Zbornik Radova Islamskog Pedagoškog Fakulteta U Zenici 2 - 2004

ISSN 1512-8849 ISLAMSKA PEDAGO[KA AKADEMIJA U ZENICI
ZBORNIK RADOVA
NASTAVNIKA AKADEMIJE
II/ 2004.
ZBORNIK RADOVA NASTAVNIKA ISLAMSKE PEDAGO[KE AKADEMIJE U ZENICI
ILUM
ZBORNIK RADOVA NASTAVNIKA AKADEMIJE Godi{te 2, br. 2, april 2004. Zbornik izlazi godi{nje
Izdava~ Islamska pedago{ka akademija u Zenici
Za izdava~a Doc. dr. sc. [ukrija Rami}
Recenzenti Prof. dr. sc. Ismet Dizdarevi} Prof. dr. sc. Refik ]ati} Doc. dr. sc. Zuhdija Adilovi
Lektor i korektor Mr. sc. Hazema Ni{tovi}
Prijevod na engleski Muhamed Paanbegovi
Tehni~ki urednik Izet Pehli}
Na osnovu mi{ljenja Federalnog ministarstva kulture i sporta broj: 02-15-573/03 od 13.03.2003. 2003. godine, Zbornik je oslobo|en pla}anja poreza na promet proizvoda i usluga.
PREDGOVOR U godini u kojoj Islamska pedagoka akademija u Zenici ulazi u drugu deceniju svoga postojanja, osjeam posebno zadovoljstvo to mi se prua prilika da piem predgovor, drugom po redu, Zborniku radova njezinih nastavnika i strunih saradnika. Inspirirani rijeima Kurana asnog: Ui, itaj, s imenom Gospodara tvoga..., Gospodaru poveaj mi znanje, i rijeima poslanika Muhammeda, s.a.v.s, koji, one koji su stekli znanje pa ga ire, uporeuje sa plodnom zemljom, koja primi vodu i njome napaja bilje i rastinje, nastavnici i saradnici Islamske pedagoke akademije uloili su dodatni trud da uz svoje mnogobrojne obaveze u nastavnoedukativnom procesu, opedrutvenim korisnim aktvinostima i aktivnostima na polju sticanja znanja i znanstvenoistraivakog rada, pripreme radove za ovaj Zbornik. Iskreno se nadam da e on opravdati njihova zvanja i naunu reputaciju i kao takav kod italaca dobro biti primljen. Znajui da je zekat na znanje iriti ga i prenositi drugima, nastavnici i saradnici Akademije ovim Zbornikom su, nadam se, ispunili barem dio te obaveze. Zbornik je, dakle, samo dio znanstvenoistraivakog rada nastavnika i strunih saradnika Akademije realiziranog u kolskoj 2003/04. godini. Radovi u njemu tretiraju problematiku iz razliitih naunih disciplina koje se izuavaju na Akademiji - erijatskih, pedagoko-psiholokih i jezikih, a njihov redoslijed ureen je po rasporedu predmeta u Nastavnom planu i programu Akademije. Uz molbu Allahu, d., da nas pomogne na putu dobra, molim Ga da nas uini korisnim lanovima drutva u kojem ivimo tako da na rad i trud na polju afirmiranje nauke i morala ne bude uzaludan. Amin! Dekan Doc. dr. sc. ukrija Rami
ISLAMSKA PEDAGO[KA AKADEMIJA U ZENICI
ZBORNIK RADOVA
NASTAVNIKA AKADEMIJE
Zenica, april 2004.

7
Doc. dr. hfz. Safet Halilovi POVODI OBJAVE KUR'ANA (razumijevanje i mogunosti koritenja u odgojno-obrazovne svrhe) Saetak Pitanje povoda objave Kurana (asbab nuzul al-Qur'an) spada u izuzetno vana pitanja tefsirske znanosti, s obzirom da je razumijevanje povoda objave vaan uvjet za pravilno razumijevanje Kur'ana. tavie, postoje kuranski tekstovi koji se ne mogu razumjeti ukoliko se ne poznaje povod njihovog objavljivanja. Jedini validan nain upoznavanja povoda objave je pouzdana predaja od onih koji su bili prisutni i svjedoili situaciju u kojoj je neki ajet objavljen. To se, dakle, ne dokuuje racionalnim putem ve, iskljuivo, na osnovu predaje (al-riwaya). Povodi objave koje tretira tefsirska literatura podrazumijevaju: 1) da se desi neki dogaaj, pa nakon toga doe do objavljivanja nekog ajeta, 2) da Poslaniku, s.a.v.s., bude postavljeno pitanje o neemu, a onda uslijedi objava u kojoj dolazi odgovor na to pitanje. U razumijevanju poruke Kur'ana prednost se daje openitosti kur'anskog teksta, a ne posebnosti povoda (al-'ibra bi 'umum al-lafz la bi kusus al-sabab). Ovakav stav zastupa veina islamskih uenjaka (al-\umhur), jer jedan op}i kur'anski tekst, objavljen s odre|enim povodom, u sebi sadrì i dati pojedina~ni povod i druge njemu sline. Za davanje prioriteta posebnosti povoda nad openitosti teksta potrebno je imati argumente na osnovu kojih se jasno vidi da se dotini tekst odnosi samo na fakat povoda. Sve dok nema takvih argumenata pouka je u openitosti kur'anskog teksta a ne u posebnosti povoda. U radu je podvueno da se poznavanje povoda objave moe koristiti u odgojnoobrazovne svrhe, prvenstveno na planu motiviranja uenika i pobuivanja njihove panje i zainteresiranosti na asu Vjeronauke.
***
9
Uvod Me|u pitanja oko kojih su saglasni islamski u~enjaci spada i stav da je Kur'an objavljen iz dva dijela. Jedan je objavljen bez konkretnog povoda i sa~injava znatan dio Kur'ana, a drugi je objavljen povodom neke situacije koja se zbila, ili vezano za neko pitanje koje je bilo upu}eno Poslaniku, s.a.v.s., u periodu primanja objave, a to je vrijeme od dvadeset i tri godine njegove poslanike misije. Posljednji dio istraùje posebna d isciplina koja se u tefsirskoj literaturi naziva povodi objave Kur'ana (asbab nuzul al-Qur'an). Poznavanje povoda i okolnosti vezanih za objavljivanje Kur'ana pruà pomo} u dobrom razumijevanju Allahove, d`.{., Knjige i otkrivanju njenih poruka. Stoga su islamski uenjaci ustanovili potrebu da svako ko se upusti u komentarisanje Kur'ana asnog mora posvetiti veliku panju povodima objave. Ovaj rad poblie osvjetljava tematiku povoda objave, uz poseban osvrt na tzv. problem prioriteta (odnos teksta i povoda) kao i mogunost okoritavanja s povodima objave u odgojno-obrazovne svrhe. Znaaj poznavanja povoda objave Razumijevanje povoda objave veoma je vaan uvjet za pravilno razumijevanje Kur'ana. O tome Ibn Daqiq al-Ìd1 kaè: "Pronicanje u povod objavljivanja ~vrst je put u razumijevanje ~asnog Kur'ana."2 ejhulislam Ibn Taymiyya 3 je rekao: "Poznavanje povoda objave pomaè razumijevanju ajeta, jer
1
Muhammad ibn Àli ibn Wahb ibn Muti` al-Qu{ayri, poznat kao Ibn Daqiq alÌd (umro 702/1302) - znameniti u~enjak i eriatskopravni teoretiar. Autor je brojnih djela, a poznatija su: Ihkam al-ahkam, Al-Ilmam bi ahadil al-ahkam, AlImam fi {arh al-ilmam i druga (vidjeti: Al-A`lam, VI, str. 283.). 2 Al-Suyuti, Al-Itqan fi 'ulum al-Qur'an, I, str. 29. 3 Ahmad ibn Àbd al-Halim ibn Àbd al-Salam al-Harani al-Dima{qi al-Hanbali (661/1262-728/1327) - {ejhulislam. Bio je veliki autoritet u tefsiru i fikhu, veoma rje~it, reformator, uzor drugim u~enjacima. S manje od dvadeset godina je izdavao decizije (fetve) i drào nastavu. Bio je pozvan u Egipat da izrekne neke fetve, a kad ih je izrekao, dopao je zatvora. Nakon toga je otputovao u Damask, gdje je, tako|er, dopao zatvora, da bi u zatvoru i umro. U vezi s njegovim opusom, u djelu Al-Durar al-kamina stoji da je imao preko 4.000 fascikli, koje neki prera~unavaju u 300 tomova. Poznata djela su mu: Al-Siyasa al-{arìyya, Al-|am` bayn al-àql wa al-naql, Al-Fatawa, Minha\ al-sunna, Al-Furqan bayn awliya' Allah wa awliya' al-{aytan i druga (vidjeti: Al-Durar al-kamina, I, str. 144.; Al-A`lam, I, str. 144.).
10
poznavanje povoda nudi saznanje o ishodu."4 Al-Wahidi,5 autor djela Asbab al-nuzul, tvrdi: "Nije mogu}e pravilno (pro)tumaiti jedan ajet ako se prije toga nemaju uvidi u povod njegove objave."6 Poznati islamski uenjak imam Al-[atibi7 u djelu Al-Muwafaqat fi usul al-ari'a je rekao: "Pronicanje u povode objavljivanja neophodno je svakome ko èli spoznati prava znaenja Kur'ana. Dokaz tome je sljedee: Prvo. Poetika i tropika, pomo}u kojih se proni~e u i'daz (nadnaravnost) Kur'ana, povrh pronicanja u semantiku arapskog jezika, u svoj predmet uklju~uju i spoznavanje onoga {ta pretpostavljaju okolnosti: govornu situaciju, situaciju u kojoj se nalazi onaj ko govori i onaj kome se govori, ili ukupnu situaciju, jer se ista besjeda razlikuje u razli~itim situacijama, ovisno o naravima onih koji razgovaraju, ili o ne~emu drugom. Kao pojava, govor moè imati jedan isti sastav rije ~i, a dobijati razli~ita zna~enja: izri~itost, pogrdnost i druga. Kao zapovijed, moè dobiti zna~enje dozvoljavanja, prijetnje, onemogu}avanja i sli~no, a èljena zna~enja izraàva putem izvanjezi~kih sredstava, koja po~ivaju na posebnim situacijama, ili ih one pretpostavljaju. Svaka situacija se ne moè transponirati, niti se svaka sli~na situacija moè opisati istim rije~ima. Ako pri poku{aju uporednog opisivanja neke okolnosti promakne tek mali dio poruke, opis ne}e biti shva}en, ili ne}e biti shva}en makar jedan njegov dio. Pronicanje u povode objavljivanja otklanja te{ko}e ove vrste. Prou~iti ih, nezaobilazan je zadatak. Spoznavanje povoda objave je, zapravo, spoznavanje onog {to nalaè situacija u kojoj je objavljen jedan tekst. Drugo proizlazi iz naprijed navedenog, a to je da nepoznavanje povoda objave uzrokuje nejasno}e i te{ko}e. Poruka ne~eg {to je sasvim odre|eno usljed nepoznavanja povoda postaje
4 5
Al-Suyuti, op. cit. str. 29-30. Àli ibn Ahmad ibn Muhammad, Abu al-Hasan al-Wahidi (umro 468/1075.) mufessir i filolog. Autor je tri djela iz tefsira: Al-Basit, Al-Wasit i Al-Wa\iz, zatim djela Asbab al-nuzul, [ar h Diwan al-Mutanabbi (vidjeti: Al-Nu\um al-zahira, Dar al-kutub al-Misriyya, V, str. 104.; Al-A`lam, IV, str. 255.). 6 Al-Wahidi, Asbab al-nuzul, str. 3. 7 Ibrahim ibn Musa ibn Muhammad al-Garnati, poznat kao Al-[ atibi (umro 790/1388.) - uenjak usula i hafiz iz Granade. Bio je istaknut fakih malikijskog mezheba. Poznata djela su mu: Al-Muwafaqat fi usul al-{arià, Al-I`tisam (o osnovama fikha), Usul al-nahw, [ar h al-Alfiyya (vidjeti: Al-A`lam, I, str. 75.).
11
op}a, dok ne pre|e u ne{to sasvim drugo. To moè biti razlog nastanku spora. [ta zna~i, da to moè po jasniti ono {to Abu Ùbayd prenosi od Ibrahima al-Taymija koji prenosi: 'Jednog dana se Ùmar ibn al-Kattab osamio i po~eo ragirati sam sa sobom: 'Kako se moè razilaziti ova zajednica, a Vjerovjesnik joj je jedan i kibla jedna?' ûo ga je Ibn Àbbas i na to reagirao: 'Vo|o pravovjernih, nama je Kur'an objavljen. Dok smo ga ~itali, znali smo za{to je {ta objavljeno (tj. poznavali smo povode objave). Nakon nas }e do}i generacije koje }e ~itati Kur'an a ne}e znati za{to je {ta objavljeno. Oko toga }e im se ja vljati misli. îm se pojavi neko mi{ljenje, odmah za njim dolazi razmimoilaènje, a ako se mimoi|u i sukobit }e se. ' Ùmar se naljutio. Zamolio je Ibn Àbbasa da u{uti i on je oti{ao. Tad se Ùmar zapitao o tome {ta mu je Ibn Àbbas rekao. Pozvao ga je i rekao mu: 'Ponovi mi ono {to si rekao!' Kad mu je ponovio, Ùmar je sve shvatio i to mu se dopalo."8 Nepoznavanje povoda objave esto je ljude dovodilo u nedoumicu, pa su ajete razumijevali na neodgovaraju}i na~in, ne uvi|aju}i Boànsku mudrost u njihovom objavljivanju, kao {to se, po onom, kako prenose autori dvaju Al-Sahiha, desilo Marwanu ibn al-Hakamu kad je rije~i Uzvi{enoga:
Ne misli nikako da }e oni koje veseli ono {to rade i kojima je drago da budu pohvaljeni i za ono {to nisu u~inili - nikako ne misli da }e se kasnije spasiti (Ali Ìmran, 188.), razumio da su prijetnja vjernicima, pa je svom vrataru rekao: "Ibn Rabiè, idi Ibn Àbbasu i reci mu: 'Svaki ovjek se raduje onome to mu je darovano, a, takoer, drago mu je da bude pohvaljen i za ono to nije uradio da li to znai da emo svi biti kanjeni?'" Ibn Àbbas mu je na to odgovorio: 'Ni{ta vi nemate s tim. Vjerovjesnik, s.a.v.s., se obra}ao Jevrejima i ne{to ih pitao, a oni su ga prevarili odgovoriv{i druga~ije nego {to jeste. Pretvarali su se da zasluùju da im Vjerovjesnik zahvali za ono {to su mu rekli. Obradovali su se onim {to su postigli prevarom.' Tad je Ibn Àbbas prou~io: A kad je Allah uzeo obavezu od onih kojima je knjiga data (Ali Ìmran,
] [
Al-[ atibi, Al-Muwafaqat fi usul al-{arià, III, str. 347-348.
12
187.) dok nije sitgao do: ... oni koje veseli ono {to rade i kojima je drago da budu pohvaljeni i za ono {to nisu u~inili."9 Kao to se vidi u prethodnom primjeru, poznavanje povoda objave otklanja nejasnoe u razumijevanju kur'anskog teksta. tavie, u Kur'anu postoje tekstovi ~ije poruke ~ovjek ne moè razumjeti bez poznavanja povoda objave. Navest emo nekoliko primjera:10 Prvi primjer. U 189. ajetu sure Al-Baqara, Allah, d.., kae:
Ne iskazuje se ~estitost u tome da sa stra`nje strane u ku}e ulazite, nego je ~estitost u tome da se Allaha bojite. Ovaj ajet se ne bi mogao razumjeti bez poznavanja povoda objave. A povod objave je sljedei: Ibn Àbbas, Al-Barra', Qatada i Àtta' prenose da su pripadnici nekog plemena u predislamskom dobu, kad bi obukli ihrame, pravili otvor na stra`njem zidu svojih ku}a i kroz taj otvor ulazili i izlazili. Kasnije su od toga odustali, primorav{i se da u ku}e ulaze kroz vrata.11 U ovom ajetu je poruka da ulazak u ku}u sa stra`nje strane nije ne{to blisko Uzvi{enom Allahu, da On to nije propisao, niti nam u zalog stavio. U tome je dokaz da ono {to ne pribliava Allahu i nije Njegov zalog nije poèljno, niti ne{to {to bi neko trebao osje}ati kao svoju du`nost."12 Drugi primjer. U 195. ajetu sure Al-Baqara nalaze se Allahove, d.., rijei: ] [ I imetak na Allahovom putu `rtvujte, i sami sebe u propast ne dovodite . Bez poznavanja povoda objave teko bismo razumjeli ta se tim rijeima poruuje. O tome poznati mufessir i fakih Abu Bakr al-Razi Al-|assas kae: "Moglo
9
] . [
Predaju biljeè: Al -Bukari (Al-Sahih, VII, str. 166., Kitab: Tafsir al-Qur'an, Bab: La tahsabann allarina yafrahun bi ma ataw, br. 3.966.); Muslim (Al-Sahih, XVII, str. 267., Kitab: Sifat al-munafiqin wa ahkamuhum, br. 2.778.); Ahmad (Musnad Bani Ha{im, br. 2.577.); Al-Suyuti (Al-Itqan, I, str. 29.). 10 Primjeri koji slijede navedeni su prema Al-|assasovom tefsiru Ahkam alQur'an. 11 Ove predaje navodi Al-Tabari u svome tefsiru |ami' al-bayan, tom III, str. 556-560., pod brojevima kako slijedi: od Ibn Àbbasa br. 3.086., od Al-Barra'a br. 3.075., od Qatade br. 3.084., od Àtta'a br. 3.088. 12 Vidjeti: Al-|assas, Ahkam al-Qur'an, I, str. 310.
13
bi se re}i da ima vi{e razli~itih tuma~enja. Jedno je ono za koje nam je kazivao Muhammad ibn Bakr rekav{i: 'Kazao nam je Abu Dawud rekav{i: Kazao nam je Ahmad ibn Àmr ibn al-Sarh rekav{i: Kazao nam je Ibn Wahb, koji prenosi od Haywe ibn [u rayha i ibn Lahiè, a oni od Zayda ibn Abi Habiba, a on od Aslama Abu Ìmrana, koji kaè: Bili smo u pohodu na Konstantinopol, pod zapovjednitvom Àbd al-Rahmana ibn al-Walida, a Bizantinci su nas ~ekali u zasjedi na gradskim zidinama. Jedan od nas je krenuo na neprijatelja, a ljudi su zavikali: '[ta je ovome!? Svojim rukama se baca u propast!' Abu Ayyub kazuje: 'Ovaj ajet je objavljen u prisustvu jedne grupe nas ensarija. Kad je Allah pomogao svog Vjerovjesnika i osnaìo islam, rekli smo: Okrenimo se imovini da je pove}amo. Uzvi{eni Allah je objavio: I imetak na Allahovom putu `rtvujte, i sami sebe u propast ne dovodite. Bacanje svojim rukama u propast bilo je to da se okrenemo imovini i njenom uve}avanju, uz istovremeno zapostavljanje borbe na Allahovom putu.' Abu Ìmran kazuje: 'Abu Ayyub se neprestano borio na Allahovom putu, sve dok nije ukopan u Konstantinopolu.'13 Abu Ayyub je kazao da bacanje rukama u propast znai ostavljanje borbe na Allahovom putu, da je ovaj ajet objavljen s navedenim povodom. Isto se prenosi i od Ibn Àbbasa, Hurayfe, Al-Hasana, Qatade, Mu\ahida i AlDahhaka."14 Trei primjer. Kad ita rijei Uzvienoga: ]
O vjernici, kad vam vjernice kao muhadìrke do|u, ispitajte ih, a Allah dobro zna kakvo je vjerovanje njihovo, pa ako se uvjerite da su vjernice, onda ih ne vra}ajte nevjernicima: one njima nisu dopu{tene, niti su oni njima dopu{teni, a njima dajte ono {to su potro{ili (Al-Mumtahina, 10.) i ajet koji za njim slijedi:
13
Hadis prenosi Abu Dawud (Al-Sunan, III, str. 12., Kitab: Al-|ihad, Bab: Fi qawlihi Taàla Wa la tulqu bi aydikum ila al-tahluka, br. 2.512.) Isto prenosi i Al-Tirmiri (Al-Sunan, V, str. 212., Kitab: Tafsir al-Qur'an, Bab: Sura Al-Baqara, br. 2.972.). Takoer, prenosi ga i Al-Suyuti (Lubab al-nuqul, str. 59-60.). 14 Ahkam al-Qur'an, I, str. 318.
14
A ako neka od èna va{ih nevjernicima umakne, ako vi poslije u borbu s njima stupite, onda onima ~ije su ène umakle, vjen~ane darove, koje su im dali, namirite. Bojte se Allaha u koga vjerujete (Al-Mumtahina, 11.), ~italac ih ne moè razumjeti ako ne zna povod i vrijeme njihovog objavljivanja, ako ne zna da su objavljeni nakon Mirovnog sporazuma na Hudejbiji, ako ne zna koji posebni uvjeti su potpisani u slu~aju da neko Poslaniku pri|e kao musliman, a treba ga vratiti Kurej{ijama, treba li to primjenjivati i na ène, ili ne treba!? Ova dva ajeta su objavljena u vezi s tim, a govore da vjernice treba izuzeti iz uvjeta Mirovnog sporazuma na Hudejbiji, nakon {to ih se ispita i utvrdi da su vjernice. Stoga je potrebno poznavanje povoda objave.15 etvrti primjer. Ovaj primjer nam pokazuje kako zanemarivanje povoda objave moe odvesti u potpuno pogreno interpretiranje kur'anskog teksta. U 93. ajetu sure Al-Ma'ida kae se:
] [
] [
Onima koji vjeruju i dobra djela ine nema nikakva grijeha u onome to oni pojedu i popiju... Jo u prvom periodu islama nekima se, na osnovu ovog ajeta, inilo da nije zabranjeno uivanje alkoholnih pia. Meutim, povod objave ukazuje da se ajet odnosi na one koji su pili alkohol prije njegove zabrane. Prenosi se da su neki ashabi, kada je objavljeno: Vino, i kocka, i kumiri, i strelice za gatanje odvratne su stvari, ejtanovo djelo, zato se toga klonite da biste postigli ono to elite (Al-Ma'ida, 90.), rekli: "A ta je sa onima koji su pili alkohol i umrli prije njegove zabrane?" Tada je objavljen ovaj ajet u kojem se govori da je Allah njima oprostio.16 Nain upoznavanja povoda objave U~enjaci su raspravljali o na~inu spoznavanja povoda objave. Al-Wahidi o tome u predgovoru djelu Asbab nuzul al-Qur'an kaè:
15 16
Vidjeti: Yusuf al-Qaradawi, Kayf nataàmal maà al-Qur'an al-àzim, str. 249. Vidjeti: Al-Wahidi, Asbab al-nuzul, str. 204.
15
"Nije dopu{teno govoriti o povodima objavljivanja Kur'ana osim na osnovama predaje (al-riwaya) od onih koji su bili svjedoci objavljivanja, koji znaju povode." Muhammad ibn Sirin je rekao: "Pitao sam Ùbaydu al-Sulaymanija o jednom ajetu iz Kur'ana, a on mi je odgovorio: 'Boj se Allaha i pravo govori! Oti{li su oni koji su znali povode objave Kur'ana.'"17 Ovi citati ukazuju na to da je jedini validan nain upoznavanja povoda objave je pouzdana predaja od onih koji su bili prisutni i svjedo~ili situaciju u kojoj je neki ajet objavljen. To se, dakle, ne dokuuje racionalnim putem ve, iskljuivo, na osnovu predaje (al-riwaya). Poznati uenjak hanefijske pravne kole Abu Bakr al-Razi al-|assas to naglaava, pa kae: "Poznavanje hronologije objavljivanja ajeta ne doku~uje se putem razuma, ve} samo putem predaje."18 Na drugom mjestu isti uenjak naglaava da, kad se radi o nekom ajetu koji je imao poseban povod objavljivanja, razum nema mjesta da i{ta pretraùje, jer se povod sastoji iz spleta okolnosti koje su posvjedo~ili Vjerovjesnikovi drugovi, koji su ivjeli u vrijeme objave.19 Da li predaja koja dosee do tabi'ina (generacije koja nije vidjela Poslanika, niti je vjela u vrijeme objave) moe biti prihvaena u objanjenju povoda objave? Veina islamskih uenjaka smatra da predaje koje doseu do tabiìna (mursal predaje) mogu biti prihvaene u obrazloenju povoda objave nekog ajeta. To je ispravan postupak koji su u~enjaci odobrili obrazloènjem: "Prihvatljiv je (u tuma~enju povoda objavljivanja) stav tabiìna, ako se on dodatno osnaì drugo mursal predajom, prihva}enom od strane nekoga vode}eg mufessira, koji je za tabiìne pouzdano u tvrdio da su preuzimali od ashaba, kao {to je utvr|eno za Ìkrimu, Mu\ahida ibn |abra, Saìda ibn |ubayra, Àta'a ibn Abi Rabaha, Al-Hasana al-Basrija, Saìda al-Musayyaba i Al-Dahhaka ibn Muzahima."20 Ukoliko je udovoljeno ovim uvjetima, mursal predaja o povodu objave nekog kur'anskog teksta je validna. Uz navedeno, sened (lanac prenosilaca) do tabi'ina, takoer, mora biti vjerodostojan. Ovdje je, svakako, potrebno naglasiti da prilikom pozivanja na predaje koje govore o povodima objave treba biti veoma
17 18
Al-Wahidi, op. cit. str. 3-4. Ahkam al-Qur'an, II, str. 543. 19 Vidjeti: Ahkam al-Qur'an, I, str. 216. 20 Vidjeti: Subhi al-Salih, Mabahil fi ùlum al-Qur'an, str. 134-135.
16
oprezan. Postoje predaje koje su prenesene na autentian nain i kao takve su validne. Meutim, postoje predaje koje nisu tako prenesene ili su, ak, izmiljenje zbog ostvarenja odreenog cilja. Put ka raspoznavanju onog to je ispravno i autentino dobra je upuenost u hadisku znanost i kriterije koje su uenjaci postavili za provjeru lanca prenosilaca kao i samoga teksta (metna) koji se prenosi. Dakle, onaj ko se poziva na predaje o povodima objave ne smije biti puki prenosilac tih predaja. Naprotiv, one se moraju podvrgavati ispitivanju sa stanovi{ta pouzdanosti (al-tashih) i nepouzdanosti (al-tad'if), da bi se odabralo ono {to je pouzdano i primjereno duhu Kur'ana i njegovih propisa. U ovome je dokaz o interdisciplinarnosti islamskih znanosti, jer bez dobre upuenosti u hadisku znanost i njenu problematiku mnoga pitanja u tefsiru bi bila teko dokuiva.21 Izrazi kojima se ukazuje na povod objave nekog ajeta imaju jednu od sljedeih formulacija: "Povod objave ovog ajeta je to" ili: "Dogodilo se to i to, pa je objavljen ovaj ajet" ili: "Upitan je Poslanik, s.a.v.s., o tome i tome pa je objavljen taj ajet." Ako prenosilac povod jasno nazna~i rije~ima: "Povod objavljivanja ovog ajeta je to", ili ako upotrijebi sastavni veznik pa (fa) prilikom navoenja nekog dogaaja i spominjanja nekog pitanja postavljenog Poslaniku, s.a.v.s., pa kaè: " Dogodilo se to i to", ili "Upitan je Poslanik, s.a.v.s., o tome i tome, pa (fa) je objavljen ajet taj i taj", to je onda jasna formulacija uzro~nosti. A ako se, pak, kazivanje ograni~i na: " Ovaj ajet je objavljen u vezi s tim i tim", takva formulacija, pored uzro~nosti, pretpostavlja i ne{to drugo, a to su mogu}i propisi koje ajet u sebi sadrì .22 O tome Al-Zarka{i kae: "Iz prakti~ne navike ashaba i tabiìna da kaù: 'Ovaj ajet je objavljen u vezi s tim i tim', znalo se da se time èli re}i da taj ajet obuhvata dati propis, a ne da je to bio povod njegovom objavljivanju. Neki muhaddisi su ovo uzimali kao marfu' predaju koja dosee do Poslanika (s.a.v.s.), {to se vidi iz Ibn Ùmarovog komentara rije~i Uzvi{enoga: @ene va{e su njive va{e
21
Opirnije o mjerama predostronosti koje su poduzimali islamski uenjaci prilikom pozivanja na predaje o povodima objave vidjeti u: Safwat Halilufit, Al-Imam Abu Bakr al-Razi Al-|assas wa manhaguhu fi al-tafsir, objavljena doktorska disertacija, Dar as-Salam, Kairo, str. 489-490. 22 Vidjeti: Subhi al-Salih, Mabahil fi ùlum al-Qur'an, str. 141-142.
17
(Al-Baqara, 223.). Dotle, Ahmad, pa ni Muslim i neki drugi, to nisu tretirali kao marfu' predaju, ve} kao ono za {ta se kaè na osnovu tuma~enja (ta'wil), jer je to ne{to iz domena traènja upori{ta nekom propisu u datom ajetu (al-istidlal), a ne iz domena kazivanja o tome ko je to rekao."23 ta moe biti povod objave? Na poetku ovog rada je istaknuto da su islamski u~enjaci saglasni u tome da je Kur'an objavljen iz dva dijela. Jedan je objavljen bez konkretnog povoda i sa~injava preteàn dio Kur'ana, a drugi povodom nekg dogaaja koji se desio, ili vezano za neko pitanje koje je bilo upu}eno Poslaniku, s.a.v.s., u periodu primanja objave. Ovaj drugi dio je predmet interesovanja posebne discipline koja se u tefsirskoj literaturi naziva povodi objave Kur'ana (asbab nuzul al-Qur'an). Povodi objave koje podrazumijevaju dvije stvari: tretira tefsirska literatura
1. Da se desi neki dogaaj, pa nakon toga doe do objavljivanja nekog ajeta, kao npr., kada je objavljen 214. ajet sure Al-u'ara': [ ] I opominji rodbinu svoju najbliu!, Poslanik, s.a.v.s., je iziao i popeo se na breuljak Safa. Potom je poeo prizivati svoju rodbinu, uzvikujui: "Ya sabahah!" Kada su se okupili, upitao ih je: "ta mislite, kada bih vas ja obavijestio da konji izlaze u podnoju ovoga brda, da li biste mi vjerovali?" "Za tebe ne znamo da si ikada neistinu govorio" odgovorili su. "Ja sam, uistinu, poslan da vas opomenem da vas eka teka kazna (ako me ne budete slijedili)." Tada je Poslanikov amida Abu Lahab rekao: "Propao si! Zar si nas samo zbog toga sakupio!?" To je rekao i otiao. Nakon toga je objavljena sura AlMasad:
] . . [ . .
Neka propadne Abu Lahab i propao je!Nee mu od koristi biti blago njegovo, a ni ono to je stekao, ui e on sigurno u vatru
23
Vidjeti: Al-Zarka{i, Al-Burhan fi ùlum al-Qur'an, I, str. 31-32. Isto navodi AlSuyuti (Al-Itqan, I, str. 32.).
18
rasplamsalu, i ena njegova koja spletkari; o vratu njenu bit e ue od liine usukane!24 2. Da Poslaniku, s.a.v.s., bude postavljeno pitanje o neemu a onda uslijedi objava u kojoj dolazi odgovor na to pitanje. Kao primjer moe posluiti sljedee: Prenose Ibn Maga i Al-Hakim, uz naznaku da je predaja vjerodostojna (sahih), da je Aws ibn al-Samit kazao svojoj supruzi Kawli bint La'laba da mu ona nije doputena kao to mu nije doputena njegova majka, 25 nakon ega je Kawla otila da se poali na svoga mua Poslaniku, s.a.v.s. Rekla je: "Allahov poslanie, on je iskoristio moju mladost, ja sam mu raala djecu. A sada, kada sam ula u godine i kada vie ne mogu raati, on mi je rekao da mu nisam doputena kao to mu nije doputena njegova majka (zaharani). Gospodaru moj, ja tebi iznosim svoj jad!" 'Aia pripovjeda: "Ubrzo nakon toga doao je Gibril (melek zaduen za dostavljanje Objave) i objavljeni su ovi ajeti:
] . . . [
Allah je uo rijei one koja se s stobom o muu svome raspravljala i Allahu se jadala A Allah uje razgovor va meusobni, jer Allah, uistinu, sve uje i vidi. Oni od vas koji enama svojim reknu da im nisu vie doputene, kao to im nisu doputene majke njihove, - a one nisu majke njihove, majke njihove su samo one koje su ih rodile, - oni, zaista, govore rune rijei i neistinu a Allah sigurno brie grijehe i prata. Oni koji enama svojim reknu da im nisu doputene, kao to im nisu
24
Ovu predaju prenosi Al-Bukari u djelu Al-Sahih (vidjeti Fath al-Bari, Kitab altafsir, tom VIII, str. 360-361., hadisi br. 4770-4771.; i str. 609., hadis br. 4971. 25 Ovdje se misli na zihar, jedan od predislamskih naina maltretiranja ene, tako to je njen mu ne bi razvjenavao a ne bi joj se ni pribliavao u postelji. On bi joj rekao da ona njemu nije doputena kao to mu nije doputena njegova majka. Takvu pojavu (zihar), islam je dokinuo.
19
doputene majke njihove, a onda odlue da s njima nastave da ive, duni su, prije nego to jedno drugo dodirnu, da jednog roba ropstva oslobode. To vam se nareuje, - a Allah dobro zna ta vi radite. Onaj ko ne nae, duan je dva mjeseca da posti uzastopce prije nego jedno drugo dodirne. A onaj ko ne moe, duan je da ezdeset siromaha nahrani, zato da biste potvrdili da u Allaha i Poslanika Njegova vjerujete to su Allahovi propisi. A nevjernike eka patnja nesnosna (Al-Mugadala, 1-4.). Literatura o povodima objave Zbog ogomne vanosti i znaaja koju ima poznavanje povoda objave u razumijevanju i tumaenju Kur'ana, islamski uenjaci su napisali zasebna djela 26 u tom podruju. Meu prvima koji je pisao o povodima objave bio je 'Ali ibn al-Madini (umro 468/1075.), uitelj imama Al-Bukarija. Poslije njega, veoma znaajno djelo u ovoj oblasti napisao je Abu al-Hasan al-Wahidi (umro 468/1075.). Njegovo djelo Asbab al-nuzul doivjelo je brojna izdanja. O povodima objave pisao je i veliki hadiski autoritet Ibn Ha\ar al-Asqalani (umro 852/1452.), ali ga je, naalost, smrt spijeila da dovri svoje djelo. Istaknuti uenjak 'Abd al-Rahman al-Suyuti (umro 911/1505.) preuzeo je to djelo i zavrio ga, nazvavi ga Lubab al-nuqul fi asbab al-nuzul. Djelo je doivjelo brojna izdanja a esto je tampano i na marginama pojedinih tefsira kao i standardnih izdanja Kur'ana. U novije vrijeme, o povodima objave su na arapskom jeziku pisali brojni autori (npr. dr. Muhammad Abu ahba, ejh Muhammad 'Ali al-Sabuni, dr. Subhi al-Salih, dr. Muhammad Sayyid |ibril, dr. Muhammad Salim i dr.), a na bosanskom jeziku dr. Jusuf Rami je napisao knjigu Povodi objave Kur'ana. 27 Vie povoda objave jednoga ajeta Literatura kur'anskih nau~nih disciplina isti~e da se u nekim prilikama moè nai}i na vie predaja o objavljivanju jednoga istog
26
Ovdje spominjemo samo zasebna djela o povodima objave. Inae, gotovo sve hadiske zbirke u sebi sadre poglavlje o tefsiru (kitab al-tafsir). U sklopu tog poglavlja u tim zbirkama prenose se brojne predaje koje tretiraju povode objave Kur'ana. Vidjeti Al-Bukarijin i Muslimov Sahih, djela poznata pod nazivom AlSunan, Haylamijev Ma\ma' al-zawa'id i dr. 27 Djelo je tampano u Sarajevu u izdanju Starjeinstva Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, 1984. godine.
20
ajeta, a te predaje, svaka za sebe, uvjerljivo govore o autonomnosti obuhva}enih povoda. U~enjaci su u takvim slu~ajevima postavili jasna i precizna mjerila, na osnovu kojih jednim predajama daju prednost pred drugima, ili ih dovode u prihvatljivu saglasnost. U vezi s tim u~enjaci kaù: "Kad do|u dvije predaje, obje s pouzdanim predajnim lancem, pa ne moèmo nijednoj dati prednost, spojit }emo ih, primjenjuju}i im kazivanja na okolnosti obuhva}ene s oba povoda objave. Ako su, pak, obje predaje s pouzdanim lancem, a ne moèmo jednoj dati prednost, niti ih spojiti zbog velike vremenske razlike vezane za nastanak povoda, u tom sluaju prihvatit }emo to da je jedan ajet objavljen vie puta. Ako su dvije predaje s pouzdanim lancem, od kojih jednoj moèmo dati pred nost po tome {to je za nijansu pouzdanija od druge, ili zbog toga {to je njen prenosilac bio svjedok doga|aja a prenosilac druge predaje nije, nema dvojbe da treba prihvatiti povod objave utemeljen na predaji koja ima prednost, koja je pouzdanija."28 U nastavku donosimo nekoliko primjera iz Al-|assasovog tefsira Ahkam al-Qur'an (Propisi Kur'ana) koji mogu ilustrirati kako su uenjaci postupali u situacijama kada postoji vie povoda objave jednoga ajeta. Al-|assas je, inae, posvetio veliku panju prouavanju takvih povoda objave, i u vezi s tim, odmah se moè primijetiti da kod njega u takvim prilikama preovladava postupak spajanja i usagla{avanja (al-\am' wa al-tawfiq), budu}i da on, kad god je to mogu}e, nastoji spojiti razloge koji se spominju u predajama o povodima objave nekih ajeta, a vrlo rijetko se opredjeljuje za davanje prednosti. U nastavku emo navesti tri primjera iz njegovog tefsira: Prvi primjer ilustruje komentar rije~i Uzvi{enoga: ]
Safa i Merva su Allahova ~asna mjesta. Zato onaj ko Kabu hodo~asti, ili umru obavi, ne ~ini nikakav prestup ako obie (uini tavaf) oko njih (Al-Baqara, 158.), u sklopu kojeg Al-|assas navodi dvije predaje o povodu objave. Nakon {to je nastojao spojiti ih, veli: "Prenosi se od Ibn Ùyayne, koji prenosi od Al-Zuhrija, a on od Ùrwe, koji kazuje: Prou~io sam pred Ài{om: Safa i Merva su
28
Opirnije o tome vidjeti: Subhi al-Salih, op. cit. str. 142-147.
21
Allahova ~asna mjesta, te sam rekao: 'Ni ne pomi{ljam da to u~inim.' Ona mi je na to uzvratila: 'Nije lijepo to {to si rekao, sestriu. Allahov Poslanik i muslimani su ih obilazili. To je sunnet. Oni koji su to (u dahilijetu) inili zbog Menata (boanstvo kod predislamskih Arapa), kad je doao islam ustruavali su se da obilaze oko njih sve dok nije objavljen ovaj ajet. Tad je Allahov Poslanik, s.a.v.s., po~eo obilaziti ih. To je tada postalo sunnet.' Dalje Ùrwa kazuje: 'To sam spomenuo Abu Bakru ibn Àbd alRahmanu, a on mi je rekao: 'To je znanje. Bilo je u~enjaka koji su znali re}i: O ovome je (prenosilac) pitao ljude koji su obilazili izme|u Safe i Merve. Mislim da je ajet objavljen s povodima koje iznose obje grupe.'29 Prenosi se od Ìkrime, koji prenosi od Ibn Àbbasa, da je u vezi s rije~ima Uzvi{enoga: Safa i Merva su Allahova ~asna mjesta, rekao: 'Na Safi su bili kipovi i idoli. Muslimani je nisu obilazili zbog kipova i idola. Uzvi{eni Allah je objavio: ne ~ini nikakav prestup ako obie oko njih.' 30 Abu Bakr (al-|assas) kaè: 'Povod objave ovog ajeta prema kazivanju Ài{e jeste pitanje onih koji ih nisu obilazili, zbog toga to su u predislamskom dobu (na tim mjestima) inili obred boanstvu Menat. Po onom {to navode Ibn Àbbas i Abu Bakr ibn Àbd al-Rahman, radilo se o odnosu prema kipovima i idolima, koji su se nalazili na tim mjestima zbog ~ega su ih se ljudi u islamu klonili. Zato je mogu}e da povod objave ovog ajeta budu okolnosti koje navode predaje obiju skupina."31 Drugi primjer zahvata prvi ajet iz skupine ajeta o nasljedstvu, koji glasi: Allah vam nare|uje da od djece va{e mu{kom pripadne toliko koliko dvjema ènskima (Al-Nisa', 11.), uz ~iji povod objave Al-|assas navodi dvije razli~ite situacije, nastoje}i da ih
29
[ ]
Prvi dio ove predaje (do Ài{inog kazivanja) navode Al-Bukari (Al-Sahih, III, str. 147., Kitab: Al-Ha\\, Bab: Wu\ub al-Safa wa al-Marwa min {aà'irillah, br. 1.484.); Muslim (Al-Sahih, IX, str. 401., Kitab: Al-Ha\\, Bab: Al-Sa`y bayn alSafa wa al-Marwa rukn la yasihh al-ha\\ illa bihi, br. 1.277.); Al-Tirmiri, V, str. 208., Kitab: Tafsir al-Qur'an, Bab: Sura Al-Baqara, br. 2.965.); Abu Dawud (AlSunan, II, str. 181., Kitab: Al-Manasik, Bab: Amr al-Safa wa al-Marwa, br. 1.901.); Al-Nasa'i (Al-Sunan, V, str. 237., Kitab: Al-Manasik, Bab: Rikr Al-Safa wa al-Marwa); Al-Suyuti (Lubab al-nuqul). 30 Ovako navodi Al-Suyuti (Lubab al-nuqul, str. 44.). 31 Ahkam al-Qur'an, I, str. 116.
22
spoji, zato {to su obje zapam}ene i bile su povod objave ovog ajeta. U tom smislu kaè: "Muhammad ibn Àbdillah ibn Àqil prenosi od |abira ibn Àbdillaha da je rekao: 'Dovela neka èna ensarijka dvije k}eri i pita: 'Allahov Poslani~e, ovo su k}erke Labita ibn Qaysa koji je poginuo kad je s tobom bio u Bici na Uhudu. Amidà im ne da n i{ta od imovine. Sve je sebi prigrabio. [ta ti misli{ o tome, Allahov Poslani~e? Bez imovine }e se te{ko udati.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: 'Allah }e o tome donijeti rje{enje.' Tad je objavljen ajet iz sure Al-Nisa': Allah vam nare|uje da od djece va{e mu{kom pripadne toliko koliko dvjema ènskima . Poslanik, s.a.v.s., je zatraìo da pozovu ènu i amidù njenih k}eri. Amidì je rekao: 'Daj im dvije tre}ine, a njihovoj majci osminu. [to pretekne, tvoje je.' 32 Abu Bakr (al-|assas) na to kaè: 'O vo kazivanje je viesmisleno. Jedan je to da je, prema obi~ajima koji su vladali u predislamsko doba, amidà imao pravo na nasljedstvo, a ne djevojke, {to Poslanik, s.a.v.s., nije zanemario kad ga je èna pitala, ve} je o problemu rekao ono {to je mogao, a to je: 'Allah }e o tome izna}i rje{enje.' Zatim, nakon {to je objavljen ajet, amidì je naredio da djevojkama i njihovoj majci isplati njihov dio. To dokazuje da amidà nije uzeo nasljedstvo po osnovu zavje{tanja, ve} na temelju obi~aja koji su u vezi s naslje|ivanjem vladali u predislamskom dobu, jer bi, ina~e, ponovo insistirao na onom {to za sobom povla~i objavljivanje ajeta i na ranijoj odredbi koja nije derogirana. To dokazuje da je nasljedstvo bio uzeo na temelju odredbe koja je bila na snazi u predislamskom dobu, od koje se jo{ nije bilo odustalo. Dotle, Sufyan ibn Ùyayna prenosi od Muhammada ibn al-Munkadira, a on od |abira ibn Àbdillaha da je kazao: 'Razbolio sam se. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je doao da me obie, a meni se bilo zanesvijestilo. Allahov Poslanik je tad abdestio. Poprskao me vodom koja mu je pretekla i ja sam do{ao svijesti. Tad sam ga pitao: Allahov Poslani~e, kako bi ti postupio s mojom imovinom? Ni{ta mi nije odgovorio dok nije objavljen ajet o nasljedstvu: Allah vam nare|uje da od djece va{e mu{kom
32
Ovako ga navode: Abu Dawud (Al-Sunan, III, str. 120., Kitab: Al-Fara'id, Bab: Man kan laysb lahu akawat, br. 2.891.); Al-Tirmiri (Al-Sunan, III, str. 414., Kitab: Al-Fara'id, Bab: Ma \a' fi miral al-banat, br. 2.092.); Ibn Ma\\a (Al-Sunan, II, str. 908., Kitab: Al-Fara'id, Bab: Fara'id al-sulb, br. 2.720.). Povod je spomenut i u Al-Suyutijevom djelu Lubab al-nuqul (str. 119.).
23
pripadne toliko koliko dvjema ènskima .''33 U prvom hadisu se, dakle, spominje pri~a o èni i k}erkama, a u drugom se navodi da je |abir pitao Poslanika za isto tuma~enje. Mogu}e je da su se dogodila oba slu~aja. @ena ga je pitala a on joj nije odgovorio, ve} je sa~ekao objavu. Nakon toga, |abir ga je pitao dok je leào bolestan. Tad je objavljen ajet koji utvr|uje odgovaraju}i dio rije~ima: Mu{karcima pripada dio onoga {to ostave roditelji i ro|aci (Al-Nisa', 7.)."34 Mi bismo u vezi s tim rekli: S metodom koju je Al-|assas primijenio u utvr|ivanju dviju situacija, kao povoda objave ovog ajeta, saglasan je i Al-Suyuti u djelu Lubab al-nuqul, u kojem, nakon {to navodi pri~u o k}erkama Sa`da ibn al-Rabià - one su u Al-|assasovom i Abu Dawudovom preno{enju, kako se moglo vidjeti iz prethodnog citata, k}erke Labita ibn Qaysa - prenosi Ibn Ha\arovu tvrdnju isti~u}i: "Ibn Ha\ar kaè: 'Uvjerljiviji su oni koji tvrde da je ajet objavljen povodom Sa`dovih k}eri, nego oni sa stavom vezanim za |abira, presudno zbog toga {to |abir nije imao djece. Ako je ta~an odgovor da su ovi ajeti objavljeni povodom oba doga|aja, treba pretpostaviti da su prvi objavljeni u vezi s dvjema djevojkama: Allah vam nare|uje da od djece v a{e, a povodom situacije s |abirom zavr{ni: A ako mu{karac ili èna ne budu imali ni roditelja ni djeteta (Al-Nisa', 12.), gdje se, po tome {to nema ni roditelja ni djeteta, vidi da se u vidu imao |abir.'"35 Tre}i primjer zahvata komentar 101. ajeta sure Al-Ma'ida, zapravo rije~i Uzvi{enoga: ] [ O vjernici, ne zapitkujte o onome {to }e vam pri~initi neprijatnosti, u sklopu kojeg Al-|assas navodi brojne predaje vezane za tuma~enje povoda objave: "Prenosi Qays ibn alRabi` koji prenosi od Abu Husayna, a on od Abu Hurayre koji kazuje: Allahov Poslanik se ljutit, rumen u licu, ispeo na mimber, sjeo i rekao: 'to god me upitate sve u vam odgovoriti!' Pri{ao
33
Prenosi Al-Bukari na vie mjesta u Al-Sahihu (vidjeti Al-Sahih, VII, str. 173., Kitab: Tafsir al-Qur'an, Bab: Yusikum Allah, br. 3.975.; IX, str. 107., Kitab: AlMarda, Bab: Ìyada al-magma àlayhi, br. 4.975.; X, str. 250., Kitab: Al-Fara'id, Bab: Qawlullah Taàla Yusikum Allah fi awladikum, br. 5.999.). Prenosi ga i Muslim (Al-Sahih, XI, str. 230., Kitab: Al-Fara'id, Bab: Miral al-kalala, 1.616.). 34 Ahkam al-Qur'an, II, str. 100-101. 35 Vidjeti: Al-Suyuti, Lubab al-nuqul, str. 120.
24
mu je jedan ~ovjek i pitao ga: 'Gdje je moje mjesto?' Odgovorio mu je: 'U vatri!' Pri{ao mu je drugi i pitao: 'Ko je moj otac?' Odgovorio je: 'Otac ti je Hurafa.' Tad je ustao Ùmar i rekao:' Zadovoljni smo {to nam je Allah gospodar, islam vjera, Kur'an vodi~, Muhammad vjerovjesnik! Allahov poslani~e, bili smo savremenici paganskog doba i mnogobo{tva, a Allah zna ko su nam o~evi.' Tad se Poslanik, s.a.v.s., umirio. Nakon toga je objavljen ovaj ajet: O vjernici, ne zapitkujte o onome {to }e vam pri~initi neprijatnosti.' 36 Ibrahim al-Hi\ri prenosi od Abu Hurayre da je ajet objavljen kad je bilo postavljeno pitanje hadà, da li se obavlja svake godine i sli~no tome.37 Ìkrima prenosi da je ajet objavljen u vezi s ~ovjekom koji je pitao, ko mu je otac. Saìd ibn |ubayr veli da je ajet objavljen u vezi s onima koji su Allahovog Poslanika (s.a.v.s.) pitali o oslobo|enim robinjama, a Muqsim veli da je u vezi sa znakovima koje ~lanovi zajednice zahtijevaju od svojih vjerovjesnika. 38 Abu Bakr (al-|assas) kae: 'Nema zapreke da sve predaje o povodima objave ovog ajeta budu pouzdane, da potvrde da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'to god me upitate - sve u vam odgovoriti!' Hurafin sin ga je pitao, ko mu je otac, jer se naklapalo o njegovom porijeklu, a i drugi su ga pitali o svemu navedenom. Uzvieni Allah je tad objavio: ne zapitkujte o onome {to }e vam pri~initi neprijatnosti, {to zna~i o sli~nimneugodnim pitanjima, jer to uistinu nije potrebno. Kad je rije~ o Àbdullahu ibn Hurafi 'na osnovu postelje' se smatralo da mu je otac Hurafa, a prava istina nije utvr|ivana na osnovu nasljednih osobina. Me|utim, on je bio uvjeren da porijeklo vodi od nekoga drugog, ~ime je razotkrio ne{to {to je bilo zata{kano voljom Uzvi{enog Allaha, ~ime je majku povrijedio, sebe osramotio, bez valjanog razloga i bilo
36
Hadis prenosi Al-Tabari (|ami` al-bayan, XI, 103., br. 12.802. Isto se navodi i od Anasa, br. 12.795., zatim od Ibn Àbbasa, br. 12.794. U ovim predajama tvrdnje o povodima su izri~ite). Spominje ih i Al-Suyuti (Lubab al-nuqul, str. 203.). Preuzetog od Abu Hureyre navodi ga Al-Bukari (Al-Sahih, VII, str. 199., Kitab: Tafsir al-Qur'an, Bab: Qawluhu La tas'alu àn a{ya' in tubda lakum tasu'kum, br. 4.013. od Anasa ibn Malika, br. 4.014. od Ibn Àbbasa). Prenosi ga i Muslim (Al-Sahih, XV, str. 499., Kitab: Al-Fada'il, Bab: Wu\ub tark su'alihi (s.a.v.s.) bi kalra). 37 Ove predaje navodi Al-Tabari (|ami' al-bayan, XI, str. 104-108. pod slijede}im brojevima: od Abu Hurayre 12.804-12.805.; od Abu Umame 12.807.). 38 Predaja Ìkrime i Saìda ibn |ubayra je jedna ista. Navodi je Al-Tabari (|ami' al-bayan, XI, str. 111-112., br. 12.812.). Muqsimovu predaju nigdje nismo uspjeli prona}i.
25
kakve koristi, budu}i da mu se porijeklo jednako ra~una po Hurafi uprkos tome {to ga vodi od nekoga drugog, jer se ra~una 'na osnovu postelje'. Zato mu je majka rekla: 'Slomio si me tim tvojim pitanjem!' On je njoj odgovorio: 'Srce mi se ne}e smiriti sve dok pitanje ne iznesem Vjerovjesniku, s.a.v.s.' To je bilo jedno od pitanja ~iji odgovor nanosi {tetu. Ako se do|e do neo~ekivanog odgovora, utoliko je pitanje nepoèljnije. Sli~no je i s ~ovjekom koji je pitao: 'Allahov Poslani~e, gdje je moje mjesto?' Takvo pitanje je bilo suvi{no, jer je s ~ovjeka svuklo pla{t kojim se prikrivao, a bolje mu je, makar na ovom svijetu, bilo da nije. Sli~no je i s pitanjem Vjerovjesniku o znakovima, unato~ dokazivanim nadnaravnostima (mu`\iza). I takva pitanja su neumjesna, pojedincu neprimjerena jer, nadnaravnosti vjerovjesnika ne trebaju udovoljavati èljama i hirovima krivovjernika. To je vrsta ru`nih i nepoèljnih pitanja . [to se ti~e pitanja o hadù svake godine, za onog ko je ~uo ajet o hadù, bilo je dovoljno da zna da se propisuje jednom. Zato je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:' To je samo jedno hodo~a{}e, a ako sam rekao tako, onda je to tako!' Rekao je, ako ja za ne{to kaèm da, onda po tome treba postupati, bez potkrepljivanja ajetom jer, ako se ne{to dozvoljava odredbom ajeta, nema potrebe da se o tome i{ta dodatno pita. Daleko je od takvog komentara tvrdnja onog ko isti~e da je Poslanik, s.a.v.s., pitan o oslobo|enim robinjama, jer mu pitanje nije po{te|eno predubje|enja o oslobo|enoj robinji i dopu{tenosti, budu}i da je naziv robinja, kao i drugi njemu sli~ni, ozna~avao ne{to konvencionalno, poznato u predislamskom dobu, o ~emu nisu trebali ni{ta pitati, o ~emu je suvi{no bilo pitati je li dozvoljeno, budu}i da je to bilo manifestacija krivovjerstva s kojim su se pribliàvali idolima, a onaj ko je prihvatio islam trebao bi jasno znati je li to dozvoljeno."39
39
Ahkam al-Qur'an, II, str. 604-605. Ovdje èlimo primijetiti da je postupak dokazivanja pouzdanosti koji Al-|assas slijedi u posmatranju predaja (osim dviju posljednjih), o povodima objave ovog ajeta, istovjetan postupku velikana tefsirke nauke Al-Tabarija u tefsirskom djelu |ami' al-bayan, u kojem utvr|uje pouzdanost predaja, da bi, nakon njihovog nizanja, rekao: "Najispravnija je tvrdnja onoga ko kaè: 'Ovaj ajet je objavljen zbog narastanja broja onih koji su Poslaniku, s.a.v.s., postavljali neumjesna pitanja, kao {to je bilo Ibn Hurafino o tome ko mu je otac, zatim ono koje je neko postavio na vijest da je Allah propisao had` kao strogu du`nost, u smislu, da li svake godine? Ovo posebno zbog pojavljivanja kazivanja ashaba, tabiìna i komentatora o tome. Kad se ti~e kazivanja koje Mu\ahid prenosi od Ibn Àbbasa (za Al-|assasa je to Ìkrimino
26
Vie ajeta s jednim povodom objave Kao {to je mogu}e bilo da se sustigne ve}i broj doga|aja i situacija i budu povod objave jednog ajeta, bilo je, po onom {to se navodi u literaturi iz kur'anskih nau~nih disliplina, mogu}e i da jedan doga|aj bude povod objavljivanju dva ili vi{e ajeta. To je pojava koju su nau~nici nazvali pojavom "vie ajeta s jednim povodom objave."40 Al-|assas je i ovu pojavu razmatrao u svome tefsiru, u {ta se moèmo uvjeriti ako pogledamo njegov komentar rije~i Uzvi{enog Allaha: [ ] I ne poèlite ono ~ime je Allah neke od vas odlikovao (Al-Nisa', 32.), uz koje isti~e: "Sufyan (al-Lawri) prenosi od Ibn Abi Na\iha, a on od Mu\ahida, a on od Umm Salama koja kaè: 'Rekla sa m: Allahov Poslani~e, mu{karci ratuju a ène ne ratuju, mu{karci }e se spominjati a ène ne}e.' Tad je Allah objavio: I ne poèlite ono ~ime je Allah neke od vas odlikovao, a zatim i: Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama (Al-Ahzab, 35.)."41 Ne{to sli~no moèmo na}i i uz rije~i Uzvi{enoga: Mu{karci vode brigu o ènama zato {to je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato {to oni tro{e imetke svoje (Al-Nisa', 34.), uz koje Al-|assas kaè: "Yunus prenosi od Al-Hasana (al-Basrija) da je neki ~ovjek ranio suprugu, zbog ~ega je njen brat do{ao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., a Poslanik mu je rekao: 'Milo za drago!' Tad je Uzvi{eni Allah objavio ajet: Mu{karci vode brigu o ènama , nakon kojeg je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Ja sam poèlio jedn o, a Allah nare|uje drugo'. |arir ibn Hazim prenosi od Al-Hasana koji kazuje: 'Neki ~ovjek je o{amario suprugu, a ona se za pomo} obratila Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Poslanik, s.a.v.s.,
kazivanje), ono nije daleko od istine, dok se kazivanja nastala od ashaba i tabiìna razilaze, usljed ~ega ih nismo navodili. Premda se ne moè zanijekati da na pitanja poput onog o oslobo|enoj robinji, s kontekstom u kakvom su ga postavili Poslaniku, Uzvi{eni Allah nije odgovorio, kao ni na pitanje u vezi s hadòm, da li svake godine ili samo jednom, niti na pitanje Àbdullaha ibn Hurafe o njegovom ocu, objavljen je ajet kojim se zabranjuju takva pitanja, a pruà se odgovor svakom ko takva i sli~na pitanja postavlja. To je za nas najuvjerljiviji stav, jer su sve pobude kazivanja i sve poruke pouzdane. U svakom pogledu su bliske istini (vidjeti: Al-Tabari, |ami' al-bayan, XI, str. 112.). 40 Vidjeti: Subhi al-Salih, op. cit. str. 147-148. 41 Ahkam al-Qur'an, II, str. 229. Al-Suyuti u djelu Lubab al-nuqul (str. 127.) nagla{ava da je Umm Salamino pitanje bilo povod objavljivanju dva ajeta.
27
joj je rekao: 'Ostaje ti samo da uzvrati{ istom mjerom!' Tad je Allah objavio: I ne ùri s ~itanjem Kur'ana prije nego {to ti se objavljivanje njegovo ne zavr{i (Taha, 114.), nakon ~ega je objavio i: Mu{karci vode brigu o ènama." 42 U literaturi koja se bavi povodima objave spominju se i druge predaje u kojima se navodi da jedan povod moe biti razlogom objavljivanja vie ajeta.43 Problem prioriteta: openitost teksta ili posebnost povoda? Istaknuti uenjaci u podruju usulske znanosti (al-usuliyyun) ustanovili su vano pravilo u vezi s povodima objave. To pravilo se tie odnosa teksta i povoda objave i odgovara na pitanje: ta je u razumijevanju kur'anskog teksta prioritetnije: openitost teksta ili posebnost povoda (hal al-'ibra bi 'umum al-lafz am bi kusus al-sabab)? Odgovarajui na to pitanje uenjaci su ustanovili pravilo koje kae: U razumijevanju poruke Kur'ana prednost se daje openitosti kur'anskog teksta, a ne posebnosti povoda (al-'ibra bi 'umum allafz la bi kusus al-sabab). Ovakav stav zastupa veina islamskih uenjaka (al-\umhur), jer jedan opi kur'anski tekst, objavljen s odreenim povodom, u sebi sadri i dati pojedinani povod i druge njemu sline. 44 U obrazloenju takvoga stava uenjaci kau da opi kur'anski iskaz objavljen s nekim posebnim povodom sam po sebi, pored osoba oznaenih tim povodom, obuhvata i osobe koje nisu bile povod njegove objave, jer nije opravdano da kur'anski iskazi s opom namjenom budu upueni samo pojedinoj osobi. Tako ajeti o meusobnom proklinjanju suprunika (ayat al-li'an) koji su objavljeni povodom Hilala ibn Umayye koji je optuio svoju suprugu da je uinila preljubu a nije imao svjedoka koji bi to posvjedoili, s obzirom da imaju opu formu, 45 obuhvataju taj sluaj, a i sve njemu sline, jer propis ustanovljen na osnovu tih ajeta nije niim derogiran, niti ogranien samo na aktere tog
42
Ahkam al-Qur'an, II, str. 236. Isto navodi i Al-Suyuti (Lubab al-nuqul, str. 128-129.). 43 Vidjeti: dr. Jusuf Rami, Povodi objave Kur'ana, str. 10-11. 44 Vidjeti: Al-Suyuti, Al-Itqan, I, str. 85.; Subhi al-Salih, op. cit. str. 158.; Manna' al-Qattan, Mabahil fi 'ulum al-Qur'an, str. 83. 45 Na poetkui tih ajeta je opi iskaz: allarina yarmun oni koji okrive svoje ene (vidjeti kur'ansku suru Al-Nur, 6-9. ajet).
28
dogaaja. Isto je i sa ajetima o ziharu koji su objavljeni zbog Awsa ibn al-Samita i njegove supruge Kawle; ti ajeti imaju opu formu i obuhvataju taj povod a i druge njemu sline. 46 Znameniti komentator Kur'ana, fakih i eriatskopravni teoretiar imam Abu Bakr al-Razi Al-|assas u svome tefsiru tvrdi "da nije ispravno prosuivati na osnovu povoda objave, ve treba prosuivati prema openitosti kur'anskog iskaza, osim kad se razumijevanje poruke svodi samo na fakat povoda."47 To znai da za suprotan stav, tj. za davanje prioriteta posebnosti povoda nad openitosti teksta potrebno imati argumente na osnovu kojih se jasno vidi da se dotini tekst odnosi samo na fakat povoda. Sve dok nema takvih argumenata pouka je u openitosti kur'anskog teksta a ne u posebnosti povoda.48
46 47
Vidjeti: Manna' al-Qattan, op. cit. str. 84. Vidjeti: Ahkam al-Qur'an, I, str. 122.; II, str. 510. 48 Evidentno je da su neki autori koji su, u novije doba, pisali o povodima objave na bosanskome jeziku, poput dr. Jusuf Ramia (Povodi objave Kur'ana, str. 1316) i dr. Enesa Karia (Uvod u tefsirske znanosti, Sarajevo, 1997., str. 130-132) davali prednost posebnosti povoda. Dr. Kari nije, ak, ni ukazao na to ta je stav veine islamskih uenjaka, to unekoliko iznenauje, naroito ako se ima u vidu da se i u klasinoj i savremenoj tefsirskoj literaturi naglaava stav veine islamskih uenjaka (al-\umhur) po kojem je pouka u openitosti teksta a ne u posebnosti povoda. Samo u iznimnim situacijama, kada za to postoje validni argumenti, moe se kako kae imam Al-|assas openitost kur'anskog teksta svesti samo na fakat povoda. Interesantni su primjeri koje su navedeni autori iznijeli radi ilustriranja posebnosti povoda kojima treba dati prioritet. Tako prof. Rami (a prof. Kari ga u tome doslovce slijedi) kae: "Pogreno bi bilo ako bi se npr. kod kur'anskog ajeta u kome stoji: O vjernici, ne uzimajte za prijatelje Jevreje i krane! Oni su jedni drugima prijatelji! A njihov je i onaj izmeu vas, koji ih uzima za prijatelje (Al-Ma'ida, 51.), usvojio princip al-'ibra bi 'umum al-lafz. Ovdje je potrebno ispitati povode objave ovog ajeta. Zna se tano da je ajet objavljen poslije bitke na Uhudu. Njime je regulirana jedna konkretna, vremenski uvjetovana situacija, situacija u konfrontaciji, sukobu i ratu. Ovaj ajet ne propisuje naelan odnos i stav islama prema drugima. Ako bi se kod ovog ajeta usvojio stav al-'ibra bi 'umum al-lafz pogreno bi se shvatio taj odnos. Ovdje se prioritet mora dati kusus al-sababu. Isto tako bi pogreno bilo ako bi se kod kur'anskog ajeta u kojem stoji: Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika; a onoga ko to ini - Allah nee tititi. To uinite jedino da biste se od njih sauvali. Allah vas podsjea na Sebe i Allahu se vraa sve (Ali 'Imran, 28.), usvojio princip al-'ibra bi 'umum al-lafz" Smatramo da navedeni primjeri ne idu u prilog onoga to autori ele da dokau. Tano je da ovi ajeti ne propisuju naelan stav prema Jevrejima i kranima niti pozivaju ka iskljuivosti i netrpeljivosti. Muslimani su konstantno tokom povijesti pokazivali izvanredne primjere snoljivosti i tolerancije i prema
29
Jedan od bitnih razloga zbog kojeg su islamski uenjaci ustanovili spomenuto pravilo je injenica da bi, ukoliko bi se dao prioritet posebnosti povoda, to bi znailo da eriatskopravni propisi i odredbe koji su ustanovljeni na osnovu kur'anskih tekstova koji imaju poseban povod, faktiki, bili svedeni na aktere dogaaja koji su bili povod objavljivanja tih tekstova. A to bi, opet, vodilo ka tome da brojni kur'anski propisi i odredbe budu dokinuti, to apsolutno nije dozvoljeno. Kur'an asni je Allahova Rije i njegovi propisi su trajno vaei. Interesantno je da je u novije vrijeme u islamskom svijetu prisutna tendencija davanja prioriteta posebnosti povoda i to od strane onih krugova koji su o islamu i njegovim izvorima, uglavnom, uili na Zapadu. Rezultat takvog pristupa su suspektna tumaenja vjere i vjerskih propisa gdje se, ponekad, dovode u pitanje ak i oni propisi oko kojih postoji konsenzus,
Jevrejima i kranima. Poruka ajeta je da se krani i Jevreji ne uzimaju za bliske prijatelje i zatitnike. Rije waliyy (pl. awliya') ima upravo to znaenje, te bi je stoga trebalo tako i prevoditi na na jezik. Rahmetli Besim Korkut pomenuti ajet, iz sure Al-Ma'ida, je tako i preveo: O vjernici, ne uzimajte za zatitnike Jevreje i krane! Oni su jedni drugima zatitnici! A njihov je i onaj meu vama koji ih za zatitnike prihvati. Interesantno je da je isto uinio i prof. Kari u svom prijevodu: O vjernici ne uzimajte za zatitnike Jevreje i krane! Oni su jedni drugima zatitnici! A ko ih od vas za zatitnike uzme njihov je! tavie, prof. Kari na margini svoga prijevoda kae: "Ovaj ajet je objavljen u doba loih odnosa izmeu sljedbenika Knjige u Medini i muslimanske strane. Ajet precizira da muslimani ne uzimaju za prijatelje ni zatitnike sljedbenike Knjige (krane i Jevreje). Makluf (istaknuti uenjak i muftija iz Egipta. p. S.H.) ovaj ajet tumai i ovako: Nemojte prisno prijateljevati sa njima, od njih pomo ne traite. Jer, i krani i Jevreji, jedna su ruka protiv vas! Oni ele vama propast!" Nakon toga, Kari pojanjava da u situacijama kad muslimanu takvo prijateljstvo nee nakoditi, niti e njegovoj vjeri kakvo zlo prouzrokovati, prijateljstvo izmeu njega i sljedbenika Knjige nema zapreke (vidjeti: Enes Kari, Kur'an s prijevodom na bosanski jezik, str. 117.). Rije waliyy (pl. awliya') ne ukazuje, dakle, na obino prijateljevanje s nekim u smislu da se s njim ivi u toleranciji, lijepo razgovara, trguje ili ima neki oblik korespondencije, ve u sebi nosi znaenje velike bliskosti i povjerenja na osnovu kojih se odreuje pripadnost nekome ili neemu. A ajet poruuje da muslimani u tome trebaju biti oprezni. Ono to prof. Rami navodi iz Poslanikovog ivota "da je on sklapao ugovore sa muricima, Jevrejima, kranima, te obavljao korespondenciju sa mnogim znaajnim savremenicima", nikako ne znai da je Poslanik, s.a.v.s., njih uzimao za svoje bliske prijatelje i zatitnike (awliya'). A upravo to se zabranjuje u navedenom ajetu.
30
poput obaveze da se dnevno pet puta obavlja namaz, da se ena pokriva, itd.49 U vezi s pitanjem odnosa teksta i povoda objave govorili su brojni islamski autoriteti. O tome je ejhulislam Ibn Taymiyya rekao: "Kad se govori o povodima objave esto se kae: 'Ovaj ajet je objavljen u vezi s tim', naroito kad se radi o jednoj osobi (ili grupi) koja je bila razlog objavljivanja nekog teksta, kao kad tvrde da je ajet o specifinom (ras)putanju ene (al-zihar) objavljen u vezi sa ènom Labita ibn Qaysa, da je ajet o nasljedstvu daljne rodbine (al-kalala) objavljen u vezi s |abirom ibn Àbdillahom, da su, primjerice, rije~i Uzvi{enoga: ... i sudi im (Al-Ma'ida, 49.), objavljene u vezi s plemenima Benu Qurayza i Al-Nadir, te sli~ni ajeti za koje kaù da su objavljeni u vezi s nekim licem ili grupom nevjernika u Mekki, ili nekom grupom Jevreja, kr{}ana ili muslimana. Kad se to kae apsolutno se ne misli na to da se propisi tih ajeta odnose samo i jedino na nazna~ene osobe. To je ne{to {to ne moè pomisliti nijedan vjernik, niti bilo ko razuman. Ukoliko se neki i spore oko op}eg iskaza objavljenog u vezi s nekim povodom, oko toga koliko je specifi~an samo datom povodu, niko ne}e re}i da se univerzalne poruke Allahove Knjige i Poslanikovog sunneta ti~u samo neke osobe, ve} je svrha onog {to se kaè, da obuhvati sve {to ima osobine sli~ne toj osobi, obuhvataju}i sve {to je nalikuje datom opisu i situaciji. Openitost kur'anskog iskaza (al-'umum) ne moe se svoditi samo na pojedince koji su bili povod objavljivanja ajeta sa takvim formama. Ajet koji je imao neki konkretan povod, ukoliko je po svojoj naravi zapovijed (alamr) ili zabrana (al-nahy), obuhvata aktera/aktere tog povoda, ali i aktere slinih situacija. Isti je sluaj ako se radi i o predikaciji (alkabar), s kojom se hvali ili kudi; takav povod obuhvata konkretnu osobu ali i sve druge osobe sa slinim osobinama." 50 Koritenje povoda objave u odgojno-obrazovne svrhe Uitelji i pedagozi, odnosno svi oni koji rade u odgojnoobrazovnim institucijama, imaju velikih potekoa kada je u
49
Na profesor dr. Muhammad Salim, inae profesor tefsira i kur'anskih znanosti na Univerzitetu Al-Azhar u Kairu, napisao je vrlo interesantnu studiju o razumijevanju povoda objave u savremenom dobu u kojoj je detaljno iznio i pobio takve pristupe i shvaanja. 50 Vidjeti: Al-Suyuti, Al-Itqan, I, str. 86-87.
31
pitanju privlaenje panje uenika i njihovo misaono prisustvo na asu. To je, vjerovatno, jedan od najveih ako ne i najvei, problem s kojim se susreu svi oni koji su ukljueni u odgojnoobrazovni proces. Kako ili na koji nain zainteresirati uenike i studente za materiju koja se izlae? ta (u)raditi da bi se oni privoljeli da s panjom prate temu o kojoj se govori? U cilju prevladavanja tog problema uitelji nastoje da na razne naine privuku panju svojih uenika. U tu svrhu koriste prie, ale, anegdote, postavljaju pitanja, radne zadatke itd S obzirom da e studenti Islamske pedagoke akademije biti vjerouitelji i direktno uestvovati u nastavi, oni se mogu okoristiti poznavanjem povoda objave Kur'ana u privlaenju panje uenika i pobuivanja njihove zainteresiranosti na asu Vjeronauke. U ovom radu je na vie mijesta istaknuto da povodi objave (asbab al-nuzul) obuhvataju dogaaje koji su se desili u vrijeme objave Kur'ana kao i pitanja koja su postavljana Poslaniku, s.a.v.s., u vezi nekim propisom ili pojavom. Dogaaji su, ustvari, kazivanja (prie) o odreenoj situaciji i njenim akterima. Kazivanja su interesantna uenicima a, takoer, i pitanja, naroito ona koja se postavljaju u formi traganja za iznalaenjem rjeenja za odreeni problem. Koristei se metodom kazivanja (prie) i postavljanja pitanja, vjerouitelj moe privui panju uenika i zainteresirati ih za odreenu temu. Naroito ako na poetku asa ispria priu o nekom interesantnom dogaaju ili postavi pitanje s kojim nastoji uspostaviti komunikaciju s uenicima. Na taj nain e pomoi uenicima da budu prisutni na asu, ne samo fiziki, ve i misaono i emocionalno, to je jako bitno u odgojno-obrazovnom procesu. LITERATURA 1. Àbd al-Baqi, Muhammad Fu'ad: Al-Mu`\am al-mufahris li alfaz al-Qur'an al-karim, Dar al-hadil, Al-Qahira, s.a. 2. Abu [uhba , Muhammad: Al-Isra'iliyyat wa al-mawduàt fi kutub al-tafsir, Mataba al-sunna, Al-Qahira, 1408/1987. 3. Rahabi (al-), Muhammad Husayn: Al-Tafsir wa al-mufassirun, Dar al-kutub al-hadila, Al-Tabaà al-laniya, Al-Qahira, 1396/1976. 4. |assas (al-), Abu Bakr Ahmad al-Razi: Ahkam al-Qur'an, Al-Tabaà al-ula, Dar al-kutub al-ìlmiyya, Bayrut, 1415/1994.
32
5. |ibril, Muhammad al-Sayyid Radi: Madkal ila manahi\ al-mufassirin, Al-Risala, Al-Qahira, 1412/1992. 6. Ibn Kalir, Abu al-Fida' Ismaìl al-Dima{qi: Tafsir al-Qur'an al-àzim (poznato i kao: Tafsir Ibn Kalir), Matbaà Ìsa al-Babi al-Halabi, Al-Qahira, s.a. 7. Ibn Taymiyya: Al-Muqaddima fi usul al-tafsir, Tahqiq: Ibrahim ibn Muhammad, Dar al-sahaba li al-tural, Tanta. 8. Qaradawi (al-), Yusuf: Kayf nataàmal ma` al-Qur'an al-àzim?, Dar al-{uruq, Al-Qahira, 1419/1999. 9. Rida, Muhammad Ra{id: Tafsir al-manar, Al-Tabaà al-rabià, Al-Qahira, 1380/1960. 10. Salih (al-), Subhi: Mabahil fi ùlum al-Qur'an, Dar al-ìlm li al-malayin, Al-Tabaà al-lamina à{ra, Bayrut, 1990. 11. Suyuti (al-), |alal al-Din: Al-Itqan fi ùlum al-Qur'an, Tahqiq: Muhammad Abu Fadl Ibrahim, Dar al-tural, Al-Qahira, s.a. 12. Suyuti (al-), |alal al-Din: Lubab al-nuqul fi asbab al-nuzul (na marginama mushafa u izdanju: Dar al-Ra{id), Dima{q, s.a. 13. Tabari (al-), Muhammad ibn |arir: Tafsir al-Tabari (poznato i kao: |ami` al-bayan àn ta'wil al-Qur'an), Tahqiq: Mahmud [ akir, Bayrut, 1405/1984. 14. Wahidi (al-), Àli ibn Ahmad ibn Muhammad: Asbab al-nuzul (Na marginama: Ibn Salama, Abu al-Qasim Hibatullah, Al-Nasik wa al-mansuk), Al-Qahira, 1351/1932. 15. Zarka{i (al-), Badr al-Din Muhammad ibn Àbdillah: Al-Burhan fi ùlum al-Qur'an, Al-Maktaba al-àsriyya, Tahqiq: Muhammad Abu Fadl Ibrahim, Bayrut, s.a. 16. Abu Dawud, Sulayman ibn al-A{àb al-Si\istani: Al-Sunan, Dar al-kutub al-ìlmiyya, Mura\aà: Muhammad Muhy al-Din Muhammad Àbd al-Hamid, Paginirano, Bayrut, s.a. 17. Bukari (al-), Abu Àbdillah Muhammad ibn Ismaìl: Al-Sahih, Isdar La\na ihya' kutub al-sunna al-tabià li al-ma\lis al-a`la li al-{u'un al-islamiyya fi Misr, Paginirano. 18. Haylami (al-), Nur al-Din Àli ibn Abi Bakr: Ma\ma` al-zawa'id wa manba` al-fawa'id, Tahqiq: Àbdullah Muhammad Darwi{, Dar al-fikr, Bayrut, 1414/1994. 19. Ibn Ha\ar, Al-Àsqalani: Fath al-bari bi {arh Sahih al-Bukari, Dar al-rayyan li al-tural, Al-Qahira 1408/1987. 20. Ibn Ma\a, Abu Àbdillah Muhammad ibn Yazid al-Qazwini: Al-Sunan, Dar al-Rayyan li al-tural, Tahqiq: Muhammad Fu'ad Àbd al-Baqi, Al-Qahira, s.a.
33
21. Muslim, Ibn al-Ha\\a\ al-Qu{ayri al-Nisaburi: Al-Sahih, I`dad ma\muà al-asatira bi i{raf Àli Àbd al-Hamid Abu al-Kayr, Paginacija: Fu'ad Àbd al-Baqi, Dar al-kayr, Al-Tabaà al-laniya, Bayrut, 1416/1996. 22. Nasa'i (al-), Abu Àbd al-Rahman Ahmad ibn [ uàyb ibn Àli: Al-Sunan, [ arh: Al-Suyuti, Dar al-Rayyan li al-tural, Nepaginirano, Al-Qahira, s.a. 23. Nisaburi (al-), Al-Hakim: Al-Mustadrak àla al-Sahihayn (Zajedno s njim je: Al-Rahabi, Al-Talkis), Dar al-kitab al-àrabi, Kopija indijskog izdanja, Bayrut, s.a. 24. Tahanawi (al-), Zafar Ahmad: Qawaìd fi ùlum al-hadil, Na{r idara al-Qur'an wa al-ùlum al-islamiyya fi Karat{i, Tahqiq: Àbd al-Fattah Abu Gadda, Karat{i, s.a. 25. Tirmiri (al-), Abu Ìsa Muhammad ibn Ìsa ibn Sura, Al-Sunan, Tahqiq: Muhammad Fu'ad Àbd al-Baqi, Matba'a Mustafa al-Babi al-Halabi, Al-Qahira, s.a. 26. Rahabi (al-), Muhammad Husayn: Siyar a`lam al-nubala', Tahqiq: Akram al-Bu{i, Mu'assasa al-risala, Bayrut, 1403/1983. 27. [atibi, Ibrahim ibn Musa al-Garnati: Al-Muwafaqat fi usul al-arià, Al-Maktaba al-ti\ariyya, s.a. 28. Rami, Jusuf: Povodi objave Kur'ana, Sarajevo, 1984. 29. Korkut, Besim: Prevod (zna~enja) Kur'ana, Sarajevo, 1978. Mufti}, Teufik: Arapsko-bosanski rje~nik, Tre}e izdanje, El-Kalem, Sarajevo, 1997. 30. Kari, Enes: Kur'an s prijevodom na bosanski jezik, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1995. 31. Kari, Enes: Uvod u tefsirske znanosti, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 1997. 32. Ibn Manzur, Abu al-Fadl |amal al-Din ibn Mukrim: Lisan al-Àrab, Dar Sadir, Bayrut, 1990. 33. Ibn Ha\ar, Al-Àsqalani: Al-Durar al-kamina fi a`yan al-mi'a al-lamina, Haydar Abad, 1945-1950. 34. Zirikli (al-), Kayr al-Din: Al-A`lam, Al-Tabaà al-laniya, Dar al-ìlm li al-malayin, Bayrut, 1997.
34
. ) ( : : : . . . : . . . : . . . . : .
53
THE REASONS FOR THE REVELAION OF THE QURAN (understanding and the possibility of using it for educational purposes) Summary The question of the reason for the revelation of the Quran (ashab nuzul al-Quran) falls into exceptionally important questions in the science of tafseer, considering that the understanding of the reason for the revelation is an important condition for the proper understanding of the Quran. Moreover, there are Quranic texts which cannot be understood unless one understands the reason for their revelation. The only valid way of acquainting oneself with the reason for the revelation is a reliable tradition from those who were present and witnessed the situation in which a certain Quranic verse was revealed. Therefore, we fathom the reasons for revelations of Quranic verses not by rational means, but exclusivelly by means of tradition (al-riwaya). The reasons for revelation which are treated in tafseer literature include the following: 1) an occurrence of an event, following which a certain verse is revealed, 2) a question posed to the Prophet s.a.w.s. on a certain subject to which he provides an answer based on the revelation of a Quranic verse. In the understanding of the message of the Quran, priority is given to the universality of the text and not to the particulars of the reason behind revelation (al-ibra bi umum al-lafz la bi kusus al-sabab). Most of the Islamic scholars (al-umhr) take such a view, for one universal Quranic text, revealed for a specific reason, contains the individual reason and the reference to other similar texts. In giving priority to the particularity of the reason for revelation over the universality of the text, it is necessary to possess the arguments based on which it can be clearly seen that the text in question refers only to the reason for revelation. As long as there are no such arguments, one is to learn from the universality of the text and not from the particularity of the reason. This work emphasises the fact that the understanding of the reason can be used for educational purposes, primarily to motivate the students and to stimulate their interest and attention during religious instruction.
36
Mr. hfz. Halil Mehti ANALIZA RUKOPISA MEHMEDA HAND@I]A UNVANUL-HIKME VEL-MEVIZATUL-HASENEH S POSEBNIM OSVRTOM NA TEMU [ERHU AJETIN VE TEFSIRUHA Saetak U Gazi Husrev-begovoj biblioteci nalazi se rukopis pod rednim brojem 6966. koji je do sada neobra|en i kao takav nepoznat {iroj ~itala~koj publici. Ovom prilokom ga prvi put predstavljamo javnosti. Rukopis nosi naslov Unvanul-hikme vel-mevizatul-hasene. Napisao ga je Muhammed El-Handì el-Bosnevi (1906-1944) istaknuti bosanski alim u nekoliko islamskih disciplina, histori~ar, knjièvnik, prevodilac sa arapskog i turskog.. Pisao je autorske radove na bosanskom i arapskom jeziku. Osnovne karakteristike rukopisa: L. 27; 24,5 x 20 (19,5 x 12); 22 retka. Nesh krupan. Mastilo crno. Naslovi poglavlja napisani crvenim mastilom. Papir od sveske sa {irokim linijama. Povez tvrdi (kartonski).Rukopis je ra]en manuskripotom. Za biblioteku je rukopis poklonio autorov brat Mustafa Handì} iz Sarajeva. Rukopis sadrì petnaest vazova (vjerskih predavanja) koja je autor svojevremeno odrào u dv ije sarajevske dàmije. U sklopu ovoga rukopisa, za ovu prigodu izdvojili smo temu naslovljenu [erhu ajetin ve tefsiruha , u kojoj autor komentira 65. ajet sure En-Nisa. On je njime èlio ukazati na obligatnost slije|enja prakse Allahova poslanika, s.a.v.s., kao i na neke devijantne pojave me|u tada{njim muslimanima u izvr{avanju vjerskih obaveza i su{tinskom shvatanju vjerovanja.
***
U bogatoj kolekciji rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke nalazi se i zna~ajan broj rukopisa, jednog od najistaknutijih alima
37
Bosne i Hercegovine, Mehmed ef. Handì}a. 1 Indeks njegovih rukopisa registriran je u Katalogu arapskih turskih i perzijskih rukopisa tom I, kojeg je uradio Kasim Dobra~a, Analima Gazi Husrev-begove biblioteke knjiga XIII-XIV, Sarajevo, (1987.) kojeg je priredio Osman Lavi} i u sklopu bibliografije njegovih radova objavljena u Izabranim djelima Mehmeda Handì}a, knjiga VI, koju je priredio prof. dr. Esad Durakovi}, Sarajevo, 1999. godine. Ovih dana imali smo priliku upoznati se sa jo{ jednim, neobra|en im rukopisom, iz kolekcije rukopisa, ovog na{eg u~enjaka, koji je u GH biblioteci registriran pod rednim brojem 6966. Rukopis je naslovljen Unwan-al-hikmah wa al-mawizah al-hasanah ( Primjer mudrosti i lijepog savjeta). To je, ustvari, zbirka vazova na arapskom jeziku sa petnaest tema koje je Handì} odrào u dvije sarajevske dàmije. U rukopisu je obra|eno nekoliko kra}aih tematskih cjelina me|u kojima se, na 48.-52. stranici, nalazi rad pod naslovom [arh ajah we tafsiruha ( Obja{njenje ajeta i njegov komentar), koji }e biti predmetom ovoga rada. Rukopisna zbirka Handì}a je pisana neshom, crnim slovima, vrlo lijepim i ~itljivim rukopisom na bijelom papiru sa {irokim linijama. Broji 27 listova, odnosno 54 stranice. Naslovi tema pisani
1
Mehmed ef. Handi roen je u Sarajevu 1906. godine. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u rodnom gradu, a visoko na Islamskom univerzitetu El-Azher u Kairu. Tokom studija sluao je predavanja znamenitih islamskih uenjaka poput E-enkitija, Ali Mahfuza, El-Adevija, El-Masrefija, Mahlufa, Davia i dr. Ve kao student napisao je nekoliko zapaenih djela, a najveu panju naune javnosti privuklo je djelo El-Devherul-esna fi teradimi ulemai ve uarai Bosna u kojem je obradio 216 biografija naih najistaknutijih uenjaka iz reda uleme i knjievnosti. Po zavretku studija vratio se u domovinu 1931. godine gdje je obavljao niz znaajnih poslova na planu afirmacije islamske duhovnosti. Umro je u Sarajevu 29. jula 1944. godine. Pored ovih dunosti koje je obavljao, Handi se istakao kao vanreno plodotvoran pisac iz vie naunih oblasti. Iza njega ostali su rukopisi i tampana djela iz: akaida, tefsira, hadisa, usuli fikha, knjievnosti i povjesti Bosne i muslimana. Bitno je istaknuti da je iza sebe ostavio oko 40 tampanih djela i preko tristo naslova razliitog sadraja. Saraivao je u mnogim listovima i asopisima. Imajui na umu da je ivio svega 38 godina njegov sveukupni rad i spisateljski opus doima se impozantnim. (Opirnije vidjeti: Zbornik radova sa znanstvenih skupova o hadi Mehmedu Handiu, El-Hidaje Udruenje uleme, BiH, Sarajevo, 1996.; hfz. Mahmut Tralji: Istaknuti Bonjaci, Rijaset IZ-e u BiH, Sarajevo, 1998., str. 114-126.)
38
su crvenim slovima. Povez je kartonski, formata 24,5 x 19,5 (19,5 x 12), 22 retka na stranici. Autor rukopis zapo~inje rije~ima:
... ... . ...

