Juliette Benzoni-Marijana 3 Jason Od Cetiriju Mora

Juliette Benzoni
MARIJANA
Jason od etiriju mora
Juliette Benzoni
MARIJANA
3. dio Jason od etiriju mora
~1~
Juliette Benzoni
MARIJANA
SADRAJ
PRVI DIO: CAREV GLASNIK......................................................3 1. 2. 3. 4. 5. Prepreka kod Fontainbleau ..................................................4 Prva rana .............................................................................16 Tragian ples .......................................................................31 okolada gospodina Cremea ................................................47 Britanik ..........................................................................59
DRUGI DIO: ZAMKA JEDNE LJETNE NOl..................................72 6. Jedan prozor otvoren u no .................................................73 7. Kua dobrog duha................................................................89 8. Obru se stee... .................................................................108 9. Kraljiin oboavatelj ............................................................126 10. Neobian zatvorenik ..........................................................141 11. O razumnom koritenju sijena i o onom to se u njemu moe nai ............................................................156 12. Lov na cara ........................................................................169
TREI DIO: ROBIJAI ..............................................................181 13. Put za Brest .......................................................................182 14. Deveta zvijezda... ..............................................................195 15. Da bi pravda bila izvrena..................................................211
~2~
Juliette Benzoni
MARIJANA
PRVI DIO: CAREV GLASNIK
~3~
Juliette Benzoni
MARIJANA 1.
PREPREKA KOD FONTAINBLEAU

Uz zvuk trube koija se probije kroz vrata to vode od Aixa i uleti u uske i mrane uliice starog dijela Avignona. Na nebu jo visoko sunce zlatilo je bedeme jasno ocrtavajui nazubljene rubove etvrtaste kule i u blijesku se odbijalo od mirne povrine rijeke ija je uta voda protkala bez urbe ispod sauvanih lukova starog i napola poruenog mosta Saint-Benezet. Na najvioj kuli ogromne papske palae poput zvijezde je blistao Bogorodiin kip. Da bi bolje vidjela, Marijana je spustila pranjavo staklo prozora i s uitkom udisala topli zrak proet svim dahovima Provanse u kojima su se mijeali mirisi masline, lipe i rumarina. Prije petnaest dana je napustila Luku. U poetku je putovala cestom to vodi uz samo more a zatim dolinom rijeke Rhone. Putovalo se samo za vidjela da se ne bi izmorilo Marijanu koja je bila gotovo u etvrtom mjesecu trudnoe te je zbog toga trebalo biti malko na oprezu, osim toga nastojalo se da se ne izmori konje. Valja rei da koiju nije vukla potanska kljusad, ve etiri uznosita hata iz konjunice Sant'Anna. Na dan se prevaljivalo otprilike deset milja, a na veer se zaustavljalo u nekom od usputnih konaita. Na tom putovanju Marijana je imala priliku da primijeti koliko se njeno stanje bijae promijenilo. Zahvaljujui rasnim konjima, grbovima nacrtanim na vratima koije i prinevskoj kruni iznad njih, svuda je bila ne samo toplo, nego i s potivanjem doekana. Otkrila je da je ugodno pripadati soju velikih gospoa. Gracchus i Agata su se naprosto nadimali od ponosa to su bili u slubi jedne princeze. To su dakako svagdje i svakome obilato davali do znanja. Bilo je dovoljno pogledati Gracchusa kad bi ujutro ulazio u predvorje konaita gdje bi se zaustavili kako sveano najavljuje: Koija njene visosti je spremna ... Nekadanji egrt iz ulice Montorgueil se gotovo smatrao carskim koijaem. Marijana je prilino uivala u tom polakom putovanju. Povratak u Pariz je nije previe veselio. Mada se radovala to e ponovno vidjeti dragog Arkadija, u isto se vrijeme bojala svih onih neugodnosti koje su je tamo ekale. U prvom redu prijeteeg lika Francisa Cramerea. Pa i prijem na koji e naii kod cara imao je svoju vanost. Dok je na putu moglo joj se dogoditi da naie na drumske razbojnike, no na sreu dotad joj se nikakva neugodnost nije dogodila, ivica uz put joj je pomagala da ne misli na spodobe i na snovienja u vili Sant'Anna. Mlada se ena trudila da je ni naas ne uznemiri prijetee lice Mattea Damianija i fantastina prilika kavalira s bijelom maskom koji joj je postao muem. Kasnije, o svemu tome e kasnije porazmisliti... kad odlui kojim e pravcem usmjeriti svoj ivot koji je u potpunosti zavisio od Napoleonove volje. On je neko utro put pjevaici Mariji Stelli, no to e uraditi sada sa princezom Sant'Anna? Ako emo pravo ni sama princeza nije bila naistu to e biti od njene plemenite osobe. Ponovo je bila udata, ali ovaj put bez mua! Avignon je oarao Marijanu. Moda blijeskom sunanih zraka ili veliinom lijene rijeke; moda ju je zadivila topla boja starih zidina ili crveni geraniji kojih je bilo po svim balkonima, no moda ju je taj divan grad oarao i ugodnim umom svojih srebrnih maslinika ili pjevuavim naglaskom ena to su promicale kraj njene koije. Kako bilo da bilo eljela je provesti tu nekoliko dana prije no to e krenuti za Pariz. Nagnuvi se prema prozoru povie: - Pogledaj ima li gdje kakav dobar hotel, Gracchuse. eljela bih ovdje ostati par dana. Ovaj mi se grad svia! ~4~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Nita lake od toga. Vidim tamo dalje veliku gostionicu s krupnim naslovom, a budui da se ionako moramo tu zaustaviti... U stvari kraj gradskih vrata Oulle vidjeli su se krupni, uti zidovi gostionice Palais, jednog od najstarijih i najudobnijih konaita u tom kraju. Tu je u isto vrijeme bila i potanska postaja o emu je svjedoila krupna i pranjava koija to se ba tu bijae zaustavila. Iz nje su iskakali umorni putnici utrnulih udova uz zaglunu buku praporaca, dozivanja koijaa, veselih povika znanaca, junjakih povika koji su Marijanu podsjeali na uketanje ala. Jedan se koija podigao na krov potanske koije, odgurnuo ceradu od votanog platna i stao dodavati gostionikom slugi kovege, putne torbe i omote putnika. Kad je bio gotov s prtljagom, uze nekoliko omota novina i dobaci ih slugi. To je ustvari Moniteur koji je putovao, tako rei, s jednog kraja zemlje na drugi, da bi Provansalcima donio najnovije vijesti iz Pariza. No jedan se omot odrijei i, pavi na tlo, novine se raspre na sve strane. Jedan od koijaa pohita da ih pokupi i dok je to radio oi mu se zaustave na vijestima prve stranice te on iznenaeno povie: - Boe! Boe! Napoleon je otpustio svog Foucha! Bogami to je novost, velika novost! Ubrzo se oko njega stvorila guva. I posluga i gosti se bace na novine rasute po zemlji i stanu tumaiti dogaaj svi u jedan glas. - Fouch otputen! To nije mogue! - Kojeta! Bit e da je caru preko svake mjere dojadio. - To nikako, ve je car htio ugoditi mladoj carici! Ona se nije mogla navii da svaki dan susree tog ubojicu kralja, tog ovjeka revolucije koji je glasao za pogubljenje njena tetka kralja Luja XVI! - A ne znai li to da je postalo vrue svim onim odrpancima to su u meuvremenu dospjeli na velike poloaje? To bi, bogami, bilo veselo. Svatko je iznosio svoje miljenje. Svi su govorili u isti mah, jedni udei se dogaaju, a drugi veselei mu se. Provansa nije nikad iskreno prigrlila novi reim. Ona je bila i ostala rojalistiki raspoloena, stoga je i bilo mnogo vie onih koji su se veselili Fouchovu padu, nego onih koje je njegov pad uznemirio. Marijana ponovo zazove Gracchusa koji je, sjedei na svom sjeditu, pratio opisani prizor. - Donesi mi brzo jedan primjerak novina - naredi mu. - Odmah gospoo, no najprije u se pobrinuti za vae odaje. - Pusti odaje i donesi mi najprije novine! Ako se ovi ljudi ne varaju vrlo je lako mogue da se ne zaustavimo ovdje. Vijest je za nju bila od ogromne vanosti. Fouch ju je ve odavna progonio, taj ju je ovjek pod prijetnjom uveo k Talleyrandu da ga uhodi, toj ovjek nije bio kadar ili je nije naprosto htio odbraniti od Franchon-Fleur-de-Lysa, taj ovjek, zahvaljujui kojemu je Francis Cranmere nekanjeno etao Parizom, ugrabio je Adelaidu d'Asselnat, njenu sestrinu, da bi na koncu pobjegao iz dvorca Vincennesa i domogao se Engleske gdje se nesmetano bavio svojim odvratnim poslom, taj je ovjek, konano, izgubio svoju pogubnu mo po kojoj je postao jedan od najmonijih ljudi zemlje! Bilo je to divno! Toliko divno da nije u to mogla vjerovati. Meutim kad su joj se nale u rukama novine poutjele od puta i prljave od praine, morala je vjerovati onome to je vidjela. Ne samo da je u Moniteuru bilo odtampano da je vojvoda od Roviga, Savary postao ef ministarstva policije umjesto vojvode od Otranta, ve je bio odtampan i tekst slubenog pisma to ga car bijae uputio Fouchu: S obzirom na usluge to ste nam ih u raznim prilikama uinili, pisao je car, povjeravamo vam upravu Rima dok se ne pobrinemo da se izvri paragraf osmi Ustava od 17. veljae 1810. Oekujemo da ete i na tom novom mjestu dati dokaza o vjernoj slubi carstvu i naoj ~5~
Juliette Benzoni
MARIJANA
osobi... Marijana nervozno rukama zguva novine i prepusti se ludom veselju. To je bilo ljepe nego to je i u snu mogla pomisliti! Prognan! Fouche otjeran u progonstvo! Nije bilo sumnje to je, u stvari, predstavljao poloaj guvernera u Rimu, poloaj znaajan po asti i ni po emu drugom. Napoleon je htio Foucha udaljiti iz Pariza. Novine, dakako, nisu javljale razlog te odluke, no neto je Marijani aputalo da su glasoviti pregovarai pod engleskim ogrtaem umijeali u to svoje prste. Uostalom jo jedna vijest, potpuno odvojena od ove o Fouchu i objavljena na sasvim drugom mjestu, valjda zato da javnost ne bi povezala ta dva dogaaja, utvrdila ju je u njenu uvjerenju. Istog dana kojega se car zahvalio na njegovim uslugama Fouchu, bankar Ouvrard je uhapen zbog prijevare i potkopavanja dravne sigurnosti, i to u salonu jedne sjajne parike gospoe poznate po privrenosti carskoj kruni. Marijana se odmah sjetila Fortune i prijetnje kojima se zaprijetila svom ljubavniku, kad je doznala za besramne prijedloge to ih je ovaj uputio Marijani. Nije li ona Ouvrarda strpala u zatvor? Znai da je ona obavijestila Napoleona o engleskoj aferi. Lijepa Kreolka osvetljive naravi i poznata po svojoj privrenosti prijateljima bila je kadra da tako neto uradi. - Onda, to je gospoa princeza odluila? Uznemiren Gracchusov glas trgne Marijanu iz razmiljanja. Nakon takvih novosti nije vie moglo biti govora o tome da uz put gubi vrijeme. Trebalo se vratiti u Pariz, i to to bre. Bez svog zatitnika Francis vie nije bio opasan. Ona se radosno osmijehne svom koijau. Prvi put je bila istinski vesela otkako je napustila Luku. - Naprijed Gracchuse! Potjeraj konje to je mogue bre! Moramo to prije stii u Pariz! - Da li se gospoa princeza sjea da u zapregu nemamo potanske konje? Ako potjeram tempom kojim smo putovali u poetku, konji e nam pocrkati prije no to stignemo do Lyona, a to bi bila velika teta, gospoo princezo! - Ne elim pobiti konje, ve bih htjela da to vie puta prevalimo. Stoga se veeras i neemo zaustaviti ovdje ve idemo dalje! Gracchus Hanibal Pioche rezignirano uzdahne, malko se digne na sjeditu i okrene koiju pod razoaranim pogledom gostioniara koji ve bijae potrao prema raskonoj koiji i, poto je oinuo konje biem, usmjeri koiju na put to vodi u Orange.
Poto su Marijanini konji dali dokaza o svojoj izvanrednoj kakvoi, a Gracchus o svojoj spretnosti, njena koija, blatna i pranjava toliko da joj se nije mogla raspoznati boja ni grbovi na vratima, stie kasno u no pred grad Fontainbleau. Mladoj se eni ote uzdah olakanja primijetivi svijetlost u prozorima paviljona to ih je podigao genijalni Ledoux. Konano je stigla! Radost to je bijae preplavila u Avignonu i natjerala na put prema Parizu bijae, treba rei istinu, malko splasla, a to se vie pribliavala glavnom gradu inilo joj se da se to isto zbivalo i sa drugim Francuzima. Prolazei kroz gradove i gostionice na putu, Marijana je ubrzo otkrila da je svijet, manje-vie, posvuda otputanje Foucha smatrao katastrofom. Ne zato to je bio sklon Fouchu ve mnogo vie stoga to je bio mnogo neskloniji njegovu nasljedniku. U vezi s tim su se pronosile najrazliitije glasine. Uglavnom, svi su bili miljenja da je Napoleon otpustio Foucha da bi ugodio svojoj eni te su se odjednom svi oni koji su se manje ili vie uzdigli zahvaljujui revoluciji sad prilino prestraili za svoje poloaje, svoje blagostanje i sigurnost. inilo se, da se Napoleon od generala Bonapartea prometnuo u neaka Luja XVI. Osim toga svima je bilo poznato da je Savary bio ~6~
Juliette Benzoni
MARIJANA
ovjek slijepo odan svojem gospodaru, da je on bio ovjek uskih vidokruga, lien milosra, i plemenitosti, carski pandur, ovjek kadar da bez pogovora izvri bilo koji pa i najbezoniji nalog. Rojalisti su se nadasve dobro sjeali da je, u stvari, Savary bio krvnik vojvode d'Enghienu. Ukratko, Marijana je na svoje veliko udo otkrila da su Francuzi, dezorijentirani i preplaeni, bili gotovo spremni da Foucha gotovo posvete. U svakom sluaju svi su bez razlike alili za njim. Kako bilo da bilo ja nikad neu poaliti to je otiao! mislila je sjeajui se svega onoga to je pretrpjela zbog njega. Uostalom, taj mi Savary nikad nita naao nije uinio. ak se i ne poznamo! Prema tome, ne vidim zbog ega bih se morala bojati njegova naimenovanija za efa policije. Usprkos tim mislima kojima se tjeila nije mogla suzdrati izvjesnu zlovolju videi kako straari briljivo premeu po njenoj koiji to joj se dotad nikad nigdje nije dogodilo. - Mogu li vas upitati to traite? - dobaci straarima nestrpljivo. - Ne mislite valjda da sam sakrila bavu rakije ispod ovih ovdje jastuka? - Nareenje je nareenje, gospoo! - odgovori jedan od andara to je ba u tom trenutku izaao iz straarnice. - Sve koije to idu za Pariz moramo pregledati, posebice one koje dolaze izdaleka. Odakle dolazite, gospoo? - Iz Italije! - odgovori Marijana. - Kunem vam se da ne prevozim u svojim kolima ni krijumarenu robu ni urotnike! Vraam se kui, to je sve! - Vi biste morali imati paso - nato e andar podrugljivo se osmijehnuvi pri emu bljesnue izuzetno bijeli zubi ispod gustoga brka koji je podsjeao na etku - moda paso koji vam je izdao gospodin vojvoda od Otranta? Oito je bilo da se na takve pasoe poprijeko gledalo te se ona zahvali sudbini to je odnedavna postala vjernim podanikom velike vojvotkinje Toskane. Ona ponosno pokae paso to joj ga je ljubazno predao grof Gherardesca trei dan po njenu vjenanju. - Ovaj paso je potpisalo njeno carsko velianstvo, princeza Eliza, velika vojvotkinja Toskane, princeza Luke i Piombina... i sestra njegova velianstva cara i kralja... kao to vam je vjerojatno poznato! odgovori podsmjeljivo i zlurado se smijeei dok je nabrajala sve te zvune naslove. No andar kao da je bdo imun na svu tu njenu podrugljivost. On je svu svoju panju usredotoio na to da pod svjetlom fenjera proita ime ispisano na slubenoj ispravi. - Marijana - Elizabeta d'Assel...nat, de Villeneuve... princeza... Sarta... ne, Santa Anna... - Sant'Anna! - ispravi ga nestrpljivo Marijana. - Mogu li se popeti u svoju koiju i nastaviti put? Veoma sam umorna... a osim toga poinje kiiti. Stvarno je bilo tako. Velike okrugle i teke kapi, teke poput komada novca, poee padati na tlo stvarajui pri tom padu male kratere praine. No reklo bi se da se andar nije na to obazirao. Odmjerivi Marijanu nepovjerljivim pogledom, ree: - U koiju moete ui, ali ne moete krenuti! Treba da neto prije toga vidim. - Ba bih htjela znati to! - dobaci mu bijesno Marijana dok se on s njenim pasoom udaljavao prema straanici. - Pa zar taj ovaj misli da ja putujem s krivotvorenim ispravama? Na tu njenu upadicu odgovori stari piljar koji je svoj voz pun kupusa zaustavio pokraj njene koije. - Ne smijete gubiti strpljenje, gospoo! To vai za sve i za vojvodsku bratiju i za puke siromahe! ovjek ne bi vjerovao kako su postali ~7~
Juliette Benzoni
MARIJANA
sumnjiavi! Ja bih prije unitio ovaj svoj kupus, nego u nj sakrio kakva urotnika! - Ali to se, dovraga, dogodilo? Da nije izvren nekakav atentat? Ili je neki zloinac pobjegao? Ili trae razbojnike? Marijana je gotovo bila spremna povjerovati da je Napoleon izdao tjeralicu za njom zato to se udala bez njegova doputenja. - Nita se od svega toga, gospoo, nije dogodilo! Stvar je u tome to dobriina Savary smatra sebe jedinim potenim podanikom prijestolja! I zbog toga pretrauje, trai, ispituje sve i svakoga! Taj mangup hoe sve da zna! Piljar bi do bogzna kada nastavio sa svojim povjerljivim primjedbama da se nije pojavio brkati andar pred kojim je iao jo goludravi potporunik. Ovaj prie kolima, nehajno pozdravi i poto je Marijanu odmjerio bezobraznim pogledom, upita: - Vi ste gospoa Sant'Anna, zar ne? Povrijeena tonom osava potporunika, Marijana bijesno prasne naglaavajui svaku svoju rije: - Ja sam princeza Sant'Anna, oslovljava me se s vae gospodstvo ili vaa visosti, kako vam se vie svia, porunie! Reklo bi se da vas u andarmeriji nisu dovoljno nauili pristojnosti! - Dovoljno je da nas ue naoj dunosti - otpovrne mladi nimalo zbunjen oholim ponaanjem mlade ene. - A moja je dunost da vas odmah odvedem k ministru policije, vaa visosti. Zamolite svoju sobaricu da mi prepusti sjedite. Prije no to je Marijana, guei se od bijesa, bilo to uspjela odgovoriti, potporundk je otvorio vrata koije i uao u nju. Agata se nesvjesno digla u namjeri da mu prepusti mjesto, ali je Marijana vrsto zgrabi za lakat. - Ostanite tu, Agato, ja vam nisam naredila da se dignete, a nisam navikla da mi uz bok sjedi tkogod to poeli. A vas gospodine, vjerojatno nisam dobro shvatila. Ne biste li bili dobri pa ponovili ono to ste netom rekli? - Rekao sam da vas bez odlaganja moram odvesti ministru policije. Vae ime je dostavljeno svim straarnicama ve prije tjedan dana. Dakle, dobili smo nalog. - Od koga potjee taj nalog? - Pa od koga ako ne od ministra policije, gospodina vojvode od Roviga, prema tome od samog cara! - To emo vidjeti! - povie Marijana. - Hajdemo, dakle, gospodinu vojvodi od Roviga budui vam je do toga toliko stalo. Ja se sigurno neu prestraiti da mu kaem to mislim o njemu i o njegovim potinjenima... ali dotle elim ostati gospodaricom u ovoj koiji! Uinite mi uslugu i smjestite se kraj mojega koijaa, mladiu! Uz to mu moete pokazati put! Inae vam se kunem da odavde ne miem. - U redu! Idem! Ne ba dobre volje mladi oficir izae iz koije i popne se na sjedite kraj Gracchusa, koji ga doeka podrugljivim smjekom. - Zahvaljujem vam na drutvu, porunie, to je od vas vrlo ljubazno! Vidjet ete kako je ovdje ugodno. Dodue malko je vlano ali ste bar na istom zraku! Recite kamo emo sada? - Idi samo naprijed! I ne pravi se previe pametan, prikane, jer bi mogao poaliti! - promumlja oficir. Umjesto odgovora Gracchus potjera konje i, zaboravivi na svoj uzvieni poloaj prinevog koijaa, zapjeva s naglaskom parikog mangupa neku staru pjesmu vojnika koji su se tukli kod Austerlitza.
Smijeha? Marijani uvaljenoj u naslonja koije nije bilo do smijeha. No taj ratoborni mar to ga je njen koija veselo pjevao malko ju je ~8~
Juliette Benzoni
MARIJANA
smirio. Zaista je bila bijesna, ali se ni naas nije prestraila tog Savaryja ni razloga zbog kojega ju je dao uhititi pred samim vratima Pariza. Kad su malo kasnije stigli u palau Juigne, Marijana primijeti da se i tu tota promijenilo. Bilo je oito da se palaa preureuje. Posvuda su se vidjele skele, gipsani likovi, posude s bojom koje su radnici tu napustili poslije dnevnog posla. Usprkos kasnom satu (deset sati je ve odbilo na tornju Saint-Germain-des-Pres) mnotvo se slugu i linosti svake vrste i ranga vrtjelo po dvoritu i predsobljima. Umjesto da Marijanu odvedu na prvi kat u pranjavo predsoblje iz kojega se ulazilo u mali ured pretrpan raznim spisima vojvode od Otranta, mladi andarmerijski potporunik je preda krupnome majordomu obuenom u crvenu odjeu koji pred njom sveanim pokretom otvori salon u prizemlju. Tu je pokustvo bilo od mahagonija, vrlo masivno, tu je bilo lavova od pozlaene bronze, zastora od tamno zelenog tkanja, i posvuda slike raznih bitaka. Tu se nalazio i ogroman carev kip. Usred tog salona jedna je gospoa odjevena u haljinu od utog tafta i haljetka od crnog baruna, ogrta boje slame ukraen ipkama iz Malinesa uzbueno etkala gore-dolje izazivajui pri tom utanje svoje svilene odjee. Bila je srednjih godina, plemenita lica, visoka ela, izraza blaga i stroga u isti mah. Marijana ju je poznavala. esto je kod Talleyranda sretala gospoicu Chastenay, visoka roda i duhovitu. Za nju se prialo da je neko bila zaljubljena u generala Bonapartea. Kad je Marijana ula, gospoa Chastenay se zaustavi, iznenaeno se zagleda u doljakinju da bi zatim pojurila k njoj rairenih ruku. - Draga i velika umjetnice! Oh! Oprostite! - povie radosno. - Htjela sam kazati, draga moja princezo, koje li radosti i kojeg olakanja to vas ovdje vidim! Marijana se malo zaudi. Kako je gospoa de Chastenay znala za promjene to su se s njom zbile? Smijeei se nervozno, gospoa Chastenay povue mladu enu prema naslonjau podno dviju bronanih statua. - Ta u Parizu svi samo priaju o vaem romantinom vjenanju! O njemu se govori gotovo isto toliko kao i o nemilosti u koju je pao jadni na vojvoda od Otranta! Znate li da je izgubio poloaj guvernera Rima? Pria se da je car pobjesnio kad je doznao da je vojvoda unitio sve tajne dokumente i spise u svom ministarstvu. Protjeran je, zaista protjeran! ovjek u to ne moe povjerovati! Ali to sam ono htjela kazati, u stvari? - Poeli ste priati kako se u. Parizu mnogo govori o mom vjenanju, gospoo - proape Marijana prestraena bujicom njenih rijei. - Ah, da, da! Pa to je izvanredno! Znate li, draga moja, da ste vi prava pravcata chasottiere? Pod beznaajnim pseudonimom sakriti jedno od najveih imena Francuske! Ta to je nadasve romantino! No znajte da ja uza sve to nisam bila iznenaena. Ve odavna sam slutila da pripadate visokom plemstvu, a kad smo doznali novost... - Ali kako ste tu novost doznali? - htjela je Marijana svakako znati. Gospoa de Chastenay se naas zaustavi, porazmisli da bi zatim nastavila jo ustrije: - Kako je to bilo? Ah, da! Velika vojvotkinja Toskane je pisala caru o tome kao o izuzetnom dogaaju! I uz to vrlo dirljivo! Mlada i lijepa pjevaica pristaje da se vjena za nesretnika tako nakaznog od prirode da se nikad nikome nije pokazao! A osim toga otkrilo se da lijepa umjetnica pripada starom i plemenitom rodu! Draga moja, bit e da vaa zgoda sada krui svim europskim dvorovima. Gospoa de Genlis vjerojatno se bavi milju da o vama pie roman, a gospou de Stael ste toliko zaokupili da jedva eka da vas upozna. - Ali... car? ta je kazao car? - nato e Marijana uznemirena donekle bukom to ju je podiglo jedno vjenanje za koje ona miljae da e ~9~
Juliette Benzoni
MARIJANA
zauvijek ostati tajnim. - Mora da je toskanski dvor izvrio rude potiniere im su te brbljarije uspjele prevaliti toliki put! - Vjere mi, o tome ba ne znam mnogo - otpovrne gospoa de Chastenay. - Znam jedino to da je njegovo velianstvo o tome razgovaralo s gospodinom de Talleyrandom i da se okrutno rugalo jadnom princu to je kao itateljicu smjestio kod bive gospoe Grand vlastitu kerku markize d'Asselnata. Takav je Napoleon, u stvari, i bio! Mora da se strano razbjesnio zbog njena vjenanja te je uivao u tome da svoj bijes izdovolji na Talleyrandu nadajui se pri tom da e ga kad-tad na samoj Marijani iskaliti. Nema sumnje da je zbog toga i pozvana ministru policije. Da bi promijenila predmet razgovora, upita: - Ali, kako to, gospoo, da smo se ovdje srele, i to u ovaj kasni sat? To pitanje naas vrati gospou de Chastenay u ono stanje uzbuenosti u kojem se nalazila kad je Marijana ula u salon. - Ah ne pitajte me, molim vas! Jo uvijek sam van sebe! Zamislite, nalazila sam se u Beauvaisisu, kod dobrih prijatelja koji tamo posjeduju krasno imanje. Da! Zamislite, jutros je nekakav ogroman andar doao po mene s porukom da se odmah pojavim kod gospodina vojvode od Roviga. A najgore u svemu tome je injenica da nemam pojma to sam to mogla skriviti! Moji jadni prijatelji su ostali vrlo zabrinuti. Za stranog putovanja bez prestanka sam se pitala zato su me uhapsili, to sam to uinila. Toliko sam bila potitena da sam naas svratila k javnom odvjetniku da bih ga upitala to on o tome misili, nato mi je on savjetovao da doem ovamo to hitnije jer da bi svako zakanjenje moglo imati pogubnih posljedica! Ah, draga, nalazim se u takvom stanju... sigurna sam da se i vi nalazite u slinom. Ne, nije bilo slinosti izmeu njena poloaja i poloaja gospoe de Chastenay. Marijana se trudila da sauva hladnokrvnost. Imala je puno razloga da misli kako nareenje koje se na nju odnosilo nije bilo sluajno... Ali nije ni u snu mogla zamisliti da bi je Napoleon dao uhapsiti samo zato to se usudila vjenati a da ga prije nije pitala za dozvolu. No nije imala vremena da sa svojom znanicom podijeli njene brige jer je u salon uao velianstveni husar i obavijestio gospou de Chastenay, da je ministar eka. - Sveti Boe! - zastenje gospoa de Chastenay. - to li e sada sa mnom biti? Izmolite za mene oena, draga princezo! Haljina od utog tafta nestane u mimistrovu kabinetu. Marijana ostane sama. Bilo je vrue u toj prostoriji jer su prozori bili hermetiki zatvoreni. Da bi dola do daha, Marijana rastvori veliki ogrta to ga je nosila preko lake haljine od zelene svile i razrijei krajeve uzica na svojoj haljini. Osjeala se umornom i prljavom, dakle ne ba u povoljnom stanju da se sastane sa ministrom policije. Bila bi ma ta dala da se mogla poteno okupati... No kad e imati priliku da se okupa? Kad bi joj barem dozvolili da poe kui! S kakvom li e se optubom nai licem u lice? Car je bio zlopamtilo kad je imao razloga za to. Marijana se sjeti nekih prizora dok su se voljeli, prizora punih strasti. Sjeanje na njih ju je smirivalo. Vrata se rastvore: - Molio bih gospou da me slijedi... Vratar se ponovo vrati i pred njom irom rastvori velik i sjajan radni kabinet nimalo nalik radnom kabinetu Foucha. Za stolom od mahagonija, ukraen svjeim ruama, nad kojim se koio ogroman Napoleonov portret, sjedio je lijep i mlad ovjek barunasta pogleda, poneto mekih crta lica i radio ili se bar pretvarao da radi na nekim spisima. Ugledavi ga, Marijana se sjeti da je ve negdje srela vojvodu od Roviga i uz put pomisli kako joj nikada nije bio ba previe drag. Njegov uobraen, ohol i samozadovoljan izgled oduvijek joj je iao na ivce. Kad je ona ula, uope i ne podie oi tako da to jo vie pobudi ~ 10 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
u njoj ve uroenu antipatiju prema njemu i njenu zlovolju. Mada je njegovo dranje bilo, nema sumnje, vrlo neljubazno i mada nije navijetalo nita dobro, ona odlui da ga natjera da se odnosi s potovanjem prema njenu poloaju i imenu, ako ve nema namjeru da joj iskae potovanje kao prema osobi. S obzirom na stanje u kojemu se nalazila... Mirnim korakom poprijei prostoriju i smjesti se u naslonja suelice pisaem stolu, a zatim ugodnim glasom ree: - Ne elim vam smetati u vaem poslu, gospodine ministre, ali kad budete nali za shodno, molila bih vas da mi kaete kakvoj asti imam zahvaliti to se nalazim ovdje? Savary se trgne, odbaci pero i krajnje iznenaen se zagleda u Marijanu. Ako se pretvarao, treba mu odati priznanje da je u tom umijeu bio veliki majstor. - Boe! Boe! Draga princezo! Zar ste ve tu? - ini se da jesam... On skoi iz svog naslonjaa, obie stol, primi je za ruku koju mu ona ne bijae pruila i poljubi je. - Ispriavam se, ali i neobino radujem to ste se vratili u Pariz! Ne moete ni zamisliti s koliko vas se nestrpljenja eka?! - Ali... a ja bih rekla da stvari stoje sasvim drugaije - nato e Marijana ne ba uvjerena njegovim tvrdnjama. - Barem ako je suditi po aru kojim su me vai andari uhapsili na gradskim vratima. U Fontainbleau! Ako nemate nita protiv, ja bih vas molila da prestanemo s ovom igrom make i mia. Ostavimo po strani izraze pristojnosti. Suvie sam umorna od duga i naporna puta... Hajde, recite mi odmah u koji ste me zatvor naumili strpati i uz to zbog ega?! - Savary zine u udu. Marijana je ovaj put bila sigurna da se on ne pretvara ve da je zaista zapanjen njenim rijeima. - Zatvor? Vas? Ali zato bih vas strpao u zatvor, draga moja princezo? Zbilja udno, veeras svi samo o zatvoru priaju! Eto, maloprije gospoa de Chastenay... - ... je bila vie nego sigurna da joj ne gine zatvor. Do vraga! Pa to da misli eljade koje ste dali uhapsiti? - Ali ja nisam naredio da se hapsi ni vas ni nju! Jednostavno sam preporuio svojim ljudima da me obavijeste o vaem dolasku i da vam kau da vas elim vidjeti im stignete u Pariz. Isto to je vailo i za gospou de Chastenay. Shvatite me: naputajui ovu kuu, moj je prethodnik... pa kaimo otvoreno... unitio sve spise i sve tjeralice, to znai da ja vie nikoga ne poznam. - Unitio spise? - ponovi Marijana koju je ta stvar poela zabavljati. Htjeli ste kazati da je on... - Sve spalio! - nadovee Savary oajno. - Blesavo sam mu nasjeo. Predloio mi je da ostane jo nekoliko dana ovdje da, kako ree, sredi stvari. Tri dana je ostao ovdje i za ta je tri dana pobacao u vatru tajne spise, liste svojih agenata, svu prepisku, pa ak i sva careva pisma! Car je pobjesnio kad je za to doznao. Gospodin Fouch je prognan u Aix. Pobjegao je da bi se spasio od opravdanog careva gnjeva. Sad pokuavam uhodati policijski stroj s ono neto dokumentacije koja mi je ostala. S tog razloga i nastojim doi u vezu sa svima onima koji su imali neko neku vezu s ovom kuom. Marijanimo lice oblije rumen, srce joj se stegne od bijesa i stida. Sad je shvatila. Taj ovjek, optereen tekim nasljedstvom, htio je poto-poto dokazati svome gospodaru da je bio kadar zamijeniti lisca Foucha na poloaju ministra policije. No kako ni izdaleka nije bio dorastao svom prethodniku pravio je jednu glupost za drugom. I sad je mislio da e ona ponovo uletjeti u policijsku mreu pokoravajui se nalozima jednog ministra?! No da bi dobila to jasniji uvid u svoj poloaj, blago upita: ~ 11 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Jeste li sigurni da car nema nikakve veze s... pozivom koji sam dobila na ulazu u Fontainbleau? - Ama ba nikakve, draga moja princezo! Jedino elja da to bolje upoznam jednu osobu o kojoj itav Pariz govori ve petnaest dana natjerala me da izdam nareenje, koje, kako to mi kaete, nije bilo ispravno shvaeno od mojih potinjenih to ete mi, nadam se, oprostiti. Ministar povue svoj naslonja Marijaninom i sa obadvije ruke je primi za ruku. U istom trenutku u pogledu mu se pojavi iskra eznutjivosti to mlada ena smatrae loim znakom. Njoj je bilo poznato da je Savary imao puno uspjeha kod ena, no njoj se kao mukarac nije sviao, nije bio njen tip. Ba zbog toga je smatrala da je potrebno da ga odmah zaustavi te polako povue ruku i upita: - Tako, dakle, svi o meni priaju? - Svi! Vi ste tema dana po svim salonima. - To je velika ast za mene! No je li meu to svi ukljuen i car? Savary se gotovo ljutito trgne. - Zaboga, gospoo! Njegovo velianstvo cara se ni u kom sluaju ne moe trpati pod izraz svi! - U redu, u redu! - kratko odsijee Marijana. - Znai da vam car mene uope nije spominjao? - Vjere mi... nije! Zar bi i moglo biti drugaije?! Ne vjerujem da u ovom trenutku postoji ijedna ena na svijetu koja bi bila kadra privui sklonost njegova velianstva. Car je do uiju zaljubljen u svoju mladu enu kojoj posveuje svaki trenutak svog slobodnog vremena. Nikad nije bilo tako sretnog branog para! U stvari... Marijani je bilo dosta tog njegovog naklapanja stoga naglo ustane. Po njenu miljenju taj je sastanak predugo trajao. A ako je taj glupan naredio da je k njemu dovedu samo zato da bi se nadugo i iroko raspriao o sretnoj ljubavi carskog branog para, onda je jo gluplji no to je prije smatrala. Zar mu zaista nisu bila poznata govorkanja to su okolo kolala na njen i carev raun? Nikada Fouch ne bi poinio takvu nesmotrenost, dakako, ukoliko ne bi bila povezana s nekim njegovim lukavstvom... - Ako mi dozvolite, gospodine ministre, ja bih se od vas oprostila. Kao to sam vam ve rekla, strano sam umorna... - Dakako, gospoo, dakako...! To je najprirodnija stvar na svijetu. Pomoi u vam da se smjestite u koiju! Ne moete nd zamisliti, draga moja princezo, kakvu ste mi radost priinili... On ju je obasipao s bezbroj, nema sumnje vrlo ljubaznih komplimenata, ali to kao da je samo jo vie utjecalo na Marijaninu razdraljivost. Njoj je bilo oito da vie nije bila zanimljiva Napoleonu, inae se Savary nebi usudio da joj udvara. Vjerovala je da e naii na njegov bijes, bila uvjerena da e se on potruditi da joj se to bunije osveti, da e je baciti u zatvor, da e je prognati... Meutim nita od svega toga. On je, nema sumnje, vrlo rastreseno sluao ogovaranja na njen raun. A ovamo je dovedena zato da zadovolji znatielju novoga ministra kojemu je nadasve bilo stalo da uspostavi izvjesne odnose do kojih mu je bilo stalo... ili da nekako podrava razgovor. Bijes i razoaranje joj se nakupilo u dui. U uima joj je zujalo kao u konici tako da je jedva i ula kad joj je Savary kazao da vojvotkinja, njegova ena, prima ponedjeljkom i da e se smatrati neobino poaen posjetom princeze Sant'Anna. Nema ta, vrlo lijepo sroeno! - Nadam se da ste takoer pozvali i gospou de Chastenay? - otpovrne podrugljivo dok joj je on pruao ruku i tako joj pomogao da se popne u koiju. Ministar se zagleda u nju pogledom u kojem se zrcalilo iznenaenje. - Pa naravno...! Ali zato me to pitate? ~ 12 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Tako... samo sam znatieljna! Tek toliko da i ja neto upitam! Pa do skorog vienja dragi vojvodo! I ja sam takoer oarana ovim susretom! im je koija krenula Marijana se zavali u jastuke razdirana eljom da bijesno vie, plae ili prasne u smijeh. Pa da li se moe zamisliti neto smijenije!? Tragedija se pretvorila u lakrdiju. Bila je uvjerena da je eka sudbina junakinje iz romana, a umjesto toga je pozvana na veeru kod vojvotkinje Savary! Nije li sve ovo nevjerojatno? udan li je ovo ministar policije: kad eli upoznati nekoga, poalje po njega andare, kao da ne zna kako bi se to drukije izvelo! A kad se nesretni uzvanik nae pred njim, uvjerava ga u svoje vjeno prijateljstvo! - Sretna sam, gospoo, to vas ponovo vidim - ree Agata kad se Marijana pojavila pred njom. Sva sam protmula od straha kad nas je andar doveo ovamo...! Pogledavi svoju sobaricu, Marijana vidje da su joj oi nateene od pustog plakanja. - Dakle, ti si bila sigurna da u izii iz palae izmeu dvojice andara, s uzama na rukama i da e me odvesti pravo u zatvor u Vinvennesu. To se, eto, nije dogodilo, jadna moja Agato! Nisam ja tako vana linost! Doveli su me ovamo samo zato da vide kako izgledam! Treba se pomiriti sa sudbinom, drago dijete. Vie nisam careva najdraa ljubavnica. Sad sam samo obina princeza. I da bi dokazala kako se pomirila sa sudbinom, Marijana brizne i sama u pla dovodei time jadnu Agatu na sam rub oaja. Tiho je plakala sve dok koija nije prola kroz ulazna vrata u dvorite palae Asselnat. Prizor to se ukazao pred njom namah zaustavi njen pla: stara palaa bila je itava osvijetljena od sporednih prostorija u prizemlju do mansardi pod samim krovom. Kroz uglavnom otvorene prozore izbijao je blijesak svijea, a u dvoranama punim cvijea, elegantna skupina se pomicala po zvucima violine. Odjeci Mozartovog baleta dopiraili su do zapanjene mlade ene koja je gledala ne shvaajui i pitajui se nije li moda pogrijeila vrata... No to je doista bila njena kua, kua u kojoj se neto slavilo... I lakaji koji su stajali na trijemu oboruani svijenjacima bijahu njeni. Ne manje zaslijepljen Gracchus je zaustavio konje nasred dvorita, gledajui razrogaenim oima, ne pomiljajui da se pokrene i stavi noge na tlo. No odjek eljeznih kotaa po ploniku, nadjaao je zvuke violina. Negdje u kui odjekne uzvik: - Evo ih! U istom asu na trijemu se stvori skupina ena u veernjim haljinama i ljudi u fraku; meu njima se osmjehivao Arkadije de Jolival izduena lika, sa bradom i ivahnih crnih oiju. Ipak on se ne uputi prema koiji... Iz skupine se izdvoji visok izvanredno elegantan ovjek koji je svoju jedva primjetnu hromost oslanjao na tap sa zlatnom jabukom. Imao je ponosito lice, hladne plave oi raznjeene osmjehom prepunim topline. Marijana, nijema od uenja, vidje kako gospodin de Talleyrand jednim pokretom odmie sluge, prilazi koiji, otvara vrataca i prua joj ruku u rukavici, govorei snanim glasom: - Dobrodoli u dom svojih predaka, Marijano, dobrodoli meu svoje prijatelje i meu sebi jednake. Dolazite s dueg puta nego to i mislite. Mi smo se veeras skupili da vam kaemo koliko smo sretni zbog toga. Blijeda i zabludjelog pogleda, Marijana je gledala sjajnu gomilu pred sobom. Najprije je ugledala Fortune Hamelin koja se istovremeno smijala i plakala, vidjela je i Dorotheu Prigord u bijelom, gospou de Chastenay koja joj je neto pokazivala u svojoj svilenoj haljini sljezove boje, vidjela je i druge, manje poznate osobe, koje su, meutim, pripadale odabranom drutvu Francuske: Choiseul-Gouffier, Jaucourt, La Marck, Laval, Montmorency, La Tour du Pin, Bauffremont, Coigny. Sve te osobe je srela u ulici Varenne dok je bila skromna itaica ~ 13 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
princeze od Beneventa. Dok joj je Talleyrand drao ruku, odjednom joj bi jasno da su se tu veeras okupili u njenu domu ne samo zato da bi je doekali, ve i da bi joj vratili mjesto koje joj po roenju pripada, a koje bijae nesretnim sluajem izgubila. Vrtjelo joj se pred oima od raskonih haljina i blistavih dragulja. U pruene ruke poloi svoje drhtave prste. Sila je teko se oslanjajui na prijateljsku ruku. - A sada - viknuo je Talleyrand - mjesta prijatelji, mjesta njenu velianstvu, princezi Sant'Anni kojoj u vae i svoje ime elim mnogo, mnogo sree. Uz buran pljesak itavog drutva poljubio ju je u oba obraza prije nego to je poloio svoje usne na njenu ruku. - Znao sam da ete nam se vratiti - apnuo joj je. - Sjeate li se to sam vam rekao u Tuileriesima onog olujnog dana? Vi ste jedna od naih i tu se nita ne moe promijeniti. - A da li car dijeli vae miljenje? - Car! uvijek car! Usprkos svom nastojanju Marijana nije mogla a da ne misli na ovjeka kojega je jo uvijek voljela. Talleyrand napravi grimasu. - S te ete strane moda imati nekih neugodnosti... no dajete, ekaju vas! Razgovarat emo kasnije. Pobjedonosno je poveo mladu enu prema svojim prijateljima koji su je u istom trenu okruili, grlili, estitali joj. Ila je od zagrljaja do zagrljaja, od Fortune Hamelan oko koje se irio jak ruin miris, do perunikom namirisanog Arkadija de Jolivala. Prepustila se, potpuno smetena. Sve je to bilo previe iznenadno i neoekivano. Marijana je jedva reagirala. Dok je u velikom salonu Talleyrand drao zdravicu u ast njena povratka, ona je prila Arkadiju. - Sve je to dirljivo i lijepo, prijatelju, no ja nita ne razumijem. Kako ste znali da se vraam? Sve izgleda pripremljeno kao da ste me oekivali. - Pa i oekivao sam vas. Kad su mi ovo donijeli, bio sam siguran da ete se danas vratiti. Pokazao joj je veliki list papira na kojem je bio peat od ijeg je izgleda Marijanino srce bre zakucalo. Carev peat! No vrlo osoran sadraj nije bio nimalo ohrabrujui. Po nareenju njegova velianstva cara i kralja, princeza Sant'Anna ima se predstaviti na dvoru Saint Cloud, i to u srijedu 20. lipnja. Na kraju je stajao potpis: Duroc, vojvoda od Friula, veliki dvorski maral. - Srijeda, dvadeseti lipnja je sutra - primijeti Jolival. - Zacijelo vas ne bi zvali da nisu bili sigurni da ete ve danas biti u Parizu. Osim toga, gospoa de Chastenay pohrlila je ovamo ravno od vojvode od Roviga. - Kako je mogla znati da me nee nadzirati? - Jednostavno, pitala je Savaryja... no doite, draga Marijano. Nemam pravo da vas zarobim. Vai gosti vas trae. Ne moete ni zamisliti koliko ste postali slavni otkada je Florence objavila novost o vaem vjenanju ... - Znam, ali prijatelju, toliko bih vie voljela veeras ostati samo s vama. Toliko vam toga imam rei! - A ja imam toliko toga uti! - odgovori Arkadije, steui strastveno vrkove prstiju svoje prijateljice. - No morao sam gospodinu de Talleyrandu obeati da u ga upozoriti im budem neto doznao. On smatra da va povratak mora predstavljati neto... trijumfalno... - To je samo jedan od naina da me uvede... malo na silu... u svoj klan, zar ne? No ipak bi trebao priznati kako se u meni nita nije promijenilo. Moje srce nije tako prevrtljivo.
~ 14 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Zamiljeno je procjenjivala carsku naredbu koju nije isputala iz ruku, pokuavajui shvatiti to se skriva iza tako kratkih, gotovo zloslutnih rijei. Nervozmo se komeala ispred Jolivalova nosa. - Na to ste pomislili kad ste ga primili? - Iskreno, ba nita!... Nikad ne moemo znati ta se skriva u carevoj glavi. No kladio bih se da nije zadovoljan. - Dobili ste opkladu - uzdahne Marijana. - Sigurna sam da u se loe provesti. Za sada budite ljubazni, Arkadije, pobrinite se za moje goste dok se malo osvjeim i presvueni. Nakon svega stalo mi je da ovoga puta dostojno odigram ulogu gospodarice. Toliko im zaista dugujem. Idui prema stubitu, iznenada se predomislila: - Recite mi, Arkadije, ima li kakvih novosti o Adelaidi? - Nikakvih - odgovori Jolival slijeui ramenima. - Teatar Pygmees trenutno je zatvoren i, ako se ne varam, premjeten je na Aix la Chapelle. Pretpostavljam da je i ona tamo. - Kakva glupa pria! Najzad to se nje tie!... Marijana je trenutak oklijevala, a najzad se odlui i upita: - A Jasan? - Ni o njemu nema vijesti - odgovori Arkadije ravnoduno. - Sigurno je odjedrio prema Americi, a vae ga pismo, bez sumnje, eka u Nantesu. - Ah! Bio je to gotovo uzdah, toliko kratkotrajan da je bilo nemogue neto naslutiti, no ipak je bilo oito da ju je Arkadijevo obavjetenje ujelo za srce. Naravno da pismo ostavljeno Patersonu nije imalo vanosti, kocka je bila baena, igra odluena, povratka vie nije bilo, no ona je proivljavala nedjelje nadanja, nadanja nad razjapljenom prazninom. Za Marijanu more je bilo neizmjerno, jedna laa na njemu obina ljuska. Svoj je uzvik dobacila beskraju, a beskraj nije imao odjeka. Jason za nju nije vie nita predstavljao... no ipak, penjui se lagano prema svojoj sobi, Marijana je shvatila da ga jo uvijek eli vidjeti... Bilo je to udno, jer se sutradan morala sukobiti sa Napoleonovim bijesom, podnositi jednu od onih borbi u kojoj je ljubav ini tako ranjivom... Biti e tu tekih trenutaka. I pored svega nije bila zabrinuta. Misao joj se tvrdoglavo vraala moru, u potrazi za laom koja se nije vratila u luku Nantes. udna je bila ta upornost sa kojom se vraala misao na mornara. Kao da se Marijanina mladost naseljena ludim snovima i arkim eljama za pustolovinom grevito dri za tog pustolova, u pravom smislu rijei, ne priznajui stvarnost, u nastojanju da jo preivi. Meutim, vrijeme pustolovina je prolo. Sluajui udaljene zvuke jedne Mozartove arije koja je dopirala do nje kroz otvoreni prozor, nova princeza je osjeala da je to preludij za jedan sasvim drugaiji ivot, smiren ivot pun dostojanstva potrebnog djetetu koje joj se zaelo u utrobi. Kad se sutra prestane svaati sa carem, nita vie nee uiniti do pustiti dane da protiu... i ivjeti kao itav svijet! Avaj!...
~ 15 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA 2. PRVA RANA
etiri sata je odzvonilo na ugraenom satu centralnog zabata Palae Saint-Cloud, dok se Marijana penjala uz veliko stubite sagraeno prolog stoljea. Osjeala se nelagodno, ne toliko zbog pogleda koji su je pratili jo od glavnog ulaza, koliko zbog pomisli na ono to je oekuje u ovoj nepoznatoj kui. Dva i po mjeseca su protekla od dramatinog prizora u Tuileriesima, i sada e ga prvi put vidjeti... Dovoljno da joj zadrhti srce... Mala primjedba, dodana carskom pozivu, stavila joj je do znanja da dvor trenutno ali za vedskim kraljevskim princom i da nisu doputeni raskoni nakiti, te da se mora predstaviti u okrugloj haljini i fantazija frizuri. Odluila se dakle za haljinu bez dugih skuta, od bijelog tekog satena, bez ikakvih drugih ukrasa osim prostranih rukava, zlatnih kopi i bisera koji su isticali iroki pojas pod njenim njedrima. Kapa od iste tkanine ukraena crnim i bijelim nojevim perjem koje se povijalo du vrata, ukraavala je raskonu tamnu kosu, a velika earpa od crnog kamira protkanog zlatom, prekrivala joj je jedno rame i blago padala du lea do pregiba druge ruke. Krukasti biseri u uima i zlatne narukvice na dugim bijelim rukavicama sve do rubova rukava, upotpunjavale su ovu toaletu koju su ostale ene gledale radoznalou punom udivljenja. Marijana se nije na to obazirala. Svaki detalj bio je promiljen, od eljene jednostavnosti haljine koja je isticala liniju njenih mogu, do skromnosti u nakitu na njenom vratu, kako ne bi bio poremeen sklad njegove linije koja se sa toliko gracioznosti izvijala iz zaobljenih ramena. Do snjenih rubova smiono dekoltirane haljine njena se put isticala svojom bujnom ljepotom, prema kojoj je, Marijana je to znala, Napoleon bio naroito osjetljiv. to se susret vie primicao, Marijana je, budui da prole noi nije spavala, imala vremena prouiti svoje dranje. Zakljuila je da bi bilo najgluplje zauzeti dranje krivca. Napoleon joj nita drugo nije mogao zamjeriti, osim to je, ne pitajui njegovo miljenje, osigurala budunost njihova zajednikog djeteta. A ta budunost bila je raskono osigurana. Dakle, raunala je da e mu se pribliiti kao ena sigurna u svoju mo, kao ljubavnica koja je odluila povratiti svog ljubavnika. Bila je umorna od svih onih naklapanja to ih je ula nakon svog povratka u Francusku, bilo joj je dosta pria o zaljubljenom paru to su ga, navodno, tvorili Napoleon i Marie-Louise. Sve do prole noi kad joj je Talleyrand, sa osmjehom u kome se osjeao blud, doapnuo da car najvei dio vremena provodi ako ne u krevetu svoje ene, a ono barem zatvoren s njom. - Svako jutro prisustvuje njenu oblaenju, izabire joj haljine, nakit... Nikad mu nije dovoljno nakiena! Gospodar rata, ovaj se puta upustio u jednu mnogo njeniju borbu! Marijana je vrsto odluila napraviti diverziju u tom ljubavnom ratu. Isuvie je trpjela od objave tog vjenanja, muila ju je gotovo ivotinjska ljubomora, pomiljajui na njihove noi, dok su njene bile beskrajno puste. Bila je svjesna svoje ljepote i sposobnija od druge da zaludi bilo koga ovjeka. Danas je odluila pobjediti. Nije ila caru, ve je pod svaku cijenu htjela zadrati ovjeka. I moda je radi toga njeno srce tako teko zakucalo kad je stigla u predsoblje na prvom katu, gdje su po obiaju u dane carevih primanja bili dvorski prefekt i etiri cariine dame. Marijana je oekivala da e istog dana vidjeti gospou de Montmorency i groficu de Prigord koja joj je rekla da e biti u slubi. ~ 16 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Po protokolu - dodala je Dorothea - prije nego vas uvedu u dvoranu za prijem, jedna od dvorskih dama mora vas predstaviti poasnoj dami i dvorskom prefektu. Prefekt, markiz de Bausset je armantan ovjek, ali je zato poasna dama, vojvotkinja od Montebella, po mom miljenju, obina angrizavica. Na nesreu, carica u nju ima veliko povjerenje, vjerojatno da bi je utjeila zbog nesretnog austrijskog taneta koji je usmrtio jadnog Lannesa. Sreom, bit u tamo. Ja u vas predstaviti, a u mom drutvu ona ima obzira. U to je Marijana i te ikako vjerovala, poznavajui karakter mlade grofice, koja ni za to na svijetu ne bi dopustila gospoi Lannes da zaboravi, kako je ova roena kao princeza de Courlande. Neusiljeno se osmjehujui ila je prema svojoj prijateljici. No dvije mlade ene jedva su imale vremena pozdraviti se, kad im se pridrui jo netko. - Eto nam dakle povratnice! - veselo zagalami Duroc. - I to kakve povratnice! Draga moja, pravo je zadovoljstvo sresti vas! Kakva ljepota! Kakva elegancija! Vi ste... asti mi, ne nalazim rijei! - Recite carska i neete biti daleko od istine - ree Dorothea pomalo mukim glasom, dok se Duroc klanjao Marijani. - Treba priznati dodala je malo tie - da naa draga vladarica nije dostojna njenih skuti! Uvijek sam tvrdila da Leroyeve haljine ne moe nositi bilo tko! - Kato to, bilo tko! - protestirao je veliki dvorski maral. - Jedna Habzburgovica? Gospoo grofice, vaa e vam iskrenost donijeti neugodnosti. - Recite tonije, moje savreno poznavanje francuskog jezika - ivo mu odgovori Dorothea iskreno se smijeei. - Htjela sam rei da Leroyeove haljine pristaju svakom tijelu. One su pravljene za vitke i njene, dugih nogu - dodala je odmjeravajui vlastitu priliku u susjednom ogledalu, a njeno velianstvo isuvie voli kolae. to se tie gospoe Perigord ona je bila savreno elegantna i naveer je zapanjila svojom promjenom. Djevojica krupnih oiju, mnogima runa i premrava, pretvorila se u pravu ljepoticu. Ni sama Marijana nije sa vie elegancije nosila teke Leroyeve kreacije. Haljina koju je tog dana nosila, saivena od irokih traka bijele ipke i crnog vekira, unakazila bi manje profinjeno tijelo. Ljubazno je uhvatila Marijanu pod ruku. - Divno je vidjeti vas kako postajete dostojni sebe! - uzdahnula je. Sada smo zaista daleko od gice Mallerousse i signorime Marie-Stelle! Iako je vladala sobom, Marijana osjeti da crveni. - Osjeam se poput kameleona - uzdahnula je. - Ne mogu rei da mi je svejedno kakvo e miljenje o meni imati obini smrtnici. Divne crne obrve gospoe de Perigord podigle su se do sredine ela. - Obini smrtnici se nee usuditi da ga stvore, draga moja! to se tie vama ravnih, pretpostavimo da su vidjeli i druge. Zar ne znate da je moj djed bio konjuar carice Elizabete prije no to je postao njen ljubavnik i oenio vojvotkinju de Courlande? Zbog svega toga sam prilino ponosna na nj... To je ak moj predak koga najvie volim!... A to se tie nekih od vaih izbjeglica, znam i za one koji su radili manje otmjene poslove no to je itanje raznim princezama ili prireivanje koncerata! Ne uznemiravajte se toliko i doite da vas predstavim naem Kerberu. - Samo as! - ree Marijana, okrenuvi se prema Durocu. - Moete li mi objasniti naredbu koju ste mi poslali, gospodine vojvodo. Zato sam ovdje? Maralovo okruglo lice malo neodreenih crta, razvuklo se u osmijeh. - Ali... da bismo vas predstavili njegovu velianstvu, nita vie... to je obiaj! U normalnim prilikama, to bi obavili jedne veeri, ali kako smo u alosti... - Zar je to sve? - sumnjiavo upita Marijana. - Jeste li sigurni? Jeste li sigurni da njegovo velianstvo nije priredilo jednu od svojih podvala? ~ 17 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- No, da! Car mi je naredio da vas pozovem, a ja vam u njegovo ime nareujem da se predstavite. Uostalom - dodao je izvlaei sat vrijeme je da uem u salon, a gospoa od Montebella nije se ni pojavila. Sigurno ju je carica zadrala. No to nije toliko vano. Meni takoer pripada ast da predstavljam pridolice. Doite gospoo. Uzvanici su polako ulazili u susjedni salon ija su dvostruka vrata otvarala dva sobara u zelenoj livreji, i postavljali se uokrug, i to prvo ene, a iza njih mukarci. Jedino je Duroc ostao kraj Marijane, stojei malo po strani, nedaleko vrata kroz koja je trebao proi carski par. Bilo je prepuno svijeta. Nespokojna mlada ena nestrpljivo je oekivala voljenog ovjeka, ni ne osvrnuvi se na ostale uzvanike. Oni su za nju predstavljali sjajnu uniformiranu gomilu Francuza i stranaca, a lica iznad mnotva haljina nije ni primjeivala. Jedino se u prolazu osvrnula na svoj izgled u jednom velikom ogledalu. Muila ju je jedna jedina misao: kako e je on primiti? Oekivala je da e biti sami, da e je odvesti u u svoj kabinet i da e razgovarati bez svjedoka. Susret nije zamiljala na slubenom prijemu. Bila je razoarana. inilo joj se da joj Napoleon stavlja do znanja da za njega ne predstavlja nita vie od ostalih ena! Zar je mogue da je toliko zaljubljen u tu debelu vabicu? Pored toga, zbog reputacije koju je imao Napoleon da nekim enama javno dijeli grube komplimente, zabrinuto je oekivala as kad e se nai pred njim, sa svim tim radoznalim pogledima i nauljenim uima oko sebe. - Njihova velianstva car i carica! - buno najavi metar ceremonijala. Marijana zadrhta. ivci joj se napnu. Kad su se velika vrata otvorila, srce mlade ene poe ludo udarati. S rukama na leima, Napoleon se pribliavao hitrim koracima. Malo iza njega koraala je Marie-Louise, vae no ikad ruiasta u svojoj bijeloj haljini protkanoj srebrom i cvjetovima iste boje. Udebljala se, pomisli Marijana sa osvetnikim zadovoljstvom. Za parom je ulo nekoliko visokih linosti koji su ostali na dnu prostorije, dok su car i carica svojim obilaskom pregibali svilene haljine i ukraena odijela u beskrajne naklone. Marijana je prepoznala prekrasnu princezu Paulinu, Napoleonovu sestru, i vojvodu iz Wurtzbourga, roaka Marie-Louise. U koloni uzvanika ona je bila trea nakon dvije starije dame oholog dranja, no samo trenutak kasnije bila je nesposobna ponoviti imena svojih susjetki i ono to im je Napoleon rekao, jer joj je u uima glasno brujilo. Snani Durcov glas, uspio ju je otrgnuti: - Vaa e mi uzvienost dozvoliti da joj kao to je naredila predstavim njeno visoanstvo, princezu Corrado Sant'Annu, markizu Asselmat, kontesu od Cappanora i Gallena, iz... Duga lista titula koje je stekla vjenanjem, pritisnula ju je teinom osude. Istovremeno njena su se koljena savila u duboki naklon, skoro klecanje, kome nije nedostajalo gracioznosti, finoe i osjeaja za ravnoteu. Napetih nerava i uznemirena, Marijana je doekala kraj svojih titula videi pred sobom samo dvije noge u bijeloj svili i cipele sa srebrnim kopama. Zatim je nastupila tiina. Car je bio tako blizu da je ula njegovo disanje. Iznenada smetena, nije imala hrabrosti podii glavu. to li e rei? Dobro poznata ruka odjednom se pruila da joj pomogne, a mirni glas ree: - Ustanite gospoo! ini mi se da ve dugo oekujemo vau posjetu? Najzad se usudila podii pogled. Susrela je njegove sivo-plave oi u kojima ne zamjeti ni traga srdbe, ve joj se uine ispunjene veselou tako da je posumnjala ne ruga li joj se moda? Bilo je mnogo veselosti u osmjehu koji joj je uputio. - Isto tako vam sa zadovoljstvom estitamo na vjenanju, sretni to vas to nije promijenilo. Jo uvijek ste jednako lijepi! ~ 18 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Prije bi se reklo da je to injenica nego kompliment. Brzim pogledom obuhvatio je njeno prekrasno zarumenjelo lice, ramena i uzdrhtali vrat ispruen prema sebi. Prije no to se Marijana uspjela sabrati, car se ve okrenuo prema Marie-Louisi da bi joj predstavio mladu enu, koja ju je i protiv svoje volje mrzila. Saginjui glavu u poklon Marijana je primjetila naprenu usnicu po kojoj su Habzburgovci toliko poznati. - Dobar dan! - mrzovoljno je pozdravi carica. Nita vie! Da li je prepoznala onu koja je u aru njena vjenanja prouzroila uasni skandal u Tuileriesima, onu koju je uplakanu zatekla pred carevim nogama i tom je zgodom nazvala zlom enom? Marijana bi se u to zaklela. Uspravivi se, nije se mogla obuzdati a da divljim prkosnim ushienjem ne odmjeri Marie-Louisu. Bio je to skoro elektrini ok u kome je Marijana surovo uivala. Znala je da ju Austrijanka mrzi, i to ju je opijalo osjeanjem pobjede. Neopipljiva mrnja, utoliko snanija, treperila je izmeu dvije ene, poput pregrijanog olujnog zraka, mrnja jednaka bojazni koju je osjeala? Bila je svijesna udranog disanja oko sebe, pomalo okrutnog oekivanja. Da li e u prvom susretu doi do sukoba nove supruge i bive ljubavnice? No to se nije dogodilo. Klimnuvi glavom, Marie-Louise se pridrui muu, koji je za taj kratak trenutak obiao gotovo polovinu dvorane. - No! - aputao joj je kraj uha tihi Durocov glas. - Stvari su krenule bolje nego to sam mislio. im se ovo zavri, poi ete sa mnom. - Zato? - Znate... bit ete primljeni u privatnu audijenciju. Car mi je rekao da vas nakon primanja odvedem u njegov kabinet. Ne mislite valjda da je zavrio s vama u nekoliko pristojnih rijei. Marijanino srce se ispuni sreom. Sami! Bit e sami! Sve to se zbilo samo je odraz protokola, neizbjene ceremonije u koju je sad spadao i njen novi poloaj, no ovaj put bit e nasamo suoena s njim, imat e ga samo za sebe... Moda nije sve izgubljeno kao to joj se inilo dok je sluala njegovu ironinu dobrodolicu. Duroc, koga je to sve zabavljalo, promatrao je lice koje se pred njim ozari hiljadama zvijezda. Poeo je da se smije. - Znao sam da e vam se to vie svidjeti. Ali... ipak ne gajite suvie nade. Ime koje nosite zaklanja vas od javnog skandala. To ne znai da ete nasamo uti samo njenosti. - Zato tako mislite? Duroc je izvukao svoju burmuticu, mrknuo je i otjerao estice duhana sa svog predivnog odijela od crnog velura protkanog srebrnim nitima. Nakon toga se kratko nasmijao. - Najbolji odgovor na vae pitanje, draga moja, su krhotine jedne od najljepih dvorskih vaza iz Sevresa, koju je unitila ruka njegovog velianstva onog dana kad je doznala za vae vjenanje. - Zar mislite da ste me uplaili? - nato e Marijana. Nemate pojma koliko mi ugaate. Nita na svijetu nebi me uinilo sretnijom. Bila sam uplaena maloas, ali sada... I zaista. Uplaila ju je njegova izvjetaena pristojnost, namjeteni osmijeh, ravnodunost... najgore od svega... ali ne to! To je bila jedina stvar pred kojom je Marijana bila mirna.
Pred carskim kabinetom u Saint-Cloudu bilo je predsoblje koje je izlazilo na prostranu terasu punu rua i pelagonija. Prugasta tkanina produavala je prozore, a grane stare lipe bacale su njenu sjenku, tako da je sunce koje je obasjavalo tratinu izgledalo jo svjetlije. Iako je dekor bio skoro isti kao u Tuileriesima, radnu atmosferu je ublaavao ljetni miris i ljepota zeleno-zlatnih vrtova obasjanih ivotnom radou. ~ 19 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Prebacivi al od kamirske vune preko naslona fotelje, Marijana se uputila prema visokim vratima da bi u promatranju ovog lijepog prizora lake podnijela ekanje za koje miljae da e dugo potrajati, No nije ni zakoraila do praga kad je na ploicama galerije odzvonio brzi carev korak. Vrata se otvorie, zalupie... Marijana ponovno utone u svoj poklon ... - Nitko se tako ne klanja! - primijeti Napoleon. Ostao je na samom pragu, ruku prekrienih na leima, gledajui je. No nije se osmjehivao. Kao i maloprije samo je konstatirao injenicu. Prije nego to je pronala odgovor, proao je prostorijom, i sjeo za radni stol, rukom joj pokazujui gdje da se smjesti. - Sjedni - rekao je kratko - i priaj! Iznenaena Marijana je nesvjesno sjela, a on je, naizgled ne obraajui joj panju, prekopavao po hrpi papira i karti koje su prekrivale radni stol. Bolje ga pogledavi, mlada je ena primijetila kako je odebljao i postao umorniji. Njegova uvenula blijeda put postala je ua, boje koju je poprimala ostarjela kost. Puniji obrazi isticali su podonjake i umorne bore oko usana. Sigurno je bila zamorna ta kavalkada kroz sjeverne provincije, iz jedne sveanosti u drugu, pomisli Marijana, odluno odbacivi Talleyrandove podvale o osnovnim preokupacijama carskog para. Iznenada je podigao oi prema njoj. - No, pa ta je? ekam... - Priati, o emu? - odgovori ona njeno. - 0 svemu... o tom nevjerojatnom vjenanju. Drim da si izgubila razum. - Vae velianstvo zna razloge! - Naravno, ini se da Constant ima slabost prema tebi. Kad sam doznao... za to vjenanje, sve mi je rekao, najvjerojatnije da bi te potedio od prve navale mog bijesa! Kao da je bijes jo tinjao pod koom, Napoleonova aka je iznenada tresnula po stolu. - Zato mi nita nisi rekla? Zar nisam imao pravo da budem upozoren i to odmah? - Nema sumnje! Ali, gospodine, mogu li vas upitati ta bi to promijenilo na stvari? - Promijenilo, ta? - Recimo... tok dogaaja? Osim toga zbog naina na koji smo se rastali one veeri, nisam bila raspoloena zatraiti audijenciju da bih vaem velianstvu priopila novost. inilo mi se da sam bila neugledno obuena za sveanost vaeg vjenanja. Bilo je bolje nestati i slijediti dogaaje vlastitim snagama. - Neizmjernim snagama, kako se ini - smijuljio se on. - Jedan Sant'Anna! Do vraga! Nije ni tako loe za jednu... - Ne doputam vam! - prekinula ga je Marijana, - Moda je vae velianstvo zaboravilo da je linost Maria-Stelle bila samo maska, karnevalsko odijelo. Princ Sant'Anna nije nju oenio, ve kerku markiza d'Asselnata. S obzirom na odlinost mog plemstva, ta je veza neto posve... prirodno! Izgleda da ste vi jedini koji se udite, ako je suditi po glasinama koje sam uspjela uti nakon svog povratka. Visoko pariko drutvo bilo je mnogo vie zaueno... Jo jedanput tresnula je canska pesnica. - Dosta, gospoo! Niste ovdje da bi me nauili kako reagira ili ne reagira predgrae Saint-Germaina. To znam bolje od vas! Ono to me zanima je, kako je dolo do toga da izaberete ovjeka koga nitko nije vidio, koji na svojim imanjima ivi skriven ak i od svojih slugu i koji predstavlja jednu vrstu ive misterije! Pretpostavljam da nije valjda on doao po vas? ~ 20 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Marijana je osjeala kako se u njemu gomila bijes. Uspravila je glavu, trljajui jednu aku uz drugu kao to je imala obiaj u tekim trenucima. Izgledajui mirnija nego to je bila, ona odgovori: - Jedan moj roak namjestio je to vjenanje... zbog obiteljske asti. - Va roak? Ali mislio sam... Oh! Tu sam! Kladimo se da se radi o kardinalu od San Lorenza, bezobrazniku kome je onaj imbecil de Clary, da bi vam ugodio, poklonio koiju usprkos mojim nareenjima! Jedan od mnogih intriganata! Marijana se osmjehnula. Gauthder de Chazay bio je van domena carskog bijesa. Nee mu nita biti ako prizna. - Dobili ste opkladu, velianstvo! On je taj roak koji je u svojstvu glave porodice za mene izabrao mua. To je bilo sasvim prirodno. - Ne bih se sloio. Najednom je Napoleon ustao i poeo grozniavo hodati po kabinetu u jednoj od svojih toliko poznatih nervoznih etnji. - Ni najmanje ne dijelim vae miljenje - ponovio je. - Kao otac, ja sam trebao odluiti o budunosti svog djeteta. Jedino - zlobno je dodao ukoliko nisam u zabludi to se tie oinstva? U istom asu Marijana je skoila i stala pred njim uarenih obraza i bijesna pogleda: - Nikada vam nisam davala pravo da me vrijeate niti da sumnjate u mene! A sada bi me zanimalo, koju vrstu odgovornosti bi vae velianstvo moglo preuzeti prema tom djetetu, ako ne prisiliti njegovu majku na kakvo bilo vjenanje? Nastupila je tiina. Car se zakalja i skrene oi s njena svjetlucavog pogleda uprtog u njega, ispitivakog do izazovnosti. - Naravno! Drugaije se nije moglo dogoditi, jer na alost nisam mogao priznati dijete. No barem bih vas povjerio jednom od svojih pouzdanika, nekome koga u potpunosti poznajem, u koga bi bio siguran... siguran!... - Nekome tko bi zatvorenih oiju prihvatio cezarovu ljubavnicu... i miraz. Jer vi bi mi dali miraz, zar ne, gospodine? - Naravno. - Drugim rijeima: dali biste me jednom od uslunih! Zar ne shvaate vikala je Marijana sa estinom - da je to ono na to nikada ne bih pristala? Da me date... tonije poklonite, svom sluzi! Zar mogu prihvatiti ovjeka koga mi nudi vaa ruka? - Vaa aristokratska krv bi se bez sumnje pobunila - zagunao je on kad bi pripali jednom od onih skorojevia uzdignutih slavom kojima sam ispunio dvor, jednom od onih koji sve duguju junatvu, prolivenoj krvi... - ... i vaoj velikodunosti! Ne, gospodine, kao Marijana d'Asselnat ne bih se stidjela poi za jednog od tih ljudi, ali zato bih prije umrla nego dopustila da me vi prodate, vi koga sam voljela... Sluajui kardinala samo sam se pokorila obiajima plemstva, po kojima jedna djevojka mora slijepo prihvatiti mua koga su njeni izabrali. Tako sam ujedno manje patila. - Dakle to su vai razlozi! - ree Napoleon hladno se osmjehnuvi. - A sada, koje je razloge imao va mu? ta je natjeralo jednog Sant'Annu da oeni enu koja ne nosi njegovo dijete? Namjerno prelazei preko razgovora o trudnoi, Marijana mu nije htjela ostati duna: - injenica je da ste taj drugi vi! Da, gospodine, ne slutei nita, vi ste bili moj miraz! Princ Corrado e imati dijete Bonapartine krvi. - Sve manje razumijem. - Pa ipak, to je vrlo jednostavno, gospodine. Prema onome to se pria, princ boluje od opake bolesti koju ni za to ne eli prenijeti na druge. Tako je bio osuen na dobrovoljnu smrt nosei svoje staro ime... sve dok kardinal od San Lorenza nije pomenuo mene. Najprije se protivio ~ 21 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
bilo kakvoj adaptaciji, zbog ponosa na svoju rasu, ali taj ponos je izgubio vanost kad je doznao o kome se radi. Tako e va sin nositi ime Sant'Anna i osigurati mu kontinuitet. Ponovno zavlada tiina. Marijana se polako uputi prema otvorenom prozoru. Neto ju je stezalo u grlu zbog spoznaje da je lagala. Zar je mogue da je bolestan ovjek koji se tako velianstveno uspinje Ilderinom? Nemogue! Ali kako objasniti caru da to nije ni njoj jasno? Dobrovoljna osamljenost, maska od bijele koe koju je nosio u svojim nonim lutanjima? Sa udnom jasnoom vidjela je na dnu osunanog carskog parka, visoku i snanu figuru koja se nasluivala pod prostranim ogrtaem koji je, dok je jahao, vijorio na vjetru. Sve, ali bolesnik ne! Bio je to prije jedan misterij, a misterije nikada nije poeljno stavljati pod Napoleonov nos. Tada on prekine tiinu. - Neka bude! Prihvaam te razloge, jer vrijede i mogu ih razumjeti. Tim vie to se prinevom dranju ne moe nita zamjeriti od kad smo preuzeli vlast. Ali vi... izgovorili ste neto udno... - to? - Rekli ste: kau da princ boluje od neizljeive bolesti. To oni kau, navodi na pomisao da ga vi niste vidjeli? - Upravo tako. Vidjela sam jedino njegovu ruku u rukavici, za vrijeme vjenanja, koju je preko zavjese od crnog velura ispruio prema mojoj. - Samog princa nikada niste vidjela?! - povie Napoleon u nevjerici. - Nikada! - potvrdi Marijana, osjeajui da lae. - Ni pod koju cijenu ne bih mu priala o noi provedenoj u ljetnikovcu, o tajanstvenom konjaniku... i naroito ne o jutru nakon udesne noi, u krevetu posutom jasminovim cvijeem... Odmah je bila nagraena za tu la, jer se Napoleon najzad osmjehnuo. Polako joj je prilazio, pribliivi se toliko da su bili priljubljeni. - Znai - nato e on tiim, prisnim glasom - nije te ni dodirnuo? - Ne, gospodine... Nije me dirao. Srce joj je uzdrhtalo. Carev pogled odjednom se ispunio njenou kao to je maloprije bio neumoljivo hladan. U njemu je ponovo otkrila izraz koji je imao u vrijeme Trijanona, za kojim je toliko udjela, otkrila je arm kojim se tako savreno znao posluiti, te izraz koji je prethodio ljubavi. Danima i noima je sanjala samo o tom pogledu! No ta se to odjednom zbilo s njom? Nije vie osjeala radost? Napoleon se odjednom naglo nasmijao: - Ne gledaj me tako! asne mi rijei, reklo bi se da me se plai! Ta vie se nema ega bojati! Kad se sve uzme u obzir, to vjenanje je majstorsko djelo! Boe, pa ni ja ga ne bih bolje izveo! Izvrsno... zna li kako sam zbog tebe patio? - Patili? Vi? - Ja! Zar ne mogu biti ljubomoran ako volim? Pomiljao sam na toliko toga... A ja? - pomisli Marijana sjeajui se s mrnjom paklene noi u Campiegnu. Ja umalo nisam poludjela od muke videi ga kako izgara od nestrpljenja da se to prije uvue u Austrijankin krevet. Ja tada, dakako nisam nita pomiljala! Taj iznenadni nalet mrnje bio je tako snaan da nije bila ni svjesna kad ju je uzeo u ruke, aputajui joj sve tie i tie, sve gorljivije... - Ti moja zelenooka vjetice, lijepa sireno u tuim rukama! Tvoje tijelo preputeno tuim milovanjima, tuim poljupcima... Gotovo sam te mrzio pri toj pomisli. Malo prije, kad sam te vidio... tako lijepu! Ljepu no to si mi ostala u sjeanju... zaelio sam da... Poljupcem je priguio rijei. Bio je to pohlepan poljubac, carski, gotovo brutalan, pun sebine estine, bilo je to milovanje gospodara... ali nije manje zbunio mladu enu. Sam dodir tog ovjeka plijenio je sve njene misli i elje; jo uvijek je djelovao na njena ula neumoljivom ~ 22 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
tiranskom potrebom. U Napoleonov zagrljaj Marijana je utonula isto tako potpuno kao i u sauesniku Boutardovu no... No on se isto tako naglo odvojio od nje, viknuvi: - Roustan! Pojavio se prekrasan Georgijanac sa turbanom, blistav u svojoj odjei, oekujui na pragu kratku naredbu. - Nikog ne putaj dok te ne zovnem! Jami mi svojim ivotom! Rob naini znakom da je razumio i nestane. Napoleon tada zgrabi Marijaninu ruku. - Doi! - ree. Skoro trei vodio ju je prema tajnim vratima to su se ocrtavala na jednom zidu skrivajui malo spiralno stepenite uz koje su se najveom brzinom popeli. Stepenite je vodilo u malu sobu, rafinirano namjetenu, iz koje su stupili u prostoriju namijenjenu ljubavi. Dominirale su svjetlo uta i zagasito plava boja. Marijana je jedva bacila pogled oko sebe ni ne pomislivi na sve one ene koje su prije nje bile uvedene u taj skroviti kutak. Spretnou najbolje sobarice Napoleon joj je ve skinuo kope to su pridravale togu od bijelog satena, otkrivajui haljinu koja je ubrzo skliznula sa potsuknjom i kouljom. Sve je to obavio nevjerojatnom brzinom. Vie nije bilo govora o polaganom i njenom milovanju, o znalakom i pohotnom skidanju, zbog ega je one veeri u Boutardu postala saglasnom rtvom i to je u vrijeme Trianona davalo toliko drai njihovim ljubavnim predigrama. Kao kroz san, presvijetla princeza Sant'Anna obuena jedino u arape, osjeti kako je baena preko satenskog pokrivaa i da gubi vlast u rukama nestrpljivog vojnika koji ju je bez rijei uzeo, razdirui joj usne bijesnim poljupcima. To se zbilo sa toliko brutalnosti i uurbanosti da ovaj put poznati Napoleonov arm nije ni doao do izraaja. Sve je bilo gotovo u nekoliko minuta. I kao za kraj, Njegovo velianstvo poljubi joj vrh nosa i potapa je po obrazima: - Moja dobra mala Marijano! - ree on gotovo ganuto. - Ti si najneobinija ena koju sam ikad sreo. Doista se plaim da zbog tebe u ivotu ne poinim neku glupost! Zaluuje me! Ni te laskave rijei nisu utjeile dobru malu Marijanu koja se osjeala prevarenom i smijenom. Jo as prije bila je uvjerena da e ponovno osvojiti svog ljubavnika, obnoviti dragocjeni i opojni uitak njihove ljubavi, no sada je sa bijesom otkrila da je samo utaila silnu i iznenadnu e oenjena ovjeka koji se bojao da ga ena ne otkrije, i koji je moda ve poalio to je naas izgubio glavu. Uvrijeeno je trgla uti pokriva to je skrivao njenu golotinju. Ustala je. Raupana kosa rasula joj se po leima obavijajui je poput sjajnog plata. - Neizmjerno sam polaskana to sam se svidjela njegovu velianstvu! ree hladno. - Mogu li se nadati da e njegova blagonaklonost potrajati? Podignuvi obrve, Napoleon otpovrne: - No, krasno! to se sada ljuti? Shvati Marijano. Znam da ti nisam poklonio dovoljno vremena no nadam se da si dovoljno razumna da shvati kako su se mnoge stvari promijenile i ja se ne mogu vie ponaati prema tebi kao... - Kao neenja! - ree Marijana koja mu je odluno okrenula lea da bi pred ogledalom na kaminu uredila kosu. Napoleon je poao za njom, obuhvatio je i poljubio u golo rame. Zatim se nasmijao: - Trebala bi biti vrlo ponosna! Jedino u tvom drutvu zaboravljam svoje obaveze prema carici - ree on nesmotreno, to je jo vie pogoralo njegov poloaj.
~ 23 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Ali ja sam ponosna, gospodine - odgovori ona ozbiljno. - Meni je samo ao to je moja mo tako mala da je zaboravljate samo za kratko vrijeme. - Dunosti... valjda ti je jasno... - I briga za skorim nasljednikom! - dodala je ironino, nastojei da ga naljuti. No nita se nije zbilo. Napoleon joj uputi blistav osmijeh. - Nadam se da neu dugo ekati! elim sina! To je razumljivo! A nadam se da e mi i ti dati jednog debelog deka. Zvat emo ga Charles, ako eli, kao mog oca. - I kao izvjesnog gospodina Denisa! viknula je preneraeno Marijana. Eto ga, govori o djetetu! I to tako prirodno kao da su vjenani. Spopala ju je podmukla malo neumoljiva elja da mu protuslovi: - Moda e biti djevojica - razmatrajui tu eventualnost po prvi put, jer je do tada, bog sam zna zato, bila sigurna da u utrobi nosi djeaka. No izgleda da te veeri nije postojao nain da ga se razbjesni. On vrlo radosno izjavi: - Bit u presretan bude li djevojica. Ve imam dva djeaka, zna li? - Dva? - Pa da, malog Leona, roenog prije par godina, i malog Aleksandra, koji je ugledao svijet u Poljskoj proli mjesec. Marijana je utjela. Bila je pobjeena i povrijeena vie nego to je htjela priznati. Jo nije znala za roenje sina Marije Walewske i u najveoj mjeri ju je pogodilo to je stavljena u red sa ostalim carevim ljubavnicama, a njeno dijete strpano, htjela ona ili ne, u ineku vrstu vrtia za carske izrode. - estitam - izusti kroz zube. - Ukoliko dobije djevojicu, dat emo joj neko lijepo korzikansko ime, Laetitia, ime moje majke, ili Vanina... Volim ta imena. A sad se obuci to prije. Bit e sumnjivo nae zadravanje. Pored svega brinuo se i ta e tko rei! Ah! Zaista se promijenio! U potpunosti se saivio sa svojim novim likom oenjenog ovjeka. Bijesno ali brzo, Marijana je navukla svoju odjeu. Ostavio ju je samu, da li iz diskrecije ili to je bilo jo vjerojatnije, nestrpljivosti da stigne u svoj kabinet, zadovoljivi se da joj kae da mu se pridrui im bude spremna. Marijanina urba nije bila manja: htjela je to prije napustiti ovaj dvorac u kome je njena lijepa ljubav opasno ranjena. Teko e mu oprostiti taj isuvie kratki ljubavni susret. Kad je stigla u kabinet, on je drao njen al od kamira prebaen preko ruke. Iznenada umiljat, ljubazno ju je ogrnuo i upitao je poput djeteta koje moli za opratanje: - Da li me jo uvijek voli? Umjesto odgovora slegnula je ramenima, alosno se osmjehnuvi. - Hajde zamoli me neto, htio bih ti priiniti zadovoljstvo. Gotovo je odbila. Odjednom se sjeti da joj je Fortunee juer ispriala neto to ju je prilino zabrinulo. Sad je bila prilika da uini uslugu najvjernijoj prijateljici... i naravno da malo razljuti cara... Gledajui ga pravo u lice, ovaj put mu se iroko osmjehnula: - U svakom sluaju postoji netko kome bi preko mene mogli uiniti uslugu, gospodine! - Kome, dakle? - Gospoi Hamelin. Izgleda da su zajedno sa bankarom Ouvrardom istovremeno uhapsili i generala Fournier-Sarloveza koji se kod nje sluajno naao. Ovaj put je Marijana ostvarila svoju namjeru u potpunosti, jer se Napoleon doista naljutio. Ljubazan osmjeh na njegovu licu pretvorio se u hladnu masku despota. Okrenuo se k radnom stolu i ne gledajui je odsjeno izjavi: - General Fournier nije imao ta raditi u Parizu. Njegova rezidencija je Sarlat! Tamo mu je mjesto i bez dozvole se nije smio maknuti. ~ 24 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Meni se ini da vae velianstvo ne zna za njene veze koje ga sjedinjuju sa Fortuneeom. Oni se vole i... - Budalatine! Fournier oboava sve ene, a gospou Hamelin zaluuju svi mukarci! Odlino e se snai jedan bez drugoga. Ukoliko je i bio kod nje za to postoje sasvim drugi razlozi. - Naravno - sloi se Marijana, ne zbunivi se. - On se od sveg srca nada da e nai mjesto u redovima armije... a to je vaem velianstvu poznato! - Meni je prije svega poznato ta je on: obian smutljivac, agitator, pokvarenjak... koji me mrzi i ne oprata mi to nosim krunu! - Ali koji se toliko divi vaoj slavi! - polako doda Marijana, uveliko se udei to pronalazi takve argumente za obranu ovjeka koga je inae mrzila! - No Fortunee je bila tako sretna! Odjednom se sumnjiav pogled Napoleonov zaustavi na njoj. - Odakle poznajete tog ovjeka? Snano iskuenje odjedanput je obuzelo Marijanu. Kako bi reagirao kad bi mu ispriala da ju je Fournier pokuao napastovati iza dvorinih vrata, u noi carevog vjenanja? Nema sumnje, bijesno! Taj bijes bi joj neobino godio ali i Fourniera moda stajao ivota ili doivotne nemilosti, to ipak nije zasluio bez obzira na svoju oholost i odbojnost! - Bilo bi pretjerano rei da ga poznajem. Vidjela sam ga jedne veeri kod gospoe Hamelin. Doao je iz Perigorda, molei je da se za njega zauzme. Nisam se mnogo zadrala, inilo mi se da general i moja prijateljica jedva ekaju da ostanu sami. Iznenadan carev smijeh bio je znak da je uspjela. Priao je, uzeo joj ruku i poljubio je, a zatim ju je poveo prema vratima. - Hajdemo! Pobjedila sil Reci tom objeenjaku u suknji da e uskoro imati svog seoskog pijetla! Pustit u ga iz zatvora, a jo prije jeseni dobit e svoje zapovjednitvo. A sada, brzo se gubi! Imam posla! Na pragu su se oprostili, on kratkim naklonom, ona duboko se poklonivi kao to je bilo uobiajeno, isto toliko sveano i bezlino kao da su iza ovih vrata vodili salonsku konverzaciju. U Apolonovoj galeriji, Marijana se pridruila Durocu. On ju je odveo prema koiji da bi joj na rastanku rekao: - Dakle? Zadovoljni? - Vrlo! - izusti Marijana kroz zube. - Car je bio... armantan! - To je pravi uspjeh - potvrdi veliki maral. - Potpuno ste povratili njegovu naklonost. I to u jo veoj mjeri! To vam mogu i dokazati, jer ste ba maloprije dobili svoju nominaciju. - Nominaciju? Kakvu nominaciju? - Pa nominaciju dvorske dame! Car je odluio da se kao talijanska princeza pridruite velikim damama strankinjama, koje od sada pod tim nazivom okruuju caricu. To su vojvotkinja de Dalberg, gospoa de Perigord, princeza Aldobrandini, princeza Chigi, grofica Bonacorsi, grofica Vilain XIV... Mjesto vam po pravu pripada. - Ali ja to ne elim! - vikne preneraeno Marijana. - Kako se usudio? Dodijeliti me svojoj eni, prisiliti me da joj sluim, da joj pravim drutvo? On je lud! - Ta utite - urno joj naloi Duroc zabrinuto gledajui oko sebe. - Ne oponaajte gospou Perigord u glasnom razmiljanju. No prije svega ne plaite se. O nominaciji je odlueno, ali dekret jo nije potpisan, premda je grofica Dorotea ve preuzela slubu. Osim toga, ako je vjerovati u nesnoljiv karakter vojvotkinje Montebello, ta sluba vam nee oduzeti mnogo vremena. Osim velikih primanja kojima ete prisustvovati, neete se pribliiti carici, ulaziti u njenu sobu, razgovarati s njom, niti putovati u istoj koiji... To je prije svega poasna sluba kojoj je svrha da uutka razna brbljanja! ~ 25 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Ukoliko ba moram imati neku dunost na dvoru, zar me ne mogu dodijeliti nekom drugom lanu carske obitelji? Princezi Paulini, na primjer, ili jo bolje carevoj majci? Ovaj se put veliki Maral od srca nasmijao. - Draga moja princezo, vi ne znate to govorite! Suvie ste lijepi za tu armantnu luckastu Paulinu, a to se tie gospoe majke, ako ba elite umrijeti od dosade, onda se pridruite tom bogobojaznom bataljonu ozbiljnih dama, iz njene okoline. Kad se vojvotkinja d'Abrantes vrati iz Portugala, pitajte je kako ona, koja poznaje gospou Laetitiju jo od djetinjstva, podnosi atmosferu na dvoru de Brienne i neprekidne preferans partije kao jedinu zabavu? - U redu - ree Marijana rezignirano - opet sam pobjeena! Bit u dakle dvorska dama. Ali tako vam boga, dragi moj vojvodo, ne pourujte taj famozni potpis! to kasnije... Oh! Uz malo sree mogu odugovlaiti do kolovoza... ili moda rujna! - Rujna? - Marijana se osmjehnula na tu pomisao. Tada e njeno stanje biti dovoljno vidljivo, pa se nee morati pojavljivati na dvoru, jer prema njenim priblinim proraunima, dijete e se roditi prvih dana prosinca. Kad su stigli do trijema, ona spontano prui svoju ruku maralovim usnama. - Vi ste sjajni, dragi moj vojvodo! I to jo vie odgovara istini, savren ste prijatelj. - Vie mi se svia vaa prva ocjena - odgovori on kreveljei se - no zadovoljit u se prijateljstvom! Do skorog vienja, lijepa gospoo! Dan se bliio kraju, a buktinja naranastog plamena obojila je obronke Saint-Clouda, gdje su se krila vjetrenjae polako okretala na laganom povjetarcu. Bilo je mnotvo arolikog i veselog svijeta na etalitu Longchampa, bezbroj raskonih koija i lijepih konjanika, blistavih haljina i raznobojnih uniformi. Svuda samo perje, ipke, nakit, pozlata, u to doba dana kad je bilo otmjeno pokazati se u dugom nizu koija to su polako promicale s jedne na drugu stranu, esto do jedanaest sati naveer. Tu su modu uvele bogate posjetiteljke iz opatije Longchamp, lijepe koketne djevojke iz opere u vrijeme vladavine Louisa Ljubljenog, a obnovile draesne dame Direktorija nakon revolucionarne oluje. Veer je bila blaga i Marijani se nije urilo kui. Tog dana je isprobala novu koiju kojom ju je po njenu dolasku iznenadio Arkadije, a koju je izradio poznati majstor Keller. Bila je to istovremeno udobna i raskona koija, sa sjeditem presvuenim zelenim barunom, optoena sjajnim bakrorezom. Mnogi su sa divljenjem gledali tu bogatu zapregu i enu to je u njoj sjedila: ene radoznalo, a mukarci ne skrivajui divljenje i za prekrasnu mladu enu ispruenu na jastucima, i za lipicanere to ih je Gracchus ponosan u novoj crnoj pozlaenoj livreji dostojanstveno drao na uzdi. Svi su se okretali. Neki su je, prepoznavi je, pozdravili ili joj se osmjehnuli. Tako je te veeri srela gospou de Recamier, barunicu Jaucourt, groficu Kielmannsegge i gospou de Talleyrand, koja ju je, dok su se mimoilazile, oduevljeno pozdravila. Ta divna ena stavila je sebi u zadatak da visokom parikom drutvu otkrije novu zvijezdu. Nekoliko ljudi se pribliilo da bi Marijani poljubili ruku, no kako njoj nije bilo ni do brbljanja ni do zadravanja, nekom se samo osmijehnula, nekom pak dobacila ljubaznu rije, ne zadravajui ak ni armantnog princa Poniatoskog koji je bio spreman da je prati iako je ve bio na putu za Saint-Cloud gdje ga je car ekao. Bilo joj je drae prepustiti se laganom ljuljanju koije i udisati topli zrak zasien slatkim mirisima bagrema i kestena u cvatu. Njen rastresen pogled za tren bi se zadrao na nekom poznatom licu u tom sjajnom valu to je kraj nje promicao. ~ 26 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
No ba kad su se dvije kolone zaustavile da bi omoguili pratnji princa de Cambaceresa, koji je, po svom obiaju, bio odjeven u pozlaenu sjajnocrvenu odjeu iznad koje se isticao trostruki podbradak bonvivana i napudrana perika iz 1780. da prokri put koiji svog gazde, sanjiv Marijanin pogled se zaustavio na konjaniku koji je svojim izgledom odskakao od raskonog drutva. Ne toliko svojom odjeom, koliko upadljivom prilikom i likom. Jaui zlaanog riana laganim se kasom pribliavao, povremeno pozdravljajui neku od mnogobrojnih ena koje su mu se osmjehivale. Na sebi je imao zelenu uniformu sa crvenim gajtanima, kri sv. Aleksandra krasio mu je grudi a veliki eir neobinog oblika krasila je perjanica od pjetlovog perja. Marijana je odmah prepoznala na njemu uniformu ruskog oficira. Bez sumnje se radilo o jednom od carskih ataea dodijeljenih starom ambasadoru, princu Kurakinu, koga je esto viala kod Talleyranda. No ovog oficira jo nikad nije vidjela, dok su joj ostali ruski oficiri kod Naselroda ili Rumiancova; bili vrlo dobro poznati. Ovoga zbilja jo nikada nije vidjela, jer njegovo lice, jednom vieno nije se vie zaboravljalo. Bio je savren konjanik. To se osjealo po njegovoj sigurnosti u sedlu, po savrenom miiju bedara to se ocrtavalo u hlaama od bijele koe. I lik mu je bio naoit: ramena vrlo iroka a stas tanak kao djevojaki. No najsnanije se doimalo njegovo lice: plavo sa uskim zaliscima, dok su mu crte imale strogu istou grkih kipova. Na tom su licu sjala dva divlja, dvolina oka intenzivno zelene boje u kojima se i nasluivalo azijsko porijeklo. Skrivao se Tatarin u tom ovjeku koji je, pribliavajui se sve vie koiji, usporavao svoj kas. Najzad se zaustavio na nekoliko koraka od Marijane, i ispitljivom se znatieljom zagledao u njezine konje. Paljivo ih je motrio od glave do repa, zatim se malo odmaknuo da bi bolje obuhvatio cjelinu i ponovno priao blie... Marijana je pomislila da e sjahati kako bi ih razgledao iz vee blizine, no tada su njegove oi odlutale do mlade ene. Ponovila se ista igra. Dobro usaen na konju, na rastojanju od dva metra, oficir ju je promatrao poput uenjaka koji je otkrio rijetkog kukca. Drskim je oima motrio njenu gustu tamnu kosu, lice rumeno od ljutnje, zatim dugu njenu liniju vrata, ramena i grudi koje Marijana bijae omotala u svoj al od kamira. Zgranuta sa neugodnim osjeajem robinje na sajmu, bijesnim je pogledom oinula tog drznika koji, zanesen promatranjem njene ljepote, to nije ni primjetio. Da bi stvar bila ljepa, iz jednog je depa izvadio monokl i uglavivi ga u onim dupljama mirno je dalje promatrao. Tada je Marijana krajem svog suncobrana nervozno udarila Gracchusa po ramenu. - Snai se kako zna, ali izvuoi se odavde! Ovaj je tip, ini se naumio ostati tu do sudnjeg dana. Mladi koija pogleda pridolicu i prasnu u smijeh. - ini mi se da je vae visoanstvo steklo novog oboavatelja! Vidjet u ta se moe uiniti. Uostalom, ini mi se da kreemo. Duga rijeka koija se pokrenula. Iako je Gracchus potjerao svoje konje, Rus se nije ni pomakao. Samo se lagano okrenuo na sedlu da bi lake pogledom slijedio koiju i njenu vlasnicu. Tada mu bijesna Marijana dobaci: - Prostaino! - Ne ljutite se, gospoo princezo! - ree Gracchus. - To je Rus, a svi znaju da su Rusi prostaci i divljaci! Ovaj moda ne zna ni tri rijei rei na francuskom. Ovo je sigurno jedini nain da vam pokae koliko mu se sviate. ~ 27 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Marijana nita ne odgovori, ovjek je sigurno znao francuski, jer se tim jezikom sluio svaki ruski plemi, a bilo je tako jasno da ovaj nije roen u kolibi. Pripadao je plemstvu iako njegovo dranje nije govorilo u prilog dobrom odgoju. Trebalo ga se to prije otarasiti. Sreom nisu ili istim pravcem. No kad se koija nala s onu stranu Coustousovog remek-djela, divnih trokrilnih vrata to sa zatvarala Mahiaux i otvarala se prema Neuillyu, njen je koija mirno obavijesti da je ruski oficir jo uvijek tu. - Kako? Prati nas? Ali iao je prema Saint-Cloudu... - Moda je i iao, ali vie ne ide, jer je iza nas... Marijana se okrenula. Gracchus je imao pravo, Rus je doista bio tu, na nekoliko metara, pratei koiju tako mirno kao da mu je to bio svakodnevni posao. Videi da se mlada ena okrenula, srdano joj se osmjehne. - Oh! - uzvikne Marijana. - Ovo je previe! Potjeraj konje i to galopom! - U galopu - udio se Gracchus - ta pregazit u nekoga! - Pa i kadar si za tako neto. Rekla sam: galopom! Sad je prilika da se isprobaju ivotinje... i koija kao ti! Gracchus je znao da je bilo uzaludno prepirati se sa gospodaricom kad je poprimila taj ton. Bi vigne. Koija se zanijela i u paklenoj trci izbila na cestu to vodi u Neuilly, preletjela trg Etoile jo uvijek apsurdno ukraen lukom pobjede, najzad se stutila na Champs Elyses. Podignuvi se sa sjedita poput grkog auriga, Gracchus je na sav glas upozoravao im bi primjetio i najmanju prepreku pa makar to bio i najmirniji pjeak. Ljudi su se zaustavljali i u udu promatrali elegantnu koiju kako leti brzinom vjetra sa etiri konja bijela poput snijega... dok je za njom jurio kao munja brzi konjanik. Malo prije mirna Rusova pratnja, pretvorila se u ludu trku. Vidjevi da mu koija u galopu odmie, oficir je mamuznuo svog riana i oito bio zadovoljan tokom zbivanja. eir mu je pao, no to ga nije brinulo. Plava mu je kosa leprala na vjetru, a on je tjerao riana divlje viui ugledavi se na Gracchusa. Znatieljnici su prestraeno gledali taj prizor. U luakom lomu koija prohuji mostom Concorde zaobilazei zidove zakonodavne skuptine. Rus ih je ipak sustigao. Marijana se pjenila od bijesa. - Neemo ga se rijeiti prije kue! - vikala je. - Skoro smo stigli. - Moda i hoemo - zadihano e Gracchus - evo pomoi! - Doista, jedan drugi konjanik bacio se za njim. Bio je to neki kapetan poljskih kopljanika koji je vidjevi raskonu koiju i ruskog oficira zakljuio da bi bilo korisno umijeati se. Marijana je sa zadovoljstvom vidjela kako presjeca put Rusu koji se, htio ne htio morao zaustaviti, jer inae bi bio izletio iz sedla. Gracchus instinktivno umiri konje. Koija uspori. - Hvala, gospodine! - vikne Marijana dok su dva jahaa obuzdavala svoje konje. - Va sam sluga, gospoo! - odgovori veselo kopljanik dodirujui svoju crvenoplavu apku rukom koja odmah zatim pijusne po obrazu ruskog oficira. - Zaeo se lijepi mali dvoboj! - ree Gracchus. - Ubod maem za osmjeh, to je doista preskupo! - Samo ti gledaj svoja posla - izgrdi ga Marijana. - Brzo me odvedi pa se vrati da vidi to se dogodilo. Nastoj doznati tko su ta gospoda! Vidjet u da li je mogue sprijeiti dvoboj. Trenutak kasnije bila je u dvoritu svoje palae dok je Gracchus pourio natrag na poprite sukoba. Ali kad se nakon nekoliko trenutaka vratio, Marijana nije doznala nita novo, jer su dva konjanika nestala a mala skupina znatieljnika se razila. Zabrinula ju je ta nezgoda, naime bojala se da car ne dozna za nju i ne izazove vee posljedice nego to ~ 28 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
zasluuje. I sad je uinila isto to i uvijek u slinim prilikama: saekala je Arkadijev povratak, da bi mu povjerila svoje nevolje. Od juer se grofov poloaj u kui donekle izmijenio nakon dugog razgovora tokom kojeg je upoznat sa zadnjim zbivanjima u Italiji. Impresario bive pjevaice, Jolival je sada obavljao dvostruku dunost: postavljen je za princezinog poasnog kavalira i sekretara, to je savreno odgovaralo njegovu univerzalnom duhu kao i iskrenim osjeajima koji su ga vezali za mladu enu. Vodio je brigu o svim kunim poslovima, naroito financijskim, te odravao vezu s Lucquesom. Sada se Marijana nije bojala makinacija Mattea Domianija koga je i pored svega zadrala za sekretara, kao ni bilo kog drugog intendanta. - Oito je - dodao je Arkadije nastavljajui razgovor - da sada kua mora biti mnogo uglednije opremljena od one u kojoj je prebivala Maria-Stella. Osim toga, morate pribaviti poasnu damu ili itaicu. - Znam - presijee ga Marijana - ali to neu uiniti. Ne podnosim da mi netko ita, a nije mi ni do ije pratnje. Moda naa draga Adelaida jednog dana prestane sa svojim ludostima i sjeti se da postojimo. Tu se razgovor prekinuo i kao svoje prvo slubeno zaduenje Arkadije je morao sprijeiti besmisleni dvoboj izmeu Poljaka, oficira carske garde i ruskog plemia. Zadatak je prihvatio zadovoljno se osmjehujui i usput upitao kome je ona od dva protivnika bila sklonija. - Kakvo pitanje! - viknula je. - Pa Poljaka, naravno. Zar me nije oslobodio nametljivca, i to po cijenu svog ivota? - Draga moja - ree Arkadije ne zbunivi se - iskustvo me nauilo da ene nisu uvijek zahvalne svojim spasiocima. Sve zavisi tko ih je od koga spasio. Uzmite za primjer svoju prijateljicu Fortune Harmelin. Dao bih desnu ruku da ona nizato na svijetu ne bi htjela biti spaena od vaeg progonitelja. Marijana slegne ramenima. - Oh! Znam da Fortune oboava mukarce openito, a posebno one u uniformi. Jedan Rus bio bi prava poslastica za nju. - Moda ne svi Rusi... ali ovaj sasvim sigurno! - Tako mi boga, reklo bi se da ga poznajete! - ree Marijana znatieljno. - A ipak niste bili tamo, niti ste ga vidjeli. - Nisam - odgovori Jolival ljubazno - ali ukoliko je va opis toan znam o kome se radi. Tim vie to ruski oficiri koje krasi legija asti ne trkaraju ulicama. - Dakle, to je... - Grof Aleksandar Ivanovi Cerniev, pukovnik Kozaka, ruske carske garde, autant njegovog velianstva cara Aleksandra Prvog i njegov redoviti glasnik za Francusku. To je jedan od najboljih konjanika na svijetu i najokorjeliji lovac suknji na obje hemisfere. ene luduju za njim! - Doista? E pa ja ne! - vikne Marijana bijesna zbog pohvala kojima je Jolival predstavio nametljivog jahaa iz Longchampa. - A ukoliko i doe do tog dvoboja, iskreno se nadam da e na gardist probosti vaeg Kozaka kao i bilo koju skitnicu iz ulice Saint-Denis! Neodoljiv ili ne, on je obian bezobraznik! - Otprilike to isto misle u poetku lijepe ene o njemu! Ali upravo je nevjerojatno koliko se taj dojam u daljem toku dogaaja moe izmijeniti. Hajdete, ne ljutite se - dodao je vidjevi kako se bijesom ispunjavaju zelene oi njegove prijateljice. - Vidjet u da li mogu neto uiniti, isto sumnjam. - Zato? - Zato to se jo nije dogodilo da jedan Poljak i jedan Rus propuste tako sjajnu priliku da se meusobno iskasape. Uzajamna agresivnost je njihovo prirodno stanje! ~ 29 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Arkadije je jo prije zore odjahao. Kad je odzvonilo deset sati Marijanu koja se etala vrtom doao je obavjestiti, da se dvoboj sa sabljama zbio u Pre-Catelanu i da su se protivnici razili ne pomirivi se. Cerniev je bio ranjen u ruku a drugi, baron Kozietulsky, u rame. - Ne alite ga suvie - dodao je Jolival zamijetivi tuan izraz lica, rana je dosta laka i nee morati u panjolsku kamo ga je car namjeravao poslati. Pokuat u doznati novosti, ne brinite, to se tie drugog... - Drugi me ne zanima! - odsjeeno e Marijana. Neprimjetno ironian Jolivalov osmijeh uvrijedio je Marijanu koja mu bez rijei okrene lea i nastavi svoju etnju. Ne ruga li joj se moda njen stari prijatelj? Kakvu misao krije iza tog skeptinog osmijeha? Zar je posumnjao u njenu iskrenost kad mu je rekla da je Rus ne interesira? Da li joj je zbog osamljenosti srca unaprijed bilo sueno da postane rtvom lakih pustolovina u kojima ene trae samo odraz ljubavi? Napravila je nekoliko koraka po sitnom pijesku aleje prema bazenu gdje je uborila esma. To je bio mali vrt sa nekoliko lipa i bunom miomirisnih rua. Bila je tu i mala esma sa bronanim dupinom koji je grlio svoju ljubav, zagonetnog osmijeha. Istina, nita se nije moglo uporediti sa divotom dvorca Sant'Anna, gdje su velike kaskade grmjele, vode izvirivale iz skrivenih izvora i kvasile stijene oblikovane poput koljki koje su priguivale zvuk, gdje su po plemenitim tratinama etali legendarni paunovi i jednorog iz bajke. Ovdje siloviti udarci kopita divljih pastuha nisu odjekivala u daljini, nijedan konjanik-fantom nije unosio nemir u njene osamljene etnje odnosei sa sobom u no tko zna kakvu tajnu, moda oajanja... Ovdje je vladala tiha profinjena smirenost uobiajena u malom parikom vrtu i podsticala melankolina sanjarenja lijepe usamljene ene. Ljubav se osmjehivala dupinu kroz koprenu kristalnih kapljica a Marijani se uinilo da u tom osmijehu vidi ironiju: Ti mi se ruga pomislila je, ali zato? to sam ti uinila, ja koja sam vjerovala u tebe i koju si tako okrutno prevario? Uvijek si mi se osmjehivao da bi odmah zatim uzeo svoj dar! Meni koja sam ula u brak kao to se ulazi u svetite, ti si svaki put od vjenanja napravio porugu. A ipak vjenana sam po drugi put... i uza sve to opet sam sama. Prvi je bio bandit, a drugi samo sjena... a ovjek koga sam voljela sada je mu druge! Zar mi se nikad nee smilovati? Ljubav je ostajala nijema, a njen osmijeh ukruen. Marijana joj sa uzdahom okrenu lea, i sjedne na mahovinom obrastao kamen gdje su cvjetale rue. Njeno srce bilo je prazno, kao jedna od onih pustinja koje nagli vjetar stvori tokom samo jedne noi. Kad je pokuala raspaliti u sebi vatru koja se polako gasila, sjeajui se svoje lude ljubavi, pijane sree i slijepog oaja koga je samo ime, sam lik ljubavnika nekad u njoj budio, Marijana je rastuena spoznala da vie ne postoji ni odjek njenih vlastitih uzdaha. Bilo je to... da bilo je to kao pria koju su joj ispriali, ali ija junakinja nije bila ona... Iz velike daljine, kao na samom kraju niza ogromnih praznih prostorija, inilo joj se da uje uvjerljiv Talleyrandov glas: Ta ljubav nije stvorena da bi dugo trajala... Zar je mogue da je imao pravo, da ve ima pravo? Da li je to zaista mogue?... da njena velika ljubav prema Napoleonu umire, ne ostavljajui iza sebe drugo do njenost i oboavanje, te sitne ostatke koje u svom povlaenju naputa gorui talas velikih strasti?
~ 30 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA 3. TRAGIAN PLES
Uveer 1. srpnja, neprekidan niz koija protezao se du ulice MontBlanc, razlivajui se u okolne uliice, preplavljujui ak i dvorita velikih privatnih palaa, ija su dvorita ostajala otvorena da bi bilo malo vie mjesta i izbjegao se zastoj u prometu. Bal koga je prireivao austrijski ambasador, princ Schwartzenberg, unaprijed se smatralo da e biti uspjean. Oekivao se car i naroito carica u iju ast je sveanost i prireena, kao i nekoliko stotina privilegiranih uzvanika. Jedne za drugima koije su se kretale po uskoj aleji topola prema ulaznoj kolonadi ambasade, za ovu priliku osvijetljenu velikim antikim svijenjacima iji se je plamen veselo poigravao u noi. Palaa koja je nekada pripadala gospoi de Montesson, nezakonitoj supruzi vojvode od Orleansa, nije bila velika i nije se mogla usporediti sa raskonim dvorcem u kojem bijae smjetena ruska ambasada ali je zato bila arobno ukraena i uz to je imala ogroman park, gdje se ak nalazio mali majur s Apolonovim hramom. Osim toga taj park je nadahnuo ambasadora koji je, da bi primio sve koje je elio vidjeti, u njemu sagradio ogromnu i neobinu plesnu dvoranu od laganog drveta, prekrivenu votanim platnom. Tu je dvoranu zatim jednim hodnikom u tu svrhu podignutim, povezao sa primaim prostorijama. itav se tjedan u Parizu govorilo o toj matovito namjetenoj prostoriji. U Talleyrandovoj koiji, koji je na sebe uzeo dunost da je prati jer je u neku ruku ta veer predstavljala njen slubeni ulazak u visoko pariko drutvo, Marijana se kao i cijeli svijet morala strpiti itav sat, priklijetena izmeu dvorca bankara Perregauxa i ambasade, prije nego je mogla zakoraiti na prostrani crveni tepih koji je ukraavao predvorje. - Vano je stii prije cara, ha? - primijeti princ od Beneventa po svom obiaju uzvieno, skroman i elegantan u crnom fraku sa austrijskim odlikovanjima od kojih se najvaniji, Zlatno runo, diskretno ugnijezdilo u snijenim naborima njegove kravate. - Uostalom, uvijek se doe dovoljno rano ukoliko elimo biti primijeeni. A veeras, nadam se, primijetit e samo vas. Marijana je doista te noi bila zapanjujue lijepa. Njena svijetla, zlatom protkana haljina koju je odabrao Leroy nakon dugog premiljanja, bila je u savrenom skladu sa jantarastom nijansom njene puti i nakitom, ogromnim basnoslovnim smaragdima koji su pripadali vjetici Lucindi, a od kojih je draguljar Nitot uspio napraviti remek-djelo tono za ovu veer. Blistali su zelenom svjetlou kad je mlada ena izila iz sjene svoje koije da bi stupila u blistavu aroliju salona. Oni su isto tako izazivali uenje i zavist u oima ena kao i pohlepu njihovih pratilaca. No pohlepa mukaraca bila je upuena kako prekrasnom nakitu, tako i samoj Marijani. Ona je podsjeala na fantastinu zlatnu statuu i svi ljudi koji su gledali kako se polako pribliavala uz laki um dugih skuta, nisu znali emu bi se vie divili, savrenstvu glatkog lica, istoi grudi na kojima su podrhtavale blistave zelene suze, svijetlim octima, ili njenom luku nasmijeenih usana. Meutim ni jedan meu njima ne bi se usudio jasno izraziti elju koju je ona pobuivala, manje zbog toga to se znalo da pripada caru, koliko zbog njena istovremeno rezerviranog dranja. Bilo koju Evinu kerku ispunio bi osjeaj ponosa da je okiena ovakvim nakitom. Jedino je moda nakit gospoe Metternich, koja je nedavno stekla naziv princeze, bio ljepi i sjajniji. No princeza Sant'Anna nosila ~ 31 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
ga je s nehajnou koja je kod nekog pobuivala tugu. Pod tim nakitom koji je raskono podvlaio rijetku boju njenih velikih oiju, ona se inila odsutnom. Tihi amor pratio je upadljivi par, to su ga tvorili Marijana i stari Hromi Daba. Ozbiljnost njegove starosti isticala je Marijaninu ljepotu. Talleyrand je u potpunosti bio svjestan proizvedenog uinka i pod svojom ravnodunom diplomatskom maskom on se osmjehivao. Meu lijepim uzvanicama prepoznao je najelegantnije i najvienije ene carstva, kao to su bile: vojvotkinja de Raguse, koju su resili dragulji naslijeeni od oca, bankara Perragauxa, maralica Ney sa safirima za koje se aputalo da su pripadali pokojnoj kraljici Mariji Antoaneti, zatim velike austrijske i maarske gospoe, kao grofica Zichy okiena rubinima, princeza Esterhazy na kojoj su sjali dragulji poznati u itavu habsburkom carstvu. No i pored toga ni jedna nije zasjenila ovu mladu enu koja se graciozno kretala oslonjena na njegovu ruku i koju je on donekle smatrao svojim vlastitim djelom. ak ni stari princ Kurakin koji je sav blistao od dijamanata, ni nekoliko plemenitih Ruskinja sa draguljima barbarske veliine nisu bili raskoniji niti elegantniji od njegove mlade prijateljice. Marijana je ponjela sveope divljenje u emu je on uivao kao umjetnik. No Marijana nije nita ni vidjela ni ula. Osmijeh joj se ukrutio na licu. Imala je udan osjeaj da joj je iva jedino ruka u rukavici, lagano poloena na prinevu. Nije shvaala zato je tu, u stranoj ambasadi, meu svim tim uzvanicima na ijim licima je itala bolesnu radoznalost i zavist. ta tu trai osim smijenog pomodnog uspjeha. Svi ti ljudi e do iznemoglosti brbljati o njenu udnom ivotu i sada su sigurno nastojali dokuiti tajnu to ju je za njih predstavljala djevojka plemenitog porijekla koja se zbog careve ljubavi nala na kazalinim daskama, ali se sada vie nego ikada uzdigla zahvaljujui vjenanju jo udnijem i tajanstvenijem od ostalog dijela njena ivota? S gorinom je pomislila da bi se sigurno slatko smijali kad bi znali koliko se ta eljena i nestalna ena osjeala bijednom i osamljenom: u grudima je nosila skamenjeno srce, teko kao kamen ugaene lave. Nema vie ljubavi... ni plamena... ni ivota! Od sve njene enstvenosti, arma i savrene ljepote, od svega toga to je udjelo za ivotom i toplinom ljubavi, ostao je samo gorki lik izmuen samoom. Tuno je pratila mali prizor pred sobom: sa uzvikom sree neki mladi husarski potporunik pojurio je prema svojoj djevojci koja bijae u drutvu stroge majke tek ula, zakiena perjem i dijamantima. Djevojka nije bila lijepa: zagasite puti, debeljasta i strahovito stidljiva, a uz to odjevena u tijesnu haljinu od ruiastog tila, nekako se smijeno doimala. No oi malog husara sjale su poput zvijezda, dok su je gledale. Za njega je mala i bezlina djevojka bila najljepa na svijetu, jer je bio zaljubljen u nju i Marijana je svim srcem zavidjela toj djevojci koja nije posjedovala ama ba nita osim ljubavi mladog oficira, ali je ba zbog toga bila neuporedivo bogatija od nje. Mladi par se izgubio u guvi. Marijana ih je uzdahnuvi izgubila iz vida. Osim toga bilo je vrijeme da pozdravi svoje domaine koji su stajali kraj velikih salonskih vrata gdje se nastavljala galerija povezana sa dvoranom za ples. Ambasador, princ Charles Phillipe de Schwartzenberg, bio je ovjek etrdesetih godina tamnoput i zdepast, sapet u bijelu uniformu za koju se inilo da e pod njegovim miiima rvaa svaki as popucati. Odavao je snagu i tvrdoglavost. Kraj njega je princeza Paulina, njegova snaha, izgledala lomno i graciozno usprkos poodmakloj trudnoi koju je sa spretnou pokrivala pod platom od muslina i prostranog pozlaenog ala. Sa uenjem punim divljenja Marijana je promatrala tu majku osmero djece nalik mladoj djevojici koja je odisala ivotnom radou. ~ 32 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
I ponovo, pozdravljajui njena mua, princa Josepha, Marijana pomisli da je ljubav doista udotvorna. Odsutna duhom ipak je uspjela odgovoriti na oduevljenu dobrodolicu Austrijanaca, putajui krotko da je Talleyrand vodi prema galeriji koja je vodila u plesnu dvoranu, istovremeno se borei protiv obamrlosti koja joj bijae ovladala duhom. Pod svaku cijenu je trebalo nai neto to bi je zainteresiralo, da se barem vidi da joj je ugodno na toj proslavi, da bi uinila zadovoljstvo svom prijatelju Talleyrandu, koji ju je tihim glasom upozoravao na vane linosti. No prema svim tim ljudima bila je sasvim ravnoduna! Odjednom ju je zvonki glas trgnuo iz obamrlosti, glas sa jakim ruskim naglaskom: - Polaem pravo na prvi valcer, dragi moj princu! Ona mi je dunik. Stekao sam to pravo svojom krvlju, no nije mi ao! - Bio je to glas izmeu baritona i basa u kome su se kotrljali svi uralski kamenii, ali je barem Marijanu vratio na vrsto tlo. Utvrdila je da je taj glas pripadao njenu neotesanom progonitelju iz Bulonjske ume, ludom ruskom oficiru Cernievu. Samopouzdano im se isprijeio na putu i dok se obraao Talleyrandu: svoj mongolski pogled bezobrazno je ustremio na Marijanu. Mlada ena neprimjetno slegnu ramenima i ne skrivajui prezir ni na licu ni u glasu, otpovrne: - Va dunik? Ta ja vas i ne poznam, gospodine. - Ako me ne poznate, to ste se onda namrtili kao ljudi kad se nau u neugodnu poloaju? Recite radije da vam se ne sviam, gospoo, ali ne da me ne poznate! Bijesni blijesak sijevne po Marijandnim obrvama. - Nedavno ste bili samo nametljivi, gospodine, a sada ste postali bezobrazni. U svakom sluaju napredujete! Da li sam dovoljno jasna? - Uzalud se nastojite izvui, gospoo! U mojoj zemlji gdje su ljudi poznati kao tvrdoglavi, moja je upornost poslovina. - To vam slui na ast! No ubrzo ete se uvjeriti da ni moja nije manja. Nervozno maui lepezom htjela je produiti, no Talleyrand koji je sa zanimanjem pratio to rjekanje, shvati da mora neto poduzeti. - Ukoliko se ne umijeam doi e do diplomatskog spora, ha? - uskoi veselo. - A ja isuvie volim svoje prijatelje a da bih dopustio da meu njima doe do ikakva nesporazuma. Marijana ga iznenaeno pogleda. - Gospodin je va prijatelj... Oh Princu!... Znala sam da poznate sve i svakoga, no vjerovala sam da prijatelje birate sa veim ukusom. - Hajdete, draga princezo - nato e Talleyrand smijui se - nemojte me stalno koriti, uinite mi to zadovoljstvo. Ja rado priznajem da je udvaranje grofa ernieva pomalo ratniko i previe direktno za rafiniran ukus lijepe ene. ta biste htjeli? On je istovremeno ovjek obdaren mnogim vrlinama ali i divlje due! - Ja se time i ponosim! - uzvikne Rus, nedvosmisleno gledajui mladu enu. - Jedino divljaci znaju istinu i ne stide se svojih elja, a najgorljivija moja elja jest da pleem sa najljepom damom koju sam ikada vidio i, ako je mogue, da zasluim njen osmijeh! Spreman sam za nj moliti na koljenima i to ovdje. Jo istog trenutka. Umjesto bijesa na Marijaninu licu se pojavi iznenaenje. Ni jednog trenutka nije posumnjala da je taj udan ovjek kadar odmah tu poniziti se i kleknuti pred njom nasred dvorane ne plaei se novog skandala. U njemu je otkrila jednu od onih divljih i nevjerojatnih priroda, ije pothvate nije mogue predvidjeti. Ona ih se nagonski uvijek klonila. I sam Talleyrand je sigurno imao isti dojam, jer se urno ponovno umijeao. Jo uvijek nasmijan malo vre je stegnuo Marijaninu ruku. ~ 33 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Imat ete svoj ples, dragi grofe... barem se tako nadam, ukoliko vam princeza Sant'Anna oprosti tatarsko ponaanje, no ne budite tako nestrpljivi i prepustite je jo asak meni. Ovdje je itavo mnotvo svijeta eli pozdraviti prije nego se prepusti plesu. erniev se istovremeno ukloni s puta i presavije se u naklon koji se Marijani inio malo prijeteim. - Povlaim se - ree kratko - no vratit u se! Do skorog vienja, gospoo! Uputivi se ponovno prema plesnoj dvorani, Marijana je sa olakanjem odahnula i osmijehnula se zahvalno svom pratiocu. - Hvala vam to ste me oslobodili, princu! Iskreno reeno, Rus je vrlo nasrtljiv! - To upravo primjeuje veina ena. No tono je da one to kau sa uzdahom, sasvim drugim glasom. Moda ete i vi jednog dana uzdisati, zar ne? Ima mnogo arma, zar ne? - Ne raunajte na to. Moja je slaba strana da dajem prednost civiliziranim ljudima. Iznenaeno je pogleda i ozbiljno otpovrne: - Ah! Ne bih rekao! Raskona plesna dvorana sagraena samo za tu no bila je vrlo elegantno i ukusno namjetena. Zidovi su bili prekriveni sjajnom koprenom iskienom girlandama i arolikim cvijeem to bijae napravljeno od tila i lagane svile. Bilo je izobilje drvenih, pozlaenih svijenjaka u koje su bile utaknute nebrojene svijee. Galerija je bila ukraena na isti nain. Kroz visoki ulaz vidio se osvjetljeni park. Sa spoljane strane ova je dvorana, koja je leala na velikom isuenom bazenu, bila osvjetljena lampionima. Kad je Marijana, oslonjena na Talleyrandovu ruku ula u salu, mnogobrojni parovi u svjetlucavim haljinama i uniformama, plesali su uz zvuke venecijanskog orkestra, pomaman valcer koji je otprije nekoliko godina preplavio Europu. - Neu vas zamoliti za ples, jer toj vjebi nisam dorastao - ree Talleyrand - ali vjerujem da vam nee nedostajati kavalira. Doista, grupa mladih oficira ve je urila prema Marijani, gurajui se, eljni da je ponesu u ritmu toliko pogodnom za udvaranje. Ona ih je sa ljubaznou odbijala bojei se svae u koju bi se mogao upustiti Rus iji je tvrdoglav pogled osjeala na sebi. Primijetila je prijateljicu Dorotheu de Perigord u drutvu grofice Zichy i vojvotkinje de Dalberg i spremala se da im se pridrui ali ju je u tome osujetila njegova najava njihovih velianstava, uz naglo prekidanje muzike, dok su se plesai pokorno uklonili sa svake strane dvorane. - Stigli smo tono na vrijeme - primijetio je Talleyrand smijui se. Umalo car nije stigao prije nas. Sumnjam da bi mu se to svidjelo. No Marijana ga nije sluala. Njenu je panju odjedanput privukao ovjek koji je za glavu nadvisivao masu uzvanika oko sebe, na drugoj strani prostrane sale. Na trenutak joj se nevjerojatna slinost priinila igrom iluzije, roene moda u nesvijesnoj elji duboko uspavanoj u dnu srca. Ali ne... da li je jo netko mogao pod kapom nebeskom imati taj otar profil, to mravo lice odvanih crta na kome se mrka koa napinjala tamna kao da pripada nekom Arapinu, a plave oi sjale u dubokim dupljama, ta bora oko usana u svojoj dvolinosti istovremeno vesela i ohola, stegnute usne, gusta crna kosa za koju se inilo da ju je vijala oluja, iroka ramena pod nemarno noenom odjeom, I na najneoekivaniji nain, Marijanino srce plane neobuzdanom sreom i sigurno u sebi izusti mnogo prije usana, koje su oklijevajui proaptale u jednom dahu: Jason! - He, to je stvarno on! - ree tiho Talleyrand . - Eto naeg prijatelja Beauforta! Znao sam da mora doi, ali nisam znao da je ve doao. ~ 34 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Za jedan trenutak Marijana je prestala oima prodirati Amerikanca da bi se iznenaeno okrenula diplomati. - Znali ste? - Zar ja nisam oduvijek bio sveznajui? Znao sam da jedan poslanik vie iz kurtoazije nego slubeno stie ovih dana u Pariz, pod izgovorom da od predsjednika Madisona u ime vlade Sjedinjenih Drava, uputi najbolje elje carskom paru. A znao sam i tko e to biti. - Jason, ambasador? U to se jedva moe vjerovati! - Nisam rekao ambasador, ve poslanik, i dodao sam; vie iz kurtoazije nego slubeno. Stvar je razumljiva. Otkako je brata proglasio kraljem panjolske, car se nada da e se domoi panjolskih kolonija u Americi. Da bi to postigao, razvio je veliku aktivnost, a predsjednik Madison nije protivan tome. Kao prvo ne gaji nikakvo potovanje prema Ferdinandu VII, svrgnutom kralju, a s druge strane se nada da e za svoju blagonaklonu neutralnost dobiti na dar Floridu, XX panjolsku koloniju koja bi morala postati amerika. Uostalom nije li ve 1803. sam Bonaparte prodao Louisianu Amerikancima? Ali tiho! Evo cara! I doista u svojoj uobiajenoj zelenoj pukovniikoj uniformi strijelaca garde, upravo je najavljen njegov dolazak. Stvarno, uao je pruivi ruku Marie-Louisi, odjevenoj u haljinu od ruiastog satena i ukraenoj dijamantima. U sjajnoj sviti mogao je svatko prepoznati osim carevih sestara i njegove vojnike druine, armantnog princa Eugena, vicekralja Italije, njegovu enu princezu Augustu de Baviere, vojvodu de Wurtzbourga, panjolsku kraljicu i itavu plejadu velianstava koja ih je pratila. Marijani nije ni palo na pamet da bi morala sagnuti glavu. Njen se zeleni pogled usredotoio na Jasonovu licu, no Jason je nije opazio. Nije gledao na njenu stranu. Njegovu su panju sasvim privukla vrata kroz koja je prolazio carski par, a zatim lik samog cara. Nije uope obraao panju na novu vladaricu, ve je netremice promatrao blijedo lice korzikanskog cezara. Izgledalo je kao da trai neki odgovor na tom tvrdom licu rimskog vojnika. Napoleon koji se as osmjehivao svojoj mladoj eni, as princu Schwartzenbergu, svom domainu, prolazio je ne osvrui se, zadovoljivi se da ponekog uzvanika pozdravi prijazno mu kimnuvi glavom. Kao da je urio u park gdje je bila pripremljena velika vatra. Moda zbog nepodnoljive vruine koja se gomilala pod votanim krovom, usprkos vodoskocima postavljenim svuda po parku. Nije se ni osvrnuo ina prijestolje pripremljeno u njegovu ast. Iza carskog para i svite, mnotvo se uzvanika ponovo spojilo kao Crveno more za idovima. Svi su urili noeni eljom da se to vie priblie vladarima, kao da udovolje ljudskoj potrebi da nita ne izgube od prizora to im se pred oima dogaao. Marijana je odjednom utonula u valu ipaka i svile odvojiivi se od svog pratioca. Nala se usred ogovaranja i blebetanja, neodoljivo elei da ode napolje. I Jason je nestao u vrtlogu pa su joj bili uzaludni svi napori da ga nae. to se tie Talleyranda, jednostavno je zaboravila na nj. Sigurno je i njega odvukla za sobom ljudska plima. Bila je bijesna dok se nestrpljivo probijala kroz gomilu koja se isprijeila izmeu nje i njena prijatelja ba u trenutku kad mu je htjela potrati u susret. Tek se kasnije sjetila i nemalo se udila sa koliko je ravnodunosti promatrala kako prolazi Car, ovjek koji je jo nedavno zaokupljao sve njezine misli. ak je ni pojava Marie-Louise, koja je blagonaklono promatrala mnotvo svojim blijedim oima nije uznemirila, to se prije gotovo uvijek dogaalo. Jedva je i vidjela carski par. Duu joj je i srce ispunjala nova radost, neoekivana i okrepljujua: vidjeti Jasona, Jasona koga je uzalud ekala dane i dane! Nije se ljutila to nije doao k njoj iako je, bez sumnje, dobio njeno pismo. Nesvjesno je traila i nalazila svakovrsne izgovore da bi ga ~ 35 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
opravdala. Ve dugo je bila svjesna da Jason Beaufort ne ivi i ne reagira poput ostalog svijeta! Tek kad je prva raketa obasjala crno nebo, kad je gigantski mlaz crvenih varnica, koje su lagano padale prema zemlji, oivio enski nakit pretvarajui ga u neku vrstu mlijenog puta, kad je pod blistavom kiom i najmanji detalj planuo u svojoj raskoi, tek tad je Marijana ponovno ugledala Jasonal Stajao je uspravan, malo po strani jedne skupine, kraj ograde na terasi koja je vodila u peinu iz koje je blago izbijala biserna svjetlost. Skrstivi ruke mirno je gledao blistave varnice raketa ija je izrada oduzela toliko vremena brai Ruggieri, ba kao da se nalazi na palubi svog broda i promatra poloaj zvijezda. Prebacivi nervoznim pokretom preko ruke dugake pozlaene skute svoje haljine, Marijana se provlaila kroz guvu u nastojanju da mu se pridrui. To nije bilo lako. Mnotvo se okupilo oko terase prekrivene sagovima i foteljama, gdje su se smjestili Napoleon i Marie-Louise, stvorivi neprelaznu prepreku izmeu Marijane i Jasona. Provlaila se kroz svu tu gomilu gurajui mnoge, no nitko se nije obazirao na nju, jer su svi s nosom u zraku zadivljeno promatrali velianstven vatromet. Iako toga nije bila svjesna osjeala se kao iscrpljeni pliva koji krajem noge dodiruje klizavi pijesak plae. Htjela je stii do Jasona i to to prije! Moda i zato to ga je ve toliko ekala! Kad je stupila na treu stepenicu koja vodi u peinu, nebom se prosula pozlaena kita vatre koja je obasjala Marijanu tako ivom svjetlou, da su posjetioci male terase nagonski spustili poglede na lijepu enu koja kao da je u svojoj haljini i bajnom nakitu zgusla svu rasko sveanosti. Jason Beaufort, koji je malo udaljen od grupe sanjario naslonjen na ogromnu vazu cvijea, konano ju je primijetio. U tom trenutku na njegovu ravnodunom licu izmijenio se itav niz osjeaja: iznenaenje, nevjerica, oboavanje, radost... Ali to je bio samo asovit bljesak koji se odmah potom ugasio. Vrlo mirno se uputio mladoj eni i pristojno joj se naklonio. - Dobra veer, gospoo! Nadao sam se da u po dolasku u Pariz imati zadovoljstvo vidjeti vas, ali nisam vjerovao da e to biti ovdje. Mogu li vam iskazati svoje najiskrenije divljenje? - Ali ja... Zbunjena, Marijana ga je gledala ne razumijevajui. Taj hladan ceremonijalni ton, gotovo sluben... dok je ona sama ila prema njemu rairenih ruku, srca ispunjenog sreom, spremna da mu se baci u naruje? Ali to se to dogodilo s Jasonom, jedinim ovjekom osim Jolivala, u koga je imala povjerenje u ovom pokvarenom svijetu? Zar je mogue da mu je postala strana, da je postao ravnoduan prema njoj? ta? Zar da joj se ne osmjehne? Nita osim uobiajenih rijei izlizanih od upotrebe? Uspjela se nekako svladati i suoiti se s okrutnom sudbinom koja joj se tako okrutno narugala. Dignuvi glavu i zamahnuvi lepezom u brem ritmu kako bi sakrila drhtanje ruku uspjela se osmjehnuti, a glasu dati uobiajeni mondeni nehaj. - Hvala - ree polako. - I za mene vae prisustvo ovdje predstavlja iznenaenje - dodala je naglaavajui rije vae. - Da li ste dugo tu u Parizu? - Dva dana. - Ah! Dvije prazne rijei, dvije ritualne reenice pune pristojnosti kao kod povrnih poznanstava! Odjedanput je osjetila potrebu da zaplae, ne shvaajui to se to zbilo s njenim prijateljem. Da li je taj divan, hladan stranac ikada imao neto zajednikog sa ovjekom koji ju je u malom Trianonu palae Matignon preklinjao da ga prati u Ameriku, koji ju je odvojio od Chaillotove sudbine, zaklinjui joj se da je nikada nee ~ 36 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
zaboraviti, stavljajui Gracchusu u dunost da nad njom bdi svakog trenutka? Dok je grozniavo traila rijei koje ne bi zvuale glupo i dosadno osjeala je na sebi njegov ispitljiv pogled, za nju teak poput uvrede. U tako kratko vrijeme otkako se nalazio u Parizu sigurno nije uspio doznati za njeno vjenanje pa je, valjda, razmiljao o tome kako Napoleon raskono oblai svoju ljubavnicu. Njegove svjetlucave oi uporno su i ispitljivo motrile njene smaragde pa raskonu haljinu, pa se ponovno vraale na smaragde, neumoljivo osuujui... utnja je postala neugodna, usprkos prijatnom pucketanju vatre. Marijana se nije usudila podii oi prema njemu iz bojazni da ne primijeti suze u njenim oima. S oajem pomisli kako vie nemaju jedno drugom to rei te se polako okrenula s namjerom da se skloni u salon, kadli je on iznenada zaustavi: - Dozvolite mi, gospoo ... - Da? - otpovrne ona i osjeti prliv nade od tih nekoliko rijei to su je zaustavile. - elio bih vam predstaviti svoju enu. - Vau... Marijani ponestane daha. Odjednom ju je snaga izdala. Osjetila se slabom, izgubljenom, smetenom i nesvjesno je traila naina da obuzda svoje uzbuenje. Prstima je tako snano stisla zaklonjenu lepezu da su njena tanka kotana rebra popucala. Ne primijetivi njenu zbunjenost, Jason isprui ruku i privue k sebi neku enu koju Marijana do tog trena ne bijae zamijetila. Obuze je osjeaj tjeskobe i straha kao da e pred sobom ugledati neku utvaru, no umjesto utvare pred njom je stajala sitna i mrava ena obuena u svijetlo-srebrnu haljinu prekrivenu crnom ipkom. Po panjolskoj modi svoju je crnu kosu ukrasila visokim eljem, rupcem od crne ipke i blijedom ruom. Ista takva rua joj bijae zataknuta u prorez njena dekoltea. Pod rupcem Marijana opazi ozbiljno mlado lice lijepih crta, tankih usana obiljeeno tunom borom, to se udno doimala kod tako mlade osobe. Imala je velike tune oi iznad kojih su se ocrtavale fine obrve, koje su jo vie isticale njenu blijedu put. itava je njena prilika bila krhka i njena, ali je zato izraz njena lica izraavao oholost i odlunost. Da li je bila lijepa ta ena koja se tako iznebuha pojavila pred Marijanom te ljetne noi da bi unitila njenu sreu? Ni da joj se o ivotu radilo, u tom trenutku nije bila kadra odgovoriti na to pitanje! Njen duh, srce i oi bili su ispunjeni samo beskrajnim razoarenjem koje joj je zadavalo sve veu bol. Bilo je to kao kad se nakon sna punog topline, sree i svijetlosti, ugleda svakodnevno sivilo novembarskog jutra. Marijana naas htjede zatvoriti oi sa eljom da usne i vrati se svom snu. Kao u daljini je ula Jasona kako se obraa nepoznatoj eni na panjolskom jeziku. - elio bih da upoznate jednu moju staru prijateljicu. Dozvoljavate? - Naravno, ako se zaista radi o prijateljici! Od prezirnog i nepovjerljivog tona Marijanu prou srsi. Iznenadan bijes otjera njenu bol i vrati joj vlast nad sobom. Na najiem kastiljanskom jeziku, podrugljivo se smjekajui, Marijana upita: - A zato ja ne bih zaista bila prijateljica vaeg mua? panjolka lako izvije svoje lijepe obrve odgovorivi ozbiljnim glasom: - Zato to mi se ini da se u ovoj zemlji ne pridaje isti smisao rijei prijateljstvo kao kod nas. - Kod vas? Vi ste, bez sumnje, panjolka? S istananim nagonom ljudi s mora nauenih da nanjue oluju Jason urno ree, uzevi ruku svoje ene pod svoju i tu je zadra: - Pilar je porijeklom iz Floride - ree njeno. - Njen otac don Agostino Hernandez de Ouintana, posjedovao je velika imanja u Fernandini, kraj ~ 37 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
nae granice. Fernandina je mali grad u ogromnoj i napola divljoj zemlji, a Pilar je sada prvi put u Europi. Mlada ena podigne prema njemu pogled koji se nije razvedrio. - I zadnji, nadam se! Nije mi stalo da je ponovno vidim, ni da u njoj ostanem, jer mi se ne svia. Jedino me panjolska privlai, no na alost nema izgleda da se tamo uputimo, zbog uasnog rata koji je pustoio! Sada guerido mio, hoete li mi rei ime ove dame? Obina divljakua! prasnula je u sebi Marijana, primitivka nabijena religijom i oholou! I Carev neprijatelj, zaklela bih se. Zar mi je sueno da ovdje sreem samo divljake? Nakon Mongola, ovu djevojku! Bila je ljuta i jedva je zadrala bijes koji ju je svu proimao. Jason ba bijae otvorio usta da je predstavi ne znajui za njeno vjenanje, no ona ga, da bi sprijeila jo neku nesnosnu izmiljotinu, odsjeno presijee: - Ne trudite se. Dopustite da je sama obavijestim o sebi: ja sam princeza Corrado Sant'Anna, ukoliko u ponovno imati ast da vas vidim, to ivo elim, znajte da imam pravo na titulu presvijetlog visoanstva! Prisilivi se da ne pogleda kako preneraenost preplavljuje plavi Jasonov pogled, kratko se naklonula i odluno im okrenula lea da bi se udaljila i potraila Talleyranda. Istovremeno uz buran pljesak vatromet se bliio kraju u nekoj vrsti raznobojne apokalipse, obasjavajui dva carska orla, francuskog i austrijskog, sjedinjenih arobnim umijeem gospodina Ruggierija. Taj zapaeni pirotehniki trik Marijana poprati prezirnim pogledom. Smijeno pomislila je, smijeno i pompezno! Ba kao to sam i sama bila kad sam onoj guski dobacila u lice! Ali to je iskljuivo njena greka. Voljela bih da je nema! Voljela bih, da... voljela bih da je mrtva... Kad pomislim da mu je ena, njegova ena! Ta jedna rije koja je odsad povezivala Pilar sa Jasonom prouzroi u Marijani bol otru poput uboda pele. Ponovno ju je obuzela stara elja da pobjegne, potreba koju je vjerojatno naslijedila od svojih dalekih nomadskih predaka, spopadala ju je uvijek kad bi patila, ne zbog straha ili bojazni da se sa nekim suoi, ve zbog potreba da od stranih ljudi bolje sakrije emocije, svoje osjeaje i da u daljini i samoi nae smirenje. Mehaniki se prepustila ljudskoj plimi da je nosi ka plesnim dvoranama, gdje su violine, u oekivanju da se najavi veera, ponovno napravile zbrku, vrsto odluivi da e potraiti svoju koiju i vratiti se u tiinu svoje kue i sobe. Ili su joj na ivce ambasada i ljudi u njoj. Htjela je pobjei. Odjednom je primijetila skupinu ena kako joj idu u susret, prepoznavi meu njima Dorotheu i groficu Kielmannsegge to je jo vie oneraspoloi. Valja joj se pretvarati, izmjenjivati budalaste rijei, a toliko joj je bila potrebna tiina da bi oslukivala udne uzdahe svoga srca... i pokuala dokuiti smisao nekih stvari. Ne, ovo je nemogue, to ne moe izdrati... Skoro u istom trenutku opazila je na dva koraka od sebe tamno zelenu uniformu ernieva koji ju je gledao. Ne razmiljajui, uputila se prema njemu. - Zamolili ste me za ples, grofe! - Pa zapleimo, ako elite! - Glavni cilj je vjernika da se to vie priblii svom boanstvu! Marijana svojim zelenim oima hladno odmjeri Rusa. - Ne elim da mi udvarate, ve samo da otpleemo ovaj valcer otpovrne odsjeno. Ovaj se put Rus umjesto odgovora zadovoljio naklono osmjehnuvi se svojim bijelim zubima. Na samoj ivici prostora za ples, Marijana je pustila svoju slomljenu lepezu da padne i tijelo prepustila rukama ~ 38 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
kavalira. On je dohvati kao kakav plijen, odnosei je skoro u sredinu ustalasane gomile estinom zbog koje se tuno osmjehnula. Nije voljela tog ovjeka, no on ju je elio ne skrivajui tu svoju elju, a u stanju smetenosti u kojem se nalazila, bilo je utjeno nai bie koje izraava neke emocije, ak i na takav nain! Plesao je savreno sa zauujuim osjeajem za muziku i Marijana je kovitlajui se u njegovim rukama imala osjeaj da lebdi u zraku. Valcer ju je oslobodio teine vlastitog tijela. Zato je onda njen duh odbijao da se i sam oslobodi? Pleui du prostrane dvorane, primijetila je cara na svom prijestolju kako neto ispod glasa govori carici, ali nije na njima zaustavila pogled. Vie je nisu interesirali. S ernievim je ve odletjela dalje u njegovim rukama vrsto stegnutim oko svog struka. Tada je opazila Jasona kako plee sa svojom enom. U jednom trenutku njihovi su se pogledi ukrstili, no Marijana je razdraeno okrenula svoj, zatim se u njoj probudi enski demon koketerije, iskonska potreba svih ranjenih ena da vrati milo za drago, bol nanoenjem jo jae boli. Ona se stoga Rusu arobno osmijehne. - Vi ste previe utljivi, dragi moj grofe! - ree dovoljno glasno da je uje ameriki par. - Da niste od sree zanijemili? - Ta vi ste mi zabranili da vam udvaram princezo, a kako bi moje rijei znale izraziti jedino ono to osjeam... - Zar tako loe poznajete ene, da doslovno shvaate njihove zabrane? Zar ne znate da koji put volimo biti osujeene, ako se to izvede na spretan nain. Zelene Rusove oi gotovo su pocrvenile. Njegov je stisak postao vri. Bilo je oito da ga usreuje njezina neoekivana ljubaznost. Njoj se naas uinilo da e od sree, divlje, pobjedniki kriknuti. No on se uzdra, zadovoljivi se time da prisloni svoj obraz uz Marijaninu sljepoonicu i da joj vrat ofuri vrelim dahom. - Nemojte pretjerivati u zahtjevu da vam se pokorim - aptao joj je strastveno u uho. - Mogao bih traiti vie no to ste spremni dati, a kad ja traim neto, ne odustajem dok to ne dobijem. - Ali... ini mi se da ste postigli ono to ste eljeli! Zar ne pleemo zajedno? ak mi se ini da sam vam se i nasmijeila. - U tome i jest stvar! Od jedne ene kao to ste vi, moe se traiti samo jo vie, uvijek jo malo vie. - ta na primjer? - ree ona izazovno. Ali joj nije bilo sueno da otkrije do koje mjere bi te veeri erniev bio stekao njenu naklonost. Naime on je odjednom divlje kriknuo. I dok su njihovi susjedi iznenaeno zastali, on je Marijanu tako naglo ispustio da se umalo nije sruila. Zatim, prije no to je mogla bilo to pitati ili rei vidjela je ruskog oficira kako se izbezumljeno provlai kroz parove plesaa koje je bezobzirno gurao da bi skoio prema jednom od zidova dvorane i pozlaene girlande, golim rukama strgnuo vijenac laganih svilenih rua zahvaenih plamenom. Ne obazirui se na opekotine, otkinuo je girlandu... ali ve je bilo kasno. Vatra je zahvatila velo to je prekrivalo zidove i brzo se proirila. U istom trenutku itava jedna strana zida bila je u plamenu. Uz uasna zapomaganja, plesai su se gurali prema drugoj strani prostorije gdje je bilo prijestolje. Zahvaena tom bujicom Marijana se nala blizu Napoleona, prema kome je princ Eugen, koji je naas udaljio da bi popriao sa ministrom vanjskih poslova Chamapanyem, bre krio put. Ona vidje kako mladi vice-kralj tiho govori na uho caru koji se zatim okrenuo prema Marie-Louisi, primivi je za ruku. - Doite! - ree joj - izbio je poar... treba otii. Mlada carica koja je izgleda bila fascinirana plamenom, i dalje je sjedila oiju prikovanih za gorui zid. - Doite Louise! - naredio je car gotovo je otrgnuvi s njena sjedita. ~ 39 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
urnim korakom odvukao ju je prema galeriji. Marijana je htjela poi njihovim putem, ali navala izbezumljene svjetine ponjela ju je poput komadia slamke prema vratima koja su vodila u park. Nita vie nije moglo zaustaviti tu ustraenu masu. U jednom trenutku planuo je strop od votanog platna. Vatra se uasnom brzinom proirila na druge stijene. Jedan za drugim pozlaeni svijenjaci su se pod teretom upaljenih svijea otkidali sa stropa u plamenu, padajui na izbezumljenu gomilu, ruei i palei oko sebe. Haljina od tila neke mlade ene planula je u jednom mahu. Pretvorena u ivu baklju, jadnica se urlajui i stenjui slijepo bacila na ljudsku gomilu koja je umjesto da joj pritekne u pomo, inila uzaludne napore da je izbjegne. Jedan oficir skinuo je pak svoju tuniku i bacio je na nju pokuavi ugasiti vatru to je bijae obuhvatila, no uskoro su obadvoje nestali u mahnitoj guvi prestraene gomile. Vrlo brzo su izlazili. Izlaz na galeriji kroz koji je iziao car i lani prozori izrezani u platnu, bili su blokirani vatrom. I galeriju je uskoro zahvatila vatra i stala se iriti pravo prema salonima ambasade. Od moguih izlaza ostala su samo visoka prozorska vrata koja su vodila u park, pa je prema njima nahrupila gomila estinom vode koja probija i nasipe. Crn i gust zaguljiv dim ispunio je goruu dvoranu, palei oi i plua. Da bi se to prije izvukli iz opasnosti, ljudi su bjeali prema jedinom izlazu divlje se gurajui laktovima i pesnicama, ruei jedni druge, borei se za ivot sa bijesom koji je razgolitio njihov nagon za odranje. ene su padale a gazili su ih oni koji su se jo iste veeri pred njima klanjali sa toliko arma, aputajui njene rijei ustima koje bi sada bez stida otrgnuli da bi se to prije doepali neprocijenjivog slobodnog zraka koji se moe udisati. Noena divljim nagonom za ivotom, gurana napola zaguena dimom i pritiskom svih onih tijela, poderanih skuta na haljini, zadihana, Marijana je oko sebe vidjela samo uasnute oi, deformirana lica, usta koja urlaju. Od neizdrljive vruine i vrtoglavog dima koji je ispunjavao dvoranu poput guste magle, imala je utisak da e joj se plua rasprsnuti. Meu svim tim glavama prepoznala je Savaryjevu za koju se inilo da pluta kao apsurdna laa na pomahnitalom moru. Ministar policije bio je zelen kao i njegova paradna odjea, ali je viui nerazumljive rijei uzalud pokuavao obuzdati podivljalu hordu. Vrata to su vodila u park bila su vrlo blizu, ali su tapete na njima gorjele tako da je guranje postalo divlje, jer je svatko pokuavao prijei prag prije nego to ga dohvati vatra. Kako su svi htjeli istovremeno proi to se tu stvorila neopisiva guva. Priklijeteni uzvanici nisu vie mogli ni naprijed ni natrag. Zbrka je postala divlja. Jedan senator gurnuo je Marijanu laktom u vrat dok je istovremeno osjetila kako joj netko upa kosu. Sreom iza nje je stajao neki div, ogroman ovjek kosmat poput medvjeda, koji je na ramenima irokim poput ormara nosio briljantnu uniformu konjanika carske garde. On je kao sam avao svojim ogromnim rukama gurao svjetinu pred sobom. Svijenjak koji je upravo pao, zapalio mu je kosu. On divlje riknu i tako estoko gurne gomilu da je raskrio prolaz. Prignjeenih plua ali spaena, Marijana se nala van sale, na stepenitu koje je vodilo u dvorite. Ali tek to je udahnula manje vreli zrak, bolno je zastenjala... Pridrui joj se jo jedna ena, pa jo jedna iji se jauk zavrio grcanjem. Vrelo ulje iz lampiona koji su tako veselo ukraavali zidove, izlilo se na njihova ramena i gole grudi, prouzroivi okrutne rane, Marijana se bacila naprijed, prema purpurnoj vodi bazena do koga su dotrali domaini sa vedrima i lavorima. Bilo je krajnje vrijeme. Uskoro je plamen zahvatio vrata plesne dvorane. Na stubitu Marijana je vidjela gredu u plamenu kako se rui na starog princa Kurakina. Ruski ambasador, ogroman i nepokretan sruio se reei poput ranjenog medvjeda, no istovremeno je jedan francuski ~ 40 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
general, ija je uniforma bila napola pocijepana, poletio prema njemu da bi mu pomogao. Naslonjena na kameni kip koji joj je hladio gola lea, Marijana je skamenjena od uasa promatrala rairenih oiju prizor oaja i smrti na onom istom mjestu gdje je prije vladalo prazniko ushienje. Boljeli su je vrat i ramena. Oprena joj se koa ljutila. Zrak pun varnica jedva se mogao udisati. Plesna dvorana, sada sva u plamenu, pretvorila se u ogromnu baklju iji su arki plamenovi sukljali prema nebu. Nejasne ljudske prilike jo su bjeale iz tog pakla, urlajui i kotrljajui se u goruim odijelima po podu da bi se nekako obranili od vatrenih ujeda. Ranjeni ljudi, u panici su trali u svim pravcima, a da nisu ni bili svjesni kamo idu. Marijana primijeti princa Metternicha kako sa vedrom vode juri prema poaru. Zatim spazi ovjeka ogromna rasta kako tri nosei u rukama enu obuenu u srebrnu haljinu. U njemu prepozna Jasona! Oito je da mu je glavna briga bila da svoju enu Pilar izvue iz opasnosti. Ja vie ne postojim za njega pomisli Marijana tuno. Samo na nju misli! Njemu uope nije do mene stalo i to se sa mnom zbiva! Odjednom se osjeti slabom i osamljenom. Meu svim tim ljudima nije bilo nikoga tko bi mislio na nju! U oaju je obuhvatila rukama kip malog Ceresa od bijelog mramora i gorko zaplakala priljubivi se uz rub kamena ve zagrijanog od eravice. Neije oajno dozivanje prolomi se kraj nje: - Antonijo!... Antonijo!... Taj je vapaj otrgne od vlastite boli. Marijana opazi u blizini enu raupane kose koje su joj padale niz dronjke bijelog muslina kako usprkos izoblienom trbuhu od trudnoe ispruenih ruku bezglavo tri prema zgaritu. Na svoj uas Marijana u njoj prepozna princezu Schwartzenberg ambasadorovu snahu i pojuri prema njoj da bi je zaustavila. - Gospoo! Gospoo! Kamo ete, za ime boje...!? Mlada je ena pogleda uasnutih oiju, suvie rairenih od straha da bi bilo to pred sobom vidjela. - Moja ki! - buncala je. - Moja Antonija! Ona je tamo! Naglim trzajem istrgnula se Marijani iz zagrljaja ostavivi joj malo sagorjelog muslina u rukama. Viui i dozivajui odjuri prema zgaritu. Uto se zauje uasan lom. Pod plesne dvorane sagraen iznad presuenog bazena srui se pred Marijaninim oima na nesretnu majku. Luda od straha, praznog eluca Marijana se sagne i uze povraati. U slijepoonicama joj je bijesno tuklo, dok joj je itavo tijelo oblio znoj. Podigavi oi sa gaenjem opazi kako su se muziari orkestra, koji su i sami pred poarom pobjegli u park, bacili na ranjenike i stali im krasti nakit. I na nesreu nisu bili jedini:, narod koji se popeo na zidove ambasade i koji je pratio vatromet sa usklicima oduevljenja, sada im se pridruio u pljaki. Ljudi sumnjivog izgleda hrpimice su preskakali zidove i svjetlucavih oiju poput vukova unjali se prema zgaritu tiho poput zmija. Mada su ulagali veliki napor, sluge ambasade su bile nemone u borbi protiv te divlje plime opasne poput same vatre. Neki su uzvanici pokuavali obraniti ene, no na nesreu bilo ih je i suvie malo da bi se uspjeno suprotstavili lopovima. Ali zaboga mislila je zapanjena Marijana, gdje su vatrogasci, vojnici... Napoleonova oruana pratnja... Na nesreu, car je otiao, a pratnja s njim. No gdje je bila druga vlast kojoj je bila dunost da odrava red i dri na uzdi fukaru? Odjednom neija ruka zgrabi njenu dijademu zajedno s pramenom kose, zatim joj pokua otrgnuti smaragdnu ogrlicu. Prestraena Marijana uze zapomagati. ~ 41 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Upomo, lopovi!... Tad joj neija smrdljiva ruka grubo zatvori usta. Instinktivno se stala braniti od napadaa, bijednog ovjeka okrutnih oiju, obuenog u prljavu bluzu koja je smrdjela na znoj. Sluei se zubima i noktima uspjela se izvui iz njegova stiska i pokua pobjei zajedno s ogrlicom. No on je ponovno dohvati i pritegne uz sebe. Na vratu je osjetila hladnu otricu noa. - Ovamo to! - zarei promuklim glasom - inae u te zaklati! Lagano je pritisnuo noem. eljezo je naelo njenu put. Ukruena od straha digla je drhtave ruke prema vratu i otkaila ogrlicu koja je zaas nestala u njegovu rukavu, zatim je skinula sa uiju svjetlucave naunice. Pritisak je popustio. Marijana je vjerovala da e je najzad pustiti, no to se nije dogodilo. ovjek se zasmijuljio i sagnuo prema njoj. Osjetila je smrdljiv dah loeg vina i kriknula od gaenja ali su njegova vlana i hladna usta priguila njen krik poljupcem od koga se sledila. ovjek ju je vrsto stezao i uz to gurao prema bunu ogromnih boura koji su rasli na ulazu perivoja. - Ovamo pilence! Jedna lijepa cura ne ostavlja se a da se ne proba, naroito ako je odozgo! Ne dogaa se to svaki dan! Branei se od odvratnih poljubaca, Marijana je upravo luaki vriskala i otimala se tako da je razbojnik nije uspjevao svladati. Najzad ju je u bijesu svom snagom oamario i bacio na zemlju. U trenutku kad ju je htio odvui u grmlje, neka je prilika iskrsla iz mraka i bacila se na lopova, odgurnuvi ga od Marijane. Kroz crvenu svjetlost poara, prepoznala je ernieva. elo mu je bilo krvavo, uniforma nagorjela, inae je izgledao zdrav i itav. - Udaljite se! - dobaci Marijani ne gledajui je. - Tako mi svetog Vladimira, rastrgat u tog muika! Uz zlokobno poigravanje vatre ona vidje njegove svjetlucave zelene oi pune divljeg zadovoljstva zbog skore borbe. Rairenih ruku i stisnutih aka spremnih za borbu, bez oruja i ne marei za rane na elu, ustremio se na razbojnika i njegovu otricu. - Ukrao mi je nakit - promrmlja Marijana prinosei ruku ranjenom grlu na kome su ostali krvavi tragovi od ogrlice i razbojnikova noa. - To je sve? Nije vas napastovao? - Nije imao vremena, ali... - Idite u zaklon. Vratit u vam nakit... to se tie ovog bijednika neka zahvali naoj Gospi iz Kazana da nismo u Rusiji! Kod nas bi crko pod udarcima kandije! ovjek prasne u smijeh i opsuje stisnuvi snano no svojim prljavim akama. - Ali on je naoruan - zadrhti Marijana. - Ubit e vas! mirei Rus je paljivo motrio protivnika i uz to se smijuljio. - Zar taj da me ubije? Ta nee ga spasiti svi noevi ovoga svijeta. Moje ruke su kadre uhvatiti divljeg konja i dotui medvjeda! Zaas u ga rastrgati kao krpu! Odbivi se od zemlje svojim snanim nogama, erniev skoi razbojniku za vrat. Zakoen napadom ovjek izgubi ravnoteu i svom se teinom srui na tlo prije nego to je imao vremena udariti. Napola uguen, stenjao je i otimao se, dok je divlja Rusova aka bubnjala po njemu. Ali ovjek je i pored svoje mravosti bio neobino jak. Napeo je snagu i jednim se trzajem oslobodio. Dva su se ovjeka po vlanoj travi kotrljala jedan preko drugog grevito se i bijesno rvui poput klupka pobjenjelih zmija. Rus se znao boriti golim rukama i Marijana nije bila u brizi za nj. Bila je sigurna da e pobijediti. No odjednom je na svoj uas primijetila dva neznanca u kouljama i kaketima kako se tiho prikradaju borcima. Prijatelji su razbojniku stizali u pomo. Borba vie nije bila ravnopravna i Marijani bi jasno da mora nekako pomoi ernievu. ~ 42 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Naglo se okrenula i opazila grupu vojnika. Prebacili su se preko zida sa nosiljkama i materijalom za pomo. Skupivi pocijepane skute, potrala je prema ljudima u zelenim uniformama koji su se bili sakupili oko ranjenika i uhvati jednog za ruku. - Grof erniev je u opasnosti! - vikala je. - Brzo! Ubit e ga! ovjek se okrenuo i pogledao je... Toliko su bila nestvarna zbivanja te nesretne noi, da Marijana nije ni bila iznenaena prepoznavi Napoleona. U pukovnikoj uniformi crnoj od ai i poderanoj, spremao se ponijeti ranjenu enu koja je stenjala na kamenoj klupi. Napustivi poarom opustoenu ambasadu doveo je sada pomo i park stavio pod kontrolu vojnika. - Tko e ga ubiti? - upita. - Neki ljudi, tamo u gaju. Oni su me napali, a grof mi je pritekao u pomo. Brzo, trojica su... naoruani ... a on je sam i nema za obranu nita drugo osim svojih ruku...! - Tko su ti ljudi? - Ne znam! Banditi! Doli su preko zida... Car je ustao. Pod namrtenim obrvama njegove sive oi bile su neumoljive poput kamena. Pozvao je: - Eugene! Duroc! Izgleda da sada ubijaju. I u pratnji vice-kralja Italije i vojvode od Friula, car je pojurio u najveem trku u pomo ruskom ataeu. Sigurna u sudbinu ernieva Marijana se nesvjesno vrati bazenima. Vie nije znala kuda bi ila, ni ta bi radila. Hodajui tako bez cilja opazi vatrogasce, u stvari grupicu od svega est vatrogasaca koji su uz to bili prilino pijani. Niti ju je njihov dolazak iznenadio niti uinio sretnom. Uto zauje Savaryja kako bijesno vie na njih: - Kako? Samo estorica? Gdje su ostali? - Ne... Ne znamo ... generale! - A va zapovjednik, gdje je taj va blesavi Ledowe? - Na dopustu, generale! - est! - urlao je Savary, pijan od bijesa. - est od dvije stotine devedeset troje! A gdje su pumpe? - Tamo... ali nemamo vode. Otvori za vodu na Velikim bulevarima su zakljuani, a mi nemamo kljua. - A gdje je klju? Vatrogasac napravi rukama neodreen pokret koji je do kraja raspalio ministra policije. Marijana ga je vidjela kako je odjurio poput strijele, odvlaei sa sobom jadnika koji se uzalud trudio da ne izgubi ravnoteu i koji nije ni u snu pomiljao da e uskoro imati posla sa jo eim bijesom od ministrovog. Najzad je pomo bila organizirana. Carska garda koju je doveo Napoleon i koja se pridruila regimentu strijelaca, sada je pokuavala spasiti ambasadu i njene stanovnike. Ubrzo su iz gradske biblioteke u ulici la Loi dovuene velike ljestve i nali se kljuevi od otvora za vodu. Marijanu vie gotovo i nije zanimalo to se oko nje dogaa. Car je uzeo stvari u svoje ruke, znai da e se sve srediti. ula je njegov metalni glas kako odzvanja negdje u vrtu. Dua joj je bila prazna, glava teka. Osjeala je obamrlost po itavom tijelu, bila je na smrt umorna i naprosto nije smogla snage da ode, da potrai koiju i vrati se kui. U njoj je sve bilo slomljeno. S nekom vrsti ravnodunosti promatrala je nevjerojatnu pusto u do as prije prekrasnom parku. Straan poar koji je u nekoliko trenutaka unitio jedno veselo, elegantno i rafinirano drutvo ostavljajui za sobom pusto i smrt, kao da je i njen ivot unitio. Tragian ples zadao joj je zadnji udarac, koji ju je sasvim dotukao. Kako su je do te mjere mogli zaslijepiti osjeaji? Tolike stranputice i borbe protiv neeg to je bilo jasno, toliko besmislenih sukoba da bi se ~ 43 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
okrutna istina najzad ispoljila u jednom prizoru: Jasonu kako u naruju nosi drugu enu. U tom prizoru prekasno je otkrila ono to joj se inilo nevjerojatnim: voljela je Jasona, uvijek ga je voljela, ak i kad je vjerovala da pripada drugome i da ga mrzi. Kako to nije shvatila kad ju je u njenoj djevojakoj sobi, u Selton Hallu, uzeo u ruke da bi joj oteo poljubac od koga je osjeala da klone? Kako nije otkrila svoju sreu kad se pojavio u Chaillotu, svoje razoarenje kad je napustio Pariz a da je nije vidio, kako je mogla ne biti svjesna svojih osjeaja pred buketom kamelija to ih je on ostavio u loi uoi njena jedinog javnog koncerta. Kako je mogla ne shvatiti najzad okrutnu nesreu dok je uzaludno ekala na nj za vrijeme itava puta po Italiji sve do zadnjeg trena dok konano nije pristala na jedno besmisleno vjenanje? Jo je uvijek ula sumnjiav glas ljubazne Adelaide: Doista ste sigurni da ga volite? Pa da! Bila je sigurna u svom ponosu i ludosti da su je uz gorostasa vezala samo zvuci tjelesne ljubavi. Tek je ove moi Marijana shvatila svu istinu o osjeajima koji su je vezivali za cara. Ona ga je voljela sa ponosom i strahom, sa zadovoljstvom koje je bilo tim slae, to je bilo zabranjeno i opasno, voljela ga je gladnom estinom svoje mladosti koja je, zahvaljujui njemu, otkrila ukletu aroliju roenu iz savrenog sklada dva tijela. Sada je shvatila da je ta ljubav bila sazdana od divljenja i zahvalnosti. Pala je pod udni utjecaj to ga je car imao na ljude i patila je kad ju je naputao, ljubomora ju je morila divlje, silovito, ali uza sve to nije za sobom ostavljala takvu pusto i tjeskobu i izbezumljeno drhtanje itava njenog bia kao to se dogodilo kad je srela Pilar. Videi da je izgubila sreu to je tako, tako dugo leala na dohvat njene ruke, Marijana je osjetila da gubi volju za ivotom. Kao kad je dolazila na ples, ponovno osjeti da nije nita drugo do obina marioneta i bolno shvati da je promaila ivot zbog vlastite greke. Zbog ponosi, ludosti i zaslijepljenosti pustila je da joj Jason izmakne, da se okrene drugoj i podijeli s njom sudbinu. Sada e Pilar ivjeti s njim u zemlji gdje raste pamuk i gdje pjevaju crnci, dijelit e svaki trenutak njegova ivota, spavati svake noi u njegovim rukama, raati njegovu djecu... Ubrzo se sukob u parku proirio na ulice. Vojnici su se sada borili sa razbojnicima, dok su dobrovoljni lijenici odnosili ranjenike od kojih su mnogi ve bili mrtvi. Grupa vojnika nosila je vedra puna vode pokuavajui obustaviti poar i spasiti ambasadu. Nitko nije obraao panju na mladu enu, koja je iza jednog buna sve to promatrala. Fasciniralo ju je ogromno zgarite iju je toplinu osjeala na sebi. Stiali su se krici i jecaji. Jedino je jo razorni um vatre ispunjavao no. Oiju punih suza Marijana je oslukivala kao da e iz samog vatrenog sredita dobiti odgovor na boli svog srca. U sjeanjima joj se javi jedan Shakespearov stih: Plamen koji gori, gasi drugi... Njena iznenadna spoznaja da voli Jasona, ugasila je ljubav za Napoleona, ostavljajui samo trag njenosti i oboavanja, to raskono kamenje usred vrueg pepela. Koja e nova vatra ugasiti ovu ljubav zbog koje je sada kraj nje, nastojei da ublai njen strah njenim milovanjima i rijeima punim ljubavi. Zaboravio je Marijanu i zbog tog zaborava sada je umirala. Otkrie je dolo prekasno i poput munje koja obara stablo, opustoilo Marijanu. U njenu sjeanju iznenada iskrsne lik princeze Schwartzenberg kako se baca u vatru traei svoje dijete. Uletjela je u onaj pakao kao u kakvo svetite, bez oklijevanja, bez uzmicanja, noena eljom da pronae svoju kerku, u uasnoj i okrutnoj vatri nala je vjeno blaenstvo i mir... Bilo je dovoljno samo malo... tako malo hrabrosti! Razrogaenih oiju Marijana je izila iz svog zaklona i krenula k vatri. Nije ju bilo strah. Bol je najdjelotvornije sredstvo protiv straha, a njena je patnja bila tako snana da je pred sobom ruila sve prepreke. ~ 44 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Htjela je nestati neprimjetno, da nitko ne pati zbog njene smrti. Neka njena smrt bude smatrana nesreom kao tolike druge!... I poput jadne princeze, Marijana potri k vatri. Spotakla se na kamen koji joj je stajao na putu. Osjeti otru bol, ali je to ne zaustavi u namjeri. Digla se i pojurila dalje. Kroz lomljavu koja joj je ispunila ui inilo joj se da uje svoje ime. Ni to je nije zaustavilo. Ma tko da je bio, sigurno ju je htio vratiti jednolinosti ivota koja joj se preko svake mjere gadila. Okrutna, ali brza smrt koju je izabrala odvest e je dugotrajnom miru u kome nema ni aljenja ni uspomena. Marijana nagonski zakloni rukama lice i ustukne za korak, tolika je bila estina plamena koji ju je oinuo svojim dahom na rubu poara. Istovremeno se zatitila i proaptala rijei jedne molitve, nastojei da se baci naprijed. Njena pocijepana haljina poela je gorjeti. Plamena jezik liznuo je njeno tijelo prouzroivi joj tako estoku bol da je vrisnula. Ali ba u trenutku kad se htjela strmoglaviti u bezdan, neka se tamna prilika srui na nju i zajedno se zakotrljaju po vlanoj zemlji. Netko se u posljednji as postavio izmeu nje i smrti, osudivi je da ivi. Pritisnuta nepoznatim tijelom pokuala se braniti i izbjei stisak koji ju je guio. Luda od straha htjela je ugristi ruku to ju je stezala. Nepoznati se odmaknuo. Dignuo se na koljena i odluno je dvaput oamario... Na crvenoj pozadini poara spazi crnu priliku od koje se poto-poto htjela obraniti. ovjek joj vrsto stisne obje ake, a njegov joj ledeni glas naredi: - Smirite se ili poinjem iznova! Pobogu, pa vi ste sasvim poludjeli! Da vas nisam zadrao, sad biste gorjeli kao baklja. Ludo! Nepromiljena ludo! Odjednom ju je izdala snaga, olabavila je kao luk poslije odapete strijele a Marijani su Jasonove psovke bile ugodnije od najdivnije glazbe. Nije se ni pitala kojim se udom tu stvorio, kojim nevjerojatnim udom ju je oteo vatri. Da je samo trenutak zakasnio, bila bi zauvijek nestala. Za nju je bilo najvanije da je sad bio tu kraj nje. Njegova srdba nije bila vana, neka je grdi i psuje koliko mu god volja, glavno je da je kraj nje. Bol to ga je na rukama osjeala od njegova stiska sad joj je priinjao zadovoljstvo. Nije marila za ozljede niti ih je osjeala. Leei na travi radosno se osmjehivala prema tamnom liku svoga prijatelja. - Jasone! - promrmlja. - Vi site ovdje... Vratili ste se... On naglo ispusti njene ake i zaprepateno se zagleda u divnu priliku ispruenu pred sobom, jedva pokrivenu sa nekoliko krpa zlatne tkanine kroz koju se nazirala ozlijeena put sa dugakim krvavim tragovima. Rukavom je pokuao obrisati znoj sa ela. Zabacivi svoje slijepljene kose, nastojao je stiati strah pomijean s bijesom. Velikim zelenim oima, sjajnim od suza, Marijana ga je gledala kao kakvo boanstvo i u isti mu se mah osmjehivala ne osjeajui svojih rana... Ni on nije osjeao opekotine od vatre koju je ugasio svojim i njenim tijelom. Bio je sretan to je stigao na vrijeme. Nikada nije bio sretniji, ali i umorniji. Taj mu je dogaaj iscijedio svu snagu. to se tie Marijane, ona je pala u neku udnu ekstazu. Niti je to ula niti to drugo vidjela osim tamnog lika svog prijatelja koji ju je promatrao bez rijei. Htjela ga je dotai i u njegovoj snazi potraiti sanjano utoite. Pruila je ruke da bi ga privukla k sebi. No Jasan se uspravio i ne shvaajui promatrao kako se gri do njegovih nogu. - to... ta vam je? Da niste ranjeni? - Ja... ja ne znam... Ali loe mi je... ja... oh! Ponovno se sagnuo prema njoj pokuavi podii njenu glavu koja se bacakala na sve strane. Njene blijede usne su zastenjale, dok se tijelo grilo u naletu boli. Kad se smirila, Marijanino je lice imalo boju pepela a drhtala je kao ranjena ~ 45 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
ivotinja. Prestraeno je pogledala gotovo isto tako blijedog Jasona. Neto toplo ovlailo joj je noge i u tren oka bi joj jasno to se dogodilo. - Moje dijete! - proaptala je. - Ja u ga izgubiti...! - Kako! Vi ste... trudni? Ona kimne glavom nemajui vie snage, osjetivi novu navalu boli. - Pa da! Vi ste udati! Gdje je dakle, va princ, presvjetlo visoanstvo? Kako joj se bezono mogao rugati, u trenutiku dok se svijala od boli? Oduprla se o svoje ruke da bi ublaila bol, a zatim bolno zastenje. - Ne znam! Vrlo daleko! U Italiji... Smilujte se i potraite pomo! Dijete... car... htjela bih... Rijei se izgube u kriku. Jason skoi, sono opsova i potri prema skupini ljudi koji su, okupljeni oko jednog malog hrama, kao kroz trans gledali dogorijevanje velike plesne prostorije i galerije. Sada su se kroz oslabljene plamenove nazirali crni zidovi ambasade, razbijeni prozori i gomila sobara i vojnika koji su nastojali sprijeiti da poar prodre u susjedne prostorije. Primijetio je Napoleona i potrao prema njemu. Nije li Marijana istovremeno govorila o caru i djetetu? Trenutak kasnije Marijana, koja se upravo povratila od novoga naleta boli, vidjela je nad sobom carevo i Jasonovo lice. ula je napet carev glas: - Izgubit e dijete! - zagrmio je. - Brzo! Nosila! Treba je odnijeti odavde! I pronai Corvisarta... Sigurno negdje oko majura pomae ranjenicima. Hej! Vi ostali! Ovuda... Nije ni ula ni vidjela koga je car tako zvao. Samo je bila svijesna injenice da se Jason udaljava. Uzdigla se na lakat da bi ga dozvala. Napoleonova ruka njeno je prisili da se ponovno oprui, zatim ivahno skine ogrta i presavije ga da bi ga podmetnuo Marijani pod glavu. - Polako, carisima mia!... Ne miite se! Doi e, pomoi e ti, lijeit e te... Ne plai se prije svega, ja sam tu! Potraio je njenu hladnu ruku i stegnuo je. Ona je prema njemu uperila pogled pun zahvalnosti. Ipak ju je jo malo volio! Znai da nije potpuno sama na svijetu sa svojim razoaranim srcem i izmuenim tijelom. Ta vrsta i topla ruka koja je drala njenu, bila je dobra i ohrabrujue je djelovala na nju. Zaboravivi da je maloas htjela umrijeti, priljubila se uza nj kao izgubljeno dijete uz svoga oca. U novom naletu boli, osjetila je usprkos svemu da je podiu i nose brzo koliko je to doputalo njeno stanje, preko opustjelog vrta kojim je veernji vjetar raznosio vrui pepeo. Kada se malo smirila, pohlepnim oima traila je Jasona i ne opazivi ga, promrmlja njegovo ime. Careva ruka stisla ju je jo jae. - Poslao sam ga eni. Tebi vie nije potreban. Ja sam tu... On je za tebe samo jedan prijatelj. Prijatelj? Kao grom ju je pogodila ta rije koju bi jo juer bila bezbrino izgovorila prijatelj... nita vie nego prijatelj, a moda jo manje od toga ukoliko mu je Pilar zabranila! A jo maloprije je vjerovala da e joj se vratiti. Avaj! Sve je gotovo! Jason se vratio svojoj eni i vie nije postojala nada osim moda u smrti koja je nije htjela. Krv je jo uvijek polako curila niz njeno ranjeno tijelo. Sa njom je nestajao i ivot... Uzdahnula je rezignirano, zatim se prepustila patnji...
~ 46 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA 4.
OKOLADA GOSPODINA CREMEA

