Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
1Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
APOLINARIJE DJEVICE

APOLINARIJE DJEVICE

Ratings: (0)|Views: 99 |Likes:
Published by api-3773727

More info:

Published by: api-3773727 on Oct 18, 2008
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

03/18/2014

pdf

text

original

\u017dITIJE PREPODOBNE MAJKE NA\u0160E
APOLINARIJE DJEVICE
Koja se u mu\u0161kom odijelu i pod mu\u0161kim imenom podvizavala

Kada umre gr\u010dki car Arkadije1, sin njegov Teodosije2 ima\u0161e osam godina. Brat Arkadijev, rimski car Honorije3 odredi maloljetnom caru za namjesnika prokonzula Antemija, \u010dovjeka mudra i vrlo pobo\u017ena. Do Teodosijeve punoljetnosti on je vladao umjesto cara, zbog \u010dega ga i Sveti Simeon Metafrast4 koji je napisao ovo \u017eitije, naziva stalno carem.

Antemije car ima\u0161e dvije k\u0107eri. Mla\u0111a, od ranoga djetinjstva ima\u0161e u sebi duha ne\u010dista, a starija, kojoj bija\u0161e ime Apolinarija, odmalena mnogo posje\u0107iva\u0161e svete Crkve i provo\u0111a\u0161e vrijeme u molitvama. Kada Apolinarija postade punoljetna, roditelji odlu\u010di\u0161e da je udaju. Ali ona to odbi, i re\u010de roditeljima: \u017delim i\u0107i u manastir da slu\u0161am Sveto Pismo i da vodim manastirski \u017eivot. \u2013 A roditelji joj govorahu: Mi \u017eelimo da te udamo. \u2013 Ona im odgovori: Ne\u0107u da se udajem, nego se nadam da \u0107e Bog i mene bogoboja\u017eljivo\u0161\u0107u sa\u010duvati \u010distu, kao \u0161to \u010duva neporo\u010dnima svoje svete djevojke.

I ovo izgleda\u0161e roditeljima novo i \u010dudno, da djevojka u tim godinama tako govori, obuzeta bo\u017eanskom \u017eeljom. I opet zamoli Apolinarija svoje roditelje da joj dovedu neku monahinju koja bi je nau\u010dila Psaltiru i \u010ditanju Svetog Pisma. A car Antemije mnogo tugova\u0161e zbog njene namjere, jer \u017eelja\u0161e da je uda. Ali po\u0161to djevojka bija\u0161e postojana u svojoj \u017eelji, i ne pristaja\u0161e na prosioce, mladi\u0107e visokog porijekla, roditelji joj reko\u0161e: \u0160to onda ho\u0107e\u0161 k\u0107eri?- A ona im odgovori: Molim vas da me date Bogu, i primit \u0107ete nagradu za moje djevi\u010danstvo.

Vidjev\u0161i da je Apolinarijina namjera nepromjenjiva, \u010dvrsta i bogoljubiva, roditelji reko\u0161e: Neka bude volja Gospodnja! \u2013 I dovedo\u0161e joj iskusnu monahinju, koja je nau\u010di da \u010dita svete knjige. Onda Apolinarija re\u010de roditeljima: molim vas da me pustite da vidim sveta mjesta u Jeruzalemu, da se pomolim tamo i poklonim \u010casnom Kristu i svetom Uskrsenju Kristovom.\u2013A oni je ne htjedo\u0161e pustiti, jer im ona bija\u0161e jedina utjeha u ku\u0107i, i vi\u0161e ju voljahu nego njezinu sestru u kojoj bija\u0161e ne\u010disti duh. No po\u0161to ona jo\u0161 dugo vremena navaljiva\u0161e na njih sa istom \u017eeljom, oni ipak pristado\u0161e iako te\u0161ka srca. Onda joj dado\u0161e mnoge sluge i slu\u0161kinje, i dovoljno zlata i srebra, i reko\u0161e joj: Uzmi, k\u0107eri, i idi; ispuni \u017eelju svoju, jer Bog ho\u0107e da mu bude\u0161 slu\u0161kinja.\u2013 I po\u0161to je smjesti\u0161e u la\u0111u, grlja\u0161e ju i govora\u0161e joj: Sjeti nas se, k\u0107eri, u svetim mjestima.\u2013 A ona im re\u010de: Kao \u0161to vi ispunjavate \u017eelju srca mog, tako neka i Bog ispuni molitve va\u0161e koje Mu upu\u0107ujete! I neka vas izbavi Gospod u zli dan!

