836, 52112. Te tri take vam odre uju poloaj dotinog sveta u Galaksiji. Eto, dobili ste ih!" "I jesam", odvrati Aratap, zapisujui. Rizet se otrgnu, viui: "Izdajnie! Izdajnie!" Bajron izgubi ravnoteu, ispusti Linganca i pade na koleno. "Rizete", povika on uzaludno. Rizet se iskrivljenog lica kratko borio sa straarima. Nadirali su i ostali straari, ali Rizet je sada ve drao blaster. I rukama i nogama borio se protiv tiranskih vojnika. Probijajui se kroz gomilu tela, Bajron se pridrui tunjavi. On dohvati

Rizeta za guu, stade da ga davi i vue unazad. "Izdajnie", dahtao je Rizet, borei se da dobro naniani, dok se Autarh oajniki trudio da izmakne u stranu. I Rizet opali! A potom ga razoruae i oborie na le a. Ipak je razneo Autarhu desno rame i pola grudnog koa. Nadlanica mu je groteskno visila iz namagnetisanog povoja. Prsti, zglavak i lakat zavravali su se pocrnelim patrljkom. Jedan dugi trenutak inilo s da Autarhove oi svetlucaju dok mu je telo odravalo neku suludu ravnoteu, da bi potom postale staklaste; i on se srui i ostade na podu. Artemisija se zagrcnu i zagnjuri lice u Bajronove grudi. Bajron primora sebe da baci jedan odluan pogled na telo ubice svoga oca i pri tom ne trepnu, a onda okrenu glavu na drugu stranu. U suprotnom uglu odaje Hinrik je neto mrmljao i kikotao se sam za sebe. Jedino je Aratap ostao miran. "Uklonite telo", naredi on mirno. Straari ga posluae, a zatim usmerie na pod jedan blagi toplotni zrak, i to samo na nekoliko trenutaka kako bi uklonili krv. Na kraju je stalo samo nekoliko mestiminih ugljenastih tragova. Pomogoe, konano, Rizetu da ustane. Branio se obema rukama, a zatim se besno okrenu prema Bajronu. "ta si to pokuavao? Umalo da promaim to kopile!" "Upao si u Aratapovu zamku, Rizete." "Zamku? Ubio sam kopile, zar nisam?" "U tome se sastojala zamka. Uinio si mu uslugu!" Rizet nita vie ne ree, a Aratap nije eleo da se mea. Sluao ih je sa izvesnim zadovoljstvom. Mladiev mozak je odlino radio. "Ako je Aratap prislukivao", nastavi Bajron, "a tvrdi da jeste, onda je dakako znao da samo Donti poseduje obavetenje do koga mu je bilo stalo. Donti je to jasno naglasio posle borbe. Bilo je jasno da nas Aratap ispituje samo da bi nas uzdrmao, te naterao da u odre enom trenutku nepromiljeno postupimo. Ja sam spremno doekao taj iracionalan impuls na koji je on raunao. Ti nisi." "Mislio sam", umea se blagim glasom Aratap, "da ete vi to obaviti." "Ja bih", odvrati Bajron, "ciljao u vas!" On se ponovo okrenu ka Rizetu. "Zar ne shvata da on nije eleo da Autarh ostane iv? Tirani su zmije. On je eleo da od Autarha dobije obavetenje; ali nije eleo da za njega i plati; nije smeo da rizikuje da ga sam ubije. To si ti uinio umesto njega!" "Tano", ree Aratap, "a dobio sam i obavetenje!" Negde se odjednom zau zvonjava. "U redu", prikloni se Rizet. "moda sam mu i uinio uslugu, ali uinio sam istovremeno i uslugu samom sebi." "Pa i niste ba", odvrati Predstavnik, "jer na mladi prijatelj nije dovrio svoje obrazloenje. Vidite, poinjen je novi zloin. Da je va jedini zloin bila izdaja Tirana, vae uklanjanje predstavljalo bi politiki delikatnu stvar. Ali sada, poto je

ubijen Autarh od Lingana, moe vam se suditi, moete biti osu eni i pogubljeni po lingankom zakonu, tako da Tiran uopte ne mora da uestvuje u tome. To e biti pogodno za..." A onda se namrti i zastade. Najzad je i on uo zvonjavu i naglo skrenu ka vratima. Tu za asak zastade, a onda naglo otvori zasun. "ta se deava?" Vojnik mu salutira. "Opta uzbuna, gospodine", uzviknu on. Skladita!" "Vatra?" "Jo se ne zna, gospodine!" Aratap pomisli: Galaksije mu! i vrati se u odaju. "Gde je Gilbret?" Do tada niko nije uopte primetio da ovoga nema. "Pronai emo ga!" uzviknu Aratap. Pronali su ga, najzad, kako se krije u strojarnici izme u divovskih postrojenja, te ga, napola nosei a napola vukui, vratie u Predsednikovu odaju. "Sa broda se ne moe pobei lorde", suvo primeti Predstavnik. "Nita vam nije koristilo ni to to ste ukljuili znak za optu uzbunu. ak i u tom sluaju vreme metea je ogranieno! Mislim da je sada dosta", nastavi on posle krae stanke. "Zadrali smo krstaricu koju ste ukrali, Farile, moju vlastitu krstaricu, i ona je ovde na brodu. Upotrebiemo je za istraivanje sveta pobunjenika. Krenuemo put kukavnih Autarhovih referenci im budu zavreni prorauni za skok. Bie to pustolovina kakve uglavnom nedostaju ovom naem pokolenju, koje je mahom naviklo na lagodan ivot." Sasvim neoekivano pomislio je na svog oca, zapovednika divizije, koji je pokoravao svetove. Bilo mu je drago to je Andros otiao. Ova pustolovina bie samo njegova. Posle toga su ih razdvojili. Artemisija je bila smetena sa ocem, a Rizeta i Bajrona odvedoe u razliitim pravcima. Gilbret se opirao i vritao. "Neu da ostanem sam. Neu u samicu!" Aratap uzdahnu. Deda tog oveka bio je veliki vladar, tako bar pie u istorijskim knjigama. Bilo je poniavajue posmatrati ovakvu jednu scenu. "Smestite lorda s nekim", naloi on gnuajui se. I tako Gilbreta smestie sa Bajronom. Nisu ni progovorili dok na brodu nije nastupila 'no', a svetla postala nejasno ljubiasta. Bilo je mudro to to su ih straari nadzirali putem tele-sistema za gledanje, a pri tom je bilo i dovoljno mrano da se moglo spavati. Ali Gilbret nije spavao. "Bajrone", proapta on. "Bajrone!" I Bajron se podie iz poludremea, te upita: "ta eli?" "Bajrone, uspeo sam to da uinim. Sve je u redu, Bajrone!"

