Professional Documents
Culture Documents
John Bunyan
Banjan, Jovan. PUT HRIANINA. Novi Sad: Dobra vest, 1983.
Sadraj
PREDGOVOR ........................................................................................1 ZIVOT JOVANA BANJANA..................................................................2 GLAVA I..............................................................................................29 GLAVA II.............................................................................................39 GLAVA III............................................................................................48 GLAVA IV............................................................................................61 GLAVA V.............................................................................................68 GLAVA VI............................................................................................82 GLAVA VII...........................................................................................90 GLAVA VIII..........................................................................................96 GLAVA IX..........................................................................................113 GLAVA X...........................................................................................121 GLAVA XI..........................................................................................131 GLAVA XII.........................................................................................146 GLAVA XIII........................................................................................162
Sadraj
GLAVA XIV ........................................................................................179 GLAVA XV .........................................................................................196 GLAVA XVI.......................................................................................209 . GLAVA XVII......................................................................................216 . GLAVA XVIII.....................................................................................243 . GLAVA XIX ........................................................................................251 GLAVA XX .........................................................................................259
ii
PREDGOVOR
PREDGOVOR
"Put Hrianina" je jedna od najuvenijih alegorija. Pored Biblije nijedna se druga knjiga nije toliko prevodila i tampala. Kako i ne bi kad je Jovan Banjan (John Bunyan 16281688) kotlar i propovednik evanelja iz Bedforda u Engleskoj na tako divan, duhovan i pristupaan nain obuhvatio put i pobedu pravog vernika i sledbenika Gospoda Isusa Hrista. Boiji putevi su nekad jako udni, ali ipak uzvieni i puni svrhe i smisla pa makar i vodili kroz neoekivane situacije i nevolje. Onaj ko Mu se bez rezerve preda moe sa sigurnou da zna "da onima koji ljube Boga sve ide na dobro..." (Rimljanima 8:28). Tako je bilo i sa Jovanom Banjanom koji je bez sumnje Boijim provienjem proveo u bedfordskoj tamnici dvanaest godina i pri tom izmeu ostalih svojih dela, napisao i ovo remekdelo hrianske literature. Banjanovo obraenje, ivot i delo su dati na poetku knjige u obliku kratke biografije i italac e moi da vidi da ova alegorija nije tek proizvod pieve razigrane mate, nego dubokog i stvarnog linog iskustva i praktinog poznavanja Svetoga pisma i njegovog Autora Boga. Iako je ova knjiga ranije doivela nekoliko izdanja u naoj zemlji, neizmerno smo zahvalni Gospodu za ovaj novi prevod i molitva nam je da svaki onaj koji ita pronae sebe na ovim stranicama i zajedno sa Hrianinom, Verkom i Nadoljubom poe na put u nebeski Grad gde ga svakako ekaju vena radost i slava. Dragan Milenkovi
sinovima nepokornosti." (Ef. 2:2). "Nalazio sam radost u zamki avolovoj, koji me je ivog zarobio da inim njegovu volju." (2. Tim. 2:26). Bio sam pun svake nepravde, tako da sam nadmaio ak i najgore mladie u psovanju, laganju, proklinjanju i ruenju Boijeg imena." Dok se drugi seaju svoje mladosti sa nekom milinom, Banjan je morao sa velikom alou i tugom u srcu da misli na to doba kada je bio udaljen od Boga i provodio svoj ivot u nepravdi i bezbonosti. Izgleda da su se njegovi roditelji bojali Boga te su u tom duhu odgajali i svoga sina. Zato ga Bog u svojoj velikoj blagodati nije ostavio da propadne u svom grehu, nego ga je traio dok je jo bio mlad. U snu su ga proganjali zli duhovi i avoli, kojih nije mogao da se oslobodi. Kada je bio budan obuzimao bi ga strah od pakla i vene propasti. Kad mu je bilo 910 godina, znao je usred igre sa drugovima da postane jako potiten, i tada bi poeleo da nema pakla ili da on postane Satana da moe druge da mui, jer po njegovom shvatanju Satana je bio samo tui muitelj. Njegova savest je postajala sve okorelija i za kratko vreme je postao kolovoa sve nepravde i bezbonosti. Telesne strasti su pobedile i da nije Boija milost uinila u njemu udo obraenja, propao bi kao najgora skitnica i propalica. Iako je bio tvrdog srca i pomisao na Boga mu bila mrska i odvratna, ipak je govorio Bogu: "Idi od mene jer neu da znam za puteve tvoje." (Jov 21:14). Ali Bog ga nije ostavio bez svetla. Kad god bi video da oni koji se zovu hrianima ine greh i bezakonje, uplaio bi se i stresao. "Nije mi milo da umre bezbonik, nego da se vrati bezbonik sa svoga puta i bude iv." (Jezek. 33:11). Kada nije pomogao nemir u srcu, Bog je poeo da osvaja Banjanovo srce svojim sudovima i milou. Jednom je pao u more i zamalo to se nije udavio. Drugi put je pao s broda i samo Boijom milou bio spaen.
Kad mu je bilo 18 godina otiao je u vojsku i uestvovao u napadu na Lester u maju 1645. protiv kralja Karla I. Kada je bio odreen za strau zamenio ga je njegov drug. Neprijateljski metak je ovoga ranio u glavu od ega je ubrzo umro. Banjan je na to rekao: "To je istovremeno bio Boiji sud i Boija milost; ali ni to me nije probudilo iz sna greha, nego sam bio jo tvri protiv Boga i uasno sam greio, ne marei za spasenje." Iako je Banjan bio veliki grenik i pijanica, bludnik nikad nije bio. On sam o tome kae: "Nisam se sam sauvao od greha bludnosti, ve me je Boija milost sauvala od toga." Posle pada Lestera, Banjan se oenio, iako mu jo nije bilo ni 19 godina. Uzeo je devojku siromanih, ali vernih roditelja. U miraz mu je donela samo dve knjige dubokog pobonog sadraja koje joj je na samrti ostavio njen otac. Rado je itao te knjige i voleo je da slua svoju enu kako mu pria o svom ocu i njegovoj veri u Boga. Kroz itanje tih knjiga i zbog uticaja svoje ene, osetio je potrebu da popravi svoj svakodnevni ivot. Poeo je da odlazi u crkvu dva puta dnevno. Pevao je i vrio sve obrede kao i drugi. Ali zaboravio je da mu treba oienje greha, pa je i pored te pobonosti ostao u grehu kao i drugi. Na kraju je zapao u takav fanaticizam da se sa dubokom pobonou klanjao sveteniku, oltaru i svemu to je pripadalo crkvi. Svetenika je smatrao za veoma blaenog i svetog oveka, pa makar ovaj i provodio svoj ivot u grehu. Glavno je bilo to to se zvao svetenik. Prva sumnja u pogledu spasenja njegove due bila je udna. itajui Sveto pismo, pronaao je da je Izrailj bio jedini Boiji narod, i kad bi on mogao da dokae da je od krvi Izrailjevog naroda, onda bi lako mogao da se spase. Pitao je svoga oca za poreklo njegovog roda i kad je saznao da nije od Izrailjskog naroda, oalostio se i prestao da se nada spasenju. "Pored svega toga" pie on, "nisam poznavao opasnost greha. Nisam razumeo da e me greh upropastiti ako ne budem u Hristu, ma kako bio poboan." Jednom je sluao propoved o nesvetkovanju dana Gospodnjeg
4
nedelje. Mislio je da je cela propoved upuena protiv njega, jer je strastvenim divljim igrama ruio dan Gospodnji. Tada se po prvi put probudio. Doao je kui sa tekim teretom na dui. Posle podne je ve zaboravio na oseanje svoje due i ponovo otiao na igralite. Usred igre zauo je glas sa neba kako mu govori: "Hoe li da ostavi svoje grehe i poe u nebo, ili e da zadri svoje grehe i ode u pakao?" Sa uasom se zaustavio u igri i pogledao prema nebu. inilo mu se da vidi Gospoda Isusa kako se zgraa nad ovim i drugim njegovim zlim delima. Odjednom je jasno sagledao svoje grehe, ali Satana je odmah doao i lukavo mu govorio da za njega nema spasenja, jer je svojim velikim gresima tako rasrdio Boga da ne moe nikako da mu oprosti. inilo mu se da je stanje njegovog ivota potpuno beznadeno: bilo da ostavi greh, bilo da ostane u njemu, svakako mora da propadne, te se zato odluio da ostane u grehu, i da ga jo vie uiva. Sada je imao samo jednu elju, da to vie uiva slast greha, pre nego to doe na mesto propasti. (Jer. 2:25, 18:12). To je trajalo vie od mesec dana, ali telesno uivanje nije moglo da zadovolji njegovu duu. Greh, u koji grenik nemarno propada ne moe nikada da zadovolji i nasiti duu! Valaamova magarica je opomenula lakomog proroka. Tako je i Banjan proao. Njega je pokarala jedna bezbona ena, koja mu je rekla da tako bezbonog i pokvarenog oveka nije nikad srela i da bi on svojim psovanjem mogao da pokvari svu omladinu grada. Pokaran od bezbone ene Banjan se posramio, i zaeleo u duhu da ponovo bude dete, da bi ga otac ponovo uio da govori bez psovanja i kletve. To karanje je urodilo blagoslovom, jer je Banjan prestao da psuje i kune, tako da se i sam udio kako moe lepo da govori i bez psovke. Ali Gospoda Isusa jo nije imao u srcu. Tada se sreo sa jednim siromanim ali vernim ovekom koji je znao
5
divno da svedoi o Gospodu i o Svetom pismu. Poeo je da ita Sveto pismo i to sa posebnim uivanjem. Jedino ga nisu zanimale poslanice apostola Pavla za koje sam govori: "Bio sam jo u neznanju. Nisam poznavao svoju staru prirodu, ni potrebu za spasenjem u Hristu Isusu." itanje Svetog pisma je promenilo njegov spoljanji nain ivota, jer je poeo da trai pravednost kroz zakon, nastojei da dri sve zapovesti. Ali njegov mir, koji se temeljio na delima zakona vie puta ga je izneverio, i doneo mu mnogo tuge i alosti u srce. Hteo je bez opravdanja kroz milost da vodi ist i svet ivot, a zaboravio je na Re Gospodnju koja kae: "Bez mene ne moete nita initi." (Jovan 15:5). Njegovi susedi su ga hvalili udei se kako je promenio svoj ivot, zbog ega je on bio naroito ponosan. To je trajalo godinu dana. Banjan pie o tom vremenu: "Nisam poznavao ni Hrista, ni Njegovu milost, ni veru, ni nadu, i da sam u takvom pobonom stanju umro, ipak bi mi dua propala." Njegova savest je poela da se budi. Poela je da ga grdi to nedeljom zvoni u crkvi samo zbog linog zadovoljstva. Morao je i to da ostavi. Kroz celu tu godinu nije mogao da se odrekne igranke jer mu je ona bila veliko uivanje. Pored svega toga, ipak je mislio da Bog mora da bude potpuno zadovoljan sa njim zbog njegove dobrote. "Ja nesrean ovek," govori Banjan, "sve to vreme bio sam u potpunom neznanju o Gospodu Isusu Hristu, i nastojao sam da svojom snagom zadovoljim Boiju pravednost, i propao bih zauvek da mi Bog nije bio milostiv." Pored njegove line oholosti, pretila mu je opasnost zbog toga to su ga drugi hvalili. Satana je lukava zver koja pokuava da dokae oveku da su razni crkveni obiaji novo roenje, te se mnogi prevare tim avolskim lukavstvom i veno propadnu. Gospod ga je izbavio iz tih zamki na udan nain. Banjan je kao
6
izgubljena ovca poao svojim putem, ali milostivi Gospod ga je traio i naao. Gospod ima mnogo naina na koje privlai k sebi izgubljenu duu! Po Boijem provienju Banjan je jednom poslovno otiao u Bedford. uo je u jednoj ulici kako neke ene razgovaraju o duhovnom ivotu. Jako ga je zaudilo kad je uo kako ivo razgovaraju o novom roenju, o delovanju Boije milosti u njihovim srcima, o lukavstvu i propadljivosti njihovih srca, o tome kako ih je Gospod Bog svojom ljubavlju milostivo naao, i putem kakvih obeanja iz Boije Rei su se obratile Bogu, te kakvu radost i utehu sada uivaju u svojim duama. Priale su i o svojoj grenosti i o pokvarenosti svojih srca, bojei se svoje sopstvene pravednosti koju su nazivale "krpama zgaenim na putu" i da je u svojoj pravednosti nemogue stati pred Boije lice. Banjan je uvideo da su te ene nale nov ivot. Tako su milo govorile o Svetom pismu da jo nije uo nijednog svetenika da tako propoveda, i na njima se jasno videlo blaenstvo njihovog duhovnog ivota. Srce je poelo da mu podrhtava i duhovne oi su mu se otvorile. Koliko god je bio poboan nije nikad uo propoved i govor o novom reenju, nije nikad poznavao utehu Boije Rei, ni Boijih obeanja, kao ni lukavstvo i izopaenost svoga pokvarenog srca. Sad je uvideo da nije spaen. Na poslu je esto mislio o njihovim reima i esto je odlazio u zajednicu dece Boije edan kao kouta ive vode Boije istine i pravde. (Ps. 42:1,2). Boija Re je poela sve vie da deluje na njega. to je vie itao to je vie edneo za Boijom pravdom i istinom. U njegovom duhu se otkrio novi ivot, i nita nije moglo da ga odvrati. Naao je blago dragoceni biser. Uvideo je svoju slepou i bezbonost u kojoj je ranije toliko bio poboan. im se upoznao sa onima koji ljube Gospoda, ostavio je svoje najmilije prijatelje koji nisu hteli da pou sa njim tim novim putem. Satana je nastojao da ponovo ugasi to novo svetlo koje je Gospod zapalio u
7
njegovom srcu. Podigao je veliku buru iskuenja protiv njega da bi ga opet potinio svojoj moi. Banjan jo nije bio utvren u nauci Svetoga pisma, zato ga je svaki vetar krive nauke ljuljao. U to vreme je doao do nekoliko spisa lane i opasne nauke sekte Rentera.(1) Oni su uivali potpunu slobodu tela, i ugaali svojim telsnim zahtevima i strastima. Na taj nain su zaveli mnoge, ak i one koji su bili jako poboni. Tako se na alost zapleo u tu sektu i taj poboni ovek kroz koga je Banjan uzverovao. Poputajui svome telu, ovek je toliko duboko pao da je na kraju odricao i Boga i duu. Banjan je bio mlad, a nauka Rantera privlana ali Svevinji nije dao da Banjan propadne. Molio se: "Gospode! Ja sam nerazuman, ne umem da raspoznajem put istine i lai, zato me nemoj ostaviti u mojoj slepoi. Ako je ta nauka od Boga, ne daj da je zanemarim. Ako je od Satane, ne daj da u nju zapadnem." Gospod je u svojoj milosti usliao njegovu molitvu, te je brzo uvideo bezbonost renterske nauke. Ko se ne oslanja na svoju mudrost ve eka na Boije vostvo, ko ima Gospoda za svog vou u mladosti, taj nee biti zaveden, nego e sreno nadvladati sve lane nauke telesnosti. Blago oveku kome Re Boija osvetljava put! Kome je Biblija kompas na uzburkanom moru ovog sveta, taj se nee nikad izgubiti. Banjan nije bio obrazovan ovek, nije bio vet u verskim stvarima. Zato mu je bilo od velike koristi to je celim srcem prionuo uz Sveto pismo. Boija Re nas uva od uticaja lane nauke, ona nas izbavlja iz satanske zamke telesnog uivanja. Kada nam dou krive nauke bilo koje crkve ili sekte, kad na nas navale strasti naeg tela, stavimo sve na kamen Boije Rei i odbacimo sve to se protivi Boijoj nauci. Neka se Biblija sama tumai kroz vostvo Boijeg Duha i molitvu. Sada je Banjanu Sveto pismo bilo jako dragoceno. Poslanice apostola Pavla mu nisu vie bile dosadne, ali itajui sam, opet je zapao u sumnju. Nije shvatio znaaj vere i nije mogao da razlikuje izmeu vere koja spasava i vere koja ini uda. Mnogi veruju da ih je Gospod spasao, ali ne primaju dar vere da ine uda. (1. Kor. 12:8,9). ovek
8
moe da bude spaen bez takve vere ali bez spasavajue vere ne moe. Banjan je video da njegova vera ne ini uda pa je poeo da se dvoumi nad samim sobom, ne znajui da li je veran ili nije. Satana ga je kuao u vezi vere govorei mu: "Ako ima veru, uinie neko udo ako ne uini udo nema vere." Jednoga dana dok je bio na putu od Elstoa u Bedford, Satana ga je nagovorio da isproba svoju veru. Na putu se nalazila bara i dolo mu je da kae bari da se osui. Ako ga voda poslua i bara se osui, ima veru, ako ne, nema veru. Ve je hteo da kae: "Osui se!" kad se setio da mora prvo da zamoli Gospoda pa tek onda to uini. Kad mu ni posle molitve nije bilo jasno ta da radi, ostavio je to za drugi put. Dok je tako sumnjao, posmatrao je radost vernog naroda sa velikom udnjom. Tada je nastojao da stupi u crkvu meu decu Boiju, ali i tu ga je neprijatelj varao govorei da za njega nema vie milosti, da on ne moe da pripada vernom narodu, itd. Od te njegove sumnje izbavio ga je Gospod kroz rei evanelja po Luki 14:22,23, koje govore: "Mesta jo ima." Te rei su ga toliko uteile i ohrabrile da vie nije nikad sumnjao u to da li ga je Isus primio ili nije. Znao je da je i njemu Gospod pripremio mesto. Kada se oslobodio tih sumnji, bio je opet kuan na drugi nain. Otac nebeski na razne naine pouava svoj narod, pokazujui mu da ne moe nita svojom silom i da mora potpuno da se osloni na Njega. Banjan pie o tome: "Nisam bio bez svojih iskuenja iskuenja od Satane, iskuenja u mom srcu, od mojih prijatelja i telesnih poznanika, ali hvala Bogu, Gospod me je izbavio iz svih tih napasti, i pokazao mi naglu smrt i dan stranoga suda." Satana je bacio mnogo vatrenih strela na njega. Bog je dozvolio mnoge napasti na svoje izabrane sluge da bismo mi videli njihovu veru i pobedili ne klonuvi u svojim iskuenjima. Sam Gospod je bio kuan da bi nama koji prolazimo kroz iskuenja, mogao da pomogne. Jedne nedelje se naroito uteio. Sluao je propoved na tekst Pesme
9
nad pesmama 4:14. "Lepa ti si draga moja, lepa ti si." Propovednik je naroito podvukao rei: "draga moja." Dalje take o kojima je govorio bile su: 1) Da je Crkva, kao i svaka spaena dua Hristova draga, ako i nema prave ljubavi. 2) Hristovu ljubav ne moe nita zameniti u ivotu oveka. 3) Svet pazi na Hristovu ljubav. 4) Hristova ljubav prema spaenoj dui kada se nae u nevolji. 5) Hristova ljubav je jednaka kako na poetku tako i na kraju. Na Banjana je najvie uticala etvrta taka u kojoj je propovednik izmeu ostalog rekao: "Ako je to tako da je spaena dua Hristova draga i onda kad doivljava razna iskuenja, onda budi sigurna, svaka duo koja pada u razne nevolje i onda kad ve misli da je Gospod sakrio svoje lice pred tobom, da si ipak Hristova draga." Taj dan je za njega bio dan radosti. Neprestano su mu u uima odzvanjale rei: "Ipak si Hristova draga." O tome pie: "Primio sam tu re koja je tako milo i radosno zvuala u mom srcu ti si moj i nita te nee rastaviti od moje ljubavi." Posle toga Banjan je bio miran i radostan u Gospodu, ali iskuenja nisu prestala. Bio je kuan na razne naine i muen u sebi. On pie: "Mesec dana posle te utene propovedi, na mene su nasrnule mnogo vee bure i talasi. Prvo mi se pribliio duh ruganja i huljenja protiv Boga, Hrista i Svetoga pisma." U njegovom srcu je dolo do sumnje da li postoji Bog. Ko zna da li je Sveto pismo istinita knjiga? Dalje mu je dolo pitanje: "Zar muslimani, kojih ima toliko, ne znaju put u nebo, ako postoji? Zar samo mi, aka vernih da budemo spaeni a svi drugi da propadnu?" Kada je itao poslanice apostola Pavla pomislio je: "Ko zna da moda Pavle, budui tako mudar, nije druge varao?" Bio je muen takvim gadnim kunjama od jutra do mraka, i to opisuje ovako: "Mnoge druge i silne napasti na mene navalie." Nemajui mira, doao je do zakljuka da ga je Bog ostavio i predao na tako grozne muke. Bio je u iskuenju da rui Gospoda. Ve je zamiljao da je opsednut demonima. inilo mu se da je kao Saul odbaen od
10
Gospoda Boga. (1. Sam. 15:26,16:14). U tim mukama je poeleo da bi bilo bolje da je pas ili konj nego li nesreni ovek o kome Re Boija govori: "Bezbonici su kao more uskolebano koje se ne moe umiriti i voda njegova izmee neistou i blato. Nema mira bezbonicima veli Bog moj." (Isa. 57:20). To neprijatno stanje je potrajalo itavih godinu dana, ali Gospod nije dozvolio da se Banjan vrati u svet i u blato greha. redovno je iao na Bogosluenja, ali u njima nije nalazio nikakve radosti. Propovedi kao i itanje Svetog pisma nisu nimalo uticali na njega. Misli su mu uvek bile rastresene. Tako je bilo i u molitvi. To njegovo stanje ga je teralo da se vie priblii Bogu i da trai Njegovu milost. Njegova nada je bila potkrepljena kroz Re Boiju: "Ubeen sam naime, da nas ni smrt, ni ivot, ni aneli, ni poglavarstva, ni sadanjost, ni budunost, ni sile, ni visina, ni dubina, niti kakvo drugo stvorenje, ne moe rastaviti od Boije ljubavi, koja je u Hristu Isusu Gospodu naem." (Rim. 8:38,39). Ve je nauio napamet neke stihove iz Svetog pisma i oni su ga mnogo hrabrili. "Hoe li otsele vikati k meni: Oe moj, ti si vo mladosti moje?" (Jer. 3:4). Takvi stihovi iz Svetog pisma su mu bili kao najbolji prijatelji koji ga neprestano podstiu na dobro. Iako je ovo teko stanje dugo trajalo, Bog nije ostavio Banjana. Objavio mu se svojom milou, oprostio mu je grehe i izbavio ga od te napasti. U to vreme Bog je podigao jednog vernog propovednika i pastira. Zvao se Don Giford (John Gifford)(2), koji je kroz propovedi i uenje mnogo utvrivao Banjana. Nauio je od njega da nita ne prima za istinu ako to Bog ne posvedoi kroz Svetoga Duha. Zato je Banjan kasnije isticao u svojim propovedima da ljudi nita ne primaju kao istinu to ne bi bilo u skladu sa Boijom voljom, i da uvek mole Boga da im pokae da li je ono to uju kad se propoveda prava nebeska istina. Sada je njegova dua ila od jedne Boije istine do druge, i bilo mu je sve tako jasno, milo i dragoceno. Hristos mu je postao dragocen od vitlejemskih jaslica
11
pa sve do Njegovog drugog slavnog dolaska. Razne nauke koje su se onda irile uvodile su Banjana u vee razmatranje Boije Rei. Sam kae: "O prijatelji, viite k Bogu da vam objavi Isusa Hrista; nikoga nema koji bi vas mogao uiti kao On." Gospod mu je otkrivao mnoge istine koje su ga najpre uznemiravale, tako da ga je nekad muio teret greha, sve dok ga Gospod ne bi opet pokropio svojom krvlju i dao mir i pokoj. On govori o tom vremenu: "Sada mi se sigurnost spasenja zapeatila zlatnim nebeskim peatima. Kako bih sada eleo da bude sudnji dan i da ve mogu da uem u Boiji mir." Jednom mu je dolo do ruke tumaenje Pavlove poslanice Galatima od Martina Lutera, iz koga je video da je i Luter prolazio kroz takve duevne borbe. To je dobro uticalo na njegov duhovni ivot, jer je to tumaenje dolazilo kao iz njegovg srca. Tako je Banjan uivao mir i sve veu radost u Gospodu ne mislei da ga Gospod time priprema za jo jai talas napasti i iskuenja. Uskoro je bio iznenada zahvaen burom nevolja. Dolazio je u naroito iskuenje da proda Hrista za stvari ovoga sveta. Takva pomisao je za njega bila strana, jer je znao da ne sme da se odrekne Hrista. Nekad je neprijatelj sa velikom silom navaljivao na njega viui: "Prodaj Isusa! Prodaj Ga!" Banjan se hrabro borio i odbijao Satanu mislima: "Neu Ga prodati ni za hiljade svetova!" Jednom je ipak popustio u svojim mislima, i to je Satana odmah iskoristio da ga estoko napadne, ukazujui mu na to kako je Juda prodao Hrista. Tada je Banjan opet bio kao ptica koju je lovac ranio iz puke. Bio je usamljen kao da je izgubio spasenje i da zato mora odmah da propadne. Toliko je slabo oveije srce. Ko moe da shvati dubinu nae propadljivosti i pokvarenosti? Ko moe razumeti Satanino lukavstvo i nagovaranje? Ali, u to vreme je i Boija Re jako uticala na Banjana. Gorele su mu u dui ove rei: "Da ne bude ko bludnik ili nesvet kao Isav, koji je za jedno jelo prodao svoje prvorodstvo. Znate, naime, da je on kasnije, kada je eleo da nasledi blagoslov, bio odbijen, jer ne nae mesta
12
pokajanju, iako ga je sa suzama traio." (Jev. 12:16,17). inilo mu se da je on kao Isav, i nekoliko meseci se muio pod tim teretom, dok mu odjednom kao iskra nebeska rasvetli srce re koja glasi: "Krv Sina njegova Isusa Hrista isti nas od svakoga greha." (1. Jov. 1:7). To je bila re u najbolje vreme, i kao to je ve hiljade hiljada umirila i dovela na Hristove grudi, tako je i Banjanovo srce uteila, ali samo za kratko vreme. Jer posle malog zatija Banjan je opet osetio strahotu greha. inilo mu se da je poinio greh koji ne moe da se oprosti, (Marko 3:28,29), i da ga je Bog zauvek odbacio. Setio se Davida da je i on sagreio i da mu je bilo oproteno, ali se ubrzo setio da je David zgreio protiv zakona, ali on siromah, protiv evanelja i Posrednika, zato to je prodao Spasitelja. "Ah, samo je jedan greh koji ne moe da se oprosti," mislio je Banjan, "zar to moram biti ja koji sam ga poinio? O, nesreni ovee!" Ta misao ga je dovodila do ludila. U uima su mu uasnim glasom odzvanjale rei: "Znate da je potom odbaen!" Pored toga morao je da gleda kako se drugi greju u Boijoj ljubavi, radujui se u svom spasenju, iako nisu bili bolji od Njega. Divna obeanja Svetoga pisma su svetlela kao sunce, ali ne da njega greju, nego da u njihovoj svetlosti vidi blaenstvo drugih, kojima je Bog milostivo delio blagoslov. Video je da Bog ima u svojim rukama sve slasti kojima daruje svoje izabrane, ali ujedno da na njih doputa i svakojake nevolje kroz koje bi se ponizili, a ne da bi se predali grehu. Pustio je da padnu: Davida, Jezekilja, Solomona i Petra, ali ne u pakao, nego da bi ih ponizio i opet uinio srenima i blaenima. Kroz takvo razmatranje Boije Rei Banjan je postao jo jadniji, jer je sebe stalno uporeivao sa Judom koji je prodao Hrista i koji nije naao oprotenje. Da bi iziao iz tog stanja poeo je da razmilja o tome da nee biti nikakvog suda, a ukoliko ga bude da mu svakako nee utei i zato je najbolje da ni o emu vie ne misli. Ali hvala Bogu, Banjan nije mogao nigde da nae mira svome srcu, ve samo u Bogu. Shvatio je da neprijatelj pokuava na sve naine da odvrati due od Hrista i da ih upropasti, te zato nije prestao da se moli, iako mu je neprestano odzvanjalo u uima: "Kasno je!" U to vreme mu je u ruke pala knjiica u
13
kojoj je pisalo kako je otpao od Gospoda Franesko Spijera(3). O toj knjiici Banjan govori: "Bila je mome umornom duhu kao so na ranu. Svaka re te knjiice, svaki Spijerov uzdah i sve to je inio njegov pla, njegove molitve, krgutanje zuba, njegov uas i borba, malaksalost i umiranje pod monom desnicom Gospoda Boga Svevinjega to je bilo sve kao no i ma za moju duu." Naroito ga je pogodila njegova bolna izreka: "ovek zna poetak greha, ali ko e iskazati njegove posledice?" Vie puta ga je Boija Re neno prizivala Gospodu: "Rasuu kao oblak prestupe tvoje i grehe tvoje kao maglu; vrati se k meni jer sam te izbavio." (Isa. 44:22). Ali ga je uvek ruila re: "Odbaen je... ako je i sa suzama traio." udnovato je kako Banjan tako dugo nije mogao da nae mir svojoj dui. Te borbe su trajale itavu godinu: tuga, alost, uas. No s vremena na vreme poneka re iz Svetog pisma ga je teila i veselila. Jednom se ohrabrio i poverio jednom starom hrianinu svoju borbu i strah da je sagreio protiv Duha Svetoga i da ne moe da mu bude oproteno. Taj stari hrianin, umesto da ga iz toga izvede, utvrdio je Banjana u njegovom oajnikom stanju i tako mu oduzeo svaku elju da se jo nekome poveri. Tu nalazimo veliku pouku o tome kako da postupamo sa duom koja ivi u nedoumici i trai Boiju milost. T. Vinderling (T. Winderling) kae: "Niko koji nad svojim grehom plae i tui nije odbaen i zaboravljen od Boga." Jednoga dana Banjanu se uinilo da uje glas: "Zar nee da bude opravdan kroz Hristovu krv?" "Hou!" Odgovorio je radosno. Onda je shvatio da mora sa svim svojim jadima da ide Hristu to mu je bilo teko. Kako da ide onome koga je toliko odbacivao? I mislei tako o Hristu i Njegovim obeanjima, nije nalazio mir i radost u svojoj dui, ve tugu i alost, iako je znao da jedino Gospod moe da mu pomogne. Mo njegovog greha mu je zaslepila oi. Satana ga je opet plaio govorei: "Isus bi morao ponovo da doe radi tebe da plati za toliki greh." Sve je to bila samo nevera, ali svaki put u drugom obliku.
14
Prvo nije verovao u Boiju milost, sad mu se opet inilo da Hristova smrt na Golgoti nije dovoljna i za njega. Njegov greh mu je izgledao tako veliki da ni Isusova smrt nije bila dovoljno jaka da ga oisti. Tako je Banjan dugo lutao kao brod bez kormila u sumnji i neveri pustinjom ovoga sveta. Ljuljao se kao amac na svakom vetru i zanosio se talasima krive nauke, tako da nam istorija njegovog obraenja slui kao opomena da se ne damo tako dugo varati od Satane, a ko se nalazi u blatu neverja i sumnje neka trai pomo samo u Gospodu. Posle tih velikih duhovnih nemira i borbi, Banjan je ipak naao mir u Hristu, i poznao da je konano spojen sa Isusom. Usled tog spajanja Isusova pravednost je postala njegova pravednost i Isusove zasluge su postale njegove zasluge. Tada je rekao: "Sada mogu da vidim sebe istovremeno i u nebu i na zemlji. U nebu u svom Hristu, koji je moja pravednost, a na zemlji u svom telu." Tako je dakle borba bila svrena. Banjanovo neverje i sumnje su prestale, a zavladali su mir, radost i uteha. Sada je trebalo da se utvrdi u svom duhovnom ivotu. On smatra da su dva glavna uzroka njegovih dugih nemira nastala iz sledeih razloga: 1) Kada je bio izbavljen od jedne napasti nije se ozbiljno i istrajno molio Bogu: "Ne uvedi nas u napast!" Zadovoljavao se trenutnim osloboenjem, a nije se molio za uklanjanje napasti i iskuenja; velikim gresima treba velika milost. dolazio prestolu Boije milosti, te je tako ostao bez sile, milosti i pomoi. 2) Kuao je Boga traei znake i uda, umesto da je kao dete verovao Njegovoj Rei. Banjan se sea tih raznih iskuenja i potekoa sa zahvalnou. Bio je u njima isproban i Boija ljubav prema njemu se pokazala kao jaka i mona, iako je sam bio tako grean i jadan. On sam govori: "Nisam shvatio dubinu milosti, ljubavi i blagodati pre velikih napasti i iskuenja; velikim gresima treba velika milost. Gde je krivica
15
velika i strana tamo se takoe dui javlja velika i silna Boija milost u Hristu Isusu." Kada je 1655. godine napunio dvadeset i sedam godina, bio je primljen za lana Gospodnje crkve u Bedfordu.(4) Poto je , stupio u crkvu kao punopravni lan, doivljavao je naroito veliku radost u Veeri Gospodnjoj. Ali upravo to, Satana je upotrebio da ga kua. Kuao ga je tako da eli u svom srcu da Veera Gospodnja ne bude nekima na blagoslov ve na osudu. Banjan je kasnije uvideo uzrok te kunje u tome to on sam nije dolazio na Veeru Gospodnju istoga srca. U to vreme Banjan se razboleo od tuberkoloze. Bolest mu je pokazala blizinu smrti, te je poeo da ispituje stanje svog duhovnog ivota. Njegovu osetljivu savest je uznemiravala najvea hladnoa, nemarnost i lenost u hrianskim dunostima kao i nedostatak ljubavi prema Bogu, Njegovim putevima i Njegovom narodu. Tada se pitao: "Zar je to rod tvoga hrianstva?" i strano se uplaio nad sobom i malo je falilo da opet sve izgubi. Tada mu je Gospod doviknuo kroz Re Svetoga pisma: "Opravdavaju (se) za badava njegovom blagodau na osnovu iskupljenja u Hristu Isusu." (Rim. 3:24). Ta re ga je dirnula i probudila iz njegove malaksalosti. Kao da je sam Gospod Bog progovorio njegovom uplaenom srcu: "Grenie, zar misli da ja radi tvojih greha i tvoje slabosti ne bih mogao da spasim tvoju duu? Ja gledam na moga Sina, a ne na tebe. Sa tobom u postupati po Njegovim zaslugama a ne po tvojim." To otkrivenje ga je mnogo uteilo, jer je shvatio da temelj naeg spasenja nije u nama, nego u jedinorodnom Sinu Boijem, sa kojim je Bog potpuno zadovoljan. Spaen samo po milosti! To shvatanje ga je uinilo potpuno srenim. Od tada je veselo gledao prema svojoj smrti, poto je postao naslednik Boije slave, i tado pobedio neprijatelja reima: "Smrti, gde ti je pobeda? Smrti gde ti je alac?" (1. Kor. 15:55). Promena koju je Bog uinio sa Banjanom je poboljala njegovo stanje i postala oigledna vernim i iskusnim hrianima u bedfordskoj crkvi.
16
Borbe i napasti kroz koje je prolazio od svog obraenja za tih dugih 56 godina uinile su od dvadesetsedmogodinjeg Banjana vernog i opreznog hrianina tako da niko nije imao razloga da prezire njegovu mladost. Kada su starija braa videla darove koje je Banjan od Boga primio, elela su da on progovori po koju re na biblijskim asovima, to je bilo na blagoslov prisutnima. Starija braa su ga vodila sa sobom kada su ila da svedoe po okolnim mestima, i tu je Gospod pokazao da je Bajanu mnogo poverio. Kada je to crkva primetila, molila ga je da na javnim bogosduenjima propoveda Hrista. Stotine ljudi je dolazilo iz daleka da slua njegove propovedi, naroito kada su uli istoriju njegovog obraenja i mo kojom ga je Bog pratio. Mnogi su kroz njegove propovedi nali Gospoda. U poetku Banjan nije mogao da veruje da bi Bog kroz takvog jadnika za kakvoga je sebe smatrao, mogao bilo koga da dovede k sebi, ali mnogi su mu rekli kako su kroz njegove propovedi nali Gospoda. Kad je Banjan uvideo da rei koje izgovara omekavaju kamena srca, i da mnoge suze teku niz obraze grenika veoma se obradovao. To mu je bio pravi dokaz da ga je Bog pozvao u slubu. Tema njegovih propovedi je uglavnom bila njegovo lino iskustvo sa Gospodom. Na poetku svojih propovedi bio je kao buditelj koji je budio iz sna greha. Propovedao je strogost zakona i veliinu prestupa i greha pod ijim teretom se i sam nalazio. On pie: "Kao onaj koji se izvlai iz groba bio sam poslan da propovedam mrtvima u grehu. Dua mi je jo bila vezana lancima a propovedao sam slobodu onima koji su iveli pod teretom greha. U mojoj savesti je goreo oganj mojih krivica pred kojima sam opominjao sluaoce. Taj teret greha me je esto pratio sve do propovedaonice gde je bio skinut sa mene do zavretka propovedi. Posle propovedi koja je bila u potpunoj slobodi due, moja potitenost i oseanje greha bi mi se opet povratili. Ipak me je Gospod Bog vodio napred svojom silnom desnicom, jer ni moji gresi, ni crni pakao nisu mogli da me zaustave u radu za Gospoda." Tako je Gospod vodio Banjana dve godine. Zato ga je vodio na tako
17
udan nain? Zato mu je dao da okusi toliko gorine, straha, nevolje? Zato nije oslobodio njegovu savest tereta krivice? Gospod je znao kako treba da postupa sa svojim slugom. Njegove propovedi su bile silne i ive i mnogi su se obratili Bogu. Banjan se teio velikom ljubaznou i ljubavlju svojih slualaca. Ti uspesi u radu su mogli lako da ga dovedu do duhovne oholosti i slavoljublja zato je milostivi nebeski Otac radije ostavio Banjanovo srce optereeno i u strahu, da ga ne obuzme oholost koju nikada ne moe da upotrebi za svoje oruje. "Jer Bog se suprotstavlja oholima, a poniznima daje milost." Posle dve godine Banjan je mogao da propoveda Boiju Re sa veom radou i mirom u dui. Propovedao je Hrista veoma vatreno i pokorno se molio Bogu sa velikim strahopotovanjem da seme Njegove Rei ne padne na neplodno tlo. Za vreme propovedi oseao je naroitu silu i inilo mu se da aneo Gospodnji stoji iza njega hrabrei ga. Jednom je propovedao da se spasenje prima od Gospoda Isusa bez dela zakona, i usred propovedi je povikao silnim glasom kao u duhu: "Ja verujem i osvedoen sam!" Ako je ko od vernih otpao, to se vie puta dogaalo, Banjan se vie alostio nego da mu je roeno dete umrlo. Jer je to zaista najvea alost za vernog slugu Boijeg kada jedna ovca iz njegovog stada zae s puta u greh i svet; kao to je najvea radost kada se jedna dua obrati i primi Hrista za svoga Gospoda.
Iskustvo u veri
Banjanovo iskustvo je iskustvo svih vernih propovednika Boije Rei. On kae: "Imao sam elju da odmah propovedam tamo gde sam mislio da bih mogao neto da uinim za Gospoda. Neke due su mi naroito leale na srcu i ja sam arko eleo da se one obrate. Takve due su mi bile date kao plod moga rada. Shvatio sam isto tako da je re u
18
propovedi donela vie ploda nego re u obinom razgovoru. Kad sam mislio da nisam imao nikakvog uspeha, tada sam najvie postigao. Drugi put sam mislio da u sve da zadobijem ali nisam zadobio nijednog. Gde god je Gospod poeo da spasava due tu je i Satana poeo strano da napada. Vie puta, kada je Satana najvie napadao, najvie dua se obratilo Gospodu." Banjan je eleo da propoveda evanelje na mestima za koja niko nije mario. Kada nije video eljeni rod svoga truda mnogo se alostio. U tom radu je doao do raznih iskuenja. Nekad ga je Satana nagovarao: "Nemoj da uzme taj tekst za propoved jer te on osuuje. Sam si sagreio protiv njega." Kada je ipak govorio o tom tekstu, Satana ga je opet nagovarao da mimoie one stroge istine jer e govoriti protiv sebe. Gospod ga je i u tome sauvao tako da bi radije umro nego da izvre istinu Boije Rei. Ako je bio kuan da sebe uzvisi, Gospod mu je oduzeo svu radost. Jednom je propovedao sa naroitim arom. Posle propovedi prijatelji su mu rekli da je divno propovedao, na ta je on odgovorio: "Ne treba o tome da mi govorite, jer mi je to Satana ve rekao pre nego to sam siao sa propovedaonice."
dravne crkve, da se okupljaju i odravaju bogosluenja. Banjan je kao siromani propovednik okupljao svoje verne po raznim skrivenim mestima i utvrivao ih u veri i istrajnosti na putu Gospodnjem.
Banjan u zatvoru
To nije dugo potrajalo. Dvanaestog novembra 1660. godine, Banjan je pozvan u Samsel da propoveda. Dok se molio doao je straar i odveo ga pred sudiju Vingejta (Wingate), koji je pitao straara ta je Banjan radio kad ga je uhapsio. Kada je straar odgovorio da se molio Bogu, sudija je odgovorio: Zato se ne bavite svojim zanatom, jer to to sada radite zabranjeno je zakonom? Tada je potekao sledei dijalog: Cilj moga propovedanja je da budim ljude na dobra dela, da ostave greh i da se dre Hrista, jer e inae propasti. Ovo inim dragovoljno; bavim se svojim zanatom i uz to propovedam Boiju Re. Odgovorio je Banjan. Ja u uiniti kraj vaim skuptinama. Ree sudija ljutito. Kada je sudija hteo da pusti Banjana, jer su mnoga braa htela da plate jemstvo, on Je to odbio, poto je sudija napomenuo da i pored toga nee smeti da propoveda Boiju Re. Tada je u sudnicu uao neki dr Lindejl (Lindale) koji je upitao Banjana odakle mu pravo da propoveda. Banjan je odgovorio: Svaki hrianin je duan da slui onim darovima koje je od Boga primio.
20
itao sam da je neki Aleksandar kotlar (Banjan je takoe bio kotlar), uinio mnogo zla i sa kojim su apostoli imali mnogo nevolja. Rekao je dr Lindejl. I ja sam itao o mnogim farisejima i zakonicima koji su svoje ruke umrljali Hristovom krvlju. Uzvratao je Banjan. Vi ste takav zakonik, ree Lindejl, jer se dugo molite samo da biste ulovili udovike domove. Kad biste vi dobijali za svoje propovedi i molitve onoliko koliko ja dobijam, ne biste bili toliko bogati.
21
Zato? Zato to to Boija Re ne nareuje. Ali zapoveeno nam je da se molimo Bogu. Da, ali ne iz knjiice iz molitvenika. Nego kako? Duhom kao to apostol kae: "Moliu se Bogu duhom, a moliu se i umom. (1. Kor. 14:15). Mi moemo da se molimo duhom i umom iz molitvenika. Molitve u molitveniku su napisane od ljudi, i nisu pobuene u naim srcima Svetim Duhom. Apostol ne kae: "Moliu se duhom i umom iz molitvene knjiice." Ree Banjan. Tada je drugi sudija progovorio: ta mislite da je molitva? Mislite li ako se kae pred ljudima nekoliko lepih rei, da je to molitva? O, ne! Ljudi mogu neto lepo i znaajno da kau, a ipak da se pri tom ne mole. Odgovori Banjan. Ko se moli Bogu taj izliva svoje srce pred Njim kroz Isusa Hrista, i eli samo ono to mu Duh Sveti pokae u srcu za potrebno. A to se ini bez molitvene knjiice. Ko moe da zna da li vi neto ne napiete na papir pre nego to se sastanete, a onda to itate pred narodom? To nije na obiaj. Ali ipak je potrebno da se upotrebljavaju molitvenici i crkveni obiaji. ta imate protiv molitvenika?
22
To to nije odreeno u Svetom pismu da se iz njega moli. Molim vas, pokaite mi jedno mesto u Svetom pismu gde se preporuuje da se molimo iz molitvenika i ja u odmah poeti da se molim iz njega. Izneli su zatim jo mnogo ovakvih neosnovanih optubi i rugali mu se govorei da ga je Satana zaslepio. Kilin je zapovedio da mora da ostavi propovedanje, jer je to dunost svetenika koji su po zakonu postavljeni, a on treba da se dri svog kotlarskog zanata i da se ne mea u sveteniku slubu. Osuda je glasila: Morate ponovo u zatvor na tri meseca, pa ako ni posle toga ne budete hteli da idete u crkvu, i ako ne budete prestali sa propovedanjem, biete proterani iz zemlje, a mogli biste i glavu da izgubite." Posle tri meseca u zatvoru ga je posetio sudija Kub (Coob) koji je nastojao na lep nain da ga nagovori da se pokori crkvenim i dravnim zakonima, jer bi inae mogao da nastrada. Banjan je na to odgovorio: U svemu u se vladati kako to dolikuje pravom graaninu i vernom hrianinu. Kralj vam zapoveda da ne odravate nikakve tajne sastanke, jer je to protiv zakona koji je od kralja, a kralj je od Boga postavljen, pa bi zato trebalo da posluate, jer ete se inae protiviti Boijoj naredbi. Apostol Pavle je u svoje vreme priznavao vlast, jer je od Boga postavljena pa je ipak esto bio zatvaran od nje, a na kraju i pogubljen. Gospod Isus je takoe priznao da Pilat ima vlast od Boga kao sudija, pa ga je ovaj ipak predao na smrt. Ima dva puta koji vode k poslunosti zakonu. Prvi je: "initi to zakon zahteva." Drugi je: "trpeti to vlast sa mnom ini." Tako su inili Gospod i svi apostoli.
23
Sloboda vere
Tako je Banjan proveo dvanaest godina u zatvoru. Za to vreme engleski zatvori su bili puni vernih. Umrlo ih je vie od 8 000 u zatvoru. Za vreme progonstva najhrabriji su bili Kvekeri koji nisu prestali da se okupljaju i pored svih pa i najstroijih zabrana.(5) Iznenada je doao kraljevski proglas 1672. koji je glasio: "Poto posle 12 godina sva nasilna sredstva nisu pomogla, izdajem kraljevski proglas slobode svim veroispovestima. Svi zatvorenici koji su u zatvorima zbog verskih optubi, meu kojima je i Banjan, putaju se na slobodu." Banjan pie za zatvor kako je to bilo vreme Boijeg blagoslova, mesto Boije prisutnosti, i u kome je svuda oseao blizinu svoga Gospoda.
24
Banjan na slobodi
im je Banjan osloboen, bio je izabran i rukopoloen za stareinu bedfordske crkve. Svoj posao je obavljao savesno, propovedajui evanelje i poseujui bolesne. Bogosluenja su uvek bila dobro poseivana. Kad je boravio u Londonu skupljalo se i do 1 200 ljudi da uju njegove propovedi koje je drao u 7 ujutro. Meu njegovim sluaocima nalazio se i ueni bogoslov Ouen kome je kralj Karlo II jednom rekao: "Ne mogu da shvatim kako vi tako visoko obrazovan ovek sluate propovedi nekolovanog kotlara!" Ouen je odgovorio: "Kad bih ja imao takvu nadarenost i vetinu propovedanja kao taj kotlar, rado bih se odrekao sve svoje uenosti."
pokazuje; 3) Uzdanje u delo zakona; 4) Rastresenost i hladnoa u molitvi; 5) Zaboravljanje onoga za ta se molim; 6) Sklonost ogovaranju; 7) Nita ne mogu da uinim to mi Bog zapoveda, a da se tome ne protivi moja zla priroda. "elei, dakle, da inim dobro, nalazim da za mene vai zakon da je zlo u meni." (Rim. 7:21). Ovo neprestano vidim, oseam i alostim se, jer sam njima okruen, no preko svega toga, Boija mudrost upravlja da mi sve bude na dobro, jer 1) Podstie me na to da se gadim samoga sebe; 2) uva me da ne verujem svome srcu; 3) Pokazuje mi nedostatak moje telesne pravednosti; 4) Ui me da se molim Bogu; 5) Pokazuje mi potrebu za obazrivou i trezvenou; 6) Opominje me da traim pomo od Boga, kroz Gospoda Isusa Hrista, da me On provede kroz ovaj svet." Tako je o sebi mislio Jovan Banjan. Poznavao je sebe po Boijoj milosti, a poznavao je i svoga Spasitelja.
Banjanovo potomstvo
Od estoro dece koje je imao sa prvom enom, ostalo mu je troje: Toma, Josif i Sara. Toma je 45 godina bio lan bedfordske crkve gde je vie puta i propovedao. Bila mu je poverena akonska sluba. Bio je dobro cenjen zbog ozbiljnosti svoje pobonosti. Poslednji put se spominje ime Banjan u Bedfordu uz ime njegove praunuke Ane koja je umrla u starosti od 76 godina, 1770. Josif se nastanio u Notingamu, oenio se u bogatu porodicu i stupio u dravnu crkvu. Njegov poslednji potomak je bila ga. Senegarova koja je kao verni lan baptistike crkve umrla 1847. godine. Tako je nestalo Banjanovog potomstva, samo nam on svojim primerom u neumornom radu za Gospoda, u veri i predanju Gospodu, svetli kao zvezda danica. "Zato, dakle, i mi kad imamo oko sebe toliki oblak svedoka, odbacimo svaki teret i greh koji nas lako zaplie, strpljivou trimo trku koja nam
26
^1) Izgleda da su Renteri bili jedan ogranak takozvanih "familista" koji su postali od nekog Nikolaja Niklasa koji je doao iz Minstera u Holandiju pa onda u Englesku gde je osnovao "Zajednicu ljubavi," (familia amoris), koja je zapala u svakojake fantazije i kroz celo stolee stvarala nemir po Engleskoj. ^2) Giford je u svoje vreme bio oficir u kraljevskoj vojsci. Uestvovao je u jednoj pobuni protiv parlamenta, zbog ega je bio sa jo jedanaestoro drugih osuen na smrt. Sestra ga je izbavila iz zatvora, i posle mnogo grenih dela upoznao je Hristovu mo koja ga je oistila od svih njegovih bezbonosti, i bio izabran za propovednika Boije Rei, koju je u sili Boijeg Duha slobodno propovedao. ^3) Franesko Spijera je bio italijanski advokat koji je doiveo Boiju milost u Hristu Isusu. Bio je vatreni branitelj Boije istine tako da se kroz njegov uticaj podigla divna crkva vernog naroda u Citadelu. Kada je papa Pavle III po savetu kardinala Karafija odredio 1542. godine inkviziciju koja je sa velikom silom poela da proganja, baca u zatvor i ubija sve koji su bili probueni Boijom istinom i itali reformatorske spise, te su se zbog tih progonstava i nevolja mnogi uplaili i odrekli vere u Hrista Isusa, meu njima je bio i Spijera. I pored toga to je znao kako je to veliki greh i da jedino u Hristu moe da nae milost i oprotenje, ipak je svojevoljno odbacio traenje Boga i njegove milosti, protivio se Svetom Duhu, ivei u svom otpadu u uasnom jadu i oajanju, te je najzad bez mira i pomirenja sa Bogom otiao na svoje mesto kao izdajnik Juda. Tako straan zavretak oveka otpadnika je mnoge uplaio i uvrstio ih u veri u Gospoda Isusa. ^4) Crkva u Bedfordu je bila sastavljena jedino od vernih. Njen propovednik je bio Giford koji je pre svoje smrti napisao svojoj crkvi jednu poslanicu punu mudrosti i pravog bratskog strpljenja. U toj poslanici on opominje crkvu da za lanove prima samo verne i Bogu odane due koje su u zajednici sa svojim Spasiteljem. lanovi moraju vrsto obeati da e po Boijoj milosti da ive u ljubavi i da e potpomagati dragu crkvu u svakom pogledu. U tu crkvu je dakle Banjan stupio kao lan i bio krten od samog Giforda koji se ubrzo posle toga (21. avgusta 1656.) preselio u venost, Gospodu. Banjan je stupio u crkvu sa potpunim predanjem Gospodu, i celog svog ivota je istrajao u Gospodu irei Njegovu milost svakome.
27
^5) U jednom mestu su zatvorili sve muke lanove jedne crkve Kvekera da bi spreili njihova okupljanja na bogosluenja. Tada su se okupile same ene da odravaju slube, a kad su i njih zatvorili njihova deca su poela da se sastaju molei Gospoda za milost i istrajnost u veri.
28
GLAVA I
Probueni grenik
Idui pustinjom ovoga sveta,(1) dooh do jednoga mesta gde je bila peina.(2) Tu legoh da malo odspavam. Dok sam tako spavao usnio sam san. U snu sam ugledao oveka u dronjcima, (Isa. 64:6), koji je stajao leima okrenut svome domu, s knjigom u ruci i tekim bremenom na leima. (Ps. 38:4; Avak. 2:6; Mat. 11:28). Pogledah i videh kako otvara knjigu i poinje da ita. (Isa. 34:16). itajui plakao je i drhtao. Poto nije mogao vie da izdri, uzviknuo je alosnim glasom: "ta treba da inim da bih se spasao?"(3) (Dela 2:37, 16:30; Rim. 7:24).
Njegovi su se jako zaudili tome, ne zato to su verovali onome to im je govorio, nego zato to su pomislili da mu je neto udarilo u glavu. Dakle, poto je ve poelo da se smrkava, i nadajui se da e mu se misli smiriti ako dobro odspava, poveli su ga odmah u krevet.(6) Ali no mu je bila isto tako muna kao i dan. Zato, umesto da spava, proveo je no uzdiui u suzama. (Ps. 6:7, 22:2, 32:4, 38:9). Kada je osvanulo jutro, hteli su da vide kako mu je. Rekao im je: Sve gore i gore,(7) te je opet poeo da im govori, no oni su se ogluili. Mislili su da e mu oterati tugu ako se grubo i neutivo budu ponaali prema njemu. Ponekad bi ga ismejavali, ponekad bi ga grdili, ponekad bi ga potpuno zapostavljali. On je zbog toga poeo da se povlai sam u svoju sobu, da se tamo moli za njih i da ih ali, (Mat. 6:6), a sebe tei u svojoj tuzi.(8) etao bi sam poljima ponekad je itao, ponekad se molio. (Ps. 119:176; Pla Jer. 5:21). Tako je proveo nekoliko dana.(9)
Uplaena savest
Videh ga kako eta poljima i ita knjigu po svom obiaju, jako oneraspoloen. itajui tako, povika kao i pre: "ta treba da inim da bih se spasao?"(10)
Evanelista
Videh zatim kako se osvre na jednu pa na drugu stranu, kao da je nameravao da bei. No ipak je stajao na mestu, i kako se meni inilo, nije znao kojim putem da krene. Pogledah i videh oveka po imenu Evanelista kako mu prilazi i pita:
30
Zato tako kuka?(11) Prijatelju, iz ove knjige koju drim u ruci, vidim da sam osuen na smrt, (5. Moj. 27:26; Gal. 3:10), a da u posle smrti izii na sud. (Jev. 9:27). A eto, nisam spreman ni da umrem, a ni na sudu da se pokaem.(12) (Jovan 16:21; Jez. 22:14; Mal. 3:2). im Hrianin iz ovoga sveta kree, Evanelista mudri ljubazno ga sree, Tumai mu kuda valja poi, U nebeske dvore, tamo lepo doi. Evanelista je tada rekao: Zato nisi spreman da umre kad je ovaj ivot pun tolikih nevolja? Zato to se plaim da me ovaj teret na leima ne odvue dublje od groba te propadnem do pakla. (Isa. 30:33). Prijatelju, kad ne smem u zatvor, jo manje smem na sud, a odatle na gubilite. Kada samo pomislim na te stvari, ve mi suze idu.(13) Odgovori ovek. Kad je tako, zato samo stoji?(14) ree Evanelista. Zato to ne znam kojim putem da poem.(15) Evanelista mu je tada dao savijeni list pergamenta na kome je pisalo: "Beite od gneva koji dolazi."(16) (Mat. 3:7; Jer. 50:8, 51:6; 2. Kor. 6:17; Luka 3:7,17). Kada je ovek to proitao, pogledao je Evanelistu sa zabrinutim izrazom lica i upitao: Kuda da beim? Onda Evanelista pokaza prstom preko jednog veoma irokog polja i ree:
31
Da li vidi tamo jedna uska vrata?(17) (Mat. 7:14). Ne vidim.(18) Da li vidi onu svetlost?(19) ini mi se da vidim. Ree ovek. Ne skidaj oi sa tog svetla, i idi pravo prema njemu; tamo e videti vrata, a kad pokuca kazae ti se ta da ini.(20) Ree Evanelista.
32
To ne moe, ree ovek vi stanujete u gradu Propadu, u kome sam se i ja rodio; vidim da je tako. Pre ili kasnije ete umreti, pa ete propasti dublje od groba, do mesta koje gori vatrom i sumporom. Bolje poite sa mnom, susedi.(23) ta! uzviknu Uporko zar da ostavimo svoje prijatelje i sve udobnosti koje uivamo? Da, odgovori Hrianin, (jer se tako zvao).(24) Sve to to ete ostaviti ne moe da se uporedi ni sa najmanjim od onoga to ja traim. Ako poete sa mnom i izdrite, bie vam isto kao i meni. Tamo kuda ja idem ima svega u izobilju. (Luka 15:17). Hajdete sa mnom i uverite se da govorim istinu. A ta je to to ti trai, kad ostavlja ceo svet da bi ga dobio? upita Uporko. Traim nepropadljivo nasledstvo, neokaljano i koje ne vene, sauvano na nebesima, (1. Pet. 1:4; Jev. 11:6), koje e se otkriti u poslednje vreme onima koji ga revnosno trae. (Jev. 13:14). Ree Hrianin. Ako hoe, itaj o tome u mojoj knjizi. Mani se ti te tvoje knjige! obrecnu se Uporko. Vraa li se sa nama ili ne?(25) Nikako! ree Hrianin jer sam ve stavio ruku na plug.(26) (Luka 9:62). Hajde onda, prijatelju Vitko, idemo kui bez njega; ima puno takvih budala koje kad im neto ue u glavu, zamiljaju da su mudriji od sedam pametnih ljudi.(27) (Prie 26:16). Na to Vitko ree:
33
Nemoj ga ismejavati! Ako je istina to Hrianin govori, on onda trai neto bolje od onoga to mi imamo. Mislim da u poi sa svojim susedom. Zar si i ti poludeo? iznenadi se Uporko. Sluaj ti mene, idemo mi natrag! Ko zna u ta e te ovaj smetenjak uvui. Vrati se i opameti se.(28) Hajde ti samo sa mnom Vitko, ree Hrianin tamo emo nai ono o emu sam govorio i jo mnogo tota slavnog. Ako ve meni ne veruje, pogledaj ta pie u ovoj knjizi. to se tie istine koja tu pie, sve potvruje krv onoga koji to govori.(29) (Jev. 9:17,19,21; 2. Pet. 1:19). Susede Uporko, ree Vitko, moram da se odluim. Hteo bih da poem sa ovim ovekom i podelim njegovu sudbinu. Tada se obrati Hrianinu: Ali dobri moj putnie, da li ti zna put u to poeljno mesto? Jedan ovek po imenu Evanelista mi je rekao da pourim prema onim uskim vratima koja su pred nama, a odatle e nas uputiti dalje. Odgovori Hrianin. Hajde onda, dobri prijatelju, poimo zajedno. Pristade Vitko te pooe. Idem ja lepo kui, ree Uporko to da se druim sa takvim zaludelim i izgubljenim ljudima.
^1) Svet je za Hrianina pustinja kroz koju vodi put u nebeski Jerusalim. Ovde na zemlji putnik je usamljen, ismejavan, izrugivan, bez prijatelja, ali tamo kuda ide, primie nagradu za sve svoje patnje. Ko nije na putu jo luta u pustinji, bez puta, cilja i pravoga doma.
34
^2) Bedfordski zatvor i bes neprijatelja mogu da poslue na slavu Gospodu. Neprijatelj je smiljao zlo, a ono je sve ipak ispalo na dobro. Zatvorili su Banjana, a on je u zatvoru napisao ovu divnu knjigu koja toliko godina posle njegove smrti jo uvek govori jasnim jezikom mnogima. Ne nareuj Gospodu kojim putem da te vodi! On te dobro vodi, bilo kroz dobro, bilo kroz zlo. Josif je bio prodan u ropstvo, da bi naposletku spasao celu svoju porodicu. Apostol Jovan je bio izgnan na ostrvo Patmos, da bi tamo napisao knjigu Otkrivenja. Dakle, pokoravaj se Boijoj volji. ^3) Tako vie probueni grenik koji u svetlu Boijeg Duha vidi svoju neistotu. Sva njegova pravednost mu lii na prljavu haljinu. On vidi svoju propast i plai se Boijeg gneva. Osea preteko breme svojih greha, okree lea svemu to ga je pre privlailo, mrzak je samome sebi. Sva radost i uivanja mu se pretvaraju u najveu gorinu, i to zato to mu Sveti Duh ukazuje na veliinu greha i pokvarenosti njegove due. Mui se zato to ga sve to mnogo optereuje. Svuda trai olakanje, da bi se na kraju obratio Svetome pismu, ne bi li u njemu naao put spasenja. to vie ita, to vie uvia koliko su on i njegovi najmiliji daleko od Boga. Do probuenja dolazi kada Sveti Duh prosvetli grenika da bi video odvratnost greha i svoju udaljenost od Boga. Da li si se i ti tako probudio? Da li si uvideo svoju grenost i u elji da se spase pitao: "ta da inim da bih se spasao?" Ili si moda jo uvek spokojan u svojim gresima? Ako glas Boijeg Duha jo nije uznemirio tvoju savest, ukazujui ti na tvoje strano stanje, ako jo nisi shvatio da si roen u gradu Propadu, i ako jo nisi iziao iz njega propae. ^4) Ovaj na grad predstavlja svet, a cilj nam je nebeski Jerusalim. ^5) Probueni grenik prvo vidi svoje grehe i svoju propast, a ne vidi da moe sve da mu se oprosti, samo ako se pomoli Svevinjem Bogu. Tako je kod svih grenika, poevi od Kajina. (1. Moj. 4:13). ^6) Probuena savest se ne da uspavati. To je udno neobraenim i neprobuenim ljudima, te zato kau: "Idi i lezi opet! (1. Sam. 3. glava). Ali kada se i tebi probudi savest, nemoj da ide na spavanje, nego bdi d moli se da ti Gospod skine teret sa due. ^7) Dua koja se probudila trai odmor, svetlo i dan. Kada zaspi, osea teinu greha. Sve to radi prema ljudskim savetima jo vie joj raskrvavljuje ranu. Ljudi probaju sve to znaju, a ena koja je dvanaest godina bolovala od teenja krvi i mnogo propatila od mnogih lekara, (Marko 5:26), je ozdravila od svoje bolesti tek kada je dotakla Gospoda.