Hvala Allahu koji nam je objasnio na~in pozivanja Njegovoj postojanoj vjeri i ukazao na dokaz upute ka ispravnom putu..., a zatim, ovi objavljeni govori, na koje je Allah plemenitio naputio svoga slaba{nog roba Mehmeda Handì}a, da ih kao vazove, odrì sa kjursa u dvije dàmije, Hunkarijinoj i Husrevbegovoj, u Sarajevu. Allahovom voljom ovu Zbirku sam nazvao Primjer mudrosti i lijepog savjeta. Molim Allaha da mi to u~ini iskrenim djelom ura|enim radi Njegovog zadovoljstva, jer je On uistinu Dobro~initelj Plemeniti. Autor rukopis zavr{a dovom koja glasi:

Allahu moj, oja~aj nas, ispuni nas pokorno{}u prema Tebi i nemoj nas odbiti pa da izgubimo nadu u Tvoju milost, jer nadu u milost Gospodara svoga gube samo zabludjeli. Za GH biblioteku rukopis je poklonio autorov brat, Mustafa Handì} iz Sarajeva. îtaju}i tekst njegovog vaza Komentar i obja{njenje jednog ajeta, primje}uje se da autor u tekstu ne navodi nazive sura, niti brojeve ajeta. Izuzev{i prvi hadis iz Buharijinog Sahiha koji navodi kao sebebi nuzul spomenutom ajetu, on, tako|er, ne navodi hadiske izvore, niti stepen hadisa za preostale hadise, citirane u drugom dijelu njegovog komentara predmetnog ajeta. Autor, pobliè poja{njavaju}i zna~enje nekih izraza, iznad pojedinih rije~i stavlja njihove sinonime i kra}a poja{njenja, a ponekad to ~ini na marginama.
39
Teme koje se u rukopisu obra|uju Tevba je prilika za zadovoljstvo Allaha Uzvi{enog îsto}a i lijep izgled Sadaka i pomaganje siroma{nih Odgoj djece Nare|ivanje dobra i suprotstavljanje zlu Odlomak o ljubavi Odabrana no} - Lejletul-kadr Prisustvovanje na bezbo`ni~kim praznicima @ena muslimanka i biografije majki pravovjernih Obja{njenje jednog hadisa Spominjanje Allaha Uzvi{enog Neke poku|enosti kod de rvi{a Komentar jednog hadisa Istina o tespihu Komentar i obja{njenje jednog ajeta Dova
Obja{njavaju}i zna~enje 65. ajeta sure En -Nisa, autor je èlio ukazati na obaveznost slije|enja Pos lanikovog sunneta (prakse) u svim domenima ljudskog ìvota. Njegovo slije|enje podrazumijeva prakticiranje svih, islamom propisanih, obaveza. Povod njegom komentarisanju ovoga ajeta je ra{irenost pogre{nih shvatanja u na{em narodu za koje moèmo re}i da seù do na{ih dana, a to je, da je za ispravnost vjerovanja (iman) dovoljno da ~ovjek ima lijepu èlju u srcu bez potkrjepe konkretnim djelom. Na ovaj na~in Handì} se suprotstavio ovoj neislamskoj pojavi uzev{i navedeni ajet kao moto ovom vazu i dokaz neispravnosti takvog shvatanja. 40
Navode}i odre|ene hadise i izreke, on je èlio poru~iti da je takvo shvatanje vjere i vjerskih na~ela rezultat njihove slabe i iskrivljene vjere, odnosno da je slije|enje Poslanikovih, a.s., rje{enja u vjeri, obavezno za svakog muslimana i muslimanku, bez obzira koliko se ono suprotstavljalo njihovom poimanju odre|enih islamskih na~ela.
41
Handì}, rahmetullahi alejhi, svoje komentare zapo~inje rije~ima: Allah Uzvi{eni kaè:
I tako mi Gospodara tvoga, oni ne}e vjerovati dok za sudiju u sporovima me|usobnim tebe n e prihvate, a potom u du{ama svojim tegobe ne osjete za ono {to si odredio i sasvim se ne predaju.2 Nakon citiranog ajeta Handì} navodi predaju iz Buharijinog Sahiha koja je bila povod objavljivanju navedenom ajetu rekav{i: Urve3 kaè: Zubejr 4 se prepirao s nekim ~ovjekom (Ensarijom) oko toka vode (za navodnjavanje). Vjerovjesnik, s.a.v.s., mu je rekao: Zubejre, zalij svoju zemlju a potom pusti vodu kom{iji.5 Ensarija je prigovorio: O Allahov poslani~e jeli to radi toga {to ti je on te~i}? Lice Resulullaha, s.a.v.s., se zacrvenilo (od ljutnje) a onda je rekao: O Zubejre, zalij svoju zemlju, a onda zaprije~i vodu sve dok dobro ne natopi{ korjenje svoje zeleni, pa tek onda pusti
2 3
En-Nisa, 65. Ebu Muhammed Urve bin Ez-Zubejr bin El-Avvam El-Esdi el-Medeni, (29-94. h.) Ugledni tabiin, sin Zubejr bin Avvama. Bio vrlo uen u fikhu i hadisu. Isticao se izrazitom pobonou, postio iz dana u dan dok mu to Alejhisselam nije zabranio rekavi: Allahu je najdrai post Davuda, a.s., jedan dan je postio a jedan mrsio, sve to je mimo ovoga ne smatra se postom. Umro je u stanju posta. Za njega je halifa Abdul-Melik bin Mervan rekao: Koga raduje da vidi ovjeka dennetliju neka pogleda Urve bin Ez-Zubejra. (Opirnije vidjeti: Ibnu Imad, ezeratuz-zeheb fi ahbari men zeheb, Daru ibnu Kesir, Bejrut, 1986., prvo izdanje, 1/373.) 4 Ez-Zubejr bin el-Avvam bin Huvejlid el-Esdi el-Kurei, Ebu Abdullah, (28. prije h.-36./594-656.), ugledni ashab, sin Safijje bin Abdul-Mutalib, tei Poslanikov, a.s., po ocu. Jedan o desetorice obradovanih dennetom jo za ivota (aere-i-mubeere). Prvi u islamu koji je isukao svoju sablju iz korica. Prigrlio islam u dvanaestoj godini ivota. Borio se na Bedru, Uhudu i drugim znaajnim bitkama. Poslije hazreti Omerove smrti pripomogao uspostavi hilafeta. Bio je veliki trgovac i veoma bogat. Ubio ga je Ibn Dermuz u Bici kod deve nedaleko od Basre. Bio je izrazito visok, bujne kose i rijetke brade. Prenosilac je 38 hadisa. (Vidjeti: Hajrudin Ez-Zirikli, El-Ealam deveto izdanje, Darul-ilmi lilmelajin, Bejrut, 1990. 3/43.) 5 Ensarija je elio da njih dvojica istovremeno koriste istu vodu i zato je bio nezadovoljan Poslanikovim rjeenjem.
42
kom{iji vodu.6 Mislim da je ovaj ajet objavljen ovim povodom, rekao je Zubejr. Obja{njavaju}i zna~enje ovog ajeta Handì} kaè: U ovom ajetu Allah Uzvi{eni zaklinje se Sobom, a ovakva zakletva ukazuje na va`nost i uvjeravanje u ono {to slijedi iza toga. Allah, d`.{., na jo{ nekoliko mjesta u Kuranu zaklinje se, s ciljem ukazivanja na zna~aj onoga o ~emu se govori. Zatim on citira nekoliko kuranskih primjera u kojima su prisutne zakletve Allah Uzvi{enog: - Tako mi Sunca i svjetla njegova... uspjet }e samo onaj ko je o~isti (du{u), a bit }e izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi.7 - Tako mi jutra i no}i kad se uti{a. Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo.8 - Tako mi vremena ~ovjek je na gubitku, doista.9 - I tako mi Gospodara tvoga, njih }emo sve na odgovornost pozvati za ono {to su radili.10 U nastavku svoga komentara Handì} navodi kako Uzvi{eni u ajetu spominje tri uvjeta za ispravno vjerovanje (iman). - Prvi je da Poslanik, a.s., ima pravo arbitraè u svim sporovima bez obzira da li oni bili ~isto vjerske ili ovosvijetske naravi, {to razumijemo iz sebebi nuzula (povoda objavljivanju) spomenutog ajeta, budu}i da se islam vezuje za vjerovanje (iman), obredoslovlje (ibadat), poslovanje (muamelat) iz domena braka (munakehat), kupoprodaje (beju) i sl. Poslanikova, s.a.v.s,. arbitraà je, ustvari, slije|enje Kurana i su nneta i onoga {to se izvodi iz njih, ko je sposoban da to ~ini na precizan i poznat na~in, u suglasju s njima. - Drugi uvjet je zadovoljstvo sa onim kako je Poslanik, s.a.v.s., presudio, bez imalo sumnje i tjeskobe u du{i zbog toga, i to je stvar srca. - Tre}i uvjet je potpuna predanost nakon presude, {to razumijemo iz forme (el-mefulul-mutlak )
6
Biljee: Buhari u poglavlju Tefsirul-Kuran br. Hadisa 4219., Muslim u poglavlju o Fedailu br. Hadisa 4347., Tirmizi u poglavlju o Ahkamu br. Hadisa 2953. i Nesai u poglavlju Adabul-kudat. 7 E-ems, 1, 9, 10. 8 Ed-Duha, 1-3. 9 El-Asr, 1, 2. 10 El-Hidr, 92, 93.
43
spomenute u ajetu (ve jusellimu teslima ) i sasvim se predaju, i to je stvar i srca i tijela. Allah, subhanehu ve teala, zaklinje se Sobom da ~ovjek ne}e biti vjernikom sve dok ne usvoji ova tri uvjeta ({arta). Ovo vaì za sva vremena, od Poslanikovog, a.s., poslanja pa sve do Sudnjeg dana, zbog toga {to je Allah zakonodavac i {to Njegovo znanje obuhvata budu}nost, pro{lost i sda{njost. On zna koji propisi koriste Njegovim robovima do Sudnjeg dana zbog ~ega ih je propisao preko svoga Vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme. U nastavku svoga komentara Handì} kaè da se zna~enje ovoga ajeta otkriva u ajetima koji mu prethode citiraju}i od 59. do 63. ajeta iste sure. O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima va{im.11 A ako se u ne~emu ne slaète, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i onaj svijet; to vam je bolje i za vas rje{enje ljep{e.12 Zar ne vidi{ one koji tvrde da vjeruju u ono {to se objavljuje tebi i u ono {to je objavljeno prije tebe pa ipak èle da im se pred {ejtanom sudi, a nare|eno im je da ne vjeruju u njega. A {ejtan èli da ih u veliku zabludu navede.13 Kada im se kaè: Prihvatite ono {to Allah objavljuje, i Poslanika! - vidi{ licemjere kako se od tebe sasvim okre}u. A {ta }e tek biti kad ih, zbog djela ruku njihovih, pogodi kakva nesre}a, pa ti do|u kunu}i se Allahom: Mi smo samo htjeli da u~inimo dobro i da bude sloge.14 Allah dobro zna {ta je u srcima njihovim, zato se ti ne obaziri na rije~i njihove i posavjetuj ih, i reci im o njima ono {to }e ih dirnuti.15
Iznad sintagme ulul-emr ( predstavnicima vaim) Handi je stavio, u cilju dodatnog pojanjenja, sintagmu ulul-Ilm ( uenjacima). 12 Na kraju ajeta, iznad rijei ahsenu tevilen ( ljepe rjeenje) on je dodao rije akibeten to znai ljepi zavretak. 13 Prepisujui ovaj ajet Handiu se potkrala greka tako to je napisao en judillekum a ispravno je en judillehum . 14 Iznad rijei tevfikan autor je stavio izraz savaben to znai pravilno postupiti.
11
44
Nakon citiranja gornjih ajeta, Mehmed ef. Handì} kaè: Ono {to je Allah opisao ovim ajetima podudarno je sa onim {to se sada de{ava kod ve}ine ljudi. Iman mora ispunjavati {artove (uvjete), spomenute u protuma~enom ajetu. U vezi s tim Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je jasno rekao: Ne}e vjerovati niko dok me gorljivo ne bude slijedio u onome s ~im sam do{ao.16 Dalje on kaè: ôvjek je konstituiran od du{e i tijela. Du{a ima svoja zaduènja kao i tijelo. Kao {to se du{a na dunjaluku ne moè odvojiti od tijela osim smr}u, tako|er, se vjerovanje (iman) ne moè odvojiti od islama niti se du`nosti du{e mogu odvojiti od du`nosti t ijela. Stoga laù oni koji ignoriraju islamske du`nosti i poslove vjerske naravi kada kaù: Va`no je srce, jer ako je srce ispravno i tijelo je ispravno. Dakako, ali Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: Zaista ako su im srca pokvarena i djela su im takva. Sallallahu alejhi ve sellem je, nakon {to je vidio ~ovjeka da klanja bez skru{enosti (hu{u), rekao: Da mu je nutrina skru{ena i organi njegovog tijela bili bi skru{eni.17 U jednoj izreci se veli: Svaka posuda zaudara na ono {to je u njoj. U nastavku svoga komentara Handì} citira Omera, radijallahu anhu, koji je rekao: O ljudima se u vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, sudilo na osnovu objave koja je jo{ silazila, me|utim, objava je prestala i mi o vama
Iznad rijei veizhum ( posavjetuj ih), autor je dodao sintagmu filmelei meu uglednicima, a iza rijei fi enfusihim on je dodao rijei fis-sirri vel-hafai ( diskretno i tajno) i nasamo im se obrati. 16 Navedeni hadis prenosi Abdullah bin Amr bin As, r.a., a imami Nevevi ga navodi s kraja svoje zbirke od 40 hadisa i smatra ga vjerodostojnim. Ovaj hadis se jo spominje u Mikatul-mesabih, od Muhammed bin Abdullaha et-Tibrizija, 1/412 Darul-fikr Bejrut, (1994/1414), u komentaru Buharijinog Sahiha, Fethulbari, od Ibn Hadera, 12/289, Mektebetur-Rijad el-hadisijjeh/Darul-fikr. 17 Ovaj hadis se prenosi od Ebu Hurejre da je Resulullha, s.a.v.s., vidio nekog ovjeka kako se na namazu igra s bradom pa je rekao: Da mu je nutrina skruena i organi njegovog tijela bi bili skrueni. Ovaj hadis navodi imam Gazali u svom djelu Ihjau ulumid-din. Vidjeti: Ithafus-sadetil-muttekin bi erhi Ihjai ulumid-din, od Ez-Zubejdija, 3/23. El-Iraki kae da ga prenose El-Hakim i Et-Tirmizi u En-Nevadiru, sa slabim lancem prenoslaca kao govor Seid bin Musejjeba. Takoe ga biljei Ibn ebi ejbe u El-Musannefu, takoe od Seid bin Musejjeba u neto drugaijoj formi, sa merfu predajom. (Vidjeti: Ibn Ebi ejbe, El-Musannef, Darus-selefijje, tahkik El-Eazami, 2/289.) Albani ga smatra mevduom (lanim) hadisom. (Vidjeti: Irvaul-galil, Mektebetul-islami, Bejrut, 1979/1399).
15
45
donosimo sud na osnovu va{ih postupaka. îji se postupci pokaù dobrim, bezbjedan je od nas i mi smo mu bliski. A {to se ti~e njegovih tajnih djelovanja, Allah }e svoditi ra~une s njim i mi u tome nemamo nikakva udjela. Me|utim, ~iji se postupci pokaù lo{im nije siguran od nas pa makar da kaè, u du{i sam èlio dobro. Prema tome, rekao je Omer, radijallahu anhu, Ko svojim postupcima izazove sumnju, neka ne krivi druge zbog lo{eg mi{ljenju o njemu. Autor18 djela Avariful-mearif19 kaè: Kada primijetimo da je neko ravnodu{an prema propisima {eriata, nemaran prema namazima i da je sklon poku|enim stvarima, mi ga ignori{emo i ne prihvatamo, iako on, mo`da, u du{i ima dobru namjeru. Zavr{avaju}i komentar 65. ajeta sure En-Nisa Handì} upu}uje dovu rije~ima: Neka Allah popravi na{e postupke i tajne i javne, Svojom mili{}u i dobrotom. LITARATURA 1. El-Albani, Nasiruddin: Irvaul-galil, Mektebetul-islami, Bejrut, 1979/1399. 2. Et-Tibrizi, Muhammed bin Abdullaha: Mikatul-mesabih, 1/412, Darul-fikr Bejrut, (1994/1414) 3. Ez-Zirikli, Hajrudin: El-Elam, Darul-ilmi lil-melajin, deveto izdanje, Bejrut, 1990. 4. Ez-Zubejdi: Ithafus-sadetil-muttekin bi erhi Ihjai ulumid-din, 3/23, bez mjesta i godine izdanja. 5. Ibn Ebi ejbe: El-Musannef, Darus-selefijje, tahkik El-Eazami, 2/289, bez mjesta i godine izdanja.
18
Autor djela Avariful-mearif, je Ebu Nedib es-Suhreverdi Abdul-Kahir bin Abdillah Muhammed bin Umevijje (490-563.h.) Bio istaknuti sufija, primjer uspjenog vaiza, fekih afijskog mezheba, muhaddis, historiar. Iz rodnog Suhreverda doao u Bagdad radi nauke. Sluao istaknute alime i postao imam u afijskom mezhebu i uzor u tesavvufu. Bio je od roda Ebu Bekra es-Siddika i od njega ga je djelilo samo dvanaest ljudi. Predavao je u uvenoj medresi Nizamijji u Bagdadu i bio je iraki muftija. El-Isnevi za njega kae: Bio je ejh Iraka u njegovo vrijeme. 19 Djelo Avariful-mearif, tretira odgoj sufija i tesvvufski prilaz izvrenju odreenih vjerskih obaveza. Od ostalih njegovih djela izdvajamo: Adabulmuridin i Muhtesaru mikatil-mesabihi lil-Begavi. (Opirnije vidjeti: Ibn Imad, ezeratuz-zeheb, 6/346,347, Omer Rida Kehala, Mudemul-muellifin, 2/202. i Hajrud-din ez-Zirikli, Elealam, 4/174)
46
6. Ibn Hader: Fethul-bari, Mektebetur-Rijad el-hadisijjeh/Darul.fikr, Rijad, bez godine izdanja ,7. Ibn Imad: Sezaretu-zeheb fi ahbari men zeheb, Daru ibnu Kesir .6891 ,Bejrut ,8. Kehala, Omer Rida: Mudemu-l-muellifin, Muessesetur-risale .4141/3991 ,Bejrut ,9. Tralji, hfz. Mahmut: Istaknuti Bonjaci, Rijaset IZ-e u BiH .8991 ,Sarajevo 10. Zbornik radova sa znanstvenih skupova o hadi Mehmedu .6991 ,Handiu, El-Hidaje Udruenje uleme, BiH, Sarajevo
: " " : " " : 6696 . " " )6091-4491.( : . . 5.42 20X 22 . . . 51 . : " " 56 . .
74
THE ANALYSIS OF THE MANUSCRIPTS BY MEHMED HANDI UNVANUL-HIKME VEL-MEVIZATULHASENEH WITH A SPECIAL LOOK AT SHERHU AYETIN VE TEFSIRUHA Summary Inside the Ghazi Husrev-begs Library is a manuscripts under the reference number 6966 which hasnt been studied to date and as such is unknown to the wider reading public. On this occasion we are presenting it to the public for the first time. The manuscript is entitled Unvanul-hikme vel-mevizatul-hasene. It was written by Muhammed El-Handi el-Bosnevi (1906-1944), who was an renowned Bosnian alim in several Islamic disciplines, a historian, a writer and a translator from Arabic and Turkish. He wrote in Bosnian and Arabic. The main characteristics of the manuscript: L. 27; 24,5 X 20 (19,5 X 12); 22 lines. Large print. Black ink. The headings of each paragraph are written in black ink on lined notebook paper. Hard binding (cardboard). Autograph manuscript. Donated to the library by the authors brother Mustafa Handi from Sarajevo. The manuscript consists of fifteen sermons which the author had, at one time, delivered in two Sarajevo mosques. As a part of this manuscript, we have singled out, for this occasion, a theme entitled Sherhu ayetin ve tefsiruha, in which the author comments on the 65th verse of the sura En-Nisa. With his commentary the author wished to emphasise the obligatory importance of following the practice of Allahs Prophet s.a.w.s., as well as some deviant occurrences among the Muslims of that time in respect to the fulfilment of religious obligations and the essential understanding of belief.
48
Mensur Valjevac, prof. SEJJID DEMALUDDIN EL-AFGANI (1254-1314/1838-1897) /pretea tumaenju Kur'ana u 14/20 stoljeu/ Saetak Iako Sejjid Demaluddin El-Afgani (1254-1314/1838-1897) nije napisao vlastiti Tefsir, on je svojim djelovanjem, nastupima, radom i druenjem izvrio ogroman uticaj na mufessire ije je tumaenje Kur'ana umnogome obiljeilo 14/20 vijek. Prije svih na ejha Muhammeda Abduhua i njegovog uenika Muhammeda Rida, a indirektno i na ehida Sejjida Kutba. I drugo; neosporna je injenica da je Afganija bio jedan od pretea islamskog preporoda, buenja i obnove modernog doba. O ovome radu mi smo predstavili njegovu linost, ivotni put, i ideje kako bismo se podsjetili na znaaj i ulogu koju je ovaj veliki borac odigrao u razvoju oslobodilake i reformistike misli, nadajui se da e on ostati i biti poticaj Bonjacima u borbi za opstankom i ljudskim dostojanstvom.
***
Iako nije napisao vlastiti Tefsir, on je svojim djelovanjem, nastupima, radom i druenjem izvrio ogroman uticaj na mufessire ije je tumaenje Kur'ana umnogome obiljeilo 14/20 vijek. Prije svih mislimo na ejha Muhammeda Abduhua i njegovog uenika Muhammeda Rida, a indirektno i na ehida Sejjida Kutba. I drugo; neosporna je injenica da je Afganija bio jedan od pretea islamskog preporoda, buenja i obnove modernog doba. Smatrali smo naom dunou da iznova osvijetlimo lik ovog velikana, da predstavimo i da se podsjetimo na znaaj i ulogu koju je ovaj veliki borac odigrao u razvoju oslobodilake i reformistike misli, nadajui se da e on ostati i biti poticaj Bonjacima u borbi za opstankom i ljudskim dostojanstvom. No, s obzirom na hal u kojem se mi sada nalazimo u Bosni smatramo za potrebnim, u uvodu, napomenuti sljedee. 49
Sve to je Allah Uzvieni navijestio u Svoj Knjizi, desilo se, deavat e se i deava e se. To je jedan od aspekata kur'anske nadnaravnosti (i'dazul-Kur'an). Isto tako i sve to je Njegov Poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, navijestio, sigurno e se desiti. U istinitost ovoga mogli su se uvjeriti, tokom historije, svi muslimani i nemuslimani. To to je Bosnu od paganstva i neznanobotva (dahilijja) oslobodio sultan Mehmed El-Fatih kojeg je i njegovu vojsku navijestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, jeste posebna privilegija, ali i obaveza da se ustraje u uvanju Allahova dina i znanja o njemu. Spomenut emo jo neke primjere. Pete godine po hidri, u vrijeme opsade Medine i takve napetosti kada oi vie ne mogahu gledati s ustrajnou i kad se srca ljudi uzdigoe u grla njihova, a vas obuzee nepriline misli o Allahu. Tad vjernici bijahu ispitivani i kuani, a due njihove potresene drhtanjem silnim.1 Allahov Vjesnik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, navijesti osvajanje Jemena, slom Perzije i Bizanta. Ve smo spomenuli navijeeno oslobaanje Kostantinopolisa Istanbula. Isto tako, navijeno je i oslobaanje Rima. Abdullah ibn Amr ibnul-As, kae: Jednom prilikom smo bili kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, i neto pisali, kada ga neko upita: 'Koji grad e biti prvo osloboen, Konstantinopolis ili Rim?' 'Heraklijev grad e biti prvi.' odgovorio je, Sallallahu alejhi ve alihi ve selleme.2 U drugom hadisu navjestiteljskog sadraja Allahov Vjesnik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, kae: Uistinu, ova vjera e stii dokle stie no i dan. Allah nee ostaviti ni jedne kue u nekom selu, gradu ili pustinji nekoj, a da nee u nju uvesti ovu vjeru, au ili ponienou. au kojom e Allah uzdii Islam i ponienou kojom e Allah poniziti nevjorvanje (kufr).3 Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Allah e ovome ummetu na svakih sto godina slati nekoga ko e mu reafirmirati vjeru.4
1 2
Sura el-Ahzab, 10-11. Hadis su zabiljeili Ahmed, Darimja i Hakim. Evedeno prema: dr Fuad Sedi. Mali predznaci Sudnjeg dana, Zenica, 1996., str. 107. 3 Hadis je zabiljeio imami Ahmed u svome Musnedu. 4 Zabiljeili ga Ebu Davud, Hakim, Bejheki i drugi. Sujuti i Iraki su ga ocijenili kao sahih.
50
Obnova ili reafirmiranje vjere (teddiduddin) razliito je tumaena od strane islamskih uenjaka. ejh Karadavi kae: Pod reafirmacijom vjere u ovome hadisu se misli na obnavljanje njezinog razumijevanja, vjerovanja i prakse5 Profesor F. Kari u knjizi Drutveno-pravni aspeket islamskog reformizma govorei o glavnim obiljejima i sadrini reformistikih ideja kae da su na prelazu iz 19. u 20. stoljee, kada je govor o promjeni, najee koriene rijei islah reforma i teddid obnova. On dalje istie da se u tradicionalnom islamskom uenju teddid shvatao kao proienje vjerskog uenja i prakse muslimana od strane obnovitelja koga e, prema vjerovanju ehlisuneta, Bog slati na kraju svakih stotinu godina. Islam se samim tim shvaao kao moralna reforma pojedinca i religijski utemeljena reforma drutva.6 Veliki broj islamskih uenjaka smatra da se pod obnovom zapravo misli na politiko uspostavljanje islamske vlasti nekada maem i silom, a nekad pregovorima, kako je to radio, i onaj koji je uzor svima onima koji se nadaju Allahu, Danu posljednjem i koji Allaha mnogo spominju, posljednji Allahov Poslanik Muhammed sallallahu alejhi ve alihi ve selleme - i kako e to uraditi i imami Mehdija posljednji najavljeni i oekivani obnovitelj. Historija je pokazala da potpuna reforma i obnova jedino je mogua putem islamske vlasti koja nije uspostavljena monarhija. Takva vlast, ostvariva je samo putem borbe, revolucije, politikih pregovora i ekonomije. Islamske zemlje, uspostavljane na ovaj nain najdue su trajale (sultan Mehmed Fatih), a neke jo uvijek traju (Sudan, Malezija i Iran). Politika je, zapravo, mudrost osvajanja vlasti, mudrost njenog ouvanja, a nekada i mudrost opstanka u kakvoj se situaciji danas mi muslimani Bonjaci nalazimo. Allah daje mudrost kome hoe, a onome kome je d dao mu je veliko dobro.7 Mudrost je izgubljena stvar vjernika. Gdje god
5
Vidi: ejh Karadavi: Zbog islamskog buenja vjera je doivjela reafirmaciju i renesansu na ovom svijetu Min edli sahvetin islamijjetin tededdeded-dinu ve tenehheda bid-dunja, str. 9-36, El-mektebul-isalmijj, Bejrut. 6 Fikrete Kari, Drutveno pravni asket islamskog reformizma, str. 93. 7 Sura el-Bekare, 269.
51
da je nae on ima najvie prava na nju.8 Rat je prijevara.9 S osmijehom gledamo u lica nekih ljudi, a naa srca ih preziru. 10 O vjernici, budite oprezni11 I protiv njih pripremite koliko moete snage12 Ibni Kesir tumaei 80. ajet sure el-Isra I reci: 'Gospodaru moj, uini da umrem, a da si Ti zadovoljan mnome i uini da iz mrtvih ustanem, a da si Ti zadovoljan mnome, i daruj mi od Sebe snagu (SULTAN) koja e mi pomoi!'. navodi hadis: Allah ustrojava putem vlasti ono to ne ustrojava putem Kur'ana Inallahe lejezeu' bis-SULTANI ma la jezeu' bil-Kur'ani., kojem daje slijedee znaenje: Tj. sprijei putem vlasti injenje pokvarenosti i grijeha od kojih veinu ljudi ne bi sprijeio sami Kur'an... i to je jedna realnost. Osnovna tenja Afganije bila je da se muslimani itavog svijeta ugledaju na linost Muhammeda a.s., da zbace okove i stege koje su mu kroz historiju nametnuli neprijatelji ovjeanstva uope, a kolonijalizma posebno. Njegovo pravo islamsko gledanje na Isaa a.s. i shvatanje njegove misije uinilo je da su Afganijia potovali i cijenili na Zapadu koliko i na Istoku. ak i njegovi neprijatelji, ideolozi kolonijalistike politike i neprijatelji Islama i njegovih naroda kao to su Renan ostajali su nijemi pred njegovim rijeima: 'Ako u vaim oima Istoku ne pripada nikakva ast i zasluga u doprinosu kulturi ovjeanstva, zar mu nije dovoljna ast i zasluga u doprinosu kulturi ovjeanstva, zar mu nije dovoljna ast i zasluga, to to se vi i cio Zapad klanjate ovjeku koga je dao i rodio Istok, a to je Isa a.s.13 Linost Ako je Islam, izmeu ostalog, i vjera borbenih pojedinaca14 onda je jedan od njih svakako i sejjid Demaluddin el-Afgani, reformator i revolucionar koji je svojim ivotnim putem potvrivao
8 9
Hadis kojeg biljei Muslim, Tirmizija i dr. Hadis kojeg biljei Buharija, Muslim, Tirmizija i dr. 10 Rijei Ebu Derda, radijallahu anhu, koje je zabiljeio Buharija. 11 Sura en-Nisa, 71. 12 Sura el-Enfal, 60. 13 Dr Ahmed Smajlovi, Demaluddin Afganija, Islamska misao, br. 37, str. 9., 1982. 14 Imam HOMEINI, Islamska vlast (VELAJAT-I-FAQIH), str. 2., Beograd, 1990.
52
naela koja je zagovarao, u Indiji, Afganistanu, Iranu, Egiptu, Parizu, Londonu, Moskvi, Istanbulu. On je bio jedan od katalizatora islamskog preporoda i obnove14/20 stoljea. Dr. Ahmed Smajlovi za njega je rekao: U svom radu Afganija nikad nije prezao da otvoreno istupi i jasno u lice kae ta misli, kako ruskom caru, iranskom ahu, turskom sultanu, tako i svakom drugom, ma ko on bio i ma koji poloaj zauzimao. Bio je revolucionar i mislilac koga su se bojali i od koga su strepili mnogi njegovi neprijatelji. Sve ovo nam jasno govori da je u novovjekovnoj povijesti razmiljanja protiv porobljavanja, eksploatacije i ugnjetavanja naroda teko nai nekoga ko bi mogao stati naporedo sa ovim revolucionarom, mudtehidom i uenjakom. Meutim, iznad svega toga, Afganija je bio i ostao nepokolebljivi musliman, koji je cio svoj ivot i rad podario borbi za osnovna prirodna i politika prava i potpunu nezavisnost svih naroda Istoka i islamskog svijeta bez obzira na njihovu klasnu, socijalnu, rasnu, religijsku i drugu pripadnost uzimajui u svemu ovome Islam kao neprikosnovenu ideoloku platformu.15 On bijae, kako kae Osman Emin, sa kairskog univerziteta ovjek akcije, osoba due i srca, i uzor svim sljedbenicima dobar pisac, armantan, elokventan, uvjerljiv govornik i dijalektiar Njegov uenik Muhamed Abduhu spominje njegovu srdanost, jaku volju, nepokolebljivost i velikodunost. Hrabar, uporan, on je oivljavao energije svugdje gdje je prolazio tokom godina svoga muhadirluka. Izuzetno obrazovan, poliglota, poznavalac islamske filozofije, pisac, govornik, novinar. Prvi je iznio politiki stav, naspram kolonijalnih sila, koji e biti stavom mnogih pokreta za nacionalno osloboenje. Smatraju ga ocem modernog muslimanskog antikolonijalizma zaetnikom manjevie svih reformatorskih pokreta islamskih zemalja kojeg su njegovi neprijatelji smatrali opasnim agitatorom. U vremenu uruavanja Osmanlijskog carstva, tromosti i propadanja islamskih zemalja, kada evropske sile uveliko ulaze u njihovu ekonomiju i politiku on ima jasan pogled na situaciju. On je perom i rijeju zagovarao nunost islamskog protuodgovora, kako na intelektualnom planu tako i na praktinom. On je poticao
15
Svi naredni znaci navoda u tekstu, ukoliko nisu posebno oznaeni fusnotom, preuzeti su iz rada dr. Ahmeda Smajlovia, Demaluddin Afganija, objavljenog u Islamskoj misli, br. 37, 1982, Leksikona Islama Nerkeza Smailagia i Historije islamske filozofije M. M. erifa.
53
mlade da se bave perom, da se bace u novinarstvo, koje se dralo sredstvom modernog djelovanja na duhove. Elektronski mediji tada su jo bili nepoznati. Kritikovao je islamske vladare koji su se opirali reformama ili se nisu dovoljno suprotstavljali prodiranju Evrope. On je svojom ideolokom snagom i revolucionarnom odlunou prosvjetiteljsko-islamskog duha uspio da iz dubokog sna, zaostalosti, neznanja i politike umalosti uzdrma i probudi cio islamski svijet. Meu onima koji su se borili protiv stranih uticaja bijae Sejjid Demaluddin, popularno nazvan Afgani. Roeni revolucionar, on je uzburkao muslimanski svijet hrabrei narod da se digne protiv despotske vladavine kraljeva i da se bori protiv provala zapadnog imperijalizma. Govornik kojem nije bilo premca, on presijeca granice nacija, a revolucije slijede njegov trag. Iran, Egipat i Turska osjetie puni uticaj njegove linosti. Mladoturski pokret od 1326/1908. duguje glavninu svoga dinamizma sveobuhvatnom uticaju njegovih uenja dok je boravio u Istanbulu. Egipatski nacionalni pokret a i, ne manje, intelektualno buenje ejha Muhamed 'Abduhuha izravni su rezultat njegova djelovanja. Veinu buduih voa iranske revolucije u njezinoj ranoj fazi, on je inspirirao. Sejjid Demaluddinove poznate propovijedi donijee mu meu Irancima velike simpatije: probudio je u narodu osjeaj dostojanstva i slobode i upozorio na opasnosti kako od unutranjeg despotizma, tako i od strane eksploatacije. ak i kad je podmuklo protjerivan iz zemlje nastavlja djelovati npr. u Londonu izdaje novine pod nazivom Dijaul-hafikajni uz pomo Mirza Malkom Hana, gdje objavljuje svoje historijsko pismo iranskoj ulemi. U ovom pismu obraa se duhovnjacima da budu nesebini i portvovni kako bi se sauvala nezavisnost zemlje Stvarni uspjeh ove revolucionarne figure lei u pridobivanju 'uleme koja je, pak, imala veliki uticaj na mase. Tako je po/sijano sjeme revolucije. Govorei o svojoj misiji, sam Afganija je rekao: Sabrao sam razbacanu misao i sakupio ratrkano poimanje, a onda pogledao na Istok i njegove narode, pa me zaustavio Afganistan iju sam zemlju najprije dodirnuo svojim tijelom, zatim Indija gdje sam se obrazovao, onda Iran po prirodi susjedstva i srodstva, potom Arabijsko poluostrvo, od Hidaza, kolijevke Objave, preko Jemena i njegovih brda, pa Nedda, Iraka i Bagdada, njegovog Haruna i Memuna, te ama, odnosno Damaska i njegovih Omejida, Andaluzije i njene kulture, posmatrajui na ta su spali i doli 54
njihovi narodi. Istok, Istok! Odluio sam da svoj um posvetim dijagnozi njihovih bolesti i pronalaenju lijeka za njih. Pronaao sam da su njegove najopasnije i najsmrtonosnije bolesti razjedinjenost i pocijepanost njegovih naroda, podijeljenost njihovog miljenja, njihovo razilaenje o jedinstvu i njihovo jedinstvo u razilaenju, pa sam radio na jedinstvu njihove rijei, borei se svim svojim biem za to i upozoravajui ih na opasnost koja ih okruuje i koja im prijeti od strane Zapada. Kada je u pitanju njegova biografija, treba biti oprezan u pogledu onoga to su pisali orijentalisti, poput Jevreja I. Goldzihera, i njemu slinih, to zlonamjerno, to zbog nerazumijevanja. ivotni put Njegova porodica preko uvenog muhaddisa Ebu Isaa etTirmizija vezuje se za hazreti Husejna, sina Alijinog, unuka Poslanikovog, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme. Zato je i nosio titulu sejjid njegovih asnih potomaka. Svojataju ga sebi Perzijanci, Indijci, Afganistanci i Turci. On je djelovao i uticao gotovo bez granica, za njega je svaka islamska zemlja bila otadbina, a nije bio stranac ni u prijestolnicama Evrope, poznavao je uenjake, teologe i politiare i Istoka i Zapada. Meutim, izvjesno je da se rodio u Asadabadu mjestu koje se nalazi blizu Konrea, na podruju Kabula, po jednima. Po drugima (tj. iama,) u istoimenom Asadabadu, ali blizu Hamadana, u Perziji i da je i on sam bio iit daferijskog mezheba, ali je to cijeli ivot prikrivao (tekijja). Prvo obrazovanje stekao je u Perziji i Afganistanu. Uio je arapski jezik i knjievnost, islamsko-pravne znanosti, logiku, filozofiju, tesavvuf, tefsir, hadis i dr., a kada je otiao u Indiju na kolovanje, bavio se izuavanjem matematike i klasine medicine U osamnaestoj godini ve je postigao zamjereno znanje. kolski i ivotni put napravit e od ovog mladog i nadarenog muslimana istinskog prosvjetitelja i pravog borca za puna prava i nezavisnost naroda Istoka koji je u to vrijem stenjao pod teretom jarma krvoednog zapadnog kolonijalizma. On e prerasti u putujuu ivu revolucionarnu baklju arapsko-islamskog svijeta od koje e strepiti kolonijalistika Britanija, kao i druge izrabljivake zemlje, meu kojima i caristika Rusija. Godine 1273/1857 obavlja hadd. Po povratku u Afganistan 10-tak godina je aktivno ukljuen u politiki ivot. Emir
55
Afganistana Dust Muhammed Han ga prima u svoju slubu. Meutim, poslije emirove smrti, dolazi do sukoba izmeu dva njegova sina Muhammeda Azama, kojeg podrava Afgani. Novi emir ga postavlja za svog ministra. Englezi podravaju drugog sina ira Alija ija strana pobijedi. Njegova popularnost je smetala Englezima i on je 1286/1869. prisiljen napustiti zemlju. Odlazi po drugi put na haddd. Odlazi u Indiju. Tamonja vlada ga uvaava, ali mu ipak namee ogranienja. Tu ostaje manje od dva mjeseca, strogo nadziran od Engleza i na kraju zamoljen da to prije ode. U Kairu ostaje 14 dana gdje se upozanje sa nekim azharovcima, usput drei predavanja i tribine. Odlazi u Istanbul 1287/1870. Kako je ve tada uivao sjajan ugled, visoko drutvo prireuje mu vrlo laskav doek. Bio je pozvan u savjet za odgoj dri predavanja u Aja Sofiji i Ahmedovoj damiji. Meutim, ljubomora nije izostala. Njegova predavanja na tadanoj Akademiji umjetnosti (Darul-funun) o korisnosti umjetnosti, kao i openito njegova napredna shvaanja, izazvala su osude, naroito od ejhul-Islama Hasana Fehmija. Sukob sa ejhul-Islamom bio je uzrokom njegove odluke da napusti i ovu zemlju 1288/1871. Iste godine u martu ponovo stie u Kairo. To je bio poetak jednog znaajnog razdoblja njegovog ivota, poetak naime, boravka u Egiptu, gdje je naiao na topao prijem kod intektulanih krugova to je i produilo njegov posjet Egiptu. Bez ikakvih prethodnih uvjeta vlada mu daje godinju potporu od 12000 egipatskih pjestera. Narednih desetak godina provodi u Egiptu. Dri privatna predavanja. Oko njega se okupljaju mladi ljudi, meu kojima Muhammed Abduhu, budui muftija Egipta i Sad Zaglul, budui heroj egipatske neovisnosti. Ukazuje na opasnost strane dominacije. Ukljuuje se u politiki ivot zahtijevajui parlamentarnu demokratiju. Poznate su njegove rijei egipatskim zemljoradnicama (fellahima) koje im je uputio nakon to se upoznao sa prilikama u kojima rade i njihovim socijalnim poloajem: Fellahu! Kao to svojom motikom i krampom razara zemlju i natapa je svojim znojem i krvlju radei za eksploatatora i izrabljivaa, tako svojom motikom i krampom razori prsa svoga nasilnika i ugnjetaa. To dovodi da bude loe gledan od strane Vijea ministra, ali i njegova napredna vjerska stajalita povrijedila su konzervativne azharovce i naravno politike protivnike Britance, te je po njihovom nagovoru primoran da napusti Egipat 1297/1879. Naime, Egipat je u periodu od 1867. do 1914. nominalno bio pod 56
turskom vlau. Tadanje vlasti u Egiptu bile su uveliko pod uticajem Britanaca. Nakon njegova odlazka na prijalazu 13/14 hidretskog stoljea u Egiptu izbija revolucija, koju je on uveliko inicirao. Njegov uenik Abduhu je jedan od glavnih umova revolucionarne vlade u borbi za slobodu i nezavisnost egipatskog naroda. Revolucija je u osnovi bila uperena protiv engleskog okupatora i domaih korupcionara i izdajnika. Revolucija je uguena u krvi britanskom intervencijom 1300/1882. Njegov boravak u Egiptu ostavit e najdublje tragove u modernoj historiji politikog, kulturnog, knjievnog, vjerskog i drugog ivota u Egiptu. Otprilike u isto vrijme se desila i uspjena islamska revolucija u Sudanu, ija vlast, uz manje prekide, i dan danas traje. Sejjid Demaluddin el-Afgani odlazi u Indiju gdje strogo nadziran ivi u Hajdarabadu i Kalkuti. U tom vremenu pie svoje najpoznatije djelo Odgovor materijalistima/ateistima Er-reddu aleddehrijjin Napisao ga je na perzijskom, a Abduhu ga je poslije preveo na arapski. Kada mu se prilikom ovog boravka obratila grupa javnih radnika, politiara i drugih uglednih ljudi, meu kojima je bilo i muslimana, traei njegovo miljenje o mogunostima Indije za osloboenje od britanskog kolonijalistikog jarma on im je odgovorio: Da ste muhe koliko vas je, sve Engleze to god ih je, mogli biste natjerati u okean. Nekoliko mjeseci boravi u SAD. U proljee 1883. stie u London, a naredne tri godine boravi u Parizu. Maja 1883/1301. u Parizu, u asopisu Journal des Dbates, pie odgovor Ernestu Renanu16 na njegovo predavanje: Islam i nauka odrano na Sorboni. U odgovoru kae da je Islam povezan sa naukom i da je, neko, bilo naunika kod muslimana, samo savremeno stanje, u kojem se nalazi Islam, moe doprinijeti da se misli obrnuto. Kada se blie upoznao sa ovim poznatim francuskim piscem Afgani ga je istinski impresionirao. Poslije e Renan rei: ..dok razgovaram sa Afganijem i gledam u njega, ini mi se kao da razgovaram sa filozofima Ibni Rudom i Ibni Sinaom. Za vrijeme njegova boravka u Parizu njegove ideje se ire diljem islamskog svijeta. On vodi kampanju protiv britanske politike u islamskim zemljama. Poznate novine objavljuju njegove lanke sa znaajnim odjekom. Pie o istonoj politici Rusije i Engleske, situaciji u Turskoj i
16
Poznato orijentalista, filozof, kritiar i lingvista, inae veliki poznavalac Ibni Rudove filozofije.
57
Egiptu, vanosti Mehdijeve revolucije u Sudanu. 1302/1884 u martu poinje sa objavljivanjem asopisa Neraskidiva veza / El-Urvetul-vuska zajedno sa Muhammedom Abduhuom kojem je bio duhovni voa, a nakon to je ovaj bio protjeran iz Egipta, zbog uea u antibritanskoj revoluciji. Ovo su bile prve arapske novine u Evropi. Uspjeli su da objave 16/18 brojeva ovog dvonedeljnika na arapskom jeziku do oktobra iste godine. Svojom koncepcijom bio je usmjeren protiv zapadnjake eksploatacije i ispunjen idejama panislamizma. Posebno je napadao englesko djelovanje u islamskim zemljama i isticao idejne osnove na kojima treba poivati Islam da bi ponovo naao svoju snagu. Britanci brzo zabranjuje njegovu distribuciju u Egiptu i Indiji. Ipak i za tako kratka izlaenja list je izvrio izvjestan uticaj u ovim zemljama. Iste godine Abduhu, kao predstavnik svoje revije boravi u Londonu. Upoznaje se sa britanskim politiarima, a njegov prijatelj Vilfrid Blunt pomae ga u pridobivanju javnog mnijenja. Nakon povratka iz Londona, kada je asopis i zvanino zabranjen, Abduhu se vie okree real-politici skeptian prema mogunostima politike akcije na Istoku on se 1203/1885. odvaja se od svoga uitelja. Afagani nastavlja put pionira panislamizma. Glavna razlika izmeu njih dvojice ogledala se u tome to je Afgani bio revolucionar koji se zalagao za vanjsku promjenu postojeeg stanja stvari a onda popravljanje iznutra, dok je Abduhu bio reformator, koji je vjerovao da se prvo mora podii svijest naroda, da bi kao rezultat toga moglo doi i do vanjskih promjena.17 Iste godine, engleski dravnici, na nagovaranje W. Blunta, obraaju se Afganiju, sa zahtjevom da sa njim razgovaraju o mjerama koje treba poduzeti naspram Mehdijevog pokreta u Sudanu. Naime, britanski politiari su mu ponudili da ga postave za sultana u Sudanu. Ironino i s podsmijehom upitao je britanske lordove: Od kada vi stekoste svojinsko pravo nad Sudanom, pa da moete da postavljate njegovom narodu koga vi hoete i elite za sultana? Afgani se koristi ovom prilikom da im ponudi projekt osnivanja arapskog hilafeta ili anglo-islamskog saveza, to oni odbiju. Spomenuti britanski dravnik kazao je za njega: Po prirodi neobuzdan, odbacivao je novac i slavu klonei ih se i uvajui svoju nezavisnost kako bi to bolje sluio idealu kojemu je posvetio cio svoj ivot.
17
Ahmed Adilovi, Velikani tefsirskih znanosti, Travnik, 2003. str. 267.
58
Na poziv aha Nasiruddina 1886 odlazi u Teheran. U poetku je naiao na dobar prijem, ali uskoro naputa Iran. Potom oko etiri godine boravi u Carskoj Rusiji gdje, takoer, pregovarao o rusko-muslimanskom savezu, pokuavajui da pridobije tadanju caristiku Rusiju za borbu islamskih naroda protiv zapadnog kolonijalizma. Tada je otkrio kako bezobzirna caristika politika ove zemlje ugnjetava, eksploatie i unitava milione muslimana na jugu zemlje. I ovdje je digao svoj glas protiv nasilja, ugnjetavanja i porobljivanja, to je u znatnoj mjeri olakalo poloaj tadanjih muslimana u ovoj zemlji. Poznato je da je od tadanje vlade traio, izmeu ostalog, da dozvoli muslimanima da tampaju Kur'an, kao i neke druge vjerske knjige. uvi za takve Afganijeve zahtjeve, ruski car elio ga je vidjeti i razgovarati s njim. Imajui pretenzije na Iran, car se najprije interesirao za razloge Afganijevog razilaenja sa tadanjim iranskim ahom. Izlaui svoja razilaenja Afganija je objasnio ruskom caru ta se sve radi u Iranu, kakva se sve nasilja ine i kakva bezakonitost vlada u ovoj zemlji. Osjeajui da je to i njemu samom lekcija, car mu je rekao: 'Mislim da je ah u pravu, jer kako se bilo koji vladar moe pomiriti i zadovoljiti s time da njegovom dravom upravljaju zemljoradnici, bezemljai i radnici?' Tvrdi se da mu je tada Afganija objanjavao ta sve eka vladare kada se poigraju sa sudbinom masa, a onda dodao: 'Velianstvo, vjerujem da je bolje za vladarski prijesto da mu budu milioni podanika prijatelji, nego da mu budu neprijatelji, traei priliku da ga srue i gajei u sebi mrnju prema njemu, nastojei da ga unite.'. Bio je primoran da napusti zemlju. Jedno vrijeme boravi u Parizu da bi susreo aha u Minhenu. On ga je nagovorio da se ponovo vrati u Perziju. Afagni u Teheranu priprema projekat pravnih reformi. Meutim, ljubomorni veliki vezir Mirza Ali mijenja ahovo raspoloenje prema Afagniju, pa se on povlai u jedno svetite blizu Teheran, gdje, okruen grupom divljenika, govori o politikoj reformi potlaenih zemalja. Iako je bio povuen i izoliran predstavljao je opasnost za aha i njegov reim, tako da nakon sedam mjeseci, poetkom 1891., svezan u pratnji 500 konjanika biva ispraen do iranske granice. Iz Basre alje pismo ajatullahu Hasanu iraziju, vodeem iijskom autoritetu, koji je tada boravio u Samari. U pismu ga upozorava na odluku aha kojom je dodijelio koncesije za iranski duhan jednom engleskom drutvu, kao i neke druge koncesije na tetu iranskog naroda, a u korist neprijatelja Islama. Takoer, spomenuo je 59
okrutnost lanova vlade, posebno velikog vezira Alija Asgar-hana, po ijem nagovoru ga je ah i protjerao iz Irana. Ajatullah je donio fetvu o zabrani upotrebe duhana dok vlada ne poniti ugovor o koncesiji. Vlada je morala ustuknuti. Ponovo odlazi u London gdje vodi estoku kampanju, putem lanaka i predavanja, protiv aha i reima koji pustoi Iran. Posebno pie u dvojezinom (arapsko-engleskom) mjeseniku Dijaul-hafikajni Svjetlo dviju hemisfera ijem je utemeljenju 1892. i sam dao prinos. Trai svrgavanje aha. Posebno se obraa ulemi, uvjeravajui ih da oni trebaju biti bedemi Islama protiv evropskih ambicjjia. Njegovi ponovljeni pozivi, emocije koju je izazvalo njegovo progonstvo, uspjeh bojkota duhana, bili su polazna taka monog reformistikog pokreta kojeg je podrala iranska ulema. Ostatak ivota proveo je u nekoj vrsti zlatnog zatoenitva, kao nadzirani gost kod sultana Abdul-Hamida II. Naime, on je sultanu Abdul-Hamidu II upuivao od ranije apele za savez muslimanskih zemalja pod vostvom Osmanlijske Carevine. Sultan ga je u dva navrata 1892. pozivao u posjet. Nakon prvog odbijanja prihvatio je drugi poziv. Naiao na dobar prijem, smjetaj u blizini sultanove palae i mjesenu potporu. Sultan je od njega traio da prekine kampanju protiv aha i ponudio mu mjesto ejhul-Islama to je on odbio. Bilo mu je omogueno da odrava odnose sa osobama koje su se htjele sa njim druiti. Vie puta je traio da ode, ali svi njegovi zahtjevi su odbijani. Kada ga je primio sultan Abdul-Hamid, halifa muslimana tog vremena, obratio mu se rijeima: O ejhu! Zato npr. ne ide u Japan da poziva njegov narod u Islam, jer njegov narod traga za pravom vjerom? Afganija mu je odgovorio pitanjem: Da li da idem u Japan i pozivam njegov narod u Islam onakav kakav je Islam, ili da njegov narod pozivam u islam kakav je u islamskim zemljama? Sultan zauen ovakvim odgovorom ponovo je pitao: O ejhu! Kai mi razliku o kojoj si maloas govorio i reci mi neto u vezi s tim i pozivanja japanskog naroda u Islam! Afganija mu odgovori: Ako bi japanski narod pozivao u Islam onakav kakav je Islam, rekao bi mi: 'Idi ti, ovjee, pa pozivaj svoj narod na te principe', pa ako on to bude prihvatio, onda doi i pozivaj nas na ovu vjeru; a ako bi ga pozivao na Islam onakav kakav se primjenjuje u naim zemljama, onda bi mi sigurno rekao da japanski narod nema nikakve potrebe za takvom vjerom i da je za njega bolje da ostane bez takve vjere! 60
Ljubomora i spletke nekih dvorjana nisu ni ovaj put izostali. On je i dalje zagovarao ideje o nunosti ustavnih sloboda i Islamu, kao jedinoj moguoj osnovi za reforme islamskih zemalja. Nakon uspjelog atentata na aha 1896. kojeg je poinio jedan vjerni pristaa Afganija, optuen je kao zagovornik tog ubojstva. Njegova situacija postala je jo sloenija. Materijalna strana njegova ivota zavrena je 9. marta 1897. Umro je od raka grla, mada se prialo da je bio i otrovan. Njegovi zemni ostaci poetkom 1945. preneseni su Afganistan. Pokopan je u predgrau Kabula, gdje mu se nalazi mauzolej. Ideje velikog reformatora i borca za slobodu i nezavisnost porobljenih naroda ive su i danas. Najvea potvrda njihove originalnosti je njihova dananja aktuelnost. Ideje Kako smo ranije istakli u ivotu ovog velikana teorija i praksa bili su vrsto povezani. Po njegovom shvaanju Kur'an i Sunnet predstavljaju osnovni i glavni izvor svakog vjerskog, ideolokog i politikog, pravnog i drugog reda Vrata idtihad prema Afagnijevom shvatanju nisu nikada bila zatvorena u Islamu, niti uope mogu biti, jer sam Kur'an na vie mjesta obavezuje ovjeka na upotrebu razuma i trai od njega nauno-istraivaki rad. Objektivno-racionalistiko gledanje na svijet, nauku, kao i na ope filozofske probleme, ne moe nas dovesti do suprotnosti izmeu spoznaje i razuma, sjedne strane i Kur'ana s druge strane. Islamski svijet u vremenu u kojem je ivio biva izloen udarima najgrubljeg ateistiko - materijalistikog gledanja na svijet. Stoga i njegovo najznaajnije djelo u kojem on izlae svoje ideje ima sljedei naslov Pobijanje materijalista/ateista Govori o tri osnovna pitanja: 1. o drutvenoj ulozi i mjestu Vjere, njenoj uvjetovanosti i njenoj opoj drutvenoj nunost; 2. o ateizmu i njegovim filozofskim smjerovima u istoriji filozofije, kao i o ateizmu i njegovoj ideolokofilozofskoj pojavi uopte; 3. o islamu kao uenju i vjeri, njegovim osnovama i njegovoj univerzalnosti uope. U njemu pie: Katkada materijalisti/ateisti (dehrijjn) objavljuju da im je stalo da proiste nae umove od praznovjerja i da nau inteligenciju osvijetle istinskom spoznajom; katkada nam
61
se predstavljaju kao prijatelji siromaha, zatitnicima slabih i kao braniocima potlaenih Kojojgod skupini pripadala njihova djelatnost, ona svakako predstavlja ok koji e uzdrmati same osnove drutva i razoriti plodove njegova rada Njihove misli potiskuju plemenite motive naih srdaca; njihove ideje bi zatrovale nae due, a njihova ticala vazda nastoje guiti ili remetiti uspostavljeni red. Istinska civilizacija nije utemeljena na materijalistikom progresu, uspostavljanju jakih gradskih jezgri s velikom akumulacijom kapitala, na savrenstvu u izgradnji strojeva koji nite i razaraju, ve na vjerovanju, moralnosti i uenosti. On pie: Vjera je sama sr i bit naroda i stvarni izvor sree pojedinaca. Kolonizacija je ekonomski rat iji je cilj potinjavanje i porobljavanje pobijeenog i slabog. On ovom pojmu suprotstavlja pojam svetog rata (dihad) u Islamu iji je cilj propagiranje vjerovanja. On poziva sve muslimane razliitih pravaca (mezahib) da se koriste razumom, jer Islam predstavlja univerzalnu ideologiju koja po svojoj naravi i prirodi predstavlja pravo objektivno i nauno racionalno gledanje ovjeka na prirodu, ljudsko drutvo i miljenje. On kae: Islam je gotovo jedini koji ukorava one koji vjeruju a da nemaju dokaza, i osuuje one koji slijede shvatanja bez ikakve izvjesnosti togod nauavao, Islam se poziva na razum a sveti tekstovi objavljuju da se srea sastoji u pravom koritenju razuma. Otro suprotstavlja doktrinu islamskog vjerovanja u predodreenje doktrini fatalizma koji se esto pripisuje Islamu od strane zapadnjaka: Postoji velika razlika izmeu muslimanskog vjerovanja u predestinaciju (el-kada vel-kader) i onoga u fatalizam (el-debr). El-kada vel-kader jaa odlunost u ovjeku, gradi njegovu moralnu stabilnost i nadahnjuje ga hrabrou i strpljivou. El-debr, pak, nije drugo do loa inovacija (bid'a) koja je zlonamjerno uvedena u muslimanski svijet radi politikih ciljeva. Nastanak ideja politikog panislamizama, tj. jedinstva svih islamski naroda pod jednim halifom radi odolijevanja stranoj dominaciji vee se za njega. On je to jedinstvo vidio kako istie profesor Kari kao savez drava sa zajednikom vanjskom politikom i odbranom.18
18
Fikrete Kari, op. Cit., str. 79.
62
Profesor Kari kae: ...bio je prvenstveno okupiran pitanjem odbrane muslimanskog svijeta od evropskog kolonijalizma, pa je vjerovao da se vanjska odbrana moe najbolje osigurati unutranjom reformom. U tom cilju je prihvatio vehabijski zahtjev 'Vratimo se Kur'anu i Sunetu', ali je i dodao 'Modernizujmo islamsko drutvo da bude jednako Zapadu.' za razliku od vehabija on je ostavio otvorena vrata za inovacije modernog doba.19 On pie: Evropske su drave opravdavale svoje napade i poniavanje istonih zemalja tvrdei da su ove zaostale, ali su se u praksi same pokazale uskog duhovnog horizonta, ne preui ni od ega, one tite sebe silom, ak ratom, prijeei svaku reformu ili renesansu islamskih naroda. Stoga je nuno jedinstvo muslimanskog svijeta u velikome odbrambenom savezu kojega je preduvjet ovladavanje dijelom tehnologije Zapada. Danas vidimo muslimanske upravljae kako daju odrijeene ruke strancima u voenju poslova njihovih drava, ak njihovih vlastitih kua, kako sami, gotovo dobrohotno nose jaram strane vlasti. Zainteresirani za potencijalni dobitak iz naih zemalja, Evropljani nastoje razoriti vjersko jedinstvo i osnaiti unutranje razmirice muslimanskih zemalja. Jedinstveni cilj politikog oslobaanja svih islamskih zemalja ne iskljuuje patriotizam: Odbrana otadbine je prirodni zakon i pravilo ivota, ova potreba ni po emu se ne razlikuje od nagona za samoodranjem. Upravo guenje patriotizma cilj je koji ele postii zapadnjaci tako to potiskuju nacionalno i vjersko obrazovanje kako bi doveli istone narode do zaborava i nijekanja vlastitih vrlina i identiteta. Istonjaci su uvjeravani da na arapskom, perzijskom ili indijskom nema knjievnog stvaralatva vrijedna spomena, te da njihova povijest nema velikana. Afgani upozorava: Istonjaci moraju shvatiti da ne moe biti zajednice koja nema vlastitog jezika, da ne moe biti slavan narod koji nema povijesti i da ne moe imati povijest narod koji se ne oslanja na tradiciju vlastite zemlje, koji ne priznaje ili zaboravlja djela svojih velikana. Osnovni preduvjet i uvjet svake odbrane i osloboenja vjerskog, politikog, ekonomskog i obrazovnog je obraun sa domaim izdajnicima: Izdajnik nije pojedinac koji je prodao
19
Op. Cit., str. 77.
63
neprijatelju svoju zemlju za novac ili za kakvu uslugu ili ustupak, bio mali ili veliki nema, naime, cijene za koju zemlju moemo prodati. Stvarni izdajnik je odgovoran jer neprijatelju, pa uzeo i pedalj njegove zemlje, doputa da stavi nogu na njegovo vlastito tlo, a sposoban je suprotstaviti se svako ko se moe oduprijeti milju ili djelom, a to bijedno dri u sebi, taj je izdajnik. Dalje kae: Nije sramota ni za jedan mali i slab narod da bude osvojen od strane oruane sile vee i snanije; ali sramota koju vrijeme nee izbrisati jest podilaenje neprijatelju, dobrovoljno ujarmljivanje bilo zbog nebrige, bilo zbog inertnosti ili upuenosti na vlastita prolazna zadovoljstva. Autodestrukcija je najvea i neizbrisiva, istinska sramota Djela 1. Risaletur-reddi aleddehrijjin - Odgovor materijalistima/ateistima 2. El-Urvetul-vuska - Neraskidiva veza (zajedno sa Muhammedom Abduhuom), asopis koji je vie puta tampan kao cjelovita knjiga 3. El-kada vel-kader Predodreenje 4. Tarihu Afganistan Historija Afganistana Nadamo da e ovaj rad pobuditi interes za prevoenjem njegovih djela na na jezik. LITERTURA 1. Ahmed b. Hanbel: Musned, Darul-me'arif, Kairo 2. Adilovi, Ahmed: Velikani tefsirskih znanosti, Eli Ibrahimpaina medresa, Travnik, 2003. 3. El-Askalani, Ibn Hader: Fethul-Bari bi erhi Sahihil-Buhari, Darur-rejjan lit-turasi, Kairo. 4. Ebu Davud, Sulejman: Sunen, Darul-hadis, Kairo. 5. Imam Homeini: Islamska vlast (Velajat-I-Faqih), Beograd, 1990. 6. Kari, dr Fikret: Drutveno pravni asket islamskog reformizma, Sarajevo 1990. 7. Karadavi, dr Jusuf: Min edli sahvetin islamijjetin tededdededdinu ve tenehheda bid-dunja, El-mektebul-isalmijj, Bejrut. 8. Muslim, Ibn Haddad: Sahih, Daru-hadis, Kairo. 9. erif, M.M.: Historija islamske filozofije, sa engleskog preveo dr. Hasan Sui., August Cesarec, Zagreb, 1988.
64
10. Sedi, dr Fuad: Mali predznaci Sudnjeg dana, Organizacija .6991 ,aktivne islamske omladine Bosne i Hercegovine, Zenica .0991 ,11. Smailagi, Nerkez: Leksikon Islama, Svjetlost, Sarajevo ,12. Smajlovi, dr Ahmed: Demaluddin Afganija, Islamska misao .2891 ,73 .br .13. Et-Tirmizi, Ebu 'Isa Muhammed: Sunen, Darul-hadis, Kairo ,14. Ez-Zirikli, Hajrud-Din: El-E'alam, Darul-ilmi lil-melajin .0991 ,Bejrut
)8381-7981/4521-4131( . . .
56
SAYYID JAMALLUDDIN AL-AFGHANI (1254-1314/1838-1897) A forerunner in the interpretation of the Quran in the 14th century according to hijra /20th century Summary Although Sayyid Jamaluddin al-Afghani (1254-1314/1838-1897) hadnt written his own tafseer, with his works and association with others he had greatly influenced the mufassirs, whose interpretation of the Quran had, in many ways, marked the 14th according to hijra / 20th century. Namely, those mufassir, in the first place, include Shaikh Muhammad Abduhua and his disciple Muhammed Rida and, indirectly, Shaikh Sayyid Qutb. The fact that Afghani was one of the forerunners of Islamic revival, reawakening and the rebirth of the modern age is indisputable. In this work Afghanis influential figure, his life and his ideas have been presented, so that we could be reminded of the significance and the role that this great champion played in the development of the liberation and reformist thought, hoping that he will remain a stimulus for the Bosniaks in their struggle for survival and human dignity.
66
Doc. dr. sc. efik Kurdi MUS'AB B. 'UMEJR, R.A., - PRVI AMBASADOR DA'VE U ISLAMU Saetak Mus'ab b. 'Umjer, r.a., bio je jedan od najmarljivijih uenika Allahovog poslanika, Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem. Veoma rano je primio islam i u njega je utkao svu svoju fiziku i duhovnu snagu koju je posjedovao. Iako su ga roditelji maltretirali zbog njegove odanosti islamu, kroz zabranu hrane, pia i odijevanja, on je ostao stamen na putu istine i postao primjer drugim mladiima kako se bori za ideale koji nadvisuju ovodunjaluki ivot i ivotne potrebe. Metode koje je upotrijebio u svom da'vetskom angamanu postale su paradigma svim buduim generacijama. On je, naime, pronicljivom selekcijom preveo na islam dva kljuna ovjeka u Medini i, na taj nain, omoguio prelazak polovine stanovnika tog grada na islam, ali i otvorio vrata za normalan dolazak muhadira iz idolopoklonike Mekke u ovaj grad, koji e postati nukleus iz koga e se izroditi nova, jedinstvena, neponovljiva generacija muslimana do Sudnjega dana. Za formiranje prve islamske zajednice, vojske i drave itekako je doprinio ovaj prvi ambasador da've u islamu, kojeg je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, poslao da pouava prve muslimane Medine uenju Kur'ana i temeljnim postulatima islama. Analizirajui njegove perfektne metode, savladane u Poslanikovoj, sallallahu 'alejhi ve sellem, koli uveliko e doprinijeti nama da pokuamo na slian nain drugima predstaviti i pribliiti islam i afirmirati ga na nain koji e postati blizak i prihvatljiv onima koji za istinom ude i ele je, jednoga dana, spoznati.
***
67
Ashabi Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, posebnu panju su poklanjali da'vi i da'vetskom angairanju. itajui njihove biografije primjeuje se da su svaki slobodan trenutak svoga ivota obilato koristili da drugima prenesu ono to su duboko osjeali u dubini svoga bia i u sri svojih kostiju. eljeli su sreu i duhovno zadovoljstvo koje su osjeali podijeliti sa drugima. Upravo ta nesebinost i briga za drugima i pokuaj da ih izbavi iz zablude bili su i ostali njihova konstantna opsesija. Druenje sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i svakodnevni kruoci sa njim, iznjedrili su izuzetnu generaciju da'ija, koja e svojim metodama savladanim u Vjerovjesnikovoj, sallallahu 'alejhi ve sellem, koli, uveliko doprinijeti da se islam izuzetno brzo proiri i da temeljito izmijeni nain ivota ogrmnog broja ljudi. Treba znati da se njihovo djelovanje nije zadralo samo unutar granica Mekke. Njihov da'vetski angaman bio je primijetan van granica ovog grada i prije Hidre. Jedan od prvih da'ija meu ashabima koji je djelovao van Mekke i prije Hidre bio je, svakako, Mus'ab b. 'Umjer, r.a. Budui da je upravo on, Allahovom milou i dobrotom, postigao zavidne rezultate i da je za vrlo kratko vrijeme svog da'vetskog djelovanja uspio prevesti na islam skoro polovinu stanovnika Medine, tadaanjeg Jesriba, smatramo neophodnim analiziranje njegovih metoda koje je koristio i koje su poluile takav briljantan rezultat. Paljivo analiziranje njegovog angamana u Medini otkrit e nam izuzetnu pronicljivost i vanrednu mudrost ovog vrsnog da'ije i biti jasan putokaz na naem da'vetskom putu. Ko je bio Mus'ab b. 'Umejr, r.a.? Mus'ab b. 'Umejr b. Haim b. 'Abdi Menaf b. 'Abdi-d-dar b. Kusajj b. Kilab el-Bedri el-Kurei el-'Abderi roen je u Mekki. Islam je primio veoma rano i to je drao u tajnosti. Kada su roditelji saznali za njegov prelazak na islam, muili su ga na razne naine, ak su mu zabranjivali jelo i pie, nadajui se da e se vratiti u idolopokloniku vjeru. On je sva zlostavljanja na dostojanstven nain izdrao. Kada su muslimani uinili prvu hidru u Abesiniji i Mus'ab, r.a., je bio s njima. Nakon povratka iz Abesinije, Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ga je poslao grupi muslimana iz Medine, koji su bili uesnici prvog sastanka na Akabi, kako bi ih
68
pouavao temeljnim propisima vjere i uenju Kur'ana. Ovo je Poslanik islama, sallallahu 'alejhi ve sellem, oito je, uinio iz dva razloga. Prvo, Mus'ab, r.a., je bio jedan od najmarljivijih Vjerovjesnikovih, sallallahu 'alejhi ve sellem, uenika, koji je postao izuzetan znalac iz domena Kur'ana, hadisa i fikha, pa je mogao itekako pomoi novopridolima u islam u Medini, i drugo, suoavao se sa nesnoljivim iskuenjima od mekkanskih idolopoklonika, a posebno svojih roditelja, koji su ga na svaki nain nastojali poniziti, sve dok ne ostavi vjeru, koja je duboko prodrla u njegovo bie, pa ga je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, elio udaljiti iz te sredine i sauvati od jo teih iskuenja. Imam Buhari navodi predaju El-Bera'a b. 'Aziba, r.a., u kojoj se navodi da su Mus'ab b. 'Umejr i Ibn Ummi Maktum, r.a., bili prvi od ashaba koji su iz Mekke doli u Medinu.1 Mus'ab, r.a., je uestvovao u Bici na Bedru, kojom prilikom je bio poaen od strane Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da nosi bijelu zastavu tokom cijele borbe i da pokae svoju istinsku hrabrost. U Bici na Uhudu je, takoer, bio poaen da nosi zastavu islama. U jeku borbe idolopoklinici su mu odsjekli sabljom desnu ruku, a on je zastavu preuzeo u lijevu, pa kada su mu odjsekli i lijevu ruku, on je sa ostacima tih ruku nosio bajrak islama, dok nije pao kao ehid i ukopan zajedno sa Hamzom, r.a., Vjerovjesnikovim, sallallahu 'alejhi ve sellem, amidom. Ibn Ishak tvrdi da je Mus'ab, r.a., imao neto preko etrdeset godina kada je pao kao ehid na Uhudu. 2 Njegovo da'vetsko angairanje Mus'ab b. 'Umejr, r.a., je, doavi u Medinu, odsjeo kod Es'ad b. Zurare, r.a., ovjeka koji je prvi od Medinjana primio islam, bio uesnik i prve i druge prisege na 'Akabi i osoba koja je prva dala prisegu Allahovom poslaniku, Muhammmedu, sallallahu 'alejhi ve
Ovaj hadis biljei Buhari u Sahihu: 63 Kitabu menakibi-l-ensar, 46 Babu makdemi-n-Nebijji, sallallahu alejhi ve sellem, ve ashabihi-l-Medinete, hadis br. 3924. 2 Vidi njegovu biografiju: Ibn Hiam, Es-Siretu-n-nebevijjetu, 3/36; Ibn Abdu-lBerr, El-Istiab fi esmai-l-ashab, 3/469-470; Ez-Zehebi, Sijeru alami-n-nubela, 1/145-150; Ibnu-l-Kajjim, Zadul-mead, 3/46-48, 172, 195 i 197; Ibn Hader, ElIsabe fi temjizi-s-sahabe, 3/421-422; Muhammed Jusuf el-Kandehlevi, Hajatu-ssahabe, 1/301 i dr. Abdurrahman Rafat el-Baa, Iz ivota ashaba, str. 388-392.
69
sellem. 3 Upravo uz njegovu pomo, Mus'ab, r.a., je otpoeo svoju da'vetsku misiju. Naime, njegov zadatak je bio, kako mu je Poslanik islama, sallallahu 'alejhi ve sellem, i savjetovao da pouava konvertite islamu, uenju Kur'ana i osnovnim postulatima islama. 4 Mus'ab, r.a., zajedno sa svojim domainom Es'adom, r.a., odlazi do jednog poznatog medinskog bunara, gdje su se, po obiaju, ljudi i okupljali a posebno omladina, elei susresti i okupiti navopridole Medinjane u islam i pouiti ih Kur'anu i temeljnim principima islama. Budui da je to bilo javno mjesto, pored muslimana, tu su se okupljali i drugi, to je omoguilo Mus'abu, r.a., da djeluje i na njih. Tu su se, uz ostale Medinjane, nala i dvojica prvaka naroda Benu 'Abdi-l-Ehel, koji su posebno zanimali Mus'aba, r.a., jer bi njihovim, eventualnim, prelaskom na islam otvorili sasvim nove horizonte djelovanja i omoguili daleko laki pristup ostalim ljudima tog podruja. Budui da e ovaj susret Mus'aba, r.a., sa dvojicom prvaka Benu 'Abdi-l-Ehela uveliko izmijeniti sliku Medine i otvoriti vrata Hidre, izloit emo ga, onako kako ga navode historiari u svojim djelima, a nakon toga ga analizirati, kako bi naim generacijama bio putokaz u nastojanjima da se da'vetski angairamo i uspijemo u svojoj misiji. Primijetivi da Mus'ab, r.a., djeluje na omladinu kod navedenog bunara, Sa'd b. Mu'az 5 i Usejd b. Hudajr,6 prvaci iz
3
Njegovo puno ime je Esad b. Zurare b. Ades b. Ubejd b. Salebe Ebu Umame el-Ensari el-Hazredi en-Nedddari. Za njega se tvrdi da je prvi ashab koji je preselio na Ahiret nakon Hidre i da je prva osoba kojoj je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao denazu-namaz. Njegova denaza je bila sedmi mjeseci nakon Hidre. (Vidi opirniju biografiju: Ibn Abdi-l-Berr, El-Istiab fi esmai-l-ashab, 1/82-84; Ez-Zehebi, Sijeru alami-n-nubela, 1/299304 i Ibn Hader, El-Isabe fi temjizi-s-sahabe, 1/34-35). 4 Vidi o tome: Ibn Hiam, Poslanikov ivotopis, str. 87. i El-Mubarekfuri, ErRehiku-l-mahtum, str. 144. 5 Sad b. Muaz b. en-Numan b. Imru-l-Kajs b. Zejd b. Abdi-l-Ehel el-Ensari el-Eheli, prvak poznatog medinskog plemena Evs. Uestvovao je u Bici na Bedru, Uhudu i Handeku. Umro je 5. god. po Hidri, mjesec dana nakon Bitke na Hendeku od posljedica ranjavanja strijelom u toj bici. Kakva je Sadova, r.a., pozicija u islamu najbolje e ilustrirati hadisi Allahovog Poslanika, s.a.v.s. U prvom, kojeg biljee Buhari i Muslim u svojim sahihima; Tirmizi i Ibn Made u svojim sunenima ;Ahmed u Musnedu i En-Nesai u Fadailu-s-sahabe, El-Bera b. Azib, r.a., prenosi: Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, je poklonjen svileni ogrta, kojeg su dodirivali ashabi i divili se njegovoj mehkoi i kvalitetu! Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ih je upitao: Zar se divite ovoj
70
naroda Benu 'Abdi-l-Ehel, ozbiljno se zabrinu i estoko naljute. Sa'd se obrati Usejdu, rekavi mu: Otii onoj dvojici ljudi, koji du doli da zaglupljuju nau omladinu, otjeraj ih i zabrani im da im se pribliavaju! Ja bih to uinio, ali mi je neugodno, s obzirom da je Es'ad b. Zurare moj tei!. Usejd je prihvatio Sa'dov savjet i otiao je do bunara, gdje je bila omladina okupljena oko Mus'aba i Es'ada, r.a. Es'ad, r.a., primijetivi Usejda kako im prilazi, predloio je Mus'abu, r.a., sljedee: Ovaj je prvak i autoritet svog naroda. Angairaj se da ga privede vjeri u Allaha Uzvienog!. Meutim, pribliivi im se Usejd je zapoeo kontakt povienim tonom i otrom prijetnjom, koja nije nagovjetavala nita dobro, pa je izvukavi sablju iz njenih korica, viknuo: ta je vas dvojicu dovelo ovdje da nae slabe zaglupljujete!? Napustite nas, ako elite sebi dobro!!!. Mus'ab, r.a., je na ove rijei ostao miran i sasvim blago i ljubazno mu odgovorio: Zar nee sjesti i ovo sasluati!? Ako te ovo zadovolji ti, tek onda, prihvati, a ako osjeti u tome bilo
mehkoi i kvalitetu?! Znate li da e Sadove maramice (u Dennetu) biti i meke i kvalitetnije!. U drugoj predaji koju prenosi Dabir, r.a., a koju, takoer, biljee Buhari, Muslim, Tirmizi, Ibn Made, Ahmed i En-Nesai, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: Ar se potresao smru Sada b. Muaza!. Brojni izvori navode da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio izuzetno potresen smru ovog velikog ashaba, ovjeka radi koga je cijelo pleme prihvatilo islam. (Vidi njegovu biografiju: Ibn Abdi-l-Berr, El-Istiab fi esmai-l-ashab, 2/27-28; Ez-Zehebi, Sijeru alami-n-nebela, 1/279-297; Ibn Hader, El-Isabe fi temjizi-s-sahabe, 2/37-38 i dr. Faruk Hamade u knjizi: Fadailu-s-sahabe Imama Nesaija, str. 119-120). 6 Usejd b. el-Hudajr b. Semmak b. Atik b. Imru-l-Kajs b. Zejd b. Abdi-l-Ehel el-Ensari el-Eheli. Jedan od najveih autoriteta meu ensarijama. Ebu Bekr, r.a., nije preferirao, kako navodi El-Vakidi, nikoga od Ensarija ispred Usejda, r.a. Histroiari se dvoume u njegovom uestvovanju na Bedru, ali sa sigurnou tvrde da je uestvovao u Bici na Uhudu i svim drugim koje su se vodile do njegove smrti. Na Uhudu je zadobio ak sedam rana. Bio je poznat po izvanrednom uenju Kurana i izuzetno lijepom glasu. Prenosi se, kako navode Buhari, Muslim i Ahmed u svojim hadiskim zbirkama, da su se meleki sputali i sluali njegovo milozvuno uenje Kurana. Umro je 20., odnosno 21. god. po Hidri, u vrijeme hilafeta Omera b. el-Hattaba, r.a., koji mu je i klanjao denazu. (Vidi njegovu biografiju: Ibn Abdi-l-Berr, ElIstiab fi esmai-l-ashab, 1/53-55; Ez-Zehebi, Sijeru alami-n-nubela, 1/340-343; Ibn Hader, El-Isabe ti temjizi-s-sahabe, 1/49 i dr. Faruk Hamade u Fadailu-ssahabe Imama Nesaija, str. 134-135).
71
kakvo naspokojstvo i odbojnost, ti, onda, to odbaci i svoju prijetnju do kraja ispuni!. Usejd je, nakon tako miroljubivog Mus'abovog, r.a., tona, pristao, odloio sablju sa kojom je doao i sjeo kod njih dvojice. Nakon toga, Mus'ab, r.a., je govorio o temeljnim postulatima islama a, nakon toga, prouio odlomke iz poglavlja Ez-Zuhruf. Mus'ab, r.a., prisjeajui se tog dogaaja, kako navode neki izvori, kae: Primijetili smo, tako nam Allaha, na njegovom izrazu lica simpatije spram islama, prije nego je i progovorio!. Nakon citiranja kur'anskog teksta, Usejd je odueveljeno uzviknuo: Kako je lijep i zadivljujui ovaj govor! ta treba uraditi kada neko eli prihvatiti ovu vjeru?. Oni su ga posavjetovali da treba da se okupa, oisti svoju odjeu, izgovori ehadet i klanja dva rekjata namaza. Na njihov savjet, Usejd im je predloio: Iza mene je jedan ovjek. To je Sa'd b. Mu'az. Ukoliko bi on postao musliman, svi pripadnici njegovog naroda bi to uinili i niko mu ne bi oponirao! Poslat u vam ga istoga momenta. Usejd se uputio ka Sa'du i njegovom narodu, koji su nestrpljivo oekivali ishod njegovog razgovora sa Mus'abom i Es'adom, r.a. Kada ga je Sa'd vidio, dobacio je okupljenim ljudima: Usejd nam dolazi sasvim drugaijeg izraza lica, nego to je otiao od nas!. Nakon Sa'doovg pitanja, ta je uinio sa onom dvojicom da'ija, on mu je odgovorio: Obratio sam se otro onoj dvojici i zaprijetio im da se ne pribliavaju naoj omladini. Meutim, nisam, uistinu, primijetio nita loe kod njih. Rekao sam im da se pria da Benu Harise7 ele ubiti Es'ada b. Zuraru, ali poto znaju da im je on tei, zastidjeli su se!. Sa'd je, nakon ovih rijei, ustao rasren, uzeo sablju iz Usejdovih ruku i ljutito se uputio ka bunaru. Kada je doao, otro se obratio Es'adu, r.a., naglasivi mu, da bi upotrijebio protiv njih oruje zbog njihovog negativnog djelovanja na omladinu, samo da nije rodbinskih veza koje njih dvojicu spajaju. Tada ponovo stupa na scenu Mus'ab, r.a., obraajui mu se toplo i blago, kao to je uinio i sa Usejdom. Predstavio mu je islam, prouio neke odlomke iz Kur'ana i, prije nego to je Sa'd bilo ta progovorio, primijetili su njegov pristanak i simpatija spram islama. Nakon to su i njemu saopili uvjete za primanje islama, on se vratio svom narodu, ali sada ne srdit i ljut, ve veseo i ozarena lica i obratio im se pitanjem: Kako me poznajete, narode
7
Tj. Sad b. Muaz i njegov rod.
72
moj?!. Svi su odgovorili: Ti si na prvak! Najbolji si i najvrjedniji od svih nas!. Sa'd je, na te rijei, odluno dodao: Od ovog trenutka zabranjujem bilo kome da mi se obraa, prije nego uzvjeruje u Allaha i Njegovog Poslanika!. Biljei se, kako navode najpoznatiji historiari u svojim djelima, da su do kraja dana svi pripadnici njegovog naroda, Benu 'Abdi-l-Ehel, primili islam. 8 Analiza njegovog da'vetskog djelovanja Ako analiziramo ovaj briljantan uspjeh Mus'aba b. 'Umejra, r.a., primijetit emo da on stie u Medinu kao da'ija bez institucije ili drave na koju bi se mogao osloniti i bez ikakvih materijalnih sredstava s kojima bi mogao srca ljudi, dijelei ih, pridobiti. Osim toga, iza sebe u Mekki je ostavio Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koga njegov narod protjeruje i koji je bio prinuen, u to vrijeme, otii u Taif da bi tamo djelovao i naao bar neko utoite. Mus'ab, r.a., dolazi sa onim to ima: on donosi srce ispunjeno kur'anskim ajetima, duu proetu Poslanikovom, sallallahu 'alejhi ve sellem, uputom i svoju prirodnu nadarenost, mudrost i pronicljivost, to e mu pomoi da postigne zavidan uspjeh meu stanovnicima Medine, stoljeima razjedinjene plemenskim i drugim razmiricama i sukobima. Ovaj trijumfalan uspjeh kakvog je postigao Mus'ab b. 'Umjer, r.a., prevodei na islam polovinu stanovnika Medine i otvarajui irom vrata dolaska muhadira iz Mekke u Medinu, nije sigurno nastao sluajno. Otuda, pokuajmo prodrijeti u sutinu njegovog uspjeha i otkriti tajne tog sjajnog rezultata koji nam trasira da'vetske puteve punih etrnaest stoljea. Analizirajui njegov da'vetski angaman, dolazimo do sljedeih zakljuaka, koji nam u cjelosti osvjetljavaju tajnu njegovog trijumfalnog uspjeha: 1 Mus'abova, r.a., precizna analiza stanja u Medini. Ta analiza se sastojala u preciznom definiranju i detaljnom
8
O ovom dogaaju pogledaj opirnije: Ibn Hiam, Es-Siretu-n-nebevijjetu, 2/8386; Ibn Kesir, El-Bidaje ve-n-nihaje, 3/195-201; Abdullah b. Muhammed b. Abdu-l-Vehhab, Muhatsaru sireti-r-Resul, sallallahu alejhi ve sellem, str. 205207; Muhammed Jusuf el- Kandehlevi, Hajatu-s-sahabe, 1/187-190; ElMubarekfuri, Er-Rehiku-l-mahtum, str. 144-146; Zapeaeni dennetski napitak, 131-132; dr. Abdurrahman Rafat el-Baa, Iz ivota ashaba, str. 390; ejh Muhammed el-Gazali, Fikhu-s-sire, str. 147 i dr. Muhammed Seid Ramadan elButi, Fikhu-s-sireti-n-nebevijjeti, str. 121-122.
73
upoznavanju sa drutvenim i historijskim okolnostima u Medini, sa prijateljima i neprijateljima islama i muslimana i faktorima koji utjeu i na jedne i na druge. 2 On dolazi kod domaina Es'ada b. Zurare, r.a., poznatog i uglednog stanovnika Medine, koji je meu prvima primio islam. Zato? Upravo zbog toga to e pravi da'ija koristiti svaku osobu koja mu moe pomoi na planu da'veta, a posebno osobu koja poznaje ljude, njihove navike i aspiracije, kao i mjesta njihova okupljanja, a u, eventualnom, njihovom neprijateljskom odnosu spram njega, pomoi e mu u odbrani ivota, ugleda i dostojanstva. U ovom konkretnom sluaju, Es'ad, r.a., je bio taj koji je dobro poznavao ljude, njihov status i ugled u drutvu, njihovo mjesto okupljanja, kao i nain na koji se moe odbraniti od njihovog neprijateljstva koje je kulminiralo ak do fizikog obrauna. 3 Mus'ab, r.a., ne sjedi u Es'adovoj, r.a., kui, ekajui grupu novopridolih muslimana da mu tu dou da ih pouava vjeri ili medinsku omladinu, koji jo nisu osjetili slast prave vjere, niti pravi kancelariju, pa ak ni damiju, ve odlazi njima, ulazi u njihove redove i djeluje iznutra. 4 Njegov mudri postupak da se da'vetski angaira zajedno sa svojim domainom Es'adom, r.a., rezultirao je minimumom maltretiranja od strane Medinjana. Naime, rodbinski odnosi Es'ada i Sa'da, r.a., uveliko su doprinijeli da Mus'ab, r.a., mirno djeluje i da, u tom pogledu, ne doivi velike potekoe i nesnosna iskuenja. 5 Obraanje Sa'da Usejdu da ode do navedene dvojice da'ija i sprijei ih, ako treba i silom, od zaglupljivanja njihove omladine, na najeklatantniji nain ilustrira logiku svih vladara, vlastodraca i monika svijeta, koja je prisutna od faraona koji se pribojavao da Musa, a.s, ne promijeni vjeru njegova naroda pa sve do dananjih silnika i tirana. 6 Mus'ab, r.a., veoma dobro koristi poznavanje drutvenog statusa pojedinih Medinjana i posebno njima poklanja panju. On se ponaa kao iskusan ljekar, koji zna u svakom momentu koji lijek, kada i kome e propisati ili kao selektor neke sportske reprezentacije koji zna koja ekipa moe donijeti pravi trijumf i pobijediti. Njegovo preferiranje ove dvojice nad drugima i njegova selekcija da ba oni budu njegovi izabranici koji e djelovati na stotine i hiljade drugih je vanredan osjeaj prioriteta, koji danas mnogima nedostaje u njihovim da'vetskim naporima. 7 Otra prijetnja od strane Sa'da i Usejda, r.a., na najbolji nain ilustrira neprijateljstvo spram onoga to se ne zna. Otuda su 74
najvei neprijatelji islama, ranije a i danas, upravo oni ljudi koji ne poznaju islam ili imaju sasvim pogrenu predstavu o njemu. Zar ova dva velikana Medine nisu doli ljuti i srditi na islam i da'ije, a vratili se ozarenih lica i njenoga srca, nakon to su ga upoznali?! 8 Ljubazna Mus'abova, r.a., preporuka Usejdu, r.a., a kasnije i Sa'du, r.a., da sjednu i sasluaju ono to iznosi, pa ako im se ne dopadne, da, onda, izvre svoju prijetnju, na najbolji nain pokazuje perfektne da'vetske metode jednog od Vjerovjesnikovih, sallallahu 'alejhi ve sellem, uenika, koje e i rezultirati trijumfalnim uspjehom. Koliko dobrih i humanih ideja propadne zbog loih metoda, a koliko, opet, loih ideja uspije zahvaljujui vanrednim metodama?! Ovaj primjer nam eksplicite ukazuje na to da je neophodno za da'iju da upotrijebi kvalitetne i djelotvorne metode. Upravo lo uspjeh dananjih da'ija i kod nas i u svijetu je rezultat odsustva mudrih, savremenih i djelotvornih metoda u prezentiranju istine! 9 Usejdove, r.a., rijei, da je iza njega ovjek koji, ako bi prihvatio islam, i njegov narod bi to uinio, najbolja su preporuka dananjim da'ijama, da obilato koriste ovakav nain i da usmjere svoj angaman na ljude od intelekta, ugleda, vlasti i asti, kako bi rezultat bio to bolji i efikasniji. 10 Usejdove, r.a., rijei da e im istoga momenta poslati Sa'da, otrkrivaju nam dva momenta: a) Usejd, r.a., se osjeao sretnim prelaskom na islam, pa je elio da taj osjeaj doivi i njegov prijatelj Sa'd, r.a. b) On ga ne eli poslati Mus'abu b. 'Umjeru, r.a., zbog toga to on lino ne eli na njega da'vetski djelovati, ve naprosto to smatra da Mus'ab, r.a., preciznije poznaje propise islama i ima temeljitije uvide u sve ono to je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, govorio i radio. On, dakle, nije fetve izvlaio iz rukava i proizvoljno govorio o islamu, kao to se, naalost, danas deava kod nekih da'ija, nego je Sa'da, r.a., poslao onome koji ima jau argumentaciju! Na kraju Ako kompariramo mogunosti kojima je raspolagao Mus'ab b. 'Umjer, r.a., u Medini i mogunosti muslimana danas, kod nas i u svijetu, primijetit emo ogromnu razliku! Mus'ab, r.a., bez materijalne podloge, bez plate i penzije, bez kancelarija i raskonih
75
prostorija, bez automobila i drugih konfornih prevoznih sredstava, bez mehanizama koji tite njegovu sigurnost, i uz, kako je prethodno navedeno, prijetnju smru, prevodi na islam polovinu stanovnika Medine, dok mi danas, konkretno u Bosni i Hercegovini, uz sve mehanizme kojima raspolae Islamska zajednica, od Sabora, Rijaseta, muftijstava, medlisa IZ, pa sve do obrazovno-odgojnih institucija i stotine slubenika, imama i profesora, nismo u stanju napraviti takav podvig! Zato? Odgovor potraimo sami!!! LITERATURA 1. Ibn 'Abdu-l-Berr, Ebu Omer el-Kurtubi: El-Isti'ab fi esami-lashab, Daru-l-fikr, Bejrut, 1978. 2. Ibn 'Abdu-l-Vehhab, 'Abdullah b. Muhammed: Muhtesaru siretir-Resul, sallallahu 'alejhi ve sellem, Mektebetu dari-s-selam, Rijad, 1994. 3. Ahmed b. Hanbel, Ebu 'Abdullah e-ejbani: El-Musned, ElMektebu-l-islami, Bejrut, 1983. 4. El-Baa, dr Abdurrahman Ra'fat: Iz ivota ashaba, prijevod: Mirsad Sedi i Sabri Puka, AIO, Zenica, 1997. 5. El-Buhari, Ebu 'Abdullah Muhammed b. Isma'il: Es-Sahih, Daru ihjai-t-turasi-l-'arebi, Bejrut (bez god. izdanja). 6. El-Buti, dr. Muhammed Se'id Ramadan el-Buti: Fikhu-s-sireti-nnebevijjeti, Daru-l-fikr, Damask i Daru-l-fikri-l-mu'asir, Bejrut, 1991. 7. El-Gazali, ejh Muhammed: Fikhu-s-sire, Daru-l-kalem, Damask, 1989. 8. Ibn Hader, Ahmed b. 'Ali el-Askalani: El-Isabe fi temjizi-ssahabe, Daru-l-fikr, Bejrut, 1978. 9. Ibn Hiam, Ebu Muhammed el-Himjeri: Poslanikov ivotopis, skraena verzija: Abdusselam Harun, prijevod: Mustafa Prljaa, Bemust, Sarajevo, 1998. 10.Ibn Hiam: Es-Siretu-n-nebevijjetu, Daru-l-kitabi-l-'arebi, Bejrut, 1987. 11.Ibnu-l-Kajjim el-Devzijje, emsuddin ed-Dimiki: Zadu-lme'ad fi hed'ji hajri-l-'ibad, Mu'essesetu-r-risale, Bejrut, 1990. 12.El-Kandehlevi, ejh Muhammed Jusuf: Hajatu-s-sahabe, Darul-kalem, Damask, 1993. 13.Ibn Kesir, Hafiz Ebu-l-Fida' Isma'il ed-Dimiki: El-Bidaje ve-nnihaje, Daru-l-hadis, Kairo, 1994.
76
14.Kutb, Muhammed 'Ali: Sa'd b. Mu'az, radijellahu 'anhu, ElMuhataru-l-islami, Kairo.( bez godine izdanja.) 15.Ibn Made, Ebu 'Abdullah Muhammed b. Jezid el-Kazvini: EsSunen, Daru-l-hadis, Kairo, 1994. 16.El-Mubarekfuri, Safijjurrahman: Er-Rehiku-l-mahtum, Mektebetu dari-s-selam, Rijad, 1994. 17.El-Mubarekfuri, Safijurrahman: Zapeaeni dennetski napitak, prijevod: Subhija Hadimjeli-Skenderovi, Visoki saudijski komitet za pomo narodu BiH, Sarajevo, 2000. 18.Muslim, Ebu-l-Husejn el-Kuejri en-Nejsaburi: Es-Sahih, Darul-hadis, Kairo, 1991. 19.En-Nesai, Ahmed b. u'ajb: Fadailu-s-sahabe, obrada i komentar: dr. Faruk Hamade, Daru-s-sekafe, Kazablanka, Maroko, 1984. 20.Es-Siba'i, dr. Mustafa: Poslanikov ivotni put pouke i poruke, prijevod: Ahmet Alibai (bez izdavaa, mjesta i godine izdanja). 21.Et-Tirmizi, Ebu 'Isa Muhammed b. 'Isa: Es-Sunen, Daru-lkutubi-l'ilmijje, Bejrut, 1987. 22.Ez-Zehebi, emsuddin: Sijeru a'lami-n-nubela', Mu'essesetu-rrisale, Bejrut, 1996.
77
. . . . . . .
87
MUSAB B. UMEJR, R.A. THE FIRST AMBASSADOR OF DAWA IN ISLAM Summary Musab b. Umejr, r.a. was one of the most diligent students of Allahs Prophet, Muhammed s.a.w.s. He embraced Islam in his early years and wove into it all of his physical and spiritual strength. Even though his parents had mistreated him because of his devotion to Islam, by depriving him of food, drink and clothing, he remained steadfast on his path of truth and became an example to other young men on how to fight for ideals, which surpass the mundane life and its needs. The methods he used in his dawa became the paradigm for all future generations. Namely, using his discerning selection he converted two key men in Medina and by doing so, made it possible for half of the population of this city to embrace Islam, but he also made way for a normal arrival of muhajeers from the idolatrous Mecca into the city of Medina which was to become a nucleus from which a new, united and a unique generation of Muslims emerged the likes of which would never emerge again until the Day of Judgement. This first ambassador of dawa, whom Allahs Prophet s.a.w.s. had sent to teach the first Muslims of Medina the recitation of Quran and the fundamental postulates of Islam, had very much contributed to the formation of the first Islamic community, military and state. The analysis of his perfect methods, learned in the school of Muhammed s.a.w.s., will greatly contribute to our attempts to present Islam and affirm it in such a way so as to bring it nearer and make it more receptive to those who are longing for the truth and wish to, one day, recognise it.
79
80
Doc. dr. sc. ukrija Rami DRUGI OPI1 ERIJATSKO-PRAVNI PRINCIP: NEMA (NANOENJA) TETE, NITI UZVRAANJA TETOM (L darere ve l dirr) Saetak Ovaj rad osvjetljava jedno od pet opih pravnih principa u erijatu: Nema (nanoenja) tete, niti uzvraanja tetom i sporednih pravila koja se pod njega mogu podvesti. Na poetku, izvorite, uporite i znaenje ovog pravila je objanjeno, s posebnim osvrtom na hadis s istim znaenjem, a na kraju su prezentirani njegovi primjeri. Nakon opeg pravila elaborirana su sporedna pravila sa primjerima: teta se otklanja onoliko koliko se moe (Ed-Dareru judfeu bi-kadril-imkn), teta se uklanja (Ed-Dareru juzlu), teta se ne otklanja istovjetnom tetom (Ed-Dareru l juzlu bi mislihi), Vea teta otklanja se manjom tetom (Ed-dareru el-eeddu juzlu bid-darer el-ehaff), Uzima se manje zlo i manja teta (Juhtaru ehvene-errejni ev ehaffed-darerejn), Kada se suelje dvije loe stvari, nastoji se izbjei ona koja je vee zlo, inei onu koja je manje zlo (Iz tereda mefsedetni ruije eazamuhuma dareren birtikbi ehaffihima), S ciljem otklanjanja ope podnosi se personalna pojedinna teta (Jutehammelu ed-darer el-hss li-defi darerin mm), Otklanjanje tete pree je od pridobijanja koristi (Derul'mefsidi evl min delbil-meslihi).
***
Izraz opi u usuli fikhu oznaava, bilo svojim oblikom ili znaenjem, mnoge jedinke koje je nemogue ograniiti. (Vidi: Zbornik radova nastavnika akademije, 1/2003, str. 133.)
81
Uvod Drugi opi erijatsko-pravni princip o kojem govore islamski pravnici glasi: Nema (nanoenja) tete, niti uzvraanja tetom2 (L darere ve l dirr3). Ovaj princip jedan je od temelja erijata. Osnovu za njega moemo nai u mnogim kuranskim ajetima 4 i izrekama i postupcima poslanika Muhammeda, s.a.v.s.5 Sutina i forma tog principa (pravnog pravila) najjasnije je artikulirana u hadisu Poslanika, s.a.v.s, koji, kako kae ejh Mustafa Ez-Zerq dosee do stepena dobar6. Dodue, Hakim je u Mustedreku taj hadis okarakterisao kao vjerodostojan rekavi da njegov sened ispunjava uvjete koje je postavio Muslim. S njim se u toj ocjeni sloi i Zehebi. 7 Taj hadis predstavlja jedan divan primjer Poslanikove, s.a.v.s, rjeitosti koja se ogleda u injenici da je isti postao pravno pravilo koje se moe primijeniti u neogranienom broju sluajeva. O ovom pravilu, hadisu na kojem je ono utemeljeno i njegovim prenosiocima Ibn Nudejm8 veli: Osnova za taj princip su Alejhisselamove rijei Nema (nanoenja) tete, niti (uzvraanja) tetom., koje biljei Malik u Muvettau od Amra ibn Jahjaa, od
ejh Ahmed Ez-Zerq veli: Pravilo je, konsenzusom, ogranieno na onu tetu koju erijat nije dozvolio. (erhul-kavaid el-fikhijje, str. 113.) 3 Ovo pravno pravilo je prevedeno u Medelli na sljedei nain: Zabranjeno je tetu initi (prouzrokovati) a isto tako i uinjenu tetu tetom odvraati (naknaditi, dati, odmazditi, odstranjivati). (Vidi: Medelle i ahkjami erije, str. 9. broj pravila 19.) 4 Kao naprimjer: Njih ostavite da stanuju tamo gdje i vi stanujete, prema svojim mogunostima, i ne inite im tekoe da biste ih stijesnili. (Et-Talak, 6.) ...majka ne smije da trpi tetu zbog djeteta svoga... (El-Bekare, 233.) Kada pustite ene, onda ih, prije nego to ispune njima propisano vrijeme za ekanje, ili na lijep nain zadrite ili ih velikoduno otpremite. (El-Bekare, 231.) 5 Prenosi se da je neki ovjek u vrijeme Muhammeda, s.a.v.s, bio vlasnik stabla (palme) u tuoj zemlji. (Ibn Tejmijje kae da je vlasnik stabla bio ashab Semure ibn Dundub, a vlasnik vrta neki ensarija. Vidi: Ibn Tejmijje, Medmu fetva, 28/104.) Odlazei do svoje palme njen vlasnik nanosio je tetu vlasniku zemlje koji se poalio Poslaniku, s.a.v.s. Poslanik, s.a.v.s, je naredio vlasniku drveta da uzme od vlasnika zemlje drugu palmu u zamjenu ili da mu je pokloni. On je to odbio. Poslanik, s.a.v.s, je naredio vlasniku zemlje da drvo iupa, a vlasniku drveta rekao: Ti, uistinu, nanosi tetu. (Ebu Davud, Sunen, Kitbul-akdije, br. 3152) 6 Mustafa Ez-Zerq, El-Medhal el-fikh el-mm,2/977. 7 El-Hakim je za ovaj hadis rekao da mu sened ispunjava uvjete Muslimove i u tome se sloio Zeheb. (Vidi: El-Hakim, El-Mustedrek ales-sahhajn, 2/57. 8 Istaknuti pravnik u hanefijskom mezhebu. Umro 970 god. po hidri.
82
njegova oca kao mursel9. Takoer, biljei ga Hakim u El-Mustedreku10, te Bejheki i Darekutni od Ebu Seida El-Hudrija11. Isto tako, biljei ga Ibn Madde od Ibn Abbasa i Ubade ibn Es-Samita, r.a.12 Uz prethodno spomenute hadis je zabiljeio i Ahmed ibn Hanbel u Musnedu13. Neka od predanja ovog hadisa su:
1- .
1- Pripovijedao nam je Abdu Rabbihi Halid En-Numejri Ebul-Mugallis, njemu Fudajl ibn Sulejman, njemu Musa ibn Ukbe, njemu Ishak ibn Jahja ibn El-Velid od Ubade ibn Es-Samita da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, presudio da nema (nanoenja) tete, niti uzvraanja tetom. (Ibn Madde, Sunen, Kitabul-ahkam, br. 2331)
2- .
2- Pripovijedao nam je Muhammed ibn Jahja, njemu Abdurrezak, njega je obavijestio Mamer od Dabira El-Dufija, on od Ikrime, on od Ibn Abbasa da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Nema (nanoenja) tete niti uzvraanja tetom. (Ibn Madde, Sunen, Kitabul-ahkam, br. 2332)
3- .
3- Pripovijedao nam je Abdurrezak da ga je obavijestio Mamer, prenosei od Dabira, on od Ikrime, a on od Ibn Abbasa da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Nema (nanoenja) tete, niti uzvraanja tetom. ovjek ima (pravo) da stavi gredu u zid svoga komije, a (irina) puta kojim se ide je sedam arina. (Ahmed, Musned, Musnedu Beni Haim, br. 2719, Baki musnedi ensar, br. 21714)
9
To je vrsta hadisa u ijem lancu prenosilaca nema ashaba. El-Hakim, El-Mustedrek ales-sahihajn, 2/57. 11 Ibn Nudejm, El-Ebh ve-n-nazir, str. 85. 12 Ibn Madde, Sunen, Kitabul-ahkam, br. 2331, 2332) 13 Ahmed, Musned, Musnedu Ben Haim, br. 2719, Bq musnedi ensr, br. 21714.
10
83
4- .
4- Pripovijedao mi je Jahja prenosei od Malika, on od Amra ibn Jahja El-Mazinija, on od svoga oca da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Nema (nanoenja) tete, niti uzvraanja tetom. (Malik, Muvetta, Kitabul-akdije, br. 1234) Znaenje hadisa l darere ve l dirr u tradicionalnim izvorima U tradicionalnim izvorima, a oni su najmjerodavniji tumai, posebno kada se radi o jezikom znaenju i intenciji14, nalazimo nekoliko znaajnih tumaenja ovog hadisa. Tako Ahmed ibn Muhammed el-Hamevi kae da hadis znai da ovjek ne smije prvi nanositi tetu svome bratu niti mu smije uzvraati na poinjenu tetu.15 Komentator Malikovog Muvettaa veli: Postoji mogunost da la dirr potvruje l darere tako da darar i dirr imaju isto znaenje. Ibn Habb se opredijelio za to miljenje. Isto tako, postoji mogunost da znai nema nanoenja tete bilo kome, to e rei da (ovjek) nije obavezan da se strpi ukoliko mu se nanosi teta, i da mu nije dozvoljeno nanositi tetu drugome. El-Huen veli: Darer je ono u emu je korist za tebe, a teta za tvoga komiju, a dirr je ono u emu nema koristi za tebe, a ima teta za tvoga komiju. To znai, a Allah najbolje zna, da je darar ono ime sebi ovjek namjerava pridobiti korist, a u emu je teta drugome, a da je dirr ono ime namjerava natetiti drugome. Uzvieni Allah veli: A oni koji su damiju sagradili da bi tetu nanijeli i nevjerovanje osnaili i razdor meu vjernike unijeli...(Vellezinet-tehaz mesdiden dirren...)16 Isto tako, po mom miljenju, darar znai da jedan komija nateti drugome, a da dirr znai da svaki od njih nateti drugome. To zbog toga to se ta jezika forma puno koristi
14
To zbog toga, jer je Kuran objavljen bi lisnin arabijjin mubn (na jasnom i tenom arapskom jeziku), a Poslaniku, s.a.v.s, je dat devmiul-kelimi (jezgrovit i elokventan govor). Dakle, oni su objavljeni na tenom arapskom jeziku tog vremena, a znaenja rijei tog vremena najbolje su poznati autorima tih tradicionalnih izvora. Isto tako, o pitanju intencije, sigurno je da su oni zbog blizine vremena, poznavanja duha erijata itd, najbolji njeni poznavaoci. 15 Ahmed ibn Muhammed el-Hamev, Gamzul-ujn ve-l-besir al el-ebh ven-nezir, str. 118. Naravno, to se odnosi na situaciju kada uzvraanje na tetu nema svoje pravno opravdanje i kao takvo nije propisano erijatom, jer erijat je propisao mjere i sankcije koje predstavljaju vid uzvraanja na poinjenu tetu. 16 Et-Tevbe, 107.
84
u znaenju mufale kao to je borba (kitl)...17 Ibnul-Esir veli: L darere znai da ovjek nee initi tetu svome bratu uzimajui njegovo pravo, a dirr je oblik fil od ed-darru, tj. nee ga kanjavati zbog tete koju mu je uinio. 18 Na osnovu prethodnih tumaenja, jezikog znaenja i duha islamskog erijata moe se rei da hadis eksplicitno artikulira zabranu (tahrm) nanoenja tete bilo kome (l darere, tj. nema nanoenja tete bilo sebi19 bilo drugome20), bilo da se to radi bez povoda, bilo da se to radi u smislu uzvraanja na poinjenu tetu (ve l dirre, tj. niti ima uzvraanja tetom). Zabrana dirra (uzvraanja tetom) ukazuje na to da ideja odmazde, koja je sama sebi svrha, kojom se nita ne postie osim dodatne tete i destrukcije, po islamu je zabranjena. Sve dok je nanoenje tete samo sebi cilj zabrana ostaje na snazi, jer to ne moe biti opravdan razlog za nanoenje tete, pa makar se radilo o uzvraanju na poinjenu tetu. Recimo da je neko nekome uzeo novac i bacio ga u vatru oteenom bi bilo zabranjeno da mu uzvrati istom mjerom i baci njegov novac u vatru, jer je u tome dodatna teta od koje nema koristi21. Umjesto toga on ima pravo da od delikventa dobije srazmjernu odtetu. Za delikventa, u ovoj situaciji, isto je, bilo da je taj novac baen u vatru ili vraen njegovu vlasniku. Meutim, u prvom sluaju bismo imali istu tetu, a u drugom bi bila korist za oteenog, jer bi time teta bila ublaena ili u potpunosti sanirana.
17
El-Muntek, komentar hadisa br. 1234. (Mevsatu-l-hadsi--erfi, elktronsko izdanje) 18 Ibnul-Esr, En-Nihje fi garbil-hads, 3/81. 19 Iako svi uenjaci, ija tumaenja ovog hadisa sam imao priliku proitati, govore o nanoenju tete drugome, smatram da njegovo ope znaenje obuhvata i nanoenje tete lino sebi s obzirom da estica l u formi negacije obuhvata svakoga na koga se moe odnositi, dakle, ima znaenje ope negacije. Isto tako, iz ajeta i drugih hadisa jasno je da je nanoenje tete samome sebi, takoer, zabranjeno. 20 Naravno, iz tog opeg znaenja koji hadis nosi u sebi izuzeti su neki propisi kao to su precizno definirane kazne hudud itd. 21 Ukoliko neko stavi primjedbu i kae da je u islamu propisano nanoenje tete, kao to je odmazda propisana Kuranom i sunnetom, odgovor je da je odmazda propisana u sluaju namjernog ubistva i nanoenja ozljeda tijelu, jer te vrste prestupa ne moe suzbiti nita drugo do odmazda, dakle, reciprono kanjavanje. Odmazda u tim sluajevima nije sama sebi cilj, nego ona ima prevashodni cilj da suzbije i sprijei potencijalne prestupnike.
85
Znaenje pravnog pravila Nema (nanoenja) tete, niti uzvraanja tetom Iz prethodnih tumaenja spomenutog hadisa da se zakljuiti da pravni princip izveden iz njega generalno zabranjuje injenje djela koja su tetna, bilo za pojedinca, bilo za zajednicu, bilo da je poinilac pojedinac ili grupa. On, takoer, odobrava primjenu preventivnih sredstava da bi se teta sprijeila i odobrava uklanjanje posljedica, nakon to se teta desi, na nain koji e obezbijediti da tragovi tete nestanu a njeno ponavljanje u budunosti se sprijei. To pravilo podupire princip opeg dobra elmeslih el-mursele koje ima za cilj postizanje onog to je dobro i korisno i odbacivanje onog to je tetno. Kao takvo, pravilo l darere ve l dirr vrst je oslonac i mjerilo kojeg islamski pravnici koriste u procesu presuivanja i odreivanja erijatskih propisa u novonastalim situacijama. Sva fikhska poglavlja koja tretiraju pitanje tete, kompenzacije itd, bazirana su na tom pravilu kao naprimjer: pravo prvokupnje, povrat zbog mahane, stavljanje pod skrbnitvo, pravo na izbor, iskupi, precizno odreene erijatske kazne, naknade za uniteno, samoodbrana, odmazda itd. Ovo pravilo ukazuje, takoer, na obavezu uzimanja manjeg zla da bi se otklonilo vee zlo, jer se time umanjuje teta u situaciji kada se ona ne moe nikako izbjei. Primjer za to imamo u kanjavanju prestupnika. Oni se kanjavaju, iako se time njima nanosi teta, jer je u tome pravda, te otklanjanje i spreavanje ope tete koja je daleko vea od njihovog pojedinanog kanjavanja 22. Primjeri za pravni princip l darere ve l dirr23: a) Kada bi kupac nestao prije nego to isplati i preuzme robu koja se brzo kvari, kao to su jabuke, prodavac bi imao pravo da samostalno raskine ugovor i da robu proda, jer u ekanju postoji realna mogunost da se kvarenjem robe nanese teta. b) U sluaju da istekne period za iznajmljeno zemljite, prije nego to plodovi budu ubrani, zemljite e ostati u rukama zakupnika po istoj cijeni sve dok plodovi ne budu ubrani. To je radi toga da bi se sprijeila teta koju bi zakupnik
22 23
Ahmed ibn Muhammed El-Hamev, Gamzu ujnil-besir, str. 118. Ibn Nudejm, El-Ebh ve-n-nezir, str. 85, Mustafa Ez-Zerq, El-Medhal el-fikh el-mm, 2/979-980.
86
pretrpio kada bi se plodovi ubrali prije nego to dospiju za berbu. c) Dozvoljeno je u pritvoru drati osobe koje su opepoznate po svodnitvu, trgovini bijelim robljem i prostituciji sve dok se ne pokaju, pa makar ne bili osueni u sudskom procesu, s ciljem da se drutvo zatiti od njihovog zla. d) Ukoliko je neko prisiljen da za nekoga plati dug to se ne smatra dobrovoljnim prilogom i on ima pravo da trai vraanje tog iznosa od dunika. Sporedna pravila Mnoga potpravila mogu se podvesti pod ope pravilo nema (nanoenja) tete, niti uzvraanja tetom. Sva ta pravila imaju iroku primjenu u erijatu i vrst su oslonac erijatskim pravnicima kod rjeavanja pravnih pitanja. 1. teta se otklanja onoliko koliko se moe24 (Ed-Dareru judfeu bi-kadril-imkn). Iz ovog erijatsko-pravnog pravila razumijemo da je po erijatu dunost otklanjanja tete onoliko koliko se moe, te da nemogunost da se teta otkloni u potpunosti ne smije biti zapreka da se na tom planu uradi onoliko koliko se moe. Ono, takoer, ukazuje da je preventivno djelovanje u otklanjanju tete obavezno i da se u skladu sa principima o opem dobru (el-meslih elmurseleh) i pozitivnoj erijatskoj politici25 sva raspoloiva i erijatom dozvoljena sredstva, koja garantuju spreavanje, odnosno otklanjanje tete, mogu koristiti. Inee, preventivno djelovanje (sedduz-zeri) jedan je od izvora erijatskog prava26. erijat nalae suzbijanje zla u korijenu, dakle preventivno djelovanje. Iz toga je nastala i maksima da je preventiva bolja od lijeenja. Ukoliko je spreavanje i uklanjanje tete mogue bez nanoenja tete tako e se postupiti, a ukoliko nije mogue, teta se mora ograniini na to manju mjeru. Iz drugih pravnih pravila razumijemo da eventualna
24
Ovo pravno pravilo prevedeno je u Medelli na sljedei nain: tetu treba odstraniti (naknaditi) koliko je mogue. (Vidi: Medelle i ahkjami erije, str. 10. pravilo br. 31) Mustafa Ez-Zerq, El-Medhal el-fikh el-mm,2/981-982. 25 U tom duhu je pravno pravilo: Treba odstraniti (ukloniti) ono to tetu moe prouzrokovati. (Medelle i ahkjami erije, str. 9. pravilo br. 20.) 26 Sedduz-zeri znai suzbijanje zla u korjenu. Prema tome, sve to vodi u zlo i samo je zabranjeno, makar u osnovi ne bilo haram.
87
teta, kojom se spreava potencijalna ili uklanja postojea, ne moe biti istovjetna, niti vea, jer ako je istovjetna, ili vea, tada ne postoji opravdanost za spreavanje potencijalne i uklanjanje postojee tete. Obavezenost spreavanja i otklanjanja tete odnosi se na svakog pojedinca i svaku zajednicu. To razumijemo iz mnogobrojnih propisa koji to imaju za svoj glavni cilj. Tako je u cilju spreavanja i otklanjanja ope tete propisan je dihad kako bi se potencijalni neprijatelj zastraio, a aktivni sprijeio i zaustavio u nanoenju tete, propisane su kazne za prekrioce zakona i stavljeno je u obavezu, kako pojedincu tako i zajednici, da svako zlo suzbija u njegovu korijenu. Isto tako, u duhu spomenutog pravila, propisano je pravo prve kupnje da bi se od komije otklonila potencijalna teta, propisano je ogranienje za bankrota, u pogledu novanih i drugih transakcija s ciljem zatite njegovih kreditora, dato je pravo sudu da ogranii putovanje duniku ukoliko to kreditor zatrai itd. Obaveznost spreavanja i otklanjanja tete, kako za pojedinca tako i za zajednicu, u granicama je njihovih mogunositi, jer Allah, d., kae: Allah nikoga ne optereuje preko mogunosti njegovih.27 Primjeri28: a) U nevolji je, u cilju ouvanja ivota, dozvoljeno uzeti tuu hranu bez dozvole, ali je obaveza tetu nadoknaditi, jer se teta treba odstraniti koliko je to mogue. b) Nasilno oteta imovina vraa se vlasniku ukoliko nije oteena. Ukoliko je oteena, vlasnik ima izbor da je uzme, uz nadoknadu oteenja, ili da uzme njenu protuvrijednost. c) Kada bi roditelj uskratio brigu o svome djetetu, koje nije u stanju samo o sebi se brinuti, sud ima pravo da ga na to prisili odgovarajuim mjerama. d) U sluaju da neko ugrozi nekome njegov ivot, imetak, ast itd, ugroeni ima pravo da se brani minimalnim sredstvima koja e pruiti potrebnu zatitu. e) Suvlasnik se moe sudski prisiliti da uestvuje u potrebnom odravanju nekretnine ili njenom renoviranju ako nekretninu nije mogue podijeliti. U sluaju da odbije,
27 28
El-Bekare, 285. Ahmed Ez-Zerq, erhul-kavid el-fikhijje, str. 153, Mustafa Ez-Zerq, El-Medhal el-fikh el-mm, 2/981-982.
88
strana koja izvri renoviranje ima pravo da sama koristi nekretninu dok se ne izmiri dug druge strane. f) Propisana je podjela imovine, koja je u zajednikom vlasnitvu, ukoliko je imovina djeljiva, s ciljem otklanjanja tete od suvlasnika. g) U erijatu je propisano pravo izbora u kupoprodaji, kako bi prodavac i kupac imali dovoljno vremena da procijene transakciju, uzmu miljenje strunjaka itd, i na taj nain otklonili potencijalnu tetu. 2. teta se uklanja (Ed-Dareru juzlu) Ovo pravilo znai obaveznost 29 uklanjanja tete nakon to se desi. Ono predstavlja znaajan princip u islamskom pravu i ima u njemu veoma iroku primjenu. Ibn En-Neddar veli: Ono u sebi sadri toliko prava da se ne moe obuhvatiti. Moda obuhvata njegovu polovinu.30 tetu je duan nadoknaditi onaj ko ju je uzrokovao. Primjeri31: a) U sluaju inflacije zajmodavac ima pravo na onu vrijednost koju je pozajmio. b) Kada bi neko uzurpirao javnu povrinu koju svijet koristi, vlast je duna da ga u tome sprijei i da uzurpirano vrati prvotnoj namjeni. c) Kada bi neko kuni odvod doveo na javni put i to smetalo prolaznicima, vlasti bi bile dune da tetu otklone. d) Kada bi se ovjek penjao na stablo u svome dvoritu i tako ugroavao privatnost svoga komije, to bi mu bilo zaranjeno, osim po potrebi, ali uz obavezno obavjetavanje svoga komije prije penjanja. e) Kada bi grane drveta dosezale u komijsko dvorite i komiji smetale, vlasnik bi bio obavezan da ih ukloni ili odsjee.
29
Naime, izjava u terminologiji pravnika znai obaveznost. Vidi: Ahmed Ez-Zerq, erhul-kavid el-fikhijje, str. 125. 30 Ibn En-Neddar, erhul-kevkebil-munr, 4/443. 31 Es-Sujt, El-Ebh ven-nezir, str.85-86, Ibn Nudejm, El-Ebh ven-nezir, str. 85, Ahmed Ez-Zerq, erhul-kavid el-fikhijje, str. 125-129, Mustafa Ez-Zerq, El-Medhal el-fikh el-mm,2/982.
89
f) Poinilac tete duan je tetu nadoknaditi ukoliko je to nepravedno uradio. g) U duhu s ovim pravilom u mnogim transakcijama propisano je pravo izbora (izbor zbog mahane, prevare itd.) s ciljem da se otklone tete koje su se nekom u transakcijama desile. 3. teta se ne otklanja istovjetnom tetom32 (Ed-Dareru l juzlu bi mislihi) Ovo pravilo ograniava prethodno postavljajui uvjet za otklanjanje tete, a to je da uklanjanje tete bude bez nanoenja tete, ili uz tetu koja je manja od postojee. Dakle, da bi otklanjanje tete imalo svoju pravnu osnovu uvjet je da se otklanja bez nanoenja tete, ili pak uz tetu koja je manja od one koja se otklanja. Ukoliko bi teta bila istovjetna tada bi se izgubio smisao za otklanjanje postojee tete33, a ukoliko bi teta bila vea tada bi takva aktivnost bila zabranjena. Primjeri34: a) Kada bi se u kupljenoj robi otkrila stara mahana koja je bila skrivena prilikom transakcije i u meevremenu se kod kupca dogodila nova mahana, kupac ne bi mogao vratiti robu na osnovu stare mahane, jer bi time prodavcu zbog nove mahane bila nanesena teta. U ovom sluaju od prodavca se trai da nadoknadi vrijednost uzrokovanu starom mahanom, ili da vrati prodatu robu sa mahanom nastalom kod kupca koji e mu nadoknaditi tetu u visini novonastale mahane.
32
Iz ovog razumijemo da ako se teta ne smije uklanjati njoj istovjetnom da je pree da se ne uklanja veom tetom. Ovo pravno pravilo prevedeno je u Medelli na sljedei nain: Jedna teta ne smije se odstranjivati (naknaivati) jednom drugom njoj jednakom (slinom) tetom. (Vidi: Medelle i ahkjami erije, str. 10. pravilo br. 25) 33 Smatram da bi u takvoj situaciji otklanjanje tete bilo zabranjeno (haram) jer bi to bilo uzaludno gubljenje vremena. Meutim, mogue je da iz nekih opravdanih razloga i pozitivnih ciljeva uklanjanje tete istovjetnom tetom moe imati pravni rezon i opravdanje. 34 Es-Sujt, El-Ebh ven-nezir, str. 86, Ibn Nudejm, El-Ebh ven-nezir, str. 87, Ahmed Ez-Zerq, erhul-kavid el-fikhijje, str. 141, Mustafa Ez-Zerq, El-Medhal el-fikh el-mm, 2/983.
90
b) Kada bi izgubljena osoba u pustinji, kojoj e prijeti