I rastav\u0161i se tako s roditeljima, ona krenu na put. A kada stigo\u0161e u Askalon5, ostade ondje nekoliko dana zbog bure na moru. I obi\u0111e tamo sve crkve i manastire, mole\u0107i se i daju\u0107i poklone. Zatim na\u0161av\u0161i suputnike, produ\u017ei put, i sti\u017ee u sveti grad Jeruzalem. Tu se pokloni Uskrsenju Gospodnjem i \u010casnom Kristu, usrdno se mole\u0107i za svoje roditelje. I svaki dan posje\u0107iva\u0161e \u017eenske manastire, i dava\u0161e mnogo milostinje potrebitima. I po\u010dne otpu\u0161tati svoje

1 Arkadije, po podjeli Rimske carevine od strane njegovog oca Teodosija I Velikog, carevao u isto\u010dnom djelu
njenom, Bizantiji, od 395 do 408. godine.
2 Teodosije II, sin Arkadijev, nazvan Mla\u0111i, za razliku od svoga djede Teodosija I Velikog carevao u Bizantiji od
408-450. godine.
3 Honorije, drugi sin Teodosija Velikog, dobio je pri podjeli carevine zapadni dio i carevao od 395-423. godine.
4 Sveti Simeon Metafrast poznati crkveni pisac desetoga vijeka; Sastavljao i skupljao \u017eitija Svetih po poruci

bizantijskog cara Konstantina VII (912-925 godine). Ponesen velikom ljubavlju i revno\u0161\u0107u za ovaj posao, sveti
Simeon je ne samo skupljao povijesti o svetim podvi\u017enicima, nego je mnoge od njih preradio, djelomi\u010dno
skratio, i \u0161to je najva\u017enije, sa starog i u mnogome nerazumnog jezika izlo\u017eio savr\u0161enim \u010distim jezikom i
odli\u010dnim stilom. Zato je i dobio naziv Metafrast, \u0161to zna\u010di: prepri\u010davalac, prevodilac.

5 Askalon \u2013 jedan od pet glavnih filistimskih gradova u Palestini, na obali Sredozemnog mora, izme\u0111u Gaze i
Azota.

suvi\u0161ne sluge i slu\u0161kinje, darivaju\u0107i im slobodu. Pritom ih bogato obdariva\u0161e i molitvama njihovim sebe preporu\u010diva\u0161e. A poslije nekoliko dana, po\u0161to satvori svoje molitve po svetim mjestima, i bi na Jordanu, re\u010de onima \u0161to bijahu s njom: Bra\u0107o moja, ho\u0107u i vas da pustim na slobodu, samo hajdemo najprije u Aleksandriju da se poklonimo svetom Mini. \u2013 A oni odgovori\u0161e: Neka bude kako ti ka\u017ee\u0161, gospo\u0111o.

Kada se pribli\u017eavahu Aleksandriji, sazna\u0161e za njezin dolazak prokonzul6 Aleksandrijski, i posla ugledne ljude da ju sretnu i da joj se poklone kao carevoj k\u0107eri. Ona pak, da bi izbjegla po\u010dasti, u\u0111e u grad no\u0107u, i sama do\u0111e u prokonzulov dom, i pokloni se njemu i njegovoj \u017eeni. A prokonzul i \u017eena njegova pado\u0161e joj pred noge, govore\u0107i: Za\u0161to si tako uradila, gospo\u0111o? Mi poslali smo k tebi da ti se pomole, a ti, gospo\u0111a na\u0161a do\u0161la si i poklonila se nama. \u2013 Odgovori im bla\u017eena Apolinarija: Ho\u0107ete li mi u\u010diniti po volji?- Oni reko\u0161e: Da, gospo\u0111o. \u2013 Re\u010de im sveta: Otpustite me \u0161to prije, niti navaljujte na mene sa po\u010dastima, jer ho\u0107u da idem da se pomolim svetom mu\u010deniku Mini. \u2013 A oni po\u0161to je obdari\u0161e \u010destim darovima, otpusti\u0161e je.