35
^8) Ravnodunost ukuana mnogo mui probuenu duu. Oni pokuavaju grubim pretnjama i ismejavanjem da joj rasterete srce i teko onome koji ih slua. Mladi koji je uvideo gadost greha i bei od njega, moe lako da bude ismejavan od svojih drugova na poslu ili u koli. Oni nastoje da ga ponovo uspavaju: "Idi i spavaj opet!" Da li e se i ti uspavati? Da li ovek moe da poe na spavanje ako mu krov gori nad glavom? ^9) Tako je bilo i sa Pavlom na putu za Damask. (Dela ap. 9. glava). ^10) Probuena dua se boji smrti, jer je svesna svoga greha, a isto tako i kazne koja je eka ako umre u svom grehu. ^11) U ovome se vidi ljubav i briga naega Gospoda prema grenicima. alje im Evanelistu koji im nosi radosnu vest da je Bog tako zavoleo svet, da je Svog jedinorodnog sina dao, da svaki ko veruje u Njega ne propadne, nego da ima veni ivot. Verni propovednik je dragoceni dar od Boga, jer on najbolje ume probuenom greniku da pokae pravi put. ^12) Probueni grenik sumnja u to da njegovi gresi mogu da se oproste, ali zato verni propovednik vidi kako treba da postupa sa osobom koja trai Gospoda i ezne za mirom i pravdom. Molimo Gospoda da nam da dosta pravih svedoka koji su puni mudrosti i Duha Svetoga. ^13) Sve vie postaje svestan svoje zle sudbine: smrti, a iza nje suda koji niko ne moe da izbegne. ^14) to luta sine pustinjom? Doi sad u dom. Tvoj Otac jo te eka, Hajd' u Njegov dom! Zato jo uvek stoji u pustinji kad Gospod kae: "Tako bio ja iv, nije mi milo da umre bezbonik, nego da se vrati bezbonik od svoga puta i bude iv; vratite se, vratite se sa zlih putova svojih" (Jezek 33:11). ^15) Ima ih koji su se obratili na druge naine, ali veina obraenih dua se sa zahvalnou sea slugu Boijih koji su im pokazali put, kada nisu znali kuda da pou. (Rim. 10:1415; Isa. 52:7; Jev. 13:7). ^16) Ko polazi iz Sodoma, neka bei, jer se radi o ivotu i dui. ^17) Evanelje ne ukazuje samo na ovekovu krivicu nego ukazuje i na Onoga koji je na krstu podneo kaznu za te grehe. "Evo jagnje Boije koje uklanja greh sveta." (Jov.
36
1:29). Sveti Duh ne otkriva samo greh nego i put osloboenja od njega kroz Isusa Hrista. Da li je On to ve i tebi pokazao? ^18) Greh nas oslepljuje tako da ne moemo svojim telesnim oima da vidimo put spasenja i kao to pie prorok Isaija: "Ne bi oblija ni lepote u njega (Gospoda Isusa), i videsmo ga i ne bee nita na oima, ega radi bismo ga poeleli." (Isa. 53:2). ^19) Svetlost je Boija Re, (Ps. 119:105; 2. Pet. 1:19), koju Duh Sveti pali da bi se u praini i mraku naao izgubljeni dinar (Luka 15:8). Bez tog svetla nemogue je videti Hrista. Bez Svetog Duha Boija Re ostaje pokrivena tama i mrtvo slovo. Zato mnogi nemaju Gospoda Isusa; Sveti Duh im ga nije otkrio. Ako nema Svetoga Duha skrenue sa pravog puta, jer je bez Njega sve tama. Zato dobro pazi na Njegov glas! ^20) Isus je rekao: "Ja sam vrata; ako ko ue kroz mene, bie spaen." Zato doi Njemu da bi izbegao gnevu koji dolazi. ^21) Kad obraenik pokua da ostavi zablude, neobraeni hoe da ga zadre. Mnogo je bolje zapuiti ui nego se upravljati po telu i krvi. Ako grenik zaista eli da se spase, nee ni uti glasove koji ga zovu da se vrati. Nastojae da i njih povede sa sobom, ali kad vidi da je to nemogue beae Gospodu sam. Dakle ne ekaj na druge. Kreni bez oklevanja, ne ekajui na enu i decu. Oni e doi kasnije. ^22) Imena pokazuju kakvi su. Uporko uporno i tvrdoglavo odbija da poe na put Gospodnji. Vitko je nestalne naravi i koleba se izmeu dobra i zla. Voli da slua Hrianina kako propoveda, ali ne misli na potekoe. ^23) Probueni grenik je tako uveren u istinu da svedoi drugima i nagovara ih da pou zajedno sa njim. Mala iskra Boije milosti u njegovom srcu nastoji da i druge zapali. On je posluan zapovesti: "Ko slua, neka kae: doi." (Otkri. 22:17). Ubeenje kao i Avraam da je bolje ostaviti sve radi Boije volje i iveti u nadi o kojoj Biblija govori. ^24) Hrianin znai Hristov. On pripada Hristu, jer ga On zove i vue, mada Hrianin jo nije svestan toga. ^25) Okorelim grenicima nije mila Biblija. I poto ne ele da se obrate, nee ni da uju za nju niti da prime njene pouke.
37
^26) Hrianin nee ni po koju cenu da se vrati tamo odakle je doao. Zna da kad bi ostao u onome u emu se rodio da bi to znailo sigurnu smrt. Mnogi govore: "Kako sam se rodio, tako u ostati." Rodili su se u grehu i u njemu e i umreti. Ali ako eli veni ivot, mora da se rodi vodom m Duhom. (Jovan 3:5). Mora da se obrati od tame ka svetlosti; od sveta ka Gospodu. ^27) Fanatici, koji slepo veruju da je samo njihovo miljenje dobro i ispravno a sve drugo lano, napadaju Boiji put i vernim putnicima prebacuju da su oni fanatici. ^28) Svaki onaj koji se spasao verom u Hrista Isusa, postaje budala ovome svetu. ^29) Hrianin pokuava da spasi Vitkovu duu, i ovaj polazi sa njim. Ali Vitko to ne ini zbog ubeenja o svojoj grenosti, ve zato to se raduje blagu koje je Hrianin spomenuo. Spreman je da se vrati im naiu prve nevolje. Da li i tebe kao i Vitka jo uvek vue ovaj svet, ili si ve presekao most kojim bi mogao da se vrati sa pravog puta u svet?
38
GLAVA II
Hrianin i Vitko
Videh u snu kad se Uporko okrenuo, kako su Hrianin i Vitko poli preko polja i poeli ovako da razgovaraju:(1) Kako je dakle prijatelju? ree Hrianin. Milo mi je to si reio da poe sa mnom. Da je Uporko makar nekad osetio kako je silno i strano ono to se jo ne vidi, kao to sam to ja osetio, ne bi nam tako brzo okrenuo lea.(2) Hajde sada, prijatelju Hrianine, poto smo ostali sami, kai mi jo neto o stvarima koje nas tamo ekaju i kako emo ih uivati. Lake mi je da ih zamislim nego da ih opiem, odgovori Hrianin, ali kad ve hoe da zna, itau ti o tome iz moje knjige. Da li su rei te knjige sasvim pouzdane?(3) upita Vitko. Da, svakako, jer ih je napisao Onaj koji ne moe da lae. (Titu 1:2; Jev. 6:18; 5. Moj. 23:19; Rim. 3:4; Jovan 3:33,8:40, 17:17). Dobro, pa ta nas onda eka? Beskrajno i veno Carstvo i veni ivot, da bismo mogli zauvek da ivimo u toj zemlji.(4) Odgovori Hrianin. (Jovan 10:28; 1. Tim. 6:12). To je divno, a ta jo?
39
Dobiemo krune slave i haljine u kojima emo da blistamo kao sunce na nebu.(5) (2. Tim. 4:8; Otkr. 22:5,3:5; Matej 13:43; 1. Pet. 5:4, 1:4). Kakve li krasote; a ta jo? Tamo nema ni suza ni tuge; ree Hrianin, jer e Onaj koji tamo vlada otrti svaku suzu sa naih oiju.(6) (Isa. 35:10; Otkr. 7:16,17, 21:4). Ko e jo biti tamo? interesovao se Vitko. Bie tamo serafimi i heruvimi, stvorenja koja ne moemo da pogledamo zbog njihovog velikog sjaja. Tamo emo sresti hiljade i desetine hiljada onih koji su pre nas stigli u to mesto. (Otkr. 5:11). Niko tamo ne ini zlo, jer su svi puni ljubavi i svetosti. Tamo svi hodaju pred licem Boijim, jer su primljeni u Njegovo prisustvo zauvek. Jednom reju, nastavi Hrianin, videemo stareine sa zlatnim krunama, (Otkr. 4:4), svete devojke sa svojim zlatnim harfama (Otkr. 14:14) i muenike koje je svet isekao na komade, koji su bili spaljeni, baeni divljim zverima i udavljeni u moru zbog ljubavi koju su imali prema Gospodaru toga mesta. (Jev. 11:3537). Svi e oni biti zdravi i odenuti u besmrtnost kao u haljinu.(7) (2. Kor. 5:24; Otkr. 3:5). Sluajui ovo, srce hoe da mi iskoi od miline.(8) Radovao se Vitko. Ali da li sve to moemo stvarno da doivimo? Kako da postanemo uesnici toga? Gospod, Vladar te zemlje, zapisao je to u ovoj knjizi; i uglavnom kae da ako to zaista elimo da primimo, da e nam ga dati za badava. (Jovan 6:37; Otkri. 21:6, 22:17; Jak. 1:6; Isa 55:1,2). Dobri prijatelju, tako mi je milo to sluam o tome.
40
Uskliknu Vitko. Hajde da pourimo.(9) Voleo bih da idem bre, ali mi ovaj teret na leima smeta. Odgovori Hrianin.
Vitko se izvukao
Na to se Vitko jako naljuti, i odbrusi svome saputniku: Zar je to ta srea o kojoj si mi maloas govorio? Kad tako loe napredujemo na samom poetku, ta bismo jo mogli oekivati do kraja putovanja? Ah, samo da se iv izvuem odavde! Neka tebi budu te lepote neznane zemlje, a ja u kui. Sa tim reima izvue se uz veliku muku na onu stranu movare gde mu je bila kua. Otiao je i Hrianin ga vie nije video.(13) Ostao je sam da se rve sa movarom Oajnicom, ali se borio da izie na onu
41
stranu koja je bila dalje od njegove kue i blia onim vratima.(14) To mu je uspelo, ali nije mogao sasvim da se izvue iz blata zbog tereta koji je nosio na leima.
Pomonik
Ali videh u snu kako mu prilazi jedan ovek po imenu Pomonik,(15) koji ga je upitao ta tu radi. Prijatelju, ree Hrianin ovek po imenu Evanelista me je uputio ovim putem da bih stigao do onih vrata i tako pobegao od gneva koji dolazi. Idui tim putem, upao sam ovamo. to nisi iao po kamenju koje je postavljeno u movari?(16) upita Pomonik. Strah me je toliko gonio, da sam hteo najpreim putem i eto dospeo sam ovamo. Odgovori Hrianin.(17) Daj ruku!(18) Pomonik mu prui ruku te ga izvue na tvrdo tlo i uputi da nastavi put.
Ova movara je takva da ne moe da se zatrpa, ree Pomonik. Na ovo se mesto stalno sliva mulj i ubre koje je slino svesti o spoznaji greha, pa se zato i zove movara Oajnica; jer kad se grenik probudi i sagleda svoje beznadeno stanje, u dui mu se probude mnogi strahovi, sumnje i obeshrabrujua dvolienja, te se sve to zajedno sliva na ovo mesto. Zbog toga je ovde teren tako lo. Careva volja nije da ovo mesto zauvek ostane ovakvo. Njegovi radnici, pod upravom Carevih graevinara rade ve vie od hiljadu i est stotina godina(20) da bi zatrpali ovu movaru. (Isa. 58:12). Koliko mi je poznato, ova movara je ve progutala 20.000 kola ljunka, i kao to kaem, na milione pounih uputstava koja su se u svim vremenima i iz svih delova carstva donosila. Oni koji se u to razumeju kau da je to najbolji materijal za popravljanje ovoga mesta. No movara Oajnica i dalje stoji, pa e tako i ostati ma ta se sa njom radilo.(21) Meutim, kroz sredinu movare zakonodavac je naredio da se postavi veliko kamenje; ali kad je puno blata, kada se vreme menja, onda se ono jedva nazire(22); a ako se i vidi, ljude hvata nesvestica,(23) okliznu se i dobro iskaljaju i pored postavljenog kamenja. Ali put je dalje dobar, im se ue na ona vrata.(24)
43
^1) Probueni grenik ne moe nita drugo nego da govori o onome to mu je u srcu; o svojoj tuzi u nevolji. ^2) Probueni grenik se raduje to ima saputnika, a ao mu je to drugi nisu shvatili da propadaju pod teretom greha. Zato ih ima tako malo koji se reavaju da napuste svet? ini im se da se Bog ali kada kae da e spaliti Sodom i jednostavno ne veruju da e da poginu ako se ne obrate. "Ne mare za bogatstvo njegove dobrote, podnoenja i strpljivosti, i ne znaju da ih Boija dobrota vodi pokajanju." (Rim. 2:4). ^3) Da li su rei istinite? Ljudsko srce je toliko otvrdnulo da radije veruje ljudskim reima nego Bogu koji ne moe da lae. Eva je pre verovala avolu nego svom najboljem prijatelju Bogu, iju ljubav je ve doivela. Ali Hrianin dobro odgovara. Biblija potie od Boga koji ne moe da lae. "Jer su noeni Duhom Svetim sveti ljudi govorili od Boga." (2. Pet. 1:21). Kada Biblija ne bi bila pouzdana ne bi bilo nikakvog sigurnog temelja vere. Zato avo nastoji da potkopa veru u ispravnost Svetoga pisma. Ko moe da nam govori sigurno i jasno o Svetom pismu? Onaj koji ga je nadahnuo Sveti Duh. On e ti sve otkriti ako se bude drao Spasiteljevih rei: "Moja nauka nije moja, nego onoga koji me je poslao. Ako ko hoe da ini njegovu volju, znae da li je ova nauka od Boga, ili ja govorim sam od sebe." (Jovan 7:16,17). ^4) "Ne boj se, malo stado; jer se svidelo vaem Ocu da vam da carstvo." (Luka 12:32). Da li e i ti radi toga da prie malom stadu? ^5) Krune e primiti oni koji su pobedili a bele haljine oni koji su ih izbeleli u krvi Jagnjetovoj. Mnogi bi hteli da caruju sa Hristom, ali nee da umru sa Njim; to jest da umru grehu, svetu i sebi. Nisu spremni da trpe. Isusov ivot e se pokazati samo na onima koji nose Hristovo umiranje na svom telu. (2. Kor. 4:10). ^6) "Blaeni su alosni, jer e se oni uteiti." (Matej 5:4). "Blaeni ste vi koji sada plaete jer ete se smejati." (Luka6:21). "Koji su sa suzama sijali, neka anju s pevanjem." (Ps. 126:5). Ko nije ovde plakao zato to tako malo ljubi Boga, nee biti uteen na nebu. ^7) Kakvo divno obeanje! Koliko bi samo trebalo da preziremo greh i njegove slasti da bismo postali lanovi tog nebeskog zbora. Ko ljubi svetsko drutvo vie od Gospoda, nee moi da stoji pred Njegovim prestolom. Ko na ovom svetu nije mario da se sakuplja sa ostalom braom i sestrama, a pred ovim svetom se stideo Gospoda i Njegovog naroda, nee moi sa onima koje je Bog zavoleo da uiva u slavi Boijoj.
44
^8) I orava koka nae zrno. Vitko ovde govori pametno. Kad samo prianje zagrejava srce, ta li e tek biti kad sve to licem k licu sagledamo! ^9) Razgovor izmeu Hrianina i Vitka nam jasno pokazuje njihove misli. Hrianin govori sa dubokim uverenjem o svojoj grenosti i gnevu koji dolazi. Stalno ga uznemirava savest. Ali to je upravo znak probuene due. On ne taji teret i svoj greh ve se stalno tui na njega i nastoji da ga se oslobodi. To uporno nastojanje je iskra ivota u njemu i podsea ga na ono to mu jo nedostaje novo roenje. "Ma ta se desilo ja moram da naem oprotenje greha i mir!" On na to stalno misli. Vitko je drukiji. Raduje se onome to mu Hrianin govori, ali ne poznaje svoje srce, ne veseli se u Hristu i ne osea potrebu za Spasiteljem. Ima ih mnogo koji su se u poetku oduevili kada su sluali i razgovarali o Boijoj slavi, ali su se kasnije ohladili. Mislili su da je dovoljno ako o svemu poneto znaju i da njihov greh nije tako straan, pa zato nisu osetili strah pred propau koja dolazi. Pa ipak, poli su. Veina ih je dola do prve prepreke Movare Oajnice. Neki su poli i dalje, neki su ak doli u crkvu, a neki su opet u svojoj lakomislenosti, mislei da su pravi putnici verni hriani u toj zabludi i umrli. A kad su pokucali na nebeska vrata nisu bili primljeni ve baeni u jezero koje gori ognjem i sumporom. itaoe, bez novog roenja i bez oprotenja greha niko nee ui u Carstvo nebesko. ^10) Razmiljajui o onome to e doi i o velikoj slavi koja eka verne, zaboravili su na svoju dunost da paze. To se esto dogaa. Tumai evanelja su u vatrenim diskusijama o doktrinama vere zaboravili da veruju u Gospoda Isusa, i u dubokim razmiljanjima o posmrtnom ivotu zaboravili da ive u pravdi i ljubavi na ovom svetu. Tako e biti i sa tobom. Ako vie govori nego to se moli, pae i sam u takvo iskuenje. ^11) Movara Oajnica predstavlja misli koje lakomisleni ljudi imaju o sebi i o svom duhovnom ivotu. Udovoljavajui eljama svoga srca, valjaju se u blatu svojih greha, umesto da zamole Gospoda da ih izbavi. Sami se izvlae, ali sve vie propadaju i zato padaju u oajanje. Vide sebe da su sve gori i gori, a poto ne razumeju evanelje, nemaju vrstog tla pod nogama i ne znaju gde su i ta da ine. itaoe, da li se i ti nalazi u takvoj movari? Da li i ti oseajui svoje grehe pokuava sam da se popravi i izvue iz blata. Ovo govorim tebi: Sve je uzalud! Oseae se sve gore i zapadae sve dublje u greh. Osloboenje moe da nae jedino kod Gospoda Isusa. ^12) Uverenje o vlastitim gresima, borba sa neverjem i sumnjom, razoruava nas i duhovno ubija. Grenik sumnjajui gubi tlo pod nogama i ne zna gde je. On zna da
45
propada i da ne moe nikoga da vodi. ^13) im upadne u movaru Vitko odmah zaboravlja svu nebesku slavu. Ne misli da je uzrok njegovog pada u blato njegov greh, ve Hrianinov. Tako obino svaki sebe opravdava a druge krivi. Onaj koga Sveti Duh nije probudio moda e rado da slua o onome to e da doe, ali im mu se malo otrije progovori hoe sve da ostavi i da se vrati u grad Propad. ^14) Grenik koji je probuen Svetim Duhom pre e da pogine nego da se vrati u greh, pa se zato konano i oslobaa. ^15) Spasitelj je uvek spreman da izvue grenika iz blata propasti. "Propao si, Izrailju ali ti je pomo u meni." (Os. 13:9; Jer. 2:17). ^16) To su obeanja koja se u Isusu Hristu daju probuenim grenicima. Na primer: Isa. 1:18, 40:2,2831, 41:10,13,14, 43:1,2, 55:1,2,3,6, 60:14, 19,20; Matej 11:28. Jovan 3:16, itd. ^17) Ako se upravljamo po svojoj volji i oslanjamo na sebe, a ne marimo za Gospoda i Njegovu Re, neemo nigde stii. Zato gledajmo na Isusa, Zaetnika i Usavritelja vere. (Jev. 12:2). Da Petar nije gledao protivan vetar ve Isusa, sigurno ne bi poeo da tone. ^18) Evanelje je u ovome: "Daj da ti pomognem, da te izvuem, poveri se mojoj milosti." Daj Mu samo ruku, On e sve ostalo da uini, poveri se Njemu kao ranjenik milostivom Samarjaninu. Sve je gotovo, spremno je zar e kao Vitko da se vrati u neverje? Zar da se iz straha pred paklom odrekne Boga i njegovog suda? ^19) To mnogi pitaju, ali ti pitaj Gospoda Isusa. On e ti najbolje odgovoriti kao to je i uenicima uvek govorio. ^20) Banjan je to napisao oko 1661. godine. Posao su od onda nastavili jo preko 300 godina, ali Movara Oajnica postoji jo i danas. Tako dugo se ve propoveda i ui kako ovek moe da se oslobodi od propasti kroz veru, ali sve to ostaje glas onoga to vie u pustinji. Pomonik sam Isus, mora da doe i milostivo nas izvue iz movare na vrsto tlo venoga spasenja. ^21) U nama samima je propast i oajanje nad propau. I ono najlepe to moemo sami da uinimo ostavlja nas u Movari Oajnici.
46
^22) Pre nego to se nanovo rodimo Satana pokuava svim silama da nas savlada. Prema tome, gde dua obrati svoj pogled, u Isusa ili u grad Propad, nastaje promena u ivotu, bilo dobra bilo zla. ^23) Stanje oajanja je samo posledica nesvesti zato to ovek ne mari za Boija obeanja, ve ide svojim putem, uputajui se u sve veu opasnost. ^24) Ta vrata su Gospod Isus. (Jovan 10:9). Neemo nai sigurnost na putu dok god ne uemo verom u Hristovu zajednicu i dok god se ne uvrstimo na Njemu kao steni. Ko je uao kroz Njega, taj je siguran, jer ga iz Njegovih ruku niko nee istrgnuti i nikada nee poginuti, nego e ui u ivot veni. (Jovan 10:9,28). ^25) Ko ne istraje do kraja mora da podnese sramotu. "I ti si bio sa Galilejcem," rei e svet. I da ga ne bi ismejavali on se odrie Gospoda Isusa i Njegovog naroda pa se sam ruga Hrianinu. U poetku uti a kasnije i sam postaje "vuk koji grabi i raspudi" ovce Hristovog stada.
47
GLAVA III
48
Ja bih ti preporuio da se ti to pre oslobodi tog tereta,(7) poe Mudrijaevi da ga savetuje, jer sve dok to ne uini nee imati mira u srcu, niti e moi da uiva u blagoslovu koji ti je Bog podario. To je upravo ono to traim da se oslobodim ovog tereta; ree Hrianin, ali sam nikako ne mogu da ga zbacim, a ni u naem kraju nije bilo nikoga ko bi mogao da mi ga skine. Zato sam poao ovamo da bih ga se oslobodio. Ko ti je rekao da poe ovim putem da se oslobodi tereta? upita Mudrijaevi. Jedan ovek koji mi je izgledao veoma velik i poten. Koliko mi je poznato ime mu je Evanelista. Odgovori Hrianin. Mani se ti tog njegovog saveta! ree Mudrijaevi. Nema opasnijeg i munijeg puta od onoga na koji te je on uputio. Ako bude sledio njegov savet, to e i sam uvideti. Eto ve te je neto zadesilo, koliko vidim. Izgleda mi da si se iskaljao u movari Oajnici. Ali to je tek poetak nevolja koje vrebaju sve one koji idu tim putem. Posluaj ti mene starijeg, na putu kojim ide spopae te jo mnoge nevolje: umor, bol, glad, opasnosti, golotinja, ma, lavovi, zmajevi, tama, ukratko smrt, i ko zna ta jo? To je istina, jer mnogi o tome svedoe. to da ovek tako nemarno propadne sluajui savet nepoznatog oveka.(8) E, moj gospodine, teret na mojim leima mi je gori od svega to si mi nabrojao. Meni se ini da mi je svejedno ta me eka na putu; samo da se jednom oslobodim ovog tereta.(9) A odakle ti taj teret? upita Mudrijaevi.(10) itao sam ovu knjigu to mi je u ruci.
49
Tako sam i mislio, nastavi Mudrijaevi, i tebi se desilo kao i drugim slabiima koji se meaju u ono to ne razumeju te zapadaju u pometnju. Ta pometnja ne samo da obeshrabruje oveka, kao to mi se ini da se tebi dogodilo, nego ga navodi na razne opasnosti da bi dobio ni sam ne zna ta. Ja znam ta traim! Osloboenje od ovog tereta. A zato trai olakanje tamo gde vrebaju tolike opasnosti? ree Mudrijaevi. Kad bi imao strpljenja da mene saslua, objasnio bih ti kako da nae ono to trai i bez opasnosti s kojima e se suoiti na ovom putu. Da, lek je pri ruci. Pored toga, moram da dodam da e umesto opasnosti nai sigurnost, prijateljstvo i zadovoljstvo. O, molim te gospodine, otkri mi tu tajnu!(11) uskliknu Hrianin. Tamo u onom selu, poe Mudrijaevi oduevljeno, koje se zove Potenica, stanuje ovek po imenu Zakonski veoma obazriv ovek, jako dobar na glasu, koji ume da skida ljudima terete kao to je tvoj. Koliko je meni poznato, on je ve mnogima tako pomogao. On ak moe da izlei i one kojima je malo udarilo u glavu zbog tog njihovog tereta. Bolje ti idi njemu da ti on pomogne. Kua mu nije mnogo daleko odavde, a ako nije kod kue, on ima jako dobrog sina po imenu Utivko, koji je isto tako vet kao i stari gazda. Tamo e se otarasiti tereta. Pa i ako nema nameru da se vrati u svoj stari kraj, to ti ja ne bih ni preporuio, mogao bi da poalje po enu i decu da dou, jer tamo ima puno praznih kua koje se mogu jako jeftino dobita. Tamo je ivot jeftin i prijatan, a pored toga imae potene susede.(12) Hrianin se sada naao u nedoumici; no ubrzo je odluio. "Ako je to istina to mi ovaj ovek kae, najpametnije bi mi bilo da ga posluam." Zato ree: Gospodine, a kako u doi do kue tog dobrog oveka?
50
Da li vidi ono brdo?(13) Vidim! Mora preko toga brda. Prva kua na koju naie je njegova. Ree Svetan Mudrijaevi.
Pod brdom
Tako je Hrianin skrenuo sa svoga puta da bi potraio pomo od Zakonskog.(14) Ali kada se pribliio brdu, ono mu se uinilo tako veliko i toliko se bilo nadvilo nad put, da se Hrianin uplaio da e mu se sruiti na glavu. Zato je zastao i nije znao ta da radi. Teret mu je sada bio jo tei nego kad je iao putem. Iz brda je tada poelo da seva, (2. Moj. 19:16; Jev. 12:1821), tako da se Hrianin uplaio da bi jo mogao i da pogine. Spopade ga znoj i drhat.(15) Kad hriane svet sa puta vraa, To se onda jako skupo plaa; Jer gazda Svetan moe samo dati, U ropstvu greha, vazda da se pati. Kako je tek sada poeo da se kaje to je sluao savet Svetana Mudrijaevia.(16) Zatim ugleda Evanelistu kako mu se pribliava, te pocrvene od sramote.(17) Evanelista je prilazio sve blie i kada mu je sasvim priao, pogleda ga otro i ovako mu ree: Otkuda ti ovde Hrianine? Hrianin nije znao ta da kae, jer je ostao bez rei pred njim.(18) Evanelista je tada nastavio: Zar ti nisi onaj isti ovek koga sam naao izvan grada Propada kako plae?
51
Da, dragi gospodine, ja sam. Priznade Hrianin. Zar te nisam uputio da poe prema uskim vratima? Jesi, dragi prijatelju. Kako to da si tako brzo skrenuo sa puta? Sada eto luta.(19) ree Evanelista. im sam iziao iz movare Oajnice, sreo sam oveka koji me je ubedio da u u onom tamo selu nai oveka koji e me osloboditi tereta. Ree Hrianin. Ko je to bio? Izgledao je poten(20) i mnogo me je nagovarao sve dok na kraju nisam pristao i uputio se ovamo; ali kada sam ugledao ovo brdo i video kako se nadvilo nad put, odmah sam stao da mi se ne bi sruilo na glavu. ta ti je taj rekao? upita Evanelista. Rekao mi je da se to pre reim ovog tereta. Ja sam mu odgovorio da to ba i hou i da upravo zato idem prema onim vratima da bih primio dalja uputstva kako da doem do mesta izbavljenja. A on ree da e mi pokazati bolji i krai put na kome nema toliko opasnosti kao na onom na koji si me ti, prijatelju, uputio.(21) "Ovim putem," ree on, "doi e do kue jednog oveka koji ume da skida takve terete," a ja mu poverovah(22) i skrenuh ovamo ne bih li naao osloboenje od svoga tereta. No kad sam dovde stigao i video kako je, stao sam u strahu od opasnosti i sada ne znam ta da radim. Stani malo da ti pokaem rei Boije. Ree Evanelista. Hrianin je stajao sav drhtei, a Evanelista nastavi:
52
"Gledajte da ne odbijete onoga koji govori. Jer ako ne utekoe oni to odbie onoga koji je prorokovao na zemlji, jo manje emo utei mi kad se uklanjamo od onoga koji govori sa nebesa... (Jev.12:25). A pravednik moj ivee od vere, ako li ustukne, moja dua nee uivati u njemu." (Jev. 10:38; Rim. 1:17). Zatim je to ovako protumaio: Ti si taj koji tri u propast. Poeo si da odbacuje savet Svevinjega i da skree sa puta mira, tako da si u opasnosti da propadne. Hrianin je tada pao na zemlju kao mrtav i povikao: Bedan li sam ovek, sad u poginuti. (Isa. 6:5). Kad je Evanelista to video, uhvati ga za ruku i ree: Svaki greh i hula oprostie se ljudima. (Mat. 12:31; 1. Jov. 5:16). Ne budi neveran nego veran. (Jovan 20:27). Hrianin se malo oporavio i ustao drhtei pred Evanelistom.(23) Evanelista je tada nastavio: Sluaj paljivo ta u ti rei. Sada u ti pokazati ko te je prevario i ko je taj kome te je poslao. ovek koga si sreo zove se Svetan Mudrijaevi i to mu ime dobro pristaje, prvo to mari samo za uenje ovoga sveta (1. Jov. 4:5); zato uvek i odlazi u crkvu u gradu Potenicu(24), i drugo, to najvie voli to uenje, jer ga ono najbolje uva od krsta. (Gal. 6:12). Poto ide samo za telesnim, gleda da kvari moj put mada je on jedini pravi put. Postoje tri stvari u njegovom uenju kojih treba strogo da se uva: 1. Odvukao te je sa pravoga puta, 2. Trudio se da uini da ti omrzne krst, 3. Skrenuo ti je noge na put koji vodi u smrt.(25) Dakle, prvo treba da ti bude ao to te je odvukao sa puta i to si ti na to pristao. Time si odbacio savet Boiji i sledio savet Svetana
53
Mudrijaevia. Gospod kae: "Borite se da uete na uska vrata," to jest, na vrata na koja sam te ja uputio, jer su uska vrata i uzani put koji vode u ivot i malo ih je koji ga nalaze. (Luka 13:24; Mat. 7:13,14). Ovaj zao ovek te je odvratio od tih vrata i od puta koji tamo vodi i zamalo to te nije odveo u propast. Dakle, neka ti bude mrsko to te je on odvratio od puta i to si ga posluao. Drugo, uvaj se toga to on eli da ti omrazi krst, jer on treba da ti bude slai od sveg blaga egipatskog. (Jev. 11:25,26). Pored toga, Car slave ti je rekao: "Ko hoe da spase svoj ivot izgubie ga; (Mat. 10:39; Marko 8:35) i ako ko doe k meni, i nije mu mrzak njegov otac, i majka, i ena, i deca, i braa, i sestre, pa i sopstveni ivot, ne moe da bude moj uenik." (Luka 14:26; Jovan 12:25). Kaem ti dakle, da bi trebalo da se uva kad te neko nagovara da skrene sa puta pravde i da te on nee odvesti u veni ivot. Gnuaj se takvog uenja. Tree, uvaj se da ti ne zavede noge na put koji vodi u smrt. Seti se kome te je slao i kako taj nije mogao da te oslobodi tvoga tereta. Onaj kome te je poslao zove se Zakonski. On je sin jedne robinje koja jo uvek robuje sa svojom decom, a koja je u stvari ova gora Sinaj od koje se boji da ti ne padne na glavu. Sada, ako su ona i njena deca u ropstvu, kako misli da e te osloboditi? (Gal. 4:22,25). Ovaj Zakonski, dakle, ne moe da te izbavi od tvoga tereta. Nikoga jo nije oslobodio niti e ikada to moi, "jer ne moete da se opravdate delima zakona." Delima zakona niko iv ne moe da se oslobodi svoga tereta. Gospodin Svetan Mudrijaevi je neprijatelj, a gospodin Zakonski varalica. to se tie njegovog sina Utivka, bez obzira to je tako ljubazan, licemer je koji ne moe da ti pomogne. Veruj ti meni, ti nesretnici samo gledaju svojim praznim reima da ti ukradu spasenje i da te odvuku sa puta na koji sam te ja poslao.(26) Posle toga, Evanelista se glasno pomolio da Bog potvrdi ono to je rekao. Na to se zauo glas i poelo tako da seva iz brda pod kojim je siromah Hrianin stajao, da se sav najeio. Zaule su se sledee rei:
54
"Koji ine dela zakona pod kletvom su; napisano je, naime: Neka je proklet svako ko ne ostane u svemu to je napisano u knjizi zakona da to ini."(27) (Gal. 3:10; 5. Moj. 27:26). Sada Hrianinu nije bilo ni do ega vie nego da umre, te zaplaka gorko, proklinjui as u koji se sreo sa Svetanom Mudrijaeviem. Nazivao je sebe po hiljadu puta budalom to je posluao njegov savet. Bilo ga je jako sramota, jer su saveti toga gospodina poticali od tela, te ga preovladali i odvukli sa pravoga puta. Posle toga se okrenuo Evanelisti i ovako rekao: ta ti misli, gospodine? Da li ima jo nade? Mogu li da se vratim i nastavim do uskih vrata? Da li u zbog ovoga biti odbaen i isteran u sramoti? Kajem se to sam sluao savet toga oveka, ali da li moe da mi se oprosti moj greh?(28) Evanelista mu ree: Grdno si zgreio, jer si uinio dva zla. Skrenuo si sa pravoga puta da bi iao zabranjenim stazama, no uvar vrata e ipak da te primi, jer je pun dobre volje prema ljudima. Samo pazi da vie ne skree i ne pogine ako mu se raspali gnev. (Ps. 2:12). Tada se Hrianin uputio natrag. Evanelista se poljubio s njim, nasmeio mu se i poeleo srean put.(29)
^1) Usamljenost esto dovodi do iskuenja, i zato treba da pazimo kad smo sami, jer kao to kae Solomon: "Teko jednomu ako padne, nema drugoga da ga podigne." (Propo. 4:10). ^2) Ovde se misli na pravednost koja je slina pravednosti onog fariseja iz Luke 18:914. Ona se sama u sebe uzda i ne treba joj Boija milost, pa je zato i ne trai, ve se hvali zakonom. Odbija Boije milosre, i ne priznaje zaslugu i krv Spasitelja, i
55
prema onima koji su uvideli svoj greh i trae spasenje ponaa se kao stariji brat izgubljenog sina (Luka 15:29). Govori: "Bogat sam, obogatio sam se, i nita mi ne treba," a ne zna da je "bedan i kukavan i siromaan i slep i go," (Otkri. 3:17), i da je sva njegova pravda kao neista haljina. (Isa. 64:6). ^3) "Jer telo smera k smrti, a Duh smera ivotu i miru. Zato je stremljenje tela neprijateljstvo prema Bogu; jer se ne pokorava Boijem zakonu, niti moe. Koji su sasvim u telu, ne mogu da ugode Bogu." (Rim. 8:68). Grad Plotski ima mnogo ulica. Nisu telesni ljudi svi jednaki. Jedni slede strasti tela, drugi se predaju raznim ceremonijama i formalnostima koje se sastoje u samovoljnoj pobonosti i poniznosti, a ne u neem asnom, ve samo radi zadovoljavanja ploti. (Kol. 2:23). Telo ostaje telo, tako da ko hoe da bude posluan Bogu mora da napusti grad Plotski i da se preda vostvu Svetoga Duha, jer telo ne moe da ue u Carstvo Boije. ^4) Kad neko pone da trai Boiju milost onda se to nadaleko prouje. ^5) Prepoznao je Hrianina po uzdasima i jecajima, jer mu je to kao svetskom oveku bilo neobino udno. Njega ne grize savest zbog greha i ne osea potrebu da plae ili da uzdie. Ravnoduno ide po ulicama i govori: "Boe, hvala ti to nisam kao drugi ljudi." Gleda i na Hrianina snishodljivo. ^6) Telesni ovek smatra da su telesne stvari najpotrebnije. "Najpre da uivamo sadanjost, a zatim kraljevstvo Boije" to je telesno miljenje. Tako se deava da ljudi koji rade samo za telesne stvari, ne mogu da dostignu nebesko blago. Pobrinuli su se za sve, samo ne za svoju duu. Ovde dole moda imaju i slavu, a na nebu nemaju mesta. Jednom je jedna ena rekla svome bratu koji je bio istaknuti sluga Boiji: "Ti moe da se posveti delu Boijem jer nisi oenjen." A on joj je odgovorio: "Poivje Enoh jednako po volji Boijoj trista godina, raajui sinove i keri." (1. Moj. 5:22). Nije nam dakle Bog dao enu i decu da nam smetaju na putu sa Njim. (Mat. 10:37). ^7) Pouri Gospodu Isusu, On e izleiti tvoje rane. On e te odmoriti. Jer kae: "Doite k meni svi koji ste umorni i natovareni i ja u vas odmoriti." ^8) Telo se ne raduje opasnosti. Svetsko mudrovanje ukazuje na opasnost i nastoji da odvrati verne sa Boijeg puta, a onima koji su ve dospeli u nevolje preporuuje da se sami izbave. Svet se uporno protivi evanelju Boije milosti u Hristu Isusu. Ne razume kako neto moe da se dobije bez novca i bez cene. Po njegovom, sve se dobija trudom i mukom: to je glavna misao svih uenja: rimskog, budistikog, islamskog, spiritizma i svih istaknutih filozofija. Svi ti sistemi propovedaju oveku koji
56
propada, da moe sam sebe da iskupi, te time pobuuju njegov ponos, tako da misli da zaista moe sam sebe da spase prema ovoj telesnoj nauci. Ali uenje o blagodati nije od ovoga sveta, nego je sa neba. ^9) Teret koji mui probuenog grenika je vei od svih opasnosti koje bi mogle da mu se dogode na putu. ^10) Ovo pitanje pokazuje Mudrijaevievu nerazumnost. Misli da ovek moe da zaradi svoj teret, dok mi znamo da se raamo sa teretom greha i propasti, ali dolazimo do pravog uverenja da smo optereeni kad nas Duh Sveti prosvetli. Onda shvatamo koliko je na greh teak i gadimo se zbog svoje prolosti. Kad bi svaki onaj koji ita ovu knjigu bio presvedoen od Svetoga Duha o svom grehu! Ko ima to uverenje i stidi se svoga greha, ne sme svoju nesreu da pripisuje Bibliji i da je zato odbaci, ve treba da se nada izbavljenju, poto je pomo u Gospodu. (Os. 13:9). Svaki neka doe do tog uverenja pa neka onda trai Boiju milost. Duh Sveti koji ti je pokazao koliko su veliki tvoj greh i tvoja beda, pokazae ti i kako e se izbaviti. ^11) U svom odnosu sa svetom trebalo bi da pazimo da nas ne prevari svojim laskavim reima, jer ko moe da nam otkrije tajnu srenog ivota osim Gospoda Isusa? ^12) Uglaeni svet u svojoj svetskoj mudrosti nudi dui umesto pravog Spasitelja tri naina mira: potenje, formalno vrenje zakona i utivost. To troje slui da uniti strah probuene savesti, da umrtve volju koja hoe da se popravi, da stiaju nemir i da ivot na ovom svetu uine ugodnim. Ali ne mogu da iskorene greh ve samo da ga prikriju. Duh Sveti meutim, pokazuje oveku njegovu pokvarenost, dok mu svetska mudrost pokazuje kako bi mogao da se opravda i bez milosti, te mu uspavljuje savest. Ona prikriva greh, ali ga ne odstranjuje. Sve je to ipak uzalud, jer kad sedne na svoj presto Onaj pred ijim e se licem sakriti nebo i zemlja i otvori knjige, gde e se onda sakriti oni koji stanuju u gradu Potenici i ne trae milost, nego nastoje da smire svoju savest uglaenim ivotom? ^13) Gora Sinaj. ^14) Hrianin je uinio opasan korak skrenuvi sa svoga puta. eleo je da se oslobodi svoga tereta svojim vlastitim delima. Kao i Galati, okrenuo se od Gospoda Isusa prema gori Sinaj da bi se opravdao delima svoje pravednosti. "Jer na osnovu dela zakona niko nee biti opravdan." (Gal. 2:16). Takva pravednost je ista kao i nepravednost, jer potie iz istog izvora prevraenog i pokvarenog srca. Bela maija je isto tako zla kao i crna maija. Ali probuena dua brzo uvia kuda je pola sa
57
svojim teretom ka zakonu koji je uperio na nju sve svoje strele. Samo jo jedan korak pa e da povie: "Sad u da poginem!" (Rim. 7:24; Isa. 6:5). ^15) Duhovno poeh itati, to tu napisano stoji, Jedva sam mogao razabrati ta se u tome sve broji; Jer to je u zakonu pisano, sve sam prestupio, Srce mi drhti, natrag sam se uputio. Isuse, pomozi mi! Ah, jadan stojim, ne znam ta u initi, Kako li u jadan odatle izii? Srce mi je tuno, ne znam ta u poeti, Hoe li me Boe, teko osuditi? Isuse, pomozi mi! ^16) Kako se i ne bi kajao! Evanelista mu je pokazao put koji vodi do vrata gde e mu se rei kako e moi da nae odmor koji mu je toliko potreban. Ali on je hteo sam sebi da nae mir u prijateljstvu sa svetom i u telesnom razmiljanju. Ko tako radi zalazi u nevolju. Ne moe da bude drukije. ovek moe svojom zaslugom jedino da bude osuen. Ko eli da bude slobodan i srean mora da doe Isusu i trai Njegovu milost. ^17) Verni sluga Gospodnji je kao straar koji vidi opasnost koja preti i opominje narod trubei u trubu. (Jezek. 39:3). Blago onome koji slua opomenu i odvraa se od zlog puta. Velika je prednost kada imamo takvog straara koji straari nad naim duama, i pazi da niko ne zae sa puta istine. "Brao moja, ako ko od vas skrene od istine i neko ga obrati, neka zna da e onaj koji obrati grenika od njegovog zabludelog puta spasti njegovu duu smrti i pokriti mnotvo greha." (Jak. 5:19,20). ^18) Samo je trebalo da Hrianin pogleda u Evanelistu pa da se postidi. Bio je uhvaen u zlu. Naroito ga je uplailo pitanje: "Otkuda ti ovde?... Zar te nisam uputio da poe prema uskim vratima?" Kad grenik ne moe da se izgovori pred propovednikom zbog svojih zlih puteva, kako li e tek da se izgovori pred Carem kada ga upita: "Prijatelju, kako si uao ovamo bez svadbenog ruha?" (Mat. 22:12,13). ^19) Postoji samo jedan put. (Jovan 14:6). Osim toga puta sve je pusto i stramputica. Ako ne ide tim putem onda luta. Galati su brzo skrenuli sa puta evanelja. (Gal. 1:6).
58
^20) Uglaenost i fina spoljanjost su mnoge odvratile sa puta istine. Gospodska re i gospodski nain filozofiranja protive se jednostavnoj rei evanelja. "uvajmo se da nas ko ne zarobi filozofijomi sujetnom prevarom po ljudskom predanju, po svetskim stihijama, a ne po Hristu." (Kol. 2:8). Evanelje slui; zakon zapoveda i straari. Njegov ma visi nad grenikom koji se u strahu i gaenju od svoga grenog ivota budi. Sinajska gora sa svojom grmljavinom i sevanjem goni grenika ka golgotskom krstu i Jagnjetu Boijem koje je umrlo za grehe i tako skida krivicu. Ko ne poznaje to Jagnje taj trai opravdanje u delima zakona. ^21) To je bilo veliko iskuenje za Hrianina. Ima samo jedan put, i nema drugog koji bi bio bolji i lepi od onoga to je ve odreen Isusa. Ako putnik trai krunu, mora da ide putem krsta. Ako trai pobedu, mora preko bojnog polja. Ako trai domovinu, mora kroz tuinu. ^22) Kao to je vera u Istinu temelj venoga ivota, tako vera u la znai smrt i propast. Malo je na svetu vere u Istinu, ali je mnogo vere u la i satansku prevaru. "Zato imajte veru Boiju." Samo takva vera vodi u veni ivot. Kakvu veru ti ima? Verovati u Hrista znai initi dela Boija. (Jovan 6:29). ^23) Kako je Spasitelj milostiv prema nama! On je umro za nas i Svojom rtvom vratio nas je Bogu Ocu. Sasvim smo otkupljeni od greha. Pristup Boijem srcu je slobodan i svako moe u tome da se raduje. Dakle, ne treba da se protivimo Onome koji je moan da nas od svakoga zla sauva i spasi, kako sada, tako i u venosti. ^24) Laskavi govornici i moralisti e uvek imati dosta slualaca. Mnogo se govori o pobonosti i karanju, ali i pored toga svaki je duhovno slatko zaspao. Kad neko pone da propoveda pokajanje i da priziva Boiju milost mudrijaevii ovoga sveta brzo prestanu da dolaze na sastanke. ^25) Svaku utehu u oveijem ivotu i smrti prevazilazi alost koja dolazi kroz spoznaju greha. Da bi hrianin stupio u savrenu utehu evanelja, prvo mora da mu se pokau njegova pokvarenost i greh. Mora da ostavi kvasac farisejski i zakonski koji ga ui da se uzda u svoju vlastitu pravednost i zasluge. Ta kriva nauka se mnogo rairila po svetu i otrovala narode, tako da mnogi veliaju svoja dela, mislei da e kroz njih da dobiju mesto pred Bogom. Kao Galati, poeli su Duhom, a svravaju telom. (Gal. 3:13). Postupaju kao da Boiji dar moe da se kupi novcem, (Dela 8:20), ili kao da Hristova rtva nije dovoljna za oienje greha i opravdanje grenika pred Bogom. Zato svaku nauku koja stavlja krv Jagnjetovu na drugo mesto, veliajui ovekovu mudrost i njegove zasluge, treba odbaciti. "Jer ste posredstvom vere blagodau spaseni, i to nije od vas, Boiji je dar." (Ef. 2:8).
59
^26) Ko god odvraa due od Hristovog krsta i ui ih da se oslanjaju na svoju zaslugu ili da trae bilo kakvo drugo spasenje, varalica je i licemer. Jer svojim slatkim reima i uvaenim pogledima govori "mir je," a sam nema mira niti je put mira poznao. (Rim. 3:17,18). ^27) Zakon sam sebe potvruje. Njegove su naredbe svete i velike. Zahteva celo srce, celu duu, cele misli, svu mo u svim stvarima koje su napisane u knjizi Zakona. Ko ne ispunjava sve, propada pod prokletstvom, a poto su pokvareno srce i propadljivo telo nasuprot zakonu koji ne menja srce, nego zapoveda i sudi, iz toga sledi da "koji ine dela zakona pod kletvom su." (Gal. 3:10). ^28) Ima nade ako pobegne od sinajske gore na Golgotu; od Mojsija ka Isusu; od zakonske pravednosti ka uskim vratima koja vode u ivot. Ta nada se poveava na svakom koraku dok te ne uvede iza zavese gde Isus prebiva i caruje. (Jev. 6:18,19). ^29) Kao to je sunce svetlelo na putu u Sigor, (1. Moj. 19:23), tako se evanelje smei zracima Boije ljubavi i ljubi izgubljenog sina utehom ljubavi i milosra.
60
GLAVA IV
Razgovor sa Dobrovoljom
Konano je doao ovek ozbiljna lica po imenu Dobrovolj i upitao ko je, odakle je i ta trai. Hrianin je odgovorio:
61
Ja sam jadni siromani grenik. Idem iz grada Propada na goru Sion da bih se spasao od gneva koji dolazi. Reci mi gospodine, da li e me pustiti, jer su mi rekli da put vodi kroz ova vrata? Od sveg srca, ree Dobrovolj, te otvori vrata.(4) Hrianin je ba nameravao da ue, kad ga ovaj povue naglo unutra. ta to radi? iznenadi se Hrianin, a on mu odgovori: Nedaleko odavde nalazi se jaka tvrava u kojoj vlada Velzevul. Odatle on i njegovi gaaju strelama one koji prilaze ovim vratima, ne bi li ih pogodili pre nego li uu.(5)
62
Jeste, odgovori Hrianin, prvo su me videli ena i deca i zvali me da se vratim. Neki od suseda su vikali za mnom da se vratim takoe, no ja sam zapuio ui prstima i nastavio svojim putem. Zar ba niko nije poao za tobom da te nagovori da se vrati? pitao je dalje Dobrovolj. Jeste; Uporko i Vitko. Kad su videli da ne mogu da me nagovore, Uporko se vratio ismejavajui me, a Vitko je donekle iao sa mnom. Priao je Hrianin. A zato i on nije doao? Lepo smo ili zajedno sve dok nismo stigli do movare Oajnice u koju smo iznenada pali. To je obeshrabrilo moga suseda Vitka, tako da nije hteo dalje. Zato se izvukao sa one strane prema njegovoj kui i rekao mi da sam zadrim tu zemlju o kojoj sam mu govorio. Tako je on otiao svojim putem, a ja svojim on za Uporkom, a ja do ovih vrata. Jadnog li oveka! ree Dobrovolj. Zar mu nebeska slava tako malo vredi da smatra da mu se ne isplati da pretrpi malo nevolje da bi je zadobio? Rekao sam ti svu istinu o Vitku, a ako hoe istinu o meni, ini mi se da ni ja nisam bolji(6), jer sam i ja skrenuo na put koji vodi u smrt zato to sam sluao telesni savet Svetana Mudrijaevia. ta, zar si i ti pao njemu u ruke? ree Dobrovolj. Sigurno ti je rekao da potrai olakanje kod Zakonskog. I jedan i drugi su varalice. Da li si posluao njegov savet?(7) Posluao sam ga dokle sam smeo. Iao sam da traim Zakonskog sve dok mi se nije uinilo da e mi brdo, koje mu stoji pred kuom, pasti na glavu. Zato sam morao da stanem. Ree Hrianin.
63
To brdo je mnogima donelo smrt i jo e mnogima; dobro je to si pobegao dok te nije zatrpalo. Dodade Dobrovolj. Stvarno ne znam ta bi mi se tamo desilo da sreom nije naiao Evanelista. Bio sam u velikom oajanju, no Bog ga je Svojom milou poslao k meni, jer inae nikada ne bih dospeo ovamo. Sad sam eto doao ovakav kakav sam, mada zasluujem smrt pod onim brdom, a ne da razgovaram sa svojim Gospodom. 0, kako se samo radujem to mi je bilo dozvoljeno da uem ovamo! radovao se Hrianin.(8) Mi nikome ne zameramo ono to je uinio pre nego to je doao ovamo. Ree Dobrovolj. Ako neko doe, nee biti izbaen napolje.(9) (Jovan 6:37). Nego hodi sa mnom, dobri Hrianine, pa u ti pokazati put kojim valja da ide dalje. Utrli su ga patrijarsi, proroci, Hristos i apostoli. Put je prav i treba po njemu da ide. (Jovan 14:6; Isa. 30:21; 5. Moj. 5:32; Prie 4:6,27). Zar na njemu nema nikakvih skretanja i zavijutaka gde bi ovek koji ne zna mogao da zaluta? upita Hrianin. Ima mnogo puteva i krivih i irokih koji se ukrtaju sa ovim.(10) No dobar put je lako raspoznata jer je samo on prav i uzan. (Matej 7:13). Ree Dobrovolj. Zatim videh u svom snu kako ga Hrianin pita da li moe da mu pomogne da skine teret sa lea; jer ga se jo nije otarasio, a bez pomoi nije mogao nikako. Strpi se jo malo dok ne stigne do mesta izbavljenja, ree Dobrovolj, tamo e ti sam spasti sa lea.(11) Hrianin je tada poeo da se sprema na dalji put. Dobrovolj mu je rekao da kad se podosta udalji od vrata da e stii pred tumaevu kuu
64
gde treba da zakuca, a ovaj e mu pokazati korisne stvari. Hrianin se zatim oprostio od svog prijatelja koji mu je poeleo srean put.
^1) Nemoj da se osvre ni da se zaustavlja na putu, dok ne doe u Sigor, Isusu. Ako ti je dua uznemirena nemoj da se uspava da bi utiao svoj nemir i uzrujanost. Neka te tvoj nemir tera ka Onome koji daje odmor. Neka ti je prva briga kako da ue u Carstvo Boije. Ima mnogo dua koje su se probudile kroz propovedanje evanelja, ali su se zaustavile i odlagale obraenje, te na kraju poginule na putu kao Lotova ena, jer su zaboravile da se nalaze na opasnom putu, dok god su u telu. ^2) Vrata su Gospod Isus. (Jovan 10:9). Samo onaj koji ulazi kroz Njega je spaen i ima veni ivot. Ulaziti, znai primiti Ga, utei Njemu, uzverovati u Njega i biti primljen kao sin Boiji kroz milost. "Uite na uska vrata; jer su iroka vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime ulaze." (Mat. 7:13,14). Svi smo mi putem svoga roenja dospeli na iroki put. To je na put. (Isa. 53:6). Ili smo tim putem prema venoj smrti. Ali Bog, bogat u svom milosru, iz svoje prevelike ljubavi, pripravio je novi put, put ivota i milosti za koji ranije nismo ni znali i vodi nas na njega kroz svoga Sina Isusa. Istina, uska su vrata koja vode u ivot, i malo ih je koji ga nalaze ali ko ga trai taj ga i nalazi. Isus dolazi svima koji su umorni i natovareni i koji trae odmor, i zove ih: "Ja u vas odmoriti." Ko Njega prima, ulazi na uska vrata, ne bez potekoa, borbe i gubitka, jer je nemogue uneti kroz uska vrata grene navike, bezbono drutvo i svetske idole. Mora sam da se odlui, ali ne u svojoj sili. "Jer e mnogi nastojati da uu, ali nee moi." (Luka 13:24). Samo oni koji ozbiljno trae ivot, nai e veni ivot. ^3) Optereeni grenik koji se kaje ne da se uplaiti ako na njegovu molbu ne dobije odmah odgovor. Ponovo moli i zove, dok milostivi odgovor ne stigne. Ako se ali to si traio Gospoda i nisi Ga naao, to je znak da Ga nisi iskreno traio. Samo onaj koji iskreno moli prima. Ko istinito trai nalazi i koji ozbiljno kuca otvara mu se. Tako je bilo i sa Jakovom kod Vetilja. (Os. 12:4,5). ^4) Vrata se otvaraju umornim i potitenim grenicima. Ima dosta mesta za njih i obilno im se prua ulazak u veno Carstvo Gospoda naega i Spasitelja Isusa Hrista, (2. Pet. 1:11), iako je njihova prolost bila zla i grena. Za one koji nisu potiteni u svojim srcima, vrata ostaju zatovorena. Isus prima grenike i spasava jadnike. Dobrovolj (engleski Goodwill) onaj koji ima dobre elje prema ljudima. (Luka 2:14).
65
^5) I na samom kraju ivota preti opasnost. Mnogi su bili vrlo blizu Carstva Boijeg, pa su opet poginuli, upravo kada je trebalo da prihvate kvaku. Ali oklevali su sa kucanjem oklevali su da se mole. Ne oklevaj i ne zadovoljavaj se time to nisi daleko. Ako hoe da bude siguran, mora verom da ue u Hrista. Oni koji su bili blizu Nojevog kovega nisu bili izvan opasnosti, nego oni koji su se nalazili unutra. Zato ui i ne boj se Velzevula. Ko dolazi sa iskrenim srcem, Gospod ga nee ostaviti da dugo stoji napolju, nego e mu pruiti ruku da ga primi. Ako stoji kod vrata milosti, ohrabri se i kucaj moli, tim vie to osea da neprijatelj Satana baca na tebe strele sumnje i nevere. ^6) Hrianin osea svoju grenost kao i onaj koji se odvratio i pokorno priznaje svoj greh. To to je on doao bilo je po Boijoj milosti. Da mu Pomonik nije pruio ruku propao bi u movari Oajnici, ili bi se vratio kao i Vitko. To je dokaz prave hrianske vere kada putnik iskrenim srcem kae: "Ne nama, nego imenu svojemu daj slavu." (Ps. 115:1). I "u tebe (je), Gospode, pravda i u nas sram na licu." (Danilo 9:7). ^7) Iako Gospod Isus sve zna, On ipak eli da mu ti prizna sve i da pred Njim izlije svoje srce. (Ps. 62:8). Jer On te ui i tei kao Onaj koji te najbolje razume, On je milostiv prema putniku. "Mi nemamo prvosvetenika koji ne moe saoseati sa naim slabostima, nego je on u svemu bio iskuan slino nama izuzev greha. Pristupajmo, dakle, slobodno prestolu blagodati, da primimo milost i naemo blagodat kad nam zatreba pomo." (Jev. 4:15,16). ^8) Sve je Boija milost. Tako osea srce u kome je zaista zapoeto delo milosti. Ne vidi svoje zasluge, ni svoju slobodnu volju, ni svoju vernost. Jedino ga je mo Boije milosti izbavila i svemogua ljubav koju nije nikako zasluio, uvela na put venoga ivota. Kad razgovara sa svojim Gospodom predmet tvoga razgovora bi trebalo da bude Njegova uzviena milost. (Ps. 136). ^9) Ma koliko da je sagreio, niko nee biti izbaen napolje. Dakle slobodno doi! ^10) na svetu ima mnogo puteva i stranputica, ali dobar put se razlikuje od svih ostalih time to je tesan i prav. On uvek vodi za Gospodom Isusom, ne podleui nikakvim potekoama, nepoputajui telu i njegovim eljama, te vodi sve blie cilju, sve blie nebeskoj domovini. Ako stoji na raskrsnici svog duhovnog ivota, uvek gledaj sledee: Ako put kojim ide prija tvome telu i krvi, ako te vodi dalje od mira i Boijeg doma, moda i u mnoge telesne blagoslove, nemoj da ide po njemu, jer je to krivi put koji vodi u smrt. Idi uskim, teim, strmijim putem idi, i kad te vodi dolinom sena smrtnoga, kroz suze i bol idi, i gledaj okom vere, jer e videti trag Gospoda Isusa.
66
^11) Gospod Isus sam skida teret greha, a ne ovek. Ako eli oprotenje greha, samo idi, kao to ti Spasitelj govori, i teret e ti sam spasti sa lea, a usta e ti se napuniti radou i veseljem. Samo idi, ekaj i veruj vera e se brzo doekati. Iskustvo nam pokazuje da ponekad im neko doe Spasitelju, dobija mir i radost oprotenja greha. A ovde se vidi da Hrianin treba da nosi svoj teret jo malo, to znai da je Banjan i posle svog obraenja bio dugo pod utiskom tereta greha, dok ga Gospod nije sasvim oslobodio. Po tome moemo da vidimo da neko ranije prima sigurnost spasenja i radost oprotenja greha, neko kasnije, no ipak svaki ga prima. Ko ui da ne moe da se zna za oprotenje greha, i da niko ne zna da li je spaen ili nije, taj se protivi Bogu i Njegovoj nauci. Takvih se kloni. (2. Tim. 3:5).
67
GLAVA V
ta znai ova slika? zapita Hrianin. Tuma je odgovorio: ovek na slici je jedan izmeu hiljade. S mukom (Gal. 4:19) raa decu (1. Kor. 4:15) i sam ih neguje. (1. Sol. 2:7). To to su mu oi uprte ka nebu, i to dri najbolju knjigu u ruci i to mu je na usnama ispisan zakon istine znai, da mu je zadatak da upozna i otkrije grenicima ono to je tamno. Da li vidi kako stoji kao da se moli za ljude i kako mu je svet za leima, a kruna mu lebdi nad glavom? To pokazuje kako ne mari i prezire stvari ovoga sveta (Fil. 3:13) zbog ljubavi prema slubi svoga Gospodara. Siguran je da ga eka slava na onom svetu. Pokazao sam ti prvo ovu sliku, jer je taj ovek jedan od onih koga je Gospodar mesta u koje putuje ovlastio da ti bude voa u svim tekim situacijama koje e doiveti na putu. Zato pazi na to to sam ti pokazao i dobro upamti to si video, da se ne bi sastao sa ljudima koji govore da e te povesti dobrim putem, a u stvari vode u smrt.(7) (Rim. 6:16). Onda ga je uzeo za ruku i poveo u jednu sobu koja je bila puna praine, poto je jo niko nije istio. Kada je malo pogledao okolo, Tuma je pozvao jednog oveka da je poisti. Kada je ovaj poeo da isti metlom, tolika se praina podigla da se Hrianin skoro uguio. Tada je Tuma zapovedio jednoj devojci koja je tu stajala da donese vodu i poprska po sobi. Kada je to bilo uinjeno soba je bila lepo pometena. ta ovo znai? upita Hrianin. Ova soba je ovekovo srce koje nikada jo nije osvetlila blagodat evanelja. Praina je greh i unutranja izopaenost koja je celog oveka obuzela i uprljala. ovek koji je prvi istio je Zakon, a devojka koja je donela vodu i poprskala sobu je Evanelje. Video si kako je praina letela na sve strane od koje se umalo nisi uguio, a soba ipak nije mogla da se poisti. To znai da zakon, umesto da oisti srce od greha, pobuuje i ojaava greh u dui, umesto da ga savlada. (Rim.
