Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword or section
Like this
4Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Teorija Likovne Umetnosti Skripta

Teorija Likovne Umetnosti Skripta

Ratings: (0)|Views: 258 |Likes:
Published by Gogy

More info:

Published by: Gogy on Nov 16, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

12/16/2012

pdf

text

original

 
 
ANTIKA
 
.
Grčka teorija umjetnosti je u temelju zapadnih promišljanja - mnogi autori i izseknudarnihizvora razmatraju društveni položaj umjetnika, koji je bio radnik, zanatlija i u ranimrazdob-ljima nije cijenjen - on je oruđe u ruci boga, dok je umjetničko djelo odraz božanskona-dahnuća. Ugled umjetnika raste s vremenom, ali više kod naručitelja nego kodfilozofa.Umjetnici postaju ugledniji u helenizmu (kraj 4 - početak 5. st.).
SOKRAT
(5. st. p.n.e.) - počinje raditi kao kipar ali to odbacuje kao nedostojno zanimanje zmudraca, umjetnici ne zaslužuju uvažavanje, ali smatra da mu pripada pravo da prosuđujeumjetnička djela.
PLUTARH
(1. st. n.e.) "radujmo se umjetnosti ali ne umjetniku". Razvijeno jekolekcionarstvo,stvaraju se zbirke umjetnina (museum). U carskom razdoblju Rima niz grčkih umjetnina prelazitamo, izrađuju se kopije, obnova grčke umjetnosti, prevladava filozofski a manje povijesniodnosprema umjetnosti. Sačuvana je samo desetina orginalnih spisa, ostalo je sekundarna literatura
DEMOKRIT
"Fragmenti", 460 - 370. p.n.e. - umjetnost stavlja u povijesni kontekst, zastupatezu o razvoju stvaralaštva od jednostavnih oblika do visoke profinjenosti (od arhaike doklasike).
KSENOKRAT
iz Atene, 3/2 p.n.e. "otac povijesti umjetnosti", teoretičar a ne filozof,nadove-zuje se na ideju razvoja umjetnosti, uvodi kategorije za opisivanje i prosuđivanje umjetnosti:
simetrija
,
proporcije
,
ritam
,
brižljivost
 
izvedbe
,
optički problemi
(perspektiva).Umjetnost je mimezis, uočava napredak u tehničkoj vještini oponašanja s obzirom da ljepotaima matematički karakter i identificira se s geometrijskom proporcijom (radi popis tipovaproporcija).Proučava povijest umjetnosti, probleme i daje tri faze rješavanje tih problema:
rano
,
kasno
i
zrelo
stvaralaštvo. Piše traktat o slikarstvu, nije apstraktan kao Polikletov kanon (isključivo sebavi pro-porcijama ljudske figure), nego estetske ideje povezuje s konkretnim umjetničkim ličnostima.
PLINIJE STARIJI
, (umro 79. pri erupciji Vezuva) 34/35 knjiga "
Historia Naturalia
", jedinasačuvana antička enciklopedija, posebno cijenjena u renesansi, opisuje djela tada poznatihumjet-nika. Zastupa tezu razvoja umjetnosti od početka do propadanja, a kritičke procjene grčkihumjet-nika preuzima posredno od Ksenokrata (ima sljedbenike od Vasarija do Winckelmana).
Drugačiji spisi od ovih filozofskih su povijesni spisi:
1
 
1. BIOGRAFIJE UMJETNIKA
 
bez vrijednosnih kriterija, nizanje činjenica, anegdotalnost
.
 
Duris
(4. st. p.n.e), s otoka Sana, prenosi ga Plinije, prvi autor zbirke biografija
Kornelije Nepos
(1. st. p.n.e), biografije su sadržale i portrete umjetnika, što će biti uzoromza renesansne biografije.
 
2. VODIČI
- kroz umjetnine, gradove, područja, opisi umjetnina:
.
Pazitel
, 1. st. p.n.e, Grk u Rimu, piše vodič za rimske kolekcionare po područuju antičkegrčke.
Pauzanija
, 2. st. n.e, najzanačajniji pisac, "Vodič po Heladi", opisuje i umjetnine.
U antici se nastanak umjetničkih djela objašnjava kroz tri principa:
1. OPONAŠANJE PRIRODE
 
- mimezis
(i u antici i u novom vijeku, naturalizam)
.
KSENOFONT
(430 - 355), "
Uspomene na Sokrata
" i "
Kirov odgoj
" - mimezis jeuzimanjeljepote izravno iz prirode, slikar oponaša prirodnu ljepotu i duhovne vrijednosti (prikazfizionomijedobrog čovjeka). Kao Sokratov učenik smatra da je funkcija umjetnosti ukrašavanje prostorijatj.slikarstvo i kiparstvo su obrtnički poslovi, a da bi stvar bila lijepa, mora biti svrhovita.
VITRUVIJE
 