ivotom, nala drugu osobu u istoj situaciji, bilo bi zabranjeno da od nje uzme vodu i tako spasi svoj ivot, a uniti njen35. c) Siromana osoba nema pravo zahtijevati da je izdrava roak koji je na njenom stepenu siromatva. d) Zabranjeno je osobi, da bi sauvala svoj ivot, da ubije nevinu osobu. 4.1. Vea teta otklanja se manjom tetom36 (Ed-dareru el-eeddu juzlu bid-darer el-ehaff), 4.2. Uzima se manje zlo i manja teta (Juhtaru ehvene-errejni ev ehaffed-darerejn37), 4.3. Kada se suelje dvije loe stvari, nastoji se izbjei ona koja je vee zlo inei onu koja je manje zlo 38 (Iz tereda mefsedetni ruije eazamuhuma dareren birtikbi ehaffihima) Prethodna tri pravila su istovjetnog znaenja. Zbog toga se mogu tretirati kao jedno pravilo koje znai da u situaciji kada ovjek mora izabrati izmeu dva zla, erijat mu nalae da ini ono koje je manje izbjegavajui na taj nain ono koje je vee. Osnovu za ova tri pravila moemo nai u izreci uenjaka: Ko se suoi sa dva istovjetna belaja, uzet e koje hoe, a ako se razlikuju uzet e ono koje je lake. To zbog toga to je injenje harama zabranjeno osim u nudi, a nema nude u onome to je viak.39
35
Es-Sujt je izuzeo vjerovjesnika rekavi da bi on imao pravo sauvati svoj ivot zbog opeg dobra. Vidi: Es-Sujt, El-Ebh ven-nezir, str. 86. 36 Ovo pravno pravilo prevedeno je u Medelli na sljedei nain: Teu tetu treba odstraniti lakom tetom. (Vidi: Medelle i ahkjami erije, str. 10. pravilo br. 27). 37 Ovo pravno pravilo prevedeno je u Medelli na sljedei nain: Izmeu dva zla, treba birati manje zlo. (Vidi: Medelle i ahkjami erije, str. 10. pravilo br. 29) 38 Ovo pravno pravilo prevedeno je u Medelli na sljedei nain: Kada bi se dva zla snala (sukobila), onda se treba upustiti u zlo, koje je manje, a gledat e se odstraniti, koje je vee. (Vidi: Medelle i ahkjami erije, str. 10. pravilo br. 28) O pitanju sueljavanja dobrog i loeg i davanju prednosti jednom od njih Ibn Tejmijje govori u Medm fetva 28/129. 39 Ibn Nudejm, El-Ebh ven-nezir, str. 89.
91
Primjeri40: a) Dozvoljeno je uzeti naknadu za dobra djela (tat), kada se za to ukae potreba, kao npr. za uenje ezana, vrenja imameta, poduavanja Kuranu itd. b) Dozvoljeno je preutjeti loa djela i ne suprotstaviti im se ukoliko bi suprotstavljanje rezultiralo veim zlom. c) Kada bi koko pojela vrijedan biser, vlasnik bisera bi imao pravo da koko kupi po normalnoj cijeni i izvadi biser. d) Kada bi ovjek na sebi imao ranu iz koje bi potekla krv41, pri injenju sedde klanjao bi naginjui se, jer je izostavljanje sedde u njenom potpunom obliku manji prestup u odnosu na namaz bez abdesta. e) Dozvoljeno je preminuloj trudnici izvaditi neroeno dijete ako postoji pretpostavka da e preivjeti. f) Dozvoljeno je dunika prisiliti da vrati dospjeli dug u situaciji kada nema pravnog opravdanja za odugovlaenje njegova vraanja. g) Dozvoljeno je prisiliti oca na izdravanje maloljene djece i bogatae na izdravanje rodbine u uzlaznoj i silaznoj liniji kada za tim postoji potreba. h) Kada bi govee uvuklo glavu u ogradu i ne bi je moglo vratiti osim ruenjem dijela ograde, bilo bi dozvoljeno da se srui, uz naknadu, od strane vlasnika goveeta. i) Dozvoljeno je muslimanu preutjeti kada vidi da neko radi zlo ukoliko e suprotstavljanje uzrokovati vee zlo. j) Kada bi, zbog nedostatka odjee, klanjau bio otkriven dio tijela, koji je duan pokriti, ako klanja stojei, klanja bi klanjao sjedei jer je izostavljanje kijma lake u odnosu na klanjanje sa otkrivenim stidnim mjestom. k) Kada bi kupac zemlje na njoj izgradio kuu, a potom se pojavio pravi vlasnik, kupac bi imao pravo da je zadri uz isplatu njene vrijednosti ukoliko je kua skuplja od same zemlje. Ukoliko je obratno, tada vlasnik zemlje ima pravo na svoju zemlju uz plaanje vrijednosti kue kupcu koji ju je izgradio.
40
Es-Sujt, El-Ebh ven-nezir, str. 87, Ibn Nudejm, El-Ebh ven-nezir, str. 88-90, Ahmed Ez-Zerq, erhul-kavid el-fikhijje, str. 145-149, Mustafa EzZerq, El-Medhal el-fikh el-mm,2/983-984. 41 Naravno, ovaj primjer vai za one koji smatraju da krv kvari abdest.
92
l) Kada bi se nekoj osobi zaprijetilo vatrenim orujem na vrhu