Baron Corvisart spustio je rukave na koulji, paljivo spojio manete od nabranog batista, zaogrnuo se finim plavim suknenim kaputom koga mu je pridravala Fortunee Hamelin, zatim se na brzinu pogledao u ogledalo da bi se uvjerio u kakvom je stanju njegova lijepa kosa, i najzad se polako uputio prema Marijaninom krevetu. Trenutak je tiho promatrao njeno mravo mlado lice i ruke koje su na bjelini pokrivaa sliile na lomne votane predmete. - Sada ste van opasnosti, mlada gospoo! - ree. - Treba povratiti snage, jesti i polako stati na noge... Spaeni ste, ali mi se ne svia va izgled! Treba ga promijeniti! Marijana se nasilu osmijehnula, pa e slabim glasom: - Morate mi vjerovati da sam duboko potresena, dragi moj doktore, i htjela bih vam uiniti zadovoljstvo... Njegovali ste me sa toliko strpljenja i portvovanja! Ali meni ni do ega nije stalo, najmanje do hrane! Osjeam se vrlo slabom! - Ako ne jedete, svakog dana osjeat ete se sve slabijom - grdio je carev lijenik. - Izgubiii ste mnogo krvi i trebate se oporaviti! Pa mladi ste, do vraga. Ispod vaeg njenog izgleda, krije se snaga! U vaim godinama ne poklekne se zbog jednog lanog poroaja i nekoliko opekotina! ta mislite kako e car primiti kad mu kaem da me ne sluate i da se odbijate vratiti u ivot! - To nije vaa krivnja! - Vraga! Varate se ako mislite da e on to objanjenje tek tako prihvatiti! Kad car nareuje, onda oekuje poslunost, a svako od nas je dobio nareenje: ja da Vas izlijeim, Vi da to prije povratite zdravlje! Ni jedan ni drugi nemamo drugog izbora! Moram vas podsjetiti da car svakog jutra im ustane, pita za Vae zdravlje! Marijana je okrenula glavu na jastuku kako bi sakrila suze. - Car je vrlo paljiv - ree dirnuta. - Naroito prema onima koje voli! - dodao je Corvisart. - No kakav god on bio, sutra ujutro u mu poruiti da ste ozdravili. Potrudite se da to ne bude la, draga princezo. - Pokuat u, doktore, pokuat u. Lijenik se osmjehnuo, zatim srdano potapao bolesnicu po obrazu. - Tako Vas vie volim, draga moja djevojice. Tako treba govoriti. Do skorog vienja! Dat u uputstva vaim ljudima. Vratit u se da provjerim da li ste ih posluali! Va sam sluga, gospoo Hamelin. Naklonivi se pred lijepom kreolkom, Corvisart je otiao po svoj eir ostavljen na jednom stoliu, po tap i rukavice. Izlazei iz sobe, tiho je zatvorio vrata. Tada je Fortunee napustila svoju fotelju da bi sjela na ivicu bolesnikog kreveta irei oko sebe miris ruinog parfema. Haljina od batista protkanog raznobojnim cvjetiima, koja je savreno odgovarala sparini ljetnjeg dana, davala joj je izgled mlade djevojice. Poigravala se velikim slamnatim eirom. Kraj nje se Marijana osjeala vrlo slabom i umornom. Pogledala ju je tako tuno da se Fortunee namrtila. - Ne shvaam te, Marijano - ree joj Ve si bolesna gotovo tjedan dana a itavo vrijeme ponaa se kao da svim silama eli raskrstiti sa ivotom! To nije tebi svojstveno! - Nije meni svojstveno! Istina je, sada vie nemam elju da ivom. Zbog ega? Zbog koga? - Zar je... bilo tako vano to dijete? Ponovno su se Marijanine oi ispunile suzama i ovaj put nije ih pokuala sakriti. Pustila je da slobodno teku. ~ 47 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Naravno da je vano! To je jedino to je jo moglo biti znaajno u mom ivotu, jedini razlog za postojanje! ivjela bih za njega, sa njim, kroz njega. U njemu su bile sve moje nade... i ne samo sa njim, kroz njega. U njemu su bile sve moje nade... i ne samo moje... Kad je, doavi k svijesti nakon tragine noi, doznala je da je izgubila dijete, Marijana je pala u oaj i sebe optuivala najvie zato to je tokom svih onih uasnih sati potpuno zaboravila da e postati majkom. Od momenta kad je ugledala Jasona, sve ono to je do tada imalo neku vanost rasplinulo se pred ljubavlju koju je u sebi mjesecima potpuno nesvjesno nosila. Park osvjetljen vatrometom bio je za nju Damasov put i kao nekada Saul iz Tarsa, iz njega je izila slijepa za sve osim za tu ljubav od ije ju je dubine hvatala vrtoglavica. Nepromiljeno je rtvovala djetetov ivot nastojei da izgubi svoj. Nijednog trenutka nije mislila na dijete... ni na onog koji je tamo u Toskanskoj vili nestrpljivo oekivao vijest o roenju. Corrado Sant'Anna oenio ju je samo radi tog djeteta carske krvi, da bi mu dao svoje ime. Sada je bila izgubljena svaka nada da Marijana ispuni svoj dio ugovora. Princ je napravio svoj dio ugovora. Princ je napravio jalov posao! - Misli na svog bijesnog supruga, zar ne? - upita Fortunee njeno. - Da. I sramim se, shvaa li, sramim se, jer mi se ini kao da sam ukrala ime koje nosim. - Ukrala? Pa zato? - Rekla sam ti - odgovori Marijana umorno. - Princ Sant'Anna oenio me samo radi tog djeteta kraljevske krvi zbog koga bi bez aljenja mogao prihvatiti oinstvo. - Znai ti smatra da poslije gubitka djeteta nema prava na ivot i, ako sam dobro razumjela, tvoji trenutni planovi su da se jednostavno prepusti smrti? - Oh, to je sasvim dovoljno... no nemoj misiliti da se kanjavam prieljkujui smrt. Jednostavno vie nemam volje ivjeti. Fortunee je ustala, nervozno se proetala po sobi, otila do prozora koji je irom otvorila, vratila se i stala ispred kreveta. - Ukoliko tvoja elja da ivi ili ne ivi iskljuivo ovisi o postojanju Napoleonovog djeteta, ini mi se da se stvar moe lako urediti. Napoleon e ti napraviti drugo! - Fortune ! Marijana je zgranuta gledala svoju prijateljicu. No kreolka se na nju svaijivo osmjehne. - ta se do vraga, sablazni? Istina te smeta zar ne? emu hipokripija, draga! Bolje da je ostavi onima kojima bolje pristaje, kao na primjer, onoj gospodi Genlis ili njenu oporu ednih gusaka, dakako ukoliko se sama ne eli pridruiti kretavoj druini udovica koje svoje vrijeme provode oekujui povratak dobrih starih obiaja! Ja volim maka nazvati makom i stvarima gledati u lice! Ukoliko eli biti potena prema svom muu, ustvari, mora mu dati dijete, i to Napoleonovo dijete! Zakljuak: Napoleon ti mora napraviti drugo! To je ini mi se jednostavno. Osim toga apue se da je Austrijanka u drugom stanju. Dakle s te strane je miran i moe se u potpunosti posvetiti tebi! - Ali Fortunee, ljutim se - zna li da si nemoralna? - Naravno da znam! - veselo je uzviknula Fortunee - i ne moe ni zamisliti koliko sam zbog toga zadovoljna! Kad vidim na koji se nain moral oko mene primjenjuje, nalazim da je ogavan! Neka ivi ljubav u svoj ljepoti! I kao da je elio to bolje podvui tu objavu rata ustaljenim principima, napolju je odjeknuo udarac topa. Za njim drugi, pa trei. Istovremeno s toplim vjetrom dopirao je odjek jedne melodije, ujedno ratnike i pogrebne, pomijean s grajom velikog mnotva ljudi. - to je to? - upita Marijana. ~ 48 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Zaista, ti to ne zna! To je nacionalni pogreb marala Lannesa. Danas, 6. srpnja, car e sveano prenijeti tijelo svog starog ratnog druga iz Invalida u Panteon. Izgleda da povorka upravo naputa Invalide. Top je sada neprekidno odjekivao. Tuno dozivanje truba i muklo odjekivanje bubnjeva pribliavalo se i ispunjavalo dvorite, ulazei u tihu sobu zajedno sa kristalnom jekom svih parikih zvona. - Da zatvorim? - upita Fortunee impresionirana sveanim odjecima pogreba koji je u jednom danu bacio prijestolnicu pred noge jednog od najhrabrijih junaka Carske epopeje. Marijana odbije kratkim pokretom glave. Moda bolje nego kroz namjetenu sreu svadbene sveanosti prcijenjivala je oslukujui, veliinu ovjeka koji se nametnuo njenoj sudbini i bez obzira na svoju uzvienost nalazi dovoljno vremena da nad njom bdije. Sa uzbuenjem se sjeala ruke kojom je drao njenu dok je bila u tekim mukama. Obeao je da je nee napustiti i odrao je rije! Od Fortunee i Arkadija saznala je da je ostao u ambasadi dok se vatra u potpunosti nije ugasila, izlaui se ivotnoj opasnosti dok je spaavao obinu sobaricu zahvaenu vatrom u mansardi. Doznala je i o njegovom bijesu sutradan, kao i pravdi: policijski prefekt Dubojs otputen, Savary estoko izgren, nepaljivi arhitekta koji je zamislio plesnu dvoranu uhapen, komandant vatrogasaca uhapen, i kompletna, ta pomalo fantastina druina, smijenjena. Da, bilo je ugodno i utjeno biti ponovo u sreditu njegove brige, ali Marijana je znala da se njena strast potpuno ugasila, kao svijea ugaena vjetrom. Izgovarajui glasno svoje skrivene misli, Marijana proapta: - Nikad mu vie ne mogu pripadati, nikad vie! - to time hoe rei? - zabrinuto e Fortunee. - O kome govori? 0... caru? Vie ne eli... - Ne - ree Marijana - to vie nije mogue! - Ali... zato? Marijana nije stigla odgovoriti. Netko je pokucao. Pojavila se Agata, gizdava u haljini od prugastog pargala i utirkanoj kecelji. - Dolje je neki gospodin Beaufort, vae visoanstvo... Pita da li je gospoa princeza sposobna da ga primi? Navala krvi obojila je Marijanino lice. - On ovdje? Ali ne mogu... - Gospoa moda ne zna, ali taj je gospodin ekao sve ove dane jo od nesree, a kako sam mu danas rekla da je gospoi bolje... Fortunee koja je znatieljnim okom pratila promjenu raspoloenja na Marijaninu licu, odluila je stvari uzeti u svoje ruke. - Recite tom gospodinu da trenutak prieka, Agata, i vratite se da zajedno uredimo vau gazdaricu. Hajdete trkom! Zanesena milju da e se iznenada opet nai pred ovjekom na koga su se nakon plesa sve njene misli uporno navraale, Marijana se htjela suprostaviti. Bila je svjesna da uasno izgleda, da je blijeda i dozlaboga mrava!... Koji se normalan ovjek ne bi uasnuo pred njenim alosnim izgledom? Gospoa Hamelin nije nimalo marila za njene primjedbe, ve je poto-poto htjela doznati nije li kojim sluajem taj Beaufort, taj famozni Amerikanac to je onako naglo iezao iz ivota njene prijateljice, ba u trenutku kad je ona u nju ula. Nakon toga uhvatila se posla. Za kratko vrijeme Marijana je bila okruena arobnom gomilom ruiastih i ipkastih ukrasa, kosa joj je bila dotjerana, a ona namazana i tako obilato namirisana kolonjskom vodom, proizvodom Jean-Marie Farine, da je kihnula. Soba je mirisala po bergamontu, rumarinu, limunu i lavandi. - Nita nije groznije od mirisa koji se povlai bolesnikom sobom! primijeti Fortunee, zabacujui vjetim pokretom nestani uperak. Ovako e ve nekako ii. ~ 49 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Ali, zaboga, Fortunee, emu to? - Nita!... palo mi je neto na pamet, tek tako. Sad te ostavljam! - Ne! Viknula je Marijana - samo to ne! Fortunee nije dalje navaljivala ve se zavali u naslonja i to takvom brzinom da je bilo vie nego oito da joj niti na kraj pameti nije bilo da ostane. Istini za volju gorjela je od radoznalosti i kad je u Agatinoj pratnji Jason prekoraio prag, ona je iza sluajno dohvaene knjige hinila Marijaninu njegovateljicu. Ali iznad korica, njene crne oi nisu gubile vrijeme ve su paljivo odmjeravale posjetioevu priliku. Kratko pozdravivi neznanku, Jason se uputi prema krevetu. Marijana je zbunjeno gledala kako prilazi. Svojim brzim pokretima, opaljenim licem i svijetlim oima Jason je u sobu unio itav ocean. Marijana je imala dojam da e se zidovi rastvoriti i da se zrak dalekih prostranstava gomila u silnim naletima... A ipak je on mirno uao u prostoriju, ljubazno je pozdravio i zahvalio joj to je bila tako dobra da ga na trenutak primi. Zbunjena, Marijana je ipak uspjela prisiliti svoj glas da bude jasan. - Htjela bih Vam zahvaliti to ste me spasili - proaptala je, prisiljavajui se da govori tonom salonskih konverzacija. - Da nije bilo Vas, ne znam to bi od mene bilo... - Ja znam - nato e Jason mirno. - S Vama bi se bilo dogodilo ono isto to i sa gospoom Schwartzenberg ili princezom de Leven i jo nekim. Ja bih, meutim, elio znati, na primjer ta ste vi traili u vatri? Sigurno ne cara! Njegovo velianstvo je u parku pomagalo ranjenicima. - Zar na svijetu ne postoji nitko drugi osim cara? ini mi se da sam traila nekog drugog. - Nema sumnje, nekog vrlo dragog, moda... roaka svog novog supruga? Pa kad smo ve kod toga, ispriajte mi tu udnu priu o svom neoekivanom vjenanju. Jel' to novi carev dar? Ime i zvuna titula? Ovaj se put zaista pokazao velikodunim. Uostalom, vratio Vam je ono to Vam pripada: bolje je biti princeza nego pjevaica! - Car s tim nema veze. Do vjenanja je dolo voljom moje obitelji. Moda se jo sjeate opata Chazaya, mog roaka, koji je u Seltonu... - Ali kako da ne! Znai, on se ovaj put zauzeo da Vam pronae drugo ime? Draga prijateljice, znate li da ste Vi najneobinija ena koju poznajem? Nikad ovjek ne zna u kojem e vas stanju ponovo sresti. Zastao je i postrance pogledao Fortunee, koja je, zadovoljivi svoju radoznalost, zakljuila da su stvari pole udnim tokom i da je bolje izgubiti se. Digla se i ponosno napustila sobu. Marijana ju je pokuala zadrati pokretom ruke, ali se predomislila. Ako je Jason doao s namjerom da bude grub, bolje da ostanu sami. Uzdignuvi jednu obrvu, Jason je Fortunee pratio pogledom a zatim se okrenuo Marijani zlobno se osmjehnuvi. - Vrlo lijepa ena! Dakle, rekao sam... Ah! Da, nikad se ne zna ije ete ime nositi! Upoznao sam Vas kao gospoicu Asselnat, zatim odmah nakon toga kao Lady Cranmere. Kad smo se ponovo sreli kod princa od Beneventa, bili ste gospoica Malerousse. Istina, ne za dugo. Po mom povratku, maginim obratom pretvorili ste se u divnu talijansku pjevaicu, ini mi se da ste se zvali Maria-Stella. Sada ste ponovo Talijanka?... presvijetlo visoanstvo? Teko zamisliva titula za graanku slobodne Amerike poput mene. Marijana je u nevjerioi sluala tu bujicu sarkazama izgovorenih odmjerenim glasom, tonom ljubaznog bockanja, pitajui se kakvom nejasnom cilju smjera njen posjetilac? Da li je to obino ruganje ili joj je pokuao priopiti da se toplo prijateljstvo roeno u prizemlju palae Chaillot prometnulo u miroljubiv i podruglijv prezir? Ako je tako, ona to nee podnijeti, no treba imati istu savjest. Umorno okrenuvi glavu na ipkastom jastuku, Marijana je zaklopila oi i s uzdahom otpoela: ~ 50 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Rekli su mi da ste se svako jutro jo od one veeri raspitivali za mene i ja sam to naivno pripisala prijateljstvu. Uvjerila sam se da to nije tono i da ste Vi samo htjeli znati da li u uskoro biti dovoljno jaka da bi se s Vama takmiila u ruganju. Na nesreu, vidite da od toga nee biti nita. Jo nisam sposobna da se borim s Vama. Oprostite! Nastupila je mala tiina koja se Marijani uinila vjenom. Zatvorila je oi. Na trenutak je pomislila da je otiao. Zabrinuto je otvorila oi, na to on prasne u smijeh. Okrenula se i oinula ga bijesnim pogledom. - Smijete se? - Pa da! Vi ste izvrsna glumica, Marijano, i gotovo sam nasjeo vaoj slabosti. Meutim, dovoljno je vidjeti kako vae oi svjetlucaju pa da ovjeku postane sve jasno. - Ipak sam vrlo slaba. Baron Corvisart... - Izaao je odavde. Znam, vidio sam ga. Rekao mi je da ste iscrpljeni ali sad znam da je jedino Vae tijelo slabo. Duh je, Bogu hvala, netaknut, a to je sve to sam elio doznati. Oprostite mi na ironiji. Njen jedini cilj bio je da Vas navede na reagiranje. Od one veeri ivio sam u strahu da za to vie niste sposobni. - Ali zato? - Zato to - ree ozbiljno - ena na plesu i pri onom poaru nije vie bila ona koju sam poznavao. To je bila ena bez ivota, odsutnog praznog pogleda... ena koja je htjela umrijeti. Imali ste sve to ljudsko bie moe poeljeti: ljepotu, bogatstvo, ast, a k tome jo ljubav izvanrednog ovjeka... oekivali ste dijete, ali ste uza sve to htjeli umrijeti okrutnom smru. Zato Marijano? Topli talas prostrujio je tijelom mlade ene, probudivi u njoj duboka strujanja uspavana tjelesnom patnjom i moralnim oajanjem. Znai, glumio je ravnodunost i ironiju! Vidjevi ga pred sobom sa napetim izrazom lica koje je otkrivalo zabrinutost, jo je vie postala svijesna svoje ljubavi. Taj dojam bio je tako snaan da je u jednom trenutku osjetila ludu elju da mu sve prizna, da mu prizna kako je eljela umrijeti zbog boli to gubi. Bila je u stanju da mu to prizna u ovom trenutku, toliko je voljela i toliko ju je ta ljubav zadivila. Ali na vrijeme se sabrala. ovjek pred njom bio je oenjen. Vie nije imao prava, sigurno ni elju da slua o ljubavi, jer je doao jedino zbog prijateljstva. A Marijana je zbog svoje uroene asti previe potivala tue brakove, iako je njeno iskustvo bilo nesretno. Ipak je smogla snage da se osmijehne, mada joj je osmijeh bio tuniji od suza. A kako je ponavljao zato, najzad mu odgovori: - Moda zato to u sebi nosi jednu obmanu. Car je oenjen, Jasone. Sretan je... za njega sam samo draga i odana prijateljica. Mislim da voli svoju enu. to se mene tie... - Vi ga jo uvijek volite, zar ne? - Volim... i prije svega potujem ga duboko. - Ali dijete, zar je i dijete bilo obmana? - Ne. Ono je ak bilo naa jedina stvarna veza. Moda je ovako bolje, barem za njega, jer za mene je stvar sa princom Sant'Annom postala vrlo sloena... ali najzad - ivnula je odjedanput Marijana - ako ste sve ove dane dolazili ovamo, sigurno ste sreli Arkadija. - Naravno. - Onda mi nemojte rei da vam nita nije ispriao! Sigurna sam da Vam je o tom vjenanju rekao sve. - Da ree Jason mimo. Sve mi je rekao... ali sam htio uti Vau verziju. Najprije mi je priopio da me eka neko pismo u Nantesu, kod Pattersona... u Nantesu gdje nisam ni pristajao, jer me jedan engleski gusar pratio. Morao sam bjeati da bih izbjegao sukob. - Izbjegli sukob? Vi? - Sjedinjene Drave nisu u ratu s Engleskom, ali sam ja trebao produiti dalje, uutkati tog Engleza i vratiti se u Nantes. Toliko bi se ~ 51 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
stvari promijenile! Vi ne znate koliko me je kotala ta poslunost zakonu! Ustao je, i kao maloprije Fortunee, polako se pribliio prozoru. Njegov tvrd profil i iroka ramena ocrtavali su se na zelenoj pozadini dvorita. Marijana je zadrala dah. Preplavljena osjeanjima, istovremeno njenim i prestraenim, ovaj put zbog istinskog bijesa to je zvuao u Jasonovu glasu. - Je li vam ao to niste dobili to pismo? Da li... biste prihvatili ono to sam od vas traila? U tri koraka joj je priao, uhvativi njene ruke svojima. Kleknuo je na jedno koljeno kraj kreveta da bi bio na istom nivou s njom. - A vi? - ree gorko - Vi biste zaista ispunili obeanje to ste mi ga dali? Pratili biste me? Sve napustili? Zaista biste mi bili postali ena bez zadnjih namjera, bez aljenja? Zbunjena Marijana uronila je pogledom u oi svog prijatelja, pokuavajui otkriti istinu iju je divotu predosjeala, ali u koju se nije usudila vjerovati. - Bez aljenja, bez zadnjih misli, Jasone... i ak sa sreom koje sam tek nedavno postala svjesna. Nikad neete saznati koliko sam vas ekala, do zadnjeg trenutka, Jasone, do zadnjeg trenutka... A tad je bilo prekasno... - utite! Odjedanput je zagnjurio lice u bjelinu pokrivaa. Na svojoj ruci Marijana je osjetila njegove vrele usne. Polako, gotovo oklijevajui, poloila je slobodnu ruku na gustu crnu mornarevu kosu milujui nemirne uperke, sretna zbog slabosti koju je odjednom pokazao, on neumoljiv ovjek, jo sretnija to je osjetila da je zbunjen kao i ona sama. - Sada razumijete - ree tiho - zato sam one noi htjela umrijeti. Kad sam Vas vidjela sa... Oh! Jasone, Jasone! Zato ste se oenili? Naglo kao to se bacio prema njoj, istrgnuo se i digao, okrenuvi joj lea. - Mislio sam da sam vas zauvijek izgubio - muklo je zareao. - Ne bori se protiv Napoleona, naroito ne kad voli! A ja sam znao da vas voli... A Pilar je bila potrebna pomo. Bila je u smrtnoj opasnosti. Njen otac, don Agostino, nije skrivao simpatije prema Sjedinjenim Dravama. Kad je umro, tome je ve nekoliko nedjelja, panjolska vlada iz Fernandine napala je Pilar, njegovu jedinu nasljednicu. Njenu zemlju su konfiscirali a nju su namjeravali baciti u zatvor, iz koga se ne bi tako lako oslobodila. Jedini nain da se spasi i definitivno bude u zaklonu, bilo je ameriko dravljanstvo. Tako sam je ja oenio. - Zar ste zaista morali otii tako daleko? Zar je niste mogli odvesti u svoju zemlju, smjestiti je, nadzirati je? Jason je slegnuo ramenima. - Ona je panjolka. Sa tim ljudima stvari nisu tako jednostavne. A mnogo sam dugovao njenu ocu. Kad su moji roditelji umrli, jedino mi je don Agostino priskoi u pomo. Oduvijek poznajem Pilar. - I naravno ona Vas voli... oduvijek? - Mislim... da! Marijana je zautjela. Zadivljena pred otkriem svoje ljubavi, sada je otkrila da ne zna nita, ili skoro nita o ivotu Jasona Beauforta, prije nego to se pojavio jedne jesenje veeri u salonu Selton Halla. Tolike je godine ivio bez nje, ak i ne znajui da postoji! Eto sada je mislila na Jasona samo u vezi sa sobom i ulogom koju je igrao u njenu ivotu, ali za tu ogromnu zemlju, za nju tajanstvenu i pomalo opasnu on je bio povezan nitima koje su pripadale samo njemu. U njegovim sjeanjima bilo je mnotvo predjela, gdje Marijana nikad nije bila, osoba koje nikad nije srela, a koje su ipak izazivale u Jasonu razliite osjeaje, od ljubavi pa sve do mrnje. I tom svijetu, barem ~ 52 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
jednom njegovom dijelu, pripadala je i Pilar. Bio joj je blizak. Ti zajedniki odnosi sigurno su izmeu Jasona i nje satkali veze od istog ukusa, istih uspomena, koje su esto bile mnogo prisnije i trajnije od vatrenih lanaca strasti. I Marijana je u maloj tunoj reenici izrazila ono to je osjeala: - Volim Vas, a ipak Vas ne poznajem! - Meni, meni se ini da Vas poznajem oduvijek - viknuo je gledajui je pogledom tekim od patnje - a i pored toga to ne slui niemu. Mi smo propustili as u kome je sudbina odluila ukrstiti nae putove. Sad je sve prekasno! Odjedanput se neto pobuni u Marijani i ona izie iz svoje uobiajene povuenosti. - Zato prekasno? Pa rekli ste da ne volite tu Pilar? - No vie nego to Vi volite ovjeka koji Vam je dao ime, ali injenica i pored toga postoji. Vi nosite to ime, kao to Pilar nosi moje. Sam Bog zna koliko je mrska uloga moraliste! I neodoljivo se osjeam smijenim da to inim s Vama, ali Marijana, mi nemamo izbora. Moramo potivati one koji su nam poklonili povjerenje... ili barem nita ne uiniti zbog ega bi mogli patiti. - Ah! - ree Marijana - ona je ljubomorna!... - Kao svaka panjolka. Ona zna da je u stvari, ne volim, ali se zato oslanja na potivanje, na naklonost i na ono to naizgled daje boju naem braku, ne na ljubav, ve na savrenu slogu. Ponovno tiina u kojoj je Marijana odmjerila Jasonove rijei. Radost koju je maloprije osjetila, ugasila se u hladnoj stvarnosti. ovjek pustolov koji se uputa u svaku opasnost nikad nije sam sebi poputao te se podrazumjevalo da i ena koju voli pokae istu snagu... Nije bilo naina suprotstaviti se takvoj vrsti odluke. Marijana je uzdahnula. - Ako sam dobro razumjela doli ste se oprostiti... Pretpostavljam da uskoro odlazite. Vaa ena, ini se, ne namjerava produiti boravak. Njegove oi poprimile su izraz kao da ga to zabavlja. - Ona nalazi da su ene ovdje jako lijepe i previe poduzetne. Naravno, ona ima povjerenja u mene, ali kad nisam kraj nje, deset bi puta vie voljela da sam na moru nego po salonima. Ostajemo ovdje jo petnaestak dana. Bankar Raguenault, prijatelj moga oca, pruio nam je gostoprimstvo u svom dvorcu u ulici Seine, u Passyu... Divna je to zgrada s velikim dvoritem, nekada je pripadala prijateljici kraljice Marije-Antoanete. Pilar se tamo svia, ali nerado izlazi. Ja moram srediti jo neke stvari. Nakon toga odlazimo u Ameriku. Moj brod nas eka u Morlaixu. Glas je poprimio svoj salonski ton i Marijana je, zavaljena u ipkanim jastucima, sa aljenjem uzdahnula. Provalu maloprijanje strasti Jason je svojom eljeznom voljom sasvim priguio. Ta volja ih je razdvojila odluno poput beskrajnog oceana koji e se uskoro prostirati meu njima. Brod o kome je koji put sanjala, sada e ponijeti drugu. Zavravalo se neto to nikada nije ni poelo i Marijana osjeti da vie ne moe zadrati suze. Za trenutak je zatvorila oi, stisnula zube, duboko uzdahnula i na kraju tiho proaptala. - Oprostimo se, dakle, Jasone! elim vam... da budete sretni. Digao se, uzeo tap i kapu i oiju prikovanih za zemlju ree nekako bezvoljno: - Toliko ne traim! Zaelite mi samo unutarnji mir! To e biti dovoljno. to se tie Vas... - Ne... smilujte se, ne zaelite mi nita! Okrenuo se, poao prema vratima. Izgubljenog pogleda Marijana je slijedila njegovu visoku priliku. On e otii, izii iz njena ivota, pridruiti se Pilarinom svijetu. Savladala ju je neka vrst straha i kad je poloio ruku na kvaku, nije mogla zadrati svoj uzvik: - Jasone! ~ 53 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Polako, vrlo polako, vratio joj se plavi pogled toliko ispunjen umorom, da je to zbunilo Marijanu. Jason je odjedanput izgledao mnogo stariji. - to je? - upita jasnim glasom. - Zar me ne elite... budui da se vie neemo vidjeti, poljubiti prije rastanka? Vjerovala je da e pojuriti prema njoj. Zanos koji ga je obuzeo bio je vidljiv, gotovo opipljiv. Ali obuzdao se naporom od koga su pobijelili zglobovi njegove tamne ruke na votanoj jabuci tapa, dok su se bijesne vatre zapalile u njegovim oima. - Zar nita niste razumjeli? - zareao je kroz stisnute zube. - to mislite da e se dogoditi ako samo dotaknem vrkove vaih prstiju? Za nekoliko biste trenutaka postali mojom ljubavnicom i sigurno mi vie ne bi bilo mogue rastati se od Vas. Naputajui ovu sobu, vie ne bih drao do sebe... ni moda do Vas. Vie ne bih bio drugo do Va rob... to Vam ne bih oprostio! Ovaj put Marijana, koja se malo pridigla i prema njemu pruila ruku, padne na jastuke. - Onda... odlazite! Odlazite brzo, jer u zaplakati a ne elim Vam pokazati svoje suze. Bila je tako bespomona, tako slaba, da je Jason potaknut aljenjem i ljubavlju, napravio korak prema njoj ba u trenutku kad ga je preklinjala da ode. - Marijano... - Ne! Molim vas! Odlazite ako me imalo volite. Zar ne vidite da vie ne mogu podnijeti Vae prisustvo? Znam da sam bila glupa, da sam trebala shvatiti ranije, da sam trebala znati ta sama osjeam, ali ako je sve nepovratno izgubljeno, bolje je svriti to prije. Otiite k svojoj eni kad ve vjerujete da joj u potpunosti pripadate i pustite me samu! Budui da je Jason jo uvijek oklijevao, Marijana vikne: - Ta idite ve jednom! ta ekate? Da najzad postanem smijena? Ovaj put je izjurio napolje, ni ne zatvorivi vrata. Marijana je oslukivala udarce njegovih izama kako se gube niz stubite. Bolno je uzdahnula, zatvorila oi i pustila da joj niz lice tako dugo obuzdavane suze poteknu. Uskoro se njenoj alosti pridrui osjeaj besmislenosti to ju je zaudilo i malo preplailo. Njoj se ipak inilo da su moralne visine u kojima je Jason lebdio pomalo pretjerane... i da ona sama ne bi osjetila ni stid ni aljenje kad bi mu pripala. Zar nije bilo glupo oprostiti se za vjena vremena ba kad su jedan drugome otkrivali svoju ljubav? Taj nain miljenja bio je svojstven Fortuneei. Moralno labavoj kreolki, koju je proimala neutaiva ljubavna groznica, prizor koji se upravo odigrao izmeu Jasona i Marijane nadasve bi se inio smijenim. Ona bi Marijanu obasula itavom bujicom ironije, i to punim pravom, po Marijaninu miljenju. Moda je utjecaj Fortunee postao toliko snaan uz nju da je prisvojila njen nain shvaanja ivota? Ili je i Marijana bila od onih ena, jednostavnija no to je do tada zamiljala, za koje voljeti i pripadati voljenom ovjeku predstavlja jednu te istu, vrlo jednostavnu i prirodnu stvar? Za svaku je enu laskavo zauzimati u tajnovitom kutu srca nekog ovjeka, zavidan poloaj nedodirljivog boanstva uzdignutog na veliki pijedestal, ali Marijana je prieljkivala vie strasti a manje oboavanja. Sjeajui se neuspjele svadbene noi, pomislila je kako se Jason jako promijenio. U Seltonu je malo nedostajalo da postane ljubavnikom mlade ene udate tek nekoliko sati pa da ak i sasvim zauzme muevljevo mjesto. Odakle mu ova udna kriza puritanizma, za koju se u najmanju ruku moe rei da nije dobrodola? Ako je tono ono to je tvrdio Napoleon, to jest da je najvea ljubavna pobjeda bjegstvo, onda je Jason nadmono pobijedio na svim poljima, iako bi Marijana vie voljela da joj ta divna pobjeda nije ostavila osjeaj poraza. Pitala se nije li je napustio zato da sublimira svoju ljubav... ili iz neodoljive ~ 54 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
potrebe oenjenog ovjeka da o svemu razmisli u tiini domaeg ognjita. Ta Pilar bila je, nema sumnje, ljubomorna poput pantere, i da joj se ne bi suprotstavio, Jasonu je izgledalo mnogo jednostavnije napustiti enu koju je volio u korist kunog mira. A ona je to prihvatila divei se naas njegovim uzvienim osjeajima! On se ak odrekao nedunog poljupca kao najperfidnije ljubavne zamke! to je oekivao da e ona sada napraviti? Prepustiti se svom krevetu i ekati - smrt, da bi zauzela mjesto u legendi velikih ljubavnika, da bi postala rtva svoje ljubavi, da ostavi lagani miris uvelog cvijeta u Jasonovom sjeanju? Zar to ne bi bilo preglupo i pre... Vrata koja su se otvorila pod nonalantnom rukom gospoe Hamelin, presjekla su monolog koji je sve vie uveavao Marijanin bijes. - Onda? - ree kreolka lukavo se osmijehnuvi. - Sretna? Rije je bila u najmanju ruku nesretna! Marijana joj dobaci sumorni pogled. - Ne! On me suvie voli da bi prevario svoju enu. Mi smo se pozdravili vjenim zbogom! Za trenutak zbunjena, Fortunee je reagirala ba kako je Marijana predvidjela. Spopao ju je luaki smijeh kakav su Molierove komedije kadre izazvati, a onda se potrbuke bacila na kanape koji se sav stresao pod njenom teinom. Marijani se njen smijeh uini ipak poneto pretjeranim. - Nalazi da je to smijeno? - prigovorila je. - Oh!... da!... oh!... to je neuporedivo! Osim toga... to je glupo! - Glupo? - Pa glupo - viknula je Fortunee ija veselost odjednom ustupi mjesto srdbi. - I vie nego glupo: burleskno, ekstravagantno, glupo! Ali od ega ste vas dvoje sazdani? Eto divnog, savrenog, fascinantnog deka (zna da se u to razumijem) za koga u svakom sluaju ti predstavlja jedinu enu, enu sa velikim . On te ludo eli ali nema dovoljno snage da to prizna. S druge strane si ti koja ga voli... jer ti ga voli, zar ne? Zar to nije tono? - To tek odnedavno znam - prizna Marijana pocrvenjevi. - Ali istina je: volim ga... vie od svega na svijetu. - Za to sam uvijek bila spremna staviti ruku u vatru, ali trebalo ti je vemena da prizna. Dakle vi se volite... I sve to kao rjeenje nalazite to je... koje si ono stupidne rijei upotrijebila? Da jedno drugom kaete zauvijek zbogom? Zar ne? - Upravo to! - Ne postoje pedeset rjeenja, draga. Ili se ne volite koliko zamiljate, ili niste dostojni ni ljubavi, ni ivota! - On je oenjen... a ja sam udata! - Pa ta? I ja sam udata... tako malo, ali ipak jesam. Postoji negdje neki Hamelin kao to negdje postoji izvjesni princ Sant'Anna. A ti bi htjela... - To ti ne razumije, Fortunee, prekine je Marijana. - To nije isto. - Po emu? - pitala je Fortunee zabrinutom njenou. - Ti misli da sam ja laka ena, jedna Marijana - lei ovdje, zato to, kad elim nekog ovjeka, ja ga uzmem bez nepotrebnih pitanja! Ne skrivam da me nije stid. Vidi, Marijano - dodala je iznenada ozbiljno - mladost je poklonjeno doba, predivno i prekratko da bi se tek tako prokockalo. Isto tako velika, prava ljubav, ona koju itav svijet prieljkuje, ta ljubav je vrijedna da se proivi na drugi nain nego to je duhovno snatrenje s jedne strane oceana na drugi i vjeno aljenje za onim to je moglo biti. Kad budemo stare, vjeruj mi da je bolje da prebiremo po uspomenama nego po uzdasima... I ne reci mi da misli drugaije! zakljui Fortunee. - Tvoje aljenje je velikim slovima ispisano na tvom licu. ~ 55 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Istina - prizna iskreno Marijana. - Maloprije sam ga zamolila da me za trenutak poljubi. Odbio je jer... jer se, kako ree, ne bi bi omogao savladati da me je dotaknuo. Istina je da mi je bilo ao to se to tako zbilo i da mi je jo uvijek ao, jer u dubini due potpuno mi je svejedno to postoji neka Pilar ili neki Sant'Anna. Njega volim i njega hou. Nikog drugog... ak ni cara! Samo... za petnaest dana Jason odlazi. Napustit e Francusku sa enom... da se moda nikad ne vrati. - Ukoliko neto poduzme, moda e zauvijek otii, ali uvjeravam te da e se vratiti... i to brzo! Moda odmah im otprati svoju gospou kui. Marijana odmahne glavom ne vjerujui. - Jason nije takav! Mnogo je stroi i ozbiljniji nego to sam zamiljala. I... - Ljubav pomie planine i zaluuje najozbiljnije glave. - ta onda da inim? - Kao prvo, najzad sii s tog kreveta. Fortunee ivahno isprui ruku i ustro potegne zvonce. Kad je Agata dotrala, upita je da li je sve spremno. Budui da je djevojka odgovorila potvrdno, naredila je da odmah donese to to je bilo spremno. - Kao prvo treba povratiti snage! - izjavi okrenuvi se Marijani. - Na dragi Talleyrand se pobrinuo za sve to ti je u tu svrhu potrebno. Marijana nije imala vremena postaviti pitanje. udna povorka stupila je u sobu. Najprije Agata koja je otvorila vrata, zatim Jeremie, upravitelj, tako alostan kao da je na pogrebu, iako je samo predvodio sobare koji su nosili zdjele, kutije, alice i veliki srebrni pladanj, i sobara koji je nosio mali reo. Iza njih su stupale dvije pomone kuharice, koje su sa vjerskim respektom nosile veliki kotao iz koga se puilo. Na kraju je uao slavni Antonin Ceremes koji je zavravao povorku sa velianstvenom ozbiljnou sveenika koji ulazi u hram da obavi najsvetiji od svih obreda. Bio je to osobni kuhar princa od Beneventa, kome je na tom izvanrednom ovjeku itava Europa, ukljuujui i cara, zavidjela. Marijana nije shvatila to je slavni kuhar smjerao poduzeti u njenoj sobi sa svom tom menaerijom, ali dobro poznavajui Talleyrandovu kuu znala je kakvu ogromnu ast predstavlja Ceremesovo prisustvo, pa joj je nagon govorio da se treba pokazati naroito polaskanom. Dobro je pazila da ne uvrijedi Ceremesa koji joj to nikada ne bi oprostio. Ona dakle uurbano otpozdravi kuharskom kralju i pokorno stade sluati beskrajnu besjedu kojom otpoe im je stupio u sobu. Iz njegovih rijei doznala je da se gospodin Talleyrand, duboko zabrinut za princezino zdravlje, raalostio doznavi da odbija hranu, pa se dugo savjetovao sa njim, Ceremesom, nakon ega su obadvoje zakljuili da je moraju pitati odabranim jelima koja e joj povratiti snagu i zdravlje i biti servirana na nain na koji je nemogue odbiti. - Rekao sam, dakle, njegovoj preuzvienosti da u se osobno uputiti bolesnikoj postelji gospoe princeze da bi joj svojim rukama pripremio jelo prema nepogreivom receptu, takvo jelo kome nema ravnog i koje je kadro svojim hranjivim svojstvima i mrtve uskrisiti. Usuujem se nadati da e se gospoa princeza udostojiti prihvatiti ono to u imati ast da joj pripremim. Samo je po sebi bilo jasno da ga nakon tog uvoda nije mogla odbiti. Marijanu je zabavljao pompozni ton slavnog kuhara, pa mu je sa puno arma stavila do znanja isto toliko kitnjastim rijeima, da e biti vrlo polaskana to e jo jedanput okusiti jedno od onih divnih jela to ih je kadra proizvesti samo dovitljivost i magine ruke gospodina Ceremesa. Nakon toga pristojno se stala zanimati to je za nju pripremio. - okoladu, gospoo, obinu okoladu. Istina, recept je izmislio gospodin savjetnik Brillat-Savarin, ali meni je palo u ast da ga ~ 56 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
usavrim. Usuujem se tvrditi da e se nakon samo jedne alice tog arobnog napitka, gospoa princeza osjetiti drugom enom. Ba to je Marijana i eljela. Kakav san, osjetiti se drugom enom! Pogotovu ako u toj eni nekim udom zakuca i bezbrino srce. Nakon kratke stanke Ceremes se najzad prihvati posla poto ga je jedan od pomagaa ogrnuo prostranom keceljom, besprijekorno istom i utirkanom, od baruna boje ljive. Kad je s malog lonca, to bijae postavljen na kuhalo, sveano skinut poklopac, miriljiva para veselo zalepra sobom. Zatim Ceremes sa zlatnom licom uroni u razne posude koje su njegovi pomonici otvarali s potovanjem. Dok je to radio, nairoko je objanjavao: - Usuujem se ustvrditi da ova okolada, plod meditacije nekoliko znaajnih linosti, predstavlja pravo remek-djelo. Sama okolada u stanju u kome se nalazi u loncu, peena je juer naveer, i to po savjetu gospoe Aresterel, nadstojnice samostana Baleyevog Pohoenja. Ona je pravi majstor svog zanata. okolada je napravljena od tri vrste kakaoa, Caraque, Svete Madaleine i Beberice. Ali da bi ispalo ono to savjetnik Brillat-Savarin s pravom naziva okoladom za bolesnike, trebalo se podsjetiti profinjenog kineskog znanja i dodati vanilije, sitnog cimeta, malo macisa, eerne trske u prahu i prije svega nekoliko zrna sive ambre koja je glavni, gotovo magini sastojak koji daje poseban okus ovom napitku. to se mog osobnog doprinosa tie, to je med iz Nerbonnex, peeni i usitnjeni bademi i nekoliko kapi izvrsnog konjaka. Ukoliko mi gospoa princeza eli ukazati ast... Radei dok je govorio Ceremes je dodavao sve te mirodije svojoj okoladi, zatim nakon nekoliko trenutaka kuhanja, napunio je beskrajno paljivo finu porculansku alicu nosei je na malom pladnju dostojanstveno do bolesnikog kreveta. Miris okolade ispuni baldahin od plavozelenog tafta, obavijajui Marijanu djelotvornim valom svojih para. Svijesna da obavlja jednu vrstu obreda, mlada ena umoi usne u gustu i vruu tenost pod ozbiljnim okom Ceremesa. Okus tom napitku zbog vruine bilo je teko odrediti: bio je vrlo sladak. - Ovo je pie vrlo ukusno - usudila se rei nakon dva-tri mala gutljaja. - Treba sve popiti! - dostojanstveno naredi Ceremes. - Izvjesna koliina je neophodna da bi se osjetio efekt. Marijana se okurai. Sa obadvije ruke primi alicu, hrabro se opee i itavu je ispije. Topao srh prostruji joj itavim tijelom. Crvena poput raka i oblivena znojem ali udesno okrepljena, prepustila se jastucima nakon to je Ceremesa nagradila osmijehom punim priznanja. - Ve se osjeam bolje - ree. - Vi ste arobnjak, gospodine Ceremes! - Pripremio sam tri alice napitka i nadam se da e ih gospoa princeza ispiti. Vratit u se sutra u ovo vrijeme da joj jo jednom pripremim napitak. Jo uvijek dostojanstven, Ceremes skine kecelju, baci je pomonicima velianstvenim pokretom, zatim pozdravi i napusti Marijaninu sobu u pratnji iste one sluinadi s kojom bijae doao. - Kako se osjea? - smijui se upita Fortunee kad su ponovno bile same. - Gorim... ali vie nisam tako slaba! Ipak, jo me boli srce. Ne odgovorivi joj, Fortunee nalije sebi nekoliko gutljaja okolade gospodina Ceremesa i proguta je sa vidljivim zadovoljstvom zatvorivi oi poput make kad pije mlijeko. - Ti to voli? - upita Marijana. - Zar ti se ne ini preslatko? - Kao sve kreolke, oboavam slatko - ree gospoa Hamelin smijui se. - Osim toga, kad bi ova okolada bila gorka kao cikorija, i onda bih je pila. Zna li zato je Brillat-Savarin krstio svoj napitak: okolada bolesnika. Zato, draga moja, to je ambra afrodizijak... a ja u za koji trenutak ruati sa jednim divnim Rusom. ~ 57 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Afrodizijak? - povie Marijana zaprepatena. - Ali meni to nije potrebno! - Misli! Fortunee se nemarno uputi prema toaletnom stoliu svoje prijateljice. Meu mnogim boicama, zdjelicama i zlatnim i srebrnim instrumentima, uzela je veliku kutiju i otvorila je. Smaragdi to ih je Marijana nosila one veeri na plesu u ambasadi, zabljetili su pod zracima zalazeeg sunca. Gospoa Hamelin izvadi ogrlicu i uze je okretati na svjetlosti, tako da su se dragulji preljevali u divnim zelenim odsjevima. - Talleyrand je stara lisica, Marijano... Shvatio je da e ti sa eljom za ljubav vratiti i volju za ivotom. - eljom za ljubav' Ta vidjela si maloprije gdje me je odvela ljubav! - Tono! Zar mi nisi rekla da e tvoj lijepi gusar meu nama prebivati jo petnaestak dana? - Upravo tako. A to nije mnogo. to mogu uiniti? Ne odgovorivd Fortunee se i dalje igrala draguljima. - Odrei se bolesne i nemone ene mislim da nije teko ali odrei se arobne kreature koja dri na lancu jednog od najopasnijih osvajaa Europe, manje je lako. Zato ne bi dozvolila tom dragom Sai ernievu da te ovih dana prati u etnju, kazalite, svugdje gdje je dobro biti vien? Ako je istina ono to su mi ispriali, tu je malu nagradu obilno zasluio... ako ni za to drugo a ono zato jer je ovu divnu ogrlicu oteo onim lupeima! Ja ne znam da li bih odoljela napasti! Dragulji su polako klizili kroz crnpurasite Fortuneeine prste i najzad se nali u kutiji od crnog sameta. Zatim je lijepa kreolka sjela ispred toaletnog stolia, promijenila raspored nemirnih uvojaka, malo se napudrala, naglasila njeni luk svojih usana, i najzad se stala mirisati svim onim parfemima to su joj bili pri ruci. Poduprijevi se o lakat, Marijana je za trenutak promatrala svoju prijateljicu koja je upravo bila zauzeta oko toga da jedinim njenim potezom prsta stavi kap parfema u topli nabor svojih grudi. - Fortunee! - zazove. - Da, srce? - Htjela bih... da mi da ostatak okolade. Na koncu konca zato da je ne dokrajim?
~ 58 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA 5. BRITANIK
est dana kasnije Marijana je, u haljini od vatrenocrvenog muslina i sa eiriem od perja iste boje, pobudila senzaciju u Comedie-Francaise svojim ulaskom u lou na prvom katu. Pratio ju je grof Aleksandar erniev. Drugi in Britanika bijae ve zapoeo, ali dvoje mladih ljudi, ne obazirui se ni na komad ni na glumce, produi prema prednjem djelu loe i stane promatrati gledalite koje je sada, pomalo drsko, zurilo samo u njih. Bez ikakvog drugog nakita osim neobine lepeze od kineskog laka i perja u skladu s perjem na eiriu, Marijana je, usred sveg ovog rumenila koje je jo vie isticalo zlatast sjaj njene koe i bljesak njenih bademastih oiju, izgledala udesno i gordo, poput nekog egzotinog cvijeta. Sve je na njoj bilo izazov, od namjerno obnaenog velikog dekoltea do zabranjene tkanine njene haljine, svilenog i prozranog ali prokrijumarenog muslina koji je Leroy zlatom platio i koji je otro odudarao od tekih satena i brokata kod ostalih ena, odajui puno priznanje svakoj pojedinoj liniji tijela princeze Sant'Anna. Pored nje, utegnut u svojoj zelenoj i zlatnoj uniformi naikanoj bljeskavim ordenjem, erniev se, naduven i ispren poput luka, rasprskavao od ponosa dok mu je nadmen pogled poivao nad dvoranom. Dvoje je mladih izazivalo ope divljenje. Talma, koji je igrao ulogu Nerona i upravo izgovarao: Ne znam, tek ljepotom omamljen sam bio. Glas me izdo kad sam zboriti joj htio, Ko ukopan stajah od velikog uda.1 Talma, dakle, umukne otvorenih usta usred svoje tirade, dok se gledalite, pod dojmom podudarnosti ovih stihova koji su tako dobro pristajali novo pridoloj, prolamalo od pljeska. Razdragana, Marijana se nasmijei tragedu koji se odmah, s jednom rukom na srcu, primakne loi i pozdravi onako kako bi pozdravio samu caricu. Zatim nastavi svoj dijalog s Narcisom, dok su se Marijana i njen pratilac konano odluili da sjednu. Ali mlada ena, koja se jo ne bijae potpuno oporavila, nije veeras dola u kazalite da uiva u najveem tragedu carstva. Lica napola skrivenog iza treperavog zaklona svoje lepeze, paljivo je ispitivala dvoranu, traei onoga koga se vrsto nadala tu nai... Soareje u kojima je nastupao veliki Talma, bile su uvijek elitne, a Marijana bijae diskretno dala do znanja svom prijatelju Talleyrandu da bi joj bilo drago kad bi Beaufortovima ponudio za Britanika dva mjesta u svojoj loi. I zaista, bili su tu, u loi tono preko puta Manijanine. Pilar, panjolskija nego ikada, u haljini od crne ipke, sjedila je sprijeda, pored kneza koji je izgledao kao da dremucka u svoju kravatu, rukama oslonjen o svoj nerazdruiv tap. Jason je stajao iza nje, lagano se podboivi na naslon njene stolice. Ostali gledaoci u loi bili su jedna ena poodmakle dobi i jedan jo stariji mukarac. ena je sauvala tragove ljepote koja je morala biti velianstvena: njene crne, iskriave oi jo su uvijek posjedovale sav ar mladosti, a crveni je luk njenih usta ostao istovremeno senzualan i odluan. I ona je nosila crnu odjeu, dolinu ali raskonu. Osim nekoliko riih dlaka, mukarac je bio potpuno elav, te imao crveno i malo podbuhlo lice vjernog
1
Stihovi iz Racineove tragedije Britanik; prepjevao Tomislav Prpi. ~ 59 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
prijatelja aice, ali se unato pogrbljenim ramenima dalo naslutiti da je taj ovjek neko posjedovao vrstu tjelesnu grau i natprosjenu snagu. Njegov je izgled neodoljivo podsjeao na stari hrast koji je munja svinula, a koji silom hoe ostati uspravan. Izuzev Jasona kojega radnja bijae vidljivo zaokupila, oi svih ovih ljudi bile su uprte u Marijanu i njenog pratioca, Pilarine su se ak posluile dogledom koji je djelovao toliko prijateljski koliko i cijev pitolja. to se tie Talleyranda, on se nasmijei na svoj neusiljen nain, pozdravi Marijanu neupadljivim pokretom ruke i, kako se inilo, ponovo zaspe unato suprotnim naporima svoje susjede, ene crnih oiju. Ona ga je neskriveno salijetala pitanjima o pridolicama. Marijana zauje kako se erniev pored nje cereka: - ini se da izazivamo senzaciju. - To vas iznenauje? - Nipoto. - Onda vas ljuti? Sada se Rus od srca nasmije. - Mene da ljuti? Draga moja princezo, znajte da mi nita nije milije nego izazivati senzacije, u najmanju ruku onda kad to ne teti mom asnikom ugledu. I tu, pored vas, ne bih htio izazvati samo obinu senzaciju, nego pravi skandal! - Skandal? Vi bulaznite! - Ni govora! Ponavljam: skandal, zato da biste neopozivo i zauvijek bili vezani uza me, bez i najmanje nade da ete se moi osloboditi. Iza ovih kienih rijei krila se prijetnja koja zaprepasti Marijanu. Lepeza se meu njenim prstima sklopi, zautavi odsjeeno. - Tako - ree polako - u tome se sastoji ta velika ljubav kojom mi dosaujete od naeg prvog susreta: elite me prikovati uza se, nainiti od mene svoje privatno vlasnitvo... i to vlasnitvo koje ete divlje braniti, pretpostavljam? Drugim rijeima, ivot koji mi prieljkujete, bio bi jednak zatvoru. erniev pokaza sve svoje zube u jednom smijeku koji Marijana nije mogla a da ne ocijeni krvolonim, ali je njegov glas bio mek poput baruna kad je odgovorio: - Vi vrlo dobro znate da sam Tatarin! Jednog dana, na putu za Samarkand, tamo gdje trava vie ne raste otkako su je Dingis-kanovi konjanici zatrli, jedan siromani vodi deva naao je najljepi smaragd na svijetu, ispao nesumnjivo iz plijena nekog razbojnika. Bio je bijedan, gladan, prozebao, a dragulj je predstavljao ogromno bogatstvo. Pa ipak, umjesto da ga proda, pa da odsad ivi lagodno i bezbrino, siromani je vodi deva zadrao smaragd, skrio ga u nabor svog prljavog turbana, i od tog dana nije vie osjeao ni glad ni e, jer je izgubio potrebu za jelom i piem. Jedino je smaragd bio vaan. I tada, da bi bio siguran da mu ga nitko ne moe oteti, on se zavue u pustinju, duboko, jo dublje, sve dublje i dublje, do samih divovskih i nepristupanih peina gdje nije imao nita drugo oekivati do smrt. I smrt doe... najsporija, najokrutnija, ali on joj je sa smijekom gledao u oi, jer je smaragd poivao na njegovom srcu. - Priica je draesna - ree Marijana mirno - a parabola vrlo laskava, ali, dragi moj grofe, bit e to napokon veselje za mene kad vas uskoro budem vidjela kako kreete natrag za Petrograd! Vi ste zaista suvie opasan prijatelj! - Varate se, Marijana, ja nisam va prijatelj. Ja vas ljubim i ja vas elim, nita drugo. I ne radujte se previe mom odlasku, vratit u se ubrzo! Uostalom... On zastane. Ljutiti i uljivi pst! dopirali su do njih sa svih strana, a s pozornice Talma baci prema loi prijekoran pogled. Marijana zakloni smijeak svojom lepezom i spremi se na sluanje. Talma-Neron se zadovoljan vrati Juniji i prozbori gordo: ~ 60 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Razmislite, gospo, to vas cezar moli, Osjetite rijei cara koji voli, Taj je izbor vrijedan oiju vam tunih I dostojan svijeta kom ste sebe duni.2 - Ta sluajte ga, gospoo! -cerio se Rus sasvim tiho. - Veeras Neron govori poput knjige! ovjek bi rekao da me uo. Marijana se zadovolji time da slegne ramenima, znajui dobro da bi i najkrai odgovor povukao za sobom nastavak njihovog dijaloga i negodovanja publike. Ali veeras joj je Racine bio dosadan, te nije imala volje da ga slua. Uostalom, ni zbog Britanika, pa ak ni zbog Talme nije dola u kazalite, nego samo i jedino zato da vidi Jasona, a prije svega da on nju vidi. I stade nenapadno promatrati svoju okolinu. Poto se car vratio s caricom u Campiegne, bilo je tu vrlo malo pripadnika dvora i carska bi loa nedvojbeno ostala prazna, da je nije zaposjela princeza Paulina. U stvari, najmlaa Napoleonova sestra nita nije drala do kompijenjskih sveanosti i radije je ljeto provodila u svom dvorcu u Neuillyju, ije je ureenje upravo dovrila. Veeras je sjala od sree to ivot provodi izmeu Meternicha, velianstvenog u tanrnomodrom odijelu koje je dobro pristajalo njegovoj elegantnoj pojavi i plavoj kosi, i mladog njemakog asnika Conrada Friedrieha najnovijeg ljubavnika najljepe pripadnice obitelji Bonaparte. Uz Marijanu, princeza je meu prisutnima bila jedina ena koja se usudila prekriti carsku zapovijed. Njena haljina od snijenog muslima, s dekolteom na granici pristojnosti, kao da je prvenstveno imala za cilj da vjeno otkrije jedno s pravom glasovito tijelo i da istakne prekrasan nakit od sjajno-plavih tirkiza to su predstavljali posljednji dar Napoleonov u Notre-Dame des Colifichets. Marijana se ni najmanje ne zaudi' kad vidje Paulinu kako upuuje neskriven smijeak ernievu. Ve je dugo tome kako je gizdavi carev glasnik proao kroz princezinu lonicu. Istina, ovaj se smijeak zavri na Talmi koji od uzbuenja umalo ne izostavi jedan stih. Ni Paulina nije dolazila u kazalite da slua, nego da izaziva divljenje i utvruje uinak, uostalom uvijek vrlo iv, koji njeno prisustvo poluuje kod mukih posjetilaca. Nedaleko od carske loe, princ de Cambaceres, ogroman i po obiaju pun pozlate, dremuckao je u naslonjau, utonuo u blaenstvo to ga prua dobra probava, dok je pored njega ministar financija Gaudin, elegantan i zastario istodobno, u svom odijelu i vlasulji po zadnjoj modi, oigledno nalazio u svojoj burmutici neizmjerno vie uitka nego u zbivanju na pozornici. U jednoj malo mranijoj loi Marijana opazi Fortunee Hamelin u njenom razgovoru s jednim husarom kojeg nije uspjela prepoznati, ali kojeg je lijepa gospoa Recamier motrila prividno ravnoduno, a u stvari vrlo paljivo. Pored njih, kod glavnog armijskog intendanta, lijepa je grofica Daru, njegova ena, u haljini od sivoplavog satena, sanjarila pored svog roaka, mladog auditora u dravnom savjetu, Henrija Beylea, ije su iroko, nelijepo lice spaavali prosjenosti velianstveno elo, ivahno, prodorno oko i podrugljivo izvijena usta. Napokon, u jednoj prostranoj nasuprotnoj loi, maral Berthier, princ od Wagrama, neumorno se trsio da ukazuje podjednaku panju svojoj eni, runoj bavarskoj princezi, ali dobroj i blagoj, i svojoj ljubavnici, bunoj, puno prekrupnoj i otrovnoj markizi Visconti. Bila je to stara veza koja je oduvijek ljutila Napoleona. Veina ostalih gledalaca bili su stranci. Austrijanci, Poljaci, Rusi, Nijemci, koji bijahu doli u Pariz na vjenanje i od kojih dobra polovica oito nije razumjela nita od cijelog Racinea. Meu ovima, naslov najljepe ene pripadao je raskonoj plavokosoj grofici Potockoj, najnovijoj ljubavi lijepog
Stihovi iz Racineove tragedije Britanik; prepjevao Tomislav Prpi. ~ 61 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Flahauta. Njih su dvoje zauzimali jednu neupadljivu lou, ona blistava on jo blijed od bolesti, ali ne skidajui pogleda jedno s drugog. - Talma nema sree! - pomisli Marijana iako se in zavravao usred urnebesnog pljeska - oni koji nisu sluali ili pak razumjeli, nastoje se na ovaj nain vidljivo ispriati. Car mora biti tu, da bi se posjetioci stvarno potrudili da sluaju... kad je on ovdje, nitko se ne usudi trepnuti... Za vrijeme odmora se dvorana Gomedie-Francaise ispunila galamom, smijehom i razgovorima. Pravila lijepog ponaanja zahtjevala su ivu djelatnost od mukaraca koji su morali odlaziti da pozdrave sve ene svojih prijatelja u njihovim loama, a one su ove posjete i iskaze potovanja primale s isto toliko ljupkosti i dostojanstva kao to su to inile u svojim domovima. U nekim su se loama, kojima su pripadali i mali saloni, grickali bomboni, pijuckali erbet i likeri. Budui da je kazalite tada sluilo samo jo kao prilika za eretanje, i ono se svelo na manifestaciju modernog ivota, slinu svim ostalim. Marijana je dobro poznavala ovaj obiaj, pa je, od asa kad je zastor ponovno pao poslije pljeska glumcima, grozniavo iekivala to e se sada dogoditi. Da li e Jason doi da je pozdravi, ili e ostati u svojoj loi, uz Talleyranda i ostale kneeve uzvanike? Gorjela je od elje da ga vidi izblieg, da mu dotakne ruku, da u njegovim oima potrai onaj pogled koji joj je taio esto upuivao za vrijeme one lude pustolovine u Malmaisonu. Ako i napusti lou, da li e doi k njoj... ili e svoj dragocjen pohod posvetiti nekoj drugoj gospoi? Moda ga smeta ernievljeva nazonost? Moda bi bolje bila uinila, da nije za pratioca odabrala ovog neprilinog ovjeka? Ali, bezrazlono se kinjila. Po uzoru na ostale mukarce, erniev se bijae digao. Nezadovoljan, ispriao se Marijani to je mora naas ostaviti: zapovjednikom gestom, koja je iskljuivala svaku dvosmislenost, princeza Paulina ga bijae pozvala. - Idite - ree mlada ena, duhom i oima drugdje, i trudei se samo da sakrije svoju radost. Motrila je Talleyrandovu lou gdje knez, poduprijevi se tapom, bijae s naporom ustao i spremao se da izae u drutvu Jasona. Marijanine oi sijevnue od nestrpljenja. Ako Jason bude pratio Talleyranda, ovaj e ga neminovno dovesti princezi Sant'Anna. Dakle, vidjet emo... Opazivi da Marijanu nije briga za njega, erniev se u meuvremenu namrtio i zlovoljno primijetio: - Muka mi je to vas ostavljam samu! - To nee biti zadugo... Ta idite! Princeza postaje nestrpljiva. Zaista je Paulina Borghese ponovo uputila Rusu svoju pozivnu kretnju. Svladavajui se da ne pokae svoj jed, erniev se uputi prema vratima loe i na pragu se morade izmaknuti da propusti Fortunee Hamelin. Svjea poput loike, u haljini od blijedozelenog brokata, izvezenoj sitnim kristalnim perlicama, u kojoj je izgledala kao da je upravo izronila iz nekog vodoskoka, kreolka mu s izazovnim smijekom dobaci. - Oigledno, njeno visoanstvo ne voli da njeni pastusi miljenici preskau u susjedske livade! - ree veselo. - Trite, dragi moj grofe, inae bi vam se moglo dogoditi da budete vrlo loe primljeni! Lijepi se pukovnik pouri da je poslua, dobro se uvajui da ne prihvati razgovor. Fortunee je bila poznata po prilino otrom jeziku koji joj je, uostalom, dobro pristajao. Sva blistava, ona se primakne svojoj prijateljici koja se okrene da bi joj se nasmijeila, skrivajui kako je najbolje umjela svoje nezadovoljstva to vie nije sama. Loom najedanput prostruji miomiris rua. - Vjere mi - uzdahne gospoa Hamelin sjedajui kraj svoje prijateljice nisam mogla odoljeti elji da doem stvari vidjeti izblieg, kad sam prepoznala naeg Amerikanca u loi dragog nam kneza. ~ 62 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- A tvoj gusar? - odvrati Marijana podrugljivo. - to si s njim uinila? - Poslala sam ga da popije kavu. Pokazivao je malo preveliku sklonost ka spavanju, a ja ne volim da se u mom prisustvu bezbrino drijema! To je uvredljivo. Ali reci mi, srce moje, onaj odbojni Murillo, umotan u te svoje crne ipke, nije li to zakonita supruga naeg zanimljivog gusara? Mirie na deset milja po strogo katolikoj panjolskoj i kladim se da se parfimira tamjanom. - Da... To je senora Pilar. Ali Jason nije gusar. - Dozvoli mi da izrazim aljenje ako nije tako. U tom se sluaju ne bi optereivao predrasudama to su u raskoraku s vremenom i toliko pranjave koliko svaka panjolska sierra. Kako bilo da bilo, gusar ili ne, nadam se da je u ovom trenutku na putu prema ovoj loi, u namjeri da te pozdravi. - Moda! - odgovori Marijana uz blijed osmijeh. - Ali nita nije manje sigurno. Stvarno joj se inilo da su dva ovjeka gubila previe vremena za prelaz preko galerije. - Samo hrabro! Talleyrand pozna svoj svijet i poto ga je uzeo u pratnju, sigurna sam da ih svakog trena moemo ugledati. Ne boj se dodade poloivi smirujuu ruku svojoj prijateljici na koljena - ja savreno znam svoju ulogu pouzdanika... i imam gomilu pitanja postaviti dragom knezu. Moi ete razgovarati... - Uz ovaj par crnih oiju, uperenih u nas? Jesi li uope primijetila kakvim me pogledom senora strijelja? - Crne oi su uvijek crne oi! - ree kreolka, filozofski slegnuvi ramenima. - A ja bih osobno to prije smatrala zabavnim! Ti ne zna kakav aroban uitak ovjek osjea izazivajui bijes ljubomore. - Kad je rije o crnim oima, tko je ona druga Parka u crnoj haljini, to se smjestila s druge strane kneza od Beneventa, ona ena u zreloj dobi, ali jo lijepa? - Kako? Ne pozna je? - usklikne Fortune iskreno zauena. - Ona i njen mu, taj stari, riokosi kot koji izgleda kao aplja kad drijema na jednoj nozi, najbolji su Talleyrandovi prijatelji. Zar nikad nisi ula za Mrs. Sullivan, lijepu Eleonoru Sullivan, i za kota Quintina Crawfurda? - Ah! To je ona... Marijana se stvarno sjeala jedne gorke ispovijesti gospoe de Talleyrand iz vremena kad je kod nje bila u slubi kao itateljica. Kneginja je sa srdbom govorila o izvjesnoj Mrs. Sullivan, spletkarici koja je, poto je bila morganatska supruga vojvode od Wurtemberga i upletena u svakojake urote, ivjela u divljem braku s jednim engleskim agentom, Quintinom Crawfurdom, za kojega se na kraju i udala zbog njegovog velikog bogatstva. Marijana se sjeala i toga da je tu antipatiju prevenstveno izazivala injenica to je Mrs. Sullivan Crawfurd, unato vie nego poodmaklim godinama, imala nad mukarcima udesnu mo. Posebno, naravno, nad Talleyrandom s kojim je podravala veze to ih je kneginja smatrala vrlo mutnim, jer su, ini se, predstavljale mjeavinu tjelesnih drai i poslova s nekretninama. Crawfurdovi su i bili ti koji knezu bijahu prodavali velianstvenu palau Matignon, pa su zato sada i nastavali svoju staru palau u Ulici d'Anjou. - Ne volim vidjeti ovu enu ovdje! - bijae zakljuila gospoa de Talleyrand . - Mirii mi na sumnjivu trgovinu. U meuvremenu gospoa Hamelin bijae pustila svoju prijateljicu da do mile volje promatra Mrs. Crawfurd koja ju je oigledno fascinirala. Zaista je kao i Pilar bila odjevena u crno, ali u crno od zagasite teke svile to je odisala strogou korote. - Kako li se ini? - upita Fortunee tiho. - Neobina je! Jo lijepa, to je nepobitno, no bila bi ljepa u manje tmurnoj odjei. ~ 63 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Ali ona i jeste u alosti - objasni kreolka s veselim smijekom - u alosti za svojim najdraim ljubavnikom. Prije jedva mjesec dana veani su raereili grofa de Fersensa, to znai, lijepog prijatelja one jadne Marije-Antoinette. - On je bio ljubavnik ove ene? - Pa da. Sirota je kraljica imala suparnicu, a to nije znala. Moram rei da su oni jedno vrijeme sainjavali, Eleonora, Fersen i Qrawfurd, prilino skladan brani trokut, ali brani trokut sastavljen od urotnika, a Quintin kao i Eleonora naveliko su sudjelovali u varenskom pothvatu. Priznajem da su uinili sve kako bi kraljevska obitelj mogla pobjei iz Pariza. Suvino je da ti govorim da u Ulici d'Anjou ne vole ba mnogo naeg cara! - I on ih trpi? Premda je taj ovjek Englez? - ogoreno e Marijana. - I premda je dugo bio Pitto agent! Pa da, srce moje, on ih trpi: to je posljedica osobne arolije naeg dragog kneza. On je jamio za njih. Istina je da bi sada njemu bilo jako potrebno da netko jami za njega! Napokon, tako je to... inilo se kao da se Marijanine oi vie ne mogu odlijepiti od loe gdje su dvije ene u crnom, svaka s po jedne strane praznog naslonjaa, oito drale neku opasnu strau. Ona napokon proape: - Kako me samo gleda, ta Mrs. Crawfurd! ovjek bi rekao da moje crte lica nastoji urezati u svoje pamenje. Zato je ja toliko zanimam? - Oh! - odvrati Fortunee otvarajui svoju torbicu da bi iz nje izvadila okoladne bombone za kojima je ludovala - ja imam dojam da je prvenstveno zanima princeza Sant'Anna. Zna li da je ova ena, djevojakim imenom Eleonora Franchi, roena u Luki? Morala je dobro poznavati obitelj tvog zagonetnog mua... - To je zaista mogue. Odjednom je ova neobina ena dobila novu dimenziju. Ako je povezana s uzbudljivom tajnom kojom se obavio Corrado Sant'Anna, onda za Marijanu prestaje biti sumnjiva i ostaje jedino jo uasno zanimljiva. Otkako je izgubila svoje dijete, samu je sebe esto pitala kako e princ reagirati, branei se time od iskuenja da se obrati bilo kome tko bi joj mogao pomoi u rjeavanju zagonetke to ju je on predstavljao. Bilo je trenutaka kad je, unato jezivom strahu to je bijae natjerao da napusti vilu, sebi predbacivala svoj kukaviki postupak. S vremenom su strahote, koje je doivjela u ruevinama malog hrama, otupjele u njenom sjeanju. Vrlo esto je za dugih satova svoje bolesti, a naroito za onih noi to im nije bilo kraja, zazivala fantastinu priliku konjanika, maskiranog bijelom koom... On joj nije elio zla, to vie, bijae je spasio zloinakog ludila Mattea Damianija, odnio natrag u njenu sobu, dotjerao joj kosu moda, smjestio u postelju nedvojbeno... i pri pomisli na svoje buenje u krevetu posutom cvijeem, Marijanino srce zaigra jo i sad. On ju je volio moda, a ona je pobjegla poput ustraenog djeteta, umjesto da ostane i strgne s princa Sant'Anna, skupa s njegovom maskom, tajnu njegovog samotnikog ivota. Trebalo je... da, trebalo je ostati! Moda je tamo propustila priliku da nae mir i, tko zna, ak i izvjesnu sreu? - Ti sanjari? - proape Fortuneein podrugljiv glas. - Na to zapravo misli? Zuri u Eleonoru Sullivan kao da je kani hipnotizirati. - Htjela bih se s njom upoznati. - Nita lake! Tim vie to je to sasvim sigurno uzajamna elja. Ali... Vrata se loe otvorie i presjekoe rije mladoj eni. U pratnji Jasona, na pragu je stajao Talleyrand. Poto su razmijenjeni pozdravi, nakloni i rukoljubi, nepopravljiva kreolka, poastivi Beauforta smijekom koji je bio preblisitav a da ne bi sadravao poveliku koliinu kokotarije, uzme kneza pod ruku i odvue ga van. Pri tom mu nije dala vremena ni da doe do daha, izjavivi da mu ima povjeriti jednu stvar od najvee ~ 64 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
vanosti, koja, razumljivo, predstavlja najveu tajnu. Marijana i Jason naoe se sami. Mlada ena nagonski bijae pomakla svoju stolicu u relativno zasjenjen dio loe. Ne sjedei vie pod punom rasvjetom, osjeala se manje ranjivom, i bilo je lake ignorirati crni Pilarin pogled, prikovan za nju. To je bilo vrlo malo: trenutak samoe udvoje, usred ovog ogromnog, kretavog golubinjaka, ali za Marijanu je sve to se ticalo Jasona, sve to je dolazilo od njega ili se odnosilo na njega, odsad bilo beskrajno dragocjeno... U hipu nestade sve to ih je okruivalo: crveni i pozlaeni ukrasi, treperavo mnotvo i njegova beznaajna buka, izvjetaena i rafinirana sredina. inilo se da Jason posjeduje udesnu mo da razbije okvire u kojima se kree, koliko god oni bili uljueni, i zamjenjuje ih svojim vlastitim svijetom, svojim dimenzijama ovjeka i opojnim mirisima pomorske pustolovine. Nesposobna da progovori i jednu rije, Marijana se zadovoljavala time da ga gleda svojim oima to su krijesile od sree. Bijae zaboravila na sve, pa i na to da je u dvorani prisutan erniev kojega je veeras hotimice odabrala sebi za drutvo. Budui da se Jason nalazio ovdje, pored nje, sve je bilo dobro. Vrijeme se moglo zaustaviti, svijet sruiti, nita od svega toga ne bi imalo ni najmanje vanosti. Promatrajui ga, osjeala je duboku radost i uzalud nastojala shvatiti kako je mogla ne pogoditi, ne naslutiti, po onim nevidljivim nitima to ih potajna privlanost tka izmeu dva meusobna predodreena bia, da nikad nee moi voljeti drugog ovjeka osim njega. Pa ni sama svijest o tome da je odsad vezan za drugu enu, nije uspijevala pomutiti tu radost, ba kao da njena ljubav prema Jasonu spada u one koje su izvan domaaja ljudskog i ljudi. Meutim, Amerikanac kao da nije s Marijanom dijelio ovu tihu sreu. Njegov je pogled bijae jedva okrznuo dok ju je pozdravljao. Zatim bijae skliznuo prema dnu dvorane kao da Jason zaista nema to da kae. Ruku prekrienu na grudima, mrava lica okrenuta prema carskoj loi izgledao je kao da trai rjeenje zagonetke koja je njegove izmuene crte uinila jo tvrim, a pogled jo turobnijim. Marijani je ova tiina ubrzo postala nepodnoljiva i uvredljiva. Nije li Jason doao u njenu lou samo zato da javno pokae kako ga malo ona zanima? Ona proape s nehotinom tugom u glasu: - Zato ste doli ovamo, Jasone, kad ne nalazite ni jedine jedine rijei za mene? - Doao sam zato to me knez zamolio da ga pratim. - Samo zato? - upita Marijana kojoj se srce stislo. - Da li to znai da me bez gospodina de Talleyranda ne biste poastili posjetom? - Upravo to! Marijana se najei od ovog osornog tona i njena lepeza poprimi nervozan ritam. - Vrlo ste obzirni - ree uz slabaan osmijeh. - Bojali ste se, pretpostavljam, da ne naljutite svoju enu koja ne skida oka s nas? Pa dobro, dragi moj, ja vas ne drim, vratite se k njoj! - Prestanite govoriti gluposti! - promrmlja Jason kroza zube. - Mrs. Beaufort mi nema dozvoljavati ili braniti bilo to, niti bi joj to uope palo na pamet. A to se mene tie, ja ne bih doao zato to nemate potrebe za mojim prisustvom. Vi ste, mislim, dovoljno nedvosmisleno veeras objavili tko je predmet vae osobite panje i ljubavi. - Objavila? - usprotivi se Marijana razjareno. - Vidite kako nasjedate glasinama. Tko mi moe zamjeriti to izlazim u pratnji entlemena kojem, uostalom, dugujem ivot? Ovog se puta Jasonov pogled, mraan od srdbe i prezira, susretne s Marijaninim koji se iskrio od bijesa. On se suho nasmije. - Tko? Ali va mu, draga moja! Onaj novi... taj toskanski princ koji, ini se, u vaem ivotu igra sasvim sporednu ulogu! Niste udati ni tri ~ 65 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
mjeseca, pa umjesto da ivite na svojoj zemlji, kako vam to pristojnost nalae, vi se pokazujete, ponavljam, napola gola i u bijesnoj toaleti, uz bok najpoznatijem enskaru na obje polulopte, ovjeku koji tvrdi da ne zna za uskrate. - Kad bih jo sumnjala da Amerika nije zemlja divljaka - odvrati Marijana pocrvenjevi koliko i pera na njenom eiriu - ovo bi me dokraja uvjerilo. Da li vi to sad, poto ste bili pirat, gusar svih mora ili ne znam to ve, zatim poluslubeni izaslanik, i to vrlo, vrlo oprezan, da li se vi to kanite posvetiti pastorskom pozivu? Veleasni Beaufort! To bi dobro zvualo! I uvjeravam vas da bi uz malo truda vae propovijedi postale sasvim uzome. Istina je, kad ovjek rauna, meu svojim precima... - Ja raunam samo na asne ene! I na ene koje znaju gdje im je mjesto! Jasonove crte bijahu otvrdjele kao kamen, dok je zajedljiva bora, to se usjekla u ugao njegovih usta, izazivala kod Marijane neodoljivu elju da ga udari. - Sluajui vas, ovjek bi povjerovao da sam sama birala svoju sudbinu! Kao da ne znate... - Znam sve! Dok ste bili primorani boriti se za svoj ivot i svoju slobodu, imali ste sva prava... i ja sam vam se divio! Sada vam je od svih tih prava ostalo samo jedno jedino: da platite dug ovjeku koji vam je dao svoje ime, bar time to neete kaljati to ime. - A ime ga ja to kaljam? - Time: prije jedva tri mjeseca jo se tvrdilo da ste careva ljubavnica. Sad se pria da ste ljubavnica jednog kozaka koji je stekao mnogo uvjerljiviju slavu u lonicama nego na bojnim poljima! - Ne pretjerujete li malo? Podsjeam vas da ga je u Wagramu odlikovao tono car, svojom rukom, i da Napoleon ne obiava dijeliti krieve nasumce. - Divim se aru kojim ga branite! Uistinu, kakav bi vei dokaz ljubavi mogao traiti? - Ljubavi? Ja, ja da ljubim ernieva? - Ako ga ne ljubite, onda glumite ljubav. Ali poinjem vjerovati da ste takvoj glumi vrlo skloni. Jeste li isto tako glumili svom tajanstvenom suprugu? Marijana umorno uzdahne. - Mislila sam da sam vam sve rekla o svom braku! Zar vam moram ponavljati da se, osim u kapeli gdje smo se vjenali i gdje sam od itavog njega vidjela samo jednu ruku u rukavici, nikad nisam pribliila princu Sant'Anna? Zar vam moram ponavljati i to kako ne bi, da ste na vrijeme primili izvjesno pismo, princ bio taj za kojeg bih se udala? Ovog puta Jason prasne u smijeh, ali tako opor, tako tvrd smijeh, da je parao ui kao to para ui kripa gudala to nezgrapno strue po napetoj struni violine. - Poslije svega to sam veeras ovdje vidio, mislim da u zahvaljivati nebu to sam dopustio da mi ono pismo izmakne. Tako sam bar Pilar mogao potedjeti nezasluene sudbine, a imajui sve u vidu, dolazim do zakljuka da je bolje prepustiti vas sudbini koju oito sasvim rado prihvaate i, po mom miljenju, u potpunosti zasluujete, obzirom na lakou s kojom mijenjate ljubavi! - Jasone! Marijana bijae ustala. Purpur njenog lica zamijenilo je samrtniko bjelilo, a krhki kraci skupocjene lepeze lomili su se meu njenim zgrenim prstima uz tuno pucketanje. Svim je svojim silama pokuavala zaustaviti suze to su joj napunile srce i prijetile da provale iz oiju. Ne pokazati mu ni po koju cijenu da joj je nanio takvu bol!... A preteko bijae ranjena, da bi mogla shvatiti kako je uvredljive rijei, zapravo, nametnula samo gorka... i oajnika ljubomora. Jedan je ~ 66 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
trenutak uzaludno traila neki otrovan odgovor kojim bi vratila udarac za udarac, ranu za ranu, krv za krv... No nije joj doteklo vremena za to. Jedna se visoka prilika u zelenom upravo isprijeila izmeu Jasona i nje. Ralanjujui vie nego ikad, podsjeajui na ratobornog pijetla vie nego ikad, erniev izjavi vidljivo se silei da ostane miran: - Upravo ste uvrijedili njegovo visoanstvo presvijetlog i istovremeno mene osobno. To je previe, gospodine, i ja alim to vas mogu ubiti samo jedanput! Jason odmjeri Rusa od glave do pete I to poprati oholim smijekom koji dovede do vrhunca ernievljev gnjev. - Ne domiljate se da bih i ja vas mogao ubiti? - Sigurno ne! Smrt je ena, ona mi se pokorava. Jason se stane smijati. - Pouzdati se u enu, znai pripremiti se na surova razoarenja. Kako bilo da bilo, gospodine, ne povlaim ni jednu svoju rije i stojim vam na raspolaganju. Ali nisam znao za ovu vau zanimljivu osobinu... da volite prislukivati iza vrata! - Ne, preklinjem vas! - zajeca Marijana uvukavi se neprimjetno izmeu dva ovjeka. - Zabranjujem vam da se borite zbog mene! erniev zgrabi ruku koju nagonski bijae poloila na njegovu miicu, i hitro je poljubi. - Ovog ete mi puta, gospoo, dozvoliti da vas ne posluam. - A kad bih vas i ja sa svoje strane za to zamolio, ehe? - zauje se spori glas gospodina de Talleyranda koji se bijae vratio u lou odmah poslije Rusa. - Ne volim da se moji prijatelji meusobno ubijaju... - Upravo to. Vi nas obojicu previe dobro poznate, knee, pa znate da se to prije ili kasnije moralo dogoditi! - Moda, ali bili vie volio da to bude kasnije! Doite, gospoo - dodade okrenuvi se Marijani. - Mislim da ne elite ovdje ostati. Otpratit u vas do vae koije. - Hoete li me tamo priekati asak? - upita Rus. - Samo da ovo sredim i eto me za vama. Marijana utke dozvoli da joj ramena zagrne velikim alom od grimiznog baruna, to ga bijae prebacila preko naslona svoje stolice, uhvati pod ruku kneza od Beneventa i, ne pogledavi ni jednog od dvojice protivnika, napusti lou. Uostalom, zastor se upravo dizao za slijedei in, pa je njen odlazak proao gotovo nezapaen. Ali dok je polako silazila pustim, prostranim stubitem, gdje su lakaji poput kipova bdjeli pored visokih svijenjaka, Marijana dade oduka svojoj srdbi i svom jadu. - to sam mu uinila? - povie. - Zato me Jason progona tolikim prezirom, tolikim bijesom, koji ne djeluje umirujue? Vjerovala sam... - ovjek mora biti vrlo star ili pak vian vrhunskom filozofskom uenju, pa da ne dozvoli da ga ljubomora ponese. Meu nama, niste li vi to pomalo i traili? Inae, za koga ste vraga doli ovamo sami sa Saom? - To je istina - priznade Marijana. - Htjela sam Jasona uiniti ljubomornim... Taj ga je glupi brak s tom Pilar toliko izmjenio... - A i vas je izmijenio kako se ini! Hajdemo, Marijana, prestanite se toliko kinjiti. Treba znati snositi posljedice svojih djela, ehe! Uostalom, ako se erniev i umije tui, imat e protivnika koji mu je dorastao i koji mu moe prirediti neugodna iznenaenja. Prestati se kinjiti! Lako je to Talleyrandu priati! Kad je ostala sama u mekoj tami svoje koije, Marijana se prepusti svom bijesu. Mrzila je cijeli svijet, ernieva koji se po njenom miljenju mijeao u ono to ga se ne tie, Jasona koji se ponio nedostojno dok je ona tako eljno oekivala jednu njenu rije, jedan pogled, najneznatniju panju, zatim sve one ljude koji sigurno bijahu pratili prepirku s oima gladnim ~ 67 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
skandala i koji e na raun toga zbijati ale, a ponajvie je mrzila samu sebe to je iz djetinje tatine prouzrokovala ovaj nemili dogaaj. - Mora da sam luda - pomisili tuno. - Uostalom, nisam znala da ljubav moe tako boljeti. A ako erniev ikad rani Jasona ili ga... Nije se usudila niti u mislima izgovoriti tu rije, a onda se odjednom sjeti da tu sad tako blesavo eka na Rusa, iako ga u ovom trenutku mrzi od sveg srca. Nagnuvi se kroz prozor, ona naredi Gracchusu da krene: - Kui, Gracchuse! I to punom brzinom! Koija se ve klatila kad erniev izroni iz kazalinog stupovlja, skoi na papuu i vie upade negoli ue u kola. - Krenuli ste bez mene, zato? - Zato to veeras nisam vie raspoloena da vas gledam. I molim vas da se iskrcate. Gracchuse, stani! - povie. Napola kleei do njenih nogu. aa erniev je zaprepaten pogleda: - Hoete da se iskrcam? Ali zato? Ljutite se? Ta ja sam izazvavi tog drznika koji vas je vrijeao, samo vrio svoju dunost. - Vaa dunost ne zahtijeva od vas da se mijeate u privatne razgovore. Ja sam se uvijek znala sama braniti! U svakom sluaju zapamtite slijedee: bude li Jason Beaufort samo ranjen, ja vam neu oprostiti niti vas pogledati dok ivim! - Zaista? enrniev se ne bijae pomakao s mjesta, ali je u tami koije Marijana vidjela kako miu svjetlucaju oi, preobraene u tanke zelene proreze, onako kako u mraku svjetlucaju maje oi. On se polako digne, a Marijani se uini kao da se sjena ogromne ptice grabljivice iri po tijesnoj kutiji od namirisanog satena i prijeti da nasrne na nju. Ali Rus je ve bio otvorio vrata i iskoio na ulicu. Njegove ruke u bijelim rukavicama ostadoe asak pripijene uz vratnicu i on se uz blijed osmijeh zagleda u mladu enu. Zatim beskrajno blagim glasom ree: - Imali ste pravo kad ste me upozorili, Marijana! Obeajem vam da neu raniti gospodina Beauforta... On korakne unazad, skine dvorogi eir, pree ogromnom perjanicom preko kaldrme u znak podrugljivog pozdrava i zakljui jo blaim glasom: - Imat u ast da ga ubijem sutra ujutro! - Ako se usudite... - Usudit u se... jer je to oito jedini nain da ga uklonim iz vaih misli. Kad taj ovjek bude mrtav, znat u zadobiti vau ljubav. Unato srdbi i strahu, od kojih joj se srce steglo, Marijana se ukruti, digne glavu, odmjeri ernieva s visine svoje koije i uspije svoje lice naoruati ledenim smijekom: - Ne raunajte na to! Nee vam preostati vremena, dragi moj grofe... jer ako Jason Beaufort sutra pogine od vae ruke, znajte da u, prije negoli sebi oduzmem ivot koji me tada vie nee zanimati, nai vremena da vas ubijem, svojom vlastitom rukom. Moda to ne znate, ali ja baratam orujem poput mukarca... elim vam laku no. Tjeraj, Gracchuse! Mladi koija zapucketa biem i podbode zapregu na ivahan kas. Koija nestane u Ulici Saint-Honore, dok je ura Saint-Rocha odbijala jedan sat to ga Marijana nije ula. Stigoe i do mosta za Tuileries, a ona se jo uvijek upinjala da povrati svoj mir i istovremeno nae naina da Jasona spasi Rusovog oruja. S krajnjom se velikodunou, to je podaruje istinska ljubav, samo i jedino sebe inila odgovornom za dramu koja se maloprije odigrala. Ila je ak dotle da je sebe krivila za Jasonovu surovost, a to zahvaljujui onoj maginoj, uznemiravajuoj, a ipak tako utjenoj rijei to je Talleyrand bijae izgovorio: ljubomora. Ako je Jason ljubomoran, ljubomoran do te ~ 68 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
mjere da je javno vrijea, onda to moda znai da sve jo nije izgubljeno u nepovrat. to uiniti, razmiljala je oajna, to uiniti da se sprijei taj dvoboj? Tandrkanje koije kroz puste ulice nonog Pariza punilo joj je ui gromoglasnom i prijeteom bukom. Gledala je kako promiu nijeme fasade svih ovih kua gdje su spokojno spavali valjani ljudi koji olujama srca, nedvojbeno, pridaju tek drugorazrednu vanost. Koija bijae stigla skoro do Ulice de Lille kadli Marijani sine jedna misao. Sad se prekoravala i zbog toga to je povrijedila ernieva, u glupom uvjerenju da nad njim posjeduje daleko veu mo. Umjesto da mu objasni, blago i smireno, da bi joj bilo ao da se njenom prijatelju neto dogodi, ona mu je dala naslutiti svoju ljubav prema Jasonu. I razumljivo, izazvala je gnjev, prirodan kod svakog ovjeka koji eli neku enu, a spozna da ona vie voli drugoga... Treba u najmanju ruku pokuati neto s te strane. Ona povue uzicu to je bila svezana koijau za mali prst. Ovaj se prigne. - Okreni kola, Gracchuse - ree mu Marijana - ne idemo kui. - Dobro, gospoo. Kuda idemo? - Chauss d'Antin, u rusku ambasadu. Zna gdje je? - Negdanja palaa Thelusson? - Pa naravno... poznam ja svoj Pariz. Poslije znalakog okretanja, koija se uputi u pravcu Seine, ali ovog puta u galopu. Puste su joj ulice to dozvoljavale. Uz ovako brzu vonju nije trebalo vie od nekoliko minuta da se prevali eljeni put. Ubrzo se na vidiku ukaza ogroman slavoluk, deset metara visok i isto toliko irok, koji je sluio kao ulaz u rusku ambasadu. Iza njega se vidio velik vrt s mnotvom kipova i stupova, a sasvim u dnu palaa to je bila rasvijetljena kao za kakvu sveanost. Ali na ulazu su kozaci s dugakim brkovima i u dugakim odorama drali strau, divlji i nepristupani. Uzalud je Marijana nabrajala svoja imena i naslove, ponavljala da eli posjetiti ambasadora princa Kurakina, straari ostadoe neumoljivi: nema propusnice, nema prolaza! Ne ulazi u rusku ambasadu tko se sjeti, naroito ne nou. - Do vraga - proguna Gracchus - to se zove dobro uvana ambasada! Pitam se kakvu li to kau kuhaju tu unutra ti bradonje kad su toliko nepovjerljivi. Lake se ulazi kod cara nego ovdje... A to emo sad, gospoo princezo? - Ne znam - odvrati Marijana oajna. Ali ja bezuvjetno moram ui ili bar... Sluaj, Gracchuse, idi i pitaj ih da li se grof erniev vratio. Ako jo nije tu, ekat emo ga... ako ne... - Ako ne? - Ti svakako idi. Potom emo razmisliti. Gracchus posluno spuzne sa svog sjedita i uputi se kozaku s lijeve strane, ije mu je lice bilo simpatinije od lica njegova druga. On zapodjene s njim ivahan razgovor u kojem su geste zauzimale glavno mjesto. Iako se nalazila u stanju neizvjesnosti, Marijanu je uspio zabaviti kontrast izmeu zdepaste Gracchusove prilike, ire nego due, ogrnute velikim kaputom od livreje, i pojave divovskog Rusa koji je nada nj prignuo svoju glavu pokrivenu bujnom kosom i ogromnom krznenom kapom. Dijalog potraja samo trenutak, nakon ega se Gracchus vrati i svoju gospodaricu izvijesti da grof jo nije doao. - To je dobro - zadovoljno e Marijana - popni se na svoje sjedite i spremi se za ekanje. - Mislite li da je to dobra zamisao? Po mojoj se ocjeni niste rastali kao tako dobri prijatelji, da bi to... i... - Otkad ti to raspravlja o mojim zapovijedima? Makni kola u stranu i ekaj! Ali Gracchus ne dospije izvesti zatraeni manevar. Iz vrta palae dopre buka koije u pokretu i Marijana istog asa naredi svom koijau da se ~ 69 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
vie ne mie. Ako ne premjesti svoja kola, prolaz e biti zakren i nikakva zaprega nee iz ambasade moi izai. S malo sree, koija to je dolazila, mogla bi biti ambasadorova... Bila je to Talleyrandova. Marijana u tren oka prepozna velike dstokrvine konje anglesko-arapske pasmine kojima se knez toliko ponosio, i boje livreja njegove posluge. I Talleyrand bijae sa svoje strane prepoznao kola mlade ene, te naredao svom koijau da se postavi uz njih. Njegova bljedolika glava, s oima poput bistrog safira, pomola se na vratima. - Poao sam k vama - ree uz smijeak - ali kako sam vas zatekao ovdje, mogu odmah u krevet, zadovoljan to sam ispunio svoju dunost... a vi takoer, jer ne vjerujem da ovdje imate jo to initi, ehe! - Ne znam. Htjela sam... - Posjetiti ambasadora? Jamano to... ili se bar sastati s ernievim? Prema tome, u pravu sam; moete ii na poinak bez straha od runih snova, jer grof erniev kree jo noas za Moskvu... sa... hitnim porukama. - Imao je otputovati sutra. - Odlazi za jedan sat... Princ Kurakin je vrlo dobro shvatio kako se izvjesne misije ne mogu odlagati... u stvari, radi se o opasnim posljedicama dvoboja maevima. Tim orujem na prijatelj Beaufort rukuje isto tako vjeto kao i na lijepi pukovnik, pa su izgledi za obojicu podjednaki. No kako rekoh, desilo se da car upravo u ovom trenutku hitno treba svog najdraeg kurira... Ne bojte se, erniev e posluati. - Onda... dvoboj? - Odgoen do svetog Nigdarjeva... ili bar do prvog susreta ove gospode na istom tlu... to nee uslijediti tako brzo, budui da se Beaufont za tjedan dana vraa u Ameriku. Val topline preplavi Marijanino sleeno srce. Olakanje koje je osjetila, bilo je tako duboko da joj suze navree na oi. Kroz sputeno okno njegove koije, ona spontano prui ruku svom starom prijatelju. - Kako da vam zahvalim? Vi ste moj dobar duh. Ali Talleyrand odmahne glavom, a lice mu se iznenada smrkne. - Jako se bojim da nisam! Zato to se koprcate u ovoj groznoj kaljui to predstavlja va ivot, i ja sam dobrim dijelom odgovoran! Nije mi tek od danas ao to sam vas predstavio... kome, to znate! Bez ostvarenja te kobne zamisli moda biste danas bili sretni. Morao sam shvatiti... one veeri kad ste kod mene upoznali Jasona Beauforta. Sad je prekasno, oboje ste oenjeni... - Ja ga se nikad neu odrei! I ja sam morala ranije shvatiti, ali odbijam tvrdnju da je prekasno. Nikad nije prekasno za ljubav. - Jeste, draga moja... kad ovjek zae u moje godine! - Niti onda! - klikne Marijana s toliko strasti, da sumnjiavi dravnik zadrhti. - Kad biste to uistinu htjeli, jo biste mogli voljeti... i te kako voljeti! I moda, tko zna, doivjeti najveu, jedinu ljubav svog ivota. Knez ne odgovori. Ruke bijae prekrstio na zlatnoj jabuici svog tapa, a bradu prislonio na ruke, te se inilo kao da je utonuo u neku vrstu budnog sna. Marijana vidje kako jedna iskra svjetluca u njegovim blijedim oima, obino tako hladnim, i upita se nisu li mu njene rijei dozvale u pamet jedno lice, jednu priliku... moda ljubav na koju se nije usudio ni misliti, vjerujui da je nemogua. Blago, kao da joj je sve to i rekao, ali u stvari odgovarajui samoj sebi, Marijana proape: - Nemogue ljubavi su jedine u koje vjerujem... jer one jedine daju zain ivotu, jedine zasluuju da se ovjek za njih bori... - to nazivate nemoguim ljubavima, Marijana? Ne spada li vaa ljubav prema Jasonu, jer vi ga ljubite, zar ne, meu one koje se mogu tako oznaiti? Neostvariva, jednostavno. ~ 70 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Bojim se da ne. Njeno mi se ostvarenje ini isto toliko nemoguim kao... - ona asak razmisli, zatim izgovori vrlo brzo: - kao, na primjer, ispunjenje elje da svoju neakinju Doroteju, u koju ste recimo zaljubljeni, uinite svojom ljubavnicom. Talleyrand okrene glavu i njegov se pogled susretne s Marijaninim. Bijae postao hladniji i zagonetniji no ikad. - Imate pravo - ree vrlo ozbiljno. - To je zaista dobar primjer za nemoguu ljubav! Laku no, draga moja princezo... Ne znam da li sam vam to ve rekao, ali mnogo vas volim. Kao po nekom preutnom sporazumu, dvije se koije razdvojie, a Marijana se, uzdahnuvi od sree, zavali u jastuke i zatvori oi, kako bi bolje uivala u ponovno naenom miru. Neodoljivo joj se spavalo. Tek sad kad je ivana napetost popustila, osjetila je koliko je iscrpljena i jedino jo eljna svoje tihe sobe, svjeine svojih plahta. Spavat e izvrsno, sad kad Jasonu ne prijeti nikakva opasnost i kad je Talleyrand ispravio njenu glupu pogreku. Bila je jo sva obuzeta zahvalnou kad je stigla kui. ak je i pjevuila dok se s lakoom penjala velikim kamenim stubitem i kretala prema svojoj sobi, Kad joj se glava ponovo razbistri, jamano e nai naina da urazumi Jasona Beauforta i uvjeri ga kako je ne moe prisiliti da se zauvijek s njim rastane. Kad bude znao koliko ga ljubi, onda moda... Prva stvar koju opazi odkrinuvi vrata svoje sobe, bio je par ulatene i izrazito muke obue, ostavljene na stolici od plavozelene svile. - Arkadije! - klikne mislei da je vlasnik izama njen prijatelj Jolival koji se iznenada vratio s puta. - Previe sam pospana... Rije joj zape u grlu. Bijae irom otvorila vrata i ugledala ovjeka koji ju je ekao zavaljen u naslonja. I Marijana shvati da as za poinak jo nije kucnuo, jer onaj koji se nehajno dizao da bi se naklonio, koliko duboko toliko podrugljivo, bijae Francis Cranmere...
~ 71 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
DRUGI DIO ZAMKA JEDNE LJETNE NOl
~ 72 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA 6.
JEDAN PROZOR OTVOREN U NO