69
5:20, 7:5,6,9; 1. Kor. 15:56). Video si kako devojka prska sobu i lako je isti. To pokazuje da kad doe evanelje, da ono vri svoj blagi i dragoceni uticaj na srce. Kao to je devojka poistila sobu prskajui je vodom, tako se i greh pobeuje i nadvlauje, a dua isti kroz veru i priprema za Cara slave da se u njoj nastani.(8) (Jovan 15:3; Ef. 5:26; Jovan 14:2123). Zatim videh kako Tuma vodi Hrianina za ruku u jednu malu odaju gde je sedelo dvoje dece svako na svojoj stolici. Starije se zvalo Strasko, a mlae Strpljivko. Strasko je bio mnogo nezadovoljan, a Strpljivko je bio miran. Onda je Hrianin upitao: Zato je Strasko tako nezadovoljan? Njihov staratelj eli da on eka najlepe stvari do idue godine, meutim on hoe sve sada, no Strpljivko je spreman da eka. Odgovori Tuma. Onda ugledah kako neko prilazi Strasku nosei punu kesu blaga koje mu je izruio pred noge. Ovaj se obradovao i grabio blago podsmevajui se Strpljivku. Ali videh kako je za kratko vreme sve rasuo, tao da su mu ostali samo dronjci. Onda Hrianin ree Tumau: Objasni mi ovo malo bolje! Dva deaka su dve slike. Strasko predstavlja ljude ovoga sveta, a Strpljivko predstavlja ljude onoga sveta koji e doi. I kao to vidi, Strasko hoe sve svoje blago da uiva odmah, to jest, na ovom svetu. Takvi su ljudi ovoga sveta, moraju sve da imaju sada. Ne mogu da se strpe do idue godine, to jest onaj drugi svet, da tamo prime svoju nagradu. Kod njih vie vredi ona poslovica koja kae da je bolje jedan vrabac u ruci, nego li dva na grani nego sva boanska svedoanstva o dobru onoga sveta koji e doi. Ali kao to si video, sve je brzo protraio i za kratko vreme su mu ostali samo dronjci. Tako e biti sa
70
svim takvim ljudima na svretku ovoga sveta. Sad vidim da je Strpljivko mudriji i to iz vie razloga. Ree Hrianin. Prvo, to je spreman da eka bolje stvari. Drugo, to e primiti svoju nagradu kada drugi bude imao samo dronjke. Mogao bi da doda i to, da slava onoga sveta nikad nee uvenuti, (1. Pet. 5:4), a da slava ovoga sveta zaas proe. (1. Kor. 7:31). Zato Strasko nije imao mnogo razloga da se smeje Strpljivku kad je primio svoje blago, a Strpljivko e se s pravom smejati Strasku kad na kraju primi svoje blago. Jer ono to je prvo mora da ustupi mesto onome to je poslednje, jer i poslednje ima svoje vreme, ali ono to je poslednje ne mora niemu da ustupa mesto, jer posle njega nema ta da doe. Onaj dakle koji prvi prima svoj udeo brzo e ga potroiti, ali onaj koji poslednji prima svoj deo uivae ga veno. Zato pie o bogatau: "Ti si primio svoja dobra u svom ivotu, a Lazar isto tako zla; on se sad ovde tei, a ti se mui." (Luka 16:25). Vidim da nije dobro udeti za stvarima ovoga sveta, nego je bolje ekati na ono to e doi. Ree Hrianin. Istinu govori, sloi se Tuma, jer vidljive stvari su privremene, a nevidljive su vene. (2. Kor. 4:18). Ali mada je tako, poto su sadanje stvari tako bliske naim telesnim eljama, a stvari koje e doi udaljene od naeg telesnog razuma, ono prvo jako privlai naa srca, a ono drugo nam je udaljeno i tue.(9) (Rim. 7:1525). Zatim videh u snu kako Tuma vodi hrianina za ruku na jedno mesto gde je vatra gorela pored zida. Jedan ovek je stajao pored vatre i neprestano sipao vodu da bi je ugasio, ali je ona sve jae buktala. A ta ovo znai? Upita Hrianin. Ta vatra je delo milosti uinjene u srcu. Objanjavae Tuma.
71
Onaj to sipa vodu da je ugasi je avo. Ali pokazau ti zato vatra i pored toga gori sve jae.(10) Odveo ga je na drugu stranu zida gde je video oveka sa sudom u ruci iz koga je stalno kriom sipao ulje na vatru. ta to znai? To je Hristos koji neprestano uljem svoje blagodati podrava delo koje je ve zapoeto u dui. Tako i pored svega to avo ini, dua Njegovoga naroda i dalje ostaje u blagodati. A to to je ovek koji podupire vatru stajao iza zida, znai da je onome koji dolazi u iskuenje teko da shvati kako se to delo blagodati podrava u njegovoj dui. (2. Kor. 1:9). Zatim videh kako ga Tuma dalje vodi za ruku na jedno prekrasno mesto gde se nalazila divna palata. Hrianin se tome jako obradovao. Opazio je kako se neki etaju po zidinama palate odeveni u zlato, pa je zato upitao: Smemo li da uemo? Tuma ga je onda odveo do vrata palate pred kojima je stajala velika gomila ljudi. Svi su oni hteli da uu, ali se nisu usuivali. Malo podalje od vrata za jednim stolom sedeo je ovek sa knjigom, perom i mastilom i zapisivao imena onih koji su hteli da uu. Primetio je, takoe, da se pred kapijom nalazilo puno straara u oklopu koji su inili sve to su mogli probadajui i ranjavajui one koji su hteli da uu. Hrianin se malo zbunio. Na kraju, kada su svi ustuknuli zbog straha od naoruanih straara, Hrianin je primetio jednog stasitog oveka kako je priao onome to je zapisivao imena u knjigu i rekao: "Zapii moje ime."(11) Zatim je izvukao ma, stavio kacigu na glavu i poleteo prema kapiji na naoruane straare. Ovi su estoko navalili na njega, ali se ovek nije obeshrabrio, nego je poeo vatreno da see i udara.
72
Poto je primio(12) i zadao mnogo rana(13) onima to su hteli da ga oteraju od vrata, prosekao je sebi put izmeu njih i probio se u palatu. Na to se zauo divan glas onih to su se nalazili unutra i etali po zidu palate, koji su pevali: Oj, vitee, ui, daj Ste' e venu slavu raj! Poto je uao, primio je isto ruho kao i oni. Hrianin se osmehnuo i rekao: Mislim da znam ta ovo znai. Molim te pusti me da i ja uem!(14) Ne, saekaj, ree Tuma, dok ti ne pokaem jo neto, a onda e nastaviti svojim putem. Opet ga je uzeo za ruku i uveo u jednu mranu odaju gde je sedeo ovek u gvozdenom kavezu.(15) ovek je bio jako tuan. Sedeo je tako sa pogledom uprtim u zemlju, sa sklopljenim rukama i uzdiui kao da e mu srce prepui. Onda je Hrianin upitao: A ta ovo znai? Tuma mu je rekao da sam porazgovara sa ovekom.Hrianin je tada upitao oveka u kavezu: Ko si ti? Ja sam onaj koji vie nisam ono to sam nekad bio. Odgovori ovek. A ta si bio? Bio sam nekada po svome i po miljenju drugih revnostan i glasovit
73
sledbenik Evanelja. (Luka 8:13). Bio sam, kako sam mislio, sposoban za nebo i veselio sam se pri pomisli da u tamo doi. Nastavi ovek. A ta si sada? Sada sam jedan oajnik. Zatvoren sam oajem kao ovim elinim kavezom. Ne mogu da iziem, ne mogu! Zavapi ovek. Pa kako si dospeo ovamo? pitao je dalje Hrianin. Prestao sam da pazim i da se uzdravam. Popustio sam uzdama svojih strasti. Sagreio sam protiv svetlosti Rei i Boije dobrote. Oalostio sam Duha te me je ostavio. Kuao sam avola i on mi je doao. Izazvao sam Boiji gnev, te me je napustio. Srce mi je toliko otvrdnulo da ne mogu da se pokajem. (Isa. 63:17) Nastavi da uzdie tako. Onda se Hriani obrati Tumau: Zar za takvog oveka nema nade? Pitaj bolje njega ree Tuma. Ne, ree Hrianin, ti ga pitaj. Onda se Tuma obrati oveku i upita: Zar nema nade da izie iz gvozdenog kaveza oajanja? Nema nikakve nade ree ovek. Ali Sin Boiji je veoma milostiv, odvrati Tuma. Ja sam ga ponovo sebi razapeo; (Jev. 6:6) prezirao sam Njega i Njegovu pravednost. (Luka 19:14). Smatrao sam Njegovu krv neistom
74
i ogreio sam se o Duha blagodati. (Jev. 10:29). Time sam iskljuio sebe iz svih obeanja i vie mi nije ostalo nita drugo do pretnje, strane pretnje, uasne pretnje o neminovnom sudu i Boijem gnevu koji e me prodreti kao neprijatelja. Zato si sebe doveo u takvo stanje? pitao je dalje Tuma. Zbog pouda, zadovoljstava i koristi ovoga sveta. Obeavao sam sebi velika zadovoljstva u njima, ali eto, sada me te stvari grizu i ujedaju kao vatreni crv. (Isa. 66:24; Marko 9:44). Ree Oajnik. Pa zato se ne pokaje i ne obrati? Bog mi je oduzeo pokajanje. Njegova Re mi ne daje nikakvo ohrabrenje da verujem. Naprotiv, On me je sam zatvorio u ovaj kavez i ni svi ljudi ovoga sveta ne mogu da me oslobode iz njega. O venosti, venosti, kako u podneti alost koja mi je suena za venost? oajno je vapio ovek. Onda je Tuma rekao Hrianinu: Dobro upamti bedu ovoga oveka i neka ti veno slui kao opomena.(16) To je zaista strano! ree Hrianin. Neka mi Bog pomogne da pazim, da se uzdravam i da se molim da bih mogao da beim od onoga to je ovoga oveka upropastilo!(17) Da li je sada vreme da poem dalje?(18) ekaj da ti pokaem jo jednu stvar, a onda moe nastaviti svojim putem. Odgovori Tuma. Uzeo je Hrianina za ruku i odveo ga u jednu sobu gde je neko ustajao iz kreveta. Dok se oblaio drhtao je i tresao se. Onda je Hrianin upitao:
75
Zato se ovaj ovek toliko trese? Tuma je rekao oveku da objasni Hrianinu ta mu je. Ovaj je ovako otpoeo: Dok sam noas spavao, usnio sam san i video kako se nebo jako zamrailo. (Otkri. 6:12). Grmelo je i sevalo tako strano da sam se silno uplaio. Pogledao sam i video kako oblaci neobino brzo proleu, i zauo sam snaan zvuk trube. (Matej 24:31; Jovan 5:28,29; 1. Kor. 15:52; 7. Sol. 4:16). Tada sam ugledao oveka koji je sedeo na oblaku sa hiljadama nebeskih bia oko Sebe. Svi su se sijali kao sama nebesa. (2. Sol. 1:8; Dan. 7:1013). Zatim sam zauo glas kako govori: "Mrtvi ustanite na sud!" Tada se stene razvalie i grobovi otvorie i mrtvi izioe. Neki od njih su se veoma radovali i gledali navie. Neki su pokuavali da se sakriju ispod brda. (Otkri. 6:15,16). Onda videh kako ovek koji sedi na oblaku otvara knjigu i zove svet da Mu se priblii. (Otkri. 20:1113). Ali zbog jake vatre koja je izbijala ispred Njega, nalazilo se veliko rastojanje izmeu njih i Njega kao to i prilii izmeu sudije i optuenih. uh zatim kako je reeno onima koji su sluili pred onim koji je sedeo na oblaku: "Skupite kukolj, plevu i strnjiku i bacite u ognjeno jezero." (Matej 3:12; 13:30). Na to se otvori bezdan upravo ispred mesta gde sam ja stajao. Iz bezdana pokuljae dim i uareni pepeo na sve strane sa stranom hukom. Zatim se opet zauo glas koji je govorio sluiteljima: "Skupite moju penicu u itnicu!" (Luka 3:17). Na to su mnogi bili uzeti i odneseni u oblake, a mene ostavie. (Jer. 8:20; 1. Sol. 4:16,17; Matej 24:40,41). Pokuah da se sakrijem, ali nisam mogao, poto me je gledao ovek koji je sedeo na oblaku. Setih se svojih greha, a savest me je optuivala sa svih strana. Uto se probudih. Ali zato si se toliko uplaio? Pa mislio sam da je doao dan suda, a ja nisam spreman.(19) Ali najvie me je uplailo to to su aneli neke odveli a mene ostavili, dok je bezdan pakla otvorila svoje grotlo upravo tamo gde sam stajao. Savest me je uznemiravala i inilo mi se kao da me Sudija uvek prati
76
Svojim okom i licem punim gneva. Zavri ovek koji je drhtao. Tada Tuma ree Hrianinu: Da li si sve ovo dobro razumeo?(20) Jesam, ali stvara u meni i nadu i strah.(21) Dobro upamti sve te stvari da bi te gurale i terale napred na putu kojim ide. Tada je Hrianin poeo da se Sprema na dalji put. Tuma mu meutim ree: Neka te Uteitelj uvek prati, dobri Hrianine, i neka te vodi putem koji vodi u Nebeski grad. Hrianin je ovda nastavio put sa ovim reima: Tu videh vrlo udne, retke stvari, to prijatne su, dobre, al' i strane. To sve mi srce ohrabrenjem ari, Da napred kreem u te pute prane. O hvala Ti to si mi sve to pokazao, Daj da ja to zauvek odsad pamtim, Da s uskog puta ne bih nikad siao, Dok ovaj ivot ovde ja ne svrim.(22)
^1) Ovaj deo prie je veoma znaajan jer tu putnik, verni Hrianin dobija uvid u tajne duhovnog ivota. Tuma je Sveti Duh koji uvodi u svaku pravdu i istinu. "Jer e uzeti od mojega i javiti vama," (Jovan 16:14), govori Spasitelj. Blago onome koji sedi u kui toga Tumaa, jer e se nasititi dobrom hranom sa stola Gospodnjeg. Gledae lice Spasitelja i promenie se "u istu sliku iz slave u slavu kako to ini Duh Gospodnji." (2. Kor. 3:18). U zajednici sa Tumaem Duhom Svetim, moe da bude samo uenik Gospoda Isusa.
77
^2) Ako eli da bude uenik Svetoga Duha, mora neprestano iskreno da se moli, i dae ti se. (Mat. 7:11; Luka 11:13). ^3) Oni koji izbegavaju gnev ovoga sveta i idu uskim putem ka ivotu, njima se ljubav Tumaeva, Svetoga Duha neno prua. Ako si gladan i edan samo ui,nahrani se i napoj. Ako si umoran i optereen, ui pa se odmori i okrepi. Hrianin treba da ima slobodan pristup u radost, mir i mudrost Svetoga Duha. Zato ti hrianine ne oklevaj, nego doi verom do izvora Boije milosti i napuni svoje srce darom Svetoga Duha, te ostani uvek u bliskoj zajednici sa Njim, jer ti je On najbolji Savetnik i Prijatelj. ^4) Prvo svetlo. Dui je sve tama. "I bijae tama nad bezdanom." Duh Sveti donosi svetlost. Hrianima svetli dvostruka svetlost: svetlo razuma i svetlo vere, a oboje potie od Svetoga Duha. "Ti raspaljuje videlo moje; Gospod moj prosvetljuje tamu moju." (Ps. 18:28). ^5) Pre nego to Sveti Duh uini svoje delo milosti u oveijem ivotu, vrata srca moraju da se otvore i srce mora da bude spremno da primi toga Gosta. Zato mnogi hriani imaju neprestano zastrte prozore i vrata zatvorena na svom srcu tako da je pusto i prazno iznutra? Zato to nisu bili kod kue kad je dolazio Sveti Duh da ih ui. Njihova dua je lutala po svetu, i nisu eleli da prime tog nebeskog Gosta koji bi ih uveo u nebeske slasti. alosno je takvo hrianstvo. Zato, smiri se, i moli Svetoga Duha da ublai tvoje srce pa e ii svojim putem s radou! ^6) Ovo je slika vernog propovednika nauenog od Boga, koji stalno na Gospoda gleda i eka Njegovo nareenje. Re mu je znaajna. Izvor nauke mu je Sveto Pismo iz koga crpi mudrost i savete. On prezire slavu sveta i sve ostalo u njemu. Svestan strahote budueg gneva, on trai propale i izgubljene due, propoveda Evanelje i opominje ih da se obrate. eli da ima vie duhovne dece, da to vie privede Spasitelju, a posle briljivo pazi na njih. Nagrada mu je spremljena. eka ga "kruna slave". Takva je slika pravog propovednika. ^7) Duh Sveti pokazuje najpre sliku pravog svedoka, zato da bi putnik znao da se uva od lanih uitelja s kojima e se sresti na svom putu, i da ih prepozna, jer nisu pastiri ve najamnici. Ima mnogo propovednika koji trae svoju slavu i ugodnost tela, koji su od sveta, i zato ne razumeju jad svog blinjeg koji se budi od greha, nego mu samo uspavaju savest, i kau: "Idi lezi. I on otide i lee!"(1.Sam. 3:5).Takvi ne mogu drugima da pokau put spasenja kada ga ni sami ne znaju, zato pazi na rei koje slua. ^8) Nemoj nikad da zaboravi u svom hrianskom ivotu da postoji velika razlika
78
izmeu zakona i evanelja. Zakon nam uvek pokazuje na greh, svedoi protiv njega i podie ga protiv nas; ali da ga odstrani jedino moe kropljenje milosti koja je objavljena u Gospodu Isusu Hristu, u Njegovoj dragocenoj krvi. Galati su uzverovali, a posle su se vratili pod zakon, ali im nije bilo na lino dobro, nego na ponovno robovanje. Zar bi i ti hteo da se rei milosti? Praina greha koju podie zakon uguie je. Evanelje je kao rosa koja kvasi i odstranjuje, kao mili glas koji utiava buru. Blago onome koji se sakrio pod krv koja bolje govori od rtve Aveljeve. Ta krv ga isti, i ini dostojnim da to sveto i bezazleno Jagnje Boije ue u svoj stan u njegovom srcu. ^9) Svi priznajemo ludost Straska koji trai samo zemaljske stvari, ali da li smo kao Strpljivko koji eka budue stvari? esto elimo da vidimo etvu im smo posejali pa ak i pre setve. Kako esto prigovaramo Gospodu to On drugima deli vie nego nama. Molimo Gospoda da nam da silu da bismo mogli da vladamo svojim duama u trpljenju, tako da bi u svoje vreme njeli venu radost. ^10) To je jasna slika ivog hrianina koji je neprestano spojen sa izvorom ivota i ostaje u svom Spasitelju. esto se ini da je vera hrianina kao iskra, ali On "trske stuene nee prelomiti, i stenjka koji tinja nee ugasiti." Sveti Duh raspaljuje iskricu vere u takav plamen ljubavi da ne mogu ni sve nevolje ni svi napadi da ga ugase. To je za nas velika uteha. Kad Gospod ne bi sipao u nas ulje milosti, esto bi se sasvim ugasili i ne bi u nama ostalo nikakvog ivota. Jer vode nevolje bi nas brzo odnele. Ali kad Gospod ve zapone svoje delo milosti u nekome, nee ga ostaviti. Njegova je ljubav prema nama vena. (Jeremija 31:3). ^11) Da li si verno sluio Gospodu tako da moe sa junakim pogledom da stane pred pisara pred presto Boije milosti i kae: "Zapii i moje ime?" Mnogi su ve doiveli pobedu, (Jev. 12:12), pa moe i ti. Gledaj u Hrista. ^12) Bez borbe i rana nema krune venoga ivota. Hrianin koji ne ratuje za Hrista i ne nosi Hristove rane i nije hrianin. (2. Kor. 4:10; Dela 14:22; Matej 11:12). ^13) "Ja trim tako, kao trka koji ne tri u neizvesnost, tako se borim pesnicom, kao borac koji ne bije vetar, nego muim moje telo i potinjavam ga, da ne bih ja, koji sam drugima propovedao, sam postao nevaljao. (1. Kor. 9:26,27). "Jer naa borba nije protiv ljudi od mesa i krvi, nego protiv poglavarstava, protiv vlasti, protiv vladara ovog mranog sveta, protiv zlih duhova na nebesima." (Ef. 6:12). ^14) esto se deava da mladi hriani ele da uu u radost svoga Gospodara im se obrate, ali Gospod im odgovara: "Jo nije vreme za to, ima jo puno da naui,
79
da pretrpi i da rodi mnogo roda, pa e tek onda stii na red." (Jovan 15:16). ^15) Oajanje oveka je kao gvozdeni kavez gde orao uzalud lomi svoja krila udarajui o reetke. Ako neko okleva da primi Boiju milost, gde e nai slobodu i odmor? ^16) Za nas kao hriane nije dovoljno da poznajemo Boiju volju i da ga priznajemo. Moramo svojim ivotom da pokazujemo da je ono to priznajemo svojim ustima stvarnost u naem ivotu. Poznavao sam Jednog oveka koji je neprestano jadikovao da je odbaen iako je primio veliku milost od Boga. Uzrok tog njegovog jadikovanja je bilo to to je ponovo padao u greh i time gasio plamen Boije milosti u svojoj dui. Trebalo bi da pazimo da ne postanemo kao smokva koja je imala samo zeleni list, a nije imala roda, tako da ju je Gospod prokleo. (Marko 11:1214, 1921). Ko misli da stoji neka pazi da ne padne. Trebalo bi da budemo ozbiljni u svom poslanju da ne primimo naprazno blagodat Boiju, (2. Kor. 6:1), jer je strano pasti u ruke Boga ivoga. (Jev. 10:31). I kad odbaeni grenik ve sada ima takvu paklenu muku u sebi, kako li e tek biti u venosti? Ne ponosi se nego se boj. (Rim. 11:20). Ovde Banjan misli na duhovne muke koje je imao Franesko Spijera, kada se odrekao Gospoda. Mnogi tako rade, zato se uvajmo i budimo hrabri! ^17) Trebalo bi neprestano da bdijemo i da se molimo, traei Boiju milost da nas uva u trezvenosti da bismo proveli svoj ivot u istoti i da svojevoljno ne bismo pali u greh iz koga ne moemo vie da se izvuemo. ^18) Zato je Hrianin i pored takve nauke hteo da krene dalje? Ko nema sigurnost o oprotenju greha, radost i mir koji dolaze kroz pomirenje sa Bogom, taj nee i ne moe dugo da se odri. Duh Sveti zna najbolje vreme kada i kako e takvu optereenu duu privui golgotskom krstu. ^19) A da li si ti spreman? Ako jo nisi meu onima koji nee doi na sud, (Jovan 5:24), kada uzveruju u Hrista, nastoj da pribegne k Spasitelju pre nego to bude kasno. Samo oni koji veruju, moi e da se raduju u vreme velikoga dana Boijeg suda. (Titu 2:13). ^20) itaoe, da li si o ovome dobro razmislio? Prestani da ita i razmisli kakvu pouku moe da izvue iz ovog odeljka. Moja je molitva da Sveti Duh probudi neprobuene, i da naui i vodi nanovoroene. ^21) Nada je neto radosno to Duh stavlja u ivot hrianina. Ali i strah je plod Boije blagodati, jer verni treba da se boje i plae da ne zapadnu u greh i otpadnu od
80
Boije blagodati. O tome govori Sveto Pismo: "Blago oveku koji se svagda boji." (Prie 28:14). Strah je spojen sa opreznou, nada sa hrabrou. ^22) Dord Ofor (George Offor) govori o ovom odeljku, gde su opisani razni sluajevi u Tumaevoj kui ovako: "Teko bi moglo da se nae na engleskom jeziku neto to bi dalo tako divnu pouku, koja je napisana u takvom boanskom duhu, i to bi na tako uzvieni nain delovalo na oveije srce."
81
GLAVA VI
Sveta Trojica
Dok je stajao i plakao, prila su mu tri svetla anela(6) i pozdravila ga. Prvi mu je rekao: Mir s tobom. Gresi ti se oprataju! (Marko 2:5; Luka 7:48). Drugi mu je skinuo dronjke i obukao ga u novo ruho. Trei mu je stavio belegu na elo (Otkri. 7:3; Ef. 1:13) i dao zapeaeni savijeni list papira, (2. Kor. 3:3. 1:22), rekavi mu da ga gleda usput i preda na
82
nebeskim vratima. Zatim su otili. Onda je Hrianin tri puta skoio od radosti i krenuo pevajui ovako:(7) Na leima sam teak teret vukao, Niti sam sam taj teret ikad svukao, Dok dooh amo trae' dui leka, Gde srea vlada, veni ivot eka. Sad teret taj je s lea mojih spao, Bog mi je od greha oprost darovao, Blaeni krst i grob mene spase, I Onaj koji greh moj uze nae. Sad zaista znam da dete sam Boije, Kao dokaz na elu mi peat stoji; Da hitam sada mogu kupljen cenom krvi Tvoje Oh, tamo, Hriste, gde su dvori Tvoji. O, Trojedini Boe, daj, da ivot celi O Tebi pevam pesmu slavnu, svetu Kad ve sada oseam, ah, tolike slasti, ta li e tek biti, kad stignem na metu!
83
Vi ste kao onaj koji spava na vrhu jedra, (Prie 23:34), jer se ispod vas nalazi Mrtvo more provalija bez dna. Probudite se i hajdete sa mnom; skinuu vam okove! zatim jo dodade: Ako naie onaj koji ide naokolo kao lav koji rie, sigurno ete pasti kao plen u njegove eljusti. (1. Pet. 5:8). Tada su ga pogledali i ovako mu odgovorili. Prvo je Prostak rekao: Ja ne vidim nikakvu opasnost! Pusti nas da spavamo dodade Lenjivac. Svako je kova svoje sree. ta jo da ti kaem? zavri Hvalia. Zatim su se ponovo izvrnuli i nastavili da spavaju. Hrianin je produio put. Bilo mu je udno to ljudi u takvoj opasnosti nisu marili za ljubaznost koju je hteo milostivo da im uini. Probudio ih je i savetovao. Hteo je da im pomogne da skinu okove, a oni su ipak odbili.(8)
Formalista i Licemer
Dok je tako razmiljao ugleda dva oveka kako preskau preko zida sa leve strane uzanoga puta, te pourie da ga stignu. Jedan se zvao Formalista, a drugi Licemer.(9) Kao to sam rekao, prili su mu i otpoeli sledei razgovor: Gospodo, odakle dolazite i kuda idete? upita Hrianin. Roeni smo u zemlji Tatini i idemo na goru Sion da postignemo slavu. Odgovorie Formalista i Licemer.
84
A zato niste uli na vrata koja stoje na poetku puta? Zar ne znate da pie: "Ko ne ulazi na vrata, nego prelazi s druge strane, taj je lopov i razbojnik?" (Jovan 10:1) ree Hrianin. Svi nai zemljaci govore da je daleko do tih vrata, te zato idu preicom i preskau preko zida. Zar to nije prestup protiv Gospodara onoga grada u koji idemo? Prekrili ste Njegovu objavljenu volju! Ne razbijaj time glavu. Nai odavno tako preskau preko zida! nastavie bezbrino Formalista i Licemer imamo svedoanstvo o tome vie od hiljadu godina. Da li bi se taj obiaj mogao odrati na sudu? upita opet Hrianin. Poto obiaj postoji vie od hiljadu godina, sigurno je da e biti priznat kao zakonit pred bespristrasnim Sudijom. Poee da dokazuju Formalista i Licemer. Pored toga, sada smo na putu, zar je vano kako smo na njega dospeli? Na dobrom smo putu i u redu je. Ti si na putu zato to si uao na vrata, isto tako kao i mi koji smo preskoili preko zida. U emu si onda bolji od nas? Ja se drim naredbe moga Gospodara; vi se upravljate po svojim sopstvenim prevarljivim eljama. Gospodar puta vas ve smatra za lopove i ne verujem da ete biti proglaeni za pravednike kada stignete do kraja. Uli ste sami bez Njegovog vostva i izbaciete se sami bez Njegove milosti. Upozori ih Hrianin. Na to mu kratko odgovorie da gleda svoja posla. Nastavili su put svaki za sebe bez mnogo razgovora, osim to su ona dvojica rekla Hrianinu to se tie zakona i odredaba, da veruju da e da ih ispune isto tako savesno kao i on.
85
Ne vidimo dakle, po emu se ti razlikuje od nas, osim po odelu koje nosi i koje su ti sigurno dali susedi da njim pokrije svoju sramotu. Rekoe Formalista i Licemer. Zakonom i odredbama se neete spasiti, jer niste uli na vrata. (Gal. 2:16). Odgovori Hrianin. A to se tie odela koje nosim, dao mi ga je Gospodar mesta u koje idem, i to zato, kao to ste i sami ve rekli da mi pokrije golotinju. Primio sam ga kao dokaz Njegove milosti prema meni. Ranije sam nosio samo dronjke. Pored toga teim se ovom milju: Kada doem do vrata toga grada, Gospod e me sigurno prepoznati po ovom odelu, jer mi ga je On poklonio onoga dana kada je sa mene svukao dronjke. Verovatno niste primetili da imam i znak na elu koji mi je dao jedan od najbliih Gospodnjih slugu onoga dana kada mi je teret spao sa ramena. Pored toga, dat mi je i jedan zapeaeni list da bi me teio dok ga itam usput. Reeno mi je da ga predam kod Nebeske kapije kao znak da sam primljen. Vama te stvari sigurno nedostaju zato to niste uli na vrata. Na ovo nisu mogli nita da odgovore, ve su se samo pogledali i nasmejali. Onda videh kako idu dalje. Hrianin je stalno iao pred njima. Sa njima vie nije razgovarao, nego sam sa sobom. Radovao se, teio i uzdisao.(10) esto je itao savijeni list koji su mu aneli dali, to ga je jako osveavalo. (Ps. 19:7).
^1) Put kojim Sveti Duh vodi optereenog oveka ka krstu je ograen, da ne bi nita drugo gledao osim spasenja u Hristu Isusu i samoga Isusa (Matej 17:8). ^2) Najslavnije od svih brda je brdo Golgota. Preko nje vodi put u na dom. Blago onome koji je doveden do tog brda da bi video na krstu Boiju ljubav, koja osuuje grehe i opravdava grenike. Da li je i tebe Sveti Duh doveo do tog svetog brda Golgote? Da li ti je ve pokazao Onoga koji je "bolnik i vian bolestima," (Isa. 53:3), i
86
koji je Svoju svetu krv prolio za tvoje grehe? ^3) Ovo je najznaajnije i najblaenije iskustvo onih koji veruju. Krst je znak sve sramote i uasa koje je Boiji Sin podneo radi nas. Tu je on poloio Svoj ivot za mene. Njegova smrt me je oslobodila krivice i kazne. elja je putnika da se oslobodi tereta greha i da se oisti od svake mrlje i neistote. Kod golgotskog krsta on poznaje svoje osloboenje gledajui u veri na krst, vidi da krv Isusa Hrista isti od svakoga greha. Vidi da smo se iscelili ranom Onoga koji je visio na krstu i da je u Njemu sigurnost spasenja za sva vremena. Sada uiva blaenstvo Psalma 32. Ako ti je dua alosna i uznemirena te doivljava samo nemir i nesigurnost i sumnju, znaj da je Isus Hristos umro za tebe! Uzveruj i prihvati Njegovu krv sa pouzdanom sigurnou i veruj da je Isus sve to trpeo za tebe, a da grob venosti pokriva tvoje grehe pod kojima si toliko vapio. Ima na hiljade ljudi slinih mornarima koji su se nali u zalivu gde se reka Amazon uliva u more. Skoro su poskapali od ei zato to se nisu usudili da zahvate vodu mislei da je slana. Tada su ugledali brod u daljini i u nedoumici ta da ine pozvali ga da im pomogne i da pitke vode. "Zahvatite i pijte", glasio je odgovor. Nisu odmah shvatili, ali im je zatim postalo jasno da se nalaze usred pitke vode Tako milioni dua ginu u moru Boije milosti samo zato to nee da zahvate i napoje svoje due. Znaju za Boijeg razapetog Sina, ali nee da Mu dou ne gledaju u Njega i ne primaju lek koji izvire iz Njegovih rana. Moda nema nikoga da im kae da slobodno zahvate verom i "uzmu vodu ivota badava"? (Otkr. 22:17). Da li si se ti ve napio te vode ivota? Uzmi au spasenja, vodu ivota za badava, koju je Spasitelj pripravio za tebe. A ako si se ve oslobodio tereta greha, idi i javi grenicima milost spasenja u Hristu Isusu te uputi svakoga na Golgotu. ^4) Ve pre toga Hrianin je bio upuen u veri da je Isus Hristos umro na krstu na Golgoti za grenike, ali sve do sada nije bio osloboen od greha i nije doiveo radost, utehu i sigurnost spasenja. Meutim sada sve to ima. udnovato je kako dugo gledamo u Hrista, ali tek onda kad nam Sveti Duh dovede duu pod golgotski krst shvatamo sve ono to imamo u svom Spasitelju. Tada nam se srce razveseli neiskazanom radou i mi se udimo kako je divno verovati i gledati u veri na Hrista, kako je to sve prireeno, a mi smo tako dugo hodali i nita nismo videli u Hristu, ega radi bismo Ga poeleli. ^5) I nama esto doe da zaplaemo kad razmiljamo kako smo na udnovat nain bili osloboeni od tereta svojih greha. Zar nije i tebi bilo tako da nisi mogao da se nagleda rana i muka najdivnijeg meu sinovima ljudskim? ^6) Hrianinu dolazi Trojedini Bog. Prema pozdravu "Mir tebi," vidimo da su trojica
87
jedno. Osim toga svaka osoba Trojedinog Boga pokazuje svoj rad i deli svoje darove. Bog Otac prata grehe; Bog Sin skida prljavo odelo ljudske samopravednosti; a Bog Sveti Duh daje peat sigurnosti spasenja i znak Boije vene ljubavi koja uvek prati vernog oveka. Hrianin koji ima ovakav peat iskupljenja ide slobodno kroz ivot i ulazi kroz vrata nebeska u slavu Carstva Boijeg. To se deava kod krsta Isusa Hrista. U raspetom Hristu Bog ti dolazi da zauvek ostane sa tobom. (Jovan 14:23). To su istinite i verne stvari. Bez oprotenja greha hriansko putovanje je bez radosti. Ako krst nije tvoja pravednost i osveenje, (1. Kor. 1:30), ne moe da ima mir sa Bogom (Rim. 5:1). Da li i ti eli da to doivi u svom ivotu? Da li je mogue da onaj koji veruje to ne primi i ne zna nita o oprotenju svojih greha? "Sam Duh svedoi sa naim duhom da smo deca Boija... Ubeen sam naime, da nas ni smrt, ni ivot, ni aneli, ni poglavarstva, ni sadanjost, ni budunost, ni sile, ni visina, ni dubina, niti kakvo drugo stvorenje, ne moe rastaviti od Boije ljubavi, koja je u Hristu Isusu Gospodu naem." (Rim. 8:16,38,39). ^7) Rod Svetoga Duha je radost, to znai biti "puni radosti i Duha Svetoga. (Dela 13:52). To moe da zamisli samo onaj koga je Bog u svojoj milosti posetio svojom prisutnou. Takav ovek ako i sam ide putem svog ivota, opet se raduje i peva. (Dela 8:39). ^8) Ima ih mnogo koji spavaju smrtnim snom i odbijaju pomo, mrzei onoga koji bi ih budio iz njihovog grenog sna. "to me uznemirava svojim propovedanjem, svedoanstvom i ivotom?" pita svet, te se okree od svetla Boije istine, jer mu je omilela tama greha. Mnogi su blizu puta ivota ali nisu na njemu blizu su vrata Carstva Boijega, ali se ne ure ka njima. Ne vide opasnost, iako im je Satana osvetnik za petama. Drugi opet samo mirno spavaju. Njihov ivot je samo san. Njih e strana stvarnost jednom nauiti da su prespavali vreme milosti. Drugi se opet odvraaju govorei: "Ti vodi brigu sam o sebi, a nas ostavi na miru." Tako Hrianinu ne ostaje nita drugo nego da ide sam svojim putem. Ako sam Bog ne otvori njihove oi, nae nagovaranje je uzalud. Ako nas je Gospod probudio od sna, i prosvetlio, obratio, opravdao i spasio, to je sve samo Njegova blagodat. ^9) Formalista vri razne spoljanje forme pobonosti i vara samoga sebe. Banjan ga zato zove formalistom. Licemer vara druge; znajui da mu je srce daleko od Boga, pretvara se pred drugima da je u zajednici sa Bogom. Obojica, nemajui Boijeg Duha uivaju u onome to je telesno i tee se kako im je cilj dobar, a ne vide razliku izmeu sebe i putnika, opravdavajui se delima starih obiaja. Ali ko ne ulazi na vrata u oviji tor nego prelazi na nekom drugom mestu; ko ne ulazi na uzani put kroz tesna vrata novoga roenja on je lopov i razbojnik, pa e mu i svretak biti kao lopovu i razbojniku. Ko se hvali da je poboan neka pazi da moda nije brat jednoga od ove dvojice.
88
^10) Samo uzdii nad tim zlom koje je u tebi i oko tebe. Teko tebi ako prestane da uzdie; to bi znailo da si navikao na zlo." (Jan Komenski)
89
GLAVA VII
Brdo Tekoa
Onda su svi skupa stigli pod brdo koje se zvalo Tekoa u ijem je podnoju bio izvor. Tu su se nalazila jo dva puta pored onoga koji je vodio pravo od vrata. Jedan je vodio nalevo, a drugi nadesno oko brda, dok je uzani put iao pravo uzbrdo do vrha Tekoe.(1) Hrianin je otiao do izvora, napio se i osveio, (Ps. 36:91; Joel. 3:18; Isa. 49:10), te poeo da se penje pevajui: Na brdo visoko ja elim ii, I pored svih tekoa na vrh njega stii; Jer vidim da me put u ivot vodi, Ohrabri se sada i bez straha hodi; Bolje je i s mukom na to brdo doi, Nego li bez muke u pogib'o poi.
90
Plaljivko i Neverko
Kad je stigao na vrh brda, dotrala su mu dva oveka u susret. Jedan se zvao Plaljivko, a drugi Neverko.(6) Hrianin ih upita: ta vam je kad tako trite u pogrenom pravcu? Plaljivko mu je ispriao kako su ili u Grad Sion i kako su stigli do ovog opasnog mesta, dodavi: to dalje idemo, to je put sve opasniji. Zato smo se okrenuli i vraamo natrag.
91
Tako je, dodade Neverko, jer se ba tamo malo napred nalaze dva lava na putu. Ne znamo da li spavaju ili su budni, ali bili smo sigurni da bi nas rastrgli samo da smo im se pribliili. Vi i mene plaite, ree Hrianin, ali kuda da beim? Ne mogu da se vratim u svoju zemlju, jer joj je su^eno da izgori u vatri i sumporu. Tamo bih sigurno propao. Samo da dospem u Nebeski grad! Znam da u tamo biti van svake opasnosti. Moram napred! Vratiti se natrag znai sigurnu smrt. Napred je opasnost od smrti, a posle toga veni ivot. Ipak idem napred!
Gospodar brda podigao samo za osveenje duha putnikovog! Koliko sam samo bez potrebe preao! Tako se desilo i deci Izrailjevoj zbog njihovog greha morali su da se vraaju putem Crvenog mora. (4. Moj. 14). I ja moram da idem s tugom tamo gde je trebalo da idem s radou da nisam tako zaspao. Koliko bih daleko ve bio dosada! A eto, sada moram da idem tri puta po istom putu, a mogao sam da ga preem samo jedanput. Jo e me i no zatei, jer je dan skoro na svome izmaku. O, samo da nisam zaspao!"(8) Uto je ve stigao do odmaralita, gde je malo posedeo i zaplakao. Konano pogleda alosno ispod klupe i ugleda svoj svitak koji brzo sav drhtei zgrabi i vrati ga u svoja nedra.(9) Ko bi mogao da opie koliko se obradovao kada ga je naao! Taj svitak mu je bio kapara ivota i ulaska u pristanite koje je eleo. Zato ga je stavio u nedra, zahvalio Bogu to mu je upravio oi na mesto gde je leao, te sa suzama radosnicama krenu dalje. Kako se samo hitro popeo na brdo! No sunce je ve bilo zalo, a on jo nije bio na samom vrhu. Opet se prisetio kako je nemarno zaspao, te poe ovako da jadikuje: "Grenog li spavanja, zbog tebe e me zatei no na putu. Morau da idem bez suneve svetlosti. Mrak e mi obaviti stazu, a rikanje opasnih zveri e me plaiti i to sve samo zbog mog grenog sna." Onda se prisetio ta su mu Plaljivko i Neverko rekli; kako su se uplaili od lavova. Hrianin zato ree samome sebi: "Ove zveri trae nou plen, i ako me sretnu po mraku, ne znam kako bih mogao da im se oduprem. Kako da pobegnem da me ne rastrgnu?" Iao je tako tuan putem i dok je oplakivao svoju zlu sudbinu, podigao je oi i ugledao pred sobom jedan divan zamak koji se zvao Krasan(10) i bio sagraen pored samog puta.
^1) Iza svake tekoe i nevolje sledi posebna uteha za umornog putnika. Zato se ne plai strmih brda preko kojih vodi tvoj ivotni put. Ne plai se nevolje, ve hrabro idi napred, krepei se molitvom. ^2) Brzo je doao kraj onima koji nisu uli kroz vrata novog roenja. Tekoe i strmi
93
putevi su ih savladali, a na videlo je dolo da nisu uenici nego skitalice. Hteli su da idu udobno, onako kako je telu i srcu milo i tako su ili bez vostva Boijeg Duha putevima propasti. Takav svretak nalaze svi formalisti i licemeri. ^3) Nije uvek lako ii hrianskim putem, ali molitvom i neprestanim i vernim pogledom prema cilju sve je mogue pregaziti. Ako ne drukije, onda na kolenima u molitvi. ^4) Posle perioda raznih tekoa i nevolja Bog prua naroito radosne i utene asove ivota. Kao to su posle ljute borbe i pobede Gospoda Isusa doli aneli i okrepili Ga, tako Gospod sprema i onima koji veruju posle borbe, odmor i veliku radost i utehu. ^5) Ako vernik posmatra samog sebe, svoju mo i svoje delo, brzo e duhovno da zaspi. im se u tebi pojavi samoljublje, lako zadrema i ohladni, pa i u vreme straha i tuge kada trai sigurnost spasenja, shvatie sa uasom da si je izgubio upravo onda kada si bio najvie zadovoljan samim sobom, i kada si samoljubivo razmatrao svoja dela, a zaboravio da sunce Boije milosti ide pred tobom. Nemoj da trpi u sebi samoljublje, jer e morati brzo da se vrati natrag i nikada nee moi da nadoknadi izgubljeno dragoceno vreme. ^6) Ima ih mnogo koji samo treba da ugledaju potekoe i protivnosti hrianskog puta pa da se vrate i pobegnu zbog straha, iako nisu isprobali da li su te potekoe zaista toliko velike koliko izgledaju. Meutim Hrianin, iako mu je srce drhtalo, odluio se da poe napred. Vie voli strah od smrti nego da se vrati tamo gde ga smrt i propast sigurno ekaju. Vraa se samo onaj koji nee da omrzne greh i koji nee da se odrekne samoga sebe. Ali ko je uvideo svoj greh i kome se on ogadio, taj nee natrag. Ma kakve nevolje da ga ekaju on mora napred ka cilju, pa ma ko i ma ta ga plailo. ^7) Najvea uteha za hrianina u vreme strasti i alosti je "sigurnost spasenja," ali strano je onome koji hoe da se utei, a ne nalazi sigurnost u svom srcu. Moe da je izgubi kroz ugaanje telu, i kroz samoljublje i oholost, kada se zanese njima. Na taj nain izgubi svoju prvu ljubav, i ne preostaje mu nita drugo nego: "Seaj se, dakle, odakle si pao i pokaj se!" (Otkri. 2:4,5), mora da se vrati natrag. ^8) Nemoj ugaati telesnom samoljublju kad ti Gospod daje milost. O kad bi mnoge probudio glas tog nebeskog slavuja kad spavaju pod drvetom strasti ili u senci crkve Boije okrepe.
94
^9) Ponovo prima potvrdu Boije milosti i siguran je da pripada Onome koji je za njega poloio svoju duu. Nema vee nesree za onoga koji veruje, nego kad je u vreme tuge i nevolje Boije lice sakriveno od njega, i kada mu Isus Hristos ne dolazi. To su vremena plaa i uzdisanja, kad mu nita ne ostaje nego da trai Onoga koga je svojim telesnim ugaanjem oterao od sebe i da doivi to to spominje mlada: "Otvorih drago mu svome, ali dragoga mojega ne bjee, otide. Bijah izvan sebe, kad On progovori. Traih Ga, ali Ga ne naoh; vikah Ga, ali mi se ne odazva. Naoe me straari (gresi) koji obilaze po gradu, bie me, ranie me, uzee prijeves (ogrta) moj s mene straari po zidovima." (Pesma 5:6,7). Mora da podnese rane koje ti straari zadaju i da se ponizi u praini pred Gospodom Isusom. On e u tvom jadu, plau i uzdisanju da ti porui kao svom ueniku mili pozdrav, ali ne samo to, On e sam doi da te ponovo uveri o svojoj venoj ljubavi. (Seti se Petra). ^10) To je Boija Crkva kojoj putnik treba da se pridrui tako da zajedno sa ostalim vernima ide radosno i slobodno prema svome cilju. Nazvan je Krasan, zato to u njemu Gospod pokazuje svoje velike stvari i otkriva svoju milost.
95
GLAVA VIII
Lavovi
Videh u snu kako je pourio da bi sebi naao prenoite. Nije daleko odmakao kada se naao u jednom jako uzanom prolazu koji je poslednjih dve stotine metara vodio do kapije. Pogledao je i opazio dva lava na putu. "Sad vidim," uzviknu Hrianin, "to je opasnost koja je odvratila Plaljivka i Neverka." (Lavovi su bili vezani lancem, ali on to nije primetio.) Strano se uplaio i pomislio je da bi najbolje bilo da se i sam vrati, jer mu se inilo da ga eka sigurna smrt. No uvar kapije Pozorko (Marko 13:3437) je video kako je Hrianin stao i da namerava da se vrati, pa mu stoga doviknu: Zar si tako plaljiv! Ne boj se lavova! Vezani su, a tu su da bi se videlo ko ima veru a ko je nema. Dri se sredine puta pa ti nita nee biti.(1) Onda ga videh kako ide sav drhtei od straha zbog lavova, ali ipak dobro pazei na savete vratara. uo je riku lavova, ali mu nita nisu uinili. Onda je pljesnuo rukama i doao do same kapije.
Uveden u zamak
Hrianin je zapitao uvara: Prijatelju, kakva je ovo kua? Mogu li ovde da prenoim?
96
Kuu je sagradio Gospodar brda za odmor i bezbednost putnika.(2) Odgovori uvar, pa ga zatim upita odakle je i kuda ide. Idem iz grada Propada na brdo Sion, odgovori Hrianin, ali poto je sunce ve zalo, hteo bih ovde da prenoim ako je mogue? Kako ti je ime? Sada se zovem Hrianin,(3) ali nekada sam se zvao Sumnjivko. Iz roda sam Jafetova, o kome je reeno: "Bog da rairi Jafeta da ivi u atorima Simovim." (1. Moj. 9:27). A zato tako kasno stie? upita vratar, sunce je ve zalo. Stigao bih ja i ranije, ali eto, zaspao sam na odmaralitu koje se nalazi na onoj strani brda. No stigao bih i pored toga ranije, nego sam bio izgubio paso.(4) Kad sam to primetio, ve sam bio na vrhu brda. Zato sam sa velikim bolom u srcu morao da se vratim na mesto gde sam spavao, pa sam ga tamo konano i naao.(5) Dobro, ree vratar, pozvau jednu devojku iz ovoga grada, koja e te upoznati sa ostalim ukuanima, jer tako zahtevaju pravila ove kue. Odmah zatim, vratar je zazvonio i na vratima se pojavila jedna ozbiljna i divna devojka po imenu Opreznost,(6) koja je upitala zato je zovu. Vratar joj je odgovorio: Ovaj ovek ide iz grada Propada na brdo Sion, ali poto se umorio i zatekla ga no na putu, pita da li moe ovde da prenoi. Rekao sam mu da u tebe da pozovem da malo porazgovara sa njim, a ti uradi kako ti se ini dobro prema pravilima ove kue.
97
Ona je zatim upitala Hrianina odakle je i kuda ide, na ta joj je on lepo odgovorio. Pitala ga je kako je dospeo na put, a on joj je i to ispriao. Onda ga je pitala ta je video i doiveo na putu, pa joj je i to rekao. Na kraju ga je upitala kako se zove. Zovem se Hrianin i imam jo veu elju da ovde prenoim. Vidim da je ovo mesto sagradio Gospodar brda za poinak i sigurnost putnika. Ona se nasmeila, a oi su joj se napunile suzama i poutavi malo ree: Pozvau jo dvetri svoje roake! Zatim je otrala do vrata i pozvala Mudrost, Bogoljupku i Ljubavku koje su ga posle kratkog razgovora uvele u kuu.(7) Na pragu su ga jo mnogi drugi doekali i rekli: Ui, blagosloveni, ovu kuu je sazidao Gospodar da primi putnike kao to si ti.(8) On im se nakloni, te ue sa njima.
98
Drage volje! Radujem se to ste me ovako primili. ree Hrianin. ta te je pokrenulo na ovaj put? upita Bogoljupka. Bog je tako uredio, ree Hrianin, jer kad sam se uplaio da u propasti, nisam znao kuda da poem. Ali dok sam drhtao i plakao naiao je ovek po imenu Evanelista, koji me je uputio prema malim vratima koja sam nikada ne bih naao. On me je poslao na put koji me je doveo upravo do ove kue. Zar nisi proao pored Tumaeve kue? upita Bogoljupka. Jesam, i video sam tamo takve stvari koje nikad dok sam iv neu moi da zaboravim, naroito tri stvari. Prvo, kako Hristos uprkos Satane odrava delo milosti u srcu; drugo, kako je jedan ovek toliko sagreio da je izgubio svu nadu da e ui u Boiju milost; i tree, kako je jedan sanjao da je doao na sudnji dan. A da li si ga uo kako pria svoj san? Da, uo sam kako je strane stvari video. Srce me je bolelo dok mi je to priao; no milo mi je to sam sve to ipak uo.(11) Ree Hrianin. Da li je to bilo sve to si video u Tumaevoj kui? pitala je dalje Bogoljupka. Nije, ree Hrianin, odveo me je da mi pokae jednu prekrasnu palatu. Ljudi u njoj su bili obueni u zlato. Tada je doao jedan ovek i probio se kroz naoruanu strau koja je stajala pred kapijom, te je bio primljen u nebesku slavu. Srce mi je od radosti zaigralo i poeleo sam da ostanem bar godinu dana u toj kui, ali sam znao da moram prvo jo puno da putujem. ta si jo video na putu?
99
Bolje ne pitaj! ree Hrianin. Samo to sam poao, ugledao sam Jednoga koji je bio sav krvav i visio na krstu. im sam ga pogledao, pao mi je teret s lea (dotada sam se muio pod jednim pretekim bremenom). To mi je bilo veoma udno, jer tako neto jo nikada nisam video. Dok sam tako gledao navie, jer nisam mogao da skinem oiju sa Njega, pojavila su se tri sjajna bia. Jedno mi je reklo da su mi gresi oproteni; drugo mi je skinulo dronjke i dalo ovu vezenu koulju koju eto vidi, a tree mi je stavilo ovu belegu na elo i dalo ovaj zapeaeni svitak. (Kad je to rekao, izvadio je svitak iz nedara).(12) Valjda si jo neto video? ree Bogoljupka. To je bilo ono najlepe, ree Hrianin, ali video sam i drugo to ta. Naime tri oveka: Prostaka, Lenjivca i Hvaliu kako spavaju pored puta sa okovanim nogama. Nisam mogao nikako da ih probudim! Video sam i Formalistu i Licemera kako preskau preko zida da idu na Sion, ali su se brzo izgubili kao to sam im i rekao da e biti. No najtee mi je bilo da se popnem na ovo brdo i proem pored lavova. Da nije bilo onog dobrog vratara, verovatno bih se vratio. Ali sada zahvaljujem Bogu to sam dovde doao i zahvaljujem vama to ste me primili.(13) Zatim je Mudrost odluila da mu postavi nekoliko pitanja: Da li ponekad misli na zemlju iz koje si poao? Mislim, ali sa stidom i odvratnou. Da sam zaboravio zemlju iz koje sam iziao, zaista bih se ve vratio, jer sam za to imao prilike; ali sada eznem za boljom, to jest, nebeskom otadbinom. (Jev. 11:15,16). Da li jo uvek nosi sa sobom neto od onoga to si tamo imao? Da, ali preko svoje volje. Mislim naroito na unutranja telesna razmiljanja u kojima su svi moji zemljaci kao i ja uivali. Ali sada su mi
100
sve te stvari mrske, i kad bih mogao slobodno da biram, nikad vie ne bih o njima razmiljao, no kad elim da inim dobro, vidim da je zlo u meni. (Rim. 7:1523). Da li ti se nekad ini da si savladao neke stvari koje su ti pre mnogo smetale? pitala je Mudrost. Da, ali retko, odgovori Hrianin. Kada se to desi, to su mi onda zlatni asovi. Da li se sea kako si savladao svoje nespokojstvo? Kad god se setim onoga to sam video na krstu i kada pogledam svoju odeu i svitak koji nosim u nedrima, i kada mi srce zaigra pri pomisli na onu zemlju.(14) ree Hrianin. A zato toliko eli da ide na goru Sion? upita Mudrost. Nadam se da u tamo videti Onoga koji je bio razapet na krstu; i nadam se da u se osloboditi svega to mi jo uvek smeta. Jer kau da tamo nema smrti, (Otkri. 21:4), i da u tamo boraviti sa svojim najmilijima. Jer pravo da ti kaem, ree Hrianin, ja volim Onoga to mi je skinuo teret, i za Njim ezne moja dua.(15) elim da budem tamo gde neu nikad umreti, i sa onima koji veno kliu: "Svet! Svet! Svet!" Onda je Milostivka upitala Hrianina: Ima li enu i decu? Imam enu i etvoro dece.(16) Zato nisi i njih poveo sa sobom? Hrianin se tada rasplaka i ree:
101
To bih rado uinio, ali su se svi protivili mome putovanju.(17) Trebalo je da im kae i objasni kako je opasno ostati tamo. I jesam, ree Hrianin. Govorio sam im o propasti grada koju mi je Bog pokazao. Ali njima se inilo da se ja alim, te nisu verovali. (1. Moj. 19:14). Da li si se molio Bogu da On blagoslovi tvoju re? Jesam, i te kako usrdno, moe i sama da zamisli koliko su mi ena i deca dragi. Da li si im rekao kako te mui i plai da ne propadnu, poto si verovatno jasno video u kakvoj se opasnosti nalaze? To sam im stalno ponavljao. Mogli su da vide po mom licu i suzama koliko se plaim dolazeeg suda. Ali to ipak nije bilo dovoljno da ih ubedi da pou sa mnom. Da li su ti rekli zato nee da pou sa tobom? Moja ena nije htela da ostavi ovaj svet, a decu su privlaile radosti mladosti. Tako su me ostavili da sam tumaram. Moda si svojim nemarnim ivotom pokvario sve to si svojim reima postigao? dodade Milostivka.(18) Pa, ne mogu ba mnogo da se hvalim svojim ivotom, poto znam da imam mnogo nedostataka. Znam da ovek moe lako da obori svojim nainom ivota sve to je hteo svojim reima da dokae drugima. No ipak, mogao bih da kaem da sam se jako uvao da im ne dam nekim nepristojnim postupkom izgovor da ne pou sa mnom na put. Govorili su mi da sam sitniar i da se radi njih odriem stvari u
102
kojima oni ne vide nikakvo zlo. Mogu da kaem da ako su videli u meni neto to ih je odbijalo, da je to bio moj veliki strah da ne greim protiv Boga, ili da ne uinim zlo svome blinjem.(19) Kajin je mrzeo svoga brata zato to su mu dela bila zla, a dela njegovoga brata pravedna. (1. Jov. 3:12). Ako su tvoja ena i deca bila protiv tebe, time su pokazali da ne mare za dobro. Ti si sauvao svoju duu od krvi njihove. Ree Milostivka. (Jezek. 3:19).
Na Veeri Gospodnjoj
Zatim videh u snu da su tako sedeli i razgovarali do veere.(20) Onda su postavili sto s mesom i vinom bez taloga. (Isa. 25:6). Sve vreme su razgovarali o Gospodaru toga brda, naime, o tome ta je uinio, zato je to uinio i radi ega je sagradio tu kuu. Iz onoga to su govorili, saznao sam da je bio veliki ratnik koji se borio i savladao onoga koji je imao silu smrti, (Jev. 2:14,15), ali ne bez velike opasnosti po samoga sebe, zbog ega sam Ga i ja jo vie voleo. Jer kako su rekli, to Ga je stajalo mnogo krvi. Ali kruna Njegove velike slave je bila u tome to je sve uinio iz iste ljubavi prema ovoj zemlji. Pored toga, u kui je bilo onih koji su rekli da su razgovarali sa Njim posle Njegove smrti na krstu.(21) Oni svedoe da im je sam rekao da Njegovoj ljubavi prema siromanim putnicima nema ravne na celom svetu. Dali su potvrdu onome to su videli, jer kau da je ostavio Svoju slavu da bi pomogao siromanima. uli su Ga kako govori da nee sam da ivi na gori Sionu. Kau da je nainio mnoge putnike prinevima iako su se rodili na bunjitu. (1. Sam. 2:8; Ps. 113:7,8).
103
Odmor
Tako su razgovarali do kasno u no i kada su se predali Gospodu na uvanje, poli su na spavanje. Odveli su putnika u jednu prostranu sobu na spratu, gde su prozori gledali ka izlasku sunca. Soba se zvala "Mirna".(22) Hrianin je tako spavao do zore, a kada se probudio ovako je zapevao: Oj, gde sam? Zar toliku, Isus brigu, ljubav ima Prema brai onoj, to postali su putnicima! I mene je greha mojih izbavio sam, Raj, blaenstvo sretan da u nebu uivam.
Znamenitosti kue
Kad su svi ustali rekli su mu da ne ide dalje dok mu ne pokau znamenitosti toga mesta. Najpre su ga odveli u biblioteku,(23) gde su mu pokazali zapise od prastarih vremena. U jednoj od knjiga su mu pokazali rodoslov Gospodara brda gde se videlo da je Sin onoga koji oduvek jeste, (Dan. 7:13), i da je venoga porekla. Tu su bila zapisana sva Njegova dela i imena nekoliko stotina ljudi koje je primio u svoju slubu, koje je posle smestio u takve stanove koje ni zub vremena ni bilo kakva trule ne moe da potkopa. Onda su mu itali dela koja su Njegove sluge uinile. "Oni pobedie carstva, izvrie pravednost, primie obeanja, zatvorie usta lavovima, ugasie silu ognjenu, izbegoe otrici maa, od slabosti se okrepie, u boju ojaae, tuinske vojske nagnae u bekstvo. (Jev. 11:33,34). Zatim su mu itali iz drugog zapisa te kue gde je pisalo kako je njihov Gospodar eljan da primi u Svoju milost svakoga makar kakve uvrede da je u prolosti naneo Njegovoj linosti i delima. Bilo je zapisa i o
104
drugim poznatim stvarima. Sve su to pokazali Hrianinu, kao i mnoge drevne i nove stvari, proroanstva i predskazivanja o onome to e se sigurno dogoditi na udo i stravu neprijateljima, a utehu i zadovoljstvo putnika.(24) Sutradan su ga odveli u riznicu oruja,(25) gde su mu pokazali razno oruje koje je Gospod pripremio za putnike. Bilo je tu maeva, titova, kaciga, molitava i obue koja se nee izlizati. (Ef. 6:1318). Bilo je svega dovoljno za onoliko slugu koliko je zvezda na nebu. Pokazali su mu i sredstva kojima su neke sluge uinile udesna dela. Pokazali su mu Mojsijevu palicu; malj i kolac kojima je Jailja ubila Sisaru; banove, lueve i trube kojima je Gedeon oterao vojsku madijansku. Onda su mu pokazali ostan volujski kojim je Samegar pobio est stotina Filisteja. (Sud. 3:31). Pokazali su mu vilicu kojom je Samson uinio slavna dela. (Sud. 15:15,16). Pokazalisumu i praku i kamen kojima je David ubio Golijata iz Gata; (1. Sam. 17:49,50). Ma kojim e Gospod ubiti oveka bezakonja (2. Sol. 2:8) na dan kada ustane na sud. Pokazali su mu mnogo divnih stvari kojima se Hrianin jako obradovao.(26) Posle toga opet pooe na poinak. I videh u snu kako je ujutro ustao s namerom da poe dalje. Oni su ga meutim zadravali da.ostane jo jedan dan. Rekli su da e mu pokazati Milinske gore koje e ga jo vie uteiti, poto se nalaze u pravcu sklonita koje on trai. Zato je pristao da ostane. Kad je jutro ponovo osvanulo, odveli su ga na vrh kue i rekli mu da pogleda prema jugu. U daljini se video jedan vrlo lep brdoviti kraj, (Isa. 33:16,17), pokriven umama, vinogradima, vonjacima, cveem, izvorima i vodoskocima, koje je bilo milina gledati. Upitao je kako se ta zemlja zove. Na to su mu odgovorili da je to Emanuilova drava, koja je otvorena, kao i ovo brdo, svim poklonicima. Kad tamo stigne, videe vrata Nebeskog grada, koji e ti pastiri
105
pokazati.(27)
Naoruan za put
Sada je poeleo da poe dalje i oni su pristali. Poimo prvo opet do riznice! rekoe mu. Kad su uli, navukli su mu oklop od glave do pete u sluaju da ga neko napadne na putu. (Ef. 6:1018). Tako opremljen, poao je sa svojim prijateljima do kapije, gde je upitao vratara da li je jo neki putnik tuda proao. Vratar je odgovorio da jeste. Da li ga poznajem? upita Hrianin. Pitao sam ga za ime i on mi ree da se zove Verko. Odgovori vratar Pozorko. O, poznajem ga! uskliknu Hrianin. On je iz mog susedstva. Iz mog rodnog mesta. A koliko je daleko odmakao?(28) Ve je siao u dolinu. Dobro, dragi prijatelju, Gospod neka je sa tobom i neka ti umnoi svako dobro koje si meni ukazao.(29)
Ispraaj
Onda je poao dalje, ali Mudrost, Bogoljupka i Ljubavka su htele da ga isprate do podnoja. Krenuli su zajedno ponavljajui ono o emu su
106
ranije govorili, dok ne stigoe do podnoja brda. Tada je Hrianin rekao: Kao to je bilo teko penjati se uzbrdo, tako je vidim, opasno i silaziti. Jeste, ree Mudrost, to je zato to je oveku veoma teko da sie u dolinu poniznosti, a da se pri tom ne oklizne. Zato smo poli da te ispratimo do podnoja. Hrianin je onda poeo da silazi jako paljivo, no ipak se dva tri puta okliznuo.(30) Zatim videh u svom snu kako su mu ove dobre saputnice, kada je stigao do podnoja brda dale veknu hleba, uturicu vina i jedan grozd, te je nastavio put.