provalije, neki uenjaci kau da takva osoba ima izbor, bilo da se strpi i bude ubijena, ili da se baci u provaliju i pogine. Smatram da je ispravno da uradi onako kako smatra da ima ansu da sauva ivot uz napomenu da je ovjek duan da svoj ivot brani. 5. U cilju otklanjanja ope tete podnosi se personalna pojedinna teta42 (Jutehammelu ed-darer el-hss li-defi darerin mm) Ovo pravilo izuzetno je znaajno i ima iroku primjenu u erijatu. Uenjaci su ga derivirali iz konsenzusa i erijatskih tekstova. Ono je odraz opih ciljeva erijata u okviru kojih je i cilj postizanja opeg dobra (el-masleha el-mursele). Kao to nam je poznato islamski propisi imaju za cilj da zatite vjeru, ivot, razum, potomstvo i imetak. Zbog toga, sve to to ugroava ili naruava treba biti sprijeeno i uklonjeno. Ukoliko se teta ne moe u cjelosti sprijeiti ili ukloniti uklanja se i spreava onoliko koliko se moe. U situaciji kada imamo opu i pojedinanu tetu, trpi se pojedinana, ako je to jedini nain da se sprijei opa, jer podrazumijeva se da je pojedinana teta manja u odnosu na opu. Primjeri43: a) Propisano je odsijecanje ruke kradljivcu, jer ta pojedinana teta manja je od ope tete koja se ogleda u otuivanju imetaka i opoj nesigurnosti. b) Vlast odreuje cijene robi koja slui za monopol na tritu, jer teta koju e pretrpjeti pojedinac manja je od ope tete koju proizvodi monopol. c) Da bi se sprijeilo irenje poara dozvoljeno je poruiti zgrade i posjei drvee. Ukoliko je to jedini nain onda je to obaveza.
42
Ovo pravno pravilo prevedeno je u Medelli na sljedei nain: Odobravat e se trpljenje privatne tete pred javnom tetom. (Vidi: Medelle i ahkjami erije, str. 10. pravilo br. 26) 43 Ibn Nudejm, El-Ebh ven-nezir, str. 87-88, Ahmed Ez-Zerq, erhulkavid el-fikhijje, str. 143-144, Mustafa Ez-Zerq, El-Medhal el-fikh el-mm,2/984.
93
d) Kamenovanje i bievanje propisani su da bi se zatitila ast ljudi i njihovo potomstvo itd. e) Dunost je sprijeiti nestrunog ljekara, muftiju, arhitektu itd, da rade poslove za koje nisu struni, poto je u zabrani njima kao pojedincima manja teta od ope koju mogu nanijeti svojim pogrenim radom. 6. Otklanjanje tete pree je od pridobijanja koristi44 (Derul'mefsidi evl min delbil-meslihi) U veini sluajeva, kada se suelje teta i korist, pree je otkloniti tetu nego postii korist. To zbog toga to je insistiranje erijata na uvanju od zabrana daleko vee u odnosu na insistiranje na postizanju dobara. Poslanik, s.a.v.s, veli: Kada vam neto naredim, uradite onoliko koliko moete, a kada vam zabranim, klonite se toga.45 Naravno, izuzetak su situacije kada je teta minorna a korist znaajna, te se trpi minimalna teta da bi se ostvarila znaajna korist. U tom duhu imamo i pravna pravila koja kau: Kada se suelje hall i harm, ili ono to neto ini dozvoljenim s onim to neto ini zabranjenim, onome to zabranjuje daje se da nadvlada.46 Kada se suelje el-mani [razlog (zapreka) koji zahtijeva da se neto ne ini] i el-mukted [razlog (zahtjev) koji zahtijeva da se neto ini] daje se prednost el-mniu, osim ukoliko je el-mukted vaniji i vei.47 Prema tome, kada se suelje dva dokaza od kojih jedan upuuje na zabranu, a drugi na dozvolu, daje se prednost dokazu koji zabranjuje, jer ono to zabranjuje, na osnovu prethodnih pravila, ima prednost. U isto vrijeme, time se otklanja ono to je tetno, a otklanjanje tete ima prednost u odnosu na ostvarivanje koristi.
44
Ovo pravno pravilo spominje se u Medelli na sljedei nain: Bolje je odstranjivati zlo, nego pribavljati sebi korist. (Vidi: Medelle i ahkjami erije, str. 10. pravilo br. 30) 45 En-Nes, Sunen, Mensikul-hadd br. 2572. 46 Es-Sujt, El-Ebh ven-nezir, str. 105, Ibn Nudejm, El-Ebh ven-nezir, str. 109. 47 Ovo pravno pravilo spominje se u Medelli na sljedei nain: Kada se sastane razlog, koji doputa neto uiniti, i zapreka, koja tome stoji na putu, dat e se prvenstvo zapreci. (Vidi: Medelle i ahkjami erije, str. 12. pravilo br. 46)
94
Primjeri48: a) Zabranjeno je trgovati opojnim drogama, alkoholom i cigaretama, iako se na tim proizvodima danas najbolje moe profitirati. Zabrana je odreena na osnovu injenice da su ti proizvodi tetni po ovjeka, a otklanjanje tete pree je od pribavljanja koristi. b) Stanarima u soliteru nije dozvoljeno da rade u svojim stanovima, dakle u svom vlasnitvu, neto ime nanose tetu komiji, makar u tome imali koristi. c) Zabranjeno je u urbanoj sredini drati stoku, ukoliko e smrad uznemiravati komije. d) Pokueno je pretjerano izapirati usta i nos tokom posta, iako se njihovo dugotrajno izapiranje, kada se ne posti, preporuuje. e) Kada bi meu djevojkama bila jedna rodica s kojom se mladi ne bi mogao oeniti bilo bi mu zabranjeno da se eni s bilo kojom dok ne sazna s kojom mu je haram se oeniti. f) Kada bi se lovakom keru u lovu pridruio ker koji nije dresiran, ulovljeno ne bi bilo dozvoljeno jesti. 49 g) Zabranjeno je ovjeku da zajedniko vlasnitvo koristi na nain koji e tetiti njegovu ortaku, uprkos tome to bi lino imao korist, jer je otklanjanje tete pree. h) Zabranjeno je komiji da ugrozi privatnost komije, pa makar u tome bila za njega odreena korist, jer je otklanjanje tete pree od pridobijanja koristi. i) Kada bi se ena bila duna okupati, a ne bi imala mogunosti da se sakrije od mukaraca, odgodila bi kupanje, jer je u njenom otkrivanju pred mukarcima velika teta i fesad, otklanjanje fesada pree je od postizanja dobra. j) Kada bi ukrtanjem ivotinje, ije meso je dozvoljeno jesti i neke ije nije, nastala nova vrsta, po jaem miljenju, njeno meso ne bi bilo dozvoljeno.
48
Es-Sujt, El-Ebh ven-nezir, str. 105-108, Ibn Nudejm, El-Ebh vennezir, str. 90-91, Medelle i ahkjami erije, str. 371, 373, 379, pravila br. 1192, 1200, 1212, Ahmed Ez-Zerq, erhul-kavid el-fikhijje, str. 151-152, Mustafa Ez-Zerq, El-Medhal el-fikh el-mm,2/985. 49 Vidi komentar hadisa koji govori o ovom pitanju: El-Askaln, Fethul-Br, Kitbul-buj4/1939.
95
k) Kada bi se halal meso pomijealo sa haram mesom, ne bi bilo dozvoljeno jesti bilo koje sve dok se ne ustanovi koje je halal. Izuzeci iz ovog pravila: a) Kada bi ovjek znao da je veina imetka njegovog poslovnog partnera haram, ali ne bi znao koji je to dio, bilo bi mu dozvoljeno da s njim pravi biznis po jaem miljenju sa dozom pokuenosti. b) Dozvoljeno je bez abdesta uzimati knjige u kojima ima kuranskih ajeta, pa makar ih bilo vie od ostalog teksta. c) Kada bi ranio pticu koju je dozvoljeno jesti i ona pala na zemlju, bilo bi je dozvoljeno jesti uprkos injenici da postoji mogunost da je umrla od pada, a ne od ranjavanja. d) Kada bi u velikom mjestu rodica se pomijeala sa drugim djevojkama, bilo bi mladiu dozvoljeno da se oeni makar ne znao koje je njegova rodica. Zakljuak Na osnovu prethodne elaboracije opeg pravnog pravila Nema (nanoenja) tete, niti uzvraanja tetom i sporednih pravila koja se mogu podvesti pod njega, moe se jasno zakljuiti da erijatsko pravo stoji na vrstim temeljima Objave, da erijatski pravnik ima jasne smijernice kod rjeavanja pojedinih pitanja, da erijatska pravna pravila omoguavaju postizanje dobra i spreavanje zla na najbolji mogui nain, vodei rauna o pojedincu i zajednici i da erijat, u cjelini, omoguava ljudima da njegovom primjenom uvijek ostvare ope dobro, a to je jedan od njegovih prevashodnih ciljeva. LITERATURA 1. El-Askaln, ihabuddn Ahmed ibn Hader: Fethul-Br erh Sahhil-Buhr, Drul-fikr, Bejrut. 2. Ibn Eb Bekr, Delaluddn Abdurrahman: El-Ebh ve-nnezir, Dr el-Kutub el-Ilmijje, Bejrut 1992. 3. El-Buhr, Muhammed ibn Ismal: Sahh el-Buhr, el-Mekteba el-islmijje, Istanbul 1979. 4. Eb Dvd, Sulejmn ibn El-Eas Es-Sidistn: Sunen, Elektronsko izdanje, Harf produkcija.
96
5. Ed-Debbs, Abdullah ibn Umer: Tess en-nazar ve usl elimm el-Kerh, Matbaat el-imam, Kairo. 6. El-Durdni, Ali ibn Muhammed ibn Ali: Kitb et-tarift, Dr el-kitb el-areb, Bejrut, Drugo izdanje 1996. 7. Ibnul-Esr, Ebus-Sedt Mubrek ibn Muhammed: En-Nihje fi garbil-hads, Prvo izdanje, Matbaatu Isa El-Bb El-Haleb, 1962, Egipat. 8. Ibn Haddad, Ebu-l-Husejn Muslim: Sahh Muslim, Riset idrat el-buhus el-ilmijjeti ve-l-ifti ve-d-daveti ve-l-ird, Rijad 1980. 9. Hajjat, Jusuf: Lisn el-arab el-muht, Dr lisn el-arab, Bejrut. 10. El-Hkim En-Nejsbr, Eb Abdullah Muhammed ibn Abdullah, El-Mustedrek ales-sahihajn, tampano u Bejrutu bez godine izdanja. 11. El-Hamev, Ahmed ibn Muhammed: Gamz el-ujn ve-l-basir ala el-ebh ve-n-nazir, Dar et-tiba el-amre, Istanbul 1290. H. 12. Ibn Hanbel, Ahmed ibn Hanbel: El-Musned, Elektronsko izdanje, Harf produkcija. 13. Ibn Mdde, Muhammed ibn Jezd El-Qazwn: Sunen, Elektronsko izdanje, Harf produkcija. 14. Ibn Nudejm, Zejnuddn ibn Ibrhm: El-Ebh ve-n-nezir, Dr el-Kutub el-Ilmijje, Bejrut 1993. 15. Ibn En-Neddar, Teqijjuddn Muhammed ibn Ahmed ElFetth: erhul-kevkebil-munr, Prvo izdanje, Merkezul-bahs elilmi, Damiatul-Ummil-kur, 1987. 16. Zbornik radova nastavnika akademije, 1/2003, izdava IPA, Zenica, 2003. 17. Kajona Daniela A.: Medelle i ahkjami erije, (Otomanski graanski zakon), Sarajevo 1906. 18. Qalad, Muhammed Revvs: Mudemu lugati el-fuqah, Dr en-Nefis, Bejrut, Prvo izdanje 1985. 19. Es-Sujt, Delluddn Abdurrahmn ibn Eb Bekr: El-Ebh ve-n-nezir, Dr el-Kutub el-Ilmijje, Bejrut 1399 H. 20. Ibn Tejmijje, Ahmed ibn Tejmijje: Medmu fetva, bez godine i mjesta izdanja.
97
,21. Ez-Zerq, Ahmed ibn Muhammed: erh el-qavid el-fiqhijje .3891 Dr el-garb el-islm, Prvo izdanje 22. Ez-Zerq, Mustafa ibn Ahmed: El-Medhal el-fiqh el-mm, Dr .8691 el-Fikr, Matbaatu Tarbin, Damask ,23. Ez-Zirikli, Hajrudin: El-Ealam, Drul-ilm lil-meljn, Bejrut .5991 ,Jedanaesto izdanje
: . . : " " " " " " " " " " " " " " " .
89
THE SECOND GENERAL SHARIA LEGAL PRINCIPLE: THERE IS NO INFLICTING OF HARM OR REPAYING ONE BY INFLICTING HARM Summary This paper sheds some light on one of the five general principles in sharia: There is no inflicting of harm or repaying one by inflicting harm, and the subordinate principles which are subsumed under it. The origin, the point of reference and the meaning of this principle is explained at the beginning with a special mention of the hadith with the same meaning, while the examples of this principle are presented at the end of this paper. Following the explanation of the general principle, the subordinate principles are explained in detail along with examples: One eliminates harm as much as one is able to (Ed-Dareru yudfeu bi-kadril-imkn), Harm is removed (Ed-Dareru l yuzlu), Harm is not eliminated with identical harm (Ed-Dareru l yuzlu bi mislihi), Greater harm is warded off with lesser harm (Ed-Dareru el-eshedu yuzlu bid-darer el-ehaff), Lesser evil and lesser harm is taken (Yuhtaru ehvenesh-sherreyni ev ehaffed-darereyn), When one is confronted with two bad things one endeavours to avoid the greater of the two evils by doing the lesser one (Iz tereda mefsedetni ruije eazamuhuma dareren birtikbi ehaffihima), In an attempt to eliminate general harm individual harm is endured (Yutehammelu ed-darer el-hss li-defi darerin mm), Eliminating harm si more important than acquiring gain (Derulmefsidi evl min jelbilmeslihi). The paper concludes with an emphasis on the wellfoundedness of the legal principles in sharia, their importance for the mujtehid and the community, especially when its considered that their aim is to make possible the attainment of common good for the individual, as well as for the community.
99
100
Doc. dr. sc. Zuhdija Adilovi NEORACIONALISTIKI PRAVAC U ISLAMSKOM SVIJETU I NJEGOV UTICAJ NA ISLAMSKU MISAO U SVIJETU I KOD NAS Saetak Razum zauzima veoma vano mjesto u islamu. Nijedna od dostavljenih objava ne upuuje na razum, njegovu ulogu i znaaj u ivotu ovjeka kao Knjiga islama. Letiminim pogledom na kuranski tekst uoit emo ajete koji se zavravaju rijeima: ... da biste shvatili. ...da biste razmislili. ...ljudima koji razumiju, a koji se na desetine puta ponavljaju. I pored toga pojavile, su se sekte i dolo je do razlaza meu ljudima. Jedni su razum veliali i dali mu vee mjesto nego to mu pripada. Suprotno njima, drugi su potpuno potcjenjivali razum i nijekali njegovu vrijednost. Prve generacije muslimana i njihovi asni sljedbenici ostali su vrsto na istini, to je bio razlog njihove upute i razlog procvata islamske civilizacije i nauke u svim oblastima: medicini, mudrosti, matematici, astronomiji, geografiji i dr. Neoracionalisti su negativno uticali na islamsku misao i njihove ideje prouzrokovale su negativan stav prema klasinim komentarima Kur'ana, prema autentinosti drugog izvora islama hadisu, odreenim fikhskim propisima i statusu ene u islamskom drutvu. Svi modernisti nisu isti. Meu njima ima i onih koji imaju iskrenu namjeru i pokuavaju da daju svoje miljenje, ali su ostali privreni zapadnim idejama koje su primili tokom svojih studija na Zapadu, ili su pali pod uticaj mu'tezilizma (racio-kole).
***
Razum nee uspjeti izuzev sa predanou erijatu, a erijat se nee shvatiti izuzev razumom.
101
Nastanak i definicija Da bismo to bolje shvatili ovaj pravac neophodno je da se na samom poetku osvrnemo na njegov nastanak i prilike u kojima se pojavio. Razum zauzima veoma vano mjesto u islamu. Sigurno je da ne postoji ni jedna vjera koja toliko uvaava ljudski razum i na njega se oslanja, prilikom dokazivanja svojih istina, kao to je to islamsko vjerovanje. Isto tako, ni jedna od dostavljenih objava ne upuuje na razum, njegovu ulogu i znaaj u ivotu ovjeka kao Knjiga islama. Letiminim pogledom na kuranski tekst uoit emo ajete koji se zavravaju rijeima: ... da biste shvatili, ...da biste razmislili, ...ljudima koji razumiju, a koji se na desetine puta ponavljaju. Ovi citati potvruju jedinstveni kuranski metod razumskog prihvatanja i potvrivanja istina imana.1 Muslimani, u prvo doba islama, spoznali su vrijednost razuma i koristili se njime, ali su, isto tako, spoznali ono to je van njegovih granica i toga se klonuli. Ograivali su se od svakog ko je bio poznat po nastranim idejama i zapitkivanju o znaenju nejasnih i dvosmislenih ajeta. Tako se Sabig b. Muhammed meu muslimanima raspitivao o nejasnim (muteabih) ajetima iz Kurana, sve dok nije doao u Egipat. Tadanji namjesnik Egipta Amr b. El-As alje ga Omeru b. El-Hattabu, r.a., u Medinu. Kada je izaslanik stigao sa pismom do Omera, r.a., i ovaj ga proitao, Omer, r.a., je povikao: Gdje je taj ovjek? Provjeri, nemoj da se desi da je pobjegao, pa da te od mene snae estoka kazna! Kada je spomenuti doveden Omeru, r.a., Omer mu ree: Novotarija!, zatim ga udari biem i vrati u njegovu pokrajinu i napisa Ebu Musa El-Eariju da se sa njim ne smije druiti niko od muslimana. Ebu Usman En-Nehdi kae: Kada bi se pojavio meu nama, mi bismo se svi razili, makar nas bilo stotinu. 2 Nakon toga pojavile, su se sekte i dolo je do razlaza meu ljudima, ak i o pitanju samog razuma. Jedni su ga veliali i dali mu vee mjesto nego to mu pripada. Oni su bili poznati pod imenom Mutezile. Suprotno njima, drugi su potpuno potcjenjivali razum i nijekali njegovu vrijednost do te (Ali Drie: El-ittidahatu-lfikrijje el-muasire) mjere da su vjerovali da su pojedini luaci
1 2
Vidi: Abdu-l-Kerim El-Hatib: Ed-dinu daruretu hajati-l-insan, str. 209-210. Vidi: Abdul-Kadir b. Ahmed Ed-Dumi: Tehzibu Tarih Ibn Asakir, 6/385.
102
evlije, dajui im prednost nad onima koji slijede Poslanika, s.a.v.s.3 I jedni i drugi su za svoje stavove imali neosnovana opravdanja i pogrene teze. Meutim, istina je na sredini. Prvi su u njoj pretjerali, te su zalutali, a drugi su je odbacili, te, isto tako, zalutali. Prve generacije muslimana i njihovi asni sljedbenici ostali su vrsto na toj istini, to je bio razlog njihove upute, te su i druge upuivali i danas upuuju. 4 To je bio razlog procvata islamske civilizacije i procvata nauke u svim oblastima: medicini, mudrosti, matematici, astronomiji, geografiji i dr. Dok je islamski svijet tada bio na vrhuncu svoje nauke, kranski svijet u Evropi nalazio se u dubokim tminama neznanja. Crkva je bila potpuno okupirala ljudski razum i zabranila svojim podanicima izuavanje mnogih nauka. Uspostavila je kontrolu nad naunicima i nauku zadrala iskljuivo za sebe i samo sebi dala za pravo tumaenje prirodnih pojava. Crkva nije birala sredstva od pogubljenja spaljivanjem do muenja raznim spravama, koje su za to napravljene, svakog ko se usudi da joj se susprotstavi, naunike koji su izuavali prirodu, hemiju, astronomiju ili slino, kako ne bi izgubila autoritet meu svojim podanicima u drutvu u kome je ona u potpunosti dominirala. 5 To stanje se veoma brzo mijenja, nakon to je Papa Grigory Sedmi poveo prve krstake ratove 492 h.god. (1099. god.) kojima je osvojio Kuds. Nastavili su se krstaki pohodi prema islamskom svijetu, jedan za drugim, to je rezultiralo prenoenjem islamske civilizacije na njihovo podruje. Evropljani su doli do naune literature iz raznih oblasti nauke i znanosti, te su je poeli temeljito izuavati, provjeravati i unapreivati. Crkva je potegla svoje poteze, te spalila i pogubila mnoge naunike. Meutim, to je jo vie ohrabrilo uenjake koji su se proslavili rtvujui svoje ivote za principe i ideje koje su zagovarali. Sve to dalo je povoda nosiocima pokreta za slobodu i oslabaanje od Crkve i njenih okova da se ohrabre u svojoj borbi, te su uspjeli da ogranie uticaj
3 4
Vidi: Ibn Ebi-l-Izz EL-Hanefi: erhu-l-akide et-tahavijje, 2/769. Dr. Fahd b. Abdurrahman Er-Rumi: Ittidahatu-t-tefsir fi-l-karni-r-rabi aere, 2/715. 5 Vidi: Ali Drie: El-ittidahatu-l-fikrijje el-muasire, str. 57-58. Opirnije o zlostavljanu naunika od strane crkve pogledaj: Muhammed Ebu Zehre: Muhadarat fi-n-nasranijje.
103
Pape i Crkve, koji se sveo samo na obrede. Na taj nain, odvojila se vjera od drave i dolo je do pojave sekularizma na Zapadu.6 Islamski svijet, nakon krstakih ratova, koji su ga iscrpili i oslabili, prolazi kroz period u kome se odaje uivanjima, u do tada postignutim uspjesima. Preputa se nezainteresiranosti i neradu. Tu slabost neprijatelji islama nisu propustili, te su se okomili na muslimane, kao to se izgladnjeli radnici okome na posudu sa hranom. Iz nje su jeli i pili dok nije postala potpuno prazna, tijelo bez due ili gotovo tako. Vremenom je islamski svijet postao kao morska pjena koja nema nikakvu vrijednost. Islamske zemlje, usljed toga, pale su pod vlasnitvo evropskih zemalja, koje su iskoristile njihova bogastva i uivale u njihovim blagodatima. Nakon izvjesnog vremena, islamski svijet se probudio iz dubokog sna usljed buke aviona, tenkova i ogromnih fabrika, te se zadivio tom civilizacijom i poeo zapitkivati o uzrocima njenog uspjeha i uspona. Naravno, kolonizatorima nije promaklo da pripreme odgovor na ovo pitanje. Intelektualci sa vjerskom naobrazbom su svrgnuti s uticajnih poloaja i vjera svedena samo u damiju u kojoj je bilo sve manje prisutnih. Dravne slube i sredstva za upravljanje i obrazovanje pale su u ruke onih koji su se naoruali evropskom kulturom, odrasli u okrilju kolonijalizma i zadojili njegovom civilizacijom. Oni su zavladali obrazovnim institucijama u gotovo svim islamskim zemljama. 7 Uz to, kolonizatori su uloili veliki napor u irenju zapadnog svjetonazora i bezvjerstva, koristei, pri tome, sva rospoloiva sredstva. Uspjeli su obmanuti islamski svijet da njihovo stanje slii stanju Evrope u srednjem dobu i da kao takav nee doivjeti renesansu osim na isti nain na koji se to desilo u Evropi- odvajanjem vjerske od svjetovne vlasti. Ukoliko islamski svijet postupi tako, desit e mu se isto to se desilo i Evropi. 8 To stanje je zaprepastilo islamsku ulemu. U odgovoru na te ideje koristili su se raznim metodama. Jedni su zagovarali povratak islama njegovim prvim izvorima, tvrdei da dananji muslimani nee uspjeti izuzev na isti onaj nain na koji su uspjeli njihovi preci. Drugi su pozivali slijeenju Zapada u svim njegovim
6
Vidi: Dr. Muhammed Muhammed Husejn: El-ittidahatu-l-vetanijje fi-l-edebil-muasir, 1/274-275, Ismail Kejlani: Faslu-d-din ani-d-devle, str. 116-122. 7 Vidi: El-ittidahatu-l-vetanijje fi-l-edebi-l-muasir, 1/275. 8 Vidi: Dr. Fahd b. Abdurrahman Er-Rumi: Menhedu-l-medreseti-l-aklijje fi-ttefsir, str. 69-70.
104
koracima. Trei su pozivali u napredni islam, koji se tumai tako da odgovara zapadnoj civilizaciji i da opravdava njena iskustva i tradiciju. Neki su pokuali da nau kompromis izmeu nauke i vjere, objanjavajui da islam nije protiv nauke, niti protiv razuma, nego naprotiv, da je on vjera razuma, slobode i misli. Pokuali su da to objasne narodu tako to su utemeljivali islam na razumu pored kojeg pobornici zapadne civilizacije ne prihvataju drugo mjerilo tvrdei da u islamu ne postoji nita to nije u razumu utemeljeno. Pokuali su i da Kuran tumae tom metodom i na tim osnovama. Ova racio-kola imala je svoje pobornike koji su imali veliki uticaj u irenju ovih ideja, borbi protiv kolonizatora, i odbrani vjere od napada zapadnjaka i njihovih tvrdnji da je vjera uzrok civilizacijskog nazatka. Jedna od najznaajnijih linosti racio-kole i ujedno jedan od njenih osnivaa je Demalu-d-din El-Afgani, zatim njegov uenik Muhammed Abduhu, te njegovi uenici: Muhammed Mustafa ElMeragi, Muhammed Reid Rida i mnogi drugi. Njihov pokret je nazvan reformistikim pokretom. Njihov pravac, pored odreenih pozitivnosti, ima mnogo ideja koje su oprene idejama prvih generacija muslimana (selef), te dosta greaka u koje, sigurno, ne bi pali da nisu pretjerivali u davanju prioritetne uloge razumu u prosuivanju svih vjerskih pitanja. Oni su, na tom polju, prekoraili granice istine i odstupili od prave staze. Pojedini savremeni islamski mislioci su, zbog tih njihovih ideja, posumnjali u iskrene namjere osnivaa ove kole Afganija i Abduhua. Dokaz za takve tvrdnje uzimaju pojedine citate iz njihovih djela i njihove kontakte sa sumnjivim organizacijama. 9 Posljedice neoracionalistike kole u islamskoj misli Tefsir Pobornici ove kole precizno odreuju svrhu tefsira pa kau: "Cilj tefsira jeste razumijevanje Kur'ana kao putokaza koji upuuje ljude ostvarivanju njihove sree na ovom i buduem svijetu, a sve ostale teme su u slubi tog cilja ili sredstvo za njegovo ostvarivanje."10 Reid Rida kae: "Na veliku alost muslimana, veina napisanih tefsira odvodi muslimane od ovih velikih ciljeva, putem predugih rasprava jezike, stilistike i gramatike naravi, ili putem
9 10
Vidi: Menhedu-l-medresti el-aklijje el-hadise fi-t-tefsir, str. 70. Vidi: Tefsiru-l-menar, 1/17.
105
beskorisnih polemika mutekellimina, razglabanja usulijjina i nagaanja mutesavvifina. Pojedini tefsiri ovjeka odvode od Kur'ana mnotvom predaja i raznih israilijata koji su se sa njima pomijeali."11 Najvanije postavke tefsira kod neoracionalista: - Kur'an je prvi izvor islama: Nema sumnje da je ovo ispravna postavka, ali oni njome ele negirati hadis i oduzeti mu mjesto drugog izvora islama. Neoracionalisti su te ideje preuzeli od pojedinih i'itskih sekti haridija i mu'tezila. Orijentalisti i kranski istraivai islama su ove ideje na najperfidniji nain zloupotrijebili i u njima odgajali svoje uenike.12 - Racionalni metod tumaenja Kur'ana: Reformisti uveliavaju ulogu razuma, isto kao to to ine mu'tezile. Oni razumu daju presudno mjesto i uzimaju ga za dokaz u svim segmentima vjere, pa i u tefsiru. Oni su u nekim prijanjim tefsirima pronali mnogo toga to je opreno razumu, te su to kritikovali i dokazali njegovu neispravnost. U veini tefsira su ustanovili potpunu predanost imanu u stvarima koje prijanji mufessiri nisu mogli razumom dokuiti, te su ih pokuali razumski objasniti. U tome su ponekad uspjeli, a esto su i potpuno pogreno prezentirali odreene sadraje.13 U tefsirima neoracionalista vrlo lahko moemo ustanoviti metodu tumaenja Kur'ana prvenstveno razumom. To se vidi u tefsiru Abdu-l-Kadira Magribija, Abdu-l-Aziza Davia i njihovog predvodnika Muhammeda Abduhua. - Umanjivanje vrijednosti tradicionalnih tefsira: Pod tradicionalnim tefsirom misli se na tumaenje Kur'ana Kur'anom, tumaenje Kur'ana hadisom i tumaenje Kur'ana izrekama ashaba i tabi'ina. Prve generacije muslimana (selef) imale su pozitivan stav o ovom nainu komentiranja Kur'ana. Muhaddisi, kao to su Buharija, Muslim i drugi, u svojim zbirkama izdvajaju posebno poglavlje za tefsir Kur'ana u kojem navode vjerodostojne hadise kojima je Poslanik, s.a.v.s., protumaio odreene kur'anske ajete. Muhammed Reid Rida pojanjava ovaj metod, pa kae: "to se tie hadisa Poslnika, s.a.v.s., u tefsiru i predaja od ashaba i
11 12
Vidi: Ibid, 1/7. Vidi: Menhedu-l-medresti el-aklijje el-hadise fi-t-tefsir, str. 246-252. 13 Vidi: Menhedu-l-medresti el-aklijje el-hadise fi-t-tefsir, str. 292-293.
106
tabi'ina o tome, pojedine od njih, takoer, su neophodne, jer su vjerodostojni hadisi najprei, a zatim izreke uenih ashaba, kada je u pitanju jezika strana, ili bilo ta vezano za doba u kome su oni ivjeli. Meutim, vrlo je malo vjerodostojnih hadisa i predaja iz ove oblasti. Vei dio tradicionalnog tefsira se uvukao prenosiocima hadisa preko zlonamjernih Jevreja, Perzijanaca i ehlukitabija koji su primili islam."14 Zbog toga, neoracinalisti kada nisu u stanju da razumiju odreeni hadis, pokuaju ga razumski objasniti, a ako ne uspiju, onda ga negiraju i smatraju apokrifnim, makar se on nalazio i kod Buharije i Muslima.15 Zbog toga, Muhammed Husejn Ez-Zehebi za njih kae: "Oni (nasljednici mu'tezila) ne prave razliku izmeu onoga to prenose Buharija i Muslim i izmeu onoga to prenose drugi, kada je u pitanju vjerodostojnost. Oni odbacuju sve hadise koji se ne slau sa njihovim idejama, ili tvrde da su to "ahad" hadisi koji ne mogu posluiti kao valjan dokaz. Ovakav stav predstavlja svojevrstan vid negiranja veine hadisa Poslanika, s.a.v.s."16 - Negiranje taklida i otvaranje vrata idtihada: Prvo u to su pozivali neoracionalisti jeste pokuenost taklida (slijeenja) i obaveznost idtihada. Uzeli su sebi za pravo da idtihad ine u veoma tekim i kompleksnim pitanjima, ismijavajui se taklidom i njegovim pobornicima. Meutim, ne postoji nikakav spor izmeu umjerenih pobornika taklida i umjerenih pobornika idtihada oko toga da je obinom ovjeku, koji nije dovoljno upuen u erijatska pitanja, dozvoljen taklid, ali, isto tako, onome ko ispunjava uvjete idtihada dozvoljen je idtihad.17 Ovakav njihov stav prema idtihadu bio je razlog zauzmanja odreenih stavova i podravanja ideja koje su neprihvatljive sa erijatske take gledita. Primjer za to jeste njihovo shvatanje svijeta dina. Oni smatraju da su dini, moda, jedna vrsta nevidljivih mikroba. Reid Rida, o tome, veli: "U Menaru smo vie puta istakli da se s pravom moe rei da su nevidljiva iva bia koja su otkrivena u savremenom dobu pomou mikroskopa i koja
14 15
Vidi: Tefsiru-l-menar, 1/7-8. Vidi: Menhedu-l-medresti el-aklijje el-hadise fi-t-tefsir, str. 333-336. 16 Vidi: Tefsiru-l-menar, 3/241. 17 Vidi: Menhedu-l-medresti el-aklijje el-hadise fi-t-tefsir, str. 381.
107
se nazivaju mikrobima, ustvari jedna vrsta dina, a nauno je dokazano da oni uzrokuju mnoge bolesti."18 Hadis Neoracionalisti su pali pod uticaj mu'tezila i njihovog odnosa prema hadisu. Mu'tezile su poznate po svom negiranju hadisa kao drugog izvora islama i pokuaju da iznesu razne sumnje o tome. Takoer, pali su pod uticaj orijentalista koji su u svojim djelima iznijeli mnoge optube i sumnje o hadisu. Neoracionalisti su uvijek veliali mu'tezile i branili njihove stavove, a kudili muhaddise i kritikovali njihov metod. Mahmud Ebu Rejje prenosi rijei svoga profesora u kojima stoji: "Allah se smilovao naem profesoru Muhammedu Abduhu'u koji je rekao za jednog ovjeka koji je nauio kompletnu Buharijinu zbirku hadisa napamet: "Povean je broj primjeraka Buharijine zbirke u naoj zemlji za jedan primjerak." Tako mi Allaha, istinu je rekao na profesor! Vrijednost tog ovjeka, kome se svi dive zato to je napamet nauio Buhariju, ne prelazi vrijednost jednog primjerka knjige Buharije koja se ne kree, niti bilo ta razumije."19 Zar je do te mjere spao ugled hafiza hadisa Poslanika, s.a.v.s., da se njima ismijavaju nasljednici mu'tezila i uenici Zapada? A ta su to oni doprinijeli islamu, osim napada na njega i nekorektnog odnosa prema njemu?! Neoracionalisti - savremeni reformisti odbacili su "ahad" hadise, kao to su ih odbacili i obezvrijedili i njihovi preci mu'tezile, zato to oni upuuju na relativno znanje (zann), a u akaidu nema mjesta relativnim spoznajama. Muhammed Abduhu veli: "to se tie hadisa koji se prenose za Merjemu i Isa'a, a.s., da ih ejtan nije dodirnuo, zatim hadisa koji govore kako je Poslanikaov, s.a.v.s., ejtan primio islam i da je iz njegovog srca izvaen udio ejtana, to su predaje koje upuuju na relativno znanje (zann), jer su to "ahad" hadisi, a poto su ovo teme vezane za gajb i spadaju u podruje akaida, u kojem se relativna saznanja ne mogu uzeti u obzir, jer Allah d.. kae: a o tome nita ne znaju, slijede samo pretpostavke, a pretpostavka istini
18 19
Vidi: Tefsiru-l-menar, 7/319. Vidi: Adva' ala-s-sunneh el-muhammedijje, str. 329.
108
ba nimalo ne koristi20 mi nismo duni vjerovati u sadraje tih hadisa u naem vjerovanju."21 Hadisi o kojima Abduhu govori su vjerodostojni (sahih), prenose ih Buharija i Muslim. Hadis o rastavljanju grudi Poslanika, s.a.v.s., i vaenju ejtanovog udjela iz njih prenose i Buharija i Muslim.22 Hadis o tome da Iblis nije dodirnuo Isa'a, a.s., i njegovu majku Merjemu prenosi Buharija, a hadis o primanju islama od strane Poslanikovog, s.a.v.s., ejtana, takoer, prenosi Buharija.23 Ovaj metod potvruje Reid Rida rijeima: "Temeljna pitanja akaida i imana, kojima ovjek postaje vjernikom ne mogu se bazirati na "ahad" hadisima."24 Pobornici ove kole i njihovi simpatizeri odbacili su mnoge sahih hadise Poslanika, s.a.v.s., svojim razumom i degradirali ih pod izgovorom da su to "ahad" hadisi, koji upuuju na relativna saznanja, a na njima se ne mogu bazirati pitanja akaida. Evo nekih od ti hadisa: 1. Hadis o silasku Isa'a, a.s., pred kraj ovoga svijeta; 2. Haidisi o Deddalu; 3. Hadisi o sihiru koji je bio spravljen Poslaniku, s.a.v.s.; 4. Hadis o mi'radu; 5. Hadis o muici koja padne u posudu; 6. Hadis u kome se govori kako ovjek radi djela stanovnika denneta sve do pred samu smrt, pa se promijeni i preseli kao stanovnik dehennema; 7. Hadis o Musa'u, a.s., i Meleku smrti; 8. Hadis koji govori o primanju islama od strane Poslanikovog, s.a.v.s., ejtana i hadis o tome da ejtan nije dodirnuo Isa'a, a.s., i njegovu majku Merjemu a.s. 25 Pobornici ovog pravca su pali pod uticaj orijentalistikih sumnji u drugi izvor islama hadis. Orijentalisti su iznijeli tvrdnje
20 21
Kur'an, En-Nedm, 28. Vidi: Tefsiru-l-menar, 3/392. 22 Vidi: Sahihu-l-buhari, kitabu-s-salati, babu kejfe furidati-s-salatu, 1/458-459, ve kitabu ehadisi-l-enbija', babu zikri Idris a.s. 6/374. Sahih Muslim, kitabu-liman, 1/147. 23 Vidi: Sahihu-l-buhari, kitabu ehadisi-l-enbija', babu kavlillahi te'ala: "Vezkur fi-l-kitabi Merjem" 6/469, Sahih Muslim kitab sifatu-l-munafikin, bab tahrii-ejtan, 4/2167-2168. 24 Vidi: Medelletu-l-menar, 19/29. 25 Vidi: Mevkifu-l-medrseti el-aklijjeti el-hadiseti mine-l-hadis, str. 644-714.
109
da ima veoma mnogo apokrifnih hadisa koji su se uvukli u hadiske zbirke i da je danas veoma teko razlikovati vjerodostojne hadise i odvojiti ih od njih, te da su mnogi od poznatih hadisa, koji se esto upotrebljavaju apokrifni. Takoer, iznosili su sumnje u najpoznatije prenosioce hadisa, kao to je Ebu Hurejre, r.a., unato injenici da nijedna nauka nije tako briljivo uvana od vremena ashaba pa sve do danas, kao to je to nauka o hadisu. Takav njihov odnos prema hadisu prouzrokovao je i tvrdnju da kod Buharije i Muslima postoje hadisi koji nisu sahih. Muhammed Reid Rida kae: "Tvrdnju da u Buhariji postoje hadisi koji su apokrifni nije lahko dokazati, ali sigurno je da postoji manji broj hadisa oko ijeg teksta postoji spor i u mnogima od njih se prepoznaju odreene mahane koje u sebi nose elemente apokrifnosti... Kada ovo dobro promotri, shvatit e da vjerovati u svaki hadis koji se nalazi u Buharijinoj zbirci ne spada u temelje imana i islama... Alimi, koji su zanijekali neke od tih hadisa, uinili su to zbog dokaza koje su imali. Moda su neki od tih dokaza tani, a neki netani. Niko od tih alima ne moe se smatrati ruiocem islama zbog toga."26 - Podjela hadisa na teoretske i praktine: Pobornici ovog pravca u obzir uzimaju samo praktinu starnu sunneta Poslanika, s.a.v.s., Muhammed Reid Rida kae: "Hadisi koji treba da budu osnova uzora jesu praksa koju je prakticirao Poslanik, s.a.v.s., i njegovi najblii ashabi, a ne izgovorene rijei."27 "Osnova vjere je Kur'an i mutevatir hadisi koji predstavljaju praktini dio sunneta, kao to je nain obavljanja namaza i obreda hadda, i samo poneki izreeni hadisi, koje je prihvatila veina uleme. Sve to je mimo toga od "ahad" hadisa, koji ne upuuju na apsolutnu spoznaju, jeste predmet miljenja (idtihada)."28 Fikh Otvaranje vrata idtihada bez nekih posebnih uvjeta prouzrokovalo je tome da se svako usudio da izdaje fetve i tumai erijatske propise bez imalo bojaznosti i opreza. Mnogi su poeli iznositi svoje line stavove o pitanjima za koje bi Malik b. Enes
26 27
Vidi: Medelletu-l-menar, 29/104-105. Vidi: Medelletu-l-menar, 10/852. 28 Vidi: Medelletu-l-menar, 27/616.
110
rekao: "Ne znam", a Omer b. Hattab bi sakupio sve uesnika Bedra da ih rijee.29 Kao primjer njihovog idtihada, koji je prevaziao sve granice, navest u samo njihov stav prema poligamiji koju oni otvoreno nijeu, a o emancipaciji ene i njenom izlasku radi posla i mjeanju sa mukarcima da i ne govorimo. Muhammed Abduhu kae: "Nema naina da se islamski ummet ispravno odgoji dok je vieenstvo i dalje zastupljeno u njemu. Ulema je duna da ovo pitanje ponovo proui, a naroito hanefijska ulema po ijem se mezhebu sudi, jer oni ne poriu injenicu da je vjera objavljena radi ljudi i u njihovom interesu, i da zabranjuje sve to je tetno. Ako se u odreenoj pojavi otkrije tetnost, koja nije bila poznata u prijanjim vremenima, nema sumnje da je obaveza promijeniti stav prema toj pojavi i uvaiti postojee stanje."30 Politika i drutvo Meu najbitnijim pitanja koja je inicirao Abduhu jeste: "Govor o nacionalizmu i lokalpatriotizmu. Zatim, poseban akcenat na izuavanju predislamskog razdoblja i traenju korijena u njemu. Zatim, poziv u demokratiju i parlamentarnu vladavinu. Nakon toga dolazi pitanje statusa ene u drutvu, pitanje hidaba, vieenstva i ograniavanja prava na rastavu braka."31 "Nakon Abduhua dolaze njegovi uenici koji su njegove ideje i prijedloge doveli do najekstremnijeg vida sekularizma."32 Jedno od velikih pitanja u koje pozivaju pobornici ovog pravca jeste jedinstvo religija i njihovo meusobno utapanje. Ebu Rejje kae: "Ljudi e, inaAllah svojim saznanjima i svojim razumom, dostii nivo u kojem e nestati vjerskih podjela i mezhebskih pristrasnosti. Tada e se svi ljudi sjediniti u jednoj vjeri koja e biti dovoljna za sve ljude. Ta vjera e biti utemeljena na tri osnovna temelja: 1 Vjerovanje u Allaha 2 injenje dobra 3 Vjerovanje u budui svijet
29 30
Vidi: Menhedu-l-medresti el-aklijje el-hadise fi-t-tefsir, str. 752. Vidi: Tefsiru-l-menar, 4/349-350. 31 El-Islamu ve-l-hadaretu-l-garbijje, str. 86-87. 32 Ibid, str. 87.
111
Sve to je van toga i to izlazi iz okvira ljudskog saznanja preputa se Allahu i niko nema pravo da se u to mijea. Tako e ljudi ivjeti sretno, uvaavajui jedni druge i radei ono to je od ope koristi svima.33 Ako se nekome od njih prigovori da je kranin nevjernik, on odgovara: "Ako je vaa ocjena ko je nevjernik ispravna, onda se kranin ne moe smatrati nevjernikom."34 "Nacionalizam", "meureligijsko zbliavanje" i "odvajanje drave od vjere" sve su to razni oblici istog problema. Cilj je jedan i sasvim jasan: istisnuti istinsku vjeru iz ivota i zamijeniti je bezbonjakim "lokal-patriotizmom" koji e potpuno odbaciti vjeru i odvojiti je od politike. Nakon toga, oni koji su to sve iza zastora isplanirali, vrlo lahko e preuzeti kontrolu u svoje ruke. To je svjetski jevrejski cionistiki pokret koji ima za cilj unititenje vjerskog koncepta ivota.35 Zato, jasno prepoznajemo podrku engleskog konlonijalizma upravo ovom pravcu, njegovim pobornicima i njihovim projektima. Engleski vladar Egipta Kromer kae: "Doao sam u Egipat da (i)zbriem tri stvari: Kur'an, Kabu i El-Azhar."36 Isti ovjek, hvalei Muhammeda Abduhua, izjavljuje: "Zbog njegovog dubokog poznavanja islamskog erijata i njegovih liberalnih ideja saradnja i dogovor sa njim je imao veliku vrijednost."37 Na drugom mjestu za Abduhua veli: "Sljedbenici ejha zasluuju svaku panju i podrku Evropljana."38 Nasljednici neoracionalistike kole U drugoj polovini dvadesetog stoljea, nakon odlaska kolonizatora, pojavljuje se veliki broj knjiga koje pozivaju u obnovu i reformu. Kolonizator je vojno otiao, ali je iza sebe, preko svojih saradnika i propagatora "westernizacije", ostavio svoje ideje. Njihovi nasljednici su se sakupili ispod upeatljivih parola:
33 34
Vidi: Dinullahi vahid ala elsineti demi'i-r-rusul, str. 168. Ibid, str. 28. 35 Vidi: Menhedu-l-medresti el-aklijje el-hadise fi-t-tefsir, str. 764. 36 El-Hinder el-mesmum, str. 29. 37 Citat iz Kromerovog godinjeg izvjetaja za 1905 g. Preuzet iz djla: El-Islam ve-l-hadaretu el-garbijje, str. 82. 38 Tarihu-l-ustazi el-imam, 3/426.
112
"Prosvjetiteljska vjerska misao", "Veliki islamski historiar" i slino. Danas se pobornici svih tih ideja nazivaju "modernisti", jer je modernizam svima njima zajednika karakteristika. Pod terminom "modernizam" mislimo na: "polaenje od trenutnog realnog stanja u ivotu i smatranje da sve ono to ne odgovara tom stanju ne treba prihvatati, a sve to mu odgovara treba usvojiti."39 Drugim rijeima modernizam je prilagoavanje stalnim drutvenim i naunim promjenama u svakom vremenu i vezivanje ovjeka kao jedinke i kao drutvenog bia za te promjene sa ovodunjalukog ljudskog aspekta gledanja. Modernizam, u ovom znaenju, obuhvata sve pravce i kole koje se suprotstavljaju vjeri u bilo kojem segmentu, a koje su se pojavile od poetka renesanse u Evropi i koje se jo i danas pojavljuju. Sekularizam, u svojoj osnovi, zagovara vezanje ovjekovog ivota za nauna dostignua umjesto vjere, ili oznaava termin kojim se eli prikriti nastojanje da se ljudi odvrate od Boga i u svojim interesovanjima i izuavanjima ogranie samo na materijalni, pojavni svijet. Isto je i sa drugim terminima koje modernisti povremeno lansiraju, kao to su: "prosvjetiteljstvo", kojim pojedini Arapi opisuju svoju filozofiju, ili "el-hadase" (suvremenost) koja se u posljednje vrijeme sve vie upotrebljava u arapskom svijetu kao pravac u miljenju.40 Svi modernisti nisu isti. Meu njima ima onih koji otvoreno izjavljuju kako im je cilj ruenje islama, potaknuti idejama o nacionalizmu ili ljeviarskom socijalizmu. Meu njima ima onih koji imaju za cilj unoenje zabune u ideje islamista putem iniciranja rasprava o novonastalim spornim terminima koji su nedefinirani i viestrukog znaenja, ili putem izvrtanja istine velianjem zabludjelih linosti i prvaca kroz historiju islama i nazivanje istih revolucionarima i borcima za pravdu, a smatranje poznatih autoriteta islama zaostalim i konzervativnim. Veina modernista danas pripada ovoj grupi. Meu njima ima i onih koji pristupaju islamu iz politikih interesa i svoju promociju na politikom planu vide u govoru i
39 40
El-Asranijjetu fi hajatina el-idtima'ijjeti, str. 24. Ibid, str. 24-25.
113
pisanju protiv islamskog preporoda, koji je danas vidan u svim zemljama svijeta, i njegovih nosilaca. Meu njima ima i onih koji imaju iskrenu namjeru i pokuavaju da daju svoje miljenje, ali su ostali privreni zapadnim idejama koje su primili tokom svojih studija na Zapadu, ili su pali pod uticaj mu'tezilizma (racio - kole), ili se, pak, sve to sabralo u jednom shvatanju ovjeka koji neminovno pada u kontrdiktornost, nedoumicu i greke.41 Ideje modernista predstavljaju nastavak ideja neoracionlistike kole koje sam ranije spomenuo, a koje se mogu svesti pod sljedee: 1 Odbijanje izvrenja erijatskih kazni nad prestupnicima, neopravdanim razlozima, kao to je samilost prema ovjeku, a odsijecanje ruke ili kamenovanje predstavljaju se kao svojevrstan barbarizam koji ne odgovara savremenom dobu.?! 2 Dozvoljavanje kamate u bankama, pod izgovorom ouvanja dravne ekonomije. Zabranjena kamata, po njihovom miljenju, je samo ona kamata koja je viestruka u odnosu na ulog.42 3 - Modernisti se zalau za tzv. "emancipaciju" ene i davanje politikih prava eni, po uzoru na enu na Zapadu. Oni su pokrenuli kampanju protiv hidaba, poligamije i rastave braka kao iskljuivog prava mukarca.43 4 Ukidanje posebnih odredbi, koje se odnose na nemuslimane u islamskoj dravi (ehlu-z-zimme), uz tvrdnju da su ti propisi stvar prolosti i da savremeno doba odbacuje takav vid propisa. Jedan od onih koji su ovo pitanje posebno aktuelizirali jeste Fehmi Huvejdi, koji je o tome napisao knjigu pod naslovom: Muvatinun la zimmijjun ("Graani, a ne zimmijje podanici").44 5 Nejasnoa u odnosu prema nemuslimanima (el-vela' ve-lbera'); 6 Iznoenje sumnji u Kur'an i Boiju objavu openito; 7 Nijekanje sunneta, djelimino ili u cijelosti; 8 Nekorektan odnos prema ashabima;
41 42
Vidi: Sekafetu-d-dirar, str. 12. Vidi: El-Asranijjune mu'teziletu-l-jevm, str. 24-25. 43 Vidi: El-Asranijjune bejne mezaimi-t-teddid ve mejadini-t-tagrib, str. 257271. 44 Vidi: El-Muvatunune la zimmijjun, str. 88.
114
9 Omalovaavanje islamske tradicije i njeno potpuno odbacivanje; 10 Poziv na itanje i izuavanje knjiga koje su napisali orijentalisti i njihovog shvatanja islama;45 11 Odobravanje udaje muslimanke za kitabije (jevreje i krane);46 12 Tvrdnja da je dihad u islamu samo odbrambeni rat.47 Stav ehli sunneta ve-l-demata prema neoracionalistikoj koli i njenim nasljednicima Na poetku ovog rada, istakao sam da ne postoji nijedna druga vjera ili ideja koja vie uvaava ljudski razum, njime se ponosi i na njega oslanja u svojim temeljnim doktrinama kao to je to islamsko vjerovanje. Islam istie poast koju je ukazao razumu na vie naina, evo nekih: - Islam poziva u vjeru putem razumskih dokaza: Islam ne trai od ovjeka da utrne svjetiljku svoga razuma, pa da tek onda vjeruje. Naprotiv, islam poziva ovjeka da upotrijebi svoj razum i sve svoje intelektualne sposobnosti s ciljem dolaska do razumski prihvatljivih dokaza, da vjera ima pozitivan uticaj na ovjekov svakodnevni ivot. Islam poziva ovjeka da razmisli o Kur'anu i da ga dobro prostudira: " Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o rijeima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili."48 "A zato oni ne razmisle o Kuranu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu nali mnoge protivrjenosti."49 "Kako oni ne razmisle o Kuranu, ili su im na srcima katanci!"50 Zatim, Kur'an upuuje izazov ljudskom razumu pozivajui ga da saini neto slino njemu, a ukoliko ostane nemoan, to e biti dovoljan dokaz da je Kur'an Allahovo, d.., djelo.
45 46
Vidi: El-Asranijjetu mehatir ve metahat, str. 379-401. Vidi: El-Asranijjune mu'teziletu-l-jevm, str. 88. 47 Vidi: Ibid, str. 77. 48 Kur'an, Sad, 29. 49 Kur'an, En-Nisa, 82. 50 Kur'an, Muhammed, 24.
115
"Zar oni da govore: On ga izmilja! Reci: Pa sainite vi deset Kuranu slinih, izmiljenih sura, i koga god hoete, od onih u koje pored Allaha vjerujete, u pomo pozovite, ako je istina to tvrdite!51 "Zato neka oni sastave govor slian Kuranu, ako istinu govore!"52 Kur'an, zatim, upuuje ljudski razum na razmiljanje o Allahovim, d.., stvorenjima: "za one koje i stojei i sjedei i leei Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmiljaju. Gospodaru na, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sauvaj nas patnje u vatri!"53 "A zato ne razmisle sami o sebi? Allah je stvorio nebesa i Zemlju i ono to je izmeu njih sa ciljem i do roka odreenog. A mnogi ljudi ne vjeruju da e pred Gospodara svoga doista izii."54 "Pa zato oni ne pogledaju kamile kako su stvorene, i nebo kako je uzdignuto, i planine kako su postavljene, i Zemlju kako je prostrta?!"55 Kur'an, zatim, upuuje sljedei izazov razumu i svim njegovim osjetilima, da potrai bilo kakav nedostatak u Allahovim, d.., stvorenjima, kako bi, nakon to to ne nae, jo vie poveao svoj iman: "...ti u onome to Milostivi stvara ne vidi nikakva nesklada, pa ponovo pogledaj vidi li ikakav nedostatak, zatim ponovo vie puta pogledaj, pogled e ti se vratiti klonuo i umoran."56 - Islam, takoer, nastoji da odnos izmeu ovjeka i njegovog Gospodara bude utemeljen na razumskoj jasnoi kako u vjerovanju (akida) tako i u propisima (erijat). U islamu ne postoji isposnitvo koje je ovjek obavezan prihvatiti nakon to povjeruje, jer ono ograniava razum, a o ljudskim nagonima i potrebama da i ne govorimo. Pored toga, isposnitvo zapostavlja ljudske sposobnosti i korisne aktivnosti, to je suprotno zakonu ivota i prijeti nestanku ljudskog roda, ukoliko bi ga ljudi prihvatili kao nain ivota. - Jedan od vidova uvaavanja razuma u islamu je i taj to se nareuje ovjeku da stie znanje. Kao to tijelo napreduje posredstvom hrane, razum se razvija znanjem. Allah, d.., kae: "A Allaha se boje od robova Njegovih ueni."57 "Allah e na
51 52
Kur'an, Hud, 13. Kur'an, Et-Tur, 34. 53 Kur'an, Alu 'Imran, 191. 54 Kur'an, Er-Rum, 8. 55 Kur'an, El-Gaije, 17-20. 56 Kur'an, El-Mulk, 3-4. 57 Kur'an, Fatir, 28.
116
visoke stepene uzdignuti one meu vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.58 - Sljedei vid uvaavanja razuma je taj to islam donoenje erijatskih propisa preputa razumu, ukoliko se radi o pitanjima koja nisu spomenuta u Kur'anu i sunnetu, ili koncenzusu islamske uleme.59 To se jasno vidi iz sluaja kada je Poslanik, s.a.v.s., poslao Mu'aza, r.a., u Jemen kao kadiju, pa ga upitao: "Kako e suditi Mu'aze?" "Po Kur'anu" "A ako u Kur'anu ne nae?" "Po sunnetu Allahova Poslanika, s.a.v.s." "A ako ne nae?" "Onda u postupiti po svom miljenju." Tada ga je Poslanik, s.a.v.s., pomilovao po grudima i rekao: "Hvala Allahu koji je uputio izaslanika Allahovog poslanika onome sa ime e biti zadovoljan Allah i Njegov Poslanik."60 Meutim, islam nakon jasnog uvaavanja i davanja velikog znaaja razumu odreuje sfere u kojima on moe da djeluje, kako ne bi zalutao. Ovo, takoer, predstavlja uvaavanje razuma, jer on ima svoje granice i nije u stanju da dokui sve. Razum, zbog svoje ogranienosti ostaje uskraen mnogih istina, a ukoliko ih pokua spoznati postaje zbunjen i pravi velike greke. "Razum ima svoje posebne karakteristike, svoje polje djelovanja i svoje mogunosti. Ukoliko se bude uputao u oblasti koje su daleko izvan njegovih dometa, ili koje su van njegovog polja djelovanja, ili pak preko njegovih mogunosti, sigurno e pogrijeiti, ili ostati nemoan. Materijalni pojavni svijet je iroki krug djelovanja ljudskog razuma u kome on moe da se ispolji. U stanju je otkriti mnoge tajne i povezati posljedice sa uzrocima. U stanju je na osnovu postojeeg otkriti i izumiti novo. Ukoliko se razum usmjeri korisnim naukama sigurno e ljudska zajednica doivjeti prosperitet i napredak."61 Islam zabranjuje razumu da se uputa u ono to nije u stanju dokuiti, kao to je sutina Allahovog, d.., bia, due i slino. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Razmiljajte o Allahovim stvorenjima, a ne razmiljajte o Allahu!"62 U drugom hadisu stoji: "Ljudi e se
58 59
Kur'an, El-Mudadele, 11. Vidi: Menhedu-l-medresti el-aklijje el-hadise fi-t-tefsir, str. 36. 60 Prenose imami Ahmed i Tirmizi. Vidi: Tuhfetu-l-ahvezi, 4/556-557. Ovaj hadis je da'if (slab), pogledaj: Da'ifu Sunen Tirmizi, str. 253-154. 61 Nazaratun fi-n-nubuvve, str. 17. 62 Prenose Ebu Nu'ajm u svme djelu El-Hilje, Ibnu Ebi ejbe, Taberani u ElEvsatu i El-Bejhaki u u'abu-l-iman. Es-Sehavi kae: "Senedi ovog hadisa su
117
stalno zapitkivati sve dok se ne kae: Ovo su Allahova stvorenja, ali koje stvorio Allaha? Ko to osjeti kod sebe neka kae: "Ja vjerujem u Allaha i Poslanika!"63 Allah, d.., kae: "Pitaju te o dui. Reci: ta je dua samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja.64 U ovom ajetu Allah, d.., odvraa ljudski razum od traganja za odgovorom na ovo pitanje, jer on ne spada u domen ljudskog razuma. Isto tako je i sa Dennetom i njegovim uicima, Dehennemom i njegovim patnjama i ostalim pitanjima gajba koja ne spadaju u domen kompetencija ljudskog razuma.65 Islamska ulema je odgovorila na sumnje koje su neoracionalisti iznijeli ranije, a to ini i danas kada su u pitanju njihovi nasljednici, tako da nema nijednog pitanja koje su oni inicirali, a da na njega nije dat adekvatan i nepobitan odgovor. Nadam se da u nekom drugom prilikom biti u stanju iznijeti neke od tih odgovora. LITERATURA 1. Ali Drie: El-ittidahatu-l-fikrijje el-muasire, Daru-l-Wefa, 1989. 2. Ebu Rejje, Mahmud: Adva' ala-s-sunneh el-muhammedijje, Daru-l-mearif, 1876. 3. Ebu Rejje, Mahmud: Dinullahi vahid ala elsineti demi'i-rrusul, Alemu-l-kutub. 4. Ebu Zehre, Muhammed: Muhadarat fi-n-nasranijje, Et-Tabatus-salise, 1385. h. god. 5. Ed-Dumi, Abdul-Kadir b. Ahmed: Tehzibu Tarih Ibn Asakir, El-Mektebul-arabijje, Damask. 6. El-Alim, Jusuf Hamid: El-Mekasidu-l-amme li--eri'ah, Eddaru-l-alemijjetu lilkitabi-l-islamijj, 1994. 7. El-Askalani, Ahmed b. Ali b. Hader: Fethu-l-bari, Damiatu-limam. 8. El-Buhari, Muhammed b. Ismail: Sahihu-l-buhari, Damiatu-iimam Muhammed b. Saud, mea Fethu-l-Bari.
slabi, ali svi zajedno daju snagu, dok je njegovo znaenje ispravno." Vidi: ElMekasidu-l-hasene, str. 261. 63 Ovaj hadis prenosi Buharija u poglavlju o pridravanju Kur'ana i sunneta pod naslovom: ta nije poeljno pitati. Vidi: Fethu-l-bari, 13/265. 64 Kur'an, El-Isra, 85. 65 Vidi: El-Mekasidu-l-amme li--eri'ah, str. 344.
118
9. El-Elbani, Muhammed Nasiru-d-din: Da'ifu Sunen Tirmizi, ElMektebu-l-islamijj, 1991. h. god. 10. El-Hanefi, Ibn Ebi-l-Izz: erhu-l-akide et-tahavijje, Muessesetu-r-risale, 1988. 11. El-Hatib, Abdu-l-Kerim: Ed-dinu daruretu hajati-l-insan, Daru-l-Esaleti, 1981. 12. El-Kuejri, Muslim b. Haddad: Sahih Muslim, Daru ihjai-tturas el-arabi, 1374 h. god. 13. El-Mubarekfuri, Muhammed Abdu-r-Rahman: Tuhfetu-lahvezi, Daru-l-fikr, 1399. h. god. 14. En-Nasir, Muhammed Hamid: El-Asranijjune bejne mezaimi-tteddid ve mejadini-t-tagrib, Mektebetu-l-kevser, 1996. 15. Er-Rumi, Fahd b. Abdurrahman: Ittidahatu-t-tefsir fi-l-karni-rrabi aere, Et-Tabatu-l-ula, 1986. 16. Er-Rumi, Fahd b. Abdurrahman: Menhedu-l-medreseti-laklijje fi-t-tefsir, Mues-sesetu-r-risale, 1414. h. god. 17. Es-Sehavi, Muhammed b. Abdurrahman: El-Mekasidu-lhasene, Daru-l-kitabi-l-arabijj, 1405. h. god. 18. Ez-Zunejdi, Abdurrahman b. Zejd: El-Asranijjetu fi hajatina elidtima'ijjeti, Daru-l-muslim, 1994. 19. Huvejdi, Fehmi: El-Muvatinune la zimmijjun, Daru--erk, 1405. h. god. 20. Kejlani, Ismail: Faslu-d-din ani-d-devle, El-Mektebu-l-islamijj, 1987. 21. Kemal, Jusuf: El-Asranijjune mu'teziletu-l-jevm, Daru-l-wefa, 1410. h. god. 22. Medelletu-l-menar, Kairo, 1935. 23. Muhammed Muhammed Husejn, El-Islamu ve-l-hadaretu-lgarbijje, 1993. 24. Muhammed Muhammed Husejn: El-ittidahatu-l-vetanijje fi-ledebi-l-muasir, Daru-r-risale, 1992. 25. Rida, Muhammed Reid: Tarihu-l-ustazi el-imam,Matbatu-lmenar, 1931. 26. Rida, Muhammed Reid: Tefsiru-l-menar, Daru-l-menar, 1373. h.god. 27. Sultan, Demal: Sekafetu-d-dirar, Daru-l-wetan, 1413. h. god.
119
" " " " " " . . . : . . . : .
021
NEO-RACIONALISTIC DIRECTION IN ISLAMIC WORLD AND ITS INFLUENCE ON ISLAMIC THOUGHT IN BOSNIA AND THE REST OF THE WORLD Summary Intellect occupies a very important place in Islam. Not one of the past revelations directs our attention to intellect, its role and significance in the life of man, as does the Book of Islam. A superficial glance at a Quranic text will reveal verses that end with the words: so that you would understand. so that you would think. to those who understand, and which are repeated dozens of times. Despite this, certain sects have appeared and disagreements emerged. Some extolled the intellect and assigned to it a higher place than it deserved. Contrary to this view, others completely neglected the intellect and denied its value. The first generations of Muslims and their honourable followers remained steadfast and held firmly to the Truth, which was the reason for the flourishing of Islamic civilisation and all scientific fields: medicine, philosophy, mathematics, astronomy, geography, etc. Neo-rationalist had negatively influenced Islamic thought and their ideas caused a negative attitude towards the classical commentaries of the Quran, the authenticity of the second source of Islam hadith, certain fiqh regulations and the status of women in Islamic society. All the modernists are not alike. There are those among them whose intentions are genuine and who are trying to offer their opinions, but they have remained faithful to Western ideas which they had adopted during their studies in the West, or they had fallen under the influence under mutezilizm (school of rationalism).
121
122
Mr. sc. Nusret Isanovi VELIKA D@AMIJA U DAMASKU, DJELO SIMBIOZE ISLAMA I KULTURA ORIJENTA Saetak Nastajanje islamske umjetnosti kao kulturnopovijesnog realiteta islama vezano je za Umejade. Krunsko djelo islamske kulture umejadskog razdoblja i jedno od najinteresantnijih djela islamske arhitekture uop}e je Velika dàmija u Damasku. U ovom svom djelu islamska umjetnost }e ozna~iti svoje izlaènje iz podru~ja kolebanja i nesigurnih traganja za autenti~nijim umjetni~kim izrazima u podru~je smirenijih odnosa sa vlastitim duhovnim ishodi{tima i sigurnijim estetskoumjetnikim samodefiniranjem. Velika dàmija u Damasku djelo je sinteze duha islama i najrazli~itijih autohtonih elemenata kultura Bliskog istoka. Smatra se prvim potpunim ostvarenjem islamske sakralne arhitekture. Ona, kona~no, sadrì sva temeljna obilje`ja dàm ije (minaret, mihrab, mimber, maksuru i, u njenom dvori{nom dijelu, {adrvan za obredno pranje vjernika). U tom pogledu se moè smatrati obrascem za sve budu}e, osobito kongregacijske dàmije klasi~nog perioda islamske povijesti.
***
Povijesni okvir i kulturnocivilizacijski background Nastajanje islamske umjetnosti vezano je za Umejade. U kulturnopovijesnom pogledu ona s njima dospijeva u znatno izgledniju priliku da se estetski uobli~i, mo}nije i jasnije ostvari u djelu. Naravno, u tom ranom periodu njenog nastajanja djelatne mo}i islamskog duha jo{ nisu narasle do razine na kojoj bi nadmo}no mogao kontrolirati i podvrgnuti unutarnjim zahtjevima Objave sve oblike i tokove bujaju}eg ìvota muslimanske zajednice i u potpunosti odrediti narav i smisao njenim novim umjetni~kim i duhovnopovijesnim tvorbama. Stoga je i bilo razumljivo da u
123
jednom te istom umjetni~kom djelu, koje je nastalo u tom ranom periodu na nagovor potreba kulturno promijenjenog svijeta i u novim obzorjima islama, zati~emo gotovo netaknute elemente razli~itih umjetni~kih tradicija koji se, iako uklju~eni u novi univerzum smisla, opiru potpunoj preobrazbi. Tu se vrlo sretno dodiruje, uzajamno proìmlje, dopunjuje, ali nerijetko i netaknuto uporedo supostoji, ono nadolaze}e novo islama i ono bilo, iako ne i pro{lo, helenizma, koptskog Egipta, hebrejskog i ranokr{}anskog Bliskog istoka, Mezopotamije, Sasanidske Persije i Bizanta. Umjetni~ki najuspjelija djela ovog perioda, Kupolu na stijeni i Veliku dàmija u Damasku, podigli su najrazli~itiji autohtoni elementi Sirije i Mezopotamije ... na nadahnu}u koje je do tada bilo potisnuto i koje je islam oslobodio 1. Zahvaljuju}i, islamu svojstvenoj, univerzalnosti koja proìmlje i svojim Vje~nim istinama oslovljava sve svjetove i ekstaze vremena, i nadmo}noj civilizacijskoj naravi njegove kulture preuzeta postignu}a zate~enih i prethode}ih mu umjetnosti i duhovnih tradicija ne}e biti potpuno uni{tena, niti }e izgubiti svoje temeljne vrijednosti u njegovim novim ostvarenjima. Ona }e utonuti u op}i tok cjeline i nastaviti svoj ìvot kao {to rijeka i dalje nastavlja da ìvi u bezmjerju svoga morskog uto~i{ta. U graditelju Kupole na stijeni, halifi Abd al-Maliku i njegovom sinu, graditelju Velike dàmije u Damasku, al-Walidu I islamsko Carstvo ranoga perioda i dinastija Umejada dosegli su svoje vrhunce. Mnogo toga {to se od ranije, u napetosti svladavanja starog i boli ra|anja novog svijeta, pripremalo, osobito ono {to je pripremljeno u vrijeme uspje{ne vladavine njegovog oca, prispjelo je za svoje kona~no ozbiljenje tek u al-Walidovo doba. On }e vidjeti mnoge sazrele plodove rada svojih prethodnika. Kao nikada do tada pro{irile su se granice Hilafeta. Namjesnik Afrike Musa ib Nusayr i njegov vojskovo|a Tarik ibn Ziyad osvajaju [paniju, Kutaybe ibn Muslim po~inje velike pohode na Istok prema sredi{njoj Aziji2, a Muhammed ibn-al-Qasim poduzima (711-12) osvajanja dijelova Indije. U al-Walidovo vrijeme muslimani su vladali ogromnim prostorom, od rijeke Ind na Istoku do alAndalusa (Iberskog poluotoka) na Zapadu3. Ovim se ne ispunjavaju
1 2
Hi{am Dàit: Evropa i islam, str. 99. Rezultat ovih pohoda bit }e kasnije islamiziranje Turaka. Najve}i dio budu}ih uspjeha islama i temeljnih promjene u strukturi njegove kulture vezani su za ovaj srednjoazijski narod. 3 Al-Walid je u rasko{nom dvorcu al-Hadraa - kojeg je ranije, u neposrednoj blizini bazilike Ivana Krstitelja, sagradio osniva~ dinastije Muawija - ukazao ~ast
124
samo prostorni preduvjeti za ostvarenje civilizacijske zada}e Islama par excellence - osvajanje i povezivanje velikih kulturnih i geografskih podru~ja, na koje je dugo bio razdijeljen Stari svijet, sredi{nje Azije, bliskog Istoka, Mediterana, crne Afrike, Evrope ve} i dospijeva u neposrednu mogu}nost muslimanskog upoznavanja sa znanstvenim, filozofskim, umjetni~kim i kulturnim ostvarenjima pokorenih naroda. Iako prva upoznavanja i preuzimanja duhovnog i intelektualnog naslije|a ovih naroda po~inje u doba Umayada4 muslimanski um }e jo{ uvijek, {to je naravno posve razumjivo, najvi{e biti usredsre|en na sre|ivanje dràve. Morat }e se uloìti jo{ mnogo napora kako bi se islam po~eo realizirati na razini vlastite civilizacijske zrelosti i zahtjeva svjetske povijesti.
i primio sa posebnim po~astima osvaja~e {panije Musa ibn Nusayra i Tarik ibn Ziyada. 4 Prve konkretne intelektualne reakcije na bogato kulturno naslije|e koje je sudbina stavila na raspolaganje muslimanima (Seyyed Hossein Nasr, Tri muslimanska mudraca, str. 9.) dogodile su se ipak u vrijeme Umeyada, kada nastaju prvi poznati arapski prijevodi znanstvenih, filozofskih i knjièvnih djela. Prvo djelo koje je prevedeno sa sirskog na arapski, bila je, najvjerovatnije, medicinska rasprava nekog kr{}anskog sve}enika iz Aleksandrije. Kasnije su prevo|ena jo{ neka prirodnoznanstvena, alhemijska, ~ak i filozofska (pseudoAristotelova poslanica Aleksandru) djela. Me|utim, organiziran i kontinuiran proces usvajanja znanja i kulturnocivilizacijskih postignu}a ovih naroda po~et }e s Abasidima, ta~nije s osniva~em Bagdada, Abu Gafarom al-Mansurom (757-775), a vrhunit }e al-Mamunovim osnivanjem (830) Ku}e mudrosti (Bayt al-hikma). Al-Mansur je na svoj dvor (765) doveo iz Dùndi{apura, dva stolje}a jednog od najpoznatijih prevodila~kih i znanstvenih sredi{ta Istoka, iskusnog upravitelja bolnice i dobrog poznavaoca jezika vaè}ih znanosti, nestorijanskog lije~nika Gurgisa ibn Bahtiye{ua. Usput re~eno ovaj lije~nik je i rodona~elnik ugledne ministarske porodice Barmakida, ~ije }e zna~enje za razvoj islamske kulture ranog abasidskog perioda biti nemjerljivo. Al-Mansurovim naporima i Gurgisovim dolaskom u Bagdad stekli su se uvjeti za po~etak organizirane recepcije znanstvenog i filozofskog naslje|a drevnih naroda Istoka i Mediterana. Za dva i po stolje}a (750-1000) u vi{e razli~itih prevodila~kih i znanstvenoobrazovnih sredi{ta islama prevedeno je na arapski jezik svako zna~ajnije znanstveno i filozofsko djelo sa gr~kog, sirijskog, sanskrita i pahlevija do kojeg je bilo mogu}e do}i. Ovaj golemi intelektualni napor u osnovi je rezultat integriranja i uzajamnog proìmanja razli~itih civilizacijskih postignu}a i islamskog nauka. Naravno, muslimani su sa podjednakom radoznalo{}u i smislom ostvarili susret i upoznavanja i sa ostalim, za nih va`nim, duhovnim i kulturnim podru~jima drugih naroda.
125
Graditeljski poduhvati al-Walida I i njihov presudni zna~aj za ranu islamsku umjetnost Al-Walid I je bez sumnje bio najve}i graditelj me|u umejadskim halifama. U njegovom carstvu, osobito u Siriji i Damasku, ljudi iz vi{ih krugova su bili gotovo opsjednuti graditeljstvom. Posvuda se govorilo o lijepim i rasko{nim gra|evinama. Odu{evljenje ljepotom i sklonost (sympatheo) za gra|enjem obiljeàvali su duh ovoga vremena.5 Pored remek djela islamske arhitekture - Velike dàmije u Damasku po svjedo~anstvima Baladhuria - obnovio je, pro{irio i bogato ukrasio Poslanikovu dàmiju u Medini, dàmiju Kabe u Mekki (709-710) i Amrovu dàmiju u Fustatu (710-712). Pored toga {to je izgradio i nekoliko manjih dàmija u Siriji al-Walid je podigao ve}i broj {kola, te darivao posebne ustanove za te{ko oboljele i hendikepirane, kao {to su gubavci, hromi i slijepi. On je, mo`da, prvi vladar u srednjem vijeku koji je zidao bolnice za lica oboljela od hroni~nih bolesti i mnoge lazarete, koji su kasnije bili podizani u velikom broju na Zapadu po ugledu na muslimanske obrasce 6. Od djela profane arhitekture, koja sa stanovi{ta rane povijesti islamske umjetnosti, osobito sa stanovi{ta gra|enja potpunije predstave o nastanku slikarstva imaju va`nu ulogu, interesantno je spomenuti al-Walidov mali pustinjski dvorac (qasr)7 sa termama (hammam) i lova~kim paviljonom, Qusayr Amrah (Crveni dvorac). Halifa ga je izgradio (712 - 715) za odmor, audijencije i zabavu u pustinji Transjordanije8. Vanjski izgled dvorca podsje}a
5
Neki muslimanski pisci, poput al-Fahria i at-Tabaria, navode da su na svakom zna~ajnimem skupu u Damasku glavne teme bili razgovori o lijepim gra|evinama. 6 Filip Hiti, Istorija Arapa, str. 211/12. 7 Imenica qasr ( mn. qusur) - koja se naj~e{}e prevodi engleskom rije~ju palace (dvorac) - ima {iroko semanti~ko polje. Pored dvorca njome se ozna~ava i: zamak, paviljon, belvedere, rezidencijalni kompleks, izolirana i utvr|ena gra|evina, ponekad i Dom vladara (Dar al-imara). Umjesto rije~i qasr na persijskom i turskom se upotrebljava imenica saray, od koje je kasnije nastala italijanska i engleska rije~ seraglio. Usp.: Robert Irwin, Islamic Art, Laurence King, London, 1997, str. 103. 8 Ve}ina umejadskih halifa voljeli su graditi dvorce u pustinji, na svjeèm zraku, daleko od gradske vreve i zarad ugodne izdvojenosti. Njihova namjena je bila vi{estruka. Pored toga {to su sluìli vladarima i ~lanovima njihove porodice kao skloni{ta od ljetnjih vru}ina u gradovima, administrativnih optere}enja, nadzora njihovih podanika ovi pustinjski dvorci su bili, kako tvrdi Robert Irwin, i kao sredi{ta upravljanja agrikulturnim imanjima, podesna mjesta za uspostavljanje izravnijeg kontakta sa arapskim plemenskim stanovni{tvom i njihovim starje{inama. Usp.: Robert Irwin, Islamic Art, str. 104. i 105. U ovim ladanjskim
126
na rimski castrum (~etvrtasta gra|evina, opasana debelim zidom i polukru`nim kulama), kojeg su Rimljani, uglavnom, gradili na limesu svoga carstva. Njegova unutra{njost je organizirana u dvije cjeline. U prvoj se nalazi ve}e predvorje, apoditerium, i mala dvorana za audijencije. U drugom dijelu je smje{teno kupatilo (hammam), i ono po svom rasporedu slijedi shemu rimski termi koje su imale tepidarijum (mala dvorana), calidarium (topla prostorija) sa instaliranim sistemom za zagrijevanje (hipokaust). Me|utim, sa stanovi{ta na{ega interesa najdragocjenije je zidno slikarstvo koje je nastalo u ovom mlom dvorcu. Ako dàmija, koja je podignuta ponajprije iz obredoslovnih potreba vjere, u svojoj dekoraciji apsolutno isklju~uje likovno prikazivanje ~ovjeka ili ìvotinja i tako priprema prostor za razvoj ornamentalnih, arabesknih i kaligrafskih formi umjetnosti, djela profane arhitekture, kakvim je i dvorac Qusayr Amrah, dopu{taju figurativno predstavljanje. To posvjedo~uju sve pustinjske palate nastale u doba Umayada (Qusayr Amrah, Khirbat al-Mafjar, Mshatta, Qasr al-Hayr al-Gharbi, Qasr al-Hayr al-Sharqi). Tako naprimjer u al-Walidovom dvorcu zidno slikarstvo pretstavlja ìvot profanog svakodnevlja: scene iz lova, kupaonica i gimnasti~kih vje`bali{ta, muzi~ke zabave, igre i, {to je osobito interesantno, likove koji simboliziraju historiju, umjetnost (poeziju) i filozofiju. Ove posljednje slike, koje u dva reda predstavljaju vladare mo}nih carstava koje su porazili Umayyadi, nalaze se u prijestolnoj dvorani dvorca, i odraàvaju trijumf i dimenzije mo}i al-Walida I i dinastije kojoj on pripada. Ove slike u Qusayr Amri tvore najinteresantnija poglavlja u figurativnom muslimanskom slikarstvu do danas. Budu}i da se radi o prvom poku{aju potkupolnog odslikavanja kozmosa naro~ito interesantnim se nadaje slikarsko predstavljanje nebeskog svoda s Velikim i malim medvjedom, znakovima Zodijaka itd. u calidariumu po slikovnim formulama naslije|enim od antike. Sa stanovi{ta umjetnosti ovaj dvorac je zanimljiv i po mozaicima od obojenog stakla (fusayfisa) u velikoj dvorani i ukrasnim mermernim plo~icama na podovima i podno`jima zidova. Iznad mermernih obloga, na gornjim dijelovima zida, na lukovima, stupcima i svodovima naslikane su freske koje svojom figurativno{}u i stilskom izvedbom u
rezidencijama ne}e se odvijati samo slobodniji ìvot plemstva, ve} i neki alternativni tokovi kulture i umjetnosti za koje se jo{ nije osigurao prostor u magistralnim podru~jima muslimanske zajednice. Mo`da je u toj ~injenici mogu}e traìti poja{njenje pojave figurativnog i likovnog predstavljanja u ranom periodu islamske umjetnosti.
127
umjetnost, {to nastaje u obzorjima rane islamske kulture, uvodi figurativno slikarstvo, koje se sa stanovi{ta fundamentalnoteolo{kog razumijevanja na~ela islamske umjetnosti doìvljava kao akcident. Me|utim, potrebno je imati na umu da je na dvoru muslimanskih vladara tokom povijesti nastao poseban smjer umjetnosti raznovrsnog i bogatog izraza koji je umnogome nastao opiru}i se pot~injavanju strogim estetskim zahtjevima vjere. Njega nije svladala ni kasnija potpuna zrelost duha Islama. Ova umjetnost na osobit na~in svjedo~i da je islamska kultura multipla i da se njena mnogovrsna ostvarenja nipo{to ne mogu razumijevati samo iz religijskih obzorja. Kada je u pitanju umjetnost {to je, napose, zati~emo u dvorskoj arhitekturi Umayada ona nam, ~ini se, najjasnije otkriva da islamska kultura jo{ nije elementarno sazrela kao povijesnoestetski individualitet i smogla snage da u profanom prostoru, u ~ije je tokove sve vi{e prodirala, obvlada formama umjetnosti drugih kultura i pot~ini ih zahtjevima vlastite metafizike. Ona jo{ nije uspjela dovoljno osnaìti svoje kriti~ke i transformacijske mo}i kako bi preuzimala samo one uticaje koji odgovaraju njenoj biti, te onim vrijednostima {to u nju prispijevaju spolja iz svijeta kultura drugoga u potpunosti obvladati odre|uju}i mu novi telos, oblike i vlastiti duhovni smisao. U ovoj umjetnosti ostaju raznorodni suprotni elementi ~esto jedan pored drugog, ne stapaju}i se.9 Znanstvena nesuglasja i dvojbe o porijeklu i arhitektonskom karakteru Umayadske dàmije Me|utim, vjernost islamu ~uvaju sva najbolja ostvarenja islamske sakralne umjetnosti. Ona, osobito u njenom formativnom razdoblju, nastaju iz mo}i islama da u svoje duhovnopovijesne tvorbe znatnijeg kulturnocivilizacijskog zna~enja uklju~i elemente i, njegovoj biti, bliska postignu}a drugih naroda. U njima se sustje~u, ~ine manje-vi{e uspje{nu sintezu i bore za premo} autenti~ne mo}i islama i elementi anti~ke, sasanidsko-persijske i, naro~ito zbog neposrednosti dodira, ranokr{}anske i bizantske umjetni~ke i graditeljske tradicije.10
9
Katarina Oto-Dorn, Islamska umetnost, str. 64. Uputno je imati na umu da je u isto vrijeme dok su nastajala najzna~ajnija ostvarenja islamske umjetnosti u narastaju}em carstvu Umejada (661-750), u gradovima Bizanta, u crkvenim i manastirskim zajednicama, osobito u njegovoj prijestolnici Konstantinopolisu, supostojala jedna, tako|er, velika i ve} sazrela umjetnost. Pored uticaja drevnih i lokalnih umjetni~kih tradicija na ranu islamsku arhitekturu lahko su ustanovljivi stanoviti, posredni ili neposredni,
10
128
Kao i ostala zna~ajnija djela islamske umjetnosti iz njenog ranog perioda i Velika umejadska dàmija u Damasku djelo je produktivnih susreta i uzajamnih proìmanja islama i razli~itih duhovnih tradicija i svjetova kultura Mediterana i Istoka. Ona, kao jedno od najuspjelijih ostvarenja muslimanskog genija iz prvih stolje}a islama, mo`da na najbolji na~in svjedo~i tu izuzetnu simbiozu islama i tih svjetova, koja se od svih aktivnosti duha najmo}nije o~itovala upravo u umjetnosti. Ne moè se smatrati pukom slu~ajno{}u da se upravo na prou~avanju ovog veli~anstvenog djela islamske umjetnosti poku{ava sugerirati utisak kako je ona neorginalna, budu}i je uglavnom nastajala na opona{anjima velikih umjetni~kih ostvarenja drugih naroda, te da se u usporedbi sa umjetnostima velikih svjetskih civilizacija nalazi tek na razini synkrasisa. Prostor za ovakve, u osnovi nedovoljno utemeljene i ~esto izvanumjetni~kim razlozima motivirane stavove u znatnoj mjeri je oslobo|en nemogu}no{}u potpune znanstvene provjere velikog broja informacija i okolnosti vezanih za nastajanje nekih vrlo zna~ajnih djela islamske umjetnosti. U na{em stolje}u izvr{ena su brojna istraìvanja i posve}en je znatan znanstveni interes Velikoj umejadskoj dàmiji. Pa ipak, povijest nastajanja ovog veli~anstvenog djela islamske arhitekture jo{ nije potpuno neupitna i znanstveno transparentna. Zbog nedostatka potpunijih i preciznijih podataka iz vremena njene gradnje i nemogu}nosti opse`nijih arheolo{kih istraìvanja ispod dàmijskog kompleksa suvremeni istraìva~i i znanstvenici, u pitanjima koja se odnose na njen nastanak, jo{ uvijek se kre}u na razinama pretpostavki. Mjesto na kojem je nastala Velika dàmija u Damasku svjedo~anstvo je vi{eslojnih tragova djelovanja razli~itih kulturnih i religijskih sistema pro{losti (aramejskog, gr~ko-rimskog, ranokr{}anskog, bizantskog). S po~etka prvog milenija pr.n.e. na istom mjestu postojalo je aramejsko sveti{te (hram paganskog boànstva Adada), a u prvom stolje}u nove ere na anti~kom
uticaji i ove umjetnosti, posebice u domeni na~ina gradnje, ornamentalnoj dekoraciji i tehnikama izrade mozaika. Njeno stanovito zna~enje za razvoj islamske umjetnosti afirmira i ~injenica da je ona, na prostorima novog islamskog carstva, jo{ od ranije imali znatan broj objekata zna~ajnih strukturalnih rije{enja ...koji su ovdje, najprije helenizam a zatim Rim ostavili za sobom. Usp.: \ina Piskel, Op{ta istorija umetnosti, I, Vuk Karadì}, Beograd, 1974, str. 174. To osobito vrijedi za neke elemente, koji }e kasnije postati karakteristi~nim sastojnicama islamske arhitekture kao {to su svodovi, kupola i apsida.
129
temenosu bi}e izgra|en poznati rimski hram posve}en Jupiteru Delihonisu. Nakon {to je kr{}anstvo osnaìlo i postalo oficijelnom religijom Carstva, u IV stolje}u Theodosius Veliki (379-395) Jupiterov hram pretvara u baziliku Ivana Krstitelja.11 Bazilika }e, iako o{te}ena tokom sasanidskih osvajanja Sirije, preìvjeti sve do velikog Al-Walidovog graditeljskog poduhvata, kada }e crkva, nakon neuspjele nagodbe sa predstavnicima kr{}anske zajednice, biti sru{ena12. Ove su danas znanstveno, gotovo potpuno neupitne kulturno-povijesne o~itosti. Pa ipak, jo{ uvijek odre|eni broj arheologa i histori~ara umjetnosti smatraju da Al-Walidova dàmija nije ni{ta drugo do samo prepravljena i za 90 stepeni (dakle, prema Kabi) preusmjerena kr{}anska bazilika. Sli~ne stavove zastupali su i neki drugi zapadnoevropski autori znatnog znanstvenog ugleda, poput Watzingera, Dussauda, Diehla, Lammensa i Strzygowskog.13 Uvidi u arapske izvore i svjedo~anstva musliamskih klasi~nih pisaca, te rezultati suvremenih istraìvanja, posebno istraìvanja uticajnog engleskog znanstvenika i poznavaoca islamske arhitekture mo}ne kompetencije K. A. C. Creswella nedvojbeno pokazuju da su proporcije Umejadske dàmije znatno ve}e od proporcija Ivanove crkve14, te da je ovo Al-Walidovo djelo ustvari nova gra|evina sagra|ena na mjestu poru{ene kr{}anske bazilike 15.
11
U muslimanskoj tradiciji Ivan Krstitelj je poznat kao Jahja (a.s.), jedan od Boìjih vjerovjesnika koji je vi{e puta spomenut u Kuranu. Mauzolej u kojem je njegova glava i danas se nalazi u sredi{njem dijelu unutra{njosti Umejadske dàmije i mjesto je hodo~a{}a velikog broja muslimanskih vjernika. 12 Crkva Ivana Krstitelja jedna je od najve}ih bazilika kr{}anstva. Pretpostavlja se da je pupot Crkve Sv. Petra u Rimu, Crkve Ro|enja u Bethlehemu i Bazilike u Jerusalemu bila petobrodna gra|evina. Sagra|ena je u samom sredi{tu anti~kog temenosa. Usp.: Henri Stierlin, Islam Frhe Bauwerke Von Bagdad bis Cordoba, Band I, str. 54 13 Usp.: Afif al-Bahnasi, Al-Gami al-Umawi al-Kabir, str. 30; Usp.: Henri Stierlin, Islam Frhe Bauwerke Von Bagdad bis Cordoba, str. 46. 14 U dvori{tu i neposrednoj blizini Umejadske dàmije 1966. godine vr{ena su va`na iako, zbog nemogu}nosti opse`nijih kopanja ispod same dàmije, ograni~enog opsega arheolo{ka istraìvanja. Rezultati iskopavanja potvrdili su neke ranije pretpostavke vezane za nastanak dàmije od kojih posebnu va`nost ima ona po kojoj je crkva Ivana Krstitelja znatno manjih dimenzija od Velike dàmije. Teko|er, su otkriveni i ostaci, do tada nepoznatog, aramejskog grada. U istraìva~kim i znanstvenim krugovima od tada se sa velikom sigurno{}u smatra da je na istom prostoru, na kojem je s po~etkom 8. stolje}a bila sagra|ena AlWalidova gra|evina, ranije (jo{ u prvom mileniju pr.n.e.) postojalo aramejsko sveti{te, a kasnije, u anti~kom periodu i rimski hram Jupitera Dolihenusa. 15 Ovi Creswellovi nalazi uveliko korespondiraju sa uvidima nekih muslimanskih autora, kao {to je naprimjer Ibn al-Fakih (u. 903). Ovaj autor pi{e i o nekim, u ovom kontekstu, interesantnim okolnostima vezanim za po~etke gradnja Velike
130
Do tada znatno ra{irena hipoteza da je Umejadska dàmija samo muslimanskim obrednim potrebama prilago|ena Ivanova crkva ovim znanstvenim i istraìva~kim nalazima biva obesnaèna i gotovo stavljena van znanstvene upotrebe. Me|utim, jo{ uvijek odre|eni broj zapadno-evropskih autora nastoji dokazati kako je Umejadska dàmija nastala na tek neznatnim odstupanjima od paradigme kr{}anske bazilike, te da se radi o takvom arhitektonskom ostvarenju koje u bitnome ne nadilazi zadatosti onih umjetni~kih tradicija na kojima je nastala i Ivanova crkva, ~ime se poku{ava u~initi upitnim njen islamski karakter. Tako naprimjer, suvremeni njema~ki histori~ar islamske umjetnosti Henri Stierlin, iako uvaàva neke rezultate najnovijih istraìvanja i teoretske postavke na njima zasnovane, - a koji kao cjelina, ustvari, ne korespondiraju sa njegovim stavovima - sugerira jednu novu hipotezu koja u krajnjoj konsekvenci Veliku dàmiju u Damasku svodi na anastilozu. On smatra da su umejadski graditelji, nakon {to su prethodno pa`ljivo analizirali Baziliku, sve njene nosive dijelove, stubove, kapitele16 i lukove dio po dio, slijede}i u osnovi njene arhitektonske obrasce, pa`ljivo prenijeli u novu gra|evinu odre|uju}i joj islamu primjerenu namjenu. Naime, H. Stierlin ne odbacuje kao neprihvatljivu tvrdnju da al-Walidova dàmija nije nastala pukim preure|enjem Ivanova crkva, ali, budu}i da nastaje od njenih spolija i drugog istog materijala, na sli~nom arhitektonskom obrascu i usvojenim stilskim elementima17, on smatra da se radi o gra|evinama velike sli~nosti. To se u najve}oj
dàmije u Damasku. Naime, on prenosi da je al-Walid I, prije nego je otpo~eo radove na ovom svom velikom grditeljskom poduhvatu pozvao predstavnike kr{}anske zajednice u Damasku kako bi ih obavijestio o namjeri da sagradi dàmiju na mjestu na kojem je ranije bio anti~ki hram a sada njihova bazilika. Predloìo im je da odaberu bilo koje drugo mjesto u gradu na kojem bi napravili novu crkvu. Crkveni predstavnici su bez razmi{ljanja odbili ovaj halifin prijedlog uz upozorenje da }e ga zadesiti prokletstvo i stra{na kazna ukoliko provede svoju zamisao. To je povrijedilo njegovo vladarsko dostojanstvo i posljedovalo dono{enjem odluke po kojoj je ,osim vanjskih zidova i ugaonih tornjeva, Ivanova bazilika bila potpuno sru{ena. Tek nakon toga otpo~eta je gradnja sada{nje dàmije. Usp.: Afif al-Bahnasi, Al-Gami al-Umawi al-Kabir, str. 34. 16 Stubovi, kapiteli i dijelovi velikih kamenih blokova u crkvi Ivana Krstitelja poti~u iz rimskoga hrama Jupitera Dolihenusa. U povijesti graditeljstva ~esti su slu~ajevi da se pri gradnji novih objekata upotrebljavaju dijelovi ostataka ranijih gra|evina. I ovdje je na djelu ona ~udna, tako ~esta u povijestl, zdruènost sila gradnje i razgradnje u nastajanju novoga. O tome nalazimo i jasna svjedo~anstva u nekim najreprezentativnijim ostvarenjima kr{}anske i islamske arhitekture kakvi su bili i bazilike Ivana Krstitelja i Velike dàmije u Damasku. 17 Henri Stierlin, Islam Frhe Bauwerke Von Bagdad bis Cordoba, Band I, str. 52.
131
mjeri odnosi na salu za obavljanje salata. Ovo prividno protivurije~je njema~ki znanstvenik poku{ava razrije{iti tako {to uzima kao sasvim izvjesno da je halifa al-Walid prvo poru{io bizantsku gra|evinu a potom, uvaàvaju}i kr{}ansko-bizantske arhitektonske modele tipa bazilike 18, na istom mjestu, nakon {to su njegove arhitekte detaljno razmotrile baziliku, podigao novo zdanje pa`ljivo u njega ugra|uju}i dijelove od kojih je bila sagra|ena Ivanova crkva. Razme|uju}e djelo islamske umjetnosti U umejadskom razdoblju ina~e arhitektura dàmije ostvaruje svoju sadràjnu potpunost i prispjeva za jasniju stilsku definiranost. U njenoj gradnji usvaja se dvodjelna shema tipa kufa. Prostoru za obavljanje namaza dodaje se transept, novi element u arhitekturi dàmije, koji }e zahtijevati stanovito redefiniranje molitvenog prostora. Sala sa stubovima koja je do tada bila nedovoljno ra{~lanjena dobiva novu organizaciju i vizualno jasnu usmjerenost prema Kabi. Ovaj graditeljski element bazilikalnog je tipa i najvjerovatnije vodi porijeklo od predislamske bazilike.19 Kada su muslimani zauzeli Damask (14. ili 15. h.), koristili su isto~ni dio Ivanove crkve za obavljanje namaza.20 Potom su, po svemu sude}i, izgradili neveliku priru~nu dàmiju uz same zidove crkve. Ne{to kasnije (705), al-Walid ibn Abd al-Malik }e po~eti izgradnju Velike umejadske dàmije. Pri njenoj gradnji bit }e kori{teni i preostali materijali i arhitektonski elementi, ranije ve} sru{enog, anti~kog hrama. Temenos i ~etiri ugaone kule, koje }e kasnije postati minareti, trokrilna anti~ka vrata i monumentalne propileje s isto~ne strane (veliki kameni blok sa natpisom na gr~kom), bit }e uklju~eni u arhitektonsku strukturu dàmije.
18
Katarina Oto-Dorn i K. A. C. Creswel, poznavaoci islamske umjetnosti i arhitekture velike kompetencije, smatraju da su ina~e umejadski graditelji pri gradnji dàmija uvaàvali kr{}anske uzore. U slu~aju Velike umejadska dàmije to osobito vrijedi za njen transept i dekoraciju, odnosno za kvadrati~ne minarete (samo po Creswelu). Usp.: Katarina Oto-Dorn, Islamska umetnost, str. 64.; Husref Redì}, Studije o islamskoj arhitektonskoj ba{tini, str. 71. 19 Profane sale za audijencije i srednji brod predislamskih sirijskih crkava imali su sli~ne transepte koje je karakteriziralo nadvi{enje i fasada sa trougaonim zabatom, {to je evropske histori~are umjetnosti navelo na zaklju~ak da je Umejadska dàmija u sebe inkorporirala neke arhitektonske elemente anti~kih i kr{}anskuh gra|evina. 20 U ranoj povijesti islama nisu rijetki primjeri zajedni~kog kori{tenja crkava za molitve muslimana i kr{}ana. Tako su primjrice pored Damaska i u Himsu muslimani i kr{}ani dijelili zajedni~ki prostor za dàmiju i crkvu.
132
Velika dàmija je longitudinalna vi{ebrodna gra|evina s transeptom, dvori{tem, trijemovima uzdu` vanjskih zidova harema (obredoslovnog dijela prostora) i trima, minaretima. 21 Ovi minareti, iako ne prvi u povijesti islamskog graditeljstva, najstariji su originalno sa~uvane i imaju veliki zna~aj za pra}enje (stilova i oblika) njihovog budu}eg razvoja. Oni su nastali na osnovama i preuzetim formama anti~kih kula, ~ije porijeklo nije do danas nedvojbeno ustanovljeno. Sasvim je mogu}e da su dvije kule izgradili Bizantijci, a muslimani ih samo naslijedili odre|uju}i im novu namjenu, a da je tre}i, sjeverni minaret iznova izgra|en. Plan Velike dàmije s dvori{tem okruènim arkadnim hodnicima i vi{ebrodnom molitvenom dvoranom odgovara planu onovremenih dàmija. Takve su, naprimjer, Poslanikova (a.s.) dàmija u Medini22 i Amr ibn al-Asova u Fustatu, koje je dogradio i dao im novi umjetni~ki izgled, tako|er, al-Walid I. Prostorne i konstruktivne karakteristike arhitekture Velike dàmije u Damasku predstavljaju jedan od najzna~ajnijih pokazatelja dostizanja dàmije kao monumentalnog reprezenta islamske kulture. Velika dàmija al-Walida I stoji svojim dimenzijama, oblicima i svojom dispozicijom kao razme|uju}e djelo izme|u ranih po~etaka islamske umjetnosti i njene stasalosti za vlastiti umjetni~ki izraz, jer njenom izgradnjom zavr{ava se period prazne nesigurnosti i neodre|enosti a ozna~ava razdoblje monumentalnog graditeljstva. Prije Velike dàmije u Damasku podignuto je samo tek nekoliko dàmija koje bi se mogle uzeti kao njene prete~e. To su dàmije Sidi Ukba u Qayrawanu (670. g.), te al-Aqsa u Jeruzalemu (692. g.). Prva je znatno izmijenjena i pro{irena, a druga nema jo{ izdiferencirane prostorne elemente. Tako se ova al-Walidova dàmija nadaje kao primjer najstarijeg cjelovitog rje{enja koncepta zborne-kufske dàmije koja se u osnovnim odrednicama i konstruktivnim rje{enjima o~uvala u prvobitnom stanju.
21
Krivo se misli da su minareti Velike dàmije u Damasku prvi uop}e nastali minareti. Ovaj originalni elemenat islamske sakralne arhitekture sasvim sigurno je nastao u prvim desetlje}ima vladavine Umayada. Prije Velike dàmije u damasku izvjesno su ih imale dàmije u Basri, u Fustatu i Qayrawanu, o ~emu smo op{irnije govorili na drugom mjesto ovog rada. 22 Poslanikovu dàmiju dogradio je i dao joj novi umjetni~ki izgled, tako|er, al-Walid I. Angaìrao je najbolje graditelje i umjetnike, me|u kojima je bilo i kr{}ana. Dàmija je ukra{ena mramornim oblogama, mozaicima, {koljkama i zlatom, {to je izazvalo negodovanje nekih vjernika. Naime, uo~eno je nesuglasje izme|u rasko{i dàmije i muslimanskog ideala skromnosti i jednostavnost, koji se pored ostalog manifestirao i u o~itim sli~nostima arhitekture dàmije sa arhitekturom crkava.
133
Ve} u postavci osnove pravougaonika o~ituje se primjena zahtjeva da dàmija jeste prostor koji mora da primi veliki broj ljudi koji se svrstavaju u safove te da omogu}i da se safovi razviju {to vi{e po {irini. Ovaj zahtjev potpomaù i ostali sastavni dijelovi kompleksa dàmije, tako|er, pravougaono dvori{te (sahn) i trijem koji ga okruùje. Tako je ovakva osnova dàmije, za razliku od osnova dàmija Sidi Uqba i al-Aqsa koje slijede tradicionalni podu`ni bazilikalni plan, jasan novi koncept dàmije po kojem se ovakav objekat razlikuje od dotada{njih i suvremenih kr{}anskih sakralnih gra|evina podu`nom osnovom. Ova razlika je nastala iz neposrednog zahtjeva za zajedni~kim obavljanjem namaza u zatvorenom prostoru. Tada tako postavljena osnova preovla|ivala je u koncepciji monumentalnih dàmija sa odstupanjima koja su uzrokovana karakteristikama lokacije u svakom pojedinom slu~aju. Polaze}i od ~injenice da Velika dàmija u Damasku ima izdiferencirane prostorne elemente: bogoslu`ni prostor, dvori{te, trijem, {adrvan, trezor, ulaze, minarete, pomo}ne prostorije, potrebno je ne{to re}i o na~inu njihovog oblikovanja. U tom smislu posebno je zanimljiv prostor namijenjen za bogoslu`je koji je relativno male dubine ali vrlo nagla{ene {irine. Molitveni prostor je izdijeljen i uzdu`no i popre~no. Po {irini je podijeljen sa dva reda stubova u tri broda. Ove prostorne tokove po kojima se razvijaju safovi sije~e jedan kratki brod (transept)23 koji je upravljen prema mihrabskom zidu. Prodor ovog broda kroz popre~ne brodove vidi se i na pro~elju dàmije, odnosno u nagla{avanju mihrabske osovine a jasno se uo~ava i u formama krovi{ta. [ta vi{e, prodor ovog broda kroz tri popre~na iskori{ten je za pozicioniranje baldahina sa kupolom. Time je, u ina~e ~istu temu plana arapske dàmije, ucrtano ne{to od koncepta prostora i oblikovanja gra|evina kasnoanti~kih i ranobizantskih planova. U prostornom planu al-Walidove dàmije, pored prostora za zajedni~ko obavljanje salata zna~ajan dio zauzima zatvoreno dvori{te (sahn). Dvori{te je ~ak dublje nego prostor za bogoslu`je, a okruèn je sa tri strane trijemom. Na isto~noj strani nalazi se jedan ulaz sa predvorjem (gajnum). Sa suprotne, zapadne, strane je drugi tropasa`ni ulaz (po{tanska vrata) dok je tre}i ulaz pozicioniran na sjevernoj strani uz minaret mladoènje (al-Arus).
23
Transept je novi arhitektonski element kojeg u gradnju dàmije uvode Umejadi. To je, ustvari, centralni brod koji vertikalno presijeca razvu~eni prostor dàmije. Vi{i je i {iri nego drugi brodovi i usmjeren je prema Kabi. On }e iz osnove promijeniti prostor za obavljanje salata i direktno uticati na njegovo potpunije ra{~lanjenja.
134
Du` bo~nih strana dàmije smje{tene su druge, pomo}ne prostorije. Dvije podu`ne prostorije sa isto~ne strane dàmije, desno i lijevo od ulaza, nazivaju se h. Huseinovo i Abu Bakrovo turbe, a njima sa zapadne strane dàmije odgovaraju, tako|er, dvije ve}e podu`ne prostorije nazvane h. Usmanovo (danas soba za audijencije) i h. Umarovo turbe. U jugozapadnom i jugoisto~nom uglu plana smje{tena su jo{ dva minareta. U cijeloj dispoziciji gra|evine zna~ajne orijentacione ta~ke su ~etiri mihraba24 i turbe Boìjeg vjerovjesnika Jahja (a.s.), u njenom zatvorenom dijelu, te trezor, kupola satova i {adrvan u dvori{njem dijelu. KONSTRUKTIVNA RJE[ENJA - Stasavanje za vlastiti arhitektonski izraz u umjetnosti Gradivo i konstrukcija Velike dàmije u Damasku vi{e nego drugi aspekti ovog velikog djela islamske umjetnosti pokazuju vezanost za tradiciju gra|enja u prostoru Mediterana i bliskog Istoka. [ta vi{e, tu se o~ituju uticaji graditeljskih tradicija i starijih i mla|ih kultura. Osnovno gradivo je kamen i kamenom su izvedeni svi nosivi dijelovi gra|evine: zidovi, stubovi, stupci, lukovi. Od kamena su napravljeni i dijelovi namje{taja. Dàmija je gra|ena tesanicima, kamenim kvaderima ve}ih dimenzija u donjim zidnim strukturama a ne{to manjim u gornjim dijelovima konstrukcije. Tesanici su sloèni u redove paralelnih i relativno tankih spojnica {to pokazuje solidan kvalitet gradnje. Velika dàmija i u na~inu gra|enja pokazuje visoke ambicije vakifa i realizacije koje su na razini najboljih graditeljskih iskustava poznoanti~kog svijeta. Iako je objekt velikih dimenzija on je dosljedno izveden materijalima najvi{e kvalitete i najbolje obrade. To se osobito vidi na zidovima gdje su se mogle o~ekivati neke supstitucije, do kojih, naravno, nije do{lo. Dok su stariji narodi koji su gradili s kamenim materijalima primjenjivali ravnu kamenu ili drvenu gredu za premo{}ivanje otvora ovdje su graditelji
24
Na zidu kible Velike dàmije u Damasku nalaze se ~etiri mihraba koja predstavljaju ~etiri glavne pravne {kole u islamu (hanafijsku, {afiitsku, mlikijsku i hanbaliijsku). Na isto~nom dijelu ovoga zida nalazi se mihrab koji ozna~ava mjesto na kojem je jedan od osvaja~a Damaska Halid ibn al-Walid predvodio salat i na kojem su, nakon toga, bogo{tovlje obavljali ashabi (vjerovjesnikovi drugovi), po ~emu je ovaj mihrab dobio ime: mihrab Vjerovjesnikovih drugova (mihrab sahabet al-Rasul). U ovoj ~injenici }e neki histori~ari islamske umjetnosti traìti porijeklo mihraba, {to je prilog postavkama da je on izvorno islamski (ne, dakle, anti~ko-rimski niti kr{}ansko-bizantski) element u arhitekturi dàmije. Usp.: Afif al-Bahnasi, Al-Gami al-Umawi alKabir, str. 118.
135
primijenili stereometrijski sistem za povezivanje nosa~a a ravnom grednom konstrukcijom su zatvorili prostore odozgo. Osim zidova kao nosivih elemenata konstrukcije u Velikoj dàmiji su primijenjeni jo{ i stupci, stubovi i lukovi, tako|er, izvedeni od kamena. Stupci su zidani kamenim kvaderima i primijenjeni su u nizu za izradu pro~elja molitvenog prostora tj. njegove sjeverne fasade dok su druge tri fasade - ju`na, isto~na i zapadna u obliku masivnog kamenog zida. Stupci su primijenjeni i na mjestu ukr{tanja srednjeg popre~nog broda sa uzdu`nim. Me|u konstruktivnim elementima najva`niji su stub i luk. Stubovi su primijenjeni u molitvenom prostoru sa kojima su razdijeljeni brodovi, zatim u vestibilima isto~nog i zapadnog ulaza te u alternaciji sa stupcima u isto~nom i zapadnom dijelu trijema. Stubovi su, mo`da, najbolji pokazatelji preuzimanja starijih anti~kih konstruktivnih stilskih rje{enja u ovom periodu islamske umjetnosti. To je, zapravo, primjer pravog, fizi~kog, preuzimanja ovih konstruktivnih elemenata sa nekog anti~kog spomenika ili preuzimanja stilskih rje{enja. Stub se sastoji od baze (dva torusa i trahilus) kojoj je dodata ~etvrtasta plinta kojom se stub izdiè. Stablo stuba je monolitno i glatko a stub se zavr{ava rimsko-korintskim i kompozitnim kapitelom. Upravo rje{enja kapitela sa akantusovim li{}em kao i tehnika obrade kapitela pokazuju to neposredno preuzimanje anti~kih i kasnoanti~kih stilskih i konstruktivnih elemenata. Novina koju donosi islamska umjetnost je impost kapitela, umetak izme|u rimsko-korintskog kapitela i leì{ta luka koji se u primjeru Velike dàmije javlja kao kockasta forma, ta~nije zarubljena, obratno postavljena, piramida. Ako je cijeli stub preuzet i donesen sa neke anti~ke gra|evine onda se sa podmetanjem ~etvrtaste plinte pod bazu i umetanjem impost kapitela njegova dimenzija prilago|avala novoj poziciji i zahtjevima gra|evine. [to se ti~e lukova, lahko je uo~ljiva njihova velika primjena, pa stoga i velika uloga u konstrukciji objekta, ali i u oblikovanju Velike dàmije u Damasku. Pomo}u lukova premo{}eni su svi otvori ili rasponi izme|u nosa~a i u molitvenom prostoru i u trijemu. Lukovi su izvedeni finim tesanicima sa zrakastim spojnicama. Ve}ina lukova su polukru`ni pa kao takvi, tako|er, vode porijeklo iz anti~ke arhitektonske tradicije. Lukovi trijema u prvoj zoni svoju polukru`nu formu za malo produàvaju u potkrovi~astu {to predstavlja rani primjer tvorbe takve vrste islamskog luka. Stupac, stub i luk su najzna~ajniji elementi oblikovanja arhitekture Velike dàmije u Damasku. Tako je s oblikovanjem bogoslu`nog prostora a tako je i s trijemom oko 136
dvori{ta dàmije. U prostoru za obavljanje bogoslu`ja stubovi su premo{}eni dvoeta`nim sistemom lukova kao i u trijemu harema, a na mjestu ukr{tanja popre~nih brodova sa podu`nim lukovima su udvostru~eni. Radi se, zapravo, o ugra|enom baldahinu koji se sastoji od ~etiri stupca, ~etiri luka na koja se oslanja cilindri~ni tambur kupole. Kad su u pitanju arkade u zatvorenom prostoru dàmije na dva reda stubova uo~ava se njihova plasti~nost i oblikovanje tjemena luka na koji se oslanja greda tavanice. Ina~e i u prostoru za bogoslu`je i u trijemu primijenjen je jedan sistem dvoeta`nih arkada tako da su u prvoj zoni stupci i stubovi povezani jednim lukom, a u gornjoj zoni smje{tene su bifore, dvostruke arkade, koje slijede ritmiku donje zone. Po{to se ovaj sistem ne uo~ava tako jasno u unutra{njosti dàmije on se posebno doima u dvori{tu jer je sva arhitektonika trijema rije{ena upravo dosljedno sprovedenim sistemom stubaca, stubova i arkada. Da se radi o pa`ljivom oblikovanju arhitekture Velike dàmije pokazuje rje{enje sistema arkada u trijemu. Naime, dvije strane trijema: isto~na i zapadna rije{ene su istovjetno ili simetri~no, dok su sjeverna strana i pro~elje dàmije podudarni u osnovnim elementima. Pro~elju dàmije koje ima u prizemlju stupce povezane lukovima, a u vi{oj zoni prozore sa po dvije prozorske osi iznad svakog pojedinog otvora prizemlja, odgovara sjeverna strana trijema sa istim rasporedom i sistemom stubaca iznad kojih su arkade istih konstruktivnooblikovnih karakteristika kao {to su arkade prozora sa suprotne strane dvori{ta. Tako se ova sjeverna strana trijema ogleda u pro~elju dàmije dok druge dvije strane, isto~na i zapadna, zatvaraju taj jedinstveni arkadni sistem sa svojim malim specifi~nostima (stubovi i stubi}i). Najzad, posebni plasti~ni akcent arhitektonskog ansambla Velike dàmije su tri minareta razli~itih starosti i oblika25 od kojih
25
Po ibn al-Faqihu i Masuudiju al-Walid je sawme (~etiri ugaona tornja) preuzeo od anti~ke gra|evine i ostavio ih u njihovom starom stanju. Dvije od ovih kula bile su izvan zidova same dàmije i kasnije su (728. h.) sru{ene. Danas dàmija ima tri minareta (isto~ni, zapadni i sjeverni). Na krajevima Kibla-zida uzdiù se dva minareta. Tre}i minaret se nalazi u sredi{njem dijelu sjevernog zida i on najvjerovatnije poti~e iz vremena al-Walida I. Neki autori, poput Henria Stierlina jo{ uvijek misle, da su prva dva minareta nastala na anti~kim ugaonim tornjevima. Dok neki drugi autori, kao {to je Katarina Oto-Dorn, smatraju da su od starih ugaonih tornjeva do na{ih dana o~uvani temelji samo jugozapadnog tornja, na kojeg se nastavlja minaret iz vremena Memeluka (1488). Ovi minareta se ubrajaju me|u najstarije o~uvane minarete do danas. Usp.: Henri Stierlin, Islam Frhe Bauwerke Von Bagdad bis Cordoba, Band I, str. 56.; Katarina OtoDorn, Islamska umetnost, str. 25.; Afif al-Bahnasi, Al-Gami al-Umawi alKabir, str. 53.
137
je sjeverno svojim donjim ~etvrtastim oblikom uticalo na formu minareta afri~kih pa i {panskih dàmija, zatim, za ovo vrijeme, dosta velika kupola na kriì{tu brodova i testerasti krov kojim ova dàmija prononsira karakteristike arapske dàmije. MOZAICI - Stapanje umjetni~kih uticaja bizantske i mediteranskoanti~ke kulture Iako i u prostornim i u konstruktivnim rje{enjima Velike dàmije u Damasku ima puno elemenata stilsko-konstruktivnih rje{enja, koja simboliziraju proìmanja starijih mediteransko-anti~kih i novih islamskih, mozaici su mo`da i najizrazitiji primjer {iroke otvorenosti rane islamske umjetnosti spram takvih uticaja. Mozaik su kao rasko{nu, skupocjenu i trajnu slikarsku tehniku upotrebljavali Rimljani i Bizantinci ukra{avaju}i podove i zidove vila, palata i crkava. To ~ine i vladari iz dinastije Umejada. Mozaici u Khirbat al-Mafyaru i Velikoj dàmiji, objektima koje su izgradili al-Walid II ibn Yazid (743-744) i al-Walid I, pokazuju preuzimanje ovakvog na~ina ukra{avanja objekta. Ali nije samo tehnika preuzeta. Stilska rje{enja i tematika mozaika Velike dàmije vode porijeklo, tako|er, iz spomenutih kultura. Mozaici u Velikoj dàmiji u Damasku su, vjerovatno, najljep{i do danas sa~uvani mozaici uop}e. Te{ko je na}i ne{to sli~no s ~ime bi se mogli usporediti u helenisti~ko-rimskim, ranokr{}anskim i bizantskim umjetnostima. Ovi mozaici su dijelom ra|eni najvjerovatnije po uzoru na sli~ne podne mozaike Velikog carskog dvorca u Konstantinopolisu, koji je izgra|en ({esto stolje}e) u vrijeme Justinijana26. Sasvim je vjerovatno da su pri njihovoj izradi kori{tena iskustva kr{}anskih majstora ne samo iz Sirije i Egipta ve} i iz Bizanta. Nije poznato u kojoj je mjeri bila ukra{ena Velika dàmija nakon izgradnje jer su njeni enterijeri, a i ve}i dio vanjskih prostora vi{e puta stradali u velikim poàrima 27. Poslije posljednjeg poàra
26
Justinijan je bio jedan od najprosvje}enijih bizantskih vladara Isto~nog Rimskog Carstva. U doba njegove vladavine (527-565) nastala su najve}a arhitektonska i umjetni~ka djela isto~nog kr{}anstva. I nakon njegove smrti (565), sve do pojave ikonoborstva (726), {to se dobrim dijelom poklapa sa postojanjem umejadskog Hilafeta, umjetnost Bizantije imat }e zapaènu produkciju i dat }e znatan broj djela visoke umjetni~ke vrijednosti. Usp.: David Talbot Rice, Umetnost vizantijskog doba, Izdava~ki zavod Jugoslavija, Beograd, 1968, str. 47.; Isto, str. 68. i 69. 27 Al-Walidova dàmija u Damasku pretrpjela je tri velika poàra. Prvi je bio 1069. god. i u njemu su ve} znatno uni{tene velike mozai`ke cjeline. Sa~uvani su
138
1893. koji je gotovo potpuno uni{tio prostor za obavljanje namaza ostali su na pro~elju dàmije samo dijelovi nekada{nje mozai~ke dekoracije te veliki dio mozaika u zapadnom trijemu i mozaici trezora. Zahvaljuju}i ostacima obnovljeni su mozaici pro~elja hid`retske 1385. godine kako je zapisano na isto~nom uglu frontona dàmije. Izvanredne mozaike Velike dàmije u Damasku ~ine pejsa`ne perspektive i arhitektura uokvirena ornamentalnim bordurama na zlatnoj osnovi. Oni, tako|er, predstavljaju rije~ne pejsaè oìvljene talasastim treperenjima, koji su pridodati obalama i skupinama zgrada smje{tenim izme|u drve}a u prire~ju. Ovi mozaici u sebi sadrè blage rezonanse iluzionizma, koji je davno ve} ostvaren u pompejskom slikarstvu28. Tematski sli~ne mozaike, tako|er, zati~ermo u {estom stolje}u u jordanskom gradu Mabadi. 29 Mozai~ka cjelina pro~elja sastoji se od ~etiri polja: U prvoj donjoj zoni su stilizovani `bunovi ili kro{nje ~ija su stabla stubovi ulaza. U drugom polju, u luneti oko trifore opet su raspore|eni biljni ukrasi ali ve} stilizirani u rasko{an ornament voluta. U tre}em je najrazvijenija predstava neke gradske vedute u ~ijem sredi{tu su tri ve}e i ljep{e palate uokvirene velikim drve}em dok su ostali me|uprostori popunjeni manjim objektima i stablima. Najzad, u timpanonu opet sli~na ali manja slika. Sli~ni su ili istovjetni sadràji na ostacima mozaika na stupcima i zidnim plohama trijema sa isto~ne i zapadne strane. Najve}a mozai~ka cjelina koja istovremeno spada u najve}e o~uvane mozai~ke cjeline u svijetu, je mozaik na zapadnom unutra{njem zidu trijema, dug preko 30, a visok 7 metara na ~ijoj su prostranoj kompoziciji predstavljene vedute, neka ~etiri grada opet u ritmi~koj alternaciji sa brojnom vegetacijom, drve}em i zelenim kro{njama te rijekom ispod njih. U predstavama gradova histori~ari umjetnosti uglavnom razaznaju ili tada{nje poznate metropole svijeta, kao {to su Jeruzalem, Antiohija i
samo oskudni ostaci koji su ukra{avali dijelove unutra{njosti dàmije i stupce i zidove transepta u njenom dvoti{tu. Drugi poàr ju je zadesio 1400. god. a posljednji, u kojem je do{lo i do najve}ih o{te}enja, dogodio se 1893. godine. Usp.: Afif al-Bahnasi, Al-Gami al-Umawi al-Kabir, str.78-80; Katarina OtoDorn, Islamska umetnost, str. 25; Filip Hiti, Istorija Arapa, str. 251. 28 Usp.: H. W. Janson, Istorija umjetnosti, Pregled razvoja likovnih umetnosti od praistorije do danas, str. 186. 29 Usp.: Katarina Oto-Dorn, Islamska umetnost, str. 28.
139
Konstantinopolis, ili kao sveti islamski gradovi. U svakom slu~aju, i na ovom velikom mozaiku kao i na ostalim dijelovima mozai~ke dekoracije opaà se isti koncept, isti sadràj: arhitektonska veduta i vegetacija. Ipak u na~inu predstavljanja arhitektonskih sadràja vidi se prisustvo barem dvije radionice. Arhitektura na pro~elju dàmije predstavljena je inventivnije i bliè karakteru mozai~ke dekoracije. Tu su predstavljene palate i rezidencije sa finim pro~eljima, trijemovima i peristilima tako da je njihova perspektiva i trodimenzionalnost ve} dovedena u ravan mozaika. To pokazuje pribliàvanje tradicionalnog realisti~kog koncepta novom plo{nom i {ematskom prikazu koji bi bio zapravo prvi korak ka astratizaciji i pretvorbi u arabesku. Ve} drve}e na mozaiku trijemova nije takvo i na njemu se vidi jo{ jako prisustvo realisti~kog plasti~kog oblikovanja sa finim i bogatim modelacijama i tonskim gradacijama. Arhitektonske veduta na velikom mozaiku trijema impresioniraju monumentalnim dimenzijama i rasko{nom predstavom prirode ali su sami arhitektonski oblici izvedeni tvr|im crteòm i konturom. Izvjesne tvrdo}e vide se i na mozaicima trezora, posebno u crteù palme, dok su floralni ornamenti primjer rasko{ne i vje{to izvedene dekoracije. Moglo bi se re}i da se tematika mozaika u unutra{njosti dàmije unekoliko razlikuje od tematike u njenom dvori{tu (sahn). Strogi zahtjevi sakralne estetike - koji su zasnovani na vi{em smislu vjere i potrebama metafizi~ke zbilje molitvenog prostora, odre|uju kako karakter umjetnosti tako i odabir mozai~kih motiva suglasno njegovoj jasnoj funkciji i svrsi. Tako je prostor iznad mihraba Velike dàmije bio ukra{en motivima Mekke s Kabom, kao sredi{njim simbolom orijentiranja muslimana u duhovnom prostoru svijeta. Staklene kocke u mozaicima Velike dàmije sadrè oko trideset razli~itih tonova boje. Pretpostavlja se da je dio ovih mozai~kih kocki uzet iz crkava, a dio je iznova pravljen na licu mjesta. Boje mozaika i mermera u Velikoj dàmiji poja~avaju osje}aj sveprisutnosti ljepote kao neke vrste svetog ozra~enja Istine, imaju ulogu dematerijalizacije volumena i oduhovljenja arhitektonskog prostora. Ljepota mozaika mijanja njegov karakter, odre|uje mu nove odnose i otvara nova estetska i duhovna zna~enja. U cjelini posmatrani, mozaici Velike dàmije predstavljaju najbolji i najraznovrsniji primjer uvo|enja motiva i oblika kasnoanti~ke i bizantske umjetnosti u ranu islamsku umjetnost. Pojava se moè pratiti i na drugim djelima islamske umjetnosti iz vremena Umayada, ali Velika dàmija al-Walida I ostaje ipak 140
najve}i i najbolji primjer ovakvih proìmanja i civilizacijskih uticaja.
Arhitektonska simbioza i otkrivanje novog jezika umjetnosti

