Colin Wilson i Damon WilsonVELIKA ENCIKLOPEDIJA NERIJEŠENIH ZAGONETKI Naslov izvornikaCOLIN WILSON & DAMON WILSON THE MAMMOTH ENCYCLOPEDIA OF UNSOLVEDMYSTERIE Copyright © Colin Wilson and Damon Wilson, 2000.Urednik ZORAN MALJKOVIĆS engleskoga prevela LJILJANA ŠĆURIĆ Nakladnik MOZAIK KNJIGA Za nakladnika MARIJAN GROŠELJGrafički urednik LOVRO REBIĆ Oblikovanje naslovnice FADIL VEJZOVIC /Korektor SRĐAN BOBAN/ Tisak ZRINSKI d.d., Čakovec, 2003.COLIN WILSON i DAMON WILSONVELIKA ENCIKLOPEDIJA NERIJEŠENIH ZAGONETKIfS't*Y" ,LLiE*3**f1-KMp*4t"« Lj^ ^Prvi dioMozaik knjigaSadržajUvod1. Kralj Arthur i Merlin2. Atlantida3. Skupina Baader-Meinhof 4. Barbadoska grobnica5. Ubojstvo Teresite Base6. Bermudski trokut7. Bigfoot8. Christie, Agatha9. Cievelandska ubojstva10. Krugovi u žitu11. Faraonsko prokletstvo12. Otisci vražjih stopala13. Je li Philipa K. Dicka opsjeo anđeo?14. Dogoni i drevni astronauti15. Zagonetka Eilean More16. Vile17. Fulcanelli i zagonetka alkemije18. Glozelska zagonetka19. Sivi čovjek Bena MacDhuija20. Kaspar Hauser 21. RudolfHess22. Torinski sveti pokrov23. Homer i pad Troje24. Dijamant Hope25. Zagonetka hipnoze23355161656977
8799107115125129141149153171181187197205217235257261SADRŽAJ26. Enigma identičnih blizanaca27. Jack Trbosjek 28. Je li se Ivana Orleanska vratila iz mrtvih?29. Junije30. Fjodor Kuzmič31. Neman iz Loch Nessa279 287 305 311 329 341UvodGodine 1957. znanstveni komentator Jacques Bergier svojim je izlaganjem u jednoj televizijskojemisiji izazvao senzaciju. Govorio je o jednoj od velikih neriješenih zagonetki iz prethistorije,naglom nestanku dinosa-ura prije približno 65 milijuna godina. Rekao je da je dinosaure moglauništiti eksplozija zvijezde koja nije tako daleko od Sunčeva sistema — takozvana supernova.Zatim je još više zapanjio gledateljstvo rekavši da su tu eksploziju možda namjerno izazvalanadmoćna bića koja su željela uništiti dinosaure i dati inteligentnim sisavcima priliku.Znanstvenici su i prvi dio njegove teorije odbacili kao fantazira-nje nadriznanstvenika, a reakcijanije bila ništa bolja kad ju je Bergier 1970. godine ponovio u knjizi Izvanzemaljci u povijesti, koja počinje poglavljem s naslovom Zvijezda koja je ubila dinosaure. Ali, pet godina poslije, američkigeolog Walter Alvarez proučavao je tanak sloj gline na nekom brijegu u Italiji — sloj koji dijelidoba dinosaura (mezozoik) od našeg doba sisavaca — i razmišljao o tome što je moglo uništiticijele porodice životinja. Malo je gline ponio sa sobom u Kaliforniju i pokazao je svome ocu,fizičaru Luisu Alvarezu, rekavši mu: "Tata, taj centimetar debeo sloj gline predstavlja razdoblje kadsu dinosauri nestali, a s njima i oko 75 posto drugih bića na planetu." Njegov je otac bio tako zaintrigiran daje glinu ispitao u laboratoriju i otkrio da sadrži velik postotak rijetkog elementa iridija, teškog elementa koji obično potone u središte planeta, ali se izbacuje ueksplozijama. Alvarez je ozbiljno razmotrio mogućnost eksplozije zvijezde i odbacio ju je tek kadsu daljnja ispitivanja pokazala odsutnost određene radioaktivne platine koja bi u supernovi bila prisutna. Jedina je druga mogućnost bila da je Zemlju pogodio divovski meteorit koji je atmosferuispunio parom, proizvodeći tako "učinak staklenika" koji je podigao temperaturu za nekolikostupnjeva.UVOD IDanašnji krokodili i aligatori mogu preživjeti temperaturu od ok 100 stupnjeva Celzija, ali ako se popne još dva-tri stupnja više, to ne me gu podnijeti i umiru. Gotovo je sigurno da se upravo todogodilo dinosa urima prije 65 milijuna godina. Zato u ovoj knjizi nema naslova "Što s dogodilo s