^1) Lavovi znae rikanje avola i sveta koji nastoje da nas uplae da ne bismo ili Boijim putem. To se naroito deava kad oni koji veruju ele da se prikljue Crkvi zajednici Boijeg naroda, koji svedoi za Gospoda svoga Spasitelja. Deavaju se razne neprilike. Svi e da te preziru i ostave. Imae nevolje do smrti, pa ak i posle smrti tvoji e imati muke, jer nee dozvoliti da te sahrane na groblju, niti e svetenik da ti ide na sahranu i to sve ako se prikljui toj jeresi "to se svuda protiv nje govori," (Dela 28:22), koju "nazivaju sektom." (Dela 24:14; 1. Pet. 4:14). Ali samo napred! Svet i avo su vezani lancima koje Gospod Spasitelj dri u svojim rukama. Ako Gospod popusti lance, ne boj se On ih puta uvek do prave mere radi tvoje probe. Verni sluga Boiji mora uvek da pazi, da tei, bodri i hrabri uplaene putnike, koji uju riku i bes neprijatelja, a ne vide lance Boije moi kojima su vezani, tako da ne mogu da ih upropaste. ^2) Crkva Boija postoji za okrepu i sigurnost putnika. Razgovor sa Boijim narodom treba da ti da utehu, a ti treba da pazi nad svojom braom i oni nad tobom, da ne biste bili prevareni i iskuani grehom. ^3) To mu je sada pravo ime, jer je Hristov. Ima ih mnogo koji nisu primili Boiju blagodat i neopravdano se hvale da su hriani. Da li si ti takav? U tebi treba da se
107
desi ta promena o kojoj govori Gospod: "I smilovau se na Loruhamu (Loruhama znai "bez milosti") i rei u Loamiji: Ti si moj narod," i on e rei: "Boe moj!" (Osija 2:23). (Loamija znai "nisi moj narod"). (Osija 1:9). Hrianin se uvek sea kakav je nekad bio i kakav je sada. Divna je razlika izmeu "pre" i "sada"! ^4) Sigurnost spasenja je neto uzvieno. Zato treba da uvamo tu sigurnost da ne bude zastrta grehom i neverstvom. Nego: "Postarajte se jo vie da uvrstite svoj poziv i izbor; ako, naime, to inite, neete se nikad spotai." (2. Pet. 1:10). Mnogi su radosno doli Isusu ali su kasnije alostili Svetog Duha kada su se zapleli u greh, i sada su ostali bez radosti i pune sigurnosti venog ivota. Mnogi su izgubili sigurnost spasenja i vukli su se kroz ivot bedno i nevoljno, i tek su je na kraju svog jadnog ivota nali kroz Boiju milost. Zato treba da pazimo, naroito mladi hriani. "I ne alostite Boijeg Svetog Duha, kojim ste zapeaeni za dan izbavljenja." (Efescima 4:30). ^5) Ko nema sigurnost spasenja, to jest, ko nema svedoanstvo Svetog Duha u svom srcu, ne bi trebalo da trai da bude primljen za lana crkve. Crkva je zajednica Boije dece. Zato mogu biti primljeni kao lanovi samo oni na kojima se vidi da iskreno idu uskim putem, na koji su stupili novim roenjem kroz Svetoga Duha. Tamo gde se to ne ispituje i ne praktikuje nije Crkva Gospodnja, ve hajduka peina. ^6) Kod primanja lanova u Crkvu najpotrebnija je opreznost. Ponekad gledamo na broj lanova da bismo se hvalili telom. Ponekad gledamo na bogatstvo, ast i uenost onih koji trae da budu primljeni u crkvu. Ali potrebno je istai samo to, da li moe da se vidi na njima da slede istinu naeg Gospoda, da su primljeni u Boiju milost i da im je nebo cilj. ^7) Blago crkvi koja ima vodeu brau koja su oprezna, mudra, pobona, puna ljubavi i straha Gospodnjeg. Ako su pomazani Svetim Duhom umee da odluuju koga da prime u kuu, to jest u crkvu, a koga da odbiju. ^8) Porodica se raduje nad novim lanom. Svi se zanimaju za svog novog brata ili sestru, i pruaju mu ljubav i zahvalnost. Gde nema takvog staranja, tamo je Krasni dvor crkva, kao pustinja. Da li se ti raduje kada doe novi lan u tvoju porodicu crkvu, te zahvaljuje zato Bogu? Samo treba paziti koga prima u zajednicu. Neka vrata crkve budu veoma uska. ^9) Lepo je razgovarati o iskustvu naeg ivota sa Isusom. O emu ti razgovara? Da li ima radosne doivljaje sa Gospodom Isusom tvojim Spasiteljem? Kakav je predmet tvojih razgovora?
108
^10) Ovaj razgovor moe da poslui kao odlian primer kod primanja novih lanova u crkvu. Tu nema nieg hladnog, ve je sve ivo i ljubazno staranje. Kao u porodici, nita se ne radi slubeno. Svaki lan koji stupa u crkvu donosi neki novi dar Svetoga Duha na korist i popravljanje cele zajednice. ^11) Gospod nam pokazuje mnoge stvari kojih se seamo sa bolom u srcu. A to nam je ipak korisno jer treba da "gradimo svoje spasenje sa strahom i trepetom." (Filipljanima 2:12). ^12) Priznavati Hrista bez ikakvog linog iskustva je samo nauena pobonost. Ako nisi lino okusio ljubav i milost Spasitelja, i ako ti Sveti Duh nije ulio mir i sigurnost spasenja u srce, ta ti vredi ako zna sve doktrine napamet? Bez tog poznavanja Boije milosti, ne bi trebalo niko da bude primljen u zajednicu Boije dece u Hristovu crkvu, makar sve znao napamet. A ko je okusio tu milost, kako bi mogao da uti? "Poverovao sam, zato sam govorio." (2. Kor. 4:13) Ko se hvali neka se hvali u Gospodu." (2. Kor. 10:17; Jer. 9:24; 1. Kor. 1:31; Gal. 6:14). ^13) Da li si zahvalan Gospodu to te je primio i to su te oni koji veruju primili u svoj krug? ^14) Unutranja pokvarenost i zloudnost donosi Hrianinu vie alosti i tuge nego svi spoljanji neprijatelji i progonstva ovoga sveta. Ali on ima ime da se tei i hrabri; ima izvor iz kojeg crpi mo za pobedu nad tim unutranjim zlom. A ime se jaa? Verom u raspetog Spasitelja i pravednost koju ima u Hristu i svedoanstvom Svetoga Duha, koji ga vodi ka divnom cilju prema kojem on radosno putuje. Ako se bori u alosti i bolu koji ti tvoj greh donosi gledaj sa puno pouzdanja na Isusa. On je prozvan: "Isus, jer e on spasti narod svoj od grehova njihovih." (Mat. 1:21). Ako je On u centru tvoga ivota pobedie, jer je On pobedio. ^15) Mi eznemo za domom, mirom i venim odmorom, teimo za istotom i nebeskom slavom, za venom ivahnou i mladou, za svetom ljubavlju a iznad svega, teimo za Onim koji je za nas poloio svoj ivot. udimo da to pre vidimo licem k licu Onoga koji nas ljubi venom ljubavlju. ^16) Kad je Banjan pisao ovu knjigu, imao je enu, dva sina i dve keri. ^17) Kada Sveti Duh pone da deluje, tada dolazi do rascepa u porodicama. Ali iako hrianin moe esto da bude ismejavan i na spoticanje drugima, ne prestaje da ljubi svoju porodicu, nego je jo vie voli zato to eli da se i oni obrate, da iziu iz sveta i greha, da bi mogli da doive blago Boije milosti i da zaele da idu za njim. Mnoge su
109
majke prolile bezbroj suza za svojim izgubljenim sinom i propalom keri, i mnogi su oevi prineli mnoge molitve Bogu za svoju neposlunu decu. Pa i ako ti se ini da tvoje rei, suze i molitve nita ne koriste, samo nastavi tako, pa e jednoga dana videti uinak tvoje vere u Boija obeanja, i ponjee rod tvoje istrajne molitve i mnogog savetovanja. ^18) "Po plodovima njihovim poznae ih." (Mat. 7:20). To vai i za verne Gospodnje sledbenike. Kakav je tvoj ivot? Kad bi govorio ak i aneoskim reima, ako tvoj ivot nije u skladu sa tvojim reima, kako e druge ganuti da bi sledili Isusa. Jo neto; nemoj nita da oekuje od tvojih molitava ako svoj ivot ne upravlja istinito po njima. Tvoja deca e ii tragom tvog ivota, i tvoji susedi e suditi po tvojim delima. Previe je tete uinjeno Carstvu Boijem na zemlji zbog nemarnog ivota Hristovih sledbenika ija su usta bila puna slatkih rei, a ivot im bio drukiji. ^19) O, kad bi tako mogli svi da priznaju! ^20) Ovde se misli na "Veeru Gospodnju," kad oni koji veruju razmatraju milost koju su primili kroz Gospoda Isusa Hrista, i kad uzimaju hleb i vino u seanje na Njegovu smrt. Imaju i ega da se seaju; jer se seaju Gospoda Isusa na krstu koji je bio razapet za njih; Njegove ljubavi koja ih trai, kako su se sa Njim u veri sastali, kako ih je primio za sinove i keri Boije, bezbrojnih milosti koje svakodnevno primaju od Njega, a iznad svega, Njegovog eljenog i slavnog dolaska. U takvom seanju raste njihova vera, umnoava se njihova ljubav prema Njemu i jaa njihova nada i radost u zajednici svetih. (Ps. 122). ^21) Glas vernih svedoka nam neprestano odzvanja kao grom kroz Sveto pismo Boiju Re: "i njom on jo uvek govori iako je umro." (Jev. 11:4). ^22) Krilo Isusovo Njegova Crkva je za sve putnike. Mir je dar od Gospoda Isusa, a ko dolazi k Njemu, ima veni mir i gledae sunce svoga ivota. ^23) Razmiljanje o Gospodu Isusu i Njegovim delima je za one koji veruju najmiliji i najradosniji zadatak. (Ps. 104:33, 119:26,27,47). ^24) Dubina Boije ljubavi nam se otkriva u Svetom pismu i u istoriji Njegove Crkve. Nita ne mora da te iznenadi strahom, kad nisi spreman. Moe da nae novu utehu u Boijim obeanjima, kada vidi kako ih je Gospod drugima ispunjavao. Svi veliki dogaaji kroz koje su drugi prolazi li skupljeni su u riznici Boije Crkve i svaki Hrianin moe da primi utehu i blagoslov iz njih. Sva iskustva Boije Crkve pobuuju te da se i ti, kada prilazi prestolu Boije milosti, hrabro bori i ide radosno prema
110
cilju. ^25) Gospod Isus je naa riznica oruja. Ako hoe da opae svoja bedra istinom, On je Istina. (Jovan 14:6). Ako hoe da se obue u oklop pravednosti, On je naa Pravednost. (1. Kor. 1:30). Ako hoe da obuje noge pripravnou na evanelje mira, On je na Mir. (Ef. 2:14). Ako hoe da uzme tit vere i kacigu spasenja, On je tvoj tit i Spasenje. (2. Sam. 22:3,31,36; Ps. 18:35). Ako hoe da uzme ma Duha koji je Re Boija, On je ta Re Boija. (Jev. 4:12; Otkr. 19:13). Ko drugi moe da te naui da se moli Bogu kao On? (Luka 11:1). Doi dakle Njemu. U Njemu je "sve oruje Boije," (Ef. 6:11), koje nam je potrebno u hrianskoj borbi. ^26) Hristova Crkva je dvorac ukraen starim i novim ukrasima. Boiji junaci su njen najlepi ukras. ime e ti ukrasiti Boiju Crkvu? Najlepi ukras joj je pobeda vere u Hristu Isusu. Kad bi na ivot bio sama pobeda! ^27) Blaenstva i ta divna iskustva o kojima ovde pie, prima vernik u Crkvi Gospodnjoj kroz izlaganje i propovedanje Boije Rei. Emanuilova drava je naa. Boija Re nam je pokazuje u punoj lepoti. I kao to je Gospod rekao Isusu Navinu, tako i nama govori: "Svako mesto na koje stupite stopama svojim dao sam vam," (Isu. Nav. 1:3). Zato smo uvek tako siromani kad su sve te prekrasne stvari ve nae? Primi verom svaki stih Svetoga pisma. Ti stihovi Svetoga pisma su divne ume, vinogradi, vonjaci puni raznovrsnog voa i cvea. Tu su brda, reke i izvori. Ta Emanuilova drava je prekrasna, i jasno nam je prikazuje Boija Re. Tu tee med i mleko i nema ni jednog dela te Boije njive koji je nerodan ili pust. ^28) Verko nije uao u zajednicu vidljive Crkve. Mnoge verne due, udaljene od zajednice Boijeg naroda od vidljive Crkve ne uivaju sve ugodnosti koje se uivaju u Crkvi kroz Boiju Re. Ali ipak su spaene, jer putuju uskim putem za Isusom u nebeski Hanan. ^29) "Vas pak, brao, molimo da odajete priznanje onima koji se trude meu vama, i svojim pretpostavljenima u Gospodu, i onima koji vas pouavaju; cenite ih iznad svega u ljubavi zbog njihovog dela." (1. Sol. 5:12,13). ^30) Sa gore preobraenja morali su opet da siu u nekadanji ivot pun borbe, bola i trpljenja. (Luka 9:2844). Pogreno je misliti da emo uvek biti na gori duhovnog ushienja. Moramo da proemo dolinom ponienja, alosti i smrti. Hrianin se okliznuo nije mogao da shvati da sa uzvienosti mora u poniznost. Zato pazi da ti se objavom visokih tajni Boijih srce ne ponese, i da ne zaboravi na ono to si po Boijoj milosti, jer e ti inae biti jako teko da ide kroz ponienje i pokornost. Ne
111
samo to, nego e pasti i nee moi da se bori protiv Satane. Obino kad se neko prima u zajednicu, za njega nastanu velika ponienja. Obino novoobraena dua zamilja da e joj same rue cvetati na putu novoga ivota, zato se iznenadi kad se u zajednici nae trn i kopriva, gde se tome nije nadala. Blago onome koji istraje i sledi svoga Gospoda do kraja. Starija braa i sestre su duni da daju dobar savet i primer mlaima. Blago Crkvi koja ima odgovorne i budne lanove, kao to je ova mala zajednica koja prati Hrianina sa velikom ljubavlju, pripremajui ga za boj. To nije samo duobrinikova ili propovednikova dunost, nego i dunost svakog pojedinog lana. Ako si Gospodnji, znae koja je tvoja dunost prema neiskusnim i slabim lanovima.
112
GLAVA IX
Apolion
Ali kad je ostao sam u Dolini Poniznosti, siromah Hrianin je doiveo mnoge muke. Samo to je krenuo, ugledao je jedno strano udovite koje mu je dolazilo u susret. Bio je to Apolion. (Otkri. 9:11). Onda se tek uplaio i nije znao da li da stane ili da se vrati. Ali setio se da nema oklopa na leima,(1) tako ako okrene lea Apolionu ovaj e ga lako probosti svojim strelama. Zato je odluio da stane i da se odupre rekavi: "Najbolje je istrajati do kraja!" Tada je krenuo napred i sastao se sa Apolionom. Bilo je strano pogledati u to udovite. Imalo je krljut kao riba (i njom se jako ponosio), a krila kao zmaj; noge kao u medveda, a iz grla su mu sukljali plamen i dim; usta su mu bila kao u lava.(2) Kada je priao Hrianinu, pogledao ga je prezrivo i poeo ovako da ga pita: Odakle ide i kuda si poao? Idem iz grada Propada koji je grad svakoga zla i putujem na Goru Sion. Znai da si jedan od mojih podanika, jer sva ta zemlja pripada meni i ja sam tamo knez i bog. Ree Apolion. Zato si onda pobegao od svoga cara? Kad se ne bih nadao da u te iskoristiti za neto bolje, sruio bih te na zemlju jednim udarcem. Zaista sam se rodio u tvojoj carevini, uzvrati Hrianin, ali je tvoja sluba bila teka, i od plate se nije moglo iveti, jer je plata za greh smrt; (Rim. 6:23). Tako kad sam zaao u zrele godine, traio sam da se popravim kao to rade i drugi razumni ljudi.(3)
113
Nema tog kneza koji bi tako lako pustio svoje podanike, pa ni ja tebe neu pustiti. Ali poto se ali na uslove i platu, vrati se lepo kui, obeavam da u ti dati to je mogue vie.(4) ree pomirljivo Apolion. Ali ja sam se ve odazvao drugome, i to Caru nad carevima. Pa kako bih onda mogao da se vratim sa tobom? ree Hrianin. Ti si kao to kae poslovica: "Pao iz zla u gore." Ali obino se deava kod onih koji se izdaju za Njegove sluge da Mu posle kraeg vremena okrenu lea, te se vrate meni. Hajde dakle i ti pa e sve biti u redu.(5) Dao sam re i zakleo sam se na vernost Njemu. Ree Hrianin. Kako bih sada mogao da odustanem. Zar ne bih zasluio da budem obeen kao izdajnik? Tako si mene izneverio, a eto ja sam spreman da ti oprostim samo ako mi se vrati. Tebi sam se zakleo u neznanju. I raunam da Knez kome sada sluim moe da me oslobodi te moje zakletve, i da mi oprosti ono to sam poinio dok sam tebe sluao. Pored svega toga, razornie Apolione, da ti kaem istinu: volim Njegovu slubu, Njegovu platu, Njegove sluge, Njegovu vlast, Njegovo drutvo i Njegovu zemlju vie nego sve tvoje. Zato prestani da me nagovara Njegov sam sluga i Njemu u da sluim. Odvrati Hrianin. Malo se osvesti pa razmisli ta te eka na putu kojim ide. Ti zna da Njegove sluge veinom loe prolaze, jer su prestupnici mojih puteva. Koliko je njih dosada ve sramno poginulo! Ti kae da ti vie voli Njegovu slubu nego moju, ali On nikada nije siao odande gde je sada da pomogne onima koji Mu slue. to se mene tie, ceo svet zna koliko sam puta oslobodio od Njega i Njegovih slugu one koji su Mu verno sluili, bilo silom bilo prevarom. Tako u i tebe osloboditi! ree samouvereno Apolion.
114
On se zasada uzdrava da ih oslobodi, jer hoe da isproba njihovu ljubav, da li e Mu ostati verni do kraja; to se tie zla koje ih stalno snalazi, kao to kae, to im se ipak rauna u slavnu zaslugu. Jer oni mnogo ne polau na sadanje izbavljenje. Trpe radi vene slave, koju e da prime kada njihov Car doe u Svojoj slavi i slavi Svojih anela.(6) Ti si Ga ve izneverio. Kako misli da e primiti platu? U emu sam bio neveran, Apolione? Pokolebao si se im si krenuo na put kada si se skoro udavio u movari Oajnici. Poe da kleveta Apolion. Onda si pokuao na pogrean nain da se oslobodi tereta umesto da si se strpeo dok ti ga tvoj Knez ne skine. Zaspao si grenim snom i izgubio ono to ti je najdragocenije. Umalo se nisi vratio kad si ugledao lavove. Kada govori o putu i o svemu to si uo, video, i to god radi hvali se time u svom srcu. To je sve istina, priznade Hrianin, a ima jo mnogo ega to si izostavio, ali Knez kome sluim i koga ljubim je milostiv i spreman da oprosti. Pored toga te slabosti su ve bile u meni dok sam bio u tvojoj zemlji; tamo sam ih zadobio. Pod njima sam stenjao i kajao se i primio oprotelje od moga Kneza.(7) (Ef. 1:7).
Borba s Apolionom
Onda se Apolion silno razbesneo i rekao: Ja sam neprijatelj toga Kneza; mrzim Njega, Njegove zakone, Njegov narod. Doao sam i tebi da se usprotivim.
115
Apolione, pazi ta radi, jer ja sam na Carevom putu, na putu svetosti. uvaj se dakle! Tada se Apolion ispreio preko celog puta i rekao: Ja se toga nita ne bojim. Spremi se da pogine. Zaklinjem se mojim paklom da nee kroiti dalje. Ovde u ti pogubiti duu. Izustivi to, baci ognjenu strelu Hrianinu u prsa.(8) Ali Hrianin je podigao tit koji je drao u ruci te njime odbi strelu. Zatim tre ma iz korica, jer je video da mu se valja boriti. Apolion je bacio kiu strela na njega i mada se Hrianin srano branio, neke su ga ipak pogodile u glavu, ruke i noge. Hrianin je malo ustuknuo, a Apolion je jo ee navalio dok se Hrianin nije ohrabrio i junaki opet usprotivio. Ova estoka borba potrajala je oko pola dana. Hrianin je bio skoro potpuno iscrpljen zbog zadobijenih rana, tako da je sve vie slabio.(9) Kada je Apolion to video, ugrabi zgodnu priliku te poe sasvim izbliza da napada. Hrianin je pao i pri tom ispustio ma iz ruke. Sad si moj, riknu Apolion i htede da mu zada poslednji udarac. Hrianin je izgubio svaku nadu na spasenje. Ali, dok je Apolion odmeravao taj smrtonosni udarac, Hrianin po Boijoj volji brzo dograbi ma, podie ga i ree: Nemoj se radovati neprijatelju moj, ako padoh, ustau! (Mihej 7:8,) i zadade mu smrtonosnu ranu, tako da ovaj ustuknu. Kad to vide, Hrianin navali i ree: Ali u svemu tome mi nadmono pobeujemo pomou onoga koji nas je zavoleo.(10) (Rim. 8:3739; Jak. 4:7). Zatim Apolion rairi svoja zmajevska krila i odlete tako da ga Hrianin nije vie video.
116
Niko ne moe ni da zamisli takvu borbu, ukoliko je nije video kao ja.(11) Kako je samo Apolion za sve vreme borbe vritao i urlikao upravo kao zmaj. Sa druge strane, Hrianin je uzdisao i jecao. Koliko sam primetio, nije se nijednom nasmeio sve dok nije uvideo da je ranio Apoliona svojim dvoseklim maem. Od toga dvoboja nisam video nita stranije.(12) Takvu udnu borbu, retko e videti kada, jer Hrianin zmajSatanu treba da savlada. I pobedi ga maem otrim i titom vere, A zmaj pobee da smrtne rane pere!
Zahvalio Bogu
Kad borba bi zavrena, Hrianin ree: Ovde u zahvaliti Onome koji me je oslobodio iz eljusti lavovih Onome koji mi je pomogao protiv Apoliona.(13) Pa zapeva: Velzevul, taj knez najcrnje tame, Dojurio je nasrui na me. U pomo eta njegova mu bila, Kako bi me urna ustavila. Al' Mihajlo u pomo mi doe, Prihvatih ma otar, a strah me moj proe, Velzevulu smrtnu zadah ranu, Hvala Tebi Boe i nou i danju!
117
Isceljen i okrepljen
Onda videh kako se prema njemu prua neka ruka koja je drala lie uzbrano sa drveta ivota. Hrianin uze to lie i zavi svoje rane koje je zadobio u borbi, tako da su odmah bile izleene.(14) Zatim je seo da jede hleba i pije vina iz uturice koju su mu dali u dvorcu.(15) Kada se okrepio, poao je svojim putem sa isukanim maem u ruci, jer, ree: "Ne znam, da li ovde ima jo neprijatelja?"(16) Ali Apolion ga vie nije napadao do kraja te doline.
^1) Bog ne naoruava za beanje, nego za boj, jer On obeava pobedu. ^2) Ne boj se kad se protivnik tvoje due postavi u najgroznijoj slici i hoe da te prodere. Jai je Onaj koji je u tebi. "Ako je Bog za nas, ko e protiv nas?" (Rim. 8:31). To je Boija borba i On nam je dao pobedu kroz Gospoda naega Isusa Hrista, koji je ve nadvladao. Samo jedna re Gospoda Isusa rui Satanu. ^3) Kome Duh Boiji pokazuje slobodu Boijeg Sina, on mrzi na Satanino ropstvo. Ipak se nau mnogi koji znaju da je plata za greh smrt, i opet idu putem propasti odbacujui slobodu Carstva Boijeg. ^4) Satana prvo zove sa svojim obeanjima, posle plai gresima, pa preti i raspaljuje telesne strasti, a na kraju vatreno napada. Ali ko se oslanja na Gospoda, ako i prima mnoge rane greha i esto pada, ipak pobeuje u ime Hristovo. Tada Gospod isceljuje rane zadobijene u borbi, udeljuje milost, pratajui greh, a dua hvali Njegovo ime. ^5) Satana ukazuje na druge koji se hvale Hristom, ali Ga se ivotom odriu. On ovako govori: "Kad su se drugi odrekli Hrista, moe i ti. Eto vidi da su i mnogi ljudi iz Biblije sagreili pa im je ipak bilo oproteno bie i tebi. Kad su drugi izneverili Hrista, zato ne bi i ti mogao. Nee ti se nita desiti." Na taj nain Satana je ve mnoge upropastio. Ali ti putnie, imaj svagda pred oima svoj uzvieni cilj, pa i pored toga to drugi nisu bili pravi hriani ti budi! ^6) Vera u Hrista Isusa je tit, o koji se mogu pogasiti sve strele neastivoga. Tri mladia koja su imala takvu veru, nisu marila da li e Bog da ih izbavi iz ognjene pei,
118
jer su se nadala nagradi slave nebeske. Tako i ti nastoj da uvek ima takvu misao. Tada e biti uvek dobre volje i pored svih nevolja, pa makar te vodili i na gubilite. ^7) Istina je da smo jadni i nesreni i da nas "tuilac brae" optuuje i uznemiruje, ali znamo da nam Sveti Duh pokazuje nae krivice jo jasnije, i da nas On vodi kroz tugu i alost, da bi nas na kraju uteio venom i savrenom utehom. Jer nam je otvoren izvor vode, koja pere svaku neistotu. (Zah. 13:1). Tako emo dakle pobediti opadaa i tuioca krvlju Jagnjeta Boijega. (Otkri. 12:10,11). Protiv svih satanskih napada odazivaj se jedino na krv Isusa Hrista, koja isti od svakoga greha. (1. Jov. 1:7). Ponizi se, priznaj svoju krivicu, ali iznad svega priznaj bogatstvo Boije milosti kojom si izabran za veni ivot. Tada Satana mora da uuti. Gospod je rekao Satani: "Gospod da te ukori sotono, Gospod da te ukori, koji izabra Jerusalim." (Zah. 3:14). Kad je avo optuivao Lutera zbog velikog spiska greha, Luter je odgovorio: "To je sve istina, ali sada ispod svega napii: "Krv Sina njegova Isusa Hrista isti nas od svakoga greha." tada je Satana pobegao. ^8) Razne napasti i iskuenja su ognjene strele kojima Satana bije hrianina u prsa u srce da spali Gospodnji vrt i raspali oganj koji se ne gasi. Kako e da se brani? Verom! Vera u svemogueg Spasitelja e ti biti tit o koji e se pogasiti ognjene strele. To je taj dobar rat vere. Takav e zavriti kao pobednik. ^9) Kolike su borbe Boijeg naroda! Kako Satana estoko napada, samo da nas upropasti! Ti sustaje, jer borba tako dugo traje i ini ti se da mora da popusti. Jo samo malo pa e Gospod da te izbavi tako da e napasnik morati da te ostavi. ^10) Nije li to udno da takvo slabano stvorenje srui tako silnog diva? Odakle Davidu snaga da smrvi Golijata? David odgovara: "Ti ide na me s maem i kopljem i sa titom; a ja idem na te u ime Gospoda nad vojskama, Boga vojske Izrailjeve, kojega si ruio." (1. Sam. 17:45). Tako i ti, hrianine, iako si slab crvi, pobedie i nadvladae mo tame i iskuenja tela i sveta, ako poe u ime Gospodnje, oslanjajui se na Boija obeanja! Ako si pao, ustae ponovo u toj Njegovoj sili, te e istrajati u veri hodajui sa Bogom. to sve biva kroz Onoga koji nas ljubi i vidi nau borbu te nam dolazi u pomo i sam zadobija pobedu. ^11) Banjan je to doiveo punom merom u svojim velikim napastima iz kojih nije video izlaza, i u kojima mu je Satana izbio ma iz ruke Boiju Re. uvajmo se da i nama Boija Re ne postane malovana i da je ne istisnemo iz srca drugim itanjem i naukama ovoga sveta, bile one obuene i u najlepe odelo i bogoslovne znanstvenosti.
119
^12) Dua koja se uzdiui bori sa napastima, ne moe da se smeje. Po tome se vidi i obeleje sveta i obeleje putnika. Svet ivi u gresima, smeje se i raduje, a nebeski putnik plae i uzdie dok ne pobedi. Posle su mu usta puna nebeskog smeha, a srce ispunjeno radou, te i on kao Ana otvara svoja usta od radosti i hvali Boga. (1. Sam. 2:1). ^13) Nemoj da zaboravi da zahvali Bogu za svaku pobedu, znajui da te je Boija milost sauvala od lavovskih eljusti. ^14) Spasitelj lei sve rane koje se zadobiju u borbi protiv Satane. Doi Njemu, On e sve izleiti. Vidi samo Njegovu ljubav i staranje. On se brine za tebe kao Otac, da ti bude dobro. Iako su tvoje rane gresi strane, On ima leka za sve. ^15) Krepio se gledajui u Isusa, koji je taj pravi Hleb ivota, i Njegove milosti su bolje nego vino. O, kad bi uvek, kada slavimo Veeru Gospodnju hvalili Boga za pobedu koju smo odrali kroz Hrista i da se pripremimo i jaamo za novi boj i pobedu. ^16) Kroz borbe uimo da cenimo Boiju Re, jer smo poznali da je ona zaista ma otar sa obe strane, kojim moemo da pobedimo nad oajanjem, sumnjom i svakojakim iskuenjima. Da li si ve okuao taj ma Duha?
120
GLAVA X
Dvojica na putu
Kada je Hrianin stigao do ulaza u Dolinu Sena Smrtnoga, videh u snu kako su ga srela dva oveka sinovi onih to su doneli zao glas o dobroj zemlji(3) i koji su urili natrag. (4. Moj. 13:3234). Hrianin im se ovako obratio: Kuda ete? Natrag! Bolje i ti poi sa nama ako mari za ivot i mir! rekoe ljudi u urbi. Zato?
121
Zato? Ili smo ovim putem kao i ti sve dotle dok smo imali smelosti. Malo je falilo pa da se ne vratimo, jer da smo otili samo jo malo dalje, ne bismo se nikad vie mogli vratiti da ti to javimo. A ta vas je zadesilo? upita Hrianin. Skoro smo ve bili u Dolini Sena Smrtnoga, ali na sreu pogledavi napred, videli smo kakve nas opasnosti ekaju. ta ste to videli? ta smo videli! Sama dolina je crna kao no. Videli smo kepece, nakaze i zmajeve iz bezdana; uli smo kuknjavu i urlikanje, kao da se ljudi mue u neopisivoj muci okovani u gvoa. Nad dolinom su se nadneli oblaci oajanja i zabune. Smrt je nad njom rairila svoja krila. (Jov 3:5, 10:22). Jednom reju, uasno je mesto i u velikom neredu. Rekoe prestraeni ljudi. Prema ovome to kaete, vidim da upravo tuda vodi put u pristanite u koje elim da stignem. (Jer. 2:6). Ti samo nastavi, ali mi ne idemo vie tim putem rekoe oni.(4)
U dolini
Tako su se razili i Hrianin je nastavio put, jo uvek sa golim maem u ruci, u sluaju da ga neko napadne. Onda videh u snu da du cele doline pored puta lei duboka jama. (Ps. 69:14,15). To je jama u koju su vekovima slepi vodili slepe i zajedno u nju padali. (Mat. 15:14). A sa leve strane se nalazila veoma opasna movara u koju, ako ak i dobar ovek padne, nee nai tvrdo tlo pod
122
nogama. Car David je jednom pao u tu movaru i sigurno bi se udavio da ga Onaj koji je moan da spase nije izvukao.(5) (Ps. 69:14). Ovde je staza bila veoma uzana, to je Hrianinu zadavalo velike muke.(6) Kad je pipajui po mraku hteo da se odri da ne padne u jamu sa jedne strane, malo je falilo da se ne strovali u movaru sa druge strane. Kad je hteo da izbegne blato, da nije dobro pazio, lako bi pao u jamu. Tako je polako iao sve dalje. uo sam ga kako teko uzdie, jer i pored spomenutih opasnosti, staza je na tom mestu bila tako mrana da esto nije znao gde e spustiti nogu pri sledeem koraku. O jadnie, kuda ide sad po noi? Ne gubi nadu, ti e gore doi. Kad put te vodi tvoj kraj paklenih vrata, Ne boj se, dri se, jer te ve eka tvoja divna plata! Nasred doline ugledah pored puta drelo pakla. "ta da radim?" pomisli Hrianin. Oganj, dim i varnice su s vremena na vreme uz stranu huku kuljali navie. Tu Hrianin nije mogao nita svojim maem koji mu je tako dobro pomogao protiv Apoliona, te ga zato vrati u korice i prihvati se drugog oruja, to jest molitve.(7) (Ef. 6:18). uh ga kako glasno vie: O Gospode, molim ti se, izbavi duu moju! (Ps. 116:4). Tako je iao neko vreme, ali je plamen stalno lizao ka njemu. uo je strane glasove i topote, tako da je pomiljao da e ga rastrgati i izgaziti kao blato po ulici. To je potrajalo dobar deo puta. Kad je doao do mesta gde mu se priinilo da uje neprijateljsku etu zlotvora kako mu se pribliava, zastao je i poeo da razmilja ta da radi. Pomislio je da se vrati natrag, ali onda mu je palo na pamet da je moda ve preao pola puta. Prisetio se kako je ve nadvladao mnoge opasnosti i da bi moda bilo opasnije vraati se nego ii napred, te odlui da nastavi put. No zlotvori su mu se sve vie pribliavali. Kada su ve bili sasvim blizu,
123
uzviknuo je snanim glasom: "Ja hodim u sili Gospoda Boga!" (Ps. 71:16). Zlotvori su odmah ustuknuli i nisu se usudili da idu dalje.(8) Ali ima neto to ne smem da ispustim. Primetio sam naime da se Hrianin toliko zbunio da nije mogao da prepozna ni svoj sopstveni glas. Ba kad je doao do ognjenog drela pakla, jedan od zlotvora mu se prikrao i iza lea mu aputao na uvo razne rune rei, a Hrianinu se inilo da su to bile njegove sopstvene misli. Ovo ga je zbunilo vie od svega to mu se dotada desilo, te se udio zato sada huli na Onoga koga je pre toliko ljubio. Nije se setio da zapui ui, niti odakle ta huljenja dolaze.(9)
Svanue
Dok je iao tako utuen, uinilo mu se da uje glas oveka koji je iao negde ispred njega i govorio: "Da poem i dolinom sjena smrtnoga, neu se bojati zla; jer si ti sa mnom." (Ps. 23:4). Onda se obradovao i to iz sledeih razloga: Prvo zato to je doao do zakljuka da u dolini ima jo nekoga ko se boji Boga. Drugo, zato to je shvatio da je Bog sa njim iako je putovao kroz tminu i doivljavao strahote. "Zato da ne bude sa mnom?" pomisli "iako to ne vidim jasno zbog nevolja koje me okruuju!" (Jov 9:11). Tree, zato to se nadao da ako stigne oveka koji je iao pred njim da e imati drutvo.(10) Zato je iao dalje i dozivao onoga ispred njega. Ali poto je ovaj mislio da je sam, nije se odazivao. Uskoro je meutim svanulo i Hrianin je uzviknuo: "On pretvara sjen smrtni u jutro!"(11) (Amos 5:8). Poto je dolo jutro pogledao je natrag, ne u elji da se vrati, nego da vidi po svetlosti dana kroz kakve je sve opasnosti proao po noi. Mogao je jasno da vidi jamu sa jedne strane, movaru sa druge, a
124
uzanu stazu koja je vodila izmeu. Video je nakaze, aveti i zmajeve iz bezdana, ali sada izdaleka, jer po danu nisu smeli da mu se priblie, no ipak ih je jasno video prema onome to pie u Svetome pismu: "On otkriva duboke stvari ispod tame i izvodi na vidjelo sjen smrtni." (Jov 12:22).
Neznaboko i Papa
Po tom svetlu, dakle, stigao je do kraja doline. Sada videh u snu da su na kraju doline leali krv, kosti, pepeo i razmrskana tela putnika koji su ranije ili ovim putem.(14) Dok sam razmiljao o tome, ugledah malo napred jednu peinu gde su nekada dva diva, Papa i Neznaboko iveli. Ova dvojica su mnoge putnike izmuili na smrt i zato su tu leali krv, kosti i pepeo. Ali Hrianin je proao pored toga mesta bez velike
125
opasnosti, to me je zaudilo. No kasnije sam saznao da je Neznaboko davno umro, a to se tie drugoga, iako je jo uvek iv, zbog starosti i mnogih borbi koje je u mladosti vodio ve je iznemogao i zglobovi su mu se ukoili, tako da sada ne moe nita drugo nego sedi pred svojom peinom kezei se na putnike koji prolaze i grize nokte to ne moe da ih dohvati.(15) Videh kako Hrianin ide svojim putem. Ali kada je ugledao starca ispred peine, nije znao ta da misli o njemu, naroito zbog toga to mu je ovaj pretio, iako nije moga da ga dohvati: Neete se popraviti dok mnogi od vas ne budu spaljeni! Ali Hrianin se nije uzrujavao zbog toga nego je mirno proao dalje.(16) Boe dragi, to prepatih jada, Pa ipak sam sve to s mukom svlad'o, Preleteo k'o orlica mlada, U Tebe se ja sam uvek nad'o. Ti si me uvao Boe, izbavio, Od avola, pakla i smrtnoga sena, kad mrak smrti ve me obavio, I kad miljah, da sam rtva njena. O Hriste, put bio je pun jama, Sigurno bih pokliznuo pao, Da me nije ruka Tvoja sama Upravljala. Ti si spas mi dao!
^1) Put Hrianina nije put ugodnosti, ve put na kome se smenjuju borba, umor i odmor. Mnogi bi voleli da se na njihovom telu pokae ivot Isusa Hrista, ali to nije mogue dok ne ponesu na svojim telima smrt Gospoda Isusa Hrista. (2. Kor. 4:10).
126
esto kad Hrianin po milosti Boijoj pobedi razne napasti i duboka ponienja, ipak mora da proe kroz period unutranje tame, jada i usamljenosti, u kojima mu se ini da ga je Boije prisustvo ostavilo. To je Dolina Sena Smrtnoga. Tako prolaze svi verni, ali ne svi jednako. Neki prolaze kroz takvu tugu vie puta u svom ivotu, drugi opet moraju da prolaze tom dolinom na kraju svog ivota u poslednjem boju. No ipak, verna dua prolazi sreno: "Da poem i dolinom sjena smrtnoga, neu se bojati zla; jer si ti sa mnom; tap tvoj i palica tvoja tjei me." (Ps. 23:4). ^2) Samo onaj koji je okusio slast Boijeg prisustva zna ta znai kad mu je sakriveno lice Gospodnje. Kao to mir Boiji, koji ispunjava verujue srce prevazilazi svaki ljudski um, i kao to je radost spasenja iznad svake radosti ovoga sveta, tako isto, niko od sveta ne moe da bude tako potiten kao dete Boije, koje treba da proe kroz sen smrti, tame i unutarnje usamljenosti. Takvim putevima su prolazili David, Jeremija i drugi. (Pesma 5:6,17). Oni su esto zapadali u takvu tamu. Moda i ti treba da proe kroz suvu, bezvodnu i stranu zemlju. Teko ti je. Tvoje molitve nemaju krila, a srce ti je zatvoreno, da nikakvo svetlo i uteha ne mogu da dou u njega. Usamljen si. Sastanci Boijeg naroda su se pretvorili u pustinju. Nemoj klonuti duhom. Tamo vodi carski put. Ako i ne vidi ruku Gospodnju, ona te ipak vodi. Samo idi napred. (2. Moj. 14:15). ^3) Mnogi su ve poli na put. inilo se u prvi mah da imaju na umu taj uzvieni nebeski cilj. Ali srce im nije bilo osvedoeno o njihovoj krivici, i zato nisu traili izbavljenje od svojih greha. Dugo su putovali hrianskim putem. Mnogo su doiveli i pretrpeli, ali na kraju, kad je Gospod doao da im sudi za greh i da oproba njihovo stanje, nisu dobili svetlo i utehu pa su se rasrdili i naglo se vratili natrag. I kao to su pre polako ili napred, naglo ostavljaju sva svoja preanja iskustva, i idu natrag, da se to pre strovale u propast. Takvi ne samo da sami gube sve blagoslove obeane zemlje, koju zbog nekih potekoa na putu preziru, nego na sva usta ire zao glas ogovaraju verni narod i bune putnike da ih nagovore da se vrate sa njima u Egipat (svet) u dom ropstva otkuda su i izili. Ali ti nedaj da se vrati natrag, pa makar ko da ti govorio zlo o putu i Boijem narodu i o raznim potekoama koje bi te mogle snai na putu. Uvek imaj na umu veliki i slavni cilj, znajui da te Gospod vodi svuda, pa i kroz dolinu sena smrtnoga. I kad te On vodi, sigurno e te dovesti u zemlju gde je pripremio "subotni mir." (Jev. 4:9). ^4) One koji su Njegovi Hristovi, niko nee oteti iz Njegove ruke. (Jovan 10:28). Za druge vredi: "I neete da doete k meni da imate ivot." (Jovan 5:40). ^5) Propast na desnoj strani je lana nauka, u koju e duhovni slepci i drugi neobraeni strmoglavce pasti. (Matej 15:14; Luka 6:39). Kada je mrano opasno je i
127
za one koji veruju da ne padnu u tu propast lanu nauku, i izgube pravi cilj venoga ivota. Ko trai spasenje u zakonu, u crkvenim formama ili drugim obiajima, taj je ve zapao u tu propast, jer ne gleda jedini put spasenja Hrista Gospoda. Za vreme tame, mnogi se nadaju da e im lice Gospodnje zasvetleti i bez Boije milosti ako budu traili opravdanje u raznim obredima. Na primer u krtenju, koje nita ne koristi ako ovek nije pre krtenja preporoen i nanovo roen kroz Svetoga Duha. Ili u suboti koja je bila tek senka onog odmora koji je narodu dat u Hristu Isusu, (Jev. 4:9), ili u polaganju ruku itd. Ti se zato osloni jedino na tvoju Glavu Isusa Hrista. Niko i nita ne moe da ti ga zameni, niti bilo ime dopuni. On je punina u svemu, On je dovoljan za spasenje. Movara na levoj strani su gresi u koje su mnogi zapali i ne nalaze im dna. To su naroito: blud, lakomstvo i slavoljublje. I vernik lako zapada u te grehe ako se ne dri pravoga puta. Mnogi su u ime sloboda poputali telu, dok nisu primili platu koju telo daje. (Rim. 8:13a). David je zapao u takvu movaru i ostao bi zauvek u njoj da ga nije ruka Svevinjega izbavila. (Ps. 51). Zato pazi! I kada je oko tebe gusta tama, ti ipak ljubi svog Spasitelja, i onda kad Ga ne vidi i kad su ti Njegova obeanja pokrivena tri Njemu. On je jedini sigurni put, po kojem e sreno izii iz tame, i na kojem e biti sauvan od propasti lane nauke i movare bluda i zlih elja. to god ti oduzima veru u Njega odbaci od sebe. Odbaci sve to bi poricalo savrenu vrednost Hristove rtve, ili to bi je potamnelo ili je htelo dopuniti. Pored toga, boj se svakoga greha, naroito bluda, lakomstva i oholosti, jer ko u tome makar i malo popusti, brzo e se nai u movari guei se i nikada nee videti slavu Boiju za kojom je nekad udeo. ^6) to vie napasti navaljuju na tebe, tim vie gledaj na Isusa i na trag Njegovog ivota. Istraj i moli se svome Bogu. "On e sauvati noge milijeh svojih." (1. Sam. 2:9). Znak istinitih dua je ozbiljnost i budnost. Osetljiva savest se boji greha i krive nauke. Ko poputa u tome, nije iskreni sledbenik Gospoda Isusa. Boj se greha i onda kada je tama ovoga sveta obuzela tvoju duu. ^7) Kad si primoran da ide kroz najvee tuge i alosti, i kada te napasti obuzimaju sa leva i sa desna, moli se Bogu. Hvala Bogu, to imamo slobodan pristup k prestolu Boije milosti i to smemo u svaki as da pristupimo Njemu i traimo pomo kad nam je potrebna. (Jev. 4:16). Re Boija dopunjava nae potrebe. Ona je ma. U molitvi dobija snagu, da bi mogao da upravlja tim maem. Molitva je dolazak na izvor ive vode u vreme sue. Blago onome koji se neprestano moli Bogu, ne ekajui dok se sve ne posui. to se ee ta voda izvlai, time je pre moe zagrabiti i napiti se; to se manje voda zahvata to sve vie opada nivo u bunaru pa e morati due da je izvlai. Tako je dakle i sa molitvom. Ako je zanemari morae dugo da se moli dok ne potee iz venih izvora voda ivota kroz cevi tvoga ivota. Ako hoe da dobije odgovor na molitvu, mora ozbiljno i iskreno da ga trai. U vreme takve tuge
128
ne uju se mnoge rei, nego uzdasi, a oni su veoma znaajni, jer je celo srce stopljeno u malo rei. A Gospod koji nam je dao Duha kojim viemo "Ava! Oe!" (Rim. 8:16), uje nae uzdahe i molbe. Hvala Gospodu to je Njegovo uvo uvek naklonjeno da uje molitve svoga naroda! "Gospod je blizu svijeh koji Ga prizivaju, svijeh, koji Ga prizivaju u istini. elju ispunja onima koji Ga se boje, tunjavu njihovu uje i pomae im." (Ps. 145:18,19). ^8) Pobeda u moi Boijoj. Mi sami ne bismo mogli da savladamo sve tegobe naeg svakodnevnog ivotnog puta. Neprijatelji bi nas savladali i mi bismo pali u propast lane nauke i u movaru greha. Ali silna Boija ruka nas dri i vodi da bi proslavio svoje ime kroz nas, jer je do veka milost Njegova! (Ps. 136:23). On nas podsea da zavisimo jedino od Njega. Utvruje nas u veri i ui nas da se molimo kako valja. Ako u nekome od italaca vlada tama u dui, neka se obrati Spasitelju i neka se osloni na Njega i sve e mu biti jasno. (Isa. 50:10). ^9) Satanino tajno aputanje donosi dui koja veruje mnogo alosti. esto se ini da to aputanje potie jedino iz srca. U vreme duhovne tame ta Satanina aputanja postaju upravo strana, puna bezbonosti, hule i svake neistote, to sve plai i mnogo alosti vernu duu. Sve ove duhovne bolesti su dobar znak vernog Hrianina. Kad bi razno Satanino napadanje prestalo da ga boli, on bi poeo da puta uzdu strastima i za kratko vreme bi postao rob greha i pravi bezbonik. ^10) Jednom je Luteru doao mladi propovednik koji se alio da se u njegovom srcu pre propovedi bude bogohulne misli to ga mnogo alosti i mui. Luteru se razvedrilo lice te mu je rekao: "To me veseli, to nisam sam, jer Satana tako napada i mene, a isto tako i druge propovednike Boije Rei." Banjanu su ova Luterova iskustva bila velika uteha. Dok je Jovan Hus bio u zatvoru a i mnogi drugi verni u vreme takvih iskuenja teili su se Psalmima. Takva iskustva su veliko blago koje su verni stekli pre nas i ostavili ga nama. ^11) Ako ti je Gospod ve pretvorio "sen smrtni u jutro" (Amos 5:8), nemoj da zaboravi da hvali Boga i saoseaj sa onima koji jo sede u senu smrti i moli se Bogu za njih. ^12) Ovde se misli na opasnosti, duhovnu tamu, razna progonstva i nevolje koje svet zadaje vernima. Svet je nametnuo mnogo zaseda i mrea na putu onima koji putuju u nebo, da ih upropasti. I ako nam svetli svetlo nebeske istine, tako da moemo da izbegnemo te zamke, odajmo hvalu Gospodu Bogu za to. ^13) "Kad svetlae sveom svojom nad glavom mojom, i pri videlu Njegovu hodah po
129
mraku." (Jov 29:3). ^14) Dva velika diva su upropaivali verne. Neznaboaki Rim je pogubio hiljade putnika (vernih hriana). Neron je poeo, a Dioklecijan je zavrio. Koliko je tu dece Boije ubijeno i pogubljeno! Ali je jo vie prolio hrianske krvi takozvani hrianski Rim, i rauna se da Rim nosi na svojoj savesti vie od 50 miliona vernih hriana muenika. Nosi na savesti hiljade rtava koje su pale u krstakim ratovima, koje je vodio u ime Spasiteljevog krsta. (Takvih krstakih ratova po nalogu pape Inocenta III i opet po nalogu pape Grgura IX u dvanaestom veku bilo je mnogo i na Bosnu, gde su verni Bosanci Bogumili verno slavili Boga odbacujui dogme rimskih papa. Naroito su za vreme inkvizicije panija i eka napunjene pepelom i krvlju muenika koje je Rim dao da se pogube za veru u Spasitelja. Iako je star jo se nije pokajao od svojih zlodela koje je poinio na tobonjim "jereticima". ^15) Ali i te pretnje imaju veliku mo i uticaj u zemljama gde njegovo duhovno ezlo vlada, tako da putnici podnose mnogo straha i nevolje, a mnoge svojim plaenjem i pretnjama odvraa od puta Boijega, Ali hvala Bogu da on nema vie vlasti da pali lomae i ubija verne koji u veri Hristovoj putuju u nebeski dom, ljubei nauku Svetoga pisma. ^16) Nema velike koristi svaati se i prepirati sa Rimom. Veu korist i blagostanje ini onaj koji ne mari za njegove pretnje i zlobe, te polazi dalje Boijim putem, imajui pred sobom cilj venoga ivota. Rim se ne boji onih koji viu i piu protiv njega, a jo uvek ostaju njegovi lanovi. Muke i rane mu zadaju oni koji ute i ostavljaju ga da bi verno i odano sluili svom Spasitelju, jer u Njegovoj rtvi na Golgoti nalaze odmor svojim duama; oni koji pou putem Svetog pisma, a ljudske nauke i izmiljotine odbacuju.
130
GLAVA XI
Hteo sam, dragi prijatelju, da zajedno poemo iz naega grada, ali ti si mi izmakao, pa sam sve dovde morao da idem sam. Koliko si dugo ostao u gradu Propadu, pre nego to si odluio da poe za mnom na put? pitao je Hrianin. Ostao sam koliko sam mogao.(6) Jer kad si ti otiao svi su govorili o tome kako e na grad izgoreti do temelja od ognja sa neba. ta? iznenadi se Hrianin, zar su moji susedi o tome priali? Da, jedno vreme su samo o tome govorili. Kako? Zar su jo neki poli kao ti da izbegnu propast? Mnogo se o tome prialo, ali mi se ini da nisu tome ba mnogo verovali. U ivom razgovoru neki su tebe i tvoj "oajniki put" (tako su nazvali tvoje putovanje) ismejavali.(7) No ja sam verovao i jo uvek verujem da e vatra sa neba ipak prodreti na grad; zato sam pobegao. Da li si uo da se govori o komiji Vitku? upita Hrianin. Jesam, Hrianine. Kau da je iao sa tobom sve dok nije stigao do movare Oajnice. Neki kau da je tu pao. Nije hteo da prizna da mu se to desilo, ali rekao bih da se poteno iskaljao. A ta su mu susedi rekli? Otkako se vratio, mnogo su ga ismejavali, ree Verko. Smeju mu se i preziru ga, i mnogi nee da imaju nikakva posla sa njim. Sada mu je sedam puta gore, nego da nikad nije ni polazio na put.(8) A zato su toliko protiv njega kad i sami preziru put sa kojeg se
132
vratio? Kau da je izdajnik odgovori Verko. Nije se drao svoje namere. ini mi se da je Bog pokrenuo Svoje neprijatelje da ga ismejavaju da im postane ruglo to je ostavio put kojim je krenuo. Da li si razgovarao sa njim pre polaska? Jednom sam ga sreo na ulici ali je preao na drugu stranu kao da se stidi onoga to je uinio. Tako da nisam imao prilike.(9) Kad sam poao, ree Hrianin, imao sam nade u tog oveka; ali se sada bojim da e da propadne kada grad izgori. Njemu se desilo kako stara poslovica kae: "Okupana svinja vraa se da se valja u kaljuzi." (2. Pet. 2:22). Toga se i ja bojim, a ko moe spreiti ono to mora biti? Dobro, dragi susede, ostavimo njega i razgovarajmo o stvarima koje se tiu nas lino. Ispriaj mi ta ti se desilo na putu, bilo bi pravo udo da ti se nita nije desilo. Ree Hrianin.
133
Ne moe ni zamisliti, ako sam ne zna kako ume svojim jezikom da oarava. Navalila je da skrenem sa puta za njom, nudei mi svakojaka uivanja. A nije ti nudila da uiva dobru savest dodade Hrianin. Zna na ta mislim, samo telesna i plotska uivanja, uzvrati Verko. Hvala Bogu kad si joj izmakao. "Na koga se gnevi Gospod pae u jamu usta njezinih." (Pri. 22:14) Ne znam da li sam joj sasvim umakao.(12) Nisi valjda pristao na njene ponude? Nisam, jer sam se setio da pie: "Do pakla(13) dopiru koraci njezini. (Pri. 5:5). Zato sam zatvorio oi da me ne oara svojim pogledom. (Jov 31:1). Onda je poela da mi se ruga, a ja sam krenuo dalje. Da li si imao jo nekakvih nevolja na putu? upita Hrianin.
Izbavljen od zakona
Kad sam doao do brda Tegobe, sreo sam jednog jako starog oveka koji me je upitao ko sam i kuda idem. Rekao sam mu da sam putnik i da idem u Nebeski grad. Starac je zatim rekao: "ini mi se da si poten; hoe li da ostane kod mene za platu koju u ti dati?" Ja sam ga upitao kako se zove i gde stanuje. Rekao je da se zove Adam Prvi,(14) i da stanuje u mestu Varljivo. (Ef. 4:22). Pitao sam ga kakav mu je posao i koliku platu nudi. Odgovorio je da mu je posao uivanje, a plata, da u na kraju postati njegov naslednik. Pitao sam ga zatim kakvu kuu ima i koliko slugu. Rekao je da mu je kua puna svih
134
svetskih ugodnosti i da ima dosta slugu koje je on sam rodio. Zapitao sam ga da li ima dece. Rekao je da ima samo tri keri: Grenu ulnu Poudu, Poudu Oiju i Razmetanje Zemaljskim Blagom, (1. Jov. 2:16), i da bih mogao sve tri da uzmem za ene ako hou. Onda sam ga upitao koliko dugo eli da ostanem kod njega. Rekao mi je, dok god je on iv. Pa kako ste se na kraju pogodili? upita Hrianin. U poetku sam se nakanjivao da poem sa njim, ree Verko, jer mi se inilo da lepo govori. Ali dok smo tako razgovarali pogledao sam mu elo na kome je pisalo: "Skinite sa sebe starog oveka koji propada zbog varljivih pouda." (Ef. 4:22).(15) A onda? Onda su njegove rei poele da me peku u dui i bilo mi je jasno da i pored toga to mi laskavo govori, da e me prodati u ropstvo kad me odvede svojoj kui. Zato sam mu rekao da prestane sa takvim reima, jer njegovoj kui neu ni da priem. Onda je poeo da me psuje i da mi preti da e poslati za mnom jednoga koji e mi zagorati putovanje. Okrenuo sam se da idem, ali kad sam hteo da krenem osetio sam kako me grabi za meso i toliko me je cimnuo da mi se uinilo da mi je otkinuo pare tela. (Rim. 7:24). Uzviknuo sam: "Bedan sam ja ovek; ko e me izbaviti od ovog smrtnog tela?" Tada sam nastavio da idem uzbrdo. Kad sam stigao na pola puta pogledao sam i video jednoga koji ide za mnom brzo kao vetar. Stigao me je otprilike tamo gde je odmaralite.(16) Tamo sam i ja seo da se odmorim, upade mu Hrianin u re, ali savladao me je san te sam ispustio ovaj moj svitak iz nedara. ekaj, dobri brate, da ja zavrim, ree Verko utivo. im me je ovek stigao poeo je da me udara i oborio me je polumrtvog na
135
zemlju. Kada sam se malo oporavio, zapitao sam ga zato me je tako tukao. "Zbog tvoje tajne sklonosti ka Adamu Prvom,(17) te mi zadade smrtonosnu ranu u prsa. Oborio me je na lea tako da sam opet leao kao mrtav pred njim. Kada sam se osvestio molio sam ga da mi se smiluje. A on je odgovorio: "Ja ne znam za milost!" pa me opet srui na zemlju. Sigurno bi bilo gotovo sa mnom da nije neko naiao i naredio mu da prestane da me tue. A ko je to bio? upita Hrianin. Nisam ga odmah prepoznao, ali dok je prilazio, video sam rane u Njegovim rukama i rebrima. Onda sam zakljuio da je to na Gospod. Zatim sam se popeo na brdo. Taj to te je stigao bio je Mojsije, ree Hrianin. On nikoga ne tedi niti zna da se smiluje onima koji kre njegov zakon. Znam! To nije bilo prvi put da me je sreo. On je taj koji mi je doao kad sam jo bio kod kue i rekao da e da mi spali kuu ako tu ostanem.(18)
koje ne bi do smrti zaboravio. Nego reci mi, da nisi moda nekoga sreo u Dolini Poniznosti?
Susret sa Zlovoljkom
Sreo sam se sa jednim po imenu Zlovoljko,(20) koji je hteo da me nagovori da se vratim sa njim, jer ree: "Ta dolina je potpuno bez asti." Dodao je da ako budem iao njom da u uvrediti sve svoje prijatelje kao to su Ponos, Oholost, Uobraenost, Sujeta i jo mnoge druge koji bi se jako uvredili kada bi znali da sam bio toliko lud da poem tom dolinom. Pa kako si mu odgovorio? upita Hrianin. Rekao sam mu da i pored toga to ima pravo kad kae da su mi ovi rod, kad sam poao na put oni su se mene odrekli, i ja njih, tako da ih vie ne raunam za rodbinu. Rekao sam mu da je pogreno shvatio tu dolinu, jer "pred propau podie se srce oveku, ali pre slave ide u poniznost." (Pri. 18:12). Dakle, vie volim da proem dolinom radi asti koju mudri toliko cene, nego da izaberem ast za koju on smatra da nam najvie godi.(21)
Susret sa Stidoviem
Da li te je jo neto zadesilo u toj dolini? Da, sreo sam Stidovia. Od svih ljudi na koje sam naiao na putu, ini mi se da njemu najmanje odgovara to ime. Drugi bi posle kraeg razgovora odustali, ali ovaj bezobraznik nikako.
137
Pa ta je rekao? upita Hrianin. Jo pita! Napadao je samu veru. Rekao je da je za oveka da se bavi verom neto vredno stida, neto to je nisko i podlo. Rekao je da mukarcu ne prilii da ima osetljivu savest. Rekao je da e onaj koji obuzdava svoj jezik i svoje elje tako da sebe liava slobode na koju su drski ljudi naega vremena navikli, postati ruglo i predmet ismejavanja. Rekao je da se vrlo malo od monih ili bogatih ili mudrih ljudi slae sa mnom, a da ni oni ne bi da ih nije neko nagovorio da postanu ludi i da sve rtvuju ni sami ne znajui za ta. (1. Kor. 1:26; Fil. 3:7,9,18). Rekao je da su putnici veinom siromani ljudi i niskog porekla koji se nita ne razumeju u prirodne nauke. Govorio je jo o mnogim stvarima koje nisam spomenuo; na primer, da je sramota plakati i uzdisati dok se propoveda. Da je sramota zatim doi kui pa uzdisati i tuiti, da je sramota traiti oprotenje od blinjega za sitne mane ili vraati pokradeno. Rekao je da vera otuuje oveka od velikih ljudi zbog nekih sitnih pogreaka (koje je on nazivao finijim imenima), da ga ona poniava jer ga poistoveuje sa niim ljudima koji takoe veruju. "Zar to nije sramota, traiti bratsku zajednicu sa takvima?"(22) A ta si ti njemu odgovorio? upita Hrianin. ta sam mu odgovorio? Nisam odmah znao ta da kaem. Toliko me je zbunio da mi je sva krv udarila u lice; Stidovi me je toliko izazvao tako da me je skoro sasvim zaveo. Ali posle sam se setio da ono to se meu ljudima smatra kao neto visoko, pred Bogom je mrzost." (Luka 16:15). Onda sam pomislio, nastavi Verko, "Ovaj Stidovi mi govori kakvi su ljudi, ali mi nita ne kae o Bogu ili Boijoj Rei." Pomislio sam na to da nam se na sudnjem danu nee suditi prema drskom duhu ovoga sveta, nego prema mudrosti i zakonu Svevinjega. Zato pomislih da je ono to Bog govori uvek najbolje, makar se tome protivili svi ljudi na svetu. Poto Bog dakle trai veru i osvetljava savest i poto su najmudriji oni koji postaju budale radi Carstva nebeskog i poto je siromah koji ljubi Hrista bogatiji od najveeg oveka koji Ga
138
mrzi, rekoh; "Stidoviu, odlazi odavde jer si neprijatelj moga spasenja. Zar da ja tebi sluim radije nego mome Gospodu! Kako bih Mu pogledao u lice na dan kada doe? (Marko 8:38). Kada bih se sada postideo Njegovih puteva i Njegovih slugu, kako bih mogao da oekujem blagoslov?"(23) Taj Stidovi je bio zaista drzak protivnik. Jedva sam mogao da ga se otresem. Stalno me je pratio i aputao na uvo as o jednoj, as o drugoj slabosti vere. Ali na kraju sam rekao da se uzalud trudi da me nagovori, jer ba u onome to on odbacuje, ja vidim najveu slavu. Tako sam ga se na kraju oslobodio. Onda sam poeo da pevam: Putnika ima mnogo Na putu kunje i bola, Al' pobediti ih moe sigurno, Dua neohola. Uvek mora bditi, Muki se boriti, pa nee zalutati, Niti se u zlu stvoriti! Radujem se to si se tako hrabro odupro tom nitkovu, ree Hrianin. Jer kao to kae, nije mu dobro ime. Nije ga sramota da nas juri po ulicama da bi nas osramotio pred svim ljudima, to jest da se stidimo onoga to je dobro. Ne bi tako radio da nije bestidan. Usprotivimo mu se, jer i pored sveg njegovog hvalisanja on pomae samo budalama i nikome drugom. "Mudri e naslediti slavu a bezumnike e odneti sramota." (Pri. 3:35). Trebalo bi da zatraimo pomo protiv Stidovia od Onoga koji trai da branimo istinu po svetu.(24) ree Verko. Pravo kae. Nego da li si jo nekoga sreo u toj dolini?
