okruživao cijelu četvrt uokolo škole, sličan nijemoj straži okoštaloj i unakaženojvremenom, starošču i bolešću. Nekoliko je stabala kasnije posječeno i odvezeno,ali većina je ostala i rasprostirala sjene ogoljelih grana nalik čvorovimaunakaženim rukama, koje preko dvorišta i sportskih terena nastoje pronaći put doškole.Posjetitelj zaselka Elm Haven, koji bi nasumce skrenuo s autoceste, zatim nastaviovožnju još dvije ulice i naposljetku stigao do Old Centrala, često bi zabunompomišljao da je riječ o divovski i pretjerano veliko projektiranoj gradskoj vijećniciili drugoj javnoj zgradi, koja je ovamo tko zna kako zalutala, a od puste oholostinadula se do apsurdne veličine. Kakvu je funkciju, naposljetku, u gradiću, koji jepolako odumirao sa samo tisuću i osam stotina stanovnika, mogla imati tadivovska dvokatnica, što se uzdizala usamljeno u četvrti, koju je sama tvorila?Zatim bi zalutali putnik namjernik ugledao igrališta i shvatio daje riječ o školi. Uzto, i vrlo bizarnoj školi. Zelenkasta bakrena patina prekrivala je pocrnjeli zašiljenikrov bogato urešenog zvonika, koji se uzdizao više od petnaest metara iznad tla.Romanski lukovi slični zmijama izvijali su se iznad prozora, što su se ustremili četirimetra u visinu. Raspored prozora i njihovi ovalni vitraži obojenog stakla podsjećalisu na neobičnu mješavinu između katedrale i škole. Dimnjaci s malim krovovima,nalik obično postavljenima na starim dvorcima, ustobočili su se ponad strehaiznad drugoga kata. Zavojiti ukrasi nalikovali su na skamenjene spirale i nadvijalise iznad nepostojećih vrata i lažnih prozora. I, naposljetku, slučajnog prolaznikaponajvećma je uznemirivala pretjerana, neprikladna i neprimjerena, kao i naizvjestan način zlokobna veličina škole. Zgrada Old Centrala urešena s tri nizaprozora, suviše uvučenim i zabačenim strehama i divovskim dimnjacima nazašiljenom krovu te s nakaznim zvonikom, u svakom je slučaju bila prevelika zasvoju namjenu u tako malom i zabačenom gradu.Ako je putnik namjernik znao bilo što o arhitekturi i stilovima gradnje, zasigurno bibio zastao ovdje u tihoj ulici, prekrivenoj asfaltom, kako bi izišao iz automobila ifotografirao ovu nakaznu zgradu.Ali čak i na fotografiji pomnjivi bi promatrač zapazio da su visoki prozori ustvaribili goleme, crne rupe. Kao da su ondje izdubljeni kako bi u sebe upili svu svjetlost,a ne da bije propustili ili odrazili, te da su pojedinosti u Richardsonovom stilu,spojenom s romaničkim i klasicističkim, bili nametnuti u grubom i nedorađenom