Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
7Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Antim Hrista Radi Jurodivi

Antim Hrista Radi Jurodivi

Ratings: (0)|Views: 290|Likes:
Published by api-3773727

More info:

Published by: api-3773727 on Oct 18, 2008
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

03/18/2014

pdf

text

original

Starac Pajsije Svetogorac
JEROMONAH ANTIM KRISTA RADI JURODIVI

Rodno mjesto oca Antima bila je Sofija (Bugarska), gdje je slu\u017eio kao paroh. Poslije smrti popadije, oko 1841. godine, do\u0161ao je u Vrt Presvete Bogorodice gdje se zasadio kao dobra krtola, i kako \u0107emo kasnije vidjeti, cvjetao i mirisao.

Prvo je do\u0161ao u manastir Simonopetru, gdje je i zamona\u0161en. Ali, kada je po\u010deo da jurodstvuje Krista radi, u \u017eelji da sakrije svoje unutra\u0161nje bogatstvo, \u010ditav Aton postao je njegov manastir, jer je stalno hodao po pustinji, \u017eive\u0107i ili u pe\u0107inama, ili u \u0161upljinama drve\u0107a. Povremeno je dolazio u manastir Svetog Pantelejmona (Rusik), budu\u0107i da je tamo mogao da razumije bogoslu\u017eenja, slu\u017eena na ruskom jeziku. Obi\u010dno se krio u priprati crkve, odakle je pratio bogoslu\u017eenje. Me\u0111utim, kada bi primijetio da ga neko od Otaca sa po\u0161tovanjem promatra, po\u010dinjao bi da pravi ludosti, ili da govori sam sa sobom, \u010desto i \u0161ale, i tako bi osujetio pomisli onoga koji ga promatra. U manastiru bi se zadr\u017eavao nekada kra\u0107e, nekada du\u017ee, a potom se ponovo gubio negdje na Atonu, potpuno sam dva-tri mjeseca, poslije kojih se ponovo pojavljivao u manastiru Svetog Pantelejmona (Rusik).

Na po\u010detku ovog Svetog ludovanja, tokom pet godina nosio je jednu staru rasu, kasnije svu zakrpljenu. Poslije je nosio neku staru vre\u0107u, na \u010dijem je vrhu napravio otvor za glavu, i jo\u0161 dva otvora sa strane za ruke. Tako obu\u010den svugdje se pojavljivao. Zato su ga zvali "vre\u010dar". Me\u0111utim, \u010dak je i ovu vre\u0107u \u010duvao da se ne iscijepa kad ide kroz \u0161umu. Tada je bivao sav izgreban. Naravno, oni koji nisu bili dovoljno duboki, sudili su o njemu samo po njegovoj vanj\u0161tini i zvali ga \u0161a\u0161avim. Ali, otac Antim ih je zbunjivao otkrivaju\u0107i njihove pomisli. Na taj na\u010din je duhovno izgra\u0111ivao one koji su bili dobrog nastrojenja.

Mo\u017ee se primijetiti da su jurodivi Krista radi zbog svog velikog smirenja obdareni i velikom \u010disto\u0107om, to jest duhovnom vidovito\u0161\u0107u. Tako im bivaju otkrivena ljudska srca, pa \u010dak i Tajne Bo\u017eje. Jedno takvo \u010disto srce krio je i otac Antim pod svojom starom vre\u0107om.