139
Nisam! Otada mi je sve vreme sijalo sunce, pa i kroz Dolinu Sena Smrtnoga.(25)
^1) Bog nam daje u svojoj Rei da zagledamo u budunost. Tu moemo da vidimo trag Gospoda Isusa, blaenstvo koje nas oekuje, borbe koje su pred nama, kao i Jordan preko kojega moramo da preemo da bismo doli u mesto iji je graditelj Bog i gde nam je Spasitelj pripremio veni stan. Ne mora da ide putem koji nije pripremljen. Svaka nedelja treba da nam bude uzvieno mesto, sa kojeg moemo da razgledamo Boije milosrdno vostvo do idue nedelje. ^2) Verko se uri napred, zato ne moe da eka na svakoga, jer ne zna ko ga zove. Ako je onaj koji ga prati iskren stiie ga. Mnogi su, ekajui na druge dok se obrate i uzveruju, mnogo zakasnili, te se najzad pokazalo da im svojim ekanjem nisu nimalo pomogli, a sebi mnogo tete naneli. Ako hoe da nasledi veni ivot, idi za Hristom i ne ekaj one koji su ti najmiliji. Ako su iskreni, upotrebie sve sile da te stignu, ako nisu, tvoje ekanje im nita ne pomae. ^3) Brzo nas obuzima duhovna oholost kad vidimo da napredujemo u neemu. Tada Gospod dozvoli da se osramotimo i nauimo poniznosti, i da hodamo u strahu pred licem Boijim. O, kad emo da nauimo da poznajemo Boiju milost u svakom daru, koji Gospod daje kome hoe po ugodnosti svoje dobre volje!
140
^4) Gospod daje Hrianinu druga sa kojim moe da putuje putem ivota. Mnogo ceni svakog brata koga ti Gospod daje za druga da s njim moe zajedno u miru da putuje. Nemoj se svaati na putu, nego objavljujte milost Boiju kojom vas Gospod milosrdno vodi stazom vaeg ivota. (Ps. 48:9). ^5) "Hoe li dvojica ii zajedno ako se ne sastanu?" (Amos 3:3). To vredi i za one koji su na putu u nebeski Jerusalim. Moraju da budu jedno u Gospodu Isusu Hristu, oieni krvlju Njegovom, svesni svojih nedostataka, i da shvate da zavise jedino od Boije milosti. Takvi ljudi imaju jednu veru u Raspetog Spasitelja, jednu ljubav k nebeskom Ocu, i jednu nadu venoga ivota, kao to govori: "Jedan Gospod, jedna vera i jedno krtenje." (Ef. 4:5). Blagoslovena je zajednica onih koji su pobegli od propasti i idu za Isusom u nebeski dom. ^6) Tako smo i ti i ja ostali u grehovnom stanju neobraenog ivota dok smo god mogli. Odupirali smo se Boijoj milosti tako dugo dok nismo mogli da se odupremo sili Boije ljubavi i milosti. Svemogua milost nad nama je pobedila. Nismo mi naom slobodnom voljom izabrali Gospoda, niti bi Gospoda sledili po svojoj elji, nego nas je On izabrao i mi nismo mogli vie da se odupiremo Njegovoj milosti i ljubavi. "Milost kojoj se odupreti ne moe," (Gratia Dei irresistibilis August.) ^7) I u svetu se govori o Boijem sudu, o Boijoj pravednosti i o Njegovoj volji. Govori se i propoveda o milosti koja nam je u Hristu Isusu dana. Ui se o tome, ali nema vere. Kad bi verovali beali bi od budueg suda i Boijeg gneva i ne bi se rugali onima koji verom u Hrista Isusa trae spasenje svojim duama, nego bi se i oni obratili i zajedno u ljubavi sledili Hrista. ^8) Ako za vreme Boije rose i delovanja Svetog Duha na tvoje srce odbaci milost Boiju postae mnogo gori nego to si pre bio. Svaka prilika koju zanemari i svaka istina koju odbaci, svaki ukaz Boije ljubavi koji gasi, donosi ti teke duhovne posledice. Vraa se natrag i zapada u sve vei greh i propast due i tela. Mnogi su poeli da se obraaju ali nisu bili iskreni pred Gospodom i braom, i zato: "poslednje stanje onoga oveka biva gore od prvog." (Matej 12:4345). Nemoj da glumi pobonost, nego se iskreno obrati Hristu! ^9) Oni koji su priznavali Hrista pa su opet otpali, ne mogu da se sastaju sa vernima. Ostaje im alac u savesti koji bode kad god se sretnu sa onima koji ih podseaju na Hrista. I opet nee da se pokaju i priznaju svoje grehe, nego izbegavaju sve to bi Boija milost mogla da im pokae, i zatvaraju srce, tako da ne moe svetlo Boije milosti da ih rasvetli, i svojevoljno i strano propadaju u venu propast.
141
^10) Svi koji se obraaju Spasitelju ne zapadaju u duhovne borbe. Ako verno pazimo na stope Spasitelja i idemo za Njim izbei emo mnogo duhovne tame i nestabilnosti. Vidimo dakle da svaki grenik; mora da se obrati Gospodu Isusu, zato ne mora svaki na putu ka Njemu da bude zadran neverom i strahom. ^11) Telesne borbe donose mnoge nevolje i teko navaljuju na onoga koji hoe da izbegne greh. One naroito navaljuju na mlade, kao na Josifa. Blago mladiu i devojci koji odvraaju svoje oi da ih telesna uivanja ne oaraju. Nemoj da misli da u daljnjem ivotnom boju, posle obraenja, moe da popusti. Pazi i uvaj se telesnih uivanja. ^12) Osetljiva savest plae nad tajnim naklonostima neistog srca. Mnogo je boli i alosti to ta uivanja nalaze u srcu mnogo odziva koji dolaze spolja. Upravo zato to u samom srcu vreba izdajnik "naslada", budimo na strai, molei se: "I ne uvedi nas u iskuenje, nego nas izbavi od zla." (Matej 6:13). ^13) Prie Solomonove lepo opominju mladie da paze i da se ne daju zavesti nasladom iji putevi vode u pakao. (Prie 7:727). Ko ide za nasladom "ide kao vo na klanje" upada u bezbonost kao ptica u mreu ili zamku, ne znajui da ide u propast. Takav ovek propada jer nee da primi pouku i opomenu, i zaplie se u uad svojih greha, te e lutati od mnotva svoje ludosti dok zauvek ne propadne. (Prie 5:22,23). Iako su u Svetom pismu postavljeni mnogi svetionici, da se mladi ne razbiju o stene neistote i "Naslade", opet mnogo mladia i devojaka gine! Mnogi probueni mladii su propali, jer su popustili uzdu nepravdi i nisu verovali Bogu, koji daje pobedu u Hristu Isusu Gospodu naem. ^14) Prvi Adam, to je prva stara priroda naeg tela, sa kojom smo doli na ovaj svet. To je priroena pokvarenost i nasledstvo grenosti, o kojoj David u svom psalmu govori: "Gle u bezakonju rodih se, i u grehu zatrudnje mati moja mnom." (Ps. 51:5). "Posredstvom jednog oveka je greh uao u svet, a grehom smrt, tako je smrt prela na sve ljude, jer su svi zgreili. (Rim. 5:12). Adam je koren svih nas, a kad se pokvario koren, pokvarila se i svaka granica a to smo mi. Kroz tu priroenu pokvarenost dolazi samo nepravda i zlo. Tu zlu i pokvarenu prirodu naeg tela opisuje Duh Sveti kroz Pavla ovim reima: "Bedan sam ja ovek." (Rim. 7:24). ^15) Ne gledaj na ono to je milo telu i krvi, nego na ono to govori Boija Re. Jer je svako telo trava i sve dobro njegovo kao cvet poljski. "Sui se trava, cvet opada, ali Re Boga naega ostaje doveka." (Isa. 40:68). ^16) Boiji zakon ne sudi i ne kara samo spoljanje prestupe, ve unutarnje: zle misli
142
i zle elje, loe namere i naklonosti srca. Boiji zakon je duhovan i on trai apsolutnu duhovnost i svetost, koju je ovek svojim padom izgubio. U tom zahtevu ne zna za saaljenje, jer ista pravila vae za svaku duu: "To ini i bie iv!" Boiji zakon jasno pokazuje oveku da je izgubljen, i ako trai opravdanje u zakonu, nai e samo osudu. Samo milost Gospoda Isusa Hrista i zasluge Njegovih rana mogu osuenog grenika da oslobode i spase duu od smrti. itaoe, da li si ve primio to opravdanje, koje je uinjeno u Spasitelju Isusu Hristu, koga je Bog dao za nae pomirenje? (Rim. 3:24,25). Ako to opravdanje nisi primio verom zabadava, uzalud ga trai u delima zakona (u suboti, hrani itd.). To e na kraju da te upropasti. ^17) Razliiti doivljaji vernih putnika. Hrianin je proao strogost zakona i doiveo sve njegove udarce pre nego to je doao do vrata. Verko, opet na putu Boijem, kad je ve proao kroz vrata, umesto da se odmara bio je isproban zakonom i iskuan tako da bi mogao da uvidi svoju staru prirodu, u koju bi mogao da se pouzda i tako otpadne od Gospoda. ^18) Zakon uznemirava duu i plai je pa joj time postaje uvar (tutor) do Hrista. Koga zakon jo nije probudio iz sna greha i nemarnosti, taj ne trai Hrista koji je utoite za grenike. ^19) Verko ne trai odmor u dvorcu Krasnom, vidljivoj Crkvi, ve imajui dan svetlosti u svojoj dui ide napred da radi dok je dan i ne spotie se. (Jovan 11:9,10; 1. Sol. 5:79). Mnogi kad postanu lanovi crkve samo se odmaraju, sede i sluaju ta Crkva propoveda. Verko ne ulazi u Crkvu da se odmara, nego u ljubavi sa Hrianinom ide napred da radi. To ne znai da on ne pripada Crkvi Isusa Hrista, nego da ga je Gospod pozvao u specijalnu slubu. Na primer apostol ili misionar se ne zadrava u nekoj lokalnoj zajednici ve je uvek u pokretu. ^20) Ima raznih neprijatelja koji napadaju verne putnike u Dolini Poniznosti. Hrianina je napao Apolion; Verka Zlovoljko. Pazi i ti, i uvaj se tvog neprijatelja koji hoe da poremeti mir tvoje due. Odakle dolazi Zlovoljko? Ako smo ponositi, samoljubivi i svetoljubivi, ne moemo da budemo zadovoljni, jer to sve moe da nas zasiti. Pored toga elimo vie nego to moemo da dosegnemo i zato posremo i padamo. Kad nam se u srcu nalazi ponos koji ne moe da podnese ponienje i ukor, onda smo turobni i alosni kad nas neto ponizi i ukori. Kad je u srcu samoljublje, ono ne moe da podnese kad nas neto nemilo dotakne. Usled toga dolazi mnogo alosti, plaa i tuge na one koji veruju, a sve zbog ponositog i oholog srca. Lek protiv te oholosti je Re Gospoda Isusa koji kae: "Uzmite moj jaram na sebe i nauite od mene, jer ja sam krotak i smeran u srcu, i nai ete odmor u svojim duama. (Matej 11:29). Kad posluamo taj mili savet naeg Gospoda, onda Nemo s radou primati
143
sva ponienja i uvek emo opominjati svoju rastresenu duu: "Vrati se, duo moja, u mir svoj, jer je Gospod dobrotvor tvoj." (Ps. 116:7). ^21) Gledajui na Isusa koji je tihog i pokornog srca, nadvladae nezadovoljstvo i "Zlovoljka" i zavolee Njegov jaram koji je mio i blag. ^22) Hrianin mora da se bori sa tim drskim neprijateljem stidom ne samo na poetku svog hrianskog puta, ve na celom svom putu, jer ga taj bezobrazni neprijatelj napada i nagovara da se stidi Isusa i Njegovog evanelja (jer kae da je vera samo za decu i bake); da se stidi Boijeg naroda (jer kae da su to samo prostaci budale ovoga sveta). I tako prati hrianina sve dok ga ovaj silom ne odbije od sebe. Moda si n ti jedan od onih koji ne moe da se oslobodi tog neprijatelja. Svet ti se ruga, a ti se boji. Prijatelji te ostavljaju, a ti to ne voli. Satana dolazi u obliju stida pa te nagovara: "Odreci se Isusa. Zar ne vidi da je to sramota? Koji bogati ovek ide tvojim putem? Svi e da se odvrate od tebe. Imae svakojake nevolje. Odreci se tog puta i budi iv i veseo kas svi ostali ljudi!" Ali ne daj se pomeriti. Kad se Isus Jedinorodni od Oca ne stidi da nas naziva braom, (Jev. 2:11), zar mi da se stidimo Njega u ovom zlom i preljubotvornom svetu? Pored toga, ne zaboravimo da je Gospod Spasitelj rekao: "Jer ko se postidi mene i mojih rei u ovom preljubotvornom i grenom rodu, njega e se postideti i Sin oveiji kada doe uslavi svoga Oca sa svetim anelima." (Marko 8:38). Put za Isusom ne vodi kroz svet i ast, ali ti, uenie, ne mari za to, nego smatraj "Hristovu porugu veim bogatstvom od blaga egipatskog (svetskog)." (Jev. 11:26). ^23) Ne moe da se oslobodi lanog stida dok god saosea sa svetom i sa njim si u telesnom prijateljstvu, i dok su ti mile ugodnosti i slasti tela. Samo onaj koji verom gleda na Isusa i izlazi iz svoje sredine nosei Njegovu sramotu, moe sasvim da se rei tog neprijatelja. (Jev. 10:13). ^24) Mi smo slabi i tako lako zatajimo Onoga koji nas je toliko ljubio. Sveopte je iskustvo da imamo jako malo odvanosti i hrabrosti da se u svakom sluaju pokaemo kao Hristovi sledbenici i da se zauzmemo za Boiju stvar kada je veina rui i gazi. To iskustvo su doiveli i uenici Gospoda Isusa. Kad je Isus inio velika i slavna dela, rado su bili uz Njega, a kad su se zlobne ruke spustile na Njega, svi su Ga ostavili i razbeali se. Svesni dakle svoje plaljive i stidljive naravi, bdimo i molimo Gospoda da nam On udeli odvanost i duhovnu silu. "I sad, Gospode, pogledaj na njihove pretnje, pa daj svojim sluiteljima da potpuno slobodno objavljuju tvoju re." (Dela 4:29). ^25) Gospod ne vodi sve putnike na isti nain jedne kroz tamu, druge kroz svetlo.
144
On zna zato tako postupa sa njima. Raduj se to te vodi onako kako On to nalazi za shodno. ^26) "Mnogo sam lake iao dalje." On ini svim nevoljama radosni kraj. I tvojim e samo ako bude iao Njegovim putem.
145
GLAVA XII
Verko i Prialo
Onda videh u snu kako je Verko ugledao oveka po imenu Prialo, kako ide uporedo sa njima, jer je tu sada bilo dovoljno mesta za sve. Bio je to ovek visokog rasta i bolje je izgledao izdaleka nego izbliza.(1) Verko ga je ovako oslovio: Prijatelju, kuda si naumio? Da li ide u Nebesku Zemlju? Upravo tamo, odgovori Prialo. Dobro je! Nadam se da moemo zajedno. Drage volje. Hajde onda! Tako moemo da razgovaramo o korisnim stvarima. Ja volim da razgovaram o dobrim stvarima, bilo sa vama, bilo sa nekim drugim i radujem se to sam sreo ljude koji su naklonjeni dobru. Pravo da vam kaem, ima ih malo(2) koji uz put vole o tome da razgovaraju. Vie vole da govore o nekorisnim stvarima, a to meni mnogo smeta. Ree Prialo. To je stvarno alosno, jer ta ima to je toliko vredno da se o njemu govori, koliko o Boijim stvarima? dodade Verko. Ba mi se svia, jer su tvoje rei pune ubeenja i moram da dodam, ah, ta je tako prijatno i tako korisno nego kad se govori o Boijim stvarima. Ima li iega lepeg (ako ovek uopte moe da uiva u
146
lepoti). Recimo, ako ovek voli da razgovara o poreklu ili tajanstvenosti stvari; ili udesima i znacima, onda ne treba da ide dalje od Svetoga pisma gde je sve tako lepo zapisano. Istina je, ree Verko. Ali trebalo bi da nam te stvari o kojima emo govoriti budu od koristi. Tako je, saglasi se Prialo, mnogo je koristi iz razgovora o tim stvarima, jer ovek tako moe da stekne veliko znanje, na primer o prolaznosti zemaljskih stvari i divoti nebeskih. To onako uopteno, ali tek ta ovek moe da naui o potrebi nanovoroenja, o tome kako su naa dela nedovoljna i kako je Hristova pravednost neophodna!
Prialo
ovek koji putem razgovara moe da naui ta znai pokajati se, verovati, moliti se, patiti itd. ovek moe da naui koja su velika obeanja i utehe evanelja, na svoju veliku radost. Pored toga, ovek moe putem razgovora da naui da odbija lane nauke, da brani istinu i da poduava one koji ne znaju.(3) To je sve istina i ba mi je milo da te sluam kako besedi, radovao se Verko. Na alost, o ovakvim stvarima se malo govori. Zato ljudi slabo razumeju potrebu za verom i za delom blagodati u njihovim duama da bi primili veni ivot. ive u neznanju i delima zakona, kojima se nikad ne moe dobiti Carstvo nebesko.(4) Izvini to te prekidam, upade mu Verko u re, ali spoznaja o tom stvarima je dar Boiji. Niko ne moe da ih stekne ljudskim naporima, ili tek samo razgovarajui o njima.
147
Znam to vrlo dobro, jer ovek ne moe nita da primi ako mu se ne pokloni sa neba. Sve dolazi kroz blagodat, a ne delima. Mogao bih da ti navedem stotinu citata o tome. Brzo dodade Prialo. Dobro, ta emo onda da uzmemo za predmet naeg razgovora? upita Verko. ta god hoe, ree Prialo. Govoriu o nebeskim ili o zemaljskim stvarima; o moralu ili evanelju; o svetim ili svetskim stvarima, o prolim stvarima ili o onome to e doi; o tuim stvarima ili domaim pitanjima, o vanim ili sporednim stvarima. Mogu o svemu, samo ako e nam biti na korist.
iji je i gde stanuje? Otac mu je Slatkoreko i stanuje u ulici askalovoj. Svi ga zovu Prialo iz askala. I pored toga to ima laskav jezik, ipak je jadan ovek.(6) Meni izgleda jako prijatan, ree Verko. Tako on izgleda onima koji ga ne poznaju dobro. Lepe izgleda izdaleka nego izbliza. Kad si rekao da je prijatan ovek podsetio si me na rad slikara koji je lep kada se gleda iz daljine, ali izbliza nije ba tako privlaan. Objasni Hrianin. Ma ti se valjda ali, poto si se nasmejao. Boe sauvaj da se ja alim (iako sam se moda i nasmejao), ili da nekoga optuujem. Kazau ti jo neto o njemu: taj je za bilo koje drutvo i za bilo kakav razgovor. Kao to je maloas govorio sa tobom, tako e i u kafani, a to mu vie pie udara u glavu to mu sve vie i rei silaze sa jezika.(7) U njegovom srcu, domu i reima, veri nema mesta. Sve to ima to mu je u jeziku. Njegova vera je da njime mlati.(8) Ma ta kae! iznenadi se Verko. Ovda sam se ja jako prevario.(9) Dobro si se nasukao, potvrdi Hrianin. Seti se ta pie: "govore, a ne ine" i "Carstvo Boije nije u rei, nego u sili." (Mat. 23:3; 1. Kor. 4:20). On govori o molitvi, pokajanju, veri, novom roenju, no ipak, to mu je samo govor. Bio sam u njegovom domu i posmatrao sam ga i u kui i napolju. Zato znam da je istina ono to kaem o njemu. U njegovom domu nema ni traga od vere, kao to ni u belancetu nema ukusa. Niko se kod njega ne moli niti kaje za greh. ivotinje daleko bolje slue Bogu od njega. On je prosto sramota veri i svima onima koji ga poznaju. (Rim. 2:23,24). Zbog njega po celom tom kraju grada gde
149
stanuje, jedva da se ta dobro govori o veri. Ljudi koji ga poznaju kau da je svetac spolja a avo iznutra. Tako kae i njegova jadna porodica, tako je grub i osorljiv, prema svojim slugama da ne znaju ta da kau i ta da ine. Oni koji imaju posla sa njim kau da je lake izii na kraj sa Turinom nego sa njim, jer je i Turin poteniji od njega. Prialo verovatno i njih nadmauje u prevarama i svakojakim nepravdama. Jo i svoje sinove ui da idu njegovim stopama i ako vidi u njima neku ludu plaljivost (jer on tako naziva prvu pojavu osetljive savesti) naziva ih glupacima i budalama, i nee da im poveri nikakav posao ni da ih pohvali pred drugima. to se mene tie, ja mislim da je on svojim zlim ivotom sablaznio mnoge, i ako Bog to ne sprei, upropastie jo mnoge.(10) Dobro brate, moram da ti verujem. Ne samo zato to kae da ga poznaje, nego i zato to govori o ljudima kao hrianin. Ne mogu da zamislim da ti ovo govori iz zle namere, ve zato to govori istinu. Ree Verko. Da ga poznajem tako malo kao ti, moda bih i ja imao o njemu isto miljenje. Ree Hrianin. Da su o njemu tako govorili oni koji su protiv vere, mislio bih da ga klevetaju jer zla usta esto tako govore o potenim ljudima. Ali sve ovo i jo mnogo tota mogu da dokaem iz svog linog iskustva. Trebalo bi da dodam i to da ga se dobri ljudi stide. Ne mogu ga zvati ni bratom ni prijateljem. Ako ga poznaju, samo treba da se spomene njegovo ime pa e odmah pocrveneti.(11) Sada vidim da nije isto govoriti i tvoriti. Odsada u vie paziti. Ree Verko. To dvoje se toliko razlikuje, kao to se razlikuju dua i telo; jer kao to je telo bez due samo mrtav le, tako su rei bez dela mrtve. Duh vere je praktian. "Ovo je ista i neokaljana pobonost pred Bogom i Ocem: obilaziti siromane i udovice u njihovim nevoljama i sebe drati neopoganjena od sveta." (Jak. 1:2227). Prialo za to ne zna. Misli da
150
ako mnogo pria i slua da e biti dobar hrianin, a time samo vara svoju duu. Sluanje je samo sejanje rei. Nije dovoljno samo priati da bi se videlo da se seme stvarno primilo u srcu i ivotu: budimo sigurni da e na dan suda ljudima da se sudi prema njihovim delima. (Mat. 13:23). Onda se nee pitati, da li si verovao? Nego, da li si bio tvorac rei ili samo slualac? Prema tome e im se suditi. Svretak sveta se uporeuje sa etvom, i zna da se u etvi gleda samo na rod. Neu da kaem da u ovome moe bez vere (Jev. 11:6), ali ti ovo govorim da bih ti pokazao koliko e malo vredeti sve rei Priala na taj dan.(12) Ovo me podsea na to kako je Mojsije opisao iste i neiste ivotinje. (3. Moj. glava 11. i 5. Moj. glava 14.) primeti Verko. ista ivotinja ima razdvojene papke i preiva. Zec, na primer, preiva ali je neist zato to nema razdvojene papke. Tako je i sa Prialom. On preiva, to jest trai znanje, preiva re, ali ne razdvaja papke, ne odvaja se od puta grenika. Kao to zec ima apu poput psa ili medveda, pa je zato neist. Rekao bih da si tumaio ovaj tekst po njegovom pravom evaneoskom znaenju, ree Hrianin. Nego moram jo ovo da dodam: Apostol Pavle naziva ljude, i to upravo one koji mnogo govore "metal koji zvui i inele koje odjekuju." (1. Kor. 13:1,3, 14:17). Stvari koje nemaju ivota, to jest koji su bez prave vere i blagodati evanelja, koji nikad nee stii u Carstvo nebesko meu one koji su deca ivota, pa makar i da im je glas kao glas samih anela. Ja ni u poetku nisam mnogo mario za njegovo drutvo, ali sada mi se potpuno ogadilo. Uvide Verko svoju zabludu. Kako emo ga se otarasiti? Posluaj ti mene, ree Hrianin, i videe da e njemu uskoro dosaditi nae drutvo, ukoliko mu Bog ne dotakne srce te se obrati.
151
Pa ta dakle predlae da uradim? Idi pa se upusti u neki ozbiljan razgovor o sili vere. Pitaj ga otvoreno (kad se sloi sa tobom, to e on sigurno uiniti) da li se to nalazi u njegovom srcu, domu ili ponaanju.(13)
152
Velika! ovek moe da vie protiv greha isto iz telesnih pobuda, ali moe da ga mrzi samo ako ima pobonu odvratnost prema njemu. uo sam kako mnogi viu protiv greha sa propovedaonice, a ipak ga trpe u svom srcu, domu i ponaanju. ena Josifovog gospodara je vikala glasno kao da je bila jako sveta, ali bi i pored toga uinila preljubu sa njim, samo da je on na to pristao. (1. Moj. 39:1115). Neki viu protiv greha kao majka kada vie na dete koje joj lei u krilu, a onda pone da ga grli i ljubi. Vidim da hoe da me uhvati u rei. Ne, neu. Samo hou da stvar popravim. Nego na koji se jo nain delo blagodati pokazuje u srcu? Velikim poznavanjem tajni evanelja, brzo odgovori Prialo. To je trebalo prvo da naglasi, ree Verko. No svejedno, pre ili posle, uzalud je. Mogue je da neko ima znanje, ta vie, veliko znanje o evaneoskim tajnama, a pri tom ipak da nema nikakvu blagodat u sebi. Pa kad bi ovek imao i sve znanje, to jo ne znai da je dete Boije. (1. Kor. 13). Hristos je rekao Svojim uenicima: "Kad to znate, biete blaeni ako to inite" (Jovan 13:17). Nije blagoslovio znanje, nego izvrenje onoga to su znali. Ima znanja koje se ne izvruje. Ima ljudi koji znaju volju Gospodnju pa je ipak ne ine. (Luka 12:47). Moemo imati znanje i kakvo aneli imaju, pa ipak ne biti hrianin. Zato tvoje miljenje nije ispravno. Znanje je drago brbljivcima i hvalisavcima; a vrenje Bogu. Pa ipak srce ne moe da ini dobro bez znanja, jer je bez znanja srce prazno. Ima dakle razlike izmeu znanja i znanja, izmeu znanja koje nastoji iz svega da izvue korist, i znanja koje je vezano milou vere i ljubavi koje podstie oveka da ini volju Boiju od srca. Prvo znanje pripada prialicama, a bez ovog drugog pravi hrianin ne moe da ima mira. "Urazumi me i drau se zakona tvojega, i uvati ga svim srcem." (Ps. 119:34).
153
Opet hoe da me nadmudri, ree Prialo. To se vie ne moe podneti.(14) Pa ako hoe, reci na koji se jo nain odraava blagodat u nekome. Neu, jer vidim da se neemo sloiti. Kad nee, dozvoli da ja kaem! Kako hoe! Tada je Verko ovako nastavio: Delo blagodati Boije odraava se i u onome u ijem se srcu nastanila i u onome koji su oko njega. U onome u ijem se srcu nastanila tako to ga kara za greh, (Jovan 16:8,9), ukazuje mu na pokvarenost njegove prirode, (Rim. 7:24), kara ga za greh nevere, (Jovan 16:9), zbog ega mu svakako postaje jasno da e poginuti (Marko 16:16) ukoliko ne nae Boiju milost verom u Isusa Hrista. Spoznaja o svemu tome budi u njemu stid, alost i odvratnost prema grehu. (Ps. 38:18; Jer. 31:9). Zatim upoznaje Spasitelja i hitnu potrebu da Mu se preda celim svojim ivotom, (Gal. 1:15,16; Dela 4:12); osea glad i e za Njim, (Mat. 5:6), a za tu glad i e dato je obeanje (Otkr. 21:6). U zavisnosti od toga da li je njegova vera jaka ili slaba imae mir, radost i ljubav prema svetosti u istoj srazmeri, tj. njegova elja da Ga bolje upozna i da mu slui na ovom svetu. Pa i onda kada se sve to deava u njemu, ovek retko kada veruje da je to u njemu delo blagodati, jer ga njegova grenost i zalutali razum zbunjuju, pa ne moe to jasno da sagleda. Zato je potrebno da onaj u kome se delo blagodati nastani ima dobro rasuivanje, pre nego to spozna da je to u njemu delo Boije. Zatim, blagodat se ovako otkriva: prvo javnim priznavanjem njegove vere u Hrista. Drugo, ivotom koji je u skladu sa tim priznanjem. Naime ivot koji je put svetosti istoga srca, kako u svom unutranjem ivotu, tako i u svom porodinom ivotu (to je ako
154
ima porodicu), a isto tako u svom odnosu prema svetu. Ta ga svetost ui da se u svom srcu gnua greha, a sebe zbog greha; da ga iskoreni iz svoje porodice i iri svetlost po svetu, ali ne samo svojim reima kao licemer ili brbljivac, nego kroz praktinu poslunost u veri, ljubavi(15) i sili Rei. (Jov 42:5,6; Ps. 50:23; Jez. 20:43; Mat. 5:8; Jov. 14: 15; Rim. 10:9,10; Fil. 1:27). Sada dragi prijatelju, ako ima ta da kae protiv ovog kratkog opisa dela blagodati i njegovog otkrivenja, slobodno kai. Ako ne, dozvoli mi da iznesem drugo pitanje. Ja nita neu da govorim, ree Prialo. Samo u da sluam a ti pitaj. Dakle, da li si doiveo ovo o emu sam govorio? Da li tvoj ivot i tvoje rei svedoe o tome? Da li se tvoja vera sastoji u reima i jeziku ili u delima istine? Ako hoe da mi odgovori na ovo, kai samo ono za ta zna da e Bog na nebu da kae amin; i samo ono to tvoja savest moe da odobri. "Jer nije vrstan onaj koji samoga sebe preporuuje, nego onaj koga Gospod preporuuje." (2. Kor. 10:18). Dakle, govoriti ja sam takav i takav a ovamo svi moji susedi me uteruju u la, velika je bezbonost.(16) Prialo je pocrveneo, ali kada se malo pribrao rekao je: Sada govori o iskustvu, savesti i Bogu, i poziva se na Njega da potvrdi ono to si rekao. Nisam oekivao ovakav razgovor, i nisam sklon da odgovaram na takva pitanja, jer zato bih, kad si uzeo na sebe da mi bude uitelj, a kad bih na to i pristao, ipak neu da mi bude sudija. Nego, reci mi molim te, zato mi postavlja ovakva pitanja?(17) Zato to sam video da si nauio dobro da govori iako ti je znanje povrno. Pravo da ti kaem, uo sam da je kod tebe vera ostala na jeziku i da se sve tvoje ponaanje suprotstavlja tvojim reima. Kau da si mrlja meu hrianima, i da pravi tetu veri svojim bezbonim
155
prianjem; da su tvoji zli putevi ve neke sablaznili i da ih ima jo koji su u opasnosti da propadnu. Tvoja vera ide zajedno s pijanenjem, gramzljivou, neistotom, psovanjem, laganjem i loim drutvom. Za tebe vai ono to se kae: "na sramotu je svima enama," tako si ti sramota svima koji ispovedaju veru.(18) Prialo to vie nije mogao da izdri pa ree: Poto si spreman da veruje svakojakim glasovima i da brzo sudi, ne mogu a da ne zakljuim da si neko zlovoljno zanovetalo s kojim ne vredi razgovarati. Zato uzdravlje!
da svi postupaju prema njima kao to si ti uinio, onda bi se oni ili pokorili pravoj veri, ili ne bi mogli vie da podnose drutvo vernih.(21) Onda je Verko zapevao: Gle Priala, kako se sam hvali, Gordo pria, sve pred sobom svali. Tada Verko poe da besedi: Pored rei treba i tvoriti! Prialica tad u rei stade, Jer bez dela rei malo vrede.
^1) Putujui u nebeski dom susreemo mnoga priala ili hriane kojima je sva njihova vera samo u ustima. Znaju divno da govore o duhovnim stvarima, tako da svojim reima ostavljaju duboki utisak na mnoge te ih zarobljavaju. Ali kad se pogleda njihov ivot u porodici, na poslu i u trgovini, sjaj njihovog ivota se gubi i pokazuje da je sve ono to govore samo naueno, ali ne i opravdano kao Boija sila. ^2) Neki danas uzdiu i ale se: "Svet je pokvaren malo je pobonih, a mnogo bezbonih na svetu!" Ali ni oni koji uzdiu ne ulaze na uska vrata i ne idu pravim putem. ^3) Prialo je znao istu nauku Svetoga pisma. To nam pokazuje da ovek moe da naui sve take iz Svetoga pisma napamet. Moe da zna pokvarenost stare prirode i mo Boije spasavajue milosti i utehu spasenja onoga koji veruje, pa ipak da ostane na irokom putu i na kraju zapadne u venu propast. Nije dovoljno da ovek zna; svaki mora lino da doivi u svom srcu Boiju milost mora sam da se nanovo rodi. Znanje razumnog oveka samo nadima, a ljubav Boija u iskrenom srcu popravlja i spasava. ovek moe da naui hriansku nauku kao papagaj, pa opet da ne bude hrianin. Moe da naui hananski jezik, pa opet da ne bude ud Hristovog Tela. Samo "ibolet" otkriva istinu: "Ko nema Duha Hristova, taj njemu ne pripada." (Sud. 12:6; Rim. 8:9). ^4) ovek moe da zna razliku izmeu zakona i blagodati pa opet da ne ivi po blagodati.
157
^5) Ima ih mnogo koji priznaju Hrista, ak i propovednika koji svojom naukom i ushienim govorom mogu mnoge proste putnike da omame, a sami su bez Boije milosti. Da bismo takvog prepoznali potreban je poseban dar "proveravanja duhova da li su od Boga" (1. Jov. 4:1), i treba se drati Hristovog saveta koji glasi: "Po plodovima njihovim poznaete ih." (Matej 7:16). Kakav je plod tvog ivota? ^6) Zar Hrianin ovde ne govori o svom blinjem i ne grei protiv onoga to je spasitelj rekao: "Ne sudite, da ne budete osueni"? (Matej 7:1). Nikako! On ovde vidi svog brata u opasnosti da bude prevaren reima koje su sline istini, i zato mora sve da iznese to zna o Prialu. Ako dakle vidimo slabog brata u opasnosti da e da se prevari slatkim reima lane nauke, treba da ga posavetujemo, i to u duhu istine, kao to je Spasitelj opominjao svoje uenike; "uvajte se farisejskog kvasca, koji je licemerje." (Luka 12:1). Mnogi su morali nepotrebno da prou kroz mnoge nevolje i tune doivljaje zato to nisu hteli da sluaju opomene svog duobrinika. Potrebno je iznad svega da svi verni naue i budu opomenuti da bez uzroka ne govore zlo ni o kome. Neka nam ovo bude pravilo u tome: Da nikad ni o kom ne govorimo nita to se ne bi slagalo sa istinom. Ako govorimo o nekom istinite stvari koje su zle, uvek se pitajmo: Zato ja tako govorim i da li su rei koje govorim mile Bogu? ^7) Poznavao sam jednog starca koji je znao kad se napije da se pravi jako poboan. Kad je bio pijan voleo je da razgovara o Bogu, pevao je duhovne pesme i molio se. Satana je na ovom svetu iroko rasprostro svoju mreu prevare. Jedne vara ovako, druge onako. Jednima se pokazuje obuen u crno, drugima se objavljuje kao aneo svetla. On dozvoljava oveku da peva o Bogu, da ita i da se moli, samo ako se srce odupire Boijoj blagodati i delovanju Boijeg Duha. Zato vidimo itava sela, gradove i crkvene zajednice bez duhovnog ivota, jer su ostali na pobonoj rei, a nee nikako da se obrate Bogu. ^8) Prazno bure je uplje. Mnogo rei nikakva dela. Sveti Duh je hteo da mu govori, ali nije naao sluaoca. Bog je hteo da poseti duu nije bila kod kue. Kakva je tvoja vera i pobonost? Da li je samo u govoru ili neprestano hoda sa Bogom? ^9) Na brat moe da se prevari, ali Bog ne moe, jer On vidi i zna sve. ^10) Svaki neka pazi da ovo ne bude njegova slika. Ako nae u tim reima svoju sliku, neka se strese i pokaje, dok nije stigla Boija osveta. Takav ovek je mnogima na spoticanje. Zbog takvog oveka huli se na Carstvo Boije, a verni zbog njega gube svoj uticaj kod ostalog sveta. On dovodi Crkvu u sramotu, a Hrista ponovo razapinje. Kakav si ti u tvome domu? Napolju i u zajednici Boijeg naroda moe da se pretvara ali kod kue, meu svojima ne moe. Treba naroito paziti na to kod
158
onih koji se primaju kao novi lanovi. Pred drugima mogu usta da budu puna pobonosti, a kod kue puna gorine, svae i ljutine. Drugima govore o uzgoju, a kod kue zanemarena deca i uplakana ena. Drugima hvali Bibliju, a kod kue i ne zna za nju niti za zajedniku molitvu. U ustima mu je mnogo ljubavi, a kod kue ili na poslu samo prevara, otimanje i la. Kako se sve to slae? Bog neka sauva svoju Crkvu od takvih licemera! uvaj se da se i ti ne zaplete u nekakvo licemerstvo. ^11) Zar ne bi trebalo da se stidimo kad svet kae: "Vidite, i to je va brat, lan vae crkve. ivot mu je tako bezboan!" "Napisao sam vam u stvari da se ne meate sa onim koji se brat zove, a bludnik je, ili gramljiv, ili idolopoklonik, ili opada, ili pijanica, ili razbojnik; sa takvima nemojte ni jesti." (1. Kor. 5:11). ^12) Ne bismo eleli da tu ostane nekome neto nejasno i neshvatljivo. "Smatrajmo, naime, da se ovek opravdava verom bez dela zakona." (Rim. 3:28). "Opravdavaju (se) za badava njegovom blagodau na osnovu iskupljenja u Hristu Isusu." (Rim. 3:24). Po tome se vidi da se obeanja primaju samo verom. Ali ta vera je iva vera koja se pokazuje u ivotu. "Tako je i vera, ako nema dela, sama po sebi mrtva." (Jak. 2:17). Drvo se poznaje po rodu. Ako ne nosi rod, zato da badava kvari zemlju? Jer delima zakona niko se nee opravdati pred njim," (Rim. 3:20), ali opravdan ivot je ivot svetosti, kome je Gospod Isus Hristos postao pravednost, iskupljenje i posveenje. Vera je izvor, a ljubav potok, koji dokazuje da izvor postoji. Greh je bolest, a kakav je lek? Da li ljubav? Nikako! Ljubav je zdravlje koje se dobija kao lek. Pravi lek protiv bolesti greha je vera u razapetog Isusa Hrista. Sve ostalo to hrianin treba da nosi i to ga ini radosnim, srenim i spasenim, to je rod ive vere. Prava ljubav potie od vere, a vera ne sme da se odvoji od ljubavi. Vera bez ljubavi nije vie vera kao to sunce bez zraka svetlosti nije sunce i plamen bez toplote nije plamen. Vera bez ljubavi (koja potie iz vere), nije vie vera nego crna nevera. ^13) Ljudi rado razgovaraju o pobonosti, ali kad se pita za njihov lini odnos sa Bogom da li su nanovoroeni, da li imaju mir sa Bogom, da li imaju dar Svetoga Duha i da li je Hristos njihov ivot, tada se odmah pokae kakvog su duha. U tom sluaju nije nita novo ako ti kau da si nasrtljiv i neutiv, kad tako lino i napadno govori sa njima kao da su oni najvei grenici. Ti, verni hrianine, ne gledaj ta ko govori, nego svakome verno i pokorno u ljubavi poslui, svedoei za Gospoda Spasitelja. ^14) Ako te Boija Re rani, nemoj da je zanemari. Bolje je da na vreme uvidi svoj greh i stanje u kome se nalazi, nego da sebe prevari mislei da ima mir, a na kraju se strovali u venu propast. Bolje je da se srui zgrada koja je postavljena na lanom temelju, nego da zauvek bude zakopan pod njenim ruevinama kasnije.
159
itaoe, ako si dosada kao Prialo imao hrianstvo samo u ustima, ako si govorio protiv greha a sam si iveo u njemu, daj da te Boija Re uznemiri! Zgrada lanog hrianstva ne moe da ostane pred Boijim sudom mora da se srui. Mora da pone iznova, kod uskih vrata novoroenja. Nemoj samo da govori protiv greha, nego se pokorno moli: "Boe, budi milostiv meni grenome." (Luka 18:13). ^15) Tu se vidi pobonost! Kroz takvu pobonost se dokazuje tvoja ozbiljnost na putu Gospodnjem, i da li si stvarno hrianin. "A ovo znaj, da e u poslednje dane nastati teka vremena. Ljudi e, naime, biti samoivi, srebroljubivi, hvalisavi, oholi, hulnici, roditeljima nepokorni, neblagodarni, bezboni, bez ljubavi, nepomirljivi, opadai, neuzdrljivi, surovi, bez ljubavi prema dobru, izdajnici, naprasiti, naduveni, koji vie vole slasti nego Boga, koji imaju oblije pobonosti, ali su se odrekli njene sile; i ovih se kloni." (2. Tim. 3:15). Brao, hrianska vera nije samo skup nauka i nekakvih jednostranih pogleda na svet, nego ivot. Hrianstvo mora da se vidi u praktinom obliku u svom tvom ponaanju. Ono poinje u oveku sa strahom Boijim, to znai odstupanje od greha. Jesmo li ve odstupili od greha? Ljubimo li jo neki greh iako govorimo protiv njega? ^16) Kako Verko dobro ita Priala! Kad bismo imali vie takvih hrabrih u crkvi, ne bi bilo mogue da se brbljivi hriani ire u crkvi, ve bi ostavili Boiji narod meu koji su se svojim mnogim reima uvukli. Samo svedoi verno, ciljaj pravo u jezgro i sredinu srca, pa e brzo da se vidi ta se nalazi u oveku. Kad bi verni uvek otvoreno govorili kao Verko, bili bismo mnogo napredniji i ne bi imali toliko gorkih asova. ^17) Hrianin kome je hrianstvo toliko u ustima ne moe da podnese da ga ko dirne u savest i da pita za stanje njegovog unutranjeg ivota! Odmah se buni: "Kako moe takva bezobrazna pitanja da mi postavlja i da me uznemirava?" Verni svedok Gospoda Isusa ne moe drugo nego da takvim pitanjima u pokornosti i strahu Boijem poslui svakome. ^18) Ko moe da opie tetu koju su uinili takvi brbljivi hriani koji imaju mnogo da kau, a ivot im je neist i srce umrljano i greno? ^19) alosno je kad neko ode od Gospoda i vrati se u svet, ali je jo alosnije kad mi moramo da se odvratimo od nekoga sa kojim smo u zajednici iveli zajedno. Ali i to je potrebno na naem ivotnom putu. Moemo da zamislimo kakvu je alost Aaron oseao kad su mu sinovi Nadav i Avijud izgoreli. Mojsije je rekao: "Nemojte otkrivati glava svojih ni haljina svojih razdirati, da ne izginete i da se Gospod ne razgnjevi na sav zbor (3. Moj. 10:6). Neka Bog i Njegova slava uvek budu na prvom mestu.
160
^20) Ovo je osnovni princip po kome uvek treba da se upravljamo sa lutajuim hrianima. ^21) O, kad bi se Crkva oslobodila takvih brbljivih hriana koji ustima govore a srce im je daleko od Gospoda! Nemoj da dozvoli da se Crkva Gospodnja osramoti takvim brbljivim hrianima!
161
GLAVA XIII
Putnici i Evanelista
Idui tako dalje razgovarali su o svemu to su usput videli. To ih je veselilo i hrabrilo na putu koji je sada vodio kroz pustinju.(1) Poto su preli preko pustinje, Verko se osvrnuo i pogledavi natrag, opazio kako neko ide za njima. Brzo ga je prepoznao. O, ko nam to dolazi? ree Verko. Hrianin pogleda i uzviknu: To je moj dobri prijatelj Evanelista! On je i moj dobar prijatelj, ree Verko, jer me je uputio do onih vrata. Evanelista ih uskoro stie i pozdravi: Mir vama i svima vaima dragi moji! Dobro nam doao, dobri Evanelisto! Kad te vidim odmah se setim kako si mi u prolosti ukazao milost i neumorno se trudio za moje veno dobro.(2) Otpozdravi Hrianin. Po hiljadu puta dobro nam doao! ree Verko. Dragi Evanelisto, tvoje drutvo tako prija nama jadnim putnicima. Kako ste proli, prijatelji moji, otkako smo se rastali? ta vas je zadesilo i kako ste se snali?(3)
162
Onda su mu Verko i Hrianin ispriali sve to im se desilo na putu, kako su, i uz kakve potekoe stigli do tog mesta.(4) Drago mi je, ne zato to ste se suoili sa raznim nevoljama, nego to ste pobedili i to ste i pored mnogih slabosti nastavili put sve dovde. Drago mi je, kaem, i zbog mene i zbog vas.(5) Ja sam posejao, vi ste njeli, a dolazi dan kada e i onaj koji seje i onaj koji anje da se raduju zajedno; (Jovan 4:36), to jest, ako istrajete "jer emo u svoje vreme njeti ako ne klonemo." (Gal. 6:9). Pred vama je nepropadljiv venac i treba da trite da ga dobijete. (1. Kor. 9:2427). Ima onih koji krenu za tim vencem, i kad su ve dosta preli doe drugi te im ga uzme. Drite dakle vrsto ono to imate. (Otkri. 3:11). Neka vam niko ne uzme venac. Jo niste izvan Sataninog pukometa; "niste se do krvi usprotivili borei se protiv greha." (Jev. 12:4). Imajte Carstvo uvek pred sobom, i verujte vrsto u ono to se ne vidi. Neka vam nita od onoga to pripada svetu ne ue u srce. Iznad svega, uvajte se svojih sopstvenih srca i njihovih elja, jer "srce je prevarno vie svega i opako" (Jer. 17:9). Budite odluni kao kremen, jer su sve sile na nebu i na zemlji sa vama. Onda mu Hrianin zahvali za ohrabrenje, pa ga zamoli da im jo govori o neemu to bi im pomoglo na daljem putu, zato to znaju da je on prorok i moe da im kae o onome to e moda da im se desi. Hteli su da znaju kako tome da se usprotive i pobede.(6) I Verko se sloio sa tim. Evanelista je dakle ovako poeo: Sinovi moji, uli ste u reima istinitog evanelja "da nam valja kroz mnoge nevolje ui u carstvo Boije," (Dela 14:22), i da nas ekaju okovi i nevolje. Zato ne moete oekivati da ete dugo putovati bez nevolja.(7) Ve ste sami okusili neto od istinitosti ovih rei, i jo e da sledi, jer kao to vidite, skoro ste izili iz pustinje, pa ete stii u jedan grad koji ete uskoro ugledati pred sobom.(8) Tamo e vas teko napadati neprijatelji koji e pokuati da vas ubiju. (Mat. 10:22). I budite sigurni da e jedan, a moda ete i obojica morati da zapeatite
163
svedoanstvo koji imate. No budite verni do smrti pa e vam Car dati venac ivota. (Otkri. 2:10). Ko tamo pogine, makar i umro neprirodnom smru i u velikim mukama, njemu e biti bolje nego onom drugom. Ne samo zato to e pre stii u Nebeski grad, nego zato to e da izbegne mnoge nevolje koje e snai onog drugog na putu. Ali kad stignete u grad i pone da se ispunjava ono to sam vam rekao, setite se vaeg prijatelja i vladajte se muki i preporuujte svoje due verom svome Tvorcu.(9) (1. Pet. 4:19).
U gradu Tatovniku
Onda videh u snu da su ubrzo izili iz pustinje i ugledali pred sobom grad koji se zvao Tatovnik,(10) gde se nalazi vaar. Vaar se zove Tatinski, jer gradu u kome se odrava je laki od same tatine. Sve to se tamo prodaje ili dolazi je tatina. Kao to mudrac kae: "Sve je tatina." (Propo. 1:2; 2:1,17,11:8; Isa. 40:17). Ovaj vaar nije neto novo, nego potie jo iz starih vremena. Kazau vam kako je postao. Pre skoro 5.000 godina, ili su neki putnici u Nebeski grad, kao i ovi nai dobri prijatelji. A Velzevul, Apolion, Legion, (Marko 5:9;Luka 8:30) i njihovo drutvo, kada su videli kojim putem putnici idu, odluie da tu otvore vaar na kome e se prodavati svakojake tatine, i koji e raditi preko cele godine. Zato se na vaaru prodaje roba kao to su kue, imanja, zanati, poloaji, poasti, odlikovanja, titule, zemlje, carstva, poude, zadovoljstva sa raznim uivanjima, zatim: bludnice, pokvarenjaci, ene, muevi, deca, gospodari, sluge, ivoti, krv, tela, due, srebro, zlato, biseri, drago kamenje i ko e sve znati ta jo! Pored toga na vaaru mogu da se vide svakojaki ongleri, igre, cirkusi, klovnovi, glumci, lopovi, varalice i svata drugo. Tu mogu da se gledaju, i to za badava: krae, ubistva, preljube, krivokletstva i to najgorega tipa.
164
I kao to se po drugim vaarima ulice i predeli nazivaju po vrsti robe koja se prodaje, tako i ovde. Tu je ulica britanska, francuska, talijanska, panska i nemaka gde se prodaju razne tatine. Ali kao i na drugim vaarima ima jedna vrsta robe koja se prodaje vie od ostale to su proizvodi Rima.(11) Samo na engleski narod i jo neki drugi ne vole tu robu.(12) Kao to rekoh, put u Nebeski grad vodi kroz mesto gde se odrava taj veseli vaar. Ko hoe u Nebeski grad, a da pri tom ne proe kroz Tatovnik "morao bi otii sa sveta" (13) (1. Kor. 5:10; Jovan 17:15). I sam Car nad carevima kada je bio na ovoj zemlji, proao je kroz ovaj grad u Svoju zemlju(14) i to na pazarni dan. ini mi se da Ga je slavni gazda vaara Velzevul pozvao da kupi od njegovih tatina. Mislio je da Ga postavi za gospodara vaara samo da mu se poklonio dok je prolazio kroz grad. I poto je bio tako cenjen gost, Velzevul Ga je vodio od ulice do ulice pokazavi Mu sva carstva ovoga sveta odjednom, ne bi li namamio Blagoslovenoga da popusti i kupi neke od njegovih tatina. No ovaj nije mario za tu robu, te je napustio grad ne potroivi ni pet para na tatine. (Mat. 4:8,9; Luka 4:5,7). Ovaj vaar je dakle veoma star, potie iz drvenih vremena i jako je velik.
165
Drugo: Koliko su se udili njihovoj odei, toliko su se udili i njihovom govoru, jer je retko ko mogao da ih razume. Govorili su jezikom hananskim, a ljudi toga mesta jezikom ovoga sveta, tako da su ih smatrali za tuince. Tree: Ali ono to je najvie zaudilo prodavce, bilo je to putnici nisu marili za izloenu robu. Nisu hteli ni da je pogledaju. A kad bi ih neko spopao da neto kupe, oni bi zapuili ui i vikali: "Odvrati oi moje da ne gledaju nitavila" (Ps. 119:37), gledajui pritom navie, ime su hteli da pokau da su njihov posao i roba na nebu.(15) (Fil. 3:20,21).
U okovima tekim sada stoje, Na vaaru, zbog predanosti svoje. I na Gospod je proao kroz iste jade, Pa zato na Golgoti Svoj ivot za nas dade. Tako su leali jedno vreme i bili predmet ruganja, zlostavljanja i prezira, dok se gospodar vaara smejao svemu to ih je snalo. No oni su bili strpljivi i nisu vraali zlo za zlo, ve naprotiv, blagosiljali su one koji su ih muili, uzvraajui dobrim reima i ljubaznou za grubost, tao da su neki od trgovaca koji su bili manje pokvareni od ostalih pokuavali da zadre one podlije to su stalno zlostavljali siromane putnike. No ovi su i na njih navalili, smatrajui da su isto tako loi kao i ljudi u kavezu, govorei da su moda njihovi drugovi koji bi trebalo da podele istu sudbinu. Ovi su govorili, koliko se njima inilo, da su ljudi mirni, ozbiljni i da nikome ne ele zlo, a da je mnogo vie onih koji trguju na vaaru koji zasluuju da budu stavljeni u kavez i klade, od ovih koje sada zlostavljaju. I poto su se tako jedno vreme prepirali i svaali, dok su se ljudi u kavezu stalno pred svima mudro vladali, poeli su meusobno da se tuku i nanose jedni drugima teke ozlede.(18) Onda su ovu dvojicu ponovo izveli pred sud i optuili ih zbog te novonastale guve.(19) Nemilosrdno su ih iibali, vezali ih lancima i poveli po vaaru za primer i opomenu onima koji bi mogli da govore u njihovu odbranu ili ta vie odlue da im se prikljue. Ali Hrianin i Verko su se jo mudrije vladali, te su primili ruganje i sramotu sa takvom krotou i strpljenjem da su pridobili nekoliko trgovaca, iako je njihov broj u poreenju sa ostalima bio mali.(20) Ovo je jo vie naljutilo druge tako da su reili da onu dvojicu pogube. Doli su do zakljuka da nije dovoljno da ih samo dre okovane u kavezu, nego da ih treba kazniti smru za zlo koje su poinili i prevarili ljude sa vaara. Zato su ih ponovo vratili u kavez okovavi im noge u klade, dok ne ree ta da urade sa njima.
167
Ova dvojica su se meutim setila ta im je rekao njihov verni drug Evanelista, te su se jo vie ohrabrili u svojim patnjama. Sada su poeli jedan drugoga da tee, jer e onome koji nastrada biti bolje. Zato su se obojica potajno nadala da e on biti taj, ali predajui se Onome koji upravlja vaseljenom, ekali su mirno da vide ta e im se desiti naposletku. Kada je dolo vreme da im sude i da ih kazne, izveli su ih pred sud i optuili. Sudija se zvao Dobromrzac. Iako su se optube malo razlikovale, uglavnom su bile iste i glasile su ovako: "Neprijatelji su i naruioci trgovine. Stvarali su buku i dovodili do raspre po gradu. Sakupili su oko svojih opasnih ideja stranku koja je na tetu zakona i naega vladara." Sad Verko budi hrabar, brani Boga, Ne boj se zloe ovog sveta zloga. Govori hrabro, istina te prati, I ako umre pobedu e dati. Onda je Verko poeo da odgovara da se samo protivio onima koji se protive Onome koji je vii od najviega. A to se tie buke, ja je nisam pravio, jer sam ovek miran. (Rim. 12:18). Oni koje smo privukli na svoju stranu preli su kad su videli nau iskrenost i nepritvornost. Samo su se okrenuli od zla na bolje. to se tie cara o kome govorite, on je Velzevul, neprijatelj naega Gospoda. Ne bojim se ni njega ni njegovih anela. Onda je bilo objavljeno da ako ko ima neto da kae za njihovog cara i protiv optuenoga, da odmah izie i iznese svoje dokaze. Pojavila su se tri svedoka: Zavidljivko, Sujeverko i ankolisko. Pitali su ih da li poznaju optuenoga i ta imaju da kau za cara i protiv njih. Onda je Zavidljivko ustao i ovako progovorio:
168
Gospodine sudijo, dugo ve poznajem ovog oveka i mogu da posvedoim pod zakletvom da je on ekaj! ree sudija. Neka poloi zakletvu. Tada se Zavidljivko zakle pa nastavi: Gospodine sudijo, ovaj je ovek i pored svog lepog imena jedan od najgorih ljudi u naoj zemlji. Ne potuje cara ni naroda, ni zakona ni obiaja. ini sve to moe da zarazi ljude nekim izdajnikim idejama koje on naziva principima vere i svetosti. Ja sam ga jednom lino uo kako govori da su hrianstvo i obiaji naega grada Tatovnika potpuno u suprotnosti i da ne mogu da se primire. On time osuuje sva naa pohvalna dela kao i nas same. Ima li jo neto da kae? upita sudija. Gospodine sudijo, ree Zavidljivko, mogao bih jo mnogo da govorim ali ne elim da dosaujem prisutnima. No ako bude trebalo, mogao bih jo neto da dodam kada ostali svedoci zavre.(21) Rekli su mu da se malo skloni ustranu i pozvali Sujeverka rekavi mu da pogleda optuenoga. Pitali su ga ta ima da kae za cara i protiv njega. Onda je poloio zakletvu i poeo da svedoi:
Zavidljivko
Gospodine sudijo, ne poznajem mnogo ovoga oveka, niti elim da ga upoznam vie. Ali ovo znam iz razgovora koji sam imao sa njim pre neki dan, tj. da je jako dosadan. Dok smo razgovarali, rekao je da je naa vera nita i da njom ovek ne moe da ugodi Bogu. I vi sami, gospodine sudijo, dobro znate ta sledi iza takvih rei, naime da je naa vera uzaludna, da smo jo u svojim gresima i da emo na kraju
169
da budemo osueni. Toliko sam hteo da kaem.(22) Zatim je ankolisko poloio zakletvu, te su i njemu naredili da kae ta ima za cara i protiv optuenoga. Gospodine Sudijo, i svi prisutni! Ve dugo poznajem ovoga oveka i uo sam kako govori o stvarima koje ne treba ni da se spominju. Ruio je naeg plemenitog kneza Velzevula, i govorio sa prezirom o njegovim prijateljima, meu kojima su grof Staroovek, grof Plotan Uivkovi, grof Luksuzovi, grof Slavoljub Praznoslavi, grof Bludnikovi, grof Gramljivko Nenasitkovi i ostala ugledna gospoda. Rekao je da kad bi svi bili njegovog miljenja da ne bi vie bilo ni jednoga od ovih plemia. Nije se ustruavao ni tebe da rui, koji si postavljen da mu sudi, nazivajui te bezbonim nitkovom i mnogim slinim i odvratnim imenima, kojima je okaljao ostalu gospodu u gradu.(23) Kad je ankolisko zavrio, sudija se obratio optuenome i rekao: Ti, otpadnie, krivovernie i izdajnie, da li si uo svedoanstva ovih potenih ljudi protiv sebe? Dozvolite mi da kaem koju re u svoju odbranu, ree Verko. Vidi ti bitange! razdera se sudija. Zasluio si da vie ne ivi. Trebalo bi da bude smaknut na licu mesta. Ali da bi svi videli kako se ljudski ponaamo prema tebi, daj da ujemo ta ima da kae, otpadnie jedan! Prvo, u odgovoru na ono to je gospodin Zavidljivko svedoio, elim samo ovo da kaem: Koja se god pravila, zakoni, obiaji ili narodi protive Boijoj Rei, protiv hrianstva su. Ako u ovome greim, pokaite mi moju greku i spreman sam pred svima vama da oporeknem ono to sam govorio. Drugo: to se tie g. Sujeverka i njegove optube, ja sam samo rekao da je potrebna boanska vera za
170
slubu Boiju. Ali nema vere bez boanskog otkrivenja Boije volje. Dakle, sve to se dodaje Boijoj slubi bez tog boanskog otkrivenja, potie od ljudske vere koja ne vodi u veni ivot. Tree: to se tie onoga to je rekao g. ankolisko, ja kaem (izbegavajui rune rei koje kau da upotrebljavam) da knez ovoga grada i cela rulja njegovih slugu koje je ovaj gospodin spomenuo, zasluuju vie da ive u paklu nego u ovom gradu i zemlji. Sada neka mi se Gospod smiluje.(24) Onda se sudija obratio porotnicima (koji su za sve to vreme stajali sluajui i posmatrajui). Gospodo porotnici, videli ste oveka o kome se podigla tolika buka u naem gradu. uli ste svedoanstva ovih potenih ljudi protiv njega. uli ste i njegov odgovor i priznanje. Sada je do vas da ga osudite ili da mu spasete ivot. Ali moja je dunost da vas podsetim na na zakon. Za vladavine Faraona, sluge naega kneza proglaen je zakon, da se ne bi oni koji pripadaju drugoj veri umnoili i ojaali, da se njihova muka deca bace u reku. (2. Moj. 1:22). I za vreme Navuhodonosora, jo jednog od njegovih slugu, bio je proglaen zakon da svaki onaj ko se ne pokloni njegovom zlatnom kipu baci u uarenu pe. (Dan. 3:6). I za vreme Darija bio je proglaen zakon da ko god u odreenom roku bude prizivao nekog drugog boga osim njega, da e biti baen u jamu lavovsku. (Dan. 6:7). Ovaj buntovnik je prekrio ove zakone ne samo u mislima (to se ne sme dozvoliti)(25) ve i reju i delom, to je jo manje dozvoljeno. Faraonov zakon je donet da sprei zlo, jer jo nije bilo zloina. to se tie drugog i treeg zakona, sami vidite da se protivi naoj veri, i zbog izdajstva koje je priznao, zasluio je smrtnu kaznu.
171
Verko osuen
Onda su porotnici otili u drugu odaju da donesu svoju odluku. To su bili g. Slepevi, g. Nevaljalkovi, g. Zlokovi, g. Pohotljikovi, g. Aljkavko Nemarkovi, g. Tvrdoglavi, g. Dura Naduvenkovi, g. Duman Dumanovi, g. Laljivkovi, g. Okrutovi, g. Tamnoljubi i g. Neumoljivkovi. Svaki od njih je dao svoj glas protiv Verka, te su ga jednoduno proglasili krivim. Dok su razgovarali g. Slepevi koji je bio natporotnik je rekao: Vidim jasno da je jeretik. Zatim je g. Nevaljalkovi rekao: Da se zbrie sa lica zemlje. Tako je! oglasi se Zlokovi, jer ne mogu ni da ga pogledam. Nikad nisam mogao da ga trpim, dodade Pohotljikovi. Ni ja! ree Aljkavko Nemarkovi, jer me je stalno kritikovao. Obesite ga! Obesite ga! vikao je Tvrdoglavi. Jadnik! ree Laljivkovi. Za njega bi bilo suvie dobro da se obesi. Da ga se otarasimo! ree Tamnoljubi. Onda gospodin Neumoljivkovi uze re: Ne bih se ni za ceo svet pomirio sa njim. Hajde da mu izreknemo smrtnu kaznu! Tako su i uinili. Osudili su ga da se odmah izvede napolje i da se umori najstranijom smru koja se moe izmisliti.(26)
172
Dakle, prema njihovom zakonu prvo su ga svukli i ibali, posle su ga isprebijali, pa zatim izboli noevima. Posle toga su ga kamenovali i sekli maevima. Na kraju su ga vezali za kolac i spalili. Tako Verko pogibe.