Marijanini su ivci tokom ove veeri suvie toga pretrpjeli, a da bi pojava njenog prvog mua pobudila u njoj bilo kakarv drugi osjeaj osim dosade. Taj je ovjek mogao biti vrlo opasan i jo su uvijek postojali razlozi da ga se boji, ali bijae stigla do te toke ravnodunosti da joj ni on vie nije ulijevao strah. I tako, bez ikakvog uzbuenja, smireno, zatvori vrata svoje sobe. Zatim se, poastivi neugodnog posjetioca samo jednim vrlo hladnim pogledom, uputi prema svom toaletnom stoliu, baci al na stoliicu od baruna i stane svlaiti dugake rukavice, ne skidajui pri tom oka s Francisove slike u velikom zrcalu. Osjetila je izvjesno zadovoljstvo kad je primijetila da izgleda razoaran. Zacijelo je oekivao neki izraz straha, moda krik. Ovom hladnoom i ovom tiinom bio je oito zateen... Dosljedno igrajui zapoetu igru, Marijana ovla popravi razdeljak na kosi, uzme jednu od mnogobrojnih kristalnih boica na stolu i razmae kap mirisave vodice po vratu i ramenima. Potom upita: - Kako ste uli? Moje vas sluge jamano nisu vidjele, inae bi me bile obavijestile. - A zato bi? Posluga se kupuje. - Moja ne. Ona ne bi za nekoliko kuda stavljala na kocku svoje zaposlenje. Dakle? - Prozor, naravno! - uzdahne Francis ponovo se zavaljujui u naslonja. - Zidovi vaeg vrta nisu toliko visoki... a sluajno se desilo da sam od prije tri dana va susjed. - Moj susjed? - Znate li da imaite susjedu engleskinju? Da. Marijana je to znala, ak je podravala dosta dobre odnose s gospoom Atkins kod koje njena roakinja Adelaida svojevremeno bijae nala utoite, onda kad je za njom tragala Foucheova policija. Bila je to negdanja glumica u kazalitu Drury Lane, koja se tada zvala Charlotta Walpole, ali je stekla graanska prava u Parizu, kad je po cijenu ivota i gubitka imovine pokuavala kraljevskoj obitelji omoguiti bijeg iz Templea poslije smrti Louisa XVI. Carska je policija nije dirala. Marijanu je posebno udilo kako ta blaga, otmjena i beskrajno dobra ena moe prijateljevati s ovjekom Francisova kova, te nije preutjela to o tome misli. Lord Cranmere se stane smijati. - ak se usuujem tvrditi da me ta draga Charlotta mnogo voli. Znate li, Marijana, da ste vi jedna od rijetkih ena koje me smatraju odvratnim i mrze me? Veina me vaih suvremenica dri armantnim, ljubaznim, galantnim... - Moda nisu imale sreu da se udaju za vas! Odatle razlika u miljenju... No rekavi to, ne bih eljela da se na razgovor otegne unedogled. Naime, vrlo sam umorna! Francis Cranmere sastavi jagodice na prstima jedne i druge ruke i stane ih pomno promatrati. - injenica je da niste ba dugo ostali u Comedie-Francaise. Zar vam se Britanik ne svia? - I vi ste bili u kazalitu? - Pa da. I imao prilike da se znalaki divim vaem nastupu u drutvu one gorde i lijepe ivotinje ernieva. Zaista se ne moe zamisliti skladniji par... osim moda para koji biste mogli tvoriti vi i Beaufort! Ali ini se da stvari s te strane nisu ba sasvim u redu. Oito ste jo uvijek u ratnom stanju, vi i on? Jo uvijek ona stara pria iz Seltona? Ili pak ne volite njegovu panjolsku suprugu? ~ 73 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Ova bujica namjerno ispraznih rijei poela je Marijanu nervirati. Okrenuvi glavu, pogleda Francisa u oi i odree suho: - Dosta! Niste valjda veeras ovamo doli da klepeete, ve sigurno s nekim odreenim ciljem. Prema tome, recite o emu se radi, pa otiite. to hoete? Novaca? Lord Cranmere pogleda raspoloeno mladu enu, zatim se stane iskreno smijati. - Znam da vie ne oskudjevate u njemu i da vam on ne znai mnogo. to se pak mene tie, priznajem da je obrnut sluaj, ali nismo jo stigli na tu toku... On se prestane smijati, ustane i napravi dva koraka u pravcu Marijane. Njegovo lijepo lice bijae poprimilo izraz ozbiljnosti kakvu mlada ena kod njega nikad jo nije vidjela, ozbiljnosti to nije bila pomijeana ni s nadmenou ni s prijetnjom. - Doao sam, Marijana, da vam ponudim mirovni ugovor, ako ga hoete prihvatiti. - Mirovni ugovor? Vi? Francis polako odee do stolia na kojem Agata bijae pripremila hladnu zakusku za sluaj da njena gospodarica ogladni po povratku iz kazalita. On natoi au pjenuca, popije otprilike polovicu i nastavi uzdahnuvi od zadovoljstva. - Pa naravno. Mislim da bismo oboje time dobili. Za naih sam se zadnjih susreta nezgodno ophodio s vama. Trebalo je postupati s vie blagosti, umjenosti. To mi nije polazilo za rukom. - U stvari sam, iskreno govorei, vjerovala da ste u ovom asu mrtvi! - Opet! Draga moja - ree nacerivi se - volio bih kad biste se okanili navike da me neprekidno svrstavate meu pokojnike! To obeshrabruje... napokon! Ali ako time ciljate na onu policijsku dukelu koja mi je bila za petama, onda znajte da sam je se putem oslobodio, sasvim jednostavno! to ete, i najbolji tragai izgube trag kad imaju posla sa vjetim lovcem. Ali gdje sam ono stao? Ah, da! Rekoh da sam se pokajao to sam se pokazao tako grubom prema vama. Bilo bi neuporedivo bolje da smo se sporazumjeli. - A koju vrst sporazuma predlaete? - upita Marijana koju je aluzija na potjeru to je bijae poduzeo njen prijatelj Black Fish, istovremeno rasrdila i ohrabrila. Rasrdila zato to je policajac, oito, dopustio da mu plijen kidne ispred nosa, a ohrabrila zato to je Black Fish, ako je samo izgubio trag Francuzu, bar jo na ivotu. Kad je veeras prepoznala Engleza u svojoj sobi, uinilo joj se da uje bijesan glas Bretonca kako se zarie: Ili u ga uhvatiti, ili u odnijeti kou na pazar!, i srce joj se bijae stislo pri pomisli na to to sve znai injenica da je Francis ovdje iv i zdrav. Njeno je strahovanje, dakle, bez osnova, i stanje ovakvo kakvo jest, vrlo je dobro... Deava se da sluaj poniti i najvru odluku. U meuvremenu je Francis spokojno ispio svoju au pjenuca i uputio se prema pisaem stolu izmeu dvaju prozora, irom otvorenih u no to je poivala nad vrtom. Ispred papira, koji su leali na njemu, izvue peatnjak od nefrita i zlata, to je Marijani sluio za peaenje pisama. Samo trenutak je promatrao grb urezan u njegov plosnati dio. - Iskren sporazum, naravno - ree polako - i takoer... obrambeni sporazum. Nemate me se to vie bojati, Marijana. Na je brak raskinut, vi ste se ponovo udali i sada nosite jedno od najveih imena Europe. Ja ne mogu drugo negoli vam na tome estitati, jer prema meni se srea pokazala manje dareljivom. Primoran sam ivjeti u sjeni, progonjen, skriven a to sve zato da bih sluio svojoj domovini koja me, uostalom, vrlo slabo plaa. Moj je ivot... - Prirodan ivot uhode! - odsijee Marijana koju su ova blagost i velikodunost, za nju sasvim nove Francisove osobine, ostavljale sumnjiavom i nepovjerljivom. ~ 74 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
On se blijedo nasmijei, ne gledajui joj u oi. - Nije vas lako razuvjeriti, to? Pa dobro, nek vam bude! ivot uhode! Ali on mi omoguava da saznam mnoge stvari, da otkrijem mnoge tajne koje bi vas, vjerujem, i te kako mogle zanimati. - Politika me ne zanima, Francise, i kanim je se kloniti vie no ikad. Bolje bi vam bilo da to bre napustite ovu kuu... prije nego to zaboravim da sam nosila vae ime i ostanem svjesna jedino injenice da ste neprijatelj moje zemlje i mog vladara! Francis podigne ruke prema nebu. - Nevjerojatno! to ste vi to sada bonapartovac? Vi, plemkinja! Istina, jastuk je jo uvijek najbolje sredstvo za borbu protiv neprijateljskih uvjerenja. Ali umirite se, nisam vam o toj vrsti politike kanio govoriti. Ne zanimate se za politiku, nek vam bude... ali zar se ne zanimate ni za onu koja se tie Beauforta? - to vas navodi na zakljuak da me gospodin Beaufort zanima? - upita Marijana slegavi ramenima. - Ne, Marijana, Meni ne glumite! Ja dobro poznam ene, a vas poznam bolje nego to mislite. Ne samo da vas Beaufort zanima, vi ga ljubite... i on vas ljubi unato onoj zagriljivoj ciganki koju se smatrao dunim oeniti. as prije ste se okrenuli s bijesom koji ne vara iskusnog promatraa. Ali dosta okolianja! Ukratko: Beaufortu sutra prijeti velika opasnost. Bit je u tome da li ga hoete spasiti ili ne. - Ako ciljate na dvoboj, znajte... - Ni govora! Ta ne bih se, zaboga, dao smetati zbog nekakvog dvoboja. Beaufort je neosporno najbolji maevalac u cijeloj Americi. Kad kaem da mu prijeti opasnost, onda tu podrazumijevam pravu opasnost. - Zato onda to njemu ne kaete? - Jer me ne bi sasluao... i jer ne bi platio zato da sazna kakve se pogibelji mora uvati. Dok vi, vi ete platiti! Zar ne? Marijana ne odgovori, zanijemila od zaprepatenja i srdbe. Istodobno je osjetila neko udno olakanje. U svojoj novoj ulozi Francis ju je zbunjivao. Bilo je u njoj neto to se nije slagalo s njegovom mranom prirodom. Sad se Marijana ponovo nala na poznatom terenu. On je ostao uvijek isti, i dobra mu je bila zamisao da kod nje unovi spaavanje jednog prijatelja. Nije mogla odoljeti da mu to ne kae. - Vjerovala sam da ste mu prijatelj - ree prezrivo. - Istina je, dodue, da vam prijateljstvo nije ba svetinja. - Prijatelj? To je pretjeran izraz... injenica da je ispustio iz ruku vau sudbinu, nije preduvjet za neku dirljivu vezu. A vremena su preteka, da bi se ovjek raznjeivao nad svojim blinjim. Dakle, koliko mi nudite u zamjenu za ono to znam? Pod nehajno izgovorenim rijeima nasluivala se pohlepa. Marijana s gaenjem pogleda ovog mladog ovjeka, neosporno lijepog i uglaenog, vrlo elegantnog u fraku od tamnozelenog baruna. Plavu je kosu eljao na nain koji je najbolje pristajao njegovim gotovo presavrenim crtama, a fine su mu ruke bile tako lijepe, tako bijele, kao ruke kardinala de San Lorenza. Njegov je smijeak, unato hladnoj ravnodunosti sivog pogleda, zraio armom. A dua, koja je upravljala postupcima ovog naoitog plemia, bila je ledeno blato, oajna barutina sebinjatva, okrutnosti, dvolinosti i niskosti. Dua koju bi njen vlasnik bez oklijevanja prodao za aku zlata... A ja sam ga voljela!, pomisli Marijana s odvratmou, i mjesecima je za mene oliavao junake iz romana, vitezove Okruglog stola! I tetka Ellis je u njemu gledala uzor svih vrlina! Kakva ironija!... Ali sada je bilo najvanije sauvati mir, pogotovo jer ju je poeo obuzimati istinski strah. Suvie je dobro poznavala Cranmerea, pa prema tome i znala da nikad ne prijeti naprazno. Njegovo se iznuivanje nedvojbeno temeljilo na nekoj groznoj injenici, injenici koja e Jasona stati glave, ukoliko ona ne plati. I sad kad je Francis ~ 75 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
otkrio njenu ljubav prema Beaufortu, nee tako lako ispustiti ovaj zalogaj. Da ne bi odala ivanu napetost, Marijana sastavi ruke na leima i stisne ih to je jae mogla. Tako je postigla da joj lice bude suta nezainteresiranost kad je upitala: - A kad bih odbila platiti? - Onda bih svoja obavjetenja zadrao za sebe... ali ne mislim da nam je to svrha, zar ne? Recimo... dvadeset pet tisua libri? Cijena je umjerena, ini mi se... - Umjerena? Niste ba jako skromni! Za koga me vi to drite? Za Francusku banku? - Ne budite sitniavi, Marijana! Znam da ste se vrlo bogato udali i da je dvadeset pet tisua za vas bijedna svota! Uostalom, da mi novac nije tako hitno potreban, traio bih i vie, ali u zoru moram napustiti Pariz. Dakle, dosta vrdanja! elite li saznati to ugroava Beauforta, da ili ne? Kunem vam se da e, ako ne prihvatite, sutra u ovo doba biti mrtav! Marijanu od uasa prooe ledeni srsi. Naglo joj se ukaza slika jednog svijeta u kojem Jason nee biti, i ona shvati da je tada nita vie nee moi sprijeiti da mu se pridrui u smrti. to znai novac u usporedbi s takvom nevoljom, taj novac koji za Cranmerea predstavlja vrhunac sree, a za Marijanu ama ba nita. Istina je, otkako se udala, zastupnici princa Sant'Anne drali su joj na raspolaganju ogromne svote. Ona Englezu dobaci pogled, oteao od gnuanja: - Priekajte me asak! Idem potraiti novac. Dok je ila prema vratima, Cranmere se namrti i prui ruku kao da je hoe zadrati. Ona mu se hladno osmijehne: - ega se bojite? Da ne zovem u pomo i dadem vas uhapsiti? U tom sluaju, zacijelo, nita ne bi moglo spasiti Jasona Beauforta? - Nita, zaista! Prema tome, idite, ekam vas. Marijana nikad nije drala novac u svojoj sobi. O tome je vodio brigu Arkadije de Jolival kojeg je nova princeza od impresarija unaprijedila u svog zastupnika. U jednom kovegu, ugraenom u zid njegove sobe, nalazila se uvijek ovea svota novca i Marijanin nakit. Samo su on i mlada ena posjedovali njegov klju. Marijana se, dakle, uputi prema njegovoj sobi poto je za svaki sluaj provjerila da je Francis ne prati. Arkadije je bio odsutan. Otiao je iz Pariza u Aix-la-Chapelle pod izrekom da e se tamo podvri lijeenju u toplim kupkama koje su nadaleko proslavile nekadanju prijestolnicu Karla Velikog i u nju privlaile dobar dio Europe. Kad se Marijana, iznenaena ovom naprasnom potrebom za termalnom kurom, zabrinula za njegovo zdravlje, Arkadije je izjavio da se ukoio od reumatizma i da mu prijeti potpuni, kobni gubitak glasa. Marijana je to ocijenila pretjeranim, ali se zadovoljila time da mu zaeli sretan put, dodavi: - Poljubit ete Adelaidu u moje ime... i rei joj da mi mnogo nedostaje. Kad bi se mogla vratiti... Iznenada ozareno lice njenog starog prijatelja bijae je uvjerilo u opravdanost njenih sumnji, a otkrie da kod Arkadija postoji neto to jako lii na potajnu ljubav, duboko uzbudilo. Marijana urno ue u praznu sobu, pomno zatvori vrata, ak povue zasun, i naas se osloni na njih, nastojei doi do daha. Srce joj je burno udaralo kao da je ovo neka tua soba koju kani obiti. Bojala se, a da ni sama pravo nije znala zato. Moda naprosto zato to je Francis, gdje god se nalazio, irio oko sebe opasnu i mutnu atmosferu. urilo joj se samo jedno: da ga vidi kako nestaje. Poslije toga e moi otrati do Jasona i obavijestiti ga o zagonetnoj opasnosti ije je otkrivanje stoji tako skupo. Savladavi donekle ivce, Marijana izvadi klju od kovega iz majunog skrovita, izdubljenog u masivnoj mahagonijevoj nozi od postelje, i kamufliranog motivom od pozlaene bronze. Zatim, pomaknuvi jedan list na ukrasnom vijencu, digne jedan od panoa od nategnute zelene ~ 76 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
svile to su prekrivali zidove, i napokon ugleda eljezni ormar. Hrpe dragulja, svenjevi novanica Francuske banke i dvije vree zlata pojavie se pred njenim oima. Bez predomiljanja Marijana uzme tri svjenja, dva stavi na stranu, odbroji ostatak iz treeg i poravna novanice koje je iz njega izvukla. Zatim, briljivo zatvorivi ormar, pano i skrovite, napusti Arkadijevu sobu, pritiui na grudi ono to je smatrala otkupninom za Jasona. Kua je jo uvijek bila utonula u tiinu. Sluge u zajednikim spavaonicama i Agata u svojoj sobici uz Marijanine odaje, spavali su kao zaklani, ni u snu ne sanjajui kakva se drama odigrava pod krovom njihove gospodarice. Ali ni za to na svijetu Marijana nije htjela da njena posluga bude umijeana u ovu pripovijest. Opazivi novanice u Marijaninim rukama, Francis Cranmere se namrti. - Vie bih volio zlato! - Nemam toliku svotu zlata. I ne priajte mi kojeta, Francise, jer jamano imate kakvog prijatelja bankara koji e vam ove novanice isplatiti... ako nitko drugi, a ono va prijatelj Baring u Londonu. - Vidi, vidi! Zar to znate? - Znam mnogo stvari. Na primjer, znam zato ste se mogli tako bezbrino etati po Parizu kad je Fouche bio ministar policije. Ali Fouche nije vie ministar. - Zato se i ne smijem dulje zadravati. Dajte te novanice, primam ih. Marijana hitro povue k sebi ruke i stavi ih na lea, te spusti novac na jedan stol. - Samo trenutak! Uzet ete ih pred odlazak. A sad ete govoriti. Srce joj prestade kucati. Francisove su oi traile novac i toliko se suzile, da su se pretvorile u dva tanahna siva proreza. Bijae i pocrvenio, te ona shvati da ga je opet uhvatila zlatna groznica. Nita ga nije spreavalo da se baci na nju, da je ubije, uzme novac i s njim pobjegne. Moda, na kraju krajeva, i nije imao to rei. Odjednom se razjarivi, ona otri do skupocjene komode od ebanovine, otvori kutiju to je stajala na njoj i izvadi jedan od pitolja za dvoboje, koji je tamo nabijen poivao u leitu od crvenog plia. Zatim se neoekivano suprotstavi Francisu uperivi u njega oruje. - Ako dotaknete ovaj novac prije nego to progovorite, neete vie uiniti ni koraka prema vratima. Vi znate da dobro nianim! - to vam je? Ne kanim vas pokrasti i sve to, zapravo iziskuje malo rijei. I zaista je iziskivalo malo rijei. Jason Beaufort je imao sutradan naveer otii Quintinu Crawfurdu u Ulicu d'Anjou, pod izlikom da posjeti njegovu uvenu zbirku slika, a u stvari da bi se tamo sastao s jednim izaslanikom biveg ministra policije Fouchea koji boravi u izgnanstvu, ali se nije izlijeio od svoje udnje za vlau i rijeen je da se vrati ne birajui sredstva, pa tako ne preui ni pred veleizdajom. S izaslanikom e se kod Crawfurda nalaziti dvojica zadrtih pristaa kralja u izgnanstvu, vitez de Bruslart kojeg Marijana dobro pozna, i barun de Vitrolles. - Savary je obavijeten - doda Cranmere. - etiri e ovjeka biti diskretno uhapeni prije nego to uope prekorae Crawfurdov prag, odvedeni u Viincennes i strijeljam prije zore. Marijana skoi. - Vi ste ludi! Pogubiti etiri ovjeka bez suenja, bez izriite careve zapovijedi? Na lijepom se Francisovom licu ocrta podrugljiv osmijeh. - Zar ste zaboravili da je Savary ovjek koji je ubio vojvodu d'Enghiena? Bonaparte je u Compiegneu, a i ovog se puta radi o neprijateljskim agentima. - Jason je neprijateljski agent? Koga ete u to uvjeriti? ~ 77 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Ali... vas, draga moja. Kao mnogi drugi ljudi zdrava razuma, on smatra da je mir s Engleskom nuan iz puno razloga, od kojih je najai unapreenje trgovine. Hoe li se ovaj mir sklopiti sa ili bez Boneya? Kralj Louis XVIII mu je i te kako sklon. Mahniti bijes obuze Marijanu, Osjeala je kao osobnu uvredu izjednaavanje Jasona Beauforta, ovjeka kojeg ljubi, s ovim podmuklim i bezobraznim politiarima to su, radi svoje osobne koristi, spremni ruiti carstva i na jo jedno krvavo prijestolje ustoliiti bilo kakvu iznemoglu marionetu. - Postoji jedna stvar koju moda ne znate! Jason se divi Napoleonu i voli ga. Zar zaboravljate da je kod njega poslanik svoje vlade? - Poluslubeni poslanik, to je vrlo praktino. A zar vi sa svoje strane zaboravljate da je Beaufortu vjeno potreban novac? ini mi se da smo namireni, vi i ja, to se tie saznanja! - Postoji samo on! - Zar zaboravljate - nastavi Francis hotimino prelazei preko njene upadice - pod kakvim ste ga okolnostima upoznali? U Seltonu, u Engleskoj... i to u skupini bliskih prijatelja princa od Walesa! Hoete li jo dokaza? Onaj engleski gusar, kojem je tako vjeto omoguio bijeg prije kratkog vremena, pod izlikom da Amerika nije u ratu s Engleskom, taj je gusar u stvari bio vrlo vaan, jer se vraao iz panjolske i nosio poruku od Wellingtona koji je ocijenio da ih je pametnije povjeriti nekoj brzoj lai. Ali za trgovaku lau Sorciere de la Mer je zauujue dobro naoruana, bolje od Revenge, a i bra je od nje. Jesam li vas uvjerio? Marijana nije imala hrabrosti da odgovori. Ona okrene glavu. Naravno, ne moe zamjeriti Jasonu to interese svoje zemlje pretpostavlja interesima Francuske, ali joj je nepodnoljiva bila pomisao da se mogao vratiti u Francusku pod platem prijateljstva, prihvatiti prijem kod cara i ukazane poasti, dok je istodobno u dosluhu s najljuim neprijateljima francuskog vladara. Ali je bilo nepobitno da Francuske, ali joj je nepodnoljiva bila pomisao da se pribliio Napoleonu, Jason Beaufort je zaista prijateljevao s engleskim princom u tolikoj mjeri, da su ga ubrajali meu njegove intimuse. Poto je razmotrila to pitanje sa svih strana, Marijana primijeti: - Ima neto to ne razumijem. Vi dolazite ovamo da mi prodate obavjetenje koje moe spasiti gospodina Beauforta... Ali ovo se obavjetenje ne tie samo njega. Tu je Crawfurd... i ona druga trojica. - Ako Crawfurd bude imao neugodnosti, on e ih sam srediti - odgovori Francis uz opor smijeh. - Jer, ako je Savary dobio mig, ne treba mnogo dalje traiti izvor njegovih informacija. - Hoete rei... - Da se Crawfurd vrlo dobro osjea u Parizu i da pod starost mnogo vie dri do svog mira nego do svojih uvjerenja za koja nedvojbeno a i prilino opravdano misli da ih se dovoljno naplaao svojim depom i svojom osobom. Umirite se, Crawfurd se sigurno niega ne boji. to se tie ostalih, to je moja briga. - Netko bi se od njih mogao smilovati i upozoriti Beauforta, zar ne? - Njima e jedva dotei vremena da se sami sklone. Jesam li zasluio svoj novac? Marijana potvrdi klimanjem glave. Ruka s orujem joj klone i ona vrati pitolj u kutiju, dok se Francis polako kretao prema stoliu. On neujno potrpa novac u svoje depove, duboko se nakloni i uputi prozoru. Sad se Marijani urilo da mu vidi lea. Pogodba, koju su upravo zakljuili, nije dodue uveala mrnju kojom je mrzila tog ovjeka, ali je znatno uveala njen prezir i bar unitila strah koji joj ulijeva jo od one veeri u kazalitu Feydeau. Sad je znala da e s malo zlata Cranmerea uvijek moi uutkati i sprijeiti da nanosi tetu. A zlato je stvar u kojoj e odsad najmanje oskudijevati. Tee e biti pomiriti se s otkriem u vezi ~ 78 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Jasona. Unato injenicama, Marijana nije mogla prihvatiti da je njen prijatelj obian uhoda. Pa ipak... Englez je upravo bio poao na balkon da prekorai ogradu i spusti se u vrt, kad se iznenada predomisli. - Jedno sam zaboravio! Kako kanite obavijestiti Beauforta? Napisat ete mu pismo? - Mislim da vas se to ne tie. Obavijestit u ga kako naem za shodno. - Znate li mu adresu? - Rekao mi je da stanuje u Passyju, u kui jednog prijatelja, novara Baguenaulta. - Tako je. To je velika i lijepa kua na obali Seine, okruena terasastim paukom. Prije revolucije pripadala je princezi de Lamballe, pa je pod tim imenom jo i danas poznata u toj etvrti. Ali ako mi dozvoljavate da vam dadem jedan savjet... - Vi da neto dadete? - Zato ne? Bili ste velikoduni, pa u se i ja pokazati takvim i sprijeiti vas da poinite glupost. Ne piite! Nikad se ne zna to se moe izroditi iz ovakvih stvari; u sluaju da policija izvri premetainu kod Beauforta i tamo nae vae pismo, bio bi to pogubno po vas. Kad nema tragova, nema dokaza, Marijana, a u izvjesnim bi se sluajevima vaa prisnost s carem mogla okrenuti protiv vas. Najbolje da osobno odete Beaufortu... recimo, sutra naveer oko devet sati. Sastanak kod Crawfurda, zakazan je za jedanaest. Beaufort e jo biti kod kue. - Otkud vi to znate? On moe lako biti odsutan itav dan. - Da, ali jedno znam iz pouzdanih izvora, a to je da e sutra naveer oko osam sati primiti jednog vanog posjetioca. Prema tome, bit e kod kue. Marijana znatieljno pogleda Cranmerea. - Kako uspijevate biti tkao dobro obavijeteni? ovjek bi se zakleo da Jason ne donosi nikakve odluke niti prihvaa ikoji sastanak, a da se prethodno s vama ne posavjetuje. - Draga moja, u zanatu kojim se bavim, upravo o saznavanju to veeg broja stvari u vezi s prijateljima ili neprijateljima esto ovisi ivot ili smrt. Na kraju krajeva, na volju vam da mi ne vjerujte i da postupite po vlastitom nahoenju..., ali ne optuujte mene ako svojom nepromiljenou izazovete katastrofu. Marijana nestrpljivo mahne rukom. urilo joj se samo jedno: da ga vidi kako odlazi, pa da, ne asei ni asa, otri Jasonu, nae se kod njega bez odlaganja, kako bi bila sigurna da nee ii na taj nesretni sastanak. Ali su joj se misli tako jasno mogle proitati na izraajnom licu, da ih je Cranmere bez po muke pogodio. Nehajno, kao da se radi o nekoj beznaajnoj stvari, on primijeti ravnajui jedan nabor na svojoj velikoj kravati: - Trati u Passy u ovo doba noi, to ne bi sluilo niemu, jer biste vraki teko bili primljeni... senora Pilar (tako se zove, zar ne?) bdije nad svojom branom sreom isto toliko ljubomorno koliko prvi Jason nad svojim Zlatnim Runom. Vidjet ete samo nju... meutim, uvjeravam vas da e se sutra naveer ova ljupka gospoa nalaziti u Mortefontaineu, kod one udne panjolske kraljice koju su napravili od jedne marsejske malograanke. Ta nesretna kraljica Julija, jer takav joj atribut pristaje, smatra svojom dunou da oko sebe okuplja sve ono to bi moglo imati i najmanje veze sa panjolskom na ije tlo, uostalom, njena noga jamano nikad nee stupiti, budui da je njen plemiki suprug mnogo radije dri u zapeku. Gdje sam ono stao...? - Upravo ste htjeli otii - dobaci Marijana kiselo. - Malo strpljenja! Kad ja ve postupam poput hrabrog viteza, onda vam se isplati izgubiti nekoliko trenutaka. Rekao sam, dakle... ah da... rekao sam da e senora sutra biti odsutna, da e vam put biti slobodan, draga ~ 79 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
moja princezo, i da e... ako Beaufort nije savrena budala, samo o vama ovisiti da li ete se tek ujutro vratiti kui. Marijanini obrazi usplamtjee, dok joj je srce naas prestalo kucati. To to su posljednje Cranmereove rijei podrazumijevale, bilo je i suvie jasno...! Ali ako su izgledi koje su one pruale, imale toliku mo da je uzdrhtala od sree, te iste rijei nisu u tim besramnim ustima nita manje poprimale dvosmisleno i mutno znaenje. inilo joj se da ova vrst blagoslova, koji joj je Francis davao, blati njenu ljubav. - Kolika panja! - podrugne se ona gorko. - asna rije, ovjek bi se zakleo da je misao vodilja vaeg ivota elja da me po svaku cijenu bacite gospodinu Beaufortu u zagrljaj. Cranmere zauti novanicama u svom depu. - Dvadeset pet tisua libri je lijepa svota! - ree nehajno. Zatim se njegovo ponaanje neoekivano izmijeni. Bacivi se na Marijanu, zgrabi joj runi zglob i stisne ga do boli, dok je grmio bijesnim glasom: - Licemjerko! Prljava mala licemjerko! Nema hrabrosti ni da prizna svoju ljubav! Ali dostajalo je vidjeti izraz tvog lica, u onoj kazalinoj loi, pa da ovjek shvati da krepava od enje za njim! Samo, bilo bi to suvie poniavajue, zar ne, priznati da si ga, poslije lakrdije u Seltonu, poslije izigravanja otmjene gospoe, glumljenja kreposnog gnjeva, na kraju ipak zavoljela! Koliko si puta, reci mi, poalila svoje glupo ponaanje? Koliko si usamljenih noi protratila u aljenju za onom noi? Reci! Koliko? Marijana naglim trzajem iupa svoju ruku iz ake koja ju je stezala, zatim otri do svog kreveta i zgrabi pozlaenu kitu na zvoncu. - Izaite odavde! Dobili ste svoj novac, prema tome, odlazite! I to smjesta, inae u pozvati sluge! Srdba na zgrenom Francisovom licu rasplinu se poput magle. On duboko uzdahne, slegne ramenima i polako se uputi prema prozoru. - Sve je uzalud! Odlazim! Zaas ete mi opet rei da me se to ne tie, a na kraju krajeva, imate i pravo. Ali ne mogu se oteti dojmu da bi moda... sve bilo drugaije, da ste bili manje glupi! - A vi manje podli! ujte ovo, Francise: nikad nisam alila za onim to je prolo i jo uvijek nita ne alim. - Zato? Zato to vas je Napoleon nauio ljubavi i uinio vas princezom? Preavi preko pitanja, Marijana odmahne glavom. - U Seltonu ste mi uinili ogromnu uslugu kad ste mi dali okusiti slobodu. Vaa je jedina isprika ako ona uope postoji, injenica da me uope niste poznavali. Mislili ste da sam satkana od iste grae kao vi i vai prijatelji, a to je bila pogreka. to se tie Jasona, spremna sam pred itavim svijetom izjaviti da ga ljubim, a i za to mogu vama zahvaliti, jer da sam pristala na va ogavan prijedlog, ne bih ga toliko ljubila! Napokon, ako sam se zbog neega pokajala, onda je to zbog toga to nisam odmah shvatila kakav je on ovjek, i to ga nisam slijedila kako je to od mene zatraio prve noi... ali, hvala Bogu, u meni je dovoljno ljubavi i dovoljno mladosti, pa mogu ekati sreu koliko god treba! Jer znam, osjeam da e ona jednog dana doi... - Pa dobro, ali... to je sve zlo to vam elim! I ne izustivi vie ni rijeci, on izae na balkon, prekorai ogradu i spusti se niz nju. Marijana, koja se bijae pribliila prozoru, vidje naas njegove snjenobijele ruke kako se grevito dre potpornja od kovanog eljeza. Zatim se zauje mukli udar od pada i neposredno za njim lagani i hitri koraci to su odmicali prema zidu susjedne kue. Marijana nesvjesno izae na balkon i proee po njemu, nastojei istodobno stiati uzbuenje i srediti misli. Nagonski htjede pozvoniti Gracchusu da upregne konje, i bez daljnjeg se odlagainja odvesti u Passy, ali su Francisove rijei doprle do njenog ~ 80 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
razuma, i unato svemu to je o njemu znala, nije mogla ne priznati da su tone. Tko je mogao rei kako e panjolka postupiti kad se pojavi pred njom, usred noi? Hoe li prihvatiti da obavijesti svog mua? Ili e odbojnost, koju Marijana u njoj izaziva, posluiti kao povod da ne povjeruje ni jedne jedine rijei od onoga to e ona ispriati? I ako Marijana, da bi unato svemu privukla Jasonovu panju, podigne galamu, nee li se iz toga izlei skandal koji ne bi nikom koristio... Zamisao da poalje Gracchusa samog, s pisamcetom, nije joj se vie sviala, jer je znala da nee imati ni mira ni poinka dok postoji i trunka neizvjesnosti u pogledu Jasonove sudbine. Moda e ga njena preklinjanja i suze ipak skloniti da odustane od sastanka od kojeg je zacijelo mnogo oekivao... Najbolje je, nedvojbeno, saekati dan i, im svane, odvesti se Beaufontu. Istinski potitena, Marijana pree drhtavom rukom preko ela i duboko udahne nekoliko puta, pokuavajui smiriti nepravilne otkucaje svog srca. No je bila tiha i blaga. Na njenom su visokom svodu treperile zvijezde, a iz vrta je sa srebrnastim i sjetnim uborom malog vodoskoka dopirao miomiris rua i kozlaca. Bijae to no koju je ugodno provesti udvoje, i Marijana uzdahne mislei na onaj udan i tvrdokoran hir sudbine, to ju je osudio, nju koju toliki mukarci ele, na stalnu osamijenost. ena bez mua, ljubavnica bez ljubavnika, majka bez djeteta ije je krhko tijelo unaprijed tetoila i tako esto zamiljala, nije li sve to prst nepravedne sudbine, neka vrst poruge? to su u ovom trenutku radili ljudi koji su neto znaili u njenom ivotu? Onaj koji je maloprije navrat-nanos otiao, s udnim izrazom umora u oima, to je on sada radio, kod gospoe Atkins, te blage i romantine ene iji se itav ivot pretvorio u beskonano ekanje na povratak Djeteta iz Templea, onog malog Louisa XVII, za kojeg je bila uvjerena da je pridonijela njegovom izbavljenju iz zatvora? to je radio u bijelom maskirani kentaur iz vile Sant'Anna, ija se grozna osamljenost, kako se ini, odraava u osamljenosti njegove formalne supruge? to je mogao raditi Napoleon, pod pozlaenim kompijenjskim ukrasima, u drutvu svoje Austrijanke i pod pretpostavkom da nije zauzet lijeenjem probavnih smetnji jedne supruge koja malo previe voli kolae, to je Marijana lako mogla zamisliti, ali zbog toga vie nije patila. Sjaj i ar carskog sunca bijahu je zablijetili, ali sunce je zalo u graansko-brani krevet i izgubilo poneto od svog arobnitva. Beskrajno je bolnija bila pomisao na Jasona, nad kojim je lebdjela smrtna opasnost, ali koji se u ovom trenutku povukao s Pilar u ono prekrasno obitavalite na obali Seine, to mu se Marijana puno puta divila. Veliki je terasasti vrt morao imati mnogo drai u ovo doba noi... No da li je stroga Pilar, koja ne voli Francusku, bila kadra osjetiti zamamnost ovog starinskog i ljupkog perivoja? Vjerojatno je vie voljela obraati se jednom bogu oholosti i nesmiljene pravednosti, u samotnoj tiini dobro zatvorene molitvene sobe...! Odjednom, Marijana se kivno okrene od ove suvie eznutljive noi i vrati se u svoju sobu. Jedna je svijea dogorjevala u svijenjaku na kaminu i mlada ena pogasi i ostale... Soba ostade sada osvijetljena samo malim uljnim svjetiljkama koje su bile smjetene nad uzglavljem kreveta i ispunile je tajanstvenim ruiastim odsjajem. Ali privlanost udobne sobe, zov meke postelje nisu vie djelovali na Marijanu. Upravo je odluila da smjesta krene u Passy, pa makar kakve bile posljedice iz tog proizale. Znala je da nee nai mira dokle god ne vidi Jasona, pa je rijeila da za to, ako treba, pree preko lea mrske Pilar, da uzbuni itavu etvrt... Ali prije svega, treba se presvui... Marijana se stade svlaiti skinuvi prvo eiri od grimiznog perja, koji joj je bolno zatezao kosu. Zatim s obje ruke proe kroz kosu koja se poput crne zmije srui do kria. Muslinsku je haljinu tee bilo skinuti. U jednom asu, umorna od silnog otkopavanja, Marijana umalo ne ~ 81 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
zovne Agatu, ali se onda iznenada sjeti da se ova haljina nije svidjela Jasonu, pa ljutito povue njenu tkaninu i iupa sve kope. Ostavi samo u kratkoj batistanoj koulji s naramenicama od bijelog satena, ona sjedne da bi promijenila obuu. I tada, naprosto osjetivi neije prisustvo, digne oi. Jedan se ovjek zaista ocrtavao u okviru balkonskih vrata i nastavio tamo stajati nepomino, zurei u nju. Uz usklik negodovanja, Marijana se baci na jutarnju haljinu od zelenog moarea, prebaenu preko naslonjaa, i hitro se njom ogrne. U prvi mah joj se u tami uinilo da se to Francis vratio. Bijae razabrala samo plavu kosu, ali pogledavi bolje, vidje da je u tome jedina slinost, i vrlo brzo ga prepoznade, jo prije nego to je progovorio. Bio je to erniev. Nepomian poput mranog kipa, u svojoj ozbiljnoj tamnozelenoj uniformi, carev ju je kurir prodirao oima. Ali oima tako uarenim i tako ukoenim, da se u grlu mlade ene neto presjeklo. Rus oigledno nije bio u svom prirodnom stanju. Moda je pio? Ve je znala da moe progutati silne koliine alkohola, a da ne izgubi ni trunka od svog dostojanstva. Tihim, od uzbuenja promuklim glasom Marijana naredi: - Odlazite! Kako se usuujete provaliti u moj stan? On ne odgovori, samo uini korak naprijed, zatim jo jedan i, okrenuvi se, brzo zatvori prozor. Vidjevi da kani zatvoriti i drugi, Marijana jurne i grevito uhvati vratnicu. - Ve sam vam rekla da odete! - zagrmi. - Zar ste gluhi? Zvat u poslugu ako smjesta ne ieznete. Bez ikakvog odgovora, erniev uhvati mladu enu za rame, otrgne je od prozora i baci na sag, tako da se otkotrljala nekoliko koraka, sve do noge od divana, i od boli jauknula udarivi u nju. Za to je vrijeme Rus bez urbe zatvorio drugi prozor, onda se vratio do Marijane. Radio je kao automat i Marijana prestravljena sad vie nije sumnjala da je potpuno pijan. Kad joj se pribliio, jak miris alkohola dopre do njenih nosnica. Da bi mu utekla, pokua se podvui pod divan, ali je on ve bijae epao. Jednakom nesavladivom snagom on je digne s poda i spusti na krevet, unato njenom ilavom otporu. Uzalud je pokuavala vikati: jedna surova ruka bijae joj zaepila usta, a osim toga, Rusove su se kose zelene oi krijesile u polutami poput majih i plamtjele takvom mranom vatrom, da mladu enu obuze istinski uas. On je na trenutak ispusti, ali samo zato da bi iupao zlatno ue koje je na baldahinu pridravalo zastore od plavozelenog moarea. Svojim padom oni su obavili krevet zelenkastom sjenom kojoj je nona svjetiljka davala zlatast odsjaj. Marijana se ne dospje ni usprotiviti. U tili su as njeni runi zglobovi bili svezani za elo postelje. Htjede opet vikati, ali joj glas u grlu zamre: jedna joj je odluna ruka as prije u usta strpala maramicu, smotanu u klopko. Gotovo potpuno nepokretna, Marijana se izvijala poput zmije, u beznadnom nastojanju da izmakne svom muitelju, ali je jedino uspjela raskrvariti svoje zglobove u koje se zlatni gajtani ve bijahu usjekli. To je bio vie nego izgubljen trud. erniev bez po muke umiri njene noge pruivi se po njima, a onda svaki gleanj svee za po jednu nogu od kreveta. Sad se Marijana, gotovo raereena, uope vie nije mogla micati. Tada se Rus digne i sa zadovoljstvom pogleda svoju rtvu. - Lijepo si se sa mnom naalila, Anuka! - ree tako potmulim glasom, da su mu se rijei jedva razumjele. - Ali, vidi, gotovo je sa alom! A i otila si predaleko, vidi! Primoravati me da odustanem od obrauna s ovjekom kojeg ljubi, bila je velika ludost, jer ja jo nikad nisam preao preko nekog izazova. Dirnula si u moju ast i posluila se mojim osjeajem dunosti da bi zatitila svog ljubavnika, i za to u te sad kazniti... ~ 82 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Govorio je odmjereno, polako, rije po rije, jednolino poput djeteta koje ponavlja stoput ponovljenu zadau. On je lud!, pomisli Marijana koja je sad ve bila naistu u pogledu naina na koji je erniev namjerava kazniti. Vjerovala je da e je silovati. I stvarno, ocjenivi nedvojbeno, iz dubine svog pijanstva da je rijei dosta, Rus rastvori zeleni penjoar, podere koulju po cijeloj duini i makne njene krajeve, ali pri tom ak ni vrcima prstiju ne okrznu golu Marijaninu kou. Zatim, uspravivi se u svoj svojoj veliini, i niti ne gledajui mladu enu, stane se svlaiti tako spokojno kao da je kod svoje kue. Guei se od maramice koja joj se zabila u grlo i draila na povraanje, Marijana je s uasom gledala kako Rus malo-pomalo razotkriva bijelo bjelcato, dobro graeno tijelo, poput tijela nekog grkog boga od mramora, ali dlakavo poput tijela rie lisice. To se tijelo, bez okolianja, baci na nju. Ono to je uslijedilo, bilo je nevjerojatno silovito, munjevito, i Marijani isto toliko neprijatno koliko odvratno. Ovaj je pijani kozak obavljao ljubavni in s takvom revnou i takvim bijesom, kao da primjenjuje knutu na nekom nepokornom muiku. Ne samo to nije hajao da kod svoje partnerice izazove i najmanji uitak, nego se oito upinjao da joj zada to vie boli i patnje. Sreom, sluaj priskoi Marijani u pomo, te njeno muenje, koje je podnijela bez i jedne jadikovke, ne potraja dugo. Gotovo onesvijetena i zadavljena, Marijana pomisli da se ponovo raa kad se njen krvnik digao, jer je povjerovala da e je sad osloboditi i konano se odluiti da krene za Moskvu. Ali uvijek onim istim jednolinim glasom, erniev objavi: - Sad u ti zauvijek oduzeti mogunost da me zaboravi. Nijedan ti se mukarac nee vie moi pribliiti, a da ne sazna da si moje vlasnitvo. Oito jo nije bio s njom zavrio i Marijana ga sva izbezumljena vidje kako sa svog prsta mirno skida veliki peatnjak ije je oko s ugraviranim grbom sluilo za peaenje pisama, i zatim gravuru stavlja u plamen none svjetiljke. Istodobno je pomno ispitivao tijelo mlade ene, kao da neto trai na koi to se ljeskala od znoja. Ali Marijana, koja bijae shvatila to kani napraviti, stane jeati i onako se svezana uvijati s tako estokom snagom da Rus, ija ruka nije bila ba jako sigurna, promai cilj. Bijae gaao u trbuh, ali je s uarenim peatom pogodio Marijanin bok... Bol je bila tako jeziva, da i pored krpe u Marijaninom grlu zapiti samrtniki krik. Kao njegov odjek oglasi se cerekanje zadovoljnog pijanca... i zveket razbijenog stakla. Napola mrtva, Marijana zau kako se prozor naglo otvara, i kao iz bunila sna vidje kako se jednim potezom rue zastori oko njenog kreveta, a umjesto nje se uspravlja mrana prilika ovjeka u gusarskoj uniformi i s isukanim maem u desnoj ruci. Pred neoekivanim prizorom koji mu se ukazao, pridolica prozbori gordo: - Pa dobro - ree s ugodnim perigurdinskim naglaskom koji se Marijani uini kao najljepa glazba na svijetu - vidio sam mnoge nastranosti u svom pasjem ivotu, ali ovo ovdje... Marijanu je spaljeni bok suvie bolio i osim toga je tokom ove nevjerojatne noi doivjela i suvie uzbuenja, a da bi je bilo to jo moglo zauditi. Tako se nije iznenadila ni kad je otkrila da pored njenog kreveta, s maem u ruci, stoji vatreni Fournier-Sarloveze, Ijubavnik-miljenik Fortunee Hamelin... Uostalom, poto je Rusu, koji od iznenaenja bijae sjeo na krevot, najavio dvoboj i izdao nalog da se obue, i to po mogunosti brzo, lijepi se Francois uurbano pozabavi s Marijanom. On joj izvadi maramicu koja ju je guila, preree zlatne spone i s razderanim rubljem srameljivo pokrije ranjeno tijelo, sve to ne prestajui govoriti. ~ 83 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Rekao bih da mi nije bila loa zamisao proi Ulicom de l'Universite! poe veselo. - Uostalom, mislio sam na vas, lijepa gospo, i upravo se podsjetio da ovih dana moram k vama da vam se zahvalim to ste me izvukli iz zatvora, kad ugledah ovu osobu kako se penje na ogradu vaeg vrta. Prva mi je pomisao bila da dolazi u galantnu posjetu, nestrpljivo oekivan. Ali ljubavnik kojeg oekuje samotna gospa, nema potrebe da dere odjeu preskaui zidove. Kad ja odlazim Fortuneei, ulazim kao i svi drugi: kroz vrata... Dakle, njegovo me ponaanje zagolicalo. Osim toga, da budem potpuno iskren, ne volim Ruse, a ovog ovdje jo manje nego svu njegovu brau. Poslije izvjesnog oklijevanja, odluio sam slijediti ga. Ve kad sam se naao u vrtu, umalo se ne vratih. Sve je bilo tiho, a prozori osvjetljeni i zatvoreni. Vrag zna zato sam ipak doao gore! Moda iz radoznalosti! Oboavam se mijeati u stvari koje me se ne tiu! - zakljui dok se erniev jo uvijek oblaio s istim mehanikim pokretima, ne poklanjajui ni najmanje panje onom to se oko njega zbiva. Ali ga Marijana grubo vrati u stvarnost. Ne osvrui se na bol, bijae skoila s kreveta im je bila osloboena. Jurnuvi na svog krvnika, ona mu prilijepi dva vrua amara, zatim zgrabi ruiastu vazu od kineskog porculana to je s bronzanom nogom posjedovala sasvim lijepu teinu, podigne je i, pomahnitala od bijesa, razbije mu je o glavu. Skupocjeni se predmet razleti u paramparad, ali se Rus ne srui. Njegove se oi rairie od silnog iznenaenja i on lagano zatetura. Zatim nezgrapno sjedne na ivicu postelje, a Fournier-Sarloveze prasne u zvonak smijeh koji zaglui bujicu pogrdnih rijei to ih je Marijana sasula u lice svom neprijatelju. Meutim, kad se onako poletna bacila na drugu, istu takvu vazu, namijenivi joj istu sudbinu, gusarski se general konano umijea. - Stanite! Polako, mlada gospo! Tako lijepe stvari ne zasluuju tako alosnu sudbinu! - A ja? Zar sam ja zasluila patnje kojima me podvrgao ovaj divljak, ova stoka? - U pravu ste! Ali nema razloga da se povrh toga liavate predmeta do kojih biste morali malo vie drati! Zato ne uzmete ara ili podglavak...? Ne! - predomisli se vidjevi Marijanu kako blistavim okom gleda teki bronzani ara. - Pustite to! Na kraju krajeva, milije mi je da pogine od moje ruke. Poto ju je rana na boku okrutno probadala, Marijana se s mukom uspije nasmijeiti ovom neoekivanom vitezu. Nikako joj nije polazilo za rukom da shvati kako joj je to Francois Fournier dosad bio mrzak. - Ne zmam kako da vam zahvalim! - proape. - Onda niti ne pokuavajte, jer inae nikad neemo zavriti s meusobnim zahvaljivanjem. Kako dozivate svoju sobaricu? Ta mora biti gluha! - Nije. I ne zovite je! U stvari tako tvrdo spava, da vee vrpcu za svoj mali prst za sluaj da je ustrebam. Ali ovaj mi je put drago to je tako. Ja... ja nisam ba jako ponosna na ovo to se upravo zbilo. - Ne vidim zato! Knjiite to na raun ratnih povreda! S ovakvim ljudima ovjek je uvijek pomalo u ratu, ali ja u ga liiti svake elje za obnovom neprijateljstva. Jeste li gotovi, vi tamo? - dodade okrenuvi se Rusu. - Jedan as - odgovori ovaj. Sveanim korakom ode do stola na kojem je stajala boca s vodom i bez ustezanja saspe njen sadraj sebi na glavu. Voda potee po lijepoj zelenoj uniformi i razlije se po sagu, ali zato emievljeve oi naglo izgubie svoju mranu ukoenost. On se otrese, poput velikog psa, zatim, zabacivi mokru kosu, isue ma i zajedljivo se naceri Fournieru. ~ 84 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Stojim vam na raspolaganju! - ree hladno. - Uostalom, ne volim ba mnogo da me netko ometa u mojim uicima. - udni uici! Ali ako pristajete, moemo stvar srediti u vrtu. ini mi se - dodade pokazujui vrkom svog oruja iupane zastore, razbijen prozor, vazu u krhotinama i veliku lokvu vode to ju je sag sporo upijao - da je tete dovoljno za noas! Hladno, uz preziran osmijeh, Marijana primijeti: - Grof nema prava tui se. On bi se ve morao nalaziti na putu za svoju domovinu. On je na slubenom zadatku. - I tako ve kasnim - potvrdi erniev - prema tome, malo vie ili malo manje... Uostalom, opravdano u utroiti vrijeme, potrebno da ubijem ovog uljeza... jednog od vaih ljubavnika, nedvojbeno! - Ne - ispravi ga Fournier s prijeteom ljubaznou - nego ljubavnika njene najbolje prijateljice! Hajdemo, ernieve, prestanite izigravati budalu! Savreno dobro znate tko sam. ovjek ne zaboravlja najboljeg maevaoca carstva poto se jednom s njim susreo na bojnom polju dodade prostoduno i gordo. - Sjetite se Austerlitza! - A vi - umijea se Marijana - vi se sjetite svog trenutanog poloaja! Kunem se na svog oca da bih dala deset godina ivota samo da ovu junainu vidim kako pada na mjestu mrtav, ali jeste li pomislili na to to e se dogoditi ako ga ubijete? Tek ste izali iz zatvora. Car e vas odmah tamo vratiti. - I to s uitkom - sloi se Fournier. - On me mrzi! - Ne znam da li s uitkom, ali e vas sigurno tamo otpremiti... i tko zna na koliko vremena. Ovaj je ovjek zatien diplomatskim imunitetom. To e biti kraj vae karijere... a ja vam previe dugujem, a da bih vas mogla pustiti da to uinite... iako izgaram od elje za tim. Fournier-Sarloveze bezbrino propara zrak svojim isukanim orujem i slegne ramenima. - Nastojat u da ga ne ubijem dokraja. Nadam se da e mu biti dovoljna jedna dobra lekcija, a poto je u prekraju, on takoer, mislim da e znati utjeti! to se vas tie, princezo, vaa je upornost uzaludna: nikakva me sila na svijetu ne moe sprijeiti da ukrstim ma s jednim Rusom, kad sam ve na njega nabasao! Shvatite konano da je to za mene poslastica! Kreete li, vi, vi tamo? Posljednje su rijei, naravno, bile upuene ernievu koji nije dospio ni odgovoriti. Fournier-Sarloveze, brz poput munje, bijae ve prekoraio balkon i skoio u vrt. Njegov protivnik poe za njim, sporije, i zaustavi se trenutak pred Marijanom koja ga je, prekriivi ruke na grudima, gledala oima to su plamtjele od mrnje. - On me nee ubiti - ree glasom u kojem su se osjeali tragovi upravo rastjeranog pijanstva - i ja u se vratiti! - To vam ne savjetujem! - Ja u se ipak vratiti, i ti e me slijediti. Oigosao sam te svojim igom. - Opekotina se brie... u najgorem sluaju novom opekotinom! Prije u dozvoliti da mi izreu kou - dobaci mu Marijana divljaki - nego da mi ostane i najmanji znak od vas! Idite! Ne kroite nikad vie ovamo! A ako se ipak usudite to uiniti, znajte da e Napoleon istog asa znati to se dogodilo, pa makar mu morala pokazati ovo to ste se drznuli uiniti. - Vrlo vano! Moj car je moj jedini gospodar! - Kao to ni ja nemam drugog gospodara do svog cara! A mogue je da va ne uvaava srdbu mog. erniev je nedvojbeno kanio odgovoriti, ali iz vrta dopre nestrpljiv Fournierov glas. - Hoete li sii ili pak moram doi po vas? - Idite, gospodine - zakljui Marijana - ali upamtite jo i ovo: ja rukujem orujem poput mukarca i ako se usudite ponovo prekoraiti ~ 85 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
prag ove kue, pod pretpostavkom da ete sad iz nje izai ivi, znajte da u vas umlatiti kao psa! U znak odgovora erniev slegne ramenima, zatim nestane u vrtu u koji je vie upao nego siao. Trenutak kasnije dva su se ovjeka maevala na malom okruglom travnjaku u sredini vrta. Steui uz tijelo svoju jutarnju haljinu od zelene svile, Marijana odee na balkon da vidi dvoboj. Njeni se uzburkani osjeaji bijahu stiali. Osvete radi, prieljkivala je svom kukavikom napadau neodlomu smrt, ali je prema generalu osjeala toliku zahvalnost, da se nadala da nee zapeatiti svoju karijeru samo zato da bi kaznio jednog krvoloka i sadistu. Svijenjaci, koje Marijana bijae ponovno zapalila prije nego to je izala na balkon, osvjetljavali su krug oko dvojice maevalaca, pa su se gole otrice bljeskale poput munje, a iskre frcale kad bi maevi udarili jedan o drugi. Dva su protivnika bila podjednako snana. Malo krupniji od Francuza, Rus je izgledao jai, ali se iza Fournierove junjake vitkosti krila strana snaga i nevjerojatna okretnost. Bio je istovremeno svuda, pleui oko svog neprijatelja smrtonosan ples i zatvarajui ga u svjetlucavu paukovu mreu. Oparana, ponesena protiv svoje volje onom neobinom i djeakom sklonou koju je oduvijek gajila prema pogibeljnoj borbi maevima, Marijana je strastveno pratila tok dvoboja. Ali tada se iznenada pojavi jedna glava iznad zida u dnu vrta, onog koji ga je dijelio od Ulice de l'Universite i preko kojeg se erniev i Fournier jedan za drugim bijahu popeli, jedna glava sa zabrinjavajuim dvorogim eirom. Jo jedna se glava pojavi, zatim jo jedna... andari!, pomisli Marijana. Samo su nam oni jo trebali! U hipu se nagne preko balkona i priapne dvojici mukaraca neka odloe oruje ali bilo je prekasno. Jedan otar glas je objavljivao: - Dvoboji su zabranjeni, gospodo! To biste morali znati! U ime Cara, ja vas hapsim. Fournier hladnokrvno stavi ma pod miku i uputi smijeak pun razoruavajue nevinosti andarmerijskom podoficiru. Ovaj je upravo uspio prekoraiti zid, zahvaljujui nesumnjivo konju na ija se lea bijae popeo. - Dvoboj? Koji vam vrag pada na pamet, brigadire? Moj prijatelj i ja samo smo se malo vjebali, nita drugo. - U etiri sata ujutro? I pred jednom gospoom koja ne izgleda kao da to nalazi tako zabavnim - primijeti podoficir .podigavi pogled prema zbunjenoj Marijani. Vrlo brzo bijae shvatila da je tek dolazak andara predstavljao pravu katastrofu ove nesretne veeri: dvoboj izmeu ernieva i Fourniera, u njenoj kui, usred noi, poslije onog to se dogodilo u TheatreFrancais, znailo je siguran skandal, gnjev njenog cara koji je toliko drao do potivanja svoje linosti otkako je oenio onu svoju nadvojvotkinju. Znaio je stroge kazne za krivce, poljuljao Marijanin ugled. Povrh toga, budui da je erniev bio Rus i na slubenoj dunosti, stvar se mogla pretvoriti u diplomatski incident. Treba to srediti odmah tu na licu mjesta! I kad je podoficir, skoivi konano sa zida, priopio dvojici protivnika da e ih sprovesti u najbliu policijsku stanicu, ona se ivo nagne preko ograde. - Samo trenutak, brigadire! Evo me dolje! Ugodnije je razgovarati u salonu. - Ne vidim o emu bismo jo mogli razgovarati, gospoo. Dvoboji su strogo zabranjeni. A na nesreu ove gospode, mi smo vrei obilazak uli zveket oruja. Sluaj je jasan. - Moda manje nego to mislite! Ali budite ljubazni, pa me ipak saekajte. Uostalom, moram narediti da se kapije otvore... osim ako ovu gospodu ne elite odvesti istim putem kojim iste doli? ~ 86 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Silazei velikim mramornim stepenitem, toliko brzo koliko joj je to dozvoljavala opekotina na boku, Marijana je napregnuto razmiljala. Podoficir oito nije povjerovao u Fournierovo, istinu govorei malo naivno objanjenje. Treba nai neto drugo, ali Marijana je, u potpunosti zaokupljena Jasonom i opasnou koja mu prijeti, muku muila da promijeni predmet svojih misli. Gorjela je od elje da otri k njemu, da ga obavijesti, a ova ju je glupa pripovijest oko dvoboja zaustavila i bogzna dokle e je zadrati! Kad je izila u vrt, tama noi bijae se ve razrijedila, i tanka traka blijedog svjetla pomaljala se na obzorju... a meu andarima i zatvorenicima vladala je neopisiva guva. Fournier se otimao iz ruku dvojice predstavnika vlasti kao da ga kolju, dok se pooficir iz petnih ila naprezao da se ponovo popne na zid koji se ovog puta, bez konja to mu ranije bijae olakao pristup, pokazao daleko tvrdokornijim za ovjeka neto pregojaznog i k tome obuvenog u nezgrapne izme... erniev bijae iezao i s onu stranu zida odjekivao je konjski topot to se sve vie udaljavao... Kad je uvidio da su mu sva nastojanja uzaludna, podoficir odustane od nakane da premosti prepreku, i vrati se do Fourniera koji je i dalje pruao grevit otpor. Sad je ve bio potpuno pobjesnio. - Badava se muite! Va je sauesnik ve daleko! Ali mi emo ga pronai, a to se vas tie, mome, vi ete platiti za dvojicu! - Ja nisam za vas mome! - prasne Fournier ve sasvim pomahnitao. Ja sam general Fournier-Sarloveze i bio bih vam zahvalan, brigadire, ako biste to imali na umu! Podoficir stane mirno, pozdravi vojniki i izjavi: - Oprostite, gospodine generale, ja to nisam mogao znati! Ali uza sve to ostajete moj uhapenik, na moju veliku alost. Vie bih volio da sam mogao zadrati onog drugog i ne shvaam zato ste mu olakali bijeg bacivi se na moje ljude. Fournier slegne ramenima i dobaci andaru podrugljiv osmijeh. - Rekao sam vam da mi je to prijatelj. Zato neete da mi vjerujete? - Zato to se ne biste usudili dati oficirsku rije da se niste tukli u dvoboju, gospodine generale! Fournier je utio. Marijana ocijeni da je dolo vrijeme za njeno posredovanje. Priavi podoficiru, ona mu stavi na rame ruku to je djelovala smireno i uvjerljivo. - A kad bih vas ja, brigadire, zamolila da za ovaj put zamirite? Ja sam princeza Sant'Anna, vjerna prijateljica naeg cara. Vojvoda od Roviga mi je, mislim, naklonjen - doda sjetivi se Savaryjevih poziva - a, konano, nema ni mrtvih ni ranjenih. Mogli bismo... - Neizmjerno alim, gospoo princezo, ali moram vriti svoju dunost. Na stranu to moji ljudi ne bi to shvatili i to bih se morao uputati u za mene muna objanjavanja, ali ne bih htio doivjeti sudbinu jednog svog druga koji je, naavi se u istom poloaju, pokazao suvie blagosti i popustljivosti. To se saznalo i on je otputen iz slube. Gospodin vojvoda od Roviga je po pitanjima discipline neumoljivo strog. Ali ja jamano nita novo nisam rekao gospoi princezi... budui da ga ona pozna! Gospodine generale, da li biste bili ljubazni i slijedili me... Ne mogavi se pomiriti s tim da je pobijeena, Marijana htjede nastaviti da se zauzima, i moda bi time bila poinila glupost, jer bi vjerojatno ponudila novac ovom ovjeku, toliko ju je dovodila do oaja pomisao na sliku kako Fourniera odvode u zatvor zato to je nju branio. Naslutivi to, Fournier se umijea: - Idem! - ree glasno, zatim nastavi tie okrenuvi se Marijani. - Ne brinite, princezo! Nije mi to prvi put da se tuem u dvoboju, i car me ve dobro pozna. Namjerno sam pustio kozaka da pobjegne. U ~ 87 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
najgorem u se sluaju izvui s nekoliko dana zatvora i kraim boravkom u mom dragom Sarlatu. Marijana je imala previe fin sluh, a da ne bi osjetila trunicu tuge to je treperila u glasu gusarskog generala. Sarlat je za njega moda bio pojam ljupkosti rodnog kraja, ali je isto tako znaio prisilan nerad i udaljavanje od bojnih polja za koja je bio stvoren, od poprita u panjolskoj gdje bi se za koji dan naao, da nije ove glupe pripovijesti. Marijana se, naravno, sjeala i onog to joj je Jean LeDru povjerio o grozotama rata u ovoj beznadnoj zemlji, ali je znala da takvi prikazi ne mogu utjecati na zanos najboljeg maevaoca carstva, ak ni pod pretpostavkom da oni ne pobuuju njegovu pravu borbenu strast. Ona mu spontano prui ruke. - Otii u k caru - obea. - Rei u mu to se dogodilo i to vam dugujem. On e to razumjeti. Obavijestit u i Fortunee. Ali pitam se da li e ona to tako dobro razumjeti. - Kad bi se radilo o nekoj drugoj eni, onda sigurno ne bi! - odgovori Fournier kroz smijeh. - Ali kad ste vi u pitanju, ne samo da e razumjeti, nego e i odobriti moj postupak. Hvala na obeanju. Moda e mi dobro doi. - Ja sam ta koja treba zahvaljivati, generale. Nekoliko trenutaka kasnije Fourntier-Sarloveze je, s rukama u depovima, prekoraio prag palae Asselnat, praen mirkavim i ozlojeenim okom majordoma Jeremije koji je, jo sanjiv, gledao andare sa strahopotovanjem. Poto je jedan od njih doveo konja kojeg Fournier bijae ostavio iza zida u Ulici de l'Universite, general skoi u sedlo tako bezbrino kao da ide na paradu, i s vraka prstiju poalje poljubac Marijani koja ga je s ulaznih stepenica gledala kako odlazi. Do vienja, princezo Marijana! I nemojte se kajati ni zbog ega. Ne moete zamisliti kako je divno ii u zatvor zbog tako lijepe ene...! Mala se eta izgubi u osvitu dana. Zora je ruiasto obojila bijeli kamen na fasadi palae, a iz oblinjih su se vrtova dizale svjeina i lagana magla, skupa s prvim pjevom ptica. Marijana je bila mrtvo umorna, a kuk ju je strahovito bolio. Njene su sluge, u nonim kapama, s oima nateenim od sna, mudro utjeli i stajali iza nje poput kipova. Jedini se Gracchus, koji bijae stigao zadnji, bos i samo u hlaama, usudio postaviti pitanje svojoj gospodarici. - to vam se dogodilo, gospoo... gospoo princezo? - Nita, Gracchuse! Obuci se i upregni konje. Moram izai. to se vas tie, Jeremija, umjesto da me gledate kao da vas aljem na stratite, idite probuditi Agatu! Ta bi mirno dalje spavala i kad bi joj se kua sruila na glavu! - A ... to... to da joj kaem? - Da ste budala - povie Marijana razdraeno - i da mi vae usluge nee vie trebati, ukoliko se za pet minuta ona ne stvori u mojoj sobi! Vrativi se u svoje odaje savreno ravnoduna na alosnu sliku to ju je sa svojim iupanim zastorima i razbijenim porculanom pruala njena draesna soba, Marijana namae opekotinu peruanskim balzamom, iskapi veliku au hladne vode i naredi Agati, koja bijae dotrala sva usplahirena, da joj skuha jaku kavu. Ali je mlada djevojka, pred prizorom koji joj se ukazao, ostala na pragu kao ukopana. - to je? - nestrpljivo e Marijana. - Zar ne uje? - Go... Gospoo! - zamuca Agata sklopivi ruke. - Tko je noas bio ovdje? ovjek bi rekao da... da je sam vrag iz pakla proao ovuda! Marijana se neveselo nasmijei, zatim ode do garderobe da izvadi jednu haljinu. - Upravo to! - ree. - Vrag osobino! Ili, bolje rekavi, u tri osobe! A sad moju kavu, i to urno! Agata trei nestade. ~ 88 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA 7. KUA DOBROG DUHA
Ve je mrak padao i iza breuljka Chaillot zasjali krvavi odsjaji poara, kad je Marijanina koija po drugi put prela preko mosta Concorde na putu za Passy. Dolazak noi, ubrzan gustim oblacima to potkraj dana bijahu prekrili pariko nebo, priguio je svojim sivim platem crveni odbljesak posljednje zrake umirueg sunca. Sparina je, teka i vlana, postajala nepodnoljiva. Zrak je jedva strujao kroz sputena okna na koiji i Marijana je, naslonjena na tople jastuke od baruna, disala teko nastojei se malo osvjeiti ovim zaguljivim vjetriem i smiriti svoje ivce to bijahu dostigli krajnju toku napetosti. To je ona po drugi put ila u Passy. Kad je jutros tamo stigla, rijeena da i po cijenu najgoreg skandala dopre do Jasona i upozori ga, naila je na zatvorena vrata. Samo se jedan pazikua vicarac, u papuama, mrzovoljan i sanjiv, bijae pojavio kad je Gracchus povukao zvono na kapiji. Tvrdim francuskim jezikom ovjek je izvijestio da nikoga nema kod kue. Mr. i Mrs. Beaufort nalaze se u Mortefontaineu kuda su otili ravno iz kazalita.3 No prueni je zlatnik ipak iicu sklonio da kae da se Amerikanac ima vratiti pred veer. Razoarana, Marijana je morala nalijevo krug, kajui se po prvi put to nije posluala Francisov savjet. Ali iskrenost je imala tako malo zajednikog s njim! Unato umoru koji je imala zahvaliti probdjevenoj moi, unato ranjenom kuku koji ju je bolio i prouzrokovao laganu groznicu, mlada ena nije mogla nai mira ni poinka. Poput kakve uklete due, lunjala je iz sobe u vrt, iz vrta u sobu, i stoput otrala u salon da na draesnom zidnom satu od laka i bronze pogleda koliko je sati. Jedina promjena u toku ovog beskrajnog dana bila je posjeta policijskog komesara koji je doao da postavi nekoliko zbunjenih ali upornih i podmuklih pitanja o dvoboju u ranu zoru. Marijana je ostala pri Fournierovoj tvrdnji: nije se radilo o dvoboju. I inovnik je otiao vidljivo nezadovoljan. Napustivi pravac la Reine, koija je sada brzim hodom grabila po velikom putu za Versailles, koji je sa svojim drvoredom tekao usporedo sa Seinom, i drala pravac gradske mitnice Conference. Prisilno zaustavljanje uslijedilo je na mjestu gdje su se izvodili opseni radovi na podizanju Jonskog mosta, uostalom ve gotovo dovrenog. To se dogodilo zbog hrpe kamenja koje je tu iskrcano u toku dana i koje je jo uvijek zakrivalo jedan dio kolnika. Ali je Gracchus, psujui kao pravi koija, uspio prebroditi prepreku time to je naas izveo kola iz ravnotee. Zatim je podbo konje hitrim udarcem bia i potjerao ih u galopu prema mitnici. Kad stigoe do prvih kua u selu Passy, no se ve bila sasvim spustila, no koju su olujni oblaci, to su se valjali poput prijeteeg dima, pretvorili u neprozirnu tamu. Nikakvo svjetlo nije probijalo kroz gusto zelenilo u koje su bile obrasle reetkaste ograde oko pojedinih imanja. Samo je u jednoj neuglednoj kuici uz kolni ulaz svjetlucalo slabano uto svjetlo, to je znailo da se vratar eerane bankara Benjamina Delesserta nalazi na svom radnom mjestu. Pored nje, drevno su banjsko etalite u Passyju, neko puno buke i ivota, pritiskali nijemu tiinu i mrkli mrak, usred kojih su nepomina stabla u ovom zraku bez daka vjetra izgledala kao okamenjena. Gracchus skrene desno i potjera konje cestom to se blago uspinjala izmeu kupalinog perivoja i zida jednog vrlo velikog imanja. Na vrhu Predstave su poinjale i svravale mnogo ranije nego u nae vrijeme. To je dozvoljavalo da se u toku iste veeri stigne i do udaljenijih posjeda. ~ 89 ~
3
Juliette Benzoni
MARIJANA
ove ulice, elegantni pozlaeni fenjeri, okaeni o kuke od crnog eljeza, osvjetljavali su visoku reetkastu kapiju i dva mala ulazna paviljona, dva na dlaku ista uvara palae Lamballe. Ali Marijana zaustavi svoju koiju na pola uzbrdice i naredi Gracchusu da se postavi tako da bude to manje uoljiv. A poto se mladi koija tome zaudio, ona objasni: - Kanim ui u ovu kuu, a da me nitko ne vidi. - A jutros... - Jutros je bilo drugo; bio je dan i skrivati se bila je ludost. Sad je no, kasno je i htjela bih po mogunosti izibjei da se primijeti moj boravak u ovoj kui. Iz toga bi mogle proizai samo neprilike za sve, a prvenstveno za gospodina Beauforta - ree zamiljajui kakva bi bila reakcija ljubomorne Pilar kad bi doznala da je u njenoj odsutnosti, nou, Jason primio jednu enu, i to enu po imenu Marijana. Vidjevi kako Gracchus okree glavu sav zbunjen, Marijana zakljui da je pogreno shvatio i da misli da se radi o ljubavnom sastanku. Zato se pouri da stvari stavi na pravo mjesto. - Jasonu noas prijeti velika opasnost, Gracchuse. Jedina sam ja u mogunosti da ga spasim. Eto zato je potrebno da se probijem do njega. Hoe li mi u tome pomoi? - Da spasite gospodina Jasona? Pa naravno! - odgovori valjani momak veselim glasom koji je Marijani rjeito govorio koliko mu je odlanulo. Samo, to nee ii glatko: zidovi su visoki, reetke vrste. A to se tie ulaza sa ceste za Versailles... - Jutros sam u zidu primijetila jedna vrataca koja ne moraju biti daleko odavde. Moe li ih otvoriti? - S im? Imam samo ruke, a ako ih pokuam provaliti... - S ovim. I Marijana izvue ispod svog ogrtaa od lagane tamnozelene svile bravarski otpira i prui ga svom koijau. Osjetivi pod prstima oblik alata, Gracchus priguenim glasom klikne: - Odlino!... Da, tako da!... Ali gdje... - Pst! To je moja stvar - prekine ga Marijana koja ovo orue bijae otkrila u malom osobnom skladitu svog Jolivala. Kao i pokojni kralj Louis XVI, i visikont Arkadije se amaterski bavio bravarijom, pa je u svojoj sobi drao prilino lijepu zbirku alata koji bi kod nekog manje uvaenog ovjeka moda izazivao sumnju u njegovo potenje. - Dakle, misli li da bi pomou ovog predmeta mogao otvoriti vrata? - Ako iza njih nema eljezne preke, bit e to igrarija - ustvrdi Gracchus. - Otiite tamo i provjerite! - Jedan as! Otii prvo ti polako do kapije i pokuaj ustanoviti da li u palai igdje gori svjetlo. Takoer pogledaj da li su u dvoritu kakva koija ili konji. Znam da je gospodin Beaufort oekivao jednu posjetu oko osam sati - dodade Marijana. - Mogue je da je posjetilac jo tu. Umjesto odgovora, Gracchus dade znak da je sve razumio. On skide eir i skupa s kaputom od svoje livreje poloi ga u kola koja skloni na malu istinu u banjskom perivoju, natkriljenu ogromnom kronjom jednog starog stabla i jo mraniju od njene okoline. Zatim, ustanovivi da su kola sada nevidljiva za onog tko ne zna za njihovo postojanje, krene prema reetkastoj kapiji neujnim, majim korakom. Kad su se Marijanine oi toliko privikle na tamu, da je napokon mogla razabrati vrataca, ona se uputi prema njima i poto je utvrdila da su zakljuana, uuri se u oak i stane ekati na Gracchusov povratak. Zaguljiva je sparina najavljivala oluju. Iz pravca juga dopirala je potmula grmljavina, a jedna je munja u daljini proparala nebo otkrivi naas vodenu traku Seine. Negdje u blizini, nesumnjivo na crkvici Notre-Dame-des-Graces, jedan je sat odbio devet, a Marijanino zebnjom ispunjeno srce burno zakuca u njenim grudima. Obuzimao ju je uasan i nejasan strah. Ako Jason iz Mortefontainea uope ne kani svratiti kui prije sastanka kod Crawfurda? Ako je ovaj sastanak, o ~ 90 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
kojem je Francis govorio u meuvremenu osujeen... ili ako je Jason ve otiao, protivno svim predvianjima, protivno svim Cranmereovim pouzdanim obavjetenjima... Ako sutra, u zoru, u grabama Vincennesa... Slika koju je Marijana u svojoj mati stvorila, bila je tako iva i istovremeno tako svirepa, da se jedva savladala da ne jaukne. Drhtala je cijelim tijelom i morala se nasloniti na zid da bi joj dodir s hladnim kamenom ublaio groznicu koja ju je obuzimala i ekiala u sljepoonicama. Jo se nije bila ni oporavila od nedavne bolesti, a divljaki postupak, kojem ju je minule noi podvrgao erniev, samo je pogorao stvar. Ali zato je u sjeanju na ovjeka kojeg je sada mrzila iz dna due, nalazila nov izvor snage, te potrai maramicu i nesvjesno obrie potoi znoja to joj je tekao niz obraz. Godio joj je osvjeavajui miris kolonjske vode kojom rupi bijae izdano natopila prije odlaska. Uostalom, Gracchus se upravo vraao. - Dakle? - Svjetlo gori u kui - apne mladi - a u dvoritu je koija koja samo to nije krenula. Nejasno sam razabrao neto to je istralo iz kue i uzveralo se u kola. Sluajte... U tom se trenutku zaista oglase kola u pokretu. Zatim se zauje kripa kapije i odjekne zvonak konjski topot, a naposljetku silueta jedne velike koije izae na ulicu to se sputala uporedo sa zidom. Marijana i Gracchus se hitro uure u udubinu vratiju. Bilo je, uostalom, tako mrano, da koija ove koije nije mogao ni nazreti vrataca u velikom zidu i dva ljudska bia tamo skrivena. Stigavi na kraj nizbrdice koija zakrenu udesno. Koija zapuca biem i konji poletjee po cesti za Versailles. - Mislim da sad moemo na posao - uzdahne Gracchus. - Da vidim koliko vrijedi va alat! On napipa bravu i gurne u nju otpira. eljezo zakripi u dodiru sa eljezom koje ubrzo popusti i jeziac kljuanice se bez mnogo muke zavrti. Ali su vrata koja moda ve dugo vremena nisu otvarana ostala nepokretljiva. Gracchus ramenom upre u njih i ona konano olabave, a Marijana ugleda djeli vrta i kroz drvee obraslo brljanam blijede obrise velikog bijelog zdanja i njegove visoke, osvijetljene prozore to su se uzdizali nad trima terasama. Do sredinjih, onih najviih i najljepe izraenih, vodilo je dvostruko, lagano kameno stepenite uz koje se pruala ljupka i prozrana ograda od kovanog eljeza i u ijem su podnoju sanjarile mramorne nimfe. U Marijaninim grudima srce zaigra prije nego to su joj noge zakoraile u pravcu ovih svjetala koja su joj jasnije od ikakvih rijei govorila da je Jason tu. Jedan udar groma, blii od maloprijanjeg, zatrese nebo i Gracchus, digavi glavu prema gustom svodu od lia, ree: - Oluja se pribliava. Za nekoliko e trenutaka poeti kia i ja... - Ostani ovdje! - naredi mlada ena. - Nisi mi potreban. Ili, jo bolje, saekaj me u kolima, ali imaj na umu da ova vrata ostavi samo pritvorena. - Zar ne bi bilo bolje da vas pratim? - Ne. Idi i skloni se od kie. Ja se ovdje ne izlaem nikakvoj opasnosti... ili, ako se izlaem - dodade uz neobian smijeak, nevidljiv u mraku - ti mi ne moe biti ni od kakve pomoi. Do vienja uskoro. Bez daljnjeg zadravanja, ona skupi krajeve svoje suknje da se ne bi sluajno zapleli u niske grane, i uputi se laganim korakom prema kui. to joj se vie pribliavala, to je bolje razaznavala njenu neopisivu dra i nenametljivu otmjenost. To je bilo obitavalite jedne uistinu arobne i profinjene ene, jedne od brojnih koje je krvavi Teror unitio! A blage stepenice, po kojima se Marijana uspela, neujno poput daka, izgledale su kao stvorene da se nad njima prelijevaju skutovi od moarea i lebde koarice od satena... ~ 91 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Stigavi na terasu, morade rukom pritisnuti srce da bi stiala njegove nepravilne otkucaje i dola do daha koji joj je ponestajao kao da se popela na vrh nekog brda. Visoka, sredinja prozor-vrata bila su odkrinuta i zahvaljujui snopovima svijea to su gorjele u mnogokrakim pozlaenim svijenjacima uz zidove obloene drvetom, Marijana je vidjela dio velikog salona ije su obnovljene slikarije i tapete rjeito govorile da ga vihor revolucije nije mimoiao; od namjetaja, tu je bilo nekoliko naslonjaa, visoka biblioteka s knjigama izblijedjelih korica, nijemi glasovir ispucale politure... Ona prui ruku, i polako, bojaljivo, gurne vratnicu, sva u strahu da je prostorija prazna i da rasvjeta eka nekog tko tek treba da se vrati. Ali odmah potom opazi Jasona i val sree itavu je preplavi, zbrisavi umor i zebnju, bol i groznicu. Upravo je pisao neko pismo. Sjedei malo ukoso za pisaim stolom osvijetljen svijeom u srebrnom svijenjaku brzo je preko papira prelazio dugakim gujim perom. Plamen votanice podavao je neku blagost njegovom neobino otrom profilu, obasjavao tananu nosnu kost i okosnicu brade to je odavala samosvijest, ali je tim tamnijom sjenom produbljivao boru oko stisnutih usta i markantnu duplju gdje se smjestilo oko, nevidljivo pod sputenim kapkom. Mrave ruke, snane i lijepe, takoer su poprimile uzbudljiv reljefni izgled: jedna steui pero tako vrsto kao da dri oruje, druga hvatajui sada s dva prsta list papira... Zbog nesnosne omare Amerikanac je uz jahake izme i hlae imao na sebi samo bijelu batistanu koulju iji je sputeni ovratnik obnaivao snanu grau njegovog vrata i ramena. Zavrnuti su rukavi otkrivali miice koje su izgledale kao izrezbarene od ostarjelog mahagonija. I u ovom elegantnom salonu, sa skupocjenim ukrasnim predmetima od srebra i porculana, sa enstvenom notom to ju je podavao glasovir, Jason je izgledao tako neobino kao neki teki ma poloen u krhku staklenu vitrinu. Ali Marijana, stojei na pragu i zadravajui dah, bijae sasvim zaboravila na ono to ju je ovamo dovelo, pa se ograniila na to da ga promatra, sada konano sigurna da joj nee utei i odjuriti na svoj pogibeljni sastanak, i duboko raznjeena crnim pramenom koji je neprestano padao na gusarov nos. Moda bi tu bila ostala nepomina sate i sate, da Jason svojim gotovo ivotinjskim nagonom nije osjetio neije prisustvo. On digne oi, okrene glavu i uspravi se tako naglo, da je oborio stolicu koja buno pade na pod. Nabravi obrve, on se zagleda u crnu sjenu na pragu terase i istog je asa prepozna. - Marijana! - povie. - to vi radite ovdje? Glas je zvuao osorno i Marijana, baena na zemlju sa sanjarskih visova gdje je lebdjela ve nekoliko trenutaka, ne uspje zatomiti uzdah. - Bila sam se ponadala da e vas moja posjeta obradovati, no ve sam vraena u stvarnost - ree ogoreno. - Ne radi se o tome! Pojavili ste se na pragu ovih vrata, bez najave, na nain da vas nitko nije ni uo ni vidio, i udite se da vas pitam to radite ovdje. Da je koja sobarica u tom trenutku ula u ovu prostoriju, bila bi pobjegla glavom bez obzira. Je li vam to jasno? - Zaista ne vidim zato! - Zato to bi neminovno pomislila da ste duh gospoe de Lamballe koji bludi po ovoj kui... bar sudei po glasinama koje kolaju, iako ja jo nikad nisam na njega naiao. Ali ovdanji su ljudi vrlo osjetljivi u tom pogledu. Otkako je njihova giljotina u serijama proizvodila mrtvace, oni posvuda vide sablasti! - U svakom sluaju nadam se da vam nisam zadala straha?!
~ 92 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Jason slegne ramenima i poe prema goi koja je jo uvijek stajala kao ukopana, jer joj uope nije palo na pamet da bi se i ona mogla pokrenuti. - Rekavi ovo samo usput, vraam se na svoje pitanje: to radite ovdje? Provjeravate da li me Rus ubio? Dvoboj se nije odrao. Princ Kurakin je primorao vaeg junaka da od toga odustane i da k istih stopa krene na jedan zadatak. Uostalom, to mi je jako ao! - Zato? Toliko vam je stalo da umrete? - Vi me zaista drite mekucem! - primijeti Jason uz gorak osmijeh. Ali upamtite slijedee: va se kozak izlagao veoj opasnosti nego ja, jer bih bio uinio i nemogue samo da ga ubijem. Zbilja, da kojim sluajem ova... odgoda nije vae maslo? Smatram vas vie nego kadrom da usred noi odete Kurakinu, izvuete ga iz postelje i na koljenima ga zamolite da ovo sprijei! Marijana pocrveni. Takvom se milju stvarno bavila i, ne znajui za Talleyranda, tono se s tom namjerom prole noi i uputila u palau Thenlusson. I samo je posredovanju kneza od Beneventa imala zahvaliti to nije dola u poloaj da mora priznati jedan postupak koji bi Jason protumaio sam bog zna kako! Ona digne glavu. - Ne, to nisam bila ja. Dajem vam rije! - Dobro. Vjerujem vam. Onda, mogu li po trei put - Znati to radim ovdje. Odmah u vam to rei: dola sam da vas izbavim daleko vee opasnosti nego to je ona koja vam je prijetila od ernievljevog maa. - Opasnost? Boe moj, kakva?... Rije mu presijee tako snaan grom, da se inilo kao da je udario u sam krov kue. Istodobno silovit nalet vjetra provali kroz otvorena vrata i prozore, te zakovitla zastore i papire na pisaem-stohi. Stakla zazvonie. Jason potri i sve pozatvara, pokupi rasprene papire, ponovo upali nekoliko svijea to ih je vihor utrnuo, zatim prie Marijani koja u meuvremenu bijae kroila u sobu, sada neizdrljivo sparnu. Lagani joj se svileni ogrta, koji bijae prebacila preko jednostavne i svjee, tratinicama izvezene haljine od finog lanenog platna, uini nesnoljivo toplim. Ona ga skine i odloi na jedan naslonja. Kad se okrenula Jasonu, vidje kako je znatieljno promatra i sva se zbuni. - Zato me tako gledate? - upita ne usudivi se pogledati ga u oi. - Ne znam. Ili, bolje rekavi... znam. S ovom haljinom, ovom vrpcom to vam pridrava kosu, podsjeate me na derite iz Seltona, ono koje sam tada, prije nepune godine dana, po prvi put vidio! Zaista kratak vremenski razmak za sve ono to ste proivjeli! Kad ovjek pomisli da od onda imate ve drugog mua, da vam je Napoleon ljubavnik, i to moda ne jedini! To je nevjerojatno. - Ako se ima na umu da me nijedan od mojih mueva nije napravio svojom enom, da li je to onda lake povjerovati? - upita Marijana tuno. - Znam, znam. Po vaem se car pobrinuo za to. Glas mu je bio posprdan, hladno zajedljiv i preziran. Marijanu iznenada obuze bijes, grudi joj se gordo nadmu, obrazi pocrvene, a oi sijevnu poput munje. Dok je ona dola k njemu izbezumljena od strepnje, gotovo luda od pomisli da bi u zoru mogao umrijeti pod hicima streljakog voda, dok je dola da ga upozori na opasnost to mu prijeti, on nije naao nita drugo da joj prui do zajedljivosti i podmuklih pitanja o nainu na koji bijae postala ena... Toliko ju je to razoaralo da je izgubila glavu i usudila se dobaciti mu ono to je tako briljivo od njega skrivala. - Nikad to nisam tvrdila - povie glasom koji je treperio od srdbe. Poto elite znati sve, evo vam: car je bio tek moj drugi ljubavnik. Prvi je jedan bretanjski mornar koji je utekao sa zarobljenike lae u ~ 93 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Plymuthu i s kojim sam onda pobjegla iz Engleske. On me spasio propasti onako kako to ine obalni gusari i on je taj koji me prvi imao, na slami u jednoj sui. I ja sam mu to dopustila zato to sam ga jo trebala i to je umirao od elje za tim! Hoete li da vam kaem i njegovo ime? Zvao se... Pljuska, koja joj je presjekla dah, skide joj mrak sa oiju i potpuno je otrijeznio. Poput kanjenog djeteta, stavi ruku na gorui obraz i digne na Jasona oi, ve oblivene suzama, ali ustukne pred tim od bijesa izoblienim licem. Neopisiva srdba to je izbijala iz Jasona, inila ga je tako stranim, da htjede pobjei, ali je on jednim pokretom dohvati i ponovo je oamari iz sve snage. - Prljava mala droljo! A koliko ih je jo poslije toga bilo? Kolikima si se podala? Sto?... Kad pomislim da sam te volio! to to govorim? Volio? Oboavao sam te... bio sam lud za tobom... lud do te mjere, da se nisam usudio taknuti te... lud do te mjere, da sam dolazio u iskuenje da ubijem ovjeka koji te posjedovao, iako sam mu se od srca divio! Ali njega, njega, koliko si ga puta prevarila? S kim? S onim Rusom jamano! Ovaj je zadihani glas grmio poput pomahnitale oluje. Luda od zaprepatenja i oajna to se bila prepustila onoj glupoj srdbi, Marijana shvati da je kod ovog ovjeka oslobodila nepoznate snage jedne strastvene due, utoliko stranije to ih je inae znao tako dobro obuzdavati snagom svoje nepokolebljive volje. I pokua ga umiriti. Grevito se uhvativi za te tvrde ruke, koje je bijahu epale za ramena i tresle je nesmiljeno, kao zrelu ljivu, Marijana preklinjui izusti: - Jasone, smirite se! Sasluajte me barem. Ali on je samo jo jae prodrma. - Naravno, sluam te. I sad e odgovoriti. Dakle, to je s onim Rusom? Moe li se na svoju pokojnu majku zakleti da te nikad nije posjedovao? Stravino sjeanje na prolu no ovlada Marijanom kojoj se ote samrtniki uzdah. - Ne to!... Ne... ne to!... - Hoe li odgovoriti, reci! Odgovorit e mi... da... Ovog puta iz Marijaninih grudi izbi hropac. Pomahnitao od bijesa, Jasan je bijae cepao za grlo i stezao, stezao... Ona zatvori oi i prestane se otimati. Evo, umire... umire od njegove ruke! Sve e biti mnogo jednostavnije! Samo ga treba pustiti da svoje uini i nita vie ne rei... a sutra e ih Savaryjevi ljudi sjediniti u smrti. Evo, ve gubi svijest. Crvene su joj munje bljeskale pred oima. Ona omlitavi u podivljalim rukama to su je davile, i Jason konano shvati da je ubija. On je tako naglo ispusti, da je zateturala i bila bi pala na pod, da se iza nje u dobar as nije naao naslonja u koji se sruila. Na trenutak se opusti u mekanim jastucima, nastojei doi do zraka koji joj se malo-pomalo vraao u plua. Zatim stane paljivo trljati povrijeeni vrat. Jecaj, to joj se oteo, zamre joj na usnama. Oluja se oko njih sada ve bila potpuno razularila i obavijala ih jednim paklenskim svijetom, ali je njihov vlastiti, unutarnji svijet bio jo pakleniji. Bolno oajniki, ona proape: - Ljubim te... Pred Bogom koji me uje, zaklinjem se da te ljubim i da ne pripadam nikome! - Odlazi! Otvorivi oi, ona vidje da joj je okrenuo lea i otiao na drugi kraj salona. Ali isto tako vidje da drhti i da mu se od znoja koulja prilijepila za zagasitu kou. S mukom se digne iz naslonjaa, ali se odmah morade za njega i pridrati. Gorjela je od groznice i sve se oko nje vrtjelo. Ali nije mogla otii prije nego li mu konano kae zato je dola, prije nego li ga upozori da se uva... Poto je nije ubio, nije vie eljela ni da on umre! On mora ivjeti, ivjeti! ak i u tom sluaju ako ~ 94 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
je njoj sueno da ostatak svojih dana provede u polaganom umiranju od toga to ga je izgubila. Na kraju krajeva, svojom je slijepom srdbom poinila ogromnu glupost, pa je pravedno da je i plati. Uz nadljudski napor volje, ona se uputi prema njemu, kroz nepreglednu, stotine milja dugaku pustinju, koju je u njenim oima predstavljao ovaj salon. - Ne mogu otii... - promuca - jo ne! Treba da zna... - Nemam to da znam. Neu nikada vie da te vidim! Odlazi! Unato surovim rijeima, Jasonov glas bijae izgubio razjaren prizvuk. Postao je teak i sumoran... najednom udesno slian onom koji Marijana jedne veeri bijae zaula u jednom zrcalu... - Ne... Sluaj! Veeras ne smije izlaziti! To. sam ti i dola rei! Ako ode Cuintinu Crawfordu, izgubljen si... nee vidjeti izlazak sunca! Jasan se naglo okrene i pogleda Marijanu s nehinjenim iznenaenjem. - Crawfordu? Kakva je to sad izmiljotina? - Znala sam da to nee priznati, ali je tetno nijekati, jer to je samo gubitak vremena. Znam da te kot oekuje u jedanaest sati, tebe i neke druge ljude, zbog stvari koje neu da znam, jer se one tiu samo tebe... i jer u mojim oima ti ne moe biti u krivu. - Koje ljude? Marijana pogne glavu, u neprilici to mora izgovoriti imena urotnika. - Baruna de Vitrollesa... viteza de Bruslarta. Sasvim neoekivano Jason prasne u smijeh. - Ne poznajem tog gospodina de Vitrollesa, ali znam tko je vitez de Braislart, a i vi to znate, ako se dobro sjeam. Hoete li mi objasniti to ja imam s urotnicima? Da ne oekujete da u primiti kao poast to to me ubrajate meu njih? - Ali... Zar ne morate ii Crawfordu, Ulicu d'Anjou? - upita Marijana, malo zbunjena njegovom hladnokrvnou koja nije bila liena vedrine i veselosti. - Tako je! Moram ii Crawfordu, Ulica d'Anjou.. sutra prije podne, oko ruka. Usput u pogledati njegovu vrlo vrijednu zbirku slika. Ali... ako sam vas dobro razumio, vi mislite da u se tamo uputiti jo veeras, i to zato da bih se sastao s tim udnim osobama? Hoete li mi rei to bih s njima imao raditi? - Otkud za to znam? Obavijetena sam da ste upleteni u rojalistiku zavjeru kojoj je cilj osigurati po svaku cijenu sklapanje mira s Engleskom, zatim da se zavjerenici imaju noas sastati kod Crawforda, a taj Cravvford navodno igra manje ili vie dvostruku igru, i konano, da se Savary sprema uhapsiti itavu grupu koja e iz istih stopa biti odvedena u Vincennes i strijeljana bez suda. Eto zato sam dola ovamo: da vas kumim i molim da tamo ne idete... kako biste sauvali ivot... iako taj ivot pripada drugoj eni. Jason sjedne na jednu stolicu i, podboivi se laktovima o koljena, uperi u Marijanu pogled u kojem su se mijeale zabezeknutost i raspoloenost. - Volio bih znati gdje ste pokupili ove bapske prie. Kunem vam se da nisam ni u to upleten! Ja, ja da sam istomiljenik rojalista, izaslanik ovih izbjeglih prineva koji su umjeli spasiti samo svoju kou, pustivi kralja da ode na stratite, a malog Louisa XVII da skapava u bijedi u Templeu? Ja, ja na strani Engleza? - Zato ne! Zar vas nisam upravo u Engleskoj upoznala? Zar niste prijateljevali s princom od Walesa? Jason slegne ramenima, ustane i uini nekoliko koraka u pravcu biblioteke. - Svatko moe postati urin prijatelj, samo ako posjeduje kolikotoliko samosvojnosti i ako nije skrojen ba po istom kalupu kao ostali ljudi. U stvari me primio u svoj krug zato to sam prijatelj Orlanda Bridgemana, njegovog intimusa. A Orlando je ovjek koji mi je ~ 95 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
priskoio u pomo, prihvatio me, spasio onda kad sam ostao bez igdje iega poslije brodoloma moje lae na obalama Cornwalla. Poznajemo se odavna. Dakle, imam prijatelja Engleza. Ali to ne znai, bar mi se iako ini, da sam zbog toga morao usvojiti nazore itave Engleske. Pogotovo kad moja zemlja, koja slubeno nije u ratu s njom, ocjenjuje da su odnosi svakim danom sve zategnutiji i da se sve vie pogoravaju... rat se pribliava. Dok je to govorio, bijae otvorio jedan od ormaria to su sainjavali podnoje biblioteke, izvadio iz njega bocu, pladanj i dvije ae koje je odmah i natoio. Tamo gore, tresak se oluje udaljavao. ula se jo samo nejasna tutnjava, pomijeana sa tropotom pljuska koji je vihor donio i koji se sruio na grad ibajui lie na drveu i udarajui bjesomuno po staklima i krovnim crijepovima. Osjetivi neizrecivo olakanje, Marijana bijae sjela na klupicu od glasovira, dok su joj se otkucaji srca malo-pomalo smirivali. Nita vie nije poimala od veeranje lude pustolovine, osim injenice da Jason nije u opasnosti i da to nikad nije ni bio... i osim injenice da mu nikad nije bilo ni na kraj pameti da sudjeluje u uroti protiv Napoleona... i konano, da je vidljivo omekao prema njoj... Groznica joj je udarala u sljepoonicama i stezala grlo. Nikad se Marijana jo nije osjeala tako umornom, ali je uporno pokuavala sakupiti razbacane kamenie tog apsurdnog mozaika to su ga tvorili posljednji dogaaji u njenom ivotu, nastojei shvatiti... - Napokon - prozbori polako, vie kao da glasno misli, negoli da se obraa Jasonu - napokon, bili ste oito u Mortefontaineu... sa svojom senorom Pilar i vratili se oito bez nje... - Tono. Bio sam tamo i vratio se tek veeras. - Vratili ste se... zato to ste imali primiti jednog najavljenog posjetioca, posjetioca kojeg sam vidjela kako naputa ovu kuu. - Na ovo nemam to primijetiti! - ree Jason. - Savreno ste dobro obavijeteni, ali ponavljam, samo to se tie ovog! Afera Crawfurd odlikuje se blistavom matovitou i po tom predmetu mislim da je na meni red da postavim pitanja. Nego, uzmite ovo! Sigurno vam je potrebno. Ovo je bila jedna od dvije ae panjolskog vina koje je maloprije natoio. Marijana je nesvjesno uzme, otpije gutljaj koji ju je malo zapekao u grlu, ali okrijepio. - Hvala - izusti odlaui au na rub glasovira. - Moete pitati, ja u odgovarati. Oekujui nove prijekore kad bude rekla tko joj je obavjeta, ona unaprijed obori oi pomirena sa sudbinom, i uzdahne sklopivi ruke na koljenima. Zatim nastade kratkotrajna utnja za koje se Marijana ne usudi dii glavu, vjerujui da Jason smilja pitanja. Ali on se zadovoljavao time da je gleda. - Dobro - ree napokon. - U ovom vas sluaju imam pitati samo jednu stvar: ime osobe od koje ste uli ovu fantastinu pripovijest, jer moram rasvijetliti cijelu ovu zbrku. Vi to sami sigurno niste izmislili. Tko vam je rekao da idem Crawfurdu u svojstvu urotnika? - Francis... - Francis? Hoete rei Cranmere? Va mu? - Moj prvi mu! - naglasi Marijana zlobno. - Ne vraajmo se na to! - primijeti Jason nestrpljivo. - Ali odakle ste ga izvukli, tog tipa? Gdje i kada ste ga vidjeli? - Sino, kod mene. Kad sam se vratila iz kazalita, zatekla sam ga u svojoj sobi. Uao je u nju poto je preskoio vrtnu ogradu i popeo se na balkon. - To je nevjerojatno! To je bezumno! Ali priajte. Hou sve da znam... Kad se taj ovjek umijea u neku stvar, onda se svata moe oekivati. ~ 96 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Sada vie nije bilo traga raspoloenosti na napetom Beaufortovom licu. Nalaken na glasovir, nije Marijanu, koja je sjedila na klupici, nadvisivao samo svojim golemim stasom; nego i svojim zapovjednikim pogledom to se prikovao za lijepo, pognuto lice. On grubo naredi: - Prije svega, gledajte me u oi! Moram znati da li govorite cijelu cjelcatu istinu. Uvijek ta sumnja, obojena prezirom! to bi trebalo uiniti, pomisli Marijana tuno, da bi konano uvidio da ga ljubim i da za mene na cijelom svijetu postoji samo on? Ali se pokori i digne glavu. Njen je zeleni pogled, izvanredno miran i bistar, sada poivao na ovjeku to se bijae nagnuo prema njoj. - Sve u vam ispriati - ree jednostavno. - Vi ete suditi. Nije joj trebalo mnogo rijei da opie prizor u kojem se minule noi suoila s Francisom Cranmereom. Dok je govorila, pratila je na gusarovom licu brzo smjenjivanje dojmova: uenje, srdbu, negodovanje, prezir, samilost takoer, ali Jasan ne izusti ni slova, ne ote mu se ni najmanji usklik dok je pripovijedanje trajalo. Pa ipak, kad je zavrila, Marijana je s radou primijetila da su pomoreve plave oi izgubile gotovo svu svoju tvrdou. On asak ostane u istom poloaju, gledajui je utke, zatim uz dubok uzdah slegne ramenima, okrene se od nje i udalji nekoliko koraka. - I vi ste platili! - promrsi kroz zube. - Poznajui ga kakav je, vi ste platili, naslijepo! Nije vam palo na pamet da je mogao lagati, da je to bila samo izlika kako bi od vas iznudio novac? A tebi, pomisli Marijana tuno, tebi ne pada na pamet da te dovoljno volim da u takvoj prilici izgubim glavu, i da bih mu za tvoj spas bila dala sve to imam?... Ali ne izusti glasno ovu gorku misao, nego sa sjetom u glasu odgovori: - Davao je takve pojedinosti, da nisam mogla ne povjerovati mu. On mi je i rekao da ete itav dan provesti u Mortefontaineu, i opet on mi je rekao da ete se odande vratiti sami, on mi je napokon rekao da ete veeras primiti jednog vanog posjetioca... i sve se to pokazalo tonim, jer sam jutros, u zoru, dotrala ovamo i za sve to dobila potvrdu iz usta vaeg vratara. Sve je bilo tono... osim onog najvanijeg, ali zar sam ja to mogla slutiti? - Ja, ja urotnik! -vikne Jason bijesno. - I vi ste to povjerovali? Zar me dovoljno ne poznate? - Ne - Marijana e vrlo ozbiljno - ne... ako u biti iskrena, ja vas uope ne poznam. Imajte na umu da ste za mene prvo bili neprijatelj, zatim prijatelj i spasitelj prije nego to ste prema meni postali... ravnoduni! Posljednja je rije s mukom prela preko usana, ali ju je Marijana ipak uspjela izgovoriti odluno. Zatim, vrlo blago, doda: - Koji je od ovih ljudi onaj pravi, Jasone, jer ste se s ravnodunou, ini se, vratili na neprijateljstvo... ako ne na mrnju? - Ne govorite gluposti! - ree Jason silovito. - Tko moe biti ravnoduan prema eni kakva ste vi? Postoji u vama neto to nagoni na najgore nasilje. ovjek vas moe samo strasno voljeti... ili poeljeti da vas ubije! Sredine nema. - Vi ste oito izabrali... drugu alternativu!... Ne mogu vam to zamjeriti. Ali prije nego to vas napustim, htjela bih znati jednu stvar. Okrenut leima prema njoj, zurio je u kiu to je pljutala po oknima, i u neprozirnu tamu nad vrtom. - to? - Ova posjeta... tako vana da ste zbog nje napustili sijelo kod panjolske kraljice, htjela bih znati... oprostite! Htjela bih znati da li je to bila enska posjeta.
~ 97 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
On se ponovno okrene i odmjeri je od glave do pete, ali je ovog puta u njegovim oima, protiv njegove volje, bljesnulo neto kao traak ljubavi. - Zar je to tako vano? - Vanije nego to moete zamisliti. A ja... ja vas nikad vie neu nita pitati! A niti ete ikad vie o meni to uti. Njen je glas pri tom bio tako bolno rezigniran, tako edan istovremeno, da je naao put da se probije kroz oklop. Zanos, koji vie nije mogao obuzdavati, baci gusara na koljena pred mladu enu ije ruke zarobi svojima: - Zaista si luda! Ova je posjeta imala samo trgovaki znaaj, a posjetilac je bio mukarac, Amerikanac kao i ja: moj prijatelj iz djetinjstva Thomas Sumter koji je upravo otiao da se pobrine za krcanje mog broda. Ti zna, ili ne zna, da se zbog blokade mnogi veliki francuski proizvoai za prijevoz svoje robe obraaju amerikim brodovlasnicima. Takav je sluaj i jedne ljupke gospoe koja u Reimsu upravlja velikim podrumima vina iz Champagne, i gospoa Nicole Clicquot-Ponsardin mi ukazuje svoje povjerenje otkako plovim. Thomas je za mene zakljuio posljednju pogodbu i jo noas mora stii u Morlaix da bi teret uputio izvan... granica francuskog carstva. To je cijela moja urota! Jesi li zadovoljna? - ampanjac! - klikne Marijana smijui se i plaui istodobno. ampanjac je bio u pitanju! A ja sam mislila... Oh! Boe moj! To je prelijepo, to je predivno... to je upravo smijeno! U pravu sam kad kaem da te uope ne poznam! Ali Jason se samo nasmijei bujici radosti to je provalila iz mlade ene. Njegove su tamne i ozbiljne oi poudno gutale njeno lice ozareno od sree. - Marijana, Marijana! Tko si ti, sa svojom djetinjom bezazlenou i svojom prepredenou iskusne ene? Ti si as jasna kao dan, as zagonetna kao no, i ja moda nikad neu znati to je od toga istina. - Ljubim te... to je istina. - Ti posjeduje mo kojom me prisiljava da trpim pakao, ili da se ja sam pretvorim u vraga. Jesi li ti ena ili arobnica? - Ljubim te... i ja sam samo ona koja te ljubi. - A ja te umalo nisam ubio! I htio sam te ubiti... - Ljubim te... ve sam to zaboravila!... Snane tamnopute ruke njeno skliznu do Marijaninih ramena, zatvore se oko nje, privuku je na tvrde i tople grudi, dok su Jasonove usne bludjele po njenim oima, po njenim obrazima i traile njena usta. Drhtei od sree, tako silne da je naas pomislila da e od nje umrijeti, Marijana se prepusti rukama koje su je sada stezale, pripije se vre uz Jasona i zatvori oi, tako pune suza da su mu sklopivi se smoile lice. Njihov je poljubac imao okus soli i plamena, slasti i oporosti, estine i njenosti, okus svega onoga to su dugo ekali, dugo eljeli, dugo zazivali od neba bez istinske nade da e biti usliani. Bila je to itava vjenost to je potrajala nekoliko trenutaka i prekinula se samo zato da bi ponovo zapoeli s jo vie strasti. Bilo je to kao da ni Jason ni Marijana ne mogu utaiti tu silnu i bolnu glad to su je osjeali jedan za drugim i bilo je to kao da u ovom varljivom trenutku sree nastoje iskoristiti itav svoj dio raja na zemlji. Kad su se napokon malo razdvojili, Jason prihvati prstima Marijaninu bradu i neznatno joj digne glavu, da bi promatrao kako plamen svijee titra u morskim dubinama njenih oiju. - Kakav sam blesan bio! - uzdahne. - Kako sam samo mogao naas pomisliti da u biti kadar ivjeti svoj ivot zauvijek daleko od tebe! A ti si dio mene, kao moja krv i moje meso!... to emo sad initi? Nemam prava da te zadrim, a niti ti nema veeg prava da ostane sa mnom. Postoje... ~ 98 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Znam! - prekine ga Marijana stavivi hitro ruku na usta svom prijatelju, kako bi ga sprijeila da izgovori imena koja bi nepovratno rasprila svu ar. - Ali ovi asovi pripadaju samo nama... Zar nije mogue zaboraviti na svijet i njegovu stvarnost jo nekoliko trenutaka? - Ja bih to htio koliko i ti... tako bih to htio! - ree oajnikim glasom. Ali, Marijana, tu je onaj udan Cranmereov upad, ono lano upozorenje... koje te tako skupo stajalo... - Novac ne znai nita. Ne znam vie to da s njim radim. - Ipak u ti ga vratiti. Ali ni ja nisam mislio na novac. Nego se pitam zato ti je ispriao cijelu ovu priu. Marijana prasne u smijeh. - Pa upravo zbog novca. Sam si rekao da mu ga je jamano ponestalo, pa se dosjetio kako da do njega najlake doe. Jedino to se ovdje moe uiniti, jeste da se na to vie ne misli. Ona polako ovije ruke oko vrata svom prijatelju i vre ga privue k sobi, ali Jason se njeno oslobodi ljupkog zagrljaja i uspravi se: - Zar ne uje? Jedan prozor bez prestanka lupka u susjednoj sobi. - Pozovi slugu. - Sve sam ih poslao na spavanje mnogo prije nego to je Thomas stigao. Moji se poslovi tiu samo mene. On se uputi prema vratima susjedne prostorije, a Marijana nesvjesno poe za njim. Sad kad je kia gotovo prestala i nijema se tiina spustila na zemlju, atmosfera ove kue uinila joj se udnom. Kao da se ulo utanje haljina i apat glasova, ali to su nesumnjivo rominjale posijedmje kapljice kde po liu i ljunku u vrtu. Salon, u kojem je prozor lupkao, bijae mraan i gotovo prazan, a Marijani se uini da kroz stakla vidi kako u parku, to se sputao do puta za Versailles, titraju slabana svijetla koja su ovoj gustoj tami podavala zlokobno obiljeje. Ona se primakne Jasonu koji je upravo bio zatvorio prozor. - ini mi se da sam opazila neka nestalna svijetla u parku. Ti nisi nita vidio? - Ba nita. Tvoje su te oi prevarile, doavi naglo iz svjetla u mrak. - A ovi umovi?... Ti nita ne uje? ine se kao utanje svile, uzdasi. Moda je bila posljedica gotovo potpune tame, jer je tek traak svjetla prodirao iz susjednog salona kroz odkrinuta vrata, ali je osjetila kako joj se ui i glava pune tihim i uznemirujuim umovima. Bilo je to kao da je oivjela sva zidna drvenarija, sav parket, svaki komad namjetaja u kui... i bilo je to jezivo. Uznemiren neobinim zvukom njenog glasa, Jason je ponovo zagrli privukavi je k sebi njeno, kao neki krhki predmet, a zatim osjeti kako joj tijelo gori, i ozbiljno se zabrine: - Pa ti ima groznicu!... Zato ti se i priinja da vidi i uje ono ega nema. Doi, osjeam kako drhti ... Tebi treba njege! Boe moj! A ja... On ju je pokuavao odvui, ali je ona pruila otpor, oiju irom otvorenih u tamu koja se sada nije vie inila tako neprozirnom. - Ne... Sluaj! Kao da netko plae. Neka ena... Plae zato da bi nas upozorila... - Sad e mi i ti rei da sd vidjela duh jadne princeze! Dosta, Marijana! Sama sebi zadaje bol, a ja se bojim da sam ti boli ve ja previe zadao. Hajdemo odavde. I bez daljnjeg raspravljanja, Jason podigne Marijanu, odnese je u veliki salon i briljivo zatvori vrata za sobom prije nego to je svoje breme odloio na jedan mali divan. Prvo Marijanu pokrije s njenim svilenim ogrtaem, zatim joj podvue jastuk pod glavu i izjavi da ide probuditi kuharicu koja e zagrijati mlijeko. Doavi do ugla biblioteke, povue zvono koje je tu bilo skriveno. Do nosa umotana u zelenu svilu, Marijana ga je pratila pogledom. ~ 99 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Nema smisla! - uzdahne. - Najbolje da se vratim kui. Ali, zna... ako duha nisam vidjela, a ono sam ga ula sigurno! - Ti si luda! Nema duhova osim u tvojoj mati! - Ima rekao je da se moramo uvati. A tada, iznenada, kua kao da se probudila. ulo se buno otvaranje i zatvaranje vrata, zatim bat uurbanih, treih koraka. Prije nego to je Jason dospio stii do unutarnjih vrata da vidi to se dogaa, ona se bijahu otvorila i propustila jednog navrat-nanos odjevenog i krajnje usplahirenog slugu. - Policija, gospodine! To je policija! - Ovdje? U ovo doba? Pa to su doli? - Ja... ja ne znam! Primorali su vratara da otvori kapiju i ve su u vrtu. Obuzeta uasnim predosjeajem, Marijana se bijae uspravila. Grozniavo, s drhtavim rukama, navlaila je svoj ogrta i vezivala svilene vezice, zurei u Jasona izbezumljenim pogledom. Pade joj na um da ju je moda Francis izigrao i bez ikakvih dokaza prijavio Jasona kao zavjerenika. - to e uiniti? - proape sva prestravljena. - Vidi da sam imala pravo to sam se bojala. - Nema razloga za bojazan! - ustvrdi on odluno. - Nisam uinio nita i ne vidim to bi mogli imati protiv mene. Zatim se okrene sluzi koji je jo uvijek drhtao na pragu sobe: - Recite starjeini ove gospode da ih oekujem. Sigurno je posrijedi nesporazum. Ali nastojte ih zadrati nekoliko trenutaka. Dok je govorio zakopao je ovratnik svoje koulje, svezao kravatu i obukao kaput koji radi nesnosne vruine bijae odloio na stolicu. Zatim se vrati Marijani i pomogne joj da se digne. - Kako si zapravo ula u ovu kuu? - Kroz vrata u zidu to gledaju na ulicu Seine. Gracchus me eka s mojom koijom koju je skrio u neposrednoj blizini. - Onda mu se mora smjesta pridruiti... Nadam se da je put jo slobodan. I sreom, kia je prestala! Hajdemo!... Policajci e vjerojatno doi kroz dvorite. Ali ona mu se oajniki uhvati za vrat. - Neu da te napustim! Ako si u opasnosti, hou da je s tobom podijelim. - Ne govori djetinjarije: nisam u opasnosti! Ali ti, ili u najmanju ruku tvoj glas e biti u velikoj opasnosti ako te policajci ovdje zateknu. Ne smije se saznati... - To mi je svejedno! - povie Marijana silovivito. - Radije reci da nee da Pilar sazna... - Za ime boga, Marijana, prestani buncati! Kunem ti se da mislim samo na tebe kad te preklijem da nestane... On iznenada umukne i ispusti iz zagrljaja mladu enu. Bilo je prekasno... Vrata su se upravo otvarala i propustila jednog krupnog i vrsto graenog ovjeka, s dugakim brkovima, odjevenog u crno, zakopanog do grla. U ruci je drao, visok pusten eir, takoer crn, a Marijana u svijetlu svijea opazi da ima najtvri i najhladniji pogled to ga je ikad vidjela. Doljak se suho predstavi. - Inspektor Paques! alim to vas smetam, gospodine, ali sam veeras dobio obavijest da je u ovoj kui poinjen zloin i da emo ovdje nai jedan le. - Zloin? - zaprepastie se Jason i Marijana jednoglasno. Dok se gusar primicao policajcu, mlada ena potrai oslonac, jer je osjeala kako je hvata nesvjestica. Pogibeljna apsurdnost, koja se uvukla u njen ivot one proklete veeri u kazalitu, kao da se kanila tu uaniti za vjena vremena. to to sad opet znai ova pria o zloinu, o leu? Upad policije na arobnu pozornicu ljubavnog dueta poprimao je ~ 100 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