"Hajde spavaj, Gile", odvrati Bajron. Ali Gilbret je bio uporan. "Uinio sam to, Bajrone. Moda je Aratap lukav, ali ja sam lukaviji. Nije li to zabavno? Nemoj nita da brine, Bajrone. Bajrone, ne brini! Sve sam sredio... " Ponovo je stao grozniavo da trese Bajrona. Bajron sede. "ta te je to spopalo?" "Nita. Nita! Sve je u redu. Ipak sam sredio stvar!" Gilbret se osmehivao. Bio je to jedva primetan osmeh, osmeh deaka koji je uinio neto veoma pametno. "ta si to sredio?" Bajron je ve bio na nogama. epao je Gilbreta za ramena, te ga primorao da se uspravi. "Odgovori mi!" "Pronali su me u strojarnici!" Trebalo mu je izvlaiti rei. "Mislili su da se krijem. Ali nisam. Ukljuio sam znak za optu uzbunu u skladitu, jer sam morao ostati sam makar svega nekoliko minuta... samo nekoliko minuta. Bajrone, skratio sam hiperatomike." "ta?" "Bilo je lako. Bio mi je potreban svega minut. Oni nee ni znati. Izveo sam to pametno. Nita nee primetiti dok ne pokuaju da izvedu skok, a onda e se svo gorivo pretvoriti u energiju u jednoj reakciji, a ovaj brod, Aratap i svi podanici u svetu pobunjenika pretvorie se u razre enu eleznu paru!" Bajron stade da se povlai, irom otvorenih oiju. "Ti si to zaista uinio?" "Jesam!" Gilbret pokri lice rukama i stade da se klati napred-nazad. "Umreemo! Bajrone, ne plaim se smrti, ali ne elim da umrem sam. Ne sam. Moram biti s nekim. Drago mi je to sam s tobom. elim da budem s nekim dok umirem. To nee nita boleti; brzo e biti gotovo. Nee boleti. Nee... boleti." "Budalo!" uzviknu Bajron. "Ludae! Mogli smo da se izvuemo, ali sada..." Gilbret ga, me utim, nije uo. Ui su mu bile pune vlastitih jadikovki. Bajronu je samo preostalo da se odvue do vrata. "Straa", povika on. "Straa!" Da li su im preostali asovi ili jo svega nekoliko minuta.

21. OVDE?

Vojnik stie klepeui niz hodnik. "Vraaj se unutra!" Glas mu je bio mrzovoljan i otar. Stajali su jedan naspram drugog. Nije bilo vrata koja su vodila u male odaje u donjem nivou to su koriene kao zatvorske elije, ve ih je od ostalog dela broda razdvajalo polje sile koje se protezalo s jedne na drugu stranu i od vrha do dna. Bajron je mogao da ga oseti pod rukama. Oseao mu je neznatnu elastinost, kao da je kakva guma bila rastegnuta do krajnjih granica, a onda bi polje u jednom trenutku prestalo da poputa kao da se od prvobitnog pritiska pretvorilo u elik. Sila zagolica Bajronovu aku. Bilo mu je poznato da e polje zaustaviti svaku materiju, ali isto tako, da e propustiti energetski snop neuronskog bia. A straar je u ruci drao bi. "Moram smesta kod Predstavnika Aratapa!" zatrai Bajron. "I zbog toga si digao ovoliku buku?" Straar ba nije bio dobro raspoloen. Niko nije voleo nou da straari, a i gubio je na kartama. "Pomenuu mu to poto se upale svetla." "Ovo ne moe da eka!" Bajron je bio oajan. "Veoma je vano!" "Morae da saeka. Hoe li se od svoje volje vratiti ili eli da okusi bi?" "Sluaj", pokua Bajron ponovo, "sa mnom u eliji je Gilbret od Hinrijada. Bolestan je. Moda ak umire. Ako jedan Hinrijad umre na brodu Tirana zbog toga to vi neete da mi omoguite da razgovaram sa onim ko je za to ovlaen, neete se ba dobro provesti!" "ta mu je?" "Ne znam. Hoete li da pourite ili vam je dosta ivota?" Straar neto promrmlja i ode. Bajron ga je gledao kako odlazi sve dok mu je to dozvoljavalo nejasno purpurno osvetljenje. Napregao je potom ui, pokuavajui da uoi nije li se zvuk maina pojaao, to bi znailo da se poveala koncentracija energije - to se deava neposredno pre izvo enja skoka - ali nita nije uo. On ode do Gilbreta, epa ga za kosu i neno mu zabaci glavu. U njega su zurile oi sa iskrivljenog lica. U njima se ogledao samo strah, a ne svest. "Ko si ti?" "To sam samo ja... Bajron. Kako se osea?" Trebalo je vremena da te rei prodru do njega. Gilbret tupo odvrati: "Bajron?" A zatim ponovi, malo ivnuvi: "Bajron! Skau li? Smrt ne boli, Bajrone! Bajron mu pusti glavu da padne. Nije imalo smisla ljutiti se na Gilbreta. I ovo je bilo previe za njega, posebno ako se uzme u obzir ono to je znao ili to je mislio da zna. tavie, bilo je oigledno da ga to razara. Ali ipak se sav grio zbog nemogunosti da ita preduzme. Zato mu ne dozvoljavaju da porazgovara sa Aratapom? Zato ga ne puste napolje? Odjednom

se naao kod zida i stao da po njemu lupa pesnicama. Da su postojala vrata, mogao bi da ih razvali; da je bilo ipki, mogao bi da ih, Galaksije mu, razmakne ili iskida iz ulegnua! Ali pred njim je bilo polje sile koje nita nije moglo da oteti. On ponovo zavika. Ponovo se zaue koraci. On pohita ka otvorenim, a ipak zatvorenim vratima. Nije video ko se pribliava hodnikom. Mogao je jedino da eka. Ponovo se pojavio onaj straar. "Udalji se od polja", zalaja on. "Korakni unazad, sa rukama ispred sebe." Sa njim je bio i jedan oficir. Bajron se povue. Neuronski bi onog drugog mirno je poivao na njemu. "Ovaj ovek s tobom nije Aratap", povika Bajron. "elim da razgovaram sa Predstavnikom!" "Ako je Gilbret od Hinrijada bolestan, nije vam potreban Predstavnik", ree oficir. "Potreban vam je lekar." Polje sile nestade uz nejasno plavo iskrienje koje se pojavilo kada je kontakt prekinut. Oficir u e, a Bajron na njegovoj uniformi primeti oznake ina lanova Medicinske grupe. Bajron stade ispred njega. "U redu. A sada dobro sasluajte ta u vam rei. Ovaj brod ne sme da napravi skok. Predstavnik je jedina osoba koja se za to moe pobrinuti i ja moram da se vidim s njim. Razumete li? Vi ste oficir. Moete naloiti da ga probude." Doktor isprui ruku kako bi uklonio Bajrona, ali ga Bajron odgurnu. Doktor otro povika: "Straaru, sklonite ovog oveka odavde!" Straar koraknu napred, i Bajron se baci na njega. Oni zajedno padoe, i Bajron se ispentra na straarevo telo, premeui ruke s jednog mesta na drugo, tako da mu najpre epa rame, a potom i zglavak ruke u kojoj je ovaj drao bi, pokuavajui da ga spusti na Bajrona. Trenutak su ostali nepomini, napreui se da nadjaaju jedan drugog, a zatim Bajron krajikom oka uhvati neki pokret. Oficir lekar hitao je pored njih da podigne uzbunu. Bajron isprui drugu, slobodnu ruku, i epa oficira za lanak. Straaru umalo po e za rukom da se oslobodi, a oficir stade divlje da ga utira; ali iako mu vene iskoie na vratu i slepoonicama, Bajron je oajniki nastavljao da ih vue sa obe ruke. Oficir pade, promuklo viui. Gotovo istovremeno straarev bi muklo zaklopara pri padu na pod. Bajron pade preko njega, otkotrlja se zajedno s njim i podie se na kolena oslonivi se na jednu ruku. U drugoj je vrsto drao bi. "Da niste ni pisnuli", ree on dahui. "Spustite na pod i sve ostalo to imate pri sebi." Straar se posrui podie; tunika mu je bila iscepana, sevao je unaokolo pogledom punim mrnje, te najzad odbaci jednu kratku plastinu palicu koja je bila