Islamska umjetnost je na~in o~itovanja Ljepote kao Istine u povijesti. Zasnovana je na njenim transpovijesnim i bezvremenim dimenzijama. Njena bit i primordijalni karakter ne ovise od vremenih formi i zate~enih svjetova kultura, od onoga {to se ospoljilo i postalo podlo`no stalnim promjenama, ve} od onoga {to svijet i njegove mnogovrsne oblike oslovljava iz bezdanog bezmjerja duha. Kao {to su boànski zakoni nepromjenljivi, ali se o~ituju u promjenljivom, vremenom i povijesnom svijetu, tako }e nam se vje~ne i nepromjenljive biti na kojima se temelje vjerodostojna ostvarenja islamske umjetnosti javljati u suglasnim im, ali promjenljivim oblicima (Eva de Vitray Meyerovitch). Razlikovni specifikum islamske umjetnosti, ono po ~emu ona jeste obitava u religijskoj i metafizi~koj zbilji islama, u onome {to je samo po sebi nepromjenljivo i {to kao takvo omogu}ava promjene i mnogovrsje oblika i tokova u vremenom svijetu. Islamska umjetnost se po ovoj nepromjenljivoj Boànskoj zbilji uspostavlja, otkriva i ostvaruje svoja zna~enja. Stoga njoj, sred posvuda razasutog znakovlja (ayat) otkrivenog svijeta (a ne postoji ni{ta na ovom svijetu a da nije simbol za ne{to na onom svijetu/Fe ma min {ejin min hazel-alemi illa ve huve misalun li {ejin min zalikel-alemi30), pripadaju osobite mo}i posredstvom kojih nam se otvara Istina i dospijevamo u mogu}nost stupanja u razgovor sa Transcendencijom. Me|utim, da bi se umjetnost Islama povijesno ozbiljila, mo}nije umjetni~ki artikulirala i estetski samodefinirala ona se morala, kao {to smo vidjeli, susresti s Drugim, s ve} ostvarenim formama njegovog duha i stupiti u djelotvornu suradnju sa zate~enim svijetom kulture. Duh oplo|uje vrijeme i oìvljava njegove oskudijevaju}e svjetove, a vrijeme dariva duhu one oblike u kojima on postaje neposredna zbilja svijeta i temeljna mo} povijesnog realiteta. Iz ovih obzorja gledano ~ini se sasvim razumljivim da su najuspje{nija djela islamske umjetnosti, osobito iz prvih stolje}a islama kao {to su Kupola na stijeni, al-Walidova dàmija u Damasku, velike dàmije u Qayrawanu i Samarri, ostvarena posredstvom preuzetih tehnika, konstruktivnih rje{enja, materijala, graditeljskih iskustava, stilskih elemenata, osobito iz,
30
Ebu Hamid El-Gazali, Ni{a svjetlosti, Me{ihat Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj, Zagreb, 1995, str. 77.
141
vremenski joj bliske, kasnoanti~ke i ranokr{}anske, bizantske i sasanidsko-persijske sakralne tradicije. Pa ipak, dàmija kao najznakovitije djelo islamske arhitekture uop}e u svom graditeljskom definiranju i umjetni~kom samouobli~enju, kao {to smo ranije istaknuli, ponajvi{e slijedi jednu duhovno i kulturno mnogo joj bliù i vjerodostojniju tradiciju. To je tradicija koja se sabire i do jasnog govora dovodi prototipska djela islamske vjerske arhitekture - Kabu u Mekki i Poslanikovu (a.s.) ku}u u Medini. Njihovi bitni elementi i temeljne zna~ajke imat }e svoju krajnju konsekvencu i najpotpuniju arhitektonsku razradu upravu u Velikoj dàmiji u Damasku. Pri svom arhitektonskoumjetni~kom artikuliranju, nastaju}i na preuzetoj shemi Poslanikove (a.s.) dàmije, ona se sluì iskustvima helenisti~ke umjetnosti i, osobito, nekim konstruktivnim rje{enjima ranokr{}anskih reprezentativnih gra|evina tipa bazilike. Za razliku od Kupole na stijeni i al-Aqsa dàmije, koje ne uspijevaju dostatno prevladati okvire zadate unutar tradicija helenisti~ke i ranokr{}ansko-bizantske umjetnosti, u ovoj gra|evini, koja je ina~e prvo jasno o~itovanje duhovne premo}i islama i njegovog uspje{nog ostvarenja u podru~ju graditeljstva, najavljuje se trijumf ideje nove vjere i u mediju umjetnosti nad jakim izvanjskim uticajima, i podvrgavanje njenom duhovnom telosu onih elementa koji u nove forme ostvarenja islama dolaze iz kulturnocivilizacijskih obzorja drugih naroda. Osobiti zna~aj Velike umayadske dàmije o~ituje se, tako|er i u tome {to ona mo}no doprinosi skorom osloba|anju islamske umjetnosti od posu|enih pravila, te u pripremi kona~nog nastajanja vlastitih, zasnovanih na unutarnjem konceptu i vjerovanju. Nedugo nakon njene izgradnje razvili su se jasni stilovi i obrasci i, po svemu sude}i, nastale razme|uju}e umjetni~ke forme; svi strani uticaji gube na zna~enju i islamska umjetnost izni~e sa svojim vlastitim individualitetom31. Ona prispijeva za ustanovljenje svog osobenog jezika i potpunog estetskog izraza. Kasnija najljep{a djela islamske sakralne umjetnosti, kao {to su Velika dàmija u Cordobi (785), Malwiya dàmija u Samari (848) i Ibn Tulunova dàmija u Cairu (879), u umjetni~koestetskom smislu, pripremana su i u najve}oj mjeri omogu}ena onim istim mo}ima koje su u~inile ostvarivom Al-Walidovu dàmiju u Damasku.
***
31
Wijdan Ali, What is Islamic Art, str. 12.
142
Nakon svega, ~ini nam se, da }e nam jo{ zadugo biti zadato da razaznajemo one oblike i napore duha u kojima se odista ustanovljuje islamska umjetnost i zadobiva njen potpuni subjektivitet, da otkrivamo jasnu distinkciju izme|u onoga {to u nju prispijeva spolja i {to je - iako je u velikoj mjeri oboga}uje i povijesno ~ini ostvarivom - bilo umnogome prijetnja njenom identitetu, te onih tradicija koje joj pripadaju iznutra kako bi zajedno s njom ~inile jedinstveni duhovni univerzum utemeljen na Boànskoj Objavi i sasvim osobenoj - zasnovanoj na ideji Tawhida - metafizici islama. U odgovaranje na tu zada}u mogu}e je krenuti i od Velike Umejadske dàmije, koja je, kao {to smo vidjeli, kod suvremenih histori~ara islamske umjetnosti ponaj~e{}e razumijevana kao prva uspjela islamska arhitektonska realizacija32. To smo u stanovitom smislu poku{ali pokazati tokom njenog detaljnijeg predstavljanja u ovom radu. LITERATURA 1. Al-Bahnas, Afif: Al-Gami al-Umaw al-Kabr, Damask, 1988. 2. Al-Gazali, Abu Hamid: Ni{a svjetlosti, Me{ihat Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj, Zagreb, 1995. 3. Ali, Wijdan: What is Islamic Art, Al al-Bayt University, Mafraq, 1996. 4. Dàit, Hi{am, Evropa i Islam, Starje{instvo islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, Sarajevo, 1985. 5. Haveri}, Tarik: Srednjovjekovno filozofsko nazivlje u arapskom jeziku, El-Kalem, Sarajevo, 1990. 6. Hiti, Filip: Istorija Arapa, Veselin Masle{a, Sarajevo, 1988. 7. Irwin, Robert: Islamic Art, Laurence King, 1997. 8. Janson, H.W.: Istorija umetnosti, Prosveta, Beograd, 1987. 9. Nasr, Seyyed Hossein: Tradicionalni Islam u modernom svijetu, El-Kalem, Sarajevo, 1994. 10. Nasr, Seyyed Hossein: Tri muslimanska mudraca, El-Kalem, Sarajevo, 1991. 11. Oto-Dorn, Katarina: Islamska umetnost, Bratstvo jedinstvo, Novi Sad, 1971. 12. Piskel, \ina: Op{ta istorija umetnosti, Vuk Karadì}. Beograd, 1974. 13. Redì}, Husref: Studije o islamskoj arhitektonskoj ba{tini, Veselin Masle{a, Sarajevo, 1983.
32
Husref Redì}, Studije o islamskoj arhitektonskoj ba{tini, str. 18.
143
14. Rice, David Talbot: Umetnost vizantijskog doba, Izdava~ki .8691 ,zavod Jugoslavija ,Beograd 15. Stierlin, Henri: Islam Frhe Bauwerke Von Bagdad bis .6991 ,Cordoba, Taschen, Kln
. . . . . : . .
441
THE GREAT MOSQUE IN DAMASCUS A WORK OF SYMBIOSIS OF ISLAM AND THE CULTURE OF THE ORIENT Summary The emergence of Islamic art as a cultural and historical reality of Islam is linked to the Ummayads. The crowning work of Islamic culture of the Ummayad Period is one of the most interesting works of Islamic architecture in general - the Great Mosque in Damascus. This work marks the coming out of Islamic art from the phase of vacillation and a wavering search for a more authentic artistic expression into a phase of a more confident relationship with its own spiritual origins and more certain aesthetic and artistic self-defining. The Great Mosque in Damascus is a work of synthesis of the spirit of Islam and the most diversified and indigenous elements of the cultures of the Near East. It is considered the first total accomplishment of Islamic sacral architecture. Finally, it contains all the basic features of a mosque (minaret, mihrab, maksura and, within its courtyard, a shadarwan a water fountain for performing ablution). In this respect, it can be considered a model for all the future mosques of the classical period of Islamic history, especially congregational ones.
145
146
Doc. dr. sc. Mehmed Kico LINGVISTI^KO DJELO PROF. DR. TEUFIKA MUFTI]A (1918-2003) Saetak Smrt prof. dr. Teufika Muftia nenodknadiv je gubitak, s obzirom da je on autor veoma vrijednih naunih djela i radova iz oblasti izuavanja i razumijevanja arapskog jezika. Njegov veoma plodni nauni rad znaajan je u raznim oblastima, a istie se na polju udbenika za uenje arapskog jezika, pisanja naunih radova na arapskom jeziku i gramatike arapskog jezika koja se izuava na fakultetima. Nakon uvida u cjelokupan rad profesora Teufika Muftia, sa sigurnou moemo rei da je on najuspjeniji nauni radnik na polju izuavanja arapskog jezika i naunog istraivanja na tom polju u BiH.
***
Uvod Tuàn povod da se o zaista zaslu`nom nau~niku posthumno govori, doìvljava se s àljenjem zbog nenadoknadivoga gubitka.1 Na{em iskrenom àljenju se pridruùje i odgovornost koju name}e pitanje, {ta u vidu jednog saop}enja javnosti re}i o nau~niku koji je brojnim po{tovaocima bio nedostiàn uzor. Neupitnu odgovornost, koju pove}ava razumljiva èlja da na {to manjem broju stranica {to vi{e kaèmo o nau~niku i njegovom djelu, olak{ava preovla|uju}e obilje`je saop}enja koje nas jasno potvr|uje kao iskrenog po{tovaoca djela Teufika Mufti}a. Ako na samo nekoliko stranica treba uvjerljivo govoriti o ~etrdesetogodi{njem plodnom radu, kakvim je uistinu bio ispunjen ìvot Teufika Mufti}a, te{ko je na}i slijed kojim se mogu pruìti
1
Tekst je interpretiran na istovjetno naslovljenoj tribini posve}enoj ìvotu i djelu prof. T. Mufti}a, odrànoj 06. 01. 2004. na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, na kojoj je, pored potpisnika ovih redova, referat podnio i uvaèni prof. dr. Jusuf Rami}.
147
najpotpuniji uvidi u nesagledive rezultate. Za po~etak se ~ini opravdanim Teufika Mufti}a dovesti u blisku vezu s nau~nicima s kojma je dijelio sudbinu kad je ~inio prve korake u svijet nauke. Opravdano je iznalaziti mu sli~nosti s grupom vrijednih istraìva~a meu kojima su: Hamid Hadìbegi} (vrstan poznavalac islamskih nauka i {erijatskog prava), Hazim [abanovi} (osmanista svjetskoga glasa i istraìva~ bo{nja~ke kulturne ba{tine), Nedim Filipovi} (istinski poznavalac organizacije osmanske vlasti), Omer Mu{i} (marljivi istraìva~ rukopisa i njihovih knjièvnih sadràja), [a}ir Sikiri} i Besim Korkut (posvjedo~eni znalci arapskog jezika) i drugi koji su, u vrijeme kad je Teufik Mufti} zapo~injao nau~no djelovanje, utemeljivali bosanskohercegova~ku orijentalistiku kao integralnu nau~nu diciplinu. Nau~ni lik Teufika Mufti}a je ~ak poèljno posmatrati u svjetlu sli~nosti i razlikovanja od ovih nau~nika jer, dok su drugi, utemeljuju}i bsanskohercegova~ku orijentalistiku ujedno utemeljivali i bosanskohercegova~ku arabisitku, Teufik Mufti} se u cjelosti posvetio arabistici. Od drugih se, dakle, razlikovao po tome {to je u arabistici bio najplodniji i predmetu istraìvanja najdosljedniji. Za razliku od spomenutih nau~nika, koji su u radu kombinovali razli~ite nau~ne oblasti, radovi Teufika Mufti}a ~vrsto po~ivaju na istraìvanju pitanja povezanih s arapskim jezikom i uticajima koje je on izvr{io na ju`noslovenske jezike u me|usobnim dodirima. Prije nego {to je objavio prvo autorsko djelo, Teufik Mufti} je duè od dvije decenije objavljivao radove u referalnom ~asopisu Orijentalnog instituta Prilozi za orijentalnu filologiju,2 koji izdava~ka ku}a Brill svrstava me|u trideset referalnih nau~nih ~asopisa u svijetu. Koliko je bio vjeran saradnji u POF-u, dokazuje to {to je, prema onom {to je nama poznato, objavljivao jo{ samo u rijetkim tematskim brojevima Tre}eg programa Radio Sarajeva. Biografija Teufik Mufti} je ro|en 1918. godine u Sarajevu, gdje je stekao osnovno i srednje obrazovanje. Diplomirao je njema~ki jezik i knjièvnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1949. godine), a doktorirao filolo{ke nauke na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (1965. godine). Raditi je po~eo 1949. godine kao profesor u niòj realnoj gimnaziji u Vlasenici. Od 1951. godine na
2
Umjesto punog naslova, u daljem tekstu }emo koristiti skra}enicu POF, pod kojom je ~asopis op}epoznat doma}oj nau~noj javnosti.
148
Orijentalnom institutu u Sarajevu prolazi put nau~nog stasanja, po~ev{i od zvanja stru~nog saradnika (1951.), preko zvanja vi{ega stru~nog saradnika, nau~nog saradnika, vi{ega nau~nog saradnika, do zvanja nau~nog savjetnika 1976. godine. Jedno vrijeme, zapravo 1965-78., u zvanjima docenta, vanrednoga i redovnog profesora, uporedo je na Odsjeku za orijentalistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu vodio nastavu iz predmeta: arapski jezik; klasi~na arapska stilistika; historija arabistike. Cjelokupan nau~ni rad profesor Mufti} je posvetio arapskom jeziku. Rezultat upornog istraìvanja je veoma plodan i konzistentan lingvisti~ki rad. Neprocjenjivo vrijedan doprinos bosanskohercegova~koj arabistici pruà njegov obimni Arapskosrpskohrvatski rje~nik, I-II (Udruènje Ilmije SRBiH, Sarajevo 1973.3 Opredijeljeni da govorimo primarno o djelu Teufika Mufti}a, budu}i da drugi o tome jo{ nisu posebno govorili, ukazat }emo na samo neke tekstove koji sadrè bogate podatke iz njegovog ìvotopisa.4 Kratak pogled u nauno djelo U smislu favorizovanja uvida u djelo, posebno nagla{avamo da arabisti iz zemalja biv{e Jugoslavije ve} pune tri decenije svakodnevno koriste Mufti}ev Arapsko-srpskohrvatski rje~nik. Me|u djela koja se koriste kao priru~nici na studiju arapskog jezika i knjièvnosti ovdje spada i Mufti}eva Klasi~na arapska stilistika.5 Pored ovih djela, pa`nje vrijedna je i Mufti}eva doktorska disertacija, objavljena pod naslovom Infinitivi trilitera u arapskom jeziku (Orijentalni institut u Sarajevu, 1966.), zatim monografija Arapsko pismo (Orijentalni institut u Sarajevu, 1982.) i Gramatika
Vidjeti: Amir Ljubovi} (prikazuje): Teufik Mufti}, Arapsko-srpskohrvatski rje~nik, Sarajevo 1973., 2 vol. Str. XVIII + 3950., POF XXV/1975., Sarajevo 1977., str. 360-362. Dodajemo da je drugo izdanje ovo djelo doìvjelo 1984., te da se u tre}em izdanju pojavilo u jednoj knjizi pod naslovom Arapsko-bosanski rje~nik (Al-Kalem, Sarajevo 1997.). 4 Mislimo prvenstveno na: Prof. dr. Teufik Mufti} (Orijentalni institut u Sarajevu 1950.-2000, Uredili: Amir Ljubovi} i Lejla Gazi}, Orijentalni institut, Sarajevo 2000., str. 15-16.); Povodom dènaze rahmetli dr. Teufika Mufti}a napisao Samir Beglerovi} (Preporod, Br. 1/771., 1. jan. 2004. str .34.). 5 Esad Durakovi} (prikazuje): Teufik Mufti}, Klasi~na arapska stilistika, Rijaset islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1995., POF XLVI/1996., Sarajevo 1997., str. 197-199.
3
149
arapskog jezika (Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Sarajevo 1998.). Premda ne kvantitativno mnogo, Teufik Mufti} se uspje{no ogledao i u prevo|enju. S arapskog jezika je preveo Golubi~in |erdan (Tawq al-hamama) Ibn Hazma al-Andalusija (Sveuilina naklada Liber, Zagreb 1987.), a uskoro se moè o~ekivati i izlazak iz {tampe njegovog prijevoda Ibn Kaldunove Prolegomene (Al-Muqaddima, u izdanju El-Kalema). Posebno vrijedan doprinos bosanskohercegova~koj arabistici, na ~ije vrijednosti mi èlimo staviti naglasak, Mufti} je pruìo saradnjom u POF-u u kojem je objavio niz nau~noistraìva~kih radova iz oblasti arapske lingvistike, zahvativ{i i pitanje kori{tenja arapskog pisma u pisanju na{eg jezika (arabica) i ispitivanja rije~i arapskog porijekla u na{em jeziku (arabizmi). Lingvistika arapskog jezika i primijenjena lingvistika
Lingvistika arapskog jezika

