Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Save to My Library
Look up keyword
Like this
1Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
MAKARIJA ALEKSANDRIJSKOG

MAKARIJA ALEKSANDRIJSKOG

Ratings: (0)|Views: 51 |Likes:
Published by api-3773727

More info:

Published by: api-3773727 on Oct 18, 2008
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

03/18/2014

pdf

text

original

\u017dITIJA PREPODOBNOG OCA NA\u0160EG
MAKARIJA ALEKSANDRIJSKOG

Grad Aleksandrija dade ovog drugog Makarija prepodobnog. On najprije u svijetu bija\u0161e piljar. A krsti se u svojoj \u010detrdesetoj godini. Zatim se odre\u010de svijeta i postade monah. Poslije dugih godina i trudova u mona\u0161tvu, udostoji se sve\u0107eni\u010dkog \u010dina; i postade starje\u0161ina manastira Kelije, koji se nalazio u Egipatskoj pustinji izme\u0111u Nitrije i Skinta. Bija\u0161e dobar prijatelj Makariju Egipatskop, sa kojim za vrijeme Valenta i progonstvo pretrpi od Lukija arijanca, psevdoepiskopa aleksandrijskog. I mnogo puta je \u017eivio zajedno sa svetim Makarijem Egipatskim. I oba Makarija bijahu sli\u010dni i po naravi i po \u017eivotu. I ima\u0161e jednog nastavnika i u\u010ditelja: Antonija Velikog. Kao u\u010denici njegovi, oni su se od njega nau\u010dili savr\u0161enom \u017eivotu i vrlinama. Makarije Egipatski bija\u0161e stariji po godinama od Makarija Aleksandrijskog, i prvi oti\u0111e ka Gospodu. A ovaj prepodobni Makarije Aleksandrijski ostade poslije njega, i po\u017eivi nekoliko godina.

O prepodobnom Makariju Aleksandrijskom episkop Paladije pi\u0161e u Lavsaiku ovako: Vidjeh i svetog Makarija Aleksandrijskog, koji svetom Makariju Egipatskom bija\u0161e prijatelj u djelima vjere. On bija\u0161e prezviter u manastiru Kelije, u kome i ja provedoh devet godina. Od njih tri godine pro\u017eivjeh sa svetim Makarijem. Neka djela i \u010dudesa njegovog bogougodnog \u017eivota sam i vidjeh, a neka doznah od onih koji su ranije \u017eivjeli sa njim. On jednom vidje kod velikog oca Antonija probrane palmine grane, od kojih je on pleo kotarice, i potra\u017ei mu jedan snop tog granja. A sveti Antonije mu re\u010de: Stoji napisano: Ne po\u017eeli stvari bli\u017enjega svoga (5 Mojs. 5,21). I \u010dim to re\u010de, sve se grane kao od vatre sasu\u0161i\u0161e. Vidjev\u0161i to, Antonije re\u010de Makariju: Eto, Duh Sveti otpo\u010dinu na tebi, i ti \u0107e\u0161 poslije mene biti nasljednik mojih vrlina.

Potom na\u0111e \u0111avo svetog Makarija u pustinji veoma iznemoglog tijelom, i re\u010de mu: Ti si dobio blagodat Antonijevu, za\u0161to ju ne upotrijebi\u0161 za sebe i tra\u017ei\u0161 od Boga hrane i okrepljenja za pje\u0161a\u010denje? \u2013 Odgovori mu svetitelj: Gospod je snaga moja i slava moja; a ti nemoj ku\u0161ati slugu Bo\u017ejeg. \u2013 Onda \u0111avo u\u010dini privid, i svetitelju se u\u010dini deva, natovarena raznim jestivim stvarima, kako luta po pustinji. I kada vidi svetitelj da mu se deva pribli\u017eava, on shvati da je to privid, stane se moliti, i zemlja iznenada proguta to privi\u0111enje.