^1) Duhovno razmatranje i blagosloveni razgovor o Boijoj milost i ljubavi Gospoda Isusa Hrista, pretvaraju pustinju tuge i alosti u raskoni vrt i podupiru putnicima umorne noge na stazama raznih potekoa. Trebalo bi ee da razgovaramo o Boijoj ljubavi i kako nas je Gospod vodio i kako e nas jo voditi! Gde se razgovara o Bogu, tamo je prisutan Gospod Isus Hristos. (Luka 24:14,15; Mal. 3:16,17; Matej 18:20). Zaslaujmo svoje ivote svojim svetim razgovorima. ^2) Znak pravog duha pravovernih putnika je topla i iskrena ljubav prema
173
propovednicima koji su im sluili reima i primerom za duhovni ivot. Sastanak sa onim koji im slui za duhovni ivot mora da im bude mio i dragocen. Odnos izmeu propovednika i onih koji su njegovim nastojanjem doli Gospodu je prisan i srdaan. On ih vodi u Hristu. Oni su njegovi mili duhovni sinovi. Samo nezahvalni sin ne ljubi svoga oca. Tako nezahvalni hrianin ne ljubi svog propovednika. Veran propovednik je pun oinske ljubavi i brige prema onima koje mu je Bog dao. (3. Jovan. 4; 1. Sol. 3:512, 5:12,13; 1. Tim. 1:2, 5:17, 18; 2. Tim. 1:26; Filimonu 10; Jev. 13:7,17; Fil. 2:19). ^3) Kad se propovednik sretne sa svojom duhovnom decom on uvek pita: "Kako stoji duhovno?" Hrianin je mogao mnogo toga, i dobra i zla da proivi otkako se nisu videli, i zato je propovedniku mnogo stalo do toga da zna pravo stanje svoga brata ili sestre. (Jez. 3:1720; Jovan 21:1517; Dela 20:1736; 1. Pet. 5:14; Otkr. 2. i 3. glava). Zato kad se sastajemo sa onima koji veruju nemojmo da gubimo dragoceno vreme u praznim reima, ili u ogovaranju drugih, nego utehom Boije Rei. ^4) Hrianin i Verko su mogli kroz svoja bogata iskustva i doivljaje da hvale Gospoda. Na njima se ispunjavao Psalam 23: "Nita mi nee nedostajati, jer si Ti sa mnom." ^5) Svaki propovednik, duobrinik, eljno oekuje plod svoga delovanja i raduje se kad vidi da seme Boije Rei koje je sejao nije palo na nerodnu zemlju nego je lepo niklo i donosi plod. Raduje se kad se neko obrati Gospodu, a alosti se kad se neko, posle mnogih opomena i saveta molitava i ostalog staranja odvrati od Gospoda te odlazi u venu propast. Duhovni graditelj moe da sakuplja ne samo zlato, srebro i drago kamenje, nego i drvo, slamu i seno koje se ve ovde otkriva u ognju, a kamoli u dan dolaska Gospodnjeg. (1. Kor. 3:12). Sada ima mnogo toga to izgleda dobro, ali onaj dan e pokazati pravu prirodu stvari. ^6) Propovednik nauen od Boga, koji poznaje Sveto pismo i ima mnoga iskustva za sobom moe da objavi mnoge stvari koje su pogrebne za hrianski ivot. On zna da valja kroz mnoge nevolje ui u Carstvo Boije. I poto je uvek u zajednici sa Gospodom, jak je u veri pa moe i druge da ui i vodi Bogu. (Ps. 119:11; Avak. 2:1; 2. Kor. 5:11; 2. Tim. 4:2,5). Neka Gospod probudi mnoge svoje sluge koji e Mu biti tako verne. ^7) Da li bi i ti hteo da proe bez nevolja? Nije mogue, mora napred kroz njih. ^8) Gospod uvodi svoje sluge u samou i tada im kae: "to vam govorim u mraku,
174
kaite na svetlosti; i to na uho ujete, objavite sa krovova." (Matej 10:27). ^9) Budimo spremni i "neka vaa bedra budu opasana i svetiljke vae neka gore." (Luka 12:35). Teko onima koji u lanoj nadi sklapaju svoje i dozvoljavaju da budu ophrvani snom. Putnici nisu reeni borbe sve dok ne stignu u svoj dom. Borba je sve do kraja! "Gledajte da ko ne ostane bez blagodati Boije." i "da ne uzraste kakav gorak koren i ne uznemiri vas... i da se mnogi njime ne opogane." (Jev. 12:15). ^10) Grad Tatovnik je dobro prozvan. Mnogi govore da su hriani a ostaju u gradu Tatovniku i "po celu godinu" (celog ivota) trgujui u njemu. Oni hodaju po duhu ovoga veka, jer im je bog ovoga sveta zaslepio razum. Ali svi koji uzveruju da je Hristos umro za njih, izbavljeni su iz sadanjeg zlog sveta. (Gal. 1:4). Niko ne moe da bude putnik u nebeski Hanan koji nije iznutra osloboen od sveta i njegove tatine. Apostol Jovan je okusio blaenstvo i sreu u Gospodu pa nas zato opominje: "Ne posveujte ljubav svetu i onome to je na svetu. Ako neko voli svet, nema u. njemu ljubavi prema Ocu. Jer sve to je na svetu, grena ulna pouda, pouda oiju i razmetanje zemaljskim blagom, nije od Oca, nego od ovoga sveta. A svet i elja za njim prolazi; ko pak tvori volju Boiju ostaje doveka. (1. Jov. 2:1517). Ne dajmo se zaslepiti tatinom ovoga sveta i zaustavljati se na tom slavnom putu venoga ivota. ^11) Rimska nauka koja je otrovnim vinom svoga krivoverstva tatina nad tatinama. (Prop. 1:2). ^12) Stara roba rimskoceremonijalne nauke je izgubila svoju cenu pred mnogim kulturnim ljudima. teta to ih vrlo malo troi onaj pravi balsam Hristovog evanelja nego ostaju u gradu Tatovniku (ovom svetu), kupujui na vaaru razne tatine kao to su mudrost i filozofija ovoga sveta, slasti i asti svojih tela. (Prop. 1:2). ^13) Svaki mora da proe kroz vaar Tatovnik, ali niko ne mora da ostane na njemu. Moe u sili Boijoj da pobedi njegovu privlanost. ^14) Kakva je to uteha za putnika kad se nalazi na vaaru Tatovniku u raznim iskuenjima, znajui da je i Gospod Spasitelj tim putem proao! "Jer, zato to je i sam trpeo kad je bio kuan, moe da pomogne onima koji se iskuavaju." (Jev. 2:18, 12:2; 1. Pet. 1:21). ^15) Putnik se poznaje po tome to je obuen u odeu Hristove pravednosti, dok se svet oblai u svoju sopstvenu pravednost. Ta njihova svetska pravednost im je milija od iste odee Boije svetosti. Hrianin bez Hristove zasluge i blagodati nikuda ne izlazi, i poto samo u tome ima svoju radost i sreu biva napadan. Ne samo da se
175
poznaje po odelu koje nosi, nego i po govoru. On govori o stvarima koje svet ne poznaje i ne razume. Govori o miru, radosti, o zajednici sa Bogom, a svet koji ima samo zemaljske stvari na umu, ne shvata to. Hrianinu je srce na nebesima, zato sve to mu je milo tamo nalazi. ^16) Svet lei u zlu. Hrianin poiva u Bogu. avo zavarava svet koji rado slua njegove lai. Satana lae zato to je otac lai, i kad govori on govori svoje lai. Hrianin trai i sledi istinu. Njoj se raduje, za njom uzdie i nju ljubi iznad svega. Mi znamo koje rekao: "Ja sam put, istina i ivot..." (Jovan 14:6). Zato, verni hrianine, trai istinu, sluaj istinu, ui se istini, ljubi istinu, govori istinu, dri se istine i brani istinu sve do smrti. Jer istina e da te izbavi od greha, od Satane, od smrti tela i due, od smrti vene koja je odvojenje od lica Gospodnjega i uvee te u dom vene radosti i mira Gospodnjega. ^17) Ako sa vukovima zavija i ti e postati vuk. Ako se ne razlikuje od sveta, onda si i ti iz sveta. Ako si dete Boije, to e se poznati na tebi. Ceo tvoj ivot e biti drukiji, i nee moi da izbegne sramotu, zao glas i opadanje. Smatrae te budalom za Hrista, i bie razapet svetu kao i svet tebi. (Gal. 6:14). "Ako vas vreaju za ime Hristovo, budite blaeni, jer Duh slave i Duh Boiji poiva u vama. Niko od vas da ne strada kao ubica, ili lupe, ili zloinac, ili kao ovek koji se mea u tue stvari. Ako pak strada kao hrianin, neka se ne stidi, nego neka slavi Boga tim imenom." (1. Pet. 4:1416). ^18) Putnici su predmet prepiranja i svae meu svetskim ljudima. Kad bi se putnici (hriani) vladali loe, ceo svet bi bio protiv njih, ali kad verno ive, onda svojim dobrim ponaanjem pobuuju ljude u kojima je jo iva savest, da ih brane. Istorija nam prua mnoge lepe primere toga gde je hrianstvu kroz takve ljude dobre volje dato svetlo slobode i zatite od progonstva. Tako je na primer Gamalijel ustao u odbranu apostola i rekao: "proite se ovih ljudi i pustite ih; jer ako je od ljudi ova namisao ili ovo delo, bie osueno; ako je pak od Boga, neete moi da ih unitite, inae biste se nali kao ljudi koji se bore protiv Boga." (Dela 5:38,39). Takav ovek je bio Car Josif II, koji kada je video zverska dela svojih predaka, koja su bila poinjena nad vernim hrianima, izdao 13. sep. 1781. godine "Patent o toleranciji" hriansku snoljivost i tako zaustavio bes onih koji istiu da su sluge velikog Boga, koji je suta ljubav, a ovamo edni pravednike krvi. ^19) Tako uvek zli i neverni ljudi optuuju verne hriane da su uzrok zla i bune po celom svetu. (Dela 24:5). Ali, "Zato se bune narodi i plemena pomiljaju zaludne stvari?" (Ps. 2:1). Zato to nee da Gospod Isus vlada nad njima, da bi im sinulo svetlo Boije blagodati u njihovim duama. Ljube no, a mrze svetlost dana, jer su im
176
dela zla. (Jovan 3:20). Kao ovek ije se oi naviknu na tamu pa ga boli kad je na svetlu, tako i ovi; vrea ih svetlost Boije istine, jer ih osuuje, pokazujui im njihova zla dela koja su uinjena u grehu. To oni ne mogu da podnesu, jer nee da prime mir nebeski. Oni koji veruju su "svetlost sveta" i "so zemlje," (Matej 5:1314), i zato su neugodni tami i truleu. Zato je Kajin ubio Avelja? "Zato to dela njegova behu zla, a dela njegovoga brata behu pravedna." (1. Jov. 3:12). Istina je, kad verni ne bi svedoili za Gospoda i ukazivali na Njega, ne bi bilo nikakvog prepiranja o verskim stvarima. Poto neverni mrze mir, jer su im noge brze za krvoprolie, (Rim. 3:15), a verni opet nastoje da mir grade, (Matej 5:9), dolazi do verskih progonstava. ^20) Mnogi muenici u trpljenju smrti postali su blagoslov mnogima tako da su posle njihove smrti sledili Gospoda i primili krunu venog ivota. Kako se mi ponaamo u vreme nevolje, bede, alosti i progonstva? O, kad bi samo mogli da se vladamo kao na Spasitelj. Nae ponaanje e doneti blagosloveni rod i mnogi e poi putem kojim mi u trpljenju mirno putujemo. Ali teko nama ako znamo da lepo svedoimo za Gospoda kad nam je u svemu ugodno, a ne razlikujemo se nimalo od sveta koji vie i grdi u vreme nevolje. ^21) "Zavist je trule u kostima" (Prie 14:30). Sveto pismo pokazuje da je zavist gora od jarosti i gneva: "Jarost je nemilostiva i gnev je plah, ali tko e odoleti zavisti?" (Prie 27:4). Koliko je zla taj demon zavisti poinio! "Jer gde su zavist i svaa, onde je nered i svaka zla stvar." (Jak. 3:16). Svet zavidi vernima sreu i blago koje imaju u Gospodu Bogu. Svetenici su i Gospoda Isusa predali Pilatu iz zavisti, (Matej 27:18), pa ine tako i sa vernima. Zavist je uroena u oveku ona je rod ploti. (Gal. 5:21). Nju moe da nadvlada samo sila Boijeg Duha, koja ini sve novim. Zato apostol Pavle priznaje: "Jer smo i mi nekad bili nerazumni, nepokorni, lutalice, robujui raznim poudama i nasladama, provodei ivot u zloi i zavisti, omrznuti, mrzei jedan drugoga. A kad se pokaza dobrota i ovekoljublje Boga, Spasitelja naega, spasao nas je ne na osnovu dela koja smo mi uinili u pravednosti, nego po svojoj milosti banjom koja preporaa i obnavlja Duhom Svetim, koga bogato izli na nas posredstvom Isusa Hrista, Spasitelja naega." (Tit 3:36). Gde Sveti Duh deluje, tamo nema mesta zavisti. "Ili mislite da Pismo uzalud govori: "Do zavisti ezne duh koji se nastanio u nama?" Nemojte dakle nikome zavideti, ni svetu ni svojoj brai. Ko pripada Gospodu raduje se to moe da kae: "Gospod je dio moj, govori dua moja; zato u se u Njega uzdati." (Pla Jer. 3:24). ^22) Praznoverje se kosi sa pravom verom kao falsifikovani novac sa pravim novcem. Falsifikovani novac se prepoznaje u dravnoj banci pa se zato odbacuje. Tako praznoverje i lana pobonost nee nikad ui kroz vrata u Carstvo Boije, ma koliko bila popularna zavaravajui i teei ljude. Praznoverje je u neprijateljstvu sa pravom verom, jer vera nee da ima nita zajednikog sa praznoverjem. Poto je
177
praznoverje telesno ono napada veru telesnim orujem i ubija verne. Neverje upropauje duu, a praznoverje duu i telo. Zato se neverje ruga vernima i sramoti ih, ali praznoverje ih vodi u zatvor, na lomau, itd. ^23) Ako svedoimo protiv greha svi ljubitelji greha e da poviu kako ih mi vreamo i sramotimo. Odatle dolaze zavisti i zloba njihovog srca. Gospod govori: "Ne moe svet da mrzi vas, mene mrzi, zato to ja svedoim za njega da su njegova dela zla." (Jovan 7:7). Kad je sa nas skinut jaram gospodara koji "gospodarie nad nama," (Isa. 26:13), ne moramo ni da se udimo ako nemamo mira od njih. Ali Gospod, koji je istina i zna sve, vodie nas "slavom i sramotom, zlim glasom i dobrim glasom," (2. Kor. 6:8). Uzee nas k sebi, da budemo gde je On! (Jovan 14:13). ^24) Ne oekuj milosre od bezbonih ljudi. Jer ko ne ljubi istinu, ne poznaje ni ljubav ni milosre. 0 tome nam jasno govori istorija Boijih muenika. Jovan Hus (Jan Hus) nije naao kod svojih sudija, koji nisu bili vini ni istini ni pravednosti ni potovanju. "U bezbonika je srce nemilostivo." (Prie 12:10). U muzejima mogu da se vide razne sprave za muenje, kojima su praznoverni hriani srednjeg veka muili i ubijali verne hriane, to je sve dokaz kako je opako srce u kome nema prave Boije vere. Kako je dobro i uteno to verna dua ima slobodan pristup k prestolu Boije milosti u svako pa i u najtea vremena. (Jev. 4:16). ^25) Praznoverje hoe da vlada saveu drugih, pa zato kroz ispoved istrauje unutarnje stanje svojih vernika. ^26) Blago tebi, ako svet donosi takav sud i o tebi. Spasitelj govori: "Blaeni ste kad vas nagrde i usprogone i nabede svakim zlom laui mene radi." (Matej 5:11). ^27) Mnogi muenici su sa radou napustili ovu zemlju. Istorija tekog progonstva eke crkve je puna takvih primera. Tako i drugi narodi imaju svoje muenike koji su sa verom u Hrista odlazili u slavu nebesku na uasne naine. Kad su u ekoj vodili vernog Kohana na gubilite, on je radosno povikao: "Sad otputa s mirom svoga sluitelja, Gospode, po rei svojoj." (Luka 2:29). Kad je ve klekao, pre nego to je delat orosio svoj ma u pravednikoj krvi, glasno je povikao: "U ruke Tvoje, Gospode, predajem duh svoj, iskupio si me, Boe pravde!" Tada je primio svoju platu uasnu smrt od sveta, ali slavan ivot od Boga.
178
GLAVA XIV
Nadoljub
Tada videh u snu da Hrianin nije iao sam. Poto je bio puten, sreo se sa jednim koji se zvao Nadoljub. Prozvao je sebe tako dok je gledao Hrianina i Verka na vaaru kako su se ponaali. Sada mu se pridruio i rekao da eli da mu bude drug. Tako je jadan poginuo za istinu, a drugi ustao iz njegovog pepela da prani Hrianinu drutvo na putu.(1) Nadoljub je rekao Hrianinu da ima jo mnogo onih koji nameravaju da pou za njima.
Susret sa Drtomoeom
Uskoro su izili iz grada Tatovnika i stigli jednog oveka koji se zvao Drtomoe. Pitali su ga odakle je i kuda ide. Rekao im je da je iz Krasnorei i da ide u Nebeski grad, ali im nije rekao kako se zove. Iz Krasnorei! Ima li tamo neeg dobrog?(2) ree Hrianin. Pa valjda ima! Kako da te zovemo? upita Hrianin. Vi mene ne po poznajete niti ja vas poznajem. Ako idete ovim putem rado bih da idemo zajedno. Ako neete, onda u sam. uo sam za Krasnore, nastavi Hrianin. Koliko se seam, kau da je bogat grad.
179
Da, to mogu da potvrdim. Imam tamo puno bogatih roaka. Odgovori Drtomoe. Da li smem da pitam ko su tvoji roaci? Skoro ceo grad. Spomenuo bih posebno grofa Vrboklinovia, grofa Ulizicu, Grofa Leporeevia (po njegovim precima je grad dobio ime), gospodina Laskovia, g. Dvolievia, g. Svatakovia i gradskog svetenika Dvojezikovia(3) koji mi je ujak. A ja, eto spadam meu finiju gospodu iako mi je deda bio samo laar koji je gledao na jednu stranu, a veslao na drugu. I sam sam stekao vei deo imanja istim zanatom.(4) Ree Drtomoe. Da li si oenjen? nastavi da pita Hrianin. Jesam, i ena mi je jako dobra, ki jedne potene gospoe. Majka joj se zvala Pretvarka, a to znai da potie iz jako fine porodice. Tako je vaspitana da ume sa svakim kako treba; sa seljakom seljaki, sa gospodinom gospodski. Ono jeste da se malo razlikujemo po pitanju religije od drugih koji su stroi, ali samo u dve sitnice. Prvo: nikada ne idemo uz vetar i nikad ne veslamo uz reku. Drugo: jako smo revnosni kada se vera obue u srebro, kada se javno tuje, ako je lepo vreme i ako je svi hvale.(5) Onda je Hrianin priao svome drugu Nadoljubu i rekao: ini mi se da je ovo Drtomoe iz Krasnorei. Ako jeste, onda imamo za saputnika jednog od najgorih nevaljalaca ovoga kraja. Pitaj ga onda, kako se zove. Valjda se ne stidi svoga imena? ree Nadoljub. Hrianin mu tada opet prie i ree:
180
Ti govori kao da zna vie nego ceo svet.(6) Ako se ne varam rekao bih da si g. Drtomoe iz Krasnorei. To mi nije ime ve samo nadimak koji mi daju oni koji me ne trpe. Moram da ga nosim kao prekor, kao to drugi ljudi nose svoj. Objasni Drtomoe. Zar nisi nikad dao ljudima povoda da te tako nazovu? Nikad! Najgore to sam moga da uinim to bi moglo dati povoda za to, bilo je to sam bio spreman da se uvek prilagodim duhu vremena u kome sam iveo. A ono to sam na taj nain dobijao, mislim da je radije bilo na blagoslov nego da me ti pakosni ljudi tako nazivaju. Tako sam i mislio, i da ti pravo kaem, rekao bih da ti to ime odgovara vie nego to bi to hteo da prizna. Ree Hrianin. ta ja mogu ako vi tako mislite. Slee ramenima Drtomoe. Ako me primite, videete da volim dobro drutvo. Ako hoe sa nama, morae da ide uz vetar i uz vodu, to ini mi se nema obiaj da ini. Veru mora da sledi i kad se pojavi u dronjcima i kad prolazi ulicom pred svetom. Otvoreno mu ree Hrianin. Ne smete da mi zapovedate! obrecnu se Drtomoe. Ostavite vi meni moju slobodu pa u ii sa vama. Ni koraka dalje, ako ne prihvati ovo to sam ti rekao.(7) Ree strogo Hrianin. Nikada neu ostaviti svoje stare poglede, jer su bezopasni i korisni. Ako ne mogu sa vama, ii u sam kao i ranije dok ne naiem na nekog ko e rado da mi pravi drutvo.(8)
181
182
Oni su tako nestrpljivi, da misle da treba da putuju po vremenu i nevremenu. Odgovori Drtomoe. A ja sam za to da se eka povoljan vetar. Oni sve rtvuju za Boga, a ja koristim svaku priliku da obezbedim ivot i imanje. Oni se dre svojih pogleda makar im se svi protivili. Ali ja sam za veru u tolikoj meri u kolikoj vreme i moja sigurnost to dozvoljavaju. Oni su za veru makar se obukla u dronjke i preziranje, a ja sam za veru kada se obue u zlato pri svetlosti sunca pred ljudima.(11) Samo se ti dri toga Drtomoe, ree Pijavica Drisvetkovi. Sa moje strane, smatram za budalu svakog onog koji ima slobodu da zadri sve ono to ima, a svojom ludou to odbacuje. Budimo mudri kao zmije. Treba kositi kad je lepo vreme. Vidite kako se pela odmara celu zimu i izlazi samo kad moe lako da radi na svoju korist. Bog nekad alje kiu, nekad sunce. Ako su oni tako glupi da idu po kii, mi emo se drati naeg lepog vremena. to se mene tie, ja volim tu veru koja je sigurna zbog svih Boijih blagoslova, jer koji razuman ovek nee da uva sve to nam je dao od dobrih stvari u ovom ivotu? Avraam i Solomon su se obogatili kroz svoju veru, i Jov kae neka valjan ovek nagomila na zemlji zlata. (Jov 22:25). Ali ne valja biti kao to su ti ljudi pred nama ako su onakvi kako si ih opisao.(12) Mislim da se svi slaemo u ovome i tome nema ta da se doda, ree Cicija Tvrdievi. Da, ne treba vie dodavati; jer ko ne veruje svetom Pismu ni zdravom razumu (a kao to vidite i jedno i drugo su na naoj strani) ne mari za svoju slobodu niti trai svoju sigurnost. Odobravao je Srebroljub Novarevi. Brao, kako vidite, svi idemo istim putem i da bi to bolje izbegli ono to ne valja, dozvolite da vam postavim jedno pitanje, ree
183
Drtomoe. Pretpostavimo da se oveku, propovedniku ili trgovcu ukae prilika da stekne neko blago ovoga sveta, do kojega ne moe da doe drukije nego putem revnosti, bar na izgled, po nekom pitanju vere u koje se dotada nije meao. Zar ne bi smeo tako da radi da bi postigao svoj cilj, pa ipak ostane poten ovek? Ve vidim emu cilja! ree Srebroljub Novarevi, i ako mi ostali to dozvole, pokuau da ti odgovorim. Prvo da odgovorim u vezi pravednika. Pretpostavimo da jedan propovednik, sposoban ovek, koji ima vrlo malu platu, uje za neki mnogo unosniji poloaj. Prua mu se prilika da ga dobije, ali samo ako bude revnosniji, propoveda ee i vatrenije, a poto narav njegovog naroda tako zahteva, malo i promeni svoje poglede. Ja sa moje strane ne vidim zato ne bi tako uradio (ako se smatra pozvanim za to), zar nee ipak ostati estit? Evo kako: 1) Njegova elja za tim boljim poloajem je po zakonu dozvoljena (to ne moe da se porekne), poto mu ga je dalo Boije provienje. Zato sme da ga uzme mirne savesti. 2) Pored toga, njegova elja za tim boljim poloajem ga ini revnosnijim i vrednijim propovednikom itd.; ini ga boljim ovekom i razvija njegove sposobnosti, to je Bogu ugodno. 3) to se tie toga to mora malo da ublai svoje miljenje da bi ugodio svojim sluaocima, to pokazuje: a) da je spreman na samoodricanje, b) da je paljiv i ume ljude da privue k sebi, c) da je sposobniji za propovedniku slubu. 4) Zakljuujem dakle, da propovednik koji zamenjuje malo za veliko ne treba da se smatra gramzivim, nego naprotiv, poto je time razvio svoje sposobnosti i postao revnosniji, treba da se smatra da je sledio svoje pozvanje i iskoristio mogunost koja mu se pruila.(13) A sada da se okrenem drugom delu pitanja, koji se tie zanatlije koga
184
smo spomenuli. Pretpostavimo da oveku loe ide posao, ali ako postane poboan moe time da pobolja svoju situaciju, recimo da uzme bogatu enu ili da privue imunije muterije u svoju radnju. Ja ne vidim nikakvoga razloga zato ne bi. A evo kako: 1) Postati poboan je vrlina, pa ma kako to ovek postao. 2) Stei bogatu enu i imunije muterije nije protiv zakona. 3) Pored toga, ovek koji to postigne time to postaje poboan, prima ono to je dobro od onih koji su dobri i to zato to je postao poboan, a to je samo po sebi dobro. Dakle, postati poboan radi svega toga je dobro i korisno.(14) Tako je Srebroljub Novarevi odgovorio na Drtomoeovo pitanje. Svi su odobravali i zakljuili da je to veoma dobro i korisno. A poto im se inilo da to niko ne moe da opovrgne, a Hrianin i Nadoljub nisu bili ba tako daleko reili su da im postave to pitanje im ih stignu, poto su se ovi ranije protivili Drtomoeu. Pozvali su ih i oni su ih saekali. Ali reili su da g. Pijavica Drisvetkovi, a ne g. Drtomoe treba da im to iznese, jer su mislili da e Hrianin odgovoriti bez ljutine koja mu se raspalila protiv Drtomoea kada su se ranije razili.
Hrianinov odgovor
Kad su ih stigli i pozdravili, Drisvetkovi je postavio pitanje Hrianinu i njegovom drugu, zamolivi ih da odgovore ako mogu. I onaj koji je beba u veri moe da odgovori na deset hiljada takvih pitanja, ree Hrianin. Jer ako nije dozvoljeno slediti Isusa zbog hleba (Jovan 6:26), jo manje je dozvoljeno da se od toga pravi itava
185
religija i doe do blaga i svetskog uivanja. Mi nalazimo da samo neznaboci, licemeri, avoli i vetice imaju takvo shvatanje. 1) Neznaboci: Jer kad su Emor i Sihem bacili oko na kerku i na stoku Jakovljevu i videli da nema drugog naina da ih se domognu nego da se obreu, rekli su svojim sugraanima: "Ako se svako muko izmeu nas obree, kao to su oni obrezani, zar nee njihova stoka i blago i sva goveda njihova biti naa?" Oni su traili njegovu kerku i njegovu stoku, a religija je bila sredstvo koje su hteli da upotrebe. Moete da itate o tome u 1. Mojsijevoj 34:2023. 2) Licemeri: Fariseji su pripadali ovoj veri. Njihove dugake molitve su bile samo pretvaranje da bi dobili udovike kue, i zato ih je Bog jo vie osudio. (Luka 20:46,47). 3) I Juda, Satanin sluga je pripadao toj veri. Bio je poboan u pogledu kese da bi dobio ono to je bilo u njoj. Ali zato je bio izgubljen, odbaen i nazvan sin propasti. (Jovan 6:70, 13:2, 17:12). 4) I Simon vraar je pripadao toj veri, jer je traio Svetoga Duha da bi time stekao novac. (Dela 8:1823). Petar mu je tada izrekao osudu. Ne mogu, a da ne pomislim da onaj koji prihvata pobonost za ljubav sveta, nee pre ili kasnije odbaciti pobonost za ljubav sveta. Jer kao to se Juda odrekao sveta kada je prihvatio veru, isto tako je prodao i verovanje i svoga Gospoda za svet.(15) Odgovoriti dakle potvrdno, kao to ste vi uinili, i prihvatiti takav odgovor je neto neznaboako, licemerno, avolsko i nagrada e ti biti po tvojim delima. Oni su se samo zgledali, i nisu znali kako da odgovore Hrianinu. I Nadoljub je odobravao Hrianinov odgovor, te su svi uutali. Gospodin Drtomoe i njegovo drutvo su malo zaostali da bi Hrianin i Nadoljub malo odmakli od njih. Onda je Hrianin rekao svome drugu:
186
Ako ovi ne mogu da opstanu na ljudskom sudu, kako e se tek odrati na Boijem? I ako ute pred nama, zemljanim sudovima, ta e uiniti kad ih dohvati plamen vatre koja prodire?(16) Zatim su Hrianin i Nadoljub nastavili put dok nisu doli do jedne prekrasne ravnice koja se zvala Lakoa. Preko nje su napredovali sa velikim zadovoljstvom. Ali ravnica nije bila iroka, tako da su je brzo preli.(17) Na drugoj strani ravnice nalazilo se brdo po imenu Novac, gde je bio rudnik srebra i do koga su neki idui putem svratili. Ali poto su se suvie pribliili ivici, zemlja je odronula te su poginuli. Neki su ostali osakaeni do kraja ivota.(18)
Dimino nagovaranje
Tada videh u snu da je pored rudnika, malo dalje od puta stajao Dimas i pozivao prolaznike da svrate i razgledaju rudnik. Ovaj ree Hrianinu i njegovom drugu: Skrenite ovamo da vam neto pokaem. Da li vredi da skreemo s puta da to pogledamo? upita Hranin.(19) Ovde je rudnik srebra, gde se kopa blago, ree Dimas. Ako svratite, uz malo truda moete lepo da se obogatite. Hajde da vidimo, predloi Nadoljub. Ja neu! ree odluno Hrianin. uo sam za ovo mesto i koliko ih je tamo ve poginulo. Pored toga bogatstvo je zamka onima koji ga trae, jer im smeta na putu.(20)
187
Onda se Hrianin obratio Dimi: Da li je to mesto opasno? Da nije moda mnogima zasmetalo na putu? Nije mnogo opasno, samo za one koji ne paze. (Ali dok je to govorio sav je pocrveneo). Bolje mi da produimo, ree Hrianin. Garantujem ti da e Drtomoe ako i njega pozove sigurno svratiti, ree Nadoljub. Svakako, jer ga njegovi principi vode tim putem. Sasvim je sigurno da e poginuti. Zatim se Hrianin opet obrati Dimi: Dima, ti si neprijatelj Gospodara ovoga puta, i sudija Njegovog Kraljevskog Velianstva te je ve osudio zato to si skrenuo (2. Tim. 4:10); hoe sada i nas da odvede u slinu propast. Jer ako samo i za trenutak svratimo, na Gospod i Car e sigurno saznati o tome, te emo se osramotiti, umesto da stanemo hrabro pred Njega. Dima je opet viknuo da pripada njihovom drutvu, i samo ako saekaju malo da e im se pridruiti. Kako ti je ime? upita Hrianin. Zar se ne zove kako sam te maloas nazvao? Da, ime mi je Dimas. Sin sam Avraamov. Znam ja tebe. Gijezije (2. Car. 5:2027) ti je bio pradeda i Juda otac. Iao si njihovim stopama. Sada koristi avolovu zamku. Otac ti se obesio kao izdajnik (Mat. 26:14,15, 27:35), a ni ti nisi bolje zasluio. Budi siguran, kad doemo kod Cara da emo Mu javiti ta si uinio.
188
Lotova ena
Tada videh da su putnici izili na drugu stranu ravnice upravo kod jednog starog spomenika koji je stajao pored samog puta. Kad su ga ugledali, zaudili su se poto je liio na enu koja se pretvorila u kamen. Dugo su ga gledali ali nisu mogli da raspoznaju ta je. Na kraju je Nadoljub opazio iznad glave natpis na nekom nepoznatom jeziku. Ali poto nije znao sam da ga proita, pozvao je Hrianina koji je bio dobro kolovan, da on rastumai pismo. Malo je sricao, ali je na kraju otkrio da pie: "Setite se Lotove ene."(22) Proitao je to svom saputniku i obojica su zakljuila da je to slan kamen u koji se Lotova ena pretvorila zato to se okrenula srcem beei iz Sodoma. Gledajui kip, u uenju su poeli ovako da razgovaraju:
189
Brate moj, ree Hrianin, ovo je dolo u pravo vreme. Zna da smo odbili Dimin poziv da razgledamo brdo Novac. Da smo skrenuli kao to si ti hteo, brate, mi bismo se i sami pretvorili u kamen kao ova ena i ostali kao poruga ostalim putnicima. ao mi je to sam bio tako glup, i udim se da me nije zadesila ista sudbina kao i Lotovu enu, priznade Nadoljub. Kolika je samo razlika izmeu njenog i mog greha! Ona se samo okrenula, a ja sam hteo da skrenem. Neka je slava Bogu za Njegovu milost, a meni sramota to sam tako neto poeleo u srcu.(23) Trebalo bi da prihvatimo pouku koju smo ovde primili da nam pomogne ubudue! ree Hrianin. Ova ena je izbegla jednom sudu; nije propala pri unitenju Sodoma; ali je propala na drugom i pretvorila se u slan kamen.(24) Tako je, sloi se Nadoljub. Ona moe da nam bude i opomena i primer. Opomena da se uvamo greha koji je ona uinila, a kao primer, kakva osuda eka one koji ne sluaju ovu opomenu. Tako su i Korej, Datan i Aviron i 250 ljudi koji su propali u svom grehu, postali znak i primer drugima. (4. Moj. 26:9,10). Ali iznad svega drugog, mene udi kako Dimas i njegovi drugovi mogu tako samouvereno da trae blago zbog kojeg se ova ena (koja se samo okrenula) pretvorila u slan kamen, pogotovo to stoji kao primer drugima tako blizu. Morali bi da je vide samo kad bi podigli svoje oi.(25) To je za uenje, ree Hrianin. Vidi se koliko su im srca otvrdnula, ne znam s kim da ih uporedim, da li sa onima koji kradu pred samim sudijom ili sa onima to odsecaju kese kada ve stoje na vealima.(26) Za ljude iz Sodoma se kae da su bili veliki grenici, zato to su greili pred Bogom, to jest pred Njegovim oima, i pored svih milosti koje im je ukazao, jer dotada je zemlja sodomska bila kao "Vrt Edemski". (1. Moj. 13:1013). Ovo ga je jo vie izazvalo, zato je pustio na njih veliku vatru. Razumno je zakljuiti da takve ljude koji
190
javno gree i pored primera koji im se stalno iznose da ih opominju, eka najstroija kazna. Istinu govori, ree Nadoljub, ali kako je Gospod milostiv, kad ti i ja nismo postali takav primer! Trebalo bi da zahvalimo Bogu i budemo u strahu da ne padnemo, seajui se uvek Lotove ene.(27)
^1) Gospod ne ostavlja svoje. To je radosno iskustvo svih koji veruju. Kad mislimo da smo sami, i da su nas svi ostavili, i kad nas napusti i najmiliji drug, te putujemo u samoi pustinjom ovoga sveta, Bog nam daje druga sa kojim moemo da se teimo i zajedno putujemo. Gospod je uvek dizao iz pepela muenika novo seme vernih koji su postali udovi Njegove Crkve. Veran ivot i iskrene molitve nee ostati bez roda, a isto tako, blagosloveni odlazak vernog oveka sa ove zemlje ostavlja duboki utisak na one koji, gledajui kako radosno ide svome cilju, odlue da slede njegovu veru. ^2) Neobraeno srce je kao srebrna pena kojom se oblae crep. "Nenavidnik se pretvara ustima svojim, a u srcu slae prijevaru. Kad govori umiljatijem glasom, ne vjeruj mu, jer mu je u srcu sedam gadova. Mrnja se pokriva lukavstvom, ali se zloa njezina otkriva na zboru." (Prie 26:2326). Ima mnogo sledbenika iz Krasnorei. Divno govore ali su kao okreeni grobovi. Krasne rei pokrivaju pokvarenost srca. ^3) Istina je da gde dvojezini propovednik propoveda neposveenim jezikom, tu se skupljaju sva imenovana gospoda da ga sluaju, i hoe da veliaju njegov govor. On e uvek lepo da govori, ali nee da prikae greh u pravim crtama, tako da kroz njega ne moe da doe duhovno probuenje, ve dovodi mnoge do spoticanja. ^4) Ovde vidimo kakva je vera koja govori tako lepe rei. Govori o Bogu, misli o grehu; govori o miru, a u srcu kuje zlo; govori o nebu, a uiva u zemaljskim slastima. Zna lepo da razgovara, ali uvek misli na svoj dobitak, svoju slavu, svoje interese. I tako je njegovo naueno i nameteno lice, lice licemera. Maska je lepa, a lice gadno. To su pravi licemeri kojih treba da se klonimo. Da nisi i ti takav? ^5) Da li ti pripada onim sledbenicima Gospoda Isusa koji Ga slede samo kad sve ide glatko i kad hrianstvo prolazi kroz slavu i potovanje? Kada treba neto da trpe radi Hrista udare natrag i sve ostave.
191
^6) Da, on mnogo zna. Zna kako da spoji i nebo i pakao, Boga sa mamonom, i hrianstvo sa licemerjem. Dvojezian je. Jednom govori zlo, a drugi put govori dobro; uvek onako kako njegovi interesi zahtevaju, jer samo na to gleda i obino mu ide u korist. Ali njegov deo e biti sa licemerima. ^7) Nemogue je putovati zajedno sa licemerom. Kada uvidimo da neko nosi ime koje mu ne pripada, govorimo iskreno sa njim, da treba da se pokaje. Ako nee da ide pravim Boijim putem, moramo da ga ostavimo. ^8) Nee da se odrekne svoga cilja, ma ta se desilo. Jadan ovek, uinio je zavet sa smru! Propae i nema ko da mu pomogne. Tvrdoglavost je uasna. Ne plai se ni Boijeg suda, nego je sve uporniji i srlja u venu propast. Takav pokvarenjak uvek ima svoje drutvo. I udno je kako se uvek neko nae da ostavi put Boiji i poe sa njim. Licemeri i oni to grabe sve to mogu uvek imaju svoje prijatelje, ali na alost, svi zajedno srljaju u propast. ^9) U mestu Dobitovci i pokrajini Lakomoj ne sija sunce ljubavi i milosra, jer se ono tamo ne ceni. ^10) Vernima se uvek zamera da su nesnoljivi. Istina je da ne mogu da trpe greh, niti mogu da imaju duhovni kontakt sa svetom. Paze na duhovno blago koje im je Gospod poverio. Crkva je samo za one koji veruju. Ko nee da ide Boijim putem, ve ide po elji i miljenju svoga srca i obiajima ovoga sveta, ne moe da zahteva prava i blagoslov zajednice vernih. ^11) Drtomoe otvore no razgovara sa onima koji su mu ravni, dok je sa vernim putnicima drukije govorio. On svoju kabanicu uvek okree prema vetru. nemoj ti tako, nego govori onako kako misli. Kad ima Isusa, uvek Ga prizivaj, svedoi svakome o Njemu, ma stekao ast, prezir ili sramotu. S Isusom u putovati samo, Samo s Njim u veselo i' svud Pravi put i cilj On zna samo, On sam nosi spas u svaku grud! ^12) Svetsko miljenje uvek moe da nae opravdanje za sebe. Koristi ak i Sveto pismo da potvrdi svoju pokvarenost. Vrlo je pouno kako Satana citira Boiju Re samo to joj daje drugi smisao. Evi je posejao seme nepoverenja u srce izvrtanjem Boije Rei. I samog Gospoda je kuao izabranim reima Svetog pisma, kojima je davao drugi smisao. Eva je pala; Gospod je pobedio. On je i za nas pobedio, da
192
bismo mogli u Njemu da pobedimo satanske prepredene zasede kad upotrebljava izabrane stihove iz Svetoga pisma. Gledaj na Isusa! Pomazan od Svetoga Duha prosuuje sve, ak i lano tumaenje Boije Rei, kroz koje Satana hoe da odvrati due od Boga. Svaki je stih Svetoga pisma istinit, ali krivo tumaenje nekih stihova dovodi do raznih verskih neslaganja. ^13) Zar ne polaze mnogi u teoloku kolu samo radi ugodnijeg ivota? Nemaju Gospoda u srcu i nisu bili odreeni od Boijeg Duha za duebriniku i propovedniku slubu. Takvi su na sramotu toj uzvienoj slubi i ve su primili svoju platu (ast, dostojanstvo, slavu i dobitak.) Ali ne ekaju platu od Gospoda, koji je obeao: "I razumni e se sjati, kao svetlost nebeska, i koji mnoge privedoe k pravdi, kao zvijezde, vazda i dovijeka." (Danilo 12:3). Ti koji si propovednik Boije Rei, stoj uvek uz Gospoda i daj da te upravlja Sveti Duh u slubi. Idi tamo gde te Gospod alje, ne gledajui na novac, ast ili sramotu. ^14) Mnogi postaju poboni samo da bi postigli cilj svojih telesnih zahteva ali samo ekaj i gledaj kakav e biti svretak takvih licemera. ^15) On je traio novac a ne Uitelja Gospoda. Dok je oekivao telesnu korist od Gospoda, sledio Ga je, a kad mu je svet ponudio trideset srebrnika za Gospoda, prodao Ga je. Ali teko njemu! Zlo mu je plaeno kao to e biti plaeno svakome koji radi svog telesnog interesa stupa u zajednicu Boijeg naroda, pa je opet ostavlja za telesnu korist, te naruuje i oblauje zajednicu Boijeg naroda. ^16) Opet te pitam: "Kako e opstati?" Boije oko te vidi skroz na skroz. Ne moe nita da zataji pred Njim. Bog zna i vidi da li si iskren ili trai samo zemaljske stvari. Nemoj da zaboravi, da je pred tobom sud. Zato se obrati svim srcem Spasitelju Isusu Hristu. I ti koji veruje, uvek budi u dodiru sa Gospodom, pa e moi da prepozna lukavstvo ovoga sveta. Misli o Boijoj Rei pa e znati da se snae i onda kada svet doe na tebe sa lanim reima koje lie na istinu, i sa kojima vara i zaslepljuje sve koji ne gledaju prema uzvienom cilju venoga ivota. ^17) Posle iskuenja i borbe Gospod daje odmor i radost, ali ne za dugo. Putnik mora da putuje dalje kroz borbu, a kad stigne u Nebo, tamo e se zauvek odmarati. ^18) Ko pogleda sa poudom za dobitkom ovoga sveta, vara svoje srce. Pazi ako ti raste bogatstvo da ti srce ne prione za njega. Mnogi su tako izgubili mir svoga srca, a navukli na sebe velike nevolje. Mnogi su radi blaga ovoga sveta izgubili veni ivot, a sa njim izgubili sve.
193
^19) ta je na svetu tako vano da bi radi njega ostavio Gospoda Isusa Hrista? (Rim. 8:3539). ^20) Veran prijatelj uvek opominje. Ako ima takvog prijatelja koji te opominje i pazi na tebe, potuj ga, jer mnogo vredi. O, kad bi svaki onaj koji pada u iskuenje lakomstva dao da se opomene kroz Re Gospoda Isusa koji kae: "Pazite i uvajte se svakog lakomstva, jer u izobilju niiji ivot ne poiva na njegovom imanju." (Luka 12:15). Apostol Pavle opominje opet: "Koji pak ele da se bogate upadaju u napast i zamku i mnoge nerazumne i kodljive elje koje guraju ljude u propast i pogibao. Jer srebroljublje je koren svih zala; neki mu se predadoe, zastranie od vere i sami sebi mnoge muke priinie. A ti, ovee Boiji, izbegavaj sve to; idi za pravednou, pobonou, verom, ljubavlju, strpljivou, blagou! (1 Tim. 6:911). ^21) Osloni se na Gospoda, i ekaj ga. Nemoj se estiti gledajui koga gdje napreduje na putu svojem, ovjeka, koji radi to namisli. Utiaj gnjev i ostavi jarost; nemoj se draiti da zlo ini. Jer e se istrijebiti koji ine zlo, a koji ekaju Gospoda naslijedie zemlju. Jo malo, pa nee biti bezbonika; pogledae na mjesto njegovo, a njega nema. A smjerni e naslijediti zemlju, i naslaivae se mnoinom mira." (Ps. 37:711). Imali su veliki uticaj, mo i silu. Ljubili su novac, svet i sve to je na njemu. Putnici Boijeg puta su sa uasom gledali na to i pitali se: "Da li je mogue da ovi lakomi i nezasiti Ljudi idu sa nama istim putem? Vidi, kako ih vie nema! Nisu opstali, nego su otili tamo gde su pripadali." Neka to bude svima za pouku, da ne misle da Boije naredbe vae samo za neke. Vae za svakoga jednako. Sve e se vremenom pokazati. Ti samo idi napred. ^22) Lot se spasio, ena mu je propala. I ona je bila na putu, ali samo svojim nogama, jer srce joj je ostalo u Sodomu. Gde je tvoje srce? Mnogo sam se udio Lotu. ena mu se okrenula da gleda Sodom i propala. A zar se on nije okrenuo da vidi gde mu je ena? Ne, radilo se tu o ivotu. Srce mu je bilo za beanje, i dobro je uinio to je beao i nije se osvrtao. Pred njim je gora Sigor za njim sumpor i oganj. (1.Moj. 19:2226). I ti se seti Lotove ene, (Luka 17:32), i bei, gledajui u Isusa. On je ta gora spasenja, gora Sigor. Ne obaziri se ni na ta, pa ni na svoje najmilije. Ako oni nee da idu, a ti bei! Hrianin se na putu sree sa raznim ljudima koji su nekada bili putnici, ali su ipak poginuli. ^23) I u nama je grena sklonost, a srce nam vie puta zaeli ono ime se svet hvali. Stidimo se naeg prepredenog i opakog srca. (Jer. 17:910). To to smo dosad sauvani i spaseni, nije od nas, nego od uzviene milosti Boije koja nas dri. Ponizimo se, dakle, pod silnu Boiju ruku, da nas uzvisi kad doe vreme. (1. Pet. 5:6).
194
^24) Mnogi imaju za sobom divna iskustva kako ih je Gospod izbavljao i sauvao od raznih padova, i oslanjajui se na ta iskustva ne idu predano ka Isusu, te na kraju postanu plen tela, i zato moraju da poznaju kako je "Strano pasti u ruke Boga ivoga." (Jev. 10:31). Dokle god nisi sakriven u Hristu, nisi siguran da e opstati pred sudom pravednog Boga. ^25) Ne moe da pobegne od dolazeeg Boijeg suda, a ujedno da sauva zemaljsko blago. Ko hoe da sauva svoju duu, mora dase odrekne svega to mu smeta na putu, pa i samoga sebe. Zar ne vidi svaki dan Boije sudove? ^26) U ono vreme nosili su kese za novac prikopane na opasau. ^27) "Ko misli da sigurno stoji, neka pazi da ne padne." (1. Kor. 10:12). Da li eli da bude so sveta ili slan kamen? Da li eli da bude grad koji stoji na gori ili Sodom i Gomora pokopani u Mrtvom moru? Mora da izabere izmeu ivota i vene slave ili smrti i venog prokletstva!
195
GLAVA XV
Onda videh kako stigoe do jedne lepe reke koju je car David zvao Reka Boija (Ps. 65:9), a Jovan Reka ive vode.(1) (Otkri. 22:1; Jez. 47:19). Put ih je vodio po samoj obali, i ili su puni radosti. Pili su iz te slatke reke koja im je oivljavala klonuli duh. Sa obe strane po obalama je raslo zeleno drvee sa raznoraznim voem. Lie tog drvea je bilo dobro za lek. Voem su se osveavali, a a liem su ublaivali bolove. Du obale prostirala se livada puna ljiljana koja je tokom cele godine bila zelena. Legli su na travu i naspavali se, jer nije bilo nikakve opasnosti. (Ps. 23: Isa. 14:30). Kad su se probudili ubrali su malo voa i napili se vode iz reke, a onda opet legli da spavaju. Tako su proveli nekoliko dana i noi. Pevali su: Gle kristalni potoci kako teku, Gde putnike umorne, ege peku. Livade zelene i slatko cvee, Oaraju svakoga ko po njima ee. Ko hoe da kupi to prekrasno polje, Sve imanje prodae od slobodne volje.(2) Kad su se odmorili i okrepili, reili su da pou dalje, jer jo nisu bili na kraju svoga puta.(3) (4. Moj. 21:4).
peaenja. Tako im duh oslabi od puta, pa zaelee da hodaju boljim.(4) Malo napred sa leve strane puta nalazilo se lepo polje na koje je moglo da se dospe preko ograde. Livada se zvala Stranputica.(5) Onda Hrianin ree svome drugu: Ako se ova livada prostire du naega puta, preimo na nju. Zatim prie ogradi da bolje razgleda i vide da je staza vodila pored ograde. Ba onako kako sam zamiljao. Ovuda je lake. Idemo Nadoljube! ta ako nas odvede na pogrenu stranu? upita Nadoljub. Ne verujem! Vidi kako vodi sve pored puta. Nadoljub je tada pristao i poao za njima. Kad su preli na drugu stranu bilo im je lake.(6) Uskoro su ugledali nekoga kako ide istim putem. Bio je to Praznoverko. Pozvali su ga i pitali kuda vodi taj put. U Nebeski grad, ree Praznoverko. Vidi! ree Hrianin, zar ti nisam govorio? Eto sve je u redu.
Zalutali
Tako su poli za tim ovekom. Ali se uskoro spustila no i strano se smrklo. Zato su izgubili iz vida onoga koji je iao napred. Poto nije mogao dobro da vidi put pred sobom, Praznoverko je pao u jednu jamu i sav se smrskao, jer je knez tih krajeva iskopao da bi uhvatio hvalisavce.(7) (Isa. 9:76). Hrianin i njegov drug su uli kad je pao. Zato povikae u elji da saznaju ta se desilo, ali odgovora nije bilo. Samo su zauli nekakvo stenjanje. Onda Nadoljub ree: Gde li smo to sada?
197
Njegov drug je utao. Bilo ga je sramota to je svoga prijatelja odveo sa pravog puta. Tada je poela da pada kia. Strano je sevalo i grmelo, a voda je poela da nadolazi. Onda je Nadoljub poeo da jadikuje: O, samo da sam ostao na putu! Ko bi rekao da e nas ovaj put odvesti na stranu! Ja sam se toga bojao od samog poetka i zato sam ti rekao da pazi. Ree Nadoljub. Trebalo je da budem odluniji, ali ti si stariji od mene.(8) Dobro brate, nemoj da se ljuti, ree Hrianin. ao mi je to sam te odveo sa pravog puta i doveo u ovakvu opasnost. Molim te oprosti mi! Nisam imao zlu nameru. Utei se brate! Opratam ti! Budi siguran da e ovo ipak ispasti na nae dobro. Drago mi je to imam tako milostivog druga, ree Hrianin. Ali ne smemo da ostanemo ovde; pokuajmo da se vratimo. Onda da je poem napred, ree Nadoljub. Nipoto, ja u. Da se prvi suoim sa opasnou, jer je moja krivica to smo skrenuli s puta. Nikako! odgovori Nadoljub. Nee ti napred. Uznemiren si i mogao bi da nas odvede stranputicom. Onda su na svoju radost i ohrabrenje uli glas koji je rekao: "Zapamti put kojim si ila, vrati se!" (Jer. 31:21).(9) Ali voda je ve bila jako nadola, a put natrag postao vrlo opasan. (Onda sam pomislio da je
198
lake skrenuti s puta nego se vratiti na njega.) Ipak su krenuli natrag. Bilo je toliko mrano, a poplava je brzo nadirala da su se mogli po sto puta udaviti.(10) I pored toga to su se iz sve snage trudili ipak nisu mogli da stignu do ograde te noi. Na kraju su naili na jedno uzvienje koje je bilo zaklonjeno, te sedoe da ekaju zoru. Ali poto su se bili jako umorili brzo ih obuze san.
Din Oajnik
Nedaleko od tog mesta nalazila se tvrava Sumnjivica, koja je pripadala Dinu Oajniku. Spavali su na njegovom imanju, Ujutro kad je ovaj poranio da obie svoj posed, naiao je na Hrianina i Nadoljuba gde spavaju.(11) Gromovitim glasom im je naredio da ustanu i poeo da ih ispituje odakle su i ta rade na njegovom imanju. Rekli su da su putnici koji su zalutali. Din na to ree: Zalutali ste nou na moje imanje, gazili ste i leali po mojim poljima i zato morate sa mnom. Morali su da idu poto je bio jai.(12) Nisu mogli da se pravdaju, poto su znali da su skrivili. Din ih je dakle terao pred sobom i bacio ih na dno jedne jako mrane tamnice u svojoj tvravi. Unutra je strano smrdelo i bilo jako vlano. Tu su leali od srede ujutro do subote uvee. Nisu dobili ni korice hleba, ni kapi vode, a ni svetla i niko ih nije pitao kako im je. Nali su se dakle u tekoj situaciji, daleko od prijatelja i poznanika.(13) Hrianin se strano jadao zato to su zbog njegovog nepromiljenog saveta zapali u takvu nevolju.(14) Sad putnici su popustili telu, Din Oajnik ih uhvati na delu.
199
U svetu nemoj trait' olakanje, Nai e samo teko oajanje. Din Oajnik je imao enu koja se zvala Nevera.(15) Kad je legao, rekao je eni ta je uradio, naime da je uhvatio dvojicu putnika i da ih je bacio u tamnicu zato to su zalutali na njegovo imanje. Sada su se savetovali ta da uine sa njima. Ona ga je pitala kakvi su, odakle su i kuda idu. On joj je sve ispriao. Ona ga je posavetovala da ih ujutro nemilosrdno isprebija. Kad je dakle ustao, uzeo je jednu toljagu i siao do tamnice. Prvo je poeo da ih obasipa svakojakim imenima kao da su psi, na ta oni nisu odgovarali. Onda ih je strano isprebijao tako da vie nisu mogli ni da se brane ni da se pokrenu. Zatim ih je ostavio da se sami tee i oplakuju svoje nevolje. Ceo dan su proveli uzdiui i gorko plaui. Sledee noi Din i njegova ena su opet o njima razgovarali. Kada je saznala da su jo uvek u ivotu, predloila je svome muu da im savetuje da sami sebi prekrate ivot. Kada je svanulo, otiao je opet do njih i videvi da ih rane koje im je jue zadao jako peku, rekao im je da nema nikakve nade da e izii ivi i da je najbolje da sami sebi oduzmu ivot, bilo noem, bilo veanjem, bilo trovanjem. Zato da ivite kad vam je ivot tako oajan, ree Din. No oni ga zamolie da ih pusti. On ih ljutito pogleda pa opet nasrnu na njih. Mislio je da je najbolje da ih sam dokona, ali ga je iznenada uhvatila nekakva drhtavica (to mu se deavalo kad je bilo vrue) i ruke mu ostadoe oduzete neko vreme.(16) Zato je otiao i ostavio ih da razmiljaju ta e i kako e. Oni su se pitali da li je bolje posluati njegov savet ili ne. Zato su ovako razgovarali: ta da radimo, dragi brate? upita Hrianin. ivot nam je sada oajan. Ja ne znam da li je bolje iveti ovako ili da od svoje ruke poginemo. "Dua moja voli biti udavljena, a moje kosti ele smrt." (Jov 7:15). Da li da posluamo ovoga dina?
200
Na poloaj je zaista straan i ja bih pre umro nego ovako zauvek da ostanem. Ree Nadoljub. Ali ne zaboravimo da je Gospodar one zemlje u koju idemo rekao: "Ne ubij!" Kada ne smemo drugome da uinimo takvo zlo, jo manje smemo da posluamo njegov savet i sami sebi oduzmemo ivot. Ko ubije drugoga moe samo telo da mu ubije. Ali ko potegne ruku na sebe ubija i telo i duu. Ti govori o olakanju u grobu. Zar si zaboravio pakao kuda idu sve ubice. Jer nijedan ubica nee imati venoga ivota. Ne zaboravimo ni to da nije sav zakon u ruci Dina Oajnika. Koliko sam uo, drugi su bili uhvaeni kao i mi, pa im je ipak uspelo da pobegnu. Ko zna, da Bog koji je stvorio ovaj svet, nee uiniti da Din Oajnik umre? Ili jednom zaboravi da zakljua vrata? Ili e ga moda opet uhvatiti napad, pri emu e mu se oduzeti noge i ruke? Ako se to opet desi, ja bih se osmelio da pokuam kao ovek da mu pobegnem. Ba sam lud to to nisam ve ranije pokuao. Ali budimo strpljivi i saekajmo jo malo. Moda emo se jo osloboditi. Samo nemojmo sami sebi da budemo ubice.(17) Nadoljub je ovim reima umirio svoga brata! No ipak toga dana ostadoe u mraku i u istom alosnom poloaju. Uvee je din opet siao u tamnicu da vidi da li su zatvorenici prihvatili njegov savet. Kad je otvorio vrata naao ih je ive, ali jako iscrpljene, jer su sada zbog gladi, ei i rana koje su primili jedva mogli da diu. Ali kao to rekoh, naao ih je ive, i zbog toga se strano razbesneo. Rekao im je da e zato to nisu posluali njegov savet jo gore proi, tako da e poeleti da se nikada nisu ni rodili. Oni su se zbog toga jako uplaili i ini mi se da se Hrianin onesvestio. Ali kad se malo povratio, nastavili su razgovor o dinovom savetu, i da li bi trebalo da ga posluaju ili ne. Hrianin kao da je bio za to, a Nadoljub je po drugi put odgovorio: Dragi brate, seti se kako si dosada bio hrabar. Apolion nije mogao da te pobedi niti je to moglo sve ono to si uo i video i doiveo u Dolini
201
Sena Smrtnoga. Kroz kakve si potekoe, strahote i gnusobe proao! Zar se jo uvek plai? Vidi da sam i ja u zatvoru sa tobom iako sam po prirodi mnogo slabiji od tebe. Ovaj din je mene izranjavio isto tako kao i tebe i mui me eu i glau. I ja udim za svetlou, ali budimo strpljivi. Seti se kako si se junaki vladao na vaaru u Tatovniku i kako se nisi plaio ni okova ni kaveza pa ak ni krvave smrti. Zato budimo strpljivi da bar izbegnemo sramotu koja ne prilii hrianinu.(18) Kad se opet spustila no, a din i njegova ena poli na spavanje, ona ga je pitala o zatvorenicima, i da li su posluali njegov savet. On je odgovorio: To su neki tvrdoglavi tipovi, vie vole da podnose muke nego da se sami ubiju. Odvedi ih sutra u dvorite i pokai im kosti i lobanje onih koje si ve otpremio, pa im daj na znanje da e i njih do kraja ove nedelje rastrgnuti kao i njihove prethodnike. Kad je osvanulo, din je opet otiao do njih i izveo ih u dvorite da im pokae kosti i lobanje kao to mu je ena predloila. Ovo su nekad bili putnici. Zalutali su na moje imanje ba kao i vi. Kada mi se prohtelo, rastrgao sam ih na komade, kao to u i sa vama uiniti u roku od deset dana. Hajde sad, vraajte se u jazbinu. S tim reima ih otera natrag do tamnice. Ceo subotnji dan su proveli u alosnom stanju kao i ranije. Kad se opet smrailo, gospoa Nevera i njen mu Oajnik su legli i opet poveli razgovor o zatvorenicima. Cin se udio to ne moe ni batinama ni svojim savetima da ih dovri.(19) ena mu je odgovorila: Valjda se nadaju da e neko doi da ih oslobodi ili imaju kod sebe lane kljueve pomou kojih se nadaju da pobegnu.
202
Klju
Oni su u subotu oko ponoi poeli da se mole, i nastavili sve do zore. Odjednom je Hrianin uzviknuo u velikom uenju: ta mi je? Zar sam poludeo kad leim u ovoj smrdljivoj tamnici, a mogao bih slobodno da iziem. U nedrima mi je klju koji se zove Obeanja.(20) On moe, koliko su mi rekli, da otvori sva vrata u tvravi Sumnjivici. To je dobra vest, dragi brate. Izvadi ga i probaj! obradova se Nadoljub. Onda Hrianin brzo izvadi klju iz nedara i stavi ga u bravu od tamnice. Kad ga je okrenuo, brava kljocnu i vrata se lako otvorie. Hrianin i Nadoljub izioe napolje. Onda prioe spoljanjim vratima koja vode u dvorite, te istim kljuem otvorie i ta vrata. Posle toga su prili gvozdenoj kapiji, jer je i kroz nju trebalo proi. Sa velikom mukom im je uspelo da otvore i ta vrata. Gurnuli su kapiju naglo da to pre pobegnu, ali ona je toliko zakripala da se Din Oajnik probudio. Ali kad je poao u poteru, uhvatio ga je napad, a noge i ruke su mu otkazali, tako da nije mogao za njima. Oni meutim potrae i izioe na carski drum na kome Din vie nije imao nikakvu vlast.(21) Poto su preskoili ogradu, pitali su se kako bi mogli druge da opomenu da ne padnu u ake Dinu. Zato reie da podignu jedan stub na kome su napisali sledee rei: "Preko ove ograde vodi put u tvravu Sumnjivicu gde vlada Din Oajnik, koji prezire Cara Nebeske zemlje i ija je namera da uniti sve
203
putnike." Mnogi koji su kasnije proli tim putem, proitavi ove rei izbegli su opasnosti.(22) Zatim produie putem pevajui: Plaui smo zali s Puta jadni, Da spoznamo Dina korba gadni. to na njegovo stupili smo polje, Vi, putnici, ah! Pripazite bolje! Jer samo su oni puti pravi, to k nebeskoj sve vode nas slavi. Zato Cara svoga tujte celim putem, Izbe' ete Diva i njegove muke ljute!