Bla\u017eena razdijeli te darove sirotinji, i zadr\u017ea se u Aleksandriji nekoliko dana, obilaze\u0107i crkve i manastire. U domu pak u kome boravlja\u0161e, na\u0111e jednu staricu, koju bogato obdari, i zamoli je da joj tajno kupi mantiju, paraman, klobuk, pojas ko\u017eni, i sve ostalo od mu\u0161ke mona\u0161ke odje\u0107e. Starica kupi sve to, donese bla\u017eenoj i re\u010de: Bog neka ti je u pomo\u0107i, majko moja! \u2013 Apolinarija uzme odje\u0107u, i sakri je, da ne bi doznali njezini pratioci. Onda otpusti i ostale sluge i slu\u0161kinje, samo ostavi sa sobom jednog starog slugu i evnuha. Sjedne na la\u0111u i otputova u Liman. Tu najmi prepozna sredstva, i ode na grob svetog mu\u010denika Mine. I po\u0161to mu se pokloni i izre\u010de svoje molitve, ona nabavi pokrivene ko\u010dije, i tako krenu u Skit da se pokloni tamo\u0161njim svetim ocima.

Bilo je uve\u010der, kada krenu\u0161e na put. Ona naredi evnuhu da sijedi odostraga na ko\u010diji, a sluga sjedo\u0161e naprijed kao ko\u010dija\u0161 i voza\u0161e. A bla\u017eena sje\u0111a\u0161e unutra pod pokrovom, kraj sebe dr\u017ea\u0161e mona\u0161ku odje\u0107u i molja\u0161e se u sebi, tra\u017ee\u0107i od Gospoda pomo\u0107i da ostvari svoju namjeru. A kada nastade mrak, i bija\u0161e blizu pono\u0107, ko\u010dija stigo\u0161e do jedne baru\u0161tine koja bija\u0161e kraj jednoga izvora, koji se kasnije nazva Apolinarijin izvor. Bla\u017eena Apolinarija podi\u017ee ko\u010dijski pokrov i vidje kako spavaju evnuh i ko\u010dija\u0161. Tada skine sa sebe svjetovne haljine, i obu\u010de se u mona\u0161ku mu\u0161ku odje\u0107u, mole\u0107i se Bogu: Gospode, ti si me potaknuo na mona\u0161tvo; udostoji me da ga do kraja nosim po tvojoj svetoj volji. \u2013 Prekri\u017ei se i polako si\u0111e sa kola, dok su sluge spavale. I ona za\u0111e u baru\u0161tinu, sakri se, a kola nastavi\u0161e put. I nastani se svetiteljica u pustinji kraj baru\u0161tine, i \u017eivlja\u0161e samo jednome Bogu, koga ljublja\u0161e. A Bog, vidjev\u0161i njezinu ljubav k Njemu, \u0161ti\u0107a\u0161e je svojom rukom, poma\u017eu\u0107i joj protiv nevidljivih napada\u010da, i daju\u0107i joj sa palminog drveta hranu za tijelo: umre.

Ko\u010dije pak, one sa kojih ona potajno si\u0111e, produ\u017ei\u0161e put, i pred zoru se probudi\u0161e sluge, i na svoj veliki u\u017eas vidje\u0161e da im gospodarice nema u ko\u010diji. Samo vidje\u0161e njezine haljine, ali nje ne bija\u0161e. \u010cu\u0111ahu se mnogo kako je to neprimjetno si\u0161la i kuda je oti\u0161la, i radi \u010dega je skinula sa sebe sve haljine. Dugo su je tra\u017eili, dozivali je vi\u010du\u0107i, ali je ne moga\u0161e prona\u0107i. Nije im ni\u0161ta drugo ostajalo, nego da se vrate natrag. I oni se vrati\u0161e u Aleksandriju, i ispri\u010da\u0161e sve prokonzulu aleksandrijskom. On se tome mnogo \u010dudio, i odmah caru Antemiju, ocu Apolnarijinom, sve op\u0161irno opisa, i po evnuhu i starcu posla haljine njegove k\u0107eri \u0161to su u ko\u010diji ostale.