razmjer loe farse, rusvaja na seoskoj svadbi. Meutim se Jasonov glas razlegao mirno i ak malo raspoloeno: - Jeste li sigurni u svoj izvor informacije, gospodine? Ova kua, to ve znam, slovi kao ukleta, ali odatle do leeva u njoj... Ne bih htio dovoditi u sumnju vaa obavjetenja, ali mi je sve ovo jako udno. Gusareva odmjerenost i utivost oito su se svidjele policajcu, jer mu se naklonio, dodue kruto, prije nego to je odgovorio. - Drage volje u vam priznati gospodine, da smo spomenuto obavjetenje primili u anonimnom obliku, ali je ono tako precizno... i tako uvjerljivo, da nisam ni asa oklijevao! - Tako precizno?... Vi, dakle, znate iji le ovdje traite? - Ne. Znamo samo da se radi o jednom vjernom sluzi njegovog velianstva cara i... o ovjeku koji pripada visokim policijskim krugovima. Utoliko sam manje mogao zanemariti ovo upozorenje, to se navodno radi o politikom umorstvu. Jason se nakloni. - Potpuno ispravno... iako me ovo isto toliko zapanjuje koliko golica! Izvolite, gospodine, predajem vam kuu. Pretraujte! Ja u vas sa zanimanjem slijediti im, uz vau dozvolu, gospou smjestim u kola. Takve stvari nisu za mlade ene. Inspektor Paques, koji je ve bio krenuo ka izlazu da se pridrui svojim ljudima, iznenada se predomisli i vrati do Jasona i Marijane. - Nemogue, gospodine! ak u i vas zamoliti da ne naputate ovu sobu dok se premetaina ne zavri. Gospoa je princeza Sant'Anna, pretpostavljam? Ovog se puta Marijana prihvati odgovora. Sa rastuom je zebnjom pratila uglaen razgovor izmeu Jasona i njegovog nenadanog posjetioca, ali izgovaranje njenog imena podvostrui maglovite slutnje koje je bijahu obuzele. Pa ipak je dostojanstveno i prividno hladnokrvno uspjela rei: - Da. Mogu li znati odakle me poznajete? - Nemam tu ast, gospoo! - odvrati Paques ledenim glasom. - Ali je prijava ukljuivala i podatke da ete se zatei kod gospodina Beauforta... ija ste ljubavnica. Marijana ne dospije odgovoriti. Jason se postavi izmeu nje i policajca. Teko suzdravan bijes zgrio mu je vilicu i uario oi. - Dosta, gospodine - zagrmi. - Radite svoj posao kad vam je anonimna prijava dovoljna da provalite u jednu asnu kuu, ali ne vrijeajte nikoga! - Ja ne vrijeam nikoga! Kaem ono to sam proitao. - Ako vjerujete u sve ono to proitate, onda vas saaljevam. Kako bilo da bilo, mi jo nismo, gospoa i ja, ni za ta optueni. Dakle, kad ve nemate obzira prema meni koji za to i ne hajem, bar se potrudite da se s dunim potovanjem ophodite s osobnom carevom prijateljicom, ako neete da podnesem albu protiv vas! Naposljetku, ja sam ameriki graanin i kao to moda znate... - Skratimo to, gospodine! - odree inspektor. - Ako sam pogrijeio doavi ovamo, obavezujem se da u vam se ispriati, ali zasad vas molim da ne naputate ovu prostoriju. On izae. Kad su ostali sami, Marijana i Jason se pogledaju, on uz slijeganje ramenima i smijekom koji je pokuavao djelovati bezbrino, ali nije dopro do njenih oiju, ona sa zabrinutou koju nije nastojala sakriti. - To je luaka pripovijest! - primijeti Jason. Marijana odmahne glavom. - Ne... nego strahujem da je to pripovijest lorda Cranmerea. A on nije luak, na alost.
~ 101 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Mislite da je anonimno pismo, koje je policija dobila njegovo djelo? To je mogue, ali prema onome to nam je reeno, ja sam taj na kojeg ono cilja, a ne vidim zato bi mi Cranmere elio zlo. - Zato to dobro zna da je najbolji nain da meni naudi, taj da pogodi vas! - dokazivala je mlada ena sa strau, proisteklom iz prijeke potrebe da njen prijatelj s njom podijeli uvjerenje koje je sve vie sazrijevalo u njenoj glavi. Sve ju je na to navodilo, ukljuivi i one neobine umove koje je ona jedina u kui razabrala zahvaljujui krajnjoj istananosti svog ivanog sustava i onom engleskom dijelu svoje naravi, tako prijemljivom za sve to je natprirodno. - Razmislite, Jasone! Niste li zapanjeni slijedom okolnosti koje se niu otkako sam minule noi zatekla tog ovjeka u svojoj kui? Ova mjeavina istinitog i lanog, to je bez prestanka prisutna... - Istinitog? - usprotivi se Amerikanac. - to osim vae veeranje nazonosti ovdje vidite istinito u tom prokletom pismu bez potpisa? - Jedini je lord Cranmere znao da u ovamo doi. - Moda. Ali to je ujedno i sve! Vi niste moja ljubavnica, ini mi se, a to se tie ovog izmiljenog zloina, ovog lea koji jamano postoji samo u mati Iznenadan povratak inspektora Paquesa presijee mu rije. Ovog se puta policajac pojavi na vratima terase, na onim istim kroz koja Marijana bijae ula, a njegovo je dranje bilo jo hladnije nego pri prvom dolasku. - Hoete li me slijediti, gospodine? I vi takoer, gospoo! - A kuda? - upita Jason. - U bilijarsku dvoranu koja je smjetena u malom paviljonu u parku. Predosjeaj neminovne katastrofe postao je sad izvjesnost za Marijanu. itala je nesreu na zakopanom policajevom licu i vrsto vjerovala da vidi prijetnju u njegovom pogledu. I Jason ga je iznenaeno mjerio, ali se dalje zbog toga nije uzbuivao. Slegavi ramenima, on prui ruku da bi prihvatio Marijaninu, i dobaci: - Hajdemo kad vam je do toga stalo! Sve troje siu u vrt. Nesnosna je ega, koja predveerje bijae uinila tako zaguljivim, ustupila mjesto ugodnoj svjeini, dok su se s vlane zemlje, s mokrog lia isparavali opojni mirisi ponovo oivjele trave i biljki. Ali meu grmovima rua, to su se penjale uz sve tri terase, crne su se spodobe policajaca ocrtavale kao zloslutne biljege. Najeivi se od straha, Marijana pomisli kako ih ima dovoljno da opkole itavo jedno selo, i zaudi se ovom obilju osoblja za jedan obian kuni pretres... osim ako inspektor Paques ne vjeruje da ima posla s nekom bandom, pa je po svaku cijenu htio preduhitriti bjegstvo koje je u tako prostranom vrtu uvijek mogue. Ovi se ljudi nisu micali. Neki su u rukama nosili priguene fenjere za osvjetljavanje puta, ali svi su izgledali kao da dre neku opasnu strau. Moda je Marijana i zadrhtala, ali onda osjeti kako joj Jasonovi prsti vre stiu ruku, i taj joj topli dodir prui malo utjehe. Paviljon, koji je neko sluio kao dvorana za bilijar, nalazio se desno od kue. Iznutra osvjetljen, izgledao je kao veliki uti fenjer to lebdi nad tamom. Dva su ovjeka uvala vrata, nezgrapno oslonjeni o toljage koje su u njihovim rukama predstavljale strano oruje. Bili su tihi i zloslutni, crni kao sluge smrti, i Marijanina se ruka nervozno zgri u Jasonovoj. Paques otvori vrata i izmakne se da bi propustio dvoje mladih ljudi. - Uite! Pogledajte! Jason ue prvi, odskoi i nagonski pokua onemoguiti prolaz svojoj drugarici zato da bi je potedio stravinog prizora i istodobno je sprijeio da stane u krv koja se razlila po maloj prostoriji. Ali bilo je prekasno. Ona je ve sve vidjela. ~ 102 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Krik uasa sune iz njenih grudi. Ona zatetura, naglo se okrene da bi pobjegla od ove more, ali udari u prsa inspektora Paquesa koji je svojim tijelom zakrivao vrata. U sredini prostorije, pod bilijanskim stolom sa razderanim suknom, leao je divovski le prerezana grkljana, oiju irom uprtih u vjenost. Ali unato beivotnoj bljedoi lica, unato jezivom pogledu to se ukoio s izrazom iznenaenja u oima, lako ga je bilo prepoznati: ovjek koji je tu poivao, na ovom mjestu napravljenom za dokolienje i tako tragino pretvorenom u klaonicu, bio je Nicolas Mallerousse, Marijanin ujak-adoptant, bio je to Black Fish pomorac, brodar koji je prihvatio zarobljenike odbjegle s engleskih uznikih laa, bio je to ovjek koji se na svoj ivot zakleo da e unititi Francisa Cranmerea... - Tko je ovaj ovjek? - upita Jason bezbojnim glasom. - Ja ga ne poznajem. - Ah! Zaista? - izusti inspektor uzalud se pokuavajui osloboditi Marijane koja ga se grevito drala i jecala bez predaha, na rubu ivanog sloma. - A ipak se vai inicijali nalaze na britvi koja je tu naena i s kojom je ubijen Nicolas Mallerousse! Deder, gospoo, deder! Ja nisam ovdje zato da vam pomaem da savladate svoje ivce. - Pustite je na miru! - zagrmi Jason otrgnuvi Marijanu od inspektora koji je bijae poeo drmusati da bi je se oslobodio. - Nitko nije nikad ni pomislio da trai saaljenje od policajca! Ali ako je ovaj nesretnik ovdje Nicolas Mallerousse, kako vi to tvrdite, onda je ova mlada ena pretrpjela uasan ok i ja vas molim da je pustite da proe kroz vrata i izae iz ove kasapnice. U protivnom e sluaju, kunem vam se, car saznati za vae postupke! Doite, Marijana, hajdemo! Dok je to govorio, obujmio je rukama mladu enu iji su zubi cvokotali, i iznio je iz paviljona. Paques ga je pustio, ograniivi se na to da mu prstom pokae kamenu klupu uz rub puta i velikog grma bijelih ljiljana iji se miris irio po itavom ovom dijelu vrta. Jason odloi svoje breme i zatrai da se Gracchusu-Hanibalu Piocheu poalje poruka da s Marijaninom koijom doe po svoju gospodaricu. Ali se inspektor tome usprotivi: - Samo as! Ja jo nisam zavrio s ovom gospoom. Kako to tvrdite da je pretrpjela ok zato to je ovo le Nicolasa Malleroussea? - Jer je on bio jedan od njenih najboljih prijatelja! Ona ga je mnogo voljela i... - Koga kanite u to uvjeriti? ok je nastao kad je ugledala krv, a moda i zato to nije mislila da e biti ovako suoena s vaim djelom. - S mojim djelom! Vi me optuujete za ovo podlo krvoprolie! I to jedino zato to ste nali britvu s mojim inicijalima! Britva se moe ukrasti. - Ali ne i razlozi za umorstvo. A vi ste ih imali najmanje dva, i to jaka. - Dva razloga! Ja sam imao dva razloga da ovako iskasapim ovjeka kojeg niti ne poznam? - Najmanje dva! - naglasi Paques. - I svaki od njih bolji od drugoga. Mallerousse vas je motrio otkako ste doli u Francusku, da bi pribavio dokaze o postojanju razgranate mree krijumarskih poslova kojima se bavite. Ubili ste ga zato to vas je kanio uhapsiti u trenutku kad ste se spremali napustiti Francusku sa punim spremitima vaeg broda. - Punim ampanjca i burgunca! - promrsi Jason kroz zube slegavi umorno ramenima. - Ne ubija se ovjek zbog nekoliko boca vina! - Ako pismo govori istinu, nai emo i drugih stvari, pa e dokazi biti tu. to se tie drugog razloga, on je iskrsnuo iskljuivo zbog gospoe. Ubili ste zbog nje, zbog toga da biste nju spasili! - Da bih nju spasio? Ali ega? Ponavljam vam da je mnogo voljela... - Da biste je spasili ovog ovdje! Nali smo to na leu! Ne sumnjam u to da je vrlo dobro poznavala Malleroussea i da je ovaj nesretnik daleko vie o njoj znao nego to je ona to eljela, ali jako sumnjam da je ~ 103 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
osjeala tako veliku ljubav prema ovjeku koji je posjedovao ovakav papir. Svjetiljku, Germaine! Policajac prie, a fenjer obasja jedan poutjeli papir. Kad ga ugleda, Marijana se naglo otrgne iz ogromnog vala uasa i tuge, koji je bijae preplavio i ponio sa sobom. Potresena jecajima ula je inspektorove optube i Jasonove bijesne odgovore, ali se nije uspijevala toliko smiriti da bi se umijeala. No ovaj papir, ovaj poutjeli papir iji je drugi, istovjetni primjerak ve jednom vidjela, na Trgu Concorde, u rukama svog najljueg neprijatelja, pogodio ju je kao grom iz vedra neba, jer je predstavljao formalan dokaz protiv nje, neku vrst peata, udarenog na zbrku u kojoj su se Jason i ona koprcali. Ona prui ruku, uzme papir od inspektora, razmota ga i brzo preleti. To je zaista bilo to! Na dlaku jednak onom koji ve bijae vidjela, osim to Maria-Stella bijae ustupila mjesto princezi Marijani Sant'Anna. Ali to se sadraja tie, spis je, optuujui carevu ljubavnicu da je ubojica i pijunka koju trai engleska policija, ostao vjeran sam sebi, to jest ostao jednako prljav i besraman... Marijana s gaenjem vrati policajcu uti papir to ga je drala vrcima prstiju. - Bili ste u pravu, gospodine, kad ste zahtijevali da ostanem. Nitko vam bolje od mene ne moe ispriati historijat ovog ogavnog podneska koji mi je ve jednom dat na uvid. Rei u vam takoer kako sam upoznala Nicolasa Malleroussea, kakvim me dobroinstvima zaduio i zato sam ga voljela, bez obzira na predodbu koju ste o naim odnosima mogli stei na temelju jednog anonimnog pisma i jedne predstavke iji je autor isto tako nepoznat. - Gospoo... - zapoe policajac nestrpljivo. Marijana ga pokretom ruke zaustavi. Njen gordi pogled obuhvati inspektora, tako ohol i ist pogled istodobno, da on svrne svoj u drugom pravcu. - Dozvolite, gospodine! Kad zavrim, bit ete uvjereni da vie ne moete optuivati gospodina Beauforta, jer ete iz mog izlaganja saznati imena pravih krivaca za ovu... groznu stvar. Glas joj se lomio dok joj je njeno pamenje, taj nepogreivi registrator, oivljavao ono to je maloprije vidjela. Njen prijatelj Nicolas, tako dobar, tako odvaan, izmrcvaren na tako nizak nain, a to je djelo istih onih ljudi koje je on trebao unititi. Marijana nije sebi mogla objasniti kako se zloin dogodio u kui gdje stanuje Jason, toj kui to pripada jednom izvanredno asnom ovjeku. Ali ona s vidovitom sigurnou, to se rodila iz njene nevolje, njene srdbe, njene mrnje takoer, s vidovitom pouzdanou zna tko je to uinio! Pa makar to morala glasno rei pred itavim parikim drutvom i tako se zauvijek liiti svog ugleda, ona e postii da se pravi krivci gone i da pravda pobijedi...! Inspektor Paques konano ipak pokaza izvjesno kolebanje, poputanje u odnosu na enu koja je govorila s toliko odlunosti i uvjerenosti: - Sve je to lijepo i dobro, gospoo princezo, ali to ne mijenja nita na injenici da je zloin poinjen, le otkriven ovdje... - Zloin je poinjen, ali ga nije poinio gospodin Beaufort! Pravi ubojica je pisac ovih redaka - povie Marijana pokazujui na uti papir koji je Paques drao meu prstima. - Taj me ovjek progoni zvjerskom mrnjom od onog kobnog dana kad sam se za njega udala. To je moj prvi mu, lord Francis Cranmere, Englez... i uhoda. Marijana je imala dojam da joj Paques ne vjeruje. Sa udnim je izrazom lica gledao uti papir i Marijanu naizmjenino. Napokon se odlui za papir kojim stade mahati pod nosom mlade ene: - Drugim rijeima: ovjek kojeg ste vi ubili? Vi me drite za budalu, gospoo! - Ali on nije mrtav! On je u Francuskoj, on se skriva pod imenom vikonta... ~ 104 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Naite neto drugo, gospoo - odree inspektor ljutito i prestanite s pokuajem obmanjivanja pomou bapskih naklapanja. Lako je optuivati mrtvace! Podsjeam vas da i ova kua slovi kao ukleta; to za sluaj da vam ponestane mate. A ja, ja vjerujem samo u stvarnost. Ozlojeena, Marijana bi moda bila nastavila da se brani i da ovom nepovjerljivom inovniku opisuje svoj utjecaj na cara, svoj visok poloaj u Parikom drutvu, svoje veze, pa ak i svoju nekadanju ulogu u redovima najtajnijih Foucheovih agenata, makar se jo i danas stidi tih mranih trenutaka svog ivota... Ali se na stazi pojavie etiri policajca od kojih su dvojica nosila fenjere, a dvojica vrsto drala jednu ljudeskaru, odjevenu u prilino siromanu odjeu od grube vune, kakvu obino nose mornari. - efe! Upravo smo nali ovog ovjeka u grmlju, pored zida to se prua du puta za Versailles. Htio ga je preskoiti i pobjei - izvijesti jedan od njih. - Tko je to? - zagrmi Paques. Ali sasvim neoekivano, umjesto policajca, javi se Jason. Bijae istrgnuo fenjer iz ruku jednog od uvara reda i prinio ga uhapeniku. Koato lice s oima boje ugljena, s razbijenim nosom, izroni istodobno iz noi i iz prljavog ovratnika. - Pereze! to ti ovdje radi? ovjek je uznevijereno gledao oko sebe. Unato snanoj vanjtini, drhtao je tako jako, da bi moda bio pao na zemlju, da ga dva para ruku nisu pridravala. - Vi poznate ovog ovjeka? - upita Paques, ve se namrtivi. - To je jedan od mojih ljudi! Ili bolje rekavi, to je bio jedan od lanova moje posade, jer sam ga otjerao sa svog broda kad smo pristali u Morlaixu ... To je uasan nitkov! - povie Jason gnjevno. - Ne razumijem to radi ovdje. ovjek rikne poput ranjenog bika i sloi se na zemlju prije nego to su se iznenaeni policajci uspjeli snai. Na koljenima se dovue do Jasona i epa mu ruku, jadikujui i plaui u isto vrijeme. - Ne, gazda... ne, ne inite to! Milost! Ne napustiti mene! Bez toga ja izgubljen! Ne moja krivnja da ga nisam dospio ukloniti... Ba poli to uiniti, Jones i ja, kad ugledali ove ljude... ljude od policije. Marijana je zabezeknuta sluala ove isprekidane rijei, izgovorene na loem francuskom s jakim panjolskim naglaskom i prilino nesuvisle, ali zato nita manje uasne. Ona shvati da se zla kob zainatila i da je inspektor Paques nee vie htjeti sluati, budui da se sad doepao tobonjeg svjedoka. No u tom trenutku bijes provali iz Jasona koji u meuvremenu bijae zgrabio ovjeka za njegov prljavi ovratnik i digao ga sa zemlje snagom svojih aka. - Ukloniti, koga? Ukloniti, to? - Pa... tjelo, gazda... le! - cmizdrio je napola zadavljen. - Jones kidnuo im shvatio da mi smo u opasnost... to se mene tie, ja tako se prepao, da trebao vie vremena... A kad ja stigao u dno vrta... vrata na veliki put bila zatvorena... Tada je pokuao preskoit zid! Milost! Vi mene ete ubit, gazda! Posljednja je rije liila na hropac. Pomahnitao od bijesa, iskriavih oiju, gusar je svojim zgrenim pesnicama tako snano stiskao ovjeku vrat, da ga je gotovo zgnjeio. Unosei se svojim otrim profilom mornaru u crveno lice, on otpljune: - Laljive! Kad sam ti izdao bilo kakvu zapovijed otkako sam te zbog krae dao izbievati i potjerao te s broda? To e smjesta rei, gade! Smjesta e priznati da si lagao, inae... - To je dovoljno! - suho naredi inspektor uputivi se Perezu u pomo. Pustite tog ovjeka! Time to ste ga htjeli ubiti, priznali ste da govori istinu! Hej, vi tamo! ~ 105 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
etvorici policajaca nije trebala ova zapovijed, pa da se bace na Jasona. A naglo osloboeni Perez tromo pade na zemlju i poe trljati svoj bolni vrat cmizdrei i slinei. - Ste htjeli me ubiti! Mene...! Posije onog to ja htjeo initi za vas ...! To nesretno! Pred savladanim Jasonom bijednik se polako uspravljao odmahujui glavom kao da je bio meta nepravednog i okrutnog gnjeva: - Uvijek ista stvar, ovi bogatuni...! Kad njima pothvati ne uspjeli, onda uvjek svalili krivicu na sirotinju. Tako plaaju odanost... - Ta ovaj ovjek lae! - povie Marijana koja je s prezirom i gaenjem promatrala prljavu komediju to ju je igrao ovaj neznanac. Jer to je mogla biti samo komedija, jedan in sotonske predstave koju je inscenirao Francis, da bi upropastio Jasona i nju s njim. Ali kako? Na koji nain? Ona to nije znala, ali joj je njen nagon, njena izotrena osjetljivost zaljubljene ene govorila da je sve ovo udeeno znalaki, namjerno. - Naravno, on lae! - dobaci Jason hladnokrvno. - Ali, oito, samo laljivci noas uivaju povjerenje... Ja ne znam to ovaj bijednik radi ovdje, ali znam da mora biti kupljen! - To se tek ima ustanoviti! - odree inspektor strogo. - To je posao carskog suca. U oekivanju toga, gospodine, a u ime njegovog velianstva cara i kralja, ja vas hapsim' - Ne! - zaurla Marijana izbezumljena. - Ne! Vi to ne moete! On je nevin...! Ja to znam! Ja znam sve! Kaem vam da znam sve - krikne bacivi se za Jasonom kojeg su policajci ve odvodili. - Pustite ga! Nemate prava! Okrenuvi se poput furije Paquesu, koji bijae stavio lisice Perezu i upravo ga predavao jednom od svojih ljudi, ona zaurla: - ujete li? Nemate prava! Sutra u se baciti na koljena pred cara! Sutra e on sve znati! On e me sasluati. Brutalna se policajeva aka obori na mladu enu i stisne joj miicu tako snano, da je jauknula. - Sad je dosta, gospoo! Umuknite ako neete da i vas uhapsim! Vae sauesnitvo u ovom zloinu nije potpuno dokazano i ja vas ostavljam na slobodi pod nadzorom... i jedino pod uvjetom da utite. Moji e vas ljudi odvesti do vaih kola, zatim vaoj kui, odakle se neete micati ni pod kakvom izlikom! I znajte da emo vas drati na oku! Marijana bijae iscrpila ono malo preostale snage i njeni ivci odjednom popustie. Ona se srui na kamenu klupu i zajeca uhvativi se rukama za glavu. U istom trenutku iz paviljona za biljar izau dva ovjeka nosei na nosilima veliko nepomino tijelo, prekriveno platnom koje je ve bilo umrljano kobnim tamnim prugama. Otupjela, praznih oiju i prazne due, Marijana ih je gledala kako prolaze ispred nje, ne znajui da li njene oajnike suze vie oplakuju odvanog i dobrog ovjeka koji ju je u dva navrata spasio i kojeg su sad odnosili zaklanog poput svinje, ili ovjeka kojeg ljubi svim svojim biem i kojeg sad tako nepravedno optuuju za zloin to ga je poinio jedan podlac. Jer za nju je Cranmereova krivnja bila nepobitna. On je sve to izveo, on je razapeo svaku pojedinu tanku, ali vrstu nit smrtonosne paukove mree, on je ubio Nicolasa Malleroussea, postigavi jednim hicem dva cilja: otarasio se opasnog neprijatelja i krvlju okaljao Marijanin i Jasonov ivot. Kako je mogla biti tako glupa, tako slijepa, i povjerovati mu i jednu jedinu rije? Iz ljubavi je postala sauesnik jednog razbojnika i uzronik smrti onih koje je najvie na svijetu voljela. Polako se digne i poput mjeseara poe za nosilima, krhka avet u bijeloj haljini iji su rubovi tamne tragove zloina. S vremena na vrijeme jecaj bi potresao njene grudi i slabano se oglasio kroz no, sada blagu i mirisavu. Neujno, moda dirnut tugom ove ene kojoj se sav Pariz jo sino divio zavidei joj na bogatstvu i ljepoti, i koja je ~ 106 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
pratei ovu sablasnu pogrebnu povorku toliko liila na siroe to je dospjelo na najniu stepenicu bijede, inspektor Paques krene stazom prema kui poto je saekao da nosila odmaknu nekoliko koraka. Veliko bijelo zdanje, napravljeno za ivotne radosti i slasti, gdje Marijana bijae ula zdvojan pla jedne sjenke, izroni iz drvea rasvijetljeno kao za kakvu sveanost, ali Marijana nije vidjela nita osim ovog krvavog platna koje se pred njom kretalo, nije ula nita osim glasova svoje boli i svog oaja. Istim mehanikim korakom ona proe izmeu crnih skupina policajaca rasporeenih po terasi, uspne se blagim stepenitem kao da ide na vjeala, ue u salon gdje je upoznala onaj tako kratak i tako boanstven trenutak sree, i konano stupi u predvorje, pokoravajui se nesvjesno inspektoru iji je glas dopirao iz ogromne daljine i priopio joj da je njena koija eka u dvoritu. Bila je do te mjere duhom odsutna, da nije ni zadrhtala kad se jedna crna spodoba - jo jedna, ali bilo ih je ve toliko u toku posljednjeg sata! - isprijeila pred njom. Bez uzbuenja, ak se ni ne upitavi kako se to Jasonova panjolska supruga nala ovdje, ona se suoi s Pilarinim pogledom to je gorio od mrnje, i paljivo osluhne ono nekoliko osvetnikih rijei koje je panjolka dramatino prosiktala: - Moj je suprug ubio zbog tebe! Ali nee zbog toga umrijeti! Zbog tebe e umrijeti! Zato to te volio, prokletnice! Ne gledajui Pilar, Marijana umorno slegne ramenima i slabano odmahne rukom kako bi odagnala crne slutnje. Ova ena bulazni! Jason nee umrijeti! On ne moe umrijeti... u najmanju ruku ne bez Marijane! Kakvo e duboko znaenje odsad imati ova rije smrt kojom joj pod nosom mau kao s kakvom pogrebnom zvekom... U mnotvu policajaca, slugu i znatieljnika, Marijana ugleda okruglo Gracchusovo lice, oajno zabrinuto, kako se izdie iznad sviju i iznad krova koije. Nagonski prui ruku prema ovom prisnom biu, prema ovom prijateljskom otoku u ovom neprijateljskom moru, i zazove ga gotovo neujno: - Gracchuse...! Jednim skokom, miui neodoljivom snagom sve to mu je stajalo na putu do njegove gospodarice, mladi jume prema njoj. - Tu sam, gospoice Marijana. Ona mu se grevito objesi za miicu i proape: - Odvedi me, Gracchuse... odvedi me! I tada se svijet okrene oko nje, odnosei u mutnom vrtlogu lica, drvee, bijelu kuu i njena bljetava svjetla. Na izmaku svojih zadnjih snaga, Marijana potpuno klone i onesvijesti se. Nije vie ula bjesomune rijei to ih Gracchus, prije negoli ju je podigao sa zemlje, plaui i nesvjesno preavi na atrovaki govor trnice na kojoj je odrastao, bijae doviknuo zabezeknutom inspektoru Paquesu: - Ako si je ubio, prljava njuko, ii u Malom Oiancu4 da traim tvoju tikvu! I kladim se da e mi je dati...!
Napoleonov nadimak ~ 107 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA 8. OBRU SE STEE...
Pod izrazito odbojnom vanjtinom, koja je bila posljedica stalnog dodira sa skitnicama, razbojnicima, ubojicama i zlikovcima svake vrste, inspektor je Paques skrivao izvjesne koliine finoe. Hapenje Jasona Beauforta nije uzvitlalo veliku prainu, kako se to moglo oekivati. Oevici su bili samo nekolicina seljaka iz Passyja to ih guva bijae privukla na lice mjesta, a etiri postojea lista, koje su policija i nesmiljena cenzura vrsto drali na uzdi, nisu o dogaaju napisala ni slova. Uostalom, pariko je drutvo u to vrijeme preteno boravilo u svojim zamkovima ili u mondenim toplicama, pa je za tu novost saznalo tek mnogo kasnije. Osim ministra policije, panjolske kraljice kod koje je Pilar Beaufort nala utoite, osim Talleyranda kojem je izbezumljena Marijana poslala poruku odmah u ranu zoru, i, naravno, osim cara, nitko nije imao pojma o niemu. to se tie Marijane, izriiti nalog za utnju uslijedio je ubrzo. Ve sutradan naveer Savary dojuri mladoj eni i priopi joj da su pripadnici njegove slube, po Napoleonovoj zapovijedi, dobili upute da ni za ivu glavu ne smije izgovoriti ime princeze Sant'Anna. Ovu povlasticu Marijana teko prihvati: - Kako se moe ne govoriti o meni, kad jedno gnusno anonimno pismo optuuje gospodina Beauforta da je zbog mene ubio? Vojvoda od Roviga stane kaljucati i vrtjeti se na svojoj stolici, oito u velikoj neprilici. Proveo je u carevom kabinetu petnaest munih i mukotrpnih minuta, kakve jedini Napoleon zna priutiti, pa su mu razjareni odjeci carskog glasa jo i sad odzvanjali u uima. - Njegovo velianstvo smatra da je okrivljeni uistinu mogao ubiti zbog vas, princezo, ali me izvoljelo takoer obavijestiti o... hm... vaim prijateljskim vezama sa rtvom i izjaviti da bi bila ista ludost vas initi odgovornom za njenu smrt! U stvari, Napoleon bijae upotrijebio daleko vojnikije i stroe izraze, ali je Savary smatrao da njegovim doslovnim rijeima, koliko god bile velebne, nije mjesto u jednom salonu. Marijana se, meutim, udom udila: - Vas obavijestio? Gledajte, gospodine vojvodo, vi ste ministar policije. Kako nasljednik gospodina Fouchea moe ne znati da sam po dolasku u Pariz nastupila slubu itateljice kod gospoe de Talleyrand-Perigord pod imenom Marijane Mallerousse... i da sam u kartoteci za kej Malaquais nosila pseudonim Zvijezda? - ini se, gospoo, da vi... kao i car, na alost, zaboravljate da mi gospodin vojvoda od Otranta nije ostavio valjane materijale koji bi mi omoguili da uspjeno preuzmem njegovu slubu, i da je spalio svoje dosjee i svoje kartoteke za tri dana... za svega tri dana! - uzdahne umorno. - A car mi to spoitava kao da sam mogao predvidjeti takvu pakost! Morao sam poeti od nitice, strpljivo ispitivati tko je radio za nas, na koga jo mogu raunati. - Na mene ne, u svakom sluaju! - odbrusi Marijana, nezainteresirana za ministrove nevolje, iako je previe dobro poznavala Fouchea i lako mogla zamisliti kakav je perverzan uitak morao osjeati dok je istio kuu pred svojim nasljednikom. - Ali ne radi se o tome - ja moram vidjeti cara, gospodine vojvodo, ja ga neizostavno moram vidjeti! Nezamislivo je i ne mogu dopustiti da se izvri jedan tako nepravedan i grozan in kao to je podizanje optunice protiv gospodina Beauforta. Njemu pripisivati to gnusno ubojstvo, njemu koji je uvijek bio iskreni prijatelj nae zemlje, to je udovino! Gospodin de Talleyrand, koji ga pozna isto tako dobro kao i ja, mogao bi vam rei... ~ 108 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Nita od toga, gospoo! - ree Savary odmahnuvi tuno glavom. Njegovo je velianstvo unaprijed znalo da ete zatraiti razgovor s njim... i ono me zaduilo da vam kaem kako to ni u kom sluaju ne dolazi u obzir. Od ovog direktnog udarca, zadanog saalnim ali nepokolebljivim glasom, Marijana problijedi: - Car odbija da me primi? - Da, gospoo. Rekao mi je da e vas pozvati kad to nae za shodno, to u ovom trenutku nije sluaj, jer prema nekim znacima je gospodin Jason Beaufort mnogo manje na prijatelj nego to vi to mislite! - Pa ak i aiko je tako - povie Marijana silovito - ak i ako nas mrzi, zar je to razlog da se podri tako nepravina i bezumna optuba? - Draga moja princezo, radi se o vrlo ozbiljnoj stvari koju treba dokraja rasvijetliti. Prema tome, prepustite pravdi da istrai cjelokupnu istinu o zloinu u Passyju! - Tono! Ali pravda moe samo dobiti time to e mene sasluati. Bila sam s gospodinom Beaufortom u vrijeme kad je zloin poinjen, a jo k tome znam tko je, ili, bolje rekavi, tko su uistinu ubojice Nicolasa Malleroussea. Dakle, ak ako car odbija da me saslua, vi morate, vi, gospodine vojvodo, uti to ja imam rei. ovjek koji je ubio i koji je briljivo zamastkirao svoj zloin da bi ga svalio na drugoga, to je... Marijani je bilo sueno da je nitko ne saslua dokraja. Savary ju je prekinuo poloivi svoju ruku na njenu, s namjerom da je umiri: - Draga moja princezo, rekao sam vam da je car zabranio da vas bilo tko uplie u ovu stvar! Prema tome, pouzdajte se u moje ljude, jer oni. e pronai pravog ubojicu... ako ubojica nije onaj za kojeg to sada vjerujemo! - Ali bar me sasluajte! Poto sam bila tamo nazona, poto znam sve, ne moete nijekati da sam valjan svjedok! ak i ako moja izjava mora ostati meu nama, ona e sprijeiti da poete krivim putem! - Valjan moda... ali sigurno ne nepristran! Gospoo - nastavi Savary odluno, osujetivi na taj nain daljnje prigovore mlade ene - jo nisam zavrio s carevim zapovijedima u pogledu vas. - Zapovijedima? - ponovi rije koja je se muno dojmila. Vojvoda od Roviga pree preko ovog pitanja koje je moglo dovesti do okrutnih objanjenja, i ogranii se na to da izloi svoj zadatak, trudei se da ublai izraze i oblik u kojem ga je on primio: - Njegovo velianstvo eli da iduih dana napustite Pariz i odete kuda god vam drago. Ovog puta Marijana ustane, ne obazirui se na ministrovo nastojanje da ublai svirepost careve naredbe, jer, postojala je oito samo jedna. - Prestanimo se igrati make i mia, gospodine vojvodo: car me alje u progonstvo? Recite to bez uvijanja. - Nikako, gospoo - odgovori Savary s jedva ujnim uzdahom koji je rjeito govorio koliko bi volio ne biti ovdje - nikako! Njegovo velianstvo naprosto eli da ljeto provedete izvan Pariza, gdje god vam se to svia, ali najmanje na udaljenosti od pedeset milja... ljeto, a moda i jesen! Uostalom, nita prirodnije od toga: veina naih ljepotica odlazi iz Pariza u toplice... ta i moja roena ena uskoro putuje u banju Plombieres. Tako ete samo sudjelovati u opoj selidbi. Ova je promjena zraka ak sama po sebi razumljiva, kad se ima na umu da ste bili teko bolesni poslije drame u Austrijskoj ambasadi. I tako, kad potpuno ozdravite, princezo, vratit ete nam se ljepi nego ikada i nitko nee biti sretniji od vaeg sluge, to vas ponovo vidi. Namrtena, potpuno neosjetljiva na ovu suvinu udvornost, Marijana je paljivo sasluala svaku pojedinu rije to ju je izgovorio njen gost. Nije shvaala ovu naprasnu i prijeku potrebu da je alju u toplice, i to na srazmjerno kratko razdoblje, ako se pretpostavi da je na sebe navukla carski gnjev. Kad je Napoleon nekog od svojih podanika ~ 109 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
kanjavao udaljavanjem zbog uvrede njegove linosti, onda je to veinom inio na mnogo dulje vrijeme. A kako nije voljela ostavljati pitanja bez odgovora kad god je bilo mogue dobiti ih, Marijana jasno izrazi svoju misao: - Istinu, gospodine ministre, molim vas! Recite mi razlog zbog kojeg je njegovom velianstvu toliko stalo da odem u toplice! Zelene su oi zapovijedale i zaklinjale istodobno, te se Savary, s ponovnim uzdahom, preda: - Istinu! Evo vam je: car, to sam vam ve rekao, ne eli da se vae ime uplie u ovu aferu. I sad, ovisno o razvoju koji e poprimiti, gospodinu Beaufortu e biti ili nee biti suenja. Ako e rasprave biti, ona e se odrati nesumljivo u listopadu ili studenom... a car nee da vas vidi u Parizu dok se sve to ne zavri. - Car trai da napustim svog najboljeg prijatelja...? I vie nego svog najboljeg prijatelja! To mu moete rei, gospodine vojvodo, jer ga smatram sposobnim da podnese ovu istinu: ovjeka kojeg ljubim! - Njegovo velianstvo je oekivalo vau reakciju; upravo zato nareuje... i odbija da vas vidi! - A ako i ja odbijem? - povie mlada ena sva uzdrhtala. - Ako ostanem unato svemu? Miran i blago rezigniran Savaryjev glas odjednom ponovo otvrdne. Bilo je u njemu pritajene prijetnje kad se razlegao: - To vam ne savjetujem! Nije vam nikako u interesu primoravati cara da prizna da ste umijeani u ovu aferu. Mislite na to da vas on, odredivi vam pokoru... vrlo blagu, to ne moete porei, prije svega eli ostaviti po strani od jednog skandala od kojeg se ime to ga nosite nikad vie ne bi oporavilo! Moram li vas podsjetiti na injenicu da se, osim gospodina Beauforta, jo jedan ovjek trenutno nalazi u zatvoru zbog vas? Kod ene koja nosi veliko ime, a ivi daleko od svog mua, ne cijeni se mnogo kad u roku od dvadeset etiri sata dva ovjeka, zbog nje, dospiju u zatvor: jedan zbog ubojstva, drugi zbog skandaloznog dvoboja s jednim stranim oficirom koji je, sluajno, ba prvog od ove dvojice ljudi malo prije toga takoer izazvao na dvoboj. I povrh toga - zakljui ministar - ispad, kojim biste navukli na sebe krajnje strog postupak, ne bi vas nikako pribliio vaem prijatelju: razdaljina je velika izmeu zatvora Saint-Lazare gdje su smjetene ene, i zatvora la Force kuda je odveden gospodin Beaufort! Zar nije bolje ostati na slobodi, ak i na daljini od pedeset milja, zar to nije bolje i za njega i za vas? Posluajte me, gospoo, i pokorite se u interesu svog prijatelja. Pobijeena Marijana pogne glavu. Po prvi put Napoleon postupa s njom kao s podanicom, i to s neposlunom podanicom. Nema druge nego se pokoriti, udaljiti se, iako je od sveg srca eljela ostati u Parizu, u blizini pocrnjelih zidina stare tamnice, iza kojih e Jason skapavati tjedne i tjedne. alju je na selo kao kakvo jogunasto derite kojem treba promjena zraka, dok ju je sama pomisao na Jasonov zatvor inila bolesnom i oduzimala joj sve elje, pa i elju da udie sunani zrak ovog lijepog mjeseca srpnja. Jason od etiriju mora i etiriju obzorja, tako ga je nazivala sasvim tiho, u sebi, u njenom i gordom zanosu svoje ljubavi, Jason, koji je predstavljao snanog albatrosa i hitru lastavicu, Jason, uznik jednog prljavog zatvora, tupavih tamniara i gnusne spletke - to je za Marijanu bilo poput hrpe blata na nebeskom plavetnilu, poput kletve u molitvi, poput ispljuvka na svijezdi. - Onda, gospoo? - upita Savary. - Pokorit u se - apne ona teka srca. - To je dobro. I otputovat ete... recimo za dva dana? Glavu gore! Bilo je beskorisno opirati se kad gospodar nareuje. Teka je careva ruka moda htjela biti lagana i zatitnika, ali se Marijani ~ 110 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
inilo da joj se od njenog stiska kosti lome i ile pucaju isto toliko bolno koliko i na srednjovjekovnom muilu. Ne mogavi vie podnositi dostojanstven i lano saalan ministrov izraz lica, ona se ovla nakloni i napusti prostoriju, ostavljajui Jeremiji, svom turobnom majordomu, brigu oko ispraaja visokog inovnika do njegovih kola. Imala je neodoljivu potrebu za samoom... da bi u miru mogla razmisliti. Savary je imao pravo. Niemu ne bi vodila otvorena pobuna. Bolje je bilo praviti se pokorenom, ali nikakva ljudska sila nee je natjerati da uistinu poloi oruje!
Dva dana poslije toga Marijana je s Agatom i Gracchusom napustila Pariz u pravcu Bourbon-l'Archambaulta. Prva joj je pomisao bila da se pridrui Arkadiju de Jolivalu u Aix-la-Chapelleu, ali je ovaj veliki kupalini grad na obalama Rajne te godine bio jako u modi, a mlada ena nije bila ba raspoloena za susrete s visokim drutvom poslije drame koju je upravo proivjela i jo e je proivljavati sve dok Jason Beaufort ne bude proglaen nevinim i osloboen optube. Uostalom i sam ju je Tallevyrand, koji bijae doao k njoj odmah poslije Savaryja, izriito odgovarao od nekadanje prijestonice Karla Velikog. - Dodue, tamo ovjek susree mnogo otmjenog svijeta, ali takvog koji nije kadar pruiti ni okrepu ni utjehu, obzirom na to da veina nezadovoljnika i izagnanika tri tamo i okuplja se oko holandskog kralja kojeg je car na neki nain umirovio, pripojivi sebi njegovo kraljevstvo. Louis Bonaparte je najplaljivije stvorenje koje poznam, a ponaa se kao da je neki surovi osvaja doao da ga protjera s pradjedovske zemlje. Tamo je i gospoa majka koja se mnogo moli i vodi gospodarstvo. Moj je dragi prijatelj Casimir de Montrond takoer dobio dozvolu da tamo ode, i ja ga beskrajno volim, ali on je ovjek koji esto donosi sa sobom nesreu, a sam Bog zna da ste ve imali i previe neprilika ove vrste. Ne, radije poite sa mnom. Ve osam godina je knez od Beneventa redovito odlazio u Bourbon i tamo uzimao kupke. Kako su njegova bolesna noga i reumatizam od toga osjeali ako ne poboljanje, a ono bar ni pogoranje, nikakva ga ljudska sila, nikakav preokret u Europi nije mogao sprijeiti da se u srpnju, podvrgne svojoj kuri u burbonskom kraju. Hvalio je svojoj mladoj prijateljici ari ovog ljupkog i tihog gradia, navodei takoer da je mnogo manje udaljen od Pariza nego Aix-la-Chapelle, da je sedamdeset milja znatno jednostavnije prevaliti negoli sto pedeset, da bi bilo mnogo uputnije pisati Jolivalu da i on doe u Bourbon, da je mnogo lake ostati nezapaen, prema tome ponovo stei bar trunak izgubljene slobode, u nekoj palanci nego u mondenom gradu, i napokon, da su oni koji su pali u nemilost duni meusobno se pomagati i tititi. - Vi ete meni biti partner u whistu, a ja u vama itati djela gospoe du Deffand, uskrisit emo negdanju Europu samo za nas dvoje i ogovarat emo sve one koji ogovaraju nas! A to znai da nam posla nee manjkati, ehe! Marijana bijae prihvatila. Dok je Agata spremala njene kovege a Gracchus dotjerivao veliku putnu koiju, ona je napisala svom prijatelju Jolivalu dugako pismo u kojem mu je ispriala posljednje dogaaje. Na kraju je zatraila da, sa ili bez Adelaide, to prije krene s njoj u Bourbon. Iako je znala da vikont-knjievnik ne moe bogzna to uiniti za Jasonovu stvar, ipak se nije mogla oteti dojmu da e sve krenuti nabolje im bude uz nju. Takoer je vrlo dobro znala da bi u njegovoj nazonosti klopka, koju je postavio Cranmere, bila sigurno funkcionirala s manje uspjeha, jer, poto nije tako naivan i pogotovo ne tako osjeajan kao Marijana, on bi bio nanjuio stupicu i poduzeo odgovarajue mjere. No poto se zlo dogodilo, treba sada uprijeti sve ~ 111 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
snage da se ono popravi i da se ubojice Nicolasa Malleroussea kazne. U takvom je pothvatu Arkadije bio dragocjen pomonik, jer nitko bolje od njega nije poznavao opake stanovnike parikog podzemlja s kojim se Englez udruio. Pismo bijae povjerila Fortunee Hamelin koja je ve jurila prema Aixla-Chapelleu. Kao i Montrondov prijatelj Talleyrand , lijepa je kreolka saznala da je zavodljivi grof tamo otiao u kupke, i nikakva sila na svijetu ne bi bila mogla odvratiti ovu vatrenu ljubavnicu od namjere da se pridrui ovjeku koji je, skupa s Fournier-Sarlovezeom, dijelio njeno strastveno srce. injenica to je Fournier u zatvoru, nije je mogla zaustaviti. - Bar me za to vrijeme nee varati! - bijae izjavila sa svojstvenom joj nesvjesnom bezonou, potpuno zaboravljajui kako upravo kree k suparniku lijepog generala. Fortunee je, dakle, dan prije otputovala zaklevi se da e pismo predati Jolivalu prije negoli potrai i samog grofa Montronda. Bez brige bar u tom pogledu, Marijana se polako uputila u porjeje Alliera. Tamo se imala sastati s Talleyrandom koji je prije odlaska za Bourbon kanio na jedan ili dva dana svratiti na svoj posjed i zamak Valencav, djelomino zato da pozdravi svoje stalne i prinudne goste, panjolske prineve, a djelomino zato da sa svojim upraviteljem razgovora o novanim stvarima. Nedavni je steaj banke Simons u Bruxellesu nanio osjetljiv udarac financijama kneza od Beneventa. I tako je Marijana s velikim aljenjem napustila Pariz tog 14. srpnja 1810. Osim bolne pomisli na Jasona kojeg ovdje ostavlja u rukama policije, neto se u njoj nesavladivo bunilo to naputa svoju dragu kuu. Unato umirujuim Savaryjevim rijeima, ona se pitala koliko e vremena protei prije negoli je ponovo ugleda, jer je dobro znala da e kad-tad prekriti carevo nareenje, i da je, ako Jasona osude, ako Jolivalova nastojanja ostanu uzaludna, nikakva sila nee sprijeiti da se u tom trenutku nae uza nj. Prije ili kasnije, ona e navui na sebe Napoleonov gnjev... i samo Bog moe znati dokle e ii taj gnjev! Car je bio vie nego kadar narediti princezi Sant'Anna da se vrati u Toscanu i da se odande ne mie. Mogao ju je prisiliti da se zatvori u vilu, tako lijepu i tako stravinu istodobno, iz koje bijae pobjegla u zoru to je osvanula poslije jedne noi more i tlapnje. Od samog sjeanja na to Marijana se najei. Otkako je izgubila svoje dijete, nije vie mogla bez straha i uasa misliti na trenutak u kojem e princ s bijelom krinkom saznati da toliko oekivani nasljednik nee doi, nee doi nikada. I iz dana je u dan odgaala trenutak u kojem e napisati sudbonosno pismo, toliko se bojala njegove reakcije. Neto joj je govorilo da ni nju, ako je car u svom gnjevu poalje u palau Sant'Anna, nee mimoii uroci te uklete kue. Uspomena na Mattea Domiania ostala joj je zauvijek urezana u pamet. esto se pitala to se s njim dogodilo. Dona Lavinia joj u asu odlaska bijae poruila da ga je princ Corrado zatvorio u podrum, da se nedvojbeno sprema kazniti ga. Ali kakvu je kaznu mogao dosuditi ovjeku koji mu je cijeli svoj ivot vjerno sluio, njemu i njegovoj obitelji... i koji je osim toga sigurno znao za njegovu tajnu! Smrt? Marijana nije mogla vjerovati da je Matteo Damiani ubijen, budui da on sam nije nikoga ubio... Dok su njeni konji kasali po drumu za Fontainebleau, po kojem su suneve zrake prosipale tako ivahne mrljice probijajui se kroz treperavu zavjesu od lia, Marijana nije obraala panju na put koji je promicao pored prozora njene koije. Njen se duh zabrinuto okretao unazad, podvrgnut nekoj neobinoj pojavi raspolavljanja: jedan je dio nje iao u Njemaku u susret svom prijatelju, Jolivalu, od kojeg je toliko oekivala, a drugi, vei i sabraniji, lutao je neumorno oko starog zatvora la Force koji je dobro poznavala. ~ 112 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
U stvari ju je Adelaida, jednog, dana punog enje za domom, bila odvela u staru etvrt du Marais i pokazala joj svoju nekadanju kuu, prekrasno zdanje u stilu Louis XIII, od rumene opeke i bijelog kamena, u susjedstvu palae de Sevigne, ali uasno zaputeno i uniteno od uarskih skladita i radionica, koji se u njemu bijahu smjestile za vrijeme revolucije. La Force je bio u neposrednoj blizini i Marijana je pogledom punim gaenja preletjela preko ravnog i nezgrapnog pristupa pod potkrovljem, njegovom jedinom etaom, preko njegovih kvrgavih ali vrstih zidina, preko njegovih niskih, eljezom okovanih vrata izmeu dva zarala fenjera. Uistinu zlosretna vrata, crvenkasta i prljava, kao da jo nisu bila prestala upijati potoke krvi u kojima su se kupala za vrijeme pokolja u rujnu 1792. Njena joj je stara roakinja priala o tom pokolju koji je svojim oima gledala, skrivena u potkrovlju svoje kue. Ona je govorila i o uasnoj smrti ljupke princeze de Lamballe, pa se njeno kazivanje, sa svim svojim stranim pojedinostima, sada vraalo Marijani u sjeanje. I mlada ena nije mogla ne zadrhtati od zebnje, suoena s ovakvom sudbinom, sudbinom koja kao da i Jasona Beauforta nezaustavljivo vodi traginim putem princeze-muenice. Tako je brzo preao iz njene kue u zatvor! A zar Marijana nije ula njenu sjenu kako plae u onom obitavalitu u koje gospoa de Lamballe bijae dola da potrai zaborav na jednu kraljevsku nezahvalnost? Krajnje osjetljiva i pomalo praznovjerna dua mlade ene vidjela je u tome zlokoban predznak. Ako je Jasonu sueno da napusti la Force samo zato da poe u smrt...? Takve misli, skupa s onima o potpunoj nemoi da pomogne svom prijatelju, i o onome to je nazivala carevom okrutnou, nisu sadravale nita utjeno. I tako, kad je prekosutradan stigla u Bourbon, ne sklopivi oka od Pariza i bacivi u sebe samo malo kruha natopljenog u mlijeku, Marijana se nalazila u tako potitenom stanju, da su je morali spremiti u postelju im se iskrcala. Bourbon-l'Archambault je, meutim, bio vrlo draestan mali grad. U uvali jezera, kroz koje protjee brza rijeka, njegove su se bijele i ruiaste kue zbile pod sjenom gorostasne hridine na kojoj se neko uzdizalo sedamnaest gordih kula - sada je njihov broj bio sveden na etiri5 - slavnih vojvoda Bourbona. Grad je bio bogat, moan i vrlo prometan onda kad su u stoljeu Velikog Kralja dvorski bel-espriti ovamo dolazili lijeiti svoje reumatizme. Ali i ovuda je Teror proao. Sjena pjesnika Scarrona, gospoe de Sevigne i markize de Montespan, koji su ovdje, dostojanstveno, zavrili svoj plodan ivot, bijae se stapala s maglama nad Allierom dok su se ruile kule zamka to je bio posljednje poivalite i posmrtna kapelica. Ali Marijana nije vidjela nita, ni tri preostale kule koje su se tako arobno ogledale u blistavim jezerskim vodama, ni skladne breuljke gdje se ugnijezdio grad, ak ni seljake koji su se u svojim ivopisnim i pristalim nonjama znatieljno tiskali oko raskone koije i zapjenjenih konja. Smjestili su je u paviljon Sevigne, u sobu koja je pripadala draesnoj markizi, ali ni Agatina brinost, ni smjerna i neusiljena dobrodolica hotelijerova nisu mogli razbiti crno raspoloenje u koje Marijana bijae svojevoljno utonula. eljela je samo jedno: spavati, najdulje to je mogue, toliko dugo dok ne doe netko s vijestima o Jasonu. Izvan toga bilo je beskorisno govoriti joj o bilo emu ili joj hvaliti ljepote krajolika. Bila je gluha, nijema, slijepa za sve to ju je okruivalo. ekala je. Petnaest je dana tako prolo. Petnaest nevjerojatnih dana, jer e oni potpuno nestati iz Marijaninog sjeanja, toliko se upinjala da ih ne proivljava i da od beskrajnih satova napravi jedan dugaak niz, tako jednobojan i tako jednolian, da se jedan od drugoga uope nisu
5
Jedna od kula uzdie se nad selom, a tri ostale nad jezerom. ~ 113 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
razlikovali. Njena su vrata bila zatvorena, posebno i prvenstveno za mjesne lijenike koji nisu mogli shvatiti neobino ponaanje jedne nesvakidanje bolesnice. Talleyrandov je dolazak razbio ovo sivilo i istovremeno gradiu donio novu vrst ivosti... a Marijani nepredviene smetnje i napore. Naime, oekivala je da e knez doi u malom sastavu, s jednim tajnikom i svojim slugom Couriadeom, na primjer. Ali sad kad se susjedna kua napunila mnotvom ljudi, moglo se pretpostaviti da je Talleyrand imao dijametralno suprotno miljenje od Marijaninog u pogledu toga to to znai prinevska ili kneevska pratnja. Dok se princeza Sant'Anna zadovoljavala jednom sobaricom i jednim koijaem, svitu kneza od Beneventa sainjavali su itava vojska slugu i pomonika, njegov kuhar, njegovi tajnici, njegova pokerka Charlotta sa svojim odgojiteljem, uvijek jednako kratkovidnim gospodinom Fercocom, njegov brat Boson, deset godina mlai od njega i gluh kao top, i konano, njegova supruga! Ponekad je tu jo povrh toga bilo i gostiju. Ali Marijanu je najvie udio kneginjin redovit dolazak ovamo. Naime, Talleyrand je u toku godine, za vrijeme boravka u palai Matignon, nastojao da to manje ivi sa svojom enom, i otkako su se vratili njegovi lijepi dani, veinom ju je slao na ladanje u mali zamak Pont-deSains koji je pripadao njoj i kuda on nikad nije kroio, jer je mnogo vie volio drutvo vojvotkinje de Courlande i njeno ugodno ljetno obitavalite u Saint-Germainu. Meutim, suprugu je uvijek i redovno vodio sa sobom u Bourbon. Tu e tek Marijana saznati da se radi o neprikosnovenom obiaju koji je ustanovio Talleyrand; smatrao se dunim bar tri ljetna tjedna provesti u makar relativnom drutvu svoje ene. Osim toga, Marijanu je ganuo prihvat njene bive gospodarice koja ju je toplo zagrlila im ju je opazila, i koja se iskreno obradovala to je ponovo vidi. - Poznate su mi vae nevolje, dijete moje - ree joj i budite uvjereni da uivate moje puno razumijevanje i podrku. - Beskrajno ste dobri, kneginjo, i ovo nije prvi put da to spoznajem! Nazonost pravog prijatelja dragocjena je stvar. - Naroito u ovoj rupi! - uzdahne kneginja. - Ovdje se umire od dosade, ali knez tvrdi da ova tri tjedna strano puno koriste svim ukuanima. Ah, kad emo ljeta opet provoditi u Valencayu! - uzdahne ponovo, snizivi glas da je njen mu ne bi uo. Pristup joj je u Valencay izriito bio zabranjen im su zamak i njegov romantini dekor, postavi raskona prisilna rezidencija panjolskih kraljevia, postali i pozornica idili njegove gospodarice sa zavodljivim vojvodom od San Carlosa. Stvar bi moda bila prola nezapaeno, da Napoleon nije naao za shodno da osobno obavijesti Talleyranda o njegovoj nevolji, i to vrlo otrim rijeima, a na radost zlim jezicima. Knez je bio prinuen intervenirati, a jadna je kneginja od Indije ostala zauvijek neutjena zbog gubitka svog osobnog raja. Dok se u buci od lupanja vratima, od povlaenja kovega, od struganja nogama i dovikivanja slugu, i pred znatieljnim oima pedesetak seljaka to se bijahu sjatili oko putne koije, Marijana probijala prema svom boravitu, Talleyrand se uputi za njom, toboe zato da bi provjerio kako je smjetena. Ali im su se rustina vrata njenog malog salona zatvorila, ona opazi zabrinutu boru na njegovu elu i od iscrpljenosti objeena ramena. Da bi odagnala zebnju koja ju je obuzimala, ona vrsto stisne naslon fotelje u kojoj je sjedila. - Stvari stoje... tako loe?... - Gore nego to moete zamisliti! Odatle i moje zakanjenje. Htio sam saznati to je mogue vie, i zbog toga se u Valencayu gotovo i nisam zadravao. Zapravo ne znam, prijateljice moja... s kojom od svih tih loih vijesti da ponem. ~ 114 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
On umorno uzdahne i tromo se spusti u jedan drugi naslonja, isprui svoju bolesnu nogu koja se od putovanja bila ukoila, nasloni tap na koljeno i preko blijedog lica polako pree dugakom bijelom rukom. A pretstavljenoj se Marijani uini da je ta ruka malo drhtala. - Smilujte se! Recite mi sve! Odmah i onako kako se budete prisjeali! Ne tedite me, jer nema muenja goreg od neizvjesnosti! Ve petnaest dana umirem od toga to nita ne znam. Zar je mogue da jo nije dokazana Jasonova nevinost? - Njegova nevinost? - promrsi Talleyrand ogoreno. - Hoete rei da ga svaki novi dan sve vie utapa u krivnju! Ako se tako nastavi, preostat e nam da pokuamo sprijeiti jednu jedinu stvar... oajniki... - to? - Stratite! Kriknuvd od uasa, Marijana skoi sa svog sjedita kao da ju je netko ubo. Prinijevi ledene ruke goruim obrazima, ona nekoliko .puta obie prostoriju poput unezvijerene ivotinje, a onda konano klekne, ili se, bolje rekavi, srui pored kneza. - Niste mogli izgovoriti straniju rije - prozbori muklo. - Najgore je reeno! A sad, preklinjem vas, govorite ako neete da poludim. Talleyrand blago stavi ruku na lijepo poeljanu kosu mlade ene. Mahao je glavom dok je bezgranino saaljenje izviralo iz njegovih blijedih oiju, obino tako hladnih i podrugljivih. - Znam da ste hrabri, Marijana! I govorit u, ali ne ostajte u tom poloaju. Doite, sjednite pored mene. Evo ovdje... na ovaj mali divan, tu emo biti blii jedno drugom, ehe... Kad su se jedno drugom uz bok, s njenom rukom u njegovoj, poput oca i kerke, smjestili na malom slamnatom divanu pored prozora irom otvorenog na park, knez od Beneventa zapoe svoje kazivanje. Optuba Jasona Beauforta za ubojstvo, to se prvobitno temeljila na anonimnom pismu koje je policija dobila i na svjedoanstvu mornara Pereza koji se i dalje uporno kleo kako je od gusara dobio nalog da ukloni le Nicolasa Malleroussea i baci ga u Seinu, sad je potkrijepljena mnogim novim injenicama. Prvo, mornar Jones, za kojeg je Perez tvrdio da mu je imao pomoi pri prenoenju ubijenog ovjeka, ali da ga je napustio kad su policajci naili, naen je dva dana kasnije u mreama Saint-Clouda, utopljen. Kako njegov le nije nosio tragove nasilja, policija je zakljuila da Jones, pretravi perivoj Passyja u onoj mrkoj noi, bijae pao u Seinu, ije su strme obale od kie i oluje one veeri bile postale jo skliskije, i tu naao smrt. - Kakva glupost! - usprotivi se Marijana. - Svaki bi mornar, koji sluajno padne u Seinu, s lakoom iz nje isplivao, pa i usred noi...! A naroito ljeti! - Perez kae da njegov drug nije znao plivati. Meutim, Jason sa svoje strane tvrdi da je Jones, koji je bio jedan od njegovih najboljih ljudi, plivao kao riba. - A oni vjeruju tom bijednom Perezu? - Optueni je rijetko u pravu! - uzdahne Talleyrand. - A pogibija tog Jonesa je u toliko vei gubitak, to je njegov iskaz mogao pobiti lane Perezove tvrdnje i spasiti naeg prijatelja. Ako hoete uti moje miljenje, Jones nikad nije bio u dosluhu s tim Perezom kojeg je Beaufort, kako sam kae, dao izbievati i otjerati s broda. Ali oni koji su tako briljivo montirali ovaj stroj smrti, ne haju za jedan le! Jer, jo nisam zavrio: carinici i andari izvrili su premetainu u Morlaixu, u spremitima broda Sorciere de la Mer, i teret to su ga otkrili, samo je oteao Jasonov poloaj. Marijana ljutito slegne ramenima. - Teret ampanjca i burgunca! Zaista teak zloin! Jak razlog, zar ne, da se ovjeku odrubi glava! Ta neprikosnovena blokada... - Jak razlog da se ovjeku odrubi glava - prekine je diplomata blago jeste kad se kod njega nae i krivotvoreni novac. ~ 115 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Krivotvo... To nije istina! - Da ga je Jason tamo stavio, u to zaista ne vjerujem, ali da je tamo otkriven... u to na alost nema nikakve sumnje! Naeno je oko sto tisua funti sterlinga Engleske banke... u novim novcatim novanicama! Kaem vam da je stroj odlino montiran! - Pa neka je! Treba ga razmontirati! - povie Marijana. - Mi znamo, vi i ja, mi pouzdano znamo da je ovaj zloin i sve to ga prati, djelo jedne bande koja je policiji dobro poznata i koja je jedina u mogunosti baviti se izradom lanih novanica. Dakle, njih treba odsad traiti: one koji su izradili ove funte sterlinga! Ali stie se dojam da pripadnici policije imaju oi zato da ne gledaju i ui zato da ne sluaju. Kad sam htjela rei istinu onom inspektoru Paquesu, on se ponaao upravo tako; jedino ako me nije smatrao ludom. A to se tie vojvode od Roviga, on pak uti nije htio. - Ne poznam ovjeka koji bi bio tvrdoglaviji i blesaviji od vojvode Roviga... jedino moda gospodin Savary, ehe - ree Talleyrand koji ni u najteim prilikama nije mogao odoljeti napasti da se slui doskoicama i igrom rijei. - Na andar ivi u vjenom strahu da ne naljuti svoje boanstvo, cara. Ali ga ovog puta, iznimno, ne mogu kriviti. Imajte na umu, dijete moje, da protiv pretpostavki koje optuuju Jasona, imate na raspolaganju samo svoje osobno uvjerenje i svoju rije... a nikakve dokaze! - A to oni imaju vie od mene? - pobuni se Marijana. - Njihove su pretpostavke sute klevete koje su izmislili tako nedostojni stvorovi, da ne bi trebalo ni sluati to govore. Uostalom, ne poimam kako su lord Cranmere i njegovi sauesnici sebi dali toliko truda samo zato da bi se osvetili to sam ga dala uhapsiti. To tim vie to mene pogaa tek posredno. Prava je rtva Jason Beaufort! Zato on? - Zato to je Amerikanac. Drago moje dijete - uzdahne Talleyrand srce mi se para to vas moram liiti svih iluzija, ali va je spor s lordom Cranmereom, u ovom sluaju, od drugorazredne vanosti. Kako i sami kaete, oni sebi ne bi dali toliko truda zato da se vama osvete. Ali stvoriti diplomatski incident sa Sjedinjenim Dravama, pogorati situaciju koja je postala delikatna uslijed kontinentalne blokade ali koja je u posljednje vrijeme pokazivala znakove poboljavanja, eto to je vano za jednog engleskog pijuna, eto to zasluuje i te kakav trud! Politika se uplie u njene privatne stvari! Na to Marijana nije ni u snu pomiljala. Ona na svog sugovornika digne pogled tako smeten, tako pun nerazumijevanja, da se on dobrostivo nasmijei i objasni: - Odmah ete me shvatiti: prole se godine trgovina izmeu Engleske i Sjedinjenih Drava nastavila, unato politikim razmimoilaenjima. Amerika je u stvari bila jako pogoena Napoleonovim Berlinskim i Milanskim dekretima, naroito Milanskim koji smatra predmetom zapljene svaku onu stranu lau koja se samo dotakne neke engleske luke ili dola u dodir s nekim engleskim brodom. Lord Wellesley je iskoristio ameriko nezadovoljstvo i poetkom ove godine ogromna koliina engleske robe uvezena je u Sjedinjene Drave za najvee dobro engleske trgovine kojoj ba ne cvjetaju rue. Ali predsjednik Madison, koji je prijatelj Francuske, elio bi da se dobri odnosi sa zemljom La Favettea opet uspostave, i bio bi sretan kad bi Milanski dekret, bar u koliko se tie Sjedinjenih Drava, bio povuen. U tom je smislu dao upute svom ambasadoru u Parizu i John Armstrong na tome radi ve nekoliko tjedana. Iz pouzdanog izvora znam da je nedavno pisao u Champagny, mom zamjeniku u vanjskim poslovima, i pitao ga pod kojim bi uvjetima Berlinski i Milanski dekret mogli biti ukinuti u onim tokama koje se tiu Sjedinjenih Drava. Ova afera s krijumarenjem i ubojstvom cilja mnogo vie na to da uniti plodove takvih napora... nego da osveti lorda Cranmerea. Vi ste izlika, Marijana, a Beaufort orue. ~ 116 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Marijana pogne glavu. Crammereova je paukova mrea zaista umjetniki satkana. On je majstorski spojio svoj zanat engleskog uhode sa zanatom razbojnika velikih razmjera, obzirom da je uspio jo i izmamiti novac od svoje rtve. Marijana je platila zato da bi se mogla pridruiti Jasonu u zamci koju im Englez bijae podmetnuo. Sad je tek spoznala koliko je raznovrsnost upotrebljenih sredstava, i shvatila udno pretjerivanje onog Pereza koji se - nesumnjivo tek poto je debelo plaen i primio uvjeravanje da mu se nita nee dogoditi - sam prijavio da bi jo vie upropastio svog kapetana. Od asa kad su meunarodni interesi stupili u igru, Jasonovi su se izgledi znatno smanjili. - Ali - ree Marijana - vi mi govorite o amerikom ambasadoru. Zar on nita ne moe uiniti za Jasona? - Budite uvjereni da je John Armstrong ve uinio sve to je u njegovoj moi! Ali ako se Jasonu dokae pijunaa, krivotvorenje novca i ubojstvo, nee mu preostati nita drugo do traiti pomilovanje od cara. - Car! - prasne Marijana. - Govorimo o njemu! Znate li bar zato odbija da me primi? Za nekoliko minuta audijencije sve bi saznao i Jason bi ve bio na slobodi! - Nisam u to siguran, Marijana. U takvom sluaju, kad je stvar ve potpuno rasvijetljena, caru su svezane ruke. Interesi, koji su ovdje u pitanju, previe su ozbiljni! Osim toga, ne mora da mu je ao to vam daje lekciju... i to vas kanjava jer ste se tako lako utjeili to niste vie njegova miljenica. I on je samo ovjek, to ete! Napokon, postoji o Beaufortu jedan iskaz koji Napoleon ne moe zanemariti, osim ako se ne eli otvoreno izjasniti protivnikom javnog morala, a vi znate koliko dri do dostojanstva svog dvora. No ako su pisac anonimnog pisma i mornar Perez samo bijednici, da li biste to isto mogli rei za senoru Beaufort? Grobna se tiina nadvije nad malu kitnjastu prostoriju. Marijana je zaprepatena u mislima ponavljala posljednje Talleyrandove rijei nastojei im dati smisao koji ne bi bio uasan. Ali ga ne nae i konano upita glasom koji je jo izraavao nevjericu, ali ve i promukao. - Zar mi hoete rei da... - Da se Jasonova ena okrenula protiv njega? Da, upravo to, avaj! Ta nesretnica, pomahnitala od ljubomore, vrsto vjeruje da ste ljubavnica njenog mua. Ona ak ni na ternutsk nije posumnjala u krivicu svog supruga. Po njenom, a nikakva joj furija nije ravna po estini, Beaufort je spreman na sve kad se radi o vama, pa ak i na zloin! - Ali... ona je luda! Luda za ludnicu! Bezumna...! I njeno je ludilo zloinako! Da li se poslije ovoga usuujete tvrditi mi da ona Jasona voli? Talleyrand sumnjiave uzdahne. - Moda! Vidite, Marijana, ona pripada jednoj divljoj i strastvenoj rasi gdje se uvreda ljubavi moe samo krvlju sprati, gdje prevarena dragana moe, a da ni ne trepne, izruiti svog nevjernog ljubavnika krvniku, spremna da se potom iva zakopa u najzabitniji kutak najstroeg samostana i da tu u pokori eka smrt! Da, Pilar je strana ena i, na alost, ona zna da vas Beaufort ljubi. Ona vas je prozrela na prvi pogled. - Mene prozrela? Kako? Pa ona me nikad nije vidjela! - Mislite? uo sam da lik, koji ukraava pramac Sorciore de la Mer, ima mnogo zajednikih crta s vama. Radi se o vrlo spretnim majstorima... i nespretnim muevima! Ali moda je Jason mislio da se Pilar nikad nee pruiti prilika za susret s vama jer je njihov boravak u Parizu trebao biti vrlo kratak, ili pak da je slinost nee pogoditi... Marijana je asak zurila u svog starog prijatelja. Ovaj ju je neoekivani dokaz ljubavi potresao i nije vie znala bi li se radovala ili oajavala, ali zapravo, u dnu svog srca, nikad nije sumnjala u Jasonovu ljubav. ~ 117 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Uvijek je znala da je ljubi, ak i onda kad ju je one seltonske noi otjerao daleko od sebe, a ovaj dokaz sada, prostoduan, i gotovo djetinji, dirnuo ju je duboko i snano. A ona je mrzila taj brod, neprestano ga spoitavala Jasonu zato to ga je kupio prodavi Selton! A on je od njega napravio neki neoekivani nastavak, neku vrst utjelovljenja Marijane same... Ona se polako digne, ali je Talleyrand ne pokua zadrati. Nije je ni gledao. S bradom uronjenom u nabor svoje besprijekorno iste kravate, rastreseno je vrkom svog tapa pratio naivni crte rua na sagu. Parket zakripi kad se Marijana pribliila prozoru, otvorenom na mali balkon, i zimogrozno omotala ramena sa alom koji je visio preko jedne stolice. Unato kolovokoj pripeci, zeblo ju je do u dna due, pa ni kad se naslonila na trono eljezo ograde, toplina nije potekla u nju. Vani je, meutim, sve odisalo jednostavnom i tihom radou lijepog ljetnog dana. Iz susjedne je kue dopirao zvonak glas male Charlotte koja je pjevala svoje omiljene pjesmice. Dolje, pored vodoskoka, tri su ene u plavim suknjama i cvjetnim podsuknjama, veselo nosei ljupku burbonsku nonju, askale u dijalektu uz glasne provale smijeha, ruiastih lica koja su zraila sreom pod dvostrukim pokrivalima za glavu: pod nabranom kapom koja je gizdavo nosila draestan eir zadignut sprijeda i straga. Pod jednim drvetom djeca su se igrala s oblucima, dok su sluge kneza od Beneventa vodile svoje ispregnute konje u staju i dok je, malo dalje, jedna nosiljka, zatvorena zastorima, starinska i dirljiva, vraala iz kupaline zgrade nekog nevidljivog bolesnika. Nad svim ovim sunce je prosipalo svoje pozlaene zrake... nad svim ovim osim nad Marijanom koja nije uspijevala shvatiti zato ona, ak i u ovom tihom i idilinom mjestu gdje su svi izgledali sretni, mora nositi takav teret patnje i zebnje. Vjerovala je da se ima boriti samo protiv ake bijednika, ogranienosti policajaca i Napoleonove mrzovolje, a kad tamo, nala se u sreditu razgranate i opasne politike spletke u kojoj ni ona ni Jason nisu ni najmanje vani. Bilo je to kao da, osuena na vjenu tamnicu, mora gledati svijet ivih sa dna nekog podruma i iza reetaka. A to je moda bilo zato to nije stvorena za ovaj svijet ovdje! Njen je svijet bio svijet nasilja i strasti, svijet koji se inio rijeenim da je ne pusti ivjeti u miru... Treba se u njega vratiti. Napustivi balkon, ona se naglo stvori pred Talleyrandom koji ju je ispod poluzatvorenih vjea paljivo promatrao. Njegov pogled potrai pogled blijedomodrih oiju. - Ja se vraam u Pariz. Moram vidjeti tu enu, moram s njom razgovarati! Moram joj dokazati... - A to to? Da volite njenog mua isto toliko koliko on vas? Zar zaista vjerujete da e na temelju toga promijeniti miljenje: ta Pilar je zid... I neete ni prodrijeti do nje. Kao zatitu ima itavu tjelesnu strau panjolske kraljice, te graanke Julije Clary, koja je tako sretna to moe izigravati vladarku makar samo nad svojom jedinom podanicom to od nje trai pomo. Pilar je u Mortefontaineu okruena, opkoljena, opsjednuta gospama i poasnim vitezovima koji su djelotvorniji od ikakve tvrave. Ona je zatraila i dobila garanciju da nikad nee biti ostavljena sama. Nikakve posjete. Nikakve poruke ako prije ne prou kroz kraljiine ruke. Zar mislite - zakljui Talleyrand umorno - da ja nisam ve pokuao? Bio sam otpravljen poput ikakvog nametljivca! A to bi tek bilo s vama! Najmanje to se moe rei, jeste da kod ovih svetih ena ne uivate najbolji glas! - Tim gore! Ja u ipak ii... nou, preruena, preskakat u i zidove ako treba, ali hou vidjeti ovu Pilar! Nepojmljivo je da je nitko ne pokuava urazumiti, objasniti joj da njen postupak znai najgori zloin. ~ 118 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Mislim da ona to savreno dobro zna, ali to joj je svejedno. Dok Jason bude ispatao svoj zloin, ona e ispatati svoj, i to je sve! - Za nju je najgori zloin izdaja same sebe - zau se iznebuha jedan novi glas koji je dopirao s vrata. Marijana i knez se istovremeno okrenu prema njemu i mlada ena, po prvi put poslije dugo vremena, usklikne od radosti. - Jolivale! Napokon ste doli! Bila je taiko sretna to ponovo vidi svog vjernog druga da mu je spontano skoila za vrat i cmoknula ga u oba obraza, vrstim i zvunim poljupcima, onako kako to ine male djevojice, i ne marei za to to ti obrazi ve dva dana nisu vidjeli britve i to je sam Arkadije bio zamazam kao prase. - Pa dobro! - ree knez pruajui ruku doljaku - moete se pohvaliti da ste stigli u pravi as! Ja sam ve pomalo iscrpio argumente pomou kojih pokuavam ovu mladu gospou odvratiti od najgorih ludosti. Ona se hoe vratiti u Pariz! - Znam! uo sam - uzdahne Jolival zavalivsi se neprotokolarno u najblii naslonja koji pod njim zakripi. - Ali ona se ne smije vratiti u Pariz, i to iz dva razloga: prvo, jer je njena kua pod paskom. Car je i suvie dobro pozna i drae mu je sprijeiti je u krenju njegovih zapovijedi, negoli je zbog toga morati kanjavati. Drugi je razlog taj to je njeno izbivanje jedini mogui nain da se bar donekle stia panjolkina osvetnika vatra. Kraljica Julija mora da je Napoleonu priapnula da e protjerivanjem svoje bive miljenice iskazati potovanje vrlini supruge, izvrgnute ruglu! - Kojeta! - promrsi Marijana kroz zube. - Moda. Ali va bi povratak, draga moja, pokrenuo itav lanac nesrea. Iako je gospodin Beaufort u zatvoru, zato nita manje nije pod nadzorom prijatelja svoje ene... a posebno pod nadzorom jednog izvjesnog don Alonsa Vasqueza koji je morao uti za njena imanja u Floridi i oito bi elio ponovo ih vidjeti pod panjolskim okriljem. - Gospode boe! Arkadije - povie Marijana - odakle sve to znate? - Iz Mortefontainea, prijateljice moja, iz Mortefontainea gdje sam bez trunke stida uhodio vau neprijateljicu, potkresavajui struno ili manje struno ruinjake kraljice Julije. I eto, zbog vas sam puna tri dana ostao osobni vrtlar panjolske vladarice. - Zar ne znate da se rue ne podrezuju u srpnju, ehe? - upita Talleyrand blijedo se nasmijeivi. - Upravo zato sam i ostao samo tri dana. Sit mrcvarenja, glavni me vrtlar otpremio da drugdje provodim u djelo svoju nadarenost. Ali ako hoete da vam dalje priam, smilujte mi se i naruite mi jednu potenu kupku i neto za jelo! Skapavam od vruine i praine, umirem od gladi i ei, a s tim da ne znam kojem u od ta dva zla konano podlei. - Ja vas naputam - ree Tallevramd ustajui, dok je Marijana trkom izlazila iz prostorije da bi izdala potrebne naredbe. - Rekao sam sve to sam imao rei, a osim toga se moram vratiti kui. Imate li jo kakve druge vijesti? - dodade tie. Arkadije de Jolival tuno odmahne glavom. - Nikakve! Pravi poinitelji zloina kao da su se nekom arolijom rasplinuti, i to me ne iznenauje. Fanchon je stara lija. Njeni su se ljudi i ona, poto su izvrili svoj zadatak, morali zavui negdje duboko pod zemlju. A to se tie Engleza, on je, bilo to kao vikont d'Aubecourt ili pod nekim drugim imenom, tako bestraga nestao da bi se moglo povjerovati - a to se na alost i ini - da nikad i nije postojao drugdje do u mati nae prijateljice. Ah! Stvari stoje loe... ak vrlo loe! - utite! Evo je. Ve je i tako dovoljno nesretna! Do skorog vienja.
~ 119 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Sat kasnije je Jolival, pristojno oriban i okrijepljen, bio kadar odgovarati na Marijanina pitanja. Ispriao je kako je napustio Aix-laChapelle im mu je Fortunee Hamelin uruila pismo koje je donijela. Niti itav sat nije protekao, a on je u drutvu Adelaide d'Asselnat galopirao putem za Pariz. - Adelaida se vratila s vama? - zaudi se Marijana. - Ali zato onda nije ovdje? Jolival objasni da stara gospoica, uvi za nevolje koje su snale njenu mladu roakinju, nije ni asa oklijevala. - Ona me treba. Vraam se! - bijae izjavila ponesena svojom velikodunou. Osim toga, inilo se da je ushienje, koje je bijae potaklo da s opsjenjivaem Bobecheom podijeli njegov lakrdijaki svijet, znatno splasnulo. Ne samo to je zanat komedijaa, spojen sa zanatom tajnog agenta, izgubio svoje drai, nego je Adelaida napokon uvidjela da je razlika od deset godina izmeu nje i mladia njenih sinova stavlja u vrlo nepovoljan poloaj. Istina da ju je romansa, koju Bobeche odnedavna proivljava s jednom jedrom prodavaicom cvijea u banjskom parku u Aixu, uvrstila u tom saznanju. - Naravno - nastavi Jolival - vratila se malo razoarana, malo prevarena u svojim nadama, malo sjetna, ali zapravo zadovoljna to se vraa svom redovitom ivotu, svojoj drutvenoj ljestvici... i francuskoj kuhinji. Voljela je Bobechea, ali mrzi kiseli kupus! I konano, od asa kad su stvari po vas pole nizbrdo, smatra da joj je mjesto uz vas. Dodajem da je uasno ponosna na to to ste princeza, iako bi se prije dala isjei na komadie, nego to bi to priznala. - Zato onda nije dola s vama? - Zato to smatra da e vam u Parizu biti od vee koristi negoli bi to ovdje mogla pridruujui se vaim jadikovkama. U vaem se susjedstvu zna da ste u izgnanstvu, pa je dobro da netko boravi u kui. U toj ulozi gospoica Adelaida ini udesa i vau poslugu vrsto dri na uzdi. No se ve odavno bila spustila, a dvoje je prijatelja jo uvijek razgovaralo. Imali su toliko toga jedno drugom da kau! Arkadije de Jolival nije se kanio dugo zadrati u Bourbonu. Raunao je otputovati za Pariz ve sutradan, budui da je njegova posjeta jedino imala za cilj da Marijanu obavijesti o svom povratku i o onom to je uinio. Istodobno je iz usta same mlade ene htio dobiti potpun prikaz dogaaja, kako bi mogao izvui odreene zakljuke. - Ako sam dobro razumio - ree poluzatvorenih oiju i naslaujui se aicom starog armanjaka koji Talleyrand bijae odmah naveer poslao u njegovu ast - ni inspektor Paques, ni Savary nisu vas htjeli sasluati kad ste pokuali optuiti vaeg... ovaj lorda Cranmerea? - Upravo tako! Prvi me drao ludom, a drugi nije htio nita uti. - U njihovom ih je uvjerenju uvrstila injenica to nisu pronaeni nikakvi znakovi koji bi govorili o Cranmereovom prisustvu na mjestu zloina. Taj je tip vrlo vjeto znao zamesti svoje tragove! Pa ipak je sasvim sigurno bio u Parizu. On sigurno negdje postoji, i sigurno postoji netko tko ga je vidio. - Upravo mi sijeva jedna misao - povie Marijana iznenaeno. - Da li se netko raspitivao kod nae susjede? Ta bi nam Mrs. Atkins, s kojom je Adelaida u zadnje vrijeme bila dobra i kod koje je Francis stanovao, mogla rei da li je on jo uvijek kod nje ili nije, i ako nije, koliko je vremena kod nje boravio! - Odlino! - obraduje se Jolival. - Eto zato je dobro to sam doao. Vi u svom pismu niste Mrs. Atkins ni spomenuli. Vaa roakinja, koja se neko kod nje skrivala, imat e je zasad samo temeljito ispovijedati. A njen iskaz moe biti u toliko vaniji, to je i ona Engleskinja. ~ 120 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Preostaje da se vidi - primijeti Marijana odjednom se namrtivi - da li e htjeti svjedoiti protiv svog sunarodnjaka. - Ako gospoica Adelaida u tome ne uspije, onda to nitko nee ni postii. Ali u svakom sluaju treba pokuati. S druge strane, lord Cranmere je kratko vrijeme tamnovao u Vincennesu, poto ga je Nicolas Mallerousse uhapsio na Bulevaru Temple. Moda bi mu se mogli nai tragovi u kanjenikim registrima. - Mislite? Tako je brzo odande pobjegao! Bojim se da nije ni dospio biti upisan. - Da nije upisan! A Nicolas Mallerousse ga je osobno dopratio! Kladim se da jeste! A taj upis u registar nepobitno dokazuje pravu prirodu odnosa izmeu lorda Cranmerea i vaeg nesretnog prijatelja. Kad bismo nekako mogli zaviriti u taj registar, imali bismo izgleda da nas konano sasluaju prvo policija, a zatim pravda. A ako ustreba, ii emo i caru. Vama brani pristup, prijateljice moja, ali meni nije nita zabranio! I ja u zatraiti audijenciju. On e me sasluati...! I mi emo dobiti parnicu! to je dalje govorio, Arkadije se sve vie zanosio novim nadama koje su se rodile iz ovih dviju ideja, njegove i Marijanine. Njegove su male, ive oi plamtjele poput eravice, a neobine crte lica, jo maloprije grevito napete od brige, omekale i prele gotovo u smijeak. Kod Marijane je ovo priljepivo oduevljenje izazvalo iznenadnu provalu radosti i nade, i imalo uinak sredstva za jaanje. Ponesena zanosom, ona se baci o vrat svom prijatelju. - Arkadije, vi ste divni! Dobro sam znala da u uz vas dobiti i nadu i volju za daljnjom borbom! Zahvaljujui vama, sada vjerujem da sve nije izgubljeno, da emo moda uspjeti da ga spasimo! - Moda! Zato moda? - usprotivi se Jolival kojem je kneev konjak podesetostruio oduevljenje. - Treba rei: spasit emo ga sigurno. - Imate pravo; spasit emo ga... po bilo koju cijenu! - dodade Marijana s takvom odlunou, da Arkadije sada nju zagrli, sretan to vidi da joj se hrabrost vratila. Te je noi, po prvi put od odlaska iz Pariza, Marijana legla bez onog osjeaja umora i nemoi to su je jo munije i ee obuzimali im bi sunce zalo. Bar joj se vratilo pouzdanje i sad je znala da e, makar i bila daleko od Pariza, makar prognana, moi djelovati u Jasonovu korist, moda ak i neometana ni od koga. A ta je spoznaja ohrabrila vie od svih drugih. Kreui sutradan ujutro za Pariz, s odvanou to je sluila na ast njegovoj izdrljivosti i jahakim sposobnostima, Jolival je sa sobom odnio, osim Marijaninog pisma Adelaidi, sve propale nade svoje prijateljice. Za uzvrat je za sobom ostavio jednu enu koja je ponovo dobila volju za ivot.
Dani koji su slijedili, bili su za Marijanu blagotvorni asovi oporavka. Puna vjere u zdruenu akciju Arkadija i Adelaide, ona se prepustila dokolici i uivanju u draima malog kupalinog mjesta strpljivo ekajui da vrijeme proe i sluajui kako ga polako odbija sat na tornju Quinquengrogne. ak se zabavljala promatrajui kako Talleyrandovi ukuani ovdje ive daleko slobodnije nego u Parizu. Od jutra do mraka sluala je smijeh i pjesmu male Charlotte koja je, ini se, preuzela na sebe zadatak da pomladi svog ozbiljnog gospodina Fercoca, i koja je, iznimno, svom odgojitelju propisala jedan reim gdje su igre i izleti u prirodu zauzimali daleko vie mjesta nego latinski ili matematika. Svako je jutro Marijana sa svog prozora raspoloeno pratila kneev odlazak u kupke. Po mjesnoj modi, on bi se zavalio u zatvorenu nosiljku, prethodno se umotavi u nevjerojatnu koliinu marama i ~ 121 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
svakojake odjee od flanela i vune, koji su ga pretvorili u neto nalik na ogromnu i uvesaljavajuu liinku. Ali ga to nije spreavalo da se obue kao i ostali ljudi onda kad bi sve faze obreda bile zavrene. Njega i lijeniki propisi silazili su s dnevnog reda im bi drutvo sjelo za stol - Marijana je redovito jela sa svojim prijateljima - i poelo se naslaivati udesima koja je Careme stvarao s tako skromnim priborom; ovo posljednje ga je svakog ljeta dovodilo u stanje neprekidnog bijesa, koje je prestajalo tek po povratku u velebne kuhinje Valencaya ili palae Matignon. Bio je tu i Boson, gluhi brat, koji je Marijani diskretno udvarao, i to na starinski nain i potpuno bez veze, budui da nije uo ni polovicu od onog to mu se govorilo. Bilo je to, uostalom, udvaranje na mahove, jer je Boson najvea dio vremena provodio u kupkama zanosei se nadom - naenom bogzna gdje - da e izlijeiti svoju gluhou. Poslijepodnevi su prolazili u vonjama koijom u kneginjinom drutvu, ili u itanju s knezom. Kroz ivicom oiviene livade po kojima su se ratrkali veliki bijeli volovi i bujno drvee, odlazile su u Souvigny, taj Sant'Denis burbonskih vojvoda, i tamo se divili opatijskoj crkvi i njenim grobovima. Izvanredno pogodno vrijeme omoguilo je ovoj plodnoj, bogatoj zemlji i njenoj prirodi da procvatu u svoj svojoj ljepoti i vedrini. Ali se to nije moglo rei za djetinjaste brbljarije gospoe Talleyrand koja se Marijani inila uznemirenom i bolesnom za vrijeme ovog kratkog bijega od crnih spletka u kojima se koprcala. S Talleyrandom je Marijana, kako joj je to bio i navijestio, itala pisma gospoe du Deffand, koja su kneza jako zabavljala, jer su ga podsjeala na njegovu prvu mladost, njegov ulazak u drutvo i na sve osobe koje su tada u njemu zauzimale visok poloaj. I mlada bi se ena tada, iznenaena i zadivljena, s njim zajedno vratila u to osamnaesto stoljee, draesno i lakoumno, u kojem su njeni roditelji proivljavali svoju ljubav. Uostalom, itanje se esto zavravalo askanjem u kojem bi knez svojoj prijateljici s uitkom iznosio svoja sjeanja na ovaj najljepi i najskladniji par koji je ikad vidio, a koji je njihova kerka tako slabo poznavala. Putem njegove rijei, koja je znala biti izvanredno potresna i njena, Marijani se inilo da vidi svoju majku kako, arobna i plavokosa, u haljini od bijelog muslina, drei visok tap ukraen vrpcama, odmie drvoredima Traianona ili pak sjeda u dubok naslonja pored kamina u svom salonu i s neizrecivom ljupkoou prima goste koji su pourili k njoj na aj na engleski nain, jer ga je znala uiniti prisnim i armantnim ak i za pedeset osoba. Zatim bi Talleyrand naas oivio Pierra d'Asselnata i njegovo uzvieno ivotno pravilo, na temelju kojeg je itavo njegovo bitisanje bilo posveeno dvjema strastima, a to su bile: nepokolebljiva odanost kraljevini i arka ljubav prema njegovoj eni. A onda bi velika ratnika slika Ulice de Lille zaokupila matu i zadivljene, ali i pomalo ljubomorne Marijane. Proivjeti jednu takvu ljubav!, mislila je sluajui svog starog prijatelja. Voljeti i biti voljen onako kako su se oni voljeli... i zatim umrijeti, skupa, pa makar u tom moru krvi i uasu stratita! Ali najprije nekoliko godina... ili bar nekoliko mjeseci sree kakva se nikad ne ponavlja! Ah! Kako je dobro razumjela onaj zanos svoje majke koja, vidjevi svog mua u tamnici, bijae gordo zatraila da ga slijedi u smrti, ak odbijajui od sebe pomisao na dijete koje ostavlja za sobom, samo da bi proivjela svoju ljubav dokraja! I sama je Marijana, za onih beskrajnih noi to su protekle od drame u Passyju, tisuu puta pomislila kako Jasona nee preivjeti. Bijae izmislila stotine traginih zavretaka svog jadnog romana. Vidjela se kako iskae iz gomile i baca se pred puke streljakog voda u trenutku smrtonosne paljbe, ako se Jasonu dosudi vojnika smrt, ili pak kako sebi presijeca vrat ispod ~ 122 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
vjeala, ako mu se odredi tretman obinog kriminalca. Ali sad kad joj je Jolival vratio nadu, ona je, hvatajui se u kotac s itavim svijetom usredotoila svu svoju volju na ostvarenje ove sree koja joj je tako uporno izmicala. Proivjeti s Jasonom njihovu veliku ljubav, ispiti ljubavni napitak do zadnje kapljice, a onda neka svijet propadne! Dani su, dakle, proticali ugodno, bez velikih promjena, ali kako je vrijeme vie odmicalo, Marijana je osjeala sve vee nestrpljenje. Vrebala je glasnika i paljivo promatrala Talleyrandovo ponaanje, nastojei iz njega zakljuiti da li u poti koju je primio iz Pariza ima kakvih novosti o aferi Beaufort. Jednog je jutra Marijana u drutvu sa knezom vrludala stjenovitim stazama uz jezero. Zbog njegove bolesne noge, Talleyrandove su etnje uvijek bile prilino kratke, ali je vrijeme bilo tako lijepo, jutro tako bistro i svjee, da ih je oboje obuzela neodoljiva elja za pjeaenjem. Polje je disalo mirisom sijena i majine duice, nebo se bijeljelo od golubova koji su se naganjali oko tri sive kule zamka, a tiha se jezerska voda prelijevala duginim bojama i srebrnastim odsjajem poput kakvog vilinskog plata. Knez i mlada ena hodali su polako uz rub vode, bacajui komadie kruha patkama i zabavljajui se estokim kokodakanjem jedne patkemajke koja se upinjala da odri na okupu jedno leglo izrazito nestane mladunadi. U tom trenutku sluga dotra k njima nosei neto bijelo u rukama. - Pota, ehe? - upita Talleyrand s jedva primjetnom zlovoljom. - Mora biti vrlo hitno, kad ste dojurili za nama! Bila su tu dva pisma, jedno za Talleyranda, drugo za Marijanu. Vidjevi da je njegovo zapeaeno grbom carske kue, knez upitno digne obrve, dok se mlada ena baci na svoje, prepoznavi ekstravagantno narkana slova koja su predstavljala Jolivalov rukopis. Ona grozniavo razbije peat s grbom na kojem su uzlijetali kosovi njenog plemia-djevojke za sve, i proguta onih nekoliko redaka to ih je pismo sadravalo. Oni joj izmamie oajniki krik. Jer, Arkadije joj je javljao da je Mrs. Atkins napustila svoje obitavalite u Ulici de Lille i otila na ladanje - a da nije bilo mogue ustanoviti gdje se nailazi to ladanje istog onog dana kad se Adelaida d'Asselnat vratila u obiteljsku palau. to se tie registra u zamku Vincennes, u njemu nije bilo nikakvih znakova boravka Francisa Cranmerea u dravnom zatvoru... osim tragova jedne istrgnute stranice. Oni koji su se zakleli da e unititi Jasona i pogorati francusko-amerike odnose, oito nita nisu preputali sluaju! Oiju punih suza, Marijana je razdraeno guvala pismo, kadli zauje kako njen drug brunda: - to u mu ja za otkrivanje njegovog bijednog stupa! Eto to e me prisiliti da prekinem svoje lijeenje. A ja se ba nikako ne elim vratiti u Pariz, ehe! Ali od onoga to je izgovorio. Marijana je uhvatila samo tri posljednje rijei: - Vratiti se u Pariz? Vi ete se vratiti? - Moram! Moram se tamo stvoriti 15. kolovoza. To je, kako vam je poznato, carev roendan. A ove je godine, da bi dalo vei sjaj ovoj sveanosti, njegovo velianstvo odluilo da u slavu Velike armije otkrije stup koji je izvoljelo podii na Trgu Vendome od bronze nekih tisuu dvjesto pedeset topova, zarobljenih u Austerlitzu. Ne znam da li je ta inauguracija tako blistava stvar. Ona nee pruiti mnogo uitka novoj carici, jer je dobra polovica ovih topova bila austrijska. Ali je car tako zadovoljan sa svojim kipom u pozi rimskog imperatora, koji e krasiti vrh, da ga eli, ini mi se, pokazati itavoj Europi.
~ 123 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Marijani, meutim, nije padalo na pamet da se zanima za stup na Trgu Vendome. ak je zanemarila i najosnovnije pravilo pristojnosti, jer je suho prekinula kneevo brbljanje: - Ako se vraate u Pariz, povedite me! - Da vas povedem, ehe? Ali zbog ega? Umjesto odgovora, ona mu prui Jolivalovo pismo koje Talleyrand proita polako i paljivo. Jedna se duboka bora bijae usjekla meu njegove obrve dok je utke vraao papir mladoj eni. - Moram se vratiti - nastavi ona promuklim glasom. - Ne mogu vie ostati ovdje, na suncu... u zatiju, dok se najgore opasnosti nadvijaju nad Jasona. Ja... ja mislim da u poludjeti ako ostanem! Povedite me sa sobom! - Vi znate da ne smijete otii... i da vas ni ja ne smijem povesti! Zar se ne bojiite da ete samo oteati Beaufortov poloaj ako car dozna da ste prekrili njegovu zabranu? - On to nee saznati. Ostavit u ovdje svoje kovege sa stvarima i svoje ljude s uputom da zakljuaju moje odaje i da svakom kau da sam u postelji, da spavam, da sam bolesna... da neu nikoga da vidim! To nee nikog iznenaditi: takav sam ivot ve vodila prije vaeg dolaska. U mjestu nesumnjivo misle da sam luckasta! Kad su tu Agata i Gracchus, znam da nitko nee prekoraiti moj prag i otkriti moju podvalu. Za to vrijeme ja u se vratiti u Pariz preruena... recimo u mladia... bit u jedan od vaih tajnika! - A kuda ete ii kad stignete u Pariz? - primijeti knez ije elo jo nije izgubilo onu boru. - Vaa je kua, to znate, pod paskom policije. Ako vas vide kako u nju ulazite, bit ete na licu mjesta uhapeni. - Mislila sam... - poe Marijana s iznenadnom bojaljivou. - Da u vam ja pruiti gostoprimstvo u svom domu? I ja sam, bogami na to pomiljao, ali to je nemogue. Svi vas poznaju u Ulici Varenne, a ja nisam siguran u sav taj svijet. Izloili biste se opasnosti da vas netko prokae, a to ne bi koristilo ni vama... ni meni! Podsjeam vas na to da u zadnje vrijeme nisam ba u dobrom s njegovim velianstvom... makar me poziva na otkrivanje svog stupa! - Utoliko gore! Ii u bilo kud; u hotel, na primjer. - Gdje e vas raskrinkati za manje od jednog sata. Vi ste ludi, prijateljice moja! Ne! Mislim da sam se dosjetio neem boljem. Idite se spremiti. Naputamo Bourbon jo veeras, im no padne. Doturit u vam muko odijelo i vait ete za mog mladog tajnika sve do naeg dolaska u Pariz. Kad tamo stignemo, odvest u vas... ali... onda ete i sami vidjeti kuda! Suvino je sad o tome govoriti Svakako ponesite jednu ili dvije haljine. Zaista vam je stalo da poinite tu ludost? - Da, jako! - potvrdi Marijana, sretna i raznjeena ovom pomoi kojoj se jedva usudila nadati. - ini mi se da, boravei pored njega, ipak ima kakvih-takvih izgleda da u neto moi i uiniti! - On se zaista rodio pod sretnom zvijezdom - uzdahne knez blijedo se nasmijeivi - kad je na ovaj nain voljen! Hajdemo, Marijana, sudbina je odredila da vam nikad nita ne mogu odbiti! Osim toga, moda je zaista bolje nalaziti se na licu mjesta. Tko zna nee li se ukazati kakva prilika. I vi ete tada biti u mogunosti da je iskoristite. A sad kui, hajdemo!... to to radite? - dodade uzalud pokuavajui povui ruku koju zahvalna Marijana bijae prinijela svojim usnama. - Zar niste moja izabranica, u neku ruku moja pokerka? Ruku pod ruku, hromi knez i mlada ena uputie se polako prema selu, ostavljajui jezero u drutvu pataka i golubova. Jedanaest je sati otkucavalo s tornja Quiqengrogne kad je Talleyrandov koija potjerao konje prema drumu za Pariz. Poto je koija krenula, Marijana digne pogled na prozor svoje sobe. Kroz zatvorene je kapke probijalo ukasto svjetlo, onako kako je probijalo svih veeri za njena boravka ovdje. Nitko nije mogao zamisliti da ~ 124 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
nona svjetiljka gori nad praznim krevetom u naputenoj sobi. Agata, a posebno Gracchus primili su stroge upute, iako ih je teko bilo utuviti u glavu mladiu koji je negodovao to se njegova draga gospodarica baca u jednu pogibeljnu pustolovinu bez pomoi njegove snane osobe. Marijana je morala obeati da e ga pozvati u najkraem roku, a u svakom sluaju im se ukae znak i najmanje opasnosti. Polja pod platem noi stadoe promicati pored prozora koije ije je ljuljanje ubrzo uspavalo mladu enu. Ona utone u san, s glavom na Talleyrandovom ramenu, snivajui kako, potpuno sama i s golim rukama, otvara pred Jasonom vrata tamnice...
~ 125 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA 9.
KRALJIIN OBOAVATELJ
Kad su Marijana i Talleyrand uli, kua je bila mrana i tiha. Jedan se lakaj bezizraajna lica, u ozbiljnoj smeoj livreji, sa svijenjakom u ruci, penjao pred njima irokim stubitem od crnog mramora s ogradom od pozlaenog kovanog eljeza i doveo ih do odmorita na prvom katu. Odatle se, osim u nekoliko neosvjetljenih salona, ulazilo u neku vrstu velikog kabineta, toliko pretrpanog namjetajem, slikama, knjigama i umjetninama svih vrsta, da bi Marijana i njen pratilac teko bili razabrali nezgrapnu priliku i elo kota Crawfurda, da im on nije iziao u susret. - U vrijeme kad sam ja stanovao u ovoj kui - primijeti knez silei se da svom glasu dade vedar prizvuk - ovdje je bila moja biblioteka. Crawfurd je od ove prostorije napravio svetite sasvim druge vrste. Pri oskudnom svjetlu nekoliko svijea Marijana je s uenjem zapazila da gotovo sve slike i umjetnika djela predstavljaju istu osobu. Izraeno u bronzi, na platnu, u mramoru, odasvud je zanosno i gordo lice kraljice Marije-Antoinette gledalo na pridolice. I sam je namjetaj morao neko pripadati dvorcu Petit Trianon, a gotovo svi sitni predmeti, kao burmice, lepeze, maramice, korice knjiga, kojih je prostorija bila krcata, nosili su ili vladariin grb ili njen monogram. Nekoliko je pisama, napisanih njenom rukom, uokvirenih zlatnim okvirima, visilo uz portret i minijature na zidovima presvuenim sivom svilom. Dok je Talleyrand po ameriki stiskao ruku Quintinu Grawfurdiu, ovaj se tuno nasmijei opazivi s kolikim uenjem Marijana krui oima po prostoriji. Njegov otar glas, u kojem se bijahu zadrali tragovi highlandskog naglaska, ustvrdi silovito: - Onog dana kad sam imao ast biti joj predstavljen, zavjetovao sam se da u vjerno sluiti kraljici-muenici. Uinio sam sve da je istrgnem iz ruku njenih neprijatelja i da joj vratim izgubljenu sreu. A sad oboavam njenu uspomenu i gajim njen kult! Poto Marijana, zbunjena udesnom enjom to je treperila u glasu ovog starog ovjeka, bijae ostala bez rijei, on nastavi: - Vai su roditelji umrli za nju, a pri tom je vaa majka bila Engleskinja. Moja e kua, dakle, za vas biti nepovredivo utoite. Kaem nepovredivo, jer tko god pokua da vas odavde makne ili vam naudi, nee poivjeti toliko da bi se dospio time pohvaliti! On rukom pokae ogromne pitolje pobacane po jednom stolu, i teak, starinski kotski ma poloen poprijeko po jednom naslonjau, dok su blistave cijevi i sjajna elina otrica svjedoili da se briljivo odravaju i da se u svakom trenutku rauna s njihovim koritenjem. Neosporno je postojalo neto melodramatino i teatralno u nainu na koji ih je Crawfurd primio, ali Marijana nije mogla a da mu ne prizna izvjesnu plemenitost, a u svakom sluaju nedvojbenu iskrenost: ovaj bi se ovjek prije dao ubiti negoli bi izruio svoju gou. Iako duboko ganuta, Marijana ipak uspije izustiti nekoliko utivih rijei zahvalnosti, ali je on prekine: - Manite to! Krv vaih roditelja i kneevo prijateljstvo dvostruki su razlog da ovu kuu osjeate kao svoj dom. Doite, moja vas ena eka, ona e vas odvesti u vau sobu. Istinu govorei, Marijana nije bila ba oduevljena kad joj Talleyrand nadomak Pariza bijae priopio da za nju namjerava zatraiti gostoprimstvo Crawfurdovih. Neobian brani par, koji je one veeri na Britaniku vidjela u loi kneza od Beneventa, ostao joj je u nekom udnom i pomalo uznemirujuem sjeanju. Naroito ju je supruga ~ 126 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
zagolicala i istovremeno nekako uplaila. Znala je da je prije udaje, prvo morganatsko za vojvodu od Wurtemberga, zatim za Engleza Sullivana i konano za Crawfurda, proivjela najraniju mladost u Luki i da ne moe poznavati obitelj Sant'Anna. A pogotovo je se dojmio onaj teak i sumoran Eleonorin pronicljiv pogled koji se kroz dvoranu Comedie-Francaise bijae zaustavio na njoj i tu dugo poivao. Ispitivaki i znatieljan pogled, nedvojben, ali takoer i hladno podrugljiv koji se teko mogao zamisliti prijateljskim. Upravo je zbog tog pogleda Marijana osjetila neku udnu odbojnost kad se 14. kolovoza naveer Talleyrandova kola bijahu zaustavila u dvoritu bive palae de Crequi, Ulica d'Anjou-Saint-Honore. To draesno obitavalite iz prethodnog stoljea bilo je jo prije dvije godine Talleyrandova rezidencija, onda kad je bogati Crawfurd stanovao u palai Matignon u koju se uselio jo 1806. Zamjena je izvrena djelomino zato to je to samim stanarima odgovaralo. - Matignon je bio prevelik za obitelj Crawfurd - a djelomino po nareenju samog cara koji je htio da njegov ministar vanjskih poslova ima raskonu i dolinu kuu; uostalom, ta je kua u svakom pogledu odgovarala ukusu navedenog ministra. Ali Talleyrand bijae sauvao izvjesnu slabost prema svom bivem boravitu u Ulici d'Anjou i ne tri shvatio Marijanu da je izrazila bilo kakav zazor od stanovanja u njemu, pod okriljem ljudi koje je smatrao jednim od svojih najstarijih i najvjernijih prijatelja. Tvrdio je da Eleonora, njegova ljubavnica iz vremena prije njenog ljubovanja s nesretnim grofom de Fersenom, predstavlja olienje arma onog osamnaestog stoljea koje je za njega znailo onu nikad kasnije naenu slast ivota. A to unato tome to ona svoju pustolovnu karijeru bijae zapoela na daskama jednog beznaajnog kazalita gdje je nastupala kao plesaica. Ali je istina i to da je diplomata uvijek oboavao plesaice! Krotko i trudei se da misli samo na krevet koji e joj biti ponuen i za kojim je osjeala neodoljivu potrebu, ona je slijedila svog domaina do susjednog salona gdje je Mrs. Crawfurd pored bokora dugakih rumenih svijea vezla goblen. U haljini od crnog moarea iji su se nabori pod svjetlom prelijevali, u kapi od bijelog muslina koja je bila u skladu sa starinskom maramom svezanom na jo vrlo lijepim grudima i koja je uokvirivala njenu srebrnu, prema gore zaeljanu kosu s dugakim i ljupkim uvojcima to su isticali liniju vrata, kuedomaica je tako jako podsjeala na jedan portret kraljice u Templeu, da se Marijana, potresena ovom slinou, zaustavi na pragu, kao da se odjednom nala pred nekim duhom. Ali je sva slinost zavravala s ovim prvim dojmom, jer crne oi koje se podigoe na doljakinju, ive i ispitivake, zatim crveni i poneto okrutan luk ustiju, nisu pripadali Mariji-Antoinetti. Jednako tako njen nije bio ni mnogo tanji i njeniji stas, kao ni mrave i koate ruke u rukavicama od crne ipke i prekrivene velianstvenim briljantima. - Evo konano nae bjegunice! - ree Eleonora Crawfurd ustavi i uputivi se u susret pridolicama. - Sretna sam to vam mogu pruiti gostoprimstvo, draga moja, i elim da ovu kuu smatrate svojom. Moi ete se po njoj kretati do mile volje, jer, ako i imamo malo slugu, u svakog od njih imamo puno povjerenje. Njen glas, prekrasan kontra-alt, u kojem su se razabirali tragovi toskanskog naglaska, bio je dubok i topao, aroban i zanosan. Eleonora se, uostalom, s njim poigravala kao prava umjetnica. - Dobri ste, gospoo - zapoe Marijana koja se, ne znajui kako da pozdravi, ograniila na osmijeh i lagani pokret glavom. Propisni bi naklon zbog njenog mladikog odijela djelovao smijeno, a ni muki pozdrav ne bi bio sretnije rjeenje. - Samo mi je ao to u vam smetati i moda vas izloiti opasnosti... ~ 127 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Kojeta! Tko ovdje jo govori o opasnostima? Izlagali smo im se itav svoj ivot, Quintin i ja, a ova sadanja, pod pretpostavkom da uope postoji zaista je neznatna u usporedbi s ranijim. Uostalom, nadam se da vae nevolje nee potrajati i da ete se uskoro vratiti u svoj dom. Zar niste imali provesti samo... ljeto u toplicama? Ove ete jeseni biti kod kue. U oekivanju toga, treba da se ovdje osjeate ugodno; a sad, za poetak, doite da s dragim knezom neto zaloite. Sigurno ste jako gladni. Poslije toga u vam pokazati vau sobu. Veera, koja je obzirom na kasne sate posluena u salonu, sastojala se od prekrasnih bresaka, mlijenih proizvoda, laganih kolaa i izvanrednog sira iz Briea, kako je to Talleyrand volio. Kao pie ponuen je stari, vrlo jaki burgundac. Ali zbog vidljivog umora dva gosta, razgovor je pomalo zamirao. Donekle je ivnuo tek kad Crawfurd, kao da se radi o nevanoj stvari, izjavi: - ini se da je Champagny poslao poruku ambasadoru Armstrongu. Talleyrand podigne jednu obrvu, a Marijana se naglo trgne iz drijemea pri samom spomenu amerikog diplomate. - Poruku, ehe? - ree knez. - A to kae ta poruka? - Otkud bih ja to znao? Sve to sam saznao svodi se na jedno pismo koje potjee od ministra vanjskih poslova... i na injenicu da je ambasadorovo elo neto manje smrknuto otkako je primio to pismo koje, mislim, nosi datum... 5. kolovoza. - Manje smrknuto? Kako to tumaite, Crawfurde? Da li bi to znailo da se car odluio na blai stav u vezi afere Beaufort? Oito bi bilo najjednostavnije prosto-naprosto popustiti... - Ne zanosite se time! Tu je aferu nemogue zatakati. Pomorac Perez, koji, meu nama reeno, za neukog i priprostog mornara izgleda suvie dobro upuen u visoku politiku, izjavljuje da je Beaufort namjeravao pristati u Portsmouthu... i tamo iskrcati jedan dio svog ampanjca. I sad, na temelju Milanskog dekreta, on kao nagradu za prikazivanje zahtjeva treinu tereta. udno je, uostalom, s kolikom su lakoom pojedinosti o ovoj aferi, koja bi naelno trebala ostati u tajnosti, procurile iz svih nadlenih ureda u javnost. Pitam se to o tome car misli. - Upravo to bi trebalo znati - povie Talleyrand diui se od stola i lupkajui dlanom po stolnajku. - Uistinu, ovo postaje luaka pripovijest, jer se napadno mnogo govori o mornaru Perezu! Ne bojte se, Marijana - dodade vidjevi kako je mlada ena problijedjela a oi joj se rairile i zablistale od suza - nastojat u razgovarati s njegovim velianstvom, a ako u tome ne uspijem, pisat u mu. Vrijeme je da se uje glas potenih ljudi! U oekivanju toga, idite spavati, dijete moje, jer padate s nogu od umora. Vaa e se domaica pobrinuti za vas, a ja u odmah sutra obavijestiti vae da ste ovdje. To je odgovaralo istini. Marijana je bila na izmaku snage. I dok je knez od Beneventa iao prema svojoj koiji da bi nastavio put za palau Matignon, ona se posluno prepusti Eleonori Crawfurd koja je odvede u jednu lijepu sobu obloenu ruiastom tkaninom i smjetenu na drugom katu zgrade. Njena su dva prozora gledala na ubav vrt koji je mnogo liio na Marijanin. Gospoa Crawfurd vjeto i brzo napravi krevet, zatim upali plamenik pod ajnikom na nonom ormariu. - Malo kamilice e vam goditi - ree. - Ona je nanedmaiv lijek za ivce. Hoete li da vam pomognem pri svlaenju? Marijana odmahne rukom u znak odbijanja i zahvali se umornim smijekom. urilo joj se da ostane sama, ali se njenoj domaici oito nije urilo da je napusti. Ona je kruila po sobi, namjetala cvijee u vazama, provjeravala da li zastori glatko skliu po ipkama, premjetala stolice, kao da je eljela u beskraj produiti ovaj sastanak ~ 128 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