Ovaj prepodobni Makarije Aleksandrijski do\u0111e jednom kod Makarija Velikog, koji bija\u0161e u Skintu. I zajedno po\u0111o\u0161e nekuda. Ali im je trebalo prije\u0107i rijeku Nil. Tu se dogodi jedan veliki splav; oni u\u0111o\u0161e, a u\u0111o\u0161e i dva tribuna sa velikom pompom i spolja\u0161nim bljeskom. Ima\u0161e \u017eeljezna kola, na konjima bijahu pozla\u0107ene uzde; a njih okru\u017eiva\u0161e puno vojnika, oru\u017eje nosci i sluge, ukra\u0161eni grivnama i zlatnim pojasevima. Kada ova dva tribuna vidje\u0161e ovu dvojicu prepodobnih staraca gdje u svetim odje\u0107ama sjede u kutu, oni pohvali\u0161e njihovo smjerno i ubogo \u017eivljenje. I jedan im od tribuna re\u010de: Bla\u017eeni ste vi koji prezreste svijet. \u2013 Odgovori mu Makarije Aleksandrijski: Da, mi smo prezreli svijet, a vas prezre svijet. No znaj, da si ti rekao ove rije\u010di ne po svojoj volji nego proro\u010dki, jer se mi obojica zovemo Makarije, tj. Bla\u017eeni. \u2013 Ove rije\u010di ganu\u0161e tribuna. I kada do\u0111e doma, skine sa sebe skupocjene haljine svoje, u\u010dini mnogo milostinje, i izabra pustinja\u010dki \u017eivot.

Jednom posla\u0161e prepodobnom Makariju Aleksandrijskom grozd, svje\u017eeg i lijepog gro\u017e\u0111a, po\u0161to mu se gro\u017e\u0111e jelo. Ali, htjev\u0161i da tu \u017eelju pobjedi uzdr\u017eanjem, on taj grozd posla jednom bolesnome bratu, kome se tako\u0111er jelo gro\u017e\u0111e. Ovaj ga s rado\u0161\u0107u primi. Ali, \u017eele\u0107i da sa\u010duva svoje uzdr\u017eanje, on ga posla drugom, jo\u0161 bolesnijem bratu, koji je tako\u0111er \u017eelio tako ne\u0161to. No, ovaj primiv\u0161i to gro\u017e\u0111e postupi isto, iako je i sam bio gladan. I tako to gro\u017e\u0111e, slano od jednog do drugog, obi\u0111e mnogu bratiju, pa opet do\u0111e u ruke ovom prepodobnom Makariju. Posljednji brat primiv\u0161i gro\u017e\u0111e, posla ga Makariju, kao veliki dar, jer nitko nije htio da ga okusi. A prepodobni se raspita za tu stvar, i doznade da je gro\u017e\u0111e obi\u0161lo cijelu bratiju, i udivi se, i zahvali Bogu, za takvo uzdr\u017eanje ove bratije, pa ni sam ne okusi od njega.

A kada je prepodobni Makarije \u010duo za kakav podvig ne\u010diji, on bi se svim silama trudio da ga podra\u017eava i ispuni. Tako je \u010duo za Tavenisiote, da u toku cijele \u010cetrdestnice ne jedu ni\u0161ta \u0161to se sprema na vatri. Tada on donese odluku da sedam godina ne okusi ni\u0161ta \u0161to se kuha ili pe\u010de na vatri. I ne jede ni kruha ni variva. Jeo je samo sjemenje, pokva\u0161eno u vodi. I u takvom uzdr\u017eanju provede sedam godina.

\u010cu prepodobni Makarije za nekog monaha da dnevno jede samo jednu \u0161nitu kruha, pa za\u017eeli da se ugleda na njega. Zato isje\u010de kruh na \u0161nite i metnu ga u jednu posudu sa uskim grli\u0107em, kroz koji se tek ruka mogla provu\u0107i. I odlu\u010di da dnevno jede samo onoliko koliko se rukom jedanput mo\u017ee izvu\u0107i kruha iz one posude. I to bija\u0161e veliko umrtvljenje tijelu. O tome nam govori Paladije. Jednom, \u0161ale\u0107i se, ovaj Makarije re\u010de: Zahvatim, de\u0161avalo se, previ\u0161e komada kruha rukom, ali ih nisam mogao izvu\u0107i kroz tijesan grli\u0107. I tako mi, kontrolor moj, onaj sud, nije davao da jedem onoliko koliko mi se htjelo. \u2013 Tako gladuju\u0107i on provede tri godine. Jeo je samo \u010detiri ili pet zalogaja kruha na dan, i toliko isto i vode pio razmjerno kruhu; a u toku cijele godine upotrebljavao je u hrani zejtina od sto grama.

