Nova rubrika donosi priloge o ograncima hrvatskog naroda i hrvatskim
zajednicama izvan granica Republike Hrvatske. Prilozi \u0107e obraditi klasi\u010dno
iseljeni\u0161tvo na svim kontinentima, potom tzv. autohtone hrvatske manjine u
susjednim i obli\u017enjim zemljama, kao i ostale hrvatske zajednice koje nisu
obuhva\u0107ene prvim dvjema definicijama.

\u017eive \u010dlanovi nekog naroda po svijetu (npr. \u017didovi, Romi i drugi)\u00ab. Mi smo u politi\u010dkoj
emigraciji govorili o \u00bbiseljenoj Hrvatskoj\u00ab, \u0161to tako\u0111er nije to\u010dno jer postoji samo jedna
Hrvatska \u2014 ona u domovini. Za vrijeme komunisti\u010dke vladavine za tzv. gastarbajtere
upotrebljavao se kobasi\u010darski dug naziv \u00bbna\u0161i gra\u0111ani privremeno zaposleni u
inozemstvu\u00ab, premda se ta privremenost ve\u0107 tada pretvarala u stalnost. Osim toga
naziva rabile su se za inozemne Hrvate i sintagme \u00bbna\u0161i iseljenici\u00ab i \u00bbna\u0161e nacionalne
manjine\u00ab. Sve su to parcijalni, a ne cjeloviti nazivi za Hrvate koji \u017eive u inozemstvu.

U prvu pripadaju hrvatski iseljenici u prekooceanskim zemljama, u prvom redu u
Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama, Kanadi, Australiji, na Novom Zelandu i u
latinskoameri\u010dkim zemljama. U drugoj skupini nalaze se pripadnici hrvatskih nacionalnih
manjina u europskim zemljama, primjerice u Austriji, Italiji, Srbiji i Crnoj Gori,
Rumunjskoj itd. Tre\u0107u skupinu \u010dine tzv. gastarbajteri i njihovi potomci u europskim
zemljama.

Koliko Hrvata ima u inozemstvu nikad se nije znalo, a i danas se ne zna. Prema mi\u0161ljenju
nekih autora, ima ih isto toliko koliko i Hrvata u Bosni i Hercegovini, dakle od \u010detiri i pol
do pet milijuna. Taj mi broj izgleda prevelik, ali ako u hrvatskoj dijaspori ima i oko dva
milijuna ljudi, to je golema brojka, pa se mo\u017ee re\u0107i da je taj omjer izme\u0111u Hrvata u
domovini i inozemstvu mo\u017eda jedino sli\u010dan odgovaraju\u0107em omjeru \u017didova u Izraelu i
svijetu.

To je tragi\u010dno stanje koje je tim te\u017ee \u0161to su negativna demografska kretanja u Hrvatskoj i
iseljavanje Hrvata u Bosni i Hercegovini dodatno optere\u0107avaju\u0107a za opstanak hrvatske
nacije kao cjeline.

Pripremaju\u0107i se za ovo predavanje najprije u K\u00f6lnu, zatim u Aachenu i sad u Koblenzu,
nisam mnogo znao o planovima nove hrvatske vlade, proizi\u0161le iz izbora 3. sije\u010dnja 2000,
prema hrvatskoj dijaspori. Vladaju\u0107a tada \u0161esto\u010dlana koalicija o\u010dito nije probleme
dijaspore smatrala toliko va\u017enima da ih posebno nagla\u0161ava u svojem predizbornom
programu, kao i u programu Vlade nakon izbora, osim op\u0107enitih uvjeravanja o potrebi
njegovanja odnosa s iseljenim Hrvatima. No to ne zna\u010di da sada\u0161nja vlast u Hrvatskoj
potpuno ignorira dijasporu. Odjel Ministarstva vanjskih poslova za hrvatske manjine,
iseljeni\u0161tvo i useljeni\u0161tvo \u2014 poredak ovih rije\u010di odaje prioritet Vlade u Zagrebu prema
dijaspori \u2014 izdao je u listopadu 2000. Program Vlade Republike Hrvatske za o\u017eivljavanje
odnosa s Hrvatima u drugim dr\u017eavama obilno \u0107emo citirati jer je dosad jedini dokument o
namjerama novih nositelja vlasti u odnosima s dijasporom. Moram odmah naglasiti da taj
program Vlada nije prihvatila, ve\u0107 ga je pro\u0161le godine dala na \u00bbpopravni ispit\u00ab nakladniku
Slavku Goldsteinu, zbog, kako je re\u010deno, manjka kritike prema prija\u0161njoj vlasti, a on
(Goldstein) ima veze s dijasporom koliko i s astronomijom, naime nikakve. Goldstein je
odbacio taj dokument, koliko nam je poznato, kao nedovoljno kvalitetan, pa se od tada
nalazi u nekoj tamnoj ladici Ministarstva vanjskih poslova na Zrinjevcu. A spomenuti
program, uza sve svoje nedostatke, ipak je mogao biti podloga za bolju studiju i uputa za
razvijanje kvalitetnijih odnosa Hrvatske s dijasporom.