udvoje. Nestrpljiva i razdraena, Marijana se ve bijae odluila na krajnju neutivost i htjela se sasvim otvoreno zamoliti da je ostavi samu, kad li se Mrs. Crawfurd iznenada okrene svojoj goi u koju se zagleda napola zbunjenim, napola samilosnim pogledom. - Siroto, siroto dijete! - ree glasom iji se saalni prizvuk Marijani uini malo usiljenim. - Tako bih eljela da naete sreu... bar vi! - Zato: bar ja? - Zato to ste tako ljupki, tako mladi, tako lijepi, tako... oh! Bog mi je svjedok da sam mu se, kad sam saznala za vau udaju, iskreno pomolila da vas mimoie prokletstvo koje, ini se, lei nad princezama Sant'Anna! - Prokletstvo? - promuca Marijana, jer joj se i u stanju potitenosti, u kojem se nailazila, ta rije inila pretekom. - Kakvo prokletstvo? Ako mislite na donu Lucindu koja... - Oh! Baka vaeg nesretnog supruga samo je na neki nain potvrdila ovo alosno stanje stvari koje see u XV stoljee. Otkako je jedan Sant'Anna divljaki ubio svoju enu zbog preljuba, sve ene iz te obitelji... ili gotovo sve umrle su nasilnom smru! Potrebna je izvjesna, koliina hrabrosti ili pak mnogo ljubavi, pa da bi jedna djevojka prihvatila nositi ovo veliko ime... ali zar vi to niste znali? - Ne, nisam to znala! - priznade Marijana koja se, potpuno se razbudivi, pitala na to njena domaica cilja, jer nije mogla vjerovati da bi joj kardinal de Chazey zatajio tako traginu legendu... osim ako je kao ogoreni neprijatelj predrasuda nije drao djetinjastom i smijenom. A kako je ova druga pretpostavka morala biti tona, Marijana doda: - Uostalom, da sam i znala, to ne bi nita promijenilo na stvari. Ja vjerujem u duhove... ali ne u kletve koje padaju na nedune. No u vila dei Cavalli nisam naila ni na duhove! - ustvrdi ne hajui to iskrivljuje istinu, toliko je nalazila udnim ovaj neoekivani razgovor u trenutku kad nije eljuta drugo do spavati. Time je ujedno htjela skrenuti razgovor u drugom pravcu. Ali Mrs. Crawfurd nije bila ena koja se lako dade obeshrabriti na putu do cilja, uostalom vrlo mutnog, to ga je sebi postavila naevi pitanje obitelji Sant'Anna. - Niste naili na duhove? - zaudi se sa smijekom koji je odavao nevjericu. - To me iznenauje! Ni na duha od... - Od koga? - Ni od koga! - odsijee Eleonora iznenada pribliivi se svojoj goi koju poljubi u elo. - Razgovarat emo o svemu ovome kasnije... imat emo dovoljno vremena, a u ovom se trenutku ruite od pospanosti. - Ali ne - usprotivi se Marijana ovog puta iskreno, jer je sad umirala od elje da o tome sazna to vie. - Ne uri mi se, mogu spavati i kasnije. Recite mi... - Nita od toga, dijete moje! To je duga pripovijest i... meni se isto spava. Pogrijeila sam to sam naela ovu aferu, ali nemojte mi rei da niste znali da je po roenju princa Corrada, vaeg supruga, njegov otac don Ugolino ubio njegovu majku... I tiho, poput jednog od onih duhova u koje je jamano vjerovala, ona takoer, Eleonora Crawfurd napusti sobu i neujno zatvori vrata, ostavljajui Marijanu potpuno zbunjenu, ali i potpuno rasanjenu. Ona je sve manje shvaala ovu enu. S kojom je namjerom zapodjenula razgovor o ovom neobinom predmetu, kad se nije htjela dokraja izjasniti? Ako je to uinila u elji da Marijanine misli skrene sa postojane i mune zabrinutosti zbog Jasonove sudbine, uspjeh je bio tek polovian, jer nikakva pripovijest, ma koliko bila uzbudljiva, nije mogla kod mlade ene raspriti zebnju zaljubljene dragane. Ali ako je kod Marijane kanila pobuditi osjeaj nelagodnosti, neizvjesnosti i nesigurnosti, onda je savreno ostvarila svoj naum. Kako ne pomisliti ~ 129 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
da se ovo prokletstvo, to prati ene njenog imena, nee proiriti na one koje ona ljubi? I kakva veza postoji izmeu umorstva done Adriane, Corradove majke, i udne sudbine koju je princ sam sebi nametnuo? Krajnje napetih ivaca i nesposobna da se smiri, Marijana je vrtjela i prevrtala ovo pitanje sa svih strana i iz svih uglova, ali nije uspjela nai zadovoljavajui odgovor. inilo se da ovaj zloin potvruje glasine da je don Corrado grdoba... Pa ipak, kad je u svom pamenju, koje je jo nikad nije izdalo, oivjela vitku i snanu priliku nonog jahaa, taj je zakljuak postao neprihvatljiv. Onda je, znai, lice bilo nakazno? Ali ne ubija se ena tek tako, samo zbog jednog lica, pa ak ni groznog lica! Ubija se... iz okrutnosti, iz bijesa, iz ljubomore takoer. Da dijete nije zapanjujue liilo na nekog drugog ovjeka? Ali Marijana openito nije vjerovala u slinost novoroeneta s bilo kim, jer se s malo mate kod svake bebe mogu nai zajednike crte s kim se god to eli. A onda, u tom sluaju, zato pustinjaki ivot, zato krinka? U cilju da zauvijek i od svake sumnje ouva uspomenu na jednu majku koju princ nije mogao voljeti ni u svom sjeanju, budui da je nije ni upoznao? Ne, to je bilo nemogue... Kad je oko etiri sata ujutro zora zarudjela, Marijana, sjedei u naslonjau pored otvorenog prozora, ne bijae jo oka sklopila, a niti nala odgovor na svoja pitanja. Imala je oajnu glavobolju i bila nasmrt umorna. S mukom se digne i nagne van. Sve je bilo tiho. Samo se uo prvi pjev ptica, a male su krilate prilike iale s grane na granu, a da pri tom ni jedan jedini list nije zatreperio. Nebo je bilo ruiasto, s koraljnim odsjajima i zlatnim prugama koje su najavljivale izlazak sunca. Na ulici su eljezom okovani tokovi teretne dvokolice tandrkali po krupnom, okruglom kamenju kaldrme, dok se razlijegala enjiva tugovanka trgovca drvenim ugljem. Zatim, s druge strane Seine, jedan top zagrmi tono u trenutku kad se sunce pojavilo na nebu i kad su se sa crkvenih zvonika zaorili prvi zvonovi zdravomarije. Ovaj je dini urnebes, koji e potrajati cijelo jutro, objavljivao dobrom narodu Pariza da njegov car danas navrava etrdeset jednu godinu, da je to blagdan i da se shodno tome treba i ponaati. Ali za Marijanu nije mogao postojati nikakav praznik, pa da bi bila sigurna da nee uti ni glasa od ovog narodnog veselja koje e sve vie bujati u prijestolnici, ona briljivo zatvori kapke i prozore, navue zastore i, satrta od umora, baci se onako odjevena na krevet, te zaspe kao zaklana.
Sastanak koji je Marijana imala sa Arkadijem tog 1. kolovoza naveer dok se posvuda na javnim mjestima pod lampionima plesalo i pilo u Napoleonovo zdravlje, zavrio je maltene tragino. Lica izduena od umora, koji je imao zahvaliti brojnim neprospavanim noima to ih je proveo u obilaenju svih onih mjesta gdje se nadao nai neki trag prisustva lorda Cranmerea, Jolival je pomalo ogoreno predbacio Marijani ono to je nazivao njenim pomanjkanjem povjerenja: - to vam je trebalo da dolazite ovamo? I s kojom namjerom? Zato da se zakopate u ovu kuu s onim starim luakom koji ivi iskljuivo od uspomene na jednu kraljicu, i s tom starom spletkaricom koja nosi crninu za svojim ubijenim ljubavnikom i svojom prohujalom razuzdanom mladou? ega se bojite? Da neu uiniti sve to je u ljudskoj moi da se uini. Dakle, budite spokojni: ja to inim. Istraujem... svim svojim snagama. Traim tragove gospoe Atkins, lunjam svake noi po Chaillotu ili po Bulevaru Vemple u vjenoj nadi da u ugledati nekoga od Fanchoninih ljudi ili pak samu Fanchon. Ali mi je ~ 130 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
trud uzaludan... Mislite li da mi je trebala jo i ova briga: vi ovdje, skriveni, izrueni na milost i nemilost svakog potkazivaa. Marijana bijae saekala da bura proe. I suvie je dobro shvaala premorenost i obeshrabrenost svog prijatelja, a da bi mu zamjerila provalu bijesa koji je, uostalom, nikao samo iz njegove ljubavi i privrenosti. Da bi ga smirila, ona mu se obrati blago, gotovo ponizno. - Ne smijete mi to spoitavati, Arkadije! Nisam vie mogla tamo ostati, ivjeti mirnim seoskim ivotom dok se vi ovdje borite, dok Jason trpi sam Bog zna to... - Zatvor! - objasni Jolival suho. - Politiki zatvor, a to nikako nije robija! I znam da s njim dobro postupaju. - Znam, sve znam... ili bar slutim, ali mi se inilo da u poludjeti! A kad mi je knez rekao da se mora vratiti u Pariz, nisam vie mogla izdrati. Zamolila sam ga da me povede. - Pogrijeio je! Ali ene od njega uvijek rade to hoe! I to ete sad? itav boji dan sluati Crawfurda kako velia vrline Marije-Antoinette, kako vam pria u tanine bruku oko afere s ogrlicom ili strahote Templea i Conciergerie? Osim ako se ne opredijelite za njegovu enu koja e vam jamano dati cjelokupan prikaz svojih pustolovina? - Da, jamano, sluat u ono to mi ona moe rei, jer je roena u Luki i oito poznaje bolje nego itko historijat obitelji Sant'Anna. Ali ako sam se vratila, prijatelju moj, to je prvenstveno zato da bih stalno bila u toku svih zbivanja koja e nailaziti, da bih bila u stanju donijeti ovakvu ili onakvu odluku, ve prema datoj situaciji... Stvari stoje loe, prema gospodinu de Talleyrandu, i on bi vam rekao... - Znam! Upravo dolazim od njega. Rekao mi je da je zatraio audijenciju kod cara s ciljem da mu pokua osvijetliti ovu mranu pripovijest. Ali se bojim da e se namuiti prije nego to bude sasluan. Njegov poloaj nije ba najbolji u ovom trenutku. - A zato? Dodue, nije vie ministar, ali je jo uvijek veliki komornik carstva. - Zvuan naslov, ali u sutini prazan! Ne, pria se da je glas o njegovim financijskim potekoama, a naroito o njihovim uzrocima, doao Napoleonu do uiju. Na je knez manje ili vie zaglibio u francuskoengleske nagodbe Fouche-Ouvrard-Labouchere-Wellesley. Tu je i steaj banke Simons a Simonsova ena, biva gospoa Lange dugo je vremena bila njegova prijateljica, i sad mu u toj banci propada milion i po... a pogotovo je nezgoda s ona etiri miliona od Hamburga, koje mu je ovaj grad isplatio zato da bi sprijeio svoje pripojenje. I sad, ako Napoleon ostvari svoju namjeru da ga pripoji svom carstvu, Talleyrand e morati taj novac vratiti. Obzirom na sve ovo, ne vidim kako bi mogao dobro stajati na dvoru! - Onda su njegova nastojanja u toliko pohvalnija. A to se tie novca, ako ga treba, ja u mu ga dati. - Mislite da ga toliko imate? Nisam vam htio o tome govoriti da vam ne bih zadavao jo vee brige, ali ima ve pet dana kako je ovo pismo stiglo iz Luke. Stiglo je samo, uostalom, bez tromjesene rente koja ga inae redovito prati. Oprostit ete mi, nadam se, to se nisam sustezao da ga proitam. Predosjeajui nove jade, Marijana nevoljko uzme pismo. Predbacivala je sebi to princa jo nije, ona sama, vlastoruno, obavijestila o udesu ija je rtva bilo dijete. Bojala se reakcije svog nevidljivog supruga, ali pri tom nije imala odreenu predodbu u emu bi se mogla sastojati ta reakcija. A sada joj je neto govorilo da pismo koje joj je prueno, sadri ono ega se nagonski pribojavala. I zaista, princ Corrado je u nekoliko redaka ledenom utivoou obavjetavao Marijanu da je saznao za propast njihovih zajednikih nada, suho izrazio zabrinutost za njeno zdravlje i dodao da od nje oekuje skori dolazak u Italiju kako bi zajedniki razmotrili ~ 131 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
novonastalu situaciju povodom ovog nesretnog sluaja i dogovorili se o poduzimanju mjera koje ona namee. - Pravo biljeniko pismo! - prasne Marijana guvajui papir i bacajui ga u jedan oak. - Razmotriti situaciju! Poduzeti mjere! to on hoe? Rastavu? Ja sam na nju spremna! - Talijan se ne razvodi, Marijana - strogo e Arkadije - a jedan Sant'Anna pak nikako i nikada! Osim toga, nadam se da ste se zasitili toga da svakih pet minuta mijenjate mueve! Prema tome, prestanite trabunjati! - to hoete da radim? Da otputujem dolje dok ovdje... ne! Tisuu puta ne! Ni po koju cijenu! Iza ove provale bijesa krile su se zapravo zbrkane misli koje su je saletjele, ali je u ovom trenutku bila svjesna jedino toga da svim svojim silama mrzi tog dalekog neznanca za kojeg se udala vjerujui da e unato svemu sauvati potpunu slobodu, a koji se usudio, ak s tolike udaljenosti, nametati svoju volju vlastelina i gospodara, i davati joj na znanje da on dri uzde. Vratiti se u Luku! U onu kuu punu pritajenih opasnosti, gdje je jedan luak oboavao jedan kip i ak mu prinosio ljudske rtve, gdje je jedan neobian ovjek zalazio samo nou i pod krinkom! U svakom sluaju sada nije bio trenutak za to! Zbog zadae, koje se gorljivo prihvatila i koja ju je zadravala ovdje, Marijana je morala biti... slobodna! Ali je s druge strane sigurno da ovakva uskrata ivotnih sredstava sadri prijetnju i donosi neugodnosti. A to pada u vrlo nezgodno vrijeme, u asu kad e moda biti prisiljena kupovati ljude, savjesti, oruje... moda itavu jednu vojsku, da bi Jasona spasila presude koja ga oekuje... to vie, ovo je pismo, prvo to ga je primila od princa Sant'Anna, predstavljalo jo jednu opasnost: ako je sluajno otvarano u Crnom kabinetu i car tako saznao za njegov sadraj, to bi ga moglo navesti na vrlo dobru zamisao: da Marijanu potpuno i konano odstrani od afere Beaufort time to e je poslati u njen udaljeni dom. I to bi protiv toga mogla uiniti?... U tome je od cijelog ovog pisma Marijana vidjela najveu opasnost. Kakve su mogle biti mjere koje princ kani poduzeti? Namjerava li je primorati da ponovo postane Napoleonova ljubavnica, kako bi poto-poto doao do eljenog djeteta? To je jamano bilo jedino rjeenje, jer se princ nije mogao razvesti i jer, da se elio sam pobrinuti za svoje potomstvo, na to zacijelo ne bi ekao tako dugo. Prema tome, emu ovo pismo, emu ova neprikrivena naredba da se vrati u Luku? I to bi tamo radila? Stravina pomisao sine Marijani. Nije li joj princ Corrado dosudio ono to je, prema Eleonori Crawfurd, zajednika sudbina svih princeza Sant'Anna? Nasilnu smrt kojom bi se osvetio za ono to je sasvim razumljivo mogao smatrati pogodbom u kojoj je nasamaren. Da li je poziva da je pogubi... Zato da bi se odrala tragina tradicija njegove obitelji? Bezbojnim glasom, kao da glasno misli, Marijana izusti: - Neu se tamo vratiti... jer se bojim tih ljudi! - Nitko to od vas ni ne trai, bar ne u ovom trenutku! Ja sam ve odgovorio da ste, jo slabi i neoporavljeni od vae nezgode, morali po carevoj zapovijesti otii u Bourbonske toplice gdje se lijee i reumatizam i enske bolesti. Preostaje nam jedino nada, sad kad ste se tako pametno sjetili da se odande vratite, da princ nee provjeravati kako se osjeate u kupkama. Ali nije u tome stvar: samo sam vam htio predoiti da nemate novaca na bacanje i da, ako i niste u bijedi, ipak ne smijete lakomisleno troiti i uludo razbacivati svoju imovinu. Ovim bi se, draga prijateljice, s vama oprostio. - Oprostio? - povie Marijana prestraena. - Niste valjda htjeli rei da me... naputate? ~ 132 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
To nije mogue! Njen se stari Arkadije nije mogao do te mjere naljutiti, da bi je napustio! Nije joj valjda do te mjere zamjerio njen ispad! I najednom je tako problijedjeda da Jolival, vidjevi jo k tome kada su joj se velike, bistre oi napunile suzama, nije mogao a da se ne nasmijei. On se nagne, umiljato joj uzme ruku i njeno je poljubi. - Gdje vam je zdrav razum, Marijana? Naputam vas... samo na nekoliko dana i samo zato da bi vama sluio. Sinulo mi je da bi graanin Fouche mogao mnogo uiniti na rasvjetljavanju uloge svojih bivih potinjenih na keju Malaquaisu, samo kad bi se htio potruditi i dati iskaz, te kad bi ga car htio sasluati. A kako se ne usuujem poti povjeriti pismo, jer ono jamano nikad ne bi stiglo na odredite, to idem osobno tamo. - Idete, kuda? - U Aix-en-Provence gdje na vojvoda od Otranta izdrava svoje izgnanstvo na darovtini to ju je kao senator dobio od drave. U to polaem velike nade. Osim injenice da vam je neosporno prijateljski naklonjen, u prilog nam ide i to to e biti oaran da mu se prua prilika da spusti Savaryju. Prema tome, ekajte me strpljivo, budite dobri, a prvenstveno ne inite gluposti! - Gluposti? Ovdje? Ne vidim kakve bih gluposti mogla initi. - Tko zna - ree Arkadije nabravi obrve. - Na primjer... silom se probiti do cara! Ozbiljna lica, Marijana je odmahivala glavom dok je podvlaila svoju ruku pod prijateljevu i pratila ga do vrata: - Ne! Tu glupost neu poiniti, obeajem vam... bar ne zasad. Za uzvrat vi meni obeajte da ete raditi brzo... vrlo brzo! I bit u neizmjerno hrabra i beskrajno strpljiva, jer sam sigurna da ete donijeti taj iskaz. Vladat u se razborito. ekat u samo na... Ali je to bilo daleko tee izvesti nego to je Marijana zamiljala. Tek to je Jolival napustio Pariz i dok su raznobojni plameni snopovi vatrometa jo praskali po nebu, kadli se ona stara zebnja stade podmuklo, kradomice uvlaiti u mladu enu, kao da je samo nazonost njenog prijatelja posjedovala mo da zbrie moru i odagna nesreu. A to se pogoravalo to je vrijeme dalje odmicalo. Zatvorena u Crawfurdovoj kui, gdje se sva razonoda ograniavala na posjeivanju dodue vrlo lijepe zbirke slika njenog domaina i na sjetne etnje po vrtu po kojem je satima kruila poput kakve zatvorenice u dvoritu Sant-Lazarea, Marijana je dolazila do spoznaje kako joj se snovi malo-pomalo rasplinjuju u dim pod utjecajem zlokobnog vjetra koji je donosio loe vijesti. Prvo je saznala da je car, ega se uostalom i pribojavala odbio primiti velikog komornika carstva i da treba saekati uinak vrlo diplomatskog pisma koje mu ovaj odmah potom bijae uputio. Nadalje, iz pouzdanih se izvora ulo da je rasprava Jasonu Beaufortiu zakazana za poetak listopada pred porotnim sudom u Parizu. A nimalo utjeno nije bilo to to je datum ve odreen... - Sucima se oito uri - protumaio je knez od Beneventa ovu injenicu - da ovu aferu obatale ne muei se s novim krivinim zakonikom koji je donesen 12. veljae ove godine, ali koji stupa na snagu tek u sijenju idue godine. - Drugim rijeima, ishod rasprave je gotova stvar i Jason je unaprijed osuen? Talleyrand bijae slegao ramenima. - Moda i ne... ali ta gospoda nalaze da im primjenjivanje starog zakona pojednostavnjuje ivot. Pamtiti nove paragrafe uvijek je velika gnjavaa! Lako je shvatiti da je Marijana pod ovakvim uvjetima poela polako kopniti, tim vie to su je opsjedale crne misli koje je mogla razmjenjivati samo s dvoje staraca to su ivjeli iskljuivo u prolosti. ~ 133 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Stvarno je, onako kako to Jolival bijae prorekao, postala za svoje domaine savreno poeljna sluateljica njihovih negdanjih drama, budui da je i sama upravo proivljavala svoju dramu. Pa ipak, iako je nije mnogo zanimalo oivljavanje uspomene na MarijuAntoiniettu, osim kad se radilo o onom uasnom razdoblju u kojem su njeni roditelji rtvovali svoj ivot za nju, Marijana je rado sluala Eleonorina kazivanja. Jer, ona je govorila iskljuivo o Luki i nesvakidanjoj obitelji u koju je ula voljom sudbine. Protivno oekivanju, ova je neobina ena, koja je zahvaljujui svojoj talijanskoj krvi posjedovala naglaenu sklonost ka brbljavosti, obavila platem utnje sve ono to je predstavljalo njen intimni ivot, a naroito ovjeka kojeg je voljela vie od svih drugih, tog Fersena u kojem su tolike ene, ne raunajui kraljicu, nalazile ovjeka svojih snova. Jedini izraz uzbuenja, koji je Mrs. Crawfurd sebi dozvolila, ograniio se na mreikanje obrva i lagano grenje usta onda kad je njen mu, u toku jednog od svojih beskonanih pripovijedanja u obliku monologa, dozvao u sjeanje otmjenu priliku vedskog grofa, tragino pogubljenog dva mjeseca ranije. Ali kad bi se latila poglavlja obitelji Sant'Anna, Eleonori se vraala sva njena rjeitost i ona bi postajala nepresuan izvor obavjetenja. Njena je slikovita rije posjedovala toliku mo oivljavanja, da se Marijani, sklupanoj satima u dubokom naslonjau pored goblena koji su proivale ruke stare gospoe, priinjalo da iz mranih uglova salona jedan za drugim izranjaju junaci ovog romana. Tako je Marijana saznala da se Eleonora rodila u sporednim zgradama vile Sant'Anna. Otac joj je bio glavni prinev konjuar, a majka princezina sobarica, kako je to uostalom bila i majka done Lavinije, njene vrnjakinje, sada domaice na imanju, koju je Marijana dobro poznavala. I nije se morala naprezati da bi dozvala u sjeanje lijepo i blago lice, tako snudeno pod sijedom kosom, koje je izgledalo kao da odraava svu nevidljivu tugu ovog obitavalita. Lavinija se oito nije promijenila tokom godina: uvijek je bila tiha, sjetna i savrena nadstojnica. Naravno, Eleonora i Lavinija su prijateljevale iz djetinjstva, ali je drugaije bilo s ovjekom kojeg Marijana bijae upoznala kao upravitelja Mattea Damiania, uznemirujueg oboavatelja kipova, i koji ju je, uvjerivi se da je otkrila njegove sotonske tajne, htio ubiti jedne proklete noi. Eleonora je imala deset godina kad se Matteo rodio, ali prijevremeno sazrela kao sve djevojke Juga, odmah je znala da opasna krv Sant'Anninih kola u ilama novoroeneta koje njegova majka jedne zimske veeri bijae pod naborima svog ogrtaa donijela u vilu. - Princ Sebastian, djed vaeg supruga, napravio je to dijete Fiorelli, siromanoj ali lijepoj djevojci iz Bagni di Lucca, koja se, im ga je donijela na svijet, bacila u Serchio. Fiorella je bila luckasta, ali se inilo da voli ivot, pa nitko nije shvatio ovu gestu oaja... osim ako nije izvrena protiv njene volje! - Mislite... da joj je netko pomogao da se utopi? Mrs. Crawfurd neodreeno mahne rukom. - Tko to moe znati? Don Sebastian je bio straan ovjek... a pretpostavljam da vas nisu mimoile ni glasine o njegovoj eni, uvenoj Lucindi, vjetici, Venecijaniki, onoj ija opaka sjena navodno jo uvijek lebdi nad imanjem. U smirenom glasu stare gospoe odjednom zatitraju takav uas i mrnja, da se Marijani naas uini kao da u njoj vidi lakovjernu i praznovjernu sejanicu kakva je neko morala biti. Ali ona se i sama najei sjetivi se hrama i senzualnog kipa koji je carevao nad ovim ruevinama. Ona nagonski spusti glas kad s neodoljivom znatieljom i neprikrivenom strepnjom upita: - Vi ste je poznavali, tu Lucindu? ~ 134 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Mrs. Crawfurd dade potvrdan znak i naas zatvori oi, kao da je na taj nain htjela vjernije oiviti svoje uspomene. - Ona je ak jedina princeza Sant'Anna koju sam uope poznavala. to se tie toga da bi je ovjek mogao zaboraviti... ak i da mi netko pokloni nekoliko ivota, mislim da ne bih bila kadra zbrisati je iz svog sjeanja! Ne moete ni u snu zamisliti to je bila ta ena! Ja sa svoje strane nikad nisam vidjela ljepotu koja bi se mogla mjeriti s njenom... tako neobinom, tako savrenom... tako avolski savrenom! Bog je svjedok da ste i vi lijepi, draga moja, ali biste se pred njom mogli sakriti! - grubo dobaci stara gospoa. - Kad je ona bila prisutna, morali ste zuriti samo u nju. I sama bi Venera pored ove velianstvene krasote izgledala kao zadnja seljanica. - Vi ste je voljeli? - apatom upita Marijana, toliko razdirana eljom za tim saznanjem, da joj nije ni palo na um da bi se mogla uvrijediti na preziran nain s kojim je Eleonora govorila o njenim vlastitim tjelesnim osobinama. Odgovor doe poput topovskog taneta. - Mrzila sam je! Boe, kako sam je mrzila! I mislim da je se i poslije toliko godina jo gnuam! Zbog nje sam, s petnaest godina, pobjegla iz roditeljskog doma s jednim napuljskim plesaem koji bijae doao sa svojom druinom da priredi predstavu u vili. A dok sam bila djevojica, skrivala sam se iza zidova parka i gledala je kako prolazi, uvijek odjevena u bljetavu bjelinu, uvijek prekrivena biserima i briljantima, uvijek u pratnji svog roba Hasana koji joj je nosio al, suncobran ili torbicu gdje se nalazio kruh to ga je davala bijelim paunima u parku... - Imala je roba? - Da, divovskog Gvinejca kojeg don Sebastian bijae doveo iz Akre na Obali Robova. Lucinda ga je pretvorila u svog tjelohranitelja, svog psa i, to sam kasnije saznala... u svog krvnika! Glas gospoe Crawfurd zgasn e poput svjetiljke kojoj je ponestalo goriva. Zatim stara gospoa posegne rukom u mreicu od crne svile to je uvijek visila na njenom naslonjau, uzme iz srebrne doze bomboni i polako ga posie napol zatvorenih oiju, dok je Marijana zadravala dah da je ne bi omela u razmiljanju. Poslije nekoliko trenutaka ona nastavi jo ee: - U ono sam vrijeme mislila da je volim, zato to me je zasljepljivala! Ali kasnije... - Kakva je bila? - proape Marijana kojoj se to pitanje najednom nedovoljno nametnulo. - Vidjela sam samo njen kip... - Ah! Glasoviti kip! On, dakle, jo uvijek postoji? Jamano. On savreno odraava njene crte lica i oblik tijela, ali ne daje ni naslutiti njene boje i nijanse...! Kad bih vam rekla da je Lucinda bila riokosa, vi biste se razoarali. Njena kosa, to je bilo tekue zlato, uti plamen, isto kao to su njene ogromne crne oi bile barun i eravica, a njena koa slonovaa i ruine latice. Ne, nije joj bilo premca! I jo je manje imala premca po izopaenosti i okrutnosti! Tko god joj nije bio po volji, ovjek ili ivotinja, nalazio se u velikoj opasnosti. Vidjela sam kako hladnokrvno nareuje da se ubije najljepa kobila u konjunici samo zato to s nje bijae pala, kako nareuje Hasanu da do krvi iiba sobaricu to je poutila jednu ipku pri peglanju. Moja joj se majka nikad nije pribliavala, a da nije prstima stiskala krunicu na dnu depa svoje kecelje. Pa i sam njen mu, princ Sebastijan, koji je bio trideset godina stariji od nje i strastveno je volio, nije nalazio mira ni poinka svom srcu, osim u bijegu od nje. Odatle i brojna putovanja tokom kojih je tri etvrtine godine izbivao iz Luke - Pa ipak je - ree Marijana - morala imati bar jedno dijete? - Da, i prihvatila ga je zato to je smatrala da mora nastaviti lozu, ali kad je zatrudnjela, raspoloenje joj je postalo tako crno, da se mu ponovo udaljio prepustivi joj ulogu iskljuive gospodarice imanja. Gospodarice koju tokom sedam mjeseci nitko nije vidio. ~ 135 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Nitko? Ali... zato? - Zato to nije htjela da itko vidi kako je sad manje lijepa. Sve je te mjesece provela zatvorena u svojim odajama, a da nije izlazila, da nije dozvoljavala da joj se bilo tko priblii osim njenih sobarica: moje majke, Anne Franchi, i Marije, Laviniijine majke. Pa i njima jedva da je uputila koju rije! I jo se sjeam da sam sluala kako moja majka tiho pria mom ocu da je dona Lucinda, im bi no pala, nareivala da se briljivo zatvore vrata i prozori i da se zapale sve svijee u svim svijenjacima. I nitko nije mogao dokuiti razlog ove none rasvjete koja bi potrajala onoliko koliko i lojnice. Jedne veeri znatielja bila je jaa od mene. Imala sam deset godina i bila okretna i gipka poput make. Izala sam kroz prozor svoje sobe kad su mi roditelji zaspali, i bosa pretrala razdaljinu od nae kue do vile. Tamo su mi biljke penjaice omoguile da se bez veih tekoa popnem na balkon done Lucinde. Srce mi je po grudima skakalo poput jareta, jer sam bila uvjerena da me roditelji nee vie vidjeti ivu ako me princeza ovdje iznenadi. Ali sam htjela znati... i saznala sam! - to je radila? - Nita! Virila sam kroz rupicu u zastoru i ugledala udnu sliku. Svijee su bile u krug rasporeene na podu, a ona je stajala u sredini, nasuprot poznatom vam kipu i isto tako gola kao i on. Zrcala mora da su u beskraj odraavala dvostruku priliku, bijelu i ruiastu, a Lucinda je tako ostajala sate i sate, i na vlastitom tijelu vrebala na najsiunija izoblienja od trudnoe usporeujui se sa svojim duplikatom od mramora, pri emu joj je rasputena kosa padala niz lea a po obrazima tekli potoci suza... Taj je prizor, vjerujte mi, sadravao u sebi neto tako sablasno, da nikad vie nisam ponovila ovaj pothvat! Uostalom, kad su naile zadnje sedmice, nije se vie nita palilo. Po njenoj zapovijedi, sva su zrcala zastrta i tama vladae dan i no kod princeze... Malo zadihana, rairenih zjenica, Marijana je pratila neobinu pripovijest svoje domaice. - Bila je luda, zar ne? - ree napokon. - Luda za samom sobom, da, nedvojbeno! Ali kad se ovo izuzme, kad se izuzme ova bezumna zaljubljenost u vlastitu ljepotu, ona je postupila gotovo normalno. Tako je roenje njenog sina don Ugolina bilo obiljeeno svjetkovinama bez kraja i konca. Prava bujica zlata i vina potekla je na sluge i seljake iz okolice. Uostalom, dona Lucinda je blistala to je ponovo stekla prologodinju vitkost u najmanju ruku isto toliko koliko i zato to je dobila nasljednika. Svi smo naas povjerovali da se nad kuu konano nadvilo razdoblje sree. Ali... poslije tri mjeseca je princ Sebastian otputovao u ne znam koju daleku zemlju gdje ga je ekala smrt. Izgradnja malog hrama zapoela je odmah po njegovom odlasku. Bilo je prolo neto vie od godine dana kako je Matteo Damiani donesen u vilu... - Dona Lucinda je trpjela njegovu nazonost? - Ne samo da ju je trpjela, nego im joj se dijete rodilo, ona ga je praktiki naputala i stala davati sasvim neprirodnu prednost malom kopiletu. Igrala se s njim kao s malim tenetom, vodila rauna o tome kako se s njim postupa, o njegovom odijevanju, ali je prvenstveno nalazila neku vrstu nastranog zadovoljstva da razvija divlje nagone u djetetu koje je naizmjenino tetoila i muila, nastojei u njemu probuditi elju za okrutnou i krvlju. To uostalom i nije bilo ba tako teko; tlo je bilo potpuno pripravno. Mogu vam rei da je Matteo ve sa pet godina, onda kad sam ja napustila vilu, bio neka vrst mladog demona koji je u seu sjedinjavao himbenost i nasilnost... Prema onom to sam ula, on je dalje razvio samo ove dvije crte svog karaktera. Ali, budite ljubazni, mala moja, pa pozvonite da nam donesu aj! Grlo mi je suho kao barut i ako hoete da jo priam... ~ 136 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Da! Maloprije ste rekli da je dona Lucinda bila razlog vaem odlasku. - Ne volim se sjeati ovog dogaaja, ali vi sada zauzimate njeno mjesto i vae je pravo da to saznate. Pa ipak... prvo aj, molim lijepo. Dvije su ene u grobnoj tiini popile kineski aj kojim ih je suzdrljiv sluga posluio brzo i neujno. Marijana ga je, kao i njena drubenica, srkala s uitkom, jer je u ovu otmjenu i udobnu prostoriju mirisavi napitak donio sa sobom daak prolosti. Vidjela je sebe kako kao mala djevojica, zatim mlada djevojka sjedi na stolii do nogu svojoj tetki Ellis i s njom prinosi rtvu posveenom obredu koji ledi Selton ne bi bila propustila ni za to na svijetu. Ova stara ena ovdje, u starinskoj kapi, ovaj namjetaj iz prolog stoljea, pa i miris rua koji je ulazio kroz otvoren prozor, sve je to podsjealo Marijanu na prijatne asove njenog djetinjstva. I po prvi put poslije mnogo dana ona osjeti da napetost u njoj poputa i ustupa mjesto smirenosti, onako kako je to osjeala neko, onda kad bi joj u najveoj boli ili u najveom bijesu tetka Ellis prilazila i gladila joj kosu govorei svojim osornim glasom: - Gore glavu, Marijana! Morala bi znati da ne postoji nita na ovom svijetu to se hrabrou i upornou ne bi moglo pobijediti... a prvenstveno se to odnosi na samog sebe! Negdanji uinak nije izostao; bilo je arobno i uzbudljivo nai utjehu na dnu alice aja koji je posluen u tuem domu! Dok je cvijetiima posut porculan odlagala na srebrni pladanj, Marijanine se oi susretoe s pogledom gospoe Crawfurd koja ju je paljivo promatrala. - to vas navodi da se smijeite, draga moja? Ja sam, naime, vjerovala da vam priam sumorne prie! - Ne radi se o njima, gospoo... Naprosto sam, pijui ovdje aj s vama, naas povjerovala da sam opet u kui svog djetinjstva, u Engleskoj! Ali preklinjem vas, budite ljubazni pa nastavite! Turobnog pogleda stara gospoa ostane trenutak prikovana za mladu enu kojoj se uini da se u tim ravnodunim oima raa neka blagost i naklonost to ih u njima jo nikad nije vidjela. Ali Eleonora Crawfurd nita u tom smislu ne izrazi rijeima, nego, svrnuvi pogled prema prozoru, okrene Marijani samo jedan zanesen profil, zastrt muslinskim volanom njene kape. Ona tada nastavi svoje kazivanje, ali tako muklim glasom da je Marijana jedva uspjela razabrati prve rijei. - udno je ovjeku pri dui kad ustanovi u kojoj mjeri sjeanja na prvu ljubav mogu ostati iva... i bolna unato prohujalim godinama! To je stvar koju ete spoznati kad i sami ostarite! to se mene tie, kad mislim na Pietra, ini mi se da je to bilo juer, da sam juer trala na stastanak s njim pored kapele San Cristoforo, u ljubiastom sumraku koji je odisao mirisom pokoenog sijena... Upravo sam bila navrila petnaest godina i arko sam ga ljubila. On je imao sedamnaest. Bio je lijep i jak... Stanovao je u selu Capamori gdje je ivio sam poslije smrti svog oca, kazandije po zanimanju... Htio me oeniti i svake smo se veeri viali... sve do one veeri kad nije doao. Jedne veeri... dvije... a nitko u selu nije mi znao rei kuda je otiao, ali ja sam se odmah prestraila ne znajui ni sama zato... moda zato to mi nikad nita nije tajio...! Tree noi, ne nalazei mira ni pokoja, tumarala sam po parku, s jednim ciljem da pokuam ublaiti svoju strepnju. Vruina kao u penici. ak je i voda u bazenima bila mlaka, a konji se u konjunici nisu vie micali... I tada, prolazei pored nimfeja, zauh pjesmu... ako se to moe nazvati pjesmom! Bila je to prije kao neka jednolina tugovanka, ritmiki podeena prema tihom i sinkopiranom bubnjanju i s vremena na vrijeme prekidana nekom vrstom dozivanja. Nikad nisam ula nita slino, ali kad sam se usudila etati tako blizu kue, a naroito tako blizu nimfeja gdje je pristup posluzi bio zabranjen, mora da vie nisam bila u normalnom stanju... Kakav me nagon tada tjerao na zabranjenu stazu prema proplanku i malom hramu? Ja to jo uvijek ne znam. No injenica je da sam tamo otila, tapkajui, majim ~ 137 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
korakom, drei se rukama grevito za stijenu i pripijajui se itavim tijelom tako snano uz nju, da sam i ja sama mogla izgledati kao kamen... A kad mi je svjetlo iz hrama udarilo u oi, nesvjesno sam ustuknula, pa zatim oprezno i polako isturila glavu... i onda vidjela! Opet tiina. Ispruena vrata, Marijana se jedva usudila disati da ne raspri aroliju koju je Eleonora svojim rijeima doaravala. Ona se i suvie dobro sjea svog vlastitog uasa kad je otkrila ruevine i kip koji je Matteo Damiani grlio. Ali je slutila da je iskuenje, kroz koje je prola ova ena, gore od njenog, te vrlo blago proape: - Vidjeli ste... - Prvo Hasana! To je on onako pjevao. uao je na mramornim stepenicama i meu koljenima drao neku vrst malog bubnja u obliku tikve. Njegove su velike crne ruke na glazbalu pratile njegovu tugovanku. Podignute glave, izgledao je kao da u zvijezdama trai znaenje nekog mranog sna, a baklje koje su osvjetljavale unutranjost hrama davale su bronzan odsjaj njegovoj crnoj koi i plamenu boju zlatastoj uroenikoj suknjici i barbarskom nakitu, to su predstavljali svu njegovu odjeu. Bio je okrenut leima hramu kroz ije sam stupove opazila jednu pozlaenu postelju, presvuenu crnim barunom... Postelju na kojoj su se dva tijela odavala ljubavi... ena, to je bila Lucinda, a mukarac, to je bio Pietro...! Moj Pietro...! Ne znam jo ni danas kako nisam umrla na licu mjesta... kako sam smogla snage da pobjegnem... Ali znam da nikad vie nisam Pietra vidjela ivog! Sutradan je pronaeno njegovo tijelo, objeeno o jednu granu, na breuljku. A tri dana kasnije, ja sam otila s lakrdijaima...! Ovog puta Marijana nekoliko trenutaka ne prozbori ni rijei. Tako je dobro poznavala imanje ije ime nosi, da joj se inilo, ako ve ovu dramatinu pripovijest nije doivjela, a onda da je bar svojim oima gledala sve njene pojedinosti. I ne zaudi se kad vidje kako stara gospoa kriom brie suze vrkom prsta. Kad je stekla dojam da se njena sugovornica malo pribrala, ona jednostavno pripremi jo jednu alicu aja i prui joj je prije negoli je upita: - Niste se nikad vie tamo vratili? - Jesam, 1784. godine, da vidim majku na samrti, majku koja nikad nije napustila imanje. Ona mi ve odavna bijae oprostila bijeg. Zapravo je u dnu due bila sretna to sam se otrgla od ove proklete kue u kojoj je ona bila svjedok tolikih drama. Ta ona je i odgojila princa Ugolina. Vidjela je takoer poar hrama, u kojem je Lucinda nala koliko jezivu, toliko dobrovoljnu smrt. Tada se ponadala u bolju budunost, jer je zao duh imanja konano nestao. I izvjesno vrijeme injenice su opravdale ova oekivanja. Godinu dana poslije njene smrti, njen je sin Ugolino oenio prekrasnu Adrianu Malaspina. On je imao devetnaest godina, ona esnaest, i ve dugo vremena u ovom kraju nije vien skladniji i zaljubljeniji par. Zbog Adrijane koju je oboavao, Ugolino je obuzdavao svoju priroenu naprasitost i svoju teku narav. Mnogo je liio na svoju majku, na alost, ali se za ljubav svoje mlade ene od vuka pretvorio u jagnje. Razumljivo, moja je majka iskreno povjerovala da je vrijeme nesrea otilo unepovrat... Kad je godinu dana po vjenanju Adriana zatrudnjela, Ugolino ju je okruio svim moguim panjama i njegama, bdijui nad njom dan i no, i iao tako daleko da je konjima omotao kopita kako njihov topot ne bi remetio njen mir i poinak. A onda se dijete rodilo... i nesrea se vratila. Moja je majka u samrtnom asu htjela osloboditi svoje srce tereta koji ga je pritiskao, pa mi je, prije nego to se ispovijedala sveeniku i primila posljednju pomast, ispriala dvostruku dramu proljea 1782... - Dvostruku dramu? - Da. U trenutku kad se raao princ Corrado, samo su se dvije ene nalazile uz Adrianu: moja majka i Lavinija. Ali ne mislite - objasni ~ 138 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
vidjevi kako su se Marijanine oi zaiskrile - da mi je majka otkrila tajnu ovog poroda. Ta tajna nije bila njena, i na kriu se morala zakleti da je nikad nee odati, ak ni u ispovijedi. Jedino to mi je rekla, jeste to da je u noi poslije poroaja Ugolino zadavio svoju enu. Ali se djeteta nije uspio domoi: bojei se za njegov ivot, Lavinija ga bijae odnijela i skrila. Dva dana kasnije, princ Ugolino je naen na podu u konjunici, smrskane lubanje. Smrt je, naravno, pripisana nesretnom sluaju, ali je to u stvari bilo umorstvo... - Tko ga je ubio? - Matteo! U asu kad je postala Ugolinova ena, dona Adriana je kod Mattea pobudila strastvenu ljubav. On je otad ivio samo za nju i ubio je svog gospodara da bi osvetio onu koju je ljubio. Od tog je dana, skupa s Lavinijom, ljubomorno bdio nad djetetom i briljivo ga njegovao... Marijani iznenada sine jedna misao. Je li bilo mogue da je dona Adriana, unato Eleonorinoj tvrdnji o njenoj velikoj ljubavi prema suprugu, odgovarala na Matteovu enju? Moda je dijete bilo njegovo, pa je napad na slinost izazvala muevljev bijes? Ali zato u tom sluaju nije prvo ubio Mattea? Marijana ne dospije izraziti svoje zadnje pitanje. Vrata salona su se upravo otvorila i propustila Quintina Crawfurda skupa s Talleyrandom, pa tragine sjene obitelji Sant'Anna naglo ustupie mjesto njenim trenutanim brigama. Jer ako je kot, epesajui na dva tapa zbog noge u zavojima i teke kostobolje, pruao vie zabavnu nego alosnu sliku, tmuran je izraz princa od Beneventa davao naslutiti da su vijesti i ovog puta porazne. On obje ene pozdravi bez rijei, zatim Marijani prui razmotano pismo na kojem se prijetei i razmetljivo kooperio Napoleonov potpis. Gospodine knee od Beneventa, pisao je car, primio sam vae pismo. Ostavilo je na mene muan dojam. Dok ste vi bili na elu ministarstva vanjskih poslova, ja sam pristajao zatvoriti oi pred mnogim stvarima. Prema tome nalazim neumjesnim to se laate intervencije kakve sam elio i elim zaboraviti... Pismo je bilo napisano u Saint-Cloudu i nosilo datum 29. kolovoza 1810. naveer. Marijana ga bez rijei vrati primaocu. - Vidite - ree ovaj ogoreno, presavijajui papir - tako loe stojim na dvoru da mi se u zloin upisuje to to sam se usudio stati u obranu inozemnog prijatelja! Razoaran sam, Marijana, duboko razoaran... - On eli zaboraviti! - zarei mlada ena stisnuvi zube od srdbe. - On neodoljivo eli i mene zaboraviti! Ali mu to nee tako lako poi za rukom! Neu mu dopustiti da uniti Jasona! Htio on to ili ne, ja u doprijeti do njega, provalit u njegova vrata, makar me poslije toga i uhapsili, ali se na uspomenu svoje majke kunem da e me njegovo velianstvo car i kralj sasluati! I to ne poslije... - Ne, Marijana! - umijea se Talleyrand i zaustavi mladu enu koja bijae pojurila prema vratima. - Ne! Ne sada! Obzirom na trenutano carevo raspoloenje, svojim biste postupkom zapeatili Beaufortovu sudbinu. - Smatrate prikladnijim da mirno, spokojno pijui aj, ekam da mi ga ubiju? - Smatram prikladnijim da saekate bar presudu. Poslije pravorijeka porote bit e vremena da se neto poduzme. Vjerujte mi! Ta dobro znate da isto koliko i vi elim osloboditi naeg prijatelja. Prema tome, zaklinjem vas, smirite se i ekajte! - A on? Je li vam palo na pamet to bi on mogao misliti tamo u svom zatvoru? Postoji li jedna jedina osoba koja bi ga jedan jedini put ohrabrila i utjeila? On se sam samcat, ili bar misli da je tako, hvata u kotac s jednom sotonskom aferom! Prema tome, hou da bar zna da ga neu napustiti dok ivim...! Nek vam bude, prihvaam se ~ 139 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
odrei... ali samo trenutano... posjete Napoleonu, ali hou da vidim Jasona, hou da uem u la Force! - Marijana - zaprepasti se Talleyrand kad vidje kako mu se prijateljica raestila - kako vi to hoete? - To je najlaka stvar na svijetu! - odree miran Crawfurdov glas. - Ve dugo vremena imam u svim zatvorima Pariza po jednog ili vie plaenih tamniara! - Vi? - iskreno se iznenadi Talleyrand. Crawfurd slegne svojim otealim ramenima, smjesti se s uzdahom olakanja u naslonja koji Marijana bijae napustila, i privue jednu stoliicu. na koju digne svoju bolesnu nogu. - Korisna preventivna mjera - ree nasmijevi se - kad je ovjek imao, ima i imat e prijatelje s onu stranu brave. Ve sam se odavno poeo baviti ovom vrstom politike! Moji prvi... tienici bili su dva tamniara u Templeu, zatim... u la Conciergerie. Otad nisam nikad prestao podravati ovu vrstu veza ili pak stvarati nove. To je tako lako, pomou zlata! Vi hoete vidjeti svog prijatelja, mala princezo? Pa dobro, ja, Crawfurd, ja vam obeajem da ete ga vidjeti! Ustreptala od radosti, Marijana naprosto nije mogla vjerovati u udo o kojem joj se govorilo: da e se pred njom otvoriti vrata zatvora, da e vidjeti Jasona, s njim razgovarati, dotai ga, rei mu... Oh! Toliko mu je toga imala rei. - Vi ete to za mene uiniti? - upita da bi uvjerila samu sebe, i glasom promuklim od uzbuenja. Crawfurd podigne prema njoj svoje oi boje plavog porculana i nasmijei se: - S toliko ste strpljenja sluali sve moje prie, dijete moje, da zasluujete nagradu. Osim toga, ne zaboravljam koliko su vai roditelji zaduili kraljicu! To je samo jedan od moguih naina da ovjek plati dio svog duga! Prepustite meni da to uradim! Tako ete ubrzo ui u la Force...!
~ 140 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA 10.
NEOBIAN ZATVORENIK
Koija napusti Ulicu Saint-Antoine i pod pravim uglom zaokrene u jedan orsokak - trideset koraka dugaak, deset irok - koji je po itavoj irini zatvarala jedna niska i turobna zgrada. Imala je samo prizemlje s mansardnim krovom koji je bio gotovo tako visok kao i samo zdanje i iza kojeg se uzdizala jedna daleko via graevina. U nonoj je tami zloslutno djelovalo ono nekoliko tronih kua to su tvorile ovaj uski prolaz zvan Ulica des Ballets. Blijed fenjer privren iznad golemog i okruglog, eljezom okovanog meaa u najudaljenijem kutku ulice, preko puta ulaza u zatvor, osvjetljivao je krupnu, iz-boenu kaldrmu to je sad bila puna blata i smea koje kia potkraj dana bijae stvorila razmoivi prainu i otpadke. Jedan duboki lijeb, iskopan usred uliice, trebalo je da odnosi vode i neistou, ali je, naprotiv, inio samo jo opasnijom grbavu i neravnu kaldrmu. Kola se stadoe naginjati. Koija zaustavi konje uz veliki okrugli mea pod fenjerom i koliko umornim toliko mehanikim pokretom prigne se na svom sjeditu s namjerom da otvori vrala na Marijaninoj strani. Ali Crawfurd hitro pridri vratnicu iljkom svog tapa. - Ne! - promrmlja. - Izai ete na mojoj strani, poslije mene! - Zato? Ovaj mea je oito prikladan za... - Ovaj mea je - odree hladno starac - upravo onaj na kojem su Millardovi koijai izmrcvarili tijelo gospoe de Lamballe! Isprljali biste rukavice! Najeivi se od uasa, Marijana se okrene od izlaznog kamena i prihvati ruku koju joj je pruio njen pratilac da bi joj pomogao pri silaenju. No jako je pazila da previe ne optereti tu ruku. Naime, Crawfurdova upala zglobova bijae gotovo prola, ali je jo uvijek teko hodao. Kad je vidio ljude kako izlaze iz koije, sanjivi se straar, koji je dremuckao s pukom meu nogama u prljavoj kuici pored vrata, hitro digne i natakne kapu. - to hoete? Miite odavde! - Polako vojnie - proguna Crawfurd koji na veliko Marijanino iznenaenje odjednom progovori normandijskim naglaskom - ne viite tako! Kljuar Ducatel je moj zemljak, pa smo moja kerka Madeleina i ja poli k njemu na veericu. Golemi srebrnjak, koji je naas zablistao pod oskudnim svjetlom fenjera, odmah izazva isti takav sjaj u straarevom oku. Ovaj se zadovoljno nasmije, prui ruku i tutne novac u dep. - Trebali ste to odmah rei, gospodine! Cia Ducatel je dobar ovjek i otkako je ovdje, stekao je mnogo prijatelja. I ja sam jedan od njih. Sad emo vam otvoriti. I snanom akom lupi po niskim vratima koja su bila zatiena debelom preicom i uzdizala se iznad dviju izlizanih stepenica. - Hej, ia Ducatele! Trae Vas... Dok je koija okretao koiju u uskoj Ulici Roi-de-Sicile zato da bi se smjestio pored Saint-Paula i tamo ekao, vrata se otvorie i na njima se ukaza stari u smeoj vunenoj kapi i sa svijeom u ruci. On je unese u lice svojim posjetiocima, zatim, oito ih prepoznavi, usklikne: - Ah, roae Grouville! Pa ti dobrano kasni! Ve smo htjeli bez tebe sjesti za stol! Ta ui, mala Madeleina! Kako si narasla i proljepala se! - Dobar dan, roae - sroi Marijana trudei se da djeluje to vie provincijski. - Ne prestajui s izljevima radosti povodom ovog obiteljskog sastanka, Ducatel ree straaru da e dobiti litricu kavadosa kao nagradu za ~ 141 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
svoju ljubaznost, a zatim zatvori vrata. Marijana ustanovi da se nalazi u tijesnom pretprostoru u ijem dnu se nazirao mali prolaz. Na lijevoj strani je bila straarnica kroz ija se odkrinuta vrata vidjela unutranjost prostorije gdje su etiri vojnika pri svjetlu dviju uljenica igrali karte i puili lule. Nastavljajui govoriti vrlo glasno, Ducatel povede svoje zemljake prema prolazu na kraju hodnika i provede ih kroza nj. Tada se obree u jednoj drugoj mranoj prostoriji u ijem su se dnu opet nalazila vrataca. Ducatel se tu zaustavi. - Moj stan gleda na Ulicu Roi-de-Sicile - proape. - Odvest u vas tamo, gospodine, i morat emo malo galamiti da straari ne posumnjaju u nau veeru. Bio bih vas uveo kroz moja privatna vrata, ali je uvijek bolje postupati tako da izgleda kao da se nema to prikrivati. - Idem ja tamo sam, dobri moj Ducatele - promrmlja Crawfurd klimnuvi glavom u znak odobravanja. - A gospou odvedite zatvoreniku kojeg sam vam naznaio. Ducatel kretnjom potvrdi da je sve razumio, te otvori vrataca. - Ovuda... Poto je, to ugledan zatvorenik, nije smjeten u novoj zgradi, nego se nalazi sa finim ljudima u sobi Conde... i esto je sam samcat... Stalno govorei, Ducatel otvori jedna daljnja vrata etvrta po redu. Ona su gledala na dvorite, preko kojeg povede Marijanu, dok Crawfurd bijae skrenuo ulijevo prema dvoritu koje je dobivalo naziv kuhinjsko dvorite, potpuno opravdano uostalom, obzirom na snaan miris zagorjele hrane to se irio po njemu. Odatle se ulazilo u vratarev stan. Slijedei tamniara, Marijana je s gaenjem gledala niske zgrade to su opkoljavale ovo dvorite s rasklimanim oploenjem, bez i jednog jedinog drveta, iza kojeg je poinjao zatvor u pravom smislu rijei: visoki zlokobni zidovi, ruevni i crvotoni, s dobro zatvorenim prozorima iza kojih su se uli oajniki jecaji, jezovit grohotan smijeh, roktanje i hrkanje - glasanje onog gnusnog i opasnog dijela ljudskog roda, utorenog ovdje zbog zloina i straha. etiri kata lupea, kradljivaca, propalica, odbjeglih pa ponovo uhvaenih robijaa, ubojica, ukratko sav olo Pariza i drugih mjesta, koji se uhvatio u mree policije. To nije bio dravni zatvor u koji se dolazilo zbog politikih nedjela. To je bila prostaka i sramna tamnica gdje su se u jednoj groznoj zbirci sjatili svakojaki primjerci lopovskog stalea. - Teko je bilo smjestiti ga u neki mirniji kutak - povjeri Ducatel Marijani vodei je po stubitu ija je kovana ograda svjedoila da je u vrijeme vojvode de la Forcea bilo otmjeno i lijepo, ali je sada penjanje po njegovim razbijenim i sklizavim stepenicama predstavljalo pravu pogibelj. - Moram vam rei da je zatvor pretrpan. Uostalom, nikad se ne prazni. Doite, to je ovdje... - dodade pokazujui jedna vrata u dnu dugakog hodnika u koji prodre malo svijetla kad kljuar otvori prozori. - Imate posjetu, gospodine Beauforte! - ree u otvor prije nego li je povukao zasun. Zatim se sasvim tiho obrati Marijani: - Ne zamjerite mi, gospoo, ali vas ne mogu ostaviti dulje od nepunog sata. Doi u po vas prije obilaska strae. - Vrlo dobro i mnogo vam hvala. Vrata se otvore gotovo neujno i Marijana se uulja kroz njih, zauena prizorom koji joj se ukazao. Sjedei suelice za klimavim stolom, dva su se ovjeka kartala pri svjetlu jedne svijee. Sklupano na jednom od tri leaja u kutu, spavalo je nemirnim snom neto to je oito bilo trei ovjek. Jedan od igraa bio je Jason. Drugi je bio osoba od oko trideset pet godina, krupan crnomanjast i snane vanjtine, dosta lijepa lica, pravilnih crta, podrugljivih usta i ivih, pronicljivih ~ 142 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
crnih oiju. Kad je vidio da je ula ena, smjesta se digne, dok se Jason, zabezeknut ovom posjetom, uope nije sjetio da to isto uini, nego je s kartama u ruci ostao prikovan za stolicu. - Marijana! - klikne. - Vi! Ali ja sam mislio... - A ja sam mislio da si dobro odgojen, drue! - podrugne se njegov partner. - Nisu te nikad uili da treba ustati kad se prima enska posjeta? Mladi ovjek nesvjesno skoi i samo to je stao na noge, primi u naruje Marijanu koja mu se bacila u zagrljaj smijui se i plaui istovremeno. - Ljubavi moja! Nisam vie mogla izdrati! Morala sam doi. - To je ludo! Sama si prognanik, a moda ve i tragaju za robom... On je prosvjedovao, ali su njegove ruke ve obujmile glavu mlade ene i pomakle je svojoj. Na njegovom licu, suvie oelienom svim moguim vjetrovima oceana a da bi ga nekoliko tjedana zatvora moglo poblijediti, njegove modre oi blistale radou koju njegova usta kanda nisu htjela priznati. Njegov izraz, potresan kod tako jakog ovjeka, bio je izraz nesretnog djeteta koje ne oekuje nita, a koje je meutim jedan nepoznati Djed Mraz iznenada obasuo najljepim igrakama. Gledao je Marijanu nesposoban da izgovori jednu jedinu rije, a onda je odjednom stisne uza se i stane ljubiti sa svom svojom izgladnjelom strau. to se tie mlade ene, ona mu se prepusti zatvorenih oiju, s osjeajem da e umrijeti od tolike sree. Nije primjeivala da je ovjek to ju je drao u naruju strahovito prljav, neobrijan - jer brija nije ovamo dospijevao svaki dan, toliko je bio zaposlen u ovoj stravinoj kui - i da je eliju pritiskao ogavan zadah. Za nju, oito, ni sam raj nije mogao nita divnije pruiti smrtnicima. Ducatel i zatvorenik, prvi stojei uz vrata, drugi pored stola, obojica zadravajui dah i u neku ruku oparani, gledali su sa smijekom ovaj neoekivani ljubavni prizor. Ali kako je izgledalo da e se produiti unedogled, to drugi slegne ramenima, baci karte na stol i izjavi: - Dobro! Ja sam ovdje suvian! Ducatele, hoe li me pozvati na veeru? - Pa naravno, mome! I za tebe je ve prostrto! Uinak ove razmjene rijei bio je taj da se dvoje zaljubljenih istog asa ispustie iz zagrljaja i, u neprilici to su tako brzo zaboravili na svijet oko sebe, pogledae ostalu dvojicu tako posramljeno da zatvorenici prasnu u smijeh. - Hajde, hajde Ne pravite takva lica! Ta znamo to je ljubav, a vidjeli smo mi i tota drugo! Ali uvrijeena Marijana samo oine veseljaka pogledom, a vrataru se obrati srdito: - Zar je bilo neophodno gospodinu Beaufortu nametnuti jo i zajednicu s ljudima... - S ljudima kao to sam ja? to ete, gospoo, zatvor je pun i ne moe se birati. Ali mi se i ne slaemo tako loe, zar ne, prijatelju? - Ne - odgovori Jason koji nije uspio suzdrati smijeak vidjevi Marijanin ozlojeen izraz lica - moglo bi to biti i puno gore! Ja u ti ak i predstaviti... - Pusti! - odree zatvorenik. - To u sam uiniti. Vi pred sobom vidite, lijepa gospo, nepatvorenog zloinca kakvi se po salonima susreu vrlo rijetko: Francois Vidocq iz Arrasa, ve triput osuen na robiju, i sad u oekivanju da se tamo vrati! Duboko se klanjam... i povlaim se kroz stranji izlaz, kako bi to rekli u kazalitu. Doi, Ducatele! Gladan sam. - A onaj tamo? - bijesno e Marijana pokazujui na crni smotak koji se jo uvijek trzao na svom leaju i isputao nerazgovjetne glasove. - Zar njega neete povesti?
~ 143 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Koga? Opata? On je napola lud i zna samo panjolski. Nee vam smetati. A osim toga bi bila teta probuditi ga; tako vrsto i lijepo spava! Do skorog vienja! I u pratnji gotovo poniznog vratara neobian zatvorenik, koji se ovdje ponaao kao kod kue, napusti eliju i ode na veeru svom tamniaru kao da je to najprirodnija stvar na svijetu. - Tko je taj ovjek? - povie Marijana koja sa zaprepatenjem bijae promatrala ovaj odlazak. - Rekao ti je - odgovori Jason ponovo je uzimajui u naruje. - On je redovan gost u robijanici, stalno bjei, stalno ga ponovo hvataju, on je ono to ovdje nazivaju povratnikom. - On je... ubojica? - Ne, obian kradljivac. Ubojica, ovdje, to sam ja - ree Jason tuno. to se njega tie, to je neobian momak, no ja mu dugujem ivot. - Ti? - Da, ja... Ti ne zna to je ovaj zatvor! To je pakao nastanjen demonima! Sve to je podlo, okrutno, nisko, to je zatvoreno ovdje, a zakon koji tu vlada, je zakon jaega. Ja sam stranac... dobro odjeven ovjek, i to je bilo dovoljno da me otprve zamrze! Da nije bilo Francoisa, bili bi me muki ubili. On me je uzeo pod svoju zatitu, a ovdje je njegov ugled velik. On umije krotiti ove zvijeri. A i onaj siromaak koji tamo tako nemirno spava, i on mu moe zahvaliti to je jo na ivotu! Ah, to neto znai biti majstor u bjeanju! I sami ga tamniari potuju: to si svojim oima vidjela. Marijana je bolje nego to je to Jason mogao zamisliti shvaala opasnost kojoj je bio izloen pri svom dolasku u la Force. Jedina no provedena neko u zatvoru Saint-Lazare ostala joj je u neizbrisivom sjeanju i ponekad je, u svojim runim snovima ponovo viala grozno lice one svirepe Pletilje, djevojke koja je bijae pokuala ubiti naprosto zato to je bila mlada i lijepa. Ponovo je viala njene ute oi, njen opak smijeak i veliki no s kojim je tako vjeto rukovala. Crni zaveljaj, koji je predstavljao opata, najednom poskoi uz krik i uspravi se na svom leaju. Marijana opazi ispijeno lice obraslo u bradu, dva unezvijerena oka koja su je s uasom gledala. - Tranquilo! - apne Jason odmah. - Es un' amiga! Opat trgne glavom, glasno uzdahne i posluno legne okrenuvi lea mladim ljudima. - Tako - Jason e veselo - on se vie nee ni maknuti. To je dobro odgojen ovjek, on... ali pustimo sve, doi i sjedi pored mene! Daj da te gledam! Lijepa si...! Ne govorimo nita! On je povede do daske prekrivene ebetom to je bilo izjedeno od moljaca, i posjedne je ne prestajui je prodirati oima. Iskreno reeno, skromna haljina od arenog pargala, namjerno provincijski neukusno i visoko zatvorena, to ju je Marijana imala na sebi, nikako nije opravdavala njegovo oduevljenje; ali je Jason jo nikad, ak ni onda kad je nosila vilinske haljine i velianstvene dragulje, nije tako gledao. Bilo je to i udesno i duboko zbunjujue, tako zbunjujue da Marijana pokua reagirati. Ona blago utisne poljubac u ekinjast obraz. - Ali ja sam dola upravo zato da razgovaramo! A imamo na raspolaganju tako malo vremena... - Ne. uti! Neu rijeima da kvarim ove asove, jer ovakav trenutak moda nikad vie neemo doivjeti... a predugo ve zaklinjem nebo da mi podari da te vidim... bar jo jedanput! Htjede zagnjuriti svoje lice u njen vrat, ali ga ona prestraena odgurne. - to si mislio time rei? Zato se neemo vie vidjeti? Tvoja rasprava... - Ne zanosim se nadama u pogledu rasprave - objasni sa hinjenim strpljenjem. - Bit u osuen... - Na to? Ne na... ~ 144 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Nije bila u stanju izgovoriti rije koja je u ovom zatvoru poprimala jezivo opipljiv smisao. Ali Jason klimne glavom. - To je mogue! to vie, s tim treba i raunati... ne, ne vii! - dodade zaguujui svojom rukom provalu estokog protivljenja. - Uvijek je bolje gledati injenicama u oi! Svi su dokazi protiv mene. Osim ako se ne pronae pravi krivac, to je potpuno nevjerojatno, suci e me osuditi, ja to znam! - Ali to je ludo, to je bezumno! Nije sve izgubljeno, Jasone! Arkadije je otiao u Aix, k Foucheu, on e mu dati iskaz. Fouche moe rei kakve su veze postojale izmeu mene i Blacka Fisha. - Ali ne moe tvrditi da ga ja nisam ubio. Vidi, ova je afera posljedica jedne opasne politike spletke. Uhvaen sam kao u neku stupicu. - Onda te tvoj ambasador mora braniti! - On to nee uiniti. To mi je sam rekao, Marijana, ovdje, na ovom istom mjestu, zato to bi mene braniti znailo upropastiti pregovore koji su u toku izmeu predsjednika Madisona i Francuske, a imaju za cilj da se odredbe o kontinentalnoj blokadi opozovu u odnosu na Sjedinjene Drave. To je prilino sloeno... - Ne - prekine ga Marijana divlje - ja znam! Talleyrand mi je govorio o Berlinskom i Milanskom dekretu. - Kakav divan ovjek! - ree Jason sa smijekom. - Pa dobro, uvjeti koje Francuska postavlja su slijedei: kod Engleske, s kojom smo u dosta loim odnosima, moja zemlja treba ishoditi to da ova povue propise koje je donijela kao protumjere na dekrete... i, naravno, prvi je uvjet taj da se Sjedinjene Drave ni na koji nain ne upliu u djelovanje pravde u mom sluaju, jer je ona afera s krivotvorenim novanicama i suvie teka. Vojvoda de Cadore je u tom smislu pisao Johnu Armstrongu. Ovaj je oajan... ali ne moe nita uiniti. On je gotovo isto tako zatvorenik kao i ja. Razumije? - Ne - Marijana e tvrdoglavo - ja neu nikad razumjeti da tebe rtvuju, jer to je jamano to, zar ne? - To je jamano to! Ali kad se ima u vidu da moja zemlja, ako Engleska ne dokine svoje protumjere, nee prezati ni pred objavom rata samo da Napoleonu dokae svoju dobronamjernost, lako se moe shvatiti da moj ivot nema vie ni najmanju vanost. Uostalom, ja ne bih ni htio da je on ima. Vidi, ljubavi moja, svatko slui kako moe... a ja volim svoju zemlju vie nego sve na svijetu. - Vee nego mene, zar ne? - proape Marijana na rubu plaa. Ali Jason ne odgovori. Njegove ruke obgrlie mladu enu ije je usne ponovo potraio. Srce mu je tako burno udaralo da se Marijani uinilo kao da udara u njenim vlastitim grudima. Osjeala je kako pripijeno uz nju drhti veliko tijelo njenog prijatelja, i osjeala je takoer da vie nije kadar obuzdavati predugo potiskivanu elju za njom. Uostalom, napustivi naas usta koja je povrijedio u svojoj silovitoj strasti, on je zamoli: - Preklinjem te, mila moja...! Ovo e moda biti jedini put... Sad ja od tebe traim dozvolu da te ljubim. Marijani srce zaigra. Ona ga blago odgurne, po drugi put, a kad se on bolno potui, ona proape: - Trenutak, ljubavi moja, samo trenutak. I tada, izdigavi se iznad same sebe, ponesena ljubavlju jaom od svake ednosti i svakog stida, stojei na nekoliko koraka od neznanog sveenika, koji im, u snu ili budan bijae okrenuo lea, oiju prikovanih za Jasona koji ju je napola kleei netremice gledao, Marijana hitro baci na zamazani pod haljinu i rublje, a zatim s gordom besramnou ponudi svoje golo tijelo rukama to su se pruale prema njoj. I prljava se, hrapava daska, koja je Jasonu sluila kao krevet, u hipu preobrazi za Marijanu u tako raskoan i mekan leaj da se ni jedan drugi nije mogao s njime mjeriti, ak ni onaj u prinevoj palai gdje bijae ~ 145 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
prospavala svoje usamljene noi. Ali mlada je ena istovremeno blagoslivljala zatvorsku polutamu; Jason bijae utrnuo svijeu i sad je u eliju prodirao samo slabaan traak mjeseine koji joj je omoguio da svom draganu zataji jo upaljen oiljak od opekotine koju joj bijae dosudio erniev. Nije htjela doi u priliku ni da mu lae, ni da mu daje objanjenja to bi umanjilo ar i radost s kojima ju je Jason posjedovao. U ovom je jedinstvenom asu, kad Marijana konano shvati to znai postati jedno jedinstveno tijelo, sva prolost morala nestati, a prijetea budunost naas ustuknuti. Kad se trenutak kasnije vrata otvorie, svijea je ve ponovo gorjela, a Marijana je uz Jasonovu pomo zavravala oblaenje haljine. Ali pridolica nije bio Ducatel; zatvorenik zvan Francois Vidocq zaustavi se na pragu i nehajno se ramenom naslonivi na dovratak, baci oko na opata koji bijae poeo hrkati poput testere, zatim se raspoloeno zagleda u dvoje mladih ljudi. - Vi mora da ste neki dobroinitelj, gospoo! - obrati se Marijani. Donijeli ste mu jedinu stvar koja mu je mogla podii moral! - U to se vi to mijeate! - odbrusi mlada ena u toliko bjenja to je sve tono pogodio. Osjeti kako je do uiju pocrvenjela, ali vjerna svom starom osjeaju nelagodnosti, ona odmah plane. - Vi ni ne znate to govorite! - dodade. - Jedina stvar koja bi mu mogla podii moral, kako vi to kaete, bilo bi priznanje njegove nedunosti a s tim i putanje na slobodu! - Svi smo u bojim rukama! - ustvrdi Vidocq malo suvie pobono, a da bi se mogao ozbiljno uzeti. - Nitko ne moe znati to e sutra biti i, kako ree pjesnik, strpljenje i vrijeme ine vie nego snaga i bijes! - I vr ide na vodu dok se ne razbije... Mislite li da sam ovamo dola da sluam poslovice? Jasone - povie okrenuvi se pomamno svom prijatelju - Jasone, reci mu da si izgubljen, da nema vie nikakve nade... osim nade u bijeg! Pa ako ti je prijatelj, kako to tvrdi, i ako je kralj u umijeu da umakne policiji, onda treba da shvati... Otegnuto, drsko zijevanje neobinog zatvorenika grubo prekine bujicu rijei izbezumljene Marijane. Poto joj je sav polet naglo splasnuo, ona prostrijeli ovjeka ubojitim pogledom dok je ovaj govorio s palcem uperenim prema otvorenim vratima: - Ne bi htio biti kvaritelj raspoloenja, ali Ducatel vas eka, lijepa gospo... a ophodnja dolazi za pet minuta! - Treba da ode, Marijana - prihvati Jason vrlo ozbiljnim glasom dok se ona nagonski stiskala uz njega. - I treba da bude razumna! Poklonila si mi... najveu sreu! Neprekidno u misliti na tebe... Ali sad se moramo oprostiti, jedno drugom rei zbogom! - Zbogom? Nikada...! Do vienja, u najgorem sluaju! Ja u se vratiti i... - Ne. To ne bi bilo pametno i ja ti to zabranjujem! Zaboravlja da si i sama prognanik! Moram biti miran bar u pogledu tvoje sudbine! - Ti nee vie da me vidi? - zajei i samo to ne brizne u pla. On je njeno poljubi u vrh nosa, zatim u oi, pa u usne. - Ludo! Treba samo oi da zatvorim pa da te vidim... i znaj, ti me ne naputa! Ali moram biti razborit za dvoje... bar za sada, jer je moda u pitanju tvoj ivot! - Imamo svega jo etiri minute! - opomene ih apatom tamniar ija se preplaena glava pomoli kroz odkrinuta vrata. - Morate se pouriti, gospoo! Konano se Marijana, poslije jo jednog, zadnjeg poljupca, hrabro otrgne od Jasona i poleti prema vratima, kadli je Vidocq zadri uhvativi je za miicu. - Poznajete li perzijske pjesnike, gospoo? - Ne... ne! Ali... ~ 146 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Jedan je od njih napisao: Ni u najgoroj nevolji nikad ne gubi nadu, jer je najslasnija modina u najtvroj kosti... A sad nestanite! Ona mu dobaci nesiguran pogled, zatim, poslavi s vrka prstiju jo jedan poljubac, potri k Ducatelu koji se pred vratima vrpoljio kao medvjed u kavezu. - Brzo! - apne zatvorivi navrat-nanos vrata. - Imamo svega jo tri minute. Dajte mi ruku! Moramo trati. Oni zajedno jurnue prema stubitu dok su u dnu hodnika ve odzvanjali ritmiki koraci andara iz ophodnje. U isto se vrijeme inilo da se zatvor budi od lupe i struganja tekih cokula po podu. Odasvuda su dopirale kletve, psovke, uasni krici koji su ostavljali istinski dojam da se iza svih ovih prljavih vrata uskomeao jedan pakao u minijaturi. Smrad, koji je ve u Jasonovoj sobi bio muan i teak, postajao je doslovno nepodnoljiv pri prolazu pored nekih elija, pa Marijana stade duboko disati kad se obrela na svjeem nonom zraku u dvoritu Greffea. Ona i njen pratilac bijahu ponovo poprimili prirodno dranje i kljuar, ispustivi ruku mlade ene, primijeti: - Mislim da e nam aa pia dobro initi, i vama i meni, gospoo! Vi ste pri izlasku bili blijedi kao krpa, a ja sam se dobrano nastrahovao. - Oprostite, ali recite mi je li taj Francois Vidocq zaista... odbjegli robija? - Pa naravno! Nadglednici mogu raditi to hoe, ali sve im je uzalud. Svaki put im pred nosom kidne. Samo, nepopravljiv je i uvijek poini neku glupost koja ga ponovo dovede ovamo. Ali ne treba brkati pojmove! On nije razbojnik, on nikog nije ubio. I tako ga uvijek ponovo alju u tamnicu. Dobro ih pozna sve: Toulon, Rochefort, Brest... Oh, ne vjerujem da bilo kojoj od njih daje prednost! I ovoga e puta biti kao i inae: sprovest e ga... a on e po obiaju klisnuti u prvom pogodnom trenutku. I onda sve ponovo: zatvor, suenje, lanci i na kraju kaznionica, sve dok se neki razdraeni pandur toga ne zasiti i za svoj ga raun ne umlati...! To e biti teta, uostalom! Nije on zao povratnik. Ali Marijana nije vie sluala. Ona je u svojoj glavi vagala svaku pojedinu rije koju bijae proaptao neobian zatvorenik. Govorio je o nadi... a to je bila jedina rije koju je zaista eljela uti kad je Jason ve nije izgovorio. tovie, bijae se pomirio, hladnokrvno ili bar zastraujue mirno, sa smrtnom kaznom, jer je to bilo za dobro njegove rodne grude. On nee umrijeti, vikala je u sebi, Neu da mi ga ubiju i on nee umrijeti! Ako se suci drznu da ga osude, car e me sasluati, milom ili silom, i morat e mi pokloniti njegov ivot. Samo to je vano. ak i ako spaen ivot znai ono polagano umiranje to se zove robija. Dosad je smatrala da je to neka vrst predsoblja pakla iz kojeg se ne izlazi ive glave. Ali je ovaj ovjek, ovaj Vidocq, neoboriv dokaz da to nije tako. A ona je dobro znala da e, dokle god Jason bude na ivotu, da e ona, Marijana, posveivati svaki trenutak svog bitisanja tome da ga otme nepravednoj sudbini. Svim svojim silama sada tjera od sebe strah, moru, a naroito pomisao na posljednje zbogom. Nema estice njenog bia koja ne pripada Jasonu Beaufortu, ali je smatrala da za uzvrat Jason odsad pripada njoj i da e samo njoj pripadati. Isto tako, nikad jo ne bijae osjetila takvu borbenu estinu, ak ni onda kad je s maem u ruci pozvala Francisa Cranmerea da joj dade zadovoljtinu za njenu okaljanu ast. Vatrenost stare overnjanske i nepokolebljiva upornost engleske krvi, to su se u njoj mijeale, obdarile su je svim ratnikim vrlinama onih ena od kojih je potekla i koje bijahu dale peat svojim ljubavima, svojim osvetama i svojim strastima: Agnes de Ventadour koja je otila u kriarski rat da bi se osvetila nevjernom ljubavniku, Catherine de Montsalvy koja je iz ljubavi prema svom suprugu stoput stavila ivot na kocku, Isabella de Montsalvy, njena kerka, koja je kroz uase rata Dviju Rua nala ~ 147 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
svoju sreu, Lucrece de Gadagne, koja se s orujem u ruci tukla i ponovo osvojila svoj utvren dvorac Tournoel, Sidonija d'Asselnat koja se borila kao mukarac i ljubila kao deset ena za vrijeme Fronde, i tolike druge! Dokle god se Marijana mogla vratiti u povijest ena iz svoje obitelji, nalazila je istu potku: oruje, rat, krv, ljubav. I slijedei kljuara zatvora La Forcea kroz vlaan hodnik to je vodio do njegova stana, osjeala je kako konano uzima na sebe ubitaan teret tog nasljedstva, kako je zaista kerka i sestra svih ovih ena, jer je napokon nala svoj razlog za borbu, a prvenstveno za ivot. I tako najednom u njoj nestade i tuge, i boli, a zamijeni ih zanosan osjeaj sree, trijumfa i savrenog unutarnjeg mira koji je crpjela iz ovih upravo proivljenih vatrenih trenutaka. Sve je postalo tako jednostavno! Ona i Jason su sada jedno jedinstveno srce, jedno jedinstveno tijelo. Ako jedno od njih umre, drugi e ga slijediti... i sve e biti reeno! Naputajui zatvor, ona se toplo zahvali kljuaru i tutne mu u ruku nekoliko zlatnika kojima se vidljivo obradovao, zatim, ponovo preuzevi svoju ulogu male provincijalke koja je upravo dobro veerala i koju je prst vina odlino raspoloio, ona se objesi Crawfurdu o lakat da bi s njim prela kratak put do crkve Saint-Paul gdje ih je po kotovom nareenju ekao koija s koijom, jer bi kola parkirana pred zatvorom privlaila nepoeljnu panju. Straar im dovikne jedno veselo Laku no, a zatim se oboje udaljie sitnim i opreznim koracima pazei da se ne spotaknu o kaldrmu. - Osjeam da ste sretni! - promrmlja Crawfurd kad su stigli u Ulicu Saint-Antoine. - Da li se varam? - Ne! Istina je, sretna sam. Iako me Jason nije uope hrabrio u mojim nadama. On oekuje da e biti osuen, a to je jo gore, pomirio se s tim, jer to zahtijeva politika njegove zemlje. - To me ne udi! Ti Amerikanci su jo uvijek slika i prilika svoje velianstvene zemlje: jednostavni i veliki. Neka Bog da, da se nikad ne promijene! Pa ipak, ako se on pomirio sa sudbinom, to nije razlog da to uine i svi ostali, ehe, kako bi rekao na prijatelj Talleyrand . - To je i moje miljenje. Ali ja bih vam sa svoje strane htjela rei... Quintinu Crawfurdu nije bilo sueno da tako brzo uje Marijanine izraze zahvalnosti. Jer, dok su se pribliavali malobrojnim stablima to su davala sjenu prostoru pred starom isusovakom crkvom, kot iznenada stisne ruku to je poivala na njegovoj miici: - Pst! - ree. - Ima neto... Lagani se vjetar bijae digao i tjerao po nebu debele kine oblake. Jedan od njih je upravo zastro mjesec koji je sad davao tek mutno svjetlo, pa su stabla to su im se pribliavali, poprimala udne, lebdee oblike, a njihove kronje izgledale kao neke prilike umotane u ogrtae koje je vjetri nadimao. Pored crkve su se vidjeli etvrtasti obrisi koije, ali koijaa nije bilo na sjeditu. Uplaena iznenadnim rzanjem Marijana okrene glavu udesno. U dnu ulice nekoliko je konja stajalo na okupu. Nisu joj trebale ni rijei ni polagana Crawfurdova kretnja kojom je izvukao pitolj skriven pod odijelom, pa da nasluti zasjedu, ali isto tako nije dospjela upitati se tko je to tamo. Izgledalo je kao da se drvee pokrenulo i dva se pjeaka u tren oka naoe u obruu od crnih i utljivih sjena, zlosutnih ljudi odjevenih u dugake plateve i velike eire. Quintin Crawfurd naniani pitolj. - to hoete? Ako ste razbojnici, mi zlata nemamo. - Maknite to oruje, senor - ree s jakim panjolskim naglaskom jedna od prilika - jer je mnogo jae oruje upereno u vas! I mi ne traimo zlato. - to onda hoete? Ne udostojivi ga odgovora, panjolac, ije se maskirano lice pod eirom sa irokim obodom nije moglo vidjeti, dade znak i kot se ~ 148 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
odmah nae vrsto svezan i zaepljenih usta. Zatim se ovjek okrene svom suradniku: - To je ona? - upita. Suradnik, koji je bio mnogo sitniji i krhkiji, priblii se dva koraka. Priguena svjetiljka izroni ispod njegova ogrtaa i on digne njen poklopac primakavi je Marijaninom licu, a ova pri tom istom svjetlu opazi da je neznanac ena i da je ta ena Pilar. - To je ona! - klikne pobjedonosnim glasom. - Hvala vam na svim vaim probdjevenim noima, dragi moj Vasqueze! Bila sam sigurna da e prije ili kasnije doi u zatvor. - Hoete rei - primijeti Marijana prezirno - da je ova osoba vrebala pred zatvorom itave tjedne samo zato da vam priuti ovaj ugodan susret? - Upravo to sam htjela rei. ekamo vas ve vie od mjesec dana. Tonije, otkako smo iz Bourbon-l'Achambaulta dobila obavijest da se knez Talleyrand vratio u Pariz... i da je princeza Sant'Anna tako bolesna da uope vie ne izlazi iz kue. Tada je don Alvaro unajmio jedan stan u Ulici des Ballets i u njemu smjestio ljude koji su danonono straarili. Znali smo da niste ni kod kneza, ni u svojoj palai. Ali negdje ste morali biti. Nadzirati zatvor, bio je jedini nain da vas uhvatimo! - estitam! - odgovori Marijana. - Nisam znala da ste tako otroumni... ni tako brbljavi! A... to kanite s nama uiniti? Ubiti nas? Pilarino se blijedo lice unese u Marijanino. Duboka mrnja zaplamsa u njenim crnim oima, ali je Marijana hladnokrvno promatrala ovo lijepo i djeviansko lice koje je oajniki gnjev ve izbrazdao dubokim usjeklinama. Ako je ikad vidjela smrt upisanu u crtama nekog ovjeka, onda je to jamano bilo u ovima, ali se u svojoj zanosnoj ljubavi utjela tako jakom, da nikakav strah nije osjetila. Uostalom, Pilar je siktala: - To bi bilo previe lako! Ne, samo emo vas odvesti sa sobom, briljivo vas uvati da ne poinite ni najmanju glupost. Neemo ni po koju cijenu dozvoliti da neki va nesmotren postupak omete hod pravde. Prvo sam mislila da vas predam policiji, ali se ini da ste Napoleonu slaba strana! - Kad bih bila na vaem mjestu, vodila bih rauna o toj slabosti. On ne voli da se nad njegovim prijateljima vre otmice, a jo manje da im se ograniava kretanje! - On to nee znati. Zar niste... jo uvijek u progonstvu? Hajdemo, gospodo, zaepite usta gospoi, jer bi joj moglo pasti na pamet da vie... To je odgovaralo istini. Marijana je ve bila duboko uzdahnula zrak u plua da bi zaurlala iz sve snage i time uzbunila bar ljude iz okolnih kua, ali ne dospije ostvariti svoju zamisao. Istog je asa bila temeljito uutkana, zatim svezana i odnesena u koiju gdje je zatekla Crawfurda. Jedan od ljudi u crnom ogrtau skoi na koijaevo sjedite, a Pilar i Vasquez prikljuie se dvojici zarobljenika. im je sjela nasuprot svojoj neprijateljici, senora Beaufort se namrti: - Bilo bi bolje svezati im i oi, prijatelju moj... Ne bih htjela da znaju kuda ih vodimo. panjolac izvri dobivenu zapovijed, a Marijana, nijema i slijepa, ostade liena svih izvora saznanja osim vlastitih misli koje odjednom postadoe znatno manje optimistine. Stvari nisu vie tako jednostavne kako ih je zamiljala. Od asa kad je napustila Jasona, ona se zavaravala vrlo utjenom samoobmanom koja je brisala svaku strepnju: otila je rijeena da uini sve da svog ljubljenog iupa iz kandi smrti i vrati mu slobodu, slobodu koju je, naravno, kanila s njime dijeliti. Ili pak, u sluaju neuspjeha, zavjetovala se da e umrijeti, ako ne s njim, a ono bar u isto vrijeme kad i on, kako bi zajedno, ruku pod ruku, uli u carstvo vjene ljubavi, ak je ila tako ~ 149 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
daleko da je u duhu sastavljala pismo koje e ostaviti Jolivalu s posljednjom eljom da sjedini njihova dva tijela u istom grobu, te je poput izgrenog djeteta koje eli umrijeti da bi kaznilo svoje roditelje, ve unaprijed uivala zamiljajui kako Napoleona pee savjest i kako ga obuzima tuga pri spoznaji da je njegova surovost natjerala njegovog slavuja u smrt... No morala je s gorinom priznati da je pri svemu ovome potpuno bila zaboravila na neugodnu stvarnost koju predstavlja Pilar. Dosad ju je smatrala slijepo pobonom i divljom enom, bez tri zrna soli u glavi, ali prevenstveno zaokupljenom time da postigne svoj cilj uz pomo one udne panjolske kraljice koja je kraljevala u Mortefontaineu. Ocijenila ju je ludom i pakosnom, podlom takoer, jer da bi utaila svoju nisku e za osvetom, nije prezala ni pred tim da svog mua tereti pred policijom. Ali Marijana nije nikad slutila da bi ova mrnja mogla biti tako okrutno djelotvorna. to je rekla ta luakinja? Da nee dozvoliti da bilo kakav njen postupak omete djelovanje pravde...? Drugim rijeima, otela je Marijanu da ova ne bi mogla nita uiniti na Jasonovom spaavanju...! I zarobljenici se naas uini kao da uje Talleyranda: Pilar pripada jednoj divljoj rasi. Prevarena dragana tamo moe, a da ni ne trepne, izruiti svog nevjernog ljubavnika krvniku, spremna da se potom iva zakopa u neki samostan i tamo okajava svoj zloin iz ljubavi... Takva je bila, zaista takva! I sad e Marijanu zatvoriti u neku rupu iz koje nee izai ni kad Jasona smaknu. Ali moda e joj se tada smilovati i ubiti je, nju takoer? Time bi pokora pobonoj Pilar nesumnjivo bila uvelike olakana! Ja bih na njenom mjestu, pomisli Marijana, ubila u svakom sluaju svoju suparnicu, ali ni za to na svijetu ne bih ni dlaku s glave skinula ovjeku kojeg ljubim. Konopi joj se bolno bijahu usjekli u meso, a krpa u ustima je guila. Ona trgne tijelom da bi zauzela ugodniji poloaj. - Budite mirni! - zau se Pilarin hladni glas. - Za trenutak prelazimo u druga kola. Zaista se tek kratko vrijeme bijahu vozili u koiji, kadli se najednom zaustavie. Nekoliko ruku grubo zgrabi Marijanu i iskrca je, ali ona jedva dospije dotai zemlju. im je sila, ponovo su je podigli i ona se nae zavaljena na daleko mekim jastucima negoli maloprije. Laktovi su joj dodirivali svilenkast barun. Ali je odmah i naslutila da pored nje vie ne sjedi Quintin Crawfurd. Bila je to Pilar. Marijanin vrlo istanan njuh bijae odmah prepoznao njen teak parfem jasmina i karanfila. Uostalom, nitko se drugi ne ukrca u kola i zatoenica se ozbiljno zabrine za svog druga ije joj je gunanje, prigueno krpom, dopiralo do uiju. Netko pored vrata upita: - to emo s njim? - Ve sam vam rekla kuda da ga vodite - odgovori Pilar. - Uvjeravam vas da ga policija nee tamo traiti, pod pretpostavkom da e ga uope traiti. - Budite sigurni da ona to nee propustiti, dona Pilar. Kad njegova ena ustanovi da se nije na vrijeme vratio, ona e sasvim pouzdano pokrenuti i nebo i zemlju! - To nije ba vjerojatno. U tom bi sluaju morala priznati da je jednoj prognanici pruila utoite. Uostalom, vano je da on nita ne otkrije prije datuma koji smo odredili. A poslije toga emo ga pustiti. Postupajte s njim dobro. On za nas nije neprijatelj. Zbilja, jeste li platili onom koijau? Umjesto svakog odgovora, grlen se glas ovjeka zvanog Vasquez oglasi tihim smijehom koji se Marijani uini zlosutnim. Uostalom, Pilar prigovori: ~ 150 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Niste trebali...! Nismo u svojoj zemlji. - Pih! To znai samo jednog prokletog Francuza manje! Krenite sad! Trojica vas naih prate, a nai emo se tamo dolje. Ali... smijem li vas upozoriti da bi bilo bolje da se vaa saputnica ne vidi izvana? I ako dozvoljavate... Marijanu ponovo epae, umotae u neto toplo i hrapavo to je vonjalo po konju i moralo biti konjsko ebe, zatim je nemilice polegnue na pod. - Namjeravala sam to uiniti prije nego to stignemo na odredite primijeti Pilar. - Ta vi ste zaista milostivi! Zar vam je toliko za srce prirasla ova drolja to vam je ukrala mua? - Koliko razumijevanja imate za mene, don Alonso! - ree Pilar glasom iji aneoski zvuk u Marijani istog asa pobudi bjesomunu elju da grize. - Hvala! Tisuu puta hvala! Zahvaljujui vama, ovo e putovanje biti vrlo ugodno... u najmanju ruku za mene! Leei na sagu koije potpuno nepokretna, zarobljenica smjesta shvati u emu e se sastojati ugodnost za nju, jer istog asa osjeti kako su joj obje noge njene neprijateljice pritisle grudi. Ali da joj ne bi priutila jo vei uitak, ona zatomi urlik bijesa to umalo nije izletio iz nje. To e mi platiti! grmjela je u sebi. To e mi platiti stostruko, to i jo prie! Ti prljava mazgo...! Onog dana kad mi padne aka, pokazat u ti to ja umijem, ja takoer, sotono, ubojico...! Daljnje uvrede, kojima je Marijana u svom neujnom gnjevu obasula Pilar, bile su daleko manje fine. Potjecale su iz zbirke starog Dobsa, seltonskog konjuara, koji Marijanu bijae nauio obuzdavanju. Ona, uostalom, nije pravo razumjela to one znae, ali je nalazila oduka u njihovom koritenju, jer joj se nijedna psovka nije inila dovoljno prostom za enu koja je hladnokrvno rtvovala jednog nevinog koijaa, a da i ne govori o pomami s kojom je Jasona gurala krvniku u ruke. Bijesna, ve sva izranjavana i napola uguena, Marijana osjeti kako kola hitro kreu. Poslije kraeg drndanja po parikoj kaldrmi, ona ispod svog pokrivaa stekne dojam da prolaze pored strae, jer je razabrala zveckanje oruja i odsjeenu komandu. Slutila je da su to proli jednu od gradskih mitnica, iako kola nisu usporila hod, a kamoli stala. Naprotiv, koija je sada tjerao konje u trku po jednom dosta ravnom putu gdje je koija sve manje poskakivala. Marijana iznad sebe zau kako je Pilar s olakanjem odahnula, zatim osjeti kako joj skidaju pokriva s lica. - Ne elim da se uguite - ree senora s podrugljivom brinou - to bi bilo suvie brzo...! Uostalom, savjetujem vam da pokuate zaspati, draga moja. Imamo jo dobra dva sata pred sobom. panjolkine se noge vratie na prvobitno mjesto, ali se Marijana bijae uspjela malo pomaknuti, tako da joj one vie nisu bile ba pod nosom. Time je dodue postigla neto nepovoljniji poloaj za sebe, ali bar nije morala gledati zadovoljan izraz lica svoje neprijateljice. Tako je mogla i slobodnije misliti. Dva sata? Brzina kojom se koija kretala i injenica da se mora uzeti nova sprega ako Pilar kani drati ovaj tempo, znaile su vonju od oko sedam milja; ali saznanje o udaljenosti mjesta gdje e je zatvoriti, nije joj kazivalo gotovo nita o samom mjestu, jer nije imala pojma kroz koji su izlaz napustili Pariz. Znala je samo to da e, ako joj uspije bijeg, biti prisiljena ili ukrasti konja, ili se pak pomiriti s tim da ide pjeice... ega se, uostalom, nije ni plaila. Ako se radi o tome da umakne ovim ljudima ovdje i poleti u pomo Jasonu, onda je spremna da bez ijedne jedine jadikovke prevali razdaljinu od Marseillea do Pariza. Da ne bi uzalud troila snage, Marijana se pokua opustiti koliko god je to bilo mogue u njenom neudobnom poloaju. Sad su joj se vraali u ~ 151 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
sjeanje savjeti starog Dobsa, moda zato to ga je ve maloprije citirala: Opustite se, miss Marijana. To je jedna od najveih tajni dobrog maevaoca i dobrog strijelca. To uva ivce, poveava hladnokrvnost. Treba da nauite svoje miie kako e se odmarati. Starac je bijae poduio kako e olabaviti ruke, noge, kako pravilno disati, te se Marijana unato vezovima napregne da te stare lekcije primijeni u praksi. Istovremeno je pokuavala da svoju glavu oslobodi svih misli, tjerajui od sebe ak i sjeanje na udesne trenutke to ih bijae proivjela u la Forceu, jer su oni poluili uinak podraavajueg lijeka na njezine ivce. I to joj u toj mjeri poe za rukom, da zaspe tvrdim snom. Probudio ju je mlitavi udar ebeta to joj je baeno na lice. Gotovo istovremeno zauje se kripa eljeznih vrata i ponovo zveket oruja, kao da se nalaze pred straarnicom. Zatim kola krenue po neem ravnom i jednolinom; moda po dobro poljunanom putu pod drvoredom kakvog parka... Vonja se tako nastavila jo kratko vrijeme. Pod zategnutim pokrivaem Marijana vie nita nije ula i oajniki je hvatala zrak... Sreom se konji konano zaustavie. Mlada je ena mislila da e je sad odvezati, izvaditi iz usta krpu, skinuti koprenu, ali nita od toga. Dva para ruku izvuku je iz kola. Na to se oglasi pljuskanje vode, zveket lanca, zatim mukli udar koji joj se uini kao udar barke o kolac ili most. Uostalom, drvo je odzvanjalo pod koracima onih koji su je nosili, te ubrzo osjeti lagano ljuljanje amca na ije je dno smjestie. Nesumnjivo e prei neku rijeku... osim ako... Misao to joj sinu bila je stravina, ali potraja tek trenutak. Otkako je oteta, Pilar joj je stalno ponavljala da je nee ubiti, bar ne sad odmah, jer joj je odredila dulje trpljenje... Netko uhvati vesla i amac krene. Nije bilo valova. Povrina vode mora da je bila potpuno nenamrekana i glatka. Jezero moda, ili pak bara? Napetih ivaca, Marijana je vrebala na svaki uanj, svaki znak, ali osim laganog ubora od veslanja i pojaanog disanja veslaa, nije uspjela uti nita drugo do krika jedne sove u daljini. Barka dodirne mekano dno i zaustavi se. One ruke ponovo epaju Marijanu, ali je ovog puta nemilice, kao vreu brana, uprte na jedna izrazito tvrda lea; miice joj je sad vrsto drala jedna ruka u rukavici, ruka koja se inila da je od eljeza, i ona se nae preklopljena nadvoje na jednom ramenu koje joj se upiralo u eludac, dok joj se glava klatila prema naprijed. ovjek, koji ju je nosio, uasno je vonjao po staji, a taj se smrad mijeao s nekim udnim zadahom ueglog ulja, to nikako nije bilo ugodno. Marijana ne dospije dalje ralanjivati svoje osjete, jer je zapoelo veranje po neem to su mogle biti ljestve ili neko vrlo primitivno stubite. Jer, stepenice su stravino kripale i Marijani se uini da ovaj uspon potraja itavu vjenost prije nego to je nastavljeno hodanje u vodoravnom pravcu. U isto joj vrijeme neto kao miris sela, miris slame i sijena pomijean s prainom, udari u nosnice i nadvlada vonj ovjeka... koji je grubo ispusti na neto to je moglo biti samo hrpa sijena. Gotovo u istom asu popuste vezovi to su Marijanu sapinjali. Nestade i krpe, kao i trake preko oiju. Pri svjetlu priguenog fenjera to ga je nosio jedan od ljudi, Marijana vidje pred sobom neku vrst raskutranog diva koji je puhao kao tuljan i oito bio njen nosa. Drugi je ovjek jo uvijek nosio svoj veliki eir, ogrta i crnu krinku. Napokon, ona kroz uzan otvor, koji je izgledao nainjen na taj nain to su dvije daske izvaene iz pregrade, vidje Pilar kako ulazi. Onako kako je Marijana to i zamiljala, pozornica zbivanja bio je tavan u potkrovlju ije je tri etvrtine zapremalo sijeno. - Evo vas kod kue! - ree ovjek. - Nee vam biti ba loe. Suho je ovdje, a sijeno je bolje od zatvorskih dasaka. ~ 152 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Moda bih vam morala biti zahvalna! - odbrusi Marijana koja se trudila da obuzda svoj bijes. - Uvijek sam voljela miris pokoene trave, ali bih ipak eljela znati koliko me vremena kanite ovdje drati. ovjek htjede odgovoriti, ali ga Pilar povue i dade znak da uti, preuzevi na sebe brigu oko odgovora. - Vi to ve znate: hou vas sprijeiti da se mijeate u rad pravde. Ostat ete ovdje sve dok izvjestan pravorijek ne bude izreen... i izvjesna presuda izvrena! - I vi tvrdite da ste ena! - povie zarobljenica, nesposobna da i dalje suzdrava svoj gnjev. - Vi se usuujete nazivati se njegovom enom, iako niste drugo do obian ubojica, obian podlac i suludi fanatik. Zar tako plaate Jasonu dobro koje vam je uinio? Jer, nije mi nepoznat razlog zbog kojeg vas je oenio: htio vam je spasiti ivot, ugroen proamerikim naklonostima vaeg pokojnog oca. - Naklonosti mog oca nisu smjerale u pravcu gdje smjeraju moje. A takoer sam umjela i sama dati svoju dobronamjernost na znanje svojim zemljacima. Nije mi trebalo da me senor Beaufort zbog toga oeni! - A zato ste se onda udali za njega? Recite ako za to imate hrabrosti! Ne, ne usuujete se. Onda u vam je rei: naveli ste ga da vas oeni izigravajui progonjenu djevojku, zaklinjali ga da vas uzme u zatitu zato to vam je to bila jedina mogunost da ga dobijete! Bili ste ludi za njim, zar ne? Ali ste savreno dobro znali da on vas ne voli! Pilarina noga u finoj iljastoj cipelici mune Marijanu u rebra i ovu od boli spopadne tucavica koju hitro zatomi... U tren oka se skupi da bi s isturenim noktima skoila na svoju neprijateljicu, ali se istog asa obre u rukama dvojice ljudi koji se bijahu bacili na nju. Pilar se nasmije: - Rekla sam vam da je opasna. Ne zaboravite da je ubojica i da je ve usmrtila jednu enu; uostalom, sad vidite da nisam pogrijeila to sam predvidjela siguran i vrst ureaj. Veite je, Sanchez... Div jednom rukom zgrabi obje Marijanine miice i odvue je preko slame do ogromne grede za koju je bio privren potpuno nov lanac. Ovaj se lanac, toliko dug da je dozvoljavao polumjer kretanja od svega dva metra, zavravao eljeznim kolutom koji se zatvarao pomou vrstog katanca. U tren oka se Marijanina desna nadlaktica nae zatvorena u kolutu koji joj zatim spuste i namjeste vrsto uz runi zglob, a onda katanac kljocne. - Evo! - ree zadovoljno Pilar. - Na ovaj e se nain moi s vama razgovarati bez straha od vaih ispada. A pri tom vam kretanje nee biti ba previe ogranieno, pa ete moi razborito saekati kraj ove lijepe pustolovine. - Razgovarati s vama? - zagrmi Marijana prezirno. - Okanite se takve nade, senora, jer od mene neete uti ni rijei osim ove: kako vi to ispravno kaete, ja sam ubila jednu enu zato to me uvrijedila, isto kao to sam izazvala i pobijedila u dvoboju jednog ovjeka koji me je ponizio. Usudili ste se oteti me, zlostavljati, zato da biste me sprijeili u spaavanju ovjeka za kojeg znate da je nevin i kojem ste se pred Bogom zakleli na vjernost... - On je prvi prekrio zakletvu... kad je zaboravio da sam njegova ena i postao va ljubavnik! On, on je vjerolomnik! - To je stvar vas i vae savjeti... i ja ne poznam dovoljno povuen, dovoljno mraan i dovoljno gluh samostan koji bi mogao priguiti krikove takve grinje savjesti. Ali jedino to vam jo kanim rei, je slijedee: pripazite, jer ja u vam umai... i znat u se dostojno osvetiti! A sad budite ljubazni, pa otiite i pustite me da poinem. Spava mi se. I kao da su otmiari najednom za nju izgubili svaku zanimljivost, Marijana stane uasno zijevati, zatim rasporedi sijeno oko sebe tako da bi se mogla to udobnije smjestiti, sklupa se poput make i, ~ 153 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
podvukavi ruku pod glavu, zatvori oi... Tada zau kako ovjek u eiru ape: - Bolje da se sada vratimo, dona Pilar. Ljudi bi se mogli pitati... Imate li jo to rei ovoj eni? - Ne, nita vie. Imate pravo, hajdemo! Ali pazite dobro na nju! - Budite bez straha, Sanchez e se smjestiti na susjednom tavanu. Ali, ovako vezana, ne vidim kako bi mogla pobjei. Marijana povjeruje da e je njeni muitelji sada konano napustiti, ali u trenutku kad je krenula, Pilar se predomisli i pokazujui gorostasnom Sanchezu zarobljenicu koja se pravila da spava, ree: - Jedan as! Idite i izvadite joj sve pribadae iz kose. Za otvaranje katanca nita nije prikladnije od ukosnice. - Vi zaista mislite na sve, dona Pilar - iznenaeno izrazi divljenje ovjek u eiru. - Duboko sam sretan to odsad pripadate nama. Htjela ili ne htjela, Marijana guei se od bijesa koji je ponovo bijae obuzeo, morade pustiti da joj teke Sanchezove pande kopaju po kosi u potrazi za svakom i najmanjom pribadaom, ali vjerna maloprijanjem obeanju da vie nee uputit ni rijei Pilar, ona ne trepnu i ne pisnu. Za nekoliko je trenutaka sve bilo gotovo. Tri osobe, nosei prigueni fenjer, prooe ponovo kroz tijesna vrata od dasaka i Marijana zau kako brave kljocaju i kako se uvruje teka eljezna preaga kao u pravom zatvoru. Zatim se oglasi nekakvo suho utanje, kao da netko pred vratima vue bale slame. To je jamano i bilo to, jer ovjek u eiru s odobravanjem izjavi: - Dobro je tako. Vrata su savreno nevidljiva. Ali ipak, pripazi, Sancheze! Reeno mi je, dodue, da nitko ovamo ne zalazi prije zime, ali nikad se ne zna... Na svom mirisavom i sve u svemu prilino mekanom leaju Marijana je tiho blagoslivljala uspomenu na svoju tetku Ellis koja bijae ustrajala u zahtjevu da naui nekoliko stranih jezika. Veeras joj je poznavanje panjolskog bilo u toliko dragocjenije to se Pilar oito nije sjeala da njena neprijateljica govori tako istim kastiljanskim narjejem kao i ona sama, pa je tako ula i razumjela rijei koje njeni otmiari u nekoliko navrati bijahu razmijenili na svom jeziku. Jedno je bilo sigurno: zatvorili su je na mjestu gdje je jamano nitko ne moe otkriti, ali su poduzeli sve mogue mjere predostronosti da za sve koji nisu sudjelovali u otmici ostane tajna njen boravak na ovom tavanu. Preostaje da se sazna tko su ti svi. Po Marijaninom se prenapregnutom mozgu ve nekoliko trenutaka motala jedna misao, a nikla je prvo iz njenih zapaanja o duini vonje koja bi znaila da je ovaj seoski zatvor oko sedam milja udaljen od Pariza, zatim iz onog zveketa oruja pri prolazu kroz eljezna reetkasta vrata, nadalje iz duine parka kroz koji su se vozili samo trenutak prije negoli su se ukrcali u barku, i napokon iz mjere opreza koje se poduzimaju da bi se prikrila njena nazonost... Ako se tome pridodaju Talleyrandova i Jolivalova otkria u vezi s gostoprimstvom koje je Pilar pruila panjolska kraljica, i este posjete jednog izvjesnog Alonsa Vasqueza mladoj eni, neodoljivo se namee zakljuak da su je doveli u Mortefontaine, na ogromno dobro gdje ivi supruga Josepha Bonaparte, dok se njen mu upinje da vlada u Madridu. A gospodarsku zgradu obitavalita jednog Bonaparta pretvorili u zatvor, neosporno je znailo pruiti dokaz velike neustraivosti i izvjesne bezobzirnosti, ali je Marijana bila uvjerena da ni Pilari ni njenim sauesnicima ne manjka ni jedna od ovih osobina. No skrovite je bilo savreno! Koji e policajac imati toliko hrabrosti da doe i njuka po imanju starijeg Napoleonovog brata? Jedini bi Fouche to bio kadar uiniti, ali Fouche je daleko i po prvi put Marijana to iskreno poali. U mrkloj tami, koja ju je obavijala i na koju joj se oi jo ne bijahu privikle, Marijana osjeti kako joj se s ovom jalovom tugom vraa ~ 154 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
podmukla zebnja, i ona se stane trsiti da je odagna. Nije smjela previe misliti na to da se s njenom otmicom poveavaju opasnosti koje prijete Jasonu. Trebalo je, naprotiv, da sauva hladnokrvnost, jasnou misli, da bi se bolje mogla boriti. A prije svega, trebala se malo odmoriti... Treba spavati. Njeno slomljeno tijelo, njene oi koje su je pekle od umora, to su zapovjedniki traili... Marijana se jo dublje zavue u sijeno i ponovo sklopi vjee nastojei da se, onako kako je to uinila neko kad se kao djevojica neega bojala, sjeti molitvi svog djetinjstva pomou kojih je znala odagnati uznemirujue none sjene, ali su joj se misli nezadrivo vraale na Jasona, na one trenutke koji bijahu zajedno proivjeli, na silovit uitak jednako bliz zanosu i boli to ga bijae upoznala u njegovom zagrljaju i to ga je on s njom podijelio, na njenost njegovih poljubaca kad smirenje bijae nastupilo, smirenje koje je bilo tek uvod u ponovno rasplamsavanje njihove zajednike elje, i, napokon, na neizrecivu bol konanog rastanka... Imali su tako malo vremena! Da su bili slobodni, mogli su se voljeti dane i noi, od sree tonuti u nitavilo i ponovo se raati samo zato da bi uivali u savrenstvu svoje ljubavi, pa onda opet umirati od naslade... I unato prijetnji, koja se nad nju nadvila, unato lancu, Marijana sa smijekom zadovoljnog djeteta konano zaspe apui: - Ljubim te, Jasone... ljubim te, ljubim te, ljubim te...
~ 155 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA 11.
O RAZUMNOM KORITENJU SIJENA I O ONOM TO SE U NJEMU M0E NAI