Kao vrstan znalac naravi arapskoga jezika, Teufik Mufti} u raspravi Trilitere u arapskom jeziku (POF III-IV/1952-53., 1953., str. 509-551.) ispitivanju arapskoga fonetskog sistema prilazi s punom odgovorno{}u kakvu zahtijeva rad u vezi s pitanjima u koja se i "evropski orijentalisti nerado upu{taju".6 Rad se zasniva na ispitivanju frekvencije arapskih glasova na leksi~kom materijalu rje~nika Lisan al-Àrab |amal al-Dina Muhammada al-Ansarija. Iako rad u cijelosti donosi brojne rezultate, na osnovu kojih se za svaki arapski glas moè pribli`no utvrditi s kakvom u~estalo{}u se pojavljuje u arapskoj leksici, posebno vrijedan je uvodni dio rasprave u kojem Mufti} vr{i prvu kod nas potpuniju podjelu arapskih glasova. Predmetom se na ovaj rad nadovezuje Semantika iz trilitera izvedenih vrsta arapskih glagola (POF XXVIII-XXIX/1978-79., 1980., str. 37-65.), a tematski sasvim srodna je i rasprava Arapske plurilitere i njihovi derivati (POF XXXV/1985., 1986., str. 7-27.). Raspravom O intensifikaciji u arapskom (POF VI-VII/195657., 1958., str. 5-38.) autor obra|uje intensifikaciju - semanti~ku pojavu koja obuhvata "sva ona jezi~ka sredstva koja sluè za izraàvanje intenziteta ili relativno vi{eg stepena osje}anja vezanih
6
Darko Tanaskovi}: Na{a arabistika i arapska gramatika, @ivi jezici , Beograd 1972., knj. XIV, br. 1-4., str. 35.
150
za pojedine osobine lica, predmeta, zbivanja i stanja, a koje se odnose na njihov sastav, obim, broj, brzinu i dr." Sistematski su obra|ena brojna fonetska, morfolo{ka i sintaksi~ka sr edstva. Kako se iz zavr{ne autorove rije~i vidi, rad i pored toga nije iscrpio sva sredstva za izraàvanje intenziteta zna~enja, ali i takav kakav je, pregledno{}u i koncizno{}u koje ga krase u cjelini, rad moè "posluìti kao polazna ta~ka za dublju analizu ovog problema kao i radi iznalaènja mogu}nosti da se rezultati iskoriste u prakti~ne svrhe". I radom o zna~enju arapskog deminutiva, ~ija tvorba je obra|ena u arapskoj tradicionalno njegovanoj normativnoj gramatici, Mufti} u napisu Osobitosti arapskog deminutiva (POF XXII-XXIII/1972-73., 1976., str. 269-280.) pokazuje sklonost iznalaènju izvornih tema istraìvanja. Posebno vrijedni u ovom radu su zaklju~ci da je arapski deminutiv, premda "ima, uglavnom svrhu: 1) isticanja da je ne{to maleno ; 2) da sluì za izraze od milja (hipokoristika) i da se time izrazi prezir " ipak zadrào veliki broj rije~i deminutivnog oblika s "neumanjenim" zna~enjem, obrazovanih prete`no u arapskoj onomastici i toponomastici. O sinonimiji - "pojavi da se u nekom jeziku u istodobnoj upotrebi javljaju po dvije ili vi{e rije~i ili izraza istog, odn. vrlo bliskog zna~enja" Teufik Mufti} raspravlja u radu Uvod u sinonimiku arapskog jezika (POF V/1954-55., 1955., str. 5-32.). Uz temeljitu analizu jezi~kih slojeva u kojima sinonimi nastaju, rad obiluje brojnim zanimljivim stavovima, od kojih su najbitnija dva: 1) da u jeziku nema apsolutne sinonimije i 2) da se pomo}u sinonima jezik postepeno obnavlja, tako {to jedan izraz za odre|eni pojam zastari, bude pro{iren nekim novim izrazom sli~noga zna~enja i naposljetku biva zamijenjen novim izrazom. Polisemiju - pojavu suprotnu sinonimiji, kada jedna rije~ ima dva ili vi{e zna~enja, Mufti} je obradio u raspravi O polisemiji u arapskom jeziku (POF VIII-IX/1958-59., 1960., str. 7-27.). Tragaju}i za ovom pojavom, kao i u prethodnom radu, autor je prou~io sve pore jezi~kog bi}a, a za nas je najva`nije zaklju~no poglavlje gdje je istaknuta suprotstavljenost polisema i sinonima. Dok sinonimi podsti~u beskrajno boga}enje leksike, polisemi vode njenom siroma{enju. Uravnoteènje njihovih dijalekti~kih odnosa utire puteve standardizaciji leksi~kog blaga. Dok se sinonimijom izraàvaju odnosi sli~nosti me|u zna~enjima dviju rije~i, a polisemijom odnosi razli~itosti dvaju ili vi{e zna~enja jedne iste rije~i, antonimijom, koju Mufti} obra|uje u 151
radu naslovljenom O antonimiji u arapskoj leksici (POF XIIXIII/1962-63., 1965., 5-14.), izraàvaju se suprotnosti zna~enja dviju rije~i. Raspravom Homonimija u arapskoj leksici (POF XL/1990., 1991., str. 9-18.) Mufti} je osvijetlio pojavu da se jednom istom rije~ju izraàvaju suprotna zna~enja, kao {to pokazuje primjer savremenog zna~enja rije~i "stra{no" u na{em jeziku. Teorijske rezultate dobijene istraìvanjem ovih pojava Mufti} je primijenio na bogatstvu arapske leksike za izraàvanje boja i nijansi u radu pod naslovom Leksika za boje u arapskom (POF XXV/1975., 1977., str. 227-282.). Na 350 izraza za boje i nijanse, Mufti} je ispitao pojave polisemije, sinonimije, antonimije i homonimije, a uz to je pruìo i de finiciju boje kao "opti~ke i fiziolo{ke pojave". Za ovaj, kao i za prethodne Mufti}eve radove, moè se re}i da se odlikuje sistemati~no{}u i nastojanjima da se do|e do teorijskih rezultata koji se dobro mogu iskoristiti prilikom raznovrsnih jezi~kih istraìvanja. U na{em jeziku ima preko 8.000 tu|ica porijeklom iz orijentalnih jezika. U raspravi O arabizmima u srpskohrvatskom jeziku (POF X-XI/1960-61., 1961., str. 5-29.) Mufti}a su posebno zanimale one tu|ice koje su porijeklom iz arapskog jezika. Razradio je teoriju ispitivanja promjena ovih izraza na putu prilago|avanja fonetici i morfologiji na{eg jezika. Predmetom istraìvanja na ovaj rad se nadovezuje rasprava Prilog semanti~kom izu~avanju arabizama u srpskohrvatskom jeziku (POF XVIIIXIX/1968-69., 1973., str. 59-87.). U radu O arebici i njenom pravopisu (POF XIV-XV/196465., 1969., str. 101-121.) Mufti} prati razvojni put arabice (odnosno arebice) kod nas, sve do posljednje etape njenog razvoja matufovice, u kojoj je ovo pismo reformirano i oslobo|eno m nogih suvi{nih dijakriti~kih znakova, kad je kona~no bio utvr|en arapski znak za svaki na{ glas. U radu Osobenosti upotrebe "kunye" (POF XXVII/1977., 1979., str. 133-164.) Mufti} raspravlja o jezi~koj praksi upotrebe "nadimka" u arapskom jeziku, s naglaskom na tome da on nije isto {to i apozicija. Preostali autorski radovi: O semantici arapskog idafeta (POF XXXII-XXXIII/1982-83., 1984. str. 1-16.) i O fonetskom ponavljanju u arapskom jeziku (POF XXXI/1981. str. 11-32.), tako|er govore o pojavama specifi~nim semantici arapskog jezika.
152
Primijenjena lingvistika
Premda bi se u nekim drugim okolnostima o Mufti}evom Arapsko-srpskohrvatskom rje~niku govorilo kao o kolosalnome leksikografskom poduhvatu, on se s obzirom na njegovo mjesto u bosanskohercegova~koj arabistici s pravom mo` e uvrstiti u primijenjenu lingvistiku, budu}i da neizostavno slu` i u nastavi iz arapskog jezika i kod nas ima priru~ni~ku namjenu. Sli~nu namjenu ima i Mufti}eva Klasi~na arapska stilistika, a u priru~ni~ku vrstu djela treba uvesti i Mufti}evu Gramatiku arapskog jezika. Po{to djelo Infinitivi trilitera u arapskom jeziku, koje sadr` i dora| en tekst autorove doktorske teze, sintetski interpretira jedan zbir Mufti}evih lingvisti~kih rasprava, objavljenih u razli~itim godi{tima POF-a, napominjemo da smo ga uzgred osvijetlili, dok smo govorili o lingvisti~kim studijama zasnovanim na ispitivanju korijenskih osnova arapskih rije~i. Mufti}evo djelo Arapsko pismo, razvoj, karakteristike, problematika je prvo potpunije djelo ovakve vrste kod nas. U njemu se govori o porijeklu, razvoju i specifi~nim obilje`jima arapskog pisma. Uz druga specifi~na obilje`ja, autor posebno nagla{ava ~injenicu da je arapsko pismo konsonantsko, da "izostavljanje vokalizacije i drugih pomo}nih grafi~kih znakova, koliko god upro{tava pismo... toliko opet stvara, u najmanju ruku, nesigurnost u ~itanju i najboljim poznavaocima arapskog pisma". Zbog toga je "suprotno praksi u drugim jezicima, u arapskom potrebno prvo razumjeti tekst da bi se tek poslije toga mogao pravilno pro~itati, a nikako u obrnutom smislu" (str. 253.). Izuzimaju}i iscrpnu bilibliografiju, djelo ima tri sadràjne cjeline a to su: uvodni dio s pregledom nastanka i razvoja pisma; razrada inventara osnovnih i pomo}nih znakova koji ~ine sistem pisanja; pitanje pisanja stranih rije~i s osvrtom na primjenu arapskog pisma u glasovnim sistemima drugih jezika. Dva poglavlja ovog djela su posve}ena razvoju kaligrafske forme ovog pisma i njenom {irenju na na{em tlu (Osvrt na na{e kaligrafe, str. 139-147. i Osvrt na vrste i njihovo kaligrafsko uobli~avanje, str. 190-196.). Pitanje transkripcije arapskog pisma latini~nim znakovima, osvijetljeno je sa stanovi{ta nau~nih potreba za ujedna~avanjem predstavljanja arapskih glasova drugim sistemima pisanja. Autor je poseban napor zaloìo fenomenu grafi~kog pisanja arapskih narje~ja, {to je pitanje kojim bi se trebale pozabaviti cjelokupne 153
nadle`ne institucije u arapskom svijetu. Budu}i da je gotovo nemogu}e fonetsko {arenilo arapskih govornih varijeteta obuhvatiti jedinstvenim pismom, opravdano je ispitivanju podvrgnuti uvrijeèno pravilo da govor prethodi potrebi uspostavljanja pisma. Izlazak Mufti}eve Gramatike arapskog jezika iz {tampe, mi smo u POF-u okvalifikovali kao kulturni doga|aj u na{oj arabistici.7 Gramatika se pojavila kao kruna autorovoga vi{edecenijskog bavljenja onim pojavama u arapskom jeziku, u ~ije ispitivanje su se nerado upu{tali i savremeni arapski jezikoslovci. Sama ~injenica da su samo dva istorodna ud`benika kod nas sluìla univerzitetskim nastavnim potr ebama govori o opravdanosti da se jedino oni, pridruèni sli~nim djelima koja su istoj svrsi sluìla u drugim evropskim zemljama, uporede s Mufti}evom Gramatikom. Prilikom usporedbe se moè uo~iti da su takva djela, bez izuzetka, ra|ena na istim metodolo{k im konceptima i, {to je posebno zanimljivo, u vje`bankama nisu li{ena ideolo{koga konteksta, jer je u njima dosta prostora ustupljeno vladaju}em reìmu u datim sredinama. Za razliku od drugih gramatika, Mufti}eva nema ideolo{kih primjesa. Nau~no je moderno zasnovana, ideolo{ki indiferentna i politi~ki neutralna. Sastavljena je na principu traènja uzora u dobrim arapskim gramatikama u evropskim zemljama i donosi brojne sadràje koji se u na{oj arabistici pojavljuju kao prvijenci. Pritom se u vidu ima prvenstveno odjeljak Semitski jezici, u kojem se ~itaoci prvi put susre}u s potpunijom podjelom semitskih jezika iznesenom kod nas. Tu je i odjeljak Interpunkcija, u kojem Mufti} ukazuje na zna~aj znakova koji razdvajaju re~eni~ne cjeline i zaokruène dijelove, ne propu{taju}i priliku da ukaè na sloènost ovog problema u arapskom pravopisu, kojem ni Arapi ne obra}aju odgovaraju}u pa`nju. Sadrìna knjige je raspore|ena u devet poglavlja. Budu}i da smo o njihovim sadràjima dovoljno govorili u navedenom prikazu, to ne èlimo analiti~ki ponavljati, ve} bismo istakli ona obilje`ja po kojim se ova gramatika razlikuje od drugih. Za ud`benike neuobi~ajenu materiju donosi poglavlje pod naslovom Uvod u semantiku (str. 661-721.) gdje autor raspravlja o denotativnom i konotativnom zna~enju rije~i, isti~u}i razlike u
7
Mehmed Kico (prikazuje): Teufik Mufti}, Gramatika arapskog jezika, Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Sarajevo 1998., POF XLVIIXLVIII/1997-1998., Sarajevo 1999., str. 201-204.
154
ovisnosti od toga da li nosilac jezi~kog aktiviteta ima neutralan stav prema pojavi koju odre|uje, ili pritom izraàva posebna osje}anja. U odjeljku Leksi~ka semantika (670-706.) su terminolo{ka poja{njenja sinonimije, polisemije, homonimije, antonimije, hiponimije i inkompatibilnosti rije~i, kao pojava koje, u evoluciji jezika, rije~i stavljaju u dinami~ne zna~enjske odnose naspram njihovoga osnovnog zna~enja kao i prema zna~enjima drugih rije~i. Odjeljak Sintaksi~ka semantika (str. 707-721.) govori o sli~nim relacijama me|u misaonim skupovima rije~i. Indeksi kao dodatak knjizi (str. 723-782.) donose abecedne popise bosanskih, latinskih i arapskih termina, morfema, ~estica i afiksa, bez vezivanja za stranicu na kojoj su u knjizi iskori{teni. Na istom principu je ustrojen i Abecedni indeks autora (str. 853-862.) dijela i radova koje profesor Mufti} navodi u iznimno bogatoj Selektivnoj bibliografiji lingvisti~ke arabistike (str. 783-852.). Pretpostavka {to }e izostanak vje`bi u ovoj Gramatici mnoge iznenaditi, nipo{to nije njen propust, ve} govori o visokoj nau~noj razini. Ne treba ni pomi{ljati da ona ne}e odgovarati potrebama na{e arabistike, ve} treba àliti {to tradicionalisti~ki odnos prema zadacima arabistike kod nas ne moè pratiti vrijednosti ovoga djela. Djelom Gramatika arapskog jezika Teufika Mufti}a, zajedno s nejgovim Arapsko-bosanskim rje~nikom, nastava iz predmeta arapski jezik je "pokrivena" na razini akademskog izu~avanja. "Sadràji ove gramatike su dobro raspore|eni. Oni nisu optere}eni suvi{nim obja{njenjima. Selektivna bibliografija lingvisti~ke arabistike je veoma informativna i "to je ono {to ovu gramatiku arapskog jezika izdvaja od gramatika koje su joj prethodile, a u kojima je zastupljena nesistemati~nost i optere}enost suvi{nim obja{njenjima".8 Doprinos drugim podru~jima arapske lingvistike Napisav{i na stranicama POF-a preteàn broj ocjena i prikaza, kroz koje je izloìo sadràje referalnih ~asopisa i djela iz arabistike u Evropi i arapske lingvistike u mati~nim zemljama, Mufti} je ~itaocima POF-a pruào uvide u razvoj predmetnih nau~nih oblasti u nazna~enim sredinama.
Jusuf Rami}, Obzorja arapsko-islamske knjièvnosti, El-Kalem, Sarajevo 1999., str. 262.
155
Prikazao je monografiju ruske arabistike iz perioda od 1917-1959. godine (23.)9 Predstavio je i pregled razvoja arabistike u Evropi, s podacima o prou~avanju arapskog jezika, po~ev{i od prvog prijevoda Kur'ana na latinskom jeziku (Robertus Ketanesis, 1143. godine), u kojem je autor, J. Fck, vi{e pa`nje posvetio likovima arabista nego njihovim djelima (16.). Iako je djelom obuhva}eno sve zna~ajno u razvoju arabistike "od pomo}nog studija u samostalnu disciplinu", imponuje Mufti}eva primjedba, da bi bilo korisnije da se autor {ire osvrtao na djela istaknutih arabista umjesto izlaganja o njima. Posredstvom tri prikaza, Mufti} izlaè sadrìnu djela iz dijalektologije. U prikazu (9.) izvje{tava o studiji Chaima Blanca o dijalektima sjevernih krajeva Palestine, a u osvrtu (14.) ukratko prikazuje Rabinov rad o dijalektima zapadnih krajeva Arabije, iz predislamskog perioda. Ne{to op{irnije prikazom (18.) osvjetljava djelo Ibrahima Anisa o arapskim dijalektima uop}e i o njihovom diferenciranju. Saèto je izloìo i sadrìnu L'arab vivant, rje~nika savremenog arapskog jezika, francuskog arabiste Ch. Pellata (10.). Ne{to op{irnije, ne zbog zna~aja koliko zbog rijetkosti, prikazao je Rje~nik arapskih crkvenih termina, Georga Graffa (20.). Osvrnuo se i na I tom Arapsko-francusko-engleskog rje~nika klasi~noga i savremenog jezika, R. Blasherea, M. Chouemia i Cl. Denizeaua (25.). Pa`nju mu je priv ukao i Rje~nik klasi~nog arapskog jezika Jrga Krmera i Helmuta Gtjea (26.) te Arapsko-ruski i ruskoarapski rje~nik vojnih termina, I. S. Danilova, V. I. Ry`kova i M. T. Anisimova (27.) kao i Rje~nik arapskih dijalekata Sirije, Libana i Palestine, Cl. Denizeaua, zami{ljen kao dodatak Barthelemyevu Arapsko-francuskom rje~niku (28.). Izloìo je i sadrìnu najzanimljivijih priloga iz tri toma Billetin de l'Institut d'Egypte - Kairo (1., 8. i 13.), zatim sadrìnu arabisti~kih radova u nekim svescima Bulletin of The scool of oriental and African studies - London (2., 6. 12.), potom sadràje tri toma Journal Asiatique - Paris (4. i 11.), te priloge pet tomova Journal of the Royal asiatic society of Great Britain and Ireland London (7.) i, najzad, sadràje 27 radova iz pet godi{ta lajdenskog ~asopisa Oriens (5.).
Broj u zagradama ( ) sluì umjesto navo|enja cjelokupnog naslova prikaza navedenog pod tim brojem u popisu ocjena i prikaza na kraju rada.
156
Popis radova objavljenih u POF-u
Rasprave
Trilitere u arapskom, (Resume: Les raciens triliteres dans la langue arabe. Une statistique et phonetique), POF III-IV/195253., 1953., str. 509-551. + 11 tabela fonetske podjele arapskih glasova. Uvod u sinonimiku arapskog jezika, (Resume: Une introduction a l'etude des synonimes de la langue arabe), POF V/195455., 1955., str. 5-32. O intensifikaciji u arapskom, (Resume: Sur l'intensification dans la langue arabe), POF VI-VII/1956-57., 1958., str. 5-38. O polisemiji u arapskom jeziku, (Summary: On polysemy in arabic), POF VIII-IX/1958-59., 1960., str. 7-27. O arabizmima u srpskohrvatskom jeziku, (Summary: On arabic loanwords in serbo-croatian), POF X-XI/1960-61., 1961., str. 5-29. O antonimiji u arapskoj leksici, (Summary: On antoymy in arabic), POF XII-XIII/1962-63., 1965., str. 5-14. O arebici i njenom pravopisu, (Abstract: On ortography of arabic script used for serbo-croatian by Teufik Mufti}), POF XIV-XV/1964-65., 1969., str. 101-121. Prilog semanti~kom izu~avanju arabizama u srpskohrvatskom jeziku, (Summary: Contribution to the semantic study of loanwords in srbo-croatian), POF XVIII-XIX/1968-69., 1973., str. 59-87. Osobitosti arapskog deminutiva, (Summary: Characteristics of arabic deminutive), POF XXII-XXIII/1972-73., 1976., str. 269-280. Leksika za boje u arapskom. Morfolo{ko semanti~ki osvrt, (Summary: Colour lexis in arabic. Morphological and Sintactic Review), POF XXV/1975., 1977., str. 227-282. Osobenosti upotrebe "kunye" (Summary: The specific usages of "kunya"), POF XXVII/1977., 1979., str. 133-164. Semantika iz trilitera izvedenih vrsta arapskih glagola (Summary: Semantics of Arabic Verbal Stems Derived from Triliteral Roots), POF XXVIII-XXIX/1978-79., 1980., str. 37-65. O semantici arapskog idafeta (Summary: On the Semantic of the Arabic Annexation), POF XXXII-XXXIII/1982-83., 1984., str. 1-16.
157
O fonetskom ponavljanju u arapskom jeziku (Summary: On phonetic repetition in Arabic), POF XXXI/1981, 1981, str. 11-32. Arapske plurilitere i njihovi derivati (Summary: Arabic pluriliteral roots and their derivates), POF XXXV/1985., 1986., str. 727. Homonimija u arapskoj leksici, (Summary: Homonymy in arabic Vocabulary), POF XL/1990., 1991., str. 9-18. Prikazi i ocjene 1. Mufti}, Teufik (prikazuje): Bulletin de l'Institut d'Egypte, Tome XXXII, Session 1949-1950., Kairo 1951., strana 406. (POF II/1951., 1952., str. 335.). Rezimirana je tematika tri priloga iz 32. godi{ta ~asopisa, od kojih prvi govori o nekoliko starih dokumenata na papirusu, drugi o novcu iz vremena Mameluka u Egiptu i tre}i o ornamentima kojim su Arapi u Egiptu ukra{avali posu|e. 2. Mufti}, T. (prikazuje): Bulletin of The school of oriental and African studies, University of London. Svezak XIII, dio 3., god. 1950., str. IV + 551-810. (POF II/1951., 1952., str. 335-336.). Ukratko je izloèna sadrìna devet priloga za ~asopis, iz razli~itih orijentalisti~kih oblasti. 3. Mufti}, T. (prikazuje): Mamluk costume, A Survey by L. A. Mayer, Geneve, 1952., str. 120 i 20 plo~a (POF IIIIV/1952-53., 1953., str. 632.). Majerovo djelo izlaè historijski pregled narodnih no{nji srednjevjekovnih Arapa, u Egiptu, Palestini i Siriji. 4. Mufti}, T. (prikazuje): Journal Asiatique, Tome CCXXXVIII, 1 i 2., Paris, 1950., Tome CCXXXIX, 1. i 2. iz 1951.; Tome CCXL, 1. i 2. iz 1952. god. (POF III-IV/1952-53., 1953., str. 644-648.). Ukratko je rezimiran sadràj tri godi{ta ~asopisa. 5. Mufti}, T. (prikazuje): Oriens, Vol. 1. No 1. i 2., Leiden 1948.; Vol. 2. No 1. i 2., 1949.; Vol. 3. No 1. i 2., 1950; Vol. 4. No 1. i 2., 1951.; Vol. 5., No 1. i 2., 1952. (POF IIIIV/1952-53., 1953., str. 648-655.). Rezimirana je sadrìna 27 radova iz pet godi{ta lajdenskog orijentalisti~kog ~asopisa.
158
6. Mufti}, T. (prikazuje): Bulletin of The school of oriental and African studies, University of London, Vol. XIV, Part. 1., 2. i 3., 1952. god. (POF III-IV/1952-53., 1953., str. 659661.). Rezimirana je sadrìna 11 radova iz tri godi{ta ~asopisa. 7. Mufti}, T. (prikazuje): Journal of The Royal asiatic society of Great Britain and Ireland, Parts 1., 2., 3. i 4. (POF IIIIV/1952-53., 1953., str. 661-662.). Saèto je izloèna tematika ~etiri rada iz jednoga godi{ta ~asopisa. 8. Mufti}, T. (prikazuje): Bulletin de l'institut d'Egypte, Tome XXXIII, Session 1950-51., Le Cair 1952. (POF IIIIV/1952-53., 1953., str. 666-667.). Izloèna je tematika ~etiri najzanimljivija rada obuhva}ena 33. tomom ~asopisa. 9. Mufti}, T. (prikazuje): Chaim Blanc, Studies in North Palestinian arabic (No. 4. iz serije Oriental Notes and Studies, koju izdaje The Israel Oriental society), POF V/1974-75., l955., str. 351. Blancova studija je dio doktorske disertacije o dijalektu palestinskog plemena Druza. 10. Mufti}, T. (prikazuje): Charles Pellat, L'arabe vivant, str. V + 284 (zapravo 568 stupaca), 49., 77., Paris, Librarie d'Amerique et d'Orient-Adrien-Maisonneuve, 1952. (POF V/1954-55., 1955., str. 351.). Kratka informacija o pojavi Pellatova Rje~nika savremenog arapskog jezika, sa preko 9.000 rije~i. 11. Mufti}, T. (prikazuje): Journal Asiatique, Tome CCXLI, No 1., 2., 3. i 4, Paris 1953. (POF V/1954-55., 1955., str. 356358.). Rezimirana je tematika 16 radova jednog godi{ta ~asopisa. 12. Mufti}, T. (prikazuje): Bulletin of The school of oriental and african studies, University of London, Vol. XV, Part. 1., 2. i 3., 1953. (POF V/1954-55., 1955., 36o-362.). Rezimirana je tematika 19 radova iz ~asopisa. 13. Mufti}, T. (prikazuje): Bulletin de l'Institut d'Egypte, Tome XXXV, Session 1952-53., Le Cairo 1954. (POF V/195455., 1955., str. 362-363.). Rezimirana je tematika 10 radova iz 35. toma ~asopisa. 14. Mufti}, T. (prikazuje): Chaim Rabin, Ancient West-Arabian, Taylor's Foreign Press, London 1951., str. XIV + 226 sa 20 karata (POF VI-VII/1956-57., 1958., str. 322-323.). 159
Prikazanim djelom je obuhva}en razvoj, podjela i odlike dijalekata Zapadne Arabije iz predislamskog perioda. 15. Mufti}, T. (prikazuje): Johann Fck, Arabiya, Untersuchungen zur arabischen Sprach- und Stilgeschichte (Abhandlung der Sachsischen Akademie der Wiisenschaften zu Leipzig, Philogisch-historische Klasse. Band 45. Heft 1., Akademie Verlag), Berlin 1950., str 148. (POF VI-VII/1956-57., 1958., str. 323.). Studija J. Fckanudi historijski pregled razvoja arapske lingvistike u srednjem vijeku. 16. Mufti}, T. (prikazuje): Johann Fck, Die arabischen Studien in Europa bis in den Anfang des 20. Jahrhunderts (Otto Harrassowitz), Leipzig 1955., str. 355. (POF VI-VII/195657., 1958., str. 323-324.). Fckovim djelom je obuhva}en razvoj arabistike i "srodnih grana nauke" u Evropi, po~ev od 12. pa sve do po~etka 20. stolje}a. 17. Mufti}, T. (prikazuje): Dr Hans Wehr, Der arabicshe Elativ (Akademie der Wissenschafte und der Literatur, Abhandlungen der geistes- und sozialwisswnschaftelichen Klasse, Jahrgang 1952., No 7.). Verlag der Akademie der Wissenschaften und Literatur in Meinz, In Komission bei Franz Steiner Verlag GMBH, Wiesbaden, 1953., str. 57 (POF VI-VII/1956-57., 1958., str. 324.). Navedena Wehrova studija je obuhvatila sve modele elativnih formi u knjièvnom arapskom jeziku. 18. Mufti}, T. (prikazuje): Fi lah\at al-'arabiya, Ta'lif: dr. Ibrahim Anis, At-taba'atu l-laniya, Al-Qahira 1952., str. 238. (POF VIII-IX/1958-59., 1960., str. 210-212.). Anisovo djelo se smatra jednim od najranijih pregleda historijskog razvoja arapskih dijalekata. 19. Mufti}, T. (prikazuje): Esraru-l-'arabiya, Mu'\am lugawi nahwi sarfi yahtawi 'ala raka'ir min asrari-l-'arabiyya mustaqatin min nadidi-l-mu'allafat wa aqwali-l-a'immah fi-l-kutubi-lmaktuta wa-l-matba'a, Bi qalami-l-'allama l-muhaqqiq lmagfuri lahu Ahmad Taymur-ba{a, At-taba'a l-'ula, AlQahira 1374/1954., str. 178. (POF VIII-IX/1958-59., 1960., str. 212-213.). Pored toga {to zauzima jedno od istaknutijih mjesta u knjièvnosti u Egiptu iz prve polovine na{eg stolje}a, Ahmad Taymur se uspje{no bavio i teorijom nauke o jeziku. Njegove lingvisti~ke radove je posthumno objavio Muhammad [awqi Amin. 160
20. Mufti}, T. (prikazuje): Verzeichnis arabischer kirchlicher Termini, Zweite, vermehrte Auflage von Georg Graff, Louvain, Imprimerie Orientaliste L. Durbecq 1954., str. VII, 131. (POF VIII-IX/1958-59., 1960., str. 213-214.). Autor predstavljenog rje~nika je sakupio sve izraze koji se praktikuju u teolo{koj, dogmati~koj i obrednoj praksi arapskih kr{}ana. 21. Mufti}, T. (prikazuje): V. A. Zvegincev, Istorija arabskogo jazykoznanija, Kratkij o~erk, Izdal'stvo Moskovskogo Univerziteta 1958., str. 80. (POF X-XI/1960-61., 1961., str. 283-284.). Predstavljen je Zvegincevljev kratak pregled razvoja arapske lingvistike za koji su, prema autoru, tri najva`nija momenta: uticaji indijske gramatike, uzori iz gr~ke normativne gramatike i specifi~ni uvjeti razvoja ove oblasti kod Arapa. str. 5-29. 22. Mufti}, T. (prikazuje): Muhammad al- Mubarak, Fiqhu-l-luga. Dirasa tahliliyza muqarina li-l-kalimati-l-'arabiyya, Dima{q 1379/1960., str. VIII, 203. (POF XII-XIII/196263., 1965., str. 388-389.). Mubarakovo djelo govori o tokovima, dostignu}ima i zadacima arapske lingvistike. 23. Mufti}, T. (prikazuje): G. [. [arbatov: Arabistika v SSSR (1917-1959), Filologija. Moskva 1959., str. 128. (POF XII-XIII/1962-63., 1965., str. 390.). [arbatovljeva studija pruà pregled razvoja svih oblasti arabistike u Sovjetskom Savezu u periodu od 1917. do 1959. godine, donose}i bibliografiju predmetnih radova. 24. Mufti}, T. (prikazuje): Bertold Spuler, Handbuch der Orientalistik, Dritter Band, Semitistik, Erster Abschnitt, Leiden-Kln, 1953., str. 132.; Zweiter und dritter Abschnitt, Leiden 1954., str. 400. (POF XII-XIII/196263., 1965., str. 391-393.). U radovima obuhva}enim navedenim priru~nikom pribli`no jednako su zastupljene razli~ite orijentalisti~ke discipline. 25. Mufti}, T. (prikazuje): Dictionnaire Arabe-francais-anglais (Langue classique et moderne) Arabic (French) English Dictionnary par Regis Blashere, Mostafa Chouemi et Claude Denizeau, Tome premier, Fasc. 1-7., Paris 196466., str. XXX + 1-418. (POF XIV-XV/1964-65., 1969., str. 448-449.).
161
Prvi tom Arapsko-francusko-engleskog rje~nika trojice autora je samo dio zami{ljenoga velikog leksikona kojim bi trebalo biti obuhva}eno cjelokupno leksi~ko blago araspskoga svijeta, predstavljeno francuskim i engleskim vokabularom u istome potezu. 26. Mufti}, T. (prikazuje): Wrterbuch der klassischen arabischen Sprache, Auf Grund der Sammlungen von August Fischer, Theodor Nldeke, Hermann Rckendorf und anderer Quellen herausgegeben durch die Deutsche Morgenlndische Gesellschaft. In Verbindung mit Anton Spitaler bearbeitet von Jrg Krmer und Helmut Gtje. Lieferung 1-5., Wiesbaden 1957-64., str. XXIII, 1-296. (POF XIV-XV/1964-65., 1969., str. 449.). Istaknute su specifi~ne odlike Rje~nika klasi~nog arapskog jezika na ~ijem su prikupljanju i sastavljanju u~estvovali mnogi istaknuti njema~ki arabisti. 27. Mufti}, T. (prikazuje): Arabsko-ruskij i Rusko-arabskij slovar', Sostavil I. S. Danilov, V. I. Ry`kov, M. T. Anisimov pod redakciej I. S. Danilova, Voenoe izdatel'stvo Ministarstva SSSR, Moskva 1965., str. 704. (POF XVI-XVII/19661967., 1970., str. 374-375.). Prikazom je istaknut zna~aj rje~nika za razvoj vojne terminologije u sovjetskoj arabistici. 28. Mufti}, T. (prikazuje): Dictionnaire des parlers arabes de Syrie, Liban et Palestine (Supplement au Dictionnaire arabefrancais de Barthelemy), par Cl. Denizeau - Paris, 1960., str. XVI, 536. (POF XVI-XVII/1966-67., 1970., str. 375.). Istaknut je zna~aj Rje~nika za izu~avanje dijalekata u Siriji, Libanu i Palestini. 29. Mufti}, Teufik (prikazuje): Introduction a la litterature arabe, par Gaston Wiet. Paris 1966., str. 337. (POF XVIXVII/1966-67., 1970., str. 375-376.). U Wietovom Uvodu u arapsku knjièvnost dat je globalan pogled u razvoj arapske knjièvnosti. Me|utim, kako isti~e autor prikaza, u djelu je novijoj knjièvnosti (19. i 20. stolje}e) posve}eno "manje prostora nego {to stvarno zasluùje". 30. Mufti}, T. (prikazuje): Dr. [awqi Dayf, Al-Balaga, Tatawwur wa tarik, Dar al-ma'arif, Al-Qahira, 1965., str. 381. (POF XX-XXI/1970-71., 1974., str. 525-527.). To je jedini prilog u POF-u o arapskoj retorici. Autor djela se osvrnuo na svako pojedino djelo i autora, zna~ajne za razvoj 162
arapske retorike i stilistike, daju}i tako zaokruènu sliku o razvoju predmetne oblasti kod Arapa. 31. Mufti}, Teufik (prikazuje): [awqi Dayf, Al-Madarisu l-nahwiyah, Al-Qahira (u izdanju: Dar al-maàrif) 1968., str. 375. (POF XX-XXI/1970-71., 1974., str. 527-530.). Detaljno obuhvativ{i ulogu i doprinos arapskih gramati~kih {kola (Basra, Kufa i Bagdad) djelo je po ocjeni autora prikaza "dalo zna~ajan doprinos povijesti jezi~ke nauke kod Arapa". 32. Mufti}, T. (prikazuje): Literatura Iraqui contemporanea, 2. edicion. Prologo y nota preliminar de Pedro Martinez Montavez. Instituto Hispano-Arabe de Cultura, Serie: Antologios nacionales, I, Madrid, 1977.. str. 487. (POF XXXI/1981., 1981., str. 233-235.). Pruèn je uvid u priloge o kompartivnoj analizi knjièvn osti pripadnika razli~itih kulturnih zajednica nastanjenih u Iraku. Zakljuak Iz izloènog se moè izvesti zaklju~ak da je Teufik Mufti} najplodniji i predmetu najdosljedniji bosanskohercegova~ki arabista. Njegov bogat i raznovrstan nau~ni rad je davao neusporedive plodove u ~etiri razli~ita podru~ja djelovanja: 1) pisanju priru~nika iz arabistike; 2) pisanju rasprava iz arapske lingvistike kroz saradnju u POF-u; 3) Rad u nastavi iz arapskog jezika na Filozofskom fakultetu; 4) Prevo|enje s arapskog jezika. Neusporediv zna~aj njegovog rada ogleda se u pisanju priru~nika i rasprava iz arapske lingvistike. Pisanje priru~nika predstavlja temeljne pretpostavke izu~avanju nekog predmeta na akademskoj razini. Pored educiranosti autora i rije{enosti na decenijski strpljiv rad, pisanje priru~nika podrazumijeva i "logisti~ku podr{ku" {ire z jednice. a Iako Mufti} nije imao dovoljno razumijevanja zajednice, iznio je djela koja se u njegovoj oblasti djelovanja, kod nas, mogu izjedna~avati s onim {to su u drugim evropskim zemljama stvarali timovi, pa i {kole arabistike. Svojim raspravama iz arapske lingvistike kroz saradnju u POF-u, predstavio se kao usamljen arabista koji je prodro u sr` pitanja specifi~nih arapskom jeziku, kao jeziku koji zauzima najistaknutije mjesto me|u semitskim jezicima i jeziku koji, kroz zajedni~ko slije|enje Kur'ana, pov ezuje ba{tinike razli~itih kultura i jezika.
163
S ~u|enjem se treba pitati kako u blistavosti lika Teufika Mufti}a nema sjaja nesumnjivo zasluènih priznanja. To je potvrda opravdanosti da se odgovorno ispita moralna utemeljenost podjele priznanja, ili da se odgovoni upitaju kako je mogu}e da priznanja vrlo ~esto zaobi|u najzaslu`nije. Stoga se i mi, s razlogom bojimo da ovim saop}enjem, dok tako malo govorimo o tako velikom djelu, ne sudjelujemo u nesumnjivo posvjedo~enom, da li i nesvjesnom, zata{kavanju blistavog lika velikog nau~nika. U to ime bismo za kraj rekli jo{: "Hvala Allahu, koji zemlju ukra{ava u~enim ljudima". LITERATURA 1. Beglerovi}, Samir: Povodom dènaze rahmetli dr. Teufika Mufti}, "Preporod", Br. 1/771., 1. jan. 2004., str. 34. 2. Durakovi}, Esad (prikazuje): Teufik Mufti}, Klasi~na arapska stilistika, Rijaset islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1995., Prilozi za orijentalnu filologiju, Orijentalni institut u Sarajevu, XLVI/1996., 1997., str. 197-199. 3. Kico, Mehmed (prikazuje): Teufik Mufti}, Gramatika arapskog jezika, Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Sarajevo 1998., Prilozi za orijentalnu filologiju, Orijentalni institut u Sarajevu, XLVII-XLVIII/1997-1998., 1999., str. 201204. 4. Kujovi}, Dragana (prikazuje): Teufik Mufti}, Arapsko pismo razvoj, karakteristike, problematika, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 1982., Prilozi za orijentalnu filologiju, Orijentalni institut u Sarajevu, XXXVII, 1987., 1988., str. 288290. 5. Ljubovi}, Amir (prikazuje): Teufik Mufti}, Arapskosrpskohrvatski rje~nik, Sarajevo 1973, 2 vol. Str. XVIII + 3950., Prilozi za orijentalnu filologiju, Orijentalni institut u Sarajevu, XXV/1975., 1977., str. 36o-362. 6. Prof. dr. Teufik Mufti} (1918.), "Orijentalni institut u Sarajevu 1950.-2000 - The Institute for Oriental Studies in Sarajevo 1950-2000.", Uredili: Amir Ljubovi} i Lejla Gazi}, Orijentalni institut, Sarajevo 2000., str. 15-16. 7. Rami}, Jusuf: Obzorja arapsko-islamske knjièvnosti , El-Kalem, Sarajevo 1999. 8. Tanaskovi}, Darko: Na{a arabistika i arapska gramatika, "@ivi jezici", Beograd 1972., knj. XIV, br. 1-4.
164
(2003-1918) . . .
THE LINGUSITIC ACHIEVEMENT OF PROFESSOR DR. TEUFIK MUFTIC (1918-2003) Summary The passing of Dr. Teufik Muftic is an irretrievable loss, considering that he was the author of very valuable scholarly works in the field of study and understanding of Arabic. His prolific scholarly works are important for many fields, especially in the field of textbooks for the study of Arabic, writing of research works in Arabic and the grammar of Arabic which is used at university level. Following the examination of Dr. Muftics complete works, we can ascertain that he is the most successful scholar in the field of study of Arabic and the research in that field in all of Bosnia and Herzegovina.
165
166
Doc. dr. Bilal Hasanovi PRVA ISLAMSKA PROSVJETNA ANKETA (1910-1911) Saetak Islamska prosvjetna anketa (struni savjet) imala je zadatak da proui ponudi rjeenja niza vjersko-prosvjetnih, odgojnih i opeobrazovnih pitanja u domenu osnovnog obrazovanja, od kojih su neka bila stoljeima nedodirljiva, kao to je svjetovno obrazovanje muslimanske enske djece, s obzirom da su u tom domenu vladali snani otpori kako roditelja tako i veeg dijela konzervativne uleme. Anketa je, i pored heterogenog intelektualnog sastava, izvrila analizu svih tih pitanja i ponudila neka rjeenja, koja su, za razliku od postojeeg stanja, bila znaajan korak naprijed u vjerskoj i opeobrazovnoj edukaciji muslimanskog podmlatka.
***
Dolazak austrougarske uprave u Bosnu i Hercegovinu 1878. god. znaio je za bonjako-muslimanski narod veliku kulturnu, ekonomsku i politiku prekretnicu. Vie od dvije decenije, poslije okupacije, Bonjaci nisu uspjeli da pronau svoje mjesto u novonastalim drutveno-politikim i civilizacijskim tokovima. Sve to je dolazilo sa Zapada, bez obzira kako izgledalo, oni su energino odbijali, drei se vrsto svojih ustaljenih pogleda i shvatanja. To, meutim, nije moglo tako trajno ostati, s obzirom da se sve vie osjeala potreba, da se muslimanski element mora postepeno mijenjati i prilagoavati novim civilizacijskim promjenama i prihvatati ono to je za njih dobro i korisno. To se posebno manifestiralo u obrazovno-odgojnoj oblasti, koju je karakterizirala zastarjela metodologija rada, neracionalno koritenje vremena i neprilagoena kadrovska struktura. Posebno je bilo problematino osnovno-mektepsko obrazovanje, koje je zadralo svoju viestoljetnu formu, koja je postajala sve ozbiljnija konica, kako modernijem osnovnom, tako i srednjem i viem obrazovanju.
167
Taj problem uviale su kako nova administrativna vlast tako i islamska vjerska uprava, koje su eljele, svaka na svoj nain, da uine neto to bi pomoglo da se to stanje pone postepeno mijenjati nabolje. U tom smislu, krajem decembra 1910. god. na prijedlog Vakufskog sabora odrana je Prva islamska prosvjetna anketa (struni savjet) u koju su uli istaknuti bonjaki alimi, pedagozi i drugi intelektualci, na elu sa reisu-l-ulemom hfz. Sulejman ef. arcem.1 Ova anketa imala je savjetodavni karakter. Cilj joj je bio da pokae put kako bi se islamski element u Bosni i Hercegovini u islamskom duhu prosvjetno unaprijedio2 Na prvom zasijedanju usvojen je program vjeronaunog gradiva koji je trebalo da savlada svako dijete u dobi od 7-12 godina. Taj program sastojao se od sljedeih predmeta: 1. uenje Kurana, 2. nauka o itikadu (vjerovanje), 3. nauka o amelijjatu (obredoslovlje), 4. elementi ahlaka i adaba (etika i odgoj), 5. kratka historija islama. U raspravi o jeziku, na kojem e se izvoditi nastava, uesnici Ankete imali su tri razliita pristupa: da se udbenik napie na turskom jeziku, da se napie na bosanskom jeziku, arebicom, da se napie na bosanskom jeziku, latinicom. Jedan od lanova Islamske prosvjetne ankete, prof. Mehmed ef. Mufti, iznosei prijedlog da se udbenik napie na turskom jeziku, pravdao je to injenicom to e to djeci kasnije u medresi dobro doi kad budu uili kitabe na turskom jeziku, dok je hafiz Ali ef. Zagorica, takoer, lan Ankete, smatrao da se vjeronauka
1
Prvu islamsku prosvjetnu anketu sainjavali su: hafiz Sulejman ef. arac, reisul-ulema, kao predsjednik, hafiz Mehmed ef. Oki i Omer ef. Zukanovi, lanovi Ulema medlisa, Mehmed ef. Mufti, profesor Mustajbeg Halilbai i efkija Gluhi, lanovi Vakufsko-mearifskog sabora, Nedib ef. Smajlbegovi, profesor eriatske sudake kole, Ali ef. Kadi, profesor Gimnazije, Hasan ef. Hodi, uitelj Uiteljske kole, hafiz Ali ef. Zagorica, Mustafa ef. Tuli, muallimi, Salih ef. Bai, profesor Carigradske gimnazije, Hajdar ef. Fazlagi, uitelj osnovne kole, dr. Hamdija Karamehmedovi, ljekar. Naknadno je umjesto Ali ef. Kadia, kooptiran Safvet-beg Baagi. 2 Zapisnici sjednica Islamske prosvjetne ankete, odranih koncem decembra 1910. i u januaru 1911. svezak I, str. 4
168
moe mnogo bolje nauiti i razumjeti na svome -maternjem, nego na stranom, nepoznatom jeziku. Ali, kako je arapsko pismo upravo radi Kurana sveto, treba da se vjeronauka knjiga napie arapskim pismenima, koja su ve dotjerana prema naem jeziku, kazao je Zagorica. 3 Uesnik Ankete, efkija Gluhi, zastupao je vrlo radikalno miljenje, insistirajui da se udbenik napie na bosanskom jeziku, latinicom, jer i sada, rekao je on, mnogo svijeta zna itati latinicu, ili bar ita lake nego arapska slova...Vjera e se, na taj nain, mnogo tanije i sigurnije poznavati. 4 S obzirom da su neki lanovi Ankete izrazili rezervu prema tom stavu, bojei se kako e to narod prihvatiti, Gluhi na to reagira primjedbom kako treba da smo mi voe narodu, a ne narod nama... i da ovdje ustanovimo i zakljuimo onako kako je po naem miljenju za narod najbolje5 Elaborirajui mentalnu sposobnost djece, uitelj Hasan ef. Hodi, istakao je da duevni razvoj djeteta u ovom dobu iskljuuje obuku i na kakavom drugom jeziku osim na njegovom maternjem...Svi narodi ue vjeronauku na svom maternjem jeziku. I Arapi i Turci i Perzijanci i Kinezi i svako drugi, samo Bosanci treba da budu iznimka.6 Nakon analize tog pitanja, Anketa je zauzela stav da se vjeronauni udbenik napie na bosanskom jeziku, ali arapskim slovima, kako bi kontakt uenika sa kuranskim pismom bio to vei i svestraniji. Jedno od znaajnih pitanja koje je Anketa trebala da razrijei, bio je kvalitet i kvantitet svjetovnog programa nastave. Obrazlaui taj problem, lan Ankete, dr. Hamdija Karamehmedovi iznio je utemeljeno miljenje da muslimanska djeca dolaze vrlo kasno u srednje kole te ako naa djeca budu i ubudue svravala poetne kole sa 14 i 15 godina, mi emo za kratko vrijeme propasti. Drugi elementi naeg naroda, koji s nama ive, rapidno napreduju, a mi rapidno nazadujemo. Prebrojte nae obrazovane ljude, pomislite na onaj strano maleni broj muslimanskog inovnitva i slobodne inteligencije, pa ete vidjeti kako je tuno nae stanje, naglasio je dr. Karamehmedovi. 7
3 4
Isto, str. 8 Isto 5 Isto, str. 9. 6 Isto 7 Isto, str. 19.
169
Pitanje uvoenja svjetovnih predmeta u osnovno obrazovanje Anketa je rezimirala zakljukom da je potrebno obraditi ono gradivo to je sadrano u minimalnom nastavnom planu osnovnih kola. To je podrazumijevalo da djeca iz opeobrazovne oblasti trebaju nauiti itati i pisati latinicom i irilicom; iz gramatike bosanskog jezika temeljne pojmove; iz rauna etiri glavne radnje s cijelim brojevima; iz zemljopisa i historije: neto iz matematikog zemljopisa, te zemljopis Bosne i Hercegovine i Austrougarske Monarhije, kao i neto iz higijene i prirodopisa, to nam inae za ivot treba.8 Anketa je, zatim, analizirala pitanje vremena u kojem se, objektivno, moe realizirati takav nastavni program, pa su izraena tri stajalita: da se program realizira za etiri godine, da se realizira za etiri godine, plus jedna primpremna godina (ihtijati-sunuf), iskljuivo za arapsko pismo i Kuran, da se program realizira za etiri godine, plus dvije pripremne godine (ihtijati-sunuf) za vjeronauku. Nakon rasprave Anketa je zakljuila da se u onim mjestima gdje ima kola, a nema mektebi-ibtidaijje, osnuje ihtijati-sunuf (pripravni teaj-razred) od jedne godine, a osim toga da se predaje vjeronauka u sva etiri razreda osnovne kole po etiri sata na heftu.9 Razmatrajui pitanje strunog kadra koji bi predavao na ovim kolama, Anketa je ocijenila da bi to trebao biti profil svrenika Daru-l-muallimina (islamska uiteljska kola), ili pak svrenika neke medrese, koji bi trebali komisijski da dokau nivo svoje strunosti. Drugo pitanje kojim se Anketa bavila, bilo je pitanje mektebi-ibtidaijja u mjestima u kojima nema osnovne kole. Naime, jedan broj uesnika Ankete smatrao je da u takvim mjestima treba osnovati petorazredne ibtidaijje, koje e preuzeti ulogu osnovnih kola, koje bi finansirala Zemaljska vlada, dok bi sredstva koja su se troila iz Vakufske uprave za izdravanje trogodinjih ibtidaijja, trebalo usmjerila na gradnju ibtidaijja u mjestima u kojima postoje samo zastarjeli sibjan-mektebi.
8 9
Isto, str. 21 Isto, str. 37
170
Nakon analize ovog pitanja, usvojen je prijedlog da se u mjestima u kojima nema osnovne kole, osnuje petorazredna ibtidaijja sa programom osnovne kole, uz dodatni razred (ihtijatisunuf). Anketa je zauzela ispravano stajalite da se u mjestima u kojima postoji osnovna kola ne otvara mektebi-ibtidaijja, izuzev pripravnog razreda, odnosno da se kod osnivanja ovih kola prioritet daje mjestima u kojima nema ni ibtidaijje ni osnovne kole. Muslimanski zastupnici u Bosanskom saboru pozvani su da se zauzmu da petorazredna ibtidaijja dobije pravo javnosti, odnosno isti tretman kao i dravna osnovna kola, te da se svrenicima trorazrednih ibtidaijja omogui prelaz u onaj razred osnovne kole za koji budu mogli poloiti ispit. I dalje je, meutim, ostao otvoren problem uiteljskog kadra, s obzirom da postojei ni djelimino nije mogao pokriti utvrene potrebe. Anketa je posebno poklonila panju funkcionalnosti mektepskih zgrada, namjetaja i higijene. Naveden je alostan primjer nekih fanatinih i konzervativnih hoda koji su tvrdili da je grijeh sjediti u klupama i pisati na kolskoj tabli. Da bi se takve i sline pojave izbjegle, te sauvalo zdravlje i normalan razvitak uenika, Anketa je i u tom pogledu donijela nekoliko konstruktivnih zakljuaka.10 Poseban problem predstavljao je uvoenje vjeronauke i svjetovnih predmeta u mjestima u kojima nema ni osnovne kole, ni ibtidaijje, nego samo, eventualno, sibjan-mekteb. To pitanje Anketa je, ne nalazei drugog modusa, apsolvirala molbom Zemaljskoj vladi da se u opinama u kojima ive muslimani, to prije otvore osnovne kole, a Vakufsko-mearifskom saboru da uz
10
Ti zakljuci sadrani su u sljedeim takama: kolske (mektepske) zgrade, prostorije i namjetaj, treba da su uraeni prema modernim zahtjevima kolske higijene. Osobito treba paziti: a/ da kolska (mektepska) zgrada bude, po mogunosti, na otvorenom mjestu, da je okrenuta prema istoku ili jugoistoku i da se ne gradi na vlanom mjestu, b/ prostorije - kolske (mektepske) sobe treba da su dovoljno prostrahne. Na jednog uenika moraju doi najmanje tri kubna metra prostora. Sobe moraju imati dovoljno svjetla i podesnu ventilaciju, te da se mogu dobro zagrijavati, c/ namjetaj - ovdje osobito treba paziti na to da se svuda obezbijede podesne klupe, uraene prema visini uenika. (Zapisnici Islamske prosvjetne ankete, svezak I, str. 76)
171
ove kole odmah otvori ihtijat sunufe (pripremni razred) od jedne godine. 11 Prva islamska prosvjetna Anketa nastojala je da u sibjanmektebe uvede vie reda i organizacije, s obzirom na opu anarhiju koja je vladala u njima. To stanje je, vjerovatno, dosta realno predstavio dr. Hamdija Karamehmedovi, tvrdei kako hode u takvim mektebima nemaju nikakve spreme. Povrh toga nema ni nazora nad njima. Svaki radi po svom eifu...Djeca nisu u razredu podijeljena-koliko je djece toliko je i razreda. U mekteb se poinje ii kad ko hoe, ne zna se tu ni za kolsku godinu, ni za ferije. Djeca ostaju u mektebu po dvije i vie godina, a ne naue ni kiraeti-Kuran... Provesti reformu u ovim mektebima prijeka je potreba.12 Nakon svestranije analize stanja u sibjan-mektebima, Anketa je donijela zakljuak o uvoenju trogodinje nastave, da kol. godina poinje 1. septembra, a zavrava 30. juna, da mekteb zajedniki pohaaju muka i enska djece. Meutim, ni uesnicima Ankete,izgleda, nije bilo jasno kako e jedan sibjan-hoda organizirati trorazrednu nastavu u jednoj maloj i neuvjetnoj prostoriji, to govori da je i ovdje bilo dosta improvizacije i oslanjanja na neka nerealna rjeenja. Ipak, Anketa je donijela novi plan reformiranih sibjanmekteba, koji se sastojao od sljedeih predmeta: Za prvi razred: 1. Elif-ba (sufara), a/ za bosanski jezik, b/ za arapski jezik, 2. Kiraeti-Kuran, bez tedvida, Za drugi razred: 1. Kuran a.. 2. Tedvid, 3. Ilmihal, I i II svezak, Za trei razred: 1. Kuran a.. 2. Tedvid, 13 3. Ilmihal, III i IV svezak. Kako su u sibjan-mektebima, uglavnom, predavali odrasliji svrenici tih mekteba, oni su bili duni, po zakljuku Ankete, da
11 12
Zapisnici Islamske prosvjetne ankete, str. 125 Isto, str. 132 13 Isto, str. 140
172
bar tri mjeseca provedu na pedagokoj praksi kod nekog muallima ibtidaijje, kiji je zavrio Daru-l-muallimin. S obzirom da je Anketa sibjan-mektebe smatrala provizornim tipom mekteba, to je zakljueno da, ukoliko se u blizini od etiri kilometra otvori mektebi-ibtidaijja ili dravna osnovna kola, potrebno je da se uz ovu kolu otvori ihtijat-sunuf (pripremni razred), a muka djeca postaju obavezna pohaati dotinu kolu, a ne sibjan mekteb. Ono to reformi sibjan-mekteba daje negativan predznak jeste i dalje nedostatak osnovnih elemenata svjetovne naobrazbe (itanje, pisanje, raun). Taj nedostatak je, i pored volje veine uesnika Islamske prosvjetne ankete, izgleda, bilo nemogue otkloniti, jer su se sibjan-hode, bar u veini, pokazali nesposobnim za provoenje bilo kakavog oblika svjetovne edukacije mladih. Konstruktivan zakljuak Anketa je donijela u pogledu organiziranja analfabetskih teajeva, prema kojem su svi svrenici reformiranog sibjan-mekteba, koji su zavrili u zadnje tri godine, duni pohaati dvomjeseni analfabetski teaj. Ta obaveza je, meutim, bila teoretske naravi, jer se nigdje ne spominje nain kako privoljeti roditelje i uenike da to i uine. enske poetne kole Jedan broj uesnika Islamske prosvjetne ankete insistirao je da se vjerskoj naobrazbi enske djece pokloni mnogo vie panje, budui da velika veina enske djece nee uiti nita vie osim poetnog mekteba14Izneseni su podaci da u cijeloj zemlji, osim nekoliko mjeovitih, ima samo 13 enskih mektebi-ibtidaijja. Od toga su u Sarajevu etiri dvije trogodinje, iskljuivo sa vjeronaukom, a dvije etverogodinje, od kojih se jedna naziva rudijjom. Jedan broj lanova Ankete insistirao je da se u svim veim mjestima otvaraju ovakve enske kole, gdje bi se naroita panja posvetila vjeronauci, posebno ahlaku. U tim kolama bi se, pored vjerskih, trebali predavati i svjetovni predmeti, po programu dravnih osnovnih kola.Dodue, istakao je dr. Hamdija Karamehmedovi, ima i sada dosta mjesta u Bosni i Hercegovini gdje postoje dravne osnovne kole, ali u njih ne idu muslimanska djeca. Razlog je veinom konzervativnost i fanatizam. Taj
14
Isto, str. 145
173
konzervativizam ide ak dotle da ni liberalniji i obrazovaniji ljudi ne alju svoju ensku djecu u kolu15 U skladu s tim, aktuelizirana je potreba za osnivanjem jedne enske uiteljske kole (daru-l-muallimat) u Sarajevu, koja bi trajala etiri godine. Neki lanovi Ankete pozivali se na svijetle primjere ena iz islamske prolosti koje su bile na visokom obrazovnom nivou. ene su, isticali su oni, prije nekoliko stoljea stajale na veem stupnju kulture, nego danas. Meu enama Omejadskog perioda bilo je pravnika, pjesnika, poznavalaca prirodnih znanosti itd. Postoje naznake da se islam budi na sve strane, da same ene poinju dizati svoj glas i traiti obrazovanje. U Carigradu je ve aktualizirana potreba za otvaranjem enskog sveuilita, dok niih i srednjih enskih zavoda ve sada ima znaajan broj. Odavno je ve osnovana enska uiteljska kola, kao i kola za babice. Istaknuto je, ak, da se i ruski muslimani bude, da i njihova enska djeca imaju mogunost da stiu niu i srednju naobrazbu. Reeno je da na Medicinskom sveuilitu u Petrogradu ve ima upisano 11 muslimanki. Konstatirano je da samo dobro obrazovana ena moe biti dobra majka i dobar prvi uitelj svoje djece, nae uzdanice. Istaknuto je da je mortalitet muslimanske djece zastraujui. Kod najobinijih bolesti, gdje bi ljekarska intervencija bila neophodna, gubi se dragocjeno vrijeme u saljevanju strave i sl. kao rezultat neznanja i praznovjerja, koji su se ukorijenili kod neukog muslimanskog svijeta. U tom smislu traeno je da se muslimanki omogui da se samostalno obrazuje, to podrazumijeva i pristupanu literaturu na naem jeziku, s obzirom da je postojea na turskom i arapskom jeziku, odnosno da se djevojkama omogui kolovanje na uiteljskoj koli, a jedan broj njih da nastavi kolovanje na Islamskom sveuilitu u Istanbulu. 16 No, i pored jake argumentacije u prilog vjerskog i svjetovnog obrazovanja enske djece u poetnim mektebi-ibtidaijjama, dio uesnika Ankete i dalje je ostao pri svojim zastarjelim i konzervativnim nazorima, jer (po njima) enska djeca nee dalje produljavati nauku, a osim toga mogla bi (svjetovna nauka, op. a.) na nae ensko dijete hravo uticati...17 S obzirom da je Zemaljska vlada ve bila u pripremi Zakona o obaveznom osnovnom kolovanju muke i enske djece, to je dio
15 16
Isto, str. 146 Isto, str. 149-150 17 Isto, str. 157
174
Ankete zagovarao otvaranje petogodinjih enskih ibtidaijja, koje bi programom odgovarale dravnim osnovnim kolama. Drugi dio Ankete zagovarao je etverogodinju kolu sa istim vjeronaunim i svjetovnim gradivom, s tim to bi se u udbenike unijele neke specifinosti za ene (fikh - u vjeronauci i runi rad i ivenje - u svjetovnoj naobrazbi). Nakon debate o ovom pitanju, Anketa je zakljuila da islamska enska osnovna kola treba da bude ureena slino kao i muka ibtidaijja, s izvjesnim specifinostima za ene. U toj koli izuavali bi se sljedei predmeti: - Za vjeronauku: a/ Elif-ba, kao u mukoj ibtidaijji, b/ Kuran, c/ Ilmihal, d/ prijevod Karaba tedvida. - Za druge predmete: a/ etiri itanke (talimi kiraet) za etiri razreda, sastavljene prema potrebama enske djece, pisane arapskim harfovima, b/ raunica za I, II, III i IV razred, c/ zemljopisa za III i IV razred, takoer pisani arapskim slovima. Prema propozicijama Ankete, vjersku nastavu trebali bi drati svrenici Daru-l-muallimina ili oni koji su poloili struni ispit i proveli tromjesenu praksu u mektebi-ibtidaijji. Svjetovne predmete, prema istom zakljuku, predavale bi uiteljice iz narodnih osnovnih kola, do prispijea muslimanki sa zamiljenog daru-l-muallimata (enska uiteljska kola). Trebale su, meutim, godine da enske mektebi-ibtidaijje dobiju odgovarajui nastavni kadar, posebno enski. Anketa je, privremeno, vidjela rjeenje tog problema u angamanu uitelja drugih konfesija. Pada u oi injenica da je i ovdje tvrda linija Ankete uspjela u svome konzervativnom nastojanju da enske mektebiibtidaijje i dalje ostanu bez latininog pisma, dok su svjetovni udbenici, takoer, trebali biti pisani arapskim slovima, to je bio ozbiljan nedostatak u modernijem obrazovanju muslimanke u odnosu na pripadnice drugih konfesija. Zakljuak Prva islamska prosvjetna anketa morala je privesti kraju svoj rad januara 1911. godine, ne zavrivi u cjelosti predvieni program, s obzirom da su neki njeni uesnici bili zastupnici Bosanskog zemaljskog sabora, koji je, upravo, poinjao zasijedanje u januaru te godine.
175
Anketa je imala izuzetno teak i odgovoran zadatak; da proui i ponudi rjeenja niza vjersko-prosvjetnih, odgojnih i opeobrazovnih pitanja, kojima se do tada prilazilo vrlo povrno, parcijalno i nedovoljno nestruno, to je rezultiralo opom stagnacijom u svim segmentima bonjako-muslimanskog drutva. Da bi uspjeno realizirala taj cilj, Anketa je morala da otvori i neka pitanja koja su stoljeima imala status nedodirljivosti. To se, prije svega,odnosi na vjersko, a posebno svjetovno obrazovanje muslimanske enske djece,s obzirom da su u tom domenu bili prisutni izuzetno snani otpori, kako neobrazovanih roditelja, tako i veeg dijela konzervativno orijentirane uleme. No, Anketa je ipak, bar pokucala na vrata nekim rjeenjima, o kojima su do tada mogli razmiljati samo izuzetno hrabri i odvani alimi i intelektualci. Sama injenica da je Anketa postavila odreene standarde u oblasti osnovnog vjerskog i opeg obrazovanja, kako za muku, tako i za ensku djecu, govori u prilog da je napravljen vrlo znaajan iskorak u pravcu modernije islamske i opeobrazovne edukacije. Istina, neki zahtjevi Ankete nisu realno sagledani, s obzirom na prilike i opeobrazovni i kulturni nivo muslimanskog stanovnitva na prelazu iz jednog u drugi povijesno-civilizacijski krug. Na intelektualnom planu uesnici Ankete bili su vrlo heterogenih svaanja i razmiljanja. Meu njima je bilo mladih, trezvenih i otvorenih, koji su eljeli da se mijenja i popravlja sve to nije valjalo, ali ih je bilo i neodlunih, slabih i vrlo konzervativnih, koji su, bez obzira na posljedice, eljeli da sauvaju status-kvo postojeeg stanja. S obzirom na aktuelno drutveno-ekonomsko stanje, nedostatak kadrova, finansisikih sredstava, pa i volje kod nekih institucija, mnogi zakljuci Prve islamske prosvjetne ankete doekali su zasijedanje i Druge islamske prosvjetne ankete (decembar, 1911- januar, 1912). Pa, i pored toga, Prva islamska prosvjetna anketa svojim zakljucima, bar teoretski, uspjela je pokrenuti izvjesne reforme muslimanskog kolstva, to e tek kasnije dobiti potpuniji smisao i opravdanje.
176
LITERATURA 1. Zapisnici sjednica Islamske prosvjetne ankete, odranih koncem decembra 1910. i januara 1911., svezak I-II, Ulemaimedlis, Sarajevo, 1911., Arebica 2. Hasanovi, Bilal: Neobjavljena doktorska disertacija Islamske pedagoko-obrazovne institucije u BiH s kraja Osmanske uprave do Drugog svjetskog rata (1850-1941), na arapskom jeziku
(1911-1910) . .
THE FIRST ISLAMIC EDUCATIONAL SURVEY (1910-1911) Summary The Islamic educational poll (expert board) had the task of studying and offering solutions to a number of religiouseducational and general educational questions in the field of elementary education, of which some had been inviolable for centuries such as secular education of female Muslim children, considering that strong opposition from parents as well as from the greater part of the conservative ulama dominated this sphere. Despite the heterogeneous intellectual makeup, the survey had conducted an analysis of all the questions and offered some solutions which, in contrast to the present condition, was a significant step forward in the direction of religious and general education of the new generation of Muslims.
177
178
Mr. sc. Mejra Softi GLAGOLSKE VRIJEDNOSTI ARAPSKIH DEVERBALNIH IMENA Saetak Mogunost realizacije glagolskog znaenja upotrebom odreenih deverbalnih imena smatra se zasebnim morfolokosintaksikim specifikumom arapskoga jezika. Takvu funkciju u veoj ili manjoj mjeri imaju sva deverbalna imena - infinitivi, participi, pridjevi i elativna forma - s tim to sami participi pokazuju najvei stepen glagolske vrijednosti. Kako bi se upotrebom deverbalnih imena zadralo glagolsko znaenje uz istovremeno regiranje drugih sintaksikih konstituenata -subjekta i objekta - moraju biti ispotovani odreeni kontekstualni uvjeti. U sutini, oni su opevaei za svako od ovih imena, a jo vaniji uvjet je da znaenje iskaza ostaje potpuno isto u momentu kada deverbalna imena budu zamijenjena aktivnom glagolskom formom. S formalnog aspekta, deverbalna imena s glagolskom funkcijom mogu stojati nedeterminirana ili determinirana lanom ili aneksijom uz mogunost iskazivanja temporalnih vrijednosti glagolske radnje.
***
Shodno svojoj morfolokoj strukturi, glagoli se u arapskom jeziku smatraju nesumnjivo najrazuenijom kategorijom rijei. Utemeljenje za ovako sigurnu tvrdnju nije teko pronai ima li se u vidu postojanje velikog broja proirenih glagolskih vrsta, est razreda glagola samo prve glagolske vrste, est vrsta nepravilnih glagola, brojni pomoni glagoli, glagoli hvale, uenja, divljenja... svi praeni brojnim specifinostima svojih promjena kroz razliita vremena, lica i naine koje se sa morfolokog nivoa obavezno proteu i na nivo sintakse. Ovako uslonjenoj situaciji sa arapskim glagolima dodatno doprinosi i jedna druga jezika pojava koja se smatra zasebnim
179
specifikumom arapskoga jezika i koja je obiljeje vie stilskog nego li svakodnevnog naina izraavanja. Ona se vee za mogunosti realiziranja glagolskog znaenja, tj. radnje kroz upotrebu odreenog broja deverbalnih imena semantiki usko vezanih za sam pojam glagola koja, dakle, pod odreenim uvjetima poprimaju sintaksike funkcije svojstvene glagolima. Ovakva njihova upotreba moe se pripisati i jezinoj ekonominosti, odnosno, kod Arapa estoj pojavi skraivanja u govoru s obzirom na injenicu da ove forme, kao imena, ostaju poteene nekih kompleksnih morfolokih kategorija uobiajenih za glagole a istovremeno nadoknauju njihovo znaenje. Poznato je da ovako dvostruku, formalno-semantiku funkciju, ostvarivu samo na sintaksikom nivou, u veoj ili manjoj mjeri imaju sva deverbalna imena (infinitivi, participi, pridjevi i elativ) i u ovom radu ukazat e se na posebne uvjete koji definiraju njihove glagolske vrijednosti. Infinitiv ili glagolska imenica ( 1) Kada govore o infinitivu kao realnoj zamjeni glagola, arapski gramatiari prvenstveno imaju na umu pravi ili korijeni infinitiv ( ) koji u prvoj glagolskoj vrsti ima oblik prema ustaljenoj upotrebi ( ) i polimorfon je, dok je u proirenim glagolskim vrstama on pravilan ( .) Da bi implicirao glagolsku vrijednost, infinitiv mora zadovoljiti dva primarna uvjeta: 1. da je upotrijebljen kao cjelovita zamjena za elidirani glagol to podrazumijeva zadravanje njegovog znaenja, temporalne vrijednosti i valencije, npr.
1
Iako se u bosanskom jeziku ova dva izraza i terminoloki i znaenjski poistovjeuju jedan sa drugim, u arapskom jeziku postoji izvjesna razlika u tom smislu. Naime, prvi termin podrazumijeva imensku formu koja svojim i znaenjem i prirodom grafema u potpunosti odgovara glagolu umjesto kojeg stoji kao to su npr. , od glagola .S druge strane glagolska imenica podrazumijeva formu koja se formalno, tj. po broju grafema, koji ni na koji nain nisu nadoknaeni, razlikuje od svog glagola kao to je u primjeru ili . O ovim razlikama ire vidjeti Muhammad Asad an-Nadiri, Nahw al-lua al-arabiyya, al-Maktaba al-asriyya, Bejrut, 1997, 122. Po pitanju njihove gl. rekcije, odnosno znaenja, Ibn Akil smatra da u tom smislu infinitiv ima primarnu ulogu, dok je upotreba gl. imenice za nadoknadu glagolskog znaenja svedena na vrlo rijetke sluajeve (vidi Abdullah Ibn Akil, arh Ibn Aqil, Dr at-turl, Kairo, III, 101.
180
(Smiluj se na slaboga),( Potuj svoje roditelje), ( Zahvali se gospodaru svome), to je jednako formama 2. 2. da ga moe zamijeniti glagol istog znaenja praen infinitivnim esticama i s tim to upotreba prve estice implicira temporalnu vrijednost perfekta i futura a druga temporalnu vrijednost prezenta, npr. to moe podrazumijevati (Zaudilo me to si udario svog malog brata), ... (Zaudilo me to e udariti...) i ... ( Zaudilo me to udara...).3 Najea forma upotrebe infinitiva u arapskom jeziku jeste anaksija kada on ima aktivno ili pasivno znaenje. U prvom sluaju imenica iza infinitiva stoji kao subjektni genitiv to znai da je formalno u genitivu, a prema svojoj sintaksikoj funkciji u nominativu, npr. ( ovjeku je potrebnije druiti se sa pametnima, a zdravije kloniti se glupih).4 U drugom sluaju iza infinitiva stoji objektni genitiv kada je imenica formalno u genitivu a ima sintaksiku funkciju objekta dok subjekt stoji u nominativu, npr. ( Zaudilo me da je Zejd popio med) to implicira . to se tie padenog nastavka apozitiva subjektnog ili objektnog genitiva, on moe slijediti formalni izgled imenice i biti stalno u genitivu, ili da se ravna prema njezinoj sintaksikoj funkciji pri emu u prvom sluaju stoji u nominativu a u drugom u akuzativu, npr. ... ( Pametni ovjek se drui...), tj. ( Zaudilo me da je Zejd popio ukusni med). Svoju glagolsku rekciju i znaenje infinitiv zadrava i kada se upotrijebi nedeterminiran, npr. ... (...skidanjem glava ljudi maevima)5 ili determiniran odreenim lanom, to se rijetko deava, npr. 6.
2 3
Abbas Hasan, an-Nahw al-wf, Dr al-marif, Kairo, 1966, III, 211. Ukoliko uz upotrijebljeni infiniti ne postoji nikakva oznaka vremena vrenja radnje, kao to je u ovom primjeru to, dakle, otvara sve tri mogunosti njegove temporalne vrijednosti, tada odluujuu ulogu u njegovom definiranju ima sam kontekst. 4 A. Hassan, o.c. III, 212. 5 ibid, 220. 6 Ibn Akil, o.c. III,94.
181
Ukoliko se infinitiv upotrebljava kao dopuna u svojstvu intenzifikatora glagolske radnje, ili u cilju pojanjenja njezinog naina ili broja, te kao umanjeno ime, njegova glagolska vrijednost prestaje. Particip aktivni i particip pasivni () S obzirom na svoja formalno semantika obiljeja, arapski participi u poreenju sa drugim deverbalnim imenima imaju najizraeniji intenzitet glagolskog znaenja iju temporalnu vrijednost diktira njegova determiniranost lanom ili aneksijom. Naime, da bi nedeterminirani particip aktivni bio u funkciji glagola uz istovremeno zadravanje njegove rekcije, trebaju biti zadovoljena sljedea dva uvjeta: 1. radnja koju izraava mora biti smjetena u okvire prezenta ili prezentskog futura, npr. to implicira ) ( ) (( Ovaj danas tue Zejda-ovaj e sutra...), (On danas ili poslije podne naputa grad).7 2. moraju biti ispotovani odreeni kontekstualni uvjeti, tzv. " " koji se ogledaju u sljedeem: a) participu aktivnom moraju prethoditi upitna, odrina ili estica za dozivanje, npr. ( Da li je predsjednik vlade u posjeti predsjedniku republike?), ( Vlasnik ovog duana ne prodaje nita od svoje robe), ( O ti koji se penje uz brdo!); b) mora biti u funkciji atributa, oznake stanja ili imenskog predikata, npr. ( Zavist je vatra koja ubija svoga gospodara), (Putnik je izaao iz aviona nosei svoju torbu), ( Predsjednik Vlade odrava konferenciju za tampu); c) treba implicirati znaenje odnosne zamjenice, npr. ( Obradovao sam se dvojici studenata koji posjeuju univerzitetsku biblioteku); d) da nije upotrijebljen u formi deminutiva; da njegov atribut stoji tek poslije regirane rijei a nikako izmeu njih, pa je ispravno rei a ne
7
Ibn Hiam, Awdah al-maslik il Alfiyya Ibn Mlik, Dr al-maktab al-arab, Bejrut, II, 153.
182
( Dolazi brzi voza automobila), te da izmeu njega i njegovog objekta ne stoji nikakva rije koja nije u najuoj sintaksikoj vezi s ovim participom, tako da je ispravno rei a ne _ _ ( Ovaj uvaava onu koja izvrava svoju dunost).8 U sklopu sloenog glagolskog vremena, ovim participom je mogue iskazati prolu radnju samo ako postoji mogunost njegove zamjene formom prezenta a da pri tome ne doe do promjene u znaenju samog iskaza, to ilustrira primjer ( Jueranje kie su saprale drvee, i oistile zrak).9 Nadoknada perfekta upotrebom participa aktivnog svedena je na mali broj sluajeva kada on sa regiranom rijei stoji u formi aneksije, npr. ( Ovaj je juer siromahu dao 10 jedan dirhem). Ukoliko je particip aktivni derterminiran lanom, on tada bez ikakvih uvjetovanja implicira glagolsku rekciju i znaenje kroz sve tri temporalne vrijednosti, npr. ( Onaj koji gradi kolu nalikuje onome ko rui tamnicu). Particip pasivni regira glagolsku radnju u pasivu na isti nain kao i particip aktivni, to znai da moe stojati sa odreenim lanom kada radnja, uz odreene priloge, moe imati sve tri temporalne vrijednosti, ili bez lana kada trebaju biti ispotovani prethodno spomenuti kontekstualni uvjeti. Kada se radnja iz aktivnog stanja prevodi u formu pasiva, naroita panja treba biti posveena glagolskoj valenciji ako se, naravno, radi o prijelaznim glagolima. Ako je glagol u aktivnom stanju polivalentan, u pasivnoj reenici njegov objekt ima funkciju subjekta, tj. on je i stoji u nominativu, npr. ( Vidio sam automobil razbijenih stakala); ako je dvovalentan drugi objekt ostaje u akuzativu, npr. ( Seidovom bratu se dodjeljuje nagrada), dok kod trovalentnog glagola u akuzativu ostaju dva posljednja objekta, npr. ( Jesu li studenti obavijeteni da je ispit odgoen?).11
8 9
A. Hasan,o.c. II,250. i A. Nadiri, o.c. 131. Ako participe i zamijenimo aktivnim glagolima i , znaenje se ne mijenja. 10 A. Hasan, o.c. II, 255. 11 Nadoknada glagolske radnje u pasivu participom pasivnim ispravna je samo ako se on u bilo kojem kontekstu moe zamijeniti glagolom a da pri tome ne dolazi do promjene znaenja iskaza. Vidjeti A. Nadiri, o.c., 159.
183
U sluaju da se radi o neprijelaznom glagolu, umjesto elidiranog subjekta u pasivnoj reenici obino stoji neki prilog, prijedlona konstrukcija ili infinitiv, npr. ( U sobi se boravi) to je derivirano od , a ono od . Particip pasivni rijetko stoji u aneksiji sa zamjenom subjekta i ako se to desi tada obino ima pridjevsko znaenje koje, dakle, ne implicira glagolsku radnju nego samo postojanost nekog svojstva, npr. ( Ti si uvijek ugledan i uvaen), ili ( Vrata fakulteta su otvorena). Pridjev () Arapski gramatiari ga nazivaju tj. pridjev slian polivalentnom participu aktivnom. Ova slinost prvenstveno se ogleda u njihovoj semantici, odnosno, mogunosti iskazivanja glagolskog znaenja, rekciji akuzativnog objekta, te mogunosti iskazivanja kategorije roda i broja. Prema pravilu, pridjev ovakvog znaenja treba biti korijeni, odnosno, deriviran iz trokonsonantske osnove neprijelaznih glagola. Istovremeno, da bi regirao glagolsko znaenje, neophodno je da ispunjava sve kontekstualne uvjete, bez obzira da li stoji sa odreenim lanom ili bez njega, npr. ( Naklonost ljudi zadobija onaj ko je slatkorjeiv, plemenit i hrabar).12 S obzirom na injenicu da se deriviraju iz neprijelaznih glagola koji, dakle, ne mogu imati objekti akuzativ, ovdje se obaveznom namee potreba da se ukae na to da mogui objekt koji se javlja uz ove pridjeve nije pravi direktni objekt, nego samo njemu slian, tj. , pri emu bi se ova slinost mogla prije vezati za njegov sintaksiki poloaj nego za funkciju. Pored oznake za akuzativ, rije regirana pridjevom glagolskog znaenja moe imati i oznaku za nominativ, s obzirom na njezinu stvarnu sintaksiku funkciju subjekta, npr. ( Tvoj prijatelj je lijepog porijekla), kao i oznaku za genitiv, npr. ... te da stoji kao akuzativ specifikacije, npr. . ... Iako pridjev i particip aktivni imaju zajedniku definiciju koja ih karakterie kao derivirana imena glagolskog znaenja sposobna za iskazivanje kategorije roda, broja i padea koja se ponekad formalno preklapaju, postoje ipak neka obiljeja koja pridjev jasno
12
A. Hasan, o.c., III, 294.
184
distanciraju od participa aktivnog. Ona se prvenstveno ogledaju u injenici da se pridjevi deriviraju od neprijelaznih glagola i oznaavaju kontinuirano svojstvo koje, dakle, nije ogranieno temporalnom vrijednosti.13 U odnosu na paradigme participa aktivnog koje su pravilne i sasvim ogranienog broja, paradigme pridjeva, i pravilne i nepravilne, mnogo su brojnije i formalno raznovrsnije. Takoer, nije doputeno da regirana rije pridjeva glagolskog znaenja stoji ispred njega, dok je takav redoslijed sasvim mogu u kombinaciji sa participom aktivnim. Elativ () Ima li se u vidu semantika elativne forme koja se ogleda u pojaanom isticanju svojstva, tanije reeno, isticanju samog znaenja sadranog u glagolu iz ijeg infinitiva se i derivira, realizacija glagolskog znaenja njegovom upotrebom javlja se kao jedna sasvim realna mogunost. Da bi se paradigmom elativa moglo istaknuti pridjevsko svojstvo glagola, on mora biti trokonsonantski, potpunog znaenja i potvrdnog oblika.14 U cilju postizanja glagolskog znaenja, potrebno je da elativ regira imenicu u nominativu kao glagolski subjekt. Pri tome mora postojati mogunost zamjene elativa glagolom u aktivnom stanju bez promjene znaenja iskaza, a sam eletiv treba imati pridjevsku funkciju. Rije kvalificirana elativom mora biti neka opa imenica uvedena pitanjem, negacijom ili zabranom, dok imenica koja stoji u slubi glagolskog subjekta ima dvostruku funkciju, tj. ona je istovremeno ( rije koja se poredi) i ( rije s kojom se poredi). Ove zakonitosti ilustriraju i sljedei primjeri : ( Jesi li vidio ikoga s boljom surmom na oima od Zejdovih oiju?);
13
Ponekad pridjev moe biti deriviran i iz prijelaznog glagola i to na paradigmu participa aktivnog kada akuzativni objekt prelazi u formu genitivnog objekta, npr. ( Tvoj brat ima presudno miljenje i zavrnu rije), gdje upravo znaenje kontinuiranog svojsta ukazuje da se radi o pridjevu a ne participu. ire o ovome vidjet A. Nadairi,o.c., 152. 14 Vano je napomenuti da nije ispravno derivirati elativ iz pridjeva koji nemaju glagolsku osnovu, kao to je u primjeru umjesto ( ...On je vrjedniji toga), jer ne postoji osnovna glagolska vrsta s korijenim radikalima ( Vidjeti A. Nadiri, o.c. 163).
185
( Nisam vidio nikoga lica blistavijeg od lica iskrenog vjernika). Ako bi se elativne forme i zamijenile aktivnim glagolskim oblicima i smisao iskaza se ne mijenja. Takoer, su zadovoljeni i drugi, prethodno spomenuti uvjeti, odnosno, rije u oba iskaza jeste opa imenica, uvedena je pitanjem i negacijom dok glagolski subjekti i imaju svoju dvojnu funkciju. LITERATURA 1. Asad an-Ndiri, Muhammad: Nahw al-luga al-arabiyya, al-Maktaba al-asriyya, Bejrut, 1997. 2. Al-Ansr al-Misr, Ibn Him: Awdah al-maslik il Alfiyya ibn Mlik, Dr al-makteb al-arab, Bejrut, 1996. 3. Hasan, Abbs: an-Nahw al-wf, Dr al-marif, Kairo 1996. 4. Ibn Aql, Abdullh: arh Ibn Aql al Alfiyya Ab Abdullh Muhammad amludn Ibn Mlik, Dr at-turl , Kairo, 1980. 5. Mufti, Teufik: Gramatika arapskoga jezika, Ministarstvo obrazovanja, nauke, kuture i sporta Ljiljan, Sarajevo, 1998. 6. Wright, William: A grammar of the Arabic language translated from the german of caspari, and edited with numerous additions and corrections by W. Wright, Librairie du Liban, Bejrut, 1974.
186
. . . . . .
VERBAL VALUES OF ARABIC DEVERBAL NOUNS Summary The possibility to be realized verbal functions using some defined verbal nouns is considered to be specific morphological and sintax appearance in arabic language. All deverbal nouns infinitives, participles, adjectives and noun of preeminence have, in some different degree, functions like that. The participles are separated as nouns by the most remarkable verbal value degree. In order to be kept verbal functions using those deverbal nouns by the presence of verbal governing other sintax elements subject and object some specific context conditions must be followed. In essence, they are in efect for each of those verbal nouns. More important condition for sintax mean is to stay unchanged when deverbal nouns be replaced by active verbal form. From the formal point of view, such verbal nouns can stand undefined and defined by article or annexation. The forms like these include temporal verbal values also.
187
188
Mr. sc. Hazema Nitovi BONJAKOV STAV PREMA ORIJENTALNOJ JEZIKOJ TRADICIJI Saetak Bonjaci su u jednom historijskom periodu svoju pismenost vezivali za orijentalne jezike, posebno za arapski jezik, koji nisu doivljavali nametnutim ve su ga prihvatali kao jezik islama i nastojali da se arapski jezik ui uporedo s maternjim, bosanskim jezikom. U uvjetima jake orijentalne tradicije bosanski jezik je dobio poseban znaaj jer su njime Bonjaci potvrivali svoju slovensku pripadnost. Bonjak je tako zauzeo odreeni stav prema orijentalnoj tradiciji u okviru koje je posebno mjesto pripadalo prevoenju vjerskih knjiga na bosanski jezik. Na ovaj nain Bonjaci se vre vezuju za etniko-jeziku maticu. Mnogi Bonjaci, obrazovani tradicionalno u velikim islamskim centrima, upoznali su se s bogatom kulturom islamskog svijeta, pa su teko prihvatili injenicu da bosanskom jeziku treba dati prednost u odnosu na orijentalne jezike. Bonjak kritizira njihovu inertnost i sklonost distanciranju od vlastite sudbine. To neznanje o sebi i svom historijskom biu predstavljeno je u listu Bonjak kao sudbina jednog naroda. I ovaj period bonjake historije i pored raznih pritisaka austrougarske vlasti obiljeen je vrim vezivanjem Bonjaka za bosansku kulturnu tradiciju.
***
U uvjetima orijentalnog okruenja bosanski jezik je dobio poseban znaaj. List Bonjak se zalagao za maternji, a ne za orijentalne jezike. Jezikom su Bonjaci potvrivali slavensku pripadnost. Dakle, jezik u sebi sadri porijeklo jednog naroda, njegovu prolost i budunost. Ma koliko Bonjaci prihvatali islam
189
kao svoju vjeru, oni su pravili razliku izmeu jezika kojim se obavlja molitva i jezika kojim komuniciraju. Arapski jezik mnogi Bonjaci nisu znali, veina ih je znala arapsko pismo. Bonjaci su se sluili i ostalim orijentalnim jezicima (perzijski i turski), ali sve je to bilo zanemarljivo u odnosu na maternji bosanski jezik.1 Vlada je nastojala Bonjake odvojiti od orijentalnih jezika, a posebno od turskog uticaja. Bonjak je zapoeo seriju tekstova pod naslovom: ta je s prijevodima kitaba? List se zalae za prevode vjerskih knjiga na bosanski jezik, s ciljem vjerske edukacije omladine na bosanskom jeziku. Protiv orijentalne tradicije bilo je propagande sa strane. Tokom 1892. godine u Beogradu je osnovano udruenje za pomo bosanskohercegovakim izbjeglicama nastanjenim u Srbiji. Edukacija izbjeglike populacije ostvarivala se naporedo irilicom i arapskim alfabetom. Jaka propaganda sa srbijanske strane i vladina politika odvajanja Bonjaka od orijentalne tradicije rezultirale su cijepanjem bonjakog korpusa u dva nacionalno-politika tabora, hrvatski i srpski. Arapsko pismo postaje sredstvo pomou kojeg se manipuliralo Bonjacima. List se zalagao za odvajanje od orijentalnog kulturnog miljea i vre vezivanje za bonjaku tradiciju. Neki Bonjaci i sami uviaju da je za njih najbolje odvajanje od orijentalne jezike tradicije, te njegovanje maternje jezikokulturne batine. Bonjak je isticao znaaj narodnog jezika i pored vladajue orijentalne klime. Tako e u tekstu: O bonjakoj knjievnosti, Safvet-beg Baagi2, analizirajui djela Abdija i Potur-ahidija, zakljuiti: "to bi se dalo ovako jezgrovitom i mudrom savjetu prigovoriti? Valjda samo to to je reeno naki, a ne turski i perzijski."3 Baagi istie znaaj nastajanja bonjake knjievnosti na bosanskom jeziku, pa kae: "najbolji je onaj jezik koji je od svojih
Na osnovu zvaninih podataka, odnosno rezultata popisa stanovnitva u Bosni i Hercegovini od 10.10.1910. turski jezik je znalo svega 2289 lica, arapski 440. Vlada je nastojala da muslimane postepeno odvoji od orijentalnih jezika. Arapsko pismo trebalo je da ustupi mjesto latinici, to je bila Vladina dugorona strategija. 2 Anonim (Safvet-beg Baagi): O bosanskoj knjievnosti, Bonjak, I/1891, br. 1, 2.VII, str. 3-4. 3 Anonim (Safvet-beg Baagi): O bosanskoj knjievnosti, Bonjak, I/1891, br. 1, 2.VII, str. 3-4.
190
roditelja uo i nauio, tj. ovdje bosanski. Kakva je fajda sa onijem jezikom to govoriti kojega dotini ne razumije?"4 Baagi posebno istie znaaj alhamijado literature, upravo zbog toga to je pisana bosanskim jezikom. Autor konstatira da su mnoga djela napisana istim bosanskim jezikom, ali zbog nedostataka materijalne potpore ekaju na tampanje. "Isto tako bilo je estitih sinova mile nae domovine koji su premda nije bilo potreba, ve samo iz ljubavi napram svojoj brai i domovini na svom materinskom jeziku pisali, pjevali i pojedine knjige izdavali..." Sve su to sinovi nae mile domovine koji su vrlo lijepo pisali i pjevali na naem materinskom jeziku. ali boe, to nijesu veina njihovih djela jo objelodanjena. Kamo sree da se nae koji domoljub te da to dragocjeno blago sakupi i na ogled svojoj brai izdade."5 Uzroci potiskivanja bosanskog jezika obino se trae izvan bonjakog korpusa, a malo je onih koji govore o tome koliko su Bonjaci imali udjela u zapostavljanju bosanskog jezika. Srbima i Hrvatima nije odgovarala teza o bosanskom jeziku jer je labavila vezu sa njihovim maticama. Bonjaci su se vrsto drali orijentalne tradicije mada im orijentalni jezici nisu nudili vru vezu sa islamskim svijetom? Islamske institucije u Bosni slijedile su "internacionalnu koncepciju u koju se teko uklapao jedan mali jezik kakav je bio bosanski."6 Mnogi Bonjaci obrazovani su tradicionalno u velikim islamskim centrima, upoznali su se sa bogatom kulturom islamskog svijeta, te se od takvih ljudi nije ni moglo oekivati ukljuivanje u jezike preporodne tokove, te davanje prednosti bosanskom jeziku nad orijentalnim jezicima. Bonjak je konstatirao da su najvei otpor prijevodima vjerskih knjiga na bosanski jezik pruali ljudi iz redova visoke uleme. Zabiljeena je anegdota Edhema Mulabdia o jeziku Bonjaka. Naime, Jusuf-beg Filipovi, jedan od urednika i vlasnika Bonjaka, nije prihvatio jezik Joze ebulara pitajui se zato se ne pie him umjesto im kada u Kur'anu imamo takve konstrukcije.
U Bonjaku je Baagi pisao pod pseudonimima i inicijalima: estokrilovi, S. estokrilovi, ahin estokrilovi, ahin-beg estokrilovi, .. i .. pod veim brojem biografija paa, vezira i knjievnika Baagi se potpisivao stavljajui est taaka i "" na kraju (Bibliotekarstvo, Sarajevo IX, br. 2. 1963, str. 42). 5 Anonim: O bosanskoj knjievnosti, str. 3-4. 6 Devad Jahi: Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora, str. 51.
191
Kapetanovi ga je izruio to oblike bosanskog jezika tumai oblicima iz arapskog jezika. 7 Prijevod vjerskih knjiga na bosanski jezik Rasprava o prijevodima vjerskih knjiga na bosanski jezik zapoela je u Bonjaku 1899. godine. To pitanje nije ozbiljnije postavljeno narednih pet godina, da bi se ponovo aktueliziralo 1906. Neki Bonjaci su prihvatali iskljuivo arapski jezik kao jezik vjerske literature, ali se nisu mirili sa injenicom da se bosanskom jeziku da isti tretman, nego su ak insistirali na zabrani prijevoda vjerskih knjiga sa turskog na bosanski jezik. Duh preporoda i u ovom segmentu je prisutan na stranicama Bonjaka. S ciljem kvalitetnijeg obrazovanja mladih, posebno enske populacije, Bonjak se zalae za prevoenje vjerskih knjiga na bosanski jezik. "U ivotu naem susreemo ogromnu veinu naeg islamskog mlagjeg narataja bez ikakve vjerske naobrazbe ega prije nije bilo pa ipak ne moemo dokuiti nazadka uzroka tom. To nas boli, zebe pa uzalud traimo lijeka, da se spasimo, da svoju mladost naoruamo potrebnim vjerskim znanjem, da budu elina u borbi s drugim elementima."8 Bonjak kritizira visoku ulemu to ovaj civilizacijski in ne podrava, to odugovlai sa prijevodima vjerske literature na bosanski jezik. 9 U Bonjaku se posebno istie potreba za prijevodom urutisalata, Ilmihala i Bergivije sa turskog na bosanski jezik. Istina, autor lanka se zalae za arapsko pismo i bosanski jezik, apelirajui, pritom, da se "turskije pismeni" za te potrebe posebno preurede. Oito je u Bosni bio aktuelan period adaptiranja arebice i procvat alhamijado knjievnosti.10 Faktor bonjake identifikacije je jezik i slavensko porijeklo, pa je Bonjak posebno na tome insistirao. U realizaciji ove ideje bila su podijeljenja miljenja.
7
Alija Nametak: Inicijali i pseudonimi u bosanskohercegovakim listovima, Bibliotekarstvo, IX/1963, br. 2. 8 Anonim: Dvije tri o prijevodu vjerskih kitaba, Bonjak, XVI/1906, br. 15. 12. IV, str.1. 9 U Sarajevu se 1908. godine pojavljuje djelo Bergivija M. D. auevia, koje je urednitvo Tarika prevelo na bosanski jezik. 10 Autor prvog naeg tampanog alhamijado teksta, s prvim pokuajem stvaranja stabilnijeg arabikog pravopisnog uzusa za tampanu praksu bio je Mustafa Rakim koji je 1868. objavio u Istambulu djelo pod nazivom; Ovo je od virovanja na bosanski jezik kitab. (S. Jankovi: Ko je autor prvog naeg tampanog alhamijado teksta?, Knjievni jezik, 17/4, Sarajevo, 1988. str. 193-198)
192
Neki Bonjaci su smatrali da je prijedlog konstruktivan i da e imati znaajnijeg udjela u islamskom odgoju omladine, a drugi su ovu ideju odbacivali. Anonimni autor lanka ta je s prijevodima kitaba (Bonjak XI/1899, br. 44, Sarajevo, 2. XI, str 1.) ove prve smatra umnim ljudima, onim koji znaju misliti zrelo svojom glavom i kojima je stalo do napretka drutva. Napredak Bonjaka koi ona primitivna struja koja se dri starih naela i koja eli da sve ostane po starom "kalufu". Autor je posebno ogoren na one koji turski jezik dre za neku "nadnaravnost koja i danas na milozvuni bosanski jezik baca u zapeak."11 Bonjak istie kako vatreni zagovornici turskoga jezika postaju oni koji taj jezik ne poznaju, ili ga poznaju toliko da na tom jeziku bez podsmijeha Osmanlija ne bi mogli ni hljeba zatraiti. "...taj gorljivi zagovaratelj turskoga jezika moda ne zna ni bleknuti turski, ali zna toliko da bi umio na turskome jeziku zaiskati hljeba, a kad bi ga uo jedan Osmanlija da turski razgovara, taj bi ga morao ismijavati."12 Istina neki istaknuti alimi iz toga perioda zauzeli su se za realizaciju ideje o prevoenju vjerskih knjiga na bosanski jezik, uvjereni da e taj korak doprinijeti napretku domovine, ali i napretku islama. "Neki alimi i drugi umni ljudi izjasnili su se za prevoenje kitaba na bosanski jezik, ali svaka napredna ideja zastane, ili se potpuno ugasi kada doe do nadlenih faktora."13 Kulturoloki napredak i kulturnu individualnost Bonjaka nije pratilo postojanje moderne nacionalne svijesti, pa su se oni zbog toga vre vezali za Osmansko carstvo. Malobrojni pripadnici evropski obrazovane bonjake inteligencije bili su pod jakim uticajem hrvatske i srpske propagande, izloeni razvlaenju bonjakog intelektualnog korpusa na jednu ili na drugu stranu. To je posebno vailo za prve univerzitetski obrazovane Bonjake koji su studirali u Beu ili u Zagrebu.14 Bonjak kritizira bonjake intelektualce, njihovu inertnost i sklonost distanciranju od vlastite sudbine. U Bonjaku se posebno istie sklonost Bonjaka da se za neku ideju zainteresiraju, a potom je naputaju. Bonjaci nisu imali dovoljno snage i
11
Vidjeti u tekstu ta je s prijevodima kjitaba, Bonjak, XI/1899, br. 44, 2. XI, str. 1. 12 Isto, str. 1. 13 Isto, str. 1. 14 Vidjeti o ovome u knjizi Devada Juzbaia: Nacionalno-politiki odnosi u bosanskohercegovakom Saboru i jeziko pitanje (1910-1914), str. 30.
193
upornosti da bi istrajali na realizaciji ideje. Preko mnogih znaajnih pitanja su hladnokrvno prelazili, o tome Bonjak kae: "Ni nadleni faktori na alost ne uzee tu stvar ozbiljno i za to malo po malo uutjee i oni koji su se bili ivo zainteresirali, tijem pitanjem i tako sada gotovo o tome niko i ne misli. U ostalom to je kod nas muslimana sasvim prirodno da se za svaku novoizvrenu stvar u veliko ponemo zanimati, a nakon vrlo kratkog vremena se toga svega nasitimo i preko svega toga hladnokrvno prijegjemo, te sve prepustimo pustoj zaboravi ili iekujemo da nas na to neko trei prinuka. Jest mi kando svaku stvar, svako poduzee pa zasijecalo ono ne znam koliko u nae sopstvene interese i narodni nam napredak, mi sve oekujemo da nam to neko drugi uredi i pred nas gotovo ko na tanjiru postavi."15 U austrougarskom periodu dolazi do naglog prodora latinice, zapostavljanja arebice i bosanice, te navale zapadne leksike. Pitanje grafije u Bonjaku je nepotrebno ispolitizirano. Otvaranjem fronta na liniji irilica latinica skrenula se panja sa mnogo znaajnih jezikih pitanja koja je trebalo rijeiti. Bosanska grafija kao i velik broj neslavenskih rijei, adaptiranih i inkorporiranih u slavenski jeziki milje predstavljaju bogatstvo bosanskog jezika. Meutim, tendencije suprotstavljanja i otpor irilici pojavljuje se u periodu kada su Bonjaci bili na raskrsnici svoje nacionalne identifikacije i kada su tragali za svojim historijskim korijenima. To je razdoblje kada su se Bonjaci otvarali prema Zapadu, a uvali otvorenost prema Istoku. Ni zapadni, a ni istoni civilizacijski tokovi nisu kod Bonjaka potirali osjeaj slavenske pripadnosti. Jezike tendencije u Bonjaku, vezane za orijentalnu tradiciju su kompleksne. Tenja za jezikim emancipacijom probudila je bonjaku inertnost i prekinula uvjerenje da e se o njihovom napretku i kulturolokoj emancipaciji brinuti Zemaljska vlada, te da oni nita ne moraju poduzimati, makar u tome leao i opi napredak zajednice. "Mi sve oekujemo od visoke zemaljske vlade, da nam se za svaki korak naeg napretka pobrine i uredi, pa da mi gotovo nagjemo bez da mi imalo oko toga promuimo. Mi koda se bojimo ita od sebe i sami svojim silama poduzeti, pa makar to bilo i od neophodne potrebe; makar u tome leao i preveliki napredak za nas..."16 List istie kako Bonjaci teko pokreu neke probleme s mrtve take bez obzira o kakvom se napretku radilo. Oni ekaju da
15 16
Anonim: ta je s prijevodima kjitaba, Bonjak, str. 1. Anonim: to je s prijevodima kjitaba, Bonjak, XI/1899, br. 44, 2. XI, str. 1.
194
vana pitanja pokrene Vlada. Ako to ne uradi, sve e ostati na razini zamisli. Bez obzira to je bilo vrijeme preporoda i to je bio pravi trenutak za znaajnije intelektualne akcije, Bonjaci su u stanju mrtvila, oni se ne bore za svoje interese i ne ulau dovoljno intelektualne energije za napredak svog naroda. Bonjak nikada ne daje uopene kritike, niti ima uopen stav prema pojavi koju iznosi. Kada se istakne neki problem, onda se ne ostaje samo na tome, trae se uzroci, sagledavaju se posljedice i nude rjeenja. Zbog inertnog dranja i distanciranja od ideje vezane za prijevode vjerskih knjiga na bosanski jezik, Bonjak upuuje kritike visokim vjerskim slubenicima meu kojima se nalazi i reisulema i lanovi rijaseta ulema-medlisa. "To dakako niti je, a niti moe sluiti nama na ast, jer kada se mi neemo sami za se da pobrinemo, da sami sebi i svom rodu pomognemo, to je onda znak da mi jo spavamo, u onom mrtvom snu koji nikome ne daje jamstvo za napredak, nego ga vodi rubu posvemanje propasti. Premda nas je pri dui boljelo gledajui kako se pitanje o prijevodu kjitaba sve vie baca u zaborav, to smo se ipak tjeili time, to smo mislili da nai nadleni faktori, pogotovo na visoki rijaset-ulema-medlis je to pitanje ostavio dok minu nesnosne ljetne vruine i dok se veleuani gg. lanovi sa presvijetlim reis-elulemom na elu, nagju opet iza ljetnog odmora na okupu, pa da to pitanje o prijevodu uzmu ozbiljno u pretres i shodne korake uini."17 Bonjak se buni protiv Vladinih "ugotovljenih rjeenja" i davanja uputa za oivotvorenje ideja koje su korisne za budunost bonjakog podmlatka. Od Vlade se oekuje da potpomae korisne ideje, te da podrava one koji su svome rodu od koristi, ali se ne oekuju i ne prihvataju gotova rjeenja. "Ve je krajnje vrijeme da se pubrinemo sami za se i za svoju djecu, da ne izgledamo da nam visoka zemaljska vlada svata ugotovi i pred nas gotovo stavi i na svata nas upuuje. Ta nije ona duna da se za sve brine i da nam sve ugotovljeno u ruke predaje, a potpuno smo uvjereni da je dobrobit potpomagati i ii nam na ruku da sami sebi i svome rodu koristimo. Pogledajmo na nae sugragjane drugih vjeroispovijesti, koliko se oni za svoj opstanak brinu, pa treba da se i mi sami za se pobrinemo, jer stara rije veli: 'tugja ruka svrab ne ee'!"18
17
Anonim: to je s prijevodima kjitaba, Bonjak XI/1899, br. 44, Sarajevo 2. X, str. 1. 18 Isto, str. 1.
195
Bonjakovu ideju o prijevodu vjerskih knjiga na bosanski jezik narod je doekao s oduevljenjem i odobravanjem. Dolaskom Austro-Ugarske bosanica iezava dok je arebica i dalje u upotrebi. Na prelazu izmeu XIX i XX vijeka ona se reformira. Prvi zapaeni reformator arapskog pisma bio je Omer Humo. U reformiranju arebice znaajnije rezultate postizali su i Ibrahim Berbi, Junus Stovra, Ibrahim Seljubac i Arif Sarajlija. Ipak je na reformi arebice najznaajnije rezultate imao Demaludin auevi koji je na jednostavan nain arapsko pismo prilagodio bosanskom jeziku. Tako je nastala uvena matufovaa ili matufovica. 19 U grafijskom usavravanju arebice uestvovali su i itaoci Bonjaka. im je objavljen tekst o potrebi prijevoda vjerskih knjiga na bosanski jezik, Bonjaku su poela stizati pisma italaca u kojima rodoljubi izriu zahvalnost "to se ova korisna i tako potrebna stvar potie."20 Sva ta pisma italaca svjedoe o tenji Bonjaka da se ouva arapsko pismo, ali i tenji da se nae najbolje i najprikladnije rjeenje prilagoavanja arebice zahtjevima bosanskog jezika. "Ali potaknut vaim pisanjem i poticanjem za tu zaista potrebnu stvar u vaem Bonjaku, a osobito potaknut uvodnim lankom iz 44. broja vaeg lista od 20. pr.mj. aljem vam evo g. urednie jednu moju radnju s kojom sam po svojim slabim silama pokuao preurediti arapska pismena za na bosanski jezik. (Sad rodoljub nastavlja rasporegjivati arapska pismena i udeava ih za na bosanski jezik, to mi zbog pomanjkanja onih pismena ne moemo objelodanit. Kako smo razumjeli ovaj rodoljub je jedan primjerak ovog rasporeda i preuredbe arapskih pismena podastro i na nadleno mjesto na pregled, te zato mi sada o istoj uredbi ne emo vie govoriti, nego emo priekati dok vidimo kakav e sud poruiti kod nadlenih faktora. Nama je drago to se za ovu vanu stvar zauzimaju nai rodoljubi, a to je znak, da je ova stvar zaista nuna i potrebna."21 Krajem XIX i poetkom XX vijeka prisutna je tendencija masovnijeg uvoenja bosanskog jezika u vjerske kole, mektebe i uope za potrebe vjerske pouke. tampane su i neke poetnice pisane arebicom i na bosanskom jeziku. Bilo je prijedloga da se vjerski kitabi prevode na bosanski jezik i piu latinicom. Ta
19
O ovome vidjeti vie u Gramatici bosanskoga jezika, Devada Jahia, Senahida Halilovia i Ismaila Palia, Sarajevo, 2000, str. 56-57. 20 Ur. "B.": Za prijevod naih kjitaba, Bonjak, XI/1899, br. 47, 23. XI, str. 3. 21 Isto, str. 3.
196
ideja nije naila na podrku jer je bilo dovoljno argumenata koji govore da bi ti prijevodi promaili svoj cilj. "Muslimani vjerske kjitabe prihvataju kao svoju svetinju, svoj milozvuni bosanski jezik s nasladom ue, te bi vjerske kjitabe tampane bosanskim jezikom i arapskim pismom prigrlili s pobonim potovanjem kao to uope nai Muslimani potuju i kazini ine kjitabima. Pa samo se po sebi razumije da e svaki na bosanski Musliman, kjitab koji je bio napisan sa arapskim pismenima a na naem milozvunom bosanskome jeziku sa nasladom uiti i gledati, te emo tako daleko naprijed koraati u vjerskoj nauci i kulturnom napretku."22 Sa kitabima pisanim latinicom ne bi bilo tako pa je razumljivo to se na ovoj ideji nije istrajavalo. "Neki su mislili da bi se ti prijevodi mogli urediti i latinicom, ali ja mislim da bi upotreba tog pisma u nae vjerske kjitabe izazvla nepoudnost, to vie mi bi s tijem promaili svoj cilj poto se ne bi htjelo lahko primiti."23 Mada se Bonjak zalagao za latinicu kao slubeno pismo arebika tradicija je bila veoma jaka. Sedam godina prije pokretanja Bonjaka Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak napisao je knjigu Risalei ahluk (Pouka o lijepom ponaanju) bosanskim jezikom i latinicom. On je presudno uticao na preusmjeravanje razvoja bosanskog pisanog jezika u austrougarskom periodu.24 Ta knjiga odigrala je znaajnu ulogu u prihvatanju latininog pisma meu Bonjacima. Razliiti stavovi koji se mogu nai na stranicama Bonjaka odraz su borbe razliitih struja unutar bonjakog korpusa kao i nekih ekstremnih pogleda na nacionalni identitet Bonjaka.25 Ovaj preporod aktueliziran je pojaanom svijeu Bonjaka o znaaju svog bosanskog jezika koji se sve ee dovodi u vezu sa opstankom bonjakog naroda. Otuda se njeguje svijest da se Bonjaci ne smiju odvajati od svog maternjeg jezika, mada nemaju nita protiv da budu prisutni i u orijentalnoislamskom jezikom prostoru. Zbog toga je i razumljivo to se pitanje prijevoda vjerskih knjiga u Bonjaku esto postavlja kao prioritetno. U vrijeme aktuelne preporodne djelatnosti Bonjaka u Istanbulu je 1893. objavljena prva dvojezina gramatika Bosansko-turski uitelj.
22 23
Isto, str. 3. Ur. "B.": Za prijevod naih kjitaba, Bonjak, XI/1899, br. 47, 23. XI, str. 3. 24 Gramatika bosanskoga jezika, Devad Jahi, Senahid Halilovi, Ismail Pali, str. 58. 25 Isto, str. 58.
197
Gramatika je bila namijenena Turcima za uenje bosanskog jezika i Bonjacima za uenje turskog jezika. Autor Gramatike ponudio je neka originalna rjeenja. injenica je da su brojni pisci stvarali svoja djela na turskom jeziku koji je Bonjacima bio veoma blizak mada se u Bosni nikada masovnije nije turskim jezikom govorilo. Gramatika Bosansko-turski uitelj dokaz je da se i u vrijeme jake orijentalne tradicije nije prekidala veza sa slavenskom jezikom niti. Bonjak nije komentirao izlazak iz tampe pomenute Gramatike, mada je objavljivao vijesti o izlasku iz tampe manje znaajnih publikacija. 26 Usklaivanje vjerskih udbenika sa zahtjevima vremena i irenje literature na bosanskom jeziku tampanje knjiga na bosanskom jeziku a arapskim pismom trebalo je posluiti irenju pismenosti i kulturnom napretku Bonjaka. Demaludin auevi je bio pod jakim uticajem turskog knjievnika Sami Fraerija, koji je zastupao ideju da svako treba pisati svojim jezikom za koji e prilagoditi arapski alfabet. auevi je u II goditu kalendara Mekteb (1907/1908) objasnio razloge koji su ga naveli da se zalae za bosanski jezik i arapsko pismo. On je predlagao Bonjaku da pored irilice i latinice neke rubrike pie i arapskim pismom. "Mi Muslimani Bosne i Hercegovine, ako pokaemo himet (nastojanje) i hamijjet (patriotizam) ne samo da emo imati vjerskih knjiga sa arapskim hurufom na naem jeziku, nego emo dobiti i potrebite natpise, oglase po kolama, uredima, tacijama, kafanama sa ovim pismom, a onda i Bonjak uz latinicu i irilicu trebao bi obui lijepo istono odijelo, arapsko pismo."27 Ovakvi auevievi stavovi bili su motivirani panislamistikim razlozima. S obzirom da mnogi Bonjaci nisu znali iriliko i latinino pismo, arebica je trebala da potakne Bonjake da itaju i da se tako kulturno uzdiu. Ovo je usporilo kulturni napredak Bonjaka. Preporodna linija pod vostvom Demaludina auevia bila je sredinja. Sa bosanskim jezikom i arapskim pismom on je elio da ublai jake reakcije koje su dolazile ak i od lanova Egzekutivnog odbora, a koji su se zalagali
26
Bonjak je pratio sve ono to se deavalo u oblasti prevoenja vjerskih knjiga ali se nije zabiljeio prevod Kur'ana Mie Ljubibratia 1895. Pretpostavlja se da jezik na koji je preveden Kur'an nisu smatrali bosanskim. 27 D. auevi: II godite kalendara Mekteb, 1907/1908.
198
za zadravanje postojeeg stanja, tj. navike da se u vjerskim kolama nastavi sa uenjem iz starih udbenika na arapskom i turskom jeziku.28 Ova tradicionalna struja bila je veoma jaka pa je svaka ideja o prijevodu vjerskih knjiga bila guena. Razloge to to pitanje nije rijeeno Bonjak nalazi u pojedincima koji se vjeto koriste narodnim slabostima i mrse raune naprednim ljudima. "Uz svu anahronost rauna se da je arapsko-turskim pismom i bosanskim jezikom izdato 500 000 primjeraka raznih knjiga, postavljeni su zahtjevi da ovo pismo dobije ravnopravan status sa ostalim (irilicom i latinicom). ak je u jednom periodu ovo pismo bilo uvedeno u vjerskim ustanovama kao pismo administracije, a neke firme uvodile su ovo pismo u svojim natpisima uporedo sa irilicom i latinicom."29 Najblii auevievi saradnici, koji su se zalagali za prijevod knjiga na bosanski jezik bili su Sejfulah ef. Proho, Ahmed ef. Mahmi, Muhamed Seid Serdarevi, Hafiz Abdulah Sofi, Murat ef. Hajrovi, Ibrahim ef. Puka, Hasan ef. Heremi, Hamdija Muhi, Salih Emin Avdi, Hadi Hafiz Dafer ef. Kulenovi i drugi. Ova grupa uenih ljudi poetkom XX vijeka je zatalasala bonjake mase da se pitanje o prijevodima vjerskih knjiga na bosanski jezik pone oivljavati. Najaktivniji meu auevievim saradnicima bio je ueni muderiz Sejfulah ef. Proho. Zahvaljujuu uenim aueviem saradnicima Bonjak se nada da e ideja o prijevodu vjerskih knjiga na bosanski jezik pobijediti i da e uskoro poeti njena realizacija. "Tu potrebu smo mi danas kao donekle ve osjetili jer se ono staro pitanje o prijevodu vjerskih kjitaba poinje oivljavati. Ovaj put je stupio na poprite ueni muderiz, koji zagovara to pitanje i otvoreno s dokazom vjerskim u ruci istie tu potrebu. Da je ba jedan muderiz (g. Sejfullah ef. Praho) iznio danas to pitanje opet na tapet to je dokaz, da je pitanje to postalo nuno, a ujedno je to garancija da e ova ideja pobijediti i po tome se naskoro ostvariti."30 Komentirajui raspravu gospodina Prohe, objavljenu u Gajretovom Kalendaru, Bonjak tvrdi kako se niko nije usprotivio oivljavanju ideje o prijevodima kitaba. "Bilo je dodue protesta po raznim sastancima, ali ti nita ne vrijede, jer su
28
Dr. Muhamed Hadijahi: Od tradicije do identiteta, Muslimanska naklada "Putokaz", Zagreb, 1990, str. 130. 29 Isto, str. 130. 30 Anonim: Dvije tri o prijevodu vjerskih kjitaba, Bonjak, XVI/1906, br. 15, 12. IV, str. 1.
199
vezani za uzahan krug a autori njihovi ne smiju na svjetlo kao imii. Ko hoe raspravljati treba izai s kalemom u ruci u javnost junak ko je, taj e na vidjelo..."31 Bonjak istie da su se vremena promijenila i da su potrebe za prijevodima knjiga na bosanski jezik narasle, te da se nalazimo u okolnostima koje nas od malih nogu prisiljavaju da se borimo za egzistenciju. Obrazovanje na narodnom jeziku Bonjak stavlja u sami egzistencijalni vrh. Vjersko obrazovanje mora biti savremeno kako bi se brzo i lahko savladalo ono to je za vjeru potrebno, a to se prije polahko, ne osvrui se na trajanje, uilo.32 U Bonjaku se istie potreba usklaivanja vjerskih udbenika sa zahtjevima vremena. Dijete vie ne moe ostati u mektebu pet do est godina, ve mora obrazovanje nastaviti u dravnim kolama "od kojih mu zavisi ivot i poloaj."33 Sve ovo govori da je potrebno prevoenje vjerskih knjiga na bosanski jezik radi lakeg shvatanja i usvajanja vjerske pouke. Kvalitetnim vjerskim obrazovanjem "svoju mlade od dehaleta kutariemo i na pravu stazu izvodimo."34 Bonjak posebno kritizira nemarnost i lijenost vjerskih slubenika kvalifikujui to neoprostivim grijehom zbog kojeg e pred Bogom odgovarati. "Ovo bi trebale hode zapamtiti i manuti se svojih besposlica, te se svojski latiti posla, a stari nemar zabaciti jer e pred Bogom za to odgovarati. Ne treba bar u ovom pitanju uzimati slabu stranu lahkovjernog i dobroudnog naroda, ako nas je Bog gadob uinio u drugim stvarima, ovdje treba iskreno raditi, jer je ovo pitanje oko kojeg se sva pitanja kreu koje nam daje obiljeje kao jednoj zasebnoj skupini. Ako se ovo pitanje zdogovorom, slogom i velikom ljubavlju to prije ne sredi, onda nam je jasna sudbina naa."35 Prijevodi knjiga za vjersku pouku predstavljali su znaajno pitanje u Bonjakovim raspravama o jeziku. Ipak vjerski udbenici na narodnom jeziku konano su uvedeni tek 1912. godine kada je Bonjak prestao izlaziti. Znaajan doprinos za uvoenje bosanskog jezika u sistem vjerske edukacije dao je Demaludin auevi izdanjem popularne Bergivije 1908. donosei uporedo turski i bosanski tekst. Jedan vjerski udbenik na bosanskom jeziku napisao
31 32
Isto, str. 1. Isto, str. 1. 33 Isto, str. 1. 34 Isto, str. 1. 35 Anonim: Dvije tri o prijevodu vjerskih kjitaba, Bonjak, XVI/1906, br. 15, 12. IV, str. 1.
200
je i Abdulvehab Ilhamija poetkom XIX vijeka. 36 U Bonjaku je postojala rubrika Nai dopisi u kojoj su itaoci reagirali na pojedine stavove, prijedloge i komentare. Jusuf Midi, uenik erijetske kole u Sarajevu polemizira sa jednim Vatanovim dopisnikom koji pie turskim jezikom, pa kae: "Da ne bi g. dopisnik ta primijetio ovom odgovoru, to ga napisah slatkim maternjim jezikom, neka mi dopusti rei da to uinih, samo radi toga, da me bolje razumje i on i sva ostala braa, a ne moe biti to ne znam turski."37 Bonjak je poduzimao i neke samostalne akcije kao to je zahtjev da se islamski kolski zavodi temeljito reformiraju. Urednitvo Bonjaka je uputilo prijedlog Rijasetu da penzionira nestrune vjerouitelje i hode, posebno one koji preko pisma i jezika utiu na omladinu da prihvate hrvatstvo ili srpstvo kao to je uinio jedan uitelj u mostarskom Osvitu.38 To neznanje o sebi i svom historijskom biu predstavljeno je u Bonjaku kao sudbina jednog naroda. Ovaj period bonjake historije i pored raznih pritisaka austrougarske vlasti, obiljeen je kulturno-prosvjetnim napretkom u odnosu na prethodni period, te zauzimanje stavova prema orijentalnoj literarnoj tradiciji i vrem vezivanju za bosansku kulturnu tradiciju. Gramatika arapskog jezika sa objanjenjima na bosanskom jeziku Ve je naglaeno da je arapski jezik u Bosni imao poseban status, to je bio jezik Kur'ana, jezik prema kojem su Bonjaci imali posebno potovanje. U Bosni su postojale brojne vjerske kole u kojima se izuavao arapski jezik, a posebno se insistiralo na itanju i usvajanju temeljnih zakonitosti arapskog jezika. Arapski jezik je nesumnjivo uticao i na neke pojave u govornom bosanskom jeziku. Tu se prije svega misli na suglasnik h i na udvojene suglasnike.39 Bonjaci su svoju pismenost u jednom periodu vezali za arapski jezik, nisu taj jezik doivljavali nametnutim ve su ga prihvatali kao jezik islama. Zbog toga se osjeala potreba da se arapski jezik ui preko maternjeg bosanskog jezika. "Poznata je stvar, koliko se kod nas troi truda i vremena na izuavanje arapskoga jezika, koji
36 37
Dr. Muhamed Hadijahi, Od tradicije do identiteta, str. 127. Jusuf Midi: Nai dopisi, Bonjak, II/1892, br. 23, 9. VI, str. 2. 38 Bonjak, XV/1905, br. 41, 12. X, str. 2. 39 Vidjeti ovo kod Devada Jahia: Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora, str. 24-25.
201
je od starina kulturni, a za Muslimane i vjerski jezik. Danas je pravilo da se svaka znanost mora obuavati na najlaki nain. Za uenje kojega stranoga jezika prvo je i temeljno pravilo, da se taj jezik ui preko svoga materina."40 Bonjak je u nizu lanaka pratio i komentirao arapske udbenike i prirunike, te isticao potrebu prevoenja vjerskih knjiga na bosanski jezik. Poseban publicitet dat je arapskoj Gramatici A. Kadia, profesora gimnazije u Sarajevu i A. Bulia, uitelja gimnazije u Mostaru. Do toga vremena kod nas nije bila prevedena ni gramatika ni rjenik na bosanski jezik. Gramatika navedenih autora pisana je po savremenim metodama, strukturirana iz tri dijela: 1. Pravila o pravopisu kao uvod u Gramatiku 2. Oblikoslovlje (sarf) 3. Sintaksa (nahv) Uz Gramatiku su autori dodali vjebe na arapskom i bosanskom jeziku. "Uz to smo u istoj knjizi dodali zgodne i dovoljne vjebe u arapskom i naem jeziku i protumaili sve rijei koje u tim vjebama dolaze. Ako se dakle ova knjiga tano progje, to dobar uspjeh iz arapskoga jezika ne moe izostati."41 Gramatika je najavljena u Bonjaku tri godine prije njenog izlaska. U najavama se isticao njen znaaj, a njen kvalitet obeavaju renomirani autori koji su poznati kao dobri poznavaoci arapskog jezika. "ujemo, da je u ovdanju Islamsku dion. tampariju predana arapska gramatika na tampanje. Knjiga e nositi naziv: Gramatika i vjebanika arapskog jezika od A. Kadia, profesora i A. H. Bulia, def. dct. uitelja vel. gimnazije u Mostaru. Budui da poznajemo pisce te arapske gramatike kao vjete ljude u arapskom jeziku, nadamo se da e ta knjiga biti dobra i razumljiva. Uostalom, kad izagje iz tampe, opirno emo se na nju osvrnuti."42 Bonjak je obavjetavao kulturnu javnost o svim znaajnim izdavakim poduhvatima. Izmeu ostalih korisnih izdanja donosi se krai tekst o izlasku iz tampe eringerovog Prirunog rjenika tuih rijei i fraza, u izdanju knjiare I. Hartmana St. Kugli Zagreb. Knjiga se preporuuje svim onim koji se bave pisanjem, saradnicima raznih listova i asopisa. Anonimni autor teksta obrazlae kome je sve i zato potreban rjenik stranih rijei pa kae: "Svakome slabo obrazovanom,
40 41
Knjievni oglas, Bonjak, XX/1910, br. 19, 10. X, str. 1. Isto, str. 1. 42 Anonim: Gramatika arapskog jezika, Bonjak, XVII/1907, br. 5, 31. I, str. 3.
202
recimo popularno, koji je pismen i ita knjige, esto pie u novine, kao i uenu i visoko obrazovnu potreban je rjenik tuih rijei."43 Ranije je istaknuto da se na stranicama Bonjaka esto nalaze polemike rasprave u formi odgovora ili reakcije na pisanje nekih listova. U VI broju Behara zapoeo je izlaziti lanak (filoloka disertacija) pod naslovom: Arapski jezik na naim gimnazijama, autora Mehmeda Teufika. Mladi autor teksta, svreni gimnazijalac, kritizira nastavu i rukopisnu Gramatiku profesora Muftia. Bonjak je otro napao nain pisanja pomenutog autora jer nije ispotovao objektivnost kao osnovno naelo novinarskog poziva. Bonjak posebno negoduje to autor lanka napada Muftievu neobjavljenu Gramatiku iji su komentari pisani bosanskim jezikom, a hvali i preporuuje kao uzor oblikoslovlja Herderovu Arapsku gramatiku sa objanjenjima na njemakom jeziku. Bonjak konstatira da "spisatelj nije dozrio da ocjenjuje ovako zamane stvari, vidi se da se jo nije kutarisao iz gjakih krpa..."44 Autor se uputa u suhoparno i nedokumentirano poreenje arapskog jezika sa grkim i latinskim "kao da je pohabao sve komentare klasinih jezika."45 Bonjak smatra nedopustivim da neko kritizira knjigu koja nije "ni tampana ni litografisana, nego je samo dva tri puta meu acima prepisana." Autor teksta kritizira pisca Gramatike ta je "arapski jeziki sistem tumaio bosanskim jezikom navodei da je trebalo pri sastavljanju arapske gramatike za nae kole zaviriti u arapske gramatike pisane na njemakom jeziku, - kojih ima, hvala Bogu, prilian broj, pa tamo nai latinske nazive, kojim su arapski istumaeni."46 Sve bi to bilo uredu, kae se u Bonjaku, da je u vrijeme kada je gramatika pisana postojao neko ko je poznavao latinski, njemaki i arapski. "Mi emo samo ovo dodati. Neka Mehmed Teufik upre prstom u jednog ovjeka, koji bi onda, kada je ova gramatika ragjena znao ili latinski ili njemaki, a uz to da je bio poznavalac arapskoga jezika."47 Mehmed Teufik kritian je i prema nainu prevoenja definicija jer smatra da su doslovno prevedene i da autor nije u te prijevode udahnuo nimalo kreativnosti, te da u pomenutoj gramatici nema dovoljno primjera.
43
Anonim: Priruni rijenik tugjih rijei i fraza, Bonjak, XVII/1907, br. 5, 31. I, str. 3. 44 Anonim: U VI broju Behara, Bonjak, XII/1902, br. 34, Sarajevo, 7. VIII, str. 1-2. 45 Isto, str. 1-2. 46 U VI broju Behara, Bonjak, XII/1902, br. 34, Sarajevo, 7. VIII, str. 1-2. 47 Dr Muhamed Hadijahi, Od tradicije do identiteta, str. 27.
203
Autor teksta to objanjava injenicom da se veoma malo prevodi s arapskog na na jezik. Bonjak se zalae za gramatiku koja ima objanjenje na bosanskom jeziku, a navodi brojne razloge protiv Herderove Gramatike pisane na njemakom jeziku. List istie da je Herderova Gramatika raena za savremeni arapski jezik, pa ne moe posluiti acima za uenje klasinog arapskog jezika. "Pred dvije godine veli pisac, da je nauka krenula boljim putem, kako se poelo raditi sa Herderovom gramatikom, napisanom na njemakom jeziku. To je malo pretjerano, jer niti je pisac ispitivao dotinog gjaka, koji po ovoj gramatici ue, niti je sluao predavanja dotinih profesora, a to vie ta je gramatika izragjena za novi arapski jezik, a ne za stari klasini, pa se sam gjak ne moe njom apsolutno nita posluiti."48 I pored brojnih opstrukcija, 1912.pobijedile su Bonjakove ideje o uvoenju udbenika na narodnom jeziku u vjerske kole, a vjerske knjige su se poele prevoditi na bosanski jezik bez predrasuda i zapreka. Bonjak je, dakle, zasluan i za objavljivanje prvih gramatika arapskog jezika sa objanjenjima na bosanskom jeziku. 49 LITERATURA 1. Anonim (Safvet-beg Baagi): O bosanskoj knjievnosti, Bonjak, I/1891, br. 1, 2.VII. 2. Anonim: Dvije tri o prijevodu vjerskih kitaba, Bonjak, XVI/1906, br. 15. 12. IV. 3. Anonim: Dvije tri o prijevodu vjerskih kjitaba, Bonjak, XVI/1906, br. 15, 12. IV. 4. Anonim: Gramatika arapskog jezika, Bonjak, XVII/1907, br. 5, 31. I. 5. Anonim: Knjievni oglas, Bonjak, XX/1910, br. 19, 10. X. 6. Anonim: Priruni rijenik tugjih rijei i fraza, Bonjak, XVII/1907, br. 5, 31. I. 7. Anonim: ta je s prijevodima kjitaba, Bonjak, XI/1899, br. 44, 2. XI. 8. Anonim: U VI broju Behara, Bonjak, XII/1902, br. 34, Sarajevo, 7. VIII. 9. Bonjak, XV/1905, br. 41, 12. X. 10. auevi, D.: II godite kalendara Mekteb, 1907/1908.
48 49
U VI broju Behara, Bonjak, str. 2. Dr Muhamed Hadijahi, Od tradicije do identiteta, str. 27.
204
,11. Hadijahi, Dr. Muhamed: Od tradicije do identiteta .0991 ,Muslimanska naklada "Putokaz", Zagreb 12. Jahi, D., Halilovi, S. i Pali, I.: Gramatika bosanskoga .0002 ,jezika, Sarajevo 13. Jahi, Devad: Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora 14. Jankovi, S.: Ko je autor prvog naeg tampanog alhamijado .8891 ,teksta?, Knjievni jezik, 17/4, Sarajevo ,15. Juzbai :Devad Nacionalno-politiki odnosi u )4191-0191( bosanskohercegovakom Saboru i jeziko pitanje .16. Midi, Jusuf: Nai dopisi, Bonjak, II/1892, br. 23, 9. VI ,17. Nametak :Alija Inicijali i pseudonimi u ,3691/bosanskohercegovakim listovima, Bibliotekarstvo, IX .2 .br ,74 .18. Ur. "B.": Za prijevod naih kjitaba, Bonjak, XI/1899, br .23. XI
. . . . .
502
THE ATTITUDE OF BOSNIAKS TOWARDS ORIENTAL LINGUISTIC TRADITION Summary In one historical period the Bosniaks linked their literacy to oriental languages, especially Arabic, which they didnt experience as something that was imposed upon them, but embraced it as the language of Islam and endeavoured to learn Arabic along with the native Bosnian language. Under conditions of strong oriental tradition, the Bosnian language gained special importance, for with it the Bosniaks were confirming their Slavic affiliation. In such a way, a Bosniaks had assumed a particular attitude towards oriental tradition and within the framework of this tradition a special place was occupied by translation of religious books into Bosnian. In this way, the Bosniaks were creating a stronger bond with their ethnic-linguistic roots. Many Bosniaks who had received their traditional education in great Islamic centres, acquainted themselves with the rich cultural Islamic world, so that they had a difficult time accepting the fact that the Bosnian language should be given precedence with respect to oriental languages. The Bosniak criticises their ineptness and their inclination towards distancing themselves from their own destiny. This ignorance of oneself and ones own historical being is presented within the Bosniak as a destiny of a people. Despite different kinds of pressure from the AustroHungarian administration, this period of Bosniak history is marked by stronger attachment of the Bosniaks towards their Bosnian cultural tradition.
206
Muhamed Paanbegovi, prof. MAJOR PERIODS OF BORROWING WORDS FROM OTHER LANGUAGES IN THE HISTORY OF ENGLISH Summary This paper presents a short overview of the history of the English language and its expansion through borrowing of words from other languages. The borrowed words are referred to as loanwords. Unlike any other language, English vocabulary consists of 70% loan words. The history of English and thus borrowing is divided into four periods: Old English Period (500-1100), Middle English Period (1100-1500), Early Modern English Period (1500-1800) and Late Modern English Period (1800-present). Each of the four periods is discussed in terms of the influential languages that dominated these periods and their contribution to the development of the English language.
***
The practice of taking a word from a foreign language and introducing it into another is called borrowing. The borrowed word is referred to as a loanword. This is not a modern phenomenon brought about by globalization or the virtual disappearance of borders, as we see in the example of the European Union, but it is something that has taken place whenever different language speaking peoples or communities came into contact with each other. In comparison with many other languages the vocabulary of English is of very diverse origin. Unlike any other language, English vocabulary consists of 70% loan words. If we consider the fact that the Oxford Dictionary has over 500,000 entries, that means that around 350,000 words in English have been borrowed from other languages. When did this borrowing begin? Did borrowing occur as an isolated linguistic phenomenon or were 207
other extralinguistic factors involved? When was borrowing of words from other languages most intense? Does borrowing still occur and to what extent? The history of borrowing begins in approximately 449 AD with the arrival of West Germanic invaders from Jutland and southern Denmark. These Germanic invaders included the tribes of Angles (whose name is the source of the words England and English), Saxons and Jutes. The invasion of England by the Germanic tribes ushered in the first of the four conventional periods of the history of English, the Anglo-Saxon or the Old English Period, which extended from 500-1100 AD. The invaders pushed the Celtic-speaking inhabitants of the present-day England into Scotland, Wales, Cornwall, and Ireland, leaving behind a few Celtic words. Indeed, the number of Celtic words taken into English in the whole of its history has been very small. The names of some English towns were taken over from the Celts, for example London and Leeds. Rivers often have Celtic names: Avon and Ouse are Celtic words for water and stream; Derwent, Darent, and Dart are all forms of the British name for oak river; the Thames is the dark river; while Trent apparently means trespasser, that is, a river liable to flooding. 1 The failure of Celtic to influence Old English is largely do to the fact that the Celts were displaced from what is today England, and the small number of them that remained living among the Anglo-Saxons couldnt hope to exert much influence on English. After all, they were the conquered people whose language had no prestige compared with that of the conquerors, and the AngloSaxons had settled in such large numbers that there could be no question of their absorption by the Celts.2 Little is known about the Anglo-Saxons until after their conversion to Christianity in the late 6th and early 7th century. The missionaries from Rome carried out the conversion to Christianity.
1
Charles Barber, The English Language: A Historical Introduction (Cambridge, 1993) p. 101 2 Ibid., p. 102
208
Conversion to Christianity introduced two things to Old English: writing and loanwords. However, one estimate is that only 3% of Old English vocabulary consisted of loanwords. Most of these words came from Latin, given the fact that religious texts were written in Latin and the early Christian missionaries were influential in spreading literacy.3 They introduced around 450 words, all of them having to do with the Church (e.g. altar, angel, paradise, nun, psalm, master, disciple). A few words came from Greek (devil, church) and some from Celtic (bin, dun, brock). By the late 8th century the Scandinavian Vikings invaded England, and by the end of the 9 th century they had conquered almost half of the territory of England. The Vikings concluded their settlement in England by the 11th century. The similarity between the Scandinavian languages (Old Norse and Old Danish) and Anglo-Saxon English made it easy for many words to be adopted into the English vocabulary: Old English and Old Norse were still reasonably similar, and Englishmen and Danes could probably understand each other, and pick up each others language, without too much difficulty. In later Old English Period we must visualize various bilingual situations. There would be Englishmen speaking Old Norse, and Danes speaking Old English, and when they didnt know a word in the other language they would use a word from their ownAnd no doubt there were children of mixed marriagesThus great mixing took place between the two languages.4 A great many words of Scandinavian origin (about 1,800) have survived into present day English: (band, bull, call, die, egg, get, guess, leg, sister, take). Also, some of the most important grammatical words are also of Scandinavian origin, (they, their, them). The next period in the history of English, which extended from after the Norman invasion and up to the year 1500, is known
3 4
Jonathan Culpeper, History of English (Routledge, 1997), p. 24 Charles Barber, The English Language: A Historical Introduction (New York, 1993), p. 130
209
as the Middle English Period. When William the Conqueror, the Duke of Normandy, invaded and conquered England in 1066, his invasion, unlike the previous two, did not involve a massive migration of people. This invasion primarily involved the imposition of a Norman upper class. The rulers of Normandy had originally been Scandinavian Vikings, who occupied parts of northern France. In 912 they were recognized by the French crown. After a few generations the Scandinavian Vikings abandoned their language and took up French. Less than forty years after the Norman invasion a vast number of original English aristocrats were no longer in possession of their lands, and by 1100 AD overwhelming majority of Englands bishops and abbots were Normans. This meant that French became the language of the ruling class and English remained the language of the ruled. For the next 300 years French remained the prestige language in England. The following comment, found in the Chronicle of Robert of Gloucester, best describes the status of those who spoke French and those who didnt: Thus came England into Normandys hand: and the Normans then knew how to speak only their own language, and spoke French as they did at home, and also had their children taught it, so that noblemen of this land, that come of their stock, all keep to the same speech that they received from them; for unless a man knows French, people make little account of him. But low men keep to English, and to their own language still. I think that in the whole world there are no countries that do not keep to their own language, except England alone. But people know well that it is good to master both, because the more a man knows the more honored he is. 5 During the Middle English Period over 10,000 words were adopted from French. Most of these words came from areas such as religion (abbot, cardinal, confession, heresy), law (accuse, convict,
5
Ibid., p. 136
210
crime, evidence, judge, jury, pardon, statute), education (college, dean, grammar, noun, study, subject, university), medicine (cure, disease, drug, plague, poison, powder), military (army, battle, capture, enemy, retreat, soldier). The widespread use of French Middle English can be seen from looking at the most famous example of Middle English - Chaucers Canterbury Tales in which, discounting proper names, there are 39 words of French origin in the first 43 lines of the Prologue.6 However, French was not the only language from which the loan words came into English. During the Middle English Period trade and the Crusades led to contacts with the Middle East and thus borrowing of Arabic words. Once again, Chaucer was the first to use many Arabic words. Since Chaucer was deeply interested in medieval science and philosophy and used his acquired knowledge in these fields in his works, including his Treatise on the Astrolabe, written in 1391. Some of the Arabic loanwords used in Chaucer words include: almanac, almury, nadir, alkali, tartar, satin, jupon, fers, checkmate, fen, ribibe. Most of the Arabic words were loaned through French since, as mentioned earlier, French was the language of the educated class in England. However, beginning in the mid 14th century the linguistic division between the nobility and the commoners was largely over. In 1362 the Statute of Pleading was adopted, making English the language of the courts. English also began to be used in Parliament. While French had exerted a powerful influence on the English language during the Middle English Period, it was Latin that dominated the Early Modern English Period (1500-1800). The new waves of loanwords were brought into the English language thanks to the revival of classical works and the advent of the printing press. In 1476 William Caxton set up the first printing press in England. Books became cheaper and as a result, literacy became more common. In order to make the texts more widely available, translation of works from Latin became common. However, those who translated from Latin often had trouble finding English equivalents for many of the Latin words. One simple solution was to use the Latin words. As a result, by the year 1700 around 13,000 new loanwords entered the English language from Latin. Some of the examples of Latin loanwords include absurdity, benefit, exist, external, obstruction, relevant, vacuum, virus, fact,
6
W.F. Bolton and David Crystal, The English Language (London, 1993), p. 169
211
exact and eradicate. This period also saw the printing of the first English dictionary in 1604. The borrowing from Latin, as well as Greek, continued into the Late-Modern English Period (1800-Present), with the influx of new loanwords steadily increasing. The influx of new loanwords in the Late-Modern English was resulted by two historical factors. The first was the Industrial Revolution and the rise of the technological society. The second was the British Empire. The first factor necessitated new words for things and ideas that were not previously encountered and the second factor saw the British adopt a great number of foreign words. This was not surprising since the British Empire, at its height, ruled one quarter of the earths surface. During the time of the British Empire virtually every language on earth made its contribution to the development of English, from American Indian languages (moccasin) to Arabic (sultan, sheikh, hashish, harem). More recently English has gone global and as a result it has come into contact with languages right round the world. As a consequence, English is no longer borrowing from Classical languages, but has turned to European, African and other languages and some studies suggest that Japanese accounts for 8% of borrowings in the last fifty years, and African languages for 6%. Some examples of vast contributions to English include the following: Chinese (ketchup, typhoon), Eskimo (kayak, igloo), Hawaiian (hula, ukulele), Hebrew (kosher, kibbutz), Hindustani (guru, pundit), Japanese (tycoon, judo, karate), Persian (shah, dervish, divan, caravan, bazaar), Polynesian (taboo, tattoo), Turkish (yoghourt, kiosk, fez). 7 Since the number of those wishing to learn English is increasing every day and since English has reached every corner of the world, it is very likely that the practice of borrowing will extend to languages that have not been a source of loanwords but will make their contribution to English. REFERENCES 1. Barber, Charles: The English Language: A Historical Introduction, Cambridge: Cambridge University Press, 1993.
Jonathan Culpeper, History of English (Routledge, 1997), pp. 25-26
212
2. Bauer, L.: English Word Formation, Cambridge: Cambridge University Press, 1983. 3. Baugh, A.C.: A History of the English Language, third edition, London: Routledge and Kegan Paul 4. Blake, N.F.: A History of the English Language, New York: New York University Press, 1996. 5. Bolton, W. and Crystal D.: The English Language, London: Penguin Books, 1993. 6. Culpeper, Jonathan: History of English, London: Routledge, 1997. 7. Gorlach, M.: Introduction to Early Modern English, Cambridge: Cambridge University Press, 1991. 8. Pei, Mario: The Story of Language, Philadelphia and New York, 1965. 9. Strang, B.M.H.: A History of English, London: Methuen, 1970 10. Wyld, H.C.: A Short History of English, third edition, London: John Murray, 1927.
GLAVNA RAZDOBLJA POSUIVANJA RIJEI IZ DRUGIH JEZIKA U HISTORIJI ENGLESKOG JEZIKA Saetak Ovaj rad predstavlja kratak pregled historije engleskog jezika i njegovo irenje kroz posuivanje rijei iz drugih jezika. Ovaj pregled poinje sa osvrtom na dolazak Anglo-Saksonaca i prati razvijanje engleskog jezika od 5. stoljea pa nadalje. Historija engleskog jezika je podijeljena u etiri perioda: staro-engleski period (500-1100), srednjo-engleski period (1100-1500), rani moderno-engleski period (1500-1800) i kasni moderno-engleski period (od 1800. do danas). Svaki od ova etiri perioda je razmatran u pogledu uticajnih jezika koji su dominirali u ovim periodima i njihovom doprinosu engleskom jeziku.
213
. - . : )005-0011( )0011-0051( )0051-0081( )0081 (. .
412
Prof. dr. Ismet Dizdarevi, Filozofski fakultet u Sarajevu OSJEANJE KRIVICE I KAJANJA PLANERA I IZVRILACA GENOCIDA Saetak U toku Drugog svjetskog rata njemaki faisti su izvrili genocid na negermanskim narodima, posebno nad Jevrejima. Mnogo je nevinih ljudi protjerano iz svojih domova, mnogi si fiziki i psihiki mueni, a veliki broj je strijeljan, objeen ili spaljen. U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu nad Bonjacima je izvren grozomorniji genocid. Srpski nacionalisti su nemilosrdno proganjali Bonjake, muili su ih u logorima i kazamatima i masovno ubijali. Planerima i izvriocima genocida nad Bonjacima Bonjaci su bili "krivi" samo zato to su ostali ono to su uvijek bili Bonjaci i to su se, po svojim vjerskim uvjerenjima, osjeali muslimanima. U radu se analiziraju izjave i ponaanja ratnih zloinaca kojima je 1945. godine sueno u Nirnebergu i kojima se sada sudi u Hagu. U izjavama njemakih planera i izvrilaca genocida u usporedi sa ponaanjima i izjavama srpskih planera i izvrilaca genocida nema razlika. Veina zloinaca ne ispoljava osjeanje krivice niti kajanja za izvrene zloine. Oni, ak, misle da nisu uope krivi jer zloine koje su izvrili ne doivljavaju zloinima ve "pravednim djelima". Oni su, kako izjavljuju, samo branili srpski narod od "napada i progona Turaka". Mogue je oekivati oprotaj samo ako se planeri i izvrioci genocida nad Bonjacima iskreno pokaju i ako kajanje javno iskau i zatrae oprost. U sluajevima ispoljenog kajanja i zatraenog oprosta mogue je oekivati oprost, ali za duboke usjekline genocida zaborava nema niti je psiholoki mogu.
***
Kodifikacija genocida kao meunarodnog krivinog djela je ostvarena nakon Drugog svjetskog rata, iako su pojave masovnog ubijanja nacionalnih ili vjerskih skupina zabiljeene i u Prvom
215
svjetskom ratu. Brutalni, grozomorni, masovni progoni, muenja i ubijanja pripadnika negermanskog naroda, a naroito Jevreja, su rezultirali iz genocidnog plana kojeg je Hitler i njegovi sljedbenici, prije i u toku Drugog svjetskog rata, ostvarivali na "neprijateljima njemakog naroda". Svoje mrane planove i njihova surova ostvarenja su, sredstvima psiholoke propagande, prikazivali "opravdanim" mjerama zatite "pripadnike uzvienog naroda, naroda plave krvi", od onih pojedinaca i grupa koji su u "jasnoj i dokazanoj namjeri i ponaanju" ispoljili "mrnju, agresivne pobude i aktivnosti" opasne za njemaki narod. U nacistikoj doktrini je jasno iskazano ta treba i kako initi za "odbranu od opasnosti": svjesno,odluno i sa dubokim uvjerenjem o "pravednosti" i sa mjerama najvie surovosti i neovjenosti onemoguiti "neprijatelje naroda iste rase", a naroito Jevreje, da ostvare svoje "planirane zloinake aktivnosti." Ishod " odbrane naroda plave krvi" je bio vidljiv cijelom svijetu: masovna ubijanja, progoni i strahovita muenja u kazamatima i logorima. Psihosocijalni korijeni genocida i masovnih ubijanja Kako je mogue nauno objasniti korijene genocida i masovnog ubijanja? Ko je kriv za sve ono to je genocid 1 sobom
1
Iz znaanje termina "genocid" vidljiva je njegova sutina. Termin "genocid" je kovanica grke rijei genos-rod, pleme i latinske rijei occidere - ubiti. U Rezoluciji Generalne skuptine UN (od 11.12.1946) je znaenje pojma "genocid" jasno je odreeno. Genocid je "uskraivanje prava na opstanak cijelim ljudskim grupama, kao to su ubistvo (homicid), uskraivanje prava na ivot pojedinim ljudskim biima." U Rezoluciji je reeno da je genocid meunarodno krivino djelo (zloin), da je u svim povijesnim periodima izazvao velike tetne posljedice i da je, za oslobaenje od genocida, potrebna puna meunarodna saradnja. U prva dva lana Konvenciji o sprjeavanju i kanjavanju genocida, koja je usvojena Rezolucijom broj 1386 (XIV) Generalne skuptineUN, je precizirano ono to je u termin "genocid"sadrano: namjerno unitavanje nacionalnih, etnikih, rasnih ili vjerskih skupina. Naglaeno je i da je namjerno, odnosno plansko i svjesno unitavanje odreenih skupina teko krivino djelo protiv ovjenosti i meunarodnog prava. Genocid je, u svojoj biti, veliki zloin (magnum crimen) i po nainu i irini i po veliini posljedica koji iz, ovog animalnog kriminalnog djela, rezultiraju. S obzirom da su u prvom i drugom lanu Konvencije o sprjeavanju i kanjavanju genocida od 9. decembra 1948. godine, sadrane i polazne psiholoke osnove vane za objanjenje psiholokih korijena genocida, citirat emo sadraje oba lana. U prvom lanu pie da "strane ugovornice utvruju da je genocid, bez obzira da li je izvren za vrijeme mira ili rata, meunarodno krivino djelo i da preuzimaju obavezu da ga sprijee i kazne." U lanu dva je precizirano koja krivina djela se smatraju
216
nosio i fizike i psihike posljedice koje je, pripadnicima odreenih naroda ili nacionalnih manjina, nanio? U brojnim studijama o ranijim genocidima, kao i u studijama o korijenima, tokovima i posljedicama genocida koji se odigrao u Bosni i Hercegovini, u posljednjoj deceniji dvadesetog stoljea, se razmatraju uloge i stupnjevi odgovornosti za izvrene zloine pojedinaca, politikih organizacija, dravnih ureenja i naroda iz kojih su izrasli idejni zaetnici i izvritelji genocida. Ko je kriv? Pojedinci, politike organizacije, vlade ili odreeni narodi? Jedni tvrde da su pojedinci iskljuivi krivci. Narod ne moe biti kriv. Svoje gledite o individualnoj krivici za genocid dokazuju genetskim predispozicijima. Ljudi se raaju, ili sa agresivnim, ili sa altruistikim genetskim predispozicijama. Ako naslijeena agresivna sklonost pojedinaca bude kasnije, u procesima socijalizacije, posebno u obitelji, razvijana i podsticana mogue je oekivati genocidna ponaanja, naravno, u okolnostima u kojima se genocidni porivi i genocidna ponaanja motiviraju i nagrauju. Drugi ne osporavaju znaaj osobnih karateristika pojedinaca, ali ne zanemaruju i ulogu kulturelnih faktora, posebno tradicije i dominantnih, pisanih i nepisanih, moralnih standarda. Svoje gledite baziraju na agresivnim i zloiniakim ponaanjima pojedinaca uvjetovanih karakterom ureenja u kojem ive. Rimski vojnici su ubijali zarobljene neprijateljske vojnike i zlostavljali njihove ene i djecu, jer su svoje postupke smatrali moralnim i opravdanim. Osjeaj grinje savjesti zbog zloina koje su izvravali, nisu doivljavali najvie zbog dominacije moralnih standarda o potrebi i opravdanosti ubijanja i muenja osoba koje su Rimljani smatrali neprijateljima. Trei istiu da se glavni razlozi genocidnih ponaanja pojedinaca, socijalnih organizacija i (ili) vlada nalaze u genocidnom karakteru odreenih naroda. Na pitanja da li su Hitler i njegova vlada, odnosno, u novije vrijeme, Slobodan
djelima genocida: "U Konvenciji kao genocid se smatra bilo koje od navedenih djela uinjenih u namjeri potpunog ili djeliminog unitenja jedne nacionalne, etnike, rasne ili vjerske grupe kao takve: (a) ubistvo lanova grupe; (b) teka povreda fizikog ili mentalnog integriteta lanova grupe; (c) namjerno podvrgavanje grupe ivotnim uvjetima koji vode njenom potpunom ili djeliminom unitenju; (d) mjere uperene na sprjeavanje raanja u okviru grupe; (e) prinudno premjetanje djece iz jedne grupe u drugu."
217
Miloevi i njegovi bliski saradnici mogli planirati i izvriti poznate, strahovite zloine da nisu imali podrku i odobravanje njemakog odnosno srpskog naroda. Njihov odgovor je: zloini, a pogotovo zloini takvih razmjera ne bi se uope dogodili. Zato jedna skupina ljudi eli da uniti drugu? Koji ih motivi podstiu na to? ta osjeaju kada ubijaju, ne jednog ovjeka ve vie ljudi? Da li osjeaju grinju savjest zbog ovog, neljudskog ina? Ako je osjeaju, zato nastavljaju da ine zlo? Mnogo pitanja a malo odgovora.Odgovor na ova pitanja omoguava bolje razumijevanje psiholokih korijena genocida i masovnog ubijanja. Istaknuti istraiva psiholokih korijena genocida i drugih nasilja Ervin Staub ukazuje,pored osobnih razloga, na ekonomske i kulturne faktore kao bitne motivacione izvore genocida i drugih nasilja."Ekonomski uvjeti - istie E. Staub- u krajnoj liniji mogu rezultirati izgladnjavanjem ili prijetnjom ivotu. Ishodi manje ekstremnih ekonomskih uvjeta mogu se ispoljiti u odgoenoj deprivaciji, deterioraciji materijalnih dobara ili, najmanje, u osujeenju unapreenja blagostanja. Neprijateljstvo i nasilje, bilo politiko nasilje izmeu unutarnjih grupa, bilo rat s vanjskim neprijateljem, prijete i ugroavaju ivot. Politiko nasilje prijeti sigurnosti ak i onim ljudima koji su izvan njega. Rasprostranjeno kriminalno nasilje, takoer, ugroava ivot i sigurnost. Rat je prijetnja, u najmanju ruku, ivotu samo odreenim lanovima drutva i utie na mnoge aspekte drutva. Rapidne promjene u kulturi i drutvu - naprimjer, brze tehologijske promjene i pratee promjene na radu i socijalnim obiajima, takoer, psiholoki utiu na teke uvjete ivota. One mijenjaju ustaljene standarde ivljenja i vode dezorganizaciji." (Staub, E., 1995., str. 14). U tekim ivotnim uvjetima ljudi su preokupirani putevima izlaska iz tih stanja. Nije bitno koji su i kakvi su bitno je da vode nekom rjeenju. Bitno je prevazii potekoe, ostvariti zamiljena oekivanja i dostii ciljeve do kojih je mogue nalake i najbre doi. Iz tekih ivotnih uvjeta (depresija, kriminalitet, socijalna dezorganizacija, fizika i materijalna nesigurnost) izrastaju odgovarajua psiholoka ponaanja ljudi. Promjene koje se javljaju, nakon razranja tradicionalnih naina ivljenja, uzrokuju pogreke u procjeni svijeta i stvarnosti. S obzirom da je pouzdana percepcija svijeta vaan uvjet sigurnosti, normalno je oekivati da e ljudi biti snanije motivirani u traenju rjeenja, ustvari, u traenju izlasaka iz neugodnosti koje sobom nosi neizvjesnost i dezorijentacija. Jedan od puteva izlaska je izgradnja novog pogleda na svijet. I 218
promjena u perceptivom sagledavanju i razumskom uvianju "nove stvarnosti", takoer, smanjuje nesigurnost i anksioznost. Osjeanje grupne pripadnosti je vaan pokreta aktiviteta pojedinaca. Meutim, kada grupa kojoj pripadaju pojedinci " funkcionira slabo i ne obezbjeuje zatitu i dobrobit, potovanje i vrednovanje te grupe se umanjuje; oteen je njihov drutveni self- koncept. Budui da se ljudi, u znaajnom stupnju, definiraju po svome statusu u grupi zato je i normalno to veinu ljudi, pozitivan stav njihove grupe prema sebi vide kao najbitniji uvjet za osobnu samoprocjenu a, naroito, u tekim vremenima. Zato e i potreba za zatitom i unaprjeenjem drutvenog self koncepta ili potreba za pronalaenjem nove grupe s kojom e se identificirati biti snana." (Staub, E., 1995., str. 16) Teki ivotni uvjeti utiu na odnose meu lanovima grupe, oteavaju komunikaciju i motiviraju ljude da misle samo o sebi. U suoavanju sa tekim ivotnim uvjetima, pogotovo kada ih ne mogu ublaiti ili otkloniti, ljudi ispoljavju osjeanje ugroenosti i frustriranosti. Psiholoka reagiranja na teke ivotne uvjete su oekivana. Oekivana su, jer ugroavaju dva glavna ljudska cilja: opstanak i sigurnost. Porast potrebe za samoodbranom izrasta iz tjelesne i psihike ugroenosti.U cilju samoodbrane vlastitih ivota ili ouvanja tjelesnog integriteta, ljudi nastoje da otklone stvarne ili percipirane izvore svojih potekoa i problema. Motivi koji izrastaju iz osjeanja ugroenosti vlastitih individualiteta, osobnih doivljaja sebe i svijeta oko sebe i ishoda percipiranih procesa rastakanja drutvenih vrijednosti i tradicija zapravo drutvenih vrijednosti koji su, za njih, bili izvori sigurnosti, postaju snani pokretai njihovih namjera i aktivnosti. U ponaanjima se uoavaju ishodi aktualnih djelovanja ili reaktiviranih ranijih latentnih motivacionih usmjerenja. Bez obzira da li su rezultirali iz aktualnih tekih stanja ili su samo postaknuti "povoljnim okolnostima" motivacioni procesi su sjedinjeni istom psiholokom sadrinom: destruktivnim namjerama i naglaenim neprijateljstvima prema drugim pojedincima ili skupinama, zapravo prema pripadnicima drugih naroda ili drugih vjeroispovijesti. Ervin Staub ukazuje na istu injenicu. Istie da prijetnje i frustracije uveavaju neprijateljstvo i elju da se naudi ljudima koji su "uzronici" njihovih problema, ali i da uvijek ne postoji osoba ili osobe koje bi okrivili. Ponekad oni uoavaju da su krivci njihovih nevolja isuvie moni, ili su voe s kojima su se poistovijetili pa, zbog toga, ne mogu ili ne ele svoje neprijateljstvo usmjeriti prema njima, ve ga 219
kanaliu prema drugima, slabijim pojedincima ili skupinama. Intenzitet neprijateljstva raste kada misli da je njihovo teko stanje prouzrokovano nepravdom a, naroito, kada je povezan sa spoznajom ili nasluivanjem da drugi ne ive u potekoama slinim njihovim. Teki ivotni uvjeti jesu vaan korijen zla - genocida i masovnog ubijanja. Uticaj teki ivotnih uvjeta moe biti pojaan, ublaen ili jako slab u raanju i realiziranju genetskih pobuda. Koji e stupanj uticaj biti uveliko zavisi od karakteristike odreenih kultura. Povjesne injenice govore da su se planeri i izvritelji genocida i masovnih ubijanja raali i ivjeli u kulturama u kojima je potreba za genocidom bila duboko utkana u obrascima ponaanja ljudi te kulture. U tim kulturama je dugo ivio aktivni potencijal za grupno nasilje. Egizistorao je u latentnom vidu a ponekad se, u rudimentarnim vidovima agresivnosti, javno ispoljavao. Najee je tretiran kao benigna, epizodna pojava. Istina o vlastitoj zabludi rtve su , naalost, spoznavala tek kada su, na vlastitoj koi, osjetili posljedice od aktualiziranih genocidnih pobuda. Potencijalne rtve nisu, u poetnim etapama psiholokih priprema za genocid, kod kasnijih izvritelja genocida , u njihovim ponaanjima, zapaali znaajne indikatore genocidnih stremljenja i aktivnosti koji e, kada se ovi "mirni graani" nau u okolnostima "pogodnim za zloin", biti realizirani na nain koji prevazilaze ponaanja krvolonih ivotinja i to ne kada su site, ve kada su gladne. Psiholoka analiza toka i posljedica genocida u svijetu (holokaust, genocid u Kambodi, masovna ubijanja u Argentini ) kao i analiza posljednjeg genocida koji se dogodio, u toku agresije (1992-1995), u Bosni i Hercegovini su pokazala vezu izmeu prethodnih priprema i ina genocida. Pokazale su, zapravo, da je bilo mogue u fazi planiranja agresije i genocida, u nainima ponaanja potencijalnih izvrilaca i potencijalnih rtava, jo u etapi duih priprema za genocid otkriti ili nazrijeti indikatori onoga to e se kasnije desiti. Psiholokom propagandom je utiskivano u svijest naroda, iz kojeg su izrastali potencijalni nasilnici, osjeanje superiornosti, nacionalne uzvienosti i vjerske pravovjernosti i, zbog toga, opravdanosti istrebljivanja drugih naroda jer oni, toboe, ne priznaju ovu njihovu, povjesnu, kulturnu i moralnu "nadmonost" . Osim toga oni su "glavni uzronici" njihove patnje a postoje i "dokazi" da pripremaju napad na njih. "Mi" smo jedno a "Oni" su drugo. Srpski nacionalizam, kao i drugi ekstremni i miltantni nacionalizmi, je izrastao upravo iz takvog dihotomnog, 220
polarizovanog shvatanja i razvijanog uvjerenja u okviru stvarnih ekonomskih nedaa, osjeanja bezizlaznosti i potrebe prevazilaenja doivljaja vlastite slabosti ostvarivanjem "moi" nasiljem nad drugim. Odanost i poslunost voi U okolnostima psiholokih priprema za genocid su ispoljavanja i druga ponaanja potencijalnih izvritelja genocida. Potreba za voom koji e nai izlaz postaje opsesija veine. Ponaanja njemakog naroda u toku uspona i vladanja Adolfa Hitlera rjeito govori o potrebi tog naroda za voom. Zato je Adolf Hitler dobio iroku podrku, a ne neka druga osoba koja je ispoljavala ekstremizam u pogledima na njemaku stvarnost? Neosporno je da je on i, kao osoba iji su obiteljski i kasniji uvjeti razvoja formirali u njemu osjeanje mrnje prema negermanskim narodima, a naroito prema Jevrejima i kao osoba koja je ispoljila fantastinu odanost ideologiji faizma, najbolje odgovarao tadanjim potrebama i stremljenjima njemakog naroda, posebno mladih. U psihobiografskim studijama linosti Adolfa Hitlera se njegov izraziti antisemitizam se, kako istie Ervin Staub, moe dovesti u vezu sa podacima o njegovom vanbranom roenju, o ispoljenoj mrnji prema svom ocu, o njegovom ubjeenju da je baka (oeva majka) bila Jevrejka, o njegovom uvjerenju da je njegova voljena majka umrla zbog greki ljekara Jevrejina, o Hitlerovim neuspjesima u kontaktima sa enama, o njegovim seksualnim nastranostima itd. Pored podataka iz ivotne historije Adolfa Hitlera, koji mogu posluiti kao ilustracija moguih razloga Hitlerove mrnje, i okolnosti u kojima se nala mlada generacija nakon poraza Njemaca u Prvom svjetskom ratu. Mnogi oevi su poginuli ili ostali invalidi, a oni koji su preivjeli nosili su gorinu poraza i osobnu sramotu, dobar dio njih je ispoljavao simptome postratnog stresnog poremeaja. U nastalom haosu, mlada generacija nije mogla nai oslonca u svojim oevima. Hitler im je "ponudio sebe" kao zamjenu za njihove oeve, ukazao im na "krivce", na izvore njihove patnje, na Jevreje i pozvao ih da idu putem koji on smatra najboljim. Genocid nad Jevrejima se mogao oekivati upravo zbog nastalih uvjeta i to, ne samo zbog ekonomskih i kulturalnih ve i zbog psiholokih, koji su u poslijeratnim vremenima, vladali u Njemakoj. Oekivalo se ono to se, u nastalom spoju tekog
221
stanja, vladajauih standarda kulture i posebnih psiholokih okolnosti, moglo nazrijeti da e doi. Oekivala se pogodna osoba koja e tenziju veine, izazvanu nezadovoljstvom, usmjeriti u pravcu "najefikasnijeg rastereenja." To je jedino mogla biti osoba koja se odlikovala radikalnim stavom i spremnou da nasiljem vrati "izgubljenu mo narodu plave krvi". U linosti i idejama Adolfa Hitlera veina Nijemaca je "prepoznala" osobu koja moe ostvariti njihova opa stremljenja i izraene aspiracije za vladanjem nad drugim skupinama. Izmeu njemakog naroda i Hitlera uspostavljen je odgovarajui interaktivni odnos. Hitler je obeao i ostvarivao izlazak iz tekog stanja i psiholoke neizvjesnosti, a narod je prema njemu ispoljavao ono to je voi trebalo - odanost i poslunost. U strunoj literaturi se ukazuje na poslunost autoritetu kao jednom od znaajnih psiholokih korijena genocida. Oni koji prihvataju autoritet voe spremni su prihvatiti i njegovu ideologiju. Eksperimentalna istraivanja Stenli Milgrama o pokornosti autoritetu i teorijske studije Ericha Fromma i Alice Miller o pokornosti kao glavnom izvoru destruktivnosti. E.Fromm pokazuje da su pojedinci u Njemakoj, u dobu Hitlerove autoritarne vladavine, bjeali od slobode i pokorovali se voi i (ili) grupi. Poslunost autoritetu, odnosno kako E.Staub istie da su " izraziti respekt autoriteta i jaka sklonost ka pokornosti druge predisponirane karakteristike koje dovode do genocida i masovnog ubijanja. Oekivati je da e oni, najvjerovatnije, dovesti do neodgovornog ponaanja i do bezrezervnog sluenja voi. Ljudi koji su uvijek bili voeni od snanih autoriteta, kada se nau u tekim vremenima, ne oslanjaju se na svoje vlastite sposobnosti. Njihova jaka potreba za podrkom ini ih podlonim grupi i njezinim voama." (Staub, E., 1995., str.19) Izraena poslunost naroda Hitleru, mudrom i uzvienom voi, ohrabrila i njega i njegove sljedbenike da, uz punu podrku veine Nijemaca, realiziraju planirani genocid. Progoni, muenja i ubijanja Jevreja, kao i pripadnika drugih naroda koje su Hitler i njegovi sljedbenici proglasili "neprijateljima njemakog naroda" je, uz glasno i preutno odobravanje ideologijom faizma pokrenutih masa, realizirana masovno i nemilosrdno. Usporedba genocidnog ponaanja Nijemaca, odanih Hitleru sa genocidnim ponaanjem pripadnika "nebeskog naroda" voenih od "velikog voda" Slobodana Miloevia i njegovih sljedbenika, Radovana Karadia, Ratka Mladia i drugih ideologa i izvritelja genocida nad Bonjacima je, uz odreene povjesne, vremenske i 222
kulturne specifinosti, prihvatljiva i opravdana. Na Gazimestanu masa je prepoznala svoga vou. Nakon ratobornih izjava Slobodana Miloevia masa je spontano izrazila svoju odanost i pokornost. U toku psiholoke pripreme genocida nad nesrbima aktualizirano je ono to se stoljeima "iz generacije u generaciju, u srpskoj mitologiji, prenosilo isto, nerealno poimanje, sebe i drugih. Na sijelima i prelima, gozbama i svadbama guslari su zanosno opjevavali junatvo i asnost Srbina, uzdizali njegovu pravdoljubivost i milosrdnost, ukazivali na njegovu zatitniku brinost za nemone i nevine. U velianju svojih, nacionalnih i vjerskih osobenosti, uvijek su naglaavali svirepost, ubilaku strast i podmuklost drugih naroda, posebno "poturica" i "Turaka". Dugo razvijane i podsticane predrasude su se, u okolnostima nacionalizma, otvoreno ispoljile. U ideologiji velikosrpskih teritorijalnih pretenzija i "duhovnog" i "naunog" opravdanja progona nesrba, "mali ljudi" su nali potvrdu za zloine nad Bonjacima." (Dizdarevi, I., 2003., str. 35 ) Bonjaci nisu oekivali nastavak ranijih genocida U ponaanju rtava najteih zloina, zloina genocida i masovnih ubijanja, se otkrivaju pobude i ponaanja izvritelja ovih kriminalnih radnji. Iz iskaza preivjelih rtava genocida mgue je uoiti kriminogene osobine izvritelja, njihova pretenzija dokazivanja svoje "nadmonosti" poniavanjem i muenjem nemonih kao i ono to je duboko utkano u njih - ideoloki fanatizam. Barbari su uvijek Barbari bez obzira da li su dati liku faiste, komadanta logora namijenjenog za istrebljenje Jevreja, ili osobi surovog argentiskog vojnika odanog diktatoru koji, bez grinje savjesti, ubija druge ili u liku srpskog nasilnika, uvjerenog u opravdanost ubijanja svakog pojedinca koji se "ne krsti sa tri prsta" i koji je, prethodno obuen, da progoni, mui i sadistiki ubija djecu, ene i nemone starce samo zato to su njihova imena Haso, Mujo, Safija, samo zato to su oni, kako on pogreno misli, "Turci", "poturice". Ponaanje drugih rtava genocida dosta nalikuje na ponaanje rtava holokausta. Pedeset godina nakon genocida nad Jevrejima, dogodio se genocid nad Bonjacima. Bonjaci nisu vjerovali da se etniko nasilje koje su doivjeli u Drugom svjetskom ratu nee ponoviti. Bonjaci nisu sagledavali posljedice od vienog da je "oivljavanja etnikog pokreta u Srbiji, a kasnije i u Bosni i Hercegovini, sredinom osamdesetih
223
godina, ponovo donijelo stare uniforme, zastave, pjesme i slogane kao sastavni dio njegove rehabilitacije. etniki pokret bio je, naime, osnova srpskog nacionalistikog pokreta. Ovakvi otvoreni signali trebali su izazvati uzbunu u muslimanskoj zajednici, ali je relativno mali broj pojedinaca na njih obratio panju." (Cigar, N., 1998., str. 134.) I u uvjetima pogorane situacije Bonjaci su se nadali da im se nee desiti ono to im se desilo. Vjerovali su srpskoj propagandi, odbijali su da kupuju oruje, nisu oekivali da e ih sutra proganjati njihove prve komije koje su smatrali bliskim prijateljima, reagirali su "mirenjem sa sudbinom uz objanjenje da kako god su stvari sada loe one mogu postati jo gore. Pojedinci su oajniki pokuavali da se odre izbjegavajui da uine bilo to to je moglo provocirati jo nasilnije reakcije. Naprimjer, iako su srpske snage zauzele Banja Luku na samom poetku konflikta, nesrbi su protjerivani postepeno. Prema rijeima jednog tamonjeg posmatraa, usprkos rastuoj klimi terora od strane srpskih zloinaca, mnogi lokalni muslimani su bili spremni da kau: "Najvanije je da nam granate ne padaju na glave. Sve drugo je lake podnijeti." U oajanju, mnogi muslimani su se nadali da mogu izmai teoj sudbini podmiivanjem lana specijalne jedinice armije bosanskih Srba da ih prebaci preko granice u Crnu Goru. A kad su preli granicu, bili su ubijeni." (Cigar, N., 1998., str. 137.) Openito bi se moglo rei da je ponaanje rtava "pomagalo" nasilniku da se odlui za ovaj ili onaj, otriji ili "blai", postupak. Nasilnici su tada su tada mogli "prilagoditi" svoje postupke ispoljenim ponaanjima rtava, a to to je znailo da mogu primjeniti metode torture i naina ubijanja pojedinaca ili grupa pojedinaca dobijenim instrukcijama od planera i nosilaca genocida i svojim, osobenim kriminalnim sklonostima. Mogao je svaki nasilnik: da psihiki maltretira rtvu, da osporova vrijednost njenog nacionalnog i vjerskog identiteta, da primjenjuje surove, sadistike tehnike fizikog muenja i (ili) da ubija nevine i nezatiene na naine koji nisu vieni ni u najstranijim filmovima strave i uasa. Rezultati viktimolokih istraivanja, kako smo ranije istakli ukazuju na, vei ili manji, udio rtve u nasilju izvrenom nad njom. Opisi karakteristinih ponaanja rtvi u individualnim nasiljima, u masovnim ubijanjima i genocidu koji su se deavali u raznim vremenima i u raznim drutvenim okolonostima su uvjerljivi pokazatelji ponaanja koja protivrijee razumskom rezoniranju. Teko je razumski prihvatiti da neko "eli" da ga neko napadne, maltretira, siluje i to je, jo vie neshvatljivo, da ga lii ivota. Ali, 224
oito je, da su takva ponaanja rtve ispoljavale i da e ih i dalje ispoljavati ako drutvo ne posveti odgovarajuu panju rtvama. Stie se dojam da drutvo vie vodi rauna o kriminalcima i izvriteljima genocida nego o rtvama kriminala odnosno o rtavama ratnog zloina i (ili) rtvama genocida. Psiholoki nalazi pokazuju da nose viestruke posljedice od pretrpljenog nasilja. Tjelesni i psihiki simptomi doivljene traume ne prestaju nakon zavretka nasilja, ve mogu trajati vie godina, pa i decenija. rtve nasilja, a naroito rtve genocida pokazuju oteano ili skoro nikakvo socijalno funkcioniranje. Ne mogu da nau smiraj koji ele,nastoje da osjete zadovoljstvo u svakodnevnom ivljenju koje ih je, prije stresnih dogaaja, ispunjavalo, ne mogu da se oslobode sjeanja na traumatska preivljavanja iako bi to, ne samo zbog sebe, ve i zbog roaka i prijatelja intimno htjele. Presude su primljene sa olakanjem i nadom Nakon poraza Hitlerove Njemake, planerima i izvriocima genocida su izreene kazne za njihova zlodjela. Presude su, nakon sudskog postupka voenog od izabranih sudija drava pobjednica (Amerika, Sovjetski savez, Engleska i Francuska), izreene u Nurnbergu 1946. godine. Na optunikoj klupi nije sjedio voa Treeg Reicha Adolf Hitler jer je, neposredno prije ulaska vojske Alijanse u Berlin, izvrio samoubistvo. Ali su sjedili neki od njegovih najbliih planera i izvritelja genocida: Hermann Goring, Rudolf Hess, Joachim von Ribbentrop, Alfred Rossenberg, Wilhem Frick, Wilhelm Keitel i drugi. Najvei broj ratnih zloinaca je osuen na smrt vjeanjem. Presuda koja je izreena je primljena sa olakanjem i nadom da se genocid vie nee ponoviti. Tragovi posljedica genocida su, u toku i nakon suenja, bili vidljivi u svim zemljama u kojima je stigla izma njemakog faizma. Preivjeli logorai, svjedoci masovnih ubijanja, djeca izgubljenih roditelja su potresno govorili o strahotama doivljenih zlodjela. Autentini dokumenti su otkrivali, ljudski neshvatljive, prizore izvrenih djela genocida. Svi oni koji su u tim vremenima a i kasnije sluali ili itali o tim zlodjelima bili su uvjereni da se genocid nee ponoviti i to ne samo zbog izreenog uvjerenje drava koje su vojniki porazile faizam, ve i zbog iskustvenih spoznaja obinih ljudi da se genocid objektivno vie ne moe dogoditi.
225
Ali, naalost, obeanja monih drava i nadanja obinih ljudi se nisu obistinila. Genocid u Kambodi (l975), masovna ubijanja u Argentini (l976) i, naroito, genocid izvren nad nesrbima, posebno nad Bonjacima (u periodu od 1991-1995.) su pokazali da u svijesti i ponaanju ljudi, politikih organizacija i drava , nakon strahota koje su doivjeli Jevreji i pripadnici drugih naroda koji nisu prihvatili i ostvarivali doktrinu faizma, nisu iezle genocidne pobude i planovi. Genocid koji se dogodio u ovim zemljama je ishod oivljenih ideje faizma o opravdanosti unitavanja drugih skupina samo zato to su drugaiji ili samo zato to se ne slau sa ideologijom monih vlastodraca (npr. Argentina) ili, pak, zato to su "smetnja", "prepreka" ostvarenju njihovih, na sili formiranih uvjerenja, da su pozvani da vladaju drugima. Putevi formiranja kriminalne svijesti kod planera i izvritelja genocida ili masovnih ubijanja su razliiti, ali su ishodi isti. Sigurno je da se proces formiranja svijesti o opravdanosti unitavanja drugih skupina odvija u odgovarajuim drutvenim uvjetima, u uvjetima ekonomske nesigurnosti, socijalne bezizlaznosti i naglaenog mita o povjesnoj veliini svoga naroda ali i naroda koji je, upravo zbog svoje duhovne veliline, "ugroen" od drugih. Suenje izvriteljima zloina, a naroito izvriteljima zloina genocida u Nirnbergu rtve su shvatile i intimno prihvatile kao dokaz ostvarenja pravde. Presuda planerima i izvriteljima genocida, Hitlerovim najbliim saradnicima, Jevreji, najmnogobrojnije rtve, su primili sa velikim olakanjima. Olakanje da, ali i ne i dokaz da e svi koji su doprinijeli genocidu biti privedeni sudu pravde.Nekim od njih ni jedan sud, ni sud jedne drave niti meunarodni sud, nije nikad izrekao presudu iako su rtvama njihova zlodjela bila dobro poznata. I danas, nakon vie od 55 godina od izreenih presuda ratnim zloincima u Nirnbergu, saznaje se o njima da ive kao "mirni graani" sa uvjerenjem da nee biti sueni i da e, najvjerovatnije, zavriti svoj ivotni vijek nekanjeno. U meunarodnom pravu je naglaeno da ratni zloini, a posebno zloini genocida ne zastarjevaju. Sigurno je da bi svaki meunarodni sud preduzeo odgovarajue pravne postupke u cilju izricanja odgovarajua kazna zloincima. To je mogue ostvariti samo onda kada su izvritelji zloina uhvaeni. A da li su svi planeri i izvritelji genocida koji su, u toku Drugog svjetskog rata, napravili tolika zla privedeni sudu pravde. Odgovor je jasan: Ne. Sa velikom vjerovatnoom moemo oekivati da e i veina izvritelja genocida u Ruandi i Bosni i Hercegovini ostati nekanjena. Zato? 226
Kao razlog se obino navodi neefikasnost onih koji su duni da to urade: policije i (ili) drugih odgovorni organi. Meutim, pogreno je jedino njih initi odgovornim. Oni su samo realizatori odluka "vii instanci". Da li su i koliko su "vie instance" spremne da poduzmu radikalne mjere u tome pravcu? Ako je prisutno oklijevanja, koje se sada osjea, onda to treba objelodaniti. Ako odluka "viih instanci" podrazumijeva hvatanje samo glavnih planera i izvritelja zloina, a ne i svih pojedinaca koji su, makar i neznatno, doprinijeli ostvarivanju zloina ne bi se mogla tretirati kao pravno i moralno ispravna odluka. Prema tome nije u pitanju da li su krivi, jer su stvarno krivi ako su bili u bilo kojoj ulozi u toku izvravanja zloina, pogotovo zloina genocida, ve je pitanja kolika je krivica svakog od tih pojedinca. Arije Nejer istie da i oni "koji su traili suenje da bi se individualizovala krivica za ratne zloine suoavaju se sa kljunim pitanjem: moe li se jasno razgraniiti izmeu krivice i nevinosti? Ako je jedan uvar u logoru za pritvor silovao, drugi samo patrolirao du ograde logora, trei vozio kamion kojim su zatvorenici dopremani u logor, nisu li oni svi koliko i blgajnik logora iz prie Dvajta Mekdonalda. Silovatelj ne bi bio u mogunosti da poini svoja zlodela da mu ostali to nisu omoguili svojim delovanjem. A ta emo sa onima koji su dozvolili da se skladini prostor na nekoj farmi ili sportska dvorana koriste kao centar za pritvor, ili sa slubenikom iz grada koji je ustanovio etniku pripadnost pritvorenika, ili sa susedom koji je odao njihova skrovita? Kolika je njihova krivica?" (Nejer, A., 2002., str.264.) Krivica za uinjena zlodjela i kajanje Pojmovi "krivica" i "osjeanje krivice" su dva razliita pojma, iako se ponekad poistovjeaju. U pravnim i psiholokim leksikonima ili rjenicima krivica se odreuje kao "drutveno opasna radnja koja povlai krivinu odgovornost (Petrovi, P. S., 1998., str. 139.), a osjeanje krivice kao "neprijatno moralno oseanje koje se javlja kada se stvarno ili samo u mislima prekri neka moralna norma i predstavlja subjektivnu, bolnu ocenu tog dogaaja kao moralno neispravnog, a sebe samog kao nedostojnog ili grenog." (Trebjeanin, ., 2001., str. 324.) Osjeanje krivice je in unutranjeg sudije, blaeg ili stroijeg "moralnog imperatora", ustvari savjesti ovjeka. Osjeanje krivice moe biti lahko i prolazno, ali i beskrajno muenje ako je krivino djelo vee a
227
savjest pojedinca stroija. U sudskim postupcima se, u izjavima i ponaanjima okrivljenih, se uoavaju znaajne individualne razlike u stupnju razvijenosti savjesti. U opisu oitih razlika osjeanju krivice izmeu pojedinaca S. Petrovi istie da "psihopate imaju zakrljalu savest i njima je nepoznato oseanje krivice, ma koliko prestup koji su izvrili bio teak sa moralnog i pravnog aspekta. Osobe, kod kojih je savest razvijena ili stroga, obino pate od oseanja krivice, od koga se brane na razne naine. Prema judeohrianskom verovanju, oseanje krivice se moe ublaiti ili potpuno otkloniti kroz ispatanje ili kaznu, nakog ega se ponovo uspostavlja poremeeni duhovni mir. Radi toga, osobe sa razvijenom saveu, u elji da se oslobode munog oseanja krivice, esto pribegavaju raznim oblicima samokanjavanja, prijavljivanju svoje krivice da bi kroz kaznu dobili oprotaj, ispovedanju kod duhovnika, injenju dobrih dela itd. Nerazreeno oseanje krivice ponekad moe voditi u suicid, alkoholizam ili mentalnu bolest. Za razliku od psihopata, ova druga kategorija je vrlo zahvalna za sticanje uvida u poreklo i znaaj svoga prestupnikog ponaanja, psihoterapiju, primenu vaspitnih mera, rehabilitaciju i resocijalizaciju." (Petrovi, P.S., 1998., str. 65.) U krivinim postupcima se oekuje da e izvritelj krivinog djela priznati svoj delikt. Priznanje ubrzava donoenje odgovarajue presude. U sudskim postupcima priznanje obino dovodi da ublaavanja kazne izvritelju krivinog djela bez obzira na njegovu teinu. Presude koje sada izrie Meunarodni sud u Haagu takoe pokazuje da se priznanje za zloine "isplati". Planerima i izvriteljima genocida nakon priznanja izvrenih zlodjela se znaajno smanjuje duina zatvorske kazne. Za krivino djelo za koje je, naprimjer, predviena kazna doivotnog zatvora izrie se kazna zatvora u trajanju petnaest godina pa ak i manje. Priznanje zloina, naalost, nije uvijek praeno i osjeanjem grinje savjesti. Osobe koje priznaju krivicu za zloine a nisu uvjereni da su krivi to ine iz straha od kazne a ne zbog onoga to se, u toku i ishodu sudskog postupka, tretrira kao moralni in okrivljenog. Priznanje izvrenih zloina se, ustvari, tumai kao poetak moralne katarze okrivljene osobe. Da li jeste ili nije poetak "moralno ienja sebe od zla", da li e ili nee ispoljiti iskreno kajanje zbog izvrenih zloina, posebno zloina genocida, da li e ili nee svojim kasnijim ponaanjem pokazati unutranju patnju zavisi od mnogobrojnih initelja meu kojima faktori linosti imaju prioritetnu ulogu. 228
Sudska praksa pokazuje i da sve okrivljene osobe ne priznaju krivicu iako su stvarno krive. Proces i ishod suenje planerima i izvriteljima genocida u Nirnbergu su uvjerljivo pokazali da veliki broj pouzdanih dokumenata o njihovim zloinima nije uticao na promjenu njihovog uvjerenja o opravdanosti i pravednosti vrenja tih zloina. Sve predoene dokaze oni su ignorirali a izreene kazne smrt vjeanjem nisu doivjeli sa osjeanjem krivice, ve sa osjeanjem aljenja to nisu mogli, zbog "unutranjih zavjera", da do kraja ostvare planirana istrebljenja Jevreja i drugih "neprijatelja naroda plave krvi." Odanost ideologiji faizma i uvjerenje o svojoj rasnoj superiornosti uinilo ih je neosjetljivim na patnje i umiranje nedunih u poznatim logorima smrti. U toku suenja u Haagu kod veine planera i izvritelja genocida nad Bonjacima, zapaa se skoro isto ponaanje. Iskazi na pitanje predsjednika Suda da li se osjeaju krivi najei odgovori su "Ne osjeam se krivim". Da oni stvarno ne doivljavaju osjeanje kajanja za zloine koje su izvrili vidljivo je iz njihovog ponaanja i verbalnih obrazloenja svoga kriminalnog djelovanja. Ustvari, u " njihovom ponaanju u toku sluanja svjedoenja oevidaca o strahovitim zloinama koji su izvreni na nevinim rtvama i u trenutku izricanja presude nisu primjeeni znaci kajanja. Dokumenti o torturama u logorima, kosturi izvaeni iz masovnih grobnica i filmovi o sadistikom ponaanju agresora su, vjerovatno je, doivljavali kao neto to nije vezano za njih, kao prizore koji su falsificirani sa ciljem da se pravedna borba srpskog naroda za opstanak okalja, da se obezvrijede djela estitih boraca za otadbinu, da se osramote viteka ponaanja pripadnika nebeskog naroda". Ponaanje zloinaca, za koje postoje validni dokazi o njihovoj odgovornosti za genocid u Bosni i Hercegovini, u toku procesuiranja u Hagu ukazuje i na potrebu iznalaenja moguih psiholokih razloga takvog ponaanja. Da li su, u izjavama okrivljenih, sadrana njihova uvjerenja da sud nema uvjerljivih dokaza o njihovom ponaanju u toku agresiji na Bosnu i Hercegovinu i da je, zbog toga, mogue osobnim i advokatskim manverima biti osloboen optube ili je, pak, u njihovim izjavama utkana samopoznaja i istinsko uvjerenje da, za izvrena zlodjela, nisu krivi? Sudei prema toku uobiajene sudske procedure, oito je da se obino polazi od prve psiholoke pretpostavke ili uvjerenja i u skladu sa polaznim stavom poduzimaju se odgovarajue pravne mjere. Rjee se polazi od druge, psiholoki mogue, pretpostavke: zloinci, posebno ratni 229
zloinci, se ne osjeaju krivim za zlodjela. Ponaanje veine ratnih zloinaca u ranijem, Nirnberkom procesu i sadanjem, Hakom,nedvosmisleno ukazuje na opravdanost nepostojanja uvjerenja o odgovornosti za svjesno vrena zlodjela. Vidljivo je to i iz njihovih prvih izjava i iskaza u toku sudskog procesa. Oni, ne samo da ne ispoljavaju znake osjeanja grinje savjesti, ve uporno brane pravednost svojih genocidnih inova. U njihovoj svijesti je utkano uvjerenje da nisu u pitanju zloini ve pravedna djela. Oni nose u sebi i saznanje da su njihovi, namjeravani ili izvreni zloini unaprijed oproteni i da su i od svjetovnih i vjerskih dostojanstvenika bili, za zloine, pohvaljivani i nagraivani." (Dizdarevi, I., 2003., str. 138.) Raskorak izmeu uinjenih zloina i uvjerenja zloinaca Kako je mogue objasniti ovaj oiti raskorak izmeu stvarnih zloina i uvjerenja zloinaca o svojoj nevinosti? Bez temeljnih psihobiografskih studija o strukturi linosti i nainima ideolokog oblikovanja svakog pojedinca optuenog za zloin genocida vrlo je oteano spoznavanje svih onih psihosocijalnih determinanti koji su doprinijeli ispoljenim vidovima genocidnog ponaanja. Meutim, mogue je na temelju ranijih, naunih i iskustvenih spoznaja, ukazati na psihosocijalne initelji koji su, u okolnostima dravnih priprema za genocid nad nesrbima, posebno nad Bonjacima Jugoslavije, manifestno ili laterntno djelovali. Oni koji su, iz razno raznih razloga, skrivali svoje agresivne pobude i briljivo njegovane predrasude i stereotipe o Bonjacima kao "Turcima " ili "poturicama", su ih mogli uz odobravanje i pohvaljivanje, u psiholokoj atmosferi kakave je propagandom stvorena, ostvarivati. Tei uvjeti ivota i oivljeni mitovi koji su se, kako se dan poetka oruane agresije pribliavao, sve dublje urezivali u svijest i ponaanje masa, su, takoer, suavali prostor izlaska iz okolnosti koje su idejni tvorci i planeri genocida eljeli i oekivali. "Jedini izlazak" je mogao biti samo genocid. Kada se protjeraju ili poubijaju narodi, "koji su krivi" za patnje srpskog naroda (Bonjaci i Hrvati) bit e ostvareni i "ekonomsko blagostanje" i duhovni procvat,od drugih "guenih", "nebeskih vrijednosti" Srba. Genocidne pobude su buene i podsticane i mjerama koje su bile i emotivne primamnljive i logiki uvjerljive. U stvorenoj atmosferi se osjealo da su izvori legitimiteta za zlolin sadrani i u politikim odlukama vladajueg reima i u planovima i
230
aktivnostima nevladinih organizacija. Intelektualci i vjerski dostojanstvenici su, pored ideologa "Velike Srbije" i brojnih sljedbenika Slobodana Miloevia, "nepogreivog" voda, su uvjeravali gledatelje, sluatelje i itatelje da su Srbi stoljeima "ugroavani" i to ne zato to su slabi, ve zato to su "duhovno uzvieni", to su pripadnioci "nebeskog naroda", to im drugi zavide na njihovoj "asnosti" i "vitetvu". Koliko su individualne sklonosti ka zloinu genocidu ili mjere propagande koje su u sebi sadravali sve ono to je opravdalo zloin genocid ili pak, openito reeno, interakcija osobnih i drutvenih determinanti doprinijele lanim iskazima planera i izvritelja genocida kojima se sada sudi u Haagu nije mogue, bez serioznih psiholokih ispitivanja, pouzdanije odmjeriti stupanj njihovog uticaja. Meutim, sigurno je da su oni znaajno doprinijeli nihovom poimanju sebe kao pravednika, kao osoba koji su progonjali,muili i ubijali druge samo zato to su drugaije nacionalnosti ili vjere i to, kako tvrde, radi odbrane srpskog naroda od "pripremanih zloina njima namjenjenim". Oni misle i intimno vjeruju da ne treba da priznaju da su krivi i da se, zbog toga, pokaju, jer njihova djela nisu zloini ve inovi "ostvarene pravde." Da li e ope otrenjvanje srpskog naroda, ako do njega doe, pomoi onima koji budu osueni za ratne zloine ili zloine genocida, da preispitaju i promjene svoja uvjerenja o svojoj krivici i krivici njihovih nalegodavaca? Da li e, dani, mjeseci i godine koji e provesti u jednom od zatvora u Evropi, biti za njih godine razmiljanja o svemu onom to su inili, o djelima koji se, u meunradnom pravu, tretiraju kriminalnim djelimna, djelima ratnog zloina ili genocida? Da li e zapaziti i shvatiti da je "rava radnja proistekla iz nesavladivih, "iracionalnih " impulsa u ijim se "kandama" on osjeao bespomoan. U seanjima na tu situaciju verovatno se jaina tih impulsa nee u potpunosti repredokuvati i to takoe moe da dovede doitle da nam se kasnije u veoj meri ini da jedan akt zasluuje osudu. Intenzitet oseanja kajanja moe biti posle mnogo godiuna krajnje snaan. Jedan od izvora intenzivne uznemirenosti koji prati kajanje lei u svesti o nemoi da se ranije poinjena dela poprave, "Sada je sve prekasno; nita ne mogu sada da uinim da stvar ispravim!" Ta vremenska perspektiva okrenuta prolosti prestavljha kritinu karakteristiku situacije u kojoj se kajanje javlja." (Kre, D., Krafild, R., 1976., str. 253.)
231
Kolektivna i(ili) individualna odgovornost U toku, i nakon, suenja glavnim planerima i izvriteljima genocida nad Jevrejima u Nirnbergu (1945), voeni su dijalozi i izmeu strunjaka (preteno pravnika) i izmeu laika o individualnoj i kolektivnoj odgovornosti. U posljednjoj deceniji dvadesetog stoljea nastavljeni su dijalozi o, skoro, identinim problemima. Razlozi za nastavak dijaloga o kolektivnoj i individualnoj odgovornosti su rezultirali iz dogaaja koji su odigrali u zadnjoj deceniji dvadesetog stoljea, u Ruandi i Bosni i Hercegovini. U Ruandi su Hutui, u periodu izmeu aprila i juna 1994. godine, pobili oko 800.000 Tutsa na svirep i grozomoran nain. U Bosni i Hercegovini srpski nacionalisti su nad brojnim Bonjacima, u periodu od 1992. do 1995., takoer, izvrili pokolj koji, po animalnosti samog ina i po irini i dubini individualnih i drutvenih posljedica koje su rezultirale iz njega, prevaziao je sve do tada, u Evropi i ire, zabiljeene genocide. Naini izvravanja mnogobrojnih zloina genocida ukazuje na potrebu pouzdanijeg procjenjivanja broja zloinaca koji su zloline planirali i (ili) realizirali. Ako su, naprimjer, u pitanju zloini genocida izvreni nad Bonjacima, teko je povjerovati da su ih izvrili samo oni koji se sada nalaze u Haagu i koji se nalaze na zatvorenim ili objelodanim listama i za kojima se sada traga. Glavni planeri i naredbodavavci jesu krivi ali ne mogu biti neduni i oni koiji su ih slijepo slijedili i inili sve ono to je od njih traeno. A njih, sigurno je, nije mali broj. Ove injenice, zagovornici kolektivne odgovornosti, smatraju uvjerljivim dokazima. Oni koji su planirali i vrili masovne zloine ne bi takve mjere poduzimali da nisu imali ispoljenu ili preutnu podrku veine. Slobodan Miloevi i njegovi najblii saradnici nisu mogli planirati i realizirati genocid nad nesrbima da nisu imali bezrezervnu podrku srpskog naroda. Rezultati tajnih glasanja su reljfna ilustracija stavova glasaa o linosti i politici Slobodana Miloevia. Samo rijetki pojedinci su ispoljili svoje neslaganje sa njegovim velikodravanim pretenzijama i genocodnim planovima. Pitanja je da li e i presude koju e, Meunarodni sud u Haagu, izrei Slobodanu Miloeviu i drugim optuenim za njihove ratne zloine ili zloine geniocid znaajno promijeniti formirana destruktivna uvjerenja veine. Meutim, nakon presude svim glavnim planerima i izvriteljima ratnih zloina i zloina genocida, u novoformiranoj dravi, Srbiji i Crnoj Gori, ponaanje drugih izvritelja zloina, kojima jo nije
232
sueno, nee biti isto. Mogue je oekivati, makar u rudimentu, pojavu osjeanje krivice kod odreenih slojeva srpskog naroda. Da li e osjeanje krivice biti praeno i potrebom traenja oprosta od pripadnika naroda nad kojima je izvren genocid, to bi bio znaajni pokazatelj osude planera i izvritelja genocida, teko je predvidjeti. Teko je predvidjeti, jer su planeri genocida usaivali duboku mrnju u svijest svojih graana, uvjeravali ih u opravdanost progona i ubijanja "tradicionalnih neprijatelja srpskog naroda"i raspirivali u njima atavistike pobude da jedino Srbin moe biti prijatelj Srbinu. I zato uticaj toka i ishoda suenja na doivljaj osjeanja krivice ne moe biti u onkavim razmjerama kako neki oekuju da bi mogao biti. Jedan od vanih razloga za to je nesumnjivo i injenica to je "tokom ratova u Hrvatskoj i Bosni desetine hiljada ljudi angaovano u procesu etnikog ienja. Ne samo da je veliki broj graana uestvovao u hvatanju, zatvaranju i zlostavljanju pritvorenika, ve je mnogo vei broj seljaka i graana doprinosio tome otimajui imovinu i zauzimajui domove onih koji su pobijeni ili oterani. Opravdavajui svoja dela sebi samima, prirodno je da oni omrznu rtve i da prikazuju one koje zlostavljaju kao olienje zla: mudahedine, islamske fanatike, ustae, etnike i tako dalje, i tako dalje. To to je veliki broj ljudi uestvovao u zlodelima pokree sledee pitanje: da li u suenje aici glavnih kriminalaca i njihovo kanjavanje zapravo doprinosi individualizovanju kriminalne krivice? Ako su voe u bivoj Jugoslaviji i Ruandi namerno uvukle hiljade drugih u svoje zloine, relativno mali broj suenja visokim zvaninicima ipak moe biti odgovarajue reagovanje na to. Oni kriminalci koje ne bude mogue izvesti pred sud znae da je njihovim voama sueno i da je, shodno tome, i njihovo ponaanje izloeno osudi. Krivino gonjenje o osuda onih koji su komandovali i podsticali na zloine doprinee tome da se hiljade ili desetine hiljada- drugih suoe sa sopstvenom politikom, moralnom i metafizikom krivicom." (Nejer, A., 2002., str. 280.) Bez obzira u kojem e stepenu, planeri i izvrioci genocida nad Bonjacima, ispoljiti osjeanje krivice i kajanja Bonjaci, kao najvee rtve genocida, ne smiju zaboraviti ono to su im nosioci zla iz Srbije i Hrvatske nanijeli. Ustvari "nijedan detalj stradanja i patnje Bonjaka - nijedna rtva, damija, biblioteka ili koji drugi srueni objekat - ne smije biti zaboravljen, niti ostati nezabiljeen. Sve se mora zapisati i pred savjest ovjeanstva i sud historije staviti, da bude znano ko je agresor, a ko stradalnik, ko je napada, 233
a ko branitelj, ko je terorist, pljaka i razbojnik, a ko rodoljub. Faizam nije pobijedio u Bosni i Hercegovini usprkos planovima i srpskog i hrvatskog velikodravlja usmjerenim na njenu razgradnju i unitenje." (Omerdi, M., 1999., str. 13.) Oito je da je broj izvritelja, pomagaa i oevidaca genocida zaista velik. Sudei prema sadanjim ishodima hapenja ratnih zloinaca i duine sudskog postupka, nemogue je oekivati da e veem broj optuenih za ratne zloine ili zloine genocida biti izreene zaslune kazne. Oekivati je, naalost, da e neki od njih doivjeti duboku starost a da nee biti kanjeni za svoja zlodjela. I danas, nakon pedeset godina, se hapse pojedinci koji su bili planeri ili izvritelji holokausta. Zato je privoenje to veeg broja izvritelja zloina sudu pravde od prioritetnog drutvenog znaaja. Ostvarenje masovnijeg hapenja zloinaca ima poseban znaaj za rtve zloina. Oni, sa punim pravom, trae efikasnije hvatanje zloinaca i naglaavaju da je suenje veem broju zloinaca bitan preduvjet pomirenja i suivota. I "osjeanje trajne alosti zbog gubitka najbliih je praeno spoznajom da ubice jo uvijek nisu privedeni sudu pravde. Neki od njih se slobodno kreu i ne osjeaju grinju savjest zbog nanesene patnje drugim ljudima, najee svojim susjedima. Dosadanji rezultati procesuiranja u Haagu pokazuju da je izrazito mali broj ratnih zloinaca priznalo svoja zlodjela. Oekivati je da e se broj priznanja za ratne zloine i kajanja poveavati a to e, svojom unutranjom logikom, poveati svijest o potrebi oprotaja. Oprotaj je mogu i opravdan, nakon iskrenog priznanja i kajanja. Tragovi genocida su se duboko usjekli u memoriji pojedinaca i naroda. Bonjaci koji su duboko i neposredno doivjeli progone, muenja, sadistika silovanja i, individualna i masovna, ubijanja ne mogu, a niti hoe, bilo kada zaboraviti ove grozomorne zloine. U svojoj dugoj povijesti nisu ispoljavali nagon za osvetom i odmazdom pa to ne ele ni sada. Oni samo trae da se svakom ratnom zloincu odmjeri odgovarajua kazna za uinjena zlodjela. Oekuju i da e, meu onima kojima se sada sudi i kojima e se, nakon hapenja ili dobrovoljne predaje, suditi porasti broj pojedinaca koji e priznati zloine, ispoljiti kajanje i traiti oprotaj. Pravedna presuda i kajanje su prvi preduvjet pomirenja, ali ne i zaborava." (Dizdarevi, I., 2003. str. 143.)
234
LITERATURA 1. Baron, R., Byrne D. (1994): Social Psychology, Allyn and Bacon, New York 2. Bojl, F. (2000): Bosanski narod optuuje za GENOCID. Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo. 3. Cigar, N. (1998): Genocid u Bosni -Politika "etnikog ienja". Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo. 4. Cigar, N. (2000): Uloga srpskih orijentalista u opravdavanju genocida nad Muslimanima Balkana. Institut za istraivanja zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo. 5. Cigar, N. (2002): VOJISLAV KOTUNICA i budunost Srbije, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo. 6. eki, S. (1996): Genocid nad Bonjacima u Drugom svjetskom ratu.Mag, Sarajevo. 7. Dizdarevi, I. (1998): Barbari su bili bolji. Compact, Sarajevo. 8. Dizdarevi, I. (2003): Nezaborav usjeklina genocida. Institut za istraivanje zlolina protiv ovejnosti i meunarodnog prava, Sarajevo. 9. Gutman, R. (1995): Svjedok genocida. Vijee Kongresa bosanskomuslimanskih intelektualaca, Sarajevo. 10. Gutman .R., Rieff,D. (1999): Crimes of War.W.W.Norton and Company ltd, London 11. Kre, D., Krafild, R. (1976): Elementi psihologije. Nauna knjiga, Beograd 12. Nejer, A. (2002): RATNI ZLOINI: brutalnost, genocid, teror i borba za pravdu.Samizdat FREEB92, Beograd. 13. Omerdi, M. (1999): Prilozi izuavanju genocida nad Bonjacima (1992-1995). El-Kalem, Sarajevo 14. Staub, E. (1989): The roots of evil. Cambridge University Press. 15. Stevanovi, V. (2001): Miloevi, jedan epitaf. Bemust, Sarajevo. 16. iber, I. (1998): Osnove politike psihologije, Zagreb. 17. Trebjaanin, . (2001): Renik psihologije. Stubovi kulture, Beograd
235
. . . . . 5491 . . . .
632
THE FEELING OF GUILT AND REMORSE AMONG THOSE WHO PLANNED AND COMMITTED GENOCIDE Summary During WWII the German fascists committed genocide against the non-Germanic peoples, especially the Jews. Many innocent people were expelled from their homes, physically and psychologically tortured, and a great number of them were hanged or burned alive. During the aggression on Bosnia and Herzegovina a far more atrocious genocide was committed against the Bosniaks. The Serb nationalists mercilessly persecuted the Bosniaks, tortured them in concentration camps and prisons, and killed them in large numbers. The only crime of the Bosniaks was that they were guilty for being who they always were Bosniaks, and because, in terms of their religious conviction, they considered themselves Muslims. This paper analyses the statements and the behavior of war criminals who were put on trial in Nuremberg in 1945 and those who are now on trial in the Hague. When comparing the statements of Germans who planned and committed genocide and those among the Serbs who did the same, there are no differences. Most of the war criminals do not show any feelings of guilt or remorse for the committed crimes. They even think that they are not guilty at all because they consider the war crimes they committed righteous deeds. They were only, as they say, defending the Serb people from the attacks and the persecution of the Turks. It is possible to expect forgiveness only if those who planned and committed genocide against the Bosniaks show sincere remorse and ask for forgiveness. For those who show remorse and ask for forgiveness it is possible to expect forgiveness, but the deep scars of genocide cannot be forgotten nor is it psychologically possible to forget them.
237
238
Prof. dr. sc. Devdeta Ajanovi, Filozofski fakultet u Sarajevu NAA KOLA NA PRAGU PROMJENA Saetak Na obrazovni sustav se otrgnuo od socijalistike doktrine odgoja, ali nije dosljedno prihvatio nove ideje, niti se ukljuio organizirano u evropske tokove orijentirane na uenje za 21. stoljee. Dominantna dimenzija drutvenog razvoja je globalno obrazovanje kao opa linija razvoja s jasnom orijentacijom u budunost sustav se na svojoj globalnoj razini neposredno ugrauje u evropske i svjetske tokove. Globalno obrazovanje moe se odrediti kao pravac razvoja suvremene pedagoke teorije i prakse u formiranju univerzalnih intelektualnih znanja, osnovu integracije kolskog uenja i pripreme mladih za ivot. Nastavnici i uenici e moi izvriti zadatak koji pripada njihovoj funkciji samo ako stalno ue. Nita ne uspjeva kao uspjeh Dostojevski
***
Osavremeniti pedagoku misao u naim uvjetima znai prvenstveno komunicirati sa svjetskim pedagokim znanjem, uvaavajui nae korisne ideje i teoretske obrasce, i time obogaivati svjetski fond. U ovome trenutku mogu se zapaziti rasprave na svim razinama drutva o koli budunosti, razina i procjena uspjenosti, vrijednosti i kvalitete procesa odgoja i obrazovanja. Zbog svega toga treba imati na umu da ta budunost uope nije na dohvat ruke. kola budunosti je daleko od nas. Zapravo, tako daleko da nijedan znanstvenik ne moe tano predvidjeti kako e ta budunost izgledati i koje e zahtjeve u obrazovanju sa sobom nositi. Organizacijske forme takvog obrazovanja tek su naznaene. Meutim, ne smijemo zanemariti ni neke kolske osobenosti koje
239
bitno utjeu na koncept promjena, a odnose se na tri odgojnoobrazovna initelja: nastavni program (ne potuje dovoljno interese uenika, potrebe i mogunosti, preoptereen je formalnim sadrajima, njegov poloaj je vie pasivan nego aktivan, kola ne potie kreativnost), uitelj (niska profesionalna autonomija, dominacija nadzora nad savjetovanjem i suradnjom) i roditelj (hitno i aktivno ojaati jo jedan segment svoga djelovanja, a to je sustavan i kvalitetan rad sa roditeljima u partnerskoj saradnji i lokalnoj zajednici). Evropski koncept obiljeava nekoliko odrednica, posebno multitkulturalizam, globalizaciju, ubrzane tehnoloke promjene, koncept evropskog znanja i strunosti, politiku zapoljavanja i pokretljivost graana, trite rada i meunarodnu konkurentnost, povezivanje sustava odgoja i obrazovanja, te koncept cjeloivotnog odgoja i obrazovanja. Meutim, Evropska unija, u koju eli ui Bosna i Hercegovina, poruuje da obrazovni sustavi ne smiju vie biti generatori nezaposlenosti s tekim socijalnim posljedicama. Evropski strunjaci poruuju da je prolo vrijeme obrazovne samoizolacije. Svjetski kontekst i ideje koje e znaajno uticati na sadraj i metode rada u svim sustavima odgoja i obrazovanja u sljedeih dvadesetak godina vjerovatno moemo promatrati u sklopu zakljuaka Meunarodne konferencije o obrazovanju, koja je odrana u enevi 2001. god. Poruka konferencije bila je Obrazovanje za sve uiti ivjeti zajedno: sadraji i strategije uenja problemi i rjeenja. Ta tri vana razloga u svjetskim razmjerima uvjetovala su takav pristup. Prvi je proces globalizacije, koji se shvaa kao meuovisnost drutvenih, politikih i znanstvenih inilaca. Trei razlog je vezan za migracijska kretanja (radnici i osobe koje trae azil, raseljene osobe). Toj skupini 2000. god. pripada ve oko 150 mil. osoba. Sasvim je jesno da je XXI stoljee stoljee znanja i da e se u njegovom toku ostvariti definitivne znanstvene, civilizacijske i sve druge prednosti pojedinih nacionalnih zajednica. Na obrazovni sustav se otrgnuo od socijalistike doktrine odgoja, ali nije dosljedno prihvatio nove ideje, niti se ukljuio organizirano u evropske tokove orijentirane na uenje za 21. stoljee. Tako je kola, uz sva nastojanja da prevlada svoje tradicionalne slabosti statinost, unificiranost i dr., jo uvijek bila, unato mnogim novim kvalitetama (i u mnogo emu suvremenija) sputavana pripadnou odreenoj alternativnosti (koncepcijski i 240
statusno), ime joj je bio predodreen karakter njezine samostalnosti, ali i ograniena mogunost posebnosti i prepoznatljivosti svake pojedine kole. Pokuaji prepoznatljivosti svake kole je proces, a ne mirovanje, ono je zadatan, originalan in, a ne imitacija, oponaanje zateenog. Temeljne odrednice izgraivanja prepoznatljivosti suvremene kole kompleksnog su karaktera i izraz interdisciplinarnog uvjetovanja, strukturiranja njezine teorijsko-metodoloke organizacije sadraja i karaktera pedagokog procesa u njoj. Kompleksnost i nain transformacije kole u konceptualni model ivota i rada, prevazilaenje njezinog tradicionalnog stila, ovisit e njezina fizionomija, ali i ambicija da se mijenja i razvija vlastitim i prepoznatljivim ritmom i intenzitetom. Dominantna dimenzija drutvenog razvoja je globalno obrazovanje kao opa linija razvoja s jasnom orijentacijom u budunost sustav se na svojoj globalnoj razini neposredno ugrauje u evropske i svjetske tokove; preko njega obrazovanje u jednoj zemlji postaje dijelom ukupnog procesa na kulturnom, socijalnom, ekonomskom i drugim razinama suvremenog ivota. Idejom globalnog obrazovanje kola se ne odrie domovinske pedagogije, razvija se samo po principu od drugih. Koncepcija globalno obrazovanje zasnovana je na idejama humanizma, inovacionog menadmenta u obrazovanju koji formira strategije obrazovanja za 21. stoljee, na raznim nivoima, nove modele nastavnika, nove strategije meusobne suradnje meu subjektima odgojno-obrazovnog procesa. Ukljuivanje kole u globalno obrazovanje je postepen proces. Tako F. Stejli predlae etiri faze u izradi nastavnog plana, od kojih su prve tri kompromisne, za prelazni period (uvoenje globalne perspektive u postojee kolske programe, razrada modula, koje moemo ugraditi u postojee programe, integracija modula ili uenja), voenje nastave. Nastavnici izvode nastavu zajedniki integracijom disciplina, izvode globalno uenje konkretnog sadraja koji je proistekao iz prve tri faze. Svaki predmet u koli stvara uvjete globalne orijentacije na karti svijeta za konkretnu perspektivu (historijsku, matematsku, jeziku). Program ne moe obuhvatiti sve znaajno na karti svijeta, ali moe dati osnovne smjernice na svakom stupnju obrazovanja. Globalno obrazovanje moe se odrediti kao pravac razvoja suvremene pedagoke teorije i prakse u formiranju univerzalnih intelektualnih znanja, osnovu integracije kolskog uenja i 241
pripreme mladih za ivot. To je mogue ostvariti kvalitetnim kurikulumom koji e osigurati dobre uvjete osposobljenosti uitelja, poticaja kolske kulture, humane odnose unutar kole i konano autonomiju uitelja. Ameriki pedagog Wakler (Wakler, D.F., 1977.), u svojstvu posmatraa uspjeha u sprovoenju projekta u Kaliforniji, doao je do zakljuka da je najbitnije pitanje kako uesnici u planiranju kurikuluma pristupaju svome zadatku, kako se planiranje kurikuluma stvarno odvija u praksi. Utvrdio je da u planiranju postoji logian redoslijed postupaka: platforma promiljanje nacrt. Svi pojedinci koji e raditi na izradi kurikuluma pristupit e tom zadatku sa odreenim uvjerenjem i vrijednosnom orijentacijom. Njihove misli zasnovane su na pretpostavkama koji su glavni problemi i obaveze. Zato je prvi korak pridobiti sve da se ukljue razgovarati, raspravljati, pa ak i posvaati se u vezi s tim ta je platforma ili kakva bi trebala ona da bude. (Colin J. Marsh, 1994.) Platformu ine razliite koncepcije (vjerovanje u ono to ve postoji, to je mogue ostvariti), teorije (teorijska iskustva) i namjere (ono to je poeljno, to se eli postii). Promiljanje se ne uzima kao drugi korak, ve kao trajna samostalna aktivnost. Utvrditi platformu znai potpuno oistiti sukob alternativa. Mogunost alternative treba iznalaziti i nuditi prihvatljiva rjeenja. Nacrt kurikuluma je vrhunac svih predvienih akcija. Prednost ovoga iskustva osigurava ujednaenost kolskog sustava, sintezu izmeu nacionalnog (propisanog) i nepropisanog kurikuluma koga ine partneri od nastavnika, uenika do ministarstva obrazovne politike. O kurikulumu utemeljenom na koli engleski pedagog Skilbeck (Skilbeck, M., 1984.) misli da: - bude zajedniko odluivanje nastavnika i uenika, - kurikulum ima interni karakter svake ustanove, - da ispunjava odreene norme, vrijednosti, - ukljuuje razne strunjake. Nastavnici i uenici e moi izvriti taj zadatak koji pripada njihovoj funkciji samo ako stalno ue. Gudjons (Gudjons, H., 1994.) istie da odgajatelji imaju ulogu odvjetnika djeteta i odvjetnika kulture i teak zadatak posredovati izmeu oba zahtjeva. 242
Jedan od osnovnih uvjeta za refleksiju osobnih i kolektivnih iskustava je timski rad. Razvoj pojedinca u timu zadaa je novog pristupa profesionalizmu. Svaki nastavnik morao bi biti ukljuen u takav ili drugaiji tim iz koga e proisticati kolska kultura, temeljena na suglasnosti meu ljudima u koli i kolskoj okolini. PROCES SURADNJE (kvalitetni rad) Proces suradnje Uenici Nastavnici
1. Povjerenje 2. Otvorenost 3. Osjetljivost za druge 4. Meuovisnost 5. Problemi 6. Odgovornost 7. Otvorena 8. Komunikacija 9. Energija 10. Rjeenja 11. Zadovoljavajua
22. Timski rad / zajednitvo 21. Osjeaj da smo dio zadae 20. Rezultati 19. Iznutra prema vani 18. Proaktivnost 17. Odnosi 16. Trajni 15. Posveenost 14. Okolina 13. Sigurna 12. Nezastraujua
243
U knjizi Uenje blago u nama (Delors, J., 1998.) temeljne su odrednice koje usmjeravaju nastavnika na: uiti znati, uiti initi, uiti ivjeti s durgima i uiti biti. Uiti znati ujedno znai i uiti uiti, kako bi se iskoristile mogunosti koje obrazovanje prua cijelog ivota. Uiti initi predstavlja sposobnost snalaenja u raznim situacijama, kao i sposobnost za timski rad. Uiti ivjeti zajedno predstavlja razumijevanje drugih ljudi, potivanje vrijednosti, pluralizma, uzajamnog razumijevanja i mira. Za uspjean rad u svakoj djelatnosti obino se navode i tri osnovne pretpostavke: ljubav, strunost i zalaganje, iz kojih proistiu sve komponente odgoja i obrazovanja, to ih ugrauje inovativna kola. Ovisno o predmetu i programu, svaki nastavnik mora, uz ope zahtjeve, izgraivati svoja mjerila i vrijednosti i teiti humanom i cjelovitom pristupu prema svakom ueniku. Nastavnikova uloga je poticati i kreirati uspjeh na radost sviju, jer ne zaboravimo: Nita ne uspijeva kao uspjeh. LITERATURA 1. Delors, J.: Uenje blago u nama, Educa, Zagreb, 1998. 2. Gudjons, H.: Pedagogija (temeljna znanja), Educa, Zagreb, 1994. 3. Marsh, Colin J.: Kurikulum, Educa, Zagreb, 1996. 4. Kaapor, S.: Uvod u kolsku pedagogiju, Beograd, 1999. 5. Staley, F.A.: Reforming the Science Curriculum with a Global, The American Forum, 1994.
. . . .
244
OUR SCHOOL ON THE THRESHOLD OF CHANGE Summary Our educational system has broken away from the socialist doctrine of upbringing, but it hasnt been consistent in adoption of new ideas, nor has it integrated itself, in an organised manner into the European developments, which are geared towards learning for the 21st century. The dominant dimension of social development is global education as a general line of development with a clear orientation for the future on the global level this system is being directly integrated into European and World developments. Global education can be defined as a trend in the development of contemporary pedagogical theory and practice in the function of universal intellectual knowledge, the basis for the integration of scholastic learning and the preparation of the young for life. Teachers and the students will be able to perform the task, which belongs to their function only if they are constantly involved in the process of learning.
245
246
Doc. dr. sc. Edina Vejo PROIRENO RAZUMIJEVANJE METODE U NASTAVI ISLAMSKE VJERONAUKE Saetak Tekst raspravlja o pojmu metode u nastavi islamske Vjeronauke, nudei proireno razumijevanje metode utemeljeno na postojanju implikacijske relacije izmeu sadrajnih i metodikih odluka u nastavi. Znanstveno interveniranje u podruju sadraja predstavljeno je kroz dva komplementarna pristupa: iz pozicije pedagokog menadmenta ime biva problematizirano strategijsko planiranje u podruju islamske Vjeronauke smjeteno u kontekst makromenadmenta. Drugi pristup reformuliranja sadraja poiva na potrebi nadilaenja njihove reduciranosti i uvoenja sadraja vie osjetljivih za intelektualnu islamsku tradiciju. Na taj nain bi se otvorila mogunost poboljanju metodikih odluka u islamskoj vjeronauci, koja je trenutno limitirana upravo prirodom sadraja koji se prezentiraju. ira implikacija ovakvih interveniranja ogleda se u temeljitijem zasnivanju znanosti o odgoju kod nas, osjetljivom za intelektualnu i duhovnu pozadinu koju obezbjeuje upravo islam.
***
Ureenost odnosa sadaja i metode Ideja razvoja znanosti situirana u epistemologiju a na temelju postojanja openitih znanstveno-teorijskih konzekvenci prisutna i u znanosti o odgoju predstavlja poetni okvir zadatom razumijevanju problema metode u nastavi islamske vjeronauke. Jer, upravo razumijevanje ideje razvoja znanosti eksponira pitanje odnosa sadraja i metode. U jednom vremenskom odsjeku preokupirajua ambicija znanosti bila je rjeavanje temeljne strukture znanstvenog spoznavanja a ta dosegnuta struktura je po svojim moima i rezultatima predstavljala vrijednost za sebe. Naglasak je na metodi, 247
putu, logiko-formalnoj orijentaciji, standardiziranosti. Potom e uslijediti period u kojem ne bivaju zanemareni dometi ostvarenog u podruju metode, ali izraavaju sumnju u postojanje u naunom saznanju takvih logikih struktura koje bi nadilazile posebne historijske situacije, naglaavajui tako znaaj prouavanja historije nauke i konkretne naune prakse.1 Iskljuivi interes za sadraj u nastavi islamske Vjeronauke ozbiljno bi unio nedoumice u dosegnuto shvaanje jezika ovog doba kojim se ostvaruje odgoj u vjeri. Odatle potjee pokuaj da se problem sadraja u nastavi islamske Vjeronauke2 smjesti u podruje njene metode. Time se nadilazi odnos suprotstavljenosti u tretiranju ova dva bitna elementa odgoja u vjeri, pa i suprotstavljenosti izmeu dominantnih referentnih znanosti za pitanje sadraja (teoloke discipline), odnosno metode (pedagoko-psiholoke znanosti). Zainje se konstruiranje sintetikog, interdisciplinarnog pristupa koji izbjegava zamke nedostatnog partikularnog i tei integriranju. Ovakav pristup svoj izraz pronalazi u proirenom razumijevanju metode u nastavi islamske Vjeronauke. Pojam metode nisu samo pojedini metodiki oblici, ve on obuhvaa sasvim openite prethodne odluke o nastavnom programu, razmiljanja
1 2
Stania Novakovi, Hipoteze i saznanje, Beograd, 1984, str. 14. Podravajui kompleksnost prostora u kojem se ostvaruje odgoj u vjeri, znanstveno razmiljanje o njemu dogaa se prvenstveno posredstvom koske Vjeronauke: a) kolska vjeronauka kao forma u kojoj se ostvaruje vjerski odgoj, uspjela je vie od ostalih odgojnih polja svoje odgojno nastojanje programirati, kontrolirati i vrednovati, to su artikulacijski zahtjevi znanstvenog promiljanja u nekoj oblasti praktinog djelovanja b) broj mladih osoba obuhvaenih kolskom vjeronaukom, obavezuje na pojaanu znanstvenu nadnesenost nad ovim podrujem. Prema podacima Vjersko-prosvjetne slube Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, za k. 2002/03. godinu, podaci o obuhvaenosti bonjake omladine nastavom islamske Vjeronauke su slijedei:
Muftijstvo Zeniko Bihako Mostarsko Travniko Sarajevsko Goradansko Tuzlansko Banjaluko (podaci za Klju) Procenat polaznika vjeronauke u o.. 95,43 98,49 96,65 99 93,25 99,73 96,15 96 Procenat polaznika vjeronauke u srednjoj koli 61,13 92,38 68,76 73,19 84,85 (bez kola Kantona Sarajevo u kojima nema Vjeronauke) Nedostaju podaci 86,46 100
248
nastavnika o planiranju nastave, kao i cjelokupnost procesa u nastavi (prezentacija tema, organizacijski oblici, procesi interakcije).3 Postoji navika da se o metodi u nastavi islamske Vjeronauke razmilja kao o problemu nastavnikovog djelovanja, podruju njegovih odluka i odgovornosti. Ne poriui prostor nastavnikovog metodikog odluivanja, ipak je ovu njegovu mogunost potrebno uokviriti stvarnou. Fend (1980) distingvira makro-organizaciju, mikro-organizaciju i meta-organizaciju procesa uenja. 4 Meta-organizaciju ini kolska uprava, ministarstva obrazovanja i svi oni inioci koji oblikuju ope pretpostavke za organizaciju uenja. Za nastavu islamske Vjeronauke, kao protagonist u kreiranju ovih veoma bitnih okvirnih uvjeta, pojavljuje se i Islamska zajednica sa svojom strunom slubom (Vjersko-prosvjetna sluba), kao i manirima pristupa problemima. Naravno, ovim se ne eli suzbiti nastavnikova konstruirajua aktivnost u procesu zadobijanja svoje metodike kompetencije (njegova strunost, obrazovanje, iskustvo, navike), ve samo se ele senzibilitirati odgovorni za dalekosene efekte njihovih odluka u podruju vjeronaune prakse. Berlinska didaktika kola5 (Blankertz, Heimann) ukazuje na nezaobilazni sklop implikacija izmeu sadrajnih i metodikih odluka. Odatle potjee razumijevanje odnosa sadraja i metode kao odnosa izrazite kreativne napetosti. U ovom asu, u prostoru znanstvene preokupiranosti nastavom islamske vjeronauke kod nas, ostvareni su izvjesni prodori u oblikovanju njene odvanije metode kao puta prenoenja sadraja, naina formativnog uplivavanja u svijet kvaliteta mladih ljudi. Shodno tezi o postojanju implikacijske relacije izmeu sadrajnih i metodikih zahvata, dogodit e se zaustavljanje mogunosti usavravanja metodikog aspekta Vjeronauke ukoliko se sadrajni aspekt ne reformulira. Nove teorijske paradigme nude saznanja za postizanje takvog kvaliteta instrukcije koji je orijentiran uenikom individualnou: pojedine kategorije uenika sa svojim osebujnim personalistikim
3 4
Ewald Terhart, Metode uenja i pouavanja, Zagreb, 2001, str. 51. Isto djelo, str. 64. 5 Isto djelo, str. 48. Osniva ovog didaktikok koncepta P.Heimann smatrao je da nijedan elemenat nastavnog procesa ne moe odvojeno posjedovati primat djelovanja, ve treba polaziti od meuzavisnosti svih ukljuenih elemenata. Misao o sadrajima kao moguim predmetima pouavanja implicira metodiku odluku.
249
sklopom inteligencije6, profilom intelektualnih sposobnosti7, svojom senzitivnou u odreenom podruju...8 Istovremeno, ovakvi teorijski koncepti ne bivaju primijenjeni u praksi Vjeronauke. To im naravno ne umanjuje snagu ali zato krni odgojnoobrazovne domete ove nastave i tako to i dalje traje artikuliranje njenog cilja i zadataka na razini deklarativnog, nerazraenog, a time i teko mjerljivog. Nedopustiva komocija u podruju cilja i zadataka reflektira se i u podruju sadraja. Taksonomski model (Bloom, 1956, 1976) je razradio taksonomiju odgojnoobrazovnih ciljeva u podruju kognitiviteta, afektiviteta i psihomotorike, kao organiziranu hijerarhiju koja poinje jednostavnim i zavrava sloenim zadacima. Meta-organizacija pouavanja u nastavi islamske Vjeronauke ovim modelom dobiva orijentir pokuaju da se ciljevi i zadaci Vjeronauke operacionaliziraju. 'Matrica ciljeva i metoda' bi trebala omoguiti da se za svaki postavljeni nastavni cilj odabere najprimjerenija metoda pouavanja a izbjegne neprimjerena.9
Allport (1969) u svojoj teoriji osobe konstatira da je struktura inteligencije nerazdvojivo povezana s cjelokupnom osobom - crtama, osobinama, navikama, stavovima, emocijama U svakom ovjeku egzistira personalistiki sklop inteligencije, jedinstvena isprepletenost s njenim drugim dimenzijama. 7 Gardnerov model viestrukih sposobnosti (Frames of Mind,1983) ponudio je razliite kategorije inteligencije: konvencionalne (verbalne, numerike, prostorne) ali i sposobnosti muzikog izraavanja, tjelesne sposobnosti, sposobnosti ponavanja sebe i drugih - intrapersonalne i interpersonalne. 8 U svakom pojedincu postoji,to implicira i mogunost odgajanja,njemu svojstvena energija, osobeni koncept razvojnog potencijala. Dabrowsky (1964) upozorava da se razvoj ne moe svesti na prosjenu normu i ukazuje na pet vrsta psihike osjetljivosti (overexcitability) kao na prediktore razvojnog potencijala: psihomotorna, senzualna, intelektualna, imaginativna, emocionalna. 9 Ewald Terhart, Metode pouavanja i uenja, Zagreb, 201, str. 95-101. Metoda predavanja: Na temelju mnogih istraivanja vie autora je dolo do zakljuka da je metoda predavanja prikladna onda kada se a)glavni cilj sastoji u prenoenju podataka, b)odgovarajue gradivo ne moe obraditi na drugi nain, c)gradivo se za posebnu skupinu mora organizirati i prikazati na poseban nain,d)kad je potrebno probuditi zanimanje za temu, e)gradivo treba zadrati u pamenju samo kratko vrijeme, f)kada je potrebno dati uvod u odreeno podruje ili pruiti orijentacionu pomo u savladavanju zadataka uenja koje zatim treba izvriti uz pomo neke druge metode. Predavanja nisu prikladna kad: a)elimo ostvariti druge ciljeve osim prenoenja informacija, b)neto treba zapamtiti u duem vremenskom razdoblju, c)gradivo je sloeno ili apstraktno ili sadri mnotvo detalja, d)bitnu pretpostavku za postizanje nastavnih ciljeva tvori aktivno sudjelovanje uenika u nastavi, e)treba dosegnuti kognitivne ciljeve
250
Matrica ciljeva i metoda (kognitivno i afektivo podruje)