Prija\u0161nja hadezeovska vlast deklarativno se vrlo zauzimala za njegovanje odnosa s
dijasporom, dapa\u010de i za masovni povratak iseljenih Hrvata u domovinu. Ona je osnovala
Ministarstvo za useljavanje i stalno pozivala inozemne Hrvate da se vrate u Hrvatsku.
Tijekom posljednjih 12 godina izgleda da se u Hrvatsku vratilo iz zapadnih zemalja oko
60 tisu\u0107a Hrvata. Taj je broj vrlo skroman ako ga usporedimo s oko 80 tisu\u0107a srpskih
povratnika u na\u0161u Republiku i, kako se naga\u0111a, oko 120 tisu\u0107a novih hrvatskih iseljenika
u zapadno inozemstvo, prije svega mladih i \u0161kolovanih ljudi. Tomu treba nadodati da je
vi\u0161e od 200 tisu\u0107a Hrvata napustilo Bosnu i Hercegovinu; do\u0161li su uglavnom u Hrvatsku,
ali neki su se iselili i na Zapad, \u0161to je vrlo nepovoljno kretanje za opstanak hrvatskog
naroda u Bosni i Hercegovini, koju smatram drugom hrvatskom dr\u017eavom, pa postoji
opasnost da se tamo\u0161nji Hrvati pretvore u nacionalnu manjinu ili, ne daj Bo\u017ee, potpuno
nestanu.

No jo\u0161 za vrijeme vladavine HDZ-a Ministarstvo useljavanja o\u010dito vi\u0161e nije bilo potrebno,
pa je bilo ukinuto, a ne mogu se sjetiti da je javnost o tome bila dovoljno informirana.
Sad unutar Ministarstva vanjskih poslova djeluje poseban odjel koji se skrbi o vezama s
inozemnim Hrvatima. U tu djelatnost uklju\u010dena je i Hrvatska matica iseljenika, zatim na
kulturnom polju Matica hrvatska, te u najve\u0107oj mjeri, kao i dosad, Katoli\u010dka crkva u
Hrvata iz obiju dr\u017eava hrvatskog naroda, \u0161to je primjer uzorne suradnje bez obzira na
dr\u017eavne granice. Ne smijemo zaboraviti da su Hrvati u Bosni i Hercegovini konstitutivan
narod, pa je prema tome ta zemlja tako\u0111er i dr\u017eava hrvatskog naroda.

U Vladinu dokumentu o iseljeni\u0161tvu ovako su okarakterizirane glavne skupine inozemnih
Hrvata. Kad je rije\u010d o isljeni\u0161tvu u prekooceanskim zemljama, napominje se: \u00bbU
politi\u010dkom pogledu samo je manji broj starije populacije aktivan, dok je ve\u0107ina mla\u0111eg i
mladog nara\u0161taja dobrim dijelom asimilirana, i ne zanima ih politi\u010dki i dru\u0161tveni \u017eivot u
Hrvatskoj. Ono \u0161to ih najvi\u0161e zanima su \u2014 njihovi korijeni, pa se ovdje pru\u017ea velika
mogu\u0107nost pribli\u017eavanja te populacije iseljenika Hrvatskoj kroz hrvatski jezik (novine,
TV), hrvatskoj knji\u017eevnosti (istaknuti akademski djelatnici na katedrama kroatistike pri
tamo\u0161njim sveu\u010dili\u0161tima), folklor, \u0161port, ekologiju, turizam, znanstvena istra\u017eivanja itd\u00ab