Raanje novog dana omoguilo je Marijani da temeljitije ispita svoje ogranieno stanite. Sjenik se nalazio pod gornjim dijelom vrlo strmog krova i morao je biti prilino prostran sudei po duini glavne grede i po golemoj drvenoj okosnici krovita. Ali su vie od njegove tri etvrtine zapremale ogromne bale sijena koje oito nije potjecalo od zadnjeg otkosa, jer je bilo sasvim suho i vrlo hrskavo. U najslabijem bi dodiru s vatrom planulo kao ibica i Marijana shvati zato joj nisu za no ostavili ni najoskudnije svijetlo. Zahvaljujui dugakoj pukotini u zidu u dnu, po danu se prilino jasno vidjela neka vrst pukarnice koja je omoguavala da se ocjeni debljina stijene. Bio je tu, u krovnoj kosini, jo i mali tavanski prozori, zatvoren staklenim oknom, ali on nije pruao nikakve mogunosti za bijeg, jer se inilo da kroz njega prolazi samo glava. A to je znailo izloiti se opasnosti da ostane zaglavljena u procjepu... Sreom joj je duina lanca, koji ju je vezao za gredu, dozvoljavala da se priblii i pukotini i tavanskom prozoriu. Staklo je bilo jako prljavo i pranjavo; ali ona ipak uspije razabrati visoke crijepne krovove natkriljene ogromnim stablima, dostojanstvene dimnjake i pozlaene vjetrokaze velikog zamka. Na jednoj se kuli vijorila panjolska zastava i ona shvati da je njen zakljuak bio ispravan: nalazila se u Mortefontaineu. U daljini, na desnoj strani, brojne su trake dima svjedoile o postojanju velikog sela. Pukotina, kroz koju je svje jutarnji zrak ugodno strujao, jo joj je otkrila jednu veliku vodenu povrinu koja se inila krunog oblika i na kojoj su se vidjeli umoviti otoii to ih je poetak jeseni obojio zlatnim preljevima. Voda, s koje se dizala lagana magla, poprimala je u jutarnjem svjetlu opalni sjaj, a vitka stabla utavih jablanova i srebrnih breza sa blijedozlatnim kronjama kao da su drala strau pred nekim zaaranim dvorcem. A unaokolo sve sami travnati breuljci, blago zatalasani, te Marijana, s elom prilijepljenim za staklo, pomisli kako je rijetko kad gledala tako lijep i romantian krajolik. Ako je ovo zaista obitavalite kraljice Julije, onda je Marijana jako dobro razumjela to joj se nimalo ne uri da ga zamijeni za strogu velianstvenost madridskih palaa i neplodan kr panjolskih planina. Ovo je povlateno mjesto gdje ivot mora da je kao san... i trebalo je posjedovati iznimno podmuklu i okrutnu narav, pa da se ova sredina okalja nasiljem i samovoljom. to se tie Marijaninog tavana, on je oito bio smjeten na vrhu dosta visoke zgrade, sue moda, koja je i sama podignuta na otoiu, budui da su se do nje dovezli barkom. Osim brda sijena, namjetaj Marijaninog boravita bio je vrlo oskudan. U najmranijem kutu nalazila se eljezna plitica, velik okrnjen zemljan vr, vjerojatno pun vode, komad crnog sapuna, dvije prilino iste ali izderane krpe, nesumnjivo za ovu priliku unaprijeene u runike, i veliko vedro za prljavu vodu. Zarobljenica se morala smatrati sretnom to su njeni tamniari mislili na to da e poeljeti da se malo opere. Oko podne joj gorostasni Sanchez donese obrok koji se sastojao od hladnog mesa, starog kruha, jednog tako tvrdog sira da se bez sjekire nije mogao rezati, i nekoliko komada voa koje mora da je napustilo svoje rodno stablo prije mnogo vremena. Unato tome, izgladnjela se Marijana baci na jelo poput vuka dok je Sanchez pospremao prostoriju. Drugim rijeima, on isprazni vedro, naspe svjeu vodu u vr i kao ~ 156 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
zakljuak baci na zatvorenicu krvoloan pogled pokazujui kvrgavim prstom na hranu: - Ovo je za danas sve... ja ponovo dolazim tek sutra. Time joj je htio rei neka svoje zalihe rastegne na itav dan. No sve u svemu, to je bila vie dobra nego loa vijest, jer je znaila da Marijana moe biti gotovo sigurna da e je njen tamniar obilaziti samo jedanput dnevno. Tako e imati dovoljno vremena za razmiljanje o mogunostima i nainu bijega. Preostalo je da se ustanovi da li e se Pilar ili njeni pomonici s vremena na vrijeme zaletjeti da joj prave drutvo. Da bi ponovno stekla slobodu, prva stvar koju je trebalo uiniti, bila je rijeiti se lanca, ali uza svo uporno nastojanje da provue svoju usku i dugaku ruku kroz eljezni kolut, Marijana se uspjela jedino izmrcvariti, a naveer je njena otekla ruka narasla na svoj dvostruki obujam unato velikim koliinama crnog sapuna kojim je obilato bijae mazala u nadi da e lake kliziti kroz obru. Kao jedina mogunost za skidanje okova preostalo je, dakle, da se otvori katanac koji ga je vrsto zatvarao. Ali kako? S im...? Ova obeshrabrujua injenica dovela je do provale suza, koja je, meutim, imala tu korisnu posljedicu da je ivana napetost mlade ene popustila i da je sad na stvari gledala pod malo optimistinijim uglom. Upravo je bilo prolo dvadeset etiri sata otkako su ona i Crawfurd oteti. Eleonora mora da je alarmirala Talleyranda, ako ne i policiju. I njih dvoje sada sigurno istrauju to se s njima dogodilo, a Talleyrandu nije nepoznato gdje je Pilar nala utoite. No da li je mogao i u snu sanjati da je otmicu izvrila ova utljiva i turobna mlada ena koja je izgledala kao da nema drugih briga nego da utue vrijeme i sebi osigura monu zatitu? Vjerojatnije e pomisliti kako je Crawfurd precijenio svoje veze s tamniarima i kako su dva neoprezna posjetioca bila prepoznata, zadrana i utamniena. Poto je Marijana kriom dola u Pariz, bilo je teko traiti Savaryjevu pomo. to se tie Napoleona, njegovo nedavno odbijajue pismo knezu od Beneventa unaprijed je osuivao na propast svako obraanje njemu. Preostajao je Jolival... ali on e se vratiti tek za nekoliko dana, a ako se i dade u potragu za njom im sjai s konja, koliko e vremena proi dok naie i na najmanji trag? Napokon, pod pretpostavkom da ga trag i dovede do Mortefontainea, kako moe pretraivati imanje jedne panjolske kraljice? Uistinu je Pilarin pothvat lukavo smiljen i sve mjere opreza briljivo poduzete... I zdravorazumsko zakljuivanje ubrzo pobijedi Marijanin prolazni optimizam, te obuzeta najcrnijim mislima, ona konano zaspe...
Tako je prolo nekoliko oajno slinih i sumornih dana. Sve se odvijalo po ustaljenom pravilu. Sanchez je uredno obavljao svoju slubu, ali je ostajao svega nekoliko trenutaka, no Marijana i tako nije eljela njegovo prisustvo, inilo se kao da je potpuno tup, jer kad bi mu se pokuala obratiti, dobivala je kao odgovor samo nerazgovijetno gunanje. to se tie Pilar i njenih ortaka, nitko se od njih nije potrudio da je posjeti, a zarobljenici je to samo donosilo neki osebujan i protuslovan osjeaj olakanja i naputenosti. Uostalom, to je vrijeme dalje odmicalo, to ju je nada sve vie naputala. Nije postojao nikakav nain da se vlastitim snagama oslobodi, a na pomo svog tamniara nije mogla raunati. Istovremeno ju je mozganje njenog grozniavog uma postepeno dovodilo u neko udnovato duevno stanje kojem su peat davali fatalizam i rezignacija, inilo joj se da je izbrisana iz broja ivih, a da e i Jason to uskoro biti... Preostajalo joj je jedino to da, onog dana kad joj Pilar pobjedonosno ali od glave do pete pod gustim velovima korote doe objaviti Jasonovu smrt, izazove gnjev osvetoljubive panjolke u tolikoj ~ 157 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
mjeri da ova ne zavlai unedogled ni njenu smrt. U dnu svoje tamnice Marijana je gajila nadu samo jo u onaj ivot... No unato svemu, i bez njene prave svijesti o tome, njen je mozak radio. Na ovom je tavanu postojalo neto neprirodno, ali je prolo izvjesno vrijeme dok je dokuila to je to. U stvari se radilo o ogromnoj veliini bala sijena od kojih su neke jo bile povezane pruem. Usporedivi ove bale s malim dimenzijama vrata kroz koja je ulazio Sanchez, Marijani sine da se sijeno nije u suu moglo dopremiti kroz ovaj prolaz i da je neminovno morao postojati jo jedan, vjerojatno napravljen u podu tavana i zatvoren preklopnom daskom... Naravno, ako i otkrije ovu preklopnicu, nee se moi osloboditi, jer je lanac jo uvijek tu, a i visina tavana sigurno ne dozvoljava bezopasan skok. Ali je ova misao ipak predstavljala ako ne i pravu nadu, a ono bar neko zanimanje, jer se u oskudnom krugu kretanja to joj ga je dozvoljavao lanac, dade na raskrivanje sijena u potrazi za spasonosnom daskom, inila je to prevlaei hrpe sijena s jednog kraja na drugi i vraajui ih na pomno pretraeno mjesto poto na njemu nije naila na tragove nekog otvora. Bio je to dug i mukotrpan posao koji je podizao mnogo praine i jako je zamarao, ali treeg dana Marijana ugleda u drvetu dvije velike arke, nepobitan dokaz za postojanje preklopnih vrata. Vrijeme Sanchezove posjete se pribliavalo, te mlada ena bre-bolje prekrije svoj pronalazak, zatim zadihana jurne u svoj uobiajeni oak i napravi se da spava. panjolski tamniar obavi kao i uvijek svoje dunosti i onda se povue. Marijana tada proguta komad kruha, kriku mesa, popije gutljaj vode i vrati se svom poslu. I onda se ubrzo pojavi i preklopnica. Bila je to zaista velika usjeklina koja je savreno objanjavala kako su bale sijena ovamo ule... Ali zatoenica ne uspje zatomiti jecaj oajanja kad opazi da joj duina lanca ne dozvoljava da je u potpunosti raskri. Satrta ovim otkriem, iznurena ovim uzaludnim poslom, ona klone na koljena i brizne u pla. Iako je dobro znala da je lancem prikovana za tavan, polagala je besmislene nade u ovu preklopnicu. Naravno, ona je postojala... ali je za Marijanu bila tako beskorisna...! Bolnih lea, s rukama prljavim i oderanim od drvenih iveraka, ona ipak, nesvjesno, stade prekrivati dasku. I tada pod prstima osjeti neto tvrdo... Ona grozniavo prekopa sijeno i izvue dugaak eljezni klin u koji se zagleda ne vjerujui svojim oima: bio je to jedan krak razbijenih vila koje mora da su dospjele na tavan kad se sijeno uskladitavalo i koje etelac nije smatrao vrijednim da se poprave... a za Marijanu je to bilo spasonosno orue...! Sklopivi oi, Marijana uputi nebu molitvu-zahvalnicu. Pomou ovog vrstog komada eljeza ona e nesumnjivo izai na kraj s katancem, budui da se Pilar bojala i obine ukosnice. I bez odlaganja htjede isprobati dragocjeni iljak kadli glasovi s onu stranu pregrade dopru do nje. To je bio Sanchez, ali ovoga puta nije dolazio sam. Kao i obino, Marijana zau kako se s druge strane zida kotrljaju bale slame, te tutne svoj alat pod sijeno koje hitro bijae rasporedila po preklopnici. Radi vee sigurnosti, ona sjedne na hrpu sijena tamo gdje je sakrila iljak i srca razigrana od radosti, za koju se nadala da nije ba previe vidljiva na njenom licu, stane grickati jednu slamicu. Tada Pilar ue. Jasonova je supruga bila sva odjevena u crno, to dodue nije znailo nita izvanredno, jer se uvijek tako oblaila, ili ako je ve rabila odjeu neke druge boje, onda je ta boja obavezno bila zastrta tamnim ipkama ili velovima. Ali ovog je puta nosila eir s velikim obodom s kojeg je umjesto koprene padala vrlo lijepa ipka iz Chantillyja. Ona se uputi k Marijani koja ni glavu ne okrenu kad je ova prila. ~ 158 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Onda, draga moja? Kako se osjeate poslije svih ovih dana razmiljanja? vrsto rijeena da ne izgovori ni rijei, Marijana ne pisnu. Tada Pilar nastavi kao da je ovaj razgovor najprirodnija stvar na svijetu: - Nadam se da vam nita ne manjka. Uostalom, dobro izgledate, a Sanchez mi veli da ste vrlo mirni. Ja sam pak dola da se s vama oprostim... Ovoga je puta Marijana morala napregnuti svu mo samosavladavanja da ne bi odala svoje ugodno iznenaenje. Pilar odlazi? To je mogla biti dobra vijest i, tko zna, moda je dananji dan njen sretan dan? Ali ona nastavi vakati svoju slamicu tako spokojno kao da Pilar ne postoji na svijetu. Jedina joj je elja bila da ova ena ode i ostavi je da na miru priprema svoj bijeg koji je sada sigurno ostvariv. Ali se Pilar oito nije urilo. Ona iz svoje mreice izvadi maramicu natopljenu jasminom i unese je u lice, kao da ju je smetao miris to je vladao na tavanu. - Pretpostavljam da znate da je danas 1. listopad i da je popodne imala poeti rasprava... gospodinu Beaufortu. Prema tome, odlazim u Pariz gdje u sutra biti sasluana kao svjedok. Marijanina se ruka zgri i stane gnjeiti sijeno. Unato vrstoj rijeenosti, morala se ilavo boriti protiv podmukle elje da se baci na ovu ledenu enu koja je o suenju svom muu govorila kao o najugodnijem mondenom sijelu. S kakvom bi divljakom radou u ovo od gordosti i svireposti okorjelo srce zarila iljak ralji od kojeg je oekivala svoj spas! Ali je Sanchez stajao kraj vrata, ruku prekrienih na prsima, budna oka, i Marijana ustukne pred njegovim ogromnim pandama... Pilar je, meutim, utjela oito vrebajui na licu svoje neprijateljice uinak svojih rijei, ali Marijana sa savrenom prirodnou iroko zijevne i okrene joj lea. Jo je u toku one noi, u kojoj je oteta, iskuala uinak ove nijeme drskosti, pa se nadala da rezultat ni ovog puta nee izostati. I zaista, Pilar ne uspije zadrati uzvik bijesa, a odmah se potom uputi prema vratima. - Pa prijatno vam bilo! - povie glasom koji je drhtao od srdbe. Vidjet emo da li ete sauvati tu svoju lijepu hladnokrvnost kad vam doem rei da se glava vaeg ljubavnika otkotrljala po daskama stratita i kad vam pruim maramicu natopljenu njegovom krvlju! Stisnutih zubi, zatvorenih oiju, Marijana se zduno molila da bijes u njoj ne nadvlada volju: - Milost, Gospode! Uinite da umukne! Uinite da ode! Smilujte mi se! Dajte mi hrabrosti da je ne uvrijedim! Ne dajte mi da pisnem! Mrzim je...! Tako je mrzim! Pomozite mi... Njene su se usplahirene misli komeale u potrazi za nekom djelotvornom pomoi. Nikad jo nije trpjela ivanu napetost poput ove koju joj je nametnula ta nemilosrdna osoba opisujui joj sadistiki i podrobnu smrtnu opasnost to lebdi nad Jasonom... Kao da joj je trebalo da je jo netko drugi podsjea na ovu jezivu prijetnju koja je ve tjednima ne prestaje opsjedati...! Umirala je od elje da ovoj eni kae to misli o njenoj melodramatskoj besjedi, ali je uspjela ostati vjerna svojoj odluci o utnji. Meutim, dok joj se Pilar, u okrutnoj namjeri da vidi uinak svojih rijei, ponovo pribliavala, Marijana digne na nju leden pogled, zatim odluno pljune u pravcu svoje neprijateljice. Pilar stane kao ukopana, a Marijana naas pomisli da e skoiti na nju, toliko joj se lice bijae zgrilo. ekala je napad s divljom radou, vrsto rijeena da smrska ovu tvrdoglavu lubanju. Ali se s vrata zauje neotesan Sanchezov glas: - Sehora e isprljati svoju toaletu! A i kola ve ekaju... - Idem! Ali sutra, Sancheze, a i prekosutra, ti e zaboraviti da joj donese jelo i pie! Nee joj dati nita sve do mog povratka! Jasno? - Jasno. ~ 159 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Ovoga puta mukarac i ena nestadoe popraeni zarobijeniinim prezirnim slijeganjem ramena. Sutra e, ako je Bog uz nju, Marijana ve biti daleko... Meutim, bila je toliko razborita da se nije pomakla prije negoli je ula zveket lanca koji je svjedoio da se barka odvezuje. Pilar se udaljavala. Ila je za Pariz da se sveti, a Sanchez nee dolaziti prije... no, dakle... prije isteka dva ili tri dana, jer Pilar bijae odluila da Marijana mora gladovati! Kad se potpuno uvjerila da je sama, mlada ena izvue svoj eljezni iljak i stanese baviti katancem u nadi da e brava popustiti, a ako ne, onda e se morati prihvatiti karike kojom je lanac privren za gredu i silom ga iupati. Polako, strpljivo, trudei se da bude mirna kako joj ruke ne bi drhtale, Marijana je eljeznim klinom kopkala po bravi katanca. Posao joj nije iao od ruke i ona naas pomisli da nee uspjeti, jer ako je lanac i bio nov, lokot to nije bio. Muila se nekoliko minuta koje joj se uinie beskrajnim ... Napokon se zauje blaeni kljocaj, popraen radosnim usklikom. Katanac se otvarao... Rastvaranje krakova eljeznog koluta i njegovo skidanje predstavljalo je as posla i Marijana se, trljajui svoj nateeni i bolni zglob, ponovo osjeti slobodnom. To ju je toliko obradovalo da se poput derita stane oduevljeno kotrljati po sijenu, sretna to konano moe opustiti miie i ivce koji su ve toliko dana prisilno mirovali. Kad se digla, bilo joj je toplo, a krv joj ivo i snano kolala kroz ile. Sada treba otvoriti preklopnicu i ispitati na koji se nain moe sii sa ovog sjenika, i to bez odlaganja, dok se jo koliko-toliko vidi, jer je jesenje sunce svake veeri sve ranije zalazilo. Ona urno stane istiti sijeno iznad preklopnih vrata koja se ubrzo pojave, velika i vrsta. Morala su biti teka, jer je debelo ue, provueno kroz dvije rupe, sluilo za njihovo podizanje. Marijana ga uhvati, skupi sve svoje snage i povue... Ali daska ne popusti, a zarobljenica, poto joj je razdraenu snagu udesetostruila sloboda na pomolu, napne miice, stisne eljusti i zapne ne poputajui unato ranama od hrapavog ueta koje joj se bijae usjeklo u njene dlanove. Polako, polako, poklopac se digne u uspravan poloaj, zatim padne natrag na sijeno muklo odjeknuvi; pred Marijanom je sad zjapila velika rupa i ona klekne na njen rub... Pod njom se irila prostrana sua, tako visoka da je uhvati lagana vrtoglavica. Oekivala je da e nekakve ljestve biti privrene ispod otvora, pa da e bez potekoa sii. Ali nije bilo niega... a skoiti je znailo polomiti sve kosti. Dok joj je srce burno udaralo, Marijana sjedne na pete grozniavo traei neki konopac... neto to bi joj posluilo za sputanje. Na nesreu je lanac, koji ju je tako dugo sputavao, bio puno prekratak, a prue, kojim su bale sijena bile vezane, previe lomno a da bi mogle izdrati teret njenog tijela. Ali je zatvorenica tako arko eljela izai iz svog zatvora, da joj spasonosna misao konano sine: ovo e sijeno, koje bijahu dovukli ovamo gore, ona sada baciti dolje sve doke se ne napravi dovoljno debela strunjaa na koju bi se mogla baciti... Poto se dan bliio kraju, ona urno stane kotrljati glomazne bale sijena i trpati ih u blaeni otvor, dok ih je istovremeno pomou svog eljeznog iljka oslobaala njihovih vezova od prua. Tavan u hipu bi pretvoren u pravu oluju od trunja i praine, budui da je pomicanje jednih bala povlailo za sobom i kretanje drugih. Bezbroj se puta Marijana umalo ne sunovrati u dubinu, ali se zato poslije izvjesnog vremena na tlu sue uzdizalo itavo brdo sijena... Kad je hrpu ocijenila dovoljno velikom, Marijana u svoje upaljeno grlo saspe ono malo vode to joj bijae ostalo u vru, i pojede zadnju jabuku. Zatim sjedne na rub otvora i spuznu u dubinu... Stigavi dolje, odskoi poput lopte, ali bez ikakvih povreda, i odmah se zatim otkotrlja do podnoja mekanog brijega. Ovog se puta nae na ~ 160 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
zemlji. Preostajalo je da ispita da li e se vrata sue dati lako otvoriti ili e se opet morati posluiti svojim klinom koji za svaku sigurnost bijae bacila u otvor prije nego to se sama u njega spustila. Meutim, bilo zbog prevelikog pouzdanja u zatvor koji joj bijahu tako briljivo pripremili, ili iz opreza prema seljacima na imanju koji bi mogli sluajno naii i zauditi se to je gotovo prazna sua tako vrsto zabravljena, Marijanini otmiari bijahu zatvorili vrata samo s obinom kvakom. Marijana oprezno odkrine vratnicu koja jedva zakripi, i baci pogled unaokolo. Koliko je u gotovo neprozirnoj tami noi mogla razaznati, vani nije bilo ive due, ali tamo dolje, s onu stranu vode koja se prostirala pred njom, veliki je dvorac skriven drveem morao blistati u svom punom sjaju sudei po svijetlim tokama kojima su bile naikane mrane kronje. Tek sada primijeti da pada kia, ega dosad nije bila svjesna, jer su joj panju jo od jutra zaokupljale tolike druge stvari. Takoer je bilo hladnije nego na tavanu. Listopad je stigao, a toplo se rujansko sunce povuklo pred vremenom koje je predstavljalo preteu zime. U haljini od pargala Marijana je cvokotala, ali je ovo mjesto trebalo napustiti to prije i ona odvano zakorai kroz vrata da bi ispitala okolicu sjenika. Onako kako je i pretpostavljala, ovo se spremite nalazilo na otoku, prilino velikom uostalom, i bjegunica se uputi obalom u potrazi za kakvim amcem. Ali ovaj, osim sue, drvea i ikare, nije bilo niega, a amcu pak ni traga. Morat u plivati, pomisli Marijana najeivi se. Sad je najvanije pronai najue mjesto u nadi da e ono biti i najudaljenije od zamka. Prva joj je misao bila da hrabro ode u sam zamak, da se predstavi i da otvoreno zamoli zatitu kraljice Julije, pripravna i na to da bi je policija odmah mogla zatraiti kao svoj plijen. Pilar bijae otputovala za Pariz. Ovakav bi postupak mogao uroditi dobrim posljedicama. Ali je Marijana imala na umu i to da veina otmiara nesumnjivo pripada kraljiinoj pratnji, pa da bi je pod izlikom da je brane lako mogli ponovo zatvoriti, ovoga puta ne ostavljajui joj nikakve nade u bijeg. U svakom bi je sluaju, u ovoj prljavoj i poderanoj haljini, te u stanju u kojem se nalazila, smatrali ludom i sluge bi je ve s vrata otpravile niti je ne pustivi do kraljice. Najbolje je, dakle, udaljiti se neujno, kriom, i domoi se Pariza vlastitim sredstvima koliko god ona bila bijedna, a pri tom izbjegavati andare i sve one kod kojih bi se mogla roditi sumnja kad ugledaju enu to ostavlja dojam skitnice. Uvjerivi se da s otoka ne moe otii drugaije nego kroz vodu, Marijana odabere mjesto koje joj se uini najprikladnijim za preplivavanje, zatim se bez okolianja skine i svu odjeu smota u zaveljaj. Pomou svog pojasa privrsti ga na glavu. Kia joj ve bijae smoila haljinu, ali ipak ne toliko koliko bi to uinila voda u koju e sad odmah zagaziti. Osim toga je znala koliko odjea moe smetati pri plivanju. Napokon, ovo se mjesto inilo tako pustim, a no se tako crnjela, da zapravo nije ni postojala opasnost da e je netko golu vidjeti. Uostalom, im se svukla, ona zakorai meu trsku koja je opasivala otok, rukama razmiui guste, mesnate listove lopoa. Noge joj zaglibie u ljepljivi mulj od kojeg je podioe ledeni srsi, ali se dno strmo sputalo i odmah nestalo pod njom. Bjegunica se tada prui po povrini i zapliva polako, pazei da ne izazove ni najmanji ubor. Voda je bila hladna, ali manje nego to je mislila kad je u nju ulazila, i ona ak osjeti nenadano zadovoljstvo kad je voda poela kliziti po njenom golom tijelu poslije svih ovih dana praine. Marijana ve dugo nije plivala, ali njene ruke i njene noge nagonski primjenie spretne i neusiljene kretnje kojima je bijae poduio stari Dobs. Jedina zaista neugodna stvar u ovoj nepredvienoj tjelovjebi bio je vonj mulja koji se irio po bari. Bilo je i letiminih susreta s ~ 161 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
vodenim zmijama koje su joj dodirivale kou i izazivale gaenje. Ali je prelaz bio kratak i noge mlade ene uskoro dotaknue pjeskovito dno, tvrdo i nepropusno. Obala je na ovom mjestu bila prilino visoka i strma, te obrasla velikim stablima, ali uhvativi se za gusto lie vodenih ljiljana, zatim za niske grane jedne vrbe, Marijana se uspije ispeti po litici, pri emu je na sebe stresla itavu kiu kapljica. Stigavi na vrh obronka, ona drhturei obue svoju vlanu odjeu, obuje cipele i krene u pustolovinu uputivi se u dubinu ume. No je bila premrana a da bi se mogla orijentirati, ali ono za im je prevenstveno teila, bilo je udaljiti se to vie od zamka. Nepregledna tiina imanja i divljina ove ume, pune estara i kupine to su joj derali kou i odjeu, bar su joj davale nadu da nee biti ogradnih zidova preko kojih se treba pentrati. Idui pravo naprijed, prelazei naizmjenino preko mekanog saga od lia i preko blatnjavih krevina, Marijana konano naie na stazu. Oi joj se ve bijahu privikle na tamu, to joj je omoguavalo napredovanje uz izbjegavanje najgorih prepreka. Kia nije prestajala, ali je u ovoj gustoj umi manje padala nego na nezatienim proplancima. Bjegunica je dugo hodala a da nije zapravo ni znala kuda ide, ali joj je prevenstveno bio cilj da nae kakvu ugljenarsku kolibu gdje bi se mogla skloniti i malo odmoriti... Bila je sva prozebla i padala s nogu od umora. Sve to je nala, bila je velika nagnuta stijena u ijem se podnou nalazila nevelika rupa koja se nije mogla nazivati ni spiljom. Koliko god jadno bilo ovo sklonite, Marijana se u njega uvue, sklupa se poput make na suhom liu i zaspe kao klada. Neto hladno i vlano, to joj je klizilo po licu, trgne je iza sna. Nalazila se oi u oi s jednim velikim lovakim psom koji ju je pomno njuio. Malo dalje stajao je par nogu obuvenih u pamune dokoljenke i glomazne cokule. Digavi glavu, ona vidje da sve to pripada mladiu koji ju je sa starom pukom preko ramena gledao krajnje zbunjeno. Bilo se ve sasvim razdanilo, a kia potpuno prestala. Vidjevi da se spavaica uspravila, on dozove svog psa. - Ovamo, Briquete...! Pusti...! Pas se posluno vrati do nogu svom gospodaru koji se nagne i prui Marijani ruku da bi joj pomogao pri ustajanju. - Dobar dan - ree ljubazno. - Drago mi je to ste se probudili. Kad vas je Briquet pronaao, naas sam povjerovao da... On se ne usudi izgovoriti rije, pa Marijana nadopuni njegovu misao: - Da sam mrtva? Zar tako loe izgledam? - Jako ste blijedi... - To je zato to mi je hladno... To je odgovaralo istini. Na svjeem je jutarnjem zraku Marijana drhtala kao list na vjetru, a njena je izranjavana koa obilovala modricama koje su upotpunjavale njen alostan izgled. Mladi hitro skine sa svojih ramena neku vrst vunenog ogrtaa i prebaci ga Marijani preko lea. - Doite u kuu. Moja e se baka za vas pobrinuti... Stanujemo ovdje u blizini. Evo, prvi krov koji ete meu drveem ugledati na ulazu u selo. Marijana se uvjeri da je zaista ve bila gotovo izala iz ume i da se malo selo dimi na nekoliko koraka odavde. Tako se loe osjeala, da rado prihvati poziv svog novog prijatelja ograniivi se na to da ga upita prije negoli krenu za njim: - Koje je to selo? - Loisy. Niste iz ovog kraja? - A je li... daleko od Mortefontainea? - Oh ne! Nepunu milju na istok. Ne vie? Jedva uspije sakriti svoje razoaranje. Imala je dojam da je hodala jako mnogo i nadala se da je prevalila puno dulji put. Nesumnjivo se, ne poznavajui predio, vrtjela u krugu. Ona ivahno pogleda svog sugovornika. Malo je sliio na Gracchusa-Hannibala ~ 162 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Piochea. Imao je istu plavu kosu boje slame, iste modre oi koje su gledale pravo, ali su mu crte bile finije, stas vitkiji. Svidio joj se i ona odlui da mu se povjeri. - elim da znate istinu. Pobjegla sam iz sjenika zamka Mortefontainea gdje su me ljudi iz pratnje panjolske kraljice bili zatvorili i drali u zarobljenitvu. Ali vam se kunem da nisam ni zloinka ni kradljivica. Mladi se nasmijei s razumijevanjem i simpatijom. - Niti ne izgledate tako! A osim toga, da ste jedno ili drugo, stavili bi vas u zatvor... a ne u sjenik. Doite, ispriat ete svoju priu mojoj baki. Ona oboava prie. Putem je Marijana saznala da se njen novi znanac zove Jacques Cochu, da posjeduje neto zemlje u susjednom selu i da ivi sam sa svojom bakom, ali da e se ovih dana oeniti. - Bio bih priekao do proljea - povjeri joj - ali baki je stalo da se oenim prije kako bih izbjegao novaenje. Ove sam godine imao sreu, jer zbog svog vjenanja car ne poziva u vojsku... Dakle, oenit u Etiennettu. - Ne elite se boriti? - upita Marijana malo razoarana, jer je u svojoj bujnoj mati svog spasioca ve obukla u odoru svog osobnog gardiste. Jacques joj se nasmijei iskreno i bezazleno. - Da, jako bih to elio! Kad ujem stare vojnike kako priaju o Valmyju ili o Italiji, odmah me zasvrbe tabani. Samo, ako ja odem, tko e obraivati zemlju? I tko e hraniti moju baku... i Etiennettu? Roditelji su joj umrli prole godine. Prema tome, moram ostati. - Naravno! - odvrati ona ljubazno. - U pravu ste! Oenite se brzo i budite vrlo, vrlo sretni! Tako askajui bijahu stigli do malog majura, besprijekorno urednog, na ijem ih je pragu doekala stara ena prava poput slova I, ruku prekrienih na vunenoj marami i, sudei po izrazu lica, ne ba zadovoljna to joj se unuk vraa s neznankom u dronjcima. Ali Jacques odmah ispria okolnosti pod kojima su se sreli, i kako je doveo Marijanu zato da se malo okrijepi. Odmah potom Marijana osjeti svo srdano gostoprimstvo ljudi dz Valoisa. Starica je smjesti pored vatre, dade joj veliku zdjelu tople juhe, odree joj debelu kriku kruha i dobar komad slanine, zatim stane traiti odjeu, a Marijana je za to vrijeme priala svoju priu... ili bolje rekavi, priu koja joj se inila prikladnom za ovu priliku. Teko joj je padalo to mora lagati ovim dobrim ljudima koji su je primili s toliko topline i velikodunosti, ali je smatrala neuputnim da se predstavi pod zvunim imenom talijanske princeze. Tako je, bar zasad, opet postala Marijana Mallerousse. - Moj je ujak nedavno ubijen vrei slubu za cara - povjeri svojim novim prijateljima - a mene su njegovi ubojice oteli kako bi me onemoguili da ih odam. Ali ja se moram najhitnije vratiti u Pariz. Hou da osvetim... svog ujaka, a osim toga imam dati vane izjave. Ona se upita da njena pria, makar i ovako ublaena, ne izgleda preuveliana, ali ni baka ni Jacques nisu pokazali ni najmanje iznenaenje. Starica je ak odobravajui klimala glavom. - ini mi se da svi ovi ljudi ukastih lica, koji vrljaju ovuda otkako je car svog brata proglasio kraljem panjolske, ne vrijede bogzna to. Prije njihovog dolaska bili smo mnogo mirniji! Nije on lo ovjek, taj Joseph! Uvijek je ljubazan i ak velikoduan! Ljudi su ga u ovom kraju jako voljeli i ale to je otiao k onim divljacima. to se vas tie, mala moja gospoice, pruit emo vam svu moguu pomo da se neopaeni vratite svojoj kui. - Ali - odree Jacques - zato ne biste otili pravo u policiju? Joj! Pitanje je bilo opasno i Marijana se upne da odgovor smisli brzo, vrlo brzo, i vrlo logino, kako ne bi pobudio sumnju. - To mi je i namjera - ustvrdi - ali prije toga moram razgovarati s ministrom osobno. Ljudi koji su me zatvorili, pripadaju dvoru kraljice ~ 163 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Julije i vrlo su utjecajni. Proirili su glas da sam ja kriva za smrt svog ujaka. Za mnom se traga... I zato moram iznijeti dokaze u svoju korist. A to mogu uiniti samo u Parizu. Kad je dala ovo objanjenje, ona odahne u nadi da je bila dovoljno uvjerljiva. Jacques i njegova baka bijahu se povukli u najudaljeniji kraj kuhinje i tiho se ali ivahno dogovarali. No to potraja samo nekoliko trenutaka. Kad su zavrili, mladi se vrati Marijani: - Najbolje - ree - da se sad malo odmorite ovdje gdje ste sigurni od svake potrage. Popodne u vas odvesti svom stricu Cochuu u Dammartin-en-Goele. On je opinski naelnik, i svaka tri dana redovito alje u Pariz kola s kupusom i repom. Ba sutra ujutro odlaze jedna. Odjeveni kao seljanka, moi ete se vratiti u Pariz bez straha od policije i vaih otmiara. I stii ete tamo sutra naveer. Sutra naveer? Marijana je u sebi raunala: suenje Jasonu poelo je sino, i odvija se nesumnjivo sada dok ona ovdje mirno raspravlja s ovim dobrim ljudima i dok dragocjeno vrijeme leti. Ona bojaljivo primijeti: - Zar ne bi bilo mogue krenuti... ranije? Meni se strano uri! - Ranije? A kako? Naravno, mogli biste sutra otii iz Dammartina diliansom za Soissons... ali biste time dobili svega nekoliko sati... i izloili se veoj opasnosti! To je bilo oigledno. Najradije bi uzela nekog konja, ali gdje, kako? Nije imala ni prebite pare, jer je sav sadraj svoje novarke dala Ducatelu, Jasonovom tamniaru. Razum joj je nalagao da ne postupa brzopleto. Vano je stii u Pariz, a na nain kako joj to Jacques predlae, vratila bi se bez opasnosti da je ponovo uhvate. Bolje stii kasnije nego nikako, a ovako vana rasprava e sigurno potrajati nekoliko dana... I u znak pristajanja ona se svojim domainima zahvalno nasmijei. - U redu - ree ljubazno - i zahvaljujem vam od sveg srca. Nadam se da u vam uskoro moi i dokazati svoju zahvalnost...! - Ne govorite gluposti! - presijee je baka osorno. - Ako se siromani ljudi nee meusobno pomagati, nemaju se pravo nazivati kranima! A zahvalnost se dri u srcu! No sad doite da malo prilegnete. Mokra umska zemlja jamano nije bila ba udoban krevet. Ja u za to vrijeme otii do Etiennette, Jacquesove zarunice, da od nje posudim suknju i haljetak. Stas vam je slian njenom.
Odjevena u suknju od grube crvene vune i crnu bluzu, umotana u crnu vunenu maramu, obuvena u prevelike cokule i s ogromnom kapom od prostog nebijeljenog platna, ime je bijae snabdjela dareljiva gospoa Cochu, Marijana se potkraj dana smjestila iza Jacquesa na krupnom oraem konju koji je jednako dobro sluio za obraivanje zemlje kao i za jahanje. Pred mladievim koljenima visile su, privrene ivotinji za vrat, dvije velike koare pune kasnih jabuka. No je ve bila uvelike pala kad stigoe u Dammartin, grad na uzvisini, opasan bedemima. Jacques preda Marijanu u ruke svom stricu Pierreu Cochuu, lijepom i ilavom starcu, koji je primi bez postavljanja neugodnih pitanja, s onom plemenitou i velikodunou to je posjeduju ljudi srasli sa zemljom. Predstavila se kao Etiennettina roakinja koja hoe u Pariz da bi tamo radila kao pralja kod neke daleke svojte. I tako su ukuani, kad je doao as da se sa Jacquesom oprosti, smatrali sasvim prirodnim to je pala mladiu oko vrata i poljubila ga u oba obraza. I nitko nije naslutio ogromnu zahvalnost koju je unijela u svoj postupak, a niti zato to je Jacques tako pocrvenio primajui ove izraze ljubavi. Da bi prikrio nelagodnost, on prasne u nervozan smijeh, zatim izjavi: ~ 164 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Uskoro emo se vidjeti, roakinjo Marija! Etiennetta i ja emo vas posjetiti u Parizu poslije naeg vjenanja. To e nam biti veliko zadovoljstvo... - A meni pogotovo, Jacques! Recite Etiennetti da nikoga od vas neu zaboraviti. I obuze je neka tjeskoba pri rastanku s njim. Iako ih je poznavala tek kratko vrijeme, njegova su se baka i on pokazali toliko dobri i toliko susretljivi, da se Marijani inilo da s njim prijateljuje otkad zna za sebe. Od prvog su joj asa omiljeli i ona se zarekne da e im, ako se za nju vrate bolja vremena, dokazati da nisu zaduili neku nezahvalnicu. No im je mladi ovjek nestao, Marijanu nezadrivo saletjee njene vjene misli: Jasonova sudbina o kojoj se odluuje dok je ona daleko i dok ini tolike napore da doe k njemu. Poslije kratke ali ugodno prospavane noi u sobici to je odisala voskom i limunovcem, Marijana se u zoru smijeni na sjeditu pored utljivog sluge koji u toku putovanja nee progovoriti ni tri rijei, i velika teretna kola puna kupusa krenu polako za Pariz. ak previe polako za Marijanu koja je u toku ove beskonane vonje stoput pomislila kako e umrijeti od nestrpljenja. Sreom kia nije padala. Vrijeme je bilo hladno ali suho. Put kroz Flandriju jednolian i ravan. Ali se Marijana unato tome ne uspje povesti za svojim pratiocem koji je dobar dio puta odremuckao, to je dovodilo do bijesa njegovu suputnicu. Dok je gledala kako se klati velika mladieva glava, Marijana se svim svojim silama borila protiv elje da uhvati uzde i potjera konje u galopu po ovom beskrajnom drumu, ak i po cijeni da joj putem poispada sav kupus. Ali to bi bio zaista ruan nain da se odui onima koji su joj pomogli. Kad su zvonici Pariza izronili iz jesenje magle, ona umalo ne klikne od radosti, a kad su, stigavi u selo Villette, proli gradilite kanala SaintDenic, ona se jedva suzdrala da ne skoi s kola i potri bre; ali bolje je bilo igrati igru do kraja. Prodoran smrad gradskog smerita, koje se nalazilo nedaleko od ceste, trgao je vozaa iz njegovog mrtvila. On otvori jedno oko, zatim drugo, i okrene se Marijani, ali tako polako da se ona upita nije li ga to pokrenuo neki mehanizam navijen prije mnogo sedmica. - Gdje ona stanuje, ta vaa roakinja pralja? - upita. - Gazda mi je rekao da vas iskrcam tono kod nje. Ali ja ne idem na trnicu. U toku ove beskrajne vonje Marijana je imala dovoljno vremena da promozga o tome to e uiniti kad stigne u Pariz. Da se vrati Crawfurdu, na to nije smjela ni pomiljati, a jednako bi tako opasno bilo uputiti se kui. Tada se dosjetila da se Fortunee Hamelin ve mogla vratiti iz Aix-la-Chapellea. Sezona toplica bijae prola. Kreolka mora da je ve opet u svom dragom Parizu... osim ako nije ovu veliku ljubav rtvovala zato da bi u Anvers slijedila svog drugog po redu najmilijeg ljubavnika, Casimira de Montronda, kojem je ovaj flamanski grad bio prisilno boravite. Ako je tako, Marijana e saekati da padne no i onda pokuati kriom ui u svoju palau u Ulici Lille. Zato svom suputniku odgovori: - Ona stanuje u blizini mitnice Porcherons. Bezizraajno mladievo oko naas zablista. - To mi nije suvie izvan ruke. Iskrcat u vas dakle, na Porcheronsu. I nakon ovih odlunih rijei, on kao da ponovo utonu u san dok su se na vidiku pomaljali otmjeni Ledouxov paviljon na rubu prostranog bazena s bistrom vodom i mnogobrojne ladanjske kuice s crvenim sjenicama oko mitnice Vilette. Osjeajui se sigurnom onako preruena, Marijana je ne trepnuvi promatrala finance kako obavljaju svoj posao; zatim kola ponovo krenu i upute se du zidova glavne poreske uprave do mitnice la Chapelle gdje konji skrenue prema predgrau Saint-Denis. Stigavi na ~ 165 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
odredite, dvoje se suputnika rastadoe bez rijei. Drhtei od uzbuenja to je napokon opet u Parizu, Marijana pojuri prema Ulici Tour-d'Auvergne kao da je netko goni. Bila je to naporna gimnastika, jer je uspon prema Montmartreu prilino strm. Da bi lake trala, skinula je velike cokule koje su joj smetale i na koje joj se noge nikako nisu mogle priviknuti. I tako bosa, zajapurena, raupana i bez daha napokon stie pred bijelu kuu u kojoj je uvijek nailazila na topao prijem; strepila je samo da ne ugleda zatvorene kapke i sumornu i odbojnu vanjtinu nenastanjenih kua. Ali ne: kapci su bili otvoreni, dimnjaci se dimili, a kroz okna predvorja vidjela se vaza sa cvijeem. Meutim, kad Marijana ue kroz kapiju i htjede prei dvorite, opazi vratara kako na svojim kratkim noicama tri prema njoj to je bre mogao, te da bi zakrio prolaz, iri ruke koje su bile puno premalene za tu namjenu. Na svoju veliku alost, ona ustanovi da je to novajlija i da ga ne pozna. - Hej, vi tamo! Vi, djevojko, kuda to idete? Marijana se zaustavi i saeka iicu kojeg umalo ne zagrli. - U posjetu gospoi Hamelin - odgovori hladnokrvno. - Ona me oekuje. - Gospoa ne prima osobe poput vas. Uostalom, nije ni kod kue. Odlazite! I on je povue za rame s namjerom da je izbaci, ali ona ga se oslobodi naglim trzajem. - Ako nje nema, otiite po Jonasa! On valjda nije izaao? - Taman posla! Da idem po njega zbog jedne skitnice! Uostalom, recite svoje ime ako hoete da ga zovnem. Marijana je asak oklijevala. Ali Jonas je prijatelj i navikao da je vidi svakojako odjevenu i svakojaka izgleda. - Recite gospoica Marijana! - A prezime? - To vas se ne tie! Idite smjesta po njega i uvajte ga se ako budem predugo ekala. Vratar se nevoljko udalji prema kui gunajui ne ba ljubazne rijei na raun sumnjivih djevojaka koje se pokuavaju uvui u potene kue, ali ve poslije nekoliko trenutaka Jonas doslovno sune iz staklenih vrata. irok smijeak ozario je dobroudno crnpurasto lice Fortuninog majordoma. - Gospoice Ma'ijana! Gospoice Ma'ijana! Zaboga, to nije mogue...! Uite! Uite b'zo! Gospode! Ali odakle dolazite ovako odjeveni? Marijana prasne u smijeh, sretna zbog ovog prisnog doeka koji joj je vratio hrabrost. Tu je konano uplovila u spasonosnu luku! - Jadni moj Jonase, u knjigama je zapisano da u devet od deset puta to me vidite izgledati kao kradljivica! Gospoa je izala? - Da, ali b'zo e se v'atiti. Doite da se malo odmo'ite. Poslavi velianstvenom kretnjom vratara natrag u njegovu izbu, Jonas odvue Marijanu u kuu obavjetavajui je koliko je njegova gospodarica zbog nje u brizi otkako se vratila iz toplica. - Mislila je da ste m'tvi. Kad joj je monsinjo' od Beneventa 'ekao da ste nestali, povje'ovao sam da e poludjeti, asna 'ije... Ali, evo je! I zaista, tek to je Jonas zatvorio vrata, kadli Fortuneeina koija ue u dvorite, ljupko zaobie vodoskok i zaustavi se konano pred stepenicama to vode u zgradu. Mlada ena sie s kola, ali je izgledala tuna i Marijana je po prvi put otkako je pozna vidje odjevenu u strog, vrlo taman ljubiasti barun. Druga neobinost: bila je tek jedva primjetno naminkana, a pod posuvraenom koprenom njene su pocrvenjele oi svjedoile da je plakala... Ali Jonas ve bijae pritrao: - Gospoo Fortunee! Gospoica Marijana je ovdje! Pogledajte...! Gospoa Hamelin podigne oi. Iskra radosti bljesne u njenom sumornom pogledu i ona se bez rijei baci u naruje svojoj prijateljici ~ 166 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
koju stade divlje grliti briznuvi u pla. Nikad jo Marijana nije vidjela lakomislenu kreolku u takvom stanju i ona joj, uzvraajui poljupce, apne u uho: - Fortunee, zaboga, reci mi to ti je! Zar si zaista toliko strahovala za mene? Fortunee naglo odgurne svoju prijateljicu, zatim stavi ruke na ramena mladoj eni i zagleda joj se duboko u oi s takvim izrazom saaljenja da se Marijana prestravi i ostade bez glasa. - Dolazim iz palae pravde, Marijana - ree gospoa Hamelin najblae to je mogla. - Sve je svreno... - to... hoe rei? - Prije jednog sata Jason Beaufort je osuen na smrt! Rije se zabije u Marijanu poput metka. Ona zatetura pod udarcem. Ali taj udarac ve toliko dana eka, da se na njega svjesno pripremila, a rana se pretvorila u oiljak. Ona je znala da e jednog dana neminovno uti tu uasnu reenicu i poput ljudskog tijela koje se zaraeno boleu potajno sprema za ivotnu borbu, njen se duh bijae naoruao za obranu od patnje koja nezaustavljivo nailazi. Pred prijeteom opasnou nije preostajalo vremena za slabosti, za suze i za strahovanja. Fortunee bijae nagonski ispruila ruke oekujui da e se Marijana onesvijetena sloiti na zemlju, ali joj ruke klonue kad pred sobom zapanjena ugleda jednu nepoznatu enu koja je u nju uperila pogled tvrd kao kamen. Ledenim glasom Marijana upita: - Gdje je car? U Saint-Cloudu? - Ne. itav je dvor u Fontainebleauu, u lovu. to kani uiniti? Ne namjerava valjda... - Da, upravo to, to namjeravam! Zar misli da mi je do iega na zemlji stalo ako Jasona na njoj nema? Zaklela sam se na uspomenu svoje majke: ako mi ga ubiju, probost u se noem pod njegovim stratitem. Prema tome, marim ja za Napoleonov gnjev! Htio on ili ne, odgovara mu to ili ne, on e me sasluati! A onda neka sa mnom radi to mu drago! To mi vie nije vano! - Ne govori tako! - usrdno je zamoli Fortunee bre-bolje se prekriivi kako bi odagnala nesreu. - Tu smo svi mi koji te volimo i kojima je stalo do tebe! - Tu je on kojeg ljubim i bez kojeg mi ne treba ivot! Traim od tebe, Fortune , samo jednu stvar: posudi mi kola, odjeu, neto novaca i reci mi kojim putem da krenem za Fontainebleu da me ne zaustave prije nego to stignem do cara. Ti dobro pozna taj kraj, tako bar mislim. Ako mi to uini, blagoslivljat u te do svog posljednjeg daha... - Sad je dosta! - naljuti se kreolka. - Hoe li prestati s trabunjanjem o svojoj smrti! Da ti posudim novaca, koiju... ti bulazni! - Fortune ! - zapoe Marijana bolno se iznenadivi. Ali je njena prijateljica ve bijae srdano zagrlila i vukla je apui joj njeno: - Ludo! Ii emo zajedno, naravno! Imam tamo kuu, neku vrst pustinjakog obitavalita na obali Seine, i poznajem dobro umu i sve preace. To e nam dobro posluiti ako ne uspije ui na glavna vrata dvorca... premda Napoleon mrzi kad ga netko ometa u lovu. Ali ako ne bude drugog izlaza... - Neu, Fortune ! To bi ti moglo navui na vrat velike nevolje... Izlae se opasnosti da bude protjerana... - Pa to onda? Otii u Montrondu u Anvers i tamo se s njim veselo provoditi! Doi, srce moje! U svakom sluaju nemam nita protiv da saznam iz kojih je razloga njegovo velianstvo Korzikanac dozvolio svojim sucima da izreknu takvu kaznu tako iznimno zavodljivom ovjeku... i tako oigledno nesposobnom da poini zloine za koje ga optuuju! Gnjusno ubojstvo? Krivotvoreni novac? S tim gordim izrazom ~ 167 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
lica i s tim pogledom orla sviju mora! Kakva besmislenost...! Jonase! Neka moja sobarica smjesta pripremi kupku i odjeu gospoici Marijani; za pola sata hou da vidim birani obrok, a za sat diliansu u dvoritu! Jasno? Trk! I dok je njen majordom jurio po stubitu gromoglasno dozivajui gospoicu Clementinu da joj izda nareenja, Fortunee povede svoju prijateljicu istim putem, ali s manje urbe. - Sad e imati dovoljno vremena da mi ispria to si sve prola, ljepotice moja...
~ 168 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA 12. LOV NA CARA
Gospoa Hamelin povue uzde i zaustavi svog konja pred izlizanim i mahovinom izjedenim kamenim kriem koji se izdizao u sjeni velikog hrasta na raskrsnici puteva. - To je kri Souvrayja - ree pokazujui raspelo vrhom svog bia. - Ovo je odlino mjesto za ekanje na poetak lova. Znam da se zakuska slui na pola milje odavde, na raskru Reclosesa, ali ne znam u kojem e pravcu krenuti lovci. Ne prestajui govoriti, ona stupi nogom na zemlju, svee malo podalje svog konja za tanko deblo umskog bora, zadigne dugake skutove svoje jahake haljine od sukna boje uvelog lia i konano sjedne spokojno na stepenice pod starim kriem. Marijana takoer bijae sjahala i svezala svog konja za isto drvo, a onda se pridruila svojoj prijateljici. Raskre je bilo pusto. Nita se nije ulo osim ubora potoia koji je tekao negdje kroz gust estar, i osim hitrih skokova jednog uzbunjenog zeca po debelom sagu od utavog lia to se naslagalo pod kronjama starog drvea. Ali malo dalje prema jugu, uma je brujila od onog osebujnog amora to ga stvara vesela skupina. S ljudskim se glasovima mijeao lave pasa, pozivi lovakog roga i udaljeno drndanje kola. - Kako zapravo tee carski lov? - upita Marijana sjedajui pored svoje prijateljice i ravnajui oko nogu nabore svoje zagasitozelene haljine. Nisam tako neto jo nikad vidjela, pa nemam pojma kako izgleda. - Oh, to je prilino jednostavno: cijeli dvor toboe u tome sudjeluje, a u stvari car lovi gotovo sam, odnosno sa svojim prvim titonoom generalom de Nansoutyjem, gospodinom d'Hannecourtom koji zapovijeda lovom, jednim konjuarom-lovnikom i svojim mamelukom Roustanom koji ga i inae svuda prati. Dok Savary nije bio zaduen za policiju, i on je pripadao ovoj odabranoj skupini, ali sada je njegova zadaa da izdaljeg bdije nad linou svoga gospodara. to se tie ceremonijala, on je ovakav: svi, mukarci i ene, ukljuivo njegovo velianstvo, odlaze iz zamka kolima. Zaustavljaju se na unaprijed dogovorenom mjestu gdje se servira bogat ruak. Zatim, dok dvorska pratnja ljenari, preiva ili se polako vraa, Napoleon poinje loviti. To je sve. - Nisam znala da je tako strastven lovac. Nikad mi o tom nije govorio. Fortunee prasne u smijeh. - Drago moje dijete, na car je ovjek koji umije kao nitko reirati sebi dekor i postaviti inscenaciju. U sutini, on nije veliki ljubitelj lova. To tim manje to nije ni naroit jaha. Kad mu se konji ne bi izvanredno paljivo dresirali, biljeio bi u svoju aktivu potovanja vrijedan broj padova. Ali to se tie lova, smatra da njegovo upranjavanje predstavlja jednu od obaveza francuskog vladara. Svi su kraljevi, bilo da su pripadali dinastiji Capet, Valois ili Bourbon, bili strastveni lovci. Bar to duguje uspomeni svog ujaka Louisa XVI! Hajde, glavu gore, to si to lice tako objesila: ovdje ti se prua najbolja prilika da mu se priblii gotovo bez svjedoka. Da bi udovoljila Fortuneei, Marijana se na silu osmijehne, ali je zebnja od koje joj se srce stezalo, bijae u toj mjeri obuzela da nije mogla nai ni najmanji uitak u alama svoje prijateljice. O predstojeim je trenucima ovisio Jasonov ivot, a sva ova tri dana, otkako se smjestila u draesnoj i samotnoj kui u La Madeleine koja je lijepoj kreolki sluila za odmor, ova ju je misao opsjedala i danju i nou. ~ 169 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Tek to bijahu stigle, gospoa je Hamelin odjurila u palau u Fontainebleau da razgovara s Durocom i putem njega ishodi audijenciju kod cara. Uvijek usluan vojvoda de Frioul bijae prenio njenu molbu svom gospodaru, ali je Napoleon poruio da ne eli vidjeti gospou Hamelin i da joj savjetuje neka uiva u svom ljupkom imanju ne pokuavajui se zasad pribliiti njegovoj sobi. Kad je ula tu vijest, Marijanu zazebe oko srca. - Jadna moja Fortunee! I ti si pala u nemilost! Napoleon nee da te primi zato to zna da si moja prijateljica. - Pa naravno da zna kad nas je on spojio, ali u ovom bih sluaju prije rekla da je moje prijateljstvo s Josephinom razlog koji ga navodi da me dri daleko od sebe. Pria se da je njeno podunavsko velianstvo strano ljubomorno na svakoga tko ima ili je imao blie ili dalje veze s naom bivom caricom. Uostalom, nisam se ni nadala da u biti primljena. Toliko sam se malo nadala da sam se odmah raspitala i saznala: preksutra car lovi u umi. Udesit emo da mu se u pogodnom trenutku nae na putu. On e u prvi mah sigurno pobjesnjeti, ali nikako ne vjerujem da te nee sasluati. - Sasluat e me! Makar se morala baciti pod noge njegovom konju! - To bi bila velika glupost. Jer, koliko je nespretan, bio bi kadar da te unakazi... a tvoja ljepota, draga moja, ostaje jo uvijek tvoje najbolje oruje. Dakle, odluka o umskom pothvatu bijae pala. Otad je Marijana brojala sate i minute koji je od njega dijele, ali sad kad se sudbonosni trenutak sasvim pribliio, njena je borbenost jenjala pod utjecajem nekog neodreenog straha koji se u nju uvlaio. Znala je iz iskustva kako je straan Napoleonov gnjev. Ako joj zabrani da govori, ako je otpremi ne sasluavi je? Fortunee, koja iz depa svoje jahake haljine bijae izvukla okoladu, prui komadi Marijani: - Uzmi! Potrebna ti je snaga, a ovdje u umi je i prilino hladno. Nadajmo se da se zakuska nee otegnuti unedogled. Slab ali neugodan vjetar bijae zapuhao nosei lie na kruni put koji jo od doba Louisa XIV opasuje Fontainebleau i prostrano umsko podruje oko njega, a slui lovcima i lovakim kolima. Na blijedo-sivom nebu s tek pojedinanim otoiima plavetnila oblaci su plovili za crnim jatom lastavica koje su selile u sunane zemlje. Gledajui ptice gdje odmiu, slobodne i hitre, Marijana osjeti kako joj se grlo stislo. Jer one su je podsjetile na Jasona, tu morsku pticu koju je sramna krletka zarobila a ruka se jedne zatucane i ropske pravde podigla da ga smrvi ne dozvolivi mu da po zadnji put vidi ogroman i djevianski ocean... Zov lovakog roga u dubini ume trgne je iz tunog razmiljanja. Poznavala je lovne obiaje suvie dobro, a da ne bi prepoznala znak lovcima za polazak, pa se munjevito digne i mehaniki poravna suknju. - U sedlo! - povie. - Oni kreu! - Samo as! - zaustavi je Fortunee umirujuom kretnjom. - Prvo treba znati u kojem su pravcu krenuli. Nepomine, dvije ene osluhnu nastojei uhvatiti odjek lavea i roga. Zatim gospoa Hamelin uputi svojoj prijateljici slavodobitan osmijeh: - Divno! Moi emo im presjei put. Penju se prema velikom miljokazu. Naprijed! Ja u ti pokazati put, a onda e nastaviti sama. Ja u malo zaostati... jer me njegovo velianstvo ne eli vidjeti. Juri! Istovremeno skokom obje ene zajau svoje konje i podbodu ih udarcem bia. Galopirale su kroz umu ravnajui se po zvucima roga. Prvo su slijedile lovaku stazu to se probijala kroz gusti, i pri tom saginjale glavu konjima uz vrat da izbjegnu ibanje niskih grana. Pun kamenja, vijugajui preko breuljaka i udolina prekrivenih uvelim vrijeskom i visokom paprati, put je bio teak, ali su obje ene, naroito Marijana, znale odlino jahati i izbjegavali prepreke ne smanjujui ~ 170 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
brzinu. U normalnim bi prilikama Marijana strastveno uivala u ovakvoj bjesomunoj kavalkadi kroz jednu od najljepih europskih uma, ali za takvu je nasladu povod ovom galopu bio previe teak i previe bremenit traginim posljedicama. Jurei tako za ivotom Jasona Beauforta, savreno je dobro znala da juri i za svojim vlastitim ivotom. Dugo su galopirale. inilo se da divlja nalazi zadovoljstvo u tome da vrluda i mijenja pravac. Proao je gotovo itav sat prije negoli su kroz ogoljelo granje ugledale sjajnu i bijelu mrlju mamca, baenog potrbuke na zemlju. Psi su tektali ne usporavajui svoj trk. Ve odavna su lovake trube Marijani nagovijestile da je progonjena ivotinja vepar, a u stanju krajnje osjetljivosti svojih ivaca ona se tome iskreno obradovala, jer nikad nije voljela hajku na jelena ili srnu ija su je ljepota i ljupkost uvijek uzbuivale. Glas njene prijateljice, koja je sad obuzdavala svog konja, dopre do nje kroz vjetar: - Sad produi sama... Tamo su. I zaista, Marijana je razabrala vepra gdje, ogroman i crn, leti poput ekinjastog taneta izbaenog kroz umu, a psi ga hajkai u stopu prate, zatim sive konje dvojice pikera u crvenim haljecima, koji su puhali u rog do iznemoglosti... Car nije mogao biti daleko. Udarom pete i povikom ona podbode konja, jurne kroz gustu umu, preskoi jedno veliko oboreno deblo i grm... i poput metka izleti pravo pred Napoleona koji je i sam galopirao punom brzinom. Da bi izbjegli sudar, dva se konja istovremeno i naglo propnu, ali dok je Marijana, savreno vladajui svojim konjem, ostala u sedlu, car svih Francuza, zateen i iznenaen, pade s konja i nae se u mahovini. - Sto mu gromova! - zaurla. - Koji to luak... Ali Marijana se ve obrela na zemlji i bacila na koljena preda nj, prestravljena onim to je uinila. - To sam ja, velianstvo... to sam ja! Oh smilujte se, oprostite mi! Nisam htjela... Boe moj, nije vam nita? On uperi u nju bijesan pogled i hitro ustane istrgnuvi iz Marijaninih ruku svoj eir koji pri padu bjee odletio i koji je ona podigla. - Mislio sam da sam vas prognao, gospoo, - zagrmi tako hladnim glasom da mladu enu prooe ledeni srsi. - to radite ovdje? Ni ne sjetivi se da bi trebala ustati, ona mu uputi pogled koji je preklinjao: - Morala sam vas vidjeti, velianstvo, razgovarati s vama... po bilo koju cijenu...! - ak i po cijenu mojih lea! - promrsi kroz zube. Zatim nestrpljivo doda: - Ta dignite se ve jednom! Ispadamo smijeni ovako, a dobro vidite da ljudi nailaze... Zaista su tri konjanika, koje car mora da je ostavio daleko za sobom, stizala poput vihora. Prvi je nosio raskonu uniformu husarskog generala, drugi zeleno odijelo carskog lovca, a trei, jedini kojeg je Marijana poznavala, bijae mameluk Roustan. General se u hipu stvori na zemlji. - Velianstvo - raspita se brino - da li vam se to dogodilo? Ali ne Napoleon, ve Marijana odgovori uz spokojan osmjeh: - Ja sam ta kojoj se neto dogodilo, generale! Moj se konj razulario i stigla sam ovamo tono u trenutku kad i samo njegovo velianstvo. Nae su se ivotinje propele i mene je moja bacila na zemlju. Car je imao dobrotu i priskoio mi u pomo... Upravo sam mu na tome zahvaljivala. to je dalje razvijala svoju taktiku la, to je Napoleonova ukoena vilica sve vie labavila, a ledeni se sjaj njegova pogleda sve vie ublaavao. Neusiljenom kretnjom on strese skut svoje sive kabanice na koju se prilijepio uveo list. ~ 171 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Nije to nita! - odree. - Ne govorimo vie o tome, ve krenimo! Umoran sam od ovog lova, uostalom promaenog! Dozovite svoje pikere i svoje pse, gospodine d'Hannecourte, vraamo se u zamak. to se vas tie, gospoo, vi ete nas slijediti: imam s vama jedan razgovor. No ui ete kroz engleski vrt. Roustan e vas voditi... - Ali, velianstvo, nisam sama u ovoj umi. Jedna prijateljica... U Napoleonovom sivoplavom oku bljesne iskra koja, po prvi put, nije bila iskra bijesa, nego znak da ga sve ovo poinje zabavljati. - Pa dobro, otiite po svoju prijateljicu, gospoo, i dovedite je! Ima ljudi kojih se, oito, ovjek ne moe lako otarasiti! - zakljui podrugljivim glasom koji je Marijani jasno govorio da zna tko je ta prijateljica. Ona se ivahno nakloni zatim uz galantnu pomo generala de Nansoutyja, koji bijae pruio svoju ruku u rukavici da bi na nju stala vrhom svoje izme, skoi u sedlo. Uinila je to s takvom lakoom da se husarski oficir kriom nasmijei. Previe se dobro razumio u jahanje i jahae, a da bi nasjeo Marijaninoj udvornoj lai. Ako je netko pao, to sigurno nije bila ova besprijekorna amazonka... ali poznavajui svog cara, Nansouty se ograniio na onaj smijeak. Marijani je trebalo svega nekoliko trenutaka pa da pronae Fortunee, nekoliko daljnjih da joj ispria to se dogodilo i da joj opie neoekivanu sreu i novu nadu koje su iz svega toga za nju proizale. - Glavno da te primi! - glasio je komentar gospoe Hamelin. Neosporno e provesti petnaest vrlo neugodnih minuta, ali je vano da bude sasluana. Prua ti se prilika da dobije igru. Ne asei vie ni asa, dvije ene zajau svoje konje i odjezde u pravcu kojim je otiao car. Na prvom raskru naiu na Roustana koji ih je ekao pod borom, nepomian kao kip sultana na konju. Poto im je dao znak da ga slijede, on podbode konja prema zamku, ali se poslui malom zaobilaznicom kako bi izbjegao da se dvije amazonke suoe s pripadnicima dvora. Poslije pola sata, Marijana kroz engleski vrt i dvorite fontane ue u palau Fontainebleau ije je pragove uzalud obijala ne doprijevi dalje od slugu. Poto je Fortuneeu smjestio u malom pustom salonu u prizemlju, Roustan otvori pred Marijanom vrata jedne velike prostorije koja je gledala na vrt, nakloni se i rukom joj pokae naslonja. Tako se opet nala u Napoleonovom kabinetu. To je bio tek etvrti put da na ovaj nain upoznaje carevu radnu sobu, ali unato njenom dekoru Louis XVI i namjetaju ampir, prostorija joj se, zahvaljujui uobiajenom neredu, razbacanim papirima, kartama, osobnim predmetima i novarkama od crvenog safijana, najednom uini prisnom. Kao i u Tuileriesu, u Saint-Cloudu i u Trianonu, tu je bila otvorena burmutica, guje pero baeno nasumice, velika rastvorena karta i eir odloen na stoli. To ju je ohrabrilo, te pomalo se osjeajui kao kod kue - toliko je snana careva linost davala svoj peat svemu oko sebe - ona s vie samopouzdanja stane ekati na ono to ima doi. I to to je dolo uz uobiajeni ceremonijal: brzi koraci po poploanom podu galerije, lupanje vratima, upad poput vihora, strelovit zalet kroz prostoriju, ruke na leima, poza kraj velikog radnog stola, iv, procjenjivaki pogled baen na protokolom propisan dvorski naklon, prelaz na stvar bez uvoda i okolianja. - Dakle gospoo? Koji vas je to prijek razlog naveo da prekrite moja nareenja i doete mi ak ovamo dosaivati? Izazovan ton, namjerno uvredljiv, urodio bi kod Marijane u normalnim prilikama reakcijom iste vrste. Ali je bila naistu da, ako hoe spasiti Jasona, mora odbaciti svoj ponos, praviti se smjernom i poniznom, pogotovo kad je vladar maloprije tresnuo na zemlju zbog nje. ~ 172 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Velianstvo - predbaci mu blago - ovo je prvi put to mi kaete da vam dosaujem! Zar je vae velianstvo zaboravilo da u meni ima vjernu i pokornu podanicu? - Vjernu da, nadam se, ali pokornu ni u kom sluaju! Vi ste, gospoo, prava smutljivica i da nisam stvari doveo u red, bili biste desetkovali itavu moju veliku armiju. Ako se ne vode dvoboji zbog vas, onda se ubija zbog vas...! - To nije istina! - povie Marijana izbezumivi se od srdbe koja je nadvladala njenu rijeenost da bude ponizna. - Nikad nitko nije ubio zbog mene, a oni koji to tvrde... - Nisu ba u zabludi, jer ak i pod pretpostavkom da nikakav zloin nije poinjen u vau ast, nadam se da se ne usuujete poricati da su se u toku iste noi dva ovjeka izazvala na dvoboj, a druga dvojica se tukla zbog vas. - Ne druga dvojica, velianstvo: samo jedan drugi, i to isti ovjek, bio je povod za obadva dvoboja. Napoleon dlanom udari po stolu koji zvuno odjekne. - Nemojte cjepidlaiti, gospoo! Ne volim to! Jedno je sigurno: moji su andari uhvatili kod vas dvojicu duelista na djelu. Jedan je pobjegao, drugom to nije uspjelo. Otkad ste ljubavnica Fournier-Sarlovezea? - Nisam njegova ljubavnica, velianstvo - objasni Marijana umorno - i nisam to nikad bila. A vae velianstvo to i samo dobro zna, jer mu nisu nepoznate vrlo vrste veze koje ga veu za gospou Hamelin, moju prijateljicu... Ali, zaklinjem cara da ovu nesretnu aferu pusti po strani. Nisam dola da o njoj razgovaram... - Ali je mene volja da o njoj razgovaram, jer joj hou znati razlog. General Fournier u zatvoru uporno odbija da ga kae drei se glupe verzije o prijateljskom maevanju s jednim inozemnim znancem. Kao da je to prihvatljivo kad se erniev, kojeg je princ Kurakin iznenada poslao po hitnom zadatku caru u Moskvu, morao odrei dvoboja s tim prokletim Beaufortom! Prema tome, to sigurno nije bio trenutak za nekakvo drugarsko ukrtanje oruja! Znai da su andari, koji su one noi provalili u njen vrt prepoznali ruskog ataea i da je Fournierov viteki postupak bio uzaludan? Ona odmahne glavom. - Vae velianstvo, dakle, zna da se radi o grofu ernievu? Napoleon joj dobaci podrugljiv osmjeh koji se mladoj eni uini istovremeno i sotonskim. - Slutio sam... ali napokon ste mi vi, gospoo, to potvrdili! - Velianstvo - pobuni se Marijana - nedostojno je pomou pretpostavki isprovocirati istinu! - Moje je, gospoo, da sudim to je dostojno a to nije! I molim vas da snizite ton ako hoete da vas sasluam dokraja! A sad - doda poslije kratke utnje za koje je pomno ispitivao pocrvenjelo lice mlade ene sad od vas oekujem potpun i istinit prikaz o tome to se one noi dogodilo kod vas! Razumijete? Hou istinu, itavu istinu! I ne pokuavajte lagati, jer vas previe dobro poznam, a da to ne bih odmah osjetio. Marijana se zbuni pred mogunostima koje su se otvarale pred njom. Ispriati to se dogodilo u njenoj sobi? Oivjeti pred ovim ovjekom, koji je za nju bio pojam strastvenog ljubavnika, sramotan prizor to ga je upriliilo erniev? To je bilo iskuenje koje, inilo joj se, nadilazi njene snage. Ali Napoleon ve bijae napustio svoj radni stol i obiavi ga, naao se naslonjen na njega, prekrienih ruku, na korak pred mladom enom koju obuhvati zapovjednikim pogledom. - Hajdemo, gospoo, ja ekam...! Jedna misao iznenada sine Marijani. On je htio znati sve to se one noi zbilo kod nje! Ta onda je to upravo ona toliko eljna i neoekivana prilika da mu ispria gnusnu ucjenu koja je prethodila spletki ija je ~ 173 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
rtva Jason! Zar je u ovakvim uvjetima vaan njen stid i njeno samoljublje... Ona hrabro digne glavu i upre svoj gordi pogled u Napoleonove oi. - Hoete da znate sve, velianstvo? Sve u vam rei i na uspomenu svoje pokojne majke se kunem da e to biti suta istina. I Marijana stane govoriti. U poetku s mukom, trudei se da nae rijei koje bi bile jednostavne i uvjerljive. Zatim, malo-pomalo, ona se uivi u svoju vlastitu dramu. Uas one srpanjske noi ponovo je obuze, sipajui iz nje rijei, dajui im svu njihovu teinu more i srama. Rekla je sve: Cjenjkanje s Francisom Cranmereom, njegova lana obavjetenja, strahovanje za Jasonov ivot, zatim upad pijanog Rusa koji se spustio do najprimitivnijeg divljatva, silovanje i kaznu koju je nad njom izvrio, i napokon udesno pojavljivanje FournierSarlovezea, dvoboj, dolazak andara i pomo pri bjegu, koju je general pruio svom protivniku da bi sprijeio nepoeljan diplomatski incident. Ni jedan jedini put car je nije prekinuo, ali to je dalje govorila, to se njegova vilica vie grila, a sivoplav pogled poprimio zagasit sjaj elika. Zavrivi kazivanje, Marijana, na kraju svojih snaga, zagnjuri lice u svoje drhtave ruke. - Sad znate sve, velianstvo! I jamim vam da ni jedna jedina rije nije izmiljena. Dodajem - ree vrlo brzo, spustivi ruke - da je posjeta lorda Cranmerea oznaila poetak drame zbog koje... - Jedan as! Neto me drugo zanima - odree Napoleon suho. Zakleli ste se da je ovo ista istina... - I ponovo se zaklimjem, velianstvo! - To vam je uzalud! Ako su se stvari odvijale onako kako ste rekli, morate o tome nositi dokaz na sebi: pokaite mi ga! Marijana pocrveni do uiju, a pogled joj se usplahiri. - Hoete rei... onu opekotinu? Ali, velianstvo, ona se nalazi na mom boku! - Pa to onda? Svucite se! - Ovdje... ? - Zato ne? Nitko nee ui. I to nee biti prvi put, ini mi se, to se preda mnom liavate svoje odjee. Nije tako daleko vrijeme kad ste u tome nalazili ak i izvjesno zadovoljstvo. Marijani se oi napunie suzama kad je ula gdje ledenim i sarkastinim tonom oivljava trenutke koje je ubrajala u svoje najdrae uspomene, ali koji sad su za nju predstavljali sastavni dio nekog dugog ivota. - Ono je vrijeme - ree slabanim glasom - mnogo dalje nego to to vae velianstvo moe zamisliti ... - Ne dijelim ovakav nain gledanja na stvari! A ako hoete da vam vjerujem, gospoo, morate mi predoiti svoje dokaze. U protivnom sluaju moete otii: ja vas ne drim ... Marijana se polako digne. U grlu joj je titralo neto poput lopte to je sve vie rasla od silne tjeskobe i tuge... Zar ju je tako malo volio da je od nje traio ovo bolno rtvovanje njenog stida i njihove minule ljubavi? Bio je u pravu kad je rekao da je jo nedavno uivala u tome da svoje tjelo izlae njegovom pogledu, jer tada je njegov pogled bio suto milovanje. Ali sad ju je gledao tako hladno kao to trgovac robova procjenjuje primjerak ljudske stoke. A osim toga, sad je zjapio ponor izmeu ene Butarda i Trianona, i ove ovdje koja se na daskama jednog zatvora bijae tako strastveno podala ovjeku to ga ljubi i iji ivot moda ovisi o ovom intimnom brodolomu. Svrnuvi oi, ona stane otkopavati uz tijelo pripijeni kaputi od zelenog sukna. Prsti su joj drhtali odvezujui gajtane od crne svile, ali haljetak pade na sag. Dugaka jahaka suknja spuzne joj preko ~ 174 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
bokova, zatim i koulja ije naramenice bijae spustila. Prekrivi grudi rukama, Marijana polako okrene svoj ranjeni kuk. - Pogledajte, velianstvo - ree bezbojnim glasom. Napoleon se nagne. Ali kad se ponovo uspravio, njegov potamnio pogled pronikne u pogled mlade ene i zadri ga prikovanog u toku jednog dugakog trenutka utnje. - Zar ga mora voljeti? - proape napokon. - Velianstvo...! - Ne! uti! Vidi, to je ono to sam htio znati. Ti me vie ne voli, zar ne? Ovoga puta je ona potraila njegove oi. - Da! Kunem se da vas jo uvijek volim. Ali... drugaije! - To je upravo ono to sam rekao. Pa dobro... - A vi, velianstvo? Da li su vai osjeaji prema meni ostali nepromijenjeni? A zar carica nije... vrlo mila vaem srcu? On se osmjehne jednim od svojih rijetkih i tako arobnih osmjeha. - Da, u pravu si! Pa ipak... mislim da e mi trebati mnogo, mnogo godina, pa da te mogu promatrati bez uzbuenja. Obuci se! Dok je ona sada grozniavim pokretima navlaila koulju, suknju i haljetak, Napoleon stane prekapati po papirima na svom pretrpanom pisaem stolu traei neto odreeno. Konano izvue veliki list ispisan finim rukopisom i ve snabdjeven velebnim carskim igom, te ga prui Marijani. - Evo - ree - to je, zar ne, to to si od mene dola traiti uz opasnost da oboje slomimo vrat: pomilovanje Jasona Beauforta? Vidi da sam i bez tebe na to mislio. Akt je punovaan. Radost obuze cijelo Marijanino bie, tako silna radost da je djelovala mirno poput neke boli. - Pomilovali ste ga, velianstvo...? Boe moj! Kako ste me obradovali...! Dakle, mori je kraj... On e biti osloboen... Napoleon se namrti i ponovo uhvati ukaz o pomilovanju. Prijatelj nenadano iezne i ustupi mjesto caru. - Nisam to rekao, poklonio sam ivot vaem amerikom gusaru, jer znam... uostalom, bez slubenih dokaza o tome... da on nije ubio Nicolasa Malleroussea. Ali injenica da se bavi krijumarenjem ostaje, isto kao i te krivotvorene engleske funte, a tim vie to se po itavom ministarstvu pravde o tome govori, ja ne mogu spuvom prei preko tako tekih optubi. Beaufort se, dakle, nee popeti na stratite... ali e otii na robiju! Plamen Marijanine sree naglo se ugasi i u njenoj je dui sada tinjalo tek slabano svjetlo nade. - Velianstvo - proape - uvjeravam vas da je nevin u ovom pogledu jednako kao i u pogledu zloina. - Vaa je rije slaba obrana protiv oiglednih, optuujuih injenica. - Kad biste me izvoljeli pustiti da vam objasnim, da vam kaem kako su se po mom miljenju stvari odvijale, sigurna sam... - Ne, gospoo! Ne traite vie od ovoga! Izvan moje moi je da vam to uinim! Zadovoljite se time to sam mu spasio glavu. Priznajem da tamnica nije ugodna stvar, naprotiv, ali u njoj ljudi ive... a ponekad se odande i vraaju! Ili bjee!, pomisli Marijana iznenada se sjetivi nehajne prilike neobinog Jasonovog druga u eliji. Ali car nastavi: A to se vas tie, sad se, naravno, moete mirno vratiti kui. Vaa vas roakinja u njoj oekuje, a s njom skupa i ona nesvakidanja osoba od koje ste po bretanjskom obiaju napravili ujaka i koju ste poslali gospodinu Foucheu! Obavjetavam vas da se odande vratio. Prema tome je suvino da se i dalje skrivate... Kad smo ve na skrivanju, recite kuda ste zapravo otili iz... Bourbon l'Archambaulta koji ste sama odabrali za svoj samotniki ivot? ~ 175 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Osloboena svoje najtee more, Marijana se nasmijei? - Postoji li neto, velianstvo, to vi ne znate? - upita. - Postoji i previe toga... naroito otkako sam se morao rastati s gospodinom vojvodom od Otranta. Kao i s vama. Gdje ste nali utoite? - To nije bilo utoite, velianstvo, bio je to zatvor - ustvrdi mlada ena vrsto rjeena da koliko je to mogue prikrije ulogu koju su odigrali Crawfurd i njegova supruga, kao i sam Talleyrand. - ena Jasona Beauforta, koja se sklonila kod njenog velianstva panjolske kraljice, otela me i drala zatoenu u sjeniku na otoku to pripada imanju Mortefontaine. Bogu hvala, uspjela sam odande pobjei... Napoleon se iznenada razbjesni. On lupi akom po okruglom stoliu koji od udarca zlokobno zakripi. - Ovo nije prvi put to ujem da rezidencija moje snahe bez njenog znanja slui kao pribjeite kojekakvim ljudima! Toliko je dobra da to ve granii s glupou, i dovoljno je umjeti osvojiti, pa da irom otvori svoja vrata i razrijei svoju kesu! Ali ovo je sad prevrilo mjeru, pa u i tamo zavesti reda! Moete se povui, gospoo princezo - zakljui izvukavi sat iz depia na prsluku i bacivi na njega letimian pogled. - Za nekoliko trenutaka primam u audijenciju gospou de Montesquoi koja e biti uzeta u slubu guvernante kod kralja Rima... ili princeze Venecije. Idite k svojoj prijateljici i odsad ekajte moja nareenja. Nadam se da u vas uskoro opet vidjeti. Razgovor je bio zavren. Pod zadovoljnim gospodarevim pogledom, Marijana se po protokolu nakloni tako duboko da je gotovo klekla. Zatim se uputi prema vratima, natrake kako je to propisivala dvorska, etika, dok je car povlaio zvonce da bi dozvao Roustana. U asu kad se nala na pragu, on je zaustavi ivahnom kretnjom. - Jo neto! I va se prijatelj Crawfurd vratio svom domu! Bili su ga zatvorili na jednom naputenom majuru pored Pontoisea i pustili ga ne nanijevi mu nikakvo zlo, osim to su ga primorali da se kui vrati pjeice. Nimalo laka gimnastika za reumatiara. Zbunjena, Marijana ne znade to da odgovori. Napoleonovo lice je bilo strogo, ali su mu se oi smijale. On ponovi kretnju koja je ovog puta znaila konano otputanje: - Oito imate dara, gospoo, da stvarate prijatelje ak i od onih ljudi kojima vjernost nije glavna vrlina, kao to je to sluaj kod onog ugursuza od Tailleranda. Zadrite ga! A nije mala pobjeda ni to to ste oarali onu staru sovuljagu od Crawfurda! Prije vaeg dolaska ivio je iskljuivo u uspomeni na nau ubogu tetku Mariju-Antoanetu, ali vi ste mu naas vratili sklonost ka pustolovinama i elju za mladou. uvajte ta prijateljstva, gospoo! Ona e nam jednog dana moda dobro doi. - Uinit u sve to je u mojoj moi, velianstvo...! Ponovna gesta prema vratima, ali je Napoleonu bilo sueno da toga dana ne zavri lako s Marijanom, jer je opet zadri: - Skoro sam zaboravio: moete rei onoj nasrtljivoj osobi to se smrzava u utom salonu, da je prije mjesec dana njen dragi Fournier preuzeo dunost zapovjednika, tamo, u panjolskoj! Naglasite joj to, zato da ne bi dola u iskuenje da zimu provede u Anversu! Napokon... to se tie grofa Aleksandra ernieva, rei u mu to ga ide im se vrati u Francusku! Dajem vam rije...! Nikad nisam trpio da se nanosi zlo onima koje volim! A bukvica koju u mu oitati nee poeti s vama. - Velianstvo - promuca Marijana dirnuta do suza ovim zadnjim i toliko neoekivanim dokazom privrenosti - kako da vam izrazim... - Ne pokuavajte! Ja vas pozdravljam, gospoo princezo! Ovoga je puta razgovor zaista bio okonan. Vrata su se izmeu Napoleona i princeze Sant'Anna ponovo zatvorila, ali je Marijana sa sobom ponijela osjeaj velikog olakanja, proisteklog prvo iz saznanja ~ 176 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
da e Jason ivjeti, zatim iz uvjerenosti da je ponovo zadobila carevo prijateljstvo ako ne i ljubav s kojom, uostalom, sad ne bi ni znala to da pone. Ovo joj je davalo punu slobodu djelovanja koju je namjeravala temeljito iskoristiti. - Dakle? - bojaljivo upita Fortunee Hamelin kad njena prijateljica stie u mali salon u kojem se dobro nasmrzavala. - Jasonovo pomilovanje je ve bilo potpisano! Car zna da je nevin to se tie smrti Blacka Fisha, ali ostaje ona pria o krivotvorenom novcu. Odlazi na... robiju! Kreolka nabere obrve, razmisli trenutak, zatim slegne ramenima. - Okrutna kunja iz koje se, meutim, moe izai ive glave kad je ovjek satkan od njegove grae! Zna li kuda ga alju i na koliko vremena? Ne, Marijana nije znala. U svojoj se zbunjenosti uope nije sjetila da upita za ova dva osnovna podatka, od kojih je prvi svakako bitan. Jer, to se tie drugog, svejedno je da li je Jason osuen na deset, dvadeset, trideset godina ili na doivotnu robiju, budui da je bila rijeena pokuati sve da mu omogui bijeg. Kako je upravo sluga doao da ih isprati, ona se ograniila na to da svoju prijateljicu povede u dvorite fontane gdje su konji ve ekali. - Hajdemo - ree kratko. - Ugodnije emo razgovarati kod tebe... Imam to da ti priam. I dok su u sumraku kaskale u pravcu Madeleine, Marijana je ve u svojoj mati zamiljala kako e se odvijali slijedei dani. Prvo, vratiti se u Pariz najhitnije! Sad joj se jako urilo kui, sad kad zna da je Jolival s Adelaidom tamo eka. Raunala je na njega, samo na njega, na njegovu domiljenost i duboko poznavanje ljudi i stvari, jer samo je on mogao napraviti uspjean plan za bijeg koji e osloboditi Jasona. Otkako se osvjedoila da njen dragi nee umrijeti, vidjela je stvari obojene ruiastim bojama optimizma, moda pretjeranog, koji zabrinuta Fortunee pokua malo stiati. Jer, inilo se da Marijana misli kako e sad sve ii glatko, to je bio vrlo opasan stav. - Ne smije se zanositi nadom da e bijeg biti lagan, Marijana - ree joj njeno. - Ljudi se na robiju vode pod jakom straom. Takav se pothvat priprema dugo, briljivo, ako se eli osigurati najvei mogui uspjeh. - Onaj ovjek kojeg sam vidjela u la Forceu, Francois Vidocq, ve je pobjegao ne znam koliko puta! To ne mora biti tako teko izvedivo. - On je pobjegao, to je istina... ali zar nije svaki put bio ponovo uhvaen? Jedina je Beaufortova ansa, pod pretpostavkom da ga uspije ugrabiti njegovim uvarima, da se odmah, smjesta, ukrca na brod za svoju zemlju. Po moru andari jamano ne mogu trati... Treba, dakle, sve pripremiti, poevi od broda. - To su pojedinosti koje emo urediti u zadnji as. Tvrdim da ono to je uinio taj Vidocq, moe uiniti i Jason! - Marijana, Marijana! - zagrmi kreolka. - Ti u ovom trenutku rasuuje kao malo dijete. Priznajem ti da je najvanija iva glava, ali ne smije gubiti iz vida da na robiji najmanja greka moe uroditi kobnim posljedicama i da e se sudbina Jasona Beauforta u mnogome razlikovati od sudbine tog Vidocqa, udomaenog po tamnicama gdje mora da ima bezbroj poznanstava! uvaj se da ne poini neku nepromiljenost! Previe sretna a da bi se ovakvim tvrdnjama dala zbuniti, mlada ena se ogranii na to da bezbrino slegne ramenima, uvjerena da se budunost irom otvara pred njom i pred njenim prijateljem. Sad je robiju zamiljala kao neki otok gdje osuenici itav dan rade na svjeem morskom zraku i gdje se pomou novca svaki straar dade smekati i udobrovoljiti. ak joj ni ova posljednja toka, novac, nije kvarila raspoloenje: ako joj je njen udaljeni mu uskratio izdravanje, ~ 177 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
ona jo uvijek posjeduje bajoslovni nakit s kojim e se bez aljenja rastati kad je u pitanju sloboda njenog prijatelja. Pa pak, kad je sutradan naveer, poslije obostranih izljeva radosti povodom ponovnog sastanka, Arkadija ula gdje joj izlae slino miljenje Fortuneeinom, ona osjeti kako se nemir ponovo uvlai u nju. Arkadije se iskreno obradovao kad je saznao da Jasonu ne prijeti neposredna opasnost, ali nije Marijani tajio da je osuda na robiju gotovo isto toliko teka i da moe znaiti smrt u kratkom roku. - Robija je pakao, Marijana - ree joj - a put koji do nje vodi krini put; smrt tamo vreba na svakom koraku: iznurenost, bolest, mrnja supatnika, kazne, ubitaan rad. Kaznu smrti zamijeniti robijom, jedva da znai pomilovanje. A hoemo li organizirati bijeg, moramo se naoruati ogromnim strpljenjem, postupati krajnje promiljeno, jer e tako vaan zatoenik biti uvan briljivije od drugih, a svaki na pogrean potez mogao bi za njega biti koban. Prepustit ete mi rukovoenje ovim pothvatom... Marijana bijae s uenjem ustanovila da se Jolival u toku ovih nekoliko tjedana izbivanja znatno postarao. Njegovo inae tako veselo lice bilo je upalo, a crna mu se kosa na sljepoonicama proarala srebrnim nitima. Sa svog putovanja u Aix donio je jo jedno gorko iskustvo o ljudima i duboku razoaranost, jer, suprotno njegovim oekivanjima, vojvoda od Otranta bijae odluno, neopozivo odbio da se mijea u bilo to to se tie afere Beaufort. Prilino je grubo dobacio neka se, poto on sad nije nitko i nita, ljudi iz careve okoline snalaze s njegovim nasljednikom kako znaju i umiju. ak je na Marijanin raun izrekao miljenje koje joj je Jolival namjerno zatajio. - Princeza ili ne, ta ena posjeduje lice i tijelo kojeg se ovjek ne moe lako zasititi. Dokle god bude znala buditi elju u Napoleonu, postizat e kod njega to god hoe, ak i sad kad je potpao pod vlast svoje supruge! A ja bih uplitanjem u novu pripovijest samo pogorao svoj nemio poloaj. Neobavljena posla, Arkadije se oajan uputio u Pariz da bi saznao za Marijanin nestanak. Danima i danima, uz pomo kneza Talleyranda i Eleonore Crawfurd, nastojao je otkriti to se dogodilo s mladom enom i njenim starim prijateljem. Istraivanje ih je dovelo do la Forcea, ali dalje ne. Tamniari su vidjeli lanog Normandijca i njegovu tobonju kerku kako se, ruku pod ruku, spokojno udaljuju Ulicom des Ballets, kako zaokreu za ugao te ulice zatim bijahu naglo i bestraga iezli kao da ih je zemlja progutala. Sve to je poslije toga naeno, bio je le ubijenog koijaa u Seini. - Vjerovali smo da ste mrtvi! - dopuni ga Adelaida ije su jo uvijek crvene oi nosile tragove uasa. - Kako smo mogli ne misliti da je i vas zadesila ista sudbina? I strahovali smo... toliko smo strahovali sve do dana, a to je bio tek proli utorak, kad se gospodin Crawfurd konano vratio kui i obavjestio nas da vas je otela jedna ena i nekoliko maskiranih panjolaca. Znao je, jer je uo to su meusobno razgovarali, da vas ne kane ubiti... bar ne odmah, ve da e saekati ishod rasprave. - Kad je presuda pala, gotovo smo poludjeli! - prihvati ponovo Jolival. Pomislivi da se ta Pilar moda usudila odvesti vas u Mortefontaine, otiao sam tamo, istraivao... bez rezultata. Uostalom vi ste ve bili pobjegli, jer sve se ovo odvijalo tokom zadnjeg tjedna. Duboko ganuta time to na njihovim licima vidi tragove strepnje koju su proivljavali zbog nje, Marijana samu sebe prekori to nije vodila vie rauna o njima. Naravno, kad se poslije bijega vratila u Pariz, mogla je, i morala bar obavijestiti Aelaidu, ali od asa kad je saznala da je Jason osuen, zaokupljala ju je jedna jedina misao: iupati ga iz kani smrti. Sav je ostali svijet jednim potezom za nju bio zbrisan. ~ 178 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
U ispriavanje i objanjavanje unijela je toliko njenosti i ljubavi, da je oni ubrzo prekinue. Arkadije zakljui aferu s malo rijei. - Vi ste ovdje, ivi i zdravi, a to se Beauforta tie, sigurni smo da se nee popeti na stratite. A to je najvanije! Tuiti se na sudbinu u takvim okolnostima, bila bi suta nezahvalnost! Hajde da se kucnemo u ast vaega povratka, Marijana! - doda veselo i pozvoni Jeremiji da donese ampanjac. - Zar mislite da ovaj dan moemo pretvoriti u slavlje - primijeti Marijana - kad na Jasona, to ste sami rekli, neprestano vreba smrt? - Onda neka to ne bude slavlje, ve naprosto predah prije nego to vas salete nove nevolje. Bolje da vam to odmah i kaem: jo je jedno pismo stiglo iz Luke! Va suprug zahtijeva da se smjesta vratite inae e se poaliti caru i od njega zatraiti vjekovnu pomo sizerena vazalu, pomo koja bi se sastojala u tome da vas car prisilno dopremi u Luku! Marijana osjeti kako je problijedjela. Nije oekivala tako grub postupak, te se sjeti Eleonorinog prianja koje je ovom ultimatumu podavalo izrazito prijetei prizvuk. Po svemu sudei, princ ju je smatrao pustolovkom i namjeravao je primorati da plati njegovo razoaranje, moda i cijenom svoje krvi. - Neka radi to ga je volja, ja tamo ne idem! Ni sam me car ne moe na to prisiliti. Uostalom, za kratko vrijeme naputam Pariz. - Zar opet? - zajei gospoica d'Asselnat. - Ali, Marijana, kuda kanite ii? A ja sam mislila kako emo sada konano ivjeti u miru ovdje... u ovoj kui, u njenoj prisnoj atmosferi... Marijana se s ljubavlju nasmijei svojoj roakinji, pogleda je saalndm pogledom i pomiluje njenom rukom. Pustolovina koju je proivjela i u kojoj je ostavila dio svog srca, kao da je dotukla staru gospoicu. Ogromna vitalnost koja je nije naputala tokom etrdeset godina iskuenja i borbi, kao da je ugasla ili barem splasnula. Mora da je bila neizrecivo eljna mira i spokoja, i pogled kojim je prela preko finog namjetaja i predmeta to su sainjavali ovaj otmjeni salon, izraavao je tu veliku udnju ali se udnja pretvorila u molbu za pomo kad se njene oi zaustavie na velikom portretu markiza d'Asselnata iznad kamina. - Vi me neete pratiti, Adelaida. Potreban vam je odmor, mir, a ovoj je kui potrebna malo kuevnija gospodarica od mene. Ja zaista odlazim, po ne znam koji put, a vi to znate. Robijanica nije u Parizu, a ja sam naumila da odsad slijedim Jasona ukorak. Zbilja - upita okrenuvi se Arkadiju - zna li se kuda e biti odveden? - U Brest, najvjerojatnije. - To je utjena vijest. Odlino poznam grad. Tamo sam i ivjela nekoliko tjedana s jadnim Nicolasom Mallerousseom u njegovoj kuici u Recouvranceu. Ako mu za vrijeme putovanja ne uspijem omoguiti bijeg, mislim da e mi to u Brestu lake poi za rukom negoli u Toulonu ili Rochefortu na ije tlo jo nikad nisam kroila. - Htjeli ste rei da e to nama lake poi za rukom - ispravi je Jolival namjerno naglasivi ono nama. - Ve sam vas zamolio da mi povjerite rukovoenje operacijama. - Znai da ete me ostaviti samu - zajeca Adelaida glasom ukorene djevojice. - A to u raditi s onim ljudima, onim glasnicima vaeg prinevskog supruga ako ih ovamo poalje? to u im rei? - to god hoete! Da sam na putu, to e biti najbolji odgovor. A i ja u mu sa svoje strane pisati i navesti da sam... recimo... po carevom nalogu morala otii u neko udaljeno mjesto, ali da u se po povratku neizostavno odazvati pozivu svog supruga - ree Marijana kao da glasno misli i ve sastavlja predstojee pismo. - To je besmisleno! Ta maloprije ste rekli da neete da se vratite u Luku. ~ 179 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Pa i neu se vratiti! Shvatite, Adelaida, sve to ja hou, to je da dobijem na vremenu... kako bih mogla spasiti Jasona iz ruku tamniara. A onda u otii, slijediti ga u njegovu zemlju, i tamo ivjeti pored njega, u njegovoj sjeni, u kolibi i bijedi ako treba, ali nikad vie neu dopustiti da me odvoje od njega! Jolival se iznenada umijea. Njegove se male crne oi zagledaju u irom otvorene Marijanine. - Vi biste nas, dakle, napustili? - upita blago. - Ni u kom sluaju. Moi ete birati: da ostanete ovdje, u ovoj kui koju u vam pokloniti... ili da me slijedite tamo, pripravni na sve opasnosti koje bi takav korak mogao nametnuti. - Jeste li mislili na to da je Beaufort jo uvijek oenjen s onom adajom? to ete s njom? - Arkadije - odgovori Marijana iznenada se uozbiljivi - kad se ova ena drznula da me svede na obinu klupicu za noge, a pogotovo kad mi je rekla svoju hladnu i bezdunu odluku da svog mua poalje na gubilite, zaklela sam se da e mi to jednog dana platiti. Ako se usudi vratiti se Jasonu, neu ni asa oklijevati da je uklonim. Ni asa! - doda silovito. - Neu prezati ni pred im da ga dobijem i sauvam samo za sebe! ak ni pred zloinom koji, na kraju krajeva, ne bi bio drugo do izvrene pravedne kazne. Izazvala sam na dvoboj ovjeka koji me ponizio, ubila enu koja me uvrijedila... Neu pustiti zlikovaku suprugu da uniti jedinu ljubav mog ivota! - Postali ste strana ena, Marijana! - povie gospoica d'Asselnat sa strahom koji nije bio lien divljenja. - Vaa sam roakinja, draga moja! Zar ste zaboravili da smo se upoznale jedne noi kad ste htjeli podmetnuti poar u ovu kuu, za kaznu to je pripadala stvorenju koje ste smatrali nedostojnim? Ulazak starog Jeremija, koji je nosio upaljene svijenjake, prekine ovaj razgovor. Zaneseni estinom svoje rasprave, tri osobe nisu ni primijetile da se no sputa. Sjene se bijahu uvukle u udaljene kutove salona i jo se vie crnjele pod zastorima, tapiserijama i gore pod stropom. Vatra to je plamsala u kaminu, bila je jedina rasvjeta. Majordom u grobnoj tiini rasporedi bokore svijea koje svim predmetima dadoe topao, zlatast odsjaj. Objavivi turobnim glasom da e veera biti posluena za nekoliko trenutaka, on izae, a Adelaida sklupana u dubokom naslonjau i s bijelim vunenim alom preko ramena, prui svoje mrave ruke prema vatri i zagleda se u treperavi plamen. Marijana i Arkadije, zadubljeni u svoje misli, ona sjedei na jastuku pred vatrom, on nalaken na kamin, nijemi poput kipova, izgledali su kao da oslukuju dobro im poznate i prijateljske umove kue i od njih oekuju odgovor na sva ona pitanja koja su sebi postavljali ne usuujui se glasno ih izrei kako ne bi ni u najmanjoj mjeri utjecali na uzajamne ivotne odluke. Konano Adelaida digne pogled prema Jolivalu i lagano protrlja ruke. - Kau da je Amerika velianstvena zemlja - ree smireno dok je u njenim sivim oima svjetlucala iskra negdanjeg plamena. - Takoer kau da u tim junim zemljama nikad nije hladno! ini mi se da bih voljela da mi nikad vie ne bude hladno. A vi, Jolivale? - I ja - odgovori ozbiljno vikont - mislim da bih volio... Vrata se irom otvorie. - Njeno prinevsko visoanstvo je poslueno - vikne Jeremija s praga. Marijana umiljato podvue jednu ruku pod Jolivalovu, drugu pod Adelaidinu, i uputi im smijeak pun zahvalnosti; - U stvari sam posluena daleko bolje nego to to zasluujem zakljui.
~ 180 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
TREI DIO ROBIJAI
~ 181 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA 13. PUT ZA BREST
Zora je bila prljavo siva, kina novembarska zora, proeta ledenom pravicom koja se uvlaila svuda i koja je ve nekoliko dana guila Pariz. U ukastoj magli ranog jutra staro je sirotite na Bicetreu, sa svojim velikim krovovima, visokim portalom i skladnim zdanjima, predstavljalo sjenu svoje nekadanje otmjenosti. Maglutina je sakrila pukotine u zidu, otkrhnute zabate, prozore s polupanim staklima ili sasvim bez njih, crne potoie to su, slijevajui se iz ledom razvaljenih lijebova, iarali kamen na fasadi, sakrila svu gubavost, jedne zgrade, neko kraljevske i posveene najuzvienijem milosru, a sada namijenjene najniim poslovima pravde otkako je 1796. ovamo dopremljena skupina robijaa iz la Tournellea. Tu je bila posljednja stanica tih prokletnika, predvorje pakla, bez obzira da li je taj pakao bio Conciengerie koji vodi na stratite, ili pak tamnica koja vodi u polaganiju ali zato runiju smrt, jer se ljudsko dostojanstvo tamo gubilo isto kao i ivot. Obino je zlokobna zgrada, osamljena na breuljiku i okruena neobraenim zemljitem, poznavala samo tiinu i pusto, ali se tog dana, unato ranim jutarnjim satima, ustalasana i buna gomila tiskala uz nakazne zidove, potaknuta bolesnom znatieljom i prljavim uitkom. Bila je to uvijek ista rulja koja se ovdje okupljala etiri puta godinje i prisustvovala odlasku lanca, i ista ona ljudska stoka koja se, obavijetena tko zna kakvim zagonetnim predznacima, gurala oko stratita u dane i najtajnijih smaknua, skup znalaca koji su ovamo doli kao na kakvu biranu predstavu ne skrivajui koliko u njoj uivaju. Lupali su po zatvorenim vratima sirotita onako kako nestrpljivi gledaoci u kazalitu nabijaju nogama da bi pourili glumce. Tu je odvratnu svjetinu Marijana gledala s uasom. Umotana od glave do pete u veliki crni ogrta s kapuljaom, drala se zida jedne ruevine koja se uzdizala uz rub puta; noge su joj bile u blatu, lice mokro, a odjea ve oteala od kie. Pored nje, sumorna lica, ruku prekrienih na grudima, Arkadije de Jolival je ekao, on takoer, grickajui brkove. Htio je Marijanu potedjeti traginog prizora to se pripremao i do zadnjeg ju je asa pokuavao odgovoriti. No uzalud. Uporna u svom ljubavnom hodoaenju, mlada je ena htjela korak po korak slijediti krini put voljenog ovjeka, neprekidno ponavljajui da bi se ve na samom putu mogla ukazati povoljna prilika koja se ne smije propustiti. - Dok je povorka na putu - neumorno je objanjavao Arkadije - izgledi za bijeg su ravni nitici. Robijai su meusobno vezani lancima, po dvadeset etvorica jedan za drugog, a na prvom ih odmoritu nadzornici temeljito pretrauju kako bi provjerili da im pri odlasku netko nije doturio kakav predmet koji moe posluiti za kidanje okova. Zatim slijedi vrlo stroga paska i ako netko, protivno zdravom razumu, pokua bijeg, biva na licu mjesta usmren. Za dugih dana koji su prethodili odlasku, Arkadije se vrlo briljivo i podrobno raspitao o svemu to se tie tamnice, o nainu ivota u njoj, o obiajima i okolnostima pod kojima se odvija putovanje do tamo. Preruen u skitnicu, posjeivao je najgore jazbine Citea i Combata, plaajui pie, govorei malo i sluajui puno. I, kako je ve Marijanu izvijestio, stekao je uvjerenje da se bijeg mora pripremiti krajnje pomnjivo i u svim njegovim najsitnijim pojedinostima. Uostalom, nije svojoj mladoj prijateljici zatajio da strepi kakva e biti njena reakcija kad se suoi sa surovom stvarnou koja oekuje Jasona. I naas se ponadao da e je potedjeti najgoreg, preporuivi joj neka transport ~ 182 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
saeka u Brestu i tamo odmah poduzme prve mjere, dok e on, Arkadije, u stopu pratiti povorku robijaa. Ali Marijana ne htjede ni uti za to: od asa kad Jason napusti Bicetre, ona hoe da ga slijedi korak po korak... Nita je od toga ne moe odvratiti! Jolival mrzovoljnim pogledom obuhvati tuan krajolik gdje su se dimnjaci rijetkih kua poeli dimiti. Podalje od rulje, malobrojne su tjeskobne prilike, u skupinama po dvije, tri ili pojedinano, stajale na rubu puta, bojaljive i nevoljne poput svih patnika: roditelji, prijatelji, ene onih koji e biti odvedeni. Neki su plakali, drugi su, kao i sama Marijana, iekivali napregnuta lica, oiju irom uprtih u sirotite, crta ukoenih od sleenih suza koje bijahu presuile... Gomila iznenada zaurla. Uz groznu kripu velika su se vrata otvorila... Zatim se pojavie andari na konjima, pogrbljenih lea pod pljuskom koji im je udubio dvoroge eire, te grudnicima svojih konja i koricama svojih sablji stadoe rastjerivati svjetinu koja se ve uskomeala. Marijanu prooe ledeni srsi po itavom tijelu, i ona uini korak naprijed... Jolival je ivo zgrabi za miicu i odluno je zadri. - Ostanite tu! - ree tvre nego to je htio. - Ne pribliavajte se...! Proi e pored vas. I zaista, pozdravljene krvolonim veseljem, krikovima, psovkama, prostakim dobacivanjima, prve se dvokolice pojavie... Bilo je to dugako vozilo na dva ogromna, eljezom okovana kotaa, podijeljeno po itavoj duini dvostrukom drvenom klupom na kojoj su zatvorenici sjedili leima jedan prema drugom, dvanaestorica s jedne, dvanaestorica s druge strane, pridravani u visini eluca jednom glomaznom prekom, dok su im noge visile i klatile se u zraku. Svi su ovi ljudi bili sputani verigama za vratove. Nosili su trokutast eljezni okov to ih je pomou lanca - toliko kratkog da im u hodu nije dozvoljavao pad na zemlju - spajao svakog pojedinano za debeli i dugaki lanac koji je tekao du itave klupe i iji je kraj svojom nogom pridravo jedan nadglednik u stojeem stavu, s pukom u ruci. Bilo je pet ovakvih dvokolica. Nita, nikakvo ni najprostije pokrivalo nije zatvorenike titilo od kie od koje im se odjea ve lijepila uz tijelo. Pred polazak im bijahu oduzeli zatvorsko odijelo, jedan sivo-crni haljetak, i vratili im vlastitu odjeu, ali izderanu do te mjere, da bi u sluaju bijega svatko, tko bi naiao na jednog od tih ljudi, odmah znao da ima posla s robijaem. Odijela vie nisu imala ovratnike, donji dio rukava bio je iskrzan u trake, a eiri, kod onih koji su ih posjedovali, lieni oboda. Stisnuta srca, Marijana vidje kako pred njom prolaze blijeda lica zarasla u bradu, oi pune mrnje, usta koja su izvikivala psovke ili pjevale bestidne pjesme. Svi su ovi okovani ljudi izgledali kao izgladnjeli vukovi. Cvokotali su pod ledenom kiom. Poneki, vrlo mladi, zadrali bi suze to su tekle, iznenada, kad bi opazili kako iz sivkaste magle izranja bolno lice nekog od njihovih. U prvom vozilu ona odmah prepozna robijaa Francoisa Vidocqa, obavijenog platem prezirne ravnodunosti koja je pored hulenja i stenjanja ostalih imala u sebi neto velianstveno. Gledao je uzbuenu svjetinu tako potcjenjivakim pogledom da su mu oi izgledale prazne, ali, opazivi Marijanino blijedo lice, one odjednom ivnue. Ona vidje kako je kratak osmjeh zaigrao na neobrijanim ustima dok joj je trzajem glave Vidocq pokazivao na slijedea kola. Istog joj trenutka Jolival stisne miicu koju cijelo ovo vrijeme nije isputao: - Eno ga! - proape. - etvrti u redu. Marijana ve bijae spazila Jasona. Sjedei s ostalima drao se pravo poput svijee, poluzatvorenih oiju, usana stisnutih u divlju boru. Nepomian, ruku prekrienih na grudima, izgledao je neosjetljiv na sve to se oko njega dogaa. Njegovo je dranje bilo dranje ovjeka koji nee ni da vidi ni da uje, i koji se zatvorio u se da bi bolje sauvao ~ 183 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