- traktati o arhitekturi malobrojni, činjenica da nije intuitivna spriječila je da searhitektura mjeri po prirodi kao slikarstvo i kiparstvo, u najboljem slučaju korisnom dijeludodana je vrijednost ljepote - ukrasi. Pravilo građenja je nauka o matematičkim proporcijama, 3 stila,antropometrijske proporcije opravdavaju umjetnički karakter arhitekture.
HORACIJE
(1. st. p.n.e), "
Ars Poetica
", "
Ut pictura poesis
" - očekuje da slikasrtvo budekaopoezija, slikarstvo mora imati predložak (prirodu ili ono duhovno), a radnja likovnih umjetnostitrebabiti po uzoru na književnu naraciju.
2. MAŠTA
,
FANTAZIJA:
.
FLAVIJE FILOSTRAT
(165 - 245. p.n.e), glavni grčki predstavnik, djela: "
Imagines
","
Epistolae
", "
Životopis Apolonija iz Tija
" - rasprava o kiparstvu - subjektivna umjetničkafantazija je primarno načelo stvaranja, umjetnik je oslobođen mimezisa i izvanjskog božanskogdjelovanja.Početkom 20. st. i Croce piše o umjetnikovoj intuiciji (presudna je umjetnička invencija,pronalaže-nje onog što će prikazati).
3. NORME
,
KANONI SIMETRIJE:
.
 
2
 
umjetnost je podložna racionalnoj matematičkoj konstrukciji
POLIKLET
, klasično doba, postavio je kanon (proporcije pretvorene u sustav), o njemu saz-najemo indirektno preko liječnika Galena. Simetrija, kombinacija najljepših dijelova od likova izstvarnosti, apstrahiranje i simbioza, nastanak lijepog, savršenstvo ljudskog tijela rezultat jemate-matički koncipiranih postupaka (to će nastaviti i Vitruvije i Alberti).
 
EKFRAZA
 
.
likovna kritika u doba rimskog carstva, opisivanje umjetničkih djela, feljtonistički,anegdo-talni sadržaji, bit će vrlo važni za način pisanja u renesansi (Vasari).
LUKIJAN
2. st. n.e, rimski pisac, filozof, piše o Zeuksisu, grčkom slikaru, vrsnom oponašatelju, daje ekfrastički opis njegovih slika, opis sadržaja i napominje da nije bitan sadržaj negoforma.
DION KRIZOSTOM
, 1. st. n.e, (u doba Fidije) - umjetnik je vjesnik božanskog na zemlji,nema samo funkcionalnu svrhu već posjeduje i metafizičke kvalitete, pogled na Fidijinog Zeusima elemente katarze, slikar i kipar ne moraju stvoriti mudrost ili razum po sebi jer im nije dandavide nešto slično, zato pribjegavaju tijelu u kojem prepoznajemo prisustvo duha.
Grčko klasično i predklasično doba (Fidija, Poliklet, Lizip) ima paradigmatskoznačenje dokršćanstva, mjera ostalim umjetnicima, refleksija umjetnika o estetici djela, terazlikovanje umjetničkih stilova i škola, npr. Polikletov kanon unosi spekulativnu,znanstvenu razinu,umjetnost kao duhovno umjeće, ne samo kao obrt, prezir prema onima koji ne znajucijeniti umjetnost. Povijesni aspekt je prisutan jedino u teoriji razvoja i udario jetemelje znanstve-nom promišljanju povijesti umjetnosti.
PLATON
(427 - 347.) razmatra tautološke probleme umjetnosti, a ne povijesni odnos. Tematizira ljepotu koju povezuje s dobrotom, metafizička ljepota ideja a ne ljepota umjetnosti. Nijecijenio umjetničko stvaralaštvo svog vremena, likovnu umjetnost i pjesništvo smatra štetnima jer podilaze nagonskom, emocionalnom svijetu, što to nije dobro za savršenu državu (poželjna je samo glazba), zanemaruje se razum. Smatra da su umjetnici opsjenari, imitiraju stvari kojesu već same po sebiimitacije ideja (umjetnost je imitacija imitacije) ili stvaraju slike koje su nepouzdane izavaravajuće.Cijeni egipatsku umjetnost, jer su umjetnici dosljedni u jednoj spoznaji, nisu podložni mimezisučvrsto se pridržavaju utvrđenih formula i odbacuju sve ustupke opažanju vidom. Djelaprocjenjujekao i vrijednost nekog znanstvenog istraživanja, po mjeri teorijske spoznaje, pronalazak tu nepodrazumijeva nove i individualne oblike, već otkrivanje vječnih i općevažećih principa, kako tobično čini matematika. Prezir prema mimezisu, pravi tvorac je bog, metafizička instanca kojastvara ideje, obrtnik stvara predmet po ideji, slikar oponaša predmet i naslikani predmet. (10knjiga "Države", dijalozi Sokrata i Glaukona).
3

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->