Kada je dolazio u manastir Svetog Pantelejmona, nije ulazio unutra, ve\u0107 je ostajao tamo gdje su boravili manastirski radnici sa kojima je i objedovao za istom trpezom. Iguman je vjerojatno imao neko otkrivenje svi\u0161e, pa je rekao monahu-trpezaru da brine o Starcu podvi\u017eniku, ocu Antimu. Od tada ga je on naro\u010dito po\u0161tovao, pomagao mu i promatrao ga. Zato je stekao veliko Star\u010devo povjerenje, pa su mu bile poznate i neke njegove tajne vrline. Pored ostalog imao je dar velikog isposni\u0161tva. Mogao je mnogo dana da posti! Jednom prilikom do\u0161ao je u Rusik uo\u010di posta Svetih Apostola, veoma iznuren. U\u010denik ga je radosno do\u010dekao i dao mu da jede. Starac je po\u010deo da jede, a monah koji ga je poslu\u017eivao stalno je ulazio i izlazio iz trpezarije, promatraju\u0107i Starca koji je bez prestanka jeo, pa je po\u010deo da ga osu\u0111uje: "Tako suh i slaba\u0161an monah, a mo\u017ee tako mnogo da pojede." Ovako namu\u010den osu\u0111uju\u0107im pomislima, trpezar je oti\u0161ao u svoju \u0107eliju. Otac Antim je zavr\u0161iv\u0161i sa jelom, do\u0161ao do bratovljeve \u0107elije i sjeo pred njena vrata. Videv\u0161i da mu je prijatelj namu\u010den pomislima, Starac se sa\u017ealio na njega. Da bi mu pomogao bio je prinu\u0111en da mu otkrije razlog mnogojedenja, kako bi postao pa\u017eljiviji prema bli\u017enjima, kako ih ne bi osu\u0111ivao, a i da bi mi imali korist od ovoga i pazili na sli\u010dne pomisli. Uhvativ\u0161i ga za ruku, upitao ga je:

- Zna\u0161 li, brate moj, \u0161ta je to smirenoumlje?
Brat mu je u strahu odgovorio:
- Ne, ne znam.
Tada mu je Starac rekao:

- Smirenje je kada ne osu\u0111uje\u0161 nikoga, a sebe smatra\u0161 gorim od svih. Evo, maloprije si pao
osudiv\u0161i me za mnogojedenje. Me\u0111utim, ti nisi znao koliko dana ja uop\u0107e nisam jeo. Sje\u0107a\u0161 li

se kada sam ovdje posljednji put dolazio?
Brat mu je odgovorio:
- Sje\u0107am se, O\u010de. Bio si sa nama u Tominu nedjelju; tada si jeo, a poslije te nisam vidio.
Starac je rekao:

- E, vidi\u0161 koliko dana nisam jeo? (Dakle, nije jeo od Tomine nedjelje do posta Svetih Apostola, tj. 7. nedjelja). A ti si me osudio \u0161to sam mnogo jeo. Brate moj, Sveti darovi su razli\u010diti. Svakome od nas Bog je ne\u0161to dao. Eto, meni je Bog dao snagu da trpim hladno\u0107u i glad. Da li bi ti izdr\u017eao toliko? Da li mo\u017ee\u0161 u smirenju da skine\u0161 podrasnik i da tako odemo do susjednog manastira, te da tako obu\u010den provede\u0161 zimu na vrhu Atona? A ti, kao pojac, kako pjeva\u0161 Bogu? Tvoje misli su rasijane, svugdje su samo ne kraj Boga. \u010cuj mene kako pjevam.

Otac Antim je uzdigao ruke ka nebu i jecaju\u0107i otpjevao Aliluja, dok su suze neprestano tekle
iz njegovih o\u010diju. Trpezar se zbunio i osjetio veliku skru\u0161enost. Zatim Starac re\u010de monahu:
- Vidi\u0161, brate moj, nikoga ne treba da osu\u0111uje\u0161, jer ne zna\u0161 kome je dat koji dar; od sada vi\u0161e
pazi na sebe.
Brat je od Starca uz metaniju zatra\u017eio opro\u0161taj, dive\u0107i se njegovoj prozorljivosti. Od tada, pa
nadalje starac Antim se sve vi\u0161e povjeravao trpezaru.
Neki drugi brat je poveden pona\u0161anjem oca Antima, pomislio: "Kakav je ovo prozorljivac?
Zar svi prozorljivci ovoliko jedu?"
Starac je prozreo njegove pomisli, pozvao ga i rekao mu:
- Brate, ti \u017eeli\u0161 da bude\u0161 monah, ali te pomisli stalno vra\u0107aju u Rusiju. Oti\u0107i \u0107e\u0161 tamo da
udovolji\u0161 svojoj \u017eelji, ali \u0107e\u0161 se ponovo vratiti. Tada \u0107e\u0161 se udostojiti mona\u0161kog \u010dina.