svoju ivotnu snagu i energiju. Kroz njegovo odijelo s razderanim ovratnikom i dronjke njegove fine batistane koulje provirivala su iroka ramena, a kroz brojne poderotine vidjela se smea koa, ali se inilo kao da ne osjea ni hladnou ni kiu. Usred ovog urlajueg opora iz kojeg su se pesnice pruale izraavajui nemonu prijetnju, gdje su se usta krivila u pomamne pogrde, izgledao je duhom odsutan poput kakvog kamenog kipa. I Marijana, ija su se usta ve otvarala da izviknu njegovo ime, umukne kad je naiao pored nje ne vidjevi je, jer je najednom shvatila da bi ga moda zaboljelo da ju je ugledao meu ovom ruljom. No krik uasa nije mogla zatomiti. Umorni od dreke koju su stvarali osuenici, tamniari bijahu izvukli korbae, dugake bieve s vigarima, i s njima ravnoduno ibali po ramenima, po leima to su se iznenada pogrbila, i po glavama to su se pokuavale zatititi s podignutim rukama. Krici zamrijee, dvokolice se udaljie. - Krdo uljivih ivotinja! Zadovoljni su to mogu mlatiti po momku kao to je on! - zagrmi iza Marijane bijesan glas koji je ona dobro poznavala. Okrenuvi se, vidje da je to Gracchus. Mladi je koija oito ostavio svoja kola na trgu u Gentillyju gdje se Marijana i Arkadije bijahu iskrcali, te doao da vidi i on robijae. Stajao je tu gologlav, stisnutih aka, s krupnim suzama to su mu tekle niz obraze i mjeale se s kiom dok je pogledom pratio dvokolice s Jasonom, koje su nestajale s vidika. Kad su se izgubile u magli, dok su se ostala vozila takoer malo-pomalo za njima udaljavala i dok su uz zaglunu zvonjavu eljeza prolazila pokrivena kola za prijevoz kuhinjskih kotlova i doknadnih lanaca, Gracchus pogleda svoju gospodaricu koja je plakala na Jolivalovom ramenu. - Neemo ga valjda ostaviti tamo? - promrsi kroz stisnute zube. - Dobro zna da neemo - odgovori Jolival - i da emo ga ne samo slijediti, nego i uiniti sve da ga oslobodimo. - Pa to onda ekamo? Ne zamjerite gospoice Marijana, ali neete mu plaem istopiti lance. Ima djelotvornijih sredstava! Gdje im je prvo konaite? - Saint-Cyru - opet mu odgovori Arkadije. - Tamo e biti obavljeno i zadnje pretraivanje. - Stii emo tamo prije njih! Hajdemo!
Skromna putna koija, bez ikakvih vanjskih znakova raskoi sa spregom od snanih potanskih konja, ekala je s upaljenim fenjerom pod drveem u blizini mosta preko Bievre. S raanjem dana poele su se buditi radionice za tavljenje koe, to su se protezale du rijeke i irile prodoran smrad po ubavom kraju nad kojim se izdizao etvrtast crkveni toranj. Marijana i Jolival utke zauzee svoja mjesta dok se Gracchus hitrim kretnjama penjao na svoje sjedite. Bi zapucketa, u zraku opie ljupku aru koja okrznu ui konjima, i kola uz kripu osovina krenu. Dugako je putovanje prema Brestu zapoelo. Naslonivi obraz na hrapavo sukno presvlake, Marijana je davala oduka svojim suzama. Plakala je neujno, bez jecaja, i to joj je inilo dobro. Bilo je to kao da joj se oi ispiru od jezovitih slika koje se u njima bijahu nataloile. Postepeno i sve vre ukorjenjivale su se u dui ene hrabrost i volja za uspjehom. Sjedei pored nje, Arkadije je to dobro shvaao, te pazio da ne zaustavi blagotvornu bujicu i da ne pokua pruiti ni najmanju utjehu. Uostalom, to bi i mogao rei? Jason je morao izdrati ovu kalvariju koju je predstavljao put do robijanice, ali istovremeno do mora iz kojeg je uvijek crpio svoje najbolje snage. ~ 184 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Marijana je bez tuge naputala Pariz, ili bar bez ikakvog drugog aljenja osim aljenja za rijetkim prijateljima koje je tu ostavljala: Talleyranda, Crawfurdove i prevenstveno dragu joj Fortunee Hamelin. Ali je lijepa kreolka znala savladati uzbuenje. Jo su joj oi bile pune suza dok je po posljednji put grlila svoju prijateljicu, a ve je povikala sa svojim priljepivim oduevljenjem, svojstvenim keri sunca: - To je samo jedno od vienja, Marijana! Kad postane Amerikanka, ja u doi k tebi da vidim da li su ljudi tamo tako lijepi kako se to tvrdi. Sudei po tvom gusaru, to mora da je istina...! Talleyrand se bijae ograniio na to da joj kae, mirno i staloeno, da nee moi izdrati a da se jednog dana ne nae negdje u velikom svijetu. Eleonora Crawfurd je potpuno odobravala Marijaninu namjeru da se s oceanom odijeli od svog uznemiravajueg supruga. Napokon, Adelaida se, preuzevi sada ulogu kuedomaice u obiteljskoj palai, bijae zadovoljila s oprotajnim pozdravima proetim visokom filozofijom. Nju osobno nijedan od predstojeih dogaaja nije zabrinjavao: ako Marijana ne uspije Jasonu omoguiti bijeg s robije, vratit e se da ponove preuzme svoje mjesto u kui, a ako po uspjeno izvedenom pothvatu ode s Jasonom u Sjedinjene Drave, Adelaida nee imati to drugo da uradi ve da spakuje svoje zaveljaje, stavi klju pod vrata i ukrca se u prvi brod koji e je odvesti u ivot ija novina i miris pustolovine ve unaprijed privlae. Sve je dakle bilo u najboljem redu! Uostalom, prije nego to je napustila Pariz, Marijana je od svog biljenika primila vijest, posebno ugodnu u sadanjim prilikama: jadni Nicolas Mallerousse bijae je odredio svojom sveopom nasljednicom jo za vrijeme boravka kod njega u Brestu poslije njenog bijega iz Morvanovog obitavalita. Kuica u Recouvranceu i neto zemlje oko nje bili su odsad osobno vlasnitvo u znak uspomene, napisao je Nicolas u svojoj oporuci, na one dane kad mu je doarala iluziju da opet ima kerku... Ova ostavtina bijae Marijanu ganula do suza. Bilo je to kao da joj njen stari prijatelj, s onu stranu ivota, alje poruku i uvjerava je u svoju privrenost. Osim toga je u tome vidjela prst providnosti i njenu preutnu privolu. Zaista, to joj je u nastupajuim danima moglo korisnije posluiti od kuice na brijegu s kojeg puca pogled s jedne strane na beskrajnu puinu, a s druge strane na skladita oruja s robijanicom usred njih? Sve je to uljuljkivalo u sanjarenje mladu enu dok su konji polako kasali prema slijedeoj stanici za promjenu zaprege. Nebo se jo uvijek crnjelo, a kia bijae prestala. Na alost ju je zamijenio bridak vjetar, nesumnjivo mukotrpan za one koji su mu bili izloeni na otvorenom i u mokroj odjei. Bezbroj puta se Marijana za vrijeme vonje okrenula da vidi nee li se pojaviti ljudi s lancima, ali naravno, uvijek uzalud. ak i pri najsporijem hodu, koija je odmicala bre od zlosretnih dvokolica. Kako to Jolival bijae predvidio, u Saint-Cyr su stigli mnogo prije okovane povorke, to je vikontu omoguilo da za Marijanu i za sebe uzme sobe u jednoj skromnoj ali pristojnoj gostionici. Jo se morao prepirati sa svojom drugaricom ija je prva briga bila da se raspita za mjesto gdje se zaustavljaju robijai. Ljudi joj bijahu pokazali prostranu suu izvan trgovita i Marijana je odluno odbila gostionicu tvrdei da moe vrlo dobro spavati i u kolima ili pak pod vedrim nebom. Tada se Arkadije razljuti: - to zapravo hoete? Da se prehladite? Da se razbolite? To bi nam jako pojednostavnilo ivot. Bili bismo prisiljeni da ostanemo osam dana u nekom bezveznom mjestu i da vas tamo njegujemo! - ak i kad bi me groznica tresla to ne bi dolo u obzir! Sa zadnjim snagama, na umoru, ila bih ipak s njim, i pjeice ako treba! ~ 185 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- To bi vam puno pomoglo, ako smijem rei! - proguna Jolival bijesan. - Batalite to, Marijana, prestanite izigravati junakinju iz romana! To to bi vas na ovom putu zadesila smrt, ne bi Jasonu Beaufortu nita pomoglo, naprotiv! A ako sebe kinjite zato da biste patili kao i on, onda, draga moja, bolje da se zatvorite u najstroi samostan na koji naiemo: tamo ete postiti, spavati na kamenu i vriti pokoru triput dnevno kad vas to ve tako oduevljava! Ali bar neete biti na smetnju kad se ukae prilika za bijeg! - Arkadije! - povie Marijana zabezeknuta - kako to sa mnom govorite! - Onako kako s vama treba govoriti! I ako hoete znati, smatram glupim to ste zadrli da osobno pratite povorku! - Ponovila sam ve stoput da se neu odvojiti od njega. Ako mu se togod dogodi... - Bit u ja tamo da o tome povedem rauna. Daleko biste nam vie koristili kad biste diliansom otili u Brest, tamo se smjestili u vaoj batini, prilagodili je svojim navikama i stupili u vezu s mjetanima! Zar ste zaboravili da nam treba njihova pomo, brod s posadom koja je kadra prei ocean? Ali ne! Vi se radije poput svetica na putu za Kalvariju vuete za povorkom osuenika u nadi da ete izigravati Magdalenu ili pak, poput svete Veronike, svojim velom posuiti bolno lice vaeg prijatelja! Ali bogamu, da su postojali i najmanji izgledi za Isusov spas, uvjeravam vas da sve te ene ne bi gubile vrijeme po starim uliicama Jeruzalema! Vama je zaista stalo da car to prije sazna da mu je princeza Sant'Anna opet otkazala poslunost i da slijedi okovanu povorku za Brest? - On to nee saznati. Putujemo oprezno i ja slovim kao vaa neakinja. To je odgovaralo istini. Radi vee sigurnosti, Jolival je, uz Talleyrandovu pomo, izvadio paso na svoje ime s naznakom da s njim putuje neakinja Marija. Ali vikont bijesno slegne ramenima. - A vae lice? Mislite da ga nitko nee zapaziti? Jadna nevoljnice, nee proi tri dana, a past ete u oi tamniarima! Prema tome vas preklinjem, nikakvog spektakularnog ponaanja, nikakvih postupaka kojima biste svratili panju na sebe: htjeli vi to ili ne, spavat ete kao sav svijet u gostionici! Nezadovoljna ali ukroena Marijana je na kraju popustila no uz uvjet da e otii u gostionicu tek poto robijai stignu na svoje alosno odredite. Nije se mogla odrei jedinstvene prilike da vidi Jasona. - Nitko me nee primijetiti! - ree. - Toliki ljudi ve tamo ekaju. I to je odgovaralo istini. Po selima su se znali datumi, uvijek isti, kad prolaze robijai koji su uvijek predstavljali izvanrednu atrakciju za seljake. Oni bi dopjeaili ponekad iz udaljenosti od nekoliko milja, do mjesta gdje se povorka zaustavljala, i esto je pratila komad puta. Poneki od njih iz samilosnih pobuda, da bi nesretnicima dali malo kruha, hrane, pohabano odijelo ili neto sitnia. Ali veina je dolazila da se zabavi i da svoju dosadu asnih ljudi razgoni promatrajui kako se kanjavaju opaki momci i naslauju se bijedom koju ni najsiromaniji meu njima nikad nee upoznati. Gradi je vrvio od ljudi, ali najzluradiji ili pak najobavjeteniji bijahu ve zauzeli mjesta pored sue. Jer, prije veernjeg odmora, robijai e se podvri temeljitoj i pomnoj pretrazi koja e olakati kasniji nadzor. Na ostalim konaitima vrit e se provjera lanaca i povrno opipavanje odjee. Marijana mugne meu svjetinu dok joj je prijekorni Jolival bio stalno za petama. Iz daljine se ulo kako povorka stie. Vjetar je donosio gromoglasne urlike i pjesmu, a taj se urnebes pri prolazu kroz Saint-Cyr podvostruio od ozlojeenih povika valjanih ljudi. Zatim se pored zadnjih kua na vidiku pojavie dva andara na konjima, s bijelim unakrsnim trakama remena preko grudi, koji je pridravao sablje to su im visile niz bedra. Turobnih lica, nikoga nisu gledali, dok su se ~ 186 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
nadglednici, koji su ili za njima, smijeili gomili kao da su junaci neke posebno dobro odigrane predstave. Iza njih pomole se prve dvokolice. Kad se svih pet vozila poredalo jedno kraj drugog, na otvorenom polju, zatvorenicima je nareeno da siu i pretraivanje zapoe. U istom asu, odjednom kao na dati znak, kia stane pljutati. - Zaista vam je stalo da ostanete ovdje? - apne Jolival Marijani na uho. - Upozoravam vas da to nije prizor za vas i da bi bilo bolje... - Molim vas jedanput zauvijek, Arkadije, da me ostavite na miru. Hou da vidim to e mu uiniti. - Na volju vam! Vidjet ete! Ali ja sam vas opomenuo... Ona ljutito slegne ramenima. Ali, nekoliko trenutaka kasnije, pogne glavu i svrne oi naavi se u uasnoj neprilici. Unato hladnoi i kii, zatvorenici su se morali svui dogola. Bosonoge u blatu, odjevene samo u eljezni vratni okov, njihovi su ih uvari podvrgli poniavajuoj pretrazi koja je predstavljala samo jo dodatnu kaznu. Dok je jedan nadglednik prekapao odjeu, arape, cipele, drugi je pregledavao usta, ui, nosnice i ak izvjesna skrovita mjesta. Jer robijai su uistinu znali, vjeto, u siunim futrolama, sakriti male turpije ili urarske opruge koje su za manje od tri sata mogle prepiliti verige. Crvena do uiju, Marijana je uporno, oborena pogleda, i dalje zurila u svoje noge i u busen gnjile trave pod njima. Ali oko nje je zabava dostizala vrhunac, a ene, veinom pokrupnije potanko su komentirale anatomiju zatvorenika tako sonim rjenikom da bi se i grenadir njime zadovoljio. Izbezumljena, Marijana se htjede povui, te se okrene da zamoli Jolivala da je odvede, ali je uskomeana svjetina, dostigavi kulminaciju uzbuenja, bijae odvojila od njega i ona ni sama ne znajui kako se nae u prvom redu gledalaca. U guvi joj kapuljaa, koja joj je pokrivala kosu i lice, pade na lea i ona iznenada ugleda Jasona tono pred sobom. Razdaljina izmeu njih nije bila tolika da je ne bi mogao prepoznati, i ona uistinu odmah vidje kako se izobliilo. Koa mu posivi, dok mu oi, sijevajui od gnjeva i stida, postadoe strane. On je potjera silovitom kretnjom i istovremeno krikne ne hajui za bi koji se istog trena oborio na njegova lea: - Od-la-zi...! Od-la-zi smjesta...! Marijana htjede odgovoriti, rei mu da je samo eljela pridruiti mu se u trpljenju, ali je ve jedna eljezna ruka bijae epala za miicu i nesuprostavljivo je povukla unazad ne obazirui se na bol to joj je nanosi. Zatim je naglo i grubo gurne, a Marijana se nae iza lea svih ovih ljudi to su urlali, suoena s jednim Jolivalom pozelenjelim od bijesa: - Dakle? Jeste li sad zadovoljni? Vidjeli ste ga? I pokazali mu da ste ovdje u asu kad bi stoput radije umro negoli se izloio vaem pogledu! Zar to nazivate dijeliti s njim njegove jade? Vi kanda nalazite da ih bez toga nema dovoljno? Njeni prenapregnuti ivci odjednom popustie i ona brizne u grevit pla: - Nisam znala, Arkadije! Nisam mogla znati... naslutiti ovakvo obeaenje! Rulja se uskomeala... i gurnula me naprijed... onda kad se vie nisam usuivala ni gledati... - Upozorio sam vas! - ree Jolival neumoljivo. - Ali vi ste tvrdoglaviji od mazge! Vi neete nita da sluate, nita da ujete! ovjek bi rekao, asna rije, da se sama sebi sviate u ulozi muenice! Umjesto odgovora ona mu pade oko vrata jecajui jo grevitije i tako neutjeno da se on smeka. Njegova ruka pogladi kosu vlanu od kie. - No... No...! Umirite se, malo moje! I oprostite mi moju srdbu... ali pobjesnim kad vidim kako stalno poveavate svoje muke.
~ 187 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Znam, znam prijatelju moj, znam! Oh stidim se... nemate pojma koliko se stidim! Povrijedila sam ga... Zadala mu bol... ja... ja koja bih dala svoj ivot... - Ah ne! Ne poinjimo iz poetka! - usprotivi se Jolival odlijepivi mladu enu od svog ramena. - Ja to sve ve znam na pamet, ali ako se smjesta ne smirite, ako odmah ne prestanete zabadati no u ivu ranu, kunem vam se au da u vas iamarati kao da ste mi kerka! Doite, idemo u gostionicu. Zgrabivi je ponovo za runi zglob, on je brzim korakom odvue u pravcu sela, ne hajui za njeno nemono protivljenje i pokuaje koje je jo uvijek inila da se vrati prema sui. I ispusti je tek kad su stigli do prvih kua. - A sad mi obeajte da ete otii u gostionicu odmah i bez osvrtanja! - Da odem... sasvim sama? Ali, Arkadije... - Nikakvih ali Arkadijec! Rekao sam idite! A ja se vraam tamo. - Ali... rada ega? - Da vidim da li bih s neto novaca, tutnutog u ruku nekom nadgledniku, mogao postii da mu kaem tri rijei! A takoer da mu doturim ovo! Razgrnuvii svoj veliki ogrta, Jolival pokae kruh koji je dotad drao pod lijevim pazuhom. Marijana je naizmjenino buljila u kruh i u blistave oi svog prijatelja. Doe joj elja da ponovo zaplae, ali ne vie iz istog razloga, te se ovog puta uspije nasmijeiti. Bio je to jedan mali smijeak, naravno, ali se trsio da bude hrabar. - Idem! Obeajem vam. - U dobar as! Konano ste se urazumili. - Samo... - to sad opet? - Ako budete s njim razgovarali... zamolite ga u moje ime za oprotenje... i recite mu da ga ljubim. Jolival slegne ramenima i podigne oi pozivajui nebo za svjedoka ovolike prostodunosti, zatim zakopa kaput i udalji se sa velikim koracima viui u vjetar: - Ne mislite li da je to suvino? Vjerna svom obeanju, Marijana potri prema gostionici iji je sluga upravo palio veliku uljenu svjetiljku iznad kolnog ulaza. No se sputala. Kia je ponovo prestala, ali su oblaci, koji su se gomilali na obzorju, bili teki i crni. Mlada se ena prisili da zaepi ui kako ne bi ula divlju dreku koja je jo do nje dopirala, i provali u gostionicu kao u neko spasonosno utoite. I odmah produi u svoju sobu. Bilo je mnogo svijeta u blagavaonici, naroito mukaraca koji su uz kuhano vino komentirali ono to su upravo vidjeli, a ona nije htjela nikoga da gleda. Kad se poslije jednog sata Arkadije vratio, sjedila je u kutu u kojem je gorjela vatra, na slamnatoj stolici, s rukama klonulim na koljena, tako tiha da je izgledala liena svijesti. Ali kad je zaula kripu vrata, ona digne oi i sva se pretvori u pitanje. - Uspio sam mu doturiti kruh - ree Arkadije slegnuvi ramenima - ali je bilo nemogue s njim razgovarati, robijai su bili previe razdraeni. Pretraivanje ih je gotovo izludilo... Ni jedan se nadglednik u takvim okolnostima ne bi usudio da prekine lanac, ak ni za suho zlato. Navratit u tamo kasnije da to pokuam. A sad, Marijana, hoete li me sluati? Dovukavi stolicu do vatre, on se smjesti nasuprot svojoj prijateljici, nalakti se na koljena i upre svoje male crne oi u Marijanine. Umjesto odgovora, ona dade znak da pristaje. On dopuni svoje pitanje. - Hoete li me sluati... mirno? Kao razumna djevojka. A kako se ona ponovo sloi, on tiho nastavi: ~ 188 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Sutra ujutro ete krenuti, bez mene, s kolima i Gracchusom koji vam je sasvim dovoljna zatita. Taj bi se momak za vas dao sjei na komade! Ne, pustite me da govorim - doda opazivi kako se Marijanine oi rairie a usta otvorila da izraze protivljenje - ako nastavite slijediti povorku, morat u vas skrivati ne samo od uvara koji e vas ubrzo uoiti kako sam vam to prorekao, nego i samog Jasona. Vaa mu nazonost poveava patnje! Ni jedan ovjek, dostojan toga imena, ne eli da ga ljubljena ena vidi svedenog na razinu teglee marve! Vi ete, dakle, otii naprijed, dok u ja na konju pratiti povorku i poeti s pripremama za njegov bijeg... - Znam - uzdahne Marijana umorno - Vi hoete da idem u Brest, da zaponem... - Ne, ne tamo! Hou da idete u Saint-Malo! - U... Saint-Malo? A to u tamo raditi, mili boe! Jolivalov je blijedi osmijeh ovog puta izraavao i saaljenje, sumnjiavost i porugu. - Znate to ovjeka kod vas zapanjuje, Marijana? Lakoa s kojom zaboravljate veze to vam mogu biti od najvee koristi. Mislio sam da vam je izvjestan Surcouf prijatelj... i ak da ste mu neko spasili ivot... - Istina je, ali... - Barun Surcouf, draga moja, nije vie gusar, ve moan brodovlasnik. Hoete li mi rei - doda Jolival beskrajno njeno - gdje moemo oekivati da emo nai jak brod i pouzdanu posadu, ako ne kod ovog morskog vuka? Vi ete, dakle, jo koliko sutra pouriti u Saint-Malo i obratiti se tom ovjeku! Treba nam dobra laa i snani mornari... sposobni da nam pomognu pri otmici jednog zatvorenika iz tamnice u Brestu. Ovoga puta Marijana nije imala to da primijeti. Jolivalove su rijei oivile u njenoj dui ogromnu nadu usred koje se ohrabrujue uzdizala odluna prilika baruna-gusara. Surcouf! Kako ga se nije ranije sjetila? Kako je mogla, kad se radilo o spaavanju pomorca, zanemariti tako vrsnog mornara? Ako joj pristane pomoi, Jasonovo je osloboenje gotova stvar! Ali... hoe li pristati da joj pomogne? - Vaa je zamisao dobra, Arkadije - ree poslije kraeg razmijanja samo zaboravljate da car nema vjernijeg podanika od Surcoufa... i da je Jason obian osuenik. On e odbiti! - Moda, na kraju krajeva. Ali ipak vrijedi pokuati, jer bih se jako zaudio kad ne bi pristao da nam bar malo izae u susret, ili su pak legenda o dobroiniteljstvu i sam dobroinitelj dvije razliite stvari! U svakom mu sluaju moete predloiti da vam nabavi brod i posadu. Ako vas razbojnici putem ne operuaju, imate u ovoj krinji toliko da moete kupiti cijelo kraljevstvo! - zakljui vikont uprijevi dugaki mravi kaiprst u jedan od Marijaninih kovega. Slijedei njegov prst, Marijanin pogled zablista. Naputajui svoju palau, ponijela je sa sobom nakit Sant'Anninih s vrstom namjerom da se u sluaju potrebe njime poslui za ostvarenje svojih planova. A ako uspije stii u Ameriku s onim koga ljubi, onda je kanila vratiti u Luku dragocjenu krinju ili bar ono to e od nje preostati, spremna da u novcu nadoknadi vrijednost koju je potroila. U svakom je sluaju i te kako odgovaralo istini da tamo ima toliko da moe kupiti ne samo jedan, ve vie brodova. Jolival je na izraajnom licu svoje prijatejice paljivo pratio tok misli. Kad mu se uini da je njegov prijedlog dovoljno promozgala, on upita vrlo blago: - Dakle? Putujete? - Da! Pobijeddli ste! Otputovat u, Arkadije.
~ 189 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Kad se Marijanina koija uputila po kolniku Sillona, po toj uskoj traci zemlje pretvorene u nasip koji povezuje Saint-Malo s kopnom, vjetar je bjesomuno divljao, a Gracchus muku muio da obuzda konje. Prelijevajui se preko niskog zida, mlazovi su pjene parnom snagom ibali i izbezumili premorene ivotinje. S druge strane nasipa, u dobro zatienoj luci, uma se brodskih jarbola povijala i ispreplitala pod naletima vihora. Sasvim u dnu, izranjao je grad-gusar, postojan poput ogromne litice od sivog granita, u obruu Vaubanovih bedema iznad kojih su strali plavi krovovi kua, vrhovi crkava i ogromna srednjovjekovna kula zamka. Ovo zelenkasto more, koje je udaralo u Sillon propinjui svoje velike snijene prskotine i bacajui na grad svoje pobjenjele bijele bedevije, to je more Marijana prepoznala. Bilo je to ono isto koje je prije toliko mjeseci bijae nosilo u svom pomamnom vrtlogu, tuklo je, zlostavljalo, koje bijae razbilo lau Blacka Fisha prije nego to ih je sve, gole i napola mrtve, bacilo na prevarne vatre obalnih gusara. Bilo je to ono koje je zapljuskivalo Morvanovo carstvo: jedno mahnito i himbeno more, naprasito i podmuklo, koje je, kad bi malaksao juri njegove divlje snage, znalo postavljati smrtne zasjede u svojim pliacima, sa svojim podvodnim grebenima i izdajnikim vrtlozima. Vjetar se urlajui probijao kroz zatvorene prozore na koiji i donosio opor morski miris soli i algi. Mokri konji jurnue pod velianstveni luk ogromne kapije Saint-Vincent i odmah se umirie. Divljanje mora i vjetra ostalo je iza velikih bedema. Unutar njih vladao je srazmjeran mir i Marijana, malo zauena, vidje da stanovnici grada obavljaju svoje poslove isto tako spokojno kao i za lijepog vremena. Stoga je bilo razumljivo to je njen dolazak, koji je nalikovao vihoru, pobudio panju. Jedan od dobroudnih vojnika na strai pred ulazom u grad izvadi zemljanu lulu iz usta i dobaci Gracchusu koji je tresao vodu sa svog eira: - Malo je svjee, zar ne, mome? Tu pue sjeverozapadnjak... Konjima ba ne godi... - Primijetio sam to - odgovori mladi raspoloeno - i sretan sam to znam da je to sjeverozapadnjak, ali bih, ako hoete biti toliko usluni da mi to kaete, radije znao gdje stanuje gospodin Surcouf! Gracchus se bijae obratio straaru, ali tek fo je ime izgovorio, a oko kola se ve sjatila skupina ljudi koji su svi govorili u isti mah: ene to su sputale na zemlju svoje koare da bi rukama mogle oznaiti smjer, mornari u eirima od nepromoivog platna, stari ribari u crvenim kaketima i tako kosmati i bradati da im se od itavog lica vidio samo crveni nos i lula u ustima. Svi su se nudili da pokau put. Stojei na svom sjeditu, Gracohus je pokuavao stiati graju. - Zaboga, ne svi odjednom...! Onuda se ide k njemu? - upita ustanovivi da se sve ruke pruaju u istom pravcu. Ali nitko ne htjede umuknuti. Fatalist po prirodi, Gracchus se pripremao da ponovo sjedne i tako saeka svretak uzbune, kadli dva ovjeka, odlunija od ostalih, zgrabe uzde i povedu konje dubokom ulicom to se usjekla izmeu bedema i visokih kua. Proturivi glavu kroz okno na vratima, Marijana je gledala ne razumijevajui nita. - to se dogaa? Zaustavili su nas? - Ne, gospoice Marijana, vode nas! ini mi se da je gospodin Surcouf ovdje neka vrst kralja i da svi ovi ljudi ive samo zato da njemu ine usluge. Vonja ne potraja dugo. Kola su prola kroz jo dvije kapije, zatim, jo uvijek uz bedem, zaokrenu udesno i konano se povorka zaustavi preko puta jedne velike i stroge kue od sivog granita, iji su ulaz s grbom, visoki prozori i vrata ukraena bronzanim delfinom djelovali otmjeno. Marijanina dobrovoljna pratnja slono, u zboru, objavi da je to ovdje, a Gracchusu ne preostade drugo nego da podijeli nekoliko ~ 190 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
novia kako bi najedniji meu njegovim vodiima iskapili aicu u zdravlje baruna Surcoufa i njegovih prijatelja. Gomila se veselo razie, a stari se mornari upute prema oblinjoj krmi da popiju alicu tople jabukovae koja je, kako to svatko zna, najbolje sredstvo za okrepu kad pue sjeverozapadnjak. Za to je vrijeme Gracchus siao s kola i podigao bronzanog delfina, te ozbiljna lica upitao starog slugu, to je napadno liio na isluenog mornara, da li bi njegov gospodar htio primiti gospoicu d'Asselnat. Od brojnih imena, koja Marijana nosi ili je nosila, ovo je gusar najbolje poznavao. Mladi koija dobije odgovor da je gospodin Surcouf trenutano na suhom doku, ali da e se brzo vratiti i da gospoica moe, ako eli, trunicu saekati u njegovom sobiku. Bio je to govor koji je potvrdio Marijaninu pretpostavku o negdanjem zanimanju ovog starog sluge. On je uvede u predvorje poploeno crnim i bijelim ploama i obloeno hrastovinom. Od namjetaja je tu bila samo antikna konzola koja je izmeu dva bronzana svijenjaka nosila velianstvenu maketu transportne lae u ratu, pod punim jedrima, golih cijevi, uperenih topova. Dva su joj naslonjaa od hrastovine, s visokim lenim naslonom, drala dostojanstvenu strau. itava je kua mirisala po svjeem vosku, te goa zakljui da barunica mora biti vrsna domaica. Uostalom, u ovoj se kui sve blistalo od istoe i ovjek bi bezuspjeno, ak i u bijelim rukavicama, traio zrno praine. Bilo je to impresivno, ali i malo neprijatno. Surcoufov je sobiak, kuda je zatim uvedoe, posjedovao vie prisnosti iako je ukras od zagasitog drveta liio na onaj u predvorju. Sve je ovdje ukazivalo na ovjeka od djela, more, pustolovinu i buran ivot. U simpatinom dumbusu na pisaem stolu ispremijeale su se busole, karte, papiri, lule i guja pera oko svjetiljke-grijalice i zelene svijee u svijenjaku na kojem su se nataloili slojevi voska. Objeen iznad sjajnog parketa, koji je mjestimino bio prekriven grubim sagovima ivih boja, jedan se divovski planiglob kooperio izmeu astronomskog dalekozora i mornarikog ogledala. Po zidovima, izraenim u lijepim rozetama, neobino su oruje i brodske zastavice, koji su oito pretrpjeli topovsku vatru, uokvirivali jedan veliki portolan, dok su posvuda, po itavom namjetaju osim na biblioteci krcatoj knjiga, leali durbini, kutije za pitolje i navigacioni instrumenti. Marijana jedva stie da se smjesti u naslonja koji joj je starac ponudio i koji je bio isto tako krut i uspravan kao i njegova subraa u predvorju, kadli se oglasi bat izama i lupa vratiju, a prostoriju istog asa zapljusne val morskog zraka sa svojim vlanim mirisom joda. To je Surcouf poput vihora upao u svoje osobno carstvo. Dojam svega ovoga na Marijanu toliko je sliio dojmu koji je kod nje redovito stvarala Jasonova nazonost, da je od uzbuenja dobila greve u elucu. Postojale su kod tih pomoraca neke neobine zajednike crte, neka vrst slinosti koja je graniila s bratstvom. Sad je trebalo vidjeti dokle ide to bratstvo... - Kakvo iznenaenje! - uzvikne gusar gromkim glasom. - Vi u SaintMalou! Ne mogu vjerovati svojim oima! - Pa ipak sam stvarnost, a ne duh! - odgovori Marijana preputajui se zvunim poljupcima u oba obraza, po seljakoj modi. - To sam uistinu ja. Nadam se da vam ne smetam? - Vi da smetate? Kojeta! Ne prua se ovjeku svaki dan prilika da ljubi princezu! A kako je to vraki prijatno, poinjem iz poetka! Dok je gusar s rijei prelazio na djela, Marijana osjeti kako je pocrvenjela. Bijae se najavila pod svojim djevojakim imenom. - Ali... kako znate da sam... Surcouf prasne u tako grohotan smijeh da kristalni privjesci na lusteru zatreperie i lagano za-zvonie. ~ 191 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Da ste princeza? Ah, drago moje dijete, vi mislite da smo mi Bretonci tako umali da parike novosti saznajemo s tri ili etiri godine zakanjenja! Ni govora! Mi smo redovito u toku svih dogaaja u gradu i na dvoru! Pogotovo - zakljui smijui se jo srdanije - kad ovjek, to je kod mene sluaj, prijateljuje s barunom Corvisartom. On se starao o vama prije ne tako mnogo vremena i od njega sam uo vijesti o vama; to je itava tajna. A sad sjedite i recite mi koji vas dobar vjetar nosi ovamo! Ali najprije prst porto-vina da dostojno proslavimo va dolazak. Dok se Marijana oporavljala od iznenaenja smjestdvi se ponovo u naslonja, Surcouf izvue iz krinje od izrezbarenog drveta bocu od ekog stakla tople rumene boje i zatim iste takve visoke ae koje preko polovice napuni zlatnosmeom tekuinom. Ve ohrabrena nevjerojatno blagotvornom linou prekaljenog pomorca, Marijana ga je raspoloeno gledala kako se muva po sobi. Surcouf je uvijek ostajao isti. Njegovo iroko lice, uokvireno zaliscima, jo je uvijek posjedovalo svoju lijepu bronzanu boju, a plave oi su gledale uvijek jednako pravo. Moda je malice udebljao, jer su pod pritiskom njegovog snanog poprsja pucali avovi i ogromna pozlaena dugmeta njegovog vjenog, plavog redengota. No Marijana zabezeknuta ustanovi da ta dugmeta nisu drugo do panjolski zlatni novac koji je za ovu svrhu probuen. Oni se propisno kucnue u carevo zdravlje, zatim u tiini popie porto grickajui dvopek s umbirom, koji je umornoj putnici prijao kao najbolja poslastica. Poslije toga Surcouf zgrabi jednu stolicu, zajae na nju i zagleda se s ohrabrujuim smijekom u svoju mladu prijateljicu. - Pitao sam vas koji vas dobar vjetar ovamo nosi, ali sudei po izrazu vaeg lica, prije bih rekao da je to neka mala burica! Varam li se? - Recite prava oluja, pa ete biti blii istini! Takva oluja da se sad poinjem kajati to sam dola. Bojim se da vas ne dovedem u nepriliku... ili pak da me krivo ne sudite! - To je iskljueno! Iz kakvih god pobuda dolazili, kaem vam odmah da ste imali pravo to ste doli! Previe ste obazrivi, a da biste mi bez okolianja rekli da me trebate, ali ja se sa svoje strane ne stidim priznati da vam dugujem ivot! Prema tome, govorite, Marijana! Znate vrlo dobro da od mene moete traiti svaku uslugu. - ak... da mi pomognete u pripremama za bijeg jednog robijaa iz tamnice u Brestu? Unato sposobnosti samosavladavanja, on trzajem tijela odade da je zateen, a mladoj eni srce zadrhti. On ponovi naglaeno rastavljajui rijei: - Iz tamnice u Brestu? Poznate nekoga u toj gomili razbojnika? - Jo ne. ovjek kojeg hou da spasim, nalazi se u ovom asu na putu za tamnicu, u povorci robijaa iz Bicetrea. Osuen je za zloin koji nije poinio... ak je bio osuen na smrt, ali ga je car pomilovao, zato to je uvjeren da nije ubio... a moda i zato to se radi o strancu. To je dugaka pripovijest... i vrlo zamrena! Moram vam objasniti... Ionako ve zbunjena, pripovijedala je zbrda-dola. Od umora i uzbuenja nije nalazila prave rijei i vie se nije usuivala gledati Surcoufa u oi. Ali on je kretnjom ruke prekine i upita tvrdim glasom: - Jedan as! Stranac? Koje narodnosti? - Amerikanac. Pomorac je, on takoer. Udarivi akom po naslonu stolice koja od toga zakripi, gusar joj presijee rije. - Jason Beaufort! Sto mu gromova! Zar to niste mogli odmah rei? - Zar ga poznate? On ustane tako naglo da se stolica prevrnu, ali se on ne udostoji podii je. ~ 192 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Ja poznam sve brodove i sve kapetane dostojne tog imena na obje hemisfere! Beaufort je dobar pomorac i hrabar ovjek! Njegov je proces sramota za francusku pravdu! Ja sam, uostalom, po tom predmetu pisao caru! - Vi? - klikne Marijana guei se. -... to vam je odgovorio? - Neka se ne mijeam u ono to me se ne tie, ili neto tome slino... Ta znate da kod njega nema uvoda ni kitnjastih rijei! Ali vi, odakle vi poznate tog mladia? Mislio sam da ste... ovaj... prilino dobri s njegovim velianstvom, tako da sam vam u jednom trenutku htio pisati i zamoliti vas da se zauzmete, ali sam se predomislio zbog afere s krivotvorenim novanicama; bojao sam se da u vas dovesti u nepriliku. A sad vi dolazite k meni da traite pomo za Jasonov bijeg, vi... - Ja, Napoleonova ljubavnica! - dopuni ga Marijana tuno. - Stvari su se promijenile od naeg zadnjeg vienja, prijatelju moj, i ja vie ne stojim tako dobro na dvoru. - A kad biste mi ispriali kako je do toga dolo? - podstrekne je Surcouf diui stolicu koju postavi na noge prije nego to je ponovo otiao do svog kovega-bara. - Kao pravi Bretonac oboavam sluati pripovijetke. Ohrabrena jo jednom aom plemenitog vina i novom porcijom dvopeka, Marijana zapone svoje kazivanje, dodue malo zbunjeno zbog svojih veza s Jasonom i svojih sporova s carem. Ali joj porto ubrzo zagrije krv i ona glatko privede kraju svoju pripovijest, koju Surcouf zakljui na sebi svojstven nain: - Vas je trebao oeniti, taj mamlaz! Umjesto te divljakinje iz Floride! Nju je majka morala zaeti s nekim Seminolom koji se hranio mesom od aligatora! Vi, vi ete biti prava mornarska ena! Vidio sam to odmah kad vas je onaj stari vrag od Fouchea izvukao iz zatvora Saint-Lazare. Marijana se dobro uvala da ne upita po emu je on to vidio, ali je u svakom sluaju tu izjavu smatrala velikim komplimentom, te sigurnijim glasom ree: - Onda... vi mi hoete pomoi? - To ne treba ni pitati! Jo malo portoa? - To ne treba ni pitati! - ponovi Marijana njegove rijei i osjeti kako joj se neoekivano poinje vraati ivotna radost. Dvoje prijatelja oduevljeno nazdravie ostvarenju jednog pothvata kojem ne bijahu jo udarili ni kamen temeljac. I dok je Marijanu ve obuzimao osjeaj blaenstva, vrsnom je kapetanu trebalo malo vie od tri ae vina da bi alkohol imao bilo kakvo djelovanje. Poto je ispraznio au do posljednje kapljice, on priopi svojoj goi da e je odvesti u najbolju gostionicu u gradu da se poteno odmori, kako je to i zasluila. On e se, meutim, pozabaviti njihovim poslom. - Ne mogu vas zadrati kod sebe - objasni. - Ovdje sam tako rei sam. Moja se ena i djeca nalaze kraj Saint-Servana, u naoj kui u Riancourtu... i bilo bi glupo siliti vas da prevaljujete itav taj put. Uostalom, gospoa Surcouf je dobra ena, ali ne biste nali da je jako zabavna. Malo je stroga, malo se grubo izraava... Nadakbaba, pomisli Marijana, a istovremeno glasno priopi svom domainu kako i sama daje prednost gostionici. Jer, eljela je proi to je mogue nezapaenije, a poto putuje inkognito, bilo bi nezgodno da bude primljena u gusarevoj obitelji. Preutjela je da nije raspoloena da za opor djeurlije predstavlja atrakciju i da slua ogorene ispovijesti tedljive gazdarice o cijenama ita i o blokadom prouzrokovanim potekoama u snabdijevanju kolonijalnom robom. Uistinu ju je mnogo vie privlaila samoa jedne dobre sobe u gostionici...! Dogovorivi se o svemu, oni se oprostie. Surcouf povjeri Marijanu starom Jobu Goasu, svom sluzi koji je uistinu neko bio mornar. Job ~ 193 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
dobije nareenje da mladu enu odvede u gostionicu Vojvotkinja Ana, najbolju u gradu, koja je sluila i kao pota. Jo je naglasio neka je tamo toplo preporui. Zatim obea Marijani da e i sam tamo navratiti kasnije naveer, poto nae ovjeka koji nam treba. Moda zahvaljujui blagotvorenom uinku portugalskog vina, a moda i zbog radosti prouzrokovane time to je tako lako stekla saveznika u tako tekom pothvatu, Marijani se gostionica uini arobnom, soba vie nego udobnom, a mirisi to su se dizali iz velike blagovaonice, beskrajno zamamnim. Po prvi put poslije mnogo vremena nalazila je da ivot ima i ugodnih strana. Oko opasanog grada i po njegovim bedemima vjetar je ibao pojaanom snagom. No to se sputala, bit e olujna no, a u luci je visoko jarbolje, na kojem su se palili fenjeri, plesalo poput pijanih mornara. Ali u Marijaninoj je sobi, zatienoj debelim zidovima i vrstim prozorskim oknima u olovnim okvirima, bilo toplo i prijatno. Krevet s naslaganim duecima i jastucima, s ogromnom crvenom perinom na vrhu, mirisao je po rublju koje se sui razastrto na grmlju ukovine obasjane suncem. Umorna od dugakog putovanja po loem vremenu, Marijana zaeli da se u njega odmah zavue, ali joj dvopek s umbirom i porto bijahu otvorili tek. Osjeala je vuju glad koju su jo pojaavali kuhinjski mirisi to su se irili po cijeloj kui. A osim toga joj je Surcouf preporuio neka veera u blagovaonici kako ne bi morao dolaziti k njoj u sobu kad stigne s ovjekom kojeg je otiao traiti. Bila je to, uostalom, vrlo pristojna gostionica gdje je ena sama mogla veerati, bez straha od uznemirivanja, ali Marijana za svaku sigurnost odlui da joj Gracchus pravi drutvo; tako e biti u prilici da je brani od uvijek moguih nasrtljivaca dok ona bude ekala na Surcoufa i njegovog prijatelja. Poto su se smjestili za mali stol, nedaleko od ogromnog kamina gdje je sluavka u ljupkoj ipkanoj kapi to je nose ene Pleneufa pekla i vjeto okretala palainke u tavi s dugakom drkom, princeza Sant'Anna i njen koija priutie sebi bez grinje savjesti kamenice iz Cancalea, krupne rakovice servirane sa slanim maslacem i veliku zdjelu miomirisnog povra. Tradicionalne palainke i pjenuava jabukovaa upotpunile su ovaj obrok. Marijana i Gracchus upravo su se naslaivali mirisavom kavom dok su se posvuda oko njih palile lule nabite finim portorikanskim duhanom, kadli se niska vrata otvore pod snanom rukom baruna Surcoufa. Bura oduevljenja pozdravi njegov ulazak, ali Marijana na to ne obrati panju. Svu njenu panju bijae zaokupio ovjek koji je uao za gusarom. Kina kabanica s podignutim ovratnikom, u koju je bio umotan, djelomino mu je skrivala lice, ali je to lice ona predobro poznavala a da mu ne bi pogodila vlasnika, ak i da je nosio lanu bradu i eir sa irokim obodom, to nije bio sluaj. ovjek koji nam treba bio je Jean Le Dru!
~ 194 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA 14. DEVETA ZVIJEZDA...
U kui u Recouvranceu, koju je naslijedila od Nicolasa Malleroussea, Marijana je zapoela s iekivanjem, ekala je dvije stvari: povorku robijaa ije se putovanje od preko dvadeset dana ve moralo bliiti kraju, i Saint-Guenole, kunu Jeana Le Drua, koja je, plovei od Saint-Maloa uz obalu prvo imala stii do luice u Conquetu i u njoj prenoiti, zatim produiti do Bresta i tu se usidriti. Unato loem vremenu mladi se pomorac, s posadom od deset snanih ljudi, otisnuo na more istog onog jutra kad je Surcouf pred gostionicom Vojvotkinja Ana Marijanu ukrcao u kola od srca joj zaelivi sretno putovanje. No kad prethodne veeri bijae vidjela da se Jean Le Dru ponovo pojavljuje u njenom ivotu, Marijana ni sama nije mogla prosuditi da li je zadovoljna ili ne to Jasonovu sudbinu povjerava mladiu kojem duguje svoje prvo i neugodno ljubavno iskustvo, te jo nekoliko neprijatnosti druge vrste. Tada je pred Marijaniniim uznemirenim izrazom lica Surcouf prasnuo u smijeh gurajui Le Drua prema mladoj eni. - Vratio se k meni u oujku prole godine s vlastorunim pismom naega cara koji je zahtijevao da ga ponovo uzmem u slubu... na vau molbu. Onda smo se pomirili, Jean i ja, i otad vam ne prestajemo na tome biti zahvalni. Iako se tamo iskazao, rat u panjolskoj nije za Jeana, jer je na kopnu kao riba na suhom. A ja sam pak bio zadovoljan to sam ponovo dobio vrsnog mornara! Zbog vulkanskog obiljeja njihovih odnosa u prolosti, Marijana bijae malo zbunjeno pruila ruku svom negdanjem drugu u nesrei. - Dobar dan, Jeane, drago mi je to vas opet vidim. A on je bez smijeka prihvatio ponuenu ruku. Njegove bistre oi, koje su podsjeale na dva cvijeta potonice pod kapcima s trepavicama to ih je more pobijelilo, ostale su zamiljene na ovom jo uvijek bliskom licu s njegovom upaljenom koom i plavokosom bradicom. I Marijana se upita kako e reagirati. Da li se jo uvijek ljuti na nju? A onda, odjednom, nepomino lice bijae oivjelo, dok se izmeu brade i brkova redao iskren smijeak. - I meni je drago, gospo! Tim vie to vam sad mogu vratiti ono to ste za mene uinili. Sve je, dakle, u redu! No smatrala se dunom da ga upozori na ozbiljnu opasnost kojoj se izlae suprotstavljajui se carskoj pravdi, ali, kao ni Surcouf, ni on je nije htio sasluati. - ovjek kojeg treba spasiti je pomorac, a gospodin Surcouf veli da je nevin. Vie me od toga ne zanima, to mi je dovoljno i pitanje je rijeeno. Sad preostaje da se utvrdi kako emo pothvat izvesti... Tokom dva dugaka sata tri su mukarca i mlada ena, nalakeni na stol oko vra i hrpe palainki, sastavljali u glavnim crtama svoj plan koji se odlikovao velikom smjelou. Ali ako su se nemir i sumnja s vremena na vrijeme pojavljivali u zelenim Marijaninim oima, u jednako plavim oima dvojice Bretonaca i jednog Parianina titrao je samo plamen oduevljenja i elje za pustolovinom, tako estok plamen da mlada ena ubrzo prestade sa svojim prigovorima. Ograniila se na to da stavi jedan, zadnji, kad je bila rije o kuni Saint-Guenole. - kune su mali brodii, ini mi se, premali za plovidbu u Ameriku. Ne mislite li da bi neka vea laa... Tada je ponovila svoj prijedlog da kupi brod, to je Surcouf ve ranije bio odbio s gordim prezirom. I jo jedanput joj je kralj gusara ljubazno objasnio da ona nema pojma o tim stvarima. ~ 195 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Onom tko eli proi neopaen i kome se jako uri da napusti Brest najkraim putem, ovaj e tip broda to dobro hvata vjetar i odlino tue more savreno posluiti, naroito u udljivim predjelima Fronveura i Iroisea. A to se tie nastavka putovanja, to je moja briga! Spavajte mirno, na vrijeme e stii brod prikladan za Ameriku. Marijana se morala zadovoljiti ovom tvrdnjom, a nakon toga su se rastali i otili na poinak. Za itavog je ovog dugakog razgovora promatrala Jeana Le Drua nastojei po njegovim gotovo nepominim crtama pogoditi da li se napokon izlijeio od razorne i za oboje nesretne ljubavi koju je neko gajio prema njoj. No na njegovom licu nije uspjela nita proitati, ali u trenutku opratanja on joj je sam, uz podrugljiv smijeak, dao odgovor na to pitanje. Dok se dizao od stola i navlaio kabanicu, izjavio je obraajui se toboe Surcoufu, ali u stvari mladoj eni. - Vi ete se kui vratiti sami, kapetane! Jer, ako sutra u zoru treba da razvijem jedra i otisnem se na puinu, moram rei zbogom MarijiJeanni! Gospo, ne znam koliko e nam vremena oduzeti taj pothvat, a mornar nikad ne smije isploviti a da ne zagrli svoju zarunicu. Pogled, koji je pratio ovu reenicu, bio je pun zlobe i ciljao na Marijanu. On je jasno kao dan govorio: Ne brinite! Izmeu nas dvoje je sve svreno. Postoji druga ena u mom ivotu... To ju je toliko obradovalo da je uz irok osmijeh iskreno i srdano stisla uljevitu mladievu ruku. I tako je potpuno umirena u pogledu prirode njihove daljnje veze nastavila s Gracchusom put za Brest, pod kiom koja kanda nije mislila prestati. Od asa kad je stigla u veliku ratnu luku, nastojala je proi to nezapaenije. Gracchus bijae potjerao kola pravo prema poti Sedam Svetaca i tamo ih ostavio. Bila su to unamljena kola koja e se vratiti u Pariz s prvim iduim putnikom. Poto su natovarili prtljagu na kolica, on i Marijana, skromno odjeveni, bijahu sili na obalu pred zamkom, s ciljem da se ukrcaju na skelu za Recouvrance. Ovaj je put, koji je Marijana poznavala jo od svog boravka kod Nicolasa, bio znatno krai nego put preko mosta koji bi ih vodio du Penfelda pa sve do skladita oruja u blizini velikih tunih zidova tamnice i uarskih radionica. Jedan ribar u plavoj kapi kakvu nose mjetani Goulvena, bijae odloio mreu koju je krpao, i uveo ih u svoju barku. Vrijeme je tog dana bilo gotovo lijepo. Hladan ali ne i jak vjetar mlatarao je zastavama na velikim okruglim kulama zamka i nadimao crvena jedra ribarskih amaca to su plovili prema le Gouletu. Meutim u punoj vonji je brodar morao s oba vesla snano zaveslati natrag da propusti fregatu koja se sputenih jedara pobjedonosno vraala u svom punom ratnikom sjaju, a koju je teglila velika alupa. Pod pitaljkama nadzornika, veslai su divljaki grabili more. Svi su bili robijai u crvenim haljecima i kapama. Neki su ak s ponosom nosili zelenu kapu doivotnih na kojoj je, kao i na kapama vremenskih, eljezna ploica oznaavala njihov matini broj. I Marijana ih je, sjedei na klupi od hrapavog drveta, gledala s nekim neobinim osjeajem tjeskobe i odvratnosti. Galije moda vie nisu postojale, ali su ovi ljudi bili jo uvijek galijoti, a Jason e uskoro zauzeti svoje mjesto meu njima. I tek je Gracchus bijae prenuo iz turobnog razmiljanja: - Ta ne gledajte ih, gospoice Marijana! To vas nee usreiti! - Ne, gospo! - pdrao ga je brodar ponovo stavljajui u pokret svoju barku - to nikako nije prizor za mladu gospou! Ali, robijai se ovdje bave i svakojakim drugim poslovima. Oni kojima krcaju teret u brodove, rade u uarnici ili u radionici federa. Neki kupe smee, a neki prenose municiju i burad baruta. Ovdje ete vidjeti samo njih, gospo...! I na kraju ih vie neete ni primjeivati! Marijana je jako sumnjala da bi se to moglo dogoditi ak i kad bi ovdje ostala deset godina. ~ 196 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Pristojno nagraen, dobriina im je poelio laku no i izjavio da e im uvijek stajati na raspolaganju. - Ime mi je Conan - bijae dodao. - Ima samo da me zazovete iza ove stijene i ja stiem. U pratnji Gracchusa, koji bijae na rame uprtio koveg, i derana to je nosio dvije putne torbe, Marijana se uputila stepenastim uliicama Recouvrancea u pravcu kule Motte-Tangy. Bila je minula godina dana otkako je u potanskoj diliansi napustila Brest, ali je nalazila put tako lako kao da je otila tek proog tjedna. Na prvi je poged nedaleko od kule prepoznala Nicolausovu kuicu s granitnim ukrasima na fasadi, bijelo okreenim zidovima, trokutastim tavanskim prozoriem i ubavim malim vrtom koji zima bijae liila cvijea. Nita se nije promijenilo. Pa ni dobra gospoa Le Guilvinec, susjeda koja je godinama vodila kuanstvo tajnom agentu ne slutei ime se stvarno bavi. Obavijetena pismom, valjana je ena izjurila iz svoje kue im se Marijana sa svojom pratnjom pojavila u njenom vidokrugu. Dotrala je rairenih ruku i s izrazom radosti na izduenom, malo mukobanjastom licu. Na glavi je imala tradicionalnu ensku kapu Point-Croixa, neku vrst ipkanog menhira, vrsto vezanog pod bradom. I dvije se ene bijahu zagrlile plaui i svaka se na svoj nain sjeajui krupne prilike ovjeka koji ih je ve jedanput ranije zdruio. Neki udan osjeaj povratka na domae ognjite bijae obuzeo Marijanu kad je prekoraila prag Nicolasove kuice. Stari ulaten namjetaj, osvjetlani bakar, zbirka lula, kipii sedmorice svetaca na polici, otrcane knjiurine i minijaturna galija u velikoj boci objeenoj o jednu gredu niskog stropa - sve su joj ove stvari bile dobro poznate i bliske. I ona se tu udomaila lake jo negoli joj to bijae polo za rukom u obnovljenoj raskoi palae d'Asselnat. Kad god joj je to vrijeme dozvoljavalo, boravila je u ogoljenom vrtu, umotana u veliki crni al, i odande motrila pristanite i gatove Penfelda. Nije imala to drugo initi do ekati, jer je pitanje broda jedanput zauvijek rijeio Surcouf. Ni Gracchus, kojeg bez poblieg objanjavanja njegova zanimanja bijae predstavila kao svog mladog slugu, nije imao bogzna to raditi u tako maloj kui. Po cijeli je dan krstario gradom, neprestano vrljajui oko tamnice i tumarajui po bijednoj etvrti Keravel iji su se kuerci i krivudave uliice prostirali izmeu bogate trgovake Sijamske ulice i odbojnih zidova kaznionice. Tako se Marijanino drutvo, osim onih satova kad bi k njoj dola gospoa Le Guilvinec i u beskraj plela smjestivi se u oku pored vatre, svodilo na samotnu maku koju dobra ena bijae prihvatila i koja je voljela sklupana spavati na kamenom ognjitu. Vrijeme kao da se zaustavilo. Prosinac bijae nastupio i velike su oluje donosile sive valove iz zaljeva ak u unutranjost Gouleta. U noima kad je vjetar zavijao jo bjesomunije nego inae, gospoa Le Guilvinec je odlagala svoja klupka vunice, uzimala krunicu i neujno je prebirala za spas ribara i mornara koji su u pogibelji na moru. Mislei tada na alupu Jeana Le Drua, Marijana se takoer molila. Jedne veeri dok je varljivo zimsko sunce zapadalo u maglu nad otoiima, gradom se zaori takav tresak da zaglui pristaninu buku, nadglednike zvidaljke i brodske komande izvikane punim grlom u glasnogovornike. Marijana na ovaj zbrkani urnebes odgovori brzinom konja koji je zauo trubu. Zgrabivi veliki ogra s kapuljaom, ona istri iz kue a da uope nije ula to joj njena susjeda dovikuje. Preskakui kamene stepenice, sjuri niz uliice meu vrtiima sve do obale i stie tono na vrijeme da vidi prve dvokolice gdje izlaze iz Sijamske ulice i na keju zaokreu u pravcu tamnice. Unato razdaljini, ona odmah prepozna uniforme robijakih nadglednika i dugaka vozila s glomaznim tokovima, gdje su se ljudi ~ 197 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
inili jo zbijeniji i jo jadniji nego pri polasku. Ali su se sjene sumraka ve zgunjavale i alosna povorka uskoro iezne u trakama magle to se dizala s rijeke. Drhtei pod debelim vunenim ogrtaem koji je stiskala uz tijelo, Marijana se vrati kui i stane ekati Arkadija. Poto ja transport robijaa stigao, vikont vie nije mogao biti daleko. Jedan je as bila dola u napast da ode do mosta Recouvrance i tu ga presretne, ali ako se i on poslui skelom kao to to ona bijae uinila pri dolasku u Brest, ekat e ga uzalud. On stie pod vodstvom Gracchusa kojeg je zatekao na samim vratima robijanice. Gospoa Le Guilvinec je upravo zatvarala kapke, dok je Marijana, nagnuta nad loncem na ognjitu, polako mijeala gustu, mirisavu juhu sa slaninom. - Evo napokon mog ujaka koji dolazi iz Pariza, gospoo Le Guilvinec ree bez daljnjeg objanjavanja mlada ena dok se Bretonka ve uzmuvala oko putnika. - Prevalio je daleki put. Mora da je vrlo umoran! Arkadijevo je lice zaista pokazivalo znakove iznurenosti, a njegov turoban pogled odmah uznemiri Marijanu. Njegova je utnja takoer bila zabrinjavajua. Ograniio se na to da zahvali dobroj eni na srdanom prijemu, zatim ode do ognjita i sjedne na kamen s kojeg se maka bijae makla da mu ustupi mjesto. I dalje ne govorei nita, prui promrzle ruke nad plamen. Dok ga je Marijana sva u strahu utke promatrala, gospoa Le Guilvinec je uurbano postavljala stol, ali je Gracchus usred posla zaustavi. - Pustite, gospoo. To u ja napraviti. Bretonci su slabo razgovorljivi i rijetko kad nametljivi. Udovica iz Point-Croixa smjesta shvati da njeni susjedi ele biti sami i ona im na brzinu poeli laku no pod izlikom da mora prisustvovati blagoslovu u oblinoj crkvici. Uhvativi svoju maku za kou na vratu, ona se izgubi u noi. Marijana ve bijae klekla pored Jolivala kojem glava umorno klone na ruke. - Arkadije! to je? Bolesni ste...? On digne oi i, da bi je umirio, uputi joj slabaan osmijeh koji je samo uveao njenu strepnju. - Jasonu se neto dogodilo? - upita iznenada pokoena morom - oni su mi ga... - Ne, ne... iv je! Ali je povrijeen, Marijana, i to prilino teko! - Povrijeen? Ali kako? Zato? Tada Arkadije ispria to se dogodilo. Pri zaustavljanju u Pontorsonu jedan je Jasonov sudrug u okovima, mladi od osamnaest godina, koji je govorio u vruici, zatraio vode da ugasi neizdrljivu e. A na to mu je jedan nadglednik, sebi za zabavu, prolio itav lonac vode na glavu prije negoli ga je odalamio nogom u rebra. Taj je prizor razbjesnio Jasona. On je nasrnuo na ovjeka i akama ga oborio na zemlju. Zatim ga je, drei ga koljenom prikovao za tlo, stao ga daviti, ali su ostali nadglednici pritrali svom kolegi u pomo. Bievi su stupili na pozornicu, a jedan od andara bijae izvukao i sablju. - Ranjen je u prsa - nastavi Jolival. - Te bi ga ivotinje bile ubile da ga na poziv jednog od osuenika, nekog Vidocqa, ostali robijai nisu okruili i zatitili. - Zar... zar ga nisu lijeili? Jolival odmahne glavom, zatim doda: - Samo dok je trajao odmor i samo njegovi drugovi koji su ga njegovali kako su najbolje mogli, ali su ih sve, za kaznu, natjerali da dvije etape prevale pjeice. Mislim da nee iv stii. - Grozno! - promuca Marijana bezbojnim glasom. Sjedei uurena, zgrenog tijela, zurila je kroz prisnu joj prostoriju a da je nije zapaala. Ono to je vidjela, bio je put po kojem su ibali kia i vjetar, a po kojem se vukao jedan teko povrijeen i lancima sapet ~ 198 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
ovjek to su ga pridravale jedna ili dvije druge ljudske sablasti isto tako iznemogle kao i on. - On to nee podnijeti! - nastavi Marijana glasno svoju misao. - Oni e ga ubiti! Postoji li kakva bolnica za te nevoljnike? Odgovor ovog puta doe od Gracchusa: - Postoji jedna u tamnici. A i ja sam mislio da se robijai, prije dolaska ovamo, podvrgavaju lijenikom pregledu u previjalitu u Pont-aLezenu, nedaleko odavde... - Njegovi ga uvari nisu htjeli tamo ostaviti, jer se iz previjalita lako moe pobjei. Osim toga se nadglednik, kojeg bijae napao, usprotivio tome da dolje ostane. Rekao je da e ga i u tamnici do te mjere izlijeiti da e biti kadar podnijeti kaznu koju e traiti za njega... Taj ovjek nije drugo do zlurada i osvetoljubiva stoka. Nee biti zadovoljan dok svoju rtvu ne dotue. - Kaznu? Kakvu kaznu? - Batinanje i samicu, to moe potrajati i nekoliko mjeseci ako ga toljaga prije ne dokraji! A iz samice se ne bjei. Strava i uas zamijenie kod Marijane iekivanje koje bijae prolazilo srazmjerno spokojno zahvaljujui osnovnim nadama to ih je donijela iz Saint-Maloa. Sad je tek shvatila da je Jason zarobljenik jednog stranog i neumoljivog stroja iz kojeg e se teko iupati i koji prijeti da ga samelje Njegovo sadanje stanje iskljuuje svaki pokuaj bijega, a on e ozdraviti, ako uope ozdravi, samo zato da bi ga mogli dovesti u jo gore stanje. Dok je ovako alosno matala, Gracchus je uz psovku navukao mornarsku kabanicu koju bijae kupio da bi se lake mogao pomijeati sa iteljima velike luke. Zatim nabije na ui kapu od smee vune i brzim se korakom uputi prema vratima. Marijana ga zaustavi: - Kuda ide u ovo doba noi? - U Keravel. Uz kapiju tamnice postoji krma u koju nadglednici robijaa dolaze da piju. Ja tamo esto zalazim i tamo sam stvorio jedno poznanstvo, poznanstvo s nekim narednikom La Violetteom koji nita na svijetu ne voli koliko aicu. Pomou jedne porcije ruma izvui u iz njega obavjetenja koja hou... a hou da znam to se zbilo s gospodinom Jasonom. Na te se rijei upali iskra u obeshrabrenom Jolivalovom pogledu. - Evo to znai korisno poznanstvo. Nisi traao vrijeme, mome! Za veeras idi sam, ali sutra u ti i ja pomoi u napajanju tog vojnika. Kad se mladi poslije dva sata vratio, Marijana i Jolival su se jo uvijek zadravali u dnevnom boravku. On je utke puio pored vatre, a ona je, ne mogavi se skrasiti na jednom mjestu, dovravala pospremanje suda i time pokuavala zavarati svoje nestrpljenje. Obavjetenja, koja je Gracchus iscijedio iz narednika La Violettea i njegovog pehara s rumom, potvrivala su u svim tokama Jolivalove vijesti, ali uz izvjesno poboljanje: jedan je osuenik, teko povrijeen, odmah bio primljen u bolnicu. Naime, na njegovu sreu se mladi ranarnik, zaduen za lijeniki nadzor u tamnici, jo tamo nalazio u trenutku kad je povorka kanjenika stigla. Jedan ga recidivist, kojeg su ponovo sprovodili na robiju i koji ga pozna, bijae alarmirao i on je odmah pregledao ranjenog zatvorenika. Francois Vidocq, pomisli Marijana. Opet on! Ali sad je sa zahvalnou u sjeanju oivljavala nehajnu priliku koja ju je toliko bila razljutila u la Forceu. I umalo mu ne uputi molitvu-zahvalnicu, jer je samo njemu Jason dugovao to je u ovom trenutku jo na ivotu. Ali koliko e to jo potrajati? Onaj e ga ovjek, kojeg bijae udario, jamano iz mrnje okruiti budnom straom, a ta e mrnja u toku slijedeih dana podravati u dui mlade ene jedno neodreeno ali uporno strahovanje. ~ 199 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Te bi dane vanjski promatra bio ocijenio spokojnim i jednolinim, ujednaenim poput oglaivanja crkvenih zvona i katelanskih topova. itelji male kuice ivjeli su kao estiti ljudi, pri emu je svaki od njih izvravao svoje sitne kuanske dunosti. Ponekad su odlazili u etnje na kojima su se ujak i neakinja mogli vidjeti kako ozbiljnih lica, ruku pod ruku, hodaju ulicama grada i po ravnici ispred zamka, ili pak posjeuju luku i stare etvrti. Mladi je sluga, kad nije bio u slubi, naveliko besposliario nosom parajui zrak, kako to i prilii mladiu njegove dobi. Ostajao je itave sate na keju Penfeld promatrajui robijae kako topovsku tanad i granate tovare u ratne lae ili pak namataju nove konope to su izlazili iz ruku njihovih drugova, kako rade na popravcima brodova ili pored brodogradilita slau na hrpu ogromne cjepanice svjee izrezanog drveta koje je odisalo mirisom njihovih rodnih uma. Ali sve su ove na izgled bezazlene etnje imale dvostruku svrhu: uti to je mogue vie novosti i vrebati dolazak Saint-Genolea. kuna je neobjanjivo kasnila. Prema Jolivalovoj procjeni, imala se pojaviti prije najmanje tjedan dana i ta je odgoda Marijanu duboko zabrinjavala. More je u zadnje vrijeme bilo tako surovo! Tko je mogao znati da li je brodica uspjela bez zapreka prei kroz tjesnac Tromveur koji slovi kao vrlo pogibeljan, oplovili rt Saint-Mathieu i stii u luicu Conquet, ili ju je oluja skrenula s puta i razbila o grebene? Ni ribari nisu tih dana izlazili, a na gatovivima i po krmama se pria da ve petnaest dana nikakva vijest nije stigla sa susjednih otoka. Podivljalo more bijae odrezalo Molene i Ouessant od kopna, kako je to esto zimi bivalo... No kad bi se vrata i kapci na kui vrsto zatvorili, njeni bi se stanovnici posvetili manje vie bezazlenim poslovima. Jolival je itave sate paljivo rainjao velike bronzane sue, krupne i debele kako se samo poeljeti moglo, i onda ih ponovo sastavljao poto bi u njihovu unutranjost skrio pokoji zlatnik; naime, posjedovanje izvjesne svote predstavljalo je za robijaa neophodno oruje. Takoer je od britkog elika izradio registarsku ploicu koju svaki zatvorenik nosi na svojoj kapi. To poto je od narednika La Violettea saznao broj pod kojim je Jasan bio upisan. Ova je ploica, zahvaljujui siunim zubima kao u pile, mogla lako prerezati eljezo. to se tie Marijane, ona je nauila pei kruh, i dvije velike glave bijahu ve otputovale u tamnicu, takoer zahvaljujui La Violetteu. U svakoj se od njih krio po komad civilne odjee... Kad bi se veer spustila, Jolival i Gracchus bi se iuljali iz kue i otili u krmu Djevojka iz Jamajke u Keravelu gdje su ih ve smatrali domainima. A vijesti koje bi odande donosili, bile su ohrabrujue: ranjenik se oporavlja polako ali sigurno. Njegova su mladost i snana tjelesna graa pobijedile boljku. Opasnost od infekcije bila je uklonjena, to vie, prema Arkadiju kao i prema tamnikom ranarniku, blizina mora je predstavljala izvrstan lijek za rane. Ali Marijana ipak nije mogla bez jeze misliti na skuen krevet od morske trave na kojem je i dalje okovan - jer robijai nikad ne naputaju svoje lance - poivao ljubljeni ovjek. Boi se pribliavao; te je godine padao u utorak. A u prethodni petak, koji je kao i svaki petak bio trni dan u Brestu, Marijana se pridruila gospoi Le Guilvinec te s njom otila u Sijamsku ulicu gdje je ova obavljala kupovine za proslavu velikog blagdana do kojeg Bretonci moda jo vie dre nego ostali Francuzi. Izgledalo bi sumnjivo da je nova stanovnica Recouvranzea postupila razlino od svojih susjeda. Vrijeme je bilo blago ali vlano. Magla je sve stvari obavila utim velom zbog kojeg je vreva u Sijamskoj ulici, uvijek vrlo iva u trine dane, ~ 200 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
ostavljala neki neobian dojam. Prugasta odijela mornara u eirima od lakirane koe, kao i bogate enske nonje ivih boja i raznolike ve prema rodnom selu, inili su se nestvarnima. Djevojke iz Leona, s visokim unjastim kapama i umotane do zemlje u dugake alove s resama, poprimale su izgled arobnica iz bajki, a djevojke iz Flouarea, u odjei izvezenoj purpurom i zlatom, podsjeale su na kipove djevica to su izale iz svojih udubljenja u crkvama. ak su i starije ene, u svojim zagasitim haljinama, djelovale udesno, poput nekih nadnaravnih bia to su izronila iz tame vjekova. Mukarci u izvezenim prslucima, irokim nabranim gaama i okruglim eirima, bili su takoer vrlo slikoviti. Dok je pratei gospou Le Guilvinec obilazila tezge s kamenicama i brda kupusa, Marijana vidje kako prema njoj dolaze dvokolice natovarene otpacima. etiri su ih robijaa, od kojih jedan sa zelenom kapom nepopravljiv, gurala i vukla pod tupim pogledom jednog nadzornika koji ih je pratio nehajno i bezbrino, uzdignuta nosa i s rukama na leima, ne marei za sablju to ga je lupkala po listovima. Nitko nije obratio panju na ovu malu skupinu. Za stanovnike Bresta su robijai na poslu predstavljali najobiniju svakidanjicu. Samo su pojedinci prema nekim pokazivali srdanost kao prema starim znancima. To je oito bio sluaj ovjeka u zelenoj kapi, jer mu jedan trgovac, koji je na pragu svog duana puio dugaku zemljanu lulu, prijateljski domahnu rukom. Zatvorenik odgovori pokretom glave i Marijana odjednom prepozna Vidocqa. Sad joj je bio sasvim blizu. Privuena kao magnetom, ona ne odoli elji da na sebe svrne njegovu panju. Gospoa Le Guilvinec se upravo zaustavila pod kiobranom jednog povrara i tu se zabrbljala sa staricom u menhiru poput njenog, te se dalje nije brinula za svoju drugaricu. Marijana digne ruku. iv se robijaev pogled smjesta prikuje za njen. On se neprimjetno nasmijei pokazujui time da ju je prepoznao. Zatim joj trzajem glave oznai ugao susjedne ulice gdje je hrpa smea ekala da bude pokupljena. I napokon mignuvi u pravcu nadglednika koji je zijevao iza dvokolica, baci kameni u zrak dajui joj time na znanje neka dobaci srebrnjak u straarevu ruku. Marijana iz svega ovoga shvati da joj je zakazao sastanak pored gomile otpadaka i da e pomou novca moi s njim razmijeniti nekoliko rijei. Ona se hitro povue izmeu dviju skupina ljudi, nezapaena od svoje drubenice, potri prema uglu uliice i saeka da kolica dou do nje. Tada iz torbice izvue srebrnjak i tutne ga uvaru u ruku mrmljajui kako bi eljela rei tri rijei ovjeku u zelenoj kapi. Straar slegne ramenima i raskalaeno se nasmije. - Blaeni Vidocq! On, znai, mora imati sve ljepotice! Idite, idite, ali pourite se, dajem vam jednu minutu... nita vie! Uliica je zjapila polumrana. Bio je to zapravo orsokak nad kojim je takoer lebdjela maglena koprena. Marijana ue u nj, dok se robija uz zlokoban zveket lanca bijae naslonio na zid od cigle, i tu ekao zaklonjen malim drvenim raspelom koje je krasilo ugao kue. Zadihana kao da je dugo trala, Marijana upita: - Imate li kakvih novosti? - Da. Vidio sam ga jutros. Bolje mu je, ali jo nije ozdravio. - Koliko vremena jo? - Najmanje tjedan, deset dana moda. - A onda? - Onda? - Da... ula sam da e biti podvrgnut kazni. Robija slegne ramenima kao da je htio rei da je protiv sudbine ovjek nemoan. ~ 201 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Sigurno e ga dopasti batinjanje. Ali sve ovisi o ovjeku koji e kaznu izvravati... Ako taj ne bude prestrog, mogao bi sve to izdrati. - Ali ja, ja ne mogu izdrati ni pomisao na to! On mora pobjei... prije toga! Ako ne, bit e osakaen, a moda jo i gore od toga! ustro poput zmije, robijaeva ruka sklizne iz depa na njegovom haljetku od crvenog platna i obori se na miicu mlade ene. - Tie, zaboga! - proguna. - Govorite o tome kao da se radi o odlasku na misu! Mislimo mi na to, bez brige! Imate li brod? - Imat u ga... vjerujem. Jo nije stigao i... Vidocq se namrti. - Bez broda to nije mogue. im se u tamnici da uzbuna, svi se ljudi iz okolice odmah dignu u potjeru. Uhvatiti drugara u povratu, to donosi sto franaka... a pored tamnice nalazi se ciganska erga koja je samo za to i tu! Prave dukele su to! im top najavi uzbunu, oni grabe kose i vile i tre u lov. Kolica bijahu ve ukrcala hrpu otpadaka, a straareva se glava pojavila iza kria. - Gotovo je, Vidocq! Hajdemo... ovjek poslua, napusti svoje odmorite i krene prema uglu ulice. - Kad va brod stigne - ree jo - obavjestite Kermeura, vlasnika Djevojke iz Jamajke. Ali gledajte da to bude najkasnije za deset... najranije za tjedan dana...! Kenavo6 Ne vodei brige o gospoi Le Guilvinec, koja uostalom bijae iezla i vjerojatno je traila po trnici, Marijana sie prema obali pod zamkom. Pola je odmah da se vrati u Recouverance i Jolivalu ispria to se dogodilo. Unato nizbrdici i oblucima kojima je ulica bila poploena i koji su od vlage postali skliski, ona je gotovo trala dok su joj se Vidocqove rijei motale po glavi: Deset dana najkasnije, sedmica dana najranije. A Le Dru jo nije stigao... i moda nikad nee stii...! Treba istog asa neto poduzeti, nai neki brod... Nije se vie moglo ekati! Mora da se Maloancu neto dogodilo, i prema tome se nameu nove, hitne odluke... Sreom je stari Conan, brodar bio s ove strane rijeke. Sjedei na kamenu tako spokojno kao da sunce sja, puio je lulu i s vremena na vrijeme pljuonuo u vodu. Da se sluajno naao na drugoj obali, izbezumljena bi se Marijana jamano bila bacila u vodu da bre stigne. Ona skoi u amac prije negoli je valjani ovjek primijetio da ima muteriju. - Brzo! - naredi. Prevezite me! - Nego to! - slegne dobriina ramenima ne uzbuujui se. - Kud ste navalili? Dospjet ete umrijeti! Ta omladina! Uvijek nekuda tri...! Ali ipak zavesla odlunije nego obino i Marijana poslije nekoliko trenutaka iskoi na stijenu dobacujui mu srebrnjak. Zatim se trkom uputi prema svojoj kui i upadne u nju poput vihora, bez daha. Stojei pored stola, Jolival je avrljao s ribarom koji bijae stavio na stol punu koaricu sjajno-plavih skua. Miris svjee ribe irio se po sobi i mijeao s mirisom plamteeg drveta. - Arkadije - vikne Marijana - treba smjesta nai brod... Vidjela sam... Ona zastane. Dva su se ovjeka okrenula prema njoj, a ona opazi da ribar nije nitko drugi do Jean LeDru. - Brod? - ree svojim mirnim glasom. - A emu? Zar vam moj nije dovoljan? Noge joj se posjekoe i ona se srui na klupu, otkopa kaput koji ju je guio, te zbaci kapu koja je pokrivala kosu. - Vjerovala sam da vie neete doi, da vam se neto dogodilo... ne znam ni sama to - uzdahne.
Zbogom. ~ 202 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Ne, sve je sretno prolo! Samo sam morao pristati u Morlaixu i tamo se zadrati nekoliko dana. Jedan se od mojih ljudi bio... razbolio. On se oito ustruavao dati poblie objanjenje, ali je Marijana bila suvie sretna to ga vidi, a da bi se uhvatila takve sitnice. - To nije vano, budui da ste ovdje - ree. - I brod je tu? - Da, u blizini kule Madeline. Ali za koji as produujem za Conqet. - Produujete? Jean Le Dru rukom pokae na koarice skua. - Ja sam obian ribar koji je doao da proda svoju ribu i oito u Brestu nema to da radi kad obavi svoj posao. Ali budite bez straha, vraam se sutra. Je li sve spremno onako kako smo se dogovorili u SaintMalou? U nekoliko su mu rijei, prvo Arkadije, zatim Marijana, izloili sve to se dogodilo, a to on jo nije znao: Jasonovo ranjavanje, nemogunost da se prije isteka sedmice dana pristupi njegovom oslobaanju, i opasnost od kazne koja mu prijeti im koliko-toliko ozdravi i koja ostavlja tako malo vremena za njegovo spaavanje iz tamnice. Jean Le Dru je ovo kazivanje sasluao namrtena ela i sve nervoznije grickajui vrke svojih brkova. Kad je Marijana okonala i prepriavanje svog maloprijanjeg razgovora s Vidocqom, on udari akom po stolu tako estoko da ribe iskoie iz svog zatvora od algi i trstike. - Vi zaboravljate samo jednu stvar koja, meutim, ima svoju vanost: more. S njim se ne moe initi to se hoe, a za tjedan dana e se vrijeme tako pogorati da e tjesnac Iroise postati neprohodan. Osim toga, prije negoli mine pet dana, zatvorenik se mora stvoriti na brodu koji e po njega doi u le Conquet. - Na brodu? Kakvom brodu? - to vas briga! Na onom koji e ga prevesti preko oceana, naravno! Stie u Ouessant za tri dana i tu se ne moe dugo zadravati a da ne padne u oi obalnoj strai. Dakle, kreemo na Badnjak! Marijana i Jolival se pogledaju, zanijemili su. Da li je to Le Dru poludio ili pak nije razumio ni rijei od onoga to mu se kazalo? I mlada se ena prva javi blago mu ponavljajui: - Jeane, rekli smo vam da prije tjedan dana Jason nee imati potrebnu snagu da se pentra po kopnu ili da se vere po zidu ili da se upusti u bilo koji drugi fiziki teak pothvat to ga bijeg iziskuje. - Ima, pretpostavljam, bar toliko snage da prepili lanac koji ga vee za krevet? Pogotovo kad ste mu, kako mi to rekoste, doturili potreban alat i novac koji mu je morao omoguiti malo bolju ishranu. - Sve smo to uinili - odree Jolival. - Ali to nije dovoljno. A to vi smjerate? - Oteti ga, sasvim jednostavno! Znam gdje se nalazi tamniarska bolnica: na samom kraju zatvorskih zgrada, gotovo izvan njih. Zidovi su joj nii i prema tome ih je lake savladati. Nas smo dvanaestorica, i svi vini pentranju po jarbolima za najee oluje. Ui u bolesniku sobu, domoi se vaeg prijatelja i spustiti ga niza zid, bit e igrarija. Pomlatit emo sve to nam se nae na putu i, vjerujte mi, sve e biti asno obavljeno. Na Badnjak, u pono, die se plima. Odjedrit emo s njom. Saint-Guenole e ekati usidren u dnu Keravela. I napokon doda uz smijeak koji mu je izmamio zbunjen izraz lica njegovih sugovornika - u boinoj noi slave i uvari, na svoj nain, Kristovo roenje. Napit e se kao svinje i izai emo bez po muke s njima na kraj! Ima li primjedbi? Marijana duboko uzdahne kao da je nakon dugog ronjenja ponovo izala na zrak. Poslije svih ovih dana nevjerice i strahovanja, nepokolebljivo ju je samopouzdanje Jeana Le Drua gotovo oamutilo. Ali, Boe, kako je to samopouzdanje utjeno i ohrabrujue! ~ 203 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Ne usuujem ih se dati - odgovori uz osmijeh. - Ne biste prihvatili ni jednu jedinu, zar ne? - Ni jednu jedinu - potvrdi on ozbiljno, ali mu oi najednom stanu mirkati dok je na rame tovario koaru s ribom. Slabana iskra zasvjetluca u njegovom pogledu, to je kod ovog utljivog Bre-onca bilo znak pretjerano velike radosti. - Obavijestite zatvorenika za ponedjeljak naveer. Neka mu lanac bude prepiljen do jedanaest sati. Sve ostalo je moja briga, to se vas tie, pripazite na dolazak mog broda, a kad ga vidite uz gat saekajte no i onda se iskradite do njega! Mahnuvi rukom u znak pozdrava, mornar izae iz kue, pree mali vrt i s koarom na ramenu krene velikim koracima u pravcu luke. Naas se zau kako kroz strme uliice zvidue podrugljivu pjesmicu mornara, onu istu koju jednog jutra strave i uasa Marijana bijae sluala gdje se u maloj jedrilici udaljuje prema puini, dok je ona u zarobljenitvu obalnog gusara Morvana. Trideset i prvog dana kolovoza mjeseca Vidjesmo kako nam pod vjetrom put presjeca Jedna fregata iz Engleske... Poto su ostali sami za stolom na kojem Jean bijae ostavio nekoliko riba, Marijana i Jolival se pogledaju ne znajui to bi jedno drugom rekli. Napokon Arkadije slegne ramenima, digne se i uzme cigaru iz sivo-plavog pehara od holandske majolike, te poto ju je nekoliko trenutaka drao pod nosom, pridigne se nad vatru i uzme komadi eravice. Mirisav dim ispuni prostoriju i nadvlada snaan vonj ribe. - On je u pravu - ree konano. - Samo smjelost neto znai u ovakvom pothvatu. A osim toga, nemamo izbora. - Mislite da e uspjeti? - upita Marijana bojaljivo. - vrsto se nadam! U protivnom sluaju, drago moje dijete, nita nas nee spasiti: sve e nas povjeati o okriicu na jarbolu kakvog ratnog broda, osim ako im ne bude milije da nas postrijeljaju. Jer, naravno, ako nas uhvate, ode nam glava. To vas strai? - Strai? Jedina stvar koja me strai, Jolivale, to je ivjeti bez Jasona. Sve mi je ostalo savreno svejedno, ak i ue ili meci... Arkadije poudno povue nekoliko dimova iz svoje cigare, zatim sa zanimanjem osmotri njen uareni vrak. - Uvijek sam znao da posjedujete svojstva velike ljubavnice, velike junakinje... ili velike luakinje! - ree umiljato. Ja osobno mnogo volim da ivim, a poto ovdje u kui imamo sedam svetaca, idem im se svima redom pomoliti neka uine da nam ova burna boina no, to nam nagovjetava na vatreni kapetan, ne bude i posljednja. I Arkadije ode da u vrtu dopui cigaru, dok se Marijana preputena sama sebi, nesvjesno prihvati, kuhanja ribe.
24. je prosinca loe zapoeo. Konano svanuvi, dan je iznio na vidjelo maglu koja se noem mogla rezati, tako gustu i tako utu da je Recouvrance, sa svojim rijetkim stablima i sivim kamenim zidiima izgledao kao neki izgubljeni svijet to noen strujom pluta u nekom mutnom beskraju. Jedva se mogla nazreti i sama kula Motte-Tanguy. Sve ostalo: grad, luka, zamak i uvala bijahu iezli, pa se breuljak dojmio poput balona koji je razvezao svoje konope i poletio prema nebu. Marijana, koja itave minule noi nije oka sklopila, promatrala je maglu kivno i s mrnjom. inilo se da sudbina pakosno uiva u tome da joj oteava posao. I ona joj je to zamjerila, zamjerila prirodi, zamjerila sebi samoj to je tako uzrujana, itavom svijetu to se i dalje mirno vrti dok ona umire od zebnje. U svojoj je uzbuenosti neprestano ponavljala da nikad nee doekati dolazak Saint-Guenolea, te Jolival ~ 204 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
na kraju, oko podne, poalje Gracchusa da se smjesti na jednoj stijeni na rtu pod zamkom i odande osmatra uplovljavanje brodova. Donekle umirena, Marijana se tada upne da, bar na izgled, normalno proivi ostatak ovoga sudbonosnog dana koji e biti odluujui za itav njen budui ivot. Pa ipak je stoput upitala Jolivala, do zubi naoruanog strpljenjem, je li siguran da je Jason obavijeten o svim pojedinostima, i je li Francois Vidocq, onako kako je to traio, takoer obavijeten zato da bi mogao pomoi Amerikancu, te sam moda iskoristiti nenadanu priliku. Jer Marijana je jako sumnjala da bi robija mogao propustiti ovakvu zgodu... U toku jutra gospoa Le Guilvinec, koja je Badnjak imala provesti kod svoje neakinje u Portzicu, bijae dola da provjeri je li njena susjeda opskrbljena sa svim potrebnim i nee li joj neto moda uzmanjkati za njena izbivanja. Donijela je, naravno, i tradicionalni badnjak koji mora polako dogorjevati na ognjitu dok se eka odlazak na ponoku. Bio je lijepo ukraen crvenim vrpcama, pozlaenim lovorom i granama boikovine, te se Marijana pokaza ganuta ovim dokazom prijateljstva, to tim vie to je briljivo skrivala svoju namjeru da tokom noi napusti Brest i nikad se vie u njega ne vrati, i to je neakinjin poziv ocijenila kao dobroinstvo neba. Valjana se ena toliko kajala to je svoje prijatelje naputala za ovaj prvi Boi, da je navratila jo nekoliko puta da ih upita ne bi li ipak vie voljeli da ona ostane ili pak da oni pou s njom k njenoj rodbini. No na njihovo ljubazno ali odluno odbijanje, ona se konano s njima oprosti, prethodno izgovorivi brojne na alost i nakljukavi Marijanu savjetima u pogledu mjesnih obiaja: ljubazno primati mlade boine pjevae, ne zaboraviti se pomoliti za pokojnike prije odlaska na ponoku, pripremiti pogau i pijetla za skromnu nonu gozbu koja slijedi poslije mise, itd. Izmeu ostalog joj je ozbiljno preporuila neka ostane natate do veeri. - Bez iega? - usprotivi se Jolival. - Kad je ve i inae itava muka natjerati je da normalno jede? Gospoa Le Guilvinec podigne pouno prst prema pocrnjelim gredama na stropu: - Ako hoe da se obistine uda u toku svete noi ili naprosto ako eli da joj se ispune elje, ne smije nita jesti itav dan i itavu veer, sve dok na nonom nebu ne nabroji devet zvijezda. Ako je jo natate kad izae deveta zvijezda, onda moe s punim pouzdanjem ekati dar boji! Arkadije bi se moda upustio u raspravu, poto je njegov filozofski um odbijao svaki oblik vjerovanja koje ima bilo kakve veze s praznovjerjem, ali ga Marijana pretee. Oparana poetinou proroanstva, prijateljski pogleda udovicu iz Pont-Croiya, slinu nekoj antikoj Sibili u toj svojoj crnoj odjei: - Deveta zvijezda! - ree ozbiljno. - ekat u, da ekat u da izae. Ali po ovoj magli... - Magla e otii s plimom. Neka vas Bog uva i uslia, gospoice! Nicolas Mallerousse je dobro uinio to vam je dao svoju kuu. I ona nestade, poto je po zadnji put pogladila svoju maku koju je ostavila svojim susjedima na brizi. Marijana je s nekim udnim osjeajem tuge gledala kalko joj crni ogrta lepra na putu prema crkvi. Rastjerivana kratkim naletima vjetra, magla se poe razrijeivati i kako je to predskazala gospoa Le Guilvinec, oko podne se potpuno rasplinu i vrati krajoliku svu njegovu surovu ljepotu. Bio je proao priblino jedan sat otkako se rasprila, kadli kuna s crvenim, iljastim jedrima uplovi u tjesnac pod zamkom i ue u Penfeld. Bio je to SaintGuenole koji je stizao na dogovoreni sastanak. Pustolovina je zapoela... ~ 205 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Kad se potpuno smrklo, Marijana, Jolival i Gracchus tiho napuste kuu poto su briljivo zatvorili vrata ali ostavili odkrinut prozor i kapak da bi udoviina maka, uostalom snabdjevena dovoljnom koliinom mlijeka i ribe, mogla odlaziti i dolaziti kako je to bila navikla. Gracchus spretno preskoi zidi i turne susjedi pod vrata kju od kue, kao i pismo s objanjenjem da su se Marijana i njen ujak najhitnije morali vratiti u Pariz. Ve je bilo proteklo dosta vremena otkako su top u zamku i veliko zvono tamnice objavili konac rada i otkako su zvonici zazvonili na veernju zdravo-mariju, ali grad jo nije spavao kako je to inio inae u ovo doba. Na ratnim su se brodovima, koji bijahu sveano ukraeni, palili fenjeri i osvjetljavale krmnice najavljujui gozbu boine noi to e biti prireena za tabove. Po krmama su promukli glasovi neskladno zapoinjali stare boine i mornarske pjesme, dok su se itave obitelji, u blagdanskim kapama i eirima, mukarci sa svjetiljkama u jednoj ruci i cjepanicama od kvrgavog drveta u drugoj, urili k svojim prijateljima da tamo provedu veer i saekaju as slube boje. Vidjele su se i skupine mladia koji su nosili grane ukraene vrpcama i kucali na sva vrata, te za nekoliko novia ili kolaia pjevali boine pjesme iz sveg glasa. itav je grad mirisao po jabukovai, rumu i palainkama. Nitko ne obrati posebnu panju na tri prolaznika unato malom kovegu koji je sadravao neto odjee i Marijanin nakit i koji je Gracchus nosio pod mikom prekrivenom njegovim velikim ogrtaem, i unato torbi koju je mlada ena drala u ruci. Nisu se mnogo razlikovali od ostalih nonih etaa. Poto su preli preko mosta Recouvrance, jer sad im je put bio krai, poee nailaziti i na pijance. U dnu Sijamske ulice, svjetla iz lukih krmi dopirala su daleko na kaldrmu i ak tu i tamo obasjavala crnu vodu. Vladao je pravi blagdanski ugoaj. Samo su malobrojni brodovi, koji su odlazili s plimom, pokazivali izvjesnu ivost. Drei Arkadija ispod ruke, Marijana je itavim putem buljila u crno nebo brojei rijetke zvijezde koje su se na njemu palile. I do tada je bila nabrojala svega est, te njen tjeskoban izraz lica izmami Jolivalu smijeak: - Ako se oblaci ne raziu, umrijet ete od gladi, drago moje djete. Ali ona samo utke odmahne glavom u pravcu visokog jarbola jedne fregate nad kojim se iznenada pojavila sedma zvijezda. to se tie gladi, nee je osjetiti sve dok se ponovo ne sastane s Jasonom. U istom trenutku ona zapazi kunu u dnu Keravela i na njenoj palubi priliku Jeana Le Drua koji je kretnjama dozivao. Pored jednog briga, Tridenta, i dvije fregate, Ja Sirene i l'Armide, usidrenih nedaleko od nje, izgledala je majuna, ali joj je skromna vanjtina sama po sebi bila zatita, isto kao i jedina, neugledna svjetiljka okaena o veliki jarbol. U tili se as bjegunci naoe na brodu. Pri utom svijetlu fenjera, Marijana iznenada vidje kako se oko nje zatvara utljiv obru lica koja su izgledala kao isklesana iz mahagonija, ali su kose i brade kod veine bile svijetle. Svi slino odjeveni u grube, tamne majice i s kapama nabijenim na elo, ljudi Jeana Le Drua mnogo su vie liili na gusare nego na estite mornare, ali im se u oima svima ogledala ista divlja odlunost, a pod majicom nazirali miii, vornoviti poput grana kakvog starog hrasta. - Toni ste! - promrmlja Le Dru. - Siite u kabinu, Marijana, i saekajte nas. Va gospodin... ujak e vam praviti drutvo. Dvoje imenovanih istovremeno otvorie usta i pobunie se. - Ne dolazi u obzir! - ree Arkadije. - Idem s vama. - I ja - oglasi se Marijana kao njegova jeka. ~ 206 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Jedan od lanova posade, riokos, krupan ovjek, koji je izgledao kao mrki medvjed, odmah se usprotivi tom zahtjevu. - Ve je dovoljno to to imamo enu na brodu, kapetane! Ako je jo moramo vui sa sobom... - Vi me neete vui - naljuti se Marijana - a ako poem s vama, toliko u krae boraviti na vaem brodu. I konano, ovjek po kojeg idete, pripada meni. Hou da riskiram s vama... - I da se pentrate po zidu, s tim vaim suknjama? - ekat u dolje. Bit u na strai. A umijem se sluiti i ovim! - doda razmiui skutove svog ogrtaa i pokazujui jedan od Napoleonovih pitolja, utaknut u pojas. Riokosi prasne u smijeh. - Sto mu gromova! Kad je tako, doite, ljepotice! Budui da niste mekuac, moemo i na vas raunati, a jedan pomonik vie nikad nije na odmet. Jean Le Dru, koji je za vrijeme ovog dvoboja rijeima bijae naas siao u potpaljublje, ponovo se pojavi briljivo zakopavajui kabanicu, ali je Marijanino ivo oko dospjelo da oko njegovog tijela vidi omotano dugako ue. On brzim pogledom pree preko svoje druine. - Svi spremni? Joele, ima li konopac? A vi, Thomase i Gouivene, jeste li uzeli kuke? Tri ovjeka, meu njima i riokosi, istovremenim pokretom zadignu svoje debele majice. Jedan je bio omotan uetom kao i sam Jean, druga dvojica, od kojih jedan riokosi koji mora da se zvao Thomas, imali su za pojas privrene dugake eljezne aklje namijenjene prebacivanju konopa preko zida. - Onda naprijed! - odredi mladi starijeina. U malim skupinama, molit u lijepo, i to prirodnija ponaanja! A vas troje - obrati se pridolicama - vi ete nas slijediti na izvjesnom odstojanju i vladati se kao da idete slaviti Boi kod prijatelja. Pazite da ne zalutate uliicama Keravela. - Nema opasnosti! - promrsi Gracchus. - Poznajem tu avolsku etvrt kao svoj dep. Mogao bih po njoj ii zatvorenih oiju. - Bolje da ih otvori, mome! To e te ouvati moguih iznenaenja. Jedan za drugim napustie brod. Na palubi su ostali samo stari ovjek koji se odazivao na ime Nolff, i mornarski poetnik Nicolas. Marijana i njena pratnja krenue posljednji. Prsti mlade ene nervozno su se grili na Jolivalovoj miici. Unato hladnoi, imala je dojam da se gui. Kad se uputie smrdljivim ulicama Keravela, nakazne joj se kue sa svojim nepravilno izbeenim katovima uinie kao nemani koji se kane baciti na nju. Jo nikad nije bila u ovoj od Boga ali ne i od ljudi naputenoj etvrti; turobna slika ovog vijugavog rukavca, gdje se povremeno palilo crveno svijetlo kakve krme s prljavim zastorima, imala je neto stravino. Daleko naprijed, kao u dnu nekog tunela, jedna je svijetiljka kripala, objeena o lonac svezan od jedne kue do druge, ali po mranim okovima uzrujana je Marijana vidjela pacove gdje uz sitan pisak tre i naganjaju se meu otpacima. Tanka se traka neba bijae toliko suzila da se nije mogla vidjeti ni najmanja zvijezda. - Trebalo je da ostanete na brodu - proguna Jolival osjetivi kako drhti. Ali ona se odmah ukruti: - Ne, ni po koju cijenu! Morali su se posluiti zaobilaznim putem da bi izbjegli prolaz pored visokih tamniarskih vrata gdje su vojnici uvali strau. No tri se prijatelja ubrzo naoe u zaklonu od velikih crnih zidova kuda je iz oblinje ulice dopirao bat ravnomjernih straarskih koraka. Zatim proslijedie izmeu robijanice i, u ovo pozno doba, pustih uarskih radionica, zaokrenue udesno za oak i iza jednog mnogo nieg zida opazie nekoliko prozora s reetkama: bila je to bolnica. Prozori su bili ~ 207 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
osvijetljeni slabanim, crvenkastim svjetlom koje je vjerojatno potjecalo od kakve none lampice. Ispod ovog prozora Jean Le Dru rasporedi svoje ljude, skine kabanicu i pone odmotavati ue sa svog tijela. Joel je inio to isto, dok su Thomas i Guliven vadili kuke. Marijana ustraeno pokae na prozor: - Pa tamo su reetke... Kako ete s njima izai na kraj? - Ne mislite valjda da emo ui kroz prozor? - proape Bretonac podrugljivo. - Postoje vrata s druge strane zida i kad im s njega skoimo za vrat udesit emo straare u tren oka. Kuke su u asu bile privrene. Mornari se sklone povukavi Marijanu i Jolivala unazad. Jean Le Dru i Thomas se malo izmaknu, zatim, vrsto stojei na svojim raskoraenim nogama, stanu ujednaenim pokretima vitlati kuke. Upravo su ih htjeli prebaciti kad Jean iznenada zaustavi svoju i dade znak Thomasu da uini isto. Gore je nastala nekakva guva. ulo se tranje i komeanje, zatim se pojavie svjetla koja su se premjetala s jednog prozora na drugi. Odjednom, i tako blizu da se Marijani uini da se zid razletio, jedan top opali, zatim jo jedan, i jo jedan... Ne hajui to bi ga mogli uti, Jean Le Dru sono opsuje i pokupi svoj pribor. - Netko je pobjegao! Tamnicu e pretraiti, zatim cijeli grad, pa okolicu i obalu. Trkom na brod, vi tamo...! Marijanin se krik oglasi kao neki odjek njegovih rijei. - Ali to je nemogue! Ne moemo otii... napustiti Jasona...! Le Druovi ljudi su se ve bili rasprili po mranim uliicama stare etvrti. Jean hitro epa Marijanu za lakat i ne sluajui to govori, odvue je svojom nesuprostavljivom akom. - Stvar je propala, zasad! Niemu ne bi sluilo inatiti se, osim tome da nas lake uhvate. Izbezumljena se Marijana pokuavala oteti okreui se oajniki prema prozorima iz kojih su se vidjele uurbane prilike. Cijela se tamnica budila. ulo se kako tre noge obuvene u cipele s avlima ili kaljae, kako kljocaju kokoti na pukama, koje se pune. Netko bijae legao na zvono i zvonio kao mahnit, sruujui grmljavinu uzbune na luku u blagdanskom raspoloenju. Poto ju je s jedne strane vukao Le Dru, s druge Jolival, i Marijana je morala trati, ali joj je srce u grudima bolno udaralo, a noge se poticale o klizave oblutke. Njene su suzne oi traile nebo i ona prigui jecaj. Nebo se bilo prekrilo oblacima i na njemu vie nije bilo zvijezda! - Bre! - Proguna Le Dru - bre! Jo uvijek smo im na vidiku. Oni utonue u crne ulice Keravela i kad se naoe u njihovoj tami, Arkadije se zaustavi zadravi Marijanu i prisilivi mladog ovjeka da to isto uini. - to vam je? - naljuti se ovaj. - Nismo jo stigli! - Nismo - mirno odvrati vikont. - No hoete li mi objasniti kakvoj smo opasnosti sada izloeni? Ta ne pie nam na elu da smo namjeravali iz tamnice oteti jednog robijaa. Zar emo obinim hodom manje sliiti na estite ljude koji idu na boino sijelo? Le Dru se istog asa smiri. On skine svoju vunenu kapu i rairenim prstima proe kroz kosu vlanu od znoja: - Imate pravo. Ovo me gruvanje topova poludilo, jamano... ak je daleko bolje ii polako, etajui. Stvar je profukana za veeras... Oajan sam, Marijana! - doda vidjevi zadihanu mladu enu kako je briznula u pla na Jolivalovom ramenu. - Moda emo drugi put imati vie sree... - Drugi put? Do tog drugog puta e umrijeti, oni e mi ga ubiti...! - Ne govorite tako! Sve e moda ii bolje nego to mislite. I nije niija krivnja ako je neki nevoljnik doao na istu misao kao i mi, te iskoristio boinu no da uhvati maglu. ~ 208 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
On ju je neprestano pokuavao tjeiti, ali Marijana nije htjela biti tjeena. Zamiljala je Jasona kako na svom bolesnikom leaju, s prepiljenim lancima eka pomo koja nee doi. to e se dogoditi sutra kad tamniari opaze prerezane verige? Da li e ovjek zvan Vidocq moi uiniti bar toliko da spasi najgore? Mala skupina bijae ponovo krenula. Sad je Jean Le Dru iao prvi, pogrbljen, s rukama u depovima svoje kabanice, s kapom nabijenom na oi, nestrpljiv da stigne na palubu svog broda. Grevito se uhvativi Jolivala, prepunog saaljenja, Marijana je hodala polaganije i grozniavo traila neko nemogue sredstvo da izbavi Jasona. inilo joj se da svaki korak, to ju je udaljavao od tamnice poveava bezizglednost njenog sastanka s onim kojeg ljubi... Skrivena pod kapuljaom, plakala je sitnim, suhim jecajima, munim poput uboda trnja. Kad je prispio u luku, Jean potri prema svom brodu bacivi uznemiren pogled na andara koji se s rukama na leima etkao i izgledao kao netko tko neto odreeno eka. Jolival se njeno obrati Marijani: - Bolje da se vratite u Recouvrance, mala moja. Saekajte me tamo, ja idem po prtljagu, a onda u potraiti Gracchusa. Mora da se pridruio mornarima. Ona klimne glavom u znak da je razumjela, ali dok je on iao prema brodu, ona ostade tu kao ukopana, s rukama koje su joj visile niz tijelo, prazne due i srca, obeshrabrena i bez i jedne misli u glavi. Tada se andar, koji se ve bio uputio za Arkadijem, ustremi na nju i zgrabi je za ruku ne obazirui se na njen slabaan, uasnut krik. - Boe mili! to se to tu predomiljate? Zar nalazite da ve nismo u dovoljno velikoj opasnosti? Ukrcajte se, sto mu gromova! Ve vas pola sata iekujemo umirui od nestrpljenja! Ona umalo ne pade u nesvijest od silnog iznenaenja, jer je pod dvorogim andarskim eirom upravo prepoznala Vidocqua, Vidocqua glavom i bradom, iako ga nije bilo lako prepoznati. Ali onda nastup bijesa jednim potezom zbrie njenu tugu: - Vi? Vi ste pobjegli? Vi ste taj za kojim sada tragaju, a za to vrijeme Jason... - Ali on je na brodu, va Jason, jadna glupao! Hajde, brzo, krenite ve jednom! On je vie baci negoli spusti na palubu gdje je posada ve uurbano vrila pripreme za isplovljavanje, i dok je doslovno padala Jolivalu u ruke, on sa svoje strane preskoi oplatu, mirnim se korakom uputi prema fenjeru i postavi se ispod njega s jednom nogom na hrpi konopa i dobro uoljiv, kako bi luki straar mogao vidjeti njegovu uniformu. U gradu je uzbuna prekinuta zbog mise koja je upravo zvonila. Potjera e se za ovjekom nastaviti tek poto se hajkai pomole Bogu! U istom asu ispod palube izroni jedna druga andarska prilika, mrava i bradata ispod dvorogog eira, ali nasmijeenih oiju na licu to je bilo kost i koa. - Marijana! - zazove je njeno. - Doi! To sam ja... Ona htjede neto izrei, izviknuti svoju radost moda, ali joj naizmjenino smjenjivanje nade, zebnje, uasa, tuge i iznenaenja bijae iscrpilo snagu. i jedva joj je dotee da padne u zagrljaj lanom andaru koji se i sam s mukom drao na nogama, ali je jo uvijek imao dovoljno energije da je stisne uza se. I oni ostadoe zagrljeni itavu jednu beskrajnu minutu, a da se ni jedna jedina rije nije uspjela probiti kroz njihova stisnuta grla, previe uzbueni i previe sretni da bi mogli govoriti. Oko njih su jedra mlatarala dok su velikom brzinom dizana na jarbole. Bose noge mornara trale su neujno po palubi. Jean Le Dru na kormilu slegne ramenima i svrme oi s dvoje zaljubljenih koji su kanda zaboravili da svijet oko njih postoji. Ali Vidocq im sa svoje osmatranice dobaci: ~ 209 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Da sam na vaem mjestu, otiao bih na neko zaklonjenije mjesto! ak bi se i najglupljim pandurima, najtupavijim birima i najpijanijim vojnicima to moglo uiniti udnim: andar u potjeri za odbjeglim robijaem sa enom u naruju! Oni utke posluaju, odu u jedan mraan kutak gdje se uurie poput dviju presretnih ptica. Marijana polako skine sada besmisleni dvorogi eir da bi se morski vjetar slobodno poigravao s Jasonovom kosom. U isto vrijeme nagonski podigne oi prema nebu: sve su se zvijezde jasno vidjele i bilo ih je mnogo vie od devet... No udesa bijae ispunila svoje obeanje.
~ 210 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA 15.
DA BI PRAVDA BILA IZVRENA