tako teka kao da je napravljena od metala. Doktor nije bio naoruan. Bajron podie palicu. "ao mi je", ree on. "Ah, poto nemam ime da vas veem ni da vam zaepim usta, te kako nemam ni vremena..." Bi sevnu jednom, dvaput. Najpre straar, a potom i doktor ukoie se u agonijskoj nepokretnosti, a zatim tupo padoe, u jednom komadu, sa nogama i rukama groteskno razmaknutim od tela, u stavu u kome su se nalazili trenutak pre no to ih je bi pogodio. Bajron se okrenu prema Gilbretu koji je sve to posmatrao sa odsutnim izrazom na licu. "Izvini", ree Bajron, "ali to se odnosi i na tebe, Gilbrete." I bi sevnu i po trei put. Odsutan izraz ostao je sle en na Gilbretovom licu sve vreme dok je leao na boku. Polje sile i dalje je bilo sputeno, tako da Bajron slobodno ieta u hodnik. U njemu nije bilo nikoga. Na brodu je vladala 'no', tako da su samo straari i one slube koje su i nou morale da rade bili budni. Vie nije imao vremena da najpre trai Aratapa. Morao je da krene pravo u strojarnicu. Tako je, najzad, postupio. Ona se, razume se, morala nalaziti u pravcu pramca. Pored njega uurbano pro e neki ovek u radnom inenjerskom odelu. "kada e slediti naredni skok?" upita ga Bajron. "Za otprilike pola sata", odvrati inenjerac preko ramena. "Je li strojarnica pravo napred?" "Pa, tamo uz rampu." A onda se ovek odjednom okrenu. "Ko ste vi?" Bajron mu ne odgovori. Bi fijuknu i po etvrti put. On prekorai preko tela i nastavi dalje. Imao je na raspolaganju jo pola sata. amor ljudi postajao je sve glasniji dok je hitao uz rampu. Svetlost pred njim bila je bela, a ne vie purpurna. On zastade, a zatim spusti bi u dep. Verovatno imaju pune ruke posla. Nema nikakvog razloga da posumnjaju u njega. On urno u e unutra. Ljudi su izgledali poput pigmeja dok su trkarali oko ogromnih konvertora to su pretvarali materiju u energiju. Prostorija je sva sijala od brojanika - stotinu hiljada oiju koje su svima to su eleli da gledaju pruali na uvid svoja obavetenja. Brod ove veliine, koji se gotovo mogao svrstati u klasu velikih putnikih brodova, znatno se razlikovao od siune tiranske krstarice na koju se ve navikao. Tamo nijedno postrojenje nije bilo automatsko. Ovde su, me utim, bila tako velika da su lako mogla da napajaju kakav grad, tako da ih je dosta ljudi moralo nadgledati. Nalazio se na ogra enom balkonu koji je opasivao strojarnicu. U jednom uglu nalazila se neka mala prostorija u kojoj su prsti dvojice mukaraca preletali preko dirki kompjutera. On pouri u tom pravcu, dok su inenjerci prolazili pored njega ni ne pogledavi

ga, te na kraju u e unutra. Ona dvojica za kompjuterima osvrnue se prema njemu. "ta se desilo?" upita jedan. "ta ete vi ovde gore? Vratite se odmah na svoje mesto!" Nosio je uniformu sa porunikim oznakama. "Sasluajte me", poe Bajron. "Hiperatomici su skraeni! Treba ih popraviti!" "Stani malo", ree onaj drugi, "video sam ovog oveka. On je jedan od zatvorenika. Dr' ga, Lensi!" On skoi i stade da se pribliava drugim vratima. Bajron preskoi preko stola sa kompjuterom, epa kontrolora za pojas na tunici i povue ga nazad. "Tano", potvrdi Bajron. "Ja sam jedan od zatvorenika. Bajron od Vajdemosa. Ali ono to sam vam upravo rekao je istina. Hiperatomici su skraeni. Naredite da se provere, ako mi ne verujete!" Porunik se naao pred nauronskim biem. Stoga, veoma paljvo, on ree: "To se, gospodine, ne moe izvesti bez nare enja deurnog dnevnog oficira ili Predstavnika. Jer to bi znailo da bismo morali praviti nove proraune za skok, kao i da bi zakanjenje iznosilo nekoliko asova." "Pozovite onda nekog ovlaenog. Zovite Predstavnika!" "Smem li da upotrebim komunikator?" "Pourite." Porunik isprui ruku ka mikrofonu komunikatora, ali na pola puta je iznenada spusti ka redu dugmadi na kraju stola. Alarm se oglasi u svim delovima broda. Bajron zakasni sa udarcem, ali ipak snano pogodi porunikov zglob. Porunik povue aku trljajui je i mrmljajui, ali alarm je ipak uspeo da ukljui. Straari su hrlili ka balkonu kroz sve ulaze. Bajron izlete iz kontrolne odaje, osvrnu se na sve strane, a zatim skoi preko ograde. Pao je poput viska, doekao se na noge povijenih kolena i stao da se kotrlja. Kotrljao se to je bre mogao kako im ne bi postao meta. Pored uveta mu prozvida metak ispaljen iz iglaste puke. Na kraju se na e u senci jedne od maina. Podigao se odmah u uanj, krijui se ispod jednog od njenih zavoja. U levoj nozi oseao je potmuli bol. Gravitacija je bila veoma jaka u blizini trupa, a i dugo je padao. Gadno je uganuo koleno, to je znailo da vie nema beanja. Izborio se jedino da bude van njihovog domaaja. Stoga se odlui i doviknu: "Prestanite da pucate! Nisam naoruan!" Najpre je, prema sreditu strojarnice, odbacio palicu, a zatim i bi koji je uzeo od straara. Tamo su ostali nepomino da stoje, na vidljivom mestu. Bajron se ponovo oglasi: "Doao sam da vas upozorim. Hiperatomici su skraeni. Ako do e do skoka, svi emo poginuti. Od vas jedino traim da proverite motore. Ako nisam u pravu, izgubiete nekoliko sati. Ako sam u pravu, sauvaete ivote!" "Si i dole i epaj ga!" dreknu neko. Bajron ponovo povika: "Da li vam je milije da stavite na kocku svoje ivote