Ove Star\u010deve rije\u010di su se obistinile do detalja. Zaista, brat je obmanut pomislima napustio manastir i vratio se u Rusiju. Nakon godinu dana do\u0161ao je ponovo na Svetu Goru i bio zamona\u0161en u istom manastiru.

Trpezar je mnogo po\u0161tovao oca Antima. Smatrao ga je Svetiteljem, ali se bojao da izrazi ovo svoje divljenje znaju\u0107i da Starac ne voli pohvale. Jednog dana kada je Starac ponovo do\u0161ao trpezar se obradovao i postavio mu da jede. Ali, zbog po\u0161tovanja koje je imao prema ocu Antimu, on sam nije htio da sjedne sa njim. Kako time ne bi skrenuo pa\u017enju, i\u0161ao je tamo-amo po trpezariji. Zavr\u0161iv\u0161i sa jelom, otac Antim je ustao od stola i rekao:

- U redu, u redu. Stani! Bog neka te pomiluje i utvrdi.

Jedan Rus jeromonah, pri\u010dao je bratu kako je jednom pobije\u0111en nostalgijom imao pomisao da napusti Svetu Goru i ode u Rusiju. Dok je mislio o tome, odjednom je u njegovu \u0107eliju do\u0161ao otac Antim koji prije toga nije bio tamo, i rekao mu:

- O\u010de, Majka Bo\u017eja me je poslala da ti ka\u017eem da ne ide\u0161 u Rusiju; napusti\u0161 li pustinju i ode\u0161 u
svijet, past \u0107e\u0161 u grijeh.

Jednom prilikom je otac Antim ostao dosta dugo na vrhu Atona u bezmolviju. Brat trpezar je bio mnogo zabrinut i molio je Boga da obavijesti Starca da do\u0111e u manastir kako bi mu duhovno pomogao. Pomisao mu je govorila: "Mo\u017eda je Starac sada u pustinji potpuno

iznemogao od podviga, a da je ovdje dao bih mu ne\u0161to da jede i napravio mu \u010daj."
Sljede\u0107eg jutra Starac je stigao u manastir, i u \u0161ali rekao svome prijatelju:
- Evo po tvojoj \u017eelji si\u0161ao sam sa Atona, premoren i od kamenja izranjavanih stopala. Tvoj \u010daj
vrijedi takvog truda.
Brat je vidjev\u0161i njegovu prozorljivost zatra\u017eio opro\u0161taj \u0161to ga je izlo\u017eio tolikom trudu.

Jednom prilikom, istog brata je mu\u010dila velika tuga i uninije, pa je molio Boga da mu po\u0161alje njegovog prijatelja, oca Antima, da ga utje\u0161i. Nije pro\u0161lo ni nekoliko sati, a otac Antim se pojavio pred njim. Ugledav\u0161i ga, tu\u017eni brat se mnogo obradovao i upitao:

- Kako to, O\u010de, da si do\u0161ao ba\u0161 u trenutku kada si mi potreban?
Starac mu je kroz smijeh rekao:
- Htio si da me vidi\u0161 i za to si molio Boga, pa eto do\u0111oh.

Drugom prilikom stigav\u0161i u manastir Svetog Pantelejmona (Rusik), uo\u010di 1. oktobra kada se u slavu Pokrova Majke Bo\u017eje slu\u017ei sveno\u0107no bdenije, otac Antim je bio na izdisaju. Kada se vidio sa bratom rekao mu je:

- Ove no\u0107i bio sam u blizini manastira Zografa, u pustinji, i stoje\u0107i na jednom kamenu molio sam se. Dok sam se tako molio, ugledah Majku Bo\u017eju kako sa neba silazi u va\u0161 manastir. Bio sam veoma radostan od ovog vi\u0111enja, te sam tr\u010dao da bih je ovdje zatekao, pa da i mene gre\u0161noga pokrije svojim omoforom zajedno sa slugama koje je \u010destvuju. Ali, \u010dim sam potr\u010dao ka manastiru odjednom se pojavila zmija koja me je, sko\u010div\u0161i gnjevno, ujela za nogu. Shvatio sam da je to bila zamka zavisti zlobnog demona. Nisam obra\u0107ao pa\u017enju na ujed, ve\u0107 sam po\u017eurio da stignem u va\u0161 manastir.