^1) Putnici se okrepljuju neprestanim i jasnim delovanjem Svetoga Duha koji im daje da uivaju Boiju venu ljubav. To je vreme kad je Hrianin naroito nakvaen rosom Boije milosti, i u zajednici Gospodnjoj uiva radost, gledajui verom u Njega, dok se sve drugo gubi iz vida. To su dragoceni asovi koje treba da cenimo iznad svega. Tu se umorna dua krepi i rado zaboravlja svu tegobu puta. Takva milost izvire od samog Boga, i dua moe duboko da zagleda u Boije tajne. Tu u senci Njegovih krila, putnik nalazi mir u svojoj uzrujanosti. ^2) "Jer je bolje jedan dan u dvorima tvojim od hiljade. Volim biti na pragu doma Boijega nego ivjeti u atorima bezbonikim." (Ps. 84:10). Zajednica sa Bogom vie vredi nego sve blago ovoga sveta. Teim se u Gospodu. ^3) Kako je govorio Izrailju, tako Bog i nama govori: "Dosta ste bili na ovoj gori" (5. Moj. 1:6), pa i mi moramo da putujemo dalje. Moraju i najlepi dani odmora da prestanu. Borba mora dalje da se vodi i moramo da putujemo dalje sve dok ne stignemo do cilja svoga puta, gde emo nai savreni odmor. Tako, verni Hrianine, ne udi se, to iza punih klasova dolaze turi klasovi. Onaj koji pazi nad tobom, sauvae te od gladi i uvee te tamo gde nee biti nikakve promene nego gde vlada izobilje vene radosti zauvek. Za vreme takve duhovne kie krepi se i spremaj za dalje putovanje. Jedi i pij sa Gospodnjeg stola, jer e morati da putuje u sili te duhovne hrane, bilo daleko, bilo blizu to samo Gospod zna.
204
^4) Zar se nismo i mi vie puta alostili to nam se put odvaja od potoka? Ali samo napred! Ako put nije kako bi eleo, ipak idi napred. Prei e nekako i taj dombasti deo pa e hvaliti Boga to je sve tako dobro i mudro uredio. ^5) Misli se na telesne ugodnosti, koje Satana nudi putnicima, samo da ih odvede sa pravoga puta. Nemoj nikad da poe za telom, nego u strahu sledi Isusa, nosei svoj krst. Ako ne zna da razlikuje koji je pravi put, izaberi put krsta i trpljenja, to jest put kojim je Isus iao, jer je to pravi put. ^6) Kako samo lako zalazimo na krivi put ako sluamo savete tela i krvi, i kad se sami uputamo u reavanje tekoa na putu, umesto da ekamo na Gospoda da nam olaka putovanje. Teko nam je posle radosti i blagoslova da hodamo u poniznosti. Hteli bismo da nas ljudi priznaju i hvale, ali put za Isusom vodi kroz Dolinu poniznosti. Pazi, brate, da ne skrene! ^7) Slavoljublje, oholost i samoopravdanje su stvari koje su mile naoj staroj prirodi i koje nas odvode sa pravog hrianskog puta. Mnogi putnici su se tako prevarili i zapali u tamu i spoticanje. Ne traimo ljudsko priznanje, ve se radujmo u tome to nas Bog prima kao svoju decu. Samo budi paljiv! U poetku je lako ii po zelenim livadama po pravom putu i sa srcem koje se raduje, ali takve hvalisave budale eka smrt. Ako si ve skrenuo sa puta, vrati se dok jo ima vremena. Slavoljublje, traenje asti i hvale kod ljudi i duhovna oholost su velike nesree u koje su mnogi hriani zapali i propali. "Neki se put ini oveku prav, a kraju mu je put k smrti." (Prie 14:12). ^8) Upravo oni koji se ve due nalaze na Boijem putu treba da se boje oholosti i slavoljublja. Jer i starijim hrianima preti opasnost da u svojim dugim godinama borbe i iskustva zau s puta oslanjajui se na svoje sposobnosti. ^9) Vidi ovde Boiju milost, kako se Bog smilovao onima koji silaze sa puta i poziva ih na pokajanje. Moda si i ti izgubio svoju prvu ljubav i ohladio se na putu Gospodnjem. "Seaj se, dakle, odakle si pao i pokaj se i ini prva svoja dela." (Otkr. 2:5). Nemoj da ostane tamo gde si pao. Gospod te zove da se vrati. Vrati se i neka te Spasitelj postavi na svoj put. Prestani da se uzda u sebe, jer e samopravednici loe proi. ^10) Povratak je teak, ali mora da bude. Putnici nisu poginuli pored tolike opasnosti zato to im je pomogla Boija milost, kao i Petru koga je Gospod svojim milosrdnim pogledom doveo na pokajanje, i posle vaskrsenja uteio svojom posebnom panjom i prisutnou. Kako nam je milostiv na Gospod, i kako saosea sa nama kao najmiliji prijatelj. "Jer mi nemamo prvosvetenika koji ne moe saoseati sa naim slabostima, nego je on u svemu bio iskuan slino nama izuzev greha." (Jevr.
205
4:15). ^11) kad nisu mogli da se vrate na svoj put poeli su da sumnjaju. Hteli su da se odmore na poljani gde prete mnoge opasnosti, i zato ih je zadesilo toliko zlo. Nemoj da ostane ni trenutka u stanju svog duhovnog pada, jer e jo vee zlo da te stigne. Pouri Spasitelju! Posle tako dugog putovanja putnici se nalaze u opasnosti da popuste, i da zapadnu u mnoge nezgode i sumnje. Pazimo dakle na put, da ne bi posle svoga putovanja zapali u tamu i u tamnicu oajanja. Sumnja e da ti dolazi na putu, ali nemoj da ostane u njoj nemoj se zaustavljati da se odmori na tom polju bei to dalje! Ako hoe negde da se odmori, odmori se na jastuku Boijih obeanja. ^12) Dua u grehu slabi. Sumnja nadvlauje one koji su svesni svoje krivice. Zato je toliko nepoverenja i neverja? Zato to je mnogo nevernosti. Ko hoe da propoveda protiv neverja i sumnji, mora da bude jak u veri. Samo e biti jak onaj koji neprestano hoda sa Bogom. ^13) Nevernost odvaja i iskljuuje duu iz zajednice onih koji veruju. ovek pokriva svoju sumnju pred drugima, i udi se to niko nee da ga tei u njegovom alosnom stanju. Oajanje oduzima oveku svu utehu tako da mu se ini da vie nema ljubavi na svetu. ^14) Hrianin koji je stariji i iskusniji, doveo je mlaega na to tuno mesto. Trebalo bi svagda da hodamo u strahu Boijem, ne mislei da smo nepogreive vo nemudrih i uitelji male dece. Mnogi su prevalili veliki put u svom hrianskom ivotu i mnoge su doveli Gospodu, a na kraju, oslanjajui se na sebe, zali su s puta i postali mlaima kamen spoticanja. ^15) Uz oajanje dolazi neverje u Boiju milost. Oajanje i neverje ne znaju za milost. ^16) Vidi kako su putnici doli u alosno stanje. Sve je crno oko njih, a u dui najgroznije misli. Ali ba u toj najveoj potekoi, kad duu obuzima najcrnja pomisao, da uini svemu kraj, zrak svetlosti prodire u duu, tako da i taj silan div Oajnik klone u svom napadu, i mora da ih ostavi. U tome se vidi da verna dua nije sasvim ostavljena na volju sumnji. Ako primeti da se neko nalazi u takvom tekom stanju, idi i reci mu da Bog nije odbacio svoj narod zauvek. "to se dakle ponizi, odvrati se od njega gnev Gospodnji, ne zatre ga sasvim; jer jo u Judi bee dobra." (2. Dnev. 12:12).
206
^17) Srean je hrianin koji ima druga u kome se nalazi iskra nade, koja prevazilazi svaku sumnju i oajno stanje. ^18) Dobro je da u vreme nevolja i bede razmatramo ono to je Gospod ve uinio za nas i kroz to crpimo krepost i nadu za dalje putovanje. Prethodno izbavljenje i pomo od Gospoda trebalo bi da nas uvere da je Gospod isti i danas, i da je Njegova milost nova svakog jutra. "Boe, svojim uima sluaemo, oci nam nai pripovjedae djelo koje si uinio u njihovo vrijeme, u staro vrijeme... Ustani, pomoi naa i izbavi nas radi milosti svoje." (Ps. 44:1,26). Kad zna kako ti je Gospod bio ljubazan u prolosti, veruj da je jo uvek ljubazan i da e to zauvek ostati. To je bila sigurnost i sila za nejakog mladia Davida. (1. Sam. 17:37). Apostol Pavle ovako govori o svom iskustvu: "Hoemo, naime, da znate, brao, kakva nas je nevolja snala u Aziji, da smo bili preko svake mere i preko nae snage optereeni, tako da nismo vie bili sigurni ni za svoj ivot. ak smo i sami u sebi doli do zakljuka da moramo umreti, da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji vaskrsava mrtve; on nas je izbavio od tolike smrti i izbavljae nas, u njega smo se uzdali da e nas i dalje izbavljati. (2. Kor. 1:810). Ako si u bilo kakvoj nevolji, u tami, bez hrane i pia za svoju duu, samo ekaj! "to si klonula, duo moja, i to si alosna? Uzdaj se u Boga; jer u ga jo slaviti, Spasitelja mojega i Boga mojega." (Ps. 42:11). ^19) "U svemu trpimo nevolje, ali nismo pritenjeni; u nedoumici smo, ali nismo beznadeni." (2. Kor. 4:8). Koja je to tajna sila koja odrava putnike? Boija blagodat! "Jer ste posredstvom vere blagodau spaseni, i to nije od vas, Boiji je dar." (Ef. 2:8). ^20) Hrianin je ve jednom pao u movaru sumnje i oajanja, i to zato to nije pazio na Boija obeanja. A sad opet sedi u zatvoru ve nekoliko dana, zato to je zaboravio na njih. Ali takva je narav greha. Greh vodi u sumnju, alost i prevrtljivost, te goni oveka sve dalje od lica Gospodnjeg. Kada je Adam zgreio, poeo je da se sakriva. Tako i verni, esto zbog greha izgube elju da se mole, i zaboravljaju na klju koji otvara vrata tame koja su se zatvorila za njima. Ali samo treba da se obrate prestolu Boije milosti i ustrae Boije lice. "Srce moje govori pred tobom to si rekao: Traite lice moje;traim lice tvoje,Gospode!" (Ps.27:8). Moli se dakle u tvojoj tamnici Onaj kome si zgreio nee te odbaciti. "Kako pak deca imaju uea u krvi i ploti, tako i on uze uee u tome, da smru obesnai onoga to ima vlast nad smru, to jest avola, i da izbavi one koji su strahujui od smrti celog ivota bili u ropstvu." (Jev. 2:14,15). Zaista, Onaj koji izbavlja, zove se Isus! "Jer e on spasti narod svoj od grehova njihovih." (Matej 1:21). ^21) Ponovo na putu Gospodnjem! Kako su loe proli zato to su samo malo sili sa
207
pravog puta! Svaki greh donosi zle posledice. Zato ostani na Boijem putu, na kome nema sumnjivaca i oajnika sumnje i prevrtljivosti. Ako si sada bez svetla u sumnji i neodlunosti, dobro razmisli da li si uopte u veri: "Ispitajte sami sebe da li ste u veri, proverite sami sebe. Ili ne poznajete sami sebe da je Hristos u vama? Inae niste osvedoeni." (2. Kor. 13:5). Na Boijem putu sija svetlost Boijeg lica prema kojem idemo. Ako beimo od lica Boijega kao Kajin, (1. Moj. 4:16), onda smo u tami i hodamo u svojoj sopstvenoj senci. ^22) Zato su u Svetom pismu zapisana zla dela i gresi Boijih ljudi da bi nas opominjali, i da bi nas uvali od greha koji donosi zle posledice. Nemoj da poputa telu, da ne bi morao negde u tamnici sumnje da bolno uzdie i plae. Opomeni se alosnim padom drugih, i ne idi putem greha kao to su oni ili. Ne zna, da li e se vratiti kao oni. Mnogi su zgreili kao David, ali svaki se nije pokajao kao David. Zapamti iznad svega da je sumnjiavost deo onih koji se daju zavesti svojim telesnim pobudama.
208
GLAVA XVI
Na Gorama Miline
Onda su nastavili put ka Gorama Miline(1) koje su pripadale Gospodaru onoga brda o kome smo govorili. Popeli su se na vrh prolazei kroz vrtove, vonjake i vinograde. Svuda su se videli izvori. Napili su se i umili, a zatim najeli groa. Na vrhu brda pastiri su napasali svoja stada.(2) Stajali su pored samog puta. Putnici su im prili i naslonivi se na svoje tapove (kao to to obino rade umorni putnici kada razgovaraju sa nekim usput) i pitali, da li su to Gore Miline i ije ovce napasaju? Ovo su brda u Emanuilovoj zemlji, rekoe pastiri, i sa njih se moe videti Njegov grad. Ovce su Njegove i On je poloio Svoj ivot za njih. Da li ovaj put vodi u Nebeski grad? Na dobrom ste putu, odgovorie pastiri. Koliko jo ima odavde? Predaleko je, osim za one koji zaista ele da stignu tamo! rekoe pastiri. Da li je put dalje opasan? raspitivao se Hrianin. Siguran je za one, za koje treba da bude siguran, a prestupnici e pasti na njemu. (Osija 14:9).
209
Da li je mogue da se umorni putnici ovde malo odmore? upita Hrianin. Gospodar ovih brda nam je zapovedio da ne zaboravljamo gostoljubivosti. (Jev. 13:2). Dakle sve to vam treba stoji vam na raspolaganju. Videh zatim u snu da su pastiri postavili putnicima razna pitanja. Hteli su da znaju odakle su? Kako su dospeli na put? Kako su istrajali na njemu, itd? Vrlo je malo onih koji pou na put i stignu do ovih brda.(3) Rekoe pastiri. Ali poto su uli njihove odgovore, lepo su ih primili rekavi: Dobro doli na Gore Miline. Pastiri ija su imena bila: Znanje, Isustvo, Paljivko i Iskren,(4) uzeli su ih za ruke i poveli u svoje kolibe, te ih ugostili onim to su imali. Ostanite malo due sa nama da se bolje upoznamo i nauivajte se u lepotama Gora Miline. Putnici su odgovorili da im je milo i da hoe da ostanu. Zatim su poli na spavanje, poto je ve bilo kasno. Ujutro su pastiri pozvali Hrianina i Nadoljuba da proetaju sa njima po Gorama. Svi su izili u etnju i divili se pogledu koji im se odatle pruao. Onda su pastiri rekli meu sobom: Hajde da im pokaemo neka od uda! Tako su ih odveli najpre na brdo Zabludu, koje je bilo jako strmo sa druge strane. Rekli su im da pogledaju dole. Hrianin i Nadoljub su pogledali i videli nekoliko razmrskanih tela koja su pala sa vrha.
210
ta to znai? upita Hrianin. Zar niste uli o onima koji su pogreili sluajui ta Imenej i Filit govore da je vaskrsenje tela ve bilo? (2. Tim. 2.17,18). Jesmo, odgovorie oni. To su ti koje vidite razmrskane pod brdom. Ostali su neukopani do danas za primer drugima da se ne bi penjali ovamo i naginjali nad provalijom.(5) Zatim videh kako su ih odveli na vrh jednog drugog brda koje se zvalo Oprezno. Rekli su im da pogledaju u daljinu. Odatle su videli neke ljude kako tumaraju meu grobovima. Poto su se stalno saplitali i nikako nisu mogli da iziu iz groblja, doli su do zakljuka da su slepi. Onda je Hrianin zapitao: ta ovo znai? Vidite li tamo dole sa leve strane puta ogradu koja ga odvaja od livade? Oni odgovorie da vide, a pastiri nastavie: Od te ograde vodi jedna staza do tvrave Sumnjivice gde vlada Din Oajnik. Ovi ljudi koje sada vidite meu grobovima su jednom putovali isto tako kao i vi, sve dok nisu doli do ograde. Poto je put bio dombast, reili su da pou livadom, gde ih je uhvatio Din Oajnik i zatvorio u tvravu Sumnjivicu. Tamo ih je drao u tamnici dok im na kraju nije iskopao oi, i odveo na ovo groblje gde i dandanas tumaraju, da bi se ispunila mudra izreka: "ovek koji zae puta mudrosti, poginue u zboru mrtvih." (Prie 21:16).(6) Hrianin i Nadoljub su se pogledali, a oi im se napunie suzama(7),
211
no pastirima nisu nita rekli. Zatim videh u snu kako su ih pastiri odveli na drugo mesto, u jednu dolinu gde su se nalazila vrata u brdu. Otvorili su vrata i rekli im da pogledaju. Unutra je bilo mrano i puno dima. Uinilo im se da uju prasak vatre i vikanje kao da dolazi od muenika, a zadah sumpora je guio. Onda Hrianin upita: ta ovo znai? Ovo je ulaz u pakao kojim ulaze licemeri, kao na primer oni koji su kao Isav prodali svoje prvenatvo ili kao oni koji su prodali svoga Gospoda kao Juda; ili koji hule na evanelje kao Aleksandar, ili koji lau i pretvaraju se kao Ananija i Safira. Odgovorie pastiri. Vidim da je svaki od njih nosio znake putnika kao i mi, zar ne? primeti Nadoljub. Tano! rekoe pastiri. Dokle su stigli pre nego to su bili uhvaeni? Kako koji, neki su stigli sve do ovih brda, neki nisu.(8) Onda su putnici rekli jedan drugome: Trebalo bi da vapimo Silnome za snagu.(9) Svakako, i trebae vam, rekoe pastiri. Putnici su zatim poeleli da produe put, a pastiri su se sluili, te zajedno pooe na kraj Gora Milina. Pastiri zatim rekoe jedan drugome: Hajde da im pokaemo vrata Nebeskoga grada ako budu mogli da gledaju kroz na durbin. Tada ih odvedoe na brdo koje se zvalo Jasno i dali im durbin.(10) Ovi
212
su pokuali da ga upotrebe, ali zbog onoga to su im pastiri rekli pre toga, ruke su im jo uvek drhtale tako da nisu mogli da ga dre sasvim mirno. Ali ipak su uhvatili letimian pogled neega to je liilo na vrata i nekakvu slavu. Onda pooe dalje pevajui: Pastiri su nam tajne razotkrili, O emu drugi nisu ni sanjali. Videete tajne sakrivene, I slavu Njegovu to nikad ne vene. Kad su se spremili za dalji put, jedan od pastira im je dao uputstva da ne bi zalutali. Drugi im je rekao da se uvaju Laskavca. Trei im je rekao da ne spavaju na Zaaranoj zemlji. A etvrti im je poeleo srean put i Boiji blagoslov.(11) Tada se probudih iz sna.
^1) Iz doline dubokog ponienja Gospod vodi svoje verne na gore radosne nade, jasnog pogleda prema eljenom cilju i dragocene zajednice svetih. ^2) To su braa koju je Gospod zaduio da pasu Njegove ovce. Rado odgovaraju na pitanja i daju dobre savete umornim putnicima. Sastati se sa takvima znai divotu i milinu putovanja. Potuj takvu brau, trai savet od njih, i oni e ti rado sve pokazati, to e dobro da ti poslui. Naslonili su se na tap Boijih obeanja "tap tvoj i palica tvoja tei me." ^3) Malo je onih koji dolaze na Boije gore pune mile atmosfere i zajednice sa Bogom i vernom braom. Sama svest i pomisao na nebo puni srce milim nadanjem. Idite radosno i hrabro na tu goru Miline u zajednici Boijeg naroda! ^4) Znanje i iskustvo spojeni sa opreznou i iskrenou vode putnika divnom kraju. Divno je gledati starce i starice u Gospodu, koji su puni svakog znanja Boije Rei, koji su okusili Boiju dobrotu i uvideli kako greh zavarava, ne odaju se lanoj sigurnosti, ve paze i bdiju da ne zau u napast, i iskreno u ljubavi provode svoj ivot. Kad se sastane sa takvima odmori se kod njih i nastoj da na kraju i ti bude jedan od njih.
213
^5) Eva je poela bez pravog straha da razmatra Boije naredbe, i na svretku je pala. Tako mnogi nemaju straha i krivo tumae Re Boiju, dok na kraju ne padnu i ne strovale se u venu propast. Primi Boiju Re iskrenim srcem; veruj ono to ona tako jasno ui, i ne daj mesta Satani koji nagovara: "Je li istina daje Bog kazao?" (1. Moj. 3:1). Teimo se to emo jednom izii iz svog mrtvog tela i biti vaskrsnuti i zameniti ga za veno telo koje e biti bez ikakve mane i pogreke. Isus je ustao, pa emo ustati i mi! Videemo Gospoda u svojim telesima uprkos sve krive nauke racionalista i spiritista. (1. Kor. 15). ^6) Neka nam ovo bude za opomenu. Mnogi neprijatelji hoe da nam iskopaju oi, da ne bismo mogli da vidimo Boiju milost i ljubav. Mnogi su poli krivim putem i bili zarobljeni sumnjom, te zato vie nisu sposobni da poznaju Boiju istinu. Tako su mnogi poli za Jehovinim svedocima, subotarima, spiritistima itd., kojima su duhovne oi zatvorene da ne vide spas u Hristu Boijem Sinu razapetom Jagnjetu, ve uzalud trae po Starom Zavetu nadimajui se i zalazei na njivu "Oajnikovu", gde im se u kuli sumnje iskopaju oi, da ne vide put venog ivota. Ne daj se dakle zarobiti u zbor mrtvih, ti koji putuje u grad venoga ivota, i ako si osloboen iz tamnice sumnje, hvali Boga i pazi da te "Oajnik" ponovo ne zatvori u svoju tamnicu "Sumnjivicu". ^7) Kada vidimo da je neko u istim gresima u kojima smo mi nekad bili, to nas poniava i mi hvalimo Boga za milost koja nas je izbavila. To ini da budemo krotki, ponizni i da se bojimo Boga. Jer nas je samo Boija blagodat spasla, tako da i mi nismo zauvek propali. ^8) Kako je mogue ii tako daleko? Ima ljudi koji dosta dugo putuju u licemerstvu, nosei odelo hrianina, dok se njihovo pretvaranje ipak svali na njihovu glavu. Ali pre ili kasnije, licemerstvo e da se otkrije, i njihov svretak e biti jadan. Da li priznaje da putuje u nebo! Jesi li stvarno Boije dete? Ili sisamo falsifikovani novaclani hrianin? Boj se! Jer e doi red i na tebe. ^9) Potrebno je da i ti i ja molimo Silnoga za silu. Da li se iskreno molimo? Neemo pobediti u svojoj sopstvenoj sili. "Gledajui na Isusa, zaetnika i usavritelja vere." (Jev. 12:2). U Njemu i sa Njim emo biti jaki! ^10) Radosno nadanje Boijim obeanjima daje se vernim putnicima kao durbin. Mi bismo mogli ponekad da vidimo zlatna vrata, ali pomisao na nau nevernost zamagli nam vid duha. Ostanimo verni da senka nae telesnosti ne bi zaklonila radostan pogled u blaenu venost. To znaju verni, i zato mogu da savetuju putnike, te tako postaju dobri pastiri, koji pasu stado Gospodnje na Njegovim zelenim livadama.
214
^11) Na drugom mestu Banjan daje sledee savete onima koji putuju u Nebeski grad: (a) Idi po putu. (b) Ostani na njemu. (c) Odbaci svako breme koje bi te zadravalo. (d) Ne ceni sebe previe, nego misli na stazu kojom ide. (e) Ne zaustavljaj se zbog onih koji viu za tobom. (f) Ne plai se nikakve nevolje. (g) Pazi da se ne spotakne na razne smetnje. (h) Prizivaj Boga i On e ti dati srean put.
215
GLAVA XVII
Susret s Neznalicom
Opet zaspah i usnih san u kome sam video ista dva putnika kako silaze putem niz planinu prema gradu. Kod podnoja ovih gora malo ulevo, nalazi se zemlja Uobraena.(1) iz te zemlje vodi jedna uzana krivudava staza do puta kojim su nai putnici ili. Tamo su sreli jednog bistrog mladia koji je doao iz te zemlje. Zvao se Neznalica. Hrianin ga je upitao odakle je i kuda ide. Rodio sam se u onoj zemlji tamo ulevo, i idem u Nebeski grad. Ree Neznalica. Ali kako misli da ue na vrata? Naii e na potekoe. Zapita Hrianin. Ui u kao i svi drugi. Ali nisi uao na uska vrata na poetku puta: primeti Hrianin. Uao si tom krivudavom stazom i zato se bojim da ma koliko visoko miljenje imao o sebi, na dan suda e biti optuen kao lopov i razbojnik, umesto da bude primljen u Grad. Gospodo! ree Neznalica, ja vas uopte ne poznajem. Vi se drite religije vae zemlje, a ja u slediti religiju moje zemlje. Nadam se da e sve biti u redu. to se tie vrata koja spominjete, ceo svet zna da su jako daleko odavde. Koliko mi je poznato, niko u naim krajevima ne zna put tamo niti mari za to, jer kao to vidite postoji lepa zelena staza koja vodi iz naega grada do ovoga puta.(2)
216
Kada je Hrianin video da ovek misli za sebe da je mudar, apnuo je Nadoljubu: Vie ima nadanja od bezumnoga nego od njega! (Prie 26:12) i "Bezumnik i kad ide putem, bez razuma je i kazuje svjema da je bezuman." (Pro. 10:3). Da li jo da razgovaramo sa njim ili da ga ostavimo da razmilja o onome to je dosad uo, a onda da ga saekamo i vidimo da li moemo malo po malo da mu uinimo dobro? Onda Nadoljub ree: Neznalicu pustimo u miru, Da razmilja o srca svom hiru I savetu to si mu ga dao. Odbaci li savet tvoj, tada njemu jao, Jer e tada neznalica ostati, I u venu propast dospeti. ini mi se da nije dobro da mu sve kaemo odjednom, nastavi Nadoljub. Hajdemo napred pa emo mu malo kasnije opet govoriti, ako bude hteo da slua.
Sluaj Malovernog
Onda je Hrianin rekao svome drugu: Sada se seam onoga to su mi ispriali o jednom dobrom oveku iz ovih krajeva. Zvao se Malovernik, ali je bio dobar i iveo je u gradu Iskrenu. Stvar je ovako stajala: Na ulazu na ovaj put ima jedna stazica koja silazi sa irokih vrata, koja se zove Mrtvaki put. Zove se tako zbog ubistava koja se tamo esto deavaju. Kad je taj Malovernik poao na put kao i mi., seo je na tom mestu i zaspao. Desilo se da su ba u to vreme tuda prolazila tri okorela lopova dolazei od irokih vrata. Bila su to braa po imenu Maloduan, Podozrevko i Kriviko. Ugledali su Malovernika gde je leao i pourili do njega. On se upravo probudio iz sna i spremao da poe dalje, kad ga ovi stigoe i uz strane pretnje naredie mu da stane. Malovernik je pobledeo kao krpa i nije mogao ni da se brani ni da bei. Onda je Maloduan rekao: Daj ovamo kesu, ali se ovaj nije mnogo urio da mu je preda (bilo mu je ao novca). Podozrevko je meutim dotrao, zavukao mu ruku u dep i izvukao kesu sa srebrom. Ovaj je tada povikao: "Lopovi! Lopovi!" ali ga Kriviko udari u glavu jednom mougom koju je drao u ruci te ga srui na zemlju gde ostade da lei krvarei. inilo se kao da e umreti zbog gubitka krvi. Lopovi su ga gledali jedno vreme, ali kad ue da neko dolazi i bojei se da to ne bude Milosr iz grada Uzdanice, pobegoe koliko su ih noge nosile, ostavivi ga da se sam snalazi. Malo posle Malovernik se osvesti, ustade i pokua da ide polako dalje.To ti je ta pria.(4)
218
Da li su mu uzeli sve to je imao? upita Nadoljub. Ne, nisu otkrili gde je sakrio svoje dragocenosti, ree Hrianin. Ali rekli su mi da je mnogo alio za onim to je izgubio, jer su mu lopovi uzeli skoro sav novac za troak. Nisu mu uzeli, kao to rekoh, dragocenosti(5) i neto malo novca, to mu nije bilo sasvim dovoljno za put. Ako se ne varam morao je da prosi usput da bi imao od ega da ivi, poto dragocenosti nije mogao da proda. Ali iako je probao i radio sve to je mogao, vei deo puta je iao praznoga stomaka. (1. Pet. 4:18). Nije li udno to mu nisu uzeli svedoanstvo kojim e ui na nebeska vrata? ree Nadoljub. udno je! Nisu ga uzeli ali ne zbog njegovog lukavstva. Jer on se toliko preplaio kad su naili, da nije imao ni sile ni vremena da ita sakrije. To je bilo vie zbog Boijeg provienja nego zbog njegovih sopstvenih napora. (6) (2. Tim. 1:4; Titu 1:9). Mora da ga je puno teilo to mu nisu uzeli dragocenosti, ree Nadoljub. Mogao je da nae utehu u njima da ih je koristio kako valja. Ree Hrianin. Ali oni koji su mi ovo ispriali, kau da ih nije mnogo koristio na preostalom putu i to sve zbog alosti to je izgubio novac. Istinu govorei, on je na njih skoro sasvim zaboravio. Kad je i pomiljao na njih, malo bi se uteio, ali bi se odmah setio svoga gubitka i crne misli bi nadjaale. Jadan ovek! ree Nadoljub. Nije udo to se toliko alostio. Da, velika je to alost. Sloi se Hrianin. Zar se ne bi i mi tako alostili da smo proli kao on, to jest, da smo bili tako opljakani i ranjeni u nepoznatom mestu! udno je to nije umro od alosti. Rekli
219
su mi da je celim putem alosno i gorko oplakivao svoju sudbinu. Priao je svima koji su ga stizali na putu ili koje je on stizao gde i kako je bio opljakan, ko je to uradio i ta je izgubio, koliko su ga izranjavili i kako se jedva iv izvukao.(7) Kad je ve dospeo u takvo stanje zato se nije setio da proda neto od svojih dragocenosti ili da ih da u zalog, da bi imao ime da kupi ono to mu je trebalo na putu. ta to pria? uzviknu Hrianin. Kako da ih proda ili da u zalog? U celom onom kraju gde je bio opljakan, te dragocenosti nisu imale nikakve vrednosti, niti mu je trebalo takvo olakanje koje bi tamo naao. Pored toga, dobro je znao da ako doe do vrata Nebeskog grada bez svojih dragocenosti, da bi bio izbaen, a to bi mu bilo gore nego da ga je opljakalo i deset hiljada lopova. to si brate toliko ljut? ree Nadoljub. Isav je prodao svoje prvenatvo, i to za jednu iniju soiva (Jev. 12:16), a to prvenatvo mu je bila najvea dragocenost. Ako je mogao on to da uini, to ne bi i Malovernik? Jeste da je Isav prodao svoje prvenatvo kao i mnogi drugi to rade i gube najvei blagoslov kao i taj nevaljalac. Ali trebalo bi da pravi razliku izmeu Isava i malovernika i njihovog imetka. Isavovo prvenatvo je bilo kao u vazduhu, a Malovernikove dragocenosti nisu. Isavu je stomak bio bog, Maloverniku nije. Isavova mana je bila u njegovim telesnim eljama, Malovernikova nije. Isav je samo hteo da zadovolji svoje poude. "Evo hou da umrem, pa to e mi prvenatvo?" (1. Moj. 25:32). Ali Malovernik, iako mu je bilo dodeljeno samo malo vere,(8) ipak se uvao tom svojom verom od tih preteranosti i vie je cenio svoje dragocenosti od Isava koji je prodao svoje prvenatvo. Nigde ne pie da je Isav imao makar samo malo vere. Zato nije udo to tamo gde telo preovlauje (Kao to hoe, gde nema vere da mu se usprotivi) prvenatvo i dua se prodaju samom
220
avolu. Sa takvim ljudima je kao kod magarca koji kad mu neto ue u glavu ne moe da se odvrati od toga. (Jere. 2:24). Kada popuste svojim strastima ni za ta drugo nee ni da uju. Ali Malovernik je bio drukiji, traio je nebeske stvari. Mislio je na duhovno i ono to je gore.(9) Zato onda da takav ovek proda svoje dragocenosti (kad bi i bilo nekoga da ih kupi) da bi napunio svoj um praznim stvarima? Da li e ovek dati jedan gro da napuni stomak senom? Ko e da natera grlicu da se hrani strvinom kao vrana? Oni koji nemaju vere mogu radi telesnih elja da prodaju ili da daju u zalog sve to imaju pa i same sebe. Ali oni koji imaju veru, veru koja spasava, makar kako malu, to ne mogu.(10) U tome je dakle, brate, tvoja greka. Priznajem! ree Nadoljub. Ali tvoje strogo suenje me je skoro naljutilo. Zato? Samo sam te uporedio sa nekim pticama koje tre levo desno po neugaenim stazama sa ljuskom na glavi. (11) Ali ostavimo to i pogledajmo ono o emu smo poeli, pa emo se opet lepo sloiti! ini mi se, Hrianine, da su ta trojica bila kukavice, inae ne bi pobegla kada su ula da neko ide. to se Malovernik nije vie ohrabrio? Mogao je bar malo da se brani pa tek kad nije vie mogao, onda da se preda. Mnogi su rekli za njih da su kukavice, ali malo ih je bilo koji su tako govorili kad je dolo do guve, ree Hrianin. to se tie hrabrosti, Malovernik je nije imao. Da su tebe napali, verujem da bi se i ti samo malo branio, a onda ipak brzo podlegao. Tako osea sada kada su daleko. Da ti priu kao to su njemu prili, drukije bi mislio. Nemoj zaboraviti da su oni plaeni lopovi koji slue caru bezdana koji moe ako zatreba da izie da im pomogne riui kao lav. (1. Pet. 5:8). I ja sam se borio sa ovima kao i Malovernik, i bilo je strano. Sva trojica su navalila na mene, i kad sam poeo da im se odupirem kao Hrianin, oni su samo povikali i njihov gospodar im je odmah priskoio u pomo.
221
Moj ivot ne bi vredeo ni prebijene pare (to se kae) da mi nije milostivi Bog dao oklop za zatitu. Pa i pored toga to sam bio tako opremljen, teko sam se odbranio. Niko ne zna ta nas eka u toj borbi ako sam ve nije proao kroz nju.(12) Dobro, ali vidim da su pobegli im su uli da ide Milosr. Pravo kae. esto bee i oni i njihov gazda kad se Milosr pojavi. Ree Hrianin. Nije ni udo jer je on Carev vojvoda. Ali valjda priznaje da izmeu Malovernika i Carevog vojvode postoji razlika. Nisu svi Carevi podanici vojvode, niti mogu svi da ine takva junaka dela. Da li je pravo misliti da malo dete moe da savlada Golijata kao to je to David uinio?(13) Ili da cari ima snagu vola? Neki su jaki, neki slabi. Neki imaju veliku veru, neki malu. Ovaj je bio od slabih pa je podlegao. teta to Milosr nije naiao ranije! Da jeste, imao bi pune ruke posla. Jer moram da ti kaem da i pored toga to Milosr dobro zna da rukuje orujem i moe dobro da proe sa maem u ruci, da bi se i on teko odupro kad bi ga jedan od te trojice oborio na zemlju. Kad ovek padne zna i sam da ne moe mnogo. Ko god dobro pogleda Milosru u lice, primetie rane i oiljke koji potvruju to to govorim. Jednom sam ak uo kako je rekao (dok se sa nekim borio): "Nisam vie siguran ni za svoj ivot." (2. Kor. 1:8). Sea li se kako su oni nevaljali ljudi doveli Davida da jei, kuka i uzdie? Eman i Jezekija, iako su u svoje vreme bili junaci, morali su dobro da se napregnu kad su ih ova trojica napala, pa su ih i pored toga dobro uzdrmali. I Petar je jednom hteo da pokae ta moe, ali i pored toga to neki kau da je prvi meu apostolima, sa njim su tako postupali da se na kraju uplaio od obine slukinje. Njihov car je uvek spreman da im priskoi u pomo. Uvek e im pomoi ako doe do guve. O njemu pie: "Da ga udari ma, ne moe se odrati, ni koplje ni strela ni oklop. Njemu je gvoe kao pljeva, a mjed kao trulo drvo.
222
Nee ga potjerati strijela, kamenje iz prae njemu je kao slamka; kao slama su mu ubojne sprave." (Jov 41:1720). ta moe ovek da uini? Istina je kad bi ovek uvek imao Jovovog konja i vetinu i hrabrost da ga pojae, inio bi junaka dela. Jer se on ne plai kao skakavac. "Frkanje nozdrva njegovih strano je. Kopa zemlju, veseo je od sile, ide na susret oruju. Smije se strahu i ne plai se, niti uzmie ispred maa. Kad zvekee nad njim tul i sijeva koplje i sulica: od nemirnoe i ljutine kopa zemlju i ne moe da stoji kad truba zatrubi. Kad truba zatrubi, on vriti, iz daleka uje boj, viku vojvoda i pokli." (Jov 39:2328). Ali ovakvi peaci kao to smo ti i ja bolje da se nikad ne sretnu sa neprijateljem. Kada ujemo kako su se drugi uhvatili, bolje bi bilo da se ne hvalimo time da bismo mi bolje proli. Nemojmo se nadimati mislei na svoju hrabrost; jer takvi obino najgore prolaze. Neka ti Petar poslui kao primer. Koliko se on hvalio da nee nikada izdati svoga Gospoda, ali kako ga se alosno odrekao kada su ga ovi lopovi napali. Kada dakle ujemo da se na Carskom drumu deavaju ovakva razbojnitva, trebalo bi da uinimo dve stvari: 1) Da uzmemo oklop, i da uvek nosimo tit, jer onaj koji se borio s Levijatanom nije mogao da ga nadjaa upravo zato to je bio bez tita. (Isa. 27:1). Jer ako njega nemamo on nas se uopte ne plai. Zato je dobro reeno: "Pri svem tom uzmite tit vere, kojim ete moi da pogasite sve ognjene strele neastivoga. (Ef. 6:16). Dobro je da traimo od Cara pratnju, ili jo bolje da On sam ide sa nama. Zbog toga se David radovao kada je prolazio kroz Dolinu Sena Smrtnoga. (Ps. 23:4). I Mojsije je pre hteo da umre nego da ide makar i jedan korak dalje bez Boga. (2. Moj. 33:15). Brate dragi, ako On ide sa nama, zar da se plaimo i deset hiljada neprijatelja koji ustaju protiv nas? (Ps. 3:7). Ali bez Njega ponositi pomagai padaju meu pobijene.(14) (Isa. 10:4). to se mene tie, ve sam bio u borbi pa iako sam milou Boijom ostao iv, kao to vidi, ne mogu da se hvalim svojom muevnou. Voleo bih da vie ne naiem na takve potekoe, ali se bojim da jo
223
nismo izvan takve opasnosti.(15) Ali, poto me lav i medved jo nisu proderali, nadam se da e nas Bog izbaviti i od svakog drugog neprijatelja. Onda Hrianin zapeva: Maloverni! Kad si jadan strad'o, Ni u snu se tome nisi nad'o. Zato trai tit vere vrh svega, Jer tek pred njim svaka napast bega. A bez njega boli ekaju te, i jo uvek nove kunje ljute.
224
Sad vidim da sam pogreio! Zar nam pastiri nisu rekli da se uvamo Laskavca. Dobro je rekao mudrac: "Tko laska prijatelju svome, razapinje mreu nogama njegovim." (Pri. 29:5). Dali su nam i opis puta, da bismo sigurnije ili, dodade Nadljub, ali eto, zaboravili smo da itamo i zato nismo izbegli putu bezbonikom. David je bio mudriji od nas kad je rekao: "Usta se moja ne dohvataju djela ljudskih; radi rijei usta tvojih drim se putova otrih." (Ps.17:4). Leei tako u mrei i plaui, ugledae oveka sjajnog lica kako im se pribliava sa biem u ruci. Kad im je sasvim priao, pitao ih je odakle su i ta rade. Rekli su mu da su jadni putnici koji idu u Sion, i da ih je zaveo jedan crni ovek u beloj haljini, koji im je rekao da ga slede poto i on ide tamo. Onda je onaj sa biem rekao: To je Laskavac, lani apostol koji se pretvorio u anela svetla. (Pri. 29:5; Dan. 11:32; 2. Kor. 11:13,14). Zatim je pocepao mreu i pustio ih rekavi: Hajdete za mnom da vas izvedem na pravi put. Vodio ih je natrag na put sa kojeg su skrenuli za Laskavcem. Onda ih je upitao: Gde ste sino spavali? Kod pastira na Gorama Milina. Da li su vam pastiri dali nekakva uputstva? Jesu! Da li ste zastali da ih proitate? Nismo! Zato?
225
Zaboravili smo! rekoe oni. Zatim ih je pitao da li su im pastiri rekli da se uvaju Laskavca a oni su odgovorili: Jesu, ali se nismo setili da je taj fini gospodin bio Laskavac. (Rim. 16:18). Onda videh u snu kako im je zapovedio da legnu, te ih je dobro iibao svojim biem da bi ih nauio da se dre pravoga puta, (5. Moj. 25:2), a dok ih je kanjavao govorio je: Ja karam i kanjavam sve koje volim; budi dakle, revnostan i pokaj se. (Otkri. 3:19; 2. Dnev. 6:26,27). Onda im je rekao da idu dalje i da dobro paze na ostale savete pastira. Oni su mu zahvalili i poli lagano pevajui: Budite budni, kojih tud' kroi noga, I uvajte se mree Laskavca zloga, I ko nee da poslua naega saveta, Skrenue s puta na stazu greha kleta. Hvala Bogu opet smo na putu pravom, Jer se sastadosmo s naom vernom Glavom, Pa ipak, bez kazne natrag nismo doli, u Njegovoj ljubavi kroz ibanje smo proli.(17)
Bezboni Ateista
Posle nekog vremena ugledae u daljini oveka koji im je iao u susret. Onda Hrianin ree svome drugu: Gle oveka iz pravca Siona, kako nam se pribliava!
226
Vidim ga! ree Nadoljub, ali pazi da i on ne bude kakav laskavac! Ovaj im se brzo pribliavao. Zvao se Ateista, i kada im je priao sasvim blizu pitao ih je kuda idu. Idemo na goru Sion. Ree Hrianin, na ta se Ateista slatko nasmejao. to se toliko smeje? Smejem se zato to ste toliko ludi pa ste krenuli tako tekim putem i to sve ni zbog ega. ta! Zar nas nee primiti? iznenadi se Hrianin. Ma kakvi primiti! Na ovom svetu uopte ne postoji mesto o kome toliko sanjate!(18) Da, ali postoji na onom! ree Hrianin. Dok sam bio kod kue u mojoj zemlji, i ja sam to sluao pa sam poao da vidim i evo ima ve dvadeset godina otkako traim taj grad pa nikako da ga naem. Ree Ateista. (Jer. 17:15; Pro. 10:15). Onda je Hrianin rekao svome drugu Nadoljubu: Da li je to istina to ovaj govori? Pazi, on je jedan od laskavaca! ree Nadoljub. Seti se koliko smo skupo platili to smo sluali savet jednog takvog. Kako da nema gore Siona kad smo videli vrata Grada sa Gore Milina? Pored toga, zar ne treba da idemo verom. Poimo napred dok nas nije stigao Onaj sa biem. (2. Kor. 5:7). Trebalo bi da ti kae meni ono to u ja tebi sada rei: "Nemoj, sine, sluati nauke, koja odvodi od rijei razumnih." (Pri. 19:27). Nemoj brate da budemo "od onih koji bojaljivo odstupaju na
227
propast, nego od onih koji veruju da steknu ivot." (Jev. 10:39). Nisam ti brate postavio to pitanje zato to sumnjam, nego da isprobam tvoju veru, i da uzmem plod potenja tvoga srca. Ree Hrianin. A to se tie ovoga oveka, znam da ga je zaslepio bog ovoga sveta. Nego hajdemo napred u sigurnosti da istinu verujemo i "da nijedna la nije od istine." (1. Jov. 2:21). Sad se radujem u nadi slave Boije. (Rim. 5:2). Ree Nadoljub, a zatim ostavie oveka koji je smejui se produio svojim putem.
mi je tvoje drutvo bilo prava Boija milost, i primie dobru nagradu za svoj trud. Da nam se opet ne bi prispavalo, hajde da razgovaramo o neem korisnom! ree Hrianin. Od sveg srca! Gde da ponemo? Tamo gde je Bog zapoeo sa nama, ree Nadoljub, ali ti poni. Hoe li? Otpevau ti prvo jednu pesmu: Ako san il' umor osea, Ti brate kreni, Bogoljubna gde su braa, I to nisu sneni. Id' onamo gde se peva Bojoj ljubavi, A pakao nek' se gnevi I avo gubavi.(20) Zatim Hrianin poe ovako da govori: Postaviu ti najpre jedno pitanje. Kako si se setio da krene na ovaj put? Misli, kako sam se najpre setio da traim korist moje due? Da, to mislim, ree Hrianin.
229
Dugo sam uivao u onome to se vidi i to se prodaje na vaaru. Stvari za koje mislim da bi me upropastile da sam nastavio u njima. Kakve stvari? Sve blago i bogatstvo ovoga sveta. Uivao sam u svaama, skitanju, pijanenju, psovanju, laganju, neistoti i jo mnogo emu to mi je duu upropaavalo. Ali na kraju, sluajui i razmiljajui o boanskim stvarima koje sam uo od tebe i od dragoga Verka, koji je poginuo za svoju veru i dobar ivot na vaaru u Tatovniku, otkrio sam da je "kraj svega toga smrt" (Rim. 6:21) i da "zbog svega toga ide gnev Boiji na nepokorne sinove." (Ef. 5:6). Da li si brzo posle toga doao do ubeenja o ovim stvarima? pitao je Hrianin. Jo nisam bio spreman da priznam zlo greha i osudu koja sledi greh. Nego kad je Re poela da utie na moje misli, pokuavao sam da zatvorim oi pred tim svetlom. Ali zato si se tako ponaao prema prvom delovanju Boijeg blagoslovenog Duha? Uzroci su bili ovi: 1) Nisam znao da je to Boije delo u meni. Nisam znao da Bog otpoinje obraenje grenika time to u njemu budi oseanje greha.(21) 2) Greh mi je jo bio sladak i bilo mi je ao da ga ostavim. 3) Nisam znao kako da se odvojim od mog starog drutva. Njihovo prisustvo mi je bilo milo, kao i njihova dela. 4) asovi, kada sam bio svestan svojih greha, bili su mi tako nesnosni i tako me muili u srcu, da sam to jedva podnosio ta vie i seanje na njih mi je bilo gadno. Znai da si se ponekad oslobaao tih nevolja? upita Hrianin.
230
Jesam, ali kad bih se opet setio, bilo mi je jo gore nego ranije. ta te je to podsealo na tvoj greh? Vie stvari, ree Nadoljub, kao na primer: 1) Kad bih sreo dobrog oveka na ulici; ili 2) Kad bih uo da se ita Biblija; ili 3) Kad bi poela da me boli glava; ili 4) Kad bi mi neko rekao da je neko od suseda bolestan; ili 5) Kad bih uo zvono na neijoj sahrani; ili 6) Kad bih uo da je neko iznenada umro; ili 7) Kad bih pomislio da u i ja umreti; 8) Ali najvie onda kad bih se setio da u morati da iziem na sud. Da li si mogao lako da se oslobodi oseanja krivice zbog greha kad bi te spopala? Ne, nisam, ree Nadoljub, zato to su te stvari jako uticale na moju savest; i kad bih pomislio da se vratim u greh (iako sam se bio odluio protiv njega), muio bih se duplo vie. ta si tada inio? Mislio sam da bi trebalo da popravim svoj ivot, jer sam bio ubeen da u sigurno propasti.
231
Da li si pokuao da se popravi? Jesam, i beao sam ne samo od greha, nego i od staroga drutva. Ree nadoljub. Bavio sam se pobonim stvarima kao to su molitva, itanje Svetog pisma, oplakivanje greha, objavljivanje istine mojim susedima itd. Sve sam to radio, i jo mnogo to ta, ega se sada vie i ne seam. Da li si se zbog toga bolje oseao? pitao je dalje Hrianin. Da, jedno vreme, ali posle su mi se vratile sve moje nevolje, i pored svih pokuaja da se popravim. Kako to kad si ve promenio svoj ivot? Bilo je vie stvari koje su dovele do toga, ree Nadoljub. Naroito kad sam uo da pie: "Svi bijasmo kao neisto to, i sva naa pravda kao neista haljina," (Isa. 64:6), i "ovek se ne opravdava delima zakona," (Gal. 2:16), zatim "tao i vi govorite kad svrite sve to vam je nareeno: mi smo nekorisne sluge." (Luka 17:10), i jo mnogo takvih rei. Onda sam poeo ovako da razmiljam: Ako je sva moja pravda kao neista haljina, i ako se ovek ne opravdava delima zakona, pa i kad sve uini, ipak je nekorisni sluga onda je glupo pokuavati stii u nebo putem zakona. Pomislio sam i ovo: Ako ovek duguje trgovcu sto funti, a posle plaa sve to kupi; u knjizi jo uvek stoji taj stari dug i trgovac ipak moe da ga tui i baci u zatvor dok sve ne plati. Kako si ti to na sebe primenio? upita Hrianin. Ovako sam razmiljao: Ja sam se svojim gresima puno zaduio i sve je zabeleeno u Boijoj knjizi. Nikakvo moje popravljanje nee to otplatiti. Zato bi u svim mojim pokuajima trebalo da se pitam: kako da se oslobodim osude koju sam navukao na sebe zbog mojih preanjih prestupa?
232
Dobro govori! ree Hrianin, samo nastavi! Drugo, ono to me je uznemiravalo otkako sam poeo da se popravljam bilo je da sam jo uvek video greh koji se stalno meao sa svim onim najboljim to sam inio. Tako sam doao do zakljuka da sam i pored svih svojih preanjih dela, poinio i u samo jednom od pobonih dela dovoljno greha da me poalju u pakao makar da sam ranije i iveo bez mane.(22) ta si onda uradio? Uradio? Nisam znao ta da radim sve dok se nisam posavetovao sa Verkom, jer smo bili dobri poznanici.(23) On mi je rekao da ukoliko nemam pravednost oveka koji nikad nije sagreio, ni moja pravednost, ni pravednost celoga sveta ne moe da me spase.(24) Da li ti je to zvualo kao istina? Da mi je tako govorio kad sam bio zadovoljan mojim pokuajima da se popravim, rekao bih mu da je budala. Ali sad kad vidim svoju linu nemo i greh koji prati ak i ono najbolje to mogu da uinim, prisiljen sam da se sloim sa njim. Ali ta si mislio o tome kad ti je rekao da postoji ovek o kome moe sa pravom da se kae da nikada nije poinio greh? Moram da priznam da mi je to u poetku udno zvualo, ali razgovarajui dalje sa njim, bio sam potpuno ubeen. Ree Nadoljub. Da li si pitao ko je taj ovek, i kako moe kroz Njega da se opravda? Jesam, i on mi je rekao da je to Gospod Isus koji sedi s desne strane
233
Svevinjega. (Jev. 10:12). "Mora," ree on, "kroz Njega da se opravda, to jest da se osloni na ono to je On uinio kad je bio u telu, i to je pretrpeo na krstu." (Rim. 4:5; Kol. 1:14; 1. Pet. 1:18,19). Pitao sam ga kako moe Njegova pravednost da bude delotvorna da opravda drugoga pred Bogom. A on mi je rekao da je Isus moni Bog i da je to uinio. Umro je tom smru ne za Sebe nego za mene, i da se Njegova dostojnost uraunava za mene, samo ako verujem u Njega. ta si onda uinio? pitao je dalje Hrianin. Izneo sam dokaze zato ne verujem da On moe da me spase. A ta ti je Verko na to odgovorio? Rekao mi je da idem Njemu. Na ta sam ja odgovorio da bi to izgledalo kao nametanje. A on ree: "Nije, zato to si pozvan." (Mat. 11:28). Onda mi je dao jednu knjigu o Isusu i Njegovom uenju da me ohrabri kako bih slobodno doao. Rekao je da je svaka re u njoj vra od neba i zemlje. (Mat. 5:18). Onda sam ga pitao: "ta da radim kad Mu doem?" On mi je odgovorio da moram na kolenima da se molim celim srcem i svom duom da mi Ga Otac otkrije. (Ps. 95:6; Jer. 29:12; Dan. 6:10). Onda sam ga pitao kako da Mu se molim. On ree: "Idi pa e Ga nai kako sedi na prestolu milosti gde stalno prata onima koji Mu dolaze." (2. Moj. 25:22; Jev. 4:16). Rekao sam da ne znam ta da kaem kada doem. On me je uputio da kaem neto u ovom smislu: "Boe, smiluj se meni grenome, (Luka 18:13), i uini da upoznam i verujem u Isusa Hrista; jer vidim, da nije Njegove pravednosti, ili da ne verujem u tu pravednost, potpuno bih bio odbaen. Gospode, uo sam da si milostivi Bog, i da si odredio da Tvoj Sin Isus Hristos bude Spasitelj sveta, a i pored toga, da si spreman da Ga podari jadnom greniku kao to sam ja (i zaista sam grenik). Gospode, iskoristi ovu
234
priliku i proslavi Tvoju milost kroz spasenje moje due kroz Sina Tvoga Isusa Hrista. Amin." Da li si tada uinio po njegovom uputstvu? Da, i to nekoliko puta. Da li ti je Otac onda otkrio Sina? Ne prvi, ni drugi, ni trei, ni etvrti, ni peti, pa ak ni esti put. ta si onda uradio? ta? uzviknu Nadoljub. Opet nisam znao ta da radim.(25) Da li si pomislio da prestane da se moli? To mi je stotinu puta palo na pamet. Ree Nadoljub. Pa to nisi? Verovao sam da je istina to su mi rekli, to jest, da bez Hristove pravednosti, ceo svet ne bi mogao da me spase, i zato sam pomislio, ako prestanem da u umreti, a umreti mogu jedino kod prestola milosti.(26) Onda sam se setio rei: "Ako oklijeva, ekaj je, jer e zacijelo doi, i nee odocniti." (Av. 2:3). Tako sam nastavio da se molim dok mi Otac nije otkrio Svoga Sina. Kako ti ga je otkrio? ispitivao je Hrianin. Nisam Ga video svojim telesnim oima nego svojim razumom. (Ef. 1:18). Bilo je to ovako: Jednom sam bio jako tuan, tuniji ini mi se nego ikad u ivotu zbog novog saznanja o veliini i odvratnosti moga greha. I oekujui samo pakao, i venu propast moje due, odjednom
235
mi se uinilo da vidim kako Gospod Isus Hristos gleda dole sa neba i govori: "Poveruj u Gospoda Isusa, pa e biti spasen i ti i tvoj dom." (Dela 16:30,31). Ali ja sam odgovorio "Gospode, ja sam jako, jako veliki grenik." A On meni "Dosta ti je moja blagodat." (2. Kor. 12:9). Onda sam pitao "Ali Gospode, ta znai verovati?" Ali sam se odmah setio rei: ,Ja sam hleb ivota; ko meni dolazi nee ogladneti, i ko veruje u mene nee oedneti nikada." (Jov. 6:35). Uvideo sam da je verovati i doi jedno te isto, i da onaj koji dolazi, to jest svojim srcem i oseanjima trai Hrista, taj zaista veruje u Njega.(27) Tada su mi se oi napunile suzama i nastavio sam da se molim: "Gospode, da li moe tako veliki grenik kao to sam ja da bude primljen i spaen od Tebe?" uo sam Ga kako odgovara: "Sve to mi daje Otac doi e k meni, i onoga koji ide k meni neu izbaciti." (Jov. 6:37). Onda sam rekao: "Da li treba da poloim sve svoje pouzdanje u Tebe?" A On ree: "Hristos Isus doe na svet da spase grenike" (1. Tim. 1:15). "Jer Hristos je svretak zakona za opravdanje svakom koji veruje." (Rim. 10:4). "Koji je predan za nae grehe i podignut radi naega opravdanja." (Rim. 4:25). "Koji nas ljubi i koji nas svojom krvlju izbavi od naih grehova." (Otkri. 1:5). "Jedan je posrednik izmeu Boga i ljudi." (1. Tim. 2:5). "Stoga i moe sasvim da spase one koji njegovim posredstvom prilaze Bogu, poto svagda ivi da se moli za njih." (Jev. 7:25). Iz svega toga sam zakljuio da moram da traim pravednost u Njemu i otkupljenje greha u Njegovoj krvi; da ono to je uinio u poslunosti Oevom zakonu i primajui kaznu, nije bilo za Njega nego za onoga koji hoe to da primi za svoje spasenje i da Mu zahvali. Tada mi se srce napunilo radou, a oi suzama i srce ljubavlju prema imenu i narodu i putevima Isusa Hrista.(28) To je zaista bilo otkrivenje Hrista tvojoj dui; ree Hrianin, nego reci ti meni kako je to uticalo na tvoj duh? Uvideo sam da je ceo svet pod osudom i pored sve Njegove pravednosti. Ree Nadoljub. Uvideo sam da Bog Otac i pored toga to je pravedan, moe da opravda grenika koji Mu dolazi. Bilo me je
236
jako sramota zbog moga dotadanjeg rasputenog ivota. Nikada ranije nisam pomislio na lepotu Isusa Hrista. Zavoleo sam sveti ivot, i eznuo sam da neto uinim na ast i slavu imena Gospoda Isusa. inilo mi se da sam imao ak i hiljadu litara krvi u svome telu da bih je svu prolio za Gospoda Isusa.(29)
^1) Svaki ovek je roen u neznanju i nerazumnosti, pa opet ga obuzima visokoumlje koje se ogleda u njegovoj dobroti i mudrosti, te ga ubeuje kako mu nije potrebna obnova srca, jer moe sam bez Svetoga Duha da se usavri. Sa druge strane, kad Sveti Duh pokori visokoumlje, ovek uvidi svoju propadljivost i pokvarenost, i eli da ide na put Gospoda Isusa, gde se nanovo raa i dobija spasenje. ^2) Neznanje nije siromatvo duha. Neznalica je uobraen oslanja se na ljudska miljenja, "niti drhe od Boije rijei." (Isa. 66:2). Takav ovek je zadovoljan samim sobom, i ne pita: "Nije li la to mi je u desnici? Takav se hrani pepelom, prevareno srce zavodi ga da ne moe izbaviti due svoje." (Isa. 44:20). Takvih na alost ima mnogo meu nama, i veina ih je u neznanju. Ponositi su i uporni, nita vredno ne misle, naroito ne o svojoj dui. Nemarni ljudi govore: "U emu sam se rodio, u tome u i umreti." Kao to su stari lutali u neznanju, tao i oni lutaju. O, neka im Gospod skine pokriva sa duhovnih oiju, da postanu "siromani duhom" kojima Gospod obeava blagoslov! (Matej 5:3). Onaj koji zna da ne moe sam sebi da pomogne, slian je biljci koja raste u podrumu, i koja se silom okree i privlai otvoru kroz koji dopire malo svetla i vazduha. Takvoga vrua elja vue prema suncu Boije pravednosti i govori sa Davidom: "Kao to kouta trai potoke, tako dua moja trai Tebe, Boe!" (Ps. 42:1,2). Znajui da sam ne moe da se izbavi, i da mu nedostaje sila da bi se progurao iz podruma telesnosti ka suncu Boije pravednosti, on moli Boga za milost kao da je na samrtnikoj postelji. Da li e ti biti odbaen od Boga? Nipoto! Ko je siromaan duhom prima blagoslov od Boga. Bog mu prua ruku svoga milosra, a on je prihvata. Gospod Isus mu daje, a on Mu veruje prostire mu sto, a on dolazi i prima hleb venog ivota. Kakav si ti? Da li si siromaan duhom ili si neznalica? ^3) Svakom otpadanju od Gospoda Isusa i Njegove Istine prethodi svetska lakomislenost. Mnogi priznaju Gospoda i govore da su Njegovi, ali poto nisu hteli da ostave telesne elje i svetske zabave, savest im se okamenila, te su se polako odvratili od Boijih dela. Sve su vie zalazili u svetske stvari, i time otvarali svoja srca sve vie Satani i grehu; da bi na kraju poeli da ismejavaju hriane i da trae
237
svetske stvari dok najzad nisu zapali u drutvo nevaljalih ljudi i propali zauvek. uvaj se greha! Boj se lakomislenosti i bei od svetskih uivanja. Ako malo popusti tvoj pad je neizbean. ^4) Gde je u srcu malo vere, tamo je strah i sve drhti od jeze. Petar je imao slabu veru pa se uplaio velikih talasa i poeo da tone. Sa strahom dolazi neverovanje u Boija obeanja, a savest stalno osea krivicu. Ovo troje, strah, neverje i optereena savest, oduzimaju dui svu radost i utehu, tako da ovek bez sigurnosti spasenja duhovno tek samo to ivi. Malovernie, zato se zadovoljava tim svojim kukavnim stanjem? Doi e neprijatelj i oduzee ti i ono malo vere to ima. ta e onda? Ima mnogo ljudi koji imaju malu veru ali nee da imaju veu. Naviknu se na to stanje i neprestano uzdiu i jadikuju kako su jadni, a ipak odbijaju radost i spasenje. Drugi sami nemaju sigurnost spasenja i ue da je njihovo stanje sasvim dobro, a da onaj ko govori o radosti i sigurnosti spasenja je naduven. Ti samo idi napred i nemoj da sumnja, jer Gospod hoe da ima srene i radosne putnike. ^5) Nisu mu uzeli spasenje, ali su mu uzeli radost spasenja. Potkopali su mu sigurnost venog ivota, uznemirili mu duu i oduzeli mu slobodno svedoanstvo. Ti koji veruje, moli se i pazi da te sumnja ne zavede u greh, da ne mora da provodi svoje putovanje u tuzi i alosti, bez utehe i radosti Svetog Duha. ^6) "Niti e ih ko oteti iz moje ruke." (Jovan 10:28), govori Spasitelj. To je to to je mnogima skriveno da i oni koji imaju malo radosti nee da poginu. Gospod se molio za takve da njihova vera ne prestane. (Luka 22:32). Imaju samo malo vere, i slaba je, ali On, "trske stuene nee prelomiti, i stenjka koji tinja nee ugasiti, dok ne dovede pravdu do pobede." (Matej 12:20). On trai veru, a Njegovo milosrdno oko je nalazi makar koliko bila mala. On nee ostaviti delo svojih ruku da propadne, a vera je delo i dar Njegov. (Ef. 2:8). ^7) Mnogi koji su bez imalo vere izgovaraju se kako im je vera mala, ali time samo pokrivaju svoje neverje. Oni koji imaju slabu veru znaju kako su bili pokradeni, te plau i gorko uzdiu nad tim jadom. aloste se to im ne svetli svetlost Boijeg lica tako jasno kao ranije, to se njihove molitve ne uzdiu do Boga, i to njihova svedoanstva nemaju te prave moi. Ti ljudi su vredni saaljenja, kad trpe toliki nedostatak, a Gospod Isus je doao "da imaju ivot u izobilju." (Jovan 10:10). Vi koji imate malu veru, ne treba da oajavate, jer i vaa mala vera koja je od Gospoda ima obeanje, jer Gospod ljubi i vas kao i one sa velikom verom. Vi kojima je mala vera, imate velikog Gospoda kao i oni sa velikom verom, a On vodi brigu o svima. Oslonite se na Njegovo svemogue rame, i On e vas slavno prevesti preko Jordana smrti u nebeski Hanan.