nego da me sasluate?" Zaue se potom mnogobrojni obazrivi koraci te se on povue unazad. A onda se zau neki zvuk odozgo. Jedan vojnik je kliznio niz mainu prema njemu, vrsto se za nju drei kao da mu je nevesta. Bajron je ekao. Jo je mogao da upotrebi ruke. A onda se negde odozgo zau neprirodno jak glas, koji je prodirao u svaki ugao ogromne prostorije. "Vratite se na svoja mesta", govorio je glas. "Prekinite pripreme za skok. Proverite hiperatomike." Bio je to Aratap, koji im se obraao preko javnog razglasa. Odmah potom on izdade jo jedno nare enje: "Dovedite mladia kod mene." Bajron dopusti da ga povedu. Sa svake strane pratili su ga po dvojica straara, drei ga kao da su oekivali da e eksplodirati. Pokuao je sebe da natera da koraa normalno, ali je ipak dosta hramao. Aratap je bio napola obuen. Oi su mu izgledale nekako drugaije: blede, izgubljene, neusredsre ene. Bajronu sinu da je ovek nosio kontaktna soiva. "Ba si napravio guvu, Farile!" oglasi se on. "Morao sam, kako bih spasao brod. Udaljite straare. Sve dok pregledaju te maine, ne nameravam bilo ta da uinim." "Ostae malo. Bar, dok mi se ne jave moji inenjerci." ekali su u tiini, dok su se minuti vukli, a onda odjednom blesnu crvena boja na krugu od ledenog stakla iznad natpisa Strojarnica. Aratap uspostavi kontakt. "Podnesite izvetaj!" Rei koje su se zaule bile su izgovorene kriputavim i uurbanim glasom: "Hiperatomici na niovu C potpuno skraeni. Popravka u toku." "Ponovo uradite proraune za skok koji emo izvesti za est asova", naredi Aratap. Zatim se okrenu ka Bajronu. "Bili ste u pravu", ree on savreno hladnim glasom. Jednim pokretom, on otpusti straare. Ovi salutirae, okrenue se na petama i udaljie se jedan za drugim, savreno uvebanim korakom. "Pojedinosti, molim", ponovo se oglasi Aratap. "Gilbret od Hinrijada smatrao je, dok je boravio u strojarnici, da je to dobra ideja. On vie ne moe da odgovara za svoje postupke i stoga ga ne smete kazniti." Aratap klimnu. "Ve godinama ga ne smatraju odgovornim ni za ta. To e ostati me u nama. Me utim, mene zanima zato ste spreili unitenje broda. Sigurno se ne plaite da umrete za pravu stvar?" "Koju stvar?" upita Bajron. "Svet pobunjenika ne postoji. To sam vam ve rekao i sada ponavljam. Lingan je bio sredite pobune i to je provereno. Mene je jedino zanimalo da otkrijem ubicu svoga oca, gospu Artemisiju da izbegne neeljeni brak. A to se Gilbreta tie, on je lud!"

"Pa ipak je Autarh verovao u postojanje te tajanstvene planete. Nema sumnje da mi je dao koordinate neega!" "Njegovo uverenje zasnivalo se na snu jednog ludaka. Gilbret je neto sanjao, pre nekih dvadesetak godina. Uzevi to za osnovu, Autarh je izraunao poloaj pet planeta koje su, moda, mogle biti sedite tog snevanog sna. Sve je to glupost." "Pa ipak mi neto ne da mira", primeti Predstavnik. "ta to?" "Toliko se trudite da me ubedite! Verovatno u se u to i sam uveriti - posle skoka. Ali uzmite u obzir da je sasvim mogue da jedan od vas dovede brod u opasnost, a drugi ga spase, u cilju da me na taj sloeni nain ubedite kako ne treba dalje da tragam za svetom pobunjenika. Moja razmiljanja bi ila u ovom pravcu: ako odista postoji neki takav svet, mladi Faril bi dopustio da brod ispari, jer je mlad i romantino sposoban da umre herojskom smru - onako kako je on vidi. Poto je rizikovao ivot da to sprei, Gilbret je lud, svet pobunjenika ne postoji, i ja u se vratiti prekinuvi traganje. Govorim li moda suvie zapetljano za vas?" "Ne. Razumem vas." "Te, poto na taj nain spasete svima ivote, na Kanovom dvoru bi vam bila odata duna poast. Tako biste spasli i ivot i cilj. Ne, mladi gospodine, nisam ba spreman da poverujem u neto tako oigledno. Ipak emo izvesti taj skok!" "Nemam nita protiv", sloi se Bajron. "Hladnokrvni ste", primeti Aratap. "teta to niste ro eni kao jedan od nas." eleo je da mu uputi kompliment. "Sada emo vas vratiti u vau eliju i uspostaviti polje sile", zakljui on. "Mere opreza." Bajron samo klimnu. Straar koga je Bajron oborio vie nije bio tamo kada su se vratili u zatvorsku odaju, ali doktor jeste. Nadnosio se nad Gilbretom, koji je i dalje bio u nesvesti. "Je li jo pod dejstvom?" upita Aratap. Kada zau njegov glas, doktor gotovo poskoi. "Dejstvo bia je prolo, Predstavnie, ali ovek nije u cvetu mladosti, a i bio je vrlo napet. Ne znam da li e se oporaviti." Bajron oseti kako ga ispunjava uas i on se spusti na kolena ne obazirui se na jak bol, te isprui ruku kako bi neno dotakao Gilbretovo rame. "Sklanjaj se, ovee!" Lekar ga je namrgo eno posmatrao, vadei iz svog unutranjeg depa malenu lekarsku torbicu. "Bar mi pric za potkone injekcije niste slomili", progun a on. Zatim se nagnu nad Gilbretom, sa pricom ispunjenim nekom bezbojnom tenou i, zastavi za asak, duboko je zari i ova se automatski isprazni. Doktor potom odbaci pric i svi zajedno stadoe da ekaju. Gilbret zatrepta oima, a zatim ih otvori. Trenutak je zurio u prazno. Kada je konano progovorio, glas mu je bio tek apat. "Ne vidim, Bajrone. Ne vidim!"