Brat je pogledao Star\u010devu nogu. Zaista, rana je bila ozbiljna. Ali, Star\u010deva velika ljubav
prema Bogu u\u010dinila ga je neosjetljivim za tjelesne bolove.

Godine 1862. zima na Atonu bila je snje\u017ena i hladna. U to vrijeme, otac Antim se nalazio na vrhu Atona, u dubokoj pustinji, a \u017eivio je u \u0161upljini jednog drveta. Palo je mnogo snijega koji ga je potpuno zatrpao, tako da je bilo nemogu\u0107e da se vrati iz pustinje. Proveo je tamo \u010detrdeset \u0161est dana bez hljeba. Starac je uobi\u010davao da zime provodi u blizini manastira. Uvidjev\u0161i da ove hladne i snje\u017ene zime otac Antim nije u blizini, Starci Rusika su se zabrinuli za njega. Poslije \u010detrdeset i \u0161est dana, Starac je do\u0161ao u manastir potpuno iscrpljen i uko\u010den od hladno\u0107e,. Kada ga je brat vidio, od radosti je uzviknuo:

- Ah, O\u010de, pa gdje si ti? Izgubili smo svaku nadu da \u0107emo te opet vidjeti! Gdje si bio sve ovo
vrijeme?
- E, sjedio sam u jednoj \u0161upljini - odgovorio je Starac kroz smijeh.
- \u0160ta si tamo jeo O\u010de? - upitao je brat.
- Brate moj Viktore, koliko sam stradao od demona i hladno\u0107e, sam Bog zna. Ali Sveti Ivan

Krstitelj je do\u0161ao i spasio me od smrti.
Jednom prilikom, starac Antim se nije pojavljivao u Rusiku pet mjeseci. Monasi nisu znali \u0161ta
je tome razlog. Brinuli su i imali pomisli: "Da ga nije neko od nas o\u017ealostio?..."

Duhovnik manastira poznavao je jednog ot\u0161elnika u koga je otac Antim imao povjerenje, pa
ga je zamolio da on sazna razlog. Ot\u0161elnik je za ovo pitao oca Antima koji mu je odgovorio:

- Sve dok me budu tamo hvalili i po\u0161tovali kao Svetitelja, ne\u0107u odlaziti. Kada sam bio tamo posljednji put, jedan jeromonah je pao pred moje noge sa re\u010dima: "Molite se, Sveti O\u010de, za mene gre\u0161nog, da se spasim molitvama Va\u0161im..." Eto vidi\u0161, kako mogu da idem tamo kad me po\u0161tuju kao Svetitelja.

Poslije toga, otac Antim je dolazio kri\u0161om u manastir, povjeravaju\u0107i u razgovorima ocu

Viktoru neke tajne svog \u017eivota.
Drugi put kada ga je posjetio, otac Viktor mu je postavio trpezu, a Starac mu je rekao:
- Sveti Ivan Milostivi ju\u010der je posjetio va\u0161 manastir.

Taj dan bila je nedjelja, i kao i obi\u010dno, u manastir su do\u0161li pustinjaci, skitska bra\u0107a i dosta
mirjana. Svi su bili za trpezom, a poslije im je za blagoslov dana hrana.

Otac Antim nikada nije imao jedan dom, ve\u0107 mu je dom bila cijela Sveta Gora. Posljednje godine \u017eivota je proveo u blizini bugarskog manastira Zografa, gdje je mnogo puta pomagao zidanje manastira, nose\u0107i kamen i vodu.

Avgusta 1867. godine ovaj veliki podvi\u017enik je posljednji put posjetio svoj voljeni manastir Svetog Pantelejmona - Rusik. U\u0161ao je u manastir i odmah oti\u0161ao u gostoprimnicu. Tamo se sreo sa svojim prijateljem ocem Viktorom sa kojim je dugo razgovarao, savjetuju\u0107i ga da pobje\u0111uje hr\u0111ave pomisli i strasti. Na kraju mu je otvoreno rekao:

- Ne\u0107u vi\u0161e dolaziti ovdje, jer \u0107u ubrzo umrijeti.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->