Tzv. gastarbajteri ovako se opisuju: \u00bbKategorija na\u0161ih iseljenika, tzv. ekonomska
emigracija \u0161esdesetih godina u zapadnoj Europi, koju nazivamo gastarbajteri, ne mo\u017ee
biti svrstana niti u manjine, niti u iseljeni\u0161tvo, jer je ovdje rije\u010d o spefici\u010dnoj skupini na\u0161ih
sunarodnjaka.\u00ab Ne bismo se slo\u017eili s tim mi\u0161ljenjem, ne samo zbog toga \u0161to je

nedore\u010deno ve\u0107 i poradi toga \u0161to je \u00bbgastarbajterstvo\u00ab odavno preraslo u iseljeni\u0161tvo. U
intervjuu \u0161to sam ga napravio za Nedjeljnu Dalmaciju (23. 2. 2001) s predstavnikom
\u00bbOkruglog stola\u00ab u K\u00f6lnu Alanom Benkovi\u0107em, on je tu novu sociolo\u0161ku skupinu ovako
definirao: \u00bbJa sam Nijemac hrvatske nacionalnosti, i to nije proturje\u010dnost.\u00ab Pri tome je
imao na umu da se to \u00bbnjemstvo\u00ab prije svega odnosi na dr\u017eavljanstvo, dok je nacionalna
pripadnost ne\u0161to dublje jer je u pitanju pripadnost kulturi, jeziku i narodnoj sudbini.

Prema procjeni Vladina dokumenta, Hrvata u Zapadnoj Europi ima oko 750 tisu\u0107a, a iz
toga se zaklju\u010duje: \u00bbStatus tamo\u0161njih Hrvata istovjetan je statusu ostalih stranaca u tim
zemljama, nije definiran i svi su podvrgnuti jakoj asimilaciji.\u00ab Ovdje se spominje
sudjelovanje hrvatskih predstavnika u vije\u0107ima stranaca, ali najve\u0107a se va\u017enost pridaje
katoli\u010dkim misijama: \u00bbSredi\u0161nje mjesto okupljanja Hrvata u zemljama zapadne Europe
su nesumnjivo Hrvatske katoli\u010dke zajednice koje se nalaze u svim ve\u0107im gradovima.\u00ab

Kad se u ovom dokumentu govori o Hrvatima u zapadnoeuropskim zemljama, ovako ih se
opisuje prema njihovim gospodarskim djelatnostima: \u00bbTri su gospodarski najva\u017enije
skupine hrvatskih gra\u0111ana. To su hrvatski ugostitelji, radnici na privremenom radu putem
tzv. deta\u0161mana (osobito u SR Njema\u010dkoj) i tre\u0107a skupina koji \u010dine radno aktivne osobe
koje su zaposlene u dr\u017eavnim ili vlastitim tvrtkama razli\u010ditog profila (od sobarice do
lije\u010dnika). \u00bbAutori dokumenta zaboravili su navesti umirovljenike, kojih ima sve vi\u0161e!

U dokumentu se govori i o opasnostima koje prijete tzv. gastarbajterskoj populaciji: \u00bbAsimilacija stranaca pa tako i Hrvata, u svim zemljama naro\u010dito je izra\u017eena, \u0161to se o\u010dituje u organiziranosti dopunskih \u0161kola. Broj u\u010denika je u stalnom padu, pa bi se u nekim zemljama nastava mogla potpuno ugasiti.\u00ab

povijesti i folklora, zatim prikazivanju filmova i raspa\u010davanju turisti\u010dkih materijala.
Predla\u017eu se i neki koraci za olak\u0161avanje povratka iseljenika u domovinu kao:
\u00bba.) Ubrzati zakonske mjere koje \u0107e sprije\u010diti sporost administracije;
b.) osnovati tijelo koje \u0107e u\u010dinkovito rje\u0161avati \u017ealbe povratnika;
c.) zakonski zajam\u010diti pravovremeni odgovor na pisma upu\u0107ena dr\u017eavnim, \u017eupanijskim i

drugim uredima;
d.) osnovati kreditnu instituciju ili \u010dak banku koja bi se bavila ulaganjima povratnika;
e.) provesti reviziju carinskih zakona... i...
f.) pojednostaviti i ubrzati dobivanje hrvatskih dokumenata i viza.\u00ab
\u0160to se ti\u010de hrvatskih gra\u0111ana u zapadnoj Europi, u spomenutom se dokumentu

preporu\u010duje: \u00bbKako bi se postigao \u0161to povoljniji status Hrvata, vrlo va\u017eni dio aktivnosti je
politi\u010dki rad s vladama zemalja primateljica (npr. ukidanje viza za neke zemlje zapadne
Europe).