Metoda pouavanja Kategorija cilja predavanje rasprava individualni pristup humanistiki pristup nastava u razredu
Kognitivno podruje 1. znanje 2. razumijevanje 3. primjena 4. analiza 5. sinteza 6. vrednovanje Afektivno podruje 1. recepcija 2. odgovaranje 3. vrednovanje 4. organizacija vrijednosti 5. karakterizacija pomou vrijednosti
B B C C C D
C B A A A A
A A A A A C
C C B B B B
B B B B B B
B D B B D
A A A B B
A B D D D
A A A A A
B B B B B
Skala: A= vrlo dobro B= dobro C= dovoljno D= loe
Implikacijska relacija usmjerava ka potrebi ozbiljnog nadnoenja nad sadrajima koji su u funkciji operativno postavljenih ciljeva vjeronaune nastave, a koji svojom prirodom induciraju opredjeljenje za upotrebu ivljih, aktivnijih metoda. Urgentno interveniranje u podruju sadraja nastave islamske Vjeronauke, svakako situirano u kontekst interesa za cjelinu, dakle, vjeronaunu metodu, podrazumijeva slijedee rakurse:
vieg reda poput analize, sinteze ili integracije ili su f) inteligencija ili nastavno iskustvo uenika prosjeni odnosno ispod prosjeka. Metoda rasprave: Cilj primjene je podstai sposobnost uenika za kritiko prosuivanje kao i jezike sposobnosti u razmjeni s drugim. Individualni pristup: Individualizaciju je mogue postii na podruju domaih zadaa ali i posredstvom primjene materijala i medija. Humanistiki pristup: Najvanije obiljeje je nastojanje da se omogui cjeloviti razvoj svih kognitivnih, socijalnih, emocionalnih i tjelesnih sposobnosti uenika, uenje glavom, srcem i rukom. (komunikativna didaktika) Nastava u razredima: Sinteza razliitih kombinacija metoda frontalne nastave i objanjenja, metoda rasprave, individualnih nastavnih metoda i humanistike metode. Kao i u glazbi ukupni efekt (melodiju) ne odreuje uestalost pojedinih naina postupanja (nota). Razliku izmeu djelotvorne i nedjelotvorne nastave tvore kombinacije, ritmovi i tempo nastavnikovih postupaka (a time i uenikih akcija).
251
1. ugao ovovremenosti: uporna preokupirajua istrajavanja bonjake mladosti na nekim pitanjima egzistencije, a koja nastava Vjeronauke i ne dotie 2. ugao koji moe obezbijediti oblast pedagokog menadmenta. Prvi ugao: Otvorenost sadraja islamske vjeronauke Postojei sadrajni koncept nastave islamske vjeronauke nedovoljno uspijeva opskrbiti mladog ovjeka moralnom osjetljivou, ishod procesa vrijednosnog interioriziranja njene pouke je neizvjestan, pa se i meu bonjakom mladou iri osjeanje indiferentnosti, opasno relativiziranje... Proces mladalakog samooblikovanja ne biva potaknut ovom nastavom a odgojni dometi bivaju poesto svedeni na deklarativno pristajanje. 10 Mladi nisu ravnoduni prema nastavi islamske vjeronauke, ali sad se postavlja pitanje njihovih oekivanja. Tragom nasluivanja bonjake mladosti (dobivena razgovorima sa mladim osobama irokih interesa i znaajnih postignua u pojedinim kolskim oblastima) artikulira se zadatost koncepta islamske vjeronauke. Izrasliji stratum bonjake mladosti ne trai u vjeronauci uporita svojim racionalizacijama, nadomjestak osjeanju inferiornosti, naprotiv - prostor kompetentnog susretanja sa svojom tradicijskom intelektualnou, ime bi ispunili sadrajnim razumijevanjem svoju esto samo sluenu intelektualnu pozadinu. Mlada osoba eli urediti 'osnove svog uvaavanja ivota'11, jer joj je postalo sasvim jasno koliko je ureen identitet bitna pretpostavka dometa i kvaliteta onog to e spoznati.12 Kreator respektirajue psihosocijalne teorije razvoja osobe, E. Erikson jasno poruuje da mladi ne ele svijet u kojem je sve doputeno, ve ele novi nain suoavanja s bitnim stvarima. Ovakvo, moda elitizitrano promiljanje o mladima ne doputa 'opravdavanja' skromnog formativnog dometa Vjeronauke, nezainteresiranou mladih, jer slijedi oekivanja i zahtjeve
10
Saglaavanje je takva razina odgojnog uticaja tokom koje odgojna promjena traje dok je prisutan agens uticaja, bez dubljeg odgojnog odijeka. 11 Rusmir Mahmutehaji, O jastvu, asopis Forum Bosne, Sarajevo, br. 14/2001, str 32. 12 Maturanina biologija kognicije: Spoznaju uvijek treba gledati u suodnosu s posmatraem, ne postoji o posmatrau neovisna spoznaja. Prema Konig, Zedler: Teorije znanosti o odgoju, Zagreb, 2001, str. 256.
252
intelektualno13 izrasle bonjake mladosti. Reducirani pristup podruju sadraja vjeronauke zamagljuje intelektualnu dimenziju islamskog. Trag eljenom reformuliranom konceptu sadraja Vjeronauke, osjetljivom za islamske intelektualne domete, pronalazimo i u ideji 'ihsani intelektualne tradicije'14 koja insistira na usavravanju intelekta koji shodno tradicijskoj islamskoj misli obitava u ljudskom srcu. Time se otvara mogunost odgojno proirenog, potpunijeg razumijevanja vrijednosti - npr. Dobro, ne samo kao nain obavljanja posebnih djela, ve kao nain bivanja. ... bez odreenog oblika ihsani intelektualne tradicije, sam islam je izloen postajanju ideologijom koja je liena duhovne uinkovitosti, a njeno sredinje uenje - la ilaha illa Llah reducirano na puki slogan...15 S radou biva doekano otkrie u jednom udbeniku islamske pouke16 ihsanskih arta. Prezentirani su kroz cjeline o njihovom smislu i znaenju, te su nabrojani i saeto objanjeni osnovni principi. Ponaati se sluei Allahu, delle anuhu, kao da Ga vidimo, jer ako mi Njega ne vidimo, zaista On vidi nas, je vodi dosezanju potpunosti ivljenja svoje tradicije, ona proimajua snaga koja upravo i preesto nedostaje postojeem konceptu islamske Vjeronauke, pa i islamskog odgoja uope kod nas. I suvremena znanstvena razumijevanja, npr., pojma kao to je inteligencija, jasno priznaju njenu nekonvencionalnu dimenziju, intrapersonalnu inteligenciju, kao sposobnost doivljaja sebe kao cjeline, sposobnost spoznavanja sebe... Naravno, zaeti krak interveniranja u podruju sadraja vjeronaune nastave, svoju pedagoku argumentaciju crpi iz postojanja implikacijske relacije u odnosu prema metodikim odlukama, i prezentiran je kao svojevrsna ilustracija potrebe i mogunosti da se podruje sadraja podvrgne ozbiljnom propitkivanju i preoblikovanju. Ponuena ilustracija ne ispranjava ovakvu mogunost, ve naprotiv, zahtijeva definiranje i drugih orijentira reformuliranom sadraju:
13
Namjerno upotrijebljen izraz intelektualnost treba razumijevati u kontekstu slijedeeg znaajnog distingviranja: U perspektivi autonomnog jastva, nema svetog korjena znanja, taj korijen je samo jastvo sa svojim razumom kao najviom mogunou pojedinca. Tako razum /ratio/ zamjenjuje um /intellectus/ a osjetnost unutarnju osvijetljenost. Prema Rusmir Mahmutehaji, Isti tekst, str. 41. 14 Nevad Kahteran, Tradicionalni islam i ideja ihsani intelektualnosti, asopis Znakovi vremena, Sarajevo, br. 18-19/2003, str. 38-48. 15 Isti tekst, str 44. 16 Midhat i Abdulah elebi, Ilmihal, Zenica, 1995.
253
kulturolokog, historijskog, antropolokog...17 Svakako bi u ovo interveniranje trebalo ukomponirati i spoznate preopkupacije mladih, interese, dileme, oekivanja ... Postoji li strategijsko planiranje u nastavi islamske Vjeronauke? Prema teoriji menadmenta, primjenjivoj u podruju rada odgojno-obrazovnih institucija (i nunoj kao artikulacijskoj formi osmiljavanja ovih institucija, uz uvaavanje posebnosti djelatnosti kojom se bave) odabir sadraja nastave islamske Vjeronauke je domen odgovornosti tzv. makro-menadmenta. Uloga strategijskog menadmenta je da u procesu strategijskog promiljanja osmisli organizacijsku viziju, artikulira poslovnu misiju, te oblikuje poslovnu strategiju kao obrazac poslovnog ponaanja, koji bi trebao rezultirati ostvarenjem poslovne misije i vizije. Postupkom strategijskog menadmenta, oblikuje se ta organizacija eli da bude, koju 'vrijednost' organizacija isporuuje kupcima, te nain ostvarenja eljenog stanja (poslovna strategija) tako da se strategijski menadment, s pravon, naziva i strategijsko voenje... Uloga analitiki strukturirane aktivnosti (strategijskog planiranja) je konvertovanje, prevoenje vizije i poslovne strategije u konkretne (poslovne) planove, ijim se ostvarenjem ujedno ostvaruje i vizija i poslovna misija.18 Nastava islamske Vjeronauke realizira se posredstvom nastavnog plana i programa koji 'donosi' Islamska zajednica, u koli za ije makro-menaderske funkcije su kompetentna odgovarajua ministarstva. Odgovornost Islamske zajednice za ovu nastavu je neprenosiva. Naravno, uspjenost u ostvarenju ove uloge pretpostavlja potpuno razumijevanje kole, to se postie njenim sistematinim posmatranjem i prouavanjem. To je nain da nastava islamske Vjeronauke zadobije transponirano znaenje - od stranog tijela u koli ka, mjereno konkretnim odgojno-obrazovnim rezultatima, produktivne komponente ukupnog nastojanja kole. 19 Plan i
17
Antropoloki aspekt u: Nove orijentacije u definiranju sadraja nastave islamske Vjeronauke, Zbornik IPA, Zenica, br.1/2003, str. 222-230. 18 Aziz unje, Menadment u obrazovnim ustanovama, asopis Obrazovanje odraslih, Sarajevo, br. 1/2002, str. 71-72. 19 O reformi obrazovanja kao zadatom okviru za razmiljanje o nastavi islamske Vjeronauke i njenom shvaanju kao izazovu, obavezi i mogunosti za ovu nastavu, vie u: Edina Vejo, Pozicija nastave islamske Vjeronauke u kontekstu reformirane kole, asopis Muallim, Sarajevo, br. 16/2003, str. 4-6.
254
program za nastavu islamske Vjeronauke, oblikuje ciljeve ove nastave i sadraje kojim e ciljevi biti ostvareni. Dominacija uopeno, proklamirajue formuliranih ciljeva nastave Vjeronauke, uvjetuje nedovoljnu nadnesenost nad pitanjima njenih sadraja. Kako nastava islamske Vjeronauke obrazuje, ali i odgaja, ve spomenuta Bloomova taksonomija moe ilustrirati sloenost ostvarenja naizgled jednostavnije dimenzije ove nastaveobrazovne. Domete obrazovnog ostvarenja Vjeronauke mogue je pratiti prema taksonomiji zadataka u podruju kognitivnog razvoja. Prva razina, znanje, obuhvaa slijedee potkategorije 20: - znanje injenica - znanje terminologije - znanje naina tretiranja pojedinosti - poznavanje konvencija - poznavanje smjerova i nizova - poznavanje klasifikacija i kategorija - poznavanje kriterija - poznavanje metodologije - poznavanje opih pojmova u nekom podruju - znanje principa i generalizacija - znanje teorija i struktura. Razina shvatanja pretpostavlja razvijanje intelektualnih vjetina poput razumijevanja, prevoenja, tumaenja, ekstrapolacije. Razina analize: analiza elemenata, analiza odnosa i analiza organizacijskih principa gradiva. Razina sinteze: izrada originalne prezentacijske forme gradiva, sposobnost izrade generalizacije podataka... Razina evaluacije pretpostavlja umijee dosljednog vrednovanja sadraja prema, u toku ovog procesa, izgraenim vanjskim i unutranjim kriterijima. Ako bi ciljevi nastave Vjeronauke slijedili zahtjev konkretnijeg definiranja, to bi dovelo do pomaka odreivanju sadraja kojim e biti ostvareni, a uvijek prisutna implikacijska relacija bi se reflektirala i kroz nove zahtjeve metodike kompetencije nastavnika: npr., tano definiranje u pripremi nastavnog sata onog to se eli satom postii, suptilniji odabir metode kojom se to moe postii... Aktivnosti makro-menadmenta
20
Razrada razina kognitivnog podruja posredstvom potkategorija, prema Petar Stojakovi, Darovitost i kreativnost, Sarajevo, 2000, str. 216-217.
255
iziskuju zainjanje kreiranja drukijeg pristupa - uvaavanje i primjenjivanje dometa suvremenih znanstvenih paradigmi iz podruja pedagokog menadmenta, pedagoke psihologije... Oito da podruje sadraja u nastavi islamske Vjeronauke zahtijeva svjeiji pristup, produbljeniji, vie integrirajui ime bivaju opcrtana dva komplementarna kraka ovakvom nastojanju: u prostoru nastavnog gradiva Vjeronauke, ne zadovoljavajui se uopenim odreenjem 'vjere i morala' njenim sadrajem i posredstvom prodornijeg, odgovornijeg primjenjivanja znanstvenih spoznaja koje pomau vru artikulaciju bdijenja nad Vjeronaukom. Priroda ovakvog izazova i mogunosti oslikava se u slijedeoj komunikacijskoj razini: Islamski ivot danas prolazi novo veliko suoenje sa svijetom i sa sopstvenim islamskim temeljima... Ostajui vrsto oslonjen na sopstvene duhovne temelje, islamski ivot je u mogunosti da plodotvorno preuzima moderne znanstvene spoznaje na nain njihovog razvianja u svjetlu sopstvenog intelektualnog naslijea i istovremenog razvianja sopstvenog naslijea u svjetlu tih spoznaja.21 LITERATURA 1. Allport, G.V. (1991): Sklop i razvoj linosti, Katarina, Bugojno 2. elebi, Midhat i Abdulah (1995): Ilmihal, Muftijstvo zeniko, Zenica 3. Gardner, H. (1983): Frames of Mind: The Theory of multiple intelligence, Basic Books, New York 4. Kahteran, Nevad (2003): Tradicionalni islam i ideja ihsani intelektualnosti, asopis Znakovi vremena, br. 18-19/203, Sarajevo 5. Konig, Zedler (2001): Teorije znanosti o odgoju, Educa, Zagreb 6. Mamutehaji, Rusmir (2001): O jastvu, asopis Forum Bosne, br. 14/201, Sarajevo 7. Neimarlija, Hilmo (1989): Sufizam i duhovna situacija ovjeka, Zbornik radova Tesawwuf, Zagrebaka damija, Zagreb 8. Novakovi, Stania (1984): Hipoteze i saznanje, Nolit, Beograd 9. Stojakovi, Petar (2000): Darovitost i kreativnost, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, 'Srpsko' Sarajevo 10. unje, Aziz (2002): Menadment u obrazovnim ustanovama, asopis Obrazovanje odraslih, br.1/2002, Srajevo
21
Hilmo Neimarlija, Sufizam i duhovna situacija ovjeka, Zbornik Prvog simpozija Zagrebake damije Tesawwuf, Zagreb, 1989.
256
11. unji, uro (1989): Otpori kritikom miljenju, Radna zajednica RK SSO Hrvatske, Zagreb ,12. Terhart Ewald (2001): Metode uenja i pouavanja, Educa Zagreb ,13. Vuji, Antun (1987): Otvorena znanost i otvoreno drutvo Centar za kulturnu djelatnost, Zagreb
. : - . . .
752
EXPANTED UNDERSTANDING OF METHOD IN ISLAMIC EDUCATION Summary The text discuses the notion of method in Islamic education.It offers broader understanding of the method based on the existence of implicational relation between decisions regarding method and content in the education. Scientific intervention in the area of content is represented through two complemental approaches. The first is from the position of pedagogical management.In this approach the strategy of planning in the area of Islamic education placed in the context of macro-management is questioned. The second approach is reformulation of contents. It rests on the need of surprassing of their reduction and introduction of contents more sensitive to the intellectual Islamic tradition. In that way the possibility of improvement of methodical decisions in Islamic education would be opened. This possibility is limited at the moment by the nature of contents that are presented. Wider implication of such interventions is manifested in more radical establishment of science in our education. The education here is sensitive because of the intellectual and spiritual background secured by Islam.
258
Amel Ali, prof. ZNAAJ SOCIJALNE PERCEPCIJE ZA GRA\ENJE ME\ULJUDSKIH ODNOSA U ZAJEDNICI Saetak Poznavanje problema socijalnog percipiranja trebalo bi da bude sastavnim dijelom individualnog rada sa svakom osobom, bez ega se ne mogu oekivati ni uspjesi na planu suoenja osobe sa samim sobom, podizanja nivoa korigibilnosti, izvlaenje pouka iz ranijih iskustava ili korigiranja krivih spoznaja i ubjeenja. Sposobnost adekvatnog socijalnog percipiranja dobija na znaenju i u podruju rada, ne samo nastavnika, ve i imama, onih koji bdiju nad dematom, ali i svih lanova bilo koje vrste zajednice. Tako od obaveze vjebanja ovog kvaliteta nije izuzet niti jedan lan demata bilo kojeg nivoa. Ovo tim prije zbog injenice to brojni Kur'anski ajeti1 i hadisi upuuju na nunost graenja adekvatnih odnosa u zajednici, a vidjeli smo, takve odnose teko da moemo oekivati bez kvaliteta adekvatnog socijalnog percipiranja svih participanata. Ili u najkraem: u kojoj mjeri je svako od nas sposoban objektivno percipirati samog sebe, ali i sebe u odnosu na druge, u tolikoj mjeri e se takvi pojedinani kvaliteti prenositi i na cjelokupnu zajednicu. Kljuni pojmovi: Percepcija, socijalna percepcija, pogreke u percipiranju, diferencirano percipiranje, autopercepcija
***
U vremenu u kojem ivimo svjedoci smo svakodnevnih konflikata i nerazumijevanja meu ljudima. Reklo bi se kako je tekoa razumijevanja drugoga i drugaijeg jedna od pojava
1
Ovom prilikom ini se dostatno podsjetiti na suru Hudurat, u kojoj gotovo svi ajeti govore o prirodi meusobnih odnosa meu muslimanima, te kako tretirati vijesti onih koji to nisu (primjer 6-8 ajet).
259
imanentnih ovjeku. Pomanjkanje spremnosti da se prevaziu razliita stajalita, te prilagodi sopstveni stav okruenju, takoer je i kvalitet koji se tokom ivota ui. Ova komponenta dijelom je preduvjet socijalne zrelosti svakog ovjeka, zbog ega bi se trebalo gotovo svakodnevno baviti sopstvenom spremnou na kompromise, prihvatanje razliitosti i uvaavanje drugoga i drugaijeg. Od mnogih moguih faktora koji utiu na uspjenost meuljudskih odnosa izdvajaju se: socijalna percepcija, emocionalni stavovi i empatija. Imajui u vidu kako jedan od kljunih indikatora pri ocjenjivanju uspjenosti svake osobe u odreenom socijalnom ambijentu pripada kvalitetu graenja prihvatljivih odnosa i sposobnosti uspostavljanja pozitivnog transfera u komunikaciji, tim ovaj fenomen dobija na vanosti, pa se na isto vrijedi i osvrnuti. Cilj ovog kratkog prikaza je ponuditi neka od razumijevanja fenomena socijalnog percipiranja i percipiranja openito, a kako bi komunikacija nastavnika, imama, kao i svih drugih uesnika u zajednikom saobraanju imala, mogue, bolje rezultate. Poznavati navedeni fenomen ima za pretpostavku i bolje poznavanje samog sebe u atmosferi svakodnevne izloenosti naih osobnosti drugim, esto, bitno drugaijim osobnostima i osobenostima. Socijalna percepcija Percepiranje je psihika reakcija na sve podatake koji preko razliitih receptora neprestano stiu u korteks mozga. Pomou percepcije u stanju smo spoznati i osmisliti objektivnu realnost. Percepcija je istovremeno: 1. organizirana osjetna cjelina kod koje svaki osjetni podatak ima svoje posebno, cjelinom odreeno znaenje; 2. integracija osjetnih podataka na osnovi naslijeenih dispozicija, iskustava, navika i uvstava2. Percepcija je cjelovit i jedinstven doivljaj, aktivan psihiki proces i ukljuuje percipiranje druge osobe. U ovaj proces ukljuena su i razliita prethodna znanja i iskustva koja utiu na
2
Grupa autora, (1963), Enciklopedijski rjenik pedagogije, Zagreb.
260
razliitost interpetacija procesa percepcije. Ovi doivljaji, odnosno, spoznaje stvarnosti odreuju nae ponaanje i djelovanje sukladno sa interpetacijom spoznaje. Objekti koji nas okruuju, fizionomije ljudi, prirodne pojave i slino, u sutini su isti, ali ih svi ljudi ne doivljavaju na isti nain. Zapravo bi se mogli usuditi ustvrditi kako sve ove pojave vanjskog svijeta, procesuirane u nama, kod svake osobe poprimaju razliita znaenja, pa tako svaki ovjek percipirajui okruenje, unosi dio vlastite linosti u tu percepciju. Opaanje vanjskog svijeta nije jednostavan proces, te on ukljuuje pet stupnjeva percipiranja3:
F. Heider (prema Bratani, 1993) ovaj proces opisuje na nain da osoba A percipira psihike procese osobe B kroz psihike procese u samoj sebi, ime se potvruje kako razliite spoznaje, iskustva i afiniteti imaju potpuno razliit put od sakupljanja do interpretiranja percipiranog kod svake osobe. Tako e i razliite forme savjetovanja, pozivanje na potivanje normi i odreenih vrijednosti biti na raznolik nain doivljene i od strane onoga kome se obraamo svaka osoba, naime, ve dolazi sa formiranim predubjeenjima, spoznajama i iskustvima, pa je za uspjenost komunikacije nuno poznavati to vei broj injenica vezanih za onoga na koga smo upueni. W. Glasser (prema Bai i ostali, 1994) opaanje svijeta i primanje podraaja proiruje na cijeli sistem percipiranja. On
3
Opirnije: Bai, J., Hudina, B., Trbovi, N. K., iak, A., (1994): Integralna metoda, Alinea, Zagreb.
261
smatra da jedini sistem kroz koji zamjeujemo stvarni svijet jeste opaajni (perciptivni) sistem. Stvarni svijet se, tako, opaa osjetilima smjetenim izmeu stvarnog svijeta i opaajnog sistema.
Prethodna razmatranja pomau nam shvatiti kako sve ono to opaamo ukljuuje interes za neto (spoznajni, afektivni i voljni), a ono za ta nemamo interes, u osnovi i ne opaamo (potpuno ili djelimino). Sve informacije koje prolaze kroz opaajni sistem istodobno prolaze i kroz filter vrijednosti i potpunog znanja, odreujui nae ponaanje. Uspostavljeni i ve primljeni sistem vrijednosti utie da se odredimo prema podraajima na taj nain to svaka informacija dobija pozitivan, negativan ili neutralan predznak. Ibn Sina, razmatrajui pitanje obrazovanja na viem nivou, dotie se i fenomena percepcije, koje je, po njemu, direktno povezano s ostvarivanjem funkcije praktinog i teoretskog intelekta. Obrazovanje uma upuuje na obrazovanje teoretskog, a obrazovanje karaktera upuuje i na teoretski i praktiki intelekt. ta ukljuuje koji intelekt, nadalje pojanjava tabelarni prikaz4:
Praktiki intelekt Vegetativne (nebati) osobine ivotinjske (animalne, hajvani) osobine - poimanje (fehm) - imaginacija (hijal) - mata (fantasija) Teoretski intelekt Materijalni intelekt (inteligencija) - intelekt en habitus - intelekt u djelu - uzvieni ili steeni intelekt
Kada govori o psihikim snagama ovjeka, Ibn Sina navodi dvije vrste moi percipiranja:
4
Vidjeti opirnije: S. H. Nasr, (1994), Tradicionalni islam u moderno svijetu, El-Kalem, Sarajevo, str. 143.; kao i: Bajraktarevi, O., (1990): Ibn Sina egzistenicja i bit, Takvim, Sarajevo, str. 165-175.
262
vanjske i unutarnje. U unutarnje spadaju: 1. senzus communis ili hisi-muterik (prva upljina mozga mjesto svih osjeta) 2. formativna mo (zadnja upljina prednjeg mozga pamenje informacija senzus communisa) 3. mata (srednja upljina mozga) 4. razmiljanje 5. memorija ili kuvej-hafiza (zadnja upljina mozga) S obzirom da u svakom ovjeku postoji neto to okuplja sve ove dosezaje, ukljuujui i shemu due, Ibn Sina razvija teoriju o jastvu, enanijetu, koja je u dodiru sa idejom svijesti. Svijest je dakle, objedinjujua komponenta koja unificira dijelove linosti. Sve ove zamrene puteve jastva kroz koje ovjek putuje tokom svog odgoja i obrazovanja, Ibn Sina nastojao je rasvijetliti u svom opsenom filozofskom djelu: s procesom koji poinje djelovanjem roditelja, do konanog prosvjetljenja koje bi trebao ovjek dosegnuti na kraju kompletnog procesa. Tanost percipiranja svijeta, na ovaj nain, proizvodom je cjelokupnog procesa odgajanja i obrazovanja, te dometa duhovnog izrastanja svakog ovjeka. Meutim, u ambijentu saobraanja s drugim osobama, mi se ne zadovoljavamo samo prikupljanjem informacija za sebe, pa percipirano na mnotvo naina dijelimo sa okolinom. Zbog toga se javlja fenomen socijalne percepcije koja predstavlja meuovisno percipiranje u socijalnoj situaciji. Pojedini ljudi nisu spremni uvaiti razliiti kut sagledavanja stvarnosti, zbog ega se za njih kae kako preferiraju vlastito gledite u socijalnoj percepciji5. Nasuprot nefleksibilnom pristupu razliitim gleditima, u prilici smo sresti i osobe koji su svjesni arolikosti uvjerenja, pa ovakve osobe preferiraju tzv. slinost gledita6. Simplificirano reeno, zakonitosti socijalne percepcije ogledaju se kroz poznavanje drugih na osnovu poznavanja samih sebe, pa je objektivno prosuivanje drugih na najdirektiniji nain povezano sa mogunou objektivnog odnosa spram vlastite
5 6
drugi doivljavaju svijet kao ja drugi su slini meni
263
linosti. Osoba nerijeenih unutarnjih konfliktata i neosvjeenog nesvjesnog u sebi, bit e sprijeena objektivno suditi o drugome. Pogreke u percipiranju Proces opaanja podloan je, kako smo vidjeli, i brojnim moguim grekama. Najee pogreke vezane su za sklonost predrasudama, stereotipijama, intolerantnosti, projekcijama, te za tzv., "halo-efekat". Mi emo ovom prilikom panju posvetiti samo nekim najeim pogrekama, a sa kojima se susreemo u svakodnevnoj komunikaciji. Svakodnevna komunikacija s drugim osobama ukljuuje i suoavanje sa iskrivljenom ili neadekvatnom percepcijom socijalnog okruenja. U tom smislu, nerijetko se moe uti kako pojedine osobe vlastitu poziciju (posebno ako je nepovoljna), neuspjehe, probleme i uzroke za razliite konflikte, pripisuju drugima (radnim kolegama, uenici nastavnicima, itd.), ne ulaui niti minimalan napor na suoenju sa stvarnim razlozima, uzrocima i povodima. P. Diel (prema Bratani, 1993) je ovakav nain sagledavanja stvarnosti zaokruio sintagmom projekcijska introspekcija. Projekcija je odbrambeni mehanizam za kojim poseu svi oni koji su nenaueni realno se suoiti s nezadovoljenim motivima, dok se pod pojmom introspekcija podrazumijeva kvalitet samopromatranja. Na ovaj nain zakljuujemo kako je projekcijska introspekcija zapravo pripisivanje drugoj osobi osobina, stavova i motiva ponaanja, koja su, zapravo, u nama samima, a kojih nismo svjesni i ne elimo ih priznati, pa ih se rjeavamo pripisujui ih drugima (gotovo redovno je to nesvjestan proces). Pogreke u percipiranju su, tako, najee rezultat i neadekvatne autopercepcije koja se, opet, najee ogleda u precjenjivanju vlastitih sposobnosti, mogunosti ili pak, uvjerenja u vlastitu nepogreivost. Greke u donoenju sudova i tanom opaanju stvarnih osobina vrlo su esto proizvod prvog dojma, tzv., halo-efekta. Pod halo-efektom treba razumijevati uoavanje i procjenjivanje cjelokupne osobe na osnovu neke pojedinane osobine prilikom prvog susreta sa odreenom osobom7. Ovakva procjena se sastoji od prijenosa pojedine osobine (na cjelokupnu linost) i transfera cjelokupnog dojma.
7
Nesvjesni mehanizam halo-efekta prenosi dojam i na ostale osobine linosti.
264
Pored ve pomenute projekcije, Olport (1991) kao vrlo est izvor grijeenja u procjenjivanju i percipiranju navodi i pretjeranu uprotenost. Zamke pretjeranog uprotavanja ogledaju se kroz prirodno ogranienje ljudskog intelekta u sklonosti da se posee za stereotipnim kategorizacijama i kvalifikacijama baziranim na polnim, generacijskim, nacionalnim, konfesionalnim i drugim razlozima, pa se pod ovakvim vrstama pogreaka mogu podrazumijevati i svi prethodni navedeni izvori grijeenja. Mogunosti tanog percipiranja Prosuivanje i procjenjivanje percipiranog ovisi od sposobnosti ljudi, kvaliteta osobine i slinosti osoba. Prosuivanje je sloen sklop mentalnih procesa kod kojih inteligencija igra vrlo vanu ulogu. Inteligentni ljudi su u prednosti kod ocjenjivanja linosti drugih. Kako vidimo, razvitak i dometi kognitivnog podruja svake osobe u procesu odgajanja i socijaliziranja od presudnog su znaaja za tanost percipiranja u kasnijim razdobljima ivota. Pa ipak, premda spoznaja o ini fundament ispravnog opaanja, ni osjeati za kao ni biti voen ka ne mogu biti iskljueni. ta to znai? Nerijetko i pored dovoljno saznanja i racionalnog uvida bivamo voeni protuslovnim osjeajima i istim takvim motivima. Zbog toga kontroliranje vlastitih emocija (afektivno podruje) i unutarnjih pokretaa (konativno podruje), uz ranije navedeno kognitivno podruje, upozoravaju na potrebu koherentnosti unutar i izvan ovog temeljnog trougla svake osobe u procesu tanog percipiranja. Upravo zbog potpunijeg razumijevanja inteligencije, recentna istraivanja klasinom shvatanju ove ovjekove kvalitete pridodaju i neophodnost ukljuivanja tzv., emocionalne ili personalne inteligencije. Salovej (prema Goleman, 2002), tako, Gardnerovu personalnu inteligenciju8 proiruje na slijedea osnovna podruja:
Tako je Gardner kroz svoja istraivanja proirio dotadanje dominantno shvatanje inteligencije zasnovano na dovoljnosti izraunavanja standardnog koeficijenta inteligencije (poznatog skraeno kao IQ). On je ustanovio kako se kod svake osobe u veoj ili manjoj mjeri zapaaju razliiti kognitivni stilovi za koje postoje i razliite predispozicije, a koje se dalje, kroz ivot, mogu razvijati. Gardnerovo pobijanje jedinstvene i monolitne inteligencije zasnovano je na tvrdnji kako inteligenciju predstavlja spektar od sedam osnovnih varijeteta u koje spadaju: verbalna, matematiko-logika sposobnost, talenat za osjeaj prostora, kinestetiki i muziki, te interpersonalne i intrapersonalne sposobnosti.
265
sposobnost spoznavanja emocija, upravljanje emocijama, samomotivacija, prepoznavanje emocija kod drugih (empatija), te umijee odravanja povoljnih meusobnih odnosa. Prema N. L. Gagen (Bratani, 1993), tanost socijalne percepcije uvjetovana je stupnjem znaaja za nas onoga to percipiramo i sposobnou uivljavanja u poloaj druge osobe. Olport (1991) u preduvjete dobre procjene ubraja: iskustvo, slinost pojave, inteligenciju, kognitivnu sloenost, samouvianje, drutvenu snalaljivost i prilagodljivost, izdvojenost, estetski stav i intraceptivnost. Takoer, u interakciji sa drugim osobama, mi neprestano preispitujemo u kolikoj mjeri osjeamo povjerenje prema drugima. Imati povjerenje u druge podrazumijeva i specifino percipiranje, to u sluaju pogrene procjene stupnja povjerenja moe uticati na tanost percipiranja. Opa klima u izgraenoj mrei socijalne interakcije ovisi od izgraenosti pojedinanih odnosa. U svakoj mrei interakcije pristupi povjerenju mogu biti razliiti, gradirajui od neumjerenog povjerenja u sve, do potpunog nepovjerenja. pristupi povjerenju: optimistian = imam povjerenja u svakoga pesimistian = nemam povjerenja ni u koga realan-human = imam povjerenja u onoga ko to zasluuje Pristup svakoj osobi poinje i biva odreen adekvatnim percipiranjem, za iju tanost, kako vidimo, moraju biti ispunjeni ranije pobrojani uvjeti. Islamski stav u pogledu pristupa povjerenju je, oito, nedvosmislen. Tako objektivnost u islamskoj perspektivi zahtijeva sigurni hod izmeu krajnosti, briljivo vodei rauna o tome da realno-humano sagledavamo svakoga, prethodno uvaavajui i vlastitu i osobnost drugih ljudi. Terapeutski zahvati koji imaju za cilj razviti kompetentost diferenciranog percepcipiranja, zapravo su usmjereni ka uenju tanog opaanja.
O aspektima emocionalne inteligencije vidjeti opirnije: Goleman, D., (2002). Emocionalna inteligencija, Geopolitika, Beograd.
266
Da bi proces opaanja vanjskog svijeta bio pozitivan, King (prema Bai i ostali, 1994) predlae vjebanje i preispitivanje svake osobe kroz kontinuirano postavljanje slijedeih pitanja: Ja kakav sam, Ja kakav mislim da jesam, Ja kakav drugi misle da jesam, Ja kakav mislim da drugi misle da sam, Ja kakav mislim da bih trebao biti, i Ja kakav mislim da sam u odnosu na ono to mislim da moram biti. Na temelju odgovora dobivenih na prethodna pitanja (percepcija samog sebe), dolazi se i do cjelokupne slike o sebi (self-image). Osvjeivanje samoga sebe proizilazi iz spoznaje est kljunih ili temeljnih komponenata slike o sebi, podrazumijevajui pod tim tjelesni, intelektualni, emocionalni, filozofski (organizirana vjerovanja, vrijednosti, stavovi), socijalni (odnos s drugima) i komunikacijski aspekt linosti. Praktini rad na podruju svakog aspekta ukljuivao bi temeljito preispitivanje osobe kroz postavljanje pitanja o odreenju samog sebe u odnosu na svako podruje. No, Kingovih sedam pitanja za preispitivanje kao da su preuzeta iz bilo kojeg opeg mjesta pouavanja Islamu. Premda bi se samo o ovom pitanju mogli posvetiti i itavi tomovi, ini se dovoljnim i prikladnim podsjetiti na samo jedan hadis Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, a kojeg prenosi Muslim: Tako mi Allaha, ja se u svakom danu vie od sedamdeset puta obratim Allahu za oprost. Na ovaj nain islamsko stajalite u pogledu adekvatne socijalne percepcije, autopercepcije i percepcije openito, stavlja se u kontekst stupnja imana, razotkrivajui i horizontalnu, ali i vertikalnu pozicioniranost ovjeka u odnosu na transcedentno. LITERATURA 1. Bajraktarevi, O., (1990): Ibn Sina egzistenicja i bit, Takvim, Sarajevo. 2. Bai, J., Hudina, B., Trbovi, N.K., iak, A., (1994): Integralna metoda, Alinea, Zagreb. 3. Bellenger, L., (1992): Umijee komuniciranja, Svjetlost, Sarajevo.
267
4. Braja, P., (1993): Pedagoka komunikologija, kolske novine, Zagreb. 5. Bratani, M., (1993): Mikropedagogija interakcijskokomunikacijski aspekt odgoja, kolska knjiga, Zagreb. 6. Glasser, W.: "Konflikti"; Socijalna zatita, br. 30/31/32, Zagreb, 1989. 7. Goleman, D., (2002): Emocionalna inteligencija, Geopolitika, Beograd. 8. Grupa autora, (1963): Enciklopedijski rijenik pedagogije, Zagreb. 9. Ibn-Kesir, (2002): Tefsir: skraeno izdanje, Visoki saudijski komitet za pomo BiH, Sarajevo. 10. Mandi, P., (1986): Savjetodavni vaspitni rad, Svjetlost, Sarajevo. 11. Olport, G., V., (1991): Sklop i razvoj linosti, Katarina, Bugojno. 12. Raki, B., (1974): Vaspitno djelovanje u malim grupama, Sarajevo. 13. Mehmedovi, A., (1991): Tako je govorio Muhammed Resulullah, Grafiar, Tuzla.
268
. . . . : . : .
962
THE SIGNIFICANCE OF SOCIAL PRECEPTION IN THE BUILDING OF INTERPERSONAL RELATIONS IN THE COMMUNITY Summary The familiarity with the problem of social perception ought to be an integral part of individual work with every individual without which one cannot except success on the level of an individual who is confronting his/her own self, raising the level of correction, learning from earlier experiences or correcting false beliefs. The ability of adequate social perception gains in its meaning in the field of work, of not only the teachers, but also the imams and those who watch over the jamats, but also all the members of any community, so that no member of a jamat on any level is exempt from the duty of practising this quality. All the more so because of the fact that numerous Quranic verses and hadith direct our attention to the necessity of building adequate relations in the community, and as we have seen, it is difficult to expect such relations without quality and adequate social perception of all the participants. To put it very briefly: to what degree is each and everyone of us capable of objectively perceiving him/herself, but also his/her own self in relation to others, to such an extent so that such individual qualities will be passed on to the entire community. Key words: perception, social perception, perception errors, differentiative perception, autoperception.
270
Izet Pehli, prof. TERMINOLOKE NEJASNOE U OBLASTI PLANIRANJA I PRIPREMANJA ODGOJNO-OBRAZOVNOG PROCESA Saetak U radu se analiziraju osnovni pojmovi iz oblasti planiranja i programiranja odgojno-obrazovnog rada. U naoj prosvjetnoj javnosti termin kurikulum se izbjegavao, ili je imao mnogoznana tumaenja koja nisu samo karakteristina za nau pedagogijsku teoriju i praksu, nego i u znatnom broju zemalja mnogobrojne njegove definicije se razlikuju. U angloamerikom miljeu pojam kurikulum se u kontinuitetu odrao i razvijao i pojmovno u sebi sjedinio releventne dimenzije koje potiu iz razliitih pedagogijskih disciplina (kolske pedagogije, sociologije odgoja, didaktike, metodike), ime se otvorio prostor za razumijevanje njegovog znaenja. Jednako tako, postoje i tendencije reduciranja njegovog znaenja, pa ak i potpunog ignoriranja njegovog postojanja ili svoenje na samo jednu od njegovih dimenzije (nastavni plan, nastavni program). Kljune rijei: planiranje, programiranje, nastavna osnova, kurikulum, nastavni plan i program
***
Planiranjem nastavnog rada i pripremanjem za rad obezbjeuje se ne samo postepeno prelaenje nastavnog programa nego i njegovo ravnomjerno prelaenje i sistemska obrada, kao i blagovremeno pribavljanje svega to je neophodno za pravilnu metodsku obradu i dobro organiziran rad.1 Cilj ovoga rada je da se pokuaju razjasniti terminoloke nejasnoe i izvesti jasna distinkcija izmeu osnovnih pojmova iz oblasti planiranja i programiranja nastavnog procesa.
1
Prof. dr. Refik ati: Osnovi didaktike, Pedagoki fakultet u Zenici, Zenica, 2003., str. 153.
271
U literaturi se susreemo sa veim brojem pojmova i termina koji tretiraju podruje naeg interesa: nastava, planiranje, programiranje, nastavna osnova, nastavni plan, nastavni program, nastavni plan i program, kurikulum. Definiranje pojmova i njihova terminoloka distinkcija Budui da u ovom radu govorimo o pojmovima koji su neraskidivo vezani za nastavu, a ovdje ih i upotrebljavamo u tom kontekstu, no prije definiranja pojmova bitno je da definiramo i samu nastavu. Nastava je svrhovit, osmiljen, organiziran i voen proces uenja i pouavanja u koli ili drugom odgovarajuem mjestu, koji se ostvaruje zajednikim radom uitelja i uenika. Nastavu planiraju, programiraju, organiziraju i izvode uitelji u cilju sistematske pomoi, odnosno sticanja znanja, umijea i navika, te razvijanja sposobnosti uenika i usvajanja nekog sistema vrijednosti.2 Planiranje Planiranje je intelektualni rad na izradi odreenog plana prema kojem se svjesno usmjerava nastavni proces, odnosno proces odgoja i obrazovanja u skladu sa zahtjevima drutva. 3 Ono je i smiljeno projektiranje nastavnog rada s obzirom na sadraj koji e se obraivati, prostorne uvjete u kojima e se izvoditi nastavni rad, opremu koja e se upotrijebiti u radu, vrijeme koje e se raditi, te ciljeve koje treba ostvariti.4 Ukoliko je planiranjem obuhvaena kolska godina, ono je preteno globalno, okvirno, orijentacijsko, grubo, dok je za krai period detaljnije, preciznije i konkretnije. Uvijek se polazi od globalnog/godinjeg planiranja, pa se takav plan u pojedinim dionicama u toku godine detaljizira za kraa razdoblja (tematski plan, dnevni plan).5
Antun Mijatovi: Leksikon temeljnih pedagogijskih pojmova, EDIP, Zagreb, 2000., str. 194. 3 Dr Sait Kaapor: Uvod u kolsku pedagogiju, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1999., str. 109. 4 Nikola Potkonjak i Pero imlea: Pedagoka enciklopedija II, Svjetlost Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Sarajevo, 1989., str. 200. 5 Vie vidi u: Potkonjak, V.: Planiranje u nastavi, Zagreb, 1974.
272
Planiranjem se postie vie ciljeva znaajnih za rad kole: osvjeuje se proces rada; nastavnici motiviraju na bolji rad; nastava se svjesno usmjerava u eljenom pravcu; nastava postaje racionalnija i ekonominija; bolje se koordiniraju razliite aktivnosti; sprjeavaju se improvizacija, sluajnost, nepripremljenost; podsjeaju se rasejani nastavnici i obezbjeuje se sistematinost.6 Planiranje ima puno vanih svrha i funkcija. Najvanija je ta to omoguuje da dobro promislite o vrsti uenja koju ste odredili za nastavni sat i da poveete pedagoke ciljeve s onim to znate o uenicima i mjestu tog nastavnog sata u nastavnom programu.7 Programiranje Programiranje oznaava niz precizno odreenih postupaka i metodologijskih pravila koji prethode odgojnoj i obrazovnoj djelatnosti: proces odluivanja o programima odgoja, nastave i uenja koji se obino vre na nekoliko nivoa odluivanja (programiranja): a) globalnom na kojem se utvruje opa programska politika, formira programski sistem, utvruju programske smjernice; b) kolskom na kojem se formira program kole kojim se oblikuje ukupna radna kompozicija, zavisno o vrsti kole, kola formira programske baze koje ukljuuju programske pakete i svu potrebnu programsku aparaturu; c) operativni programi koji se formiraju u okviru razrednih grupa (odjela, nastavnih predmeta i odgojnih podruja, tj. kao alati voenja nastave).8 Pored osnovne funkcije programiranja (strukturiranje kolskog sistema rada), programiranje ima i: - informativnu funkciju: prikupljanje potrebnih informacija o uspjehu, socijalnim uvjetima, intelektualnim
Nedeljko Trnavac: Pedagog u koli prilog metodici rada kolskog pedagoga, Uiteljski fakultet u Beogradu, Beograd, 1993., str. 68. 7 Chris Kyriacou: Temeljna nastavna umijea, EDUCA, Zagreb, 1995., str. 32. 8 Dr. sc. Stanko Anti: Pedagoki pojmovnik, u djelu: Osnove suvremene pedagogije, grupa autora, Hrvatski pedagoko-knjievni zbor, Zagreb, 1999., str. 652.
273
sposobnostima, podataka o porodici i drugih podataka znaajnih za kolu i programiranje rada kole; - regulativnu funkciju: normativno reguliranje ivota i rada kole i ono ima usmjeravajuu i obavezujuu snagu; - predikativnu funkciju: predvianje odreenih pedagokih ishoda kako ne bi bilo praznog hoda i kako bi se pratili rezultati koji se ostvaruju programiranjem rada kole. 9 Nastavna osnova Nastavna osnova je stari naziv za nastavni plan i program. 10 Za njega se u novije vrijeme esto, a ponekad i neprimjereno, koristi sinonim kurikulum. Nastavna osnova obuhvata didaktiki kompletiran nastavni program, tj. zadatke, sadraje i ostale alate potrebne za ostvarivanje nastave, koji se planiraju unaprijed i operacionaliziraju u toku samog procesa nastave. Znaajno je da suvremeno odreivanje nastavene osnove tei preciznom odreivanju onog to uenik treba da naui, a manje taksativnom nabrajanju onoga to treba uiti. 11 Na taj nain se ostvaruje znatno velik i odgovoran prostor za uiteljevu kreativnost u procesu odgoja i obrazovanja. Nastavnom osnovom smatramo zadani nivo usvojenosti znanja i umijea svakog uenika. Time se otvara realna mogunost da svaki uenik pomou usvojenog znanja dostigne u skladu sa svojim sposobnostima i najvii nivo obrazovanosti i socijalne promocije. Uspjenost rada uitelja kod svakog uenika mora, po tom shvatanju, biti samo via od zadane osnove, ali nikako nia.12 Nastavni plan Za nastavni plan ima vie definicija. One su razliite u tome kojem njegovom segmentu daju vie znaaja. Navodim samo neke: Nastavni plan je kolski dokument koji nastaje kao rezultat planiranja, to je konaan zavretak aktivnosti planiranja i moe biti na razliite naine prikazan.13
9
Refik ati i Osman Rami: Osnovnokolska pedagogija, Pedagoka akademija u Zenici, Zenica, 1998., str. 174. 10 Enciklopedijski rjenik pedagogije, Matica hrvatska, Zagreb, 1963., str. 524. 11 Dr. sc. Stanko Anti: Pedagoki pojmovnik, str. 649. 12 Antun Mijatovi: Leksikon temeljnih pedagogijskih pojmova, str. 195. 13 Dr Sait Kaapor: Uvod u kolsku pedagogiju, str. 110.
274
Nastavni plan je osnovni kolski dokument koga propisuje odgovarajui dravni organ (najee ministarstvo prosvjete),14 a postoji i tendencija da jedan njegov dio utvruju kole prema lokalnim potrebama, a dio sami uenici slobodnim izborom predmeta (npr. ECTS sistem). Nastavni plan je osnovni kolski dokumenat koji izdaju prosvjetne vlasti i kojim se u formi tabele propisuju predmeti koji e se izuavati u odreenoj koli, kojim redom po razredima i po koliko sati.15 Nastavni plan je kolski dokument u kojem se u obliku tablice propisuju odgojno-obrazovna podruja, odnosno nastavni predmeti koji e se prouavati u odreenoj koli, zatim redoslijed prouavanja tih podruja ili predmeta po razredima ili semestrima, te sedmini fond sati za pojedino podruje ili predmet.16 Nastavni plan odreuje nastavne predmete i vrijeme potrebno za uenje tih predmeta u kolama. U historijskom i drutvenom razvoju i razvoju nastavne prakse pojedini nastavni predmeti se izostavljaju, a u nastavne planove se uvode novi. 17 Iz svih navednenih i konsultiranih definicija moe se izdvojiti definicija kojoj, iako joj zamjeraju neki didaktiari, nigdje i niim nije opovrgnut nijedan njen elemenat, a koju navodi prof. Vilotijevi18: Nastavni plan, zaista, jeste osnovni kolski dokument i njime se odreuje koji e se nastavni predmeti uiti u pojedinom tipu i vrsti kole, kojim redoslijedom po razredima i sa kolikim brojem asova iz svakog predmeta. U kolskoj praksi bilo je i ekstremnih pokuaja ukidanja stalnog nastavnog plana (npr. radikalni smjerovi: skupne nastave, kompleksnog sistema, projekt-metode, prigodne nastave, doivljajne nastave i sl.).19 Nastavni program Nastavni program je slubeni dokumenat koji propisuju prosvjetne vlasti i koji odreuje sadraj rada u svakom nastavnom
14
Marko Stevanovi i Refik ati: Savremena didaktika, Pedagoka akademija u Zenici, Zenica, 2002., str. 123. 15 Enciklopedijski rjenik pedagogije, str. 528. 16 Pedagoka enciklopedija II, str. 99. 17 Pedagoki renik, Zavod za izdavanje udbenika SR Srbije, Beograd, 1967., str. 631. 18 Mladen Vilotijevi: Didaktika 3, BH MOST, Sarajevo, 2001., str. 21. 19 Enciklopedijski rjenik pedagogije, str. 529.
275
predmetu, tj. opseg grae (znanja, vjetina i navika) koju uenici treba da usvoje u pojedinim razredima. 20 Nastavni program je kolski dokument kojim se odreuju obrazovno-vaspitni sadraji i daju opta metodska uputstva kako e se ti sadraji realizovati u pojedinim razredima i predmetima u koli.21 Nastavni program je kolski dokument kojim se propisuje opseg, dubina i redoslijed nastavnih sadraja u pojedinom nastavnom predmetu. Zato je on konkretizacija nastavnog plana s tim da je mnogo opirnije formuliran.22 Pored zadataka koje treba ostvariti u procesu nastave, program sadri jasan popis svih nastavnih sadraja nastavnog predmeta u cjelini. Detaljan opis i definiciju i opis daje i prof. Vilotijevi23: nastavni program se razliito definira: - kao sistem sadraja izdijeljen na predmete prema nastavnom planu i namijenjen je za obrazovanje u odgovarajuoj vrsti (ili tipu) kole ili - kao kolski dokument kojim su propisani nastavni sadraji po predmetima iz nastavnog plana. Nastavnim programom se konkretizira nastavni plan utvruje se obim (suma znanja), dubina (kvalitet steenih znanja) i redoslijed nastavnih sadraja. Nastavni sadraji u nastavnom programu mogu se poredati linijski, koncentrino i kombinirano. Nastavni plan i program Nastavni plan i program je osnovni kolski i dravni dokument koga najee propisuje i donosi Ministarstvo prosvjete, kulture i sporta. On u sebi sadri nastavni plan i nastavni program u formi knjige. Ova dva dokumenta su u tijesnoj vezi, jer se opseg i dubina gradiva zasnivaju na postojeem fondu sati. Izmjene planova i programa nisu tako este pa jedna generacija uenika moe zavriti prema zapoetom programu. Do izmjena obavezno dolazi zbog promjena sistema i odnosa u drutvu, ali najee zbog novih znanstvenih spoznaja. Promjene mogu biti u vidu korekcija, dopuna i izmjena.
20 21
Ibidem, str. 530. Pedagoki renik, str. 633. 22 Pedagoka enciklopedija II, str. 101. 23 Mladen Vilotijevi: Didaktika 3, str. 31-36.
276
Promjene u planovima i programima najee dolaze od dravnih vlasti, ali i od samih nastavnika koji najbolje osjeaju potrebu za promjenama. Promjene programa u normalnim drutvenim i ekonomskim uvjetima obino se provode tako da svaka generacija radi do kraja po zapoetom planu i programu (4-8 godina), a ako su potrebne izmjene, onda se vre manje korekcije i dopune.24 Kurikulum Kurikulim je raznovrsno koriten termin. Za njega mnogi jezici nemaju odgovarajui ekvivalentni izraz, pa se sve vie u mnogim jezicima udomauje u izvornom obliku. Ono obuhvata sistemsku ukupnost planiranog odgoja i obrazovanja (cilj, zadaci, sadraji, organizacija, mediji, strategije i evolucija uenja). U novije doba, sve vie ulazi u upotrebu i na naim prostorima, a osnovna mu je karakteristika uenje orijentirano na uenika, ali precizno artikulirano (algoritmizirano). Zato se svako planiranje i programiranje ne moe zvati kurikulumom, nego samo ono koje zadovoljava metodologijske uvjete, kriterije i tehnologiju izrade kurukuluma.25 U srednje vijeku, latinska rije curriculum oznaavala je plan ili tok po kojem se u samostanima vaspitao podmladak 'samostanske brae'.26 U opem znaenju, u latinskoj frazi curriculum vitae, koristi se za izraz ili odrednica za teaj, tok ivota, ivotopis. 27 Interesantno je da u Pedagokom reniku i Enciklopedijskom rjeniku pedagogije uope nema ovog pojma, dok se u Pedagokoj enciklopedijj II pojam navodi, ali samo sa smjernicom da treba pogledati nastavni plan i nastavni program. Dr. Marko Paleki28 u radu Nastavni sadraji i znanje, u poglavlju Kurukulum i nastavni plan, navodi da se antiki pojam kurikulum s didaktikim idejama Wolfganga Ratkea i J.A. Komenskog uvrijeio i zapadnoevropskom govornom podruju i oznaavao opseg znanja koje mladi trebaju usvojiti kako bi se
24 25
Marko Stevanovi i Refik ati: Savremena didaktika, str. 132. Grupa autora: Osnove suvremene pedagogije, navedneno djelo, str. 648. 26 Dr. Sait Kaapor: Uvod u kolsku pedagogiju, str. 110. 27 Branko eringer: Rjenik stranih rijei, Zadruna tampa, Zagreb, 1965., str. 73. 28 Grupa autora: Osnove suvremene pedagogije, navedneno djelo, str. 268-273.
277
pripremili za ivot i rad u svojoj drutvenoj sredini. Po njegovom miljenju, od 18. st. na njemakom govornom podruju u tu svrhu se koristi pojam nastavnog plana, dok se pojam kurikulum u angloamerikim zemljama zadrao sve do danas. Ovakvo definiranje je vrlo blisko pojmu nastavna osnova. U dvadesetim godinama prolog stoljea, kada je rasprava o kurikulumu nakon SAD-a zahvatila i Evropu, ovaj pojam se poeo mnogo vie koristiti i doivio je znatno proirenje znaenja koje se, meutim, nije uvijek podudaralo s tradicionalnim poimanjem nastavnog plana. Od tog vremena pod kurikulumom se podrazumijeva propisivanje ciljeva uenja i pouavanja, nastavnih sadraja, tema, metoda, medija i postupaka vrednovanja. Tako opisan kurikulum treba veze izmeu kolskog uenja i pouavanja, te objasniti s kojim ciljem je potrebno uiti i pouavati. U kolskoj praksi se esto koriste oba pojma (nastavni plan i kurikulum) sa usporednim znaenjem, mada se u novije vrijeme nastavnim planovima sve ee naziva nauno kodificiranje nastavnih sadraja, a njihova konkretizacija u kolskoj praksi oznaava se kao kurikulum.29 Struna tampa na naim prostorima u jednom dijelu nastavni plan i program poistovjeuje s kurikulumom, a u drugom obavezno ukazuje da to nisu isti pojmovi. Mijatovi i Previi konstatiraju da je najjednostavnije rjeenje definiciju nastavnog plana i programa s jednom od najprihvatljivijih definicija koje se najee i koriste: Kurikulum ili nastavni plan i program je cjelovita, sustavna i ukupna planiranost obrazovanja i odgoja koja se odnosi na zadae, vrijeme, te naputke o organizaciji i metodama rada uz precizno odreenje to uenici trebaju nauiti i usvojiti na primjerenoj razini znanja i umijea.30 Oni govore o 'nacionalnom kurikulumu'. Preciznije i konkretnije o kurikulumu govori i dr. Vladimir Mui u svojoj studiji Uinkovitiji kurikulum koherentnou sadraja nastave i primjenom modula.31 On kurikulum pozicionira irim od nastavnog plana i programa.
29 30
Ibidem, str. 269. Antun Mijatovi, Vlatko Previi i Ante uul: Kulturni identitet i nacionalni kurikulum, Napredak asopis za pedagogijsku teoriju i praksu, ZIB Mladost, Zagreb, 2000., str. 136. 31 Prof. dr. sc. Vladimir Mui: Uinkovitiji kurikulum koherentnou sadraja nastave i primjenom modula, Napredak asopis za pedagogijsku teoriju i praksu, ZIB Mladost, Zagreb, 2000., str. 147-155.
278
Filip Jelavi pojam kurukulum razumijeva i upotrebljava. To se osvjedouje u zakljunom razmatranju, kada govori o nastavnom kurikulumu. On smatra da je kurikulum svrhovito planirano i sustavno organizirano pouavanje i uenje; koherentna i dinamina cjelina svih elemenata koji su relevantni za uenje; jasna i pregledna cjelina koja 'motri' na sve dijelove i situacije odnosno iskustva uenja; posebno istie potrebu raznolikosti iskustava, pa osim 'klasinih, uvodi i suvremene metode i oblike organiziranog uenja,32 Dr. Mladen Vilotijevi, takoer, pojam kurukulum razumijeva irim od pojma nastavni plan i program, te konstatira da kurikulum pokret ine dvije oblasti: teorija kurikuluma (bavi se dugoronim planiranjem koje se izraava nastavnim planom) i teorija nastave usmjerene cilju uenja (ograniava se na kratkorono i srednjorono planiranje i ima pragmatinu svrhu da prui neposrednu pomo u nastavnoj praksi). 33 Kurukulum nije samo niz dokumenata, nego i odreena kombinacija formalnih i neformalnih iskustava u uenju koja se stiu u koli. Pedagogijska tradicija najveu vanost pridaje nainu na koji djeca ue, pa onda sadraj i metode prate eljeno pedagogijsko usmjerenje kao to je usmjeravanje na dijete ili uenje otkrivanjem. Christine Mller pojam kurikulum pozicionira iroko, sintagmatski u 'kurikulumskoj didaktici' didaktici orijentiranoj na cilj uenja. Po njoj, 'kurikulumska didaktika' polazi od toga: - da je tano postavljanje ciljeva bitni elemenat nastavnog planiranja, - da za to valja pripremiti instrumentarij kojim je mogue upravljati i koji je nauno osiguran, - da jednoznano treba odrediti i ponaanje onih koji ue i sadraje na kojima se ponaanje pokazuje, - da je time dat temelj za djelotvoran izbor metoda, te - da se uspjeh djelotvorno provjerava samo na temelju tako odreenih ciljeva. 34
32 33
Filip Jelavi: Didaktika, Naklada Slap, Jastrebarsko, 1998., str. 130. Mladen Vilotijevi: Didaktika 3, str. 41. 34 Herbert Gudjons: Pedagogija temeljna znanja, EDUCA, Zagreb, 1994., str. 196.
279
Mllerova smatra da razvoj jednog kurikuluma tee u trodijelnom procesu: planiranje nastave, organizacija nastave i kontrola nastave. Colin J. Marsh35, koristei pojam kurikulum, govori i o kolskoj pedagogiji, didaktici, te nastavnom planu i programu. On govori o: - uenikom gleditu, - nastavnikom glediti, - planiranju i izradi kurikuluma; - upravljanju kurikulumom i - kurikulumskoj ideologiji. U svakoj kategoriji napisano je nekoliko kratkih poglavlja nazvanih modulima. Svaki modul je usmjeren na kljuni pojam, na njegova glavna obiljeja, na prednosti i slabosti. Tako naprimjer, u kategoriji upravljanje kurikulumom govori o pet modula: teoretiziranje o kurikulumu i tvorci novih pojmova (rekonceptualisti), pristup kurikulumu temelje na sociologiji znanja, kolski predmeti, povijest kurikuluma, reforma kurikuluma. Po Marshu, u kreiranju kurikuluma ukljuen je niz razliitih ljudi: zaposleni u kolama, istraivai, univerzitetski nastavnici, ljudi u upravnim tijelima, politiari, te razne interesne grupacije. Oni svoje zadatke obavljaju na razliite naine: planiranjem sastanaka, neslubenim raspravama, pisanjem izvjetaja, radova, prirunika, udbenika, dranje govora, predavanja i voenje radionica. On govori o skrivenom kurikulumu koji ima uticaja na planiranje i provoenje 'javnog - neskrivenog kurikuluma'. On je oit, primjera radi, u usmjeravanju, stepenovanju, izradi rasporeda i sistema nagraivanja. Ti elementi su blii nekim drutvenim grupama, te ih oni koriste kako bi postigli svoje ciljeve. Nejednakosti poveavaju posebni elementi, ali oni nisu poznati ili razumljivi irokoj javnosti, te su skriveni od mnogih grupa. Govorei o konceptu prikrivenog kurikuluma, Slavica Bai36 govori o skrivenom kurikulumu, onakvom kakvim ga tretira Colin J. Marsh, a termin nastavni plan i program trerira kao manifestnu realizaciju kurikuluma, te konstarira kako su mnogobrojna
35
Colin J. Marsh: Kurikulum temeljni pojmovi, EDUCA, Zagreb, 1994., str. 20. 36 Slavica Bai: Koncepr prikrivenog kurikuluma, Napredak asopis za pedagogijsku teoriju i praksu, ZIB Mladost, Zagreb, 2000., str. 170-179.
280
istraivanja kolske prakse dovela do toga da se o drutvenoj efektivnosti kolske prakse prestane zakljuivati iz nastavnih planova i programa i drutveno-pedagokih intencija uitelja i odgovornih za kolu te da se rekonstruiraju vanjske i unutarnje determinante nastavne situacije koje podravaju hijerarhijsku strukturu odnosa u nastavi, konkurentsko ponaanje, poslunost, nezainteresiranost i druge aspekte koji se, u odnosu na objavljene (emancipacijske) odgojne ciljeve, procjenjuju negativnima.37 Dakle, pored javnog, slubenog, manifestnog, eksplicitnog, registriranog, pisanog kurikuluma postoji i skriveni, nepisani, implicitni, latentni, alternativni, neregistrirani ili parakurikulum, koncept koji omoguava da se objasni kako u standardiziranoj situaciji uenja (nastavi) nastaju obrasci ponaanja koji mladima omoguavaju integraciju u dominantnu drutvenu grupaciju, odnosno kulturu. Zakljuna razmatranja Nakon teorijskih razmatranja i steenih uvida u literaturu, moemo izvesti nekoliko zakljuaka: - Nastavna osnova obuhvata didaktiki kompletiran nastavni program, tj. zadatke, sadraje i ostale alate potrebne za ostvarivanje nastave, koji se planiraju unaprijed i operacionaliziraju u toku samog procesa nastave. Suvremeno odreivanje nastavene osnove tei preciznom odreivanju onog to uenik treba da naui, a manje taksativnom nabrajanju onoga to treba uiti. - Nastavni plan je osnovni kolski dokument kojim se odreuje koji e se nastavni predmeti uiti u pojedinom tipu i vrsti kole, kojim redoslijedom po razredima i sa kolikim brojem asova iz svakog predmeta. - Nastavni program je sistem sadraja izdijeljen na predmete prema nastavnom planu i namijenjen je za obrazovanje u odgovarajuoj vrsti (ili tipu) kole. On je kolski dokument kojim su propisani nastavni sadraji po predmetima iz nastavnog plana. Nastavnim programom se konkretizira nastavni plan utvruje se obim (suma znanja), dubina (kvalitet steenih znanja) i redoslijed nastavnih sadraja. Nastavni sadraji u nastavnom programu mogu se poredati linijski, koncentrino i kombinirano.
37
Ibidem, str. 170.
281
- Kurikulum je cjelovita, sistemska i ukupna planiranost odgoja i obrazovanja. on obuhvata definirane ciljeve, zadatke i sadraje uenja, metode, situacije i strategije, te naine evaluacije. - Veliki broj teoretiara kurukulum razumijeva irim od pojma nastavni plan i program, te konstatira da kurikulum pokret ine dvije oblasti: teorija kurikuluma i teorija nastave usmjerene cilju uenja. Neki u definiranju njegovog podruja bavljenja obuhvataju kolsku pedagogiju, neki didaktiku, a mali broj njih ga, u razliitim kontekstima, poistovjeuje s nastavnim planom ili nastavnim programom. - Razvoj pedagogije i njenih poddisciplina je uvjetovao da se pojam kurikulum u svijetu razliito razvijao. U angloamerikom miljeu on se u kontinuitetu odrao i razvijao i pojmovno u sebi sjedinio releventne dimenzije koje potjeu iz razliitih pedagogijskih disciplina (kolske pedagogije, sociologije odgoja, didaktike, metodike), ime se otvorio prostor za razumijevanje njegovog znaenja. Jednako tako, postoje i tendencije reduciranja njegovog znaenja, pa ak i potpunog ignoriranja njegovog postojanja ili svoenje na samo jednu od njegovih dimenzije (nastavni plan, nastavni program). - Nema razloga za izbjegavanje ve udomaenog pojma kurikulum i koritenje neprimjerenih i neodgovarajuih zamjenskih pojmova. Naprotiv, treba ga tretirati i koristiti u njegovoj znaenjskoj punini, kako u odgojno-obrazovnoj teoriji tako i u praksi. LITERATURA 1. Anti, Stanko: Pedagoki pojmovnik, u djelu: Osnove suvremene pedagogije, grupa autora, Hrvatski pedagokoknjievni zbor, Zagreb, 1999. 2. Bai, Slavica: Koncepr prikrivenog kurikuluma, Napredak asopis za pedagogijsku teoriju i praksu, ZIB Mladost, Zagreb, 2000. 3. ati, Refik i Rami, Osman: Osnovnokolska pedagogija, Pedagoka akademija u Zenici, Zenica, 1998. 4. ati, Refik: Osnovi didaktike, Pedagoki fakultet u Zenici, Zenica, 2003., str. 153. 5. Enciklopedijski rjenik pedagogije, Matica hrvatska, Zagreb, 1963.
282
6. Gudjons, Herbert: Pedagogija temeljna znanja, EDUCA, Zagreb, 1994. 7. Jelavi, Filip: Didaktika, Naklada Slap, Jastrebarsko, 1998. 8. Kaapor, Sait: Uvod u kolsku pedagogiju, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1999. 9. Kyriacou, Chris: Temeljna nastavna umijea, EDUCA, Zagreb, 1995. 10. Marsh, Colin J.: Kurikulum temeljni pojmovi, EDUCA, Zagreb, 1994. 11. McNail, John D.: Curriculum a comprehensive intruduction, HarperCollins, College Publishers, New York, 1996. 12. Mijatovi Antun: Leksikon temeljnih pedagogijskih pojmova, EDIP, Zagreb, 2000., str. 194. 13. Mijatovi, Antun; Previi, Vlatko i uul, Ante: Kulturni identitet i nacionalni kurikulum, Napredak asopis za pedagogijsku teoriju i praksu, ZIB Mladost, Zagreb, 2000. 14. Mui, Vladimir: Uinkovitiji kurikulum koherentnou sadraja nastave i primjenom modula, Napredak asopis za pedagogijsku teoriju i praksu, ZIB Mladost, Zagreb, 2000. 15. Pedagoki renik, Zavod za izdavanje udbenika SR Srbije, Beograd, 1967. 16. Potkonjak, Nikola i imlea, Pero: Pedagoka enciklopedija II, Svletlost Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Sarajevo, 1989. 17. Potkonjak, V.: Planiranje u nastavi, Zagreb, 1974. 18. Stevanovi, Marko i ati, Refik: Savremena didaktika, Pedagoka akademija u Zenici, Zenica, 2002. 19. eringer, Branko: Rjenik stranih rijei, Zadruna tampa, Zagreb, 1965. 20. Trnavac, Nedeljko: Pedagog u koli prilog metodici rada kolskog pedagoga, Uiteljski fakultet u Beogradu, Beograd, 1993. 21. Vilotijevi, Mladen: Didaktika 3, BH MOST, Sarajevo, 2001.
283
. ) ( " " . : . : " " " " " ".
482
TERMINOLOGICAL OBSCURITY IN THE FIELD OF PLANNING AND PREPARATION OF THE EDUCATIONAL PROCESS Summary This work analyses the basic concepts in the field of planning and the development of an educational program. The term curriculum has been avoided in our educational public, or it had multiple interpretations that were not only characteristic for our pedagogical theory and practice but also for a significant number of other countries. Its numerous definitions differ from each other. In the Anglo-American milieu the term curriculum had continuously survived, developed, and conceptually united within itself the relevant dimensions which originate from various pedagogical disciplines (school pedagogy, sociology of education, didactics, teaching methods), which, in turn, created an environment for the understanding of its meaning. Equally, there are tendencies of diminishing its meaning, and even totally ignoring its existence or reducing it to only one of its dimensions (curriculum, program of instruction). Key words: planning, programming, curriculum, curriculum foundation, program of instruction
285
286
SADRAJ PREDGOVOR..................................................................................5 Doc. dr. hfz. Safet Halilovi POVODI OBJAVE KUR'ANA .............................................................9 Mr. hfz. Halil Mehti ANALIZA RUKOPISA MEHMEDA HAND@I]A UNVANUL-HIKME VEL-MEVIZATUL-HASENEH S POSEBNIM OSVRTOM NA TEMU [ERHU AJETIN VE TEFSIRUHA........................................................37 Mensur Valjevac, prof. SEJJID DEMALUDDIN EL-AFGANI (1254-1314/1838-1897)..........49 Doc. dr. sc. efik Kurdi MUS'AB B. 'UMEJR, R.A., - PRVI AMBASADOR DA'VE U ISLAMU....67 Doc. dr. sc. ukrija Rami DRUGI OPI ERIJATSKO-PRAVNI PRINCIP: NEMA (NANOENJA) TETE, NITI UZVRAANJA TETOM .............................................81 Doc. dr. sc. Zuhdija Adilovi NEORACIONALISTIKI PRAVAC U ISLAMSKOM SVIJETU I NJEGOV UTICAJ NA ISLAMSKU MISAO U SVIJETU I KOD NAS ..................101 Mr. sc. Nusret Isanovi VELIKA D@AMIJA U DAMASKU, DJELO SIMBIOZE ISLAMA I KULTURA ORIJENTA...................................................................123 Doc. dr. sc. Mehmed Kico LINGVISTI^KO DJELO PROF. DR. TEUFIKA MUFTI]A (1918-2003) ...............................................................................147 Doc. dr. Bilal Hasanovi PRVA ISLAMSKA PROSVJETNA ANKETA (1910-1911)..................167
Mr. sc. Mejra Softi GLAGOLSKE VRIJEDNOSTI ARAPSKIH DEVERBALNIH IMENA .....179 Mr. sc. Hazema Nitovi BONJAKOV STAV PREMA ORIJENTALNOJ JEZIKOJ TRADICIJI ..189 Muhamed Paanbegovi, prof. MAJOR PERIODS OF BORROWING WORDS FROM OTHER LANGUAGES IN THE HISTORY OF ENGLISH ...............................207 Prof. dr. sc. Ismet Dizdarevi OSJEANJE KRIVICE I KAJANJA PLANERA I IZVRILACA GENOCIDA.................................................................................215 Prof. dr. sc. Devdeta Ajanovi NAA KOLA NA PRAGU PROMJENA ..........................................239 Doc. dr. sc. Edina Vejo PROIRENO RAZUMIJEVANJE METODE U NASTAVI ISLAMSKE VJERONAUKE .............................................................................247 Amel Ali, prof. ZNAAJ SOCIJALNE PERCEPCIJE ZA GRA\ENJE ME\ULJUDSKIH ODNOSA U ZAJEDNICI ...............................................................259 Izet Pehli, prof. TERMINOLOKE NEJASNOE U OBLASTI PLANIRANJA I PRIPREMANJA ODGOJNO-OBRAZOVNOG PROCESA ...................271