Bajron se ponovo nae nad njega. "Sve je u redu, Gile. Samo se ti odmori." "Ne elim da se odmaram." On pokua da se uspravi. "Bajrone, kada e da izvedu skok?" "Uskoro! Uskoro!" "Ostani onda sa mnom. Ne elim da umrem sam." Prsti mu se slabano zgrie, a zatim opustie. Glava mu se zaklati unazad. Lekar se nagnu nad njim, i odmah potom ispravi. "Zakasnili smo. Mrtav je." Bajrona su pekle oi od suza. "ao mi je, Gile", ree on, "ali ti nisi znao. Nisi razumeo." Nisu ga uli. Bili su to teki asovi za Bajrona. Aratap je odbio da mu dopusti da prisustvuje obredu sahranjivanja u svemiru. Znao je da e, negde u brodu, Gilbretovo telo biti razneto u atomskoj pei, a zatim izbaeno u svemir, gde e se njegovi atomi moda zauvek pomeati sa tananim pramenovima me uzvezdane materije. Artemisija i Hinrik bie tamo. Hoe li razumeti? Hoe li ona razumeti da je uinio jedino to je mogao? Doktor mu je dao injekciju hrskaviavog ekstrakta koji e ubrzati zarastanje Bajronovih pokidanih ligamenata, tako da mu je bol u kolenu ve gotovo sasvim popustio; ali to je ionako bio samo fiziki bol. Na njega je mogao da ne obrati panju. Oseao je, za trenutak, izvestan poremeaj u organizmu to je znailo da je brod napravio skok, a onda su za njega nastupili najgori asovi. Ranije je oseao da su njegove procene tane. Morale su biti. Ali ta ako je pogreio? ta ako su se nali ba u samom srcu pobune? Obavetenje e biti otposlato pravo nazad na Tiran i armada e se okupiti. A on sam umree svetan da je mogao spasti pobunu, ali da je rizikovao i unitio je. Tokom tog tekog razdoblja setio se dokumenta. Dokumenta koji nije uspeo da dobavi. udno je bilo to kako se u izvesnim trenucima priseao dokumenta, a onda ponovo zaboravljao na njega. U toku je bila luda, usredsre ena potraga za svetom pobunjenika s jedne strane, a s druge, pak, strane, niko uopte nije tragao za tajanstvenim nestalim dokumentom. Nije li pogrenim stvarima pridavana nezasluena panja? Tada Bajronu sinu da je Aratap svesno iao na to da nabasa na svet pobunjenika sa samo jednim jedinim brodom. U ta je to imao poverenja? Da li bi smeo da itavu jednu planetu izazove tek jednim jedinim brodom? Autarh je rekao da je taj dokument nestao pre mnogo godina; ali, kod koga je sada bio? Moda kod Tirana. Moda imaju dokument to sadri tajnu kako da se jednim brodom savlada itav jedan svet. Ako je to bilo tano, kakve je veze imalo gde se nalazi svet pobunjenika ili da li

on uopte postoji. Vreme je prolazilo, a onda u e Aratap. Bajron ustade. "Stigli smo do pomenute zvezde", ree Aratap. "Ta je zvezda, kao to mi rekoe moji astrogatori, bila nova pre manje od milion godina. Ako je i imala planete, one su tada bile unitene. Sada je to beli petuljak. Ne moe imati planete." Bajron je zurio u njega: "I..." "I vi ste bili u pravu. Ne postoji nikakav svet pobunjenika."
22. I TAKO...

Ni sva Aratapova filosofija nije mogla da u potpunosti izbrie oseanje aljenja koje ga je ispunjavalo. Izvesno vreme uopte nije liio na sebe, ve, ponovo, na svog oca. On je, tako e, poslednjih nedelja predvodio eskadrilu brodova protiv Kanovih neprijatelja. Ali ovo je neko izopaeno vreme, i tamo gde je trebalo da se nalazi svet pobunjenika, njega nije bilo. Konano, Kan nije imao neprijatelja; nije vie bilo svetova koje bi mogao osvojiti. Ostao je samo Predstavnik koji je bio osu en da se nosi sa sitnim nevoljama. I to je bilo sve. Pa ipak, aljenje je predstavljalo sasvim beskorisno oseanje. Njime se nita nije moglo postii. "Znai, bili ste u pravu", ponovi on. "Ne postoji nikakav svet pobunjenika." Onda sede i dade Bajronu znak da uini isto. "elim da porazgovaram sa vama." Mladi ga je dostojanstveno posmatrao, a Aratap se vrlo iznenadi kada shvati da su se njih dvojica prvi put sreli pre manje od mesec dana. Mladi je sada bio stariji, mnogo stariji nego to ovek ostari za mesec dana, i nije se vie plaio. Aratap pomisli kako postaje sve vie dekadentan. Koliko li nas poinje da osea naklonost prema pojedincima me u naim podanicima? Koliko li nas eli da im bude dobro? "Nameravam da oslobodim Direktora i njegovu ker", nastavi on. "Razume se, to je i politiki inteligentan potez. U stvari, to je politiki neizbean potez. I tako, mislim da u ih upravo sada osloboditi i vratiti na Okrutnoga. Da li biste vi hteli da ih tamo vratite?" "Da li vi to i mene osloba ate?" upita Bajron. "Da." "Zato?" "Spasli ste mi brod i ivot." "Sumnjam da bi vaa lina zahvalnost mogla da ima uticaja na dravnike poslove." Aratap samo to ne prsnu u smeh. Mladi mu se odista dopadao. "Dobro, evo jo jednog razloga. Dok sam istraivao veliku zaveru protiv Kana, bili ste opasni. Kada se ispostavilo da, u stvari, nikakva velika zavera ne postoji, i kada mi je od svega toga ostala samo linganka spletka iji je vo a mrtav, vi vie niste opasni. U stvari, bilo bi