Jednom za\u017eeli prepodobni Makarije da potpuno pobjedi san. Zato dvadeset dana i no\u0107i ne u\u0111e pod krov. Danju mu\u010den \u017eeljom, a no\u0107u hladno\u0107om, on je morio sebe, da ne bi zaspao. I kao \u0161to je kasnije i sam pri\u010dao drugima, radi pouke, mozak mu se stao su\u0161iti, i da nije u\u0161ao u keliju i odspavao, pamet bi izgubio. I govora\u0161e svetitelj: Koliko mogoh, pobijedih san; ali ljudsku prirodu, koja treba san, ne mogoh pobijediti, ve\u0107 joj se pot\u010dinih.

Ovome svetitelju stade jednom dosa\u0111ivati duh bluda. Zbog toga on osudi sebe na da \u0161est mjeseci sjedi gol u Skintskoj baru\u0161tini, koja se nalazila duboko u pustinji, i bila puna krupnih komaraca, koji mogu i ko\u017eu divljih veprova probosti. I ti ga komarci toliko izjedo\u0161e, da su neki mislili da je gubav. A kada se poslije \u0161est mjeseci vrati u svoju keliju, u\u010denici jedva po glasu pozna\u0161e da je to otac Makarije. Ali on i po drugi put osudi sebe na takvo isto mu\u010denje od komaraca, zato \u0161to rukom ubi komarca koji ga bija\u0161e ugrizao za nogu i iste\u010de mu mnogo krvi. On se pokaja \u0161to je to uradio, i izru\u017ei sebe kao ubojicu i odmazitelja. I sam odmazdi sebi za nepravdu koju je u\u010dinio: predade sebe golog komarcima da ga izjedu.

Jednom za\u017eeli prepodobni da vidi vrt i grob, zvani Kipotafion, Janija i Jambrija, egipatskih ma\u0111ioni\u010dara iz doba Faraonova, da se bori sa tamo\u0161njim demonima. Jer se pri\u010dalo da je na tom mjestu bilo mno\u0161tvo najopakijih demona, koje su tu ma\u0111ioni\u010dari skupili sa svojim gnjusnim magijama. A ti ma\u0111ioni\u010dari bijahu bra\u0107a, i zbog svoje velike ma\u0111ioni\u010darske vje\u0161tine ima\u0161e veliki ugled kod Faraona, i bijahu vrlo mo\u0107ni u cijelome Egiptu. Oni na naro\u010ditom mjestu u pustinji na\u010dini\u0161e vrt od \u010detvrtastoga kamenja, i u njemu napravi\u0161e sebi divnu grobnicu, i stavi\u0161e u nju mnogo zlata. I zasadi\u0161e drve\u0107e, i iskopa\u0161e veliki bunar, jer to mjesto bija\u0161e mo\u010dvarno i vla\u017eno. Sve to oni uradi\u0161e, nadaju\u0107i se da \u0107e im du\u0161e, po svom izlasku iz tijela, vje\u010dno prebivati u tom divnom vrtu, i nasla\u0111ivati se tim svim dobrima, kao u raju. No po\u0161to sluga Bo\u017eji Makarije ne zna\u0111a\u0161e put do toga vrta, on se ravna\u0161e po zvijezdama; i kao \u0161to mornari prelaze more, tako on svu pustinju prije\u0111e pje\u0161ke. A bija\u0161e ponio ne\u0161to trske, i na odstojanju pribija\u0161e po jednu u zemlju, da bi se pri povratku rukovodio tim trskama. Poslije puta od devet dana on prije\u0111e svu pustinju i pribli\u017ei se spomenutom vrtu. A kada se spusti no\u0107, on le\u017ee da se malo odmori, i zaspa. No \u0111avo, koji stalno radi protiv Kristovih podvi\u017enika, pokupi sve one trske kojima Makarije bija\u0161e obilje\u017eio svoj put, i metnu mu ih pored glave dok je on spavao. Kada se starac probudi, opazi kraj sebe trske, u snop povezane. A ovo bi po popu\u0161tenju Bo\u017ejem, radi ve\u0107eg podviga sluzi njegovom, da se ne uzda u trske, nego u milost Bo\u017eju, koja je nekada ba\u0161 kroz ovu stra\u0161nu pustinju vodila Izrailj \u010detrdeset godina pomo\u0107u ognjenog stuba. Pri\u010dao je potom o sebi Makarije: Kada se pribli\u017eih vrtu i grobnici onoj, istr\u010da\u0161e mi u susret do sedamdeset demona u raznim oblicima; jedan od njih grajahu, drugi stra\u0161no ljuti \u0161krguta\u0161e zubima na mene, tre\u0107i lete\u0107i kao vrane navaljivahu na moje lice vi\u010du\u0107i: \u0160to ho\u0107e\u0161 ovdje Makarije? \u2013 Za\u0161to si do\u0161ao k nama? Dali ikoga od vas monaha ne ku\u0161asmo? Tamo sa sli\u010dnima sebi ima\u0161 ono \u0161to je na\u0161e: ima\u0161 pustinju, iz koje si