Dok je Saint-Guenole pod vjetom rukom Jeana Le Drua punom brzinom jedrio u pravcu rta Saintn-Mathieu i Conqueta i dok je bretanjska obala promicala u noi poput neke izrezuckane sablasti, Francods Vidocq je priao: Potkraj dana dogodila se teka nesrea u brodogradilitu tamnice. Uslijed pogrenog rukovanja jedan se jarbol na popravku u suhom doku sruio na osuenike koji su uz gat slagali debele daske. Jedan mrtav i mnogo teko ranjenih. U tili as se zatvorsko previjalite, razmetljivo ukraeno natpisom bolnice, nakrcalo u toj mjeri da je Jason Beaufort na licu mjesta proglaen dovoljno oporavljen i odmah poslan u zajedniku spavaonicu. Sreom, zbog urbe s kojom su ga selili, za sutradan je odloeno njegovo vezivanje za drugog robijaa, pa je privremeno prikovan samo za zajedniku pregradu. - Znajui to ste sve pripremili trebalo je da vas hitno naem i obavijestim da se sve promijenilo... a istovremeno da ne propustim onu divnu priliku koju prua va brod. Prepiliti Beaufortov lanac, to je bilo as posla... Imam poneto iskustva u takvim stvarima - doda jedva se nasmijeivi. - to se tie mog, njega sam bio prerezao ve ranije. Preostalo je da se domislim nainu na koji bismo iz tamnice izali kroz vrata. Beaufort moe hodati, za to se dovoljno oporavio: to je bilo jasno. Ali za skakanje sa zida... Donio sam, dakle, jedinu moguu odluku: da mlatnemo dva andara i obuemo njihove uniforme poto ih do kraja onesposobimo za svaku po nas tetnu akciju i smjetamo dobro svezane i uutkane u neki zabaen oak. - Nije bio ba tako zabaen, taj va oak! - promrmlja Jolival ogoreno. - Nije trebalo mnogo vremena pa da ih otkriju, jer je uzbuna odmah data! Vikont je imao morsku bolest. Leei potpuno ispruen u zaklonu uz hrpu konopa, koliko da bi se zatitio od udara donjeg ueta na jedru koje je pri svakom manevru doslovno brisalo palubu, toliko zato da bi se potedio svakog gibanja. Jolival je uporno zurio u crno nebo, jer je dobro znao da bi mu gledanje u more pogoralo stanje. - Siguran sam da ih jo ni sada nisu otkrili. - ustvrdi Vidocq odluno. Oni se nalaze u uarskoj radionici u koju nitko nee zaviriti prije jutra. I, vjerujte mi, ja umijem ljudima zaepiti usta i vezati ruke i noge! - Pa ipak je uzbuna data... - Da... ali ne zbog nas. Neki drugi zatvorenik mora da je htio iskoristiti boinu no i ne propustiti tu priliku. Mi nismo mislili na to - ree sljeei ramenima - a iskreno govorei, nemamo ni prava zahtijevati monopol na bjeanje. - Prema tome - povie Marijana - moda to onda ne trae vas? - Trae, trae, sasvim sigurno. Jer i pod pretpostavkom da andari nisu pronaeni, nae je odsustvo moralo biti brzo primijeeno. Kad je uzbuna jednom data, drugovi nemaju vie nikakvog razloga za utnju. Naa je srea u tome to nas nedvojbeno trae po obali i poljima. Praktiki je za robijaa neostvarivo nabaviti brod, pogotovo ne ovakav kao ovaj ovdje, ak i uz pomo izvana. Openito to nisu bogata ljudi, znate. On nastavi s izlaganjem svog osobnog miljenja o raznim tehnikama bijega i o izgledima koje svaka od njih prua, ali ga Marijana vie nije sluala. Sjedei na palubi, raupana od vjetra, njeno je gladila kosu Jasonu ija je glava poivala na njenim koljenima. U jednom joj se asu uinilo da je Jason zaspao, ali, prignuvi se, opazi kako mu se irom otvorene oi blistaju i smijee. ~ 211 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Ve sam zaboravio da more tako lijepo mirie! - proape prinosei svom ekinjastom obrazu njenu ruku koju ne bijae ni naas ispustio. Govorio je tiho, ali ga je Vidocq uo. - Naroito poslije smrada zadnjih tjedana! ovjekova neistoa, ovjekova bijeda, ne poznam straniji zadah; nije gori ni zadah trulei, jer trule je ivot koji se obnavlja. Ali ne treba vie na to misliti: kaljua tamnice, to je za tebe prolost. - I za tebe, Francoise. - Tko to zna? Nisam stvoren za zemaljske irine, nego za zatvoren svijet gdje se komeaju ljudske misli i ljudski nagoni. Iskonska priroda, to je za tebe dobro, a ja, ja vie volim svoje blinje: to je manje lijepo ali je zato raznolikije. - I opasnije! Ne glumi cinika, Francoise! Sloboda, uvijek si samo za nju ivio. Nai e je kod nas. - Preostaje da se vidi to tko podrazumijeva pod slobodom. Zatim, promijenivi ton, upita. - Koliko nam vremena treba do Conqueta? Jean Le Dru mu odgovori: - Imamo povoljan vjetar. Mislim, jedan sat... Svega jo est morskih milja. U meuvremenu je pramanom jarbolu bilo pridodano trokutasto jedro, pa je brodica, razapevi sada svo svoje jedrilje, sjekla vjetar poput galeba. S desne je strane promicala obala, s vremena na vrijeme izlaui pogledu krov i kratak zvonik kakve kapelice ili neobian geometrijski oblik kakvog dolmena. Uperivi prst u jedan od njiih, Jean Le Dru objasni Marijani: - Predanje kae da za boine noi dolmeni i menhiri silaze na more da piju tono u as kad zazvoni pono, i da onda blago koje skrivaju ostaje nezatieno. Ali pri zadnjem otkucaju zvona oni su svi ve opet na svom mjestu satirui drznika koji bi ih pokuao okrasti. Mlada se ena stane smijati, jer je ova legenda oivila naklonost koju je uvijek gajila prema bajkama i koja je bila sastavni dio njene arke elje za ivotom. - Koliko legendi ima u Bretanji, Jeane? - Bezbroj. Mislim, toliko koliko i oblutaka na njenim alima. Plamen jednog svjetionika iznenada zasja u noi, ut poput mjeseca u listopadu, uzdiui se nad ogromnim liticama jednog rta, visokim tridesetak metara. Mladi kapetan bradom pokae na njega: - Svjetionik Saint-Mathieu... Ovaj je rt jedan od najisturenijih na ovom kopnu, to se tie opatije, ona je neko bila bogata i mona. - Conquet je odavde udaljen oko pola milje na sjever, zar ne? - upita Vidocq Jeana Le Drua koji mu ne odgovori, toliko je bio zaokupljen napregnutim promatranjem mora. S osmatranice, uostalom, odjekne iznenada kretavi glas mornarskog naunika dok je kuna s kljunom prema puini oplovljavala rt. - Jedrenjak na vidiku, bono prema naprijed! Svi poustae i pruie vratove. Zaista se na nekoliko kabela ukazae elegantni obrisi jednog briga koji je pod punim jedrima nakoen iao po ovim opasnim vodama tako lako kao ribarska barica. Jean Le Dru odmah povie u vjetar. - Fenjer! Brzo fenjer! To su oni. Marijana je poput ostalih gledala lijepu lau shvativi da je to spasilac kojeg Surcouf bijae obeao. Jedini se Jason nije micao ne prestajui gledati u nebo, obuzet sanjarenjem ili svladan umorom. Tada Le Dru nestrpljivo ree: - Ta pogledaj, Beauforte! Evo ti tvoje lae! Gusar zadrhti, digne se jednim skokom i prilijepi se uz oplatu prodirui iskolaenim oima brod to se primicao. ~ 212 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Sorciere - proape glasom muklim od uzbuenja - moja Sorciere... ! Vidjevi ga kako je skoio, Marijana je nesvjesno pola za njim. Stojei za nj, gledala je i ona. Htio si rei da je ova laa tvoja laa? - Da... moja! To je naa laa, Marijana...! Noas sam, dakle, ponovo naao sve za to sam vjerovao da je zauvijek za mene izgubljeno: tebe, svoju ljubav... i nju! Bilo je toliko njenosti u toj rijei od tri slova da Marijana naas postade ljubomorna na lau. Jason je o njoj govorio kao o svom djetetu; kao da nije sainjena od drveta i eljeza, nego od ljudskih, njegovih vlastitih vlakana, i on ju je promatrao s oinskom rodou i ponosom. Mlada ena ispreplete svoje prste s mornarovim u nesvjesnom nastojanju da ga itavog vrati u svoj posjed, ali Jason, zurei u svoj brod, ne obrati panju na to. On okrene glavu prema Le Druu i plaho upita: - ovjek koji ga vodi je vrstan pomorac! Zna li tko je? Jean Le Dru prasne u smijeh, gord i slavodobitan smijeh. - Vrstan pomorac si rekao! To je Surcouf glavom i bradom! Radi tebe smo ukrali tvoj brod acama pod nosom na obali u Morlaixu... Zato sam u Brest i stigao sa zakanjenjem. - Ne - ispravi ga iza njih jedan miran glas - vi ga niste ukrali! Vi ste ga uzeli... uz carev pristanak! One su noi panduri spavali posebno tvrdim snom, zar ne? Ako je Vidocq iao za kazalinim uinkom, mogao je biti zadovoljan. Zaboravivi na brig, iji su se lanci uli gdje struu kroz pramani otvor i klize u dubinu, Marijana, Jason, Jean Le Dru pa i sam Jolival koji je iznenada oivio, okrenue se istovremeno u njegovom pravcu. Jason prvi izrazi ope uenje. - Carev pristanak? to to govori? Oslonjen o veliki jarbol, prekrienih ruku, Vidocq pogleda jedno sa drugim lica to su buljila u njega. Zatim odgovori s beskrajnom blagou koju je njegov glas znao poprimati kad je to trebalo: - Da mi je prije mnogo mjeseci blagoizvolio pruiti ansu, da sam otad u njegovoj slubi... da sam imao nareenje da ti omoguim bijeg, po svaku cijenu! To nije bilo lako, jer osim ove mlade ene sve se, i ljudi i okolnosti, bilo urotilo protiv mene. Ali ti nisi bio ni osuen kad sam primio takvo nareenje! Svi ostadoe bez rijei. Od silnog su zaprepatenja zanijemili i pogledima nastojali dokuiti u emu se to najednom promijenio ovaj zagonetan ovjek. Objesivi se Jasonu o miicu, Marijana je bezuspjeno pokuavala shvatiti i moda ba zato to je to poimanje bilo iznad njenih mogunosti, njoj se prvoj vrati dar govora. - Car je htio da Jason pobjegne? Ali emu onda suenje, emu zatvor, robija... - To e vam, gospoo, on sam rei, jer nije moje da vam otkrivam njegove razloge koji su izazvani visokom politikom. - On e mi to sam rei? Vi dobro znate da je to nemogue! Za koji u trenutak otii, napustiti Francusku zauvijek... - Neete! Njoj se uini da nije dobro ula. - to ste rekli? On upravi na nju pogled u kojem je jasno proitala duboko saaljenje. Jo blae, ako se blae uope moglo govoriti, on ponovi: - Ne, neete otputovati, gospoo! Bar ne sada. Moram vas, im se Jason otisne na puinu, vratiti u Pariz. - O tom nema ni govora! Ja u je zadrati! Ali vrijeme je da se objasnimo. Prije svega, tko si ti zapravo? ~ 213 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Uhvativi Marijanu za rame, Jason ju je upravo bio postavio sebi iza lea, kao da ju je svojim tijelom htio zatititi od neke prijetee opasnosti. A ona ga je obujmila rukama i nagonski ga privlaila k sebi dok se on bijesno obraao svom drugu u bijegu. Vidocq slegne ramenima i uzdahne: - Tko sam? To ti dobro znaj: Francois Vidocq, do ovog trenutka robija, zatvorenik, progonjena divlja. Ali ovo je bjekstvo moje posljednje, i najsretnije, jer sad mi se ukazuje jedan drugi ivot. - Njukalo! Eto to si ti bez sumnje. - Hvala na sumnji! Ne, nisam njukalo. Nego, prije oko godinu dana, gospodin mi je Henry, ef slube sigurnosti, pruio ansu: raditi, u blatu mojih zatvora, na otkrivanju zloina, na rasvjetljavanju prljavih da ne kaem mranih afera. Znali su da sam spretan: moja su im bjegstva to svjedoila. Inteligentan: moja je intuicija, kojom sam znao prozreti da li je ovaj ili onaj osuenik zaista kriv, dokazivala je moju otroumnost. Radio sam u la Forceu, i kad si ti doao, dovoljno mi je bilo da te pogledam pa da sam naistu da si nevin, i da privirim u tvoje sudske spise pa da shvatim da si rtva jedne spletke. Bit e da je car imao isto miljenje, jer sam odmah dobio nareenje da se posvetim iskljuivo tebi i tvojoj aferi. Slijedile su daljnje upute ije sam provoenje morao prilagoditi prilikama: i tako bih ti, da je izostala ona tvoja donkihotovska gesta, bio omoguio bijeg jo tokom putovanja. - Ali zato zapravo? Zato sve to? Ti si trpio sa mnom lanac, robiju... Smijeak naas ozari tvrdo Vidocqovo lice: - Znao sam da je to bilo po zadnji put, jer je tvoj bijeg bio i moj. Nitko nee traiti Francoisa Vidocqa... kao uostalom ni Jasona Beauforta. S tobom sam stekao pravo da ne budem vie tajni agent, skriven iza reetaka zatvora i pod prnjama jednog robijaa. Od ovog asa pripadam, i to neskriveno, carskoj policiji7. I to je god uinjeno za tebe, bilo je po mojoj zapovijedi. Jedan je moj ovjek slijedio lanu gospoicu Jolival do Surcoufa, u Saint-Malo, jedan je ovjek koji je odmah baruna-gusara upoznao s carskom naredbom da sa sidrita u Morlaixu ima uzeti brig Sorciere de la Mar i dovesti ga tamo gdje ja to odredim, ali da stvar izvede tako da otmica izgleda kao prava otmica. Kako ti sam ree, ja sam trpio s tobom. Misli li da je to, to da je posao njukala? Jason okrene glavu. Njegov se pogled sretne s Marijaninim. Ona se jo uvijek pripijala uz njegovo rame i on osjeti kako trepti i drhti itavim svojim tijelom. - Ne - ree napokon muklo. - Ja jamano nikad neu shvatiti Napoleonove duboke razloge. Meutim, tebi dugujem ivot i od sveg ti srca na tome zahvaljujem. Ali... ona? Zato je hoe odvesti u Pariz? Ja je ljubim vie nego... - Svoj ivot, svoju slobodu, nego itav svijet - dopuni ga Vidocq umorno. - Sve ja to znam... i car to takoer zna, sasvim sigurno! Ali ona nije slobodna, Jasone, ona je princeza Sant'Anna... Ona ima mua, makar taj mu bio i duh, jer on je iznimno moan duh iji se glas daleko uje. On zahtijeva svoju suprugu, a car mora udovoljiti njegovom traenju, jer bi velika vojvotkinja od Toscane, njegova sestra, mogla doivjeti pobunu u svom zemaljskom saboru ako car odbije jednog Sant'Annu... - Ja neu! - povie Marijana pripijajui se jae uz Jasona. - Je se nikad neu vratiti tamo dolje...! Dri me, Jasone...! Povedi me sa sobom! Bojim se tog ovjeka koji ima sva prava nada mnom iako mu se nikad nisam pribliila. Smiluj mi se, ne dozvoli im da me od tebe otrgnu!
7
U ono je vrijeme nekadanji robija Fran$ois Vidocq, koji bijae radio tajno, kao osuenik po raznim zatvorima, zaista dobio dozvolu da konano pobjegne. Zatim mora da je bio lan dravne policije, pa ak i postao ef u njoj. ~ 214 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Marijana... mila moja! Preklinjem te, smiri se... Ne, neu te pustiti! Radije u se vratiti u tamnicu, prihvatiti lanac, okove, nije vano to, ali odbijam da te napustim. - Pa ipak e to morati! - ree Vidocq tuno. - Tu je tvoj brod koji ti car vraa, Jasone. Tvoj je ivot na moru, ne uz enu koja pripada drugome. A u luci Conqueta jedna kola ekaju princezu Sant Anna. - Bolje e im biti da otputuju, jer e uzalud ekati! - zagrmi jedan bijesan glas. - Marijana ostaje ovdje! I Jean Le Dru se, s po jednim otkoenim pitoljem u svakoj ruci, uulja izmeu ljubavnog para i policajca. - Ovo ovdje je moj brod, policaje! Pa makar je malen, ja sam poslije Boga na njemu gospodar! Pod naim je nogama more, i ovi su ljudi moji! Nas je etrnaest, a ti si sam! Ako hoe dugo poivjeti savjetujem ti da pusti Marijanu da ode s ovjekom kojeg ljubi, onako kako to oboje ele. U protivnom sluaju, vjeruj mi, ribe e jednako slatko pojesti meso tajnog agenta i meso odbjeglog robijaa! Naprijed, mii se, sii pod palubu! Kad se prekrcaju na forig, vratit u te na kopno. Vidocq odmahne glavom i pokae lau koja se sad ve bila sasvim pribliila i spremala se da pristane uz kunu. Visoka se oplata svakim asom sve vie izdizala nad palubom Saint-Guenolea. - Ti zaboravlja na Surcoufa, mornaru! On zna da je ova ena udata za drugog i da taj drugi trai da se vrati k njemu. Barun je astan ovjek koji zna samo za svoju dunost i za mornarsku solidarnost. - On je to dokazao prihvativi da Marijani pomogne onda kad je moda jo vjerovao da sam kriv - odree Jason - on e nam pomoi! - Nee! Uostalom, ja to od njega ne bih ni traio da sam na tvom mjestu. Gospoo - nastavi okrenuvi se Marijani i ne hajui za dvije crne rupe uperene u njegov trbuh - sada apeliram na vas, na va osjeaj asti i na vau lojalnost, jeste li se udali za princa Sant'Annu pod prisilom ili ste to uinili po svojoj slobodnoj volji? Marijanino se tijelo ukruti u Jasonovim rukama. Svim je silama pokuavala odagnati nesreu to se na nju svalila u trenutku kad je vjerovala da je konano i zauvijek uhvatila sreu. Zagnjurivi glavu u grudi svog prijatelja, ona proape: - Udala sam se za njega po svojoj slobodnoj volji. Ali ga se bojim... - A ti, Jasone, nema li ti negdje nekakvu suprugu? - Zar taj demon koji je htio moju i Marijaninu smrt? Ona za mene vie nije nita. - Osam tvoja ena, pred Bogom i pred ljudima! Posluajte me, pristanite na privremeni rastanak. Nai ete se jednom kasnije. A vas, gospoo, vas nisam zaduen vratiti vaem suprugu, nego dovesti caru koji vas oekuje. - Nemam mu to rei! - dobaci ona silovito. - Ali on vama ima! I ne vjerujem da mu neete imati to odgovoriti... kad vam on moda moe pomoi da se oboje oslobodite svojih veza. Budite razboriti... i ne primoravajte me da upotrijebim silu! Jason moe otputovati jedino sam... pod uvjetom da me vi posluno slijedite do Pariza. Ne isputavajui svoje pitolje, Jean Le Dru prasne u smijeh i baci letimian pogled na bok Sorciere koja je sada itavom svojom visinom nadvisivala kunu. - Sila, to smo mi koji je posjedujemo, policaje! I kaem ti, ja, ja ti kaem da e Marijana otii s Jasonom i da e mi Surcouf pomoi da te otpremim u morske dubine ako ustraje u svojim bezumnim namjerama... Hajde, uini to sam ti rekao: sii! More se jo vie uzburkalo. Ne moemo gubiti vrijeme. Ovo ovdje je Iroise, gdje nema vremena za razgovore, a onaj niski otok, koji vidi tamo dolje, to je Ouessant za koji kau: Tko Ouessant vidi, krv svoju vidi! - Sila nije uza te, Jeane! Pogledaj...! ~ 215 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Marijana, kojoj nepokolebljiv Bretonev stav bijae vratio nadu, iznenada od boli zajei. Oplovivi rt Sanit-Mathieu, jedna se fregata prijetei pojavila na obzorju. Uperene topovske cijevi bljeskale su se pod mjeseinom. - To je Sirene - objasni Vidocp. - Njen je zadatak da osigura provoenje careve naredbe, pri emu, uostalom, njen zapovjednik i ne zna u emu se ona sastoji. Zna samo to da na odreen znak ima otvoriti vatru na jedan brig. - estitam - umijea se Jolival koji je utio za cijelo vrijeme ovog boja rijeima. - Za biveg robijaa raspolaete zaista monim sredstvima! - Car je moan, gospodine! Ja, ja sam samo njegovo skromno orue kome je na ast data njegova mo! Vi znate da on ne trpi neposlunost... a oito ima razloga da mnogo ne vjeruje u slijepu poslunost ove gospoe. Jolival prezirno slegne ramenima: - Ratni brod! Topovi! Sve to zato da se jedna nesretna ena otrgne od ovjeka kojeg ljubi! A da i ne govorim da ete, potapajui Sorciere, istim udarcem poslati na morsko dno i slavnog Surcoufa! - Za minutu e barun Surcouf biti na palubi ovog broda. Pogledajte; evo ga, ve silazi k nama... Zaista su ljestvice od ueta u tom asu bile baene i ve se krupna gusarova prilika, crno se ocrtavajui na svojoj pozadini, sputala po njima s brzinom koja je sluila na ast njegovoj spretnosti. - to se tie gospoe - nastavi Vidooq - ona nije nesretna ena, nego velika dama iji je suprug u mogunosti da joj prouzrokuje mnoge nesree. I ja ne ulazim u to to Beaufort predstavlja! Car si ne bi dao toliko truda da ga spasi, kad bi bio nekakav nevaan ovjek. Dobri odnosi s Washingtonom zahtijevaju da se u svoju zemlju vrati netaknut, i sa svojim brodom... iako se misli da trune na robiji. Onda, gospoo, to ste odluili? Surcouf je upravo skoio na palubu i brzim se koracima uputio prema skupini pored velikog jarbola. - to to radite? - povie. - Treba krenuti odmah! Vjetar se pojaao, a more uzburkalo. Vai nas ljudi ekaju, gospodine Beauforte, a vi kao vrstan mornar dobro znate da je podruje Ouessanta opasno, naroito po ovom vjetru... - Dajte im jo nekoliko trenutaka! - umijea se Vidocq. - Bar toliko vremena da jedno drugom kau zbogom... Marijana zatvori oi dok joj je jecaj razdirao grlo. Svim se svojim snagama pripijala uz Jasona kao da je od neba oekivala neko udo koje e im omoguiti da se stope u jedno bie... Osjeala je njegove ruke koje su je snano striskale, njegov dah na svom vratu i, uskoro, jednu suzu to joj je potekla niz obraz. - Samo ne zbogom! - molila je oajniki dok ju je on jo vre stezao u zagrljaj - ne zbogom! Nikad neu moi... - Ni ja! - Mi emo se opet nai, Marijana, kunem ti se - proape joj na uho. - Mi nismo jai, pa se moramo pokoriti! Ali poto e nesumnjivo morati u Italiju, zakazujem ti sastanak... - Sastanak...? - Da sastanak... za est mjeseci u Veneciji! Moj e brod ekati na sidritu koliko god bude trebalo... Postepeno joj je udahnjivao borbenu snagu koja je, zapravo, nikad nije ni napustila, izgovarao joj rijei u uho s toliko upornosti da je nevoljnica malo oivjela. Njen mozak proradi. - Zato u Veneciji? Najblie pristanite Luki je Livorno. - Zato to Venecija ne pripada Francuskoj nego Austriji. Ako ti tvoj mu ne da slobodu, pobjei e i doi k meni. Za est mjeseci... - Doi u, Jasone... ~ 216 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
On joj zatvori usta poljupcem u koji je unio svu svoju estinu svoje strasti. Ali joj to milovanje nije govorilo o razdirajuoj boli rastanka, ve o ludoj nadi, volji to je kadra uhvatiti se ukotac s itavim svijetom, i Marijana mu ga uzvrati sa svim arom svoje ljubavi. - Pred Bogom koji me uje, zaklinjem se da te se nikad neu odrei, Marijana! elim te i imat u te! Makar morao ii po tebe na kraj zemlje...! Jolivale, vi ete bdjeti nad njom? Da li mi to obeajete? - Nikad nisam nita drugo ni radio! - promrmlja vikont njeno privlaei drhtavo tijelo one koju mu sad vraaju. - Budite bez brige! Jason se odluno uputi prema Surcoufu i pozdravi ga vrlo ozbiljno. - Ja se ne znam pravo zahvaljivati - ree - ali gdje god i kad god to poelite, moi ete raspolagati sa mnom kako vam drago, gospodine barune! Stojim vam na slubi! - Zovem se Robert Surcouf! - odvrati gusar. - Doi da te poljubim, djeae moj! I - doda tiho - nastoj se vratiti po nju! Ona to zasluuje. - Znam ja to ve dugo - ree Jason osmijehnuvi se i odgovarajui na muki zagrljaj maloanskog gusara. - Vratit u se... Konano se okrene Vidocqu i srdano mu stisne ruku. - Previe smo toga skupa pretrpjeli a da ne bismo postali prava braa, Francoise - ree. Ti si samo vrio svoju dunost. Nisi imao izbora. - Hvala - odvrati jednostavno policajac. - to se nje tie, budi miran, nita joj se zla nee dogoditi. I ja u nad njom bdjeti. Doi, pomoi u ti da se popne tamo gore! - zakljui pokazujui na drveni bedem niz koji su visile konopljane ljestvice i vijorile se na vjetru. Ali ve je s amerikog broda nekoliko ljudi skoilo na palubu i, doepavi se svog zapovijednika, dizalo ga poput nekog omota, dok su mornari Jeana Le Drua, kojima Jason u prolazu bijae vrsto stisnuo ruku, zatezali krajeve ljestava i tako ih drali nepominima. Naslonjena na Jolivala, Marijana je oima pratila Jasonov uspon prema kupu glava i poprsja to su se nagnuli preko oplate briga. Prispjee na palubu bi pozdravljeno burnom dobrodolicom i jednim hura! koje se zaori poput topovske salve i alosno odjekne u Marijandnom srcu. S krme Saint-Guenole Vidocq bijae triput mahnuo s upaljenim fenjerom, te je fregata, tamo dolje, pored grebenastog rta, ve izvodila manevar okretanja i uzmicala pravac Bresta. U meuvremenu se nebo nad obalom poelo razvedravati. Ali je vjetar puhao jae, ponovo nadimajui razapeta jedra dok je posada kune svoju barku otiskivala od briga. Jean Le Dru se vrati kormilu i vodena se pruga izmeu dvaju brodova stane poveavati. kuna otklizi prema krmi velikog jedrenjaka i ue u svjetlosno polje njegovih fenjera. A tamo gore, izmeu dviju svjetiljki od pozlaene bronze, Marijana, koja vie nije mogla zadravati suze, vidje kako se uz pomo jednog mornara uspravlja visoka Jasonova prilika. On digne ruku u znak pozdrava... - Jasone! - krikne ne obazirui se na to to pramac bijae utonuo u val, a vodena se masa prelila preko nje. - Jasone! Vrati se! Vrati se...! Ljubim te...! Njeni su se mokri prsti pripijali uz glatko drvo a nijeni se nokti zarivali u nj dok je nesvjesno zabacivala svoju otealu bujnu kosu. More je pod kunom poniralo i ona se umalo ne otkotrlja niz palubu, ali se itava njena snaga bijae istoila u te dvije grevite ruke, itav njen ivot u te oi koje su gledale kako se tamo dolje udaljava Jasonov brod... Dvije snane ruke obujmie i otrgnue od njenih misli i prijetee opasnosti. - Vi ste ludi - Zagrmi Vidocq. - Hoete da se strmoglavite u vodu... - Hou da ga opet vidim... Hou da ga opet naem! - I on to hoe! Ali nee ponovo da vidi le nego vas, vas ivu! Sto mu gromova! Zar hoete umrijeti na njegove oi da mu dokaete svoju ljubav? ivite, bogamu...! Bar do sastanka koji vam je zakazao. Ona ga s uenjem pogleda, ponovo obuzeta eljom da ivi, da se dalje bori za ostvarenje cilja koji joj u ovom trenutku izmie. ~ 217 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Otkud to znate? - On vas previe voli! Da nije tako, nikad ne bi pristao da se s vama rastane! Hajdemo, doite u zaklon! Jutarnja magla nailazi, a vi ste potpuno mokri. ovjek isto tako moe umrijeti od upale plua kao i od utapanja. Ona mu se krotko prepusti, a on je odvede na bolje zatieno mjesto i zagrne vrstim jedrenim platnom; no odbila je da sie pod palubu. Htjela je dokraja gledati kako se udaljuje Jasonov brod. Tamo dolje, pored otoka iza kojih su se ratrkali brojni otoii i podvodni grebeni, Sorciere de la Mer je polako krenula prema puini ljupko se nagnuvi pod ogromnim i krhkim spletom svog bijelog jedrilja. U sivilu zore izgledala je kao galeb to klizi meu crnim hridinama. Dok se provlaila izmeu dva kolja, laa se naas ukaza s boka, a Marijana vidje kako se na pramcu ocrtava ena i sjeti se onog to joj Talleyrand jednog dana bijae rekao: bila je to njena slika, njena slika i prilika, koju je Jason dao izvaljati na kljunu broda. Zatim ameriki brig promijeni poloaj i Marijana je sad vidjela samo krmu i njena svijetla to su se utapala u magli. I Saint-Guenole se okrene uzimajui pravac male luke Conquet... Uzdahnuvi, Marijana ode da se pridrud Surcoufu i Jolivalu koji su avrljali sjedei na hrpi konopa dok su oko njih tapkale bose noge mornara zaposlenih manevriranjem. Za koji e je as jedna kola odvesti u Pariz, kako je to najavio Vidocq, u Pariz gdje je car oekuje. Ali zato? Zato da mu kae... to? Jedva se jo sjeajui da ga je voljela, Marijana je mislila samo na to kako nije raspoloena da vidi Napoleona...
Kad je poslije tri tjedna njena koija prola ispod svoda zamka Vincennes, Marijana baci na Vidocqa uznemiren pogled. - Zar ste dobili zadatak da me baaite u tamnicu? - upita. - Ne zaboga! Car je naprosto odluio da vas ovdje primi! Nije moje da ulazim u njegove razloge. Sve to vam mogu rei, to je da je moja misija zavrena ovdje. Iz Bretanje su bili stigli sino i, iskrcavajui je u dvorite njene kue, Vidocq je Marijani priopio da e po nju doi sutradan naveer i odvesti caru, ali je dodao da ne treba oblaiti dvorske haljine, ve da je vana topla odjea. Ona nije pravo shvatila razlog ovakvom savjetu, ali je bila tako umorna da nije zatraila nikakvo objanjenje, a niti joj je palo na pamet da Jolivala upita za njegovo miljenje. Uhvatila se svog kreveta kao to se brodolomnik hvata olupine: htjela je prikupiti snage za ono to ima doi i to je tako malo zanima. Jedna je jedina stvar bila vana: tri su tjedna protekla, tri muna tjedna, ispunjena drndanjem po beskrajnim drumovima koje loe vrijeme bijae razrovalo i koji bijahu prouzrokovali sve mogue nezgode, kao to su slomljeni kotai, razbijene opruge, konji to bi se esto poskliznuli i pali, a da se i ne spominju stabla to ih vihor bijae oborio na cestu. Ali to su ipak bile tri tjedna od onih est mjeseci nakon ijeg e je isteka Jason ekati Kad je mislila na njega - to se dogaa u svakom trenu, u svakom djeliu vremena koje nije provodila u spavanju - bivalo je to pod nekim udnim dojmom unutarnje praznine, uz neku vrst neutaive i bolne gladi koju je zavaravala uporno pokuavajui u duhu oiviti one tako kratke trenutke kad bijae ostao uz nju, kad ga je mogla dodirivati, drati mu ruku, gladiti kosu, osjetiti miris njegove koe, njegovu umirujuu toplinu, snagu s kojom ju je jo onako slab pritisnuo na svoje grudi prije negoli joj je dao onaj zadnji poljubac koji joj je jo gorio na usnama i od kojeg je i sad jo treperila. Pariz je zatekla pod snijegom. Cia je zima ledila vodu u ljebovima i potocima, a ui i noseve ljudi obojila modrocrvenim bojama. Seina je, ~ 218 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
siva, valjala sante leda i prialo se da po sirotinjskim kuama ljudi svakodnevno umiru od hladnoe. Debeli bijeli sloj, koji se posuo prljavim mrljama ali se nije topio, bijae prekrio sve odjenuvi vrtove u hladno i bljetavo krzno, ali pretvorivi ulice u opasne zamrznute povrine gdje je najjednostavnija stvar na svijetu bila slomiti nogu. No Marijanini su konji, potkovani potkovicama za led, bez tekoe preletjeli dugaak put koji vodi iz ulice de Lille u Vincennes. Negdanja tvrava francuskih kraljeva bijae iznenada izronila iz noi, zlokobna i ruevna, sa svojim kulama sravnjenim s visinom puteva na bedemima. Jedini je netaknut ostao toranj Village nad starinskim pokretnim mostom i ogromna glavna kula koja je visoko nad ogoljelim stablima pokazivala svoje crno etvrtasto zdanje s po jednim tornjiem na svakom uglu. Vincennes je bio skladite baruta, arsenal i rezervat armije koji su uvali invalidi i poneki vojnik. A u njegovoj glavnoj kuli, koja je neko sluila kao obrambena kula zamka, nalazio se sada dravni zatvor pod jakom straom. Ali se izdizala nijema, u svom oklopu od pukarnica i bedema koji su je s desne strane odvajali od ogromnog bijelog dvorita gdje su snijegom prekrivena brda topovske tanadi doaravala nekakve ogromne kolae s tuenim vrhnjem, a s prednje od jedne ruevne kapelice; ta je arobna i trona kamena ipka polako propala a da se nitko nije sjetio da je spasi bijede, taj je dragulj, podignut u ast svetog Louisa, zanemarilo ovo doba tako mlake vjere. A Marijana je uzalud pokuavala dokuiti razlog za tajnost ove audijencije u dnu oronule, zloglasne tvrave. Zato Vincennes? Zato po noi? Malo podalje, dva su otmjena paviljona-blizanca stajala jedan nasuprot drugom. Potjecali su iz Velikog Stoljea, ali su doivjeli istu sudbinu. Na prozorima su nedostajati okviri, velianstvena vrata su se ruila, a guteri izbrazdali zidove. Pa ipak je prema jednoj od ovih graevina, onoj lijevoj to se prostirala s onu stranu kapelice, Gracchus usmjerio konje po Vidocqovim uputama. Neto se svjetla ukaza u prizemlju, kroz prljava stakla. Kola se zaustave. - Doite - ree Vidocq skoivi na zemlju. - Car vas eka. Podigavi oi, Marijana baci iznenaen pogled na ovu blijedu i turu sredinu, stegne svoj kaput od crnog sukna s podstavom od kunovine i nabije na oi krznenu kapulju. Bridak je sjevernjak praio po ogromnom dvoritu rasprujui snijeg i tjerajui suze na oi. Mlada ena polako ue u poploano predvorje koje je sauvalo tragove raskoi, i istog asa ugleda Roustana. Umotan u velik, jarkocrven ogrta iz ijeg je podignutog ovratnika virio samo bijeli turban, mameluk se klanjao na neravnom podu tukui se po slabinama na nevien nain. Ali opazivi Marijanu, skoi i uurbano joj otvori vrata pred kojima je drao ovu nemirnu strau. A Marijana se obre pred Napoleonom... Pod strehom velikog kamina, u kojem je plamsala debela cjepanica, stajao je obuven u izme, s jednom nogom na kamenom ognjitu, s jednom rukom na leima, s drugom proturenom u otvor svog dugakog sivog redengota, i zurio u vatru. Njegova je sjena, natkriljena velikim crnim dvorogim eirom bez najmanjeg ukrasa, ogromna i fantastina, dopirala sve do reljefa izvajanih na stropu gdje su se vidjeli ostaci pozlate; to je bio jedini namjetaj u ovoj ogromnoj i praznoj dvorani gdje su po zidovima ostali samo tragovi nekadanjih tapiserija, a po podu nekoliko hrpa gipsa i maltera. Miran i zamiljen, gledao je Marijanu kako izvodi svoj duboki naklon, zatim joj pokaza na vatru: - Doi da se ugrije! - ree. - Noas je uasno hladno. Mlada se ena utke priblii i prui ruke nad plamen poto je trzajem glave zbacila kapuljau. I itav jedan trenutak oboje ostadoe tako, ~ 219 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
bez rijei, zagledani u titravi plamen i upijajui u sebe njegovu toplinu. Konano Napoleon baci letimian pogled na svoju gou. - Ljuti se na mene? - ree promatrajui upitno fini, nepomini profil, sputene vijee, stisnuta usta. Ne pogledavi ga, Marijana odgovori: - To sebi nikad ne bih dozvolila, velianstvo! ovjek se ne moe ljutiti na gospodara Europe! - Pa ipak je tako! Ali, na kraju krajeva, ne mogu tvrditi da nisi u pravu. Nadala sa se otii, zar ne? Raskinuti veze to te jo veu za ivot koji vie ne eli, izbrisati prolost, raskinuti sa svim to je bilo... Ona iznenada u njega upravi svoje zelene od u kojima zaigra iskra raspoloenosti. Bio je zaista izvanredan glumac! Tipian je za njega bio ovaj nain da pronalazi povod pod kojim e planuti onda kad je znao da je kriv. - Ne pokuavajte podgrijavati srdbu koju ne osjeate, velianstvo! Ja vas previe dobro poznam! A poto sam se vratila, neka car izvoli zaboraviti moje elje i objasniti mi sve one neobine stvari koje su se zbivale tokom zadnjih mjeseci. Smijem li priznati da nita nisam shvatila i da jo uvijek nita ne shvaam? - A otroumna si, ini mi se! - Mislila sam da jesam, velianstvo, ali izgleda da je zakuasta politika vaeg velianstva suvie sloena stvar za enski mozak. I bez ikakvog stida priznajem da nisam uspjela nai nita istinito u onom to su vai suci i vae novine nazivale aferom Beaufort... osim injenice da je jedan nevin ovjek nezaslueno patio, stoput za dlaku izbjegao smrt zato da bi jednom od vaih tajnih agenata pruio zadovoljstvo i pribavio slavu omoguivi mu da ga izbavi tamnice uz va blagoslov i pod nadzorom vae carske mornarice, i osim injenice... da ja zbog toga umalo nisam umrla od oaja i beznaa! I napokon, osim injenice da ste me, kao krunu svega, ovamo doveli prisilno... - Oh, prisilno...! - Protiv moje volje, ako vam je tako milije. Zato sve to? Napoleon napusti svoju mislilaku pozu, okrene se Marijani i ree ozbiljno: - Zato da pravda bude izvrena, Marijana, i da ti bude svjedok tog ina. - Pravda? - Da, pravda. Uvijek sam znao da Jason Beaufort nije kriv ni za to, ni za ubojstvo Nicolasa Malleroussea, ni za sve ostalo. Pa ni za ampanjac i burgundac koji je iznosio iz Francuske na radost ljudima to mi ba nisu prirasli za srce. Ali trebali su mi krivci... stvarni krivci koji nee upropastiti delikatnu igru moje meunarodne politike i zato sam morao igrati igru do kraja... - I riskirati, takoer do kraja, da Jasona Beauforta vidite kako umire u bijedi ili pod udarcima vaih tamniara? - Dodijelio sam mu anela uvara koji, bogamu, nije tako loe obavio svoj posao! Ponavljam ti, trebali su mi krivci... a osim toga, bila je tu i ona afera s krivotvorenim engleskim funtama koja me prisilila da neto poduzmem, naprosto zato da ne ispadnem smijean i da ne otkrijem svoje taktiko oruje. Marijanina je krivnja sad ve ustupala mjesto znatielji. - Vae je velianstvo reklo da je htjelo krivce? Mogu li upitati da li ih ima u rukama? Napoleon se ograniio na to da potvrdno klimne glavom. Marijana je, meutim, i dalje navaljivala. - Vae velianstvo zna tko je ubio Nicolasa, tko je krivotvorio novac? - Znam tko je ubio Nicolasa Malleroussa i ubojicu drim vrsto u rukama, a to se tie krivotvoritelja... ~ 220 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
On asak razmisli bacivi na mladu enu nesiguran pogled. Ona nae za shodno da ga ohrabri: - Pa dobro, zar se ne radi o istom licu? - Ne. Krivotvoritelj novca... to sam ja! Da se stari strop sruio Marijani na glavu, ne bi se bila toliko zabezeknula. Ona pogleda cara kao da je odjednom posumnjala u njegovu zdravu pamet. - Vi, velianstvo? - Ja osobno! Da bih unitio englesku trgovinu, domislio sam se da u nekoj tajnoj radionici dadem krivotvoriti izvjesnu koliinu engleskih funti i da njima preplavim trite. Taj sam zadatak povjerio pouzdanim ljudima i ne znam kako su se lanog novca doepali bijednici koji su ga podmetnuli na brod Jasona Beauforta, ali jedna je stvar sigurna: bile su to moje novanice... i bilo mi je nemogue da ja to javno priznam. Eto zato sam, dok su moji agenti po zatvorima i maltene posvuda po Francuskoj tajno radili na otkrivanju istine, dozvolio da se sudi tvom prijatelju. Eto takoer zato sam unaprijed potpisao njegovo pomilovanje i vrlo briljivo pripremio njegovo bjekstvo. Ono mi je moglo neuspjeti: Vidocq je spretan ovjek... i bio sam uvjeren da e mu ti pruiti izvjesnu pomo! - Uistinu, velianstvo, mi smo prave igrake u vaim rukama i ja se pitam da li je genijalni ovjek dar bogova... ili pokora! Ali, velianstvo, ovaj krivac... - doda plaho - ili... ovi krivci? - U pravu si kad kae ovi, jer ih je bilo vie, ali imali su poglavara, i taj poglavar... ali doi radije sa mnom... - A kuda? - Do glavne kule, imam ti neto pokazati... Ali dobro se obuci. Nagonski poprimivi umiljate kretnje, kojima je jo nedavno, za vrijeme onih njenih trianonskih dana, pomogao da navue kaput ili omota al oko glave, on joj sada vlastoruno namjeta kapuljau na kosu i prui rukavice, koje bijae bacila na kameno ognjite. Zatim je, i dalje kao neko, uhvati ispod ruke i tako s njom izae davi u prolazu znak Roustanu da ih slijedi. Vani ih ledeni vjetar uhvati u svoj vrtlog, ali oni vrsto zdrueni, jurnu preko prostranog dvorita zapadajui do glenja u snijeg koji im je kripao pod nogama. Kad su stigli do pukarnice, Napoleon propusti svoju gou ispod niskog svoda koji su uvali vojnici to su se ukoili od zime. ak su im se na brkovima uhvatile iglice leda. Car zaustavi Marijanu. Jedan fenjer, objeen o zid eljeznom karikom, obasja njegov sivoplavi pogled koji bijae postao vrlo ozbiljan, ak strog, ali ne i tvrd: - To to e sada vidjeti, stravino je, Marijana... i zaista sasvim iznimno. Ali ponavljam ti, pravda mora biti izvrena! Jesi li pripravna da gleda ono to u ti pokazati? Ona podnese njegov pogled ni ne trepnuvi. - Pripravna sam. On joj tada uhvati ruku i povue je za sobom. Poto su proli kroz jo jedna niska vrata, obree se u podnoju glavne kule na fiksnom mostu preko dubokog i irokog jarka. Drveno se stubite sputalo u taj jarak i Marijana nesvjesno pogleda njegovo dno gdje je gorjelo nekoliko svjetiljki. Ali istog asa ustukne i prestravljena krikne: iz blatnog snijega, pod straom dvojice vojnika, zlosutno izdizala jedna jeziva naprava, jedan gnusan, crveno obojen drveni okvir koji je visoko gore pridravao trokutast no: giljotina! S oima iskolaenim od uasa, Marijana je gledala stravino orue. Tako je drhtala da je Napoleon rukom obujmi i njeno privue k sebi. - Jezivo, zar ne? Znam. Doi! I nitko ovu groznu spravu ne mrzi vie nego ja. - Zato onda... ~ 221 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Za kanjavanje po zasluzi! I sad e, ovog asa jedan ovjek umrijeti! On eka u eliji kule i nitko osim ono nekoliko odabranih i provjerenih ljudi to e prisustvovati njegovu smaknuu, nee znati da je gubilite noas ovdje radilo, kao to nitko nee znati tko je takvu presudu izrekao! Ali taj je ovjek sasvim izuzetan zloinac, bijednik kakav se rijetko vidi. On je prolog ljeta hladnokrvno zaklao Nicolasa Malleroussea poto ga je namamio u klopku i prenio ga svezanog i uutkanog uz pomo svojih sauesnika u kuu u Passyju gdje je stanovao Jason Beaufort. Tamo ga je ubio, ali to je bilo tek jedno od njegovih mnogobrojnih zlodjela. Nekoliko je desetaka manjih vojnika, zarobljenih i zadranih na engleskim uznikim laama, umrlo zahvaljujui njemu... rastrgli su ih psi koje ovaj bijednik bijae dresirao za hajku na ljude i nahukao ih na njih... Otkako je Napoleon maloprije rekao da krivce ima u rukama, Marijana je predosjeala da e uti upravo ovo to je ula. Jer ona, ona ve dugo zna tko je ubio Nicolasa! Ali nije mogla pojmiti kako se jedan tako avolski stvor dao uhvatiti. A ni zadnje Napoleonove rijei nisu bacile na to puno svijetla. Sumnja jaa od razuma, jo je kopkala Marijanu. Ona je izrazi: - Velianstvo! Jeste li ovoga puta sasvim sigurni da se ne varate? On se lecne i uperi u nju pogled koji je odjednom postao leden. - Nee valjda od mene traiti milost i za ovog ovdje? - Boe sauvaj, velianstvo... ako je to zaista on! - Doi! Pokazati u ti ga. Oni uoe u kulu, prooe pored straarnice ija su vrata ovog puta bila zatvorena, popee se po lijepim zavojitim stepenicama na prvi kat gdje se naoe u gotikoj dvorani ije je svodovlje sa etiri grede nosio ogroman sredinji stup. Tu su straarili jedan tamniar... i visoka Vidocqova prilika koja se presavi kad ugleda cara. Iz sva etiri ugla prostorije vrsto su okovana vrata vodila u elije od kojih je svaka bila smjetena u po jednom tornjiu. Napoleon gestom pozove tamniara. - Neujno otvori prozori! Gospoa eli vidjeti zatvorenika. ovjek se uputi jednom od uglova, otvori prozori s reetkama i nakloni se. - Prii! - ree Napoleon Marijani. - Pogledaj ... Ona s oprenim osjeajima doe do vrata bojei se onoga to e vidjeti i istovremeno elei to vidjeti, ali nadasve strahujui da tu ne zatekne neko nepoznato lice, lice nekog nevoljnika kojem su vjetom podvalom - a u tome su bili tako spretni - uspjeli dokazati da je pravi krivac. Svjetiljka na klupici osvjetljivala je unutranjost okrugle elije. Vatra je veselo pucketala u visokom unjastom kaminu a na leaju je poivao ovjek okovan lancima za glenje i rune zglobove. Marijani je bio dovoljan jedan pogled, pa da ustanovi da je to zaista ovjek kojeg se nadala i ujedno pribojavala tu vidjeti. Bio je to Francis Cranmere, bio je to ovjek ije je ime kratko vrijeme nosila. Spavao je. Ali je spavao grozniavim i nemirnim snom koji ju je podsjetio na san malog panjolskog opata u zatvoru la Force, san ovjeka koji se strai i kojeg taj strah mui i u snovima... Pred Marijaninim irom otvorenim oima jedna fina i bijela ruka polako zatvori prozori. - Dakle? - upita Napoleon. - To je jamano on, ovog puta? Nesposobna da govori, ona dade potvrdan znak, ali se morade naas nasloniti na zid, toliko je bilo snano njeno uzbuenje prouzrokovano nekom sumornom radou i istovremeno nekim jezivim uasom, iznenaenjem takoer to konano vidi uhvaenog u klopku demona koji umalo nije unitio njen ivot. Kad se malo smirila, digne oi i pred sobom ugleda cara koji ju je zabrinuto posmatrao, i malo dalje Vidocqa nepominog uz sredinji stup. ~ 222 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
- Tako - ree napokon - ono je za njega... ono to sam vidjela tamo dolje? - Da. Ponavljam ti, mrzim tu napravu koja je na moje oi sasjekla toliko nedunih, i ja se uasavam, ali ovaj ovjek ne zasluuje da poput vojnika padne pod mecima streljakog voda. I ne zbog tebe, pa niti zbog Nicolasa Malleroussea ne skidam ovu glavu; dugujem je sjenama mojih ljudi koje je ovaj krvnik poklao. - I kad... e se to obaviti? - Odmah. Uostalom, evo i sveenika... Jedan stariji ovjek u crnoj mantiji zaista je izranjavao iz mranog stubita, s brevijarom u ruci. Marijana odmahne glavom: - On e odbiti. Nije katolik. - Znam, ali nije bilo mogue ovamo dovesti pastora. Uostalom, zar su u smrtnom asu vana usta koja govore o Bogu i izgovaraju rijei nade u svom milosru; vano je da te rijei budu izgovorene... Lagano se naklonivi, sveenik se uputi prema zatvorenim vratima, predvoen uurbanim tamniarom. Marijana uzrujana zgrabi Napoleona za ruku. - Velianstvo...! Ne ostajemo ovdje! Ja... - Nee to da gleda? To me ne udi. ta vie, nije mi ni bila namjera da te suoim s takvim prizorom. Samo sam htio da se uvjeri da se ovoga puta moja pravda nije prevarila i da je nita nee moi zaustaviti. Vratimo se... osim ako mu ne eli rei zbogom... Ona odmahne glavom i potri prema stubitu. Ne nije eljela vidjeti Francisa, nije htjela trijumfirati nad njim u trenutku kad ide na stratite, zato da se bar zadnja misao ovog ovjeka, kojeg je voljela i ije je ime nosila, ne okrene ka mrnji pri pogledu na nju. Ako je kajanje bilo mogue kod ovjeka kakav je Francis Cranmere, nije smjela pomutiti njegovo blagotvorno djelovanje... U pratnji cara, ona sie niz stepenice, pree preko mosta ne pogledavi groznu napravu i uskoro se nae u bijeloj pustinji velikog dvorita. Godio joj je nalet vjetra to ju je itavu zapljusnuo. Ona mu izloi lice. Snijeg je poeo padati. Nekoliko joj se pahuljica zadri na usnama, ona ih s uitkom posie, zatim se okrene i prieka da je Napoleon, manje hitar od nje, sustigne. On je ponovo uhvati pod ruku, te kao i pri dolasku, samo polaganije, krenue putem za kraljiin paviljon. - A ostali? - Iznenada upita Marijana. - I njih ste uhvatili? - Staru Fanchon, i njene ljude? Budi bez straha: oni su pod kljuem i o njihovoj krivnji imamo dovoljno dokaza da ih bez spominjanja ove afere stoput smaknemo ili osudimo na vjenu robiju. Sudit e im i izrei kaznu redoviti sud. Za ovog ovdje, to je bilo nemogue... On previe toga zna i Engleska bi moda bila uspjela da mu jo jedanput omogui bijeg. Tajnost se postupka imperativno nametala. Bili su se vratili u pustu dvoranu gdje je Roustan upravo akao vatru. Napoleon uzdahne i skine eir na kojem su se pahuljice snijega pretvarale u kapljice vode. - A sad govorimo o tebi. Kad se drumovi malo poprave, vratit e se u Italiju. Moram udovoljiti zahtjevima tvog supruga, jer su oni opravdani. Car nema prava princu Sant'Anna uskratiti da ponovo doe do svoje supruge... - Ja nisam njegova supruga! - usprotivi se Marijana bijesno. - I vi to savreno dobro znate, velianstvo! Vi znate zato sam se za njega udala! Djeteta vie nema... prema tome nema vie ni veza izmeu mene i... te sjene! - Ti si njegova ena makar samo po imenu. I ne razumijem, Marijana, zato tako bjei od svoje dunosti! Ti, koju sam smatrao tako odvanom! Prihvatila si pomo tog nesretnika... jer drugo ne moe biti u uvjetima ivota koji je sebi nametnuo... a sad kad vie nisi kadra ~ 223 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
ispunjavati svoj dio obaveza iz ugovora, nema ni toliko hrabrosti da s njim iskreno porazgovara i objasni se! Iznenadila si me... - Recite, razoarala sam vas! Ali ja tu ne mogu nita, velianstvo, bojim se! Da, bojim se te kue, svega onog to je u njoj, tog nevidljivog ovjeka i uroka koji ga okruuju. Sve su ene iz te obitelji umrle nasilnom smru! A ja, ja hou ivjeti, ivjeti za Jasona! - Postojalo je vrijeme kad si htjela ivjeti za mene! - ustvrdi Napoleon sjetno! - Kako se stvari mijenjaju! Kako se ene mijenjaju... Napokon, vjerujem da sam ja tebe vie volio, jer u meni nije sve mrtvo za tebe, pa ako hoe... Ona se odluno usprotivi: - Ne, velianstvo! To ne! Jo ete mi predloiti i... jednostavno rjeenje koje mi jednog dana preporuila Fortunee Hamelin. Ona bi nesumnjivo udovoljila princu Sant'Anni, ali ja se namjeravam uvati za onoga kojeg ljubim... bez obzira na sve opasnosti. - Pa dobro, ne govorimo vie o tome! - odree Napoleon tako suho da Marijana shvati da ga je razljutila. U svojoj je mukoj tatini moda mislio da e jedan sat ljubavi s njim dostajati da joj ublai bolnu tugu za Jasonom i vrati je, odsad pokornu, u okvire ivota koji je jamano predvidio za nju. - Ti mora otii dolje, Marijana - nastavi poslije kratke utnje - ast i politika to zahtjevaju. Ti se mora sastati sa svojim suprugom. Ali ne boj se, nita ti se nee dogoditi. - Otkud vi to znate? - upita Marijana s vie gorine negoli uglaenosti. - Bdjet u nad tobom. Nee tamo otii sama. Uz onog neobinog ovjeka koji te praktiki posvojio, imat e i pratnju... naoruanu pratnju koja te nee naputati i koja e ostati tebi na raspolaganju. Marijana iskolai oi. - Pratnju? Ja? Ali s kojeg naslova? - Recimo s naslovom izvanredne izaslanice. Zapravo te aljem svojoj sestri Elisi, i ne u Luku nego Firenzu. Tamo e lako srediti raune sa svojim muem ne izlaui se nikakvoj opasnosti, jer u te slubeno zaduiti s porukama za veliku vojvotkinju od Toscane. Odluio sam da se moja zatita nad tobom protegne sve do tamo i pobrinut u se da to ljudi znaju. - Izaslanica? Ja? Ali ja sam samo ena. - Pa to onda! Ja sam esto koristio ene. Moja sestra Paulina o tome dosta zna! I ja neu da te vezanih ruku i nogu izruim onom kojeg si ti sama... odabrala za mua! Aluzija je bila jasna. Ona je podrazumijevala tvrdnju da se Marijana, da je bila pametnija, mogla povjeriti svom tadanjem ljubavniku i tako osigurati svoj ivot bez ulaenja u jednu nemoguu pustolovinu... Ocjenivi da je bolje ne uputati se u raspravu, ona se odlui za odlazak i nakloni mu se dubokim protokolarnim naklonom. - Posluat u cara! I zahvaljujem vaem velianstvu na brizi za mene. A u sebi je ve raunala kako e iz Firenze daleko lake, nego to se dosad smjela i nadati, stii u Veneciju. Nije jo pravo znala kako e izgladiti svoj spor s princom Corradom, ni kakav joj oblik nagodbe kani ponuditi, ali jedna je stvar sigurna: ona nikad vie nee ivjeti u velikoj bijeloj vili, lijepoj i otrovnoj poput onih egzotinih cvjetova iji miris opija i iji sok moe usmrtiti... Naravno, bit e tu pratnja koje e se morati otarasiti... Vrata se iznenada otvore. Vidocq se pojavi. On se samo utke i ozbiljno nakloni... Car se lecne. Njegov se pogled svrne, prikuje za Marijanin, ali ga ona izdra ne trepnuvi iako je osjetila kako je protiv svoje volje problijedjela. - Pravda je izvrena! - ree jednostavno. Ali Marijana bijae ve shvatila da je glava Francisa Cranmerea upravo pala. Ona polako klekne na poploan pod koji je vatra zagrijala, i ~ 224 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
pognute glave, sklopljenih ruku, pone moliti za onog koji odsad nikad vie nee imati moi da joj nanosi zlo... Da je ne bi omeo u molitvi, Napoleon se udalji i utone u tamu dvorane...
Top je gruvao nad Parizom. Stojei kod prozora svoje sobe, u drutvu Jolivala i Adelaide, Marijana ga je sluala brojei salve. - Dva... tri... etiri... Znala je to to znai: carsko se dijete upravo rodilo. I ve su, usred noi, veliko zvono Notre-Dame i zvona parikih crkava pozivali Francuze na molitvu za sretno okonanje poroda, te u prijestonici nitko vie nije spavao. Marijana jo manje od svih ostalih, jer je ovo bila zadnja no koju provodi u svom obitavalitu. Njeni su kovezi bili spremni, ve ukrcani u veliku putnu koiju, i ona e zaas, im stigne obeana naoruana pratnja, krenuti prema Italiji. Carska su pisma, koja je imala uruiti velikoj vojvotkinji od Toscane, leala na njenoj komodi pokazujui svoje trake i svoje crvene peate. Namjetaj njene sobe nosio je ve zatitne navlake. Nije bilo cvijea u vazama. Ali je ve tomu dugo kako Marijanina dua bijae napustila ovu kuu. Nervozan isto koliko i ona, Jolival je glasno brojao: - Sedamnaest, osamnaest, devetnaest... Ako je - djevojica, nosit e, kau, naslov princeze od Venecije. Venecija! Postajalo je jo svega tri mjeseca do asa kad e Jasonov brod baciti sidro u njenoj laguni! A njeno se ime, krhko i aroliko poput iskriave staklarije njenih zanatlija, prelijevalo svim bojama nade i ljubavi. - Dvadeset... - nabroji Joldval - dvadeset jedan! Najednom nastade tiina, kratka ali tako napregnuta da bi ovjek rekao da je itava carevina zaustavila dah. Zatim bronzani odjeci nastavie svoj slavodobitni urnebes: - Dvadeset dva! Dvadeset tri... - zagrmi Jolival. - Bit e ih sto i jedan! Muko je! ivio car! ivio kralj Rima...! Kao nekom arolijom, njegov uzvik gromoglasno odjekne. ulo se kako se otvaraju prozori, lupaju vrata, urlaju grla svih Pariana koji su izletjeli na ulice. Jedino se Marijana nije ni pomakla s mjesta i samo je zatvorila oi. Eto, Napoleon konano ima sina kojeg je toliko elio! Rumena je austrijska junica obavila svoj rasplodni posao! Kako je morao biti sretan! I ponosan...! Zamiljala ga je kako iz palae oslukuje odjeke, uz prasak njegova metalnog glasa, uz nervozno lupkanje njegovih peta... Dijete je roeno i bio je to djeak...! Kralj Rima... lijep naslov koji u sebi sadrava vlast nad itavim svijetom! I takoer vrlo teko breme za tako krhka plea. - Doite, Marijana! Treba nazdraviti ovom sretnom porodu! Arkadije otvori bocu ampanjca iji ep odleti u strop. Zatim napuni ae i prui po jednu objema enama. Njegov je radostan pogled prelazio s jedne na drugu dok je dizao prozraan kristalni pehar gdje se krijesilo vino boje blijedog zlata. - U zdravlje kralja Rima...! I u vae, Marijana! I u ast dana kad emo kucnuti za vaeg sina! On nee biti kralj, ali e biti lijep... snaan i valjan kao njegov otac! - Vi to uistinu vjerujete? - upita Marijana ije su se oi ovlaile pri samom spomenu ovako velike sree. - I vie nego to; ne samo da vjerujem - odvrati Arkadije vrlo ozbiljno siguran sam u to! I iskapivi au, on je po ruskom obiaju tresne o mramorni kamin i zakljui: - ... tako siguran kao to sam siguran da sam zauvijek razbio ovu au. ~ 225 ~
Juliette Benzoni
MARIJANA
Jedna za drugom, obje ene uinie isto, jer ih je zabavljao ovaj nesvakidanji obiaj. Zatim Marijana naredi: - Sazovite sluge, Arkadije, i posluite i njih ampanjcem! Hou u veselju da im kaem zbogom, jer u ih ponovo vidjeti ili sretna ili nikako... Idem se obui. I ona se ode spremiti za dugo putovanje koje e ubrzo zapoeti. Vani je, nad radosnim povicima i gromkim ivio! razdraganih Pariana, top jo uvijek gruvao... Bio je 20. oujak 1811.
~ 226 ~

Juliette Benzoni-Marijana 3 Jason Od Cetiriju Mora

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Juliette Benzoni-Marijana 3 Jason Od Cetiriju Mora

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Juliette Benzoni

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

PRVI DIO: CAREV GLASNIK

Jason od etiriju mora

PREPREKA KOD FONTAINBLEAU

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

MARIJANA 2. PRVA RANA

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

MARIJANA 3. TRAGIAN PLES

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

OKOLADA GOSPODINA CREMEA

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora

Jason od etiriju mora