opasno suditi bilo vama bilo zatvorenicima sa Lingana. Su enje bi se odralo u nekom od lingankih sudova, te tako ne bi bilo pod naom potpunom kontrolom. Nezibeno bi se povela re i o takozvanom svetu pobunjenika. Te, iako tako neto ne postoji, polovina stanovnika pod vlau Tirana pomislila bi da taj zakljuak moda ipak nije taan, da tamo gde ima dima mora biti i vatre. Mi bismo im tako dali povoda za okupljanje, razlog za podizanje glasa, nadu za budunost. Tiransko kraljevstvo bi do kraja veka sigurno potresla nekakva pobuna." "Znai, sve nas osloba ate?" "Pa, ja to ba ne bih nazvao pravom slobodom, poto niko od vas nije potpuno odan Tiranu. Sa Linganom emo ve izii na kraj, na na nain, tako da e naredni Autarh biti mnogo zavisniji od Kana. To vie nee biti Savezna Drava, te se ni sva su enja nee nuno obavljati na Linganu. Svi umeani u zaveru, ukljuujui i one koji su sada u naim rukama, bie izgnani na svetove blie Tiranu, gde e iveti prilino bezopasno po nas. Vi se, na primer, neete moi vratiti na Nefelos i ne treba da se nadate da ete povratiti svoju titulu Ranera. Ostaete na Rodiji, zajedno sa pukovnikom Rizetom." "Nije loe", primeti Bajron, "ali ta e biti sa brakom gospe Artemisije?" "elite da to spreite?" "Trebalo bi da znate da bismo mi eleli da se venamo. Jednom ste rekli da bi se ta tiranska rabota nekako mogla spreiti." "Tada sam rekao da neto pokuavam da postignem. Kako ono glasi stara izreka? 'Ljubavnicima i diplomatima treba oprostiti njihove lai'." "Ali postoji nain, Predstavnie. Kanu samo treba natuknuti da kada jedan moan dvoranin eli da se orodi sa kakvom vanom porodicom onda to moe znaiti da ga je na to nagnala ambicija. Pobunu isto tako dobro moe predvoditi i kakav ambiciozni Tiranin i ambiciozni Linganac." Ovog puta Aratap se zaista nasmeja. "Rezonujete kao da ste zaista jedan od nas. Ali to ne bi prolo. elite li da ujete moj savet?" "A on glasi?" "Oenite se njom, samo brzo. U zavisnosti od okolnosti, teko da bi se posle neto moglo uiniti u vezi s tim. Pohangu emo nai drugu enu." Bajron je oklevao. Zatim isprui ruku. "Hvala vam, gospodine." Aratap prihvati ponu enu aku. "Ionako ba ne marim mnogo za Pohanga. Ali jednu stvar ne smete smetnuti s uma. Nemojte dozvoliti da vas ambicija zavede. Iako ete se oeniti Direktorovom kerkom, vi sami nikada neete postati Direktor. Niste tip koji nama treba." Aratap je posmatrao Okrutnoga koji se smanjivao na viziekranu, oseajui duboko zadovoljstvo to je doneo odluku. Mladi je bio slobodan; kroz subeter ve je bio uputio na Tiran poruku. Majora Androsa e bez sumnje udariti kap, ali na dvoru niko nee zatraiti od njega da podnese ostavku na mesto Predstavnika.

Ako bude potrebno, otputovae na Tiran. Uspee nekako da se probije do Kana i natera ga da ga saslua. Kada bude znao sve pojedinosti, Kralju Kraljeva bie sasvim jasno da nita drugo nije ni mogao da preduzme, te e stoga moi da porekne postojanje bilo kakvog neprijatelja. Sada je ve Okrutni predstavljao tek sjajnu taku, jedva raspoznatljivu me u zvezdama koje su poele da ga okruuju poto su ve polako naputali Maglinu. Rizet je promatrao tiranski brod-predvodnik koji se smanjivao na viziekranu. "I tako", ree on, "taj nas je ovek pustio da odemo! Znate, kada bi svi Tirani bili poput njega, neka sam proklet ako ne bih stupio u njihovu flotu! Pa ipak me to, na neki nain, uznemiruje. Imam svoje miljenje o tome kakvi su Tirani, a ovaj se ne uklapa u njega. Pretpostavlja li da moe da nas uje?" Bajron ukljui automatskog pilota i okrenu se na pilotskom seditu. "Ne. Razume se da ne moe. Moe nas pratiti kroz hipersvemir, kao to je to ve inio, ali mislim da nas ne moe uhoditi pomou pijunskog zraka. Sea li se da je, kada nas je zarobio, znao samo ono o emu smo razgovarali na etvrtoj planeti. Nita vie." Artemisija u e u pilotsku kabinu, sa prstom prislonjenim uz usne. "Nemojte tako glasno", ree ona. "Mislim da je zaspao. Jo malo pa emo stii na Rodiju, Bajrone, je li tako?" "Moemo stii jednim skokom, Arta. Aratap ga je izraunao umesto nas." "Moram da operem ruke", urno se oglasi Rizet. Posmatrali su ga dok je odlazio, a potom se ona odmah na e u Bajronovom zagrljaju. Ovla ju je ljubio po elu i oima, a onda prona e njene usne i vre obavi ruke oko nje. Poljubac je potrajao tako dugo da su oboje ostali bez daha. "Veoma te volim", apnu ona, na ta on odvrati: "Volim te vie no to umem da ti kaem!" Razgovor koji je potom usledio bio je isto tako neoriginalan kao i dve pomenute replike, ali u njima izazva istovetno oseanje zadovoljstva. Posle izvesnog vremena Bajron ree: "Hoe li nas venati pre no to se spustimo?" Artemisija se malko namrti. "Pokuala sam da mu objasnim da je on Direktor i kapetan ovog broda, kao i to da ovde nema nijednog Tiranina. Ali nisam sigurna. Prilino je uznemiren. Uopte nije pri sebi, Bajrone. Poto se odmori, pokuau ponovo." Bajron se neno nasmei. "Ne brini. Ubediemo ga." Rizet se vrati hodajui bunim koracima, i jo s vrata dobaci: "Voleo bih da i dalje imamo prikolicu. Ovde nema mesta ni da se die!" "Za nekoliko asova smo na Rodiji", odgovori Bajron. "Uskoro emo napraviti skok." "Znam." Rizet se namrti. "I ostaemo na Rodiji do smrti. Nemojte misliti da alim; drago mi je to sam iv. Ali ba se sve ovo blesavo savrilo." "Nita se nije zavrilo", ree blago Bajron. Rizet podie pogled. "Hoe da kae da moe sve zapoeti iz poetka? Ne, ja ne mislim tako. Moda ti i moe, ali ja ne. Suvie sam star i nita vie nije preostalo za