238
^8) Ima raznih stepena vere, ali ti trai veru prvog stepena. Ako mora uvek da uzdie nad malom verom, tei se i hvali Boga i za taj mali dar vere. Ako je to Boija vera, dovoljna je da te spasi, jer je dar Boiji, darovan po Svetom Duhu. Uostalom, Gospod pokazuje ta moe takva vera koja je mala kao goruiino zrno. (Matej 11:2224). I ona raste i bie kao stablo, i pod senom njegovih grana mnogi e da se odmore. Znaj, da prava vera moe da raste, pa zato da i ti ne raste u veri? ^9) Najslabije dete Boije hrani se hlebom venog ivota Gospodom Isusom Hristom. (Jovan 6:5057). "Kao to je mene poslao ivi Otac, i ja ivim zato to ivi Otac, tako e i onaj koji mene jede iveti kroz mene." Nita se ne boj ti koji ima malo vere, tvoj Gospod je iv, i ti treba zauvek da ivi. "Kao pastir pae stado Svoje, u naruje Svoje sabrae jaganjce, i u nedrima e ih nositi, a dojilice e voditi polako." (Isa. 40:11). On i najslabije ovce neguje, i pazi na njih svojom najnenijom ljubavlju. ^10) Ne mogu! Veran hrianin iako je slab i mnogo uzdie, ipak ide putem venog ivota. Njegov cilj je uvek gore, ka Nebu. Kuda ide ti? Da li ima spasonosnu veru? Ako ima makar i najmanju, znaj da je mnogo dragocenija od propadljivog zlata koje se kua u vatri, (1. Pet. 1:7), i da nema niega na ovome svetu to bi moglo da je zameni. ^11) Iskusni bolje znaju. Trebalo bi uvek da se uimo od starije i iskusnije brae koja su ve mnogo nauila kroz Svetoga Duha. ^12) esto osuujemo druge to se nisu bolje odrali u vreme iskuenja, ali kad iskuenje doe na nas, mi padamo i ne drimo se tih saveta kojima smo druge tako bogato obasipali. Zato budimo milostivi da bi i mi bili pomilovani. Pokoravajmo se Gospodu i usrdno Ga molimo: "ne uvedi nas u iskuenje, nego nas izbavi od zla. Amin." ^13) Ako si slab Gospod ne trai od tebe vie nego koliko ti je dao sile. Dakle, samo napred u toj sili koju ti je Gospod dao. Ako te poalje u borbu, On te je naoruao za boj. Nastoj da bude "pun milosti" kao to su bili hrabri ti Boiji ratnici o kojima pie u Jev. 11, koji su verom pobedili i u najteim asovima. I u nae vreme se skupilo mnogo nevolja: svet, greh i mnoga iskuenja, a malo je heroja vere. O, da sam ja jedan od njih a i ti! ^14) ta e izabrati? Sa Njim, ili bez Njega? Sa Njim je sigurna pobeda, bez Njega je neizbena smrt i propast. Nemojmo biti bez Njega nijedan as. A ipak mnogi i meu onima koji veruju idu tamo gde Gospod ne moe da bude sa njima. Jednoga dana e ih obuzeti strah kad Ga u svojoj nevolji prizovu a On im kae: "Ne poznajem
239
vas." (Matej 25:12). Sada nemarno ive bez Boga, a ipak bi hteli da budu Boiji narod. Idu u bioskop, pozorite, u disko, i na druga svetska mesta radi svoga uivanja, a opet bi hteli da se nazivaju hrianima. Budimo u strahu kad god je, pa makar i za kratko vreme Boije lice skriveno od nas. ^15) Dok si u telu nemoj da prekrta ruke i odlae tit vere na stranu, jer opasnost jo nije prola. Neprijatelj jo uvek vreba da ti oduzme radost spasenja. Banjan se mnogo trudio da opie oveka sa malom verom, koji tako alosno ide svojim putem, da bi opomenuo itaoce da se ne uputaju u borbu sa neprijateljima koji bi im oduzeli radost spasenja. Poznajem jednog "putnika" (ima ih vie) koji je nepromiljeno itao sve to mu je dolazilo do ruke, bilo da to pripada svetu ili Gospodu. Hteo je sve da proba, a posledica je bila da je kukavno ivotario u ovoj suznoj dolini. Kuda te Gospod ne alje, nemoj nepromiljeno da ide. mnogi su svojom nepromiljenou izgubili svu duhovnu silu. ^16) Zar jo u neznanju? Ovde vidimo da moramo uvek dobro da pazimo da ne zaemo na krivi put koji zavarava hrianina sve do smrti. Koji je to put? To je put line pravednosti. Kae se za Noksa (Knox) da je jako uzdisao kad je leao na samrtnikoj postelji. Kad su ga pitali zato toliko uzdie rekao je: "Satana me navodi na greh neverja, pokazujui mi moje grehe, ali oterao sam ga, pokazavi mu vrednost krvi Isusa Hrista Sina Boijeg." Satana se opet vratio da ga kua da se osloni na svoje lino opravdanje, jer je mnogo uinio za Gospoda, ime bi mogao da se hvali. I doiveo je estoku borbu u tome, dok konano nije pobedio i sa radou preao svome Spasitelju. uvaj se linog velianja, ma koliko te laskavci podizali i hvalili. Odreci se sebe i svoje dobrote, pa se predaj samo Onome koji je od Boga uinjen tvojom pravednou. "Gospod pravda naa." (Jer. 33:16). ^17) Vidi Boiju dobrotu! On u svojoj milosti i ljubavi izbavlja zalutale putnike iz mree oholosti i samoljublja, ali ne bez bola. Sveti Duh kara i otkriva nae grehe. Ako poveruje laskavcu, Gospod ne moe da te ostavi bez karanja. ^18) "Nema iz smrti ivota i blaga koje traite!" Tako Satana nagovara putnike kroz usta bezbonih ljudi. Hoe li da poslua? Da li e opet poi za eljom tela, i za onim to tako brzo prolazi, umesto da trai Boiju slavu? Nikako! Neka svet ide kuda hoe, mi idemo prema nebeskom cilju. Da li stvarno postoji taj odmor? Svakako! Ne samo da verujemo Boijoj Rei koja svedoi o tome, nego imamo sigurnost toga jer nam svedoi i Sveti Duh koji nam je dat. (1. Jov. 1:13). ^19) Kad u ivotu hrianina sve ide glatko, bez potekoa i neprilika, lako postaje nemaran i povran, tako da malo pomalo gubi unutarnju mo. Lako se uspavljuje i
240
zadovoljava onim to je doiveo. To je vrlo opasan duhovan san. Naroito bi stariji vernici trebalo da se uvaju takvog sna. Odmorie se na gori, sada samo napred. ^20) Znak duhovne uspavanosti je kada su usta, umesto da proslavljaju Boga, puna svetskih stvari, a duhovne stvari se potcenjuju. ^21) Delovanje Svetog Duha najpre pokazuje oveku greh, pa mu onda objavljuje Boije Jagnje koje je uzelo na sebe greh sveta. Put koji vodi u utehu, slobodu i nebeski raj, ide kroz alost nad grehom i kroz mnoge nevolje. "Gospod ubija i oivljuje; sputa u grob i izvlai." (1. Sam. 2:6). Da li je i tebe snala gorina tvoga ivota, da bi te Gospod mogao posle nasititi medom svoje slasti? ^22) Kako je samo greh velik, jak i crn! U sve se mea pa i u naa najlepa dela. Sva nastojanja i revnost za Gospoda i Njegovu svetost, greh kvari. Greh je uvek svuda oko nas i svakog asa nam je potrebna Boija milost i krv Njegovog Jagnjeta. ^23) Ako si se ve probudio u dui, ali si jo uvek u tuzi i alosti, poveri se onima koji se ve raduju u oprotenju svojih greha. ^24) Pravednost ne moe ni za koju cenu da kupi. Zakon te osuuje. Ako hoe da ti se oprosti greh, trai milost od Boga. Svojim delima nikad ne moe da postigne spasenje. Uzalud se oslanja na sebe. ivi Isus moe da te opere Svojom krvlju i da te spoji sa Bogom! ^25) Zato Gospod ne usliava grenika odmah? On hoe da ga naui da je spasenje samo kroz blagodat. Sve dok nismo dozvolili da budemo sasvim osueni, blagodat nije mogla da nam se objavi. ^26) Potitena dua iskreno trai lek. Koga je Duh Sveti stvarno probudio, taj bi vie voleo da pogine nego da prestane da trai Boiju milost. Jov govori: "Gle, da me i ubije, opet u se uzdati u nj." (Jov 13:15). To je iskustvo onoga koji je ispunjen strahom Boijim. Ako udi za oprotenjem tvojih greha, i misli da je nebo zatvoreno nad tobom, i da Gospod ne uje tvoje molitve, moli se neprestano. On e svojom milou da se sagne i dae ti mir i svoju pravednost, bez koje ne moe opstati na Njegovom sudu, ma koliko velika i slavna dela inio. Kad bi svi dobri ljudi jemili za tebe, to ne bi pomoglo jer: "ovek nee nikako brata osloboditi, nee dati Bogu otkupa za nj, velik je otkup za duu, i nee biti nigda, da tko do vijeka ivi, i ne vidi groba." (Ps. 49:79). Samo jedan je imao zasluge koje vae za onoga koji veruje, a to je Gospod Isus, "Gospod pravda naa." (Jer. 23:6).
241
^27) Poto je vera neto nebesko, ljudska re ne moe tako dubok pojam da izrazi tek jednim slovom. Ali Gospod hoe da nam doe u susret, i zato rasvetljuje pojam vere u raznim primerima, da bi ipak bar jednim od tih primera mogli da shvatimo pravu veru. U evanelju po Jovanu estoj glavi, Gospod nam pokazuje ta je vera: doi Njemu, (st.35,45), jesti telo Sina oveijega i piti Njegovu krv, (st.33:54), jesti hleb ivota, (st.58). Druga re je: primiti Ga, (Jovan 1:12). ^28) Tako se otkriva spasavajua blagodat Gospoda Isusa Hrista koja se razliva u oveijem srcu. "Vera koja se kroz ljubav pokazuje delotvorna." (Gal. 5:6). Vera bez dela je mrtva, to jest nije vera, ve pretvaranje. ^29) I ti moe po Svetom Duhu da doivi nanovoroenje. Sve je drugo i novo. Da li si ve nanovoroen? Da li si novo stvorenje u Hristu? Da li je staro prolo i sve postalo novo? (2. Kor. 5:17). Da li ti je Gospod Isus najmiliji i iznad svega? Da li osea sve vie svoju pokvarenost i ljubav Gospoda Isusa? Da li ti je jedina elja da proslavi Njega? Zinzendorf je govorio: "Ich habe nur eine Passion und das ist ER nur ER." On, samo On! Brate i sestro, ne vidi nikoga samo Isusa! Samo Isusa! Neka to bude dah naega ivota.
242
GLAVA XVIII
243
Nadam se da je dobro! Uvek sam pun dobrih misli koje mi dolaze na um da me tee na putu. Odgovori Neznalica. Reci mi molim te, kakve su to misli? Razmiljam o Bogu i nebu. Tako rade i avoli i osuene due. Ali ja o njima razmiljam i imam elju za njima. Tako rade mnogi koji tamo nikada nee doi. "eljna je dua ljeniveva ali nema nita." (Prie 13:14). Da, ali ja o njima razmiljam i sve ostavljam da bih ih stekao. U to sumnjam, jer je teko sve ostaviti. Ree Hrianin. Tee nego to to mnogi misle. Ali kako to da si uveren da si sve ostavio radi Boga i neba? Srce mi to govori, ree Neznalica. Mudrac kae: "Tko se uzda u srce svoje, bezuman je." (Prie 28:26). Tu se govori o zlom srcu, moje je dobro. ime to dokazuje? Ono me tei mislima o nebu. Moda te vara; jer oveije srce moe da ga tei nadama o onome u emu nema opravdane osnove. Ali moje srce i moj ivot se slau i zato mi je nada dobro zasnovana.
244
Kako zna da ti se srce i ivot slau? Srce mi to govori. To je kao kad bismo rekli: "Pitaj moga druga da li sam lopov." Srce ti to kae! Ako Re Boija ne svedoi o tome, druga svedoanstva nita ne vrede. Zar srce koje ima dobre misli nije dobro? A dobar ivot koji se dri Boijih zapovesti? dokazivao je i branio se dalje Neznalica. Jeste, dobro srce ima dobre misli i dobar ivot koji se dri Boijih zapovesti. Ali jedno je to imati, a drugo samo o tome misliti. Molim te reci mi ta ti podrazumeva pod dobrim mislima i ivotom po Boijim zapovestima? Ima raznih vrsta dobrih misli. Neke se tiu nas, neke Boga, neke Hrista, a neke drugih stvari. Ree Hrianin. Koje su dobre misli u vezi sa nama? One koje se slau sa Boijom Reju. A kada se nae misli slau sa Boijom Reju? Kada nad sobom proglasimo istu osudu koju i Re proglaava. Da ti bolje objasnim, ree Hrianin: Re Boija kae o ljudima, onakvima kakvi su u svom prirodnom stanju: "Sve misli srca njihova su svagda samo zle!" "Svi su skrenuli, svi su zajedno postali beskorisni; nema toga koji ini dobro, nema ba ni jednog." (Rim. 3:12). "Misao srca oveijeg je zla od malena." (1. Moj. 8:21). Kada tako razmiljamo o sebi onda su nam misli dobre, jer su prema Boijoj Rei.
245
Nikad neu verovati da je moje srce tako zlo! uzviknu Neznalica. Znai da nikada u svome ivotu nisi imao nijednu dobru misao o sebi, ree Hrianin. Ali dozvoli mi da nastavim. Kao to Re Boija osuuje nae srce, tako osuuje i nae puteve; i kad se nae misli o naim srcima i o naim putevima slau sa osudom Rei o njima, onda su dobre, jer se slau. Objasni mi to svoje miljenje, ree Neznalica. Boija Re kae da su oveiji putevi krivi, (Ps. 125:5; Pri. 2:15), da nisu dobri ve naopaki, nastavi Hrianin da mu objanjava. Kae da ljudi po sebi obino ne idu dobrim putem i da ga ne poznaju. (Rim. 3:17). Kada ovek tako misli o svojim putevima to jest, kad tako misli ozbiljno i ponizno, onda ima dobre misli o svojim putevima, jer se tada njegove misli slau sa onim to Boija Re kae.(1) Koje su misli o Bogu dobre? upita Neznalica. Kao to rekoh u vezi sa nama, tako je i kad se nae misli o Bogu slau sa onim to Re govori o Njemu, to jest, kad mislimo na Njegovu Osobu i Njegova svojstva onako kako ui Re, o emu sada neu da govorim nairoko. Ali ipak u ti rei kakav je Boiji odnos prema nama. Kada shvatimo da nas Bog poznaje bolje nego to mi sami sebe poznajemo, i vidi greh u nama kada ga i gde ga mi sami ne vidimo; kada shvatimo da On zna nae najdublje misli i da su mu naa srca otvorena do samoga dna; i kad mislimo da Mu sva naa pravednost smrdi, i da zato ne moe da gleda pred sobom da se neko oslanja na svoje zasluge onda imamo dobre misli o Bogu.(2) Zar misli da sam tako glup da ne znam da Bog vidi dalje od mene? ree Neznalica. Zar misli da bih dolazio Bogu sa nekim svojim zaslugama?
246
Kako ti dakle misli o tome? upita Hrianin. Ja ukratko smatram da moram da verujem u Hrista radi opravdanja. Kako moe da smatra da bi trebalo da veruje u Hrista kad ne vidi svoju potrebu za Njim? Ti ne vidi svoje grehe niti svoje line nedostatke, nego ima takvo miljenje o sebi i o onome to ini, da je oigledno da nisi nikad video potrebu za Hristovom pravednou, koja bi te opravdala pred Bogom. Kako dakle moe da govori "ja verujem u Hrista?" Ja ipak verujem u Njega, ree Neznalica. Kako veruje u Njega? upita Hrianin. Verujem da je Hristos umro za grenike i da u biti opravdan pred Bogom od prokletstva, zato to e milostivo da primi moju poslunost Njegovom zakonu. To jest, Hristos ini Svojim zaslugama da moja pobona dela budu primljena od Oca.(3) Odgovori Neznalica. Daj da ti odgovorim na tu tvoju ispovest vere: 1. Ti veruje nekom zamiljenom verom, jer takva vera se nigde ne nalazi u Rei. 2. Ti veruje lanom verom, jer uzima opravdanje od Hristove line pravednosti te je pripisuje sebi. 3. Takva vera ini da Hristos opravdava tvoja dela, a ne tvoju osobu i ini da se opravdava svojim delima, a to je lana nauka.(4) 4. Dakle, ova vera je varljiva i ostae pod gnevom na dan Boga Svemoguega. Jer prava vera ini da dua koja je kroz zakon postala svesna svoga stanja, bei pod Hristovu pravednost. A ta Njegova
247
pravednost nije delo milosti koje tebe opravdava i ini tvoju poslunost da je ugodna Bogu; nego zavisi od Njegove poslunosti zakonu kad je pretrpeo ono to je zakon zahtevao od nas. Takvu pravednost prava vera prihvata. Dua se sklanja pod njeno okrilje i, postavljena pred Bogom bez mane, primljena je i oprotena joj je krivica. ta! iznenadi se Neznalica. Zar da se oslonim na ono to je Hristos Sam bez nas postigao? To bi znailo pustiti uzdu naim strastima i dozvoliti da ivimo kako nam se svia. Jer ta mari kako ivimo, kad moemo da se opravdamo Hristovom pravednou, ako samo verujemo?(5) Ime ti je Neznalica, i kakvo ti je ime takav si i ti. To i ovaj tvoj odgovor potvruje. Ti ne zna ta je pravednost koja opravdava i kako ona uva ovekovu duu od Boijeg ljutog gneva kroz tu pravednost. Ti i ne zna prave posledice spasavajue vere u tu Hristovu pravednost, to jest, ona priklanja i privlai srce Bogu u Hristu te ljubi Njegovo ime, rei, puteve i narod, a ne kako ti to u tvom neznanju zamilja. Pitaj ga da li mu se Hristos ikada otkrio sa neba. Ree sada Nadoljub.(6) Ti i tvoja otkrivenja, naljuti se Neznalica. Meni se ini da ono to vas dvojica i svi vai istomiljenici govore, samo je plod usijanog mozga. ta ti ovee pria? obrati mu se Nadoljub. Hristos je u Bogu tako sakriven od telesnog razuma da niko ne moe da Ga pozna na spasenje svoje due ukoliko mu Ga Bog Otac ne otkrije. (Mat. 11:27). Tako vi verujete, a ne ja. Ja verujem da je moja vera isto tako dobra kao i vaa iako nemam takve udne ideje u glavi kao vi. Dozvoli mi da ti neto kaem! umea se opet Hrianin. Ne bi
248
trebalo tako olako o tome da govori. Jer ja vrsto tvrdim, kao to je moj dobri saputnik uinio, da niko ne moe da upozna Isusa Hrista ukoliko mu ga Otac ne otkrije. (Mat. 11:27). Vera, kojom se dua prihvata Hrista, ako e da bude prava, mora da proizie iz prevelike Njegove sile prema nama koji verujemo. (Ef. 1:18,19; 1. Kor. 12:3). Koliko vidim, jadni Neznalico, ti nisi svestan delovanja te vere. Probudi se dakle da bi video svoje alosno stanje i pribegao Gospodu Isusu. Tako e se kroz Njegovu pravednost, koja je Boija pravednost, jer je On sam Bog izbaviti od propasti. Vi idete suvie brzo za mene, ne mogu da vas sledim. Ree Neznalica. Hajdete vi napred, a ja u polako za vama.(7) Oni onda rekoe: Zar e prezret' savet milih rei, I po svojim zlim stazama ii? O, Neznalko, ostavi put svoj I posluaj poziv, prijatelj je tvoj. Hajde trai na svom putu Njega, to rtvov'o za tebe je svega. Pravednosti ti se svoje mani, Ruho tvoje nee da te brani. Hristu doi, tek On e te spasti, Da izbegne paklenoj propasti. Onda Hrianin ree svome saputniku: Hajdemo, dobri Nadoljube. Vidim da ti i ja moramo opet sami.
^1) Moja pravednost ne zavisi od onoga to osea moje srce, jer je moja pravednost Gospod Isus, jue i danas, isti u sve vekove. Blago onome koji je svoj mir osnovao na Onome koji se ne menja.
249
^2) Da li je Gospod mogao da podnese Fariseja koji mu je prilazio hvalei se svojim dobrim delima? Nikako! Nije otiao svojoj kui opravdan. Tako je i sa tobom; dokle god ima ime da se hvali, nee moi da opstane pred Njim. (Luka 18:1014). Samo su edni pozvani na vodu i gladni k hlebu ivota; kao to su i osueni grenici pozvani k prestolu Boije milosti. ^3) Vidi li kako Neznalica pije iz zatrovanog izvora? To krivo shvatanje se previe rairilo. Mnogi veruju da je Hristos umro da bi oni svojim zaslugama i poslunou zakonu zadobili nebo. Na taj nain Hristos nije njihova pravda nego samo dopunitelj njihove pravde. Tako ue i crkve gde se veruje da spasenje zavisi od drugih stvari kao to su jelo i pie, a ne od Boije blagodati. Ali apostol Pavle dobro govori: "Odvojili ste se od Hrista vi koji se zakonom opravdavate, otpali ste od blagodati." (Gal. 5:4). ^4) ovek e da se opravda verom bez dela zakona. (Rim. 3:28). Nisi opravdan zato to sledi Hrista, nego zato to se uzda u Njega. ^5) To je obian izgovor onih koji trae opravdanje u svojim dobrim delima. Jasno je da oni koji se oslanjaju na Hrista i trae zatitu svoje due u Njegovoj krvi, donose Bogu mila dela i ivot im je istiji i iskreniji i u crkvenim i u graanskim dunostima od onih koji hoe da se opravdaju svojim dobrim delima. ^6) Da li se Hristos objavio i tebi? Svetu se ini da je to preterivanje i bolesna fantazija, ali onima koji veruju, to je slatka stvarnost i uzviena sigurnost koja prevazilazi svaku sumnju. Takvu sigurnost je imao apostol Pavle: "Kada se svide Bogu da otkrije svoga Sina u meni..." (Gal. 1:15,16). To je sastavni deo unutranjeg ivota i iskustva svakog vernika. Da li je Hristos otkriven u tebi? ^7) Neznalice koji ne znaju Boije istine ne mogu da idu sa putnicima koji su voeni Boijim Duhom. Odvojte se od njih jer je nemogue uporediti linu pravednost sa Boijom pravednou, i dela milosti Svetog Duha sa srcem koje se oslanja na sebe.
250
GLAVA XIX
28:28; Ps. 111:10).(2) Kako bi ti opisao pravi strah? Pravi strah se poznaje po sledeem: 1. On poinje time to u dui pobuuje spasonosna ubeenja o grehu, 2. Goni duu da se vrsto dri Hrista radi spasenja, 3. Budi i podrava u dui veliko potovanje prema Bogu, Njegovoj Rei i Njegovim putevima, te je ini osetljivom, tako da se boji da okrene na levo ili na desno ili na bilo ta to bi Boga obesastilo, poremetilo unitilo unutranji mir, oalostilo Duha ili dalo neprijatelju povoda da govori prekorno. Dobro si to rekao. Ree Nadoljub. Ja verujem da si istinu govorio. Nego, da li smo sada ve izili iz Zaarane zemlje? Zato? Da li ti je dosadio ovakav razgovor? Nije, nego bih hteo da znam gde smo. Ostalo nam je jo samo malo da preemo, ree Hrianin. Ali vratimo se na nau temu. Neznalice ne znaju da su ta ubeenja koja uteruju strah namenjena za njihovo dobro, i zato pokuavaju da ih ugue. Kako pokuavaju da ih ugue? upita Nadoljub. Hrianin mu na to iznese sledee odgovore: 1. Misle da taj strah dolazi od avola ( kada u stvari potie od Boga) i mislei tako, protive mu se kao neemu to e da ih upropasti.
252
2. Misle da takva strahovanja kvare njihovu veru; kad je u stvari jadni ljudi uopte i nemaju, te zato otvrdnjavaju svoja srca. 3. Smatraju da ne treba da se plae, pa se prave da su puni poverenja. 4. Vide da ih takva strahovanja odvlae od njihove alosne samosvetosti(3), i zato im se protive svim silama. Znam i ja neto o tome, ree Nadoljub, jer sam tako i sam radio dok nisam sebe upoznao.(4) Dobro, ostavimo zasada naeg suseda Neznalicu i preimo na neki drugi korisni razgovor, predloi Hrianin. Drage volje, ali ti poni. Dobro! i Hrianin poe. Da li si poznavao pre jedno deset godina nekog Privremenika iz tvog kraja koji je onda bio istaknuti ovek u religiji? Kako da ne! Stanovao je u Bezblagodatniku, jednom gradu blizu Potenja, i bio je sused nekog Vratie Pimanovia. Odgovori Nadoljub. Tano! ree Hrianin. Stanovali su u istoj kui. Taj se jednom probudio. Verujem da je onda imao neku spoznaju o grehu i plati koja eka grenika. I ja tako mislim, jer moja kua nije bila mnogo daleko od njegove, dodade Nadoljub. esto je svraao kod mene i mnogo je suza prolio. Bilo mi ga je jako ao i nisam bio sasvim bez nade za njega. Ali vidi se da nije veran svaki koji vie: "Gospode, Gospode!" Jednom mi je rekao kako je reio da poe na pokloniko putovanje
253
kao to mi sada idemo. Ali se upoznao sa nekim Samospasom i nije mi vie dolazio.(5) Ree Hrianin.
gneva koji dolazi, ponovo se vraaju na stari put.(8) 4. Teko im je da razmiljaju o svojoj krivici i o strahu. Ne vole da gledaju propast pre nego to im se priblii. Kada bi je videli moda bi pribegli tamo gde bee pravedni i nalaze sigurnost. Ali poto se klone misli o krivici i uasu, kao to sam ve rekao, kad se jednom oslobode oseanja straha i Boijeg gneva koji se upravo budio u njima, otvrdnu svoja srca i biraju puteve koji e ih jo vie otvrdnuti. Pogodio si u metu, ree Hrianin, jer je glavni razlog u tome to im se nisu promenile misli i volja.(9) Zato su kao lopov koji stoji pred sudijom, sav drhti od straha, i reklo bi se da se iskreno kaje, ali njega samo plai to bi mogao da ode na veala. Osea neku odvratnost prema svom zloinu, i to se jasno vidi, ali kad bi ga pustili, ipak bi ostao lopov. Meutim kad bi mu se promenile misli, drukije bi se ponaao. Eto, ja sam tebi pokazao zato otpadaju, a ti sada meni pokai kako oni to ine. Hou, vrlo rado! ree Hrianin. 1. Odvlae svoje misli koliko god mogu od seanja na Boga, smrt i sud koji dolazi. 2. Zatim postepeno ostavljaju svoje line dunosti kao to su tajna molitve, obuzdavanje svojih strasti, pokajanje od greha itd. 3. Zatim izbegavaju zajednicu ivih i vatrenih hriana. 4. Pa onda postaju hladni prema verskim dunostima kao to su sluanje, itanje, poboni razgovori itd. 5. Zatim poinju da trae zamerke u pobonim ljudima i to zato da bi imali razloga da ostave veru (to su otkrili neku manu u ovima).
255
6. Zatim poinju da se drue sa telesnim i razuzdanim ljudima. 7. Zatim se tajno uputaju u telesne i grene razgovore i raduju se kad nau takve stvari u onima koji se raunaju u potene, da bi nali podrku onome to sami ine. 8. Posle toga poinju otvoreno da ine male grehe. 9. Zatim kad im srce sasvim otvrdne, pokau se kakvi su. I tako baeni natrag u bezdan alosti, ukoliko ne budu udom milosti spaeni, zauvek propadaju u svojim zabludama.(10)
^1) Zar i putnika? Zaista ima mnogo takvih koji bi rado doli u nebo, i ve su poli na put ali nisu upoznali Gospoda Isusa, jer nisu uli kroz uska vrata nanovoroenja. Zato ne znaju ono to verni znaju, jer oni imaju pomazanje od Svetoga i sve znaju. (1. Jov. 2:20). Mogu radosno da svedoe: "Mi znamo da smo preli iz smrti u ivot." (1. Jov.3:14). "Znamo da emo kad se on pokae biti njemu slini. Jer emo ga gledati onakvog kakav je." (1. Jov. 3:2). "Znamo da smo od Boga, a sav svet je u vlasti neastivoga. Ali znamo da je Sin Boiji doao i dao nam razum da poznajemo Istinitoga; mi i jesmo u Istinitome, u Sinu njegovom Isusu Hristu. On je istiniti Bog i ivot veni." (1. Jov. 5:19,20). "I znate da se on javio da ukloni grehe i kad znamo da nas slua kad to molimo, znamo da stvarno imamo ono to smo od njega iskali." (1. Jov. 3:5; 5:15). "A znamo da Bog sve pomae na dobro onima koji ga ljube, koji su po njegovoj odluci pozvani." (Rim. 8:28). "Jer znam u koga sam se uzdao, i uveren sam da je on kadar sauvati do onoga dana dobro koje je meni povereno." (2. Tim. 1:12). To su neki dogaaji koji su se ispunili "meu nama." (Luka 1:1). Da li zna te dogaaje? Da li su oni stvarnost za tebe? Ili si samo formalni putnik? ^2) uvaj se da ti srce ne odrveni prema karanju i sudu. Nastoj da tvoje mekano srce nikad ne otvrdne. Strah Gospodnji je bilo due. Kucanje bila je najbolji znak ivota. I najslabije kucanje bila je znak da jo ima ivota. Kada bilo prestaje da kuca znai da preti opasnost od smrti. Psalmisti Davidu i apostolu Petru je za trenutak zastalo i ta bi bilo sa njima da ih nebeski lekar nije izleio? ^3) Najvei neprijatelj naeg spasenja je samopravednost i samosvetost. Kako je to teko odbaciti! Onaj koji oblai svoje srce u linu pravednost i pobonost, teko moe
256
da uvidi svoj greh i svoju izopaenost. Kako e njemu biti strano kad se probudi i vidi da je pred Gospodnjim oima sve otkriveno. Proi e svako ukraavanje, a stvarnost e se pokazati u svoj stranoj neistoti. Prestani sa tom prevarom. Nemoj da misli da odelo tvoje pobone pravednosti moe da te uvede na svadbu Jagnjetovu. Samo je Njegova pravednost i svetost odelo u kome moe da opstane pred Njim. Dozvoli da ti On svue prljave haljine tvoje pravednosti i da te obue u nove haljine svoje svetosti; da ti oduzme bezakonje i da pokrije tvoj greh. (Zah. 3:4; Ps. 32:1). ^4) Mi smo svi po prirodi izgubljena deca. Nae prirodno stanje je zlo i pokvarenost, tim vie to na dnu srca drema stariji brat samopravednost, koji se odmah probudi kada se setimo svoga greha i vidimo drugog bednika u njegovim gresima. Kako nam je srce oholo, kad vidimo nekoga u bednijem stanju od sebe! Duboko razumevanje greha je kad srce moe da kae u alosti: "Ja sam grenik, izgubljeni sin." Ali je jo vee shvatanje kad grenik uvidi pokvarenost svoga srca i iskreno kae: "Ja sam Farisej." Budimo dakle ljubazni i milostivi prema onima koji su samopravedni, jer znamo da je Gospod morao i nama da skine to odelo samopravednosti, pre nego to nas je obukao u svoju pravednost. ^5) Samospas predstavlja veliki broj ljudi koji odbacuju milost, a hoe da se spasu svojom silom, dobrotom, znanjem, odricanjem, suzama, itd. Kakvi su ti ljudi koji trae spasenje na taj nain? To su pristalice morala kao to je bio Tolstoj i njegovi sledbenici, tu su teozofi i budisti i spiritisti, svi oni koji pokuavaju da se opravdaju delima zakona i da budu primljeni od Boga. Ko ide tim putem, otuuje se od Isusovih vernih sledbenika, od onih koji zavise jedino od svog Spasitelja, te idu svojim putem. ^6) Mnogi su bili probueni ali nisu ustrajali. Zato? Zato to se nisu dobro utvrdili. Na raspolaganju im je bilo vreme milosti; Gospod im je bio blizu, uzdisali su i plakali ali nisu to ozbiljno prihvatili, te nisu uli. Neko vreme su imali unutarnje oseanje i neki strah u srcu, ali to se sve vie gubilo i najzad su se vratili na stari nain ivota, i to sedam puta gore nego ranije. Ne daj se zadravati, i nemoj odlagati. Zovi Gospoda kao ena Hananejka i kao slepci kod Jerihona i ne daj se niim zadrati. Ako se bude zadravao vreme milosti bi moglo zauvek proi, a tebi ostati samo strana sudbina. Isus te zove doi! On te privlai, prii Mu sada. Nemoj da bude mlitav hrianin. ^7) Satana govori: "Ima jo vremena! Jo nije tako loe. Ne treba da se boji i plai." Mnogi su se tako uspavali i mislei na druge stvari zaboravili na Gospoda koji ih je zvao.
257
^8) Mnogi bi moda mogli da se obrate samo kad ne bi morali da prime porugu od sveta. Za vreme slobode i slave mnogi su se prikljuili vernima, to inae za vreme progonstva ne bi nikako hteli da uine. Zato je uvek bilo, i uvek e biti, malo onih koji odista slede Gospoda, a mnogo onih koji preziru krst Gospoda Spasitelja. Nositi krst oko vrata, to je asno, a nositi svakodnevni krst na ramenima, to je sramotno i zato mnogi u svetu vie vole njegovu ast od sramote golgotskog krsta i Boije asti. ^9) U nepromenjenom srcu i volji, sve je zlo. Pas bi morao da promeni svoje srce i narav da se ne bi vie vraao na svoju bljuvotinu. Umivena svinja bi morala da postane ista ovca, da se vie ne bi vraala u blato. A grenik, ako nee da se vraa u svoje preanje grehe mora da postane dete Boije, novo stvorenje. Mora nanovo da se rodi. Ako se to ne desi, uzalud je svaki popravak i spoljanje ienje, jer e u svoje vreme ustati stara narav i pokazati u svojoj sili kakva u stvari jeste. Zato se vidi da se mnogi uplae i trae spasenje, ali kad nestane tog straha, vraaju se na stare staze svoga ivota i ostaju ono to su i pre bili. ^10) Bezdan greha! Otpadanje se ne deava naglo ve postepeno. Najpre poinje u dubini srca. Niko to ne zna, ali se vremenom pokae u svoj otvorenosti i drskosti. Dobro razmatraj te korake koji su ovde naznaeni i pazi da nisi ve uinio jedan od njih. Bez pravog obraenja pokazae se pre ili kasnije da si samo formalni putnik. Samo oni koji su Njegove ovce imaju pod sobom silno rame venosti. Jesi li Njegova ovca? Ako jesi, "uvaj srce svoje, jer iz njega izlazi ivot." (Prie 4:23).
258
GLAVA XX
Onda videh u snu da su putnici ve preli Zaaranu zemlju i uli u zemlju Krasnik(1), (Isa. 62:4), gde je vazduh bio veoma sladak i prijatan, i poto je put vodio kroz nju, malo su se odmarali. Tu je raslo cvee svih moguih vrsta, a ptice su veselo pevale. Grlica je negde gugutala. (Pesma 2:12). U toj zemlji sunce sija i danju i nou. Bila je jako daleko od Doline Sena Smrtnoga i Dina Oajnika, a ni tvrava Sumnjivica vie nije mogla da se vidi. Ali se zato grad u koji su ili ve nazirao. Sreli su neke od njegovih stanovnika. U taj kraj su dolazili aneli, poto se nalazio na granici neba. U toj zemlji se obnovio ivot izmeu neveste i Mladoenje, a kako se Mladoenja raduje nevesti, tao se i Bog raduje njima. (Isa. 62:5). Nali su ita i vina koliko god im je trebalo, jer je ovde bilo svega to im |e inae nedostajalo na putu. (Isa. 62:8). uli su glas koji je povikao iz Grada: "Recite keri Sionskoj: evo Spasitelj tvoj ide; evo plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim." A stanovnici ove zemlje zovu ih "Ljudima svetim, iskupljenicima Gospodnjim." (Isa. 62:11,12). Idui preko te zemlje radovali su se vie nego u bilo kojem drugom kraju kroz koji su dotada proli. A poto su se sve vie pribliavali gradu, izgledao je sve bolje. Bio je sagraen od bisera i dragog kamenja, a ulice su mu bile poploane zlatom; tako da se Hrianin zbog prirodnog sjaja grada i zbog odbleska sunevog svetla skoro razboleo od elje da tamo stigne, a i Nadoljub se oseao gotovo isto tako. Zato su malo legli i povikali od bola: "Zaklinjem vas, keri jerusalimske, ako naete dragog mojega, to ete mu kazati? Da smo bolni od ljubavi." (Pesma 5:8).(2) Ali kad su se malo okrepili i mogli bolje da podnesu to svoje stanje, poli su dalje. Kad su prili blie, nali su se u vonjacima, vinogradima i divnim vrtovima ija su vrata bila otvorena prema putu. Tako sretoe
259
vrtara i upitae ga: iji su ovi lepi vinogradi i vrtovi? Na ta im je on odgovorio: Pripadaju Caru, i zasaeni su za njegovo uivanje i utehu putnicima. (5. Moj. 23:24). Zatim ih je uveo u vinograd i posluio voem. Pokazao im je Careva etalita i mesta gde je voleo da sedi. Tu opet ostadoe neko vreme da se odmore. Tada videh u snu da sada mnogo vie govore u snu nego to su to inili ranije za vreme putovanja. I poto sam se tome zaudio, vrtar me upita: to se udi? Plod ovih vinograda ini da govore usne onih koji spavaju.(3) (Pesma 7:9). Tada videh da su se probudili i da se spremaju da pou u Grad. Ali kao to rekoh, odblesak sunca je bio toliko jak (jer je grad bio od istoga zlata) (Otkri. 21:8), da jo nisu mogli da ga pogledaju golim okom, nego samo kroz nekakvu spravu koja je bila za to napravljena. (2. Kor. 3:18). Videh da su ih srela dva oveka u haljinama koje su se sijale kao zlato, a isto tako su im se sijala i lica.(4) Upitali su putnike odakle su. Pitali su ih gde su noili, na kakve su potekoe, opasnosti, utehe i zadovoljstva naili na putu. Oni su im sve ispriali. Jo vam ostaju dve potekoe(5) pa ete ui u Grad. Rekoe ona dvojica. Tada su hrianin i njegov drug zamolili da ih prate, na ta su ovi pristali. Ali, rekoe, morate da pobedite svojom sopstvenom verom.(6)
260
Na reci
Videh zatim kako su ili svi skupa sve dok ne ugledae gradske kapije. Tada primetih da se izmeu njih i kapije nalazila reka, a preko nje nije bilo mosta. Reka je bila jako duboka. Kada su ugledali vodu, putnici su se zapanjili. Ali ljudi koji su ih pratili rekoe: Morate prei, jer se drukije ne moe na kapiju. Onda su putnici upitali da li postoji neki drugi prilaz kapiji, na ta su im ovi odgovorili: Ima, ali su samo dvojica, to jest Enoh i Ilija ili tim putem od postanka sveta i niko vie nee sve dok ne zatrubi poslednja truba. (1. Kor. 15:52). Onda su putnici, a naroito Hrianin klonuli duhom i gledali na sve strane, ali nisu mogli da nau put kojim bi zaobili reku.(7) Onda upitae: Da li je voda jednako duboka? Nije! Koliko e biti duboka zavisi od vae vere u Cara toga Grada.(8)
Prelazak
Oni onda prioe reci i zagazie. No Hrianin poe da tone, te povika ka svom dobrom prijatelju Nadoljubu: Tonem u dubokoj vodi, talasi me pokrivaju. (Jona 2:4). Ohrabri se brate! Oseam dno pod nogama i tvrdo je. Uzvrati njegov prijatelj.
261
Ah brate, ree Hrianin, smrtna tuga me obuzima! Neu videti zemlju u kojoj tee med i mleko. Velika tama i strah obuzee Hrianina, tako da vie nita nije mogao da vidi pred sobom. U velikoj meri je izgubio svoja oseanja, tako da nije mogao da se seti niti da govori o slatkim utehama koje je naao na svom putovanju. Sve rei koje je izgovarao, ukazivale su na to da je njegov um i duu zahvatio strah da e se udaviti u reci i da nee nikada ui na vrata. Oni to su posmatrali, videli su da ga mnogo mue seanja na grehe, koje je poinio pre i posle polaska na svoje putovanje. Videli su da ga uznemiravaju aveti i zli duhovi to je potvrivao svojim reima.(9) Nadoljub je imao velike muke da mu dri glavu iznad vode. Ponekad bi ga potpuno nestalo, a onda bi se polumrtav opet pojavio. Nadoljub je pokuavao da ga tei: Vidi li brate kapiju i ljude koji ekaju da nas prime? Tebe ekaju, jer ti si Nadoljub otkako te poznajem. Odgovori Hrianin. Takav si i ti bio, ree on Hrianinu. Ah, brate, da sam prav, On bi sigurno doao da mi pomogne; ali zbog mojih grehova doveo me je u teku opasnost i tu me ostavio. Brate, zaboravio si stih koji govori o bezbonicima: "Ne znaju za nevolju do same smrti, i tijelo je njihovo pretilo. Na poslovima ovjeijim nema ih, i ne mue se s drugim ljudima." (Ps. 73:4,5). Potekoe i nevolje kroz koje prolazi u ovoj vodi nisu znak da te je Bog ostavio, nego slue da te isprobaju i pokau da li e se setiti Njegove dobrote koju si dosada primio. To e te odrati u nevolji.(10) Onda videh kako se Hrianin malo zamislio. Nadoljub mu ree:
262
Ohrabri se! Isus Hristos te isceljava! Na to Hrianin uzviknu: Sad ga opet vidim, i On mi govori: "Kad poe preko vode, ja u biti s tobom, ili preko rijeka, nee te potopiti." (Isa. 43:2). Onda su se obojica ohrabrila a neprijatelj se okamenio dok nisu preli. Hrianin je uskoro mogao da dodirne dno, i ispostavilo se da je do druge obale bio sve sam pliak. Tako preoe.(11)
Put do vrha
Na drugoj obali su opet ugledali ona dva sjajna bia koja su ih tamo ekala. Kada su izili iz reke ovi su ih pozdravili reima: Mi smo sluitelji, poslani da sluimo onima koji e da naslede spasenje. (Jev. 1:4). Pa krenue prema kapiji. Sada treba da znate da je Grad stajao na visokom brdu, ali putnici su se lako popeli uz njega, jer su ih ona dvojica vodili za ruke. Svoju smrtnu odeu su ostavili u reci. Iako su zagazili u njoj, izili su bez nje. Popeli su se dakle lako i brzo, iako je temelj grada vii od oblaka. Ili su kao po vazduhu, slatko razgovarajui i jako uteeni to su preli preko reke i to imaju tako divno drutvo.(12) Njihov razgovor sa sjajnim biima je uglavnom tekao o slavi toga mesta. Rekli su im da su njegova lepota i slava neizrecivi. Sad ste prili Sionskoj gori i gradu Boga ivoga, nebeskom Jerusalimu, hiljadama anela, sveanom zboru... i duhovima savrenih pravednika. (Jev. 12:2224). Sada ulazite u Boiji Raj gde ete videti drvo ivota, i jesti plod koji nikada ne vene. Kada uete, dae vam bele haljine, i svaki dan ete hodati i razgovarati sa Carem, kroz celu venost. Tada vie neete videti to to ste videli dole na zemlji, naime,
263
tugu, bolesti, nevolje i smrt, jer staro proe. (Otkri. 22:5; Isa. 65:16,17). Sada idete kod Avraama, Isaaka, Jakova i proroka ljudi koje je Bog spasao od zla koje e doi, koji poivaju na svojim posteljama i hodaju u pravednosti. (Isa. 57:1,2). Onda ih putnici upitae: ta emo raditi kad stignemo u to sveto mesto? a oni odgovorie: Tamo ete primiti utehu za svoj trud, i primiete radost za svu vau alost. Ponjeete to ste posejali, plod vaih molitava i suza i muka, koje ste na putu pretrpeli radi Cara. (Gal. 6:7). Tamo ete nositi zlatne krune i uivaete stalno gledajui Svetoga Boga, jer ete Ga tamo videti onakvog kakav jeste. (Jovan 3:2). Tamo ete stalno da tujete, zahvaljujete i kliete Onome kome ste eleli da sluite na zemlji, mada sa puno potekoa zbog slabosti svojih tela. Onda e vam se oi i ui radovati lepom glasu Svemoguega. Ponovo ete biti sa prijateljima koji su pre vas otili i sa radou ete doekati svakoga koji vas bude sledio. Tamo ete se obui u slavu i velianstvo i odeu u kojoj prilii da pratite Cara slave. Kada doe na oblacima uz zvuk trube kao na krilima vetra, vi ete sedeti pored Njega. I kada bude sudio svima koji ine bezakonje bilo anelima bilo ljudima, vi ete imati pravo glasa na tom sudu, jer oni su bili i Njegovi i vai neprijatelji. A kada se ponovo vrati u grad, i vi ete ii sa Njim uz zvuk trube, pa ete ostati veno u Njegovom prisustvu. (Juda 14, Danilo 7:9,10; 7. Kor. 6:2,3; 1. Sol. 4:1317).(13) Kad su se pribliili kapiji u susret im je izila itava vojska nebeska. Sjajna bia su im rekla: Ovo su oni koji su ljubili naega Gospoda dok su bili na svetu i koji su sve ostavili radi Njegovog svetog imena. Poslao nas je da ih dovedemo, i dovde smo ih pratili na njihovom putovanju, da bi i oni uli da gledaju svoga Iskupitelja s radou licem k licu.
264
Onda je vojska nebeska snano uzviknula: Blaeni su oni koji su pozvani na gozbu Jagnjetovu. (Otkri.19:9). Zatim su izili da ih doekaju Carevi trubai obueni u belu sjajnu odeu, koji su snano zatrubili, tako da se nebo orilo. Trubai su pozdravili Hrianina i njegovog prijatelja hiljadama dobrodolica uz klicanje i zvuk truba. Zatim su ih okruili sa svih strana; neki su ili napred, neki pozadi, neki sa desne, a neki sa leve strane (kao da su ih uvali u tim gornjim krajevima). Dok su tako ili, stalno su trubili. Ovoj dvojici se inilo kao da se samo nebo spustilo da ih doeka. Idui i trubei, pokazivali su pogledima i znacima da im se jako raduju. Poto su ve bili meu anelima, ovoj dvojici je bilo kao da su ve u nebu. Sa uivanjem su sluali njihove milozvune pesme. Sada su ve mogli da vide grad i inilo im se kao da sva zvona zvone u znak dobrodolice. Ali najlepe su bile tople i radosne misli o tome da e zauvek boraviti u takvom drutvu. Koji jezik i kakvo pero bi moglo da opie njihovu radost? Uskoro stigoe do vrata. Na njima je pisalo: "Blaeni su koji peru svoje haljine, da mogu postii drvo ivota i da mogu ui u grad na vrata." (Otkri. 22:14).(14) Onda videh u snu da im sjajna bia rekoe da saekaju kod vrata. Tako i uinie. Ubrzo su se pojavili Enoh, Mojsije, Ilija i drugi, kojima su aneli rekli: Ovi putnici su stigli iz grada Propada, iz ljubavi koju imaju prema Caru ovoga mesta. Zatim su putnici predali svoja svedoanstva koja su primili na poetku puta. Ovi ih predadoe Caru koji ih je proitao i rekao: Gde su ti ljudi?
265
ekaju pred vratima! odgovorie Mu. A Car je tada zapovedio: DA UE NAROD PRAVEDAN, KOJI VERU DRI! (Isa. 26:2) Otvorite vrata!
Uli na vrata
Onda videh u snu da su obojica ula. Kad su uli preobrazili su se i obukli u odeu koja se sijala kao zlato. Doekali su ih sa harfama koje su im dali, da bi sa njima slavili Boga, i krunu u znak poasti. Onda uh kako sva zvona u gradu opet zvone od radosti. "Uite u radost Gospodara svoga." A zatim zauh putnike kako zapevae jakim glasom: Blagoslov i ast i slava i sila u sve vekove onome to sedi na prestolu i Jagnjetu. (Otkri. 5:13). Kad su se otvorila vrata da ih prime, pogledah unutra i gle, grad se sijao kao sunce. Sve su ulice bile poploane zlatom. Mnogi ljudi sa krunama na glavi, palmama i harfama u rukama su slavili Boga. Neki su imali krila i neprestano pevali jedni drugima: "Svet, svet, svet je Gospod Bog, Svedritelj." (Otkri. 4:8). Posle toga vrata se zatvorie, a kad sve to videh, poeleh i sam da sam sa njima.(15)
Neznalicin kraj
Dok sam tako gledao sve to, okrenuh se da pogledam natrag i videh Neznalicu kako prilazi reci. Lako je preao i bez po muke. Naime desilo se da je tu bio neki Lanonad skeledija, koji ga je prebacio svojim
266
amcem.(16) I on se peo uz brdo do vrata, ali sam. Niko nije iziao da ga ohrabri. Kada je doao do vrata, pogledao je ta pie iznad ulaza i poeo da lupa, mislei da e biti odmah primljen. Ali iznutra su ga pitali: Odakle si i ta trai? Jeo sam i pio u prisustvu Cara, On je uio po naim ulicama. Odgovori Neznalica. Onda su mu zatraili svedoanstvo, ali ga ovaj nije imao. ta, zar ga nema? rekoe iznutra, a on zaneme. Onda javie Caru, ali On ne htede da mu sie u susret, nego zapovedi dvojici sjajnih bia koja su dopratila Hrianina i Nadoljuba u grad, da iziu i da mu veu ruke i noge. Onda ga uhvatie i odnesoe kroz vazduh do vrata koja videh u brdu te ga bacie onamo. Tako videh da je u pakao mogue dospeti i sa samih nebeskih vrata kao i iz grada Propada.(17) Zatim se probudih i videh da to bee san.
^1) Ovde se vidi to blaeno stanje due koja se pribliava cilju, i jasno ga vidi izbliza i uiva Boiju neprekidnu ljubav. Sva je srena i blaena jer zna da je Spasitelj dri svojom desnicom i da e Ga uskoro videti licem k licu i odmarati se zauvek kod Njega. Ne svi, ali mnogi kada primete da im polako odlazi telesni ivot, vide jasnije svoj cilj i dobijaju sve vie svetlosti u dui. Tako bi moglo svakome da bude. O, kad bi dua sve vie, pa i u asu same smrti imala ivu i goruu elju za svojim Gospodom! Takva dua osea blizinu raja i udie vazduh nebeske zajednice. Vidi opasnost putovanja za sobom i raduje se to ju je Gospod preveo preko svega i to je sada tei. To su ti blaeni asovi u kojima se Gospod saginje prema svome narodu da ga okrepi i pripremi za te poslednje borbe koje ga jo ekaju u reci smrti. Seam se dua koje su bile u bliskoj zajednici sa Gospodom kada je trebalo da se pree preko reke smrti. To to Banjan ovde predstavlja nije neka lepa pria ve divna istina. Postoji ta zemlja Krasnik o kojoj svet nita ne zna. Dr. E. Pejson (Payson) je rekao na kraju svoga ivota: "Kad sam ranije itao Banjanovu knjigu o zemlji Krasnik, gde sunce svetli i ptice pevaju dan i no, mislio sam da takva zemlja uopte ne postoji. Sada mi
267
je moje lino iskustvo potvrdilo da ipak postoji i da prevazilazi sve dosadanje zamisli." Taj isti ovek je dao jedno od najlepih tumaenja zemlje Krasnik preko pera svojoj sestri nekoliko dana pre svoje smrti: "Kad bih hteo da uzmem Banjanove rei, mogao bih ovo pismo da poaljem iz zemlje Krasnik u kojoj sam ve nekoliko nedelja srean graanin. Jasno vidim na horizontu nebeski grad. Njegova slava poiva na meni, njegov povetarac me blai, njegov miris me krepi, njegovi zvuci odzvanjaju u mojim uima i njegov duh se nalazi u mom srcu. Od njega me razdvaja samo Reka smrti koja mi se sada ini da je beznaajni potoi koji bih mogao jednim korakom da prekoraim samo kad bi Gospod Bog dao znak za to. Sunce pravednosti mi se pribliilo, i postaje mi sve vee i jasnije tako da ispunjava ceo moj vidokrug. Iz Njega tee reka slave u kojoj evo plivam. Kliem, ali skoro u strahu, jer se udim kako to da Bog hoe tako da baci svoju svetlost na mene grenoga crvia." ^2) Gledajui na tu ljubav Boiju u naruju svog Spasitelja mnogi su bili nadvladani enjom za njim, tako da im je prosto klonulo srce. I stvarno, kad gledamo na ono to nam je Gospod pripravio i to najvie elimo da vidimo, onda elimo da odemo odavde i da budemo sa Njim. Svet nam postaje sve vei teret i elimo da se to vie odvojimo od njega. Ljubav prema Spasitelju postaje tako velika i gorua da slabo telo ne moe da podnese silu duha. Jednom je engleski pesnik Kaoper (Cowper) povikao: "Gospode! Zadri ruku svoju, jer evo klonuh, nestaje me, umirem, od punine Tvoje drage, drage ljubavi." ^3) Verni blizu cilja i u snu oseaju slast nebesku. Misli su im potpuno obuzete Njime i skorim sastankom sa Njim. Kad bi i mi tako razmiljali o Bogu, tada bi mogli mnogo da kaemo o toj blagoslovenoj zajednici to bi i drugima donelo mnogo blagoslova. Batovan, to jest Sveti Duh, otkriva onima koji veruju, sve to im je Spasitelj pripravio. ^4) Koji su to ljudi? To su aneli koji su poslani da slue onima koji e naslediti spasenje. (Jev. 1:14). Oni prate verne na njihovom putovanju. Njihova sluba e biti otkrivena onda kada nam se pokae sva Gospodnja namera za nas. Kod vernih se buka ovog sveta sve manje uje, tako da dua moe sve jasnije da primi zvuk tog najlepeg grada "i hiljade anela i duhovi savrenih pravednika." (Jev. 12:2223). ^5) Kakve su to potekoe? Smrt i strah koji dolaze iz nevernog srca. Kad bismo verovali vrsto verovali, tada ni smrt ne bi mogla da nam predstavlja potekou. Verom se savlauju strah i uas smrti. ^6) Ima dve stvari koje moramo sami da doivimo i koje ne moe niko da uini za nas: nanovoroenje i prelaz preko reke smrti. Kao to se kod nanovoroenja zahteva tvoja vlastita vera, tako se i kod smrti trai jedino tvoja vera u Gospoda koji je Knez
268
ivota i pobednik nad smru. Da li te je, strah od smrti? Da li se boji da ide putem kojim ranije nisi iao? Ne boj se! Taj isti Isusu koji te je naao u suvoparnoj pustinji ovoga sveta i milostivo te vodio dosada, nee te ostaviti ni na pragu reke smrti, nego e ii sa tobom i prevee te na drugu obalu nebeskog Hanana. ^7) "Jer mi, koji smo u atoru, uzdiemo optereeni, zato to ne elimo da se svuemo, nego da se preko ovoga obuemo, da ivot proguta ono to je smrtno." (2. Kor. 5:4). ^8) Kakav je bio ivot vere onoga koji veruje, takva e biti i njegova smrt. Ko veruje, voda e mu biti plitka, a ko sumnja, proi e i na kraju kroz mnoge jade. To ne znai da e telesne bolesti zbog toga biti manje ili vee. Gospod vodi mnoge verne kroz velike bolesti, dok mnogi neverni umiru bez bolovanja. Zato nemoj da misli da prisustvo ili odsustvo bolesti znai osudu ili blaenstvo. Mnogi koji su kao Lazar umirali u bolesti i jadu, bili su odneseni u naruje Avraamovo, a mnogi koji su otili moda bez i najmanjeg bola, nali su se u paklu. Ono to je potrebno to je vrsta vera u Gospoda Isusa Hrista. ^9) Hrianin je proao kroz razna iskustva ali je na svretku jo uvek tako stenjen i gonjen! Izgleda da je Banjan oekivao da e strah i jad da ga mue i na vratima smrti. Tako se i deava mnogima (iako je Banjan zavrio svoj ivot u obilnom miru), koji su uivali veliku milost da su ipak na kraju strano bili napadani i mueni od Satane. Tako je znameniti Boiji sluga Sperden (Spurgeon) koji je hiljade ljudi doveo Gospodu proveo za poslednjih dana svoga ivota teke asove. Ali mu je kraj bio slavna pobeda! I u asu smrti svima mora da bude jasno da spasenje nije od nas i nae zasluge ve od Boije blagodati; da u nama nema nieg dobrog i da je jedino krv Isusa Hrista naa zatita i pobeda. U naim srcima se krije mnogo samoljublja voleli bi da nae umiranje bude slavno i da o nama ostave slavno svedoanstvo. Ali Gospod eli da samo On bude proslavljen, i zato mora neprestano da nam ukazuje na nau propadljivost i grenost, da bi On sam primio silu i bogatstvo i premudrost i slavu i ast i blagoslov. (Otkri. 5:13). Ne moemo nikako drukije da pobedimo, jedino krvlju Jagnjetovom. (Otkr. 12:11). On je pobedio, zato neka je proslavljeno Njegovo ime! ^10) U nevolji se pokazuje prijatelj. Dragocena je i u poslednjim borbama prisutnost prijatelja, koji stoje na vrstoj steni spasenja, i znaju da im dre glavu iznad vode. To je znaenje poseta umiruim vernicima. Ne da plae i zastrauju onoga koji umire, ve da ga tee i ukazuju mu na Hrista Spasitelja. Vredno je imati kod sebe ljude koji esto spominju krv Isusa Hrista. Da li si i ti esto kod kreveta umiruih? Nee biti od koristi ako sam ne stoji na steni venog spasenja. Ako se sam sprema za smrt,
269
seaj se Boije dobrote koju si ve primio u Hristu, jer koga On ljubi, ljubi ga venom ljubavlju! ^11) I tako preoe! Blagosloveni prelaz. I ti e prei samo ako veruje! Kad verom gleda na Isusa, uutae Satana koji te je uznemiravao dokle god je mogao. Kad gledamo prema cilju ini nam se da je jo daleko, a pored toga razdvaja nas reka preko koje nema mosta nego mora plivanjem da se prebrodi. Srce nam se plai i dua uzdie. Ne boj se! Gospod e da te prevede. Prei e! ^12) Kakva e to biti radost kad skinemo smrtnu raspadljivost koja nas svuda sputava, vezuje i zadrava. Kakva slast kada nam se oslobodi dua koja je tako vrsto uznemirena telesnim napadima. Moemo li to da zamislimo? Da bismo mogli da uivamo slobodu neba, moramo da skinemo raspadljivost i obuemo neraspadljivost i besmrtnost. ^13) Kakav je to divan pogled za onoga koji veruje u slavnu budunost! Zaista vredi da se odreknemo svega to bi nas zadravalo na putu, i da izaberemo taj dobar deo koji nam nikad nee biti oduzet. Vredno je ii prema cilju, makar i kroz mnoge alosti, pla i borbe. Da li si i ti izabrao cilj venog ivota? Da li si na putu tom blaenom cilju? Kuda ide? ^14) Kakve su Gospodnje zapovesti? "Pokajte se i verujte Evanelje." Jer samo oni koji su se stvarno pokajali i uzverovali u Evanelje imaju pristup k drvetu ivota. "A svima, koji ga primie, dade mo da postanu deca Boija, onima to veruju u njegovo ime." (Jovan 1:12). ^15) Da li i ti eli da ima udeo u toj slavi koju apostol Jovan predstavlja u svom Otkrivenju? Svi koji se obrate Gospodu Isusu Hristu i idu Njegovim putevima zaista e naslediti sve. Mnogo ih je koji su nas prestigli i svi su kod Boijeg prestola skupljeni, jer su ubelili svoje haljine u krvi Boijeg Jagnjeta! U tom velikom zboru mogu i ja da imam mesto! O neka bude hvaljeno i uzvieno ime nad svakim imenom, ime mog Spasitelja Isusa Hrista! ^16) Nije se bojao smrti i bez ikakve smetnje je preao na drugu stranu. Tako mnogi ljudi mirno umiru. Idu mirno oslanjajui se na svoje zasluge. Drugi su opet utvreni u svom lanom miru i tako odlaze bezbrino. Drugima opet slui za prevoz preko reke smrti laa lakomislene utehe propovednika ili svetenika koji su posluili veeru Gospodnju ili priest i uspavali onoga to umire, koji se dakle oslanja na ljudsku utehu i umire u lanom miru.
270
^17) To je vrlo vana primedba. Tako blizu neba pa ipak u pakao! Banjan ovako govori o takvom neznalici: "Moe da bude lan crkve i da bude sauvan kao nemudre devojke bez spoljanje mrlje greha. Moe da ima i svetiljku a ipak da izgubi svoju duu. Takvi mogu da imaju razne asti u crkvenom redu; kao Juda koji je uvao kesu, ili kao Dimas. Mogu da budu propovednici i sluge evanelja sa posebnim darovima i aneoskim glasom. Mogu da govore i tajne stvari pa opet da umru pod kletvom. Mogu da prorokuju a na kraju da zavre kao Valaam. Mogu da zadre svoja mesta sve dok ih Gospod ne otkrije, i mogu slobodno da kau: "Mi smo jeli i pili pred tobom, a ti si uio po naim ulicama." (Luka 13:26). "Nismo li prorokovali u tvoje ime, i u tvoje ime izgnali demone i u tvoje ime mnoga uda uinili?" (Matej 7:22). A ipak e jedni biti izbaeni napolje. Nemoj i ti da se nada u toj lanoj nauci, ve govori sa potpunom sigurnou: "Znam da me je Gospod Isus oistio od greha i uinio me Svojim detetom."
271
Onima, koji imaju interes za Re, dela i puteve Boije Nadamo se, da e ova i druge knjige ispuniti nau viziju i elje za vas: "Za poznanje mudrosti i vaspitanja, za shvatanje izraza razuma i primanje nauke pameti, pravinosti, pravde i potenja; za davanje prostima razbora, znanja i razmiljanja mladome oveku. (Poslovice 1:24)
272