otjerao na\u0161e prijatelje. Mi ni\u0161ta zajedni\u010dko nemamo sa tobom. Za\u0161to si do\u0161ao u na\u0161a mjesta? Kao pustinjak budi zadovoljan pustinjom. A ovo mjesto nama predado\u0161e oni koji ga i stvori\u0161e. Ti ne mo\u017ee\u0161 ovdje boraviti. Zbog \u010dega ho\u0107e\u0161 da u\u0111e\u0161 u ovu na\u0161u dr\u017eavu, u koju nikada niti jedan \u017eiv \u010dovjek u\u0161ao nije, otkako sahranismo bra\u0107u koja ovo na\u010dini\u0161e? I dok demoni pravlja\u0161e stra\u0161nu viku Makarije re\u010de: U\u0107i \u0107u samo da vidim, pa \u0107u oti\u0107i odavde. - Demoni mu reko\u0161e: Obe\u0107aj nam to savje\u0161\u0107u svojom. \u2013 Sluga Kristov re\u010de: U\u010dinit \u0107u to. I \u0111avoli i\u0161\u010deznu.

A kad ula\u017ea\u0161e u vrt, sretne ga stra\u0161an \u0111avo, sa ma\u010dem, i stade mu prijetiti. Sveti Makarije mu re\u010de: Ti ide\u0161 na mene sa ma\u010dem, a ja idem na tebe u ime Gospoda Savaota u sili Boga Izrailjeva. I pobje\u017ee \u0111avo od njega. A prepodobni u\u0111e unutra, i razgleda sve \u0161to se unutra nalazilo. Vidje u bunar, u kome je o \u017eeljeznom lancu visjela kanta vrlo stara. Vidje u plodove naran\u010di, koje ni\u0161ta nisu imale unutra, jer su bili spaljeni na suncu. Vidje u neobi\u010dnu grobnicu, zlatom ukra\u0161enu. I po\u0161to sve razgleda izi\u0111e odatle nesmetano i zdravo, i za dvadeset dana sti\u017ee natrag u svoju keliju. No pri povratku, usput mu nestade kruha i vode \u0161to je bio ponio sa sobom, pa po\u010dne malaksati. I kad je ve\u0107 posrtao od gladi i \u017ee\u0111i, pokaza mu se na kilometar daljine neka djevojka, u bijelo obu\u010dena, i nosa\u0161e kantu punu \u010diste vode. Zaustavljaju\u0107i se \u010desto, ona mu pokaziva\u0161e vodu i zva\u0161e ga da do\u0111e i da pije. Ali je on ne moga\u0161e sti\u0107i; ipak vode\u0107i se nadom da \u0107e se napiti vode, tri dana i\u0111a\u0161e za njom hrabro se napre\u017eu\u0107i, jer je ta djevojka tri dana i\u0161la ispred njega. Onda nai\u0111e stado bivola, kojih je mnogo u tom kraju. Jedna od njih koja je pored sebe imala maloga bivola, i mlijeko joj je i\u0161lo iz vimena, izdvoji se i stade kraj umornog i iznemogloga starca. I do\u0111e glas odozgo govore\u0107i: Makarije, pri\u0111i i pij njezino mlijeko. I on pri\u0111e, i nasisa se mlijeka, i tako okrijepi svoje tijelo. \u2013 A re\u010de svetitelj i ovo: Da bi mi Gospod pokazao veliku milost svoju, i nau\u010dio ubogost moju da svu nadu pola\u017eem na promisao Njegov, naredi ovom bivolu da ide za mnom sve do moje kelije i da me usput hrani sve te dane. I ona poslu\u0161na Tvor\u010devoj naredbi, i\u0111a\u0161e za mnom, i ne dopu\u0161ta\u0161e bivolu svome malom da sisa, da bi mene mogla hraniti.