mene. Lingan e postati isto to i ostale planete i ja ga vie nikada neu videti. Mislim da me to najvie mui. Tamo sam ro en i tamo sam iveo itavog ivota. Na svakom drugom mestu biu samo pola oveka. Ti si mlad; zaboravie Nefelos." "U ivotu postoji i neto vanije no to je rodna planeta, Tedore. Da smo u prolim vekovima to shvatili, mogli smo mnogo da postignemo. Sve planete su nai rodni svetovi." "Moda. Moda. Da postoji svet pobunjenika, moda bih se i sloio s tobom." "Svet pobunjenika postoji, Tedore." "Nisam raspoloen, Bajrone", otro odvrati Rizet. "Ne laem. Postoji jedan takav svet, i ja znam gde se on nalazi. Trebalo je da mi to postane jasno jo pre nekoliko nedelja, kao i svima iz naeg drutva. Sve injenice su nam bile na raspolaganju. Kucale su na vrata mog uma, u nemogunosti da u u unutra sve do onog trenutka, na etvrtoj planeti, kada smo ti i ja razoruali Dontija. Sea li ga se kako je stajao tamo i govorio da petu planetu neemo nai bez njegove pomoi? Sea li se njegovih rei?" "Ne seam ih se tano." "Ja mislim da ih se seam. Rekao je: 'Na svaku zvezdu dolazi otprilike sedamdeset kubnih svetlosnih godina. Ako budete pokuavali nasumice, bez mene, verovatnost da dospete makar na milijardu milja od neke zvezde iznosi jedan prema dve stotine pedeset kvadriliona. I to u blizinu bilo koje zvezde!' U tom trenutku, mislim, injenice su uspele da prodru do mog uma. Prosto sam osetio ono: Klik!" "U mom umu nita ne klike", odvrati Rizet. "Ne bi li ti to malo objasnio?" "Uopte mi nije jasno na ta cilja, Bajrone", umea se Artemisija. "Zar ne shvatate da je upravo tu verovatnost Gilbret trebalo da rei u svoju korist?" upita Bajron. "Seate se njegove prie. Meteor je pogodio brod i skrenuo ga sa kursa, ali on se po obavljenim skokovima ipak naao unutar nekog zvezdanog sistema. To se moglo dogoditi samo pod tako neverovatnim okolnostima da je u tako neto teko poverovati." "Znai, to je ipak bila samo pria jednog ludaka i ne postoji nikakav svet pobunjenika?" "Sem u sluaju ako se stekne jedan uslov pod kojim je sputanje unutar nekog zvezdanog sistema manje neverovatno, a takav uslov je ipak mogu. U stvari, postoji niz okolnosti, koje je trebalo da budu okupljene na jednom mesti i u isto vreme da bi on morao stii do nekog sistema. Upravo je to bilo neizbeno." "I?" "Seate se naina na koji je rezonovao Autarh? Postrojenja na Gilbretovom brodu nisu bila oteena, tako da nije dolo do promene u hiperatomskom potisku - to jest, u duini skokova. Promenjen im je bio jedino pravac, i to tako da je stigao do jedne od pet zvezda u neobino velikom prostranstvu Magline. To objanjenje je ve samo po sebi bilo neverovatno." Ali koja je alternativa? Alternativa je da ni snaga ni pravac nisu bili promenjeni.

Nema razloga za pretpostavku da je meteor uticao na pravac. To je jedina mogua pretpostavka. ta ako je brod jednostavno nastavio svojim prvobitnim kursom? Bio je usmeren prema jednom zvezdanom sistemu, te je i zavrio u tom zvezdanom sistemu. U tom sluaju, vie nemamo posla sa verovatnostima." "Ali zvezdani sistem ka kome je bio usmeren..." "... bio je zvezdani sistem Rodije. I tako je on stigao na Rodiju. ini li vam se to tako oiglednim da je toliko teko shvatiti?" "Ali onda se taj svet pobunjenika mora nalaziti negde kod kue", upade Artemisija. "A to je nemogue!" "Zato je nemogue? Nalazi se negde u sistemu Rodije... Postoje, u naelu dva naina da se neto sakrije. Stvar moete staviti tamo gde je niko ne moe pronai, kao na primer u Maglini Konjske glave. Ili ga moete staviti tamo gde nikom nee pasti na pamet da je ba tu trai, ispred nosa. Razmislite malo o tome ta se dogodilo Gilbretu poto se spustio na svet pobunjenika. Vraen je iv na Rodiju. Prema njegovoj teoriji, to su uinili kako bi spreili tiransku poteru za brodom koja bi ih mogla dovesti u opasnu blizinu samog sveta. Ali zato su mu potedeli ivot? Da su brod vratili sa mrtvim Gilbretom postigli bi isti cilj, a predupredili bi i mogunost da Gilbret ikada progovori, to je on konano i uinio. I to se moe samo objasniti pretpostavkom da se svet pobunjenika nalazi u rodijanskom sistemu. Gilbret je bio jedan od Hinrijada, a gde bi se drugde ivot jednog Hinrijada toliko potovao do ba na Rodiji?" Artemisija je grevito stiskala ake. "Ali ako je to to kae istina, Bajrone, onda je otac u strahovitoj opasnosti!" "On je to ve dvadeset godina", sloi se Bajron, "ali moda ne onako kako ti to misli. Gilbret mi je jednom kazao kako je veoma teko pretvarati se da si diletant i sasvim bezvredan ovek, pretvarati se u toj meri da se uivi u tu ulogu te se tako ponaa i kada si me u prijateljima, pa ak i kada si sam. Razume se, kod njega je to, jadnika, bilo uglavnom samopretvaranje. On se, u stvari, nije uiveo u tu ulogu. Njegovo pravo ja veoma je lako izlazilo na videlo kada je bio s tobom, Arta. Pokazao ga je i pred Autarhom. ak je smatrao shodnim da ga pokae i preda mnom, i to posle veoma kratkog poznanstva. Ali pretpostavljam da je mogue stalno iveti takvim ivotom, ako ovek za to ima dovoljno snaan razlog. Moe se lagati ak i vlastita kerka, pa ak i dozvoliti da se ona uda za uasnog oveka samo da se ne bi ugrozilo ivotno delo koje se zasniva na neprikosnovenom poverenju Tirana; moe se, ak, pristati i na ulogu poluludaka..." Artemisiji konano po e za rukom da povrati glas. "Ti, u stvari, ne misli to to govori!" zakripa ona. "Ali, Arta, to je jedino mogue objanjenje! On je Direktor ve vie od dvadeset godina. Tokom tog razdoblja Rodija je, zahvaljujui Tiranima, stalno teritorijalno jaala, jer su oni smatrali da su posedi kod njega u sigurnim rukama. Ve dvadeset