dinosaurima?". Na to pitanje znamo odgovor. Znamo i to đ je Bergierova "luda" teorija bila vrlo blizu istini.To je glavni razlog za objavljivanje ovakve knjige. Njome nagla šavamo kako je uvijek opasno povući oštru crtu između "ludila" i orto doksne znanosti. U članku o spontanom samozapaljenjuljudskog tijel citiram suvremeni medicinski udžbenik u kojem piše da je samozapalje nje nemogućei da o tome nema smisla raspravljati. Ali, prikupilo se mno go dokaza da ono nije samo moguće,nego je čak i razmjerno često.Godine 1768. Francuska akademija znanosti zatražila je od veli kog kemičara Lavoisiera da istražiizvješće o golemom kamenu koji j< pao s neba i zakopao se u zemlju nedaleko od mjesta gdje suradili nek poljodjelci. Lavoisier je bio posve uvjeren da veliko kamenje ne pada : neba pa je rekaoda su se svjedoci ili zabunili ili lažu; postojanje meteo rita znanost će prihvatiti tek pola stoljeća poslije."Poltergeist", ili bučni duh, još je češći od spontanog samozapa: ljenja čovjeka; u svakom danomtrenutku diljem svijeta ima na stotine slučajeva. A ipak, u Americi su osnovali neku vrstuobrambene lige koji se zove CSICOP (Committee for the Scientific Investigation of Claims of theParanormal — Odbor za znanstveno istraživanje tvrdnji o paranori malnim pojavama) koje je glavnicilj tvrditi da "paranormalno" ne postoji nego je izmišljotina varalica. Svatko tko se imalo bavio paranormalnim zna da takav stav nije samo neodrživ, nego je i neka vrsta namjernog sljepila.Budimo posve jasni. Ne tvrdim da je skeptičnost sama po sebi štetna. Razum je najviša čovjekovasposobnost i mi u svakom trenutku moramo procjenjivati vjerojatnosti. O toj nam procjeni ovisiživot svaki put kad prelazimo ulicu. Moram znati procijeniti hoće li me neki autobus ili automobilstići prije nego što stupim na pločnik. A kada se znanstvenik suoči s pitanjem može li, recimo, nekiizraelski "medij" savijati ključeve tako što ih samo trlja, on se može jedino osloniti na svojeiskustvo s ključevima i procijeniti vjerojatnost. No mislim da bi se svaki znanstven8 iiUVODnik složio s tim daje pogrešno prosuđivati a priori i zaključiti da to pitanje nije vrijedno istraživanja jer ključeve ne možemo savijati tako što ih samo trljamo. Ako je pošten, mora barem biti voljan proučiti to pitanje.Većina bi znanstvenika odgovorila da upravo tako i postupaju, i načelno je to točno. I oni su samoljudi, podložni dosadi, nestrpljenju i razdražljivosti kao i svi drugi, što znači da lako mogu prijećigranicu koja razdvaja znanstvenu objektivnost od emocionalne subjektivnosti.Jedan od manje dogmatičnih članova CSIOCOP-a bio je matematičar Martin Gardner, čija je knjigaPomodnosti i laži u ime znanosti zabavna studija "kultova nerazumnosti". Možemo tu čitati o proroku Volivi, koji je vjerovao da je Zemlja ravna, o kapetanu Svmmesu, koji je vjerovao da ješuplja, i o Cvrusu Teedu, koji je vjerovao da je jajolika i da mi živimo s unutarnje strane. Gardner izvanredno duhovito govori o Jehovi-nim svjedocima i čudacima koji vjeruju da Velika piramidasadrži podatke o drugom Kristovom dolasku. Ali, nakon pet-šest poglavlja, čitatelju njegovsuperiorni pristup počne ići na živce. Je li autor nekakav nadmoćni um koji je otkrio tajnu vječneistine? Je li posve siguran da su svi koji su vidjeli NLO u zabludi, daje Atlantida postojala samo uPlatonovoj mašti, da su neke zamisli Wilhelma Reicha iz kasnije faze čisto ludilo? Zacijelo je pitanje u tome gdje ćemo povući crtu. Spreman sam se složiti daje Immanuel Velikovskv zapravo bio ekscentrik — naime, da su njegove teorije o vezi između Venere i biblijskih katastrofa rezultatinspiracije, a ne pomnjivog znanstvenog istraživanja. Ali, mnoga njegova nadahnuta nagađanja pokazala su se iznenađujuće točnim — primjerice, njegovo uvjerenje da zemlju okružuju moćnamagnetska polja. A postoje utjecajni filozofi znanosti kao što su Sir Karl Popper, Michael Polanvi iAbraham Maslovv, koji su vjerovali da se sve znanstveno razmišljanje temelji na "inspiraciji" a nena pomnjivom znanstvenom istraživanju. Ukratko, čini mi se da Gardner crtu povlači na pogrešnommjestu. Napisao sam biografiju Wilhelma Reicha i slažem se da je Reich bio dogmatičan i paranoičan, kao ivrlo neugodna osoba. Ali, problem s Reichom, kao i s mnogim drugim psihoanalitičarima, jest u
Search History:
Result 00 of 00
00 results for result for
p.
Recommended
More From This User
Notes
Load more