Ovaj sveti i divni mu\u017e kopa\u0161e jednom bunar za monahe. Na mjestu gdje kopa\u0161e, bija\u0161e trnje, iz kojih izi\u0111e zmija i ujede ga. A ta je \u017eivotinja otrovna i opasna. Svetitelj objema rukama uhvati zmiju za \u010deljusti, rastr\u017ee je, govore\u0107i: Po\u0161to te Bog moj nije poslao protiv mene, kako si se usudila da mi se pribli\u017ei\u0161 i ugrize\u0161 me? \u2013 I taj ugriz ni najmanje ne na\u0161kodi prepodobnome.

\u010cu bla\u017eeni da Taveinsioti imaju divan ustav za manastirski \u017eivot. Skine mona\u0161ku odje\u0107u, obu\u0107e se u svjetovnu, i krenu tamo. Putuju\u0107i petnaest dana preko pustinje, sti\u017ee u Taveinski manastir kao prost \u010dovjek. I upita za arhimandrita Pahomija, \u010dovjeka opitna i prozborljiva, koji je imao dar proro\u010dki, ali mu tada ne bi otkriveno od Boga za Makarija. U\u0161av\u0161i kod Pahomija, Makarije mu re\u010de: Molim te, o\u010de, primi me u svoj manastir, ho\u0107u da budem monah. Pahomije mu odgovori: Ti ne mo\u017ee\u0161 biti monah, jer si star i nisi u stanju da se podvizava\u0161. Bratija su se jo\u0161 od mladosti navikli na mona\u0161ko trudoljublje, a ti u tim godinama ne mo\u017ee\u0161 podnijeti takve napore. Malaksati \u0107e\u0161, pa \u0107e\u0161 oti\u0107i odavde i ogovarati nas. \u2013 I ne primi ga prvoga dana, ni drugog, sve tako do sedmog. Makarije trplja\u0161e poste\u0107i. A sedmog dana re\u010de arhimandritu: Primi me. Ne budem li postio i radio sve \u0161to bratija radi, onda naredi i otjeraj me iz manastira.

Sveti Pahomije obavijesti o njemu bratiju, da ga prime. A bratije bijahu tisu\u0107u i \u010detiri stotine. I bi primljen Makarije u taj manastir. Poslije kratkog vremena nastade \u010casni Post. I vidje starac da svaki od bratije posti prema svojim mo\u0107ima. Jer neki uzima\u0161e hranu uve\u010der, neki svakog drugog dana, a neki po pet dana ni\u0161ta ne je\u0111a\u0161e, neki pak staja\u0161e cijelu no\u0107 mole\u0107i se, a danju sjedi\u0161e rade\u0107i. Makarije pokvasi palmine gran\u010dice, stade u jednom uglu, i cijelog \u010casnog Posta sve do Uskrsa ne okusi ni kruha ni vode. Samo je u nedjeljne dane uzimao pomalo vrlo oporog li\u0161\u0107a od sirovog kupusa. I to je \u010dinio samo da bi drugi vidjeli kako jede, i da se ne bi pogordio. A stoje\u0107i u uglu neprestano je pleo kotarice, i ne odmori se

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->