godina on organizuje pobunu koju oni ne ometaju, jer im izgleda potpuno bezopasan." "To su samo naga anja, Bajrone", usprotivi se Rizet, "i to nimalo manje opasna od onog pre anjeg." "Ovo nije nikakvo naga anje", nastavi Bajron. "U naoj poslednjoj raspravi rekao sam Dontiju da on mora da je izdajnik koji je ubio mog oca, a ne Direktor, jer moj otac nikada ne bi bio toliko glup da u poverenju saopti Direktoru bilo kakvo obavetenje koje bi ga moglo stajati glave. Ali stvar je u tome... i ja sam to ve tada znao... da je moj otac upravo to i uinio. Gilbret je saznao za Dontijevu zavereniku ulogu prislukujui razgovore izme u mog oca i Direktora. Ali to nas moe odvesti u dva pravca. Mislili smo da je moj otac radio za Dontija i da je pokuavao da pridobije Direktora. Zato ne bi isto tako bilo verovatno, ili ak, verovatnije, da je on radio za Direktora i da je njegova uloga u Dontijevoj organizaciji bila uloga agenta sa sveta pobunjenika, koji pokuava da sprei preranu eksploziju na Linganu jer bi to unitilo dve decenije paljivog planiranja? ta mislite, zato mi je bilo toliko vano da spasem Aratapov brod kada je Gilbret skratio motore? Nisam to, naravno, uinio zbog sebe. Tada nisam mislio da e me Aratap osloboditi, bez obzira na sve. Nisam to uinio ni toliko zbog tebe, Arta. Uradio sam to da bih spasao Direktora. On je bio vaniji od nas. A jadni Gilbret to nije shvatio." Rizet odmahnu glavom. "ao mi je. Ja naprosto ne mogu u sve to da poverujem!" U tom trenutku, zau se novi glas. "A ipak, mogli biste! Jer sve je to istina!" Direktor je stajao pred vratima, visok i mranog pogleda. To i jeste i nije bio njegov glas. Bio je otresit i samouveren. Artemisija potra ka njemu. "Oe! Bajron kae..." "uo sam ta je Bajron rekao." Milovao ju je po kosi dugim, nenim pokretima. "I tano je. ak bih dozvolio i da se uda." Ona se odvoji od njega gotovo pocrvenevi. "Zvui sasvim drugaije. Kao da..." Rizet je zurio u njega, a njegov inae rumeni ten bio je siv kao i kosa. Bajron je prestao da die. "Do i, Bajrone", pozva ga Hinrik. On spusti ruku na Bajronovo rame. "Bilo je trenutaka, mladiu, kada sam bio spreman da rtvujem tvoj ivot. Moda e u budunosti opet iskrsnuti neki takav trenutak. Dok ne osvane taj odre eni dan, nisam u stanju nijedno od vas da zatitim. Ne mogu biti niko drugi do onaj stari, kakav sam oduvek bio. Razumete li to?" Oboje klimnue. "Na nesreu", nastavi Hinrik, "teta je poinjena. Pre dvadeset godina jo nisam bio toliko ogrezao u svojoj ulozi kao to sam to danas. Trebalo je da naredim da ubiju Gilbreta, ali nisam mogao. Budui da to nisam uinio, sada se zna da postoji svet pobunjenika i da sam mu ja vo a." "Samo mi to znamo", ree Bajron. Hinrik se gorko osmehnu. "To ti misli, zato to si jo mlad. Zar misli da je Aratap gluplji od tebe? Tvoje rezonovanje, koje te je dovelo do lokacije i vo e sveta

pobunjenika, zasniva se na injenicama koje su i njemu poznate, a on ume isto tako dobro da razmilja kao i ti. On je samo stariji, oprezniji; na njemu je velika odgovornost. Mora biti siguran. Misli li da te je oslobodio samo zato to si mu se dopao? Ja mislim da te je oslobodio iz istog razloga kao i proli put... jednostavno zato da bi ga poveo dalje stazom koja vodi do mene." Bajron preblede. "Onda moram napustiti Rodiju?" "Ne. To bi bilo pogubno. Nema nikakvog razloga da ode, sem onog pravog. Ostani sa mnom i oni nee biti sigurni. Gotovo sam ostvario svoje planove. Moda jo godinu dana, a moda i manje." "Ali, Direktore, postoje faktori kojih niste svesni. To je ona stvar sa dokumentom..." "Za kojim je tragao tvoj otac?" "Da." "Tvoj otac, deae, nije znao sve to je imalo da se zna. Nikada nije sigurno imati uz sebe osobu koja zna sve injenice. Stari Raner je doao do tog dokumenta nezavisno od mene, razgledajui moju biblioteku. Imao sam u njega poverenja. Shvatio je njegovo znaenje. Da me je upitao, rekao bih mu da se vie ne nalazi na Zemlji." "U tome i jeste stvar, ser. Ube en sam da je kod Tirana." "Razume se da nije. Kod mene je. Imam ga ve dvadeset godina. Upravo je taj dokument bio razlog za osnivanje sveta pobunjenika, jer tek kada sam ga se doepao mogao sam biti siguran da emo i zadrati ono to jednom budemo osvojili." "Znai, to je neko oruje?" "To je najvee oruje u itavoj Vaseljeni. Unitiemo Tirane i nas zajedno s njima, ali spaemo Magliasta Kraljevstva. Bez njega bismo moda mogli da pobedimo Tirane, ali samo bismo jedan feudalni despotizam zamenili drugim i kao to mi kujemo zaveru protiv Tirana tako bi se naao neko ko bi skovao zaveru protiv nas. I mi i oni moramo biti baeni u korpu za otpatke zajedno sa prevazi enim politikim sistemima. Dolo je vreme za sazrevanje, kao to je jednom stiglo i na planetu Zemlju, tako da emo dobiti novi oblik vladavine, oblik koji jo nikada nije bio isproban u ovoj Galaksiji. Nee biti Kanova, Autarha, Direktora ili Ranera." "U ime Svemira", iznenada zagrme Rizet, "koga e onda biti?" "Naroda." "Naroda? Kako on moe da upravlja? Mora postojati jedna osoba koja e donositi odluke!" "Postoji nain. Nacrt koji posedujem odnosi se na mali deo jedne planete, ali moe se prilagoditi itavoj Galaksiji." Direktor se osmehnu. "Do ite, deco, mogao bih i da vas venam. Sada to vie nikome ne moe nauditi." Bajron vrsto stee Artemisijinu ruku, a ona mu se osmehnu. Osetili su onaj udni

unutranji gr kada je Okrutni napravio jedan jedini, ve ranije izraunati skok. "Pre no to ponete, gospodine", ree Bajron, "da li biste mi rekli neto o tom planu koji ste pomenuli, kako biste zadovoljili moju radoznalost i omoguili mi da se usredsredim na Artu." Artemisija se nasmeja. "Bie bolje, oe, da to uini", ree Arta. "Ne bih mogla da podnesem da mi mladoenja bude odsutan!" Hinrik se osmehnu. "Znam taj dokument napamet. Sluajte!" I dok je rodijansko sunce bletalo na viziekranu Hinrik poe da izgovara rei koje su bile starije... daleko starije od svih planeta u Galaksiji, sem jedne. "Mi, narod Sjedinjenih Drava, u elji da obrazujemo savreniji savez, uspostavimo pravdu, obezbedimo unutranji mir i zajedniku odbranu, stvorimo uslove za opte blagostanje i zajamimo blagodet slobode kako sebi tako i svom potomstvu, odre ujemo i utvr ujemo ovaj Ustav za Sjedinjene Drave Amerike..."

You might also like