Kad je car prokonzulovo pismo pro\u010ditao, gorko je plakao. Naro\u010dito pak gledaju\u0107i na haljine mile svoje k\u0107eri, neutje\u0161no su ridali i plakali, i otac i majka, a s njima i svi velika\u0161i. Onda Antemije blagodare\u0107i Boga, re\u010de: Bo\u017ee, ti si je izabrao, utvrdi je u strahu Tvom! \u2013 I dok svi plakahu, neki od velika\u0161a tje\u0161ahu cara, govore\u0107i: To je prava k\u0107i, dobroga oca; to je pravi izdanak cara blago\u010destivog. Radi mnogobrojnih dobrih djela, Bog te je blagoslovio takvom k\u0107erkom. \u2013 Takvim i mnogim drugim rije\u010dima ubla\u017eavahu gorku tugu njegovu. I svi se za nju

6 Prokonzul, gr\u010dki: antipat, - zna\u010di upravitelj oblasti.
moljahu Bogu da je ukrijepi u takvom \u017eivotu, jer su smatrali da je oti\u0161la da provodi surov
pustinja\u010dki \u017eivot. A tako ustvari i bija\u0161e.

I pro\u017eivi ta sveta djevojka nekoliko godina na onom mjestu, gdje si\u0111e s kola i nastani se u pustinji kraj baru\u0161tine, iz koje bezbrojni komarci kao oblak izlije\u0107u. Tu se bora\u0161e sa \u0111avolom, i sa svojim tijelom, koje u po\u010detku bija\u0161e nje\u017eno, jer carski njegovano, ali kasnije ko\u017ea njena postade tvrda kao u kornja\u010de, i tijelo joj se isu\u0161i od trudova, postova i bdijenja, i bija\u0161e od sun\u010dane \u017eene opaljeno, i od neprestanih komarskih uboda veoma umrtvljeno. A kada Gospod na\u0111e za dobro da je uvrsti me\u0111u oce pustinjake i da javi ljudima radi koristi mnogima, u\u010dini da ona napusti ono baru\u0161tinsko mjesto. Jer joj se an\u0111eo javi u snu, i naredi joj da ide u Skint, i da joj ime bude Dorotej.

I po\u0111e bla\u017eena Apolinarija. Ali je tako izgledala da nitko nije mogao odrediti kojega je roda, mu\u0161kog ili \u017eenskog. I dok je tako putovala pustinjom, jednog dana rano ujutro sretne ju Makarije, i re\u010de joj: blagoslovi, o\u010de! \u2013 A i ona zamoli u njega blagoslov. I po\u0161to blagoslovi\u0161e jedno drugo, krenu\u0161e ka Skintu. Sveta upita starca: O\u010de, tko si ti? \u2013 On joj odgovori: ja sam Makarije. \u2013 A ona re\u010de: u\u010dini mi tu ljubav, o\u010de, dopusti mi da ostanem sa tvojom bratijom. \u2013 I starac ju odmah odvede u Skint, dade joj keliju, ne znaju\u0107i da je ona \u017eena, nego mi\u0161lja\u0161e da je evnuh. Jer Bog mu ne otkri njezinu tajnu, zbog velike koristi svima koja je potom od toga imala biti, u slavu Svetog imena Njegovog. Upita je starac: Kako se zove\u0161? \u2013 A ona mu odgovori: Zovem se Dorotej. Slu\u0161ao sam o svetim ocima koji ovdje \u017eive, pa do\u0111oh da budem u\u010denik njihovog \u017eivota, ako se poka\u017eem dostojan. \u2013 Opet upita starac: Koji zanat zna\u0161, brate?- Dorotej odgovori: \u0160to mi naredi\u0161, o\u010de, to \u0107u raditi. \u2013 I pokaza joj da pravi u\u017ead od like.

