Read without ads and support Scribd by becoming a Scribd Premium Reader.
See Premium Plans
 
JJuulliieeGGaarrwwoooodd TTrroof f ee j j 
The Prize
 
Mom sinu Gerryju Garwoodu Ovo sam sačuvala samo za tebe 
 
PRVO POGLAVLJE
Engleska, 1066.
Nije ni znao što ga je pogodilo. U jednom trenutku barun Royce nadlanicom jeotirao znoj s čela, a u drugom se našao leñima ispružen na zemlji.Oborila ga je s nogu. Doslovce. Čekala je da skine kacigu, pa podigla kožnu trakus kamenčićem ugniježdenim u sredini i počela njome vitlati sve dok nije postiglaželjenu brzinu. Oštar zvuk koji je parao zrak, podsjetio ju je na zavijanje ranjenezvijeri ili fijuk vjetra u krošnjama drveća. Kako bilo, nije se na njega obazirala.Tog hladnog i maglovitog jutra, sva njezina pozornost bila je usmjerena na siluetukoja je mirno stajala u podnožju bedema, jedva petnaestak metara od njezinaskrivena položaja na vrhu.Gorostasni Norman bio je laka meta. Činjenica što je bio voña neprijateljskihvojnika koji su se drznuli krenuti u osvajanje posjeda njezine obitelji, poduhvat joj je učinila još slañim. U njezinim mislima gorostas je postao Golijat.A ona je bila David.Ipak, za razliku od junaka iz drevne priče, nije namjeravala ubiti svog neprijatelja.Da je htjela, mogla ga je pogoditi ravno u sljepoočnicu. Ali nije. Željela ga je samoošamutiti i zato je gañala u čelo.Akobogda, ostavit će mu trag koji će mu do kraja života zagorčati okuspredstojeće pobjede. Jer, Normani su pobjeñivali. Za najviše sat ili dva, probit ćese u unutrašnjost dvorca.Znala je da se više ništa ne može učiniti. Normani su bili višestruko brojčanonadmoćni. Situacija je bila posve beznadna. Povlačenje je bilo jedino razumnorješenje. Ipak, pomisao na predstojeći poraz previše ju je boljela da bi se s njom jednostavno pomirila.Normanski gorostas bio je četvrti napadač kojega je William od Normandije, tajkopilan, u posljednja tri tjedna poslao da osvoji njezin dvorac.Prva trojica borila su se poput dječaka. Uz pomoć vojnika njezine braće, nije ihbilo teško nagnati u bijeg.Ovaj je bio drugačiji. Otpočetka je bilo jasno da s njim neće lako izaći na kraj.Osim što je bio neusporedivo iskusniji od svojih prethodnika, bio je i mnogolukaviji. Doduše, vojnici pod njegovim zapovjedništvom bili su jednake šeprtlje,no imao je čvrstu ruku i znao ili je obuzdati. Bilo je očito da im neće dopustiti dase raznježe.Mrski Normani proslavit će pobjedu prije kraja dana.Nije ni najmanje dvojila da će njihov zapovjednik biti opijen pobjedom. O da,osobno će se potruditi osigurati mu to zadovoljstvo.S osmjehom na licu odapela je kamen u smjeru njegova čela.Barun Royce upravo je sišao s konja ne bi li izvukao jednog od svojih vojnika izopkopa oko dvorca. Budalaš je izgubio ravnotežu i naglavačke pao ravno u vodu.Budući da je bio u oklopu, poput kamena bi potonuo ravno do dna, da ga Roycenije jednom rukom uhvatio za čizmu i izvukao iz mračnih dubina. Tresnuo ga je natravnati nasip i podigao vizir njegove kacige. Začuvši kako kašlje, zaključio je damu njegova pomoć više nije potrebna. Momak je bio živ. Uzdahnuo je, skinuokacigu i nadlanicom otro znoj s čela. Jedva što je spustio ruku, snažan udaracpogodio ga je posred čela.Odletio je unatrag i prizemljio se na leña, podalje od svog pastuha. Nije dugo biou nesvijesti. Kad je otvorio oči, jutarnja magla još uvijek se nije podigla, a njegovivojnici ustrčali su se oko njega pokušavajući mu pomoći.Odbio je njihovu pomoć pa sjeo i odmahnuo glavom, pokušavajući otkloniti bol irazbistriti misli. Minutu ili dvije nije se mogao sjetiti gdje je. S čela, točno iznadnjegova desna oka, spuštao se tanak mlaz krvi. Podigavši ruku opipao je ruboverane. Bila je široka i duboka.Još uvijek nije mogao shvatiti što ga je pogodilo. Strijela nije mogla učiniti takvošto, no kvragu sve, što god da je bilo, vraški je boljelo.
 