Zbornik Radova Islamskog Pedagoškog Fakulteta U Zenici 2 - 2004

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zbornik Radova Islamskog Pedagoškog Fakulteta U Zenici 2 - 2004

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ISSN 1512-8849 ISLAMSKA PEDAGO[KA AKADEMIJA U ZENICI

ZBORNIK RADOVA NASTAVNIKA ISLAMSKE PEDAGO[KE AKADEMIJE U ZENICI

Izdava~ Islamska pedago{ka akademija u Zenici

Za izdava~a Doc. dr. sc. [ukrija Rami}

Lektor i korektor Mr. sc. Hazema Ni{tovi}

Prijevod na engleski Muhamed Paanbegovi

Tehni~ki urednik Izet Pehli}

ISLAMSKA PEDAGO[KA AKADEMIJA U ZENICI

Zenica, april 2004.

Al-[ atibi, Al-Muwafaqat fi usul al-{ari`a, III, str. 347-348.

Opirnije o tome vidjeti: Subhi al-Salih, op. cit. str. 142-147.

... ... . ...

Ahmed Adilovi, Velikani tefsirskih znanosti, Travnik, 2003. str. 267.

Fikrete Kari, op. Cit., str. 79.

Op. Cit., str. 77.

Tj. Sad b. Muaz i njegov rod.

b) Kada bi izgubljena osoba u pustinji, kojoj e prijeti

l) Kada bi se nekoj osobi zaprijetilo vatrenim orujem na vrhu

Vidi: Tefsiru-l-menar, 7/319. Vidi: Adva' ala-s-sunneh el-muhammedijje, str. 329.

Vidi: Medelletu-l-menar, 29/104-105. Vidi: Medelletu-l-menar, 10/852. 28 Vidi: Medelletu-l-menar, 27/616.

El-Asranijjetu fi hajatina el-idtima'ijjeti, str. 24. Ibid, str. 24-25.

" " " " " " . . . : . . . : .

najve}i i najbolji primjer ovakvih pro`imanja i civilizacijskih uticaja.

Arhitektonska simbioza i otkrivanje novog jezika umjetnosti

Wijdan Ali, What is Islamic Art, str. 12.

Husref Red`i}, Studije o islamskoj arhitektonskoj ba{tini, str. 18.

Lingvistika arapskog jezika

Popis radova objavljenih u POF-u

Isto, str. 8 Isto 5 Isto, str. 9. 6 Isto 7 Isto, str. 19.

Isto, str. 21 Isto, str. 37

Isto, str. 145

Isto, str. 146 Isto, str. 149-150 17 Isto, str. 157

A. Hasan, o.c., III, 294.

Jonathan Culpeper, History of English (Routledge, 1997), pp. 25-26

. - . : )005-0011( )0011-0051( )0051-0081( )0081 (. .

Matrica ciljeva i metoda (kognitivno i afektivo podruje)

Skala: A= vrlo dobro B= dobro C= dovoljno D= loe

Grupa autora, (1963), Enciklopedijski rjenik pedagogije, Zagreb.

drugi doivljavaju svijet kao ja drugi su slini meni

Nesvjesni mehanizam halo-efekta prenosi dojam i na ostale osobine linosti.

Ibidem, str. 170.

. ) ( " " . : . : " " " " " ".

You might also like