I \u017eivlja\u0161e ta sveta djevojka kao mu\u0161karac, imaju\u0107i keliju me\u0111u mu\u0161kima, i kao jedan od tih otaca. A Bog je \u010duva\u0161e, da se ne dozna tko je ona. I usrdno se i danju i no\u0107u neprestano bavlja\u0161e molitvom i rukodeljem. Poslije nekog vremena po\u010dne joj se me\u0111u ocima \u0161iriti slava zbog strogosti njenoga \u017eivota, kojom prevazilazi\u0161e druge. I jo\u0161 joj podari Bog blagodat da iscjeljuje bolesti. I ime Dorotejevo bija\u0161e svima na ustima, jer svi ljubljahu ovog Doroteja , i po\u0161tovahu ga kao velikog oca.

Po\u0161to pro\u0111e dosta vremena, \u0111avo koji bija\u0161e u mla\u0111oj k\u0107eri cara Antemija, sestri Apolinarijevoj, stade je ja\u010de mu\u010diti i vika\u0161e: Ako me ne odvedete u pustinju, ne\u0107u iza\u0107i iz nje. \u2013 A ovo lukavstvo izmisli \u0111avo, da objelodani kako Apolinarija \u017eivi me\u0111u mu\u0161karcima, i tako je otjera iz Skinta. Ali mu Bog ne dopu\u0161ta\u0161e da i\u0161ta govori o Apolinariji. I mu\u010da\u0161e \u0111avo djevojku, da bi je odveli u pustinju. I savjetovahu velikani cara da je po\u0161alje svetim ocima u Skint, da se oni pomole za nju. I u\u010dini otac tako: svoju bjesomu\u010dnu k\u0107er posla sa mnogo slugu pustinjskim ocima.

Kada stigo\u0161e u Skint, izi\u0111e mu u susret sveti Makarije, i upita ih: \u0160to se do\u0161li ovdje, \u010deda moja? \u2013 A oni odgovori\u0161e: Blago\u010destivi car na\u0161 Antemije posla k\u0107er svoju da se pomolite Bogu i iscijelite je od bolesti. Starac je uze, odvede je avi Doroteju,, koji bija\u0161e Apolinarija sestra bjesomu\u010dne, i re\u010de : U\u010dini ljubav, jer je careva k\u0107i i tra\u017ei molitve ovda\u0161njih otaca i tvoje; pomoli se za nju, i iscijeli je, jer se tebi od Boga dade ovaj dar. \u2013 A kad Dorotej to \u010duje, stade plakati i govoriti: Tko sam ja grje\u0161ni, da tako o meni mislite kao da imam vlast izgoniti \u0111avole? \u2013 I pade na koljena mole\u0107i starca: Ostavi me, o\u010de, da oplakujem mnoge grijehe svoje, jer sam nemo\u0107an, i vrlo neuk i nevi\u010dan za takvo djelo. \u2013 A Makarije mu re\u010de: Zar nema drugih otaca koji \u010dine \u010dudesa u Bogu? Ali ovo je djelo tebi prepu\u0161teno. \u2013 Dorotej re\u010de: Neka bude volja Gospoda! \u2013 I sa\u017ealiv\u0161i se na bjesomu\u010dnu, odvede je u svoju keliju.

I prepozna\u0161e da je to njezina sestra. I pla\u010du\u0107i nad njom tje\u0161e\u0107i se. I zagrliv\u0161i je govora\u0161e: Dobro si nam do\u0161la, sestro! \u2013 A Bog za\u010depi usta \u0111avolu, da ne proka\u017ee slu\u0161kinju Bo\u017eju, Apolinariju, koja se pod vidom mu\u0161karca skrivala. I svetiteljka se molitvom bora\u0161e sa \u0111avlom. A jednoga dana kada \u0111avo stade silno mu\u010diti djevojku, ustade bla\u017eena Apolinarija, i podigav\u0161i ruke k Bogu, molja\u0161e sa suzama svojim za sestru. Tada \u0111avo, ne podnose\u0107i vi\u0161e sile molitve, povika gromko: O muke moje! Nevolja me goni, moram da idem odavde. \u2013 I

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->