Zanemario je bol i usredotočio se na pokušaj da stane na noge. Srdžba mu jepomogla da u tome i uspije. Tako mu boga, naći će kurvinog sina koji mu je toučinio, i sa zadovoljstvom mu vratiti milo za drago.Ta pomisao prilično ga je obodrila.Uzeo je uzde iz ruku svog štitonoše, popeo se u sedlo i svrnuo pogled na vrhvisokog bedema. Je li ga kopilan odatle pogodio? Naravno, udaljenost je bilaprevelika da bi i krajičkom oka mogao vidjeti što mu se sprema.Stavio je kacigu na glavu i spustio vizir.Osvrnuvši se oko sebe, vidio je da su u roku od jedva desetak minuta, koliko jebio izbačen iz bitke, njegovi vojnici zaboravili sve što ih je učio.Ingelram, njegov privremeno prvi podreñeni, s cijelom četom vojnika borio se nasjevernoj strani dvorca. Kiša strijela odapetih s vrha bedema pljuštala je po njima,čineći pothvat posve bezuspješnim. Royce je bio zaprepašten njihovomnesposobnošću. Jedino što su mogli učiniti, bilo je držati štitove iznad svojihglava. Ponovo su vodili glupu obrambenu bitku, istu onakvu u kakvoj ih je zatekaokad im se tog jutra pridružio, izvršavajući najblesaviju dužnost koju je ikada uživotu dobio.Duboko je uzdahnuo i preuzeo zapovjedništvo.Odmah je promijenio taktiku i naredio napad, spriječivši ih da izgube teritorij kojisu već osvojili. Zatim je odabrao desetoricu najboljih strijelaca i poveo ih do vrhaobližnje uzvisine. Prije nego što su uspjeli shvatiti što mu je na umu, odapeo jestrijelu u smjeru saksonskog vojnika koji se nalazio na istaknutom položajubedema i ostavio ih da slijede njegov primjer. Kratko potom, bedem je ostao bezbraniča.Petorica dobrovoljaca željnih akcije uspela su se uz zid i prerezala užad pokretnogmosta. Tako mu bog pomogao, morao je podsjetiti jednog od tih budalaša da sasobom ponese mač.Royce je prvi prešao preko planjki spuštenog mosta, s isukanim mačem u ruci,iako za tim nije bilo potrebe. I niži i viši obrambeni položaji na zidinama bili supotpuno napušteni.Pretražili su štale i ostale gospodarske objekte u potrazi za saksonskim vojnicima,ali nisu našli nijednog. Dakako, zaključio je Royce, napustili su dvorac kroz tajneprolaze. Naredio je nekolicini vojnika da potraže skrivena vrata u zidinama izatvore ih.Osvajanje dvorca ubrzo je obilježeno stavljanjem kićenog stijega vojvode odNormandije na vrh bedema. Posjed je sada pripadao Normanima.No to, dakako, nije bilo sve. Royce je morao obaviti još jedan zadatak: pronaćiratni plijen s kojim će se pojaviti pred svojim kraljem na dvoru u Londonu.Naravno, bila je to gospa Nicholaa.Potraga za preostalom čeljadi završila je pronalaskom šačice služinčadi koju suvojnici izgurali nasred dvorišta.Ingelram, Norman visok poput Roycea, ali s neusporedivo manje ožiljaka koji bisvjedočili o njegovu junaštvu, čvrsto je držao jednog od slugu za ovratnik košulje.Bio je to starac rijetke sijede kose i naborana lica.Prije nego što je Royce stigao sjahati, pohvalio se svojim ulovom. - Uhvatio samnjezina poslužitelja, barune. To je Hacon, onaj koji je Gregoryju rekao sve oobitelji.- Koješta - pobunio se Hacon. - Nisam razgovarao ni s jednim Normanom. Čak ine poznajem nikoga s tim imenom. Neka me bog na mjestu zgromi ako lažem -čvrstim glasom je dodao.Naravno, lagao je, i bio prilično ponosan na sebe zbog svoje hrabrosti u takostrašnim okolnostima. Bilo kako bilo, starac se još uvijek nije usuñivao podićipogled na zapovjednika. Sva njegova pozornost bila je usmjerena na plavokosogviteza koji nije puštao ovratnik njegove košulje.- O, da, itekako si pričao s njim - odvratio je Ingelram. - Gregory je bio prvi vitezkoji je napao ovaj dvorac. Bilo bi ti bolje da ne lažeš.
Search
Search History:
Searching...
Result 00 of 00
00 results for result for
  • p.
    